Značaj muzičke kulture u ranom školskom uzrastu

mr Jelena Martinović- BogojevićMuzička akademija- Cetinje

Abstrakt:Ovaj članak se bavi pitanjima realizacije nastavnog predmeta Muzička kultura u prvom ciklusu osnovne škole. Na koji način djeci starosti od šest do devet godina predstaviti muziku? Kako zadržati formu igre u procesu učenja i omogućiti im da spontano izraze muzički potencijal? Procesom reforme osnovnog obrazovanja u Crnoj Gori, unijete su novine i u ovaj nastavni predmet, koji je dobio na sadržajnosti i značaju.

Ključne riječi: muzička kultura, predmetni program, udžbenik, narodna pjesma, igra, muzičke sposobnosti, afirmacija multikulturalnosti, pjevanje, sviranje, slušanje muzike.

„Većina dece može da nauči veliki broj stvari u ranom detinjstvu. Oni su u stanju da

usvoje čitav jedan svet znanja, jezika i socijalnih kodova.“

Jun- Ruar Bjerkvol

Uloga muzičke kulture u ranom školskom uzrastu, ovdje se odnosi na prvi ciklus

devetogodišnje osnovne škole. Riječ je o iskustvima obrazovnog sistema u Crnoj Gori,

koji prolazi kroz značajan reformski proces. Kao koautor novog udžbeničkog kompleta

za nastavni predmet Muzička kultura, za prvi razred devetogodišnje osnovne škole, želim

da u ovom radu predstavim iskustva i saznanja do kojih se došlo u njegovoj pripremi i

realizaciji.

Nastavni predmet Muzička kultura je u reformisanom obrazovnom sistemu u Crnoj

Gori zauzeo značajno mjesto, stojeći u korelaciji sa ostalim nastavnim predmetima

(priroda i društvo, maternji jezik i književnost, matematika, fizička kultura, likovna

kultura). Prožimanje nastavnih ciljeva, aktivnosti i sadržaja doprinijelo je efikasnijem

usvajanju znanja iz različitih sfera obrazovanja.

1

Predmetnim planom, djeca u prvom, drugom i trećem razredu osnovne škole imaju

jedan čas muzičke kulture nedjeljno, što je trideset pet časova godišnje. Od ukupnog

fonda časova trideset je programom planirano, dok je pet časova ostalo da se kreira na

nivou škole. Nastavnici imaju mogućnost da upotpune programe različitim sadržajima

(narodne pjesme i igre etničkih grupa koje žive u Crnoj Gori, inkluzivno obrazovanje

kroz muziku, afirmacije građanskih vrijednosti kroz umjetnost itd.). U tabeli je prikazan

godišnji plan za nastavni predmet Muzička kultura:

Ukupan fond časova Program planiran zafond časova

Časovi namijenjeni školi i lokalnoj

zajedniciI 35 30 5II 35 30 5III 35 30 5

1. Fond časova u prvom ciklusu (I, II i III razred)

U opisu nastavnog predmeta Muzička kultura, prirode i namjene usvojenog

predmetnog programa, između ostalog se navodi da je: ”Muzika kao grana umjetnosti,

zbog svog univerzalnog jezika i poruka koje nosi, postala sredstvo komunikacije među

pojedincima, grupama i širim zajednicama. Kao specifična kombinacija znanja i vještina

ona pruža neograničene kreativne mogućnosti, a njen uticaj daleko prevazilazi vrijeme i

mjesto njenog nastanka, što je čini važnim segmentom razvoja svakog društva”.1 Za

opšte ciljeve predmetnog programa postavljeno je razvijanje muzičkih sposobnosti i

izvođačkih vještina (pjevanje i sviranje na Orfovim instrumentima), aktivno slušanje,

izražavanje muzičkih doživljaja, razvijanje kriterijuma i selekcije muzičkih sadržaja,

Istaknut je i uticaj muzike u stvaranju doživljaja sebe i drugih u jednom širem

psihološkom i sociološkom kontekstu. Kroz ove ciljeve učenik/ca treba da : „razvije

komunikativnost, spremnost i sposobnost za saradnju kroz timski rad; razvije želju za

pripadnošću kolektivu- podsticanje prijateljstva i strpljivog ponašanja u grupi; upozna

najvrjednija dostignuća ljudskog duha, kao i ona koja određuju kulturni identitet

1 Predmetni programi za devetogodišnju osnovnu školu, Zavod za školstvo, Podgorica, 2005. godina, str. 67.

2

pojedinih naroda i zajednica-upoznavanje sa tradicionalnom muzičkom baštinom;

formira pozitivan odnos prema nacionalnoj i svjetskoj muzičkoj kulturi”.2

U sadržaju predmetnog programa za prvi ciklus devetogodišnje osnovne škole

zastupljene su narodne i umjetničke (autorske) pjesme koje po svojoj sadržini prate

programe iz predmeta Maternji jezik i književnost i Priroda i društvo. Ova korelacija je

ostvarena, između ostalog, i zajedničkim ciljevima u okviru kojih se obrađuju smjene

godišnjih doba. U priručniku za nastavnike „Muzika u osnovnoj školi” autorka Nada

Ivanović kaže: „Pri osmišljavanju realizacije sadržaja u vezi sa muzičkim folklorom

trebalo bi uzeti u obzir i školsku godinu kao vremenski okvir, tj. da nastava muzike bude

put kroz godišnji ciklus prirode, te da se različiti vidovi narodnog muzičkog izraza

upoznaju u skladu sa aktuelnim godišnjim dobima”.3

Kroz učenje crnogorskih narodnih pjesmama stvara se osjećaj vlastitog kulturnog

identiteta, što kroz program muzičke kulture u osnovnoj školi predstavlja kreativni

proces. “Tako pojam nacionalnog u kontekstu obrazovanja biva krajnje određen kao

kreativni duh čiji su artefekti okarakterisani stilom određene kulture, što ujedno

označava i kvalitet pristupa u bilo kom vidu artikulacije nacionalnog u nastavnim

programima.”4 Kroz crnogorske narodne pjesme: Pod onom, pod onom, Durmitor, U

Ivana gospodara, Oj svijetla majska zoro, Zetsko kolo, Zeleni se jagoda, i kroz narodne

igre, među kojima preovladavju poskočice, djeca se upoznaju sa muzičkom baštinom

svog naroda, stvarajući predstavu o vlastitom identitetu, iz koje se formira i sticanje

svijesti o ostalim narodima i osobenostima njihove kulture, prije svega onim etničkim

grupacijama koje žive na području Crne Gore. U programu za prvi razred zastupljene su

narodne pjesme iz Srbije: Žuta kuća, Ja posejah lan, Na kraj sela, Prestaj, prestaj kišice.

Dvije pjesme iz Albanije, narodna Laje ti moj goce (Operi momo, operi ti) i umjetnička

Kenga e Shkronjave (Pjesma o slovima) prvi su primjeri pjesama na albanskom jeziku-

Sadržaj koji je ponuđen u programu, samo je predlog, pa autori udžbenika mogu uvesti

pjesme drugih etničkih grupa (muslimanske i bošnjačke pjesme, romske pjesme).

Nastavnici/ce mogu da naprave i svoj izbor u okviru časova koji nijesu programom

isplanirani (5 časova na godišnjem nivou), ukoliko u određenoj sredini postoji potreba za 2 Ibid., str.68.3 dr Nada Ivanović Muzika u osnovnoj školi, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2008. str.47.4 Ibid, str.44.

3

tim. Programom su predviđene brojalice i muzičke igre, kroz koje se na djeci zabavan

način može približiti kultura određenog naroda.

Mogućnosti da se kroz igru dolazi do različitih saznanja, treba iskoristiti kako bi se kroz

muziku i ostale umjetničke discipline afirmisale vrijednosti u širem kontekstu. U

UNESCO- ovom programu za obuku nastavnika za različite umjetničke oblasti u cilju

afirmacije multikulturalnosti kaže se sljedeće: „Umjetničko obrazovanje čini bit u

formiranju djeteta. Ono gradi osjećajnost, intelekt, odnos prema sebi i prema drugima.

Umjetničko obrazovanje učestvuje u razvijanju tolerancije i pomaže djeci u prihvatanju

multikulturalnog društva kojem pripadaju i u koje se moraju integrisati.” Autori

nastavnih planova, programa i autori udžbenika težili su da u jednoj multikulturalnoj

sredini, kakva je Crna Gora, upravo kroz ovaj predmet probude kod djece od šest do

devet godina (prvi ciklus) osjećaj za različite kuluture koje ih okružuju i kojima

pripadaju.

Metodološki pristup

Osmišljavajući udžbenički komplet „Čaroplija muzike 1”5, osim predmetnog programa,

rukovodili smo se iskustvima različitih metodološko- didaktičkih promišljanja kada je

muzičko obrazovanje u pitanju ( Suzuki, Artoboljevskaja, Barenboim, Vilems). Na koji

način djetetu približiti muziku, ili bolje rečeno- na koji način sačuvati bliskost između

djeteta i muzike? U tom smislu nam je kao „nadahnuće” poslužila i knjiga norveškog

pedagoga i muzikologa Bjerkvola „Nadahnuto biće”, gdje on razmišlja na sljedeći način:

„Važno je da deca sve vreme mogu da uče učestvujući funkcionalno i direktno u

muzičkom kontekstu. Mi, odrasli, moramo da obezbedimo taj funkcionalni prostor za

učenje. Deci je to potrebno u svakom učenju. Spontano učenje tokom učestvovanja će

uvek biti plodonosnije od spoljnjeg podučavanja. To je recept dečije kulture.“ 6

Udžbenički komplet za prvi razred osnovne škole, koji će biti primjenjvan u praksi

naredne školske godine, nosi naziv „Čarolija muizike” i sadrži udžbenik sa pratećim CD-

om i priručnik za nastavnike sa pratećim CD-om. U prvom razredu devetogodišnje

osnovne škole, muziciranje treba da predstavlja prirodni nastavak dječije igre. To je 5 Milena Papić, Biljana Durković, Jelena Martinović- Bogojević, Čarolija muzike1, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorice, 2010.6 Jun Ruar Bjerkvol, Nadahnuto biće, dete i pesma, igra i učenje kroz životna doba, Plato, Beograd, 2005. str.260.

4

moguće realizovati kroz: muzičke igre (pokret, pjesma), brojalice (praćenje brojalica

lupkanjem, pjeskanjem, sviranjem na Orfovim instrumentima), pjevanje kratkih pjesama

u opsegu trihorda, najviše tetrahorda, osmišljavanje koreografije, izražavanje muzičkog

doživljaja likovno, literarno, kroz pokret.

Postupno pripremanje djece za muzičko opismenjavanje odvija se tokom prve tri godine,

pa je melodijski i ritmički tok pjesama koje izvode likovno predstavljen. Umjesto tonskih

visina i notnih vrijednosti, dati su određeni simboli koji odgovaraju tematici pjesme (u

Rođendanskoj pjesmi to su rođendanske kapice, u narodnim pjesmama to su različiti

simboli- kapa iz narodne nošnje, gusle, u pjesmi na albanskom jeziku to je ljodra itd.).

Simboli prate melodiju, tako što su postavljeni na različitim visinama (prateći tonske

visine melodije) i u različitoj veličini (prateći notne vrijednosti). Postupak je jasniji ako

pogledamo sljedeće primjere:

1. Primjer pjesme iz Srbije Na kraj sela

2.Primjer narodne pjesme iz Crne Gore Durmitor

5

Priručnik za nastavnike/ce sadrži notografiju svih brojalica i pjesama koje su namijenjene

za izvođenje. Pjesme se obrađuju po utvrđenom metodskom postupku učenja pjesme po

sluhu. Veliku pomoć pruža i snimljeni materijal na CD-u, koji osim izvedenih pjesama u

aranžmanima posebno urađenim za potrebe udžbenika, sadrži i instrumentalnu verziju

pjesme, uz koju učenici pjevaju. Sa druge strane, postoji bojazan da će nastavnici/ce

zanemariti prisustvo „živog” zvuka, izbjegavajući da pjevaju i sviraju zadatu pjesmu za

učenje po sluhu. Praksa, naročito novija u posljednjih šest godina, pokazala je da

nastavnici/ce izbjegavaju da pjevaju djeci, a nerijetko i zanemaruju časove muzičke

kulture. Upravo iz ovog razloga, ponuđen je udžbenički komplet u kojem je kroz

priručnik, autorski tim težio da do detalja objasni i približi nastavniku/ci operativne

ciljeve i koracima predstavljene aktivnosti kojima se do njih dolazi. Pjesme koje se uče u

prvom razredu imaju ambitus od 3-4 tona. Autori programa su u izmijenjenoj i

dopunjenoj verziji iz 2009. godine, insistirali na malom opsegu, kako bi se djeca

postupno uvodila u pravilnu intonaciju, tim prije što se mora razmišljati o djeci

prosječnih muzičkih sposobnosti.

Elementi čulnog kod svakog djeteta počivaju na trojstvu zvuk- pokret- ritam. Na ovom

trojstvu treba graditi i prve korake ka muzičkoj umjetnosti, kada je riječ o osnovnoj (ali i

o nižoj muzičkoj) školi. Upoznavanje sa različitim vrstama zvuka, od zvukova iz

svakodnevice, preko zvukova iz prirode, preko načina proizvodnje zvuka, prvo od svog

tijela i mogućnosti koje ono pruža, pa sve do Orfovih instrumenata, kroz igru slušanja,

pogađanja, prepoznavanja, predstavlja proces ne samo razvoja muzikalnosti, već i razvoja

mnogobrojnih kognitivnih sposobnosti.

Odabir klasične muzike osmišljen je tako da učenici pored slušanja, imaju dodatne

zadatke- da likovno izraze ono što osjećaju, da prepoznaju karakter muzike (veselo,

tužno, zastrašujuće, sanjalačli, nježno), da osmisle korake ili da prate ritam. Zadaci koji

prate slušanje kratkih numera, dati su isključivo sa jednim ciljem, da kod djece postepeno

razvijaju „misaonu pažnju” prilikom slušanja. Kada dijete od šest ili devet godina zna da

će mu nastavnik/ca nakon slušanja postaviti neko pitanje, da će se razviti razgovor o

doživljaju muzike, ako se uputi na šta da obrati pažnju, onda će njegova koncentracija biti

6

intenzivnije usmjerena. Djeca u ovom uzrastu kroz slušanje prepoznaju: zvukove,

instrumente Orfovog instrumentarijuma, doživljavaju karakter muzike (tužno, veselo,

svečano, nježno, zastrašujuće), razlikuju tonske boje klasičnih instrumenata, spontano se

kreću uz datu muziku prateći njen ritam.

Razvojna dostignuća na kraju prvog ciklusa

Tri su osnovne kategorije koje određuju razvojna dostignuća: sposobnosti, vještine i

informativna znanja. U Predmetnim programima za prvi ciklus osnovne škole

(unaprijeđena verzija)7 date su napomene za nastavnike/ce razredne nastave. Na kraju

prvog ciklusa, koji sa predškolskim periodom predstavlja vrijeme razvoja elementarnih

muzičkih sposobnosti, očekuje se da

- učenici ovladavaju pjevanjem pjesama u obimu pentahorda (do, re, mi, fa, sol).

- izriču brojalice, zagonetke, izreke sa onomatopejama, produbljuju time osjećaj za ritam

i govorne sposobnosti.

- razvijaju muzičko pamćenje.

- razvijaju muzičko mišljenje i dolaze do saznanja o osobinama tona: glasniji- tiši, viši-

niži, duži- kraći.

- upoznaju se sa novim zvučnim bojama instrumenata i razlikuju ih.

-produbljuju osjećaj za sazvučje,.

- razvijaju osječaj za jednostavne muzičke forme prilikom pjevanja, slušanja, sviranja.

Vještine koje treba da stekne učenik na kraju trećeg razreda odnose se na”pjevačku,

govornu i instrumentalnu motoriku, kao i izražavanje pokretom zvukovnih karakteristika.

Vježbama i izvođenjem, a posebno didaktičkim igrama postiže se volja za usvajanjem i

kontrolisana pažnja.

7 Predmetnim programima za prvi ciklus osnovne škole (unaprijeđena verzija), Zavod za školstvo, Podgorica, 2009. str.78.

7

Znanja u prve tri godine školovanja obuhvataju upotrebu najjednostavnijeg muzičkog

izraza i orjentaciju u slikovnim muzičkim zapisima. Učenici razlikuju zvuke i zvučne

boje (svijetla, tamna, prodorna, meka).”8

Muzička kultura u ranom školskom uzrastu predstavljaja neposredni kontakt djeteta sa

muzikom. Odsustvo muzičke pismenosti samo otvara mogućnosti za što direktnije

doživljavanje muzike. Čuveni ruski pedagog Ana Artoboljevskaja je govoreći o nastavi

klavira, prednost davala „donotnom periodu”, naglašavajući da se u njemu pružaju

najrazličitije kreativne mogućnosti i da djeca svirajući po sluhu i spontano pjevajući, brzo

razvijaju muzikalnost. Bjerkvol notno pismo smatra „posrednikom”, koji nekada može i

remetiti najdirektniju vezu djeteta i muzike. U ranom školskom uzrastu posebna posebna

pažnja treba da bude usmjerena na doživljajno slušanje muzike. Melodijski sluh u ovom

uzrastu kod većine djece nije još razvijen i postupno širenje tonskog opsega treba da

postupno razvije reproduktivne sposobnosti. Posebna pažnja u ovom uzrastu treba da

bude usmjerena na doživljajno slušanje muzike. Izbor koji djeci treba ponuditi kreće se

od izražajnih dječijih pjesama, preko muzike iz crtanih filmova, do pažljivo biranih

kompozicija klasične muzike. U izboru klasične muzike, najbolje se opredijeliti za

kompozicije koje su namjenski pisane za djecu, koje su programskog karaktera i koje ne

traju suviše dugo. Kroz slušanje muzike, razvijanje pažnje i sposobnosti izražavanja

doživljaja, razvija se i unutrašnji sluh kod djece. Po mišljenju mnogih pedagoga, u

materijalu za slušanje treba da preovladava vokalna muzika. Kroz materijal za slušanje

djeca prepoznaju i prenose svoje utiske i doživljaje, dijeleći ih sa drugom djecom u

razredu. Svi ovi oblici sticanja muzičkih znanja i sposobnosti razlog su da časovi

muzičke kulture predstavljaju zadovoljstvo i djeci i njihovim nastavnicima.

Literatura:

Branka Vujičić, Ivana Dedić, Aleksandra Naumovski, Čudesni svijet zvukova 1 , Zavod

za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica, 2004

Višnja Manasteriotti, Zbornik, Školska knjiga Zagreb, 1988

8 Ibid., str.78.

8

Nadežda Hiba, Muzika za najmlađe, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd

1986

Petar Stoković, Nastava muzičke kulture, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva

Beograd, 1988

Ljiljana Goran, Ljerka Marić, Zapjevajmo složno svi, Školska knjiga Zagreb,1987-

Miodrag Vasiljević, Narodne melodije Crne Gore

Nikola Gregović, Antun Homen, Pjevamo svi, SIZ za kulturu i nauku, SIZ sa osnovno

školstvo Kotor i OI „Nota“-Knjaževac,1982

dr Nada Ivanović Muzika u osnovnoj školi, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,

Podgorica, 2008.

Albinca Pesek, Glasba1, Zapojmo, zaigrajmo in zaplešimo, delovni udžbenik za glazbo v

prvem razredu osnovne škole, Mladinska knjiga, Ljubljana, 2008

Nada Jablanov, Narodne pesme i igre za decu, roditelje, vaspitače i učitelje, drugo

izdanje, Kreativni centar, Beograd, 2006.

Aртоболевская Aнна, Первая встреча с музыкой, Всесоюзное издательство

«Советский композитор», Москва, 1985.

Баренбоим Л. Перунова Н.: Путь к музыке, Всесоызное издательство «Советский

композитор» Ленинград, 1988.

Sinichi Suzuki Methods for music education, Suzuki Music Academy, New York, 1998.

Sinichi Suzuki, Nurtured by Love: The Classic Approach to Talent Education, Suzuki

Method International Summu- Birchard Inc., Miami, 1983.

Bjerkvol, J.R., Nadahnuto biće - dete i pesma, igra i učenje kroz životna doba, Plato,

Beograd, 2005.

9