Zlo Svuda Oko Nas

“ZLO SVUDA OKO NAS” Autori: Dr Radojka Praštalo i Dr Milorad Šakić (saradnik na tekstu)

Zlo svuda oko nas

1

Z L O S V U D A O K O N A S ( D R R . P R A Š T A L O – D R M . Š A K I Ć )

1

1.1. Zlo svuda oko nas

Iz zahvalnosti za pravovremenu viziju dragom tati koji je još davno vidio ovo o čemu govori Michael Ellner: „Pogledajte nas samo. Sve je postavljeno naopako, sve je izokrenuto. Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, državne vlasti uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost.“

Uvod

vakim danom sve teže i teže živimo. Država nam je u sve većem i većem haosu tako da je već sasvim opravdano pitanje imamo li uopšte

državu? Jer, gotovo niti jedna institucija države ne funkcioniše ili „ funkcioniše“ obrnuto nego bi trebala! Posljedice toga su stravične: patnja, bijeda, besperspektivnost, glad, a hladnoća i mrak kucaju na vrata većine stanovništva iako živimo na geografskom području na kom je sramota biti gladan! Ljudi sve manje mogu podmiriti osnovne životne potrebe, a o nekoj budućnosti i perspektivi za svoju djecu je postalo neumjesno i pomišljati. Mladi ne mogu dobiti posao, ne mogu se uključiti u trendove cjeloživotnog učenja, ne mogu sebi obezbjediti krov nad glavom i formirati porodicu. A

S


2

srednovječni sa zebnjom ulaze u treće doba u kom im prijeti glad, smrzavanje i prerano umiranje. O statusu starijih da i ne govorim. Oni se već odavno osjećaju suvišnim u vlastioj domovini. Zašto? Sve više zvuči nevjerovatno objašnjenje da se sve to dešava spontano i da se radi samo o nesretnom spletu okolnosti. Treba li se konačno svako od nas zapitati pridonosi li i on sam tome svemu, bilo svjesno, bilo nesvjesno?

1. Koliki je doprinos svakog stanovnika našoj zajedničkoj nesreći

Ja sam prvi put to pitanje sebi postavila još u gimnazijsko doba, početkom sedamdesetih. Od tada me ono muči i od tada hlapljivo gutam sve informacije koje bi inakoji način vodile ka odgovoru na ovo pitanje. U uslovima savršene informativne blokade i decenijama naturanih nam laži koji su se odnosile na sve: od bliže i dalje historije do sadašnjosti, bilo je teško nešto saznati. Međutim, imala sam oca koji je mnoge stvari shvatao i ponekad bi nešto od toga i rekao. Tadašnje (Brozovo) društvo je nazivao „pijanim društvom“ i stalno se pitao kud to sve uopšte vodi i ko to tamo gura? Više puta sam uočila njegovo veliko ogorčenje Brozom i njegovom nesuvislom politikom, koja je, po njegovom mišljenju, vodila u potpunu propast. Naime, kad god bi se Broz pojavio na radiju a kasnije i na TV, moj otac bi negodovao uz riječi: „Šta radi ovaj zagorski dripac, ovo neće završiti bez krvi do koljena!“ Jednom prilikom, sva uplašena od te


3

najavljivane „krvi do koljena“, sam ga upitala: „A šta će onda biti sa nama?“ „Zbog bijede, ratova i lude politike, narod će naprosto nestati, istopiti se, a ovo će ostati pusti predjeli....“- rekao je žalosno moj otac. I zaista, njegov zavičaj Liku je to već snašlo, ali ne samo njegov zavičaj... Nažalost, sve što je rekao potvrdilo se, osim što je pogriješio u vezi onog „zagorski dripac“. Ispostavilo se da nije bio zagorski, već hazarski. Kad se počelo dešavati ono iz 1991. i kad sam čula Tudjmanov govor u „Lisinskom“, odmah sam prepoznala da je došlo ono vrijeme „krvi do koljena“ koje je proročki najavio moj otac. Nekoliko mjeseci prije toga pročitala sam „Odgovore“ Vuka Draškovića, a koju godinu ranije i opus Ive Andrića, Meše Selimovića i Jovana Cvijića. Bilo mi je sasvim dovoljno da zaključim koliko laži je bilo natureno narodima Jugoslavije da bi poslušno igrali ulogu koju im je neko, u svom interesu, odredio. Ali, još nisam znala KO je to bio! Nisam bila još doprla do „big pictures“ („velike slike“). Danas mi je poznata „big pictures“ i želim da je podijelim sa svima vama. Pogotovo zbog toga što je Ivo Andrić jednom ustvrdio: «Kad bi ljudi znali sa koliko malo pameti se upravlja državama i svijetom, pomrli bi od straha.» Iz dana u dan u Brozovom režimu količina zla koja se navaljivala na pleća naroda bivala je sve veća i veće. Narod ju je jedva vukao, a onda se ponovio i exodus iz I i II svjetskog rata i nastavak tih ratova. Zašto? Zar ta dva rata nisu bila okončana? A zašto


4

su uopšte vođena? Zna li to iko? Da li je to igdje javno rečeno? Što kažu historičari (uglavnom režimski!) i što kažu udžbenici? Ništa osim LAŽI, nažalost. A kad se nešto gradi na lažima, to mora propasti. Zato je propala Brozova Jugoslavija, utemeljena samo na lažima i obmanama. Propala u „krvi do koljena“... A sad se na isto takvim i još mnogobrojnijim i monstruoznijim lažima izgrađuju „banana“ državice na njenim razvalinama. Ne bih htjela da baksuziram, ali sve ono što se izgrađuje na lažima, ne može dugo trajati..... U Brozovoj Jugoslaviji je bilo više nego očigledno da se nije radilo na tome da ta država opstane i da se razvija (osim tu i tamo neke lokalne mimikrije kao i u kršćanstvu da rulja ne prepozna podvalu!), već na tome da se postepeno uništava i razgrađuje da bi na kraju propala. U tom cilju je i stvaran toliki lumpenproleterijat regrutovan iz sistematski uništavanih sela i gradića, nakon što su u vremenu od 1944.do 1948. pobijeni svi oni napredniji stanovnici koji su imali neke radionice, industriju, mlinove i sl. a njihova imovina je stavljena pod upravu lumpenproleterijata koji ju je vremenom potpuno uništio. Potomci tih pobijenih preduzetnika su bili potpuno blokirani, skrajnuti i uništeni tako da su time ISTREBLJENI svi oni koji su imali ikakvog preduzetničkog dara, a samo oni bi bili sposobni da otvaraju radna mjesta za sebe i druge.... Zato se sad samo priča o „otvaranju radnih mjesta“, a u stvarnosti nema ko da ih otvara jer oni koji su se dokopali funkcija i izigravaju današnju elitu su potomci onog lumpenproleterijata i kao takvi nemaju


5

nikakvih inovacijskih i preduzetničkih sposobnosti, jer prirodno nemaju takvih gena a nisu imali od koga niti da to vide i nauče. Sad većina tih potomaka tog lumpenproleterijata (tj oni koji se nisu uspjeli ugurati u vlast!) čine armiju nezaposlenih i gladnih na asfaltu gradova. Da se vrate na selo- nemaju kud jer su sela nestala, ako ostanu u gradu osuđeni su na sitni kriminal, glad i tiho umiranje. O demografskoj reprodukciji ne može biti ni govora u takvim uslovima. Zato je natalitet već duže vrijeme negativan i taj trend se nastavlja, što znači da izumiremo. To im je priredio njihov omiljeni „drug Tito“, kog još uvijek slave i obožavaju! Istina je još uvijek sakrivena „pod tepihom“. I ona od 1914. i 1945., zbog čega se ponovilo ovo zlo 1991. , a 1995. je i ova nova istina gurnuta „pod tepih“, a plasira se i dalje samo LAŽ, LAŽ i LAŽ! To znači da opet moramo očekivati neku novu „1991“. Nikad kraja ZLU na Balkanu! Međutim, u historiji nikad ništa nije konačno, kao što mi je objasnio jedan profesor sa atinskog univerziteta kad sam ga pitala da li on smatra da je Carigrad zauvijek izgubljen za Grke. Uz to je još dodao: „Carigrad je više od 1000 godina bio grčki, a samo je 500 godina turski....“ Tako je i sa ovim nametnutim neprirodnim i nelogičnim granicama koje su crtane na salvetama, a zbog kojih je smrtno i na razne druge načine stradalo toliko ljudi.... Svako iole razuman ne može a da ne vidi da je gotovo sve što se radi u domenu politike i vlasti kod nas već desetljećima obrnuto nego što bi trebalo biti (tj. naopak sistem vrijednosti koji nam


6

ne obezbjeduje opstanak već propast, a o progresu društva nema niti govora); da se veličaju, slave i brane zločinci i kriminalci i po njihovim potrebama je ustrojen sektor pravde; da se kroz stoljeća i milenijume istrebljuju pametni i potiskuju talentovani; da taj navodni bog (monoteistički) niukom slučaju ne radi za nas druge narode; da nema bitne razlike između komunizma i kršćanstva; da nas sa katoličkih ikona gledaju beživotni iskeženi „sveci“ koji reklamiraju patnju kao ljudski ideal; da se svugdje ukorijenila negativna kadrovska selekcija koja je dovela do potpune deprofesionalizacije institucija navodnih (banana) država i čak dotle da se u politiku i na funkcije dovode ljudi po principu Kaligulinog konja senatora; da stalno učimo lažnu historiju [7], [8], a prava je tabu tema; da je Lenjin bio najveći krvnik Rusa, a Broz Srba , [30] (ovaj film se ne odnosi samo na Srbe, već je metafora i za druge narode), , [36], [37]; itd., itd. Zar treba još dokaza? Ako treba, evo prema rječima historičara dr Slavenka Terzića, jedan od najdrastičnijih: „Najdrastičniji primjer lažiranja historije je stvaranje mita o „velikoj Srbiji“, po kom Srbi vekovima ništa drugo nisu činili nego sanjali kako da osvoje tuđe teritorije i etnički očiste narode koji su tu zajedno sa njima živjeli. Iza takvog prekrajanja srpske oslobodilačke borbe i srpskog nacionalnog pokreta, koji je težio jedino da stvori i ima nacionalnu državu kao i svi drugi evropski narodi, stoji težnja da se srpski državni prostor svede na bivši beogradski pašaluk i da se nađe opravdanje za brutalne i nasilne akcije preduzimane


7

stoljećima (i milenijumima) nad Srbima. U borbi protiv „nemani“ kakva je navodno „velika Srbija“, i da se Srbima nametne što jači osjećaj krivice i inferiornosti u odnosu na druge narode, to se bilo kakav pokušaj svesti o celini srpskog naroda, bez obzira na silom nametnute granice unutar njega, [7] [8] [9] [10], [46], [47] čak i svijest o jedinstvenim kulturnim vrednostima i uzorima, odmah demonizuje kao „velikosrpska opasnost! Pri tom se ne pominje da su prvi koncentracioni logori u istoriji Evrope bili logori za Srbe u Austro-Ugarskoj i Nemačkoj 1914-1818, da su Srbi u nacističkoj NDH bili žrtve monstruoznog genocida čiji vrhunac predstavlja logor Jasenovac, i da poslije svega toga 1945. nije sprovedena denacifikacija hrvatskog društva (kao npr. njemačkog!) kao ni denacifikacija unutar šiptarske grupacije na Kosmetu koja je bila uz nacističko-fašističkog okupatora i to je isto radila. Umjesto toga Hrvatska podnosi tužbu za „agresiju i genocid“, a i šiptari dobijaju državu na teritoriji poklanog i protjeranog srpskog naroda! Slično je i sa BiH.“ Zadnje desetljeće sve je popularnija teorija NLP-a (neurolingvističkog programiranja) po kojoj se osobine i postupci svakog uspješnog čovjeka mogu istražiti, modelirati i ponuditi drugima, neuspješnim ljudima, kao „recept“ kako se mogu naučiti biti uspješni, kad već nemaju urođen talent za to. Ova metoda se sve više i više koristi i u Sloveniji, a pomalo i u Hrvatskoj. Također, svakim danom ima sve više obučenih trenera NLP-a i u Srbiji. Sve više se koristi i metoda coachinga koja


8

podstiče ljude na aktivnosti u cilju ostvarenja uspješne karijere i zadovoljstva u životu. Ali, kod nas u BH, se te nove i djelotvorne metode nikako ne mogu probiti. A trebalo bi. Zašto se i dalje, po kršćanskim metodama, naš narod odsijeca od tog znanja? Kod nas je situacija najgora što pokazuje broj nezaposlenih koji je procentualno najveći u regionu (cca 522.000 na oko 4 miliona stanovnika, mada neki analitičari argumentovano tvrde da je ta cifra oko 1200 000!) iako stanovništvo još uvijek pobožno šuti. Nije to posljedica samo zle sudbine, kao što se nastoji prikazati! To je posljedica negativne kadrovske selekcije koja je postala gotovo jedini kriterij za izbor kadrova, a koja je u samoj suštini kršćanstva/islama i komunizma. Da je zaista tako dokazuje i primjer Kine. Dok je bila pod komunističkom ideologijom bila je svjetska sprdnja (crvene knjižice, uniforme itd), a kad se toga otresla i vratila se svom paganizmu (tj. logici zdravog razuma i pozitivnoj kadrovskoj selekciji), vinula se u visine i svojim uspješnošću zadivljuje svijet i time tjera strah u kosti umirućim kršćansko-komunističkim zemljama. Nedavno je direktor najveće gradjevinske tvrtke u Hrvatskoj, Jure Radić ponudio Vladi Srbije da ponovo izadju zajedno na svjetsko tržište, kao što je to bilo za vrijeme bivše države, jer je konačno shvatio da svako sam ne može ništa uraditi na svjetskom tržištu. Resorni ministar iz Srbije je to odbio uz obrazloženje: „Dva sirotana i kad se udruže, ostat će sirotani!“ Sad se pitam: Zašto je onda razbijana prethodna država i ko je i zašto pravio „sirotane“? Koliko se ja sjećam, i taj isti Jure Radić


9

je tada bio jedna od perjanica u razbijanju te države, koja bi mu sad dobro došla za njegov „biznis“! Ko i zašto nam to radi? Čiji je to interes ? Interes stanovništva sigurno nije, jer oni su izgubili sve što su imali, a nisu dobili ništa. A većina od njih se ipak dala izmanipulisati od raznih mešetara, upravljanih izvana i odradila je potpuno besplatno i potpuno nesvjesno „posao“ za svoje uništavatelje! A da stvar bude još gora- i dalje rade za njih! 2. Saznati cijelu ISTINU - «big picture» U tom smislu je veoma ilustrativan primjer hrvatskih „branitelja“ koji i dalje žive u svijetu mitova, laži i obmana. Koga su oni uopće branili i od čega? Nikakve agresije nije bilo jer domicilno stanovništvo kakvo su prognani Srbi iz Hrvatske [46,] [47] zasigurno bili, nije moglo izvršiti agresiju samo na sebe, a još manje je to mogla JNA koja je bila DUŽNA da brani državu kojoj su svi njeni pripadnici položili zakletvu! Da li je ta zakletva u suštini bila nekima „sa figom u džepu“? Ako jeste, onda je i to jedna od laži na kojoj se izgradio mit o nepostojećem domovinskom ratu i „herojima“ bojovnicima! A sad oni hoće privilegije za zločinaštvo koje su ispoljili prema svojim sugradjanima i čak sunarodnicima (ako imamo u vidu višestoljetne nasilne konverzije!) u državi koja je na koljenima! Doduše, za ovih dvadesetak godina HDZ-ove vladavine su „branitelji“ imali „status svetih krava“, ali to budžet osiromašene Hrvatske više ne može podnijeti. Zbog tih enormnih troškova kojima se


10

održavao njihov status „svete krave“, sad 350 000 građana Hrvatske nema zaposlenje, bez obzira na to što se Hrvatska zadužila kod svjetskih lihvara, do sada, čak za više od 60 mld eura! I ne samo to. Poznati hrvatski ekonomisti Slavko Kulić i Guste Santini daju pogubnu prognozu gdje prvi kaže da će Hrvatska bankrotirati 2011. jer još od kraja devedesetih hrvatsko društvo klizi u silaznu spiralu dugova a nitko nema nikakav plan za budućnost, dok drugi kaže da ako se hitno ne promijeni smjer, Hrvatska će postati zemlja trećeg svijeta! Gdje tu može biti rješenja? Zasigurno ne u održavanju mitova i i raznih lažnih teorija kao što je ona o „agresiji“ na Hrvatsku. Jedina realna agresija je ona koju je Tuđmanova Hrvatska izvršila na dio svojih građana srpske nacionalnosti. Sveukupnom hrvatskom stanovništvu treba reći ISTINU. A naročito bojovnicima. Treba im reći i da su u tom cilju bili i navučeni na drogu da bi lakše vršili zločine nad žrtvama zbog čega danas pate od PTSPa i nerijetko izvršavaju samoubistva. Oni trebaju konačno saznati za koga su se borili: za judeolevitsku mafiju i njihov sastavni dio Vatikan koji ih se sada nastoje osloboditi kao stare islužene rage! Istina jeste teško prihvatljiva, ali jedino ona vodi ka rješenju. Sve drugo vodi opet ka krvoproliću i revoluciji čega je ovim balkanskim narodima već odavno „pun kufer“. Jer, treba znati da će stvarne žrtve agresije u Hrvatskoj, a to su protjerani i potpuno obespravljeni hrvatski građani srpske nacionalnosti, sve glasnije tražiti svoja LUDSKA PRAVA. Trenutna procjena je da im je nanesena šteta od 30 mld eura! Može li to Hrvatska


11

platiti pa da se oni ne vrate u Hrvatsku ili joj je bolje da taj dug smanji tako što će im vratiti njihova imanja, stanove, penzije i uopšte ljudska prava i dozvoliti im da se vrate kući umjesto što im to na sve moguće načine opstruira? Koje su zasluge u svemu tome Tuđmanovih bojovnika? Trebaju li i mogu li i dalje hrvatski građani mirno stenjati pod teretom duga koji su, na ovaj ili onaj način, prouzročili Tuđman, njegov HDZ i njegovi bojovnci, radeći za judeolevitsku mafiju koja nas sve zajedno uništava? Kad se jednog dana u Hrvatskoj budu svodili računi za nepotrebni „domovindki rat“ koji nije vođen u interesu građana Hrvatske već u interesu judeolevitske mafije preko stvarnog gazde i tvorca Hrvatske države Vatikana, shvatit će da je to prevelik teret za građane Hrvatske. A još se nisu u potpunosti otresli ni onoga iz II svjetskog rata, jer nisu obeštetili žrtve ustaškog genocida koji su također po naredjenju Vatikana izvršili nad svojom braćom Srbima! Pa zar se niko u Hrvatskoj još nije zapitao: Do kad ćemo mi morati tako skupo plaćati vatikanske usluge i pomoć pri stvaranju Hrvatske države? Ima li tome kraja? Kako da zbacimo taj teret sa pleća građana Hrvatske, za svagda? Upravo zbog toga da bi hrvatski građani konačno počeli sebi postavljati takva pitanja, oni se moraju konačno suočiti sa CIJELOM ISTINOM, tj. moraju sagledati „big pictures“. Bez toga nema rješenja niti za nezaposlenost niti za budućnost! Pri tome im mogu pomoći


12

izjave vrhunskih hrvatskih intelektualaca koji su poznati i izvan Hrvatske a to su npr. dr Velimir Srića, Denis Latin, dr Neven Budak i još neki. Dr Srića tvrdi da je Hrvatska samostalna i nezavisna najmanje još od 1980. i da se u periodu do 1990. razvijala u skladu sa htijenjima isključivo hrvatskog rukovodstva, te da su hrvatska preduzeća zajedno sa drugim jugoslavenskim preduzećima radila širom svijeta. Denis Latin tvrdi da su tadašnji mediji u Hrvatskoj bili mnogo otvoreniji, kvalitetniji, slobodniji i nezavisniji od današnjih. Dr Neven Budak tvrdi da bi Hrvatska postala samostalna i zvanično nezavisna i bez Tuđmana i bez njegovog rata, jer su se tada za to naprosto stekli uslovi, tj prethodna država je dovedena do raspada. Oni koji HOĆE da se toga sjete, zacijelo će se sjetiti. Osim toga, kad-tad će se moraati pogledati činjenicama u oči, a one su neugodne: JNA nije bila srpska, već jugoslavenska s tim da u trenutku otpočinjanja sukoba na čelu te armije su bili Veljko Kadijević, hrvatsko-srpski „mješanac“, Stane Brovet, Slovenac i Anton Tus, Hrvat! Gdje je tu onda srpska „agresija“? Isto važi i za srpsku „agresiju“ na BH! I tamo je žrtva proglašena agresorom, a cilj stvarnih agresora- muslimana je bio pobiti i/ili protjerati Srbe pravoslavce iz BH da bi BH cijela ostala srpskim muslimanima! Baš kao i u Hrvatskoj! Kad to nije uspjelo, nek bar ostane priča o srpskoj „agresiji“! Da bi tu laž održali zato toliko brane zločince Ganića i Divjaka koji su naredili da se pobiju ratni zarobljenici u Dobrovoljačkoj ulici, što je ratni zločin po međunarodnom pravu. Zato se


13

samo zločini nad Srbima zataškavaju i ne kažnjavaju! Hrvatsko stanovništvo ima neosporno pravo da se pita: ZAŠTO SE UOPŠTE VODIO DOMOVINSKI RAT? KAKVE JE REZULTATE POLUČIO? Ko je proizvodio bojovnike i gurao ih u rat i ko ih je predvodio u tom ratu (sjetite se: SAD i Vatikan, a ni EU nije nevina sa funkcionerima tipa Roberta Kupera koji se zalaže za dvostruke aršine i silu u politici kakvih je u EU bilo i ranije kao i sada)? Jesu li ti bojovnici uopšte svjesni za koga i za što su se oni ustvari borili? Bojovnici bi imali potpuno pravo da sad traže da im Vatikan i SAD (judeolevitska mafija) financiraju beneficije stečene u tom ratu koji su vodili za njihov interes, a ne da to financiraju hrvatski građani na uštrb svog razvoja i svoje budućnosti. Sa ovim pitanjima bi se konačno morao pozabaviti svatko u Hrvatskoj, naročito nakon što je čak i Haški sud „junačku“ operaciju „Oluja“ nazvao pravim imenom: UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT“. A kako i ne bi kad su jedini „argumenti“ odbrane bili: Srbi su sami otišli (?!), a „Oluja“ je legitimna i herojska (?!) akcija oslobađanja hrvatske zemlje od okupatora (!!???), što vrvi od nelogičnosti koje bi pravnici nazvali: CONTRADICTIO IN ADJECTO (nešto kao: uglata kugla!). A dokazi zločinaštva se i danas vide na terenu, dok sav obim zločina u presudi nije ni uzet u obzir (npr. Tuđman i ti generali su se toliko zanijeli „herojstvom“ nad onim malobrojnim stanovništvom Krajine koje nije moglo pobjeći da su naredili čak i bombardovanje izbjegličkih kolona koje su uspjele preći i BH- Novi


14

Grad, Svodna, Petrovačka cesta, Gradiška, gdje su izginula i mnogobrojna srpska djeca......). Imajući u vidu da je sadašnje stanovništvo Hrvatske u mnogo čemu uzor ostalim Balkancima, u pozitivnom smislu, bila bi strahovita šteta da se zbog lude politike i bijede koju ta politika proizvodi, raseli na razne strane svijeta kao što je to bio slučaj 16. i u 19. stoljeću! A jedino tako može izbjeći da sa svoje grbače plaća tuđe račune, pogotovo kad postanu svjesni da je do danas broj tih bojovnika čije beneficije treba plaćati narastao čak na 500 000! To je za jednu državicu od 4 mil. stanovnika zaista prevelik teret. Zato je krajnje vrijeme da se i stanovništvu Hrvatske i stanovništvu čitavog Balkana kaže CIJELA istina, kako ne bi i dalje nesvjesno radilo za druge, a na svoju štetu. Na tom inzistira i poznati hrvatski historičar Ivo Goldštajn koji je nedavno rekao: « Kao historičar, mogu reći da je suočavanje s prošlošću jedan od ključnih elemenata poboljšanja stanja. To je preduvjet, raščišćavanje, barem na nacionalnom nivou i suočavanje s prošlošću, prvenstveno lošim stranama onoga što se događalo, tobože u ime vlastitog naroda. To je pravi način da se dođe do čiste situacije, da se shvati gdje smo, da se na jedan računovodstveni način svede sve na pozitivnu nulu i krene dalje. Bez tih raščišćavanja, koja mogu biti bolna, situacija se ne može poboljšati.» Doduše, do te istine se teško dolazi, ali INTERNET je omogućio da se ona, ako se negdje


15

razotkrije, može razaslati bar svim informatički pismenim stanovnicima našeg regiona, a oni bi trebali tu istinu dalje širiti među onima kojima ta nova tehnologija još nije dostupna. Prema tzv. Danbarovom broju koji iznosi oko 150, svaki čovjek može da ima oko 150 osoba u svojoj osobnoj socijalnoj mreži koje bi mogao zamoliti da prenesu dalje neku informaciju bez da traže novčanu naknadu za tu uslugu. Taj broj je vezan za kognitivne sposobnosti čovjeka. Ako bi svaki član nečije socijalne mreže dalje razaslao tu informaciju članovima svoje socijalne mreže i tako redom, bilo bi moguće u samo 6 takvih koraka prenijeti neku informaciju na 10 mld ljudi! A toliko ih i nema na svijetu! Doduše, to je samo teorijska mogućnost, a stvarnost je znatno drugačija zbog činjenice da mnogi ljudi imaju u svojoj osobnoj socijalnoj mreži daleko manji broj ljudi sa kojima komuniciraju, a osim toga, ima i ponavljanja, jer neki ljudi se nalaze istovremeno u osobnim socijalnim mrežama više drugih ljudi. Međutim, bilo kako bilo ovaj način širenja informacija, a time i ISTINE koja je kroz stoljeća i milenijume bila skrivana, može biti vrlo efikasan uz uslov da svako shvati koja je njegova dužnost i obaveza u društvu u kojem živi da bi to društvo bilo stabilnije, naprednije i bolje. Tada bi njegov život bio lakši, ljepši i bolji i budućnost bi bila obezbjeđena, djeca bi imala perspektivu, što danas nije tako. Zato nije na odmet sjetiti se basne o malom vrapcu: Planula šuma. Sve ptice pobjegoše. Vratio se samo mali vrabac noseći kapljicu vode u kljunu. – Kuda ćeš, zar


16

ne vidiš da gori šuma? – povikaše ptice. „Idem samo da odradim svoj dio obaveze.“- reče mirno vrabac. Isto tako, neka svako od vas uradi svoj dio obaveze, a nek ne čeka da to umjesto njega uradi neko drugi. Naprosto nema ko! Dakle, ako ne možete učiniti ništa veće, nemojte se bar dati manipulisati i nemojte nesvjesno raditi za vaše uništavatelje. Pa valjda možete da ih prepoznate ili bar da prepoznate njihova (ne)djela i da širite informacije o tome dalje! Bilo putem svoje osobne socijalne mreže, usmeno ili putem e-maila, bilo putem raznih internetskih društvenih mreža (facebook, twitter..). 3. Naši uništavatelji A sad da vidimo ko su naši uništavatelji. Oni zasigurno postoje, jer ovoliko zlo natovareno na leđa stanovništva nije se moglo pojaviti spontano! Neko ga je isplanirao i organizovano ga sprovodi. U to nema više nikakve sumnje! Također nema sumnje da im građani sami, uglavnom nesvjesno, pomažu u sprovođenju tog zla nad samim sobom! A naročito im u tom smislu pomažu vladajuće (kvazi)elite, bilo svjesno, bilo nesvjesno. Da elaboriramo pojavnost zla. Zlo i dobro (kao jin i jen u istočnjačkim filozofijama) imaju podjednake šanse i u stalnoj su međusobnoj borbi iz čega bi trebalo da proizlazi neka ravnoteža koja život čini mogućim. Međutim, u zadnjih 150-200 godina (a možda i duže), te ravnoteže nema. Zlo apsolutno dominira! Zbog toga neki predjeli ostaju


17

pusti, bez stanovništva iako su veoma povoljni za život. Kud god da se okrenete, na ovim našim prostorima, svuda vidite samo ZLO! Gdje je nestalo DOBRO? Ima li to možda veze sa onom Ajnštajnovom: „Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje. Ne zbog zlih ljudi, već zbog onih drugih koji se tom zlu ne suprotstavljaju.“? Ili je to isključivo posljedica činjenice da je to ZLO netko organizovao, a da DOBRO još nije niko organizovao, a izostalo je čak i pojedinačno suprotstavljanje zlu? Međutim, čim neko ustvrdi da je to zlo planirano i organizovano, rizikuje da bude etiketiran i optužen dobro poznatim floskulama: fašista, nacista, antisemita, antiglobalista, teorija zavjere itd. To je davno poznata komunistička metoda etiketiranja koja bi se mogla objasniti onom narodnom: Povika na vuka a lisica meso jede! Što se tiče pojma „teorija zavjere“ publicista Dejan Lučić, koji je mnogo doprinio raskrinkavanju zakulisnih igara koje proizvode zlo na Balkanu (ali i u svijetu), je svoju najnoviju knjigu „TEORIJA ZAVERE“, [3] u kojoj je potpuno razotkrio suštinu tih zakulisnih igara, otpočeo rečenicom: „ Teorija zavere je kovanica pomoću koje se tragači za istinom tjeraju sa pravog traga“ On dalje kaže da u svjetsku zavjeru danas još negiraju samo oni koji u njoj učestvuju ili budale, a vama ostavlja da zaključite gdje spadate


18

vi, gdje spadaju naši (kvazi)intelektualci i politička (kvazi)elita. Dakle, ne dajmo se otjerati sa tog pravog traga, što je postalo pitanje osobnog intelektualizma i integriteta. Tim više što je bar svima iole pismenima odavno poznato da su Vatikan i SAD spašavali nacističke zločince iz II svjetskog rata da ih ne stigne ruka pravde.(tzv. „pacovski kanali“) i koristili ih u daljnoj borbi protiv Istoka (prvenstveno Rusije) koristeći njihova zločinačka iskustva i zločinačko znanje, a sve u dubokoj tajnosti (i u sadejstvu sa CIA =ZAVJERA!!) od vlastitog naroda. Tako ogromna većina američkih građana još ni danas ne zna istinu o tome, a gotovo cijeli svijet se pita zašto SAD vode takvu zločinačku politiku prema ostatku svijeta!? Pa zar bi mogle da vode drugačiju negoli su ih njihovi „učitelji“- spašeni nacistički zločinci -naučili!? Upravo zato su Hitlerove ideje (koje baš i ne potiču od njega samoga, već ih je on preuzeo od judeolevitske mafije) ovladavanja svijetom uz pomoć nacističkih metoda, vaskrsle u obliku NSP-a koji plasira SAD, a koji ima ISTE ciljeve i ISTE metode! To zločinaštvo se SAD-u počelo vraćati kao bumerang, jer mu je vođenje krvavih, skupih, dugotrajnih zločinačkih ratova ispraznilo kasu, a Putin je javno rekao da se SAD ponaša kao parazit na ostatku svijeta! Izgleda da tom parazitizmu pomalo dolazi kraj.... Da vidimo kako je sve počelo..... Prije mnogo više od 2000 godina u Egiptu su postojali ortodoksni svećenici LEVITI, koji su bili opsjednuti željom da oni ili njihovi potomci


19

zavladaju svijetom. Da li su baš oni bili autori tih opsesija ili su to donijeli iz Babilona, nije sa sigurnošću poznato. Neki autori smatraju da su oni bili samo produžena ruka tzv. Babilonskog bratstva (crnog plemstva) i da je opsesija vladanja svijetom potekla od njih. David Icke, [18],[51] tvrdi da je to sve zlo posljedica djelovanja vladajućih obitelji ljudsko-gmazovskih križanaca kod kojih je dominantan gmazovski mozak izvorište njihovog ponašanja bez empatije za žrtve svojih postupaka. Oni danas drže u svojim rukama politiku, bankarstvo, poslovanje, obrazovanje, vojsku, medije, a potekli su upravo od tog Babilonskog bratstva. Bilo kako bilo, da bi to vladanje moglo trajati vječno, potrebno je ograničiti svjetsku populaciju na najviše 1 mld (tzv. „zlatnu“ mld da se uspori potrošnja zemaljskih resursa) i od nje napraviti poslušnu rulju (goje-stoku!). Tako bi oni za svoju kastu stvorili raj na zemlji, a zemaljski resursi bi im bili dostatni za neograničeno dug period. Doduše, njihovi potomci i sljedbenici i danas vladaju svijetom ( Džordž Soroš (fond za otvoreno društvo preko kog rovari i destabilizije vlast u svakoj zemlji u koju po nečijem nalogu dođe), Lorens Iglberger (bivši ambasador SAD u Jugoslaviji koji je tu rovario), Voren Cimerman (bivši ambasador SAD u Jugoslaviji koji je doprinio iskri rata u BH nagovorivši Izetbegovića da povuče potpis sa Lisabonskog ugovora), Medlin Olbrajt (bivši državni sekretar u SAD- učesnik i podstrekač velikog zla koje se desilo u Jugoslaviji), Ričard Holbruk(izaslanik SAD za Jugoslaviju-podstrekač šiptarskog separatizma), Vilijam Koen (Sekretar za


20

odbranu SAD- direktno odgovoran za zločine nad Srbima), Piter Galbrajt (bivši ambasador SAD u Hrvatskoj i saradnik na etničkom čišćenju Srba iz Hrvatske), Žak Klajn (USA administrator za Baranju i Istočnu Slavoniju čijom zaslugom je i ono malo Srba što je tu ostalo moralo da ode!), Eli Vizel ( Dobitnik Nobelove nagrade za mir (!!???) koji je tražio bombardovanje Jugoslavije!!?), Robert Frovik (Šef misije OEBSA u BH koja je u okviru “izbornog inženjeringa” 3 mjeseca brojila glasove i namještala izborni rezultat!), Piter Justinov (glumac i navodni ambasador dobre volje (!!?) OUNa koji je rekao da su Srbi retardirani!), Stiven Spilberg (režiser koji se otvoreno i nekritički svrstao na muslimansku stranu u ratu u BH), Vesli Klark(Vrhovni komandant NATOA u vrijema bombardovanja Jugoslavije, odgovoran za brojne ratne zločine u Jugoslaviji i za razaranja), Karlos Vestendorp (visoki predstavnik u BH poslije kog u BH nije postalo ništa bolje), Robert Badinter (Dao legalnost uništenju SFRJ što je dovelo do građanskog rata ustvrdivši da se avnojevske granice ne mogu mijenjati, a sad kad se pokušavaju promijeniti u Srbiji na Kosmetu, on ŠUTI!!)), Bernard Anri Levi (filozof, veliki mrzitelj Srba), Tansu Čiler(bivša turska premijerka koja je podržavala rat u BH i muslimansku stranu), Bernr Kušner( Iz LJEKARI BEZ GRANICA (!!?) koji su pomagali samo muslimane u BH, a na Kosmetu namjesnik koji je otvoreno podržavo Šiptare), Česlav Miloš (dobitnik Nobelove ngrade koji je tražio bombardovanje Jugoslavije), Zbignev Bžežinski (“mozak” novog svjetskog poretka, blizak rođak pape Vojtile i edukator Madlen Olbrajt ), Helmut


21

Kol (bivši njemački kancelar), Joška Fišer(ministr spoljnih poslova Njemačke), Helmut Kol (bivši njemački kancelar), Boris Jelcin, Jegor Gajdar, Andrej Kozirjev, Jevgenij Primakov, itd, itd. ), ali ih je počela hvatati panika od eksplozije stanovništva na Zemlji. Kako se stanovništvo stalno povećavalo, još davno su leviti odlučili da ga počnu ograničavati fizičkim likvidacijama preko plaćeničkih vojski. To se pokazalo neprikladno, skupo i neefikasno. Zato su odlučili da to urade VARANJEM i OBMANJIVANJEM. U tu svrhu su osmislili monoteostičke vjere kao informaciono oružje i to najprije judaizam i kršćanstvo, a kasnije rješavajući u kontinuitetu tekuće probleme na putu ka svom cilju, još i islam i komunizam. Na taj način su obezbijedili da se stanovništvo međusobno zavadi, te da jedni istrebljuju druge, a judeolevitska mafija je kao „siva eminencija“ samo katalizator i podstrekač tih međusobnih istrebljivanja! Osim toga, monoteističke vjere su nam formirale uvjetovanu svijest što je ono gdje živimo svoj život osjećajući krivicu zbog prošlosti i tjeskobu u vezi budućnosti, a pri tom nikad ne dospijemo doživjeti sadašnjost! Prije naturanja monoteističkih vjera ljudi su vjerovali u paganske bogove (pagan= stanovnik van grada) i to na taj način da su ih poštovali kao svoje pretke. To su bile paganske religije (grčka, rimska, slavenska, budistička, šintoistička i dr. ) Vjerovao je tko je u što htio i to prvenstveno u sile prirode i kosmičke sile koje su stvorile


22

čovjeka i Zemlju na kojoj može da živi, a dale su mu razum i volju da može opstati u tom okruženju. Na religiji starih Grka i Rimljana temelji se evropska civilizacija, na religijama budizma, šintoizma i sličnih religija temelji se istočnjačka civilizacija. Na monoteističkim vjerama ne temelji se ništa jer su one destruktivne, pokvarile su ljudski materijal, odsjekle ljude od svih znanja stečenih do tada i dovele ih u stanje apatije i samouništenja. Kršćani, čim su se dokopali vlasti preko rimskih careva Konstantina i njegovih sljedbenika, prvo su spalili Aleksandrijsku biblioteku i zatvorili Atinsku Platonovu akademiju koje su sadržale ogromna znanja sakupljena do tada, te otpočeli strahovit pogrom svih koji nisu htjeli prihvatiti kršćanstvo. Konstantin je iz tog razloga čak dao ubiti svoju ženu i najstarijeg sina! I ne samo to, već svagdje, gdje god se pojavilo kršćanstvo, ono je najprije uništilo zapise o svim dotadašnjim znanjima, odsjecajući tako stanovništvo od znanja i njegove historije da bi im moglo naturiti svoje samouništavajuće dogme, a zatim je vršilo strahovitu prisilu da stanovništvu nametanjem tih kršćanskih dogmi oduzme mu razum, volju i moral. Isto radi i ideologija novog svjetskog poretka –NSP koja istovremeno izolira opštu populaciju od donošenja važnih odluka, formirajući svoje vladajuće institucije u koje niko drugi nema pristup i time vraća točak historije nazad. Nakon preuzimanja vlasti od strane kršćanskih vladara nastupilo je mračno srednjevjekovlje.


23

Kršćanstvo je zabranilo matematiku (a kasnije komunizam logiku, genetiku i kibernetiku). Kršćanstvo je iskazalo bezgraničnu mržnju prema nauci i svakom drugačijem mišljenju i općenito prema istinitoj informaciji. Sve je morala biti samo i jedino LAŽ!. Zato su kršćani ljudi laži i hipokrizije. Propovjedaju ljubav (?) prema bližnjem, prema neprijatelju, a započeli su i vodili najkrvavije križarske ratove koji na Balkanu još i danas traju, samo se ponekad vode drugačijim sredstvima. Zbog kršćanstva se Evropa nije prala 15 vjekova što je imalo za posljedice pomore od kuge, kolere, što je također sasvim odgovaralo levitima jer je to sve bilo sastavni dio levitskog plana svođenja broja stanovnika na 1 mld. Ljudi su smrdili od prljavštine, za razliku od paganskih Rimljana koji su se kupali i do tri puta dnevno i trudili da imaju zdrav duh u zdravom tijelu. Kršćanstvo nipodaštava ženu, a islam joj ne priznaje ni dušu! I što je najvažnije- sve te vjere su nastale u istoj «radionici» i sa gore pomenutim ciljem! Zvuči nevjerovatno, ali je tako. Za to ima sve više i više dokaza koji sve više i više izlaze u javnost. A oni koji to ne mogu da prihvate- nek pogledaju oko sebe. Sve vrvi od dokaza! Treba ih samo htjeti vidjeti! Više o ovom možete pročitati u knjizi akademika Istarhova: „Udarac ruskih bogova“ koju pod tim naslovom možete download-ovati sa Interneta. Potvrdu za tačnost navoda te knjige možete vidjeti na linkovima preporučenim na sajtu: [32] http://radioislam.org/islam/english/index_activism i na mnogim drugim mjestima.


24

U okviru tog monstruoznog plana ovladavanja cijelim svijetom, Mojsije (ili judeoleviti!) je vodao po Sinajskoj pustinji Jevreje više decenija da bi od njih napravio biorobote i naturio im novoosmišljenu monoteističku vjeru judaizam, osmišljenu sa ciljem da levitski sveštenici preko nje kontrolišu svoje vjernike i postupkom obrezivanja 8. dana života djeteta da spreče kod njih razvoj gornjih čakri (osjećajne i razumske). Na taj način ta vjera od svojih vjernika pravi robovlasnike, bezosjećajne ljude, poslušnike bogu Jahvi (u stvari judeo-levitskoj mafiji!). Da bi levitski projekt bio uspješan, tj. da njihove biorobote ne bi poubijala rulja ogorčena njihovim prljavim rabotama, bilo je potrebno stvoriti vjeru- antipod judaizmu koja će od svojih vjernika tzv. goja napraviti robove, bijednike, mučenike, bezvoljnike, tj. kolektivne samoubice. Za tu namjenu je izmišljeno kršćanstvo. Kršćanstvo je, umjesto veselja, radosti i života, naturilo tugu, plač, mazohizam, jad bijedu laži, obmane, lomače, zmišljanje nepostojećih grijehova, utučenost, traženje smisla života „na onom svijetu“... Kao takvo, kršćanstvpo je izazvalo kolosalnu degradaciju čovječanstva, kvarenje ljudskog materijala i u duhovnoj i u fizičkoj sferi. Zbog toga kršćanstvo i ne može bez morbidnosti, hipokrizija, laži, moštiju, mučenika koji su postradali pri naturanju kršćanstva drugima. Kršćanstvo je vjera izmišljena za nemisleću gomilu, a ne za misleće individualce. Ono je nametnulo tezu da „život je borba“. Zašto mora biti tako? Zašto život ne bi mogao biti lijep i lak? Ne može uz takvu morbidnu ideologiju koja i time slabi i


25

uništava čovjeka, kako bi on bio apsolutno pokoran njima. Kao kršćanstvo, tako i druge vjere proizašle iz judeolevitske „radionice“ zahtjevaju da svi „misle“ jednako, tj. da ne misle NIŠTA! Zato takvu morbidnu ideologiju treba odbaciti, a ne je uporno slijediti! Kršćanstvo (i komunizam!) instalira zavist i mržnju prema pametnijima boljima i time koči razvoj i onemogućava stvaranje prave elite. Dokaz: inkvizicija i Lenjinove (i ine) „čistke“. Kršćanstvo i komunizam su religije smrti jer nemilosrdno rasipaju ljudske živote za instaliranje i održavanje svoje morbidne ideologije. U prvoj varijanti je u kršćanstvo bila uključena i karma, ali su je vrlo brzo izbacili, jer su shvatili da bi ona potkopala kršćanstvo, njegovo zločinaštvo i trgovinu „oprostom grijeha“. Dakle, ako malo bolje pogledamo, bit će nam očigledno da je kršćanstvo dizajnirano sa isključivim ciljem da judeo-levitskoj mafiji prokrči put do svjetskog trona!! Pri tom je važno zaključiti da jevrejski narod samo obmanjuju da su oni „izabrani narod“ u nekom njima korisnom smislu. Oni su zapravo izabrani da „odrade“ jedan dio prljavog posla za levite, a kršćani (kasnije i muslimani i komunisti) da „odrađuju“ drugi dio posla (plana) za levite. Pri tom životi i jednih i drugih ne vrijede pišljiva boba i rasipaju se u milionima (lomače, holokaust, genocidi, jame, čistke, umjetno izazvani ratovi, revolucije, laboratorijske bolesti, štetne vakcine i „ljekovi“itd. [31] (http://vimeo.com/18720200) Svi su oni jadne žrtve paranoičnih i lakomih


26

levita i njihovih „kooperanata“- malobrojne judeo elite (samo oko 12 000 od 15 miliona jevrejskih vjernika). Osim toga, vatikansko kršćanstvo je uvijek bilo pretežno okultno i ezoteričko, što nije čudno s obzirom da je „skrpano“ od antičkih mističnih religija. Današnji oblici tih okultnih tradicija su i televizijski prenosi sportskih događanja koji pružaju priliku pojedincu da se poravna sa pobjednikom i glorificia mušku kompeticiju i dominaciju. Ono stoji danas iza NSP-a i globalizacije jer njen interes je uništavanje personalnih, plemenskih, nacionalnih oslonaca stanovništva; slabljenje porodičnih veza i naturanje homoseksualizma i pedofilije; zamjena tradicionalne kulture lažnom subkulturom i protežiranje parazitizma u cilju ekonomskog oslabljivanja naroda, što sve su i glavni ciljevi globalizacije. U onoj istoj „radionici“ u kojoj su smislili judaizam i kršćanstvo, leviti su kreirali naknadno i islam iz razloga što su se u periodu naturanja kršćanstva tj. u VII stoljeću pojavili Arapi kao izuzetno napredan, pametan i razvijen narod koji se opirao naturanom mu morbidnom kršćanstvu . Zato su leviti osmislili islam kao djelomično transformisano kršćanstvo sa ciljem da ga prilagode takvim Arapima. Iz tog razloga je islam veoma sličan kršćanstvu i u njemu se spominju isti događaji i iste osobe kao u kršćanstvu, a i svrha mu je ista kao i kršćanstva: da pacificira svoje vjernike kako se ne bi suprotstavljali vlasti onih koje su odabrali leviti da u njihovo ime i pod


27

njihovom palicom, upravljaju svijetom. Ali, Arapi su se pokazali kao „tvrd orah“ i islam ih nije uspio učiniti poslušnim robovima judeolevita, zbog čega je u onoj istoj „radionici“ smišljena podjela na šiite i sunite i tako imputirana „jabuku razdora“ među njih zbog čega su Arapi, iako su bili izrazito napredni i razvijeni prije negoli ih je zajašio islam, danas gladna besperspektivna rulja koja iz očaja diže revolucije i svrgava diktatore koje su im nametnuli i/ili podržavali judeoleviti. Oni su podržavali diktatorske režime, korumpirali ih da rade za judeolevitski Zapad i usput za sebe, te tako doprinijeli stagnaciji i nazadovanju većine tamošnjeg stanovništva, bez obzira na relativni ekonomski razvoj tih zemalja. Upravljačke elite su se bezobzirno bogatile, a narod je bivao sve siromašniji, što nije moglo vječito trajati. Kad je to osiromašeno stanovništvo shvatilo da se više boji gladi negoli represija diktatora, izašlo je na ulice i srušilo diktatora. Ali, sad judeolevitski Zapad pokušava opet podmetnuti «svog» čovjeka na čelo tih država, tako da se u konačnici NIŠTA NE PROMIJENI. Vidjet ćemo da li će uspjeti. I ne radi se to samo u arapskim zemljama već i na Balkanu, i u cijeloj Africi i velikom dijelu Azije jer ovo što je još ostalo od rezervi nafte judeolevitska mafija oličena u SADu i njegovim satelitima mora to na vrijeme staviti pod svoju kontrolu. Komunizam su leviti osmislili kasnije kao zamjenu za oslabjelo i tada već dobro kompromitovano kršćanstvo. Naime, kršćanstvo se pokazalo kao potpuno neprirodno, nemoćno


28

i bez ikakve životne snage. Zbog toga su ga lako pregazili komunizam, fašizam i nacizam. Sad, kad je propao komunizam, a skoro i kršćanstvo (npr. u nekad vjerski fanatičnoj Francuskoj danas još samo 3.5% stanovništva ide u crkvu!) užurbano rade na novoj religiji koja će obezbijediti nastavak u stvaranju haosa, drastičnom smanjivanju broja stanovnika i uništavanju čovjeka kao čovjeka i svođenjem njega na nivo poslušne životinje [5]. Ako se bolje pogleda, nema BITNE razlike između komunizma (kog je po narudžbi levita osmislio levit Mordehaj Levi-alias Marx!) i kršćanstva, dok je nešto malo veće razlika između kršćanstva i islama. Jedina bitna razlika je što u komunizmu nije bog Hrist. On je čak «zabranjen» DA SE RULJA NE DOSJETI i ne prepozna prevaru, a bogovi su komunistički funkcioneri. Tj. oni su uživali status bogova! Kršćanstvo i komunizam su potpuno izmijenili mentalitet stanovništva, tj od njih su napravili rulju bez elite, potpuno nesposobnu da opstane na duže staze. A to je judeo-levitskoj „eliti“ i bio cilj! Zato je u komunizmu toliko sputavana pamet i općenito bilo kakav znak stvarnog elitizma, a generisana je samo kvazielita koju i danas trpimo na vlasti i na rukovodećim funkcijama, a koja nas sistematski uništava. Do stvaranja kvazielita djelomično je kriva i globalna trivijalizacija pojma elite, a kod Srba još i vječita „sječa knezova“ zbog koje je u populaciji ostalo malo genijalnih gena. A i to malo je pod totalnom opstrukcijom i opsadom onih drugih, potpomognutih „izvana“.


29

4. Cilj naših uništavatelja Svijet je trenutno organizovan kao niz (nacionalnih) država. Uloga svake takve države je prvenstveno da obezbjedi mir i red na svojoj teritoriji, kako bi stanovništvo moglo raditi i zarađivati za svoju egzistenciju. Nažalost, mnoge od tih država to ne rade (primjer država u Africi gdje su izbile revolucije, ali i većine državica na Balkanu nastalih na ruševinama ex Yu!). Ko rovari i razvaljuje države i tko im onemogućava da vrše svoju osnovnu i najvažniju ulogu? Onaj ko želi u svijetu stvoriti haos u kom se većina stanovništva ne snalazi i nužno će izumrijeti od posljedica tog haosa (bijeda, boleštine, ratovi, sukobi, bezakonje itd). A sve to u ime nekih imaginarnih ljudskih prava i neke navodne demokratije, ignorišući pri tom činjenicu da u haosu koji judeoleviti stvaraju u nacionalnim državama, nikako ne može biti ni ljudskih prava ni demokratije! Upravo obrnuto: eventualna ljudska prava bi jedino mogla da štiti i obezbjedi uredjena (nacionalna) država. A što se tiče demokratije, nje u bezzakonju ne može biti. Sve te navodne demokratije su u stvari svedene na jednopartijski sistem, tj diktaturu jedne partije. A to se uopšte ne razlikuje od autoritarnog režima ili vladavine jedne vjere! Otuda i tolika korupcija i uopšte pokvarenost koja se vuče i dalje multiplicira iz prethodnog autoritarnog režima, kao što kaže dr Ranato Matić, sa Sveučilišta u Zagrebu.


30

Jedino je judeolevitskoj mafiji u interesu da narod pati, da diktatori uništavaju vlastiti narod (umjesto da to rade oni ami, tj. malobrojni judeoleviti!) i da to sve vodi ka drastičnom smanjenju svjetske populacije. Da, upravo je u onoj „radionici“ smišljeno da se narodi međusobno istrijebe, jer judeolevita ima premalo (oko 12 000) da bi oni mogli zadaviti ponaosob svih 6 milijardi prekobrojnih stanovnika Zemlje! Dokle je to doguralo ilustruje rečenica : „U dvadesetom vijeku, koji su mnogi historičari proglasili vijekom nasilja i smrti, oko 187 miliona ljudi je ubijeno ili ljudskom odlukom pušteno da umre. To je dakle rezultat koji smo sami (!?) postigli bez bolesti, bez epidemija, bez elementarnih nepogoda, čisto: Čovjek na čovjeka! „-piše jedan ugledni svjetski analitičar. Zašto? Zbog koga? Za koga? Pita li se iko? Isto, u novi vijek smo ušli sa istim tendencijama: Prvih 5 godina obećava da ni ovaj 21. vijek po toj ružnoj statistici neće zaostati ni malo za prethodnim. Svakog dana oko 30 000 djece umre od gladi i posljedica gladi. Godišnje 50 miliona ljudi zadesi ista takva sudbina. U laboratorijama se proizvode sve nove i nove smrtonosne bolesti, a zbog bijede vraćaju se i one stare za koje smo mislili da su istrebljene. Sve to ide na ruku judeolevitskom planu ili oni ipak vuku nevidljive konce i ovdje? Znači li to da je čitava planeta postala Jasenovac, tj jedno ogromno planirano stratište? Pa zar se razumna kontrola broja stanovnika Zemlje planete nije mogla izvoditi na neki humaniji način:


31

obrazovanjem, podizanjem standarda stanovništva, dostupnošću kontracepcije itd.? Mogla je, ali to ne bi odgovaralo generalnom planu judeolevita. Oni hoće da ona „zlatna“ milijarda preživjelih budu bioroboti (goje-stoka![5]) koji će biti apsolutno poslušni njima, a to u ovom slučaju ne bi moglo biti! A sad treba da se prisjetimo jedne čarobne rečenice iz knjige „Udarac ruskih bogova,“[1]: „ Svako misli, u granicama svog shvatanja, da radi za sebe i svoje ideje, a u granicama svog neshvatanja, radi za one koji znaju više od njega“ To je suština strategije (i filozofije) judeolevitske mafije! Drugi rade za njih, potpuno nesvjesni toga! Kvazielite (tj. vladajuće strukture) same uništavaju svoj narod i njihove nacionalne države i ponašaju se kao strvinari koji se zadovoljavaju „mrvicama sa judeolevitskog stola“ i njihovom prećutnom saglasnošću da pljačkaju i uništavaju svoj sopstveni narod! Zahvaljujući takvima judeoleviti su uspjeli kompemzirati svoju malobrojnost. U tome im pomaže i njihihovo enormno bogatstvo. Smatra se da je u njihovim rukama 90% svjetskog bogatstva. Sa tim bogatstvom mogu podmititi i korumpirati koga god hoće na kugli zemaljskoj! O tome piše David Icke [10] u svojoj knjizi „Najveća tajna“ (može se downlodovati sa Interneta). Oni to bogatstvo nisu stekli zahvaljujući poštenom radu svojoj stručnosti, već samo i isključivo prevarama, obmanama, ucjenama i sličnim kriminalnim metodama, a


32

početni kapital im je bilo blago koje je Venecijansko crno plemstvo opljačkalo od Bizanta nakon pada bizantskog carstva. Od tog blaga je uspostavljen bankarski sistem koji i danas ubire kamate „na maglu“ i upravlja tržištem dionica i „krizama“ Za to vrijeme oni koji su trebali u tome da ih spriječe bili su korumpurani „mrvicama sa njihovog stola“, da šute i da ne vide što vide i ne čuju što čuju. Međutim, rijetki kao David Icke, Vladimir Istarhov, Julijan Assange (ukoliko i on nije dio judeolevitskog projekta u što su već posumnjali neki svjetski analitičari nakon što su otkrili da je njegov londonski advokat ujedno i advokat Rotšilda ) i sl., se nisu dali korumpurati....Nažalost, takvi se još uvijek mogu samo na prste prebrojati, jer njima je onemogućeno da igdje dođu do izražaja. Oni su savršeno blokirani negativnom kadrovskom selekcijom, atmosferom u društvu, represijama i istrebljivanjem što sve je instalirala judeolevitska mafija preko kršćanstva i poslušnih političara. Zato nema napretka u društvima već samo propadanje koje je posljedica enormnog bogaćenja manjine i enormnog siromašenja većine, što ne može trajati u nedogled. Samo oni malobrojni pametni koji su izbjegli stalne „sječe knezova“ bi bili sposobni da osmisle napredak društva i države osmišljavajući i nova radna mjesta, ali im uslovi u kojima se nalaze ne dozvoljavaju ni da promole glavu i da išta kažu, a kamoli da nešto korisno urade za svoj narod. Na svim funkcijama u takvim državama su mediokriteti, što je tvrdio akademik Dejan Medaković. On je govorio:


33

“IZVOR NAŠIH NEVOLJA JE U VLADAVINI MEDIOKRITETA. Stranke su danas jedna vrsta biroa za zapošljvanje, a velik broj ljudi ide u te organizacije iz čistog karijerizma. To se vidi po mnogobrojnim “preletačima” koji lutaju od jedne do druge stranke dok ne ostvare korist za sebe. Zamislite kakva je trgedija kad se dogodi da takvi dobiju vlast u ruke- samo jedna njihova reč je dovoljna da pokopa mnoge napredne projekte i ljude koji su pametniji od njih! Mediokriteti na vlasti su izvor svih naših nevolja, a oni su u većini, pa se redaju sve jedan za drugim na funkcijama i u vlasti. Jedini spas je- omogućiti prohodnost talentima, a ne mediokritetima, kao do sada. “ 5. Istrebljivanje pametnih Da bi se ljudima nametnule i ODRŽALE ove nakaradne monoteističke vjere (judeokršćanstvo, islam i komunizam) u populaciji je trebalo smanjiti drastično broj pametnih ljudi koji prirodno imaju razvijenu lijevu hemisferu CNSa i frontalni segment CNS-a, a time i mogućnost logičkog razmišljana, vizije, moralnost i volju. Zato već najmanje 2000 godina «sijeku knezove», na najrazličitije načine (13 miliona na lomačama, 60 miliona u Lenjinovim čistkama, 20 miliona u Staljinovim gulazima, u Brozovim čistkama pravih intelektualaca i navodnih „kulaka“ i svih onih koji misle, u sračunatim i planiranim genocidima, umjetno izazvanim ratovima i revolucijama, itd...) Zbog toga danas u populaciji ima najviše do 5%


34

pametnih (podatak iznijeli ugledni beogradski psihijatar akademik Petar Bokun i dr filozofije Damir Šuper koji se pozvao na rezultate jednog istraživanja obavljenog u Americi). Zašto? Zato što monoteističke vjere istrebljuju PAMETNE već 2000 godina da oni ne bi otkrili o čemu se zapravo radi i to saopštili onima od kojih su već napravljeni poslušni „božji“ robovi! A onda bi stvar propala! Ovako, pedantnim istrebljivanjem pametnih, leviti su gotovo stigli na domak cilja. Sumnjate u ovu tvrdnju? Pogledajte oko sebe i procijenite koliko % u populaciji ima lijepih ljudi? 30%,50% ili čak 80%? Zašto ne bi toliko bilo i pametnih jer se i za to brinu geni? Zato što po kriterijumu ljepote ljudi nisu nikad istrebljivani, a po kriterijumu pameti se to radi već više od 2000 godina! A i ti malobrojni pametni koji su još ostali i koji su prije posljedica postojanja recesivnih gena nego judeolevitskih propusta u njihovom istrebljivanju, su savršeno blokirani negativnom kadrovskom selekcijom, mobbingom i ponšanjem birača na svim vrstama izbora! Za to vrijeme, dok su ti malobrojni pametni savršeno blokirani, oni čije „shvatanje“ (pamet!) je ograničeno, punom parom rade za naše uništavatelje! 6. Istrebljivanje pravoslavnih Vatikan i zapadno kršćanstvo (tj. rimokatolička crkva) je svojim vjernicima bila u potpunosti naturila kršćanstvo onakvo kakvim su ga judeoleviti osmislili


35

da bi odigralo ulogu koju su mu namijenili. Takvo nakaradno, licemjerno, samouništavajuće kakvo je bilo suočavalo se kroz historiju sa pobunama raznih vrsta, od kojih je najveća bila reformacionistička pobuna, koja ga je zamalo koštala opstanka. Da se nisu organizovali u protuudaru zvanom protureformacija, zasigurno bi Vatikan i njegova crkva bili izbrisani sa svjetske pozornice. Stanovništvo zapadne Evrope je stoljećima stenjalo pod jarmom katoličke crkve, njene inkvizicije, potpuno sputano i onemogućeno u svom razvoju, izloženo lomačama i svakojakom drugom teroru i nije čudo što se konačno pobunilo. Judeoleviti su tu vidjeli veliku opasnost po svoj dugoročni plan vladavine svijetom, pa su se odmah našli tu da novonastalo protestantsko kršćanstvo stave pod svoju kontrolu. I uspjeli su! Dozvolili su im da im stvarni bog bude NOVAC, a Hrist i priča o njemu je ostala samo ljuštura i forma. Međutim, veći problem im je predstavljalo pravoslavlje. Pravoslavlje nije sekta rimokatoličanstva i nije se formalno pravoslavlje odvojilo od katoličanstva kao što Vatikan uporno tvrdi. Međutim, nije najveći problem vezan uz pravoslavlje samo to ko se od koga odvojio i ko je sekta a ko nije (svi su oni sekte judaizma koje je izmišljeno kao prva monoteistička vjera!). Njihov problem sa pravoslavljem proizlazi iz sljedećeg: Stanovništvo Balkana, u vrijeme kad im je naturano kršćanstvo, je bilo pretežno srpsko prema antičkim historičarima [46], [47] (još se nisu bili iskonvertovali u tolikom broju!) i pripadalo je mješavini dominantne dinarske rase (Ilira) sa nešto


36

manjom primjesom Slavena, starosjedilaca Vlaha, Kelta i Jevreja (Sefarda). Takav sastav je do danas zadržalo gotovo sve stanovništvo ex Yu, uz izvjesne varijacije po pitanju procenata svakog tog sastojka što zavisi od načina uzorkovanja. Ovo stanovništvo, kao takvo, imalo je svoje paganske bogove i vjerovalo je u njih kao u svoje pretke. Paganstvo je gledalo Zemlju kao jedan mali dio velikog svijeta i smatralo je da kosmičke sile vrše uticaj na život na Zemlji. U skladu s tim, paganstvo je ljudima davalo znanja o tom svijetu i nije tražilo od njih da slijepo i bespogovorno vjeruju u nekog ili u nešto. Tako su drevni Rusi u svojim paganskim bogovima vidjeli realne i razumne prirodne sile i sebe su smatrali dijelom te prirode, van koje nema nikakvog drugog boga. Naprosto- priroda je neposredno ispoljavanje bogova! Osnovni osjećaj naših predaka pagana prema njihovim bogovima je bila ljubav, za razliku od osjećaja Rimljana koji su prema svojim bogovima gajili osjećaj poštovanja. Međutim, osjećaj kršćana prema njihovom bogu je – STRAH! Za vrijeme molitve svojim paganskim bogovima naši preci su sačuvali i ponos i hrabrost, dok su kršćani morali iskazati pokornost i poniznost! A za realizovanje projekta vladanja svijetom bili su podobni samo pokorni i ponizni. Istovremeno, ljubav žene prema paganinu ogledala se u više strasti nego prema duhovno i fizilčki osakaćenom i nemoćnom kršćaninu, jer su svog mužjaka te žene osjećale kao potomka bogova, izvora snažne duhovne sile, hrabrosti, sigurnosti i ljubavi. Paganska religija je bila stil praktičnog života, a ne hrpa nesuvislih


37

dogmi u koje se moralo vjerovati, inače...Pagani su smatrali da su paganski bogovi stvorili ovaj svijet i čovjeka, dali mu sposobnost razmišljanja i slobode volje da bi se u tom svijetu mogu snaći i održati. Danas se primjećuje sve veći broj intelektualaca koji se priklanjaju agnosticizmu koji veoma liči na paganstvo, jer im vjerovanje u kršćanske dogme dovodi u pitanje njihov intelektualizam. Paganska tradicija omogućuje čovjeku da upozna samog sebe i da to iskoristi u svrhu upravljanja samim sobom i čak da ono što prepozna kao loše kod sebe- da to ispravi i promijeni u dobro! Tako svaki paganin može postati srećan i zadovoljan čovjek. Ovaj princip je danas našao svoje mjesto u NLP-u i coachingu, novim i korisnim metodama za poboljšanje vlastitog života svakog čovjeka ali i izlaska iz haosa u koji su svijet uvalile laži i dogme iz monoteističkih vjera, što na neki način predstavlja vraćanje paganizmu, na „mala vrata“ i oslobađanju čovjeka od nakaradnih kršćanskih i drugih dogmi koje su ga gotovo uništile. Umjesto veselja, radosti i normalnog smislenog života, kršćanstvo je naturilo plač, patnju, mazohizam, traženje nepostojećih grijehova i ucjenjivanje njima, utučenost, traženje smisla života „na onom svijetu“. Kao takvo, kršćanstvo je izazvalo kolosalnu degradaciju čovječanstva, kvarenje ljudskog materijala u duhovnoj i fizičkoj sferi i život učinilo besmislenim. Neki će ove tvrdnje osporiti nekim navodno pozitivnim stavovima iz Jevandjelja koji u stvari predstavljaju samo


38

mimikriju i prazne floskule sračunate na obmanjivanje pristaša i davanje im „oružja“ za odbranu inače neodbranjivog kršćanstva, što ima za cilj i ta navodna „karitativna“ uloga kršćanstva (naročito rimokatoličanstva). Ali, kad se sagleda „big pictures“, svi ovi „argumenti“ padaju u vodu.... Međutim, ta ista metodologija (kao i većina drugih) je inkorporirana i u komunizam (što dokazuje tvrdnju da je komunizam isto što i kršćanstvo, samo bez boga u liku Isusa Krista), pa i danas imamo ogroman broj stanovništva koje misli da mu je u komunizmu (tj. real socijalizmu!) bilo mnogo bolje nego danas i bolje nego ikad jer je imao neku mizernu platicu koja je bila (samo) redovna! I još ima nekih stvari koje su im bile date u cilju obmanjivanja i «uspavljivanja» (besplatno školstvo i zdravstvo- a kakvo bi i moglo drugačije biti s obzirom na onu platicu?!) da ne primjete što se «ispod stola radi». A radilo se svašta: rastakala im se država, uništavao im se sistem vrijednosti i mentalitet, istrebljivali im se pametni i poduzetni, rastakao im se i fragmentirao narod, jezik, skraćivala teritorija (ovo zadnje troje samo Srbima! ) itd... Za one ljude koji nisu u stanju da sagledaju «big pictures», real socijalizam je bio idealan jer nisu trebali da razmišljaju (CK SK je «mislio» za njih), a njima je čak negdje moglo i da se desi da na funkciju, i pored rigoroznog sistema negativne kadrovske selekcije, prođe i neki normalan čovjek koji je učiniuo da negdje, sporadično, i bude uspješnih firmi i podnošljivog života. Sve to spada u onu kršćansku metodologiju mimikrije, zavaravanja i obmanjivanja da se prikriju


39

STVARNI CILJEVI i NAMJERE. A kad su oni 1990/91 izašli na vidjelo, naivna i uspavana masa je mislila da je to što se desilo 1991. bilo - SLUČAJNO, da smo mi sami krivi za to, itd... Pa zar je onda bilo slučajno i ono 1914. i 1941.? Previše je tih krvavih „slučajnosti“ na Balkanu koje nas vraćaju unazad, koje nas ubijaju i zatiru, koje nas čine konstantno bijednim i koje nam oduzimaju pravo na sretnu budućnost. Zar ne? Da je tomu tako, potrebno je samo pogledati otvorenim očima situaciju „na terenu“..... Svuda bijeda i jad, uzaludno se traže poubijani i nestali, prave ubojice i zločinci se amnestiraju od odgovornosti, državna dobra se rasprodaju a radnici istjeruju na ulicu, omladina nema perspektive i iseljava se, pravne države i pravne sigurnosti nema ni u tragovima, teror (mobing) nad ono malo preostalih zaposlenih svakim danom sve više raste, zavladao strah i beznađe.....To su sve „rezultati“ tj. posljedice 50 godišnje vladavine Broza, kad je ovo sve zlo iza kulisa pripremano, a narod je za to vrijeme „spavao“...... Jer, tko bi drugi mogao biti za to kriv nego onaj tko je neposredno prije toga skoro 50 godina bio na vlasti? Pa historija se dešava u kontinuitetu, a ne pada iznenada sa neba! Prije ovog zla kod nas nisu na vlasti bili ni rimski carevi, ni bizantski carevi, ni turski sultani, ni Ostrivojevići, ni Nemanjići, već Broz! Čemu onda nostalgija za tim „vunenim vremenima“ laži, obmana i pripremanja zla, kao što ih je nazvao Rajko Petrov Nogo?


40

Iz takvih i sličnih razloga, Srbi i Rusi su teško primali naturano im kršćanstvo, a i komunizam. U stvari, kršćanstvo im nikad u cjelosti i nije natureno, već je njihovo pravoslavlje ostalo krcato elementima paganizma još i danas, tako da se može reći da je pravoslavlje hibrid paganizma i kršćanstva, tj. njihova kombinacija. Kršćanstvo im se moralo naturati „ognjem i mačem“, baš kao što ga je Kortez mnogo godina kasnije naturao američkim domorocima, što u slučaju Srba i Rusa nije dalo željene rezultate. Tim više što je tada procenat pametnih (onih koji imaju sposobnost logičkog zaključivanja i snagu volje ) još bio relativno visok, jer još nisu bili istrebljeni što će uslijediti tek kad im se naturi kršćanstvo, koje im je i naturano sa namjerom da ih se uništi kao narode u čemu su gotovo uspjeli! Zato je religija Srba (i Rusa!) pravoslavlje- religija koje se ne može smatrati potpunim kršćanstvom, već samo djelomičnim, čak u mnogo manjoj mjeri nego protestantizam. Jedino „pravo“ kršćanstvo je rimokatolicizam! Metode nametanja kršćanstva Srbima i Rusima su zbog toga bile strahovito brutalne, a bile su propraćene istovremenim intenzivnim istrebljivanjima pametnih i stvaranjem konverta po principu DIVIDE ET IMPERA! Koristili su sve moguće zločinačke metode, a najefikasnija im je bila laž kao ona: Treba uništiti paganizam jer on uključuje žrtvovanje ljudi! Međutim, broj ubijenih od kršćanskih kama i lomača daleko premašuje broj onih koje je paganizam žrtvovao svojim bogovima. Štaviše, tvrdi se da je za samo 2000 godina kršćanstvo prouzrokovalo samo u Evropi


41

višestruko više prolijevanja krvi i ljudskih žrtava negoli je u čitavoj prethodnoj historiji stradalo u svim paganskim sukobima i njihovim religijskim žrtvovanjima! Takvim nasilničkim, krvavim i zločinačkim metodama nam je natureno samouništavajuće kršćanstvo čemu su se misleći ljudi grčevito suprotstavljali i zbog toga bivali ubijani i istrebljivani. I ovi preostali malobrojni pametni, koji su više rezultat recesivnih gena negoli propusta u sistematskom dvehiljadugodišnjem istrebljivanju pametnih, bi se i danas radije vratili prirodi, jer samo oni shvataju da je 2000 godina judeokršćansko-komunističko-„demokratskog“ (tj. stvarne demokracije nema: Čomski kaže da je država demokratska samo onda ako je vladina politika refleksija javnog mišljenja čega nigdje nema) zaluđivanja čovjeka izopačilo svijest čovjeka i napravilo mu kašu u glavi tako da sad u njoj caruju zbrka, haos, laž.... Zato nije čudo što se sve više od ono malo preostalih pametnih ljudi izvlači iz kršćanskog jarma i što takvi postaju agnostici. Oni su shvatili da pojam kršćanin i pojam intelektualac nikako ne idu zajedno, jer jedno isključuje drugo (contradictio in adjecto). Naime, biti kršćanin podrazumijeva biti dogmatičar, a biti intelektualac podrazumijeva ne biti dogmatičar! Paganizam stvara ponosnog, hrabrog, pravdoljubivog, odgovornog, snažnog, pouzdanog čovjeka na kog se možete osloniti, dok kršćanstvo stvara poslušnog bogca od kog se ništa ne može očekivati, već mu treba udijeliti milostinju ili ga demagogijom potpaliti


42

da ide ubijati za račun Vatikana i judeolevita. Upravo zbog toga, onaj tko se u potpunosti predao morbidnom kršćanstvu je pogodan za manipulaciju svake vrste i za beskonačnu poslušnost, dok paganin to nije! Otuda tolika hajka na pravslavlje i pravoslavce! Oni su zadržali bar djelomično slobodarski duh koji je velika prepreka realizaciji planova judeolevita, tj ovladavanja svijetom. Jer, ako tamo postoje neki Srbi i Rusi koji se tome suprotstavljaju, znači da je moguće odbraniti se od judeolevitskog pritiska, pa i drugi mogu pokušati skinuti kršćanski jaram poslušnosti sa sebe! A to je već jako opasno za uspješnost realizacije judeolevitskog plana stvaranja sveopšteg haosa, stvaranja judeolevitske svjetske vlade i smanjenja stanovništva na 1 milijardu poslušnih biorobota.... Za tu levitsku mafiju i sam židovski narod predstavlja oružje koje su prethodnim pravovremenim obrezivanjem pretvorili u biorobote koje su u svakom trenutku spremni žrtvovati kao kolateralnu štetu, pa su Jevreji (i jevreji po vjeri) kroz stoljeća i milenijume samo bioški instrument svoje elite i okultnog dijela egipatskog sveštenstva, a da toga nisu ni svjesni. Naime, obični jevreji i ne shvataju kakvu ulogu igraju, dok mnogi njihovi intelektualci shvataju pa se žestoko bore protiv toga (Kestler [2], Chomsky [23] , [27] Shahak....) Obični jevreji su za te levite i lakomu jevrejsku elitu samo stado biorobota kojima upravljaju pastiri rabini, odani levitima. Da rulja (goje) ne bi


43

pobila te provoditelje judeolevitskog plana kad shvati što to u stvari oni rade, leviti su naturili rulji kršćanstvo da bi bili bogobojažljivi i poslušni! Zbog toga se sva ta ujudurma često i naziva: JUDEOKRŠĆANSTVO. Unatoč tome, mnogo puta u historiji narodi i vladari su protjerivali jevreje, kad bi shvatili što oni zapravo rade (47 puta!- pobrojano na sajtu [32] ). To, koliko će judeokršćanstvo zla načiniti pojedinoj zemlji, zavisi od pameti njihovih vladara. Zato treba birati pametne, hrabre, poštene i dobronamjerne vladare. Broz zacijelo nije bio takav. A osim toga, bio je i jevrej Hazar (Aškenaz!) i radio je za judeolevitsku mafiju. Nama ga je naturio Hazar Čerčil, sa precizno određenim zadatkom: da nas uništi, što je, sudeći po situaciji na terenu, i uspio! Valjda je to danas konačno već svima jasno! Ako nekima još nije, nek se samo zapitaju tko je financirao sve one nebuloze koje je smišljao Kardelj a koje su se morale provoditi u zemlji i sva ona «nesvrstana» putovanja Broza i njegove kamarile po tzv. «trećem svijetu».? Financirao je Zapad sa 40 mld $ nepovratne donacije sa ciljem da se spreči širenje sovjetije po zemljama koje su tih decenija skidale sa sebe kolonijalni jaram, u čemu je trebao da pomogne Broz. Tako je ovaj lokalni balkanski lider dobio značaj koji mu po veličini i snazi države kojom je upravljao nikako nije pripadao. Također, nije džaba veliki ustaša Mile Budak (srpski konvert, naravno) u vrijeme kad je Tito od strane Nijemaca i ustaša ubačen u Beograd, rekao: « Nema «dragocjenijeg» sredstva za uništavanje naroda u Srbiji od Tita i komunizma. Tito će zakuhati


44

kašu u Srbiji, a ima poprilično ludih Srba koji će krenuti za njim, a od toga se Srbi nikad neće oporaviti» Nažalost, neki Srbi su počeli da uviđaju šta je komunizam tek kad je Tito zasjeo u Beogradu i počeo da im skida glave, a neki to još ni do danas nisu uvidjeli, nažalost.,[36][37]. I Rusi su strahovito stradali od kršćanstva, a još više od komunizma koji im je naturen zbog toga što nisu do kraja primili kršćanstvo, već su u velikoj mjeri zadržali i paganstvo u okviru svog pravoslavlja. Rusija je bukvalno umrla pod terorom judeolevita Lenjina. U njegovim čistkama je pobijeno oko 60 miliona pametnijih Rusa, od čega se Rusi nikad više neće oporaviti. Da bi u tome uspio Lenjin je, po instrukcijama judeolevita, zavadio međusobno ruski narod (boljševici: menjševici) da se oni međusobno istrijebe, što je bila uobičajena metoda podmukle judeolevitske mafije, da se drugi međuobno poubijaju za jevrejske interese, a da toga nisu ni svjesni. Isto se stalno viđa na Balkanu (ustaše, četnici, partizani, balisti itd) Zbog svega toga Srbi nisu poletjeli da objeručke prihvate kršćanstvo, zbog čega im je ono moralo biti naturano (isto kao Rusima i Latinoameričkim Indijancima!) Smatra se da je u Bizant najprije naturio kršćanstvo srpskim vladarima i velmožama, a oni su dalje naturali svom stanovništvu, shvatajući da će im kršćanstvo pomoći da ih lakše drže u pokornosti, a nesvjesno su radili za naše uništavatelje. U tim nasilničkim radnjama, prema


45

historijskim podacima, pobijeno je najmanje 200 000 (što je u ono vrijeme bila strahovito velika cifra!) Srba utjerujući u njih na silu kršćanstvo. Srbi naprosto nisu mogli da prihvate onakvog bijednog boga kakvog im je naturala Biblija, niti su vjerovali da bi on išta mogao činiti za njih kad nije bio u stanju ni za sebe da išta učini! To je mnogo godina kasnije primjetio naš veliki prijatelj, Švicarac Arčibald Rajs koji je zapisao: „Pretvorili ste svoju religiju u narodnu crkvu, bolje reći u narodnu religiju. Međutim, vi nište religiozni. Niste mogli da prihvatite boga kakav je u Bibliji... Brižljivo čuvajte tu vašu narodnu religiju, jer će vaš narod onog dana kad je napustite, biti izgubljen. „ Da bi srpsko stanovništvo kako-tako prihvatilo odbojno mu kršćanstvo, naturatelji su mu pravili razne ustupke. Zato su SAMO Srbima dozvolili da zadrže paganski običaj da slave SLAVU, tj svog porodičnog zaštitnika, iako je kršćanstvo nametnulo mu SVOJE svece (uglavnom „mučenike“ koji su postradali naturajući drugima kršćanstvo!) U početku je to bilo kao mnogo kasnije pri unijaćenju i katoličenju: Priznajte bar Hrista (papu!), a zadržite svoje običaje. Hrista su priznali, ali papu tada ne. Papu su priznali mnogo kasnije samo oni Srbi na periferiji srpskih prostora tj. u dijelovima današnje Hrvatske, BiH, koji su tada postali Srbi katolici, da bi ih kasnije preimenovali u- Hrvate! Da bi to nametanje kršćanstva ikako uspjelo, morali su narodu ukinuti pamćenje i lažirati mu historiju. Zato se stiče utisak da prije Nemanjića, koje nikako nisu mogli ukinuti zbog mnogobrojnih crkava i manastira koje su oni podizali čak do


46

Jerusalima, nije bilo nikakve historije Srba iz paganskog doba. Oštrivojevići, Belov, Vinča itd i dr.[7, 8], [46] [47], o čemu pišu antički pisci čija djela su sa ovih prostora sklonjena ili uništena, potisnuta u zaborav da bi se stvorio utisak da su Srbi do pojave kršćanstva- bili na grani i još gore da su se doselili na ove prostore tek u 7. stoljeću, iako su autohtoni na Balkanu i šire. Da bi ta laž izgledala vjerodostojnije, u Vatikanu je napisan falsifikovani „Porfirogenet“ od kog moraju poći svi oni koji na ovim prostorima hoće da budu „historičari“! Te tvrdnje najbolje potkrepljuje činjenica da gotovo nitko od tih naših „historičara“ ne zna koji je bio glavni grad srpske države prije Nemanjića- bio je Skadar (dinastija Crnojevića!) i to 1000 godina, a Zadar je bio prestolnica srpskih serdara Ravnih kotara ! Također pismo Srbica za koje mnogi pravi historičari tvrde da je ishodište evropske pismenosti, potiče sa naše teritorije i zbog toga se pokušava ignorisati i baciti ponovo u zaborav gdje je bilo ovih 2000 kršćanskih godina krcatim lažima i falsifikatima. 7. Prisilna konvertovanja i sindrom

konvertizma Iz gore navedenih razloga Vatikan i judeolevitska mafija nisu uspjeli pokatoličiti i tako staviti pod svoju kontrolu veći dio balkanskog stanovništvo čak niti kroz bezbrojne križarske ratove, (oko 30!) inkviziciju, pokatoličavanja, unijaćenja pravoslavnih, istrebljivanje bogumila i pravoslavnih, pa su osnovali Zavod svetog


47

Geronima (koji je i sam bio Srbin iz Like)u Vatikanu koji je imao zadatak da osmisli neke nove efikasnije načine nego što su bili dotadašnji. Da ironija bude veća, ovaj zavod je osnovan uz potporu Srba katolika iz Dubrovnika i uopšte sa Balkana, koji su pružili otpor pretvaranju tog zavoda u HRVATSKI zavod koji je naknadno dobio zadatak da proizvodi hrvate na Balkanu! [46] [47]. Ovaj zavod je zbog toga dugo „radio“ svoj novi posao tajno, da bi ga na kraju predstavili javnosti, ali na tipično jezuitski način, tj «pod krinkom», kako je i danas poznat. Međutim, onima koji se bilo javno bilo tajno bave istraživanjem historijsko-političkih pojava na Balkanu, odavno je jasno čime se bavi ovaj zavod. On je dobio zadatak da stanovništvo Balkana koje sačinjavaju mješanci Dinaraca –Ilira (30-44%), starosjedilaca Vlaha (10-30%), istočnih Slavena pomiješanih sa iranskim plemenom Skita (15-42%), Kelta i Germana (6-28%) i Jevreja Sefarda (6-15%), u različitim varirajućim procentima u zavisnosti od područja u kom žive, objedine pod istu religijsku kapu: rimokatalike i/ili pod istu nacionalnu kapu: Hrvate, pri tom izjednačavajući katolike na Balkanu sa Hrvatima. U tom smislu su već zatekli neke rezultate koje su postigli raniji katolički okupatori ovih prostora: Venecija, Austrija, Ugarska i dr. [24] Međutim, od tada pa nadalje nisu se više zadovoljavali da ih konvertuju samo u katolike, već su počeli odmah da ih konvertuju i u hrvate, tako da svaki pojedinac kojeg bi se nekako uspjelo konvertovati u katolika, automatski je morao postati i hrvat, što je bila novosmišljena metoda potekla iz zavoda sv.


48

Geronima. To se naročito intenzivoiralo od 18-20. stoljeća, a i danas još traje. Tada su smislili da formiraju Crkvu u Hrvata i njoj pripadajuću državnu tvorevinu HRVATSKU sastavljenu od Dalmacje, Istre, Međimurja, Dubrovačke Republike, Slavonije i Bosne i Hercegovine, Srema, Baranje, Gorskog Kotara itd. tj. pokrajina koje nikakve veze nisu imale sa Hrvatima i Hrvatskom, te da im nature hrvatsko ime, [9],[10],[4]. A po Gebelsu (mada to on sam nije izumio već je plagirao nekog od davnih prethodnika), da bi laž postala istina, potrebno ju je neprestano ponavljati. Otuda to silno ponavljanje hrvatskog imena i gdje treba i gdje netreba: hrvatsko pseto, hrvatsko govedo, hrvatska zemlja, hrvatski heroji (!) itd, itd, što je postalo više nego neumjesno. Otpočelo se i sa masovnim unijaćenjima («priznajte bar papu ako već nećete katolički obred»), tj. pokatoličavanjem u dva koraka. A kako je i pored sveg truda zavoda sv. Geronima i misionara na terenu to išlo relativno traljavo, morale su se u hodu smišljati drugi poduhvati.. Mnoge su i uspjeli da konvertuju i ti su ostali da žive u dolinama i na pristupačnim mjestima, dok su oni kojima nisu mogli naturiti rimokatolicizam, pobjegli u planine. Zbog toga je ono stanovnovništvo koje se nije konvertovalo skoro do danas ostalo pretežno u planinskim krajevima. Međutim, i pored tog zavod sv Geronima je koristio svoju omiljenu metodu za prisilno konvertovanje ili istrebljivanje pravoslavnih a to je da oni koji su već konvertovani ubijaju i istrebljuju svoju nekonvertovanu braću što je vremenom sve više uzimalo maha dok nije


49

kulminiralo dotle da je dovelo do Jasenovca, Jadovna, Prebilovaca, Šušnjara, Stare Gradiške, Hercegovačkih jama itd, tj. do strašnog i masovnog genocida nad pravoslavnom stanovništvom, [29], u čemu je glavni akter bio baš Vatikan preko „Crkve u Hrvata“ u kojoj je većina klera imala i još uvijek ima upadljivo srpska imena, a pogotovo prezimena! Nije džaba Njegoš rekao: „Poturica gori od Turčina!“, što potvrđuje teoriju Berta Helingera o „genetskim“ duhovima koji opsjedaju većinu konverta., tj one koji nisu sa tim „grijehovima“ predaka raščistili niti na nivou svijesti, niti na nivou podsvijesti. Uloga rimokatoličke crkve na Balkanu je u najmanju ruku- čudna, što svakom mislećem čovjeku mora pobuditi neku sumnju. Iako je rimokatolička crkva (katoličko=opšte) po svojoj suštini internacionalna, ova njena sekta «Crkva u Hrvata» to nije. Ona je strogo nacionalna ili tačnije rečeno nacionalistička! Dakle, jedino hrvati imaju hrvatsku katoličku crkvu, što je kolosalna farsa! Razlog za to je što je većina današnjih hrvata nastala pohrvaćivanjem Srba katolika koji su otpali od nacionalne Srpske pravoslavne crkve, pa im je kao takvima ostala podsvjesna potreba da imaju svoju nacionalnu crkvu, što im je onda Vatikan, po savjetu iz zavoda sv. Geronima, to dozvolio. Zbog toga ćete u inostranstvu vidjeti samo zajedničke- opšte katoličke crkve koje pripadaju katolicima iz cijelog svijeta, a jedino za hrvate postoji posebna- hrvatska katolička crkva! To veoma zbunjuje i Talijane i Portugalce i Španjolce i ostale katolke, jer


50

im nisu poznate ove vatikanske mešetarije na Balkanu. Upravo zato hrvat ne može biti ateista, jer onda gubi identitet. Zato se u Hrvatskoj više od 80 % stanovništva izražava kao katolici, iako mnogi uopšte ne idu u crkvu! Njima je to pitanje identiteta! Isto važi i za bosanske muslimane. Jer, ako izgube vjerski identitet, onda se svode na nacionalni identitet- a to je Srbin, što nikako ne žele! Zato se drže vjere kao pijan plota, jer osim nje, nemaju drugi identitet. Međutim, tu iluziju vjerskog identiteta veoma skupo plaćaju. Da bi uopšte opstali, ipak će se kad-tad morati obračunati sa Vatikanom i svim tim zalima u koje ih Vatikan kontinuirano uvaljuje. Što prije, to bolje. Da stvar bude gora, SPC im je pomagala u razbijanju, osakaćivanju i smanjivanju srpskog narodnog korpusa na taj način što se olako odricala svih onih Srba koji su se konvertovali u katolike, muslimane, šiptare (kao grupaciju ne narod!) i dr. umjesto da se zalagala da oni ostanu bar u sastavu srpskog korpusa, ako već nisu ostali u sastavu SPCa, kao što su Albanci i drugi narodi sačuvali svoje konverte. Veoma je čudno da se niko u SPC nije oštrije suprotstavio odbacivanju srpskih konverta, pa čak ni genocidu nad onima koji se nisu htjeli konvertovati! Jedino što je SPC činila za srpske žrtve je bilo opajanje! Zbog toga sam se pitala i mnogo razmišljala o tome, a odgovor na to pitanje mi je sasvim slučajno dao jedan francuski filozof koji je rekao: «Ako svijetom upravlja đavo, onda mi je SVE JASNO. Ali, ako svijetom upravlja bog, onda mi NIŠTA NIJE JASNO. «


51

Primjenjeno na ovu situaciju to bi glasilo: Ako je SPC uistinu SRPSKA, onda mi ništa nije jasno. Ali, ako je SPC samo jedan dio judeokršćanstva, onda mi je SVE JASNO! Naime, tada SPC služi svojim gospodarima (judeolevitima!) i igra ulogu Trojanskog konja u korpusu srpskog naroda! Mora se priznati da je u tome veoma uspješna ako se u cjelosti sagleda status srpskog naroda nakon 1000 godina kršćanstva- još malo pa će stati pod jednu šljivu ili na jednu splav kao što pokazuje karikatura prijavljena za 43. konkurs „Pjer“. Dodatno pojašnjenje se može naći u JEDINOJ NEPROTIVRJEČNOJ PRIČI od početka do kraja: «Udarac ruskih bogova», koja elaborira i suštinu kršćanstva. Da li je moguće da SPC i njen kler nisu nikad shvatila da doprinoseći smanjivanju srpskog korpusa i njihove teritorije «radi za one koji znaju više od nje», tj. judeolevite? Zar nitko od SPC-ovih velikodostojnika nije do sada uvidio da taj pravoslavni kršćanski mazohizam vodi Srbe u potpunu propast!? Zato bih se i ja zapitala nije li krajnje vrijeme da SPC analizira rezultate svog djelovanja, kao što i „crkvi u Hrvata“ savjetuje njen kolumnista- propovjednik Živko Kustić, te da se počne oslobađati, malo po malo, kršćanstva i njegovih dogmi zadržavajući u pravoslavlju samo ono što je zaostalo u njemu iz doba paganizma? Jer, problem u koje su kršćanstvo i komunizam doveli srpski narod i uopšte stanovništvo Balkana, nikako se ne može razriješiti u okviru kršćanstva i/ili komunizma, ali ni ove lažne demokratije koja više liči na


52

kombinaciju kršćanstva i komunizma, nego na pravu demokratiju, s obzirom da je još Ajnštajn rekao da se za rješavanje nekog problema mora koristiti VIŠI nivo znanja negoli je onaj koji je stvorio problem. A sve ove užasne probleme na Baklkanu, koji izgledaju toliko zamršeni i nerješivi, su kroz kršćanstvo, islam i komuniza stvorili njihovi tvorci judeoleviti. Sad ta judeolevitska mafije, preko tzv. „međunarodne zajednice“, ponovo gura vjerski, a zahvaljujući ovom ratu još i teritrorijalno, podijeljeno stanovništvo da se pomiješa kako bi ih kroz koju deceniju opet nahuškala jedne na druge sa ciljem da se potpuno međusobno istrijebe i tako još doprinesu ostvarivanju globalnog plana judeolevita. Gledajući situaciju na terenu ( nekad srpske zemlje: Albanija i Skadar - nekad 1000 godina prestolnica Srba, Krajina u RH, Visoka krajina u BH, Kosmet očišćen od Srba, Sarajevo i Federacija BiH potpuno očišćeni od Srba, pusta sela po Srbiji, Dalmacija bez Srba, sad se čiste Raška, Crna Gora (Stara Hecegovina), a možda i Vojvodina...), zahvaljujući podršci SPC-a, plan judeolevitske mafije se uspješno ostvaruje.....Da li to u SPC-u rade svjesno ili nesvjesno? Rekla bih da je i tu situacija slična onoj kao kod masona: Ključni igrači znaju što rade, a ovi ostali „u granicama svog neshvatanja (pameti) rade za one koji znaju više od njih“, što je osnov filozofije judeolevitske ujudurme ovladavanja svijetom! Tim više što je odavno opštepoznato da


53

obrazovanje SPC velikodostojnika i uopšte klera nije baš na visokom nivou! S obzirom da brzina konvertovanja pravoslavnog stanovništva Balkana u rimokatoličko nije išla željenom brzinom, umotvorci iz zavoda sv. Geronima su ustanovili da je to zbog jezika. Naime, konvertovani Srbi katolici nisu htjeli da se odreknu svog jezika! Zato su stratezi iz sv. Geronima donijeli odluku da ta izmišljena država Hrvatska prihvati tuđi, srpski jezik (a ne čakavski, mađarski, njemački sa kojima se govorilo tada) za svoj i tako, bez ispaljenog metka proširie minornu hrvatsku teritoriju na one izvorne srpske teritorije u kojima se govorilo srpskim štokavskim jezikom, a gdje je uspjela bar donekle konvertovati Srbe u katolike. Ostale koji se nisu konvertovali su u narednom periodu pobili ili protjerali. U tome im je pomogla na Katoličkom kongresu u Zagrebu 1900 donesena odluka: Svi katolici na Balkanu imaju se smatrati hrvatima! Od tada su i svi potomci nekadašnjih okupatora ovih područja (Mađari, Austrijanci, Talijani) postali hrvati, baš kao i Srbi katolici. Osim Čeha. Jedino Vatikan njima nije to mogao narediti, jer oni su bili protestanti! Zato oni jedini u Hrvatskoj imaju dobro organizovanu svoju Česku besedu i škole na svom jeziku! Vjerovatno ćete se zapitati zašto ja ovo sve pišem, jer što je bilo, bilo je i tko je na taj način postao hrvat, teško da će se ikad vratiti svojim korijenima i postati opet Mađar, Talijan, Srbin...Jer, biti hrvat je


54

stvar izbora (ili bolje reći prisile i manipulacije ) zbog čega se Hrvati mogu samo smatrati političkim narodom kao i Amerikanci, pa je stoga neumjesno govoriti o «čistokrvnom « hrvatstvu na koje se svi ti konverti «pale» i iniciraju ratove, sukobe, genocide nad svojim nepohrvaćenim sunarodnicima, u kojima gube najprije čast, a često i život. Međutim gube još nešto što je veoma važno: gube unutrašnji mir i zadovoljstvo, o čemu govori teorija PRODIČNOG RASPOREDA (Family Constellation) Berta Helingera, što ih onemogućava da ikad imaju srećnu i sigurnu budućnost. Ono što je zasnovano na lažima, obmanama, falsifikatima, zločinima, genocidima ne može imati svijetlu budućnost. Upravo zato treba znati historijsku ISTINU, a ne živjeti okružen lažim koje nam nameće kršćanstvo već 2000 godina! Tim više treba znati istinu jer i jedna stara jevrejska poslovica, čija valjanost je provjeravana hiljadama godina, kaže: «Da bi znao kud ideš, moraš znati otkud dolaziš.» Tek tada će se čovjek moći osloboditi tereta ružne prošlosti i slobodan krenuti da gradi sretnu budućnost za sebe i svoje potomstvo. U protivnom, čega smo i mi svjedoci, ta ružna historija mu se stalno ponavlja, prati ga kao «zao duh» i malo pomalo ga uništava dok ga potpuno ne uništi.... Eto, zato to pišem..... 8. Sindrom konvertizma u svjetlu teorije

PORODIČNOG RASPOREDA


55

Svaki čovjek je dio porodice u kojoj cjelokupan život čini odnos između njenih članova. Taj odnos je zavisan od dinamike unutar porodice, a on je temelj iz kojeg proizlaze sva dešavanja u našem životu Na osnovu ideje da je familija jedna interaktivna jedinica na koju utiču prošle generacije i na osnovu principa da je cijelo veće nego suma njegovih sastavnih dijelova, temelji se tzv. porodična terapija rodonačelnika ove metode Berta Helingera, koji kaže:”Pomirenje u prošlosti-zalog za budućnost.” Naime, velika je mogućnost da se kroz porodični raspored dođe na nivo povrede u prošlosti koja je zapisana u našim genima, pa da se tu dođe do pomirenja ili do iscjeljenja koje onda omogućava da se u sadašnjem životu bolje i kvalitetnije živi. „Porodični raspored”-“poredak ljubavi” (Family Constellation) je fenomenološka metoda nastala 80-tih godina pod uticajem grupne dinamike, primalne terapije, transakcione analize i različiih oblika hipnoterapije koju je razvio i prilagodio savremenom terapeutskom pristupu, te metodološki uokvirio, njemački psihoterapeut, filozof, katolički teolog i pedagog Bert Hellinger. Ovaj postupak prevazilazi granice ličnog i omogućava uvid u transgeneracijsku dinamiku i njeno dejstvo na pojedinca, u čemu je njen najveći značaj. Sama spoznaja tih dinamika koje se manifestiraju kroz tzv. kolektivno pamćenje a povezuju nas sa transpersonalnim, omogućuje nam uvid u povezanost i smisao međusobnih odnosa kroz


56

vrijeme i time dovodi do nevjerovatnog napretka i konačnog rješenja mnogih problema. Polje porodične energije ili “duša porodice”, po rodonačelniku ove teorije Bertu Helingeru, je osnov za istraživanje i razumijevanje porodičnih relacija i eventualno iznalaženje rješenja za probleme koji opstruiraju naše biće. Ta “porodična duša” uključuje i žive i mrtve članove šire porodice i ima dubok uticaj na sve potonje uključujući i sadašnju generaciju. Ova teorija je našla široku primjenu, a ovdje je značajna njena primjena u oblasti: rata, zločina, proganjanja žrtava i zločinaca, konvertovanja i sl. Mi nismo samonikli! Naši preci su na svojevrstan način zasijali ono što mi danas žanjemo, i dobro i loše. Bilo da smo toga svjesni ili ne, preci i primarna porodica određuju naš život u velikoj mjeri. Drugim rječima, mnogi naši životni problemi (zdravlje, brak, materijalni problemi, posao, problemi sa djecom, bolesti i dr. ) imaju veze sa familijom u kojoj živimo, sa familijom u kojoj smo odrasli, kao i sa familijama iz kojih potiču naši roditelji i općenito preci. Mi nismo naslijedili od naših predaka samo boju očiju, boju kose ili sklonost ka epilepsiji već i različite psihološke osobine, traume i bolove koji mogu biti prikriveni. To je slikovitio rečeno u jednoj srpskoj poslovici: “When grandpas eat sour grapes the grandson’s teeth turn numb” (Kad djed jede kiselo grožđe, unuku trnu zubi).


57

Ovo je polazna tačka učenja Berta Helingera. Ponekad se blokade iz prošlosti prenose sa koljena na koljeno kroz više generacija (Freud kaže i hiljadu godina!) i utiču na ponašanje potomaka. Jedan od vrlo efikasnih načina za otklanjanje ovih blokada je upravo “porodični raspored” ili popularnije- “poredak ljubavi”. Kad bolje razmislimo, mi nesvjesno u životu stalno koristimo elemente iz “porodičnog rasporeda”, bar za nekoliko prethodnih generacija. Doduše, zbog ponavljajućih ratova, progona, konvertovanja, genocida i sličnih ružnih događanja koja su svojstvena balkanskim prostorima, rijetko tko može da prati svoje porodično stablo dublje u prošlost od 3. koljena. Na Balkanu ne umiru u istom krevetu čak ni otac i sin, a kamoli dalji preci. Međutim, često ćemo se susresti sa tvrdnjama i pitanjima poput ovih: “Isti je kao njegov djed.”; “ Ima mnogo zajedničkog sa svojom babom, tetkom, ujakom”; “Da li se zna da je netko u široj (ili “dubljoj”) porodici bolovao od šećerne bolesti, kancera, cistične fibroze ili sl.?”, “Da li je bilo slučajeva ludila ili suicida u porodici?” itd. To sve ukazuje da smo mi svi, manje-više, svjesni da na naš život bar u izvjesnoj mjeri utiče “prtljag” koji su nam u naslijeđe ostavili naši roditelji i preci. Zato je veoma korisno ne potiskivati i ne trpati “pod tepih” te činjenice, već se suočiti na vrijeme s njima kako nam ne bi upropastile život. Tim više, što mi za ono loše što su eventualno uradili naši preci, ili osjećamo ili nam netko natura krivicu. Međutim, to je nepotrebno i veoma opasno, jer svako je odgovoran za svoja djela i svako nosi


58

svoj teret. Ali, svatko mora biti svjestan toga, u čemu mu može pomoći upravo ova metoda “porodičnog rasporeda”. Duša će prihvatiti tu novu sliku tokom vremena na najkorisniji mogući način, bez upuštanja u priče, razmišljanja, analize ili istraživanja što sve je potpuno nepotrebno. Važno je izvući pouku da niti jedan budući izdanak te porodice takvo nešto loše više nikad ne uradi. A to je dovoljno i omogućit će svim potomcma da se razvijaju u budućnosti neometano od tog tereta. Priznati ono što jeste-zvuči jednostavno, zar ne? Koliko nas je takvih koji to možemo? Da li je moguće i da li je potrebno prihvatiti baš sve onakvo kakvo jeste: ljubav, dobrotu, mržnju, nepravdu? O tome govori Bert Helinger u svojim knjigama. On razmatra pitanja života i smrti, sudbine, savjesti, pravde i nepravde, krivice i nedužnosti, dobra i zla. Zato je ovdje najvažnije pitanje: Što se desilo u životu članova tvoje sadašnje familije ili u nekoliko zadnjih generacija tvojih predaka, što je bilo traumatično, neobično, a što je značajno promijenilo tok potonjih događaja? To podrazumijeva pitanja kao što su: Da li je netko u sadašnjoj familiji ili familiji vašeg porijekla : -Umro za vrijeme porođaja? -Patio od bolesti ili nesposobnosti zbog porođaja? -Bio životno ugrožen? -Izvršio samoubistvo? -Služio ili umro u vojnoj službi? -Imao abortus ili spontani pobačaj?


59

-Imao napušteno dijete ili dijete dato na usvajanje? -Imao težak porođaj? -Odvojen od majke u ranoj dobi? -Doživio traumatičan doživljaj u djetinjstvu? -Imao životno ugrožavajući doživljaj? -Imao dugotrajnu bolest? -Pokušao suicid? -Izvršio kriminalno djelo uključujući i ratni zločin? -Učestovao u holokaustu (genocidu) kao žrtva ili izvođač? -Postao nestala osoba? -Prešao u svećenike ili monahe? -Nasilno mijenjao vjeru (i naciju!)? -Bio skrajnut iz društva zbog vjere, nacije, rase, seksualne orjentacije i dr. -Bio prognan ili izbjegao u drugu zemlju? -Živio neobičan život? - ili sl. Ovo su stvari koje naša duša ne može tek tako probaviti, jer ona nije mašina koju možete naprosto uključiti ili isključiti, što se često pokušavalo. Misli mogu biti brze, ali duša je spora! Zato smo mi, na nivou duše, duboko povezani sa svim članovima našeg porodičnog sistema, bez obzira bili oni živi ili mrtvi. Iz tih “porodičnih šema” proističu mnogi problemi koje ljudi imaju. Mnogi su nesvjesni tih “porodičnih šema” pa je najbolji način da se sa njima bavimo upravo onaj na nivou energije. Ako mi održavamo sve što je u vezi sa našom familijom u svjesnoj ljubavi, respektujući njihove


60

sudbine i njihove terete kao njihove sopstvene, tada nas oni neće opterećivati i kočiti u našem životu. Tako se patnja uzrokovana time zamjenjuje saznanjem o tome. U protivnom, može se desiti da smo opeterćeni pitanjem: “čiji život ja živim?” i n taj način uhvaćeni u zamku transgeneracijskih porodičnih veza i sudbine koja ne pripada nama već nekom našem pretku iz dvije, tri ili više generacija prije nas. Takva zbrka može uticati na naš lični i profesionalni život rezultujući u psihološkim i fizičkim bolestima i disharmonijom. Te nevidljive sile imaju snagu da nas zapletu u sudbine koje ne pripadaju nama, sudbine koje datiraju iz vremena dve, tri i više generacija prije nas, što predstavlja baštinu koje se ne možemo riješiti za života. Zahvaljujući Bertu Helingeru ta zbrka može postati vidljiva i rješiva. Sistemska zbrka u familiji nastaje ako se razne neriješene traume prenose kao baština na naredne generacije i djeluju na njih bez obzira na to da li su oni svjesni tih događaja iz prošlosti ili ne (taj fenomen je poznat pod nazivom Invisible Loyalities). Stalni sukobi, ratovi i strani okupatori su na ovim našim prostorima (Turska, Austrija, Venecija, Mađarska i dr. ) ostavili velike i strašne posljedice na stanovništvo. To je razdvojilo brojne srodnike, nerijetko i najbliže; usmjerilo ljude u nove zajednice drugačije kulture, izmjestilo ih u nove prostore, suočilo ih sa novim iskustvima, osuđujući ih istovremeno na sjećanja i pamćenja; dovelo ih je u nova najčešće neželjena podaništva, u nove vjere


61

[24] u koje inače nikad dobrovoljno ne bi ni htjeli ići.. Najgore od svega što im se desilo je opasni SINDROM višestrukog nasilnog KONVERTIZMA, koji im je time „instaliran“, koji ih prati i danas, a prema tvrdnjama psihologa i psihijatara on će čučati potisnut u dušama njihovih potomaka i hiljade godina (što je tvrdio još i Freud!) uz stalnu opasnost da izbije na površinu i manifestira se u najgorem mogućem obliku (npr. kao genocid nad svojom nekonvertovanom sabraćom kao 1914, 1941, 1991.) Radi se o tome da, kad postoji određeni energetski proces u organizmu izazvan traumom, to NIKAD NIJE ZABORAVLJENO, već se kao neka vrsta sjećanja prenosi tzv. genetskim putem. Kad se u svakodnevnom životu susretnemo sa sličnom situacijom u kakvoj je bio neko od naših predaka, mi najčešće i ne znamo što se tada desilo, ali na neki neobjašnjiv način dolazi do energetskog sjećanja ili hemijskog spoja koji naš organizam dovodi u fazu sjećanja i tada reagujemo kao što je reagovao neko od naših predaka. Svaka bolest, bez obzira da li je fizičke ili psihičke prirode, traži od nas da se počnemo baviti sobom, da istražujemo sebe. Dok službena medicina još vjeruje da smo sazdani od mesa i kostiju, čovjk je ipak neraskidiva veza duha i tijela, što ova metoda uvažava. Ova metoda može da se primijeni na sve sisteme koji su složeni kao što je i čovjek, tj. na sve sisteme poput poslovnog, partijskog, društvenog i


62

dr., tj gdje god postoje članovi sistema koji su određenom dinamikom međusobno povezani. Doduše, oni malobrojni pametni koji su uspjeli preživjeti sva ta istrebljivanja odavno su govorili i govore o potrebi suočavanja sa istinom i na nivou svijesti, ali su ta njihova upozorenja zataškana ili zabranjivana, s obzirom da su sve te vlasti i sva moć pod upravom judeolevita, bez obzira da li su akteri te vlasti toga svjesni ili ne. Pa kad ne može tako, neka uradi SVATKO to onda bar na nivou podsvijesti, jer “Istina će vas osloboditi”, kao što kaže naslov jedne od knjiga David a Ickea. Sindromom konvertizma su na isti način opterećeni i muslimani sa svih balkanskih prostora, ali i šiptari (u značenju: brđani) i svi drugi koji su bili izvrgnuti raznim konvertovanjima. O tome je pisao i veliki Meša Selimović [ 16], ali i Jovan Cvijić [ 13]. 9. Hrvatska kifla Oblik današnje hrvatske države je zaista neobičan i ne može ga razumjeti niko ko ne zna kako je ta „kifla“ nastajala. Doživjela sam u Oslu i u SAD da su me dvojica intelektualaca pitala za objašnjenje, s obzirom da iz podataka koji su im bili dostupni, nisu mogli sami zaključiti o razlozima, a bili su veoma začuđeni ovakvim oblikom državne teritorije. A kako bi i mogli išta zaključiti kad im je bila dostupna samo LAŽNA historija?! Hrvatska «kifla» je nastala tako što je Vatikan osmislio strategiju njenog nastajanja, objedinjujući prethodno ono što su njihovi podanici (križari) do


63

tada uradili na terenu. Ta strategija zavoda sv. Geronima se sastoji u tome da se između Slovenaca i Srba „ugura“ jedna tvorevina koja će biti apsolutno lojalna Vatikanu i koja će predano raditi na ideji širenja vatikanskog uticaja prema istoku, bar do Crnog mora a onda i dalje. Tako je nastalo «grickanje» slovenačke [ 35] teritorije (svi hrvati kajkavci su kroatizirani Slovenci o čemu su pisali Jernej Kopitar i Vuk Karadžić, pa su i sva „hrvatska“ prezimena na -ec, -ek i ona sa slovenačkim korijenima kao Lesar, Kolesar i sl. slovenačkog porijekla) sa jedna strane i „odgrizanje“ srpske [4], [9], [10] [46] teritorije, sa druge strane. U svojoj knjizi „Dugo kretanje između klanja i oranja“ akademik Milorad Ekmečić je citirao zvaničnu statistiku habsburške vlade iz 1846. po kojoj su Srbi naseljavali Istru, Kvarnerska ostrva, Dalmaciju, Boku Kotorsku, Slavoniju, Vojnu granicu i pokrajine koje će se od 1848 nazivati Vojvodinom. Kao rezultat toga je činjenica što je stanovništvo današnje hrvatske države strahovito heterogeno, što je vidljivo na svakom koraku a naročito po folkloru (nošnjama, običajima, narodnoj muzici i drugom narodnom stvaralaštvu). To je je očigledno i strancima pa je još 1945. njemački historičar Mihael Midlig u jednoj raspravi napisao: „O predmetu hrvatskog mentaliteta i identiteta ne postoji hrvatski nacionalni mentalitet. On je podijeljen u četiri zone- dalmatinsku, dinarsku, panonsku i istočnoalpsku, čiju razdvojenost definišu italijansko, srpsko, mađarsko i češko kulturno naslijeđe. Tek se


64

danas izgrađuje svijest o hrvatskom nacionalnom identitetu.“ Poznati BH historičar Milorad Ekmečić je tome dodao : „ Genocid (nad nekroatiziranim Srbima) je sredstvo da se dovrši integracija hrvatske nacije, koja je toliko razdjeljena u etničkoj podlozi da je integracija nemoguća bez nekog drugog pokrova koji će dezintegrisane temelje učvrstiti u jednu cjelinu.“ Osim genocida koriste se i razne druge metode, sve mahom smišljene u Zavodu sv. Geronima u Vatikanu. U njih spada i ovaj dugoročni TV serijal „Lijepom našom“, ali i prisvajanje i brendovanje tipično srpske kulturne zaostavštine: lička kapa, gusle, ojkače, nijemo kolo iz Glamoča idr. To pokazuje i dokazuje porijeklo konvertovanog stanovništva. Doduše, tu čovjek ne može biti dovoljno pametan da zaključi imaju li oni na to pravo ili ne, jer u trenutku kad su ih preveli u katoličku vjeru i pohrvatili, ipak su oni bili ne samo živa bića već i ljudi sa kompletnim svojim i „duhovnim prtljagom“, a ne samo fizičkim. Jedino što je stvarno sporno u tome je dilema mogu li se onda te kulturne značajke kao što su jezik, običaji i uopšte srpsko narodno stvaralaštvo sada nazivati- hrvatskim!? A to se radi i to stvara konfuziju, nezadovoljstvo, mržnju, frustracije i druga potisnuta negativna osjećanja koja neminovno vode u nove sukobe (Bert Helinger!). U tom cilju je Vatiken dirigovao konvertima da pobiju (genocidi!) ili protjeraju one svoje sunarodnike koji


65

se nisu dali pokatoličiti. Otuda toliki zločini i hajke na Srbe. Istovremeno ostali zatečeni stanovnici (Slovenci, Mađari, Talijani i dr. ) na toj vatikanskoj teritoriji od interesa su se lako asimilirali u Hrvate jer su bili malobrojni, a imali su istu katoličku vjeru. Međutim, sa Srbima je išlo mnogo teže jer su oni bili autohtono i većinsko stanovništvo [4], [24] [46] na tim prostorima, a imali su i nešto drugačiju vjeru. Broj Srba je još uvijek bio velik i prije 100 godina kad je čak i predsjednik Hrvatsakog Sabora bio Srbin, dr Bogdan Medaković. Da bi se broj Srba brže smanjivao osmišljena je i ona morbidna formula: 1/3 pobiti, 1/3 pokatoličiti i 1/3 protjerati, kako bi ih se riješili da im ne kvare „idilu“. Jasno je da je i ta „ formula“ osmišljena u Vatikanu, a zatim imputirana konveritima Franku, Starčeviću, Budaku, Paveliću, Tudjmanu i dr. da je plasiraju i realizuju. U tom cilju je plasirana i najveći apsurd svih vremena: navodna srpska agresija! Ovakve bizarne situacije su rezultat višestoljetnog vatikanskog mešetarenja po Balkanu! Zbog svega toga je važno saznati ISTINU o svojoj prošlosti, jer narod koji to ne sazna, nema na čemu da gradi svoju budućnost! Knjiga [46] nam argumentovano (sa mnogo navedene strane literature iza svakog poglavlja) predočava onaj dio histirije Balkana koji je za vrijeme Broza, a po direktivi njegovih poslodavaca Vatikana i judeolevitske mafije) bio dobro sakriven i zabranjen nasiljem nad svakim onim tko bi pokušao išta o tome da kaže ili istražuje.


66

Umjesto ove PRAVE HISTORIJE predočene u [46] koja ima utemeljenje u obilju relevantnih historijskih dokaza, naturana nam je ona nesuvisla pričica (za malu djecu i slične ) o doseljavanju Slavena na Balkan u 7. stoljeću, a koja je polako i sigurno vodila i dovela u krvoproliće 1991. Ako se njena «autentičnost» i dalje bude obezbjeđivala takvim ili sličnim nasiljem, zacijelo će opet dovesti do krvoprolića, još veće mržnje i međusobnog istrebljivanja balkanskog stanovništva. Zato je važno pomoći da izađe na vidjelo ISTINA i da svatko zna: tko su bili njegovi preci i šta su mu sve ostavili u naslijeđe. Tek kad se postave jasne međe i svatko bude znao tačno šta je njegovo, onda će svi moći mirno da žive na svojim imanjima. A tamo gdje imovina nije uredno obilježena, gdje nije utvrđeno šta je čije, tamo nema ni sloge ni mira, ni među rođenom braćom, a kamoli među narodima. Ukoliko neki narodi žive zajedno u istoj državi, utoliko više je potrebno da njihova imovina i historijsko naslijeđe (uključujući i kulturno!) budu tačno određeni. Ako to nije slučaj, dolazit će stalno do teških sukoba. Bez čistih računa nema mirnog suživota ni sa dobronamjernim susjedom, a kamoli sa zlonamjernim. U svijetu važe dva osnovna pravila pomoću kojih se određuju granice između naroda, odnosno država, a to su: - historijsko i - narodonosno pravo.


67

Narodonosno pravo proizlazi iz razmještanja stanovništva, što se može lako utvrditi. Ono podrazumijeva pravo većinskog stanovništva na određenu zemlju, ali samo onda ako na tu zemlju ni jedna strana nema historijsko pravo! Tj. ako su i jedan i drugi narod na toj zemlji «tikva bez korijena» kao što je bio slučaj sa novim kontinentima Amerikom i Australijom. Ukoliko jedan od naroda na određenom prostoru ima svoja historijska prava i duhovnu kulturu, u tom slučaju narodonosno pravo je neprimjenjivo. Istorijsko pravo je mnogo jače od narodonosnog prava, jer ono onemogućava ozakonjenje otimačine i agresije. Imajući u vidu prethodno rečeno, sad je potpuno jasno zašto je izmišljena ona pričica o doseljavanju Slavena na Balkan, u koje doseljenike su uvršteni i Srbi koji su STAROSJEDIOCI na Balkanu i koje na tim prostorima pominju svi antički izvori, davno prije tog famoznog 7. stoljeća! Štaviše, mnogi ti izvori ih izjednačavaju sa Ilirima! A sad se sjetite komunističke zamjene teza da su Šiptari- Iliri! U svjetlu toga razmotrimo i ono: «agresija», «agresija», što stalno slušamo sa hrvatskih i muslimanskih medija! To je ekvivalentno onom: «Povika na vuka, a lisica meso jede!» Vatikan stoljećima pokušava pokatoiličiti sve balkansko stanovništvo da bi mu bilo pokorno, u kom cilju je organizovao mnoge krizarske ratove


68

protiv «jeretika» pravoslavaca i bogumila (čak 30-tak!), zbog čega su Srbi sa današnje teritorije BIH prosto pobjegli u naručje Turaka kad su se oni u 15. stoljeću pojavili na ovim prostorima. To je možda bio i glavni razlog propasti Srpske despotovine i Srpskog kraljevstva [46] nakon što su se zadnja dvojica srpskih kraljeva iz dinastije Jablanovića (Stefan Tomaš i njegov sin Stefan Tomašević) pokatoličila, čime su potpuno izgubili podršku svog naroda ogorčenog na katoličanstvo i njegove križarske ratove uperene protiv njih kroz vijekove, pa su Turci samo pobrali plodove razaranja srpskih država od strane katoličanstva. Naime, srpski narod je ove kraljeve smatrao otpadnicima, kako pravoslavci tako i bogumili, jer je katoličanstvo beskurpulozno proganjalo i jedne i druge kao «jeretike». Zato se obično govori da je « Bosna šapatom pala» pod tursku vlast. Međutim, situacija u Hercegovini (Vojvodstvo od sv. Save) čiji srpski vladari (dinastija Hranić) nisu nasjeli na lažna obećanja Vatikana da će im pomoći u odbrani od Turaka ako se pokatoliče (kao što je nasjeo Stefan Tomaš), je bila potpuno drugačija i oni su mnogo duže (oko 40 godina!) odoljevali turskoj okupaciji (1463. : 1501.) A ti križarski ratovi i danas traju, samo su donekle promijenili formu. Nekad je papa pozivao OTVORENO katoličke vladare (naročito mađarske, austrijske, mletačke, poljske i čitav «zapadni svijet») u križarski rat protiv «patarena» i drugih «jeretika» (pravoslavaca) u Bosni, Dalmaciji i Hrvatskoj. Ovo nam zvuči tako poznato, kao da slušamo dnevne vijesti! Isti crkveni poglavar (papa!) uputio je


69

doslovno isti poziv 1991. «Zapadnom svijetu» da zaustavi srpskog agresora (!?) u Bosni, Dalmaciji i Hrvatskoj. Ko kaže da se historija ne ponavlja? Planovi zavoda sv. Geronima su bili da se ta „hrvatska kifla“ jednom zaokruži u „somun“, ali to nikako da se desi! Pri osmišljavanju ovog čitavog plana je zloupotrebljeno ime jednog malog, gotovo nestalog naroda Hrvata koji se i prije dolaska Turaka već u tolikoj mjeri izmiješao sa okolnim slovenačkim i srpskim, te okupatorskim talijanskim, mađarskim i austrijskim stanovništvom da mu ništa osim imena nije ostalo od predaka, ni jezik, ni prezimena, pa čak ni geni! A onda su došli Turci i rastjerali ih po Austriji (Gradišće), Italiji, Mađarskoj...Zato se u Hrvatskoj nerado i minorno spominje historijski period turske okupacije, da se ne bi saznala istina , [46] A onda se pristupilo stvaranju novog hrvatskog naroda nasilnim pokatoličavanjem i pohrvaćivanje okolnog stanovništva i proglašavanjem njih u HRVATE. Upravo zato sam u konfuziji da li da „hrvati“ pišem malim ili velikim slovom, jer ovi današnji nisu nacija već grupa nastala pabirčenjem iz okolnog stanovništva, što pokazuju i današnja genetska istraživanja! Nigdje nema nekih eventualnih „čistih“ hrvatskih gena! Ako se pogledaju prezimena gradiščanskih Hrvata, i tamo gotovo nema onih koja bi se mogla pripisati “čistokrvnim” Hrvatima, jer i tamo već ima mnogo onih prezimena koja liče na srpska, mađarska, njemačka, talijanska slovenačka itd, s obzirom da su Hrvati


70

(zaostali kao enklave razbijenih okupatora Avara) bili mali narod koji je živio u okruženju svih ovih drugih i sa njima se miješao, te je u pravu hrvatski demograf Dr Emil Heršak koji kaže da se na ovom prostoru stvorio neki srednjevjekovni AMALGAM ( ni tada već nije bilo „čistokrvnih“ Hrvata, a kamoli danas!) koji se smatrao Hrvatima, a koji je gotovo potpuno nesto sa tih prostora najezdim Turaka, tako da se danas na tim prostorima stvorio neki drugi AMALGAM koji ne mora biti, a i nije, potomak onog srednjevjekovnog amalgama, iako se također smatra Hrvatima, što nije odraz stvarnosti već posljedica vatikanskog etničkog inženjeringa! Inače, prema nekim drugim historičarima [35], poljsko plemstvo je u VII stoljeću dovelo sa Kavkaza sebi neku grupu ljudi koji su znali raditi sa konjima. Oni su se udomaćili na jugu Poljske, izmješali se sa lokalnim stanovništvom i kao takvi jednim dijelom se asimilirali, a jedan dio je slovenačko plemstvo dovelo sebi da se brine o njihovim konjima. Tu su se oni miješali sa okolnim stanovništvom (s jedne strane sa Srbima a sa druge sa Slovencima) i sa svim potonjim okupatorima. Kasnije je bilo ono što je rečeno u prethodna dva odlomka. Bilo kako bilo, na ovim prostorima se uvijek sprečavalo istraživanje prave istine o porijeklu današnjeg stanovništva, pa otuda postoje neke mnogo logičnije tvrdnje od one o dolasku Slovena u 7. stoljeću, ali stvarnog i sveobuhvatno istraživanja potpomognutog financijski od strane države (koje!?), nije bilo. Ona Brozova je imala zadatak da to pod svaku cijenu spriječi, što je i radila vrlo uspješno. Međutim, bilo kako bilo, stanovništvo današnje Hrvatske, valjda baš zbog toga što je tako šarolikog


71

porijekla, ima veoma mnogo izuzetno dobrih osobina. Možda je tome unekoliko doprinijela i katolička crkva, kako bi im time pomogla da opstanu, što je za dugoročne planove Vatikana veoma značajno da se već stečeno “stado” ne bi osipalo nego množilo, uvećavalo i moglo da ide u naredne križarske pohode u službi svoje vojujuće crkve. Ako se za trenutak zaboravi slijepa poslušnost tako nastalih hrvata katoličkoj crkvi po pitanju čak i činjenja strahovitih zločina i genocida, (Jasenovac, Jadovno, hercegovačke jame Medački džep, Oluja, Bljesak itd) mora se priznati da su oni u prosjeku izuzetno dobar narod, čak bolji negoli ijedan drugi na teritoriji ex YU! Oni su dobri i kao komšije i kao kolege na poslu i kao pretpostavljeni, i kao tazbina. Daleko su odgovorniji na radnom mjestu, veoma su vrijedni, bolje su organizovani, kulturno se ponašaju prema drugima, održavaju i uredjuju svoje kuće i širi okoliš oko njih, vode računa o svom izgledu, spremni su svakome pomoći, veseli su i mnogi od njih pjevaju, sviraju, plešu, itd, itd. A onda dođe do nekog društveno-političkog poremećaja koji Vatikan ili izazove ili iskoristi za nastavak svog križarskog rata, pa pošalje signal onima pitomim i finim “hrvatima” i od njih napravi ŽLOČINAČKE HORDE koje počnu da bjesomučno ubijaju one koji su im do jučer bili prijatelji, kolege na poslu, susjedi pa čak i tazbina! Naravno, NE RADE TO SVI, ali oni koji to ne rade- obično ĆUTE i ne suprotstavljaju se tome! A nije li netko rekao: ĆUTANJE JE ZNAK ODOBRAVANJA?! Kako ovo objasniti? Kako probuditi bar današnjim


72

“hrvatima” savijest i objasniti im da te “usluge” koje im kroz historiju navodno čini Vatikan NISU ZBOG NJIH, nego zbog Vatikana i njegovih prozelitskih tendencija? Kako im objasniti da je to PREVELIKA CIJENA kojom “hrvati”plaćaju te navodne usluge rimokatoličkoj crkvi i kako je krajnje vrijeme da zbog svoje budućnosti, budućnosti svoje djece konačno OTKAZAŽU TAKVU POSLUŠNOST VATIKANU i prestanu biti njegovi robovi, zavaravani da su suvereni i slobodni, jer se ne žele suočiti sa stvarnošću svog jadnog položaja. Tada se njihova djeca ne bi morala osjećati krivima i prozvanima zbog takvih zločina koje su oni počinili, kao što se oni prozivaju zbog zločina koje su počinili oni sami ili njihovi očevi, djedovi, pradjedovi itd. Zataškavanjem tih istina i ”trpanjem pod tepih”, ništa neće postići....Istina uvijek, tu i tamo, procuri, kao kroz šupalj lonac i naprosto nije moguće ”začepiti sve te rupe”, a još manje je moguće predvidjeti gdje bi se iznenada mogle otvoriti takve nove “rupe”! Valjda je u tom cilju, ogorčen takvim ponašanjem nekih svojih sunarodnika, hrvatski novinar Viktor Ivančić jednom (u Vita Activa) napisao: “ Možeš ti tom svom narou otvarati oči koliko god hoćeš, ali ovaj narod otvara pivske boce, nedeljom slini u crkvi i žvali biskupske ruke, a ostalim danima upravo obožava svog krivoustog fašistu i njegovu kriminalnu bandu! Neozmjerno ih obožava, razumiješ! Katolička crkva i autoritarna vlast za ovaj narod su savršena koncepcija sreće!... Njihov ljigavi mali diktator, ergela ministara i državnih tajnika, sve do jedan razbojnici najvišeg ranga, raskalašeno pedofilsko


73

društvo iz Biskupske konferencije-to su za ovaj narod uzori i ikone kojima je u stanju ljubiti stopala! I nema te opačine koju neće počiniti za njihovu ljubav, pa onda uglavnom to i čine- urlaju i kolju, bljuju slapove mržnje, proganjaju dojučerašnje susjede, trpaju se u uniforme, drkaju na himnu, a nedeljom kleče i čekaju oprost grijeha od dežurnog pedofila za oltarom!” Doduše, i mnogi drugi hrvati su već na domak toga da analiziraju ulogu katoličke crkve u Hrvatskoj. Novinar Renato Baretić u “Obzoru” 31. 12. 2010. kaže: “ Bajka o nekakvom hrvatskom katoličanstvu zapravo je farsa povijesnih dimenzija, jer katoličanstvo Hrvatima zapravo služi jedino za licemjerno kamufliranje najnižih nagona.... Sve je to samo paravan za ništarije i hulje!” Povodom ovog teksta oglasio se i kolumnista- propovjednik Živko Kustić rječima: “ Možda je došao trenutak samokritičkog promišljanja kako se mi koji sebe zovemo katolicima zaista ponašamo u cjelini povijesnog, društvenog i osobnog događanja.” Rekla bih: KONAČNO je došao trenutak za takvo razmišljanje, ali se malo ko usuđuje da prvi počne. Osim možda “fejsbukovaca” koji su nekidan na Kaptolu prosvjedovali i prozivali tu do sada nedodirljivu “svetu kravu”- Crkvu u Hrvata!! Zaista, krajnje je vrijeme da stanovništvo Hrvatske zbaci sa sebe tu krvavu košulju koju mu stoljećima natiče Vatikan i otkaže mu poslušnost za sva vremena. To su uradili već i Francuzi od kojih jedva još 3.5 % ide u crkvu.


74

Nažalost, moja nada da se tako nešto konačno počelo događati je ubrzo splasnula, tj. omiljenoj i na našim prostorima veoma poznatoj kolumnistica Vedrani Rudan je u navodno nezavisnom i slobodnom tjedniku “Nacional” otkazana kolumna nakon što je napisala: “ Papa je samo čelnik žločinačke organizacije koja dvije tisuće godina ubija, krade, siluje i budalama koje sve to plaćaju obećaje carstvo nebesko. Da smo bili pametni mogli smo ga u nedjelju locirati, uhititi i transferirati u Hag. Bijedne smo kukavice. Svojim gospodarima stalno poručujemo kako nas ne mogu toliko mučiti koliko mi možemo izdržati.” Očigledno je da je papa kod hrvata još uvijrek “sveta krava” i da se istina još uvijek ne smije reći! Osim toga, ako Vatikan i dalje bude sakrivao ovu jezivu istinu vezanu za Hrvatsku, istina će ipak neminovno izaći na vidjelo. Vojislav Šešelj je najavio da će na osnovi tih činjenica zasnivati svoju odbranu kako bi sa sebe skinuo lažnu optužbu o navodnom “udruženom zločinačkom poduhvatu” i tako obavijestiti svjetski javnost tko je taj tko je stvarno u “udruženom zločinačkom poduhvatu” kroz stoljeća.... U uslovima stalnog otimanja, ubijanja, konvertovanja na Balkanu se stvorila atmosfera straha, neizvjesnosti ispunjena ratovima, protjerivanjima, genocidima, uništavanjima imovine i dr. zbog čega je Balkan i dobio epitet «bure baruta» i mjesta rezervisanog za nesreću svake vrste.


75

Zbog toga nam države nemaju kontinuiteta i zbog toga se u njima ne mogu formirati stabilne institucije koji bi obezbjedile uslove za normalan život stanovništva, već život stalno predstavlja patnju i neizvjesnost. Takve slabo organizovane države su siromašne jer u njima mali broj bogatih skoncentrisan oko diktatora pljačka stanovništvo koje postaje sve siromašnije. U siromašnom društvu se javlja sve veći i veći kriminal koji rezultira u sve većoj i većoj bijedi stanovništva. Uslijed bijede rastu socijalne napetosti i rađa se ideja o revoluciji, a revolucija je idealno stanje za pojavu psihopata i luđaka koji se lako dokopaju vlasti, pa neorganizovana država misli da izlazi iz sopstvenog haosa organizovanim ludilom obožavanog vođe. Međutim, takvi ponovo unište i sruše sve u prah i pepeo uz velika izginuća i patnje naroda i nakon toga ponovo sve iz početka.. Dokle tako? 10. Ekonomske ubice Judeolevitski plan uništenja milijardi stanovnika planete Zemlje je sveobuhvatan. On posjeduje i segment direktnog ekonomskog uništenja koji ubrzava približavanje judeolevita njihovom cilju, mada sve ono prethodno rečeno je osmišljeno sa ciljem da se narodi i njihove države kaotiziraju, ekonomski, politički, moralno i duhovno oslabe. Ali, to se judeolevitima čini presporo, pa pomoću „ekonomskih ubica“ ubrzavaju taj proces. Jer ako potpuno ekonomski uništite neku državu, onda ste je uništili i u svakom drugom pogledu.. Zato su osmišljeni i programi ekonomskog uništavanja


76

država koja sprovode MMF, Svjetska banka, GATT, NAFTA i druge globalističke institucije, koje potkopavaju demokratiju i imaju zadatak da potpomažu samouništavanje malih država. Njih realizuju bezkurpulozni ljudi dobro plaćeni za svoju lojalnost judeolevitskim uništavačima svjetskog stanovništva, među kojima se nađe i po koji kom proradi savjest. Takvi progovore za javnost kao što je progovorio Džon Perkins koji je tokom mnogo godina bio vodeći svjetski ekonomista zaposlen kao „ekonomski ubica“ koji je direktno radio sa čelnicima MMFa, Svjetske banke i drugih svjetskih financijskih institucija. Njegov posao se sastojao u ubjeđivanju šefova država i vlada siromašnih zemalja da pozajme dovoljno novca od tih institucija kako bi njihove zemlje zapale u dužničko ropstvo pri čemu bi se njihove korumpirane „elite“ strahovito obogatile, a resursi tih zemalja, njihova privreda i ekonomija, izvori vode, ruda i energije prepustili korporacijama i geopolitičkim interesima SAD. Pri tom je važno naglasiti da su vlasnici tih korporacija američka plutokratija koju u ogromnoj većini čini elita jevreja Aškenaza, tj. judeolevitska mafija. Ona drži i sve medije i Holivud i njegovu kompletnu produkciju od samog njegovog nastanka [ 32] . Uz to što je objasnio mehanizam ekonomskog pljačkanja i uništavanja neuredjenih država, Perkins je dao i savjet kako se tome suprotstaviti. Evo njegove ispovjesti: “Uterivanje zemalja u ogromne dugove, u dužničko ropstvo, omogućavao je sistem koji funkcioniše po sledećoj


77

šemi: najpre nastupaju ekonomske plaćene ubice; ukoliko mi ne uspemo da zavrbujemo šefove vlada ili predsednike država za naše ciljeve, na scenu stupaju oni koje nazivamo„šakali“: ljudi zaduženi za poslove svrgavanja vlada ili ljudi koji ubijaju lidere zemalja u koje želimo da prodremo sa ambicijom preuzimanja njihovih prirodnih resursa i bogatstava, preuzimanja privrede. Šakali takođe dolaze iz privatne industrije i nisu kadar CIA-eAli u nekim slučajevima ni „šakali“ nisu mogli da obave svoj deo posla. Takav je bio slučaj sa Sadamom Huseinom u Iraku. I, tek onda šaljemo vojsku. Vojska je, dakle, poslednje sredstvo. Moj posao je svuda bio isti: da pokušam da preuzmem prirodne i ljudske resurse u tim zemljama za potrebe američkih korporacija i američke imperijalne politike. U tu svrhu mehanizmi zaduživanja kod MMF-a i Svetske Banke, bili su po pravilu primenjivani. I tek u nekoliko slučajeva nisam uspeo da ubedim lidere zemalja da resurse svoje zemlje stave na raspolaganje da bi se mogli korumpirati, podmititi i uceniti na bilo koji način. Oni koji znaju kako čitati između redova treba da pomognu drugima da urade to isto. Vodeći svetski mediji – novine, časopisi, izdavačke kuće, televizije, radio stanice – jesu u vlasništvu velikih međunarodnih korporacija i ove korporacije se ne plaše da manipulišu informacijama koje pružaju. Korporatokratija – sprega političke moći i velikog biznisa – ne bi mogla da opstane bez tih manipulacija ni nekoliko meseci. Pri delovanju treba imati punu svest da vlade nisu te koje imaju moć već da su to korporacije. Ni predsednik SAD nema mnogo vlasti. Velike korporacije kontrolišu medije i obezbeđuju mnogo novca za izborne kampanje. Male zemlje poput Srbije, moraju da stanu na svoje noge. Moraju što više da zavise od same


78

sebe i ne smeju da ulaze u velike dugove. Ukoliko je zemlja mnogo zadužena to pokazuje da zemlju vode korumpirani lideri i u tom slučaju odbijte da vraćate dugove kao što je to učinio Ekvador. Zadužene zemlje treba da odbiju da plaćaju dugove koji su im sistemski nametnuti i generisani. I trebalo bi se povezati sa drugima kako ne bi dozvolili da naša planeta bude mesto dobro samo za nekolicinu veoma bogatih, veoma moćnih ljudi, već dom za sva bića. Potrebno je umrežiti se i brinuti za planetu. Cilj korporatokratije jeste maksimizacija profita bez obzira na konsekvence. Ta ideja da korporacije nisu nizašta odgovorne, osim za postizanje maksimalnog profita je bolesna, ali to je ideja koja vodi korporacije. Mi, obični ljudi ipak imamo veliku moć, bilo da živimo u Srbiji, Americi ili Kongu. Imamo moć, ali moramo da naučimo kako da je upotrebimo. Mi u SAD moramo biti svesni da je tržište demokratsko, da velike korporacije imaju moć samo zato što mi kupujemo njihove proizvode. To je jedini razlog njihovog postojanja. Ako, na primer, odbijemo da kupimo Najk proizvode zato što ih proizvode robovi u Indoneziji, i pošaljemo pismo Najk korporaciji u kojem im kažemo da je to razlog zbog koga ne želimo više da kupujemo njihove proizvode, i to uradi veliki broj osvešćenih ljudi, ova korporacija će morati da promeni uslove poslovanja ili će ostati bez posla. Mi u Americi ustali smo svojevremeno protiv aparthejda u Južnoj Africi: bojkotovali smo kompanije koje su ga podržavale, i one su odustale od aparthejda. I ima mnogo, mnogo takvih primera. Zato se iskreno nadam da možemo stvari okrenuti, jer ova imperija, ova tajna imperija je i ekonomska imperija. Kao ekonomsku imperiju možemo je uvek poraziti, i to samo ukoliko smo svesni da kad god


79

kupimo neki proizvod mi zapravo glasamo. Svako ima priliku da se izdigne na viši nivo svesti ali kako, ako smo okupirani medijskom propagandom kakvu imamo danas. Mislim da je veoma ohrabrujuće da prvi put u ljudskoj istoriji svi na planeti mogu da razgovaraju sa svakim, sa malim izuzecima. Čak i duboko u Amazonu i na visokim Himalajima ljudi koriste satelitske telefone i internet, tako da po prvi put mi zaista razgovaramo jedni sa drugima. Uprkos činjenici da su mejnstrim mediji u vlasništvu velikih korporacija i pod njihovom kontrolom, postoje mnogi alternativni mediji: internet, mobilni telefoni, svi ti radio-programi, magazini, blogovi. Imamo mnogo prilika da se izrazimo kako nikad ranije nismo mogli. Kada je otkrivena Gutenbergova štampa, iznenada jedan takav medij nije bio više samo u rukama katoličke crkve koja je do tada sve kontrolisala, jer su samo katolički sveštenici do tada mogli da pišu i kopiraju tekstove. Iznenada Gutenbergova presa je mnogima dala mogućnost da mogu da pišu i kopiraju tekstove. A pogledajte danas: internet, mobilne telefone, e-mejlove, blogove… Zato sam ja optimista.” Veliki ruski pisac Solženjicin kaže: “ NSP je planetarna štenara za čoveka svedenog na ekonomsku životinju.” Imajući u vidu da su Oktobarsku revoluciju financirali veliki lihvari poput Šifa, Varburga i Ginzberga (sve jevreji Hazari!) radi uništenja ruske carevine i radi genocida nad ruskim narodom, on dalje kaže: “ Zar Rusi i ostali narodi Istoka, izlazeći iz lažnog komunizma baš moraju da upadnu u čeljusti kapitalizma? Ako je komunizam umro, to ne znači da je kapitalizam bolji i da mu se treba vraćati kao navodno najboljem sistemu. Naprotiv. Kapitalizam i dalje


80

ostaje besramni sistem zbog toga što svagdje donosi ogromno unesrećivanje života ljudi, (tj donosi: ZLO-svuda oko nas!) On reprodukuje konkurenckampf, nezadovoljstvo, klasne mržnje, zavist, vulgarnost i sveopšte mafijaške sklonosti.” Uz ovo bih dodala i ono o čemu piše i govori ako igdje ima priliku naš poznati ekonomista Branko Dragaš (http:// dragas.biz, “Krah neoliberalizma” [20] ) koji tvrdi da je moć SAD-a zasnovana na dolaru koji živi od stare slave kad su ga ljudi širom svijeta smatrali stabilnom valutom i “držali u čarapi” za crne dane. I danas je on tamo, ali odavno više nije stabilan već ga tamo ždere inflacija od kad su ga počeli štampati bez pokrića, a to je od 1971, tj. od kad je za vrijeme Niksona donesena odluka da dolar više NE MORA imati zlatnu podlogu! Od tada svi mi koji držimo taj dolar za “ne daj bože” financiramo tu judeolevitsku mafiju da nas lakše može uništiti! Tako je zao duh pušten iz boce, bez ikakve kontrole polaganja računa, što je otvorilo ogroman prostor za manipulaciju i špekulaciju Federalnim američkim rezervama (FED) i financijskoj oligarhiji sa Vol Strita (gdje su “gazde” također judeolevitska “elita”) Od tad je dolar običan papir, a SAD bi momentalno bankrotirale kad bi svi vlasnici izvadili svoje dolare iz “čarapa i slamarica” i zatražili protuvrijednost u zlatu. Na taj način judeolevitska plutokratija prodaje nama maglu za realne vrijednosti oličene u kamatama koje moramo pobožno i redovno plaćati i u prirodnim resursima koje moramo predat njima, ako nismo u


81

stanju da platimo kamate na te pozajmice dobijene u imaginarnim dolarima! 11. Pozadina stvaranja i razaranja Jugoslavije Jugoslavija, i prva i druga, su nastale kao izrazite antiruske, proamericke, probritanske, provatikanske tvorevine. U njima je srpski narod (narocito u drugoj) drzan kao taoc, a cak su i „srpske" predstavnike birali drugi (Stambolica, D.Markovica itd.) Ukoliko bi se poneki Srbin dozvao pameti bio je likvidiran po kratkom postupku (Rankovic, Penezic Krcun itd) Sada se postavlja pitanje pa zasto je onda Vatikan odlucio da se ta tvorevina likvidira, a globalisti su to prihvatili? Odgovor ide malo dalje u proslost. U posljednjih najmanje 300 godina Vatikan je ulozio mnogo vremena, sredstava i napora da napravi arteficijelnu hrvatsku naciju, katoliocenjem i pohrvaćivanjem Srba, te kroatiziranjem raznih katolika koji su se zatekli na tom podrucju. Da bi se sve ovo bolje objasnilo potrebno je reci par reci o naciji. Nacija je najvisi oblik kolektivne svesti a odredjuju je mnogi faktori od kojih su najznacajniji jezik, drzava, religija, a onda jos i istorija, kultura itd. Da vidimo sta od tih faktora imaju ti arteficijalni hrvati. Govore srpskim jezikom, drzave nikad nisu imali, istoriju uporno falsifikuju ne bi li kako dokazali svoje postojanje, a o nekakvoj autenticnoj hrvatskoj kulturi nema ni govora. Pa sta onda imaju? Katolicku religiju i to je sve. I tu upravo lezi odgovor. Vatikanski pedofili su uocili da u drugoj Jugoslaviji sve vise buja ateizam i da


82

katolicka crkva rapidno gubi svoj uticaj. Bilo je sve vise mesovitih brakova, u crkvu je islo sve manje hrvata (malim slovom jer se radi o grupi a ne o narodu kao i u slučaju naših muslimana!) i oni (Vatikanski pedofili) dolaze do zakljucka da ce vestacka hrvatska nacija u takvim okolnostima uskoro nestati. Zato odlucuju da Jugoslaviji zadaju smrtni udarac i da hrvatima naprave drzavu kako bi im omogucili da dobiju jos jedan element nacije i na taj nacin privremeno zaustavili njeno odumiranje. Pored toga u takvoj drzavi ce moci milion puta dnevno da kazu hrvatska, hrvatsko i na taj nacin ulivaju u glave gradjanstva nesto sto u sustini ne postoji. Mislim da smo svi svedoci te besomucne propagande i tog imbecilnog isticanja hrvatskog imena ad nosium. Naravno u takvoj drzavi ce se moci nakaraditi jezik do tacke da ga vise nitko (ni njegovi autori) nece razumeti. I ono sto je najvaznije moci ce se u skole uvesti veronauk, a crkva u sve drzavne institucije sto ce dovesti do potpune kontrole nad drzavom od strane katolicke crkve.Time ce se stati na put toj posasti ateizmu koji je ugrozio samo postojanje njihovog zlocinackog projekta vestacke hrvatske nacije, [10]. U toj zurbi nisu imali vremena da katolice preostale Srbe nego su ih jednostavno proterali. Medjutim u svakom zlu ima i dobro. Sigurno se pitate sta je tu dobro? Dobro je sto su se Srbi istrgnuli iz celjusti tog tiotoistickog monstruoznog režima i sto se sada moze otvoreno govoriti, pisati i analizirati sve, ama bas sve i sto sada slobodoumni intelektualci objasnjavaju svet oko sebe (sto im je i duznost).


83

Uskoro ce hrvati nauciti da je mnogo teze ocuvati drzavu, nego je stvoriti (pogotovo ako ti je drugi stvaraju). NDH su stvorili Nemci i ta nije dugo trajala. Moraju biti izuzetno glupi da veruju kako ce ova koju su im stvorili globalisti, trajati. Nek pri tom imaju na pameti Jugoslavije (i njihove sudbine!), koje su također stvarali globalisti! Veliki dubrovacki pesnik Gundulic je napisao :"Kolo srece se okrece, tko bi gore sad je dole, tko bi dole sad je gore...." Prva i druga Jugoslavija su nastale pod snaznim uticajem Amerike i V.Britanije, dakle globalista i uglavnom su verno sluzile njihovim interesima. Oni i nisu bili bas raspolozeni da je likvidiraju, ali su to pod pritiskom Vatikana ipak ucinili. Ako se secate Sloveniju i Hrvatsku je najpre priznao Vatikan a zatim Nemacka, a onda i globalisti. Zasto kazem da su ih Vatikanski pedofili u to uvukli....pa zato sto su od jedne tvorevine koja je sluzila njihovim interesima, napravili masu beskorisnih banana drzavica koje se ne mogu same odrzavati, a najvecu i najacu i jedinu sposobnu da se odrzi Srbiju, su otudjili od same sebe i nesvjesno je gurnuli u narucje Rusije sto je za globaliste fatalna greska. Oni su ubrzo shvatili u sto ih je Vatikan uvalio i zato su brzo podrzali dolazak kriminalaca na vlast u Srbiji (Djindjic) ili kratkovidnog poslušnika Tadica. Naravno i to ide traljavo prvi je ubijen od strane njegovih kriminalaca, a drugi ce uskoro zavrsiti na djubristu neslavne istorije. Potrebno je na svaki nacin spreciti da ta monstruozna tvorevina Evropska unija zgrabi u svoje celjusti Srbiju, jer


84

onda bez velikih zrtava nece moci da se iz toga izvuce. Sve ovo ce dovesti do toga da se Srbija nakon skoro 100 godina ponovo okrene ka Rusiji, a ako se secate istorije glavni strateski cilj Britanije i Francuske, a kasnije i Amerike je bio i ostaje da se Rusija drzi sto dalje od Balkana i toplih mora. Sigurno ste culi mnoge`teoreticare``da te stare strategije vise nemaju znacaja, ali verujte mi oni to pricaju ili zato sto su posebno glupi ili zato sto su placeni da tako pricaju. Sad se samo po sebi nameće pitanje: Zasto je Vatikan (i sam podrzavalac globalizma) ucinio takvu stetu globalistima? Vatikan postoji vec vise od 1500 godina i oni su bili svedoci mnogih pokusaja da se zavlada svetom. I mada su spremni da podrze globalizam, nisu sigurni da on nece proci kao i drugi –izmi: fasizam, nacizam, komunizam itd. Zato moraju imati plan B, ako plan A ne uspe. Plan B je ono sto su radili sve ove vekove i tako opstajali, dok su sa planom A dodjavola odlazili Musolini, Hitler itd. Samo je Vatikan ostajao jer je uvek imao plan B! To se na engleskom kaze:”You can not put all eggs in one basket`` Moram reci da u “labaratorijama” Vatikana rade mnogo mudriji tipovi od onih arogantnih, glupih tipova koji rade u vasingtonskim “labaratorijama”. Ovim tekstom je na najkraći mogući način predstavljena prilično obimna materija, a za šira objašnjenja preporučuje se literatura navedena na kraju ovog teksta.


85

12. Tajna društva Veliki oslonac i pomoć realizovanju ciljeva judeolevitske mafije koja se infiltrirala u sve svjetske institucije, u sve vlade i parlamente, a upravlja čak i kraljevskim porodicama, su tajna društva. Zahvaljujući njima Velika Britanija je pod potpunom upravom judeolevita zadnjih 300 godina [3] [18] tj. od Olivera Kromvela kog su oni potplatili da bi im on dozvolio da se vrate u Vel. Britaniju odakle ih je protjerao Edvard I, a SAD je pod njihovom upravom od samog početka stvaranja SAD-a. Ostale vlade i kraljevske porodice su također više ili manje pod njihovom upravom, što zavisi od jačine karaktera trenutnog vladara. SSSR je bio stvoren od strane judeolevita sa ciljem da se uništi ruska carevina i rusko stanovništvo, zbog čega su 70 godina njima neprikosnoveno vladali zločinci poput Lenjina, Staljina i drugih, sve do Jeljcijna, svi redom jevreji Hazari. I Broz je bio jevrej Hazar i sa istim ciljem je nametnut, tj. da uništi preostalu srpsku kraljevinu. Postoje razna tajna društva koja imaju ogroman broj članova, ali samo mali broj tih članova zna za koga rade ta društva, tj malo tko zna “big pictures”. U ta tajna društva spadaju rozenkrojceri, masoni, rotarijanci, iluminati, Komitet 300, grupa Bilderberg, Kosti i lobanja i mnogi dr. Njih Hazari, koji su se infiltrirali među njih, tj. judeolevitska mafija (koja predstavlja tu današnju “međunarodnu zajednicu”!) iskorištava za svoje ciljeve na razne načine. Jedan od tih načina


86

je sljedeći: Ukoliko Hazri u određenoj zemlji uspiju da stvore nenacionalnu masoneriju (kao npr. u Srbiji), tj da elitu tog naroda prepariraju tako da ona počne vjerovati da je mondijalizam za njih i njihov narod bolji nego nacionalizam (primjer Srbije!), tj da je bolje voljeti čovječanstvo nego svoj narod- oni su uspjeli. Pri tom većina preostalih masona su naivni pioni i budale koji su se stavili u službu međunarodnog jevrejstva i rade za njihove tajne ciljeve i težnje, a da sami uopšte nisu svjesni toga. Tako rade na uništavanju i samih sebe. Nisu oni jedini. [3][18]. Da je uistinu tako, dokazi strše na sve strane. Zar iko može smatrati da su se baš SASVIM SLUČAJNO na svim ključnim funkcijama svjetske moći u trenutku uništavanja Jugoslavije našli sve sami jevreji Hazari: Robert Badinter, Teodor Meron, Madlen Olbrajt, Vesli Klark, Holbruk, Kušner, Soroš, Cimerman, Kozirjev, Štajner, Jelcin itd, itd Nije li to ipak malo previše za 15 mil vjerskih jevreja u odnosu na 6 mld ukupnog stanovništva? 13. Gdje je naša elita? Gdje je naša elita? Nema je. Ona je sistematskim istrebljivanjem gotovo u potpunosti istrebljena, a njeno mjesto je zaposjela kvazielita....Znali su judeoleviti da je najvažnije najprije iz naroda koje žele uništiti potrebno najprije istrebiti pametne a onda će sa ostalima biti lako manipulisati. Možda bi se mogla zapatiti neka nova elita da nam školstvo nije pod


87

upravom jezuita preko osoba bez ikakve vizije i znanja i da nam ne debiliziraju narod emisijama tipa Velikog brata, Farme i kičom Grand parade i primitivizmom javnog servisa, i da se ne vodi tiha kampanja protiv svakog ko ima drugačije mišljenje, tj protiv svakog ko uopšte misli. Takvi, čim se igdje pojave i dignu glavu da nešto kažu, u bolesnim društvima kakva su ova balkanska, bivaju skrajnuti ignorisani, mobbingovani i proganjani... A bez njih se ne može spasiti ni društvo, ni država ni narod. I još ima jedna veoma otežavajuća činjenica koja sprečava rješavanje problema balkanskog „bureta baruta“. To je veoma bitan aspekt koji se do sada niko od naših bajnih “naučnika” nije usudio elaborirati. Radi se o sljedećem, [ 26]: Svaki stanovnik Balkana nosi u sebi konglomerat raznih gena svojih predaka koji su bili raznolikog porijekla. Na taj način formirao se jedan amalgam koji je imao sve pretpostavke da postane jedan narod, kao što su i drugi narodi. U tom narodu bi, kao i u svakom drugom (npr. talijanskom, engleskom, francuskom, njemačkom i sl.) bilo ljudi raznih karaktera i ni jedan tip karaktera ne bi bi bio dominantan, baš kao ni u prethodno pomenutim narodima. Međutim, na Balkanu, kao historijskoj vjetrometini i raskrsnici, česti su bili okupatori koji su prema lokalnom stanovništvu primjenjivali razne metode prisilne konverzije i/ili asimilacije, sa ciljem da spriječe formiranje stabilne države na Balkanu, čime su podijelili balkanski narod po karakteru i tako ga osakatili za sva vremena! Naročito je u tom smislu veliki negativan doprinos dali vatikanski križarski ratovi koji na Balkanu traju


88

do današnjeg dana, u kontinuitetu, već skoro 1000 godina. Naime, neki okupatori su asimilaciju provodili ognjem i mačem, pa su oni bojažljiviji i kompromisniji stanovnici Balkana radije pristajali na dobrovoljnu asimilaciju ili prevjeravanje, nego da budu proganjani, diskriminisani ili ubijani. Neki drugi okupatori su smatrali da je efikasnije namamiti lokalno stanovništvo nekim beneficijama i obećanjima (pa makar ona bila i lažna), da se dobrovoljno prevjere i asimiliraju, a onim preostaloma koji ne zagrizu taj mamac, obično je trebalo pokazati zube . Tko nije pokleknuo ni pred pritiscima ni pred namamljivanjima, morao se skloniti sa puta, a to je najčešće značilo: povući se daleko u brda i planine, gdje okupatorske vlasti nisu imale interes da uspostavljaju svoju vlast (i svoj zulum, naravno). Na taj način su se na Balkanu formirale skupine stanovnika koje svaka za sebe pokazuju neke svoje slične karakterne osobine (popustljivci, kompromisaši, lakomci, bojažljivci, tvrdoglavci i sl.), koje su se kasnije proglasile narodima! Takvi narodi, usudila bih se reći, su krnji i nisu u stanju, svaki za sebe, formirati stabilnu državu. To je sigurno jedan od važnijih faktora što su države na Balkanu nestabilne. Jer, za stabilnost jedne države potrebno je da u stanovništvu budu zastupljeni različiti karakteri, a ne samo neki. Doduše, zbog postojanja tzv. recesivnih gena , ne može se tvrditi da su u narodu koji se formirao od skupine npr. popustljivaca ili tvrdoglavaca baš svi skloni popuštanju, odnosno tvrdoglavosti, ali se mora priznati da ta komponenta dominira u


89

karakterima kod većine pripadnika tako nastalog naroda. Ovo je više nego očigledna stvar, mada se do sada nije još nitko našao među naučnicima tko bi imao hrabrosti, u ovakvom političkom okruženju kakvo stalno postoji na Balkanu, da ovo iznese, a pogotovo da to naučno istraži.

Upravo zbog gore iznešenih razloga, danas se može primijetiti da osnovna karakterna crta onih stanovnika Balkana koji još i danas nose naziv Srbi je pretencioznost, osornost, rječitost i sklonost epskoj etikeciji. Oni su zadržali svoj stari identitet i svoju vjeru, što su skupo platili povlačenjem u planinske zabiti, odakle konstantno silaze i mješaju se ponovo sa onim svojim sunarodnicima koji su ostali u nizinama i prihvatili sve što su morali prihvatiti da bi tu ostali. S obzirom na takve tendencije, ako se u međuvremenu ne pojave neki novi okupatori sa srednjevjekovnim „manirima”, moglo bi se desiti da se u daljoj budućnosti opet konstituiše, sasvim spontano, taj integralni balkanski narod od svojih krnjih dijelova. A tek tada će na Balkanu biti moguća egzistencija neke normalne države. Do tada će sve države koje se ovdje budu uspostavljale, morati biti umjetno održavane. Sjetimo se one poznate Dučićeve misli: “Treba imati jak karakter da bi se izgradila domovina.” Očigledno da među stanovnicima Balkana ima premalo takvih, karakternih ljudi da bi se mogla izgraditi stabilna i trajna država koja bi stanovnicima Balkna bila prava domovina. Da bi se to konstatovalo ne treba nikakva naučna analiza jer stvari su više nego


90

očigledne gdje god da bacite pogled. Gotovo na svim ključnim položajima su uvijek bili beskarakterni ljudi kojima je najvažniji njihov lični interes. Zato su i rezultati takvi kakvi jesu. Međutim, svoje karakterne osobine (ili bar one loše i opasne ) svatko može, bar u izvjesnoj mjeri, korigovati. Pa ako ne možete baš nikako drugačije dati doprinos boljem životu na Balkanu, vi bar promijenite svoje loše karakterne osobine.... Zbog svega toga je važno da CJELOKUPNO STANOVNIŠTVO Balkana sazna CIJELU istinu («big picture») kako bi se konačno počelo tražiti razrješenje takve strašne više stoljetne situacije koja i dalje traje i trajat će dok zavod sv. Geronima ne izvrši zadatu mu zadaću. Ta zadaća se sastoji u pokatoličavanju svih pravoslavnih, ali nakon njih i svih muslimana na Balkanu. Kako taj «biznis» više baš i ne ide tako lako kao u početku dok još nisu bila razotkrivena i poznata široj javnosti sva ta unijaćenja, nasilne konverzije, otimanje jezika, genocidi, protjerivanja itd., jasno je da nema kraja nesreći balkanskih naroda dok se međusobno ne istrijebe što i jeste cilj judeolevitske mafije ako ih već ne može staviti sve pod svoju kontrolu pa da ih onda dalje iskorištava pri prodoru na istok i pokatoličavanju Bugara, Rumuna i svih drugih koji se nađu na njihovom putu prema Istoku. Dakle, rješenje je u tome da SVI ZNAJU bar ovoliko koliko je izneseno u ovom tekstu i da ozbiljno shvate onu rečenicu:


91

„ Svako misli, u granicama svog shvatanja, da radi za sebe i svoje ideje, a u granicama svog neshvatanja, radi za one koji znaju više od njega“ Znajte, ta rečenica se odnosi na SVAKOG stanovnika Balkana (ali i svijeta!) i veoma je važno da se niko od njih više ne da manipulisati od strane onih «koji više znaju od njih », tj. judeolevitske mafije i njihove produžene ruke Vatikana. [1]. Zato, pazite kako glasate na izborima i nipošto niti glasanjem niti bojkotom glasanja nemojte omogućiti da na vlast dođu oni koji „misle da rade za sebe i svoje ideje“ ustvari „rade za one koji znaju više od njih“. Od toga zavisi koliko će vaši „izabranici“ raditi za vas, tj. za opšte dobro i opstanak države i njenog stanovništva. Naročito budite osjetljivi na to koga vam postavljuaju za ministre najvažnijeg resora: resora obrazovanja, ne bi li se on izvukao ispod jezuitske palice koja stoljećima upravlja obrazovanjem! Talijanski filozof Umberto Galimberti reče: „Statističko istraživanje u Italiji je pokazalo da je 1976. godine gimnazijalac koristio u svom vokabularu 1500 riječi, dok je 1996. taj broj bio samo 600! A činjenica jeste da ako imate manji broj riječi u svom vokabularu onda manje možete razmišljati i manje osjećati. Postajete i umni i čuvstveni invalidi, tj. emocionalno ste nepismeni! Mislim da je posljedica toga što je spolnost tako dostižna i moguća Ako između želje i ispunjenja želje postoji vremenski interval, razvija se fantazija, idealizacija, jezik simbola, i na kraju


92

duša. Međutim, pri trenutnom zadovoljenju želje za spolnošću nema ničeg drugog osim hidraulike i pražnjenja“. Oskudan vokabular stvara duhovnu prazninu koju pojedinci nastoje popuniti drogom, alkoholom, nasiljem. Dakle, nikakve rezultate neće polučiti ove dosadašnje navodne borbe protiv droge, nasilja i sl. devijacija, jer se time ne liječi uzrok. A uzrok je PRAZNA GLAVA koju nekvalitetno obrazovanje upravljano nekompetentnim ministrima bez vizija nije uspjelo popuniti potrebnim sadržajima! Takva «prazna glava» ima i druge stravične posljedice po društvo, a to je u prvom redu masovna nezaposlenost! Naprosto, oni školovani u neadekvatnom školstvu neadekvatnih ministara nemaju u glavama potrebne premise od kojih bi osmišljavali privredni razvoj i kreiranje radnih mjesta! Također, tako slabo neobrazovani, tj. praznih glava, infiltriraju se u sve pore društva i države i tamo umjesto reda i rada produkuju haos i nerad! Zato je resor obrazovanija najznačajniji resor u svakoj državi, a kod nas to nikad nije bio slučaj. Ilustrovat ću to primjerom Švicarske. U jednom intervjuu novinar je zapitao Švicarskog premijera da li se on boji da se Švicarskoj, zbog brzog razvoja može, desiti da u nekom trenutku ne bude imala odgovarajućih kadrova. On je odlučno odmahnuo glavom i rekao: «Nikako. Naš sistem obrazovanja prati trendove i anticipira na vrijeme promjene zahvaljujući čemu dobro predviđa i uvijek nam ona vrijeme obezbjeđuje potrebne kadrove.»


93

Što reči za naš obrazovni sistem koji kasni najmanje 30-ak godina za životom i još uvijek proizvodi «kadrove» za Brozove petogodišnje jalove planove! 14. Sumrak čovječanstva Civilizacija neosporno klizi nizbrdo, bez obzira na velike tehnološke uspjehe. Ratovi koji se zdravom umu čine suludim, bolesti koje se zasijavaju s vremena na vrijeme po „egzotičnim predijelima“, epidemije gladi i žeđi sa jedne strane, a istovremeno milioni se muče dijetama za mršavljenje i troše po tonu vode po osobi dnevno, odbacuje svako vjerovanje u čovječnost. Dr Džon Kolman [ 19], bez obzira na životnu opasnost, godinama istražuje pozadinu ovih strahota koje pripisuje svjetskim zavjerenicima danas okupljenim oko Komiteta 300 (Rimski klub, Red sv. Ivana Jerusalimskog, Iluminati, Bilderberg grupa, itd. itd. ). Njihova politika ima za cilj napraviti haos u svijetu u kom će ljudi biti u potpunom neznanju po pitanju svog statusa i očekivanja. Česte promjene od strogih mjera do velikih obećanja, uz širenje protivrječnih vijesti dovest će svaku osobu u situaciju da više neće znati da li je određeni plan vodi ka cilju ili je udaljava od njega. Time oni iz Komiteta 300 stvaraju pogodno tlo za preuredjenje svijeta po svojim htijenjima, mimo božjih i prirodnih zakona. Ogroman je spisak mjera koje vode ka tom cilju. Jedna od njih je da do 2050. god. 4 mld „beskorisnih izjelica“ nestane sa lica zemlje! To će


94

postići ograničavanjem rađanja (u što spada i forsiranje homoseksualizma), proizvodnjom epidemija smrtonosnih bolesti, umjetno izazvanim ratovima, genocidima, izgladnjivanjem. Neće biti srednje klase, već će postojati samo vladari i potčinjeni. Nacionalni ponos i nacionalne države bit će uništeni, a time i eventualna ljudska prava iza kojih se sada kriju ove opake rabote. Obavezna će biti upotreba droge, radi kontrole uma. Također prouzrokovanjem masovne nezaposlenosti ljudi bi se demoralisali pa bi se lako predali alkoholu i drogi. Stimulisat će se međusobni sukobi plemena, naroda, država, civilizacija, gdje god je to moguće. Redovno će se upražnjavati mjere „ispiranja mozga“ kroz određenu vrstu „zabave“ (Big brother i sl.) Forsirat će se javne orgije u cilju uništenja porodičnog života. U stvari, sve se to već dešava iako nekima to još liči samo na strašni san iz kojeg bi se trebalo što prije probuditi, sa vriskom! A u stvari, mi smo već svjedoci kako se korak po korak mnogo šta već u tom cilju događa, što nikako nije slučajno. Zar nismo svjedoci: kontrolisanih ratova, neobjašnjivih epidemija, tobožnje bitke protiv gladi koja ne daje rezultate, klimatsko-ekoloških pošasti, podvođenja pod jednu kapu upravljanja resursima, uniformisanjem svega i svačega, generisanje nemoćnih zavisnih državica, samovoljna bombardovanja i bombama i medijima, primjena politike „štapa i šargarepe“ itd, itd. , sve do potpune kontrole mozga pojedinca preko frekvencija mobilnog telefona i prisilnim „vakcinacijama“ sa ubacivanjem litijumskih čipova [28].


95

15. Suština „pomoći“ međunarodne zajednice Svojevrstan paradoks (čega na Balkanu nikad nije nedostajalo!) je činjenica da nakon sveopšte tragedije koja je zadesila stanovništvo naše bivše države, a kojoj su direktno učestovali Vatikan, Njemačka, SAD (sa svojom judeolevitskom elitom) i razni njihovi sateliti, gle čuda: isti oni se pojaviše kao mirotvorci i dobročinitelji! Ima li iko razuman ko može vjerovati u njihovo dobročinstvo i uopšte u njihove dobre namjere? Ako ima, nek se samo zapita ŠTO SU OD TOG DOBROČINSTVA POKAZALI U PERIODU OD KAD SU PRISAUTNI KOD NAS? Jer, kaos kod nas je svakim danom sve veći i veći, bez obzira na njihovo prisustvo i njihove „dobre namjere“! Zato nije na odmet ukratko spomenuti što su nam to uradili ti inostrani «dobrotvori»: Pod njihovim pritiskom provođene su široka liberalizacija i deregulacija, čime nam je instalirana strahovita pohlepa kao nova „vrijednost“! Naša privreda je time bila izložena žestokoj međunarodnoj konkurenciji bez ikakve zaštite, što je ličilo na «plivanje u istom bazenu s ajkulama». Postojeća domaća preduzeća su svjesno uništavana, a nova nisu stvarana. Sve to su diktirali stranci koji su zajedno sa stranačkim pljačkašima uništili domaću namjensku i izvoznu industriju, da bi instalirali multinacionalne kompanije koje su zaposjele naše tržište. Privatizacija je obavljena na kriminalan i nezakonit način a iza njih su ostale samo prazne hale i radnici istjerani na ulice. Sad je potrebna


96

reindustrijalizacija, što nije moguće s obzirom da više nema ni jedne državne banke koja bi to podržala. Zato nema proizvodnje već se otvaraju SAMO (strani) tržni centri što je daljnji način odlijevanja kapitala iz države. A u praksi nije poznat ni jedan slučaj gdje je država dugoročno opstala bez proizvodnje..... Doduše, o navodnom oživljavanju proizvodnje se priča (ali samo priča!) i spominje se otvaranje malih i srednjih preduzeća što je samo prazna priča s obzirom da se takva preduzeća moraju nasloniti na veću industriju, čega više nema. Pa na koga da se onda naslone? Zato se kod nas ta «mala» privreda svela uglavnom na gostione i prodavnice! Osim toga, „oni“ nama navodno uvode demokratiju, koje ni kod njih više nema! Kod njih je na sceni demokratija bez naroda! To tvrdi historičar Vladan Glišić. On kaže“ „ Kod njih je narod udaljen od institucija u kojima se donose bitne odluke. Ta „tiha većina“ se kontroliše preko raznih manjina i njihovih navodnih „ljudskih prava“, koji su privjesci onih koji upravljaju svijetom! To je svelo demokratiju na karikaturu, u čemu je pomogla i infantilizacija školstva. „ Da je i ta nama instalirana demokratija uistinu karikatura od onog što bi trebala biti, vidljivo je i iz objašnjenja poznatog hrvatskog intelektualca don dr Ivana Grubišića, koji kaže: «Dok su se u staroj Grčkoj političari bavili problemima grada i države na mudar i stručan način motiviran čašću, dotle su se «idioti» bavili općim stvarima polisa na politikantski ili idiotski način, motivirani osobnom koristi. U svjetlu toga, u Hrvatskoj (a ja bih rekla: i šire!) se u


97

posljednjih 20 godina nije vodila politika nego politikanstvo (ili idiotizam!)- tj. bavljenje ili vođenje države isključivo iz osobnih i stranačkih interesa, tako da je ova država postala potpuno idiotizirana. Upravo ti nesposobni, ne mudri i ne kompetentni, nepošteni su upropastili državu i njenu budućnost, te je krajnje vrijeme da se ti «idioti» otjeraju sa političke scene, te da se rehabilitira politika kao časna građanska dužnost, sa novim ljudima. Jer, oni koji su doveli državu u ovo stanje, nisu sposobni da je iz toga izvuku. Oni su toliki «idioti» da ne znaju da to ne znaju!» A upravo takve, koji nas uništavaju, podržava ta «međunarodna zajednica» što je automatski legitimiše kao našeg uništavatelja! Zahvaljujući samo činjenici da toliki ljudi rade NESVJESNO za „njih“ misleći da rade za sebe, jedan mali broj ljudi će iz svojih patoloških (luđačkih!) pobuda uništiti čitavo čovječanstvo, uz pomoć onih koji „misle da rade za sebe i svoje ideje“. Doduše, svojim pasivizmom im pomažu nesvjesno i oni koji ništa ne rade i za to ništa i ne dobijaju, pa je opravdano pitati u ime čega oni šute i trpe? Zato uvijek treba imati na pameti čarobnu rečenicu: „ Svako misli, u granicama svog shvatanja, da radi za sebe i svoje ideje, a u granicama svog neshvatanja, radi za one koji znaju više od njega“ Dakle, trudite se da vam granice vašeg shvatanja (znanja!) budu što šire kako ne biste bar nesvjesno radili za one koji vam od života


98

prave patnju i koji vam u konačnici rade o glavi! Švicarci do sada još nisu dozvolili da ih judeolevitska mafija „upregne“ u svoja kola zahvaljujući činjenici da su njihovi građani svjesni opasnosti koja im prijeti od NSP i što su se njihove vlasti potrudile da prosvijete stanovništvo u tom smislu, tako da oni imaju stav: Demokracija ne leži u samoj državi, već u duhovnoj snazi individua. Ideja Švicarskog saveza prevazilazi njihove političke i geografske granice i oni ne dozvoljavaju da neko drugi pokušava da ih uči što oni trebaju raditi u svojoj državi i kako trebaju živjeti. Oni žele sačuvati svoju slobodu i svoje nacionalno naslijeđe i to braniti do posljednje kapi krvi i ne žele svoju sreću tražiti izvan granica svoje domovine, kako je i zapisano u njihovim Ustavu.“ Zato su oni najuređenija, najstabilnija, i najrazvijenija država svijeta, a njihovi građani najsretniji ljudi na svijetu. Zato nije čudo što je neko jednom rekao: Mora se imati jak karakter da bi se imala domovina! 16. Uzroci siromaštva na Balkanu Balkan je izuzetno povoljno područje i u geografskom i u klimatskom smislu, tako da je naprosto sramota biti siromašan, a pogotovo gladan na Balkanu! A ogromna većina stanovništva Balkana je odavno siromašna , a i gladna.... Zašto? Objašnjenje je dato u [38], a tamo se, između ostalog, kaže:


99

« Dugovekovna i konstantna netrpeljivost Vatikana prema Srbima prouzrokovana je činjenicom što oni na istočnim granicama katoličanstva simbolizuju pravoslavlje («šizmu»!) Ova netrpeljivost bila je motivisana idejom Svete stolice da bi slabljenje i slamanje Srba bilo uspješnije ako se što više oslabi njihova država, kao garant njihove nezavisnosti, te po mogućnosti razdijeli u više manjih državica, a sve zbog činjenice da je daljnje prekrštavanje Srba, nakon obnavljanja njihgove države, sve teže i teže išlo i pored raznih pritisaka i korištenja svakog povoljnog trenutka. Rušenjem komunizma stvaraju se uslovi da se na teritoriji Jugoslavije stvori niz malih državica u kojima će Vatikanu biti lakše izboriti se za povoljne uslove daljnjeg katoličkog misionarenja, tj pokatoličavanja ili bar unijaćenja, milom ili silom. Istovremeno će se Vatikan u svojoj propagandnoj retorici zalagati za mir, iako mu je ključni cilj pomjeranje granica katoličanstva prema Istoku, a tu su mu se isprečili- Srbi! Zato antisrpska politika Vatikana je konstantna i nije od juče, već ima svoju dugu historiju koja u kontiinuitetu traje više od 4 vijeka. Nasilje pri prekrštavanju (rijetki su oni koji su vjeru mijenjali dobrovoljno!) razara mir, slabi države i vodi ka osiromašivanju SVIH stanovnika na tom području, a ne samo nekonvertovanih Srba! Eto, zato su stanovnici Balkana, koji je stalno izložen vatikanskim mešetarenjima, siromašni..... 17. Sodomija (homoseksualizam) u službi NSP-a


100

Ovaj elaborat naslovimo kao: ”Kako je, kada i zasto homoseksualizam usao u svetsku politiku? Do sredine sedamdesetih godina homoseksualizam (pederastija i lezbejstvo) su u medici skim klasifikacijama svrstavani u seksualne deviacije zajedno sa pedofilijom, zoofilijom, nekrofilijom i masom drugih. Ova podela datira (sa manjim modifikacijama) jos od Frojda. Medjutim sredinom sedamdesetih godina Americka psihijatrijska asocijacija izbacuje homoseksualizam iz ove klasifikacije i proglasava ga “normalnim”. Ova odluka ce imati dalekosezne posledice u sledecih 40 godina (do danas), a sasvim sigurno i dalje. Po mom misljenju odluka je donesena pod politickim pritiskom, a odmh cu ti pojasniti zasto tako mislim. Nije postojao niti jedan naucni (medicinski) razlog (novo saznanje ili otkrice) da bi se napravile ove promene. Psihijatrija ovom odlukom nije dobila nista, ali je zato politika dobila element koji ce bespostedno eksploatisati svih ovih 40 godina sto smo i sami svedoci. To ce biti pocetak besomucnih kampanja za tako zvana “ljudska prava“ koje kampanje ce se koristitI za rusenje i unistavanje drzava, uredjenja, pa i citavih naroda. Pederske parade ce se organizovati sirom sveta i svugde gde dodju izazivat ce nemire i destrukciju. Tako su “ljudska prava “ unesena u svetsku politiku, a uneli su ih oni koji su jos do juce ubijali crnce iz ciste zabave. Oni ce besramno eksploatisati ovu politiku, pa ce naprimer borbu srpske drzave protiv siptarskog separatizma nazivati nasiljem nad ljudskim pravima. Mogao


101

bih ti sada satima pisati gde su i kako iskoristavali ovu politiku, ali mislim da to sada nema potrebe. Vidis zasto je bilo potrebno izvuci tu stvar iz devijacija! Globalisti nisu mogli ocekivati puno podrske ukoliko bi se zalagali za nesto devijantno, pa su brzo tu pojavu proglasili normalnnom. Pri tom su izmanipulisali Americku psihijatrijsku asocijaciju. Sve eventuallne kriticare su proglasili homofobima. Naravno nije ovo jedina korist koju su globalisti izvukli i izvlace iz ovoga. Ovo sto sam ti do sada opisao moglo bi se nazvati takticko koristenje homoseksualizma za globalisticke potrebe. Postoji i nesto sto ja nazivam strateskom upotrebom homoseksualizma za ostvarenje globalistickih ciljeva. Ovde u Severnoj Americi, a koliko vidim i u Evropi vodi se kampanja za ozakonjenje homoseksualnih veza u brak. Drugim recima u mnogim americium drzavama ozakonjena je veza izmedju dva muskarca ili dve zene kao brak cime su oni stekli sve benifficije iz bracnog prava (pravo nasledstva, pravo prenosa zdravstvenih, penzionih i ostalih benifficija sa jednog na drugog itd.) Time je klasicna definicija braka kao zajednice muskarca i zene sa idejom stvaranja porodice i radjannja dece opasno narusena, ako ne i unistena. Zasto im to treba? Moram se opet za trenutak vratiti Frojdu da bi ti objasnio pitanje koje sam malo pre postavio. Ljudi i vise zivotinje (sisari) funnkcionisu na dva osnovna instikta: instikt za samoodrzanje i instikt za odrzanja vrste. Instikt za odrzanje vrste (seksualni instikt) je taj koji stimulira ljudska bica da osnivaju porodice,


102

radjaju decu brinu se o njima i tako odrzavaju vrstu. Iako je porodica socijalna kategorija ona je ipak kod ljudi sastavni deo tog instikta. One koji se ne uklapaju u to treba tolerisati, ali ne i promovirati i reklamirati! Posto su svi dosadasnji pokusaji u istoriji da se potpuno ovlada ljudskom rasom, propali, globalisti su izleda dosli na ideju da najpre razore porodicu, kao osnovnu socijalnu celiju, a onda da predju na razaranje bazicnih instikata koji odrzavaju ljudsku rasu. Kod homoseksualaca ne postoji ili je veoma slab nagon za odrzavanjem vrste i iz njih ovih brakova ne mogu proizilaziti deca. Sve vecim stimuliranjem ovakvih veza postize se nekoliko globalistickih ciljeva. Prvo kontrola radianja (ovakvi parovi mogu imati decu samo ako im neko klonira ili u raznim labaratorijama napravi dete, zombija koje mogu odmah i cipovati. Drugo, ovakvi ljudi su beskrajno poslusni i ne mogu praviti nikakve probleme, niti pruzati ikakav otpor vladarima. Jedan od najvaznijih metoda unistavanja nagona za odrzavanje vrste je upravo ovo sto se odigrava pred nasim ocima. Ja bih to nazvao “sto gore to bolje” politika. To je politika rusenja drzava, nacionalnih institucija, kreiranja sto vecih kriza, kreiranje ratova, svih mogucih oblika mizerije sto onda sve vise slabi nagon za odrzanje vrste, jer nitko u tom misery nema previse zelje za porodicom i decom. Oni koji ipak proizvode decu na primer u Africi iAziji bit ce unisteni bolescu i gladju, a ako bude trebalo i fizicki likvidirani (vidi Afganistan, Irak, arapske zemlje itd.) A sta da se radi sa nagonom za samoodrzanje? Tu je glavno oruzje narkomanija! Narkotici slabe


103

ovaj instikt skoro do unistenja tako da je rate samoubistava kod narkomana neverovatno visoka. Stariji ce uskoro izumreti, a mlade treba narkotizirati, opijati i unistavati na sve moguce nacine. Samo onaj covek kome je instikt za samoodrzanjem opasno oslabljen moze podignuti ruku na sebe. To je globalistima dobra poznato i izgleda da su to odlucili da iskoriste. Jasno je njima da tenkovima i avionima nece moci napraviti Novi svetski poredak, pa se zato danas vode destructive politike na hiljade nacina. Ovo sto sam ti ja rasvetlio nije ni vrh ledenog brega, ali mislim da je dobro o tome porazmisliti.” Zaključak Da li nakon čitanja ovog teksta osjećate da vidite više nego što ste vidjeli do sada? Da li se osjećate da ste se «popeli na brdo» sa kog vidite više no što ste vidjeli kad ste bili podno brda? Da li sad vidite sve one moralne bijednike koji se batrljaju u baruštini današnjice u pokušavanju, bez ikakvih skrupula, da za sebe zgrabe što više, potpuno nesvjesni toga da rade za naše zajedničke uništavatelje!? Ako ne možete učiniti ništa drugo, bar se distancirajte od njih i nemojte da vaš glas ikad bude iskorišten za ustoličavanje na bilo kojim funkcijama tih moralnih bijednika. Što brže bude rastao broj takvih osvještenih stanovnika, to ćemo se brže osloboditi takvih moralnih bijednika i njihovih „usluga“. Zato radite što više na osvještavanju neosvještenih kako oni ubuduće ne bi ustoličavali na ključne funkcije one koji su


104

svojom nesposobnošću sposobni da onesposobe sve sposobne, što su do sada radili i još uvijek, zahvaljujući vama, to rade.... Ideologija nacizma je bio udarac paganskih bogova po judeokršćanstvu, komunizmu i cionizmu, mada Hitler „nije pao s neba“, već su ga proizveli, podržali, na vlast doveli i financirali-judeolevitski bankari iz SAD, kojima je on kasnije otkazao poslušnost. Međutim, bilo kako bilo, sve ono što je Hitler napravio, u konačnici su cionisti iskoristili za sebe. Čak i holokaust, iako to zvuči stravično. Zahvaljujući holokaustu stvorena je država Izrael. To je ujedno i objašnjenje zašto su jadni jevreji koji su nastojali brodovima pobjeći iz nacističkog pakla uzaludno lutali okeanima i morima bez da im je judeolevitska mafija dozvolila da igdje pristanu i tako se spase. Naprosto ih je tjerala u smrt, jer je imala računicu kako će naplatiti za sebe tu njihovu smrt! I naplatila ju je i još uvijek je naplaćuje! Zato nemojte očekivati da ta „međunarodna zajednica“ (tj. judeolevitska mafija) išta dobro uradi za vas, kad to nije uradila ni za svoj narod! Zato i običan jevrejski narod treba da se probudi i da vidi tko mu se nametnuo za elitu! Neki od jevrejskih intelektualaca su to uvidjeli i žestoko se bore protiv te navodne jevrejske elite koja gleda da preko više milijardi unesrećenih i na kraju usmrćenih stanovnika planete Zemlje, obezbjedi vječni raj za sebe i svoje potomstvo na ovoj našoj zajedničkoj planeti Zemlji na koju imamo svi podjednako pravo!


105

Ali, taj udarac paganskih bogova je bio preslab, a zbog Hitlerove pomame za moći i slavom otišao je u krivom smjeru, pa su ga cionisti iskoristili za svoje ciljeve. Naime, Hitler je pokazao slabost po pitanju znanja, pa nije shvatio da su i Slaveni Arijevci, te se ustremio na njih umjesto da se udružio s njima u borbi protiv judeolevitskog zla.On je pod zastavom te borbe mogao da okupi sve narode svijeta i tada bi svjetska historija bila drugačija. Ali on nije htio pomoći drugima narodima. NIJE IMAO ZNANJA I VIZIJE, a imao je previše zločinačkih poriva u sebi. Zato su stvarni uzroci II svjetskog rata za javnost ostali nepoznati i kontradiktorni, pa ispada da se rat vodio- nizašta! A toliko mrtvih (60 miliona!) i tolika razaranja- nizašta! [1] Zato, jedino rješenje za spas stanovništva na Balkanu je da se oslobodi monoteistilčkih vjera (judekršćanstva, islama i komunizma) koje je osmislila i naturila mu judeolevitska mafija i preko kojih upravlja njima i njihovim životima. Zato se te vjere ne mogu smatrati univerzalnim vjerama već judeolevitskim. One ne rade za dobrobit drugih ljudi i zato se ne treba moliti njihovim bogovima, jer su oni gluhi za patnje drugih naroda! A krst treba odmah odbaciti! Krst je simbol ubistva i posve je neobjašnjivo da ga neki ljudi nose oko vrata!. Na krstovima su Rimljani razapinjali one osuđene na smrt. Znači li to da bi se onda oko vrta mogla nositi i minijaturna replika francuske giljotine, konopca za vješanje ili ustaškog srbosjeka? Kakva je razlika? NIKAKVA!!


106

Zato treba sprovoditi antikršćansku kampanju, razotkrivati stvarnu suštinu, svrhu a naročito POSLJEDICE kršćanstva i otjerati ga (zajedno judaizmom, islamom i komunizmom [1]) sa političke scene kao satanističku religiju razlaganja, destrukcije, izopačenosti, mazohizma, sadizma, ubijanja, istrebljivanja naroda, poniženja, izdajništva i ideološkog oružja satanista. Kao stravičnu podvalu narodima svijeta sa namjerom da im se drastično smanji broj i da se ti preostali svedu na nivo poslušne marve! Zato nema rješenja ni za balkansko stanovništvo u okviru tih morbidnih dogmatičnih ideologija (kršćanstva, islama i komunizma) koje su im i naturene sa ciljem da ih se uništi, te ih zato treba BEZUSLOVNO ODBACITI. Čim prije, to bolje! Također, jevrejski vjernici bi trebali da odbace natureni im judaizam, prije nego im se desi neki novi egzodus. A njihova „elita“ sa tim uveliko računa, jer su svjesni da bi njihove zločinačke račune opet mogao da plati njihov narod.Bolje njihov narod, nego oni! Ne bi mu bilo prvi put! U tom cilju su, po pretpostavkama nekih svjetskih analitičara, naumili da u slučaju takve neposredne opasnosti Izrael „presele“ u Srbiju (da bi Izrealsko stanovništvo spasili od razjarenih Arapa ako njima dođe „žuta minuta“), zbog čega judeolevitska mafija u savezu sa Vatikanom tako beskurpulozno uništava državu Srbiju i preostali srpski narod, pripremajući teren za to! A Vatikanu to itekako odgovara jer se pokazalo da pitanje pravoslavnih „šizmatika“, bez obzira na toliku dugotrajnu


107

sistematičnu brutalnost i pomoći sa raznih strana, ipak nisu uspjeli riješiti. Koliko ima istine u toj pretpostavci, pokazat ce vrijeme, ali dobro je to znati kako bi se lakše prepoznavali potezi koji eventualno vode ka tome i kako bi se uz pomoć razumnog vodstva i razumne politike bar opstruirali. Međutim, već i do danas je bilo mnogo „poteza“ koji bi se mogli objasniti tom namjerom. Strah da bi Arapima mogla doći „žuta minuta“ je sasvim opravdan kad se vidi što im radi judeolevitska mafija, i sasvim je opravdan i realan strah da bi oni mogli pokušati učiniti odmazdu nad jevrejskim stanovništvom u Izraelu (kao Hitler u holokaustu i kao mnoge države koje su kroz historiju protjerivale jevreje sa svoje teritorije). Tim više što su, zahvaljujući znanjima i informacijama koja kruže Internetom, u međuvremenu saznali da 90 % današnjih jevreja i nisu Jevreji semiti, već Hazari, judaizirano tursko- mongolsko pleme iz oblasti Kaspijskog mora [ 2], [ 18], koji ne polažu nikakvo historijsko pravo na teritoriju na kojoj im je 1948. stvorena država Izrael. Imajući u vidu sve rečeno u ovom tekstu, nije čudo što je francuski filozof Emil Sioran jednom prilikom rekao: « Ako prihvatimo da je đavo taj koji upravlja svijetom, onda nam je SVE JASNO. Suprotno tome, ako je Bog taj koji upravlja svijetom, onda nam NIŠTA NIJE JASNO» Doista, sve je lakše objašnjivo ako se saglasimo sa tim da je đavo taj koji upravlja svijetom! A taj „đavo“ je sasvim vidljiv i prepoznatljiv. Ne vide


108

ga samo oni koji neće da ga vide, ne smiju da ga vide ili im nije u interesu da ga vide! Umjesto kršćanstva Balkan se treba vratiti modernizovanom i današnjici prilagođenom paganizmu (paganin= country dweller= stanovnik provincije), tj. agnosticizmu, a svi raspolućeni i umjetnoproizvedeni narodi Balkana bi trebalo da se SPONTANO stope ponovo u jedan narod i tako ostvare osnovnu pretpostavku da uopšte budu narod i da kao takvi realizuju stabilno društvo i državu. Ali, to je na „dugačkom štapu“ i pitanje je da li će se ikad desiti, ili će ovo naše područje ipak prije postati PUSTI PREDJELI, kao što je prognozirao moj otac . To bi nažalost, bio jedini način da Balkan prestane biti „bure baruta“, što malo ko shvaća. Primjer Japana to neospono dokazuje: Japan je bio i ostao mnogobožački (paganski), pa je najrazvijenija zemlja svijeta iako raspolaže sa najmanje prirodnih resursa. Njihova vjera je šintoizam koja gaji kolektivni duh i pozitivnu kadrovsku selekciju, za razliku od monoteističkih koje forsiraju negativnu kadrovsku selekciju (naročito u komunizmu!) što nas je i dovelo u ovako tragičnu situaciju. Doduše, i šintoizam ima nekih nedostataka, ali je očigledno da nisu tako velike (i pogubne!) kao ove u judeokršćanstvu, islamu i komunizmu. Najveća vrijednost šintoizma je to što se zalaže za opšte dobro i osvijestio je stanovništvo u tome da se borbom za opšte dobro čini dobro i samome sebi, što su judeolevitske vjere potpuno uništile uništavajući paganizam. U tom cilju bi i mi


109

trebali vratiti osjećaj za opšte dobro i odbaciti SVE laži koje su nam naturili judeokršćanstvo, islam i komunizam i treba početi razotkrivati i izučavati STVARNU historiju balkanskog stanovništva. Ko god može tome da doprinese, neka to uradi, jer time će dati neprocjenjivi doprinos zajedničkom dobru stanovništva Balkana, a time i samom sebi i svom potomstvu. Ljudska sudbina zavisi od ljudske volje, a pravi kadrovi rješavaju sve. Zato obezbjedite formiranje elite, umjesto kvazielite koju su nam proizveli licemjerno kršćanstvo, islam i još gori komunizam, čiji ideal je bio čovjek beskućnik, bezemljaš, bezbožnik, apatrid, bez pamćenja, spreman da za komad hljeba krene i uradi sve što mu se naredi. Tu nije bilo mjesta za elitizam. Isto tako današnja forma komunizma zaodjenuta u plašt demokratije i globalizma zahtjeva od nas da se odreknemo svojih korijena, smatrajući da samo kao dovoljno oslabljeni nećemo više imati pravo ni na kakvo pamćenje. A mi ipak znamo da su oni istrebili narode sjeverne i južne Amerike, da su idejni tvorci Aušvica, Dahaua, Jasenovca, Hitlera, ubice stotina hiljada ljudi na Dalekom istoku, u Africi, u Latinskoj Americi, sijači smrtonosnog uranijuma po Iraku, Kosmetu i ostatku Srbije i Republici Srpskoj, a sad i po Libiji.. itd. Pa kako onda da im vjerujemo da nama žele pomoći?! Sve ovo današnje ZLO počelo je od levita (ili možda od Babilonskog bratstva i Crnog plemstva [Icke]) i njihove patološke potrebe da oni i njihovi


110

potomci vladaju svijetom unedogled. U toku nekoliko milenijuma ta patologija se razvijala i postepeno mijenjala tako da je do danas evoluirala u vladavinu ekonomskih interesa i želje za što većim profitom i bogaćenjem ili tačnije rečeno- beskonačnom pohlepom. Doduše, osnova tih «elita» koje i danas vladaju svijetom vuče porijeklo od tih davnih levita i Jevreja, ali se tu u toku više milenijuma svašta infiltriralo, a prije svega Hazari koji su prihvatili judaizam i tako se svrstali u one kojima su leviti davno namijenili ulogu robovlasnika. Međutim, u tu elitu su «pripušteni» i mnogi drugi sa kojima su se judeoleviti orodili, te i njihovi zajednički potomci, ali i oni koje su podkupili (korumpirali, ucijenili itd. ) i uključili u kojekakva tajna društva da bi im bili pod kontrolom. Svi oni skupa su obnevidjeli od pohlepe i moći. Naime, beskonačna trka za što većim profitom i bogaćenjem ostavlja iz njih pustoš i ekološku i društvenu, što će neminovno dovesti do propasti ove civilizacije, ako se oni ne zaustave. A siva eminencija koja stoji danas iza svega toga je – VATIKAN, [41]. U početku je bilo osmišljeno da kršćanstvo pomaže judaizmu, a danas, zahvaljujući moći Vatikana i njegovoj infiltraciji u sve pore života na Zemlji, judaizam i jevrejski vjernici su samo sredstvo za postizanje zločinačkih ciljeva Vatikana koja se najbolje vide iz politike uništavanja stanovništva pod izlikom da ih se spašava!!?? Tom devizom su danas vođene sve međunarodne (?!) organizacije i institucije (UN, NATO, EU komisija, UNESCO, WHO, UNHCR, velike korporacije, razne centralne banke,


111

masonerija i dr. ) Da bi Vatikan to mogao, mora imati religijski centar (kao mimikriju koja služi da se sakrije fašistička suština Vatikana) koji je u Rimu; ekonomski centar, koji je u Londonu i vojni centar koji je u Wašingtonu. Također mora imati dobru kontrolu nad sistemom obrazovanja kako bi si obezbijedio da obrazovanje proizvodi takav „kadar“ koji nije u stanju da pronikne u suštinu njihovog zločinaštva. Da bi bilo zagarantovano loše, nedostatno i manjkavo obrazovanje brinu se jezuiti i veoma su uspješni u tome. Nije slučajno što su kupole crkve sv. Petra u Rimu i Kaputol Hilla u Wašingtonu gotovo identične! Vatikan ima apsolutnu vlast nad kršćanskim zemljama i nad većim dijelom islamskih zemalja, ali nemaju vlast nad paganskim (ili bar nemaju apsolutnu, ukoliko su se već i tamo infiltrirali). Jedina nada da svijet i čovječanstvo opstanu je da se pagani uspješno odupru njihovom nastojanju da zavladaju svijetom, u čemu možemo i mi svi već pokoreni pomoći «stavljanjem im klipova u točkove», ma šta to značilo. Da bismo to mogli, moramo mnogo znati. Zato recimo nešto i o korporatizmu [40] i velikim korporacijama preko kojih se danas sprovodi ovaj morbidni plan. Pomoću korporatizma se došlo do porobljavanja i uništavanja ljudske svijesti i ljudskog duha građana od strane ogromnih monopolističkih svjetskih korporacija koje upravljaju resursima, zemljom, ratovima, medicinom, informacijama, hranom, prijevozom, vodom, poštom, obrazovanjem i razmišljanjem ljudi....Primjeri takvih korporacija su:


112

General Motors, General Electric, Dell, Philip Morris, Microsoft, Nike, Coca Cola, Mc Donalds, Boeing, itd. Tu spada i Vatikan! Sve one imaju karakteristike vlada i predstavljaju ishodište globalne države strave i užasa! Nažalost, iako korporatizam već uveliko oblikuje ponašanje, mišljenje i živote Amerikanaca (i šire), ljudi o tome gotovo ništa ne znaju. Umjesto toga oni su zaslijepljeni zbunjujućim i ispraznim pojmovima „ demokracije“ (a kod nas i pojmom integrisanja u EU), koje im serviraju njihove kvazielite i masmediji. Tako su Amerikanci već uveliko utamničeni, ali su pogrešno naučeni da vjeruju da su slobodni..... Dakle, judeolevitska mafija više nije sama kao što je bila na samom početku njenog ustanovljavanja. Vremenom se razvila čitava mreža koja je po saznanjima dobrih poznavalaca ove situacije (među koje spada i naš publicista Dejan Lučić) organizovana u obliku piramide na čijem vrhu su engleska kraljica, Rokfeleri i Rotšildi; ispopd njih Savjet 13“ (nevidljivi masoni); ispod njih je Savjet 33“, a odmah zatim Komitet 300, pa Bilderberg trilaterala, a onda Crvena masonereija. Na najnižem nivou su svi oni koji su kobajagi vladari država i državica koji, bilo svjesno bilo nesvjesno, izvršavaju sva naredjena sa gornjih nivoa ove piramide. A svi su vođeni tako strahovitom pohlepom i žeđi za što većim profitom, da nemilosrdno gaze preko milijardi unsrećenih i mrtvih stanovnika Zemlje da bi to ostvarili. Piramida je tako ustrojena da samo mali broj onih sa donjeg nivoa


113

zna tko su „gazde“ sa gornjeg nivoa, ali su raznim ucjenama i pritiscima apsolutno poslušni i ispunjavaju sve postavljene zahtjeve Radi putokaza u borbi protiv ZLA opisanog u ovom tekstu, pogledajte [32 ] site radioislam-activism gdje, između ostalog stoji: «Možete nam se pridružiti i postati borac za slobodu. Budite zajedno sa nama igla koja će probušiti balon judeolevitskih laži. Uvijek radite ono što neprijatelju ne odgovara i nikad ne radite ono što bi neprijatelj želio da vi radite. Upoznajte svog neprijatelja. Znanje je snaga! Stoga širite edukacioni materijal i širite informacije (adrese date nasajtu) Pišite članke za lokalne novine. Tiho i argumentovano branite ljude koje su napali zbog iznošenja ovih istina. Nemojte se obeshrabriti i gubiti vrijeme na ograničene ljude koji ništa ili ne shvataju ili neće da shvate. Nikad ne prestanite, jer ono što „oni“ žele je upravo to da vi odustanete i zašutite! Itd.» Dakle, svi oni koji krše zakone, ustav, međunarodne konvencije i druge pravne akte, svi oni koji ne rade svoj posao (tj.“ ne miješaju se u njega“), svi oni koji su korumpirani i


114

kriminalizirani, svi oni koji traće novac poreskih obveznika i zadužuju naredne generacije, svi oni koji rastjeruju i blokiraju i terorišu pametne, svi oni koji „prodaju“ svoju domovinu za osobnu korist i ruše njen suverenitet, svi oni rade za naše UNIŠTAVATELJE (bilo svjesno, bilo nesvjesno), svi oni ne bi smjeli imati nikakvu podršku stanovništva, ako to stanovništvo želi bolji život i bolju budućnost. Ono im ni na koji način ne bi smjelo omogućiti da se dokopaju funkcija sa kojih ta kriminalna djela mogu vršiti. Zato pazite koga birate na SVE funkcije, od najnižih do najviših. Jer, ne budete li se tako ponašali, propast ćemo svi zajedno sa ovima koji su u službi naših uništavatelja, mada oni misle da će sa hrpom para koje su nakrali biti, zajedno sa svojim potomstvom, izuzeti od te propasti. Ali, varaju se. Trebalo bi da gledaju „big picture“..... Svako od nas treba da stane pred ogledalo i da se zapita: ŠTO SAM JA UČINIO ZA SVOJ NAROD Literatura [1] Istarhov, V., A. „ UDARAC RUSKIH BOGOVA“, Arijsko-Rusko- Slovenska Akademija, Moskva 2000.(Dowenload sa Google) [2] Lučić, D., «Kraljevstvo Hazara I i II»-nevidljiva imperija koja vlada svijetom, Ekopres, Zrenjanin,


115

2005. [3] Lučić, D, „Teorija zavere“- priručnik za vladanje svijetom, Beograd 2011. (http://www.dejanlucic.net/down/TZavere.pdf, ) [4] Raičević, V. Psunjski, „Hrvati u svetlu istorijske istine“ Beograd 1944. (file://G:/Psunjski hrvati u svjetlu hist istine zmago.html) [5] Protokoli Sionskih mudraca (http://www.galaksija.com/protokol1.htm) [6] Vladimir DVORNIKOVIĆ (1888-1956) “KARAKTEROLOGIJA JUGOSLOVENA” 1939, reprint PROSVETA 1990., 1066 stranica i 2000.,1072 [7] Deretić, J. „Zabranjena istorija Srba“ (http://www.youtube.com/watch?v=KfyElc9KpXI) [8] Deretić, J. „Serbi narod i rasa“, Glas Srpski, Banjaluka 1998. [9] Šešelj „Ideologija srpskog nacionalizma“, Velika Srbija a.d. 2002. Beograd (download!) [10] Šešelj, V. «Rimokatolički zločinački projekt veštačke hrvatske nacije» SRS,Beograd 2007. (download) [11] Jelenić, fra J.: Kultura i bosanski franjevci, fototip izdanja iz1915, Svjetlost, Sarajevo, 1990 [12] Andrić, I.: Sabrana djela, Svjetlost Sarajevo, Mladost Zagreb, Prosveta, Beograd i dr.,1981. [13] Cvijić, J.: Balkansko poluostrvo, SANU i dr., Beograd, 1991. [14] Drašković, V.: Odgovori, Prosveta, Beograd, 1987.


116

[15] Holbah, P.: Razgolićeno hrišćanstvo, Rad, Beograd, 1967. [16] Selimović, M.: Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo 1977. [17] Kalajić, D.: Američko zlo 2- Ogledi 1993-1998.,IKP [18] Icke, D., „Najveća tajna“, TELEdisk, Zagreb 2007 [19] Kolman, J. «Komitet 300», Biblioteka posebna izdanja, knjiga br. 246 [20] Dragaš, B. «Krah neoliberalizma», Beograd, jun 2009. (http://www.dragas.biz/content/view/6327/70/ [21] Đorović Biljana, „Ekonomske ubice“, intervju sa Džonom Perkinsom, Pečat, 23. 10.2010. [22] Lučić, D, „Intervju s povodom“, Novine 1046, Toronto, mart 2006. [23] Čomski, N., „Imperijalne ambicije“, Rubikon, Novi Sad 2007. [24] Kaser, Karl “Popis Like i Krbave1712.godine”, Univerzitet Graz [25] Platonov, O. „Zašto će propasti Amerika“, Laus, Split 2002. [26] Praštalo, R, „Knjiga za bolji život na Balkanu“, Grafomark Banjaluka 2001. [27] Čomski, N. «Što to hoće Amerika» [28] Lomović, B.“ Iskušenja svetske vlade“, Politika, Kultura-Umetnost-Nauka, Beograd, 2010. [29] Novak, Viktor „ Magnum krimen“, Zagreb 1948.


117

[30] http://www.youtube.com/results?search_query=srbi+narod+koji+nestaje&aq=f [31] http://vimeo.com/18720200 [32] http://www.radioislam.org/islam/english/index_activism.htm; -http://www.radioislam.org/eng/Jews- Banished-47-Times-Why.htm [33] http://www.bing.com/search?q=dejan lucic intervju&pc=conduit&form=CONMHP&ptag=A5DC7BAE8890B42A4A3F&conlogo=CT2405727) [34] http://www.youtube.com/watch?v=h34Y1pSLQeA , (Bilderberg) [35] http://www.youtube.com/watch?v=O8HMUkBUZuA&feature=PlayList&p=4E482C71EE26076E&index=0&playnext=1 ili http://youtube.com/view_play_list?p=4E482C71EE26076E, (slovenački sajt). [36] Lučić, D.“ Kako su Tito, Budak, Pijade, Bakarić i Tuđman realizovali PAVELIĆEV TESTAMENT- Žig komunizma“, Ekopres, Zrenjanin 2004. [37] Samardžić, M. :„General DRAŽA MIHAILOVIĆ i opšta istorija četničkog pokreta“ (izdavač POGLEDI, Kragujevac 2005.) [38] Vuković, S., «Uloga Vatikana u razbijanju Jugoslavije», Sociološki pregled, vol. XXXVIII (2004), no.3. str.423-443. [39] Mit o bogumilima, ATV, You tube. [40] Korporatizam http://www.youtube.com/watch?v=MLu1TzGHBc0&feature=related


118

[41] http://www.bibliotecapleyades.net/vatican/esp_vatican46.htm [42] http://www.youtube.com/watch?v=Ej_wvDQkTMw, Ustaški zločin na Petrovačkoj [43] http://www.youtube.com/watch?v=6wb_8wo-G9Y , Crna knjiga papskih zlocina [44] http://skajvok3r.blogspot.com/2011/07/txt-mudzahid-kamran-elite-velika-igra-i.htm,(USA) [45] http://www.youtube.com/watch?v=X-i7alMt1RE , Olujni inferno [46] Deretic, Jovan: „ ZAPADNA SRBIJA- Izmišljeno doseljavanje Srba“ ROMANOV, Banjaluka 2009. [47] http://www.youtube.com/watch?NR=1&v=jKQR7qvcERs


119

1.2. Srbi – stvarna historija

1.2.1. Zabranjivanje stvarne historije Balkana

Možda će sintagma stvarne historije u gornjem podnaslovu nekima zvučati pretenciozno, pogotovo imajući u vidu postojanje tolikih historijskih falsifikata i manipulacija u političke svrhe, ali ono što će ovdje biti navedeno, svakako je najbliže stvarnoj historiji Balkana u odnosu na sve ono što nam se natura kao zvanična historija u zadnji 150 godina! Sama činjenica da su ovi stvarni historijski podaci zadnjih 150 godina najstrože zabranjivani kao i sva eventualna istraživanja u tom pravcu ( naročito za vrijeme komunističkog režima) i čuvani od javnosti kao najveća moguća tajna, samo po sebi govori da su to dokazi koji smetaju realizaciji mahinacija vječnih okupatora ovih prostora, pa je i to jedan u nizu argumenata koji podupire tvrdnju da bi oni mogli i morali biti istiniti! A pogotovo kad se ima u vidu tko je toliko branio i sakrivao da te istine saznaju oni kojih se to najviše tiče, a to je balkansko stanovnišvo. To su nemilosrdno radili Austrougarska, komunisti, Britanci, Turci, Vatikan i slični mešetari na Balkanu. A od strane nijednih od njih nije došlo ništa dobro za stanovništvo Balkana. Samo tuga, patnja, jad i propadanje.... U periodu prije Berlinskog kongresa (1878.) evropski historičari, uključujući i srpske, iznosili su


120

historijske podatke o Balkanu i njegovom stanovništvu na osnovu historijskih argumenata i logike zdravog razuma. A onda je u “naučnim” kuhinjama Beča osmišljeno kako bi ta historija trebalo da izgleda da bi mogla zadovoljiti austrijsko-njemačko-vatikanske apetite osvajanja Balkana i porobljavanja/uništavanja njegovog stanovništva. Iz te “kuhinje” izašla je potpuno naglavačke okrenuta “historija” balkanskog stanovništva, zasnovana na tzv. germanskoj historijskoj školi koju je trebalo naturiti milom ili silom najprije vlastima u Srbiji, a onda i svima ostalima. Ovo naturanje se počelo vršiti desetak godina prije održavanja Berlinskog kongresa i predstavljalo je pripremanje terena za naturanje unapred osmišljenih odluka tog kongresa.

Kako se desilo da je srpski historičar Miloš Milojević, kao rezultat svojih višedecenijskih istraživanja, godine 1872., ne sluteći šta se “iza brda valja”, objavio u Beogradu svoju knjigu “Odlomci istorije Srba i srpskih i jugoslovenskih zemalja u Turskoj i Austriji“, to je ta knjiga ODMAH bila zabranjena! (O knjizi možete vidjeti na: http://www.youtube.com/watch?v=3zmTWre4PP8&feature=related, a njen reprint se može kupiti u nekim knjižarama. Autor, između ostalog, govori o srpskim dinastijama, srpskim vladarima njih 52 prije Nemanjića, dok je nas lažna historija učila da su Nemanjići prvi srpski vladari! Stefan Nemanja je bio već 53. srpski vladar po redu! ) Naravno, autor ove knjige je bio zaprepašten zabranom knjige i pitao se ZAŠTO?


121

Međutim, i pored evidentnih teškoća na koje je nailazio u svojim istraživanjima, nekliko Milojevićevih djela je ipak ugledalo svjetlo dana 1871. do 1877.: „ Putopis dela Prave (Stare) Srbije“, i istorijsko-etnografska mapa Srba i srpskih zemalja, gore pomenuta knjiga i „Narodopisni i zemljopisni pregled srednjeg dela Prave Srbije“ sa etnografskom mapom srpskih zemalja u kneževinama: Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj, Kraljevini Rumuniji, Austro-Ugarskoj i Turskoj carevini.“

Kad je došlo do sudara „prsa u prsa“ germanske i autohtonističke historijske škole ( koju je zagovarao i Milojević), Milojević je 1881. zapisao: „ Srpskom učenom društvu nije stalo ni do prostora srpskih zemalja, ni do srpskog naroda i gura ih u svakojake tuđince samo da ne budu Srbi, a u škoklskim knjigama i istorijama pokazuje dokle je plot kneževine Srbije ( baš kao što rade još i do danas SPC i SANU, jer u SANU danas nisu najpametniji, zbog čega SANU ne radi svoj posao već uporno ćuti...)“

Najveći Milojevićev „grijeh“ je bio što je on proučavao istoriju na način kao niko prije njega u Evropi nije: tragao je po arhivima Pekinga, Moskve, Rima, po arapskim bibliotekama, tj. po mjestima gdje prije njega srpski i evropski historičari nisu. Naročito je mnogo bio „grešan“ zato što pri pisanju ove knjige nije htio da se osloni SAMO na tada jedinu priznatu Bečko-Berlinsku istoriografsku školu poznatu po srbomržnji i falsifikatima sveukupne historije i jedini „dokument“ na kom se ta historija temeljila, a to je navodno djelo cara


122

Porfirogeneta. Umjesto toga, on je proučavao sve antičke i druge historičare a i sam je postavio lingvističke teorije istoriografije, te je svojom knjigom obezvredio laznu historiju koju nam od tada do danas naturaju u školama i dokazao da je priča o navodnom doseljavanju Slovena (Srba) na Balkan čista besmislica! To je potkrepio navođenjem bezbroj neospornih historijskih dokaza među kojima su i spiskovi više stotina srpskih toponima razasutih po Evropi, Aziji pa čak i Africi i hiljade srpskih riječi u sanskritskom jeziku i u svim evropskim jezicima. Time je i on potvrdio ono što su mnogi svjetski naučnici i prije njega ustanovili: da je srpski jezik pramajka svih evropskih jezika! Pravo je čudo kako je ovaj naučnik, u to vrijeme, mogao sakupiti toliko teško dostupnih podataka i navesti ih u ovoj svojoj knjizi, što je podvig dostojan divljenja. Umjesto toga, tadašnje srpske (?!) vlasti su mu knjigu zabranile, a nije isključeno da su ga i otrovale, s obzirom da je iznenada misteriozno umro u 57 godini života!

Milojević je za svaku svoju tvrdnju ostavio dokaz i naveo gdje se on nalazi. Nažalost, od 1872 do danas gotovo ni jedan srpski historičar se nije usudio da provjeri te arhivske navode iz straha da ne izgubi posao i (lažnu) akademske titule koje je stekao prepisujući lažnu nametnutu historiju svog naroda!

Milojević je ostavio još na hiljade stranica o historiji Srba kojima se izgubio svaki trag! Zar je to blago moglo dopasti ruku nekog idiota koji je to sve uništio!? Milojević je bio pristalica tzv. autohtonističke istorijske škole koja iznosi


123

bezbrojne argumente o postojanju Srba na ovim prostorima ( i čak mnogo šire od Male Azije, Krita , Španije, do Baltika, Rusije i Kine) o čemu svjedoče mnogi historijski zapisi, arheologija i postojanje srpskih toponima svagdje gdje su nekad živjeli Srbi. Ali, zbog neprijateljskog gledanja stranih sila na njegov rad, a i zbog zavedenih i korumpiranih nekih „srpskih sinova“ koji su poslušno slijedili te tuđe mračne moći, Milojević je morao biti skrajnut, zabranjen i zaboravljen, a sumnja se da je čak i otrovan jer je naprasno umro 1897.

Zašto je tako? Upravo tada kad je Milojević izdao svoju knjigu o pravoj i argumemntovanoj historiji Srba, Velikoj školi i Srpskom učenom društvu bila je nametnuta tzv. germanska istorijska škola koja je stigla iz slavističkog centra Bečkog univerziteta, tj. iz države koja ima STALNE pretenzije na Balkan. Prema toj školi, koja je svoju teoriju nametnula kao naučnu osnovu, Sloveni ( a sa njima navodno i Srbi!) su stigli na Balkan u VII vijeku. Glavni zagovornici prihvatanja ove teorije bili su ministar Stojan Novaković i arhimandrit Ilarion Ruvarac. Od tada je zabranjeno da se „čačka“ po djelima antičkih pisaca i svako eventualno istraživanje srpske historije moralo je početi od navodnog djela bizantskog cara Porfirogeneta, koji i nije bio historičar. Također, Srbiji je tada zabranjeno, na osnovu lažnih „argumenata“ i historijskih falsifikata, da uopće više baca pogled na svoje zemlje preko Drine!


124

1.2.2. Zabranjena historija Srba (Jovan Deretić)

Zašto je historičar dr Jovan Deretić pošao ovim trnovitim putem razotkrivanja 150 godišnjih vatikanskih laži? On je porijeklom Hercegovac i u njegovom kraju su seljaci često nailazili na arheološke predmete prilikom iskopavanja i obrade zemlje. Jednom prilikom je on pitao strica odakle to sve u njihovim njivama, a on mu je odgovorio: „To je od nekih naših davnih predaka još iz doba davno prije Rimskog carstva.“ „Kako je to moguće, kad smo mi ovdje doselili u 7. stoljeću?“- pitao je znatiželjni Jovan. „Ne vjeruj u te priče, jer nitko se ovdje nije ni doselio ni odselio. Mi smo ovdje u ovim brdima odvajkada, a ta priča je isto kao ona o sedam ofenziva.“- rekao je stric. Od tog trenutka Jovan je gledao školski predmet istoriju drugim očima. Iako ga je sve to veoma zanimalo, nije se usudio otići studirati historiju kod nas, jer je znao da će neminovno dolaziti u sukob sa profesorima koji po službenoj dužnosti moraju zastupati i širiti lažnu historiju. Pokušao je u našim bibliotekama naći knjige antičkih pisaca i historičara, ali- ničeg nije bilo! Sve je bilo sklonjeno ili uništeno! Tad je shvatio da oni naši jadni navodni univerzitetski i drugi historičari uopće ne mogu da se kod nas bave naukom, jer im je to potpuno onemogućeno, već su prisiljeni da im „naučni izvori“ budu prepisivanje „službene“( falsifikovane) istorije i kafanske priče! Zbog tog je otišao u Pariz ( 1963) da studira tehniku i tako sebi obezbijedi materijalnu bazu da se može naučno baviti historijom i putovati po Evropi u potrazi za antičkom


125

literaturom koja je bila potpuno sklonjena iz svih biblioteka u Jugoslaviji. Nakon toga studira vanredno (lažnu!)historiju iako je znao da mu ta diploma u stvari i ne treba, ali je htio da savlade naučnu metodologiju i jezike koji su mu bili neophodni za naučno bavljenje historijom. Nažalost, niti u Parizu niti po Evropi nije našao dovoljno antičkih izvora za historiju Srba, a i ono što je postojalo nije bilo prevedeno na francuski ili engleski već je bilo napisano na latinskom ili grčkom. Na kraju je otišao u SAD gdje su biblioteke bolje snabdjevene takvim skupim i starim knjigama, a nije ih nitko sklonio. Tu je našao anatičke pisce Plinija Starijeg, Diona Casiusa, Boharthusa, Kita Curtisa, Ataviota i druge, koji su svi nebrojeno puta spominjali Srbe na antičkim teritorijama ( za koje zvanična historija tvrdi da su tu došli tek u VII vijeku!), ali sve na antičkim jezicima latinskom i grčkom, pa je hitno morao da uči i te jezike. Kad je sebi ostvario uslove da se zaista može baviti naukom, počeo je čitati tekstove antičkih pisaca koji Srbe spominju nebrojeno puta, što je bilo u potpunoj suprotnosti sa onom pričicom o doseljavanju Slavena (i Srba!) u 7. stoljeću! Nakon svojih velikih otkrića, koja su bila u potpunoj suprotnosti sa dotadašnjim tvrdnjama i „zvaničnom“ historijom, prikupio je pun kofer literature i odnio ga u SANU, a oni su ga – OTJERALI!! Jedino ga je primio stari profesor dr Milan Budimir koji je nešto o tome znao, saopštavajući mu da ovdje nema nauke, te ga podržao da on ode odavde i da se tamo bavi pravom naukom, a na ove ovdje neka se ne osvrće.


126

Poslušao ga je i sa njim se kasnije redovito čuo telefonom, da bi ga on jednom pitao: „Do koje godine seže najstariji pisani pomen srpskog imena?“ „ Do 13. stoljeća p. n. ere u Luksoru u Egiptu“- saopštio mu je Deretić. Bio je zadovoljan i konstatovao: „Sine, ala si ti duboko zagazio! Gazi samo dalje!“ Međutim, dr Deretić je kasnije našao još jedan stariji zapis iz 19 st. p.n. e. kod Sumera, koji je dešifrovao sa klinastog pisma arheolog Arčibald Sajs na kom je bilo zapisano: „Ur Nin Sar Serbula“, što bi značilo: gospodar ( od ur- potiče srpskio ime Uroš karakteristično za mnoge srpske vladare) Nin car Srba ( ili Srbije). Herodot pominje Srbe kao Etrurce i današnje Tirensko more kao Srpsko more. Srpski toponimi u Francuskoj ( Sardonija), Sardiniji, Asiriji ( rijeke Velika i mala Srbica), porječje Volge itd.. Sad je jasno tko su Iliri, Tračani, Dačani- to su bila srpska plemena jer su govorili srpskim jezikom. Svoja otkrića je morao napisati u knjizi inače ne bi ništa vrijedilo za buduće generacije. Pokušaj da te knjige štampa u domovini ( za vrijeme komunističke vlasti!) je propao jer niti jedan od 9 izdavača kojima je ponudio jednu od knjiga- nije smio da je štampa iako se radilo o antičkoj historiji! Nisu čak zatražili niti da vide rukopis, već je bilo dovoljno njegovo ime da ga odbiju! Shvatio je da postoji zabrana na državnom i političkom nivou. Na osnovu činjenica iz tekstova antičkih pisaca i drugih izvora objavio je dvije knjige u Nici 1975 i 1977. koje s u bile zabranjene u Jugoslaviji i nisu se nikako mogle ni prošvercati u Jugoslaviju, iako su


127

bile iz oblasti antičke historije! Policija ih je oduzimala na granici, ako bi netko pokušao da ih prošverca. Nakon toga je otišao u SAD da bude urednik „SRBOBRANA“ i dalje se bavio naukom. Američkim naučnim krugovima je morao pokazati što je uradio i to se slalo na ocjenjivanje relevantnim univerzitetima, te je bio pozvan da pokrene proceduru za doktorat, gdje je i doktorirao. U SAD su mu bile na raspolaganju rijetke knjige iz cijelog svijeta, jer je Kongresna biblioteka jedna od najbogatijih u svijetu i u njoj je SVE DOSTUPNO. Neke od tih starih unikatnih knjiga je listao u bijelim pamučnim rukavicama, dok mu je iznad glave stajao čuvar! Zahvaljujući tome napisao je knjigu „SERBI narod i rasa- Nova Vulgata“ koja je jedan korak dalje od djela Boharthusa, kog smatraju najznačajnijim piscem iz oblasti biblijske etnografije. Knjigu je ponudio devetorici izdavača, ali su oni tekst odbili čak i nevidjevši ga, iz čega je on zaključio da je i dalje na snazi ZABRANJENO SVE ŠTO JE U VEZI SA STVARNOM HISTORIJOM SRBA. Naši kritičari se nisu niti usudili da spomenu ovu knjigu, a kamoli da je prokomentarišu i eventualno ocijene. Ta knjiga je objavljena kod nas tek poslije ovog rata i pada komunista, ali ona stoji kao usamljen spomenik i dalje ni jedan od kritičara se ne usudi da je spomene, a kamoli da je kritikuje. Također je napisao knjigu „Antička Srbija“ koja se temelji na djelima antičkih pisaca. Na osnovu pretežno anglo-saksonskih izvora godine 1999. napisao je i knjigu „Srbija i Arbanasi“. Tu nema propagande- sve same činjenice citirane iz djela antičkih pisaca i historičara.


128

To je osvijetlilo historiju Srba prije Nemanjića, o kojoj su do tada postojale samo neke izmišljotine o mnogim razasutim županima i knezovima, a sve u službi vatikanskih falsifikata navodne potonje srpske historije. Vatikan je učinio sve da taj period srpske historije padne u zaborav, jer se na njemu temelji srpsko historijsko pravo. Od Nemanjića se to pravo uskraćuje Srbima iako je Oštrivojevićevo carstvo, koje je postojalo prije Nemanjića, bilo veće od Dušanovog. Karta iz 814 iz anglosaksonske literature to nedvosmisleno dokazuje! Srbija od Krke do Peloponeza i dalje, a jedno vrijeme je uključivala i Krit! Žalosno je da nitko koga je Deretić pitao u Srbiji ( akademike, univerzitetske profesore, novinare, kritičare, književnike i dr) nije znao da mu odgovori na pitanje: Koja je bila PRESTOLNICA SRBA PRIJE NEMANJIĆA!! Bio je Skadar 1000 godina! I danas su ispod Skadra grobovi srpskih vladara! Albanija je sva na srpskoj teritoriji. Sramota za naše „stručnjake“ iz historije! Kad nas takvi uče mlade generacije, pa nije čudo što nam je (ne)znanje toliko, a život tako jadan i bijedan! A ti podaci su se mogli naći po arhivima i bibliotekama širom Evrope, a naročito u SADu, kad već nisu u bibliotekama Brozove komunističke države! Poslije Berlinskog kongresa, po diktatu Austrije, Njemačke i Vatikana su pravljene mape po kojima je Dušanovo carstvo smanjeno na pola u odnosu na holandsku mapu iz 15. stoljeća pa je zapadna granica


129

postavljena na Drini, iako je stvarno bila na Krki! Cijela Ćorovićeva historija, koja se forsira od Drugog svjetskog rata, je falsifikat, mada ima nekih sitnica koje su tačne. Postavlja se pitanje da li Ćorović nije znao ili mu je netko naredio da piše lažnu historiju Srba? Takvom lažiranom historijom nam se nameće kompleks da smo tikva bez korjena, da smo u VII stoljeću došli kao neke horde, ne zna se ni otkud. To je nametnuo Vatikan uz podršku Austrije i Njemačke koje imaju stalno aspiracije na ove preostale srpske teritorije. Priče o seobi Slavena su stigle u Srbiju tek nakon Berlinskog kongresa. Nažalost, takva lažna historija se još predaje po školama i fakultetima, a i lažni naučnici „historičari“ je još šire. Uglavnom iz sitnosopstveničkih interesa, jer im to obezbjeđuje status koji imaju, a mnogi su na toj lažnoj historiji i doktoritali i ostvarili akademsku karijeru! Oni i dalje kao JEDINI izvor za srpsku historiju prije Nemanjića uzimaju lažni PORFIROGENET-ov tekst kog su napisali vatikanski fratri kao odgovor na naučno djelo Mavra Orbinija, katoličkog svećenika iz Dubrovnika koji je bio pošten, stručan i iskren naučnik. Velika zavjera iz polovine 19 st. nas je potpuno izludjela. Od tada više ne znamo ni otkud smo, ni što smo, ni tko smo, ni kud idemo! Do Berlinskog kongresa nešto se i znalo o historiji Srba prije Nemanjića. Postojali su pisci Rajić, Branković, Milojević i dr. čija su djela tada sklonjena i zabranjena, a stigla je nova tendenciozna priča o


130

našoj historiji: seoba Slavena ispod Karpata u 7. stoljeću! Ovo treba navesti i uvijek isticati jer naši „istoričari“ su skloni da Deretića proglase šarlatanom i nekim tko želi prepravljati historiju, ne shvatajući da je on upravo taj koji pokušava da sakrivene ISTINE o našoj historiji ponovo dovede na svjetlo dana! Dakle, Deretić nije ništa IZMISLIO, već je istraživao po raspoloživim i relevantnim historijskim i drugim materijalima. Kasnije su mnogi strani historičari izrazili sumnju u vjerodostojnost tog Porfirogenetovog dokumenta, dok su naši morali u njega da vjeruju kao u aksiom ili Bibliju, što se zadržalo i do današnjih dana. Jedini koji je još u brozizmu izražavao javno sumnju u vjerodostojnost ove priče bio je arheolog dr Djordje Janković koji je zbog toga stalno bio proganjan da bi ga na kraju vlast Borisa Tadića istjerala i sa fakulteta! Također i slikar Milić od Mačve je govorio o pismu pjesnika Ovidija u kom on citira jednu pjesmu od lokalnog pjesnika iz priobalja Crnog mora koja je pisana srpskim jezikom, a Ovidije je živio na prelazu u novi milenij ( I st p. n. e do I st. n.e.), a koju Vatikan krije kao zmija noge. O ovom svemu pisala je i dr Olga Luković Pjanović čiju knjigu „Srbi narod najstariji“ (1990.) možete downlodovati sa Interneta. Ona je studirala, magistrirala i doktorirala u Sarboni i sav svoj naučni rad (28 godina) je posvetila upravu razotkrivanju prave, sakrivene historije Srba, koristeći se dokumentacijom iz Nacionalne biblioteke u


131

Parizu, SAD i drugih. U ovoj knjizi objašnjava gdje su korijeni našeg naroda, ko su Srbi, koje su sve teritorije nekad naseljavali. O tome svjedoče brojni srpski nazivi rijeka, planina, gradova širom zapadne Evrope; šta znači riječ Srbin koja se pominje još u drevnim Vedama ( znanje); zašto mnogi naučnici tvrde da je srpski jezik najbliži prajeziku ( indoevropskom) iz kog su se razvili danas poznati jezici. Prikaza teorija srpskih i svjetskih naučnika i njihovih naučnih radova nema ni u posebnim fondovima Narodne biblioteke Srbije ( znamo zašto!). Naslov ove knjige je inspirisan tvrdnjom drevnog-vizantijskog historičara Laonika Halkokondila: „Srbi su narod najstariji, to pouzdano znam“ Zašto je to urađeno? Pa Vatikan za 1000 godina nije uspio u bezbrojnim križarskim ratovima pobiti ili prevjeriti sve Srbe u katoličku vjeru i tako ih učiniti apsolutno pokornim svojoj volji, pa je osmislio i ovu ujudurmu da ih dokrajči u čemu su mu pomogli čak i neki od Srba! I to oni iz „elite“, bilo naučne bilo vladajuće! A i danas mu pomažu ustrajući na toj lažnoj historiji, pa čak i historičari i akademici!!? Oni ne smiju spomenuti ni Miloša Milojevića, ni Olgu Luković, ni Jovana Deretića, ni Djordja Jankovića, ni Reljića, ni Milića od Mačve iz razumljivih ( ali ne i opravdanih!) razloga: boje se da im se ne oduzmu lažne titule i lažna akademska zvanja zasnovana na prepisivanju falsifikata prikačenih Porfirogenetu..... Ta ujudurma o velikoj seobi Slavena nam je potpuno isprala mozak! Ljudi su poslije toga


132

postali ludi i vjeruju u koješta. Kretanje naroda ( seobe) i kretanje vojske nisu ista stvar. Da bi se neka porodica od „iza Karpata“, u to doba, odlučila na selidbu- nije to mogla. To je priča za malu djecu da se nekoliko miliona stanovnika pokrene od „iza Karpata“ ( odakle ih je tada tamo toliko i moglo biti, a s obzirom na teritoriju koju su navodno nakon seobe zaposjeli, moralo ih je biti najmanje 10 miliona!) Samo je mogla vojska da projuri tim krajevima, da netko od njih pogine, a netko ostane i stopi se sa lokalnim stanovništvom kao nekad u Aziji vojska Aleksandra Velikog! Da bi preživjeli, jednoj porodici je za taj put trebalo 1.5 tona hrane! To nisu mogli da ponesu, a osim toga, navodno su od tamo i krenuli zbog nepovoljnih životnih uslova i gladi. Da siju usput i čekaju da rodi, ima da pocrkaju od gladi dok to naraste. Da su živjeli samo od lova, potamanili bi sve životinjske vrste! A osim toga, došli su kao okupatori u tuđu zemlju gdje je postojalo lokalno stanovništvo. Takvo šta nije zabilježeno nigdje u historiji, a nije ni to! To je van pameti! Osim toga, ovo nisu bili nenaseljeni, pusti predjeli. Tu su živjeli Iliri, Tračani, ostaci Rimljana i dr. Tu je bilo nekad uspostavljeno rimsko pravo, pa zar bi starosjedioci sve to dali tim golaćima koji su se dotepli od „iza Karpata“! Ta priča sa naukom nema nikakve veze. Nitko nije opisao i zapisao ikakvu bitku tih Slavena i domicilnog stanovništva! O tome naprosto nema nikakvog ni pisanog ni arheološkog traga. Nek neko pokaže ijedan historijski spomenik Tračana i Ilira na kom nisu srpska imena! Do 19. stoljeća je u Beču postojao ilirski ured za Srbe! A


133

od 19. stoljeća- zamjena teza! Albanci postadoše Iliri!? U knjizi antičkog pisca Plinija Starijeg sačuvani su spiskovi za regrutaciju lokalnog stanovništva Ilirije u rimsku vojsku iz 12. godine n.e. Na tim spiskovima su navedena srpska plemena Deretići, Dermasti, Klindići, Dende ( C.G.), Grabljani ( C.G/ Hercegovina) Rudinjani i drugi od kojih mnogi još i danas imaju potomke baš na tim mjestima. U enciklopediji BRITANICA se spominje neki vladika Nikita iz Terezijana ( današnja Palanka u Srbiji) iz 366. god. koji je napisao 6 knjiga na tračkom jeziku, i njima podigao srpsku kulturu na viši nivo. Te knjige su sakrivene jer trački jezik= srpski jezik! Da su bile napisane na nekom jeziku koji nije bio srpski- na sve strane bi se spominjale! To je sve u sklopu nametanja germanske historijske škole i potiskivanja autohtonističke historijske škole. Do Berlinskog kongresa u Srbiji se još nešto znalo i imala se svijest o tome da smo mi antički narod. Jovan Branković i drugi pisali su o tome. Poslije Berlinskog kongresa sve se izvrće naopačke, postajemo tikva bez korjena, dotepenci., okupatori, rušioci, a svi koji to stvarno jesu- proglašeni su starosjediocima!!! O porijeklu Šiptara (Arbanasa, Arnauta, Albanaca). Djordje Manijakos vojskovođa ( kasnije poginuo u napadu na Carigrad) je 1043 doveo na Siciliju Albance iz područja Arabijskog poluostrva kamo su nekoliko generacija ranije stigli sa Kavkaza ( gdje i danas postoji pokrajina Albanija), kao


134

rezervne čete za svoje ratničke pohode. Nakon njegove pogibije, nisu znali što da s njima rade, jer tamo nisu mogli ostati s obzirom da su bili muslimani, a Vizantija ih nije htjela primiti jer su se borili protiv nje, pa je srpski vladar Vojislav dozvolio da se nasele ispod planine Raban ( otuda ime Arbanasi) na teritoriji gdje je on vladao ( današnja Albanija). Kroz stoljeća su se većim djelom asimilirali sa Srbima, a kad su došli Turci, oni su se odjednom sjetili da su nekad bili muslimani i počeli su se ulagivati Turcima. S obzirom na njihov primitivizam i violentnost, ekstremnu plodnost, Turcima su dobro poslužili za pokoravanje i uništavanje Srba kao bašibozluk ( okrutni nasilnici i pljačkaši). Do tada njihova granica je bila Drim, a od tada se šire ( 16/17) na sjever čak do Kosmeta. Iz tog istog razloga su Šiptari (kako oni sami sebe zovu a što znači- brđani) na ovim prostorima podržavani čitavu svoju odtadašnju historiju, da bi „disciplinovali“ i preplavili svojim natalitetom Srbe i sprečili ih da imaju pristup moru. Iz tog razloga je 1913. formirana i država Albanija na HISTORIJSKOJ teritoriji autohtonih Srba! Da bi se nekako obezbjedilo to historijsko „pravo“ Albanacima izmišljane su razne laži ( koje su se počele plasirati odmah poslije Berlinskog kongresa), a jedna od najvećih je ta da su oni potomci Ilira! Na osnovu toga su dobili državu, iako ona sakrivena historija koja se može iščitati iz djela antičkih pisaca i historičara ( npr. Plinije Stariji, Dion Casius, Kit Curtis...) govori o tome da su Srbi prije Nemanjića živjeli na višestruko većem prostoru negoli je bila država Nemanjića i da im je prije toga


135

vremena prestolnica bio SKADAR više od 1000 godina, koji se nalazio nekako u centru te države koja je obuhvatala područje od Krke do Peloponez pa čak i Kretu, a da se ne govori o Maloj Aziji, području pritoka Tigrisa ( gdje i danas postoje toponimi vezani za srpsko ime) i dr. Vatikan se nadao da će pomoću 10-ak % katoličkog stanovništva među Albancima ( koji su se pokatoličili za vrijeme Venecijanske okupacije priobalja) i dodatnim misionarenjem uspjeti preobratiti Albaniju u rimokatoličku zemlju i tako sebi stvoriti odskočnu dasku za daljnje osvajanje „šizmatičkih“ ( pravoslavnih ) prostora. Zbog toga od sredine 19 stoljeća na sceni je- zamjena teza: Srbi došljaci a Albanci autohtoni, mada za to nema niti jednog vjerodostojnog historiskog dokaza! Naprotiv, svi postojeći dokazi tvrde suprotno! Za vrijeme Broza Albanci iz Albanije su konstantno prelzili na Kosmet jer je Broz kao vatikanski eksponent dozvolio da granica bude otvorena. Prema službenim podacima u tom periodu ih je prešlo preko 300 000, a u stvarnosti i mnogo više, što je, s obzirom na njihov natalitet dovelo do taga da autohtono stanovništvo spadne na 10 %! Da se to nije desilo, Srbija bi našla zajednički jezik sa dotadašnjim kosmetskim Albancima u vidu odgovarajuće autonomije, da se nisu umiješali Vatikan, Austrija, i Njemačka preko EU i USA!! Na žalot i Srba i Šiptara, budućnost nije nimalo ružičasta. Ako se Šiptari ne osvijeste, „oni“ će im uzeti SVE ( zato su se i umiješali!), a njima ostaviti samo prostituciju, drogu, glad i trajnu bijedu!


136

Odnedavno, kad je teorija o ilirskom porijeklu Albanaca počela da „pušta vodu na sve strane“, a i ispunila je svoj zadatak ( otela Srbima sve što se oteti moglo- terotoriju današnje Albanije, Kosmet i pola Makedonije i Crne Gore), sad Albanci treba da posluže Vatikanu za otimanje daljih pravoslavnih područja ( Tesalija, Epir itd) pa ih sada, u tu svrhu, počinju predstavljati kao potomke Helena! Njih koji su 1043. dovedeni iz kavkaske pokrajine Albanije, a zatim prebačeni na Balkan dobronamjernošću naivnog srpskog vladara Vojislava! O tome piše pisac Mihajlo Taliot u 11. vijeku koji je suvremenik tih događanja, ali i njegova djela su odstranjena iz svih javnih biblioteka. Ovi Šiptari koji su sišli u nizine i predstavljaju OVK i UČK su svi redom Arnauti, tj mješanci sa Srbima, jer su stoljećima otimali srpske žene ( Tači, Haradinaj, Limaj i dr.) Kad je Austrija namjerila da ih pokatoliči i iskoristi, uvidjela je da ima premalo katolika među njima da bi to mogla, pa je uzela drugu metodu proglašavajući ih Ilirima ( 1860), starosjediocima! Njemačka, Vatikan i Austrija su uočili njihov natalitet i planirali da će ih pokatoličiti, a onda sa njima profitirati u smislu daljih križarskog ratova protiv preostalog pravoslavlja. Još 1913. kad su velike sile proglasile državu Albaniju sa ciljem da Srbe odgurnu od mora, u Tirani je bilo više Srba nego Šiptara! Ispod Skadra su grobovi srpskih vladara! A i pjesmu o zidanju Skadra nisu spjevali Šiptari nego Srbi!


137

Njemačka se uortačila sa Vatikanom jer joj je stalo do „nezavinog“ Kosova s obzirom da joj preti energetska kriza ( ima 18 nuklearki koje mora zatvoriti, a zamjene za njih nema!), a ispod Kosmeta su najveće rezerve lignita u Evropi ( vrijednosti 5 000 milijardi $!)! Dobar je i lignit kad su propali svi pokušaji da se dokopa iračke nafte kroz gradnju pruge Berlin- Bagdad što je bio i jedan od najvažnijih Hitlerovih ciljeva. Priče o EU su priče za malu djecu. Oni su nama svima na Balkanu namjenili ulogu svoje kolonije! O historiji BOSNE I HERCEGOVINE . U Hercegovini su od 12/13 vijeka vladali Nemanjići, a u Bosni banovi Jablanovići, koji nisu imali pravo nasljedjivanja jer je ban vojna titula. Da bi postali nasljedna dinastija, orodili su se sa Nemanjićima i jedan od tih potomaka je Kotromanić po čemu su se kasnije tako prozvali, iako su u suštini Jablanovići. Kod njih se u 11. stoljeću pojavila kršćanska sekta tzv. bogumila koja je predstavljala neko organizaciono slobodnije kršćanstvo i prihvatio ju je narod kao svoju narodnu crkvu, koja je imala drugačiju organizaciju nego pravoslavna crkva vlastele i vladara. Na njih je u toku 14 križarskih ratova ( neki historičari tvrde i mnogo više) na Bosnu i Hercegovinu Vatikan vršio pritisak da pređu u rimokatoličku vjeru i oni i stanovništvo, što je teško išlo. Tim više što je narod imao svoju narodnu vjeru a što je bila sekta pravoslavlja, dok su vladari i plemstvo bili ortodoksni pravoslavci, pa je po


138

pitanju vjere vladala prilična tolerancija i vladar nije imao moći da prisili stanovništvo na katoličenje, bez obzira na pritiske i ucjene Vatikana. Vatikan je posebno inzistirao, a i sam u tom učestovao, u progon i zatiranju bogumila. Katolika je bilo tada jedva 2% ( rudari Sasi i sl.) Neki od vladara iz dinastije Jablanovića ( Stefan IV Kotromanića) su podlegli pritiscima i lažnim obećanjima pomoći Vatikana pred turskom opasnošću i prešli na katoličku vjeru, te pokušali da izvrše naredjenje Vatikana pa da i narod prevedu, ali su doživjeli fijasko i zaratili sa vlastitim narodom! Zbog toga je Bosna „šapatom pala“ u tursko ropstvo jer narod, i pravoslavci i bogumili preostali nakon terora pokušaja pokatoličavanja u mnogobrojnim križarskim ratovima nisu htjeli da se bore na strani takve svoje dinastije. Zbog toga se sa sigurnošću može reći: svi današnji muslimani u BH su potomci Srba pravoslavaca, a manjim dijelom Srba bogumila koji su preostali nakon 14 križarskih vatikanskih ratova čiji je glavni cilj bio istrebljivanje bogumila! Katolika ( ne Hrvata!!) je tada bilo najviše 2% i oni su se pred Turcima razbježali. Jedan od dokaza je i činjenica da je više od 20 turskih vezira bilo srpsko-pravoslavnog porijekla, a da su gotovo sve turske vojskovođe u XV i XVI stoljeću bili SRBI! ( a ne Hrvati!). Strani poslanici koji su dolazili na osmanlijski dvor su se čudom čudili što je srpski jezik tamo više zastupljen nego turski i što se vojne naredbe najprije izdaju na srpskom pa tek onda na turskom. Čak je i Mehmed Osvajač bio Srbin od Brankovića i odlično je znao srpski jezik. Vojne naredbe su se na dvoru u Stambolu najprije


139

izgovarale na srpskom, pa tek onda na turskom! U Hercegovini je narod pružao otpor Turcima, za razliku od Bosne, jer njihovi vladari ih nisu prisiljavali da se pokatoliče. Hrvata nema među muslimanima, ali oni se iz sve snage, po nalogu Vatikana, trude da zavade Srbe pravoslavce i Srbe muslimane ( vidi Meša Slimović, Osman Djikić, Ivo Andrić) Svi muslimani su dok je trajalo tursko carstvo koristili ćirilicu, a latinicu im je tek nametnula austrijska carevina. Ćirilicu su koristili i franjevci, a fra Jelinić u svojoj knjizi piše da se kod franjevaca izučavala vjera i srpski jezik! U turskom jeziku ima mnogi srbizama koje smo mi iz neznanja proglasili turcizmima, jer Srbi su stariji stanovnici Male Azije negoli Turci. I danas ima mnogo sela od Istambula do Ankare gdje žive Turci koji za sebe kažu da su Srbi! Inače, lingvisti su pronašli preko 3000 srpskih riječi u mađarskom, pa čak i aramejskom jeziku. 1.2.3. Izmišljeno doseljavanje Srba na Balkan

Za osnov današnje historije Balkana uzima se neki navodno Porfirogenetov spis, koji uopće nije Porfirogenetov već su mu ga naknadno pripisali tek 1611. kad su ga po naredbi Vatikana napisali/prepravili neki vatikanski fratri. Naime, bizantski car Porfirogenet uopće nije bio historičatr, niti kroničar i on je napisao samo dva spisa: jedan se odnosi na dvorske ceremonije, a drugi na organizaciju države. Njemu je prikačen neki dodatak, a taj lažni spis je pisan sa tendencijom


140

da veliča historiju Hrvata i Mađara i njihov udio u njoj, a da potisne Srbe, ali na posve konfuzan i nekritičan, ničim argumentovan i nadasve nestručan način. U tom spisu, koji ima karakter nemušte papajanizanije, su pobrkani datumi i likovi unutar 200 godina, što apsolutno ukazuje da se radi o podvali i falsifikatu, jer da je to autentično Porfirogenetovo djelo, on bi bar o tome vodio računa. Ovaj spis se gotovo 150 godina uzima kao jedan jedini izvor za našu historiju. Žalosno je da se svi naši historičari i svi univerzitetski profesori historije pozivaju na ovaj falsifikat! Kad to vidite smuči vam se. Vidite jednu bijedu, nepoštenje i nepoštivanje vlastitog naroda, upropaštavanje budućih generacija i dovođenje u pitanje opstanka svog naroda, a sve zarad nekog trenutnog ličnog interesa i komoditeta! A ovo (ne)djelo je nastalo ovako: Godine 1601. je katolički svećenik Mavro Orbini iz Dubrovnika, pošten, objektivan i stručan historičar objavio svoje djelo „ Kraljevstvo Slovena“ u kojoj govori pretežno o Srbima i daje im u historiji mjesto koje im pripada. Istovremeno je negdje, samo usput spomenuo Hrvate, što je izazvalo paniku u Vatikanu! Odmah je bio raščinjen, a njegovo djelo spaljeno, zato što je navodno veličao „šizmatike“. U namjeri da pobiju te istine koje su rezultat naučnog rada Mavra Orbinija, Vatikan određuje grupu fratara koji će napisati- kontra djelo ( „O narodima“) i podmeću ga PORFIROGENETU koji je živio 600 godina ranije! I na tom falsifikatu u kom nema baš ništa historijski tačno i


141

dokazano, koji je pun nebuloza, do kraja konfuzan u vremenu i prostoru- se zasniva današnja „službena“ historija Balkana i šire! U njemu se, obrnutoo nego kod Orbinija, dominantno spominju Hrvati, a Srbi samo periferno, tj. obavljena je zamjena teza! Nije uopće bilo teško dokazati porijeklo ovog falsifikata koje vrvi od nelogičnosti, historijskih neistina i nebuloza, koje su trebale učiniti vjerodostojnom neistine o historiji Hrvata, ali nisu. Možete li zamisliti koji je „kalibar“ srpskih naučnika i univerzitetskih profesora koji su historiju zasnovanu na ovakvom izvoru desetljećima predavali mnogim mladim generacijama kao vjerodostojnu? Da se ne bi otkrile te laži iz svih biblioteka sklonjena su djela antičkih historičara, a također stari srpski rodoslovi iz crkava i manastira su uništeni ili sklonjeni. Do Berlinskog kongresa ( 1878 ) se znalo da su Srbi antički narod i autohtoni na ovim prostorima, a ne tikva bez korijena kakvima ih tendenciono počela od tada predstavljati vatikanska ideologija zbog toga što nisu svi prešli na rimokatoličanstvo, na čemu oni intenzivno i beskurpulozno rade već 1000 godina. Berlinski kongres je donio velike nevolje stanovništvu Balkana zbog čega će ono od tada pa nadalje stalno da krvari. To je predvidio predsjednik udruženja američkih povjesničara koji je rekao: „ Prije 1878. imali smo jednog bolesnika ( Tursku), a nakon 1878. imamo tamo nekoliko manijaka pošto je Berlinski kongres odveo


142

Balkan u ludilo!“ Ovo otuda što se uticaj Rusije smanjio u korist Austrougarske, što je povećalo napetosti između dva carstva, a novo uređenje Balkana je dovelo do novih napetosti na tom području koje će rezultirati Balkanskim ratovima, a djelomično će dovesti i do I i II svjetskog rata i genocida nad Armenima u Turskoj i Srbima u Hrvatskoj. Kreatori ovih laži su iskonstruirali lažnu historiju ovih prostora u namjeri da dokažu (?!) da su Srbi neki dotepenci koji su došli u TUĐU ZEMLJU(!), a da se pri tom tačno ne zna ni od kada ni od kuda. A kako se to uopće i moglo dokazati, kad to nije istina i kad za tu vatikansku teoriju nema ni pisanih ni arheoloških nalaza, a kompjuterska simulacija te navodne „velike“ seobe od iza Karpata, koju vatikanski „historičari“ su smjestili u VII vijek, teško da bi se i danas mogla realizovati kad postoje savremena prevozna sredstva i sve ostalo potrebno da se 10-ak milona ljudi od “iza Karpata“ uputi na Balkan, gdje je samo jednoj porodici koja bi se uputila na takav put, trebala rezerva od 1.5 tonu hrane koja se nije mogla kupiti u prodavnicama usput! Također se nije mogla niti posijati i užnjeti, jer za to treba vrijeme... Ta teorija i po svim drugim pitanjima „pušta vodu“, jer ovo nisu bili pusti predjeli, tu su još postojale institucije Rimskog carstva zasnovane na rimskom pravu, a ti navodno prispjeli Slaveni nisu imali kapacitet da te starosjedioce ni protjeraju, ni pobiju ni asimiliraju....


143

Kasnije, kad su pronađeni tragovi srpskog jezika na području današnje Srbije u Vergilijevim stihovima iz 1. stoljeća nove ere ( koji se brižno čuvaju u vatikanskim podrumima) i pobili teoriju o doseljavanju u 7. stoljeću, tvorac ovih laži je odmah dodao novu laž, koja bi trebala da zaštiti prethodnu, pa su počeli tvrditi da su „neki“ Slaveni došli i prije te selidbe u 7. stoljeću!? Pitamo se, koliko će takvih „krpanja „ ta lažna teorija morati još da pretrpi da bi se održala ili bar produžila vijek svog trajanja? To je sve urađeno da bi se Srbima stvorio komleks manje vrijednosti i tako ih se učinilo pokornima Vatikanu, kad već nisu olako prelazili na katoličku vjeru da ih tamo „modelira“ prema svojim potrebama vatikanski prelati. Vatkikan je za ove laži dobio podršku Nijemaca i Austrijanaca, jer su im se interesi u vezi pretenzija na Balkanu- poklapali. Te su priče počele da se nameću kao službena historija poslije Berlinskog kongresa. One, naravno, ne mogu objasniti odakle na grčkim vazama karakteristični srpski znak 4 ocila, a niti mogu odgovoriti odakle Lužički Srbi na sjeveru Evrope! Zato se stvarni arheološki argumenti ( kao i svi drugi) moraju kriti, a rad na istraživanju prave historije- zabranjivati! Dakle, ta priča o dolasku Slavena na Balkan u 7 stoljeću može biti okarakterisana samo kao demagoška ili bajkovita! Tako su Srbi postali žrtva zavjere koje moraju da se riješe da ne bi potpuno nestali sa političke scene! Prema diktatu Berlinskog kongresa postavljena je i granica na Drini. Time su se bavili naučnici Deretić-


144

Antić-Jarčević i rezultate istraživanja objavili na jednoj naučnoj konferenciji, a zatim ih objavili i u knjizi «Izmišljeno doseljavanje Srba», Sardonija Beograd, 2009. Evo što su oni utvrdili: Današnji srpski istoričari još uvijek zastupaju teoriju koja je postala dominantna ( uglavnom na našem području!) prije nekih 130 godina, prema kojoj su Srbi došljaci na Balkanu. Pri tome se misteriozni nestanak stvarnih starosjedilaca prećutkuje ili se eventualno konstatuje da su ih Srbi istrebili ili protjerali u brda. Današnji čitalac je obično uvjeren da za takve tvrdnje postoji bezbroj historijskih dokaza. Ali, to nije tačno! Čitava ta teorija počiva na samo jednom jedinom spisu «De Administrando Imperio» koji se pripisuje vizantijskom caru Konstantinu VII Porfirogenetu iz X vijeka, koji uopšte nije bio historičar, niti se time bavio! Takav odnos prema ovakvoj «historijskoj istini» doveo je do ozbiljnih političkih posljedica jer je pružio «argumente» za polaganje nekakvih «historijskih prava» onima koji ih uopšte nemaju, a oduzeo je stvarna historijska prava onima koji ih imaju! Budući da ova teorija o navodnom doseljavanju Srba na Balkan u VII stoljeću nije potkrepljena nikakvim istorijskim izvorima prije i poslije nastanka ovog Porfirogenetovog spisa, to je postala sumnjiva nekim ozbiljnim historičarima koji su je podvrgli kritičkoj analizi. Tim više što je taj spis, za bolje poznavaoce historije, bio u nekim svojim dijelovima kontradiktoran, a neki njegovi dijelovi su pisani na lošem grčkom jeziku što je pobuđivalo sumnju u njegovu vjerodostojnost. Osim toga, pisac je


145

pobrkao godine i događaje u rasponu od 200 godina i nije znao ono što bi jedan bizantski car, u vrijeme svoje vladavine, morao znati. Također je sumnjiv i način i vrijeme kad se ovaj spis pojavio, a pojavio se u tek 17. vijeku, vijeku najvećih falsifikovanja stvarne historije. Analize ukazuju da je spis djelomično prerađen i falsifikovan sa ciljem da se pojača historijska uloga Mađara i Hrvata na velikim prostorima na kojima su Srbi autohton narod, te da se ime Srba maksimalno potisne a umjesto njega da se forsiraju imena Ilira i Slavena. Naročito je sumnjiv onaj dodatak spisu pod naslovom « O narodima» koji je pun tendencioznih historijskih nebuloza. U knjizi: «Izmišljeno doseljavanje Srba» autora Deretić-Antić- Jarčević data su tri naučna rada koja govore o tome. U jednom od njih je izvršena precizna analiza kontradiktornosti u navodnom spisu cara Konstantina Porfirogeneta i izloženi su dokazi da je ovaj spis naknadno PROŠIREN u vatikanskim »radionicama», vjerovatno 600 godina nakon što je nastao! Ovo falsifikovanje je uočljivo baš zahvaljujući nedovoljnoj stručnosti falsifikatora iz 17. vijeka koji nije dovoljno poznavao historiju i grčki jezik, pa je ostavljao jasne tragove falsifikovanja koji su pojačani još i korišćenjem izraza i toponima iz falsifikatorovog doba, a ne iz doba tog vizantijskog cara! S obzirom na tendecioznost i «kvalitet» tog falsifikata, može se pretpostaviti da ga je uradio neki katolički (hrvatski) fratar prilično oskudnog znanja. Jedan od autora ove knjige je izvršio simuliranje navodnog doseljavanja Srba ( i drugih Slavena) na


146

Balkan u VII stoljeću i dokazao kako je ta priča bez ikakvog osnova, jer je krajnje nelogična, neizvodljiva i ne postoje NIKAKVI historijski artefakti koji bi ju potvrdili, ali zato postoje bezbrojni koji je opovrgavaju. U ovoj knjizi, također je prikazana i analiza laži o ilirskom porijeklu Šiptara, jer se do 19. stoljeća pod Ilirima kod skoro svih historičara podrazumijevaju Srbi. Budući da je historija kraljica nauka, jasno je koliko naknadne intervencije mogu štetiti narodima na koje se odnosi ta historija, što je najbolje vidljivo iz sudbine srpskog naroda. Zato u borbama među narodima postoji jedno pravilo koje glasi: Ako hoćeš da uništiš jedan narod- uništi najprije njegovu historiju. To pravilo je primjenjeno baš na Srbima. Zahvaljujući falsifikovanju srpske historije i naturanjem te falsifikovane historije, srpski narod je došao u situaciju pred potpuno nestajanje! Ove pogubne posljedice bi trebale navesti SANU i one koji vode srpski narod, da se konačno prenu iz letargije i da pokušaju spasiti što se još spasiti može. Ali, to se ne dešava! Njima je i dalje na prvom mjestu njihov sitnosopstvenički interes! Zato uporno ćute i čuvaju svoju sinekuru, a za to vrijeme država i narod propadaju...... Na osnovu ova tri naučna rada autori donose zaključke o spisu Porfirogeneta: Vizantijski car Konstantin Porfirogenet VII, koji je živio od 905-959. je negdje između 940. i 950. godine napisao uputstvo svom sinu Romanu kako


147

da vlada carevinomkad postane car. To njegovo djelo je bilo didaktičke prirode, nije historijsko djelo niti kao takvo ima ikakvu historijsku vrednost, pa ga nitko od kasnijih vizantiskih historičara i pisaca niti ne spominje! Taj mali spis izvađen je iz vatikanskih arhiva, prerađen ili možda čak sav nanovo napisan i objavljen tek u 17. vijeku ili tačnije 1611. u Lionu kao autentičan! Inače, 17. vijek je bio vijek velikih falsifikata i podmetanja u zapadnoj Evropi, pa su u to vrijeme i Hrvati objavili ljetopis zetskog popa Dukljanina kao «Cronicon Croatorum» (??!!), tj. kao «Hrvatska kronika». Njihovi svećenici su našli u Vatikanskoj biblioteci ( arhivu) skraćeni latinski prevod Dukljaninovog djela i pokušali da ga predstave kao hrvatski dokument. Izmjenili su tekst u pojedinim poglavljima da bi ubacili neku priču o sebi ( kao onu o «Crvenoj Hrvatskoj») i tako je to djelo ostalo trajno osakaćeno. Mnogi kasniji hrvatski istoričari kojima je bilo stalo do naučne istine i vlastitog naučnog kredibiliteta, su prizmnali da je to bila obična izmišljotina! Zašto su baš hrvatski katolički svećenici prepravljali historijske dokumente u vatikanskom arhivu? U 17. vijeku Hrvatska je bila samo jedan beznačajan geografski pojam i brojala je oko 3000 dimnjaka ( domaćinstava). Od hrvatske katastrofe kod Udbine 1493. ( kad su pod vodstvom mađarskog bana Derenčina doživjeli strašan poraz u borbi sa Turcima), a naročito poslije turske pobjede nad Mlecima ( 1540.), te nakon formiranja srpske Vojne krajine – poluautonomne teritorijalne jedinice sa centrom u Karlovcu (1578.), Hrvatska se nije


148

prostirala južnije od Zagreba. Zato je katolički kler, pod vodstvom Vatikana, trebao raditi na povećavanju te Hrvatsku da bi za interes Vatikana katoličila ( ili uništavala) srpsko stanovništvo koje nije pristajalo da se konvertuje u katolike. Tako su, osim Ljetopisa popa Dukljanina, katolički svećenici preradili i spis bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta. Po svoj prilici, oni su napisali i prikačili mu onaj dodatak «O narodima», a autor je morao biti neki nedoučeni hrvatski katolički fratar, koji je slabo ili površno poznavao historiju i zato napravio velik broj grešaka. U svom zanosu da što više uzdigne Hrvate, prešao je razumnu mjeru, pa je to, uz velike greške vezane za podatke iz historije, doprinjelo tome da se lako otkrije njegov falsifikat. Na primjer: prvi «ban Hrvata» Krešimir Oštrivojević (Srbin!) banovao je na području stare Liburnije (mala teritorija između rijeka Krke i Zrmanje) koja je bila u sastavu tadašnje Srpske imperije, kako se tada Srbija zvanično zvala. Svećenik falsifikator piše da je Hrvatska prije Krešimira ( a tada nije ni postojala!) imala 60 000 konjanika i 100 000 pješaka i 5000 lađara! Šta reći na ovo? Autor teksta «O narodima» ispoljava veliku zavist i mržnju prema Srbima, a srpsku državu, njene vladare (od kojih je Pavlimir Ratnik čak savremenik cara Konstantina Porfirogeneta!) ni njegovu prestolnicu uopće ne spominje! Kako bi bilo moguće da pravi Porfirogenet uopće ne spominje Srpsku imperiju, a spominje je jedan vijek ranije nepoznati bavarski geograf koji u svom ljetopisu


149

čak kaže da je to jedna velika imperija iz koje potiču SVI Sloveni! Autor govori da naziv Srbin potiče od latinske riječi rob i da su Srbi kao narod robovska pasmina! Nitko drugi, osim Hrvata, to nije govorio! Ali, tu nastaje problem jezika: Od cara Iraklija (640.) na ovamo, u Vizantijskom carstvu se govori GRČKI a ne LATINSKI! To također ukazuje na to tko je autor podmetnutog dodatka « O narodima») djelu Porfirogeneta. Također, autor tog falsifikata se nije osvrtao na pomen srpskog imena pre uspostavljanja Vizantijskog carstva, od čega vrve djela antičkih pisaca. Također, bio je potpuno neoprezan ( i neuk!) pri nabrajanju imena jadranskih otoka, pa je umjesto antičkih imena koja bi upotrebio svaki pisac iz 10. stoljeća, on je upotrebio italijanska imena iz kasnog srednjeg vijeka! Sva njegova tumačenja porijekla imena pojedinih gradova su pogrešna i smiješna, što govori da autor nije poznavao ni filologiju ni historiju. Dalje, pomiješao je cara Pavlimira zvanog Ratnik ( koji je vladao Srpskom imperijom od 926-942. ) sa županom Krajinom iz 830. Pominje Hvalimira kao sina tog Pavlimira, a on je njegov unuk a ne sin. Osim toga, Hvalimir je rođen poslije smrti cara Porfirogeneta, pa kako bi ga onda on mogao spominjati u svom djelu? To je nepobitan dokaz da sporni tekst nije Porfirogenetov, već da je apokrif (podmet)! Pisac spornog teksta govori o 11 hrvatskih župa u Srbiji, a ne kaže kako se ta država zvanično zvala ( Srpska imperija- što nije mogao da proguta!). Granicu između Srba i Hrvata stavlja istočno od Cetine u vrijeme kad se granica Hrvatske nalazila u


150

predgrađu Zagreba, a granica na Cetini je bila njegov daleki san. Jedno vrijeme Cetina je bila granica jedne banovine u Srbiji, ali to je bilo negdje u 12. stoljeću, pa pravi Porfirogenet koji je živio u 10. stoljeću to nije mogao napisati. Također spominje da je prvi hrvatski ban Krešimir držao Liku, Krbavu i Gacku, a historija kaže da je ta hrvatska banovina završavala na Zrmanji! Pisac teksta nije mogao sakriti da su Hrvati, kao jedno avarsko pleme, došli u Srbiju u VII vijeku, pa te činjenice i ne krije već ih potvrđuje. To dokazuje i savremeni turski istoričar Osman Karataj, koji kaže da su Hrvati porijeklom od jednog turskog plemena po imenu Oguri sa predjela Kaspiskog jezera. Samo ime potiče od starg naziva za to pleme- Kurbat. ( brđani). Da bi se nekako uporedili sa Srbima, izmislili su doseljavanje Srba na Balkan također u VII stoljeću, i to bar malo poslije njih! Otuda i ona priča kako su Hrvati po nalogu bizantskog cara Iraklija ratovali protiv Avara ( tj. samih sebe!?), pobjedili ih i od njih preuzeli Dalmaciju. U toj priči nigdje Srba koji su autohtoni u Dalmaciji! Očigledno, ta priča je izmišljena da bi se Srbima oduzelo pravo na Dalmaciju jer se pokušava zamijeniti teze, pa od autohtonog srpskog stanovništva u Dalmaciji stvoriti došljake na zemlju koju su Hrvati oteli od Avara (tj. od samih sebe)?!! Štaviše, i svi drugi Srbi su dužnici Hrvatima koji su navodno protjerali Avare i omogućili Srbima da se nasele na praznu zemlju!?? A istina je upravo suprotna. Avari su napali Srpsku imperiju i okupirali je, što nije dugo trajalo.


151

Srpski vojvoda Zvonimir ( kog je crkva kasnije proglasila Svetimirom) je preduzeo ofenzivu protiv Avara 640. i protjerao ih iz srpskih zemalja ( Bosne, Mezije, Dardanije, Raške, Duklje i Dalmacije), te je nakon toga ustanovio svoju dinastiju Svetimorovića. Izvjestan broj poraženih avarskih ratnika nije bio voljan da napusti Srpsku imperiju, već su ostali tu u enklavama. Da bi preživjeli, bili su upućeni na srpsko stanovništvo iz okruženja, odakle su se i ženili i miješali s njima. Te enklave su bile uglavnom po rubnim područjima Srpske imperije i vremenom su rasle i spajale se. Vatikan je u njima veoma rano prepoznao rudnik za «bašibozluk», dao im podršku i stavio ih pod svoju vjersku jurisdikciju. Kako je to rubno područje bilo daleko od centra Srpske imperije, a granice u to doba su bile nestabilne, to su te enklave povremeno bile pod franačkim carstvom, a povremeno pod srpskim, u okviru kojih su vremenom stekle izvjestan stepen autonomije. Nakon formiranja ovih početnih autonomnih teritrija, tj banata ( na čelu kog su u vrijeme kad su pripadali Srpskoj imperiji uglavnom banovi bili članovi vladajuće srpske dinastije), stupa na scenu Vatikan sa svojim «ETNIČKIM INŽENJERINGOM»! Kao posljedica toga javljaju se sveopća kleptomanija, tj. mnogobrojne krađe kulturnih i drugih tekovina Srba, kao i teritorija i proglašavaju se hrvatskim. Primjer: ilirski pokret, srpski jezik, dubrovačka književnost; a Ante Starčević ( «otac domovine»- srpski konvert) je i Nemanjiće proglasio hrvatskom dinastijom i po njemu Sveti Sava je «horvastsku crkvu « odcijepio od


152

carigradske, a Miloš Kobilić se na Kosovu polju pokazao pravim Hrvatom; dr Rudolf Horvat je sastavio listu hrvatskih vladara do stvaranja Jugoslavije i na njoj nabrojao 302 «hrvatska» vladara ( u njih je uvrstio sve SRPSKE vladare svih srpskih zemalja!); Ivan Ružić, historičar je čak ustvrdio da je i bugarska dinastija hrvatskog porijekla, kao i Hrvoje Vukčić kom su dodali ono «Hrvatinić!», Vjekoslav Klajić piše «Povjest Bosne» gdje tvrdi da su 95% stanovništva- Hrvati; Matica hrvatska objavljuje zbirku srpskih narodnih pjesama pod naslovom « Hrvatske narodne pjesme»; Paul Riter ( alias Pavle Vitezović) u 17. vijeku tvrdi da Srbi kao narod uopšte ne postoje! On jhe čak napisao knjižicu « Život i mučeništvo blaženog Vladimira kralja Hrvatske», a radilo se o srpskom caru Jovanu Vladimiru. Riter je i austrijske careve Leoploda i Josifa proglašavao carevima cijele Hrvatske. Evropa se grozila na te gluposti i na ulogu tih i takvih Hrvata u vjerskim ratovima, te nije čudo što od tada iz Evrope potekla izreka: «Sačuvaj nas bože kuge gladi i Hrvata» Njih su ovjekovječili Šiler u «Valenštajnu» i Velters u «Limburškim legendama». Mnogi drugi, tj. gotovo svi hrvatski historičari ( Vjekoslav Klaić, Baltazar Krčelić, Ivan Švear, Tadija Smičiklas, fra Dominik Mandić ( iz Zavoda sv. Geronima!), Ferdo Šišić i drug) su beskurpulozni falsifikatori. Nekima od njih bi se tu i tamo potkrala neka „greška“ pa bi napisali i nešto istinito, zbog čega su trpjeli napade onih ostalih. Simptomatično je da su gotovo svi bili katolički fratri, pohrvaćeni Nijemci ili sl. Međutim, njihovi „histotijski“ uratci su redovito dolazili u sukog sa


153

tvrdnjama lingvista ( Dobronski, Kopitar, Šafarik), a nekad i sa nekim iz njihovih redova ( fra Matija Divković, fra Dominik Andrijaš). Ali, većina njih je ipak omalovažavala i izvrtala činjenice dokazane relavantnim historijskim artefaktima, a neke je i prepravljala ili dopisivala ( Ljetopis Popa Dukljanina, „Hroniku“ Ivana Đakona, Porfirogeneta i tko zna šta sve još ne! Jedini objektivan naučnik na polju hrvatske istoriografije je bila Nada Klaić, ali i ona u granicama koje joj je tadašnja politika nametnula. Međutim, ona je ipak svoje tvrdnje nastojala potkrijepiti artefaktim, za razliku od ostalih koji su smatrali da „papir trpi sve“, pa su zato svašta i pisali.... Međutim sa tim se nije prestalo ni do dana današnjega. Današnji Hrvati ( koji nemaju nikakve genetske veze sa tim tadašnjim Hrvatima, ali imaju vatikanske, što je još jedan jak dokaz da je glavni mešetar na Balkanu upravo Vatikn!) su nedavno kod UNESCa zaštitili kao hrvatske: srpske gusle, srpsku ojkaču, srpsku ličku kapu a sad se spremaju da to urade i sa srpskim glamočkim nijemim kolom! Dakle, kleptomanija i dalje traje..... Srbi su prvi put čuli za Porfirogenetov spis i za doseljavanje Slovena na Balkan u vrijeme Ilirskog pokreta polovinom 19. stoljeća preko jednog katoličkog svećenika kog je poslao Vatroslav Jagić. Sve te nebulozne priče uveo je u školske programe u Srbiji vrli srpski ministar Stojan Novaković poslije Berlinskog kongresa za vrijeme svog ministrovanja od 1880-1883. Jedan jedini čovjek je o tom odlučivao uz pritisak iz Beča i drugih centara moći


154

sa zapada. A on nije ni bio historičar, nego pravnik! Služeći se polugama vlasti Stojan Novaković je otjerao u prijevremenu penziju Panteliju Srećkovića profesora historije na Visokoj školi u Beogradu, a na njegovo mjesto postavio je svog kuma Ljubomira Kovačevića koji nije bio istoričar! Iduće godine, kad je Stojan Novaković postao premijer, svog kuma je unapredio za ministra prosvjete. Taj Ljubomir Kovačević je napisao neki historijski pamflet kojim je oslobodio Austrougare noćne more po pitanju Hercegovine, jer je Austrougarska nastojala da nađe neko uporište na osnovu kog bi zabranila Srbiji da «gleda preko Drine». To nije bilo lako jer se srpski karakter Bosne i Hercegovine nije mogao osporiti, s obzirom da je ona djedovina Nemanjića, nikako osim lažima i falsifikatima, što je taj Ljubomir Kovačević uradio. Zašto? Ili je bio podmićen ili ucijenjen! Interesantno je da su Austrougari potkupili i kaluđera Ilariona Ruvarca koji je za austrougarski interes podržavao ovu ujudurmu! Na osnovu svega ovoga, Srbima je na Berlinskom kongresu dat diktat da više ne gledaju «preko Drine» ni preko Dunava! Autori knjige «Izmišljeno doseljavanje Srba» na osnovu široke analize također zaključuju: «Celokupna konstrukcija spornog teksta nosi obeležje političkog stanja kod Hrvata na početku 17. stoljeća. Delo koje je pripisano vizantijskom caru Konstantinu VII Porfirogenetu, tačnije onaj deo koji se upotrebljava kao izvor za istoriju Srba i Hrvata,


155

dokazano je hrvatski falsifikat iz 17. stoljeća. Taj spis nema nikakve vrednosti kao istorijski dokument, jer je to jedan od hrvatskih političkih pamfleta. Taj tekst nije pisao neki istoričar, jer ne bi napravio toliko krupnih grešaka da celo delo liči na neku sprdnju sa istorijom. Sve ukazuje na to da je autor teksta neki hrvatski fratar, koji nije bio neki učeniji čovek. Tekst je na grčkom jeziku ali na tako lošem da i to dokazuje da piscu teksta grčki nije bio materinji jezik ( a caru Porfirogenetu je zacijelo morao biti). « Na falsifikovanoj historiji temelji se antisrpska zavjera, koja je u ovom vremenu dostigla svoj vrhunac i obuhvatila sve vidove nacionalnog, državnog, vjerskog, kulturnog, ekonomskog i svih drugih vidova života. U centru zavjere stoji Vatikan, koji iz sjenke vuče sve poteze. Izvršioci su zapadnoevropske nacije udružene u Evropskoj uniji i SADu. Kao rezultat sinergije djelovanja ovih mračnih sila, srpska nacija je na rubu potpunog uništenja, a teritorija države Srbija je do te mjere okusana da još jedva išta postoji. Neprekidno ometanje i sprečavanje uspostavljanja države i njenih institucija, te ekonomskog i bilo kog drugog razvoja, ucjene i poniženja koji pljušte svakodnevno, doveli su Srbiju i preostali srpski narod na rub ambisa. Najžalosnije u svemu tome je to što su tome uveliko doprinijeli baš neki Srbi ( koji se tako zovu ali se tako ne osjećaju!). Oni su u pravom smislu te riječi grobari srpske nacije, a među njima su u bar 90%


156

slučajeva tzv. intelektualci, tj. sloj društva sa visokom školskom spremom! Izuzetaka ima toliko malo da se ne može ni vidjeti da li i postoje. Taj sloj društva je, po prirodi stvari, predodređen da vodi naciju, kao što je kod drugih naroda. Međutim, srpski „intelektualci“ to rade isključivo na štetu srpskog naroda! Zašto baš samo Srbi imaju takvu moćnu kvaziinteligenciju? Razlog što Srbi nemaju inteligenciju već uglavnom kvaziinteligenciju leži u tomne što je planski, kroz stoljeća i milenijume, nad Srbima u kontinuitetu vršeno istrebljivanje elita ( „sječe knezova“), pa se na mjesto elita uvukla kvazielita. O tome piše i veliki prijatelj srpskog naroda Švicarac Arčibald Rajs ( došao u Srbiju 1914. )u svojoj knjizi „Čujte Srbi“. Evo što on, između ostalog, kaže: „Nemate vi Srbi elitu dostojnu poštovanja! Tako, umesto nacionalnih heroja, sitni prevaranti odlučuju o sudbini naroda, dok se časni ljudi povlače pred zločincima. Rezultat: katastrofalni nacionalni pad u kratkom vremenu. Vladajuća klasa radi na obaranju moralnih vrlina srpskog naroda dajući mu loš primer. Stoga pravi intelektualci ove zemlje ne uspevaju u Srbiji, pa obeshrabreni napuštaju borbu. Zato vam je politički kadar kukavan. Ljubomora je tekovina onog izrođenog dela stanovništva, dela koji čini „inteligenciju“, kako se ona neopravdano naziva. Mnogi pripadnici te „inteligencije“ bi hladno žrtvovali slobodu i opstanak svoje zemlje, ako bi to njima lično bilo od koristi. Posledice ovakvog načina rada su pogubne za zemlju. Funkcioneri su vam, po pravilu, najgoreg kvaliteta. Mislite li da je diktatura partija demokratska? Istinsku demokratiju će sigurno mnogo bolje obezbeđivati savet od 25 najmudrijih ljudi nacije, nego Skupština koju je


157

napunilo 300 nekih ludaka, skorojevića, mutivoda, sebičnjaka i podmićivača, za koje je početak i kraj demokratije u njihovoj ličnosti. „ Bez obzira što je Arčibald Rajs ovakva svoja zapažanja zapisao još poslije I svjetskog rata, ona su i danas, itekako, aktuelna. To jest, NIŠTA SE NIJE PROMIJENILO! Pa zar je onda čudno što smo doživjeli ovo što smo doživjli i što nam je samo još gore u perspektivi? Evo što su ti grobari o kojima govori dr Jovan Deretić uradili/dozvolili da se uradi srpskom narodu: 1. Osporeno je istorijsko pravo srpskog naroda na njegove teritorije. Teritorija današnje Srbije je okljaštrena i smanjena na manje od polovine u odnosu na onu iz 1918. godine, a i ta je bila samo jedna polovina od stvarne historijske teritorije srpskog naroda. Rad na ispiranju mozgova je bio potpuno uspješan tako da većina današnjih Srba smatra da je to normalno! Ako Srbi traže neku od svojih istorijskih zemalja na koju imaju puno pravo, predstavljeni su pred cijelim svijetom kao agresori i otimači tuđih posjeda i predsatvljeni su kao agresori na svoju vlastitu kuću! Takvima ih ne predstavljaju samo oni koji su im oteli te teritorije, već i oni koji se navodno Srbima zovu ( „kandićke, biserkovice, dimitrijevići, čanci „i sl. ) 2. Svaka nacija je proizvod svoje historije i kulturno je toliko razvijena koliko je bogata njena


158

istorijska kulturna baština. Srbe su agresivni divlji narodi odsjekli od svojih istorijskih korjena i bacili ih među varvare gdje im nije bilo mjesto, te time počinili pravi kulturni genocid. Tako su od jednog starog kulturnog naroda koji je bio nosilac istorije i tvorac civilizacije, napravili šaku beznačajnih varvara. 3. Srpskoj crkvi oduzet je rang primogene apostolske crkve u vaseljeni i gurnuta je u red provincijalnih crkava i kao takva treba da bude podređena bar Grcima, ako ne i Latinima ( na čemu se stalno radi!). Grci trguju sa pravoslavljem i već su četiri puta potpisivali uniju sa papam u ime SPC bez saglasnosti SPC, što se sprovodi uz saradnju sveštenstva višeg ranga SPCa. (Inače, to kršćanstvo je Srbima natureno i od kad im je natureno, Srba je sve manje i manje i na sve manjoj i manjoj teritiriju su, nad čim bi se netko konačno morao zamisliti!) 4. Sa lažnom historijom i izopačenim vrednovanjem nacionalnih osobina i karaktera, stvoren je kompleks niže vrijednosti kod srpskog naroda. Ovo je imalo za cilj da pripremi teren za pokoravanje i porobljavanje srpskog naroda. Time se namjeravalo dokazati da su Srbi ( a time i svi Slaveni izdanci srpskog naroda ) narod koji nije sposoban da vlada sam sa sobom i kome treba tutor, tj. kome treba netko tko bi ga okupirao i porobio i tako ga usrećio!? 5. Bačena je kleveta i blato na sve svijetle srpske istorijske likove, s namjerom da nitko od njih ne bi mogao poslužiti kao uzor naciji. Jedan katolički


159

pisac proglašava i Vuka Brankovića i Miloša Obilića izdajnicima, mada historija govori suprotno. Na cara Dušana najviše blata nabacala je baš srpska kvazielita ( profesori (?!) Sima Ćirković i Božidar Ferjančić) i SPC ( koja ga je proglasila osvajačem, a on je samo pokušavao da oslobodi bar dio okupiranih srpskih zemalja!), a na slavnog kneza Lazara moralno problematični arhimandrat Ilarion Ruvarac koji ima „mnogo putra“ na glavi! Istovremeno, mnogim ličnostima koje su kreirale historiju i civilizaciju svijeta- osporeno je da su Srbi! 6. Ukorjenjena je klica razdora među Srbima i osporavanjem srpstva Makedonije i lažna priča o postojanju dvije države u srednjem vijeku: Raške i Zete, dok su obje bile dijelovi iste Srpske imperije. 7. Svi Slaveni su Srbi i tako su ih nazivali u antičko vrijeme i sve do 10. vijeka, a neki i dalje. Pojava i afirmacija slavenskog imena došla je kasnije, a njena upotreba se intenzivirala tek u 16. vijeku, iz političkih razloga. Tako su Srbi političkom propagandom umjesto matice slovenstva, postali samo jedan njen nevažan ogranak! Tipična zamjena teza! 8. Iako su baš Srbi ti koji su dali pismenost Evropi ( pismo srbica!) o čemu postoji mnogo arheoloških dokaza, falsifikatori historije su proglasili dva brata iz Vizantije, Konstantina i Metodija koji su bili u misiji suzbijanja germanskog sveštenstva u Moravskoj, donosiocima pismenosti Srbima! Time se htjelo „dokazati“ da su Srbi, koji su podigli prve crkve u vaseljeni (prije Grka i Rimljana) i iz čijeg su pisma nastala pisma drugih u Evropi, do devetog vijeka bili nepismeni pagani!


160

9. Od jedne šake Avara koja je poslije njihovog poraza 641. ostala u Srbiji, vatikansko-germanska propaganda je napravila veliku slavensku naciju Hrvata. Pripisali su im sva historijska prava na srpske teritorije, pa čak i na teritoriju koja je bila centar Srbije- Dalmaciju. Danas srpski akademici (Vasilije Krestić) pišu da su Srbi, krajem osmog i početkom 9. stoljeća bili manjina u nekakvoj Hrvatskoj, koja u to vrijeme nije ni postojala, osim kao jedan manji banat u Srpskoj imperiji. Pored toga Krestić se žestoko trudi da objasni nepostojeće „hrvatsko državno pravo“, a da ni jednom rječju nije spomenuo SRPSKO DRŽAVNO PRAVO! Iz takvih stavova proističe hrvatska nacionalna kleptomanija i prisvajanje svega srpskog ( teritorije, jezik, narod, kultura- književnost, ojkača, kola, gusle, nošnja, običaji, ali i vladari: Bodin, Nemanja, car Dušan, kralj Tvrtko, vojvoda Hranić, Vukčić itd). 10. Žalosno je da sve do 21. juna 2007. , kad je u SANU održan PRVI (tek tada!?) okrugli stol na temu porekla Arbanasa, naša zvanična nauka je zastupala stav da su Šiptari Iliri, da su Srbi došli u zemlju Šiptara da im je otmu i u Albaniji i na Kosmetu! To stoji još u udženicima a taj stav je iznio član pregovaračkog tima Srbije Dušan Bataković u svom feljtonu u „Politici“. Da bi takve stvari „prolazile“, sklonjena je iz svih biblioteka Srbije knjiga vizantijskog pisca Mihaila Ataliota koji svjedoči o dolasku Šiptara u Srbiju 1043. godine Time je SANU uzela na sebe ulogu glavnog propagatora šipterizacije srpskih zemalja. Njeni „naučni“ skupovi, kao onaj


161

iz 1988. na temu „Iliri i Albanci“ i objavljeni zbornik „naučnih“ radova idu mnogo dalje u širenju šiptarske propagande i od svih šiptarskih ekstremista! To je strahovita šteta i sramota za SANU. Imajući u vidu to, zar nije neumjesno optuživati SANU za navodni MEMORANDUM i za neku eventualnu borbu za srpske interese? 11. Da nije prihvaćena lažna historija i lažna slika o srpskom narodu, ne bi bila moguća tako opšta i sveprihvaćena satanizacija srpskog naroda u svijetu u posljednjih 20 godina. To su plodovi rada srpskih grobara, tj. srpskih „intelektualaca“! 12. Na srpskoj političkoj pozornici vršljaju spodobe koje bi trebalo poslati na psihijatrijsko liječenje. Oni se razmeću gomilama novca koji su dobili od neprijatelja i porobljivača srpskog naroda, oni pljuju po srpskoj naciji i vređaju ljudska i nacionalna osjećanja Srba. Da nisu ti grobari utrli staze da se sve što je nenormalno ima smatrati normalnim i obrnuto, da se veličaju nacionalni izdajnici, takve pojave ne bi bile moguće. Izdaja državnih i nacionalnih interesa se prikazuje kao vrlina, kao odanost zapadnoj demokratiji ( koja u stvari i ne postoji!) Ovakve pojave su direktna posljedica razaranja nacionalnog dostojanstva što je najbolje vidljivo iz činjenice da su pljuvači srpskih vrijednosti , falsifikatori i uništsavači Srbije dobili svoje ulice u Beogradu! ( Tu odlučujuću ulogu igra židovska masonerija u Beogradu!). 13. U osporavanju i unižavanju Srba kao naroda i svih njihovih dostignuća ide se tako daleko da se


162

Srbima osporava vlasništvo i na Nemanjićkoj baštini, te se to pripisuje Vizantiji koja je bila neprijatelj Srba. U tom smislu se nastoji srpske manastire Gračanicu, Dečane, Pećku patrijaršiju ( koje Šiptari još čudom nisu srušili) proglasiti Vizantijsko-šiptarskim, iako su ti spomenici nastali nakon što je Sv. Sava izbacio sve vizantijske sveštenike iz Srbije i time odstranio svaki vizantijski uticaj koji su oni nastojali unijeti u Srbiju preko crkvene okupacije. Isto tako je vatikanska škola svu antiku pripisala Grcima, kao da Srba tu u to vrijeme nije bilo. A bilo ih je i to mngo, mnogo prije nego Grka! 14. Osporena je uloga srpskog jezika kao matičnog jezika evropskih naroda i pored ogromnog broja dokaza da je srpski jezik prekrivao cio evropski kontinent. U svim evropskim jezicima nalazi se velik broj srbizama, a cijela Evropa je prekrivena srpskim toponimima. ( vidjeti: “Odlomci istorije Srba i srpskih i jugoslovenskih zemalja u Turskoj i Austriji“,http://www.youtube.com/watch?v=3zmTWre4PP8&feature=related) Srpski jezik je i danas najbogatiji i najprecizniji u Evropi ( a vjerovatno i šire) što ne čudi s obzirom da je nastajao kroz više hiljada godina, za razliku od drugih evropskih jezika koji su sklepani relativno na brzinu, a i danas se još „klepaju“ sve novi i novi od kojih ni jedan ne može da se sklepa bez krađe srpskog jezika i predstavlja samo njegovu unakaženu varijantu.


163

15. Srpskoj djeci, omladini, đacima i studentima se konstantno ispiru mozgovi tjerajući ih da uče laži i klevete o svom sopstvenom narodu. Mlade generacije se vaspitaju u antipatriotskom duhu, pa onda i ne mogu da vole svoju naciju, čija prava historija je od njih sakrivena a natura im se falsifikovana. U tom cilju još i danas u Srbiji ( valjda zaostala iz brozovskih vremena) postoji cenzura u bibliotekama , koja djela i koji pisci mogu biti dostupni čitaocima. Ni jedna knjiga koja bi mogla biti od koristi za državu Srbiju, ne nalazi se u katalozima Narodne biblioteke Srbije i nije dostupna čitaocima! Pa zar se onda treba čuditi što je Srbija dospjela u ovako tragičnu situaciju? Do svega ovoga je dovelo prikrivanje istine o srpskom narodu, što je zločin bez presedana! U Srbiji su uništavana i sklanjana djela antičkih pisaca i srednjevjekovnih pisaca koji su dali podatke o stvarnoj historiji Srba, a djela pisaca novijeg doba nisu ni nabavljana. Žalosno je što je još i danas na snazi dekret Stojana Novakovića donesen nakon Berlinskog kongresa na kom se naredilo Srbima da unište svoju historiju i prihvate onu koju im je „skrojio“ Beč. Tadašnji ministar prosvjete Stojan Novaković je to bezpogovorno prihvatio i sprovodio. Pitamo se, tko i što današnje ministrae obavezuje na daljnje sprovođenje tog nakaradnog i samoubilačkog dekreta? Vatikansko-judeolevitska mafija? Možda se boji da


164

ne umre pod misterioznim okolnostima kao Radivoje Pešić, prvi srbista koji se vratio u Srbiju poslije pada totalitarizma. Možda zato svi ( Ministarstvo prosvete, SANU, Matica srpska, univerziteti, Zavod za izdavanje udžbenika, mediji) nastavljaju po starom modelu čiji je učinak prikazan u prethodno nabrojanih 15 tačaka. Njima se pridružila i SPC ( Amfilohije Radović) koja je u jednoj velikoj laži koju je režirala RTS i Tibor Živković iznijela OPET ovu lažnu historiju i još tu emisiju poslala u Rusiju da i njima ispire mozak lažima o srpskoj historiji ( i da se valjda pohvale kako revnosno sprovode papinu propagandu!), čiji su i Rusi jedan dio ali im to nije dozvoljeno da znaju. Šta je sa tim i takvim Srbima? Da li su oni svjesni učinka ovakvih svojih nedjela? Najgnusniji zločin nad srpskim narodom izvršili su apostate ( prebjezi, konverti u druge religije i nacije), bez obzira da li se oni zvali ustaše ili janičari. A kao najbolji primjer su se pokazali savremeni Montenegrini. Kao što su svi vidjeli, na Cetinju, ispred dvora mitropolita Amfilohija, viore se šahovnice i ori se pjesma: „ Oprosti mi draga mati, došlo vrijeme Srbe klati!“. To je primjer apostazije (otpadništva), jer korupcija nije toliko jaka da bi mogla sve to da postigne. Deretić dalje kaže: „ Da bismo uspostavili istinu o svom narodu, njegovoj historiji i njegovom pravu, mi više nemamo posla sa nekim nejasnim dokumentima, nedostatkom činjenica ili


165

nedovoljnom naučnom aparaturom, nego imamo posla sa nenormalnim ponašanjem ljudi koji se nalaze na odgovornim mjestima, kojima očigledno treba psihijatar!“ Jer, normalan čovjek se ponaša, kad mu se ukaže na nešto što do tada nije znao, tako što prvo razmišlja, uporedjuje i ispituje, pa onda zauzima svoj stav. Danas više nije na sceni uspješno sakrivanje podataka i dokumenata, pa svatko tko hoće proširiti svoje znanje, može to učiniti. Odbijanje, pod bilo kojim izgovorom, da se uvaže dokumenta, usvoje činjenice i prihvati istina što čini štetu svom narodu- je ZLOČIN! Zato svi oni koji su se zakitili raznim zvanjima i titulama moraju znati da ih NEZNANJE ne opravdava u vršenju zločina nad sopstvenim narodom! Zaista je neoprostivo da oni koji su se uspeli dotle da vode svoj narod ne znaju o njemu ni toliko koliko bi trebalo znati svako dijete u školi! Ako ne vjeruju u stvarnu istinu koja im se na tacni donosi, neka se sami upuste u čitanje dokaza uklesanih u kamenu prije 3000-4000 godina! To kamenje im sve govori- a oni su i pored toga gluvi i uplašeni jedino za svoju političku sinekuru!

1.2.4. Zapadna Srbija

(iz knjige Dr Jovana Deretića: Zapadna Srbija, Romanov Banjaluka 2009.) „Kao što svaki svestan domaćin mora na prvom mestu da zna tačno dokle se prostire njegovo imanje, šta su mu njegovi preci ostavili u nasleđe i na šta sve ima pravo-tako isto jedan narod mora da zna:


166

ko su bili njegovi preci i šta su mu ostavili u nasleđe. Kada su postavljene jasne međe i svako tačno zna šta je njegovo, onda svi mogu mirno da žive na svojim vlastitim imanjima. A tamo gde imovina nije uredno obeležena, gde nije utvrđeno šta je čije, tamo nema ni sloge ni mira, ni među rođenom braćom, a kamoli među narodima. U svetu važe dva osnovna pravila pomoću kojih se određuju granice između naroda, odnosno država, a to su: istorijsjko i narodonosno pravo. Narodonosno pravo proizlazi iz razmeštaja stanovništva. Ono podrazumeva pravo većinskog stanovništva na određenu zemlju, ali samo onda ako na tu zemlju nijedna strana nema istorijsko pravo. Prosto rečeno, samo ako su i jedan i drugi narod na tom prostoru „tikve bez korena“. To se narodonosno pravo primenilo na nove kontinente Ameriku i Australiju. Ukoliko jedan narod ima na određenom prostoru svoja istorijska prava, svoju istorijsku i duhovnu kulturu, u tom slučaju narodonosno pravo je neprimenjivo. Istorijsko pravo je mnogo jače od narodonosnog prava, jer ono onemogućava ozakonjenje otimačine i agresije. Mi Srbi smo bili vrlo nemarni prema našem istorijskom nasleđu i to nam je nanelo veliku štetu i u prošlosti i u sadašnjosti. Dozvolili smo da nam drugi narodi, prema nama uglavnom neprijateljski nastrojeni, kroje našu istoriju i određuju naša istorijska prava.“, kaže u predgovoru autor ove knjige.


167

Prema rječima recenzenta mr. Miodraga Vukovića, ova knjiga otkriva neslućene granice srpske istorije, pred čime stoji zatečen i nijem zvanični establišment, u prvom redu zbog toga što je autor dokumentovao 4000 godina sakrivene srpske historije na ovim prostorima koju su moćnici ovog sveta vješto sakrivali i pored toga što su mnogi strani i srpski historičari i lingvisti ostavili mnogobrojna svoja djela krcata neoborivim dokazima o karakteru i dužini te historije. Međutim, do Jovana Deretića, niko nije dao potpunu, zaokrugljenu cjelinu te istorije, u čemu je njegova velika zasluga. Njegova djela predstavljaju nesamjerljiv doprinos srpskoj autohtonoj istorijskij školi koja je važila do Berlinskog kongresa, kad je naprasno zabranjena! I još više, njegova djela otvorila su put nizu sličnih i međusobno povezanih disciplina kao što su etnologija, antropologija, istorija umjetnosti, lingvistika, arheologija i sl. koji svi zajedno mogu kompletirati istinu o stvarnoj historiji ne samo Srba, već i čitave Evrope! Upravo zbog ovih stravičnih laži vezanih za istoriju, Evropa stalno ratuje, a od Balkana je napravljeno „bure baruta“. Zato se treba boriti za ISTINU, jer samo na istini se može izgraditi mir i blagostanje, što nikako nije moguće izgraditi na lažima i na historijskim „pravima“ zasnovanim na tim lažima! Ovu knjigu svakako treba pročitati i primiti k znanju ono što je i očigledno i potkrepljeno


168

obimnom literaturom navedenom iza svakog poglavlja. Dakle, Srbi nisu došli na Balkan u 7. stoljeću, „malo kasnije„ od Hrvata . Doduše, Hrvati jesu tada došli, ali Srbi su došli 3000 godina prije njih i bili su tada već uveliko autohtoni na ovim područjima o čemu govore mnogi antički i drugi izvori. Isto važi i za Šiptare, koji su došli tek 1043. Pogotovo su važni podaci iz kojih se vidi da je na Helmskom (Balkanskom) poluostrvu postojala velika antička srpska država pod nazivom Srpska imperija, što se ne samo prešućuije nego i taji u namjeri da se predstavi kako je Nemanja bio tek prvi srpski vladar, a on je, prema nepobitnim podacima, bio čak 53. srpski vladar na ovim prostorima! Srpske zemlje prije rimskih osvajanja obuhvatale su područja duž istočne obale Jadranskog mora i unutrašnjost ( tzv. Srpska imperija koja se sastojala od današnjih područja Crne Gore, Albanije, Metohije, Raške, Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like, Krbave, Kvarnera i Istre, tj. od današnjeg Trsta do Jonskog mora) i koja se zvala Jadranskom Srbijom, te Dačke Srbije ( današnja Rumunija) i Saramatske Srbije ( do Baltičkog mora). Jadranska Srbija je svoj vrhunac dostigla za vrijeme cara Argona ( Sargona) oko 240 g.p.n.e. Jadransku Srbiju ( sa prestolnicom u Skadru) osvojili su Rimljani u periodu od 229. god p.n.e. do 9. god. n.e. i prozvali je Ilirikom, po Ilirima, jednom od mnogobrojnih srpskih plemena. Činjenica je da su srpska plemena imala razna imena, ali ono što ih je činilo srpskim narodom je isti jezik i isti običaji, u to doba kad države još nisu imale formu kakvu mi danas poznajemo.


169

Najčešće se smatralo da je država jednog vladara dotle dokle je on u stanju da naplati porez i dokle stanovništvo govori jezikom kojim se međusobno razumiju. Smatra se da su otuda ponikli nazivi Nijemac i Sloven, jer naziv Sloven se pojavio tek u doba rimske okupacije a intenzivnije se počeo koristiti od 16. stoljeća na ovamo u smislu da se radi o narodima koji „slove“ ( govore) istim jezikom i međusobno se razumiju za razliku od u to vrijeme pridošlih plemena iz Azije koja su kasnije dobila ime Germani po nazivu rimske provincije Germanije ( na teritoriji Sarmatske Srbije) u koju su se naselili, a koje ovdašnje stanovništvo nije razumijelo pa ih je prozvalo nijemima tj. Nijemcima. Inače, upoređivanjem raznih historijskih izvora utvrđeno je da su srpska plemena pored Ilira bili još Tračani, Vendi ( Veneti), Sarmati, Spori, Dalmati, Skiti i mnoga druga. Svako ih je zvao nekim drugim imenom, ali im niko nije odricao da govore istoim jezikom i imaju iste običaje. Od rimske okupacije neki ih počinju zvati Slovenima umjesto Srbima, a to se naročito inteziviralo, iz političkih razloga, od 16 stoljeća. U vrijeme propasti Rimskog carstva na području Srpske imperije vladao je strahovit haos jer su u to vrijeme počela da prodiru razna divlja plemena iz područja Kavkaza ( Huni, Avari, Bugari, Germani i dr. ) i prijetila da potpuno unište srpsko stanovništvo na tim prostorima, zbog čega su im Srbi iz Saramatske (baltičke) Srbije dolazili sa svojim vladarima u pomoć. Tako je 490. godine došao sa svojom vojskom Lužički Srbin Svevlad koji je za izvjesno vrijeme stabilizirao i odbranio Srpsku


170

imperiju ( Jadransku Srbiju) i ustanovio svoju dinastiju Svevladovića koja je vladala sve do 641. Poslije ove dinastije na vlast u Srpskoj imperiji dolazi dinastija Svetimirovića ( rodonačelnik vojvoda Zvonimir i vlada do 794.) Oko 641. prodiru Avari i pokoravaju i Srpsku imperiju ( Jadransku Srbiju) i dio Saramatske Srbije, ali vojvoda Zvonimir uspjeva da ih potpuno porazi u Dalmaciji, te se oni povukoše preko Save, a Zvonimir se kao Svetomir kruniše u Skadru za srpskog cara i ustanovljava svoju dinastiju Svetimirovića. Umire 671. i nasljeduje ga sin Budimir zvani Svetopelek, iza njega Vladislav, pa Tomislav (727-744), Sebislav. Sebislav je 760 podijelio Srbiju na svoja dva sina: Rasbin je dobio južni dio od Istre do Makedonije, a Vladimir sjeverni: Slavoniju, Vlašku, Rašku i Bosnu. Vladimir je nadživio Rasbina i nakon njegove smrti opet objedinio srpsko carstvo. Iza Vladimira slijedi sin Karamir, njegov sin Tvrdoslav (do 794), a poslije njega vojvoda Oštrivoj koji je kasnije u Skadru krunio svog sina Tolimira i time ustanovljava dinastiju Oštrivojevića ( 794-865, Pribislav, Krepimir, Svetorad, Radoslav, Časlav). Poslije slamanja Avara, neki od pripadnika tog azijatskog plemena su ostali u srpskim zemljama, naročito u perifernim ( Karantanija- današnja Slovenija, Češka i Slovačka, zapadne Slavonija do primorja i Dalmacije ) u oazama u vidu isprekidanog lanca. Poslije tog poraza, Avari se više u historiji ne spominju pod tim imenom nego pod imenom Hrvata, što se objašnjava činjenicom da su se Avari međusobno, na svom jeziku, nazivali Hrvatima ( u značnju: brđani, slično kao što Šiptari


171

sebe nazivaju šiptarima u značenju brđani, također). To je bilo i logično jer Avarima su ih drugi nazivali (npr. Grci), a nakon što su Avari razbijeni i protjerani, nije više bilo uputno nazivati se (poraženim) Avarima! Te avarske enklave su vremenom rasle zahvaljujući miješanju tih avarskih konjanika (kasnije i njihovih potomaka) sa okolnim srpskim stanovništvom i počele su se formirati lokalne zajednice župe na čelu kojih je srpska vlast postavljala župane. Za vrijeme nereda u Srbiji ( Pribislav 812-815), ninski župan Borna ( 810-821) počeo je da radi na tome da on postane nezavisni vladar svoje župe. Borna je porijeklom iz okolne Timoka i nije tada još bio kršten, a Nin je bio hrvatska enklava. Hrvata je bilo još u nekoliko takvih obližnjih župa koji su bili pomješani sa Srbima, pa su njihovi župani nekad bili Srbi, a nekad Hrvati. Prije Borne župani su bili Timotije, Višeslav, (Srbi), Guduskan ( Hrvat), tj. ponekad Srbi, ponekad Hrvati, ponekad kršteni, ponekad nekršteni... Nin je bio glavna hrvatska župa u Dalmaciji. Kad su nastali novi sukobi Srba i Franaka( Fruga), Borna je (819) otišao kod fruškog cara Ludviga pobožnog u Ahen sa molbom da ga primi za svg vazala, misleći da će Ludvigov uticaj na njega i njegovu župu biti mali zbog velike udaljenosti Ahena, a da će pod njegovom zaštitom uspjeti da se osamostali od Srbije. Istovremeno znajući da je Ludovik bio pobožan, on pristade da se pokrsti zajedno sa svojim župljanima, a za taj posao je pozvao svećenika iz Rima, a ne iz Splita!Time su


172

Hrvati postali podanici Vatikana, što su još i danas. Međutim, ninski župljani i Borna su tada primili kršćanstvo, ali oni iz ostalih hrvatskih i mješovitih župa to odbiše. Car Ludvik je nakon toga primio Bornu za svog vazala i priznao mu župansku titulu sa pravom naslijeđa, a papa je postavio jednog episkopa za Hrvate, što je početak „crkve u Hrvata.“ Zato je ninska eparhija ostala pod upravom Rima, dok su sve druge bile pod upravom Carigrada. Car Svetorad ( 840-858) je za Hrvate u Dalmaciji postavio jednog posebnog župana, Trpimira,( 845-864) koji je imao zvanje „župan Hrvata“. To je bilo nešto novo, jer se po njegovoj tituli može zaključiti da je on bio župan svih Hrvata u Dalmaciji ( Jadranskoj Srbiji), a ne samo onih u ninskoj župi. Kako su te hrvatske enklave bile po rubnim područjima Srbije, to su ponekad PRIPADALE Srbiji a ponekad Francima, zavisno od trenutne jačine njihovih vladara. Tako je nasljednik župana Vojnmira u Sisku bio Ljudevit ( Srbin) koji je kao i njegov prethodnik bio fruški vazal. Slabljenje Fruškog carstva i jačanje Srbije, navelo je Ljudevita da raskine vazalstvo, tim više što je okolina Siska bila naseljena Srbima. Podršku za to su mu dali i Srbi iz današnje Slavonije i Slovenije, što mu je bilo značajno zbog sukoba sa Fruzima do kog je došlo zbog otkazivanja vazalstva. Za razliku od Ljudevita, Borna je bio odan vazal i stavio se na stranu Fruza, ali je potučen od Ljudevita i zbog toga je morao otkazati vazalstvo Fruzima i opet je došao pod vlast Srba, tj, cara Krepimira, koji je upravo tada oslobodio Istru od Fruza. Međutim 822 stiže velika


173

vojska Fruza i Ljudevit se morao povući duboko u Srbiju, što je neki fruški vremenopisac zabilježio kao: „ Ljudevit je napustio Sisak i otišao kod Srba koji u veliki narod i koji se se nalazi u Dalmaciji“. Iz tog se vidi da su Fruzi tada Srbiju nazivali Dalmacijom. Posvuda u srpskim zemljama koristilo se pismo srbica koje je smetalo Vizanztiji i njenim pretenzijama na Helmsko ( Balkansko) poluostrvo pa su zbog toga poslali Konstantina i Metodija da Srbima nametne neku glagoljicu sa ciljem cijepanja srpskog kulturnog jedinstva. Kasnije su grčko sveštenstvo, uz pomoć srpskog sveštenstva koje se inače tokom čitave historije nemušto ponaša, proglasili srbicu ćirilicom u čast Konstantina kreatora glagoljice ( koji baš nikakve veze nema ni sa ćirilocom ni sa srbicom!) i tako napravili takvu zbrku koja je svojstvena samo ideologiji kršćanstva i njegovih mešetara sveštenika. Poslije smrti cara Časlava (865-926) u Srbiji se gasi dinastija Oštrivojevića, pa je Srbija ostala bez vladara. U vrijeme dinastije Svevladovića Srbija je bila jako centralizovana država i njeno unutrašnje uređenje ličilo je na uređenje Rimske imperije. . U vrijeme dinastija Svetimirovića i Oštrivojevića Srbija je po svom unutrašnjem uredjenju više ličila na Franačku državu nego na Rimsku imperiju. Od 711. Srbija je bila veoma decentralizovana i banovi pojedinih velikih banovina ponašali su se kao stvarni vladari, priznajući samo vrhovnu carsku vlast. Kad su na prestolju Srbije sjedili sposobni i odlučni


174

vladari, sve je išlo kako treba, a kad to nije bio slučaj, banovi su se pojavljivali kao samostalni vladari, samostalno su vodili ratove pa čak stupali i u vazalstva ( kao Borna, Ljudevit). Vrhovna vlast i vrhovni sud su kod Srba bili VOJNI SABOR, koji je mogao i da smijeni vladara. Nevolja je bila u tome kad u državi nije bilo centralne vlasti, nije ko imao ni da sazove taj sabor, pa je u to vrijeme Srbija imala teritorijalne gubitke. Tako su u to vrijeme Vizantinci zauzeli srpsko primorje i ustanovili svoju Dalmatinsku temu. Još je Časlav postavio, sa sjedištem u Ninu, za župana Hrvata izvjesnog Domagoja, koji nije bio u srodstvu sa prethodnim Trpimirom, što znači da ta titula nije još bila naslijedna. Ali, Dmagoj nije htio pod Vizantiju već je bio na strani Srba, zbog čega su ga Vizantinci zbacili i postavili njima poslušnog Sedeslava kog je ubio neki Branimir i prisvojio njegov županski položaj u namjeri da oformi svoju kneževinu. Kako je te godine umro „episkop svih Hrvata“, neki ninski đakon Teodosije to iskoristi i nametne se za tu poziciju uz podršku Branimira i Vatikana. Tako je novi episkop Hrvata bio pod upravom rimskog pape a ne splitskog arhiepiskopa, što je bio početak vjerskog odvajanja Hrvata i Srba. Poslije toga župan Branimir nastoji da stvori svoju posebnu državu i posebnu hrvatsku teritoriju, što nije išlo lako jer Hrvati nisu do tada imali svoje posebne teritorije, a Srbi nisu bili radi da im ustupe svoju zemlju za stvaranje hrvatske države u Srbiji. Zbog toga su Hrvati počeli da haraju i otimaju okolne srpske zemlje i to traje još i danas!


175

Poslije Branimira za novog župana Hrvata došao je neki Mučimir, pa onda njegov brat Krešimir koji se nisu dugo zadržali, a iza njih na mjesto župana dolazi Miroslav, sin Mihajlov, srpskog bana Zahumlja. ( 911.). Time je učinjen kraj pokušaju odvajanja Hrvata od Srbije, a ostao im je samo episkop u Ninu. U to vrijeme još niko nije smatrao Hrvate Slovenima niti istim narodom kao što su Srbi, jer se znalo njihovo porijeklo. Tada su u Dalmaciji bila tri načina crkvenog služenja: Srbi su upotrebljavali srpski jezik i srbicu; slobodni gradovi su upotrebljavali grčku službu na grčkom ili latinskom jeziku; Hrvati su upotrebljavali srpski jezik i glagoljicu. Slobodni gradovi u Dalmaciji, živeći tako dugo vremena odvojeno pod zaštitom Vizantije, razvili su jedan poseban oblik latinsko-srpske kulture sa jakim grčkim uticajem. Župan Hrvata Tomislav, osjetivši se u jednom trenutku dovoljno jakim, htio je da se oslobodi vizantijske vlasti i da postane samostalan vladar. Tražio je pomoć pape Jovana X. On je pozvao njega i susjednog srpskog vojvodu Mihajla Viševića na crkveni sabor u Split 925. godine. Tad je nametnuta odluka da se zabrani tzv. slavenska služba u crkvi tj. upotreba srpskog jezika i pisma, pa i glagoljice. Višević nije prihvatio tu odluku, a Tomislav ju je prihvatio, iako su se Hrvati poslije bunili jer su dalmatinski Hrvati govorili srpskim jezikom i nisu razumjeli latinsku službu. U to vrijeme Hrvati su živjeli u 11 malih župa, pretežno izmiješani sa Srbima ( Čelebina ispod planine Čelebića kod Livna, Tezenta, Imotski,


176

Pleba, Pešenta, Paralasija, Bribir, Skradin, Nin, Then, Sidraga. U Lici ih je bilo samo u dva mala naselja: Guceka i Lica i nešto malo u mjestu Mecodi, na ušću Zrmanje. ) U vrijeme odsustva vladara (865-926) Srbija je teško stradala od napada Vizantije, Ugarske ( nastale uglavnom ungarizacijom tamošnjeg srpskog stanovništva), Arapa i Bugara ( nastalih pobugarivanjem ondašnjeg srpskog stanovništva u Dačkoj Srbiji). Oni su gotovo rasparčali Srbiju i stavili većinu njenih banata pod svoju upravu. U takvoj situaciji se za srpskog cara kruni Pavlimir, kasnije prozvan Ratnik, iz porodice Oštrivojevića unuka cara Radoslava. Krunjen je u Trebinju, pa je ovaj grad proglašen tada prestolnicom umjesto Skadra, okupiranog od strane Vizantije. Negdje 928. nestao je Tomislav i car Pavlimir postavlja za župana Hrvata Srbina Čedomira. Poslije Pavlimira dolazi Tjecimir ( 942-962), koji je poslao svog brata Krešimira Oštrivojevića (Srbina!) da zamijeni svog dedu Čedomira na položaju župana Hrvata koji će postati prvi ban Hrvatske pod kojom se tada podrazumijevla samo mala Liburnija ( od rijeke Zrmanje do Krke), koja nije bila naseljena samo Hrvatima već i Srbima. Hrvati se još ni tada nisu smatrali Slovenima i pravljena je razlika između njih i Srba, mada su se oni s njima stalno miješali, a razdvajala ih pripadnost vjerskaoj jurisdikciji. Daljnji vladari iz dinastije Oštrivojevića bili su Prelimir ( 962-990), Silvestar (990-994). U to vrijeme ban Hrvata je bio Držislav Oštrivojević koji je trazio


177

neke vladarske znake od Vizantije i dobio nešto ( carski eparh) a za uzvrat je trebao da plaća godišnji danak Vizantiji, čim si je uzeo za pravo da sam sebe naziva kraljem Dalmacije i Hrvatske čim je objelodanio da ima aspiracija na cijelu Dalmaciju, a ne samo na Hrvatski banat. Tako je Držislav Oštrivojević (Srbin!) unuk kralja Tjecimira postao prvi kralj (?) Hrvatske, što mu srpski car Silvestar nije priznao i spremao se da ga napadne, ali je iznenada umro (994) i tako je srpska dinastija Oštrivojevića postala hrvatska dinastija i osnivač hrvatskog kraljevstva! Pošto su Hrvati tako olako dobili svoje kraljevstvo, postali su kočoperni i otpočeli napade na sve svoje susjede u okruženju uključujući i slobodne gradove. Da bi se odbranili od njih Zadar traži pomoć od Srbije, a kvarnerski gradovi od Mletaka. Poslije Prelimira na prestolju se smjenjuju drugi Oštrivojevići: Tugimir, Hvalimir, Petrislav, Vladimir II, Dragimir i1024 dolazi DobroslavI- Vojislav koji je omogućio Šiptarima da se nasele u podnožju planine Jablanice u okolini Rabana u današnjoj Albaniji. Oni su ovdje dospjeli kad su ih sa Sicilije protjerali katolici, a na Siciliju ih je iz Arabije doveo pobunjeni vizantijski vojskovođa Djordje Manijakos kao rezervne trupe pri njegovom napadu na Carigrad. Šiptari su na Siciliju došli sa Arabijskog poluostrva kamo su nekoliko generacija ranije stigli iz Albanije na Kavkazu. Poslije Vojislava vladaju Mihailo (1065-1084), Bodin ( 1085-1111), Dobroslav II, Vladimir III(


178

1114-1118), Đura, Grubiša, ponovo Đura, protiv kog su se pobunili 1139. sinovi kneza Dragila: Prvoš, Grubiša, Nemanja i Širak, te on napušta prijesto 1140 i na mjesto srpskog cara dolazi ban Raške Dragina( 1140-1151), kog je naslijedio sin Radoslav (1151-1169). Protiv njega pobunili su se ban Raške Uroš i njegov sin Desa. Rat je trajao dugo i kad je Desa 1166. umro u Trebinju, rat su nastavili njegovi sinovi: Miroslav, Nemanja i Konstantin. Odlučujuća bitka je vođena kod Prištine 1170 u kojoj je pobijedio Nemanja, koji se nakon toga proglasio vladarem Srbije, ali ne ni kao car ni kao kralj već kao veliki župan, tj. nije se krunisao jer su ga Srbi smatrali uzurpatorom s obzirom da je u građanskom ratu zbacio legalne nasljednike prijestolja Oštrivojeviće. Nemanja se pod starost zamonašio i povukao u manastir. Time je okončana dinastija Oštrivojevića i otpočela dinastija Nemanjića koja je vladala (onim što je ostalo od Srpske imperije) od 1171-1371. Više o ovom periodu, kao i periodu srpskih dinastija Jablanovića u Bosni i Hranića u Hercegovini, se može naći u knjizi „ZAPADNA SRBIJA“, dr Jovana Deretića. U čitavom potonjem periodu do pada pod Turke, Vatikan je mešetario na ovim prostorima i uvećavao zemlju svojih podanika Hrvata na račun srpskih teritorija, vodeći čak i bezbroj križarskih ratova. Naročito je bio aktivan pred samu tursku okupaciju kad su srpski vladari pokušavali da dobiju pomoć u borbi protiv Turaka od bilo koga pa čak i od Vatikana, koji je SVE OBEĆAVAO pod uslovom da se POKATOLIČE! Neki od vladara Bosne su to i uradili ( Stefan Tomaš 1443-


179

1461.), ali obećana pomoć od Vatikana nije došla, a oni su se tim pokatoličavanjem zavadili sa vlastitim narodom zbog čega narod Bosne nije ni pokušao da se odupre Turcima. Naprotiv, dočekao ih je kao oslobodioce od stalnog križarskog terora pape i okolnih katoličkih država nad njim, pa nije čudo što se kaže da je „Bosna šapatom pala“ pod tursku vlast. Zato se često kaže da su Turci samo pobrali plodove dugotrajnog razaranja srpskih država od strane katoličanstva ( Vatikana). Znatno drugačija situacija je bila u Hecegovini čiji srpski vladari se nisu htjeli pokatoličiti pa su Hercegovci još dugo poslije pada Bosne odoljevali turskoj najezdi. Naime, poslije pada Srpskog kraljevstva 1463. jedina preostala srpska država je bilo Vojvodstvo od Sv. Save na čelu sa dinastijom Hranić ( trajala do 1501.) Oni su porijeklom iz Rudina, mjesta koje je danas u sastavu Crne Gore. Međutim, iako nisu uspjeli pokatoličiti hercegovačke vladare u stv Od Turaka su strašno stradali i Hrvati. Jakub paša je stalno harao po Hrvatskoj, a odlučujuća bitka između bana Derenčina ( Mađara) i Jakub paše odigrala se 1493. kod Udbine. Nakon te bitke posječeni su nosevi zarobljenicima ( 15 000!) i takvi su poslatui kući! To je strašno djelovalo na Hrvate. Oni se više uopšte nisu usudili suprostaviti Turcima pa su se razbježali po današnjoj Italiji, Austriji i Mađarskoj. Tim više što je njihovo plemstvo ( mahom Austrijnci, Mađari, Mlečani i sl. ) bilo


180

sklonjeno od Turaka u današnje Hrvatsko Zagorje, a kmetovi Hrvati su tako obezglavljeni ostavljeni na milost i nemilost Turcima. Time su poništeni rezultati višestoljetnog upornog rada Vatikana na formiranju svoje podaničke države na rubu Srpske imperije čiji zadatak je bio daljnje pokatoličavanje Srba. Zbog toga su oni, nakon propasti turskog carstva, navalili još žešće u tom pravcu kako bi nadoknadili počinjenu štetu i nastavili tamo gdje su stali. Formirali su grupu koja je kasnije prerasla u Zavod sv. Geronima koja radi isključivo na tome do dana današnjeg i čiji rezultati su itekako vidljivi na terenu. Ako se uporedi taj samo jedan vijek historije hrvatskog kraljevstva ( 994.-1102.) na teritoriji otetoj raznim mešetarenjima od Srpske imperije i toliko duga historija Srba na prostorima Balkana, jasno je da ukoliko bi se postavljalo pitanje historijskih prava, ta prava su prvenstveno srpska. Od 1102. (propasti hrvatskog kraljevstva) pa do naših dana, državni odnosi, što se tiče teritorija i granica, su odnosi između Srbije i Ugarske, Srbije i Venecije, Srbije i Austrije, a nikad to nisu bili odnosi između Srbije i Hrvatske. 1.2.5. Osam milenijuma srpskog postojanja (Dr Simo

Jelača, dr Olga Luković Pjanović, dr Miloš Milojević i dr.)

Mnogi ugledni evropski, srpski pa čak i hrvatski historičari su iznosili podatke o stvarnoj historiji Srba koja je na teritoriji balkanskih zemalja


181

zabranjena Berlinskim kongresom! Do tada se znalo i otvoreno govorilo o tome da su Srbi autohtoni na Balkanu i u Podunavlju, pa čak i do Baltičkog mora. Pretpostavljalo se da su davno (prije 4000 godina) došli na ova područja iz Indije i da je to doseljavanje trajalo oko 1000 godina. Budući da su Srbi bili bili mirna zemljoradnička plemena, to su ih često izgonili iz njihovih postojbina razni iznenada ojačali ratnički narodi koji su dolazili iz prednje Azije, Afrike i otočja Indijskog okeana. Zbog toga su oni često bili izloženi prisilnim seljakanjima ne samo u smjeru istok-zapad, već i sjeve-jug, što se dešava još i do dana današnjega. Srbi nikad nisu vodili osvajačke ratove, već samo odbrambene. Osim toga, oni su bili veoma tolerantni i nakon takvih ratova nisu protjerivali one ostatke napadačkih plemena koji su htjeli da ostanu s njima, što im se strahovito osvetilo kroz historiju tako da su se uglavnom oni asimilarali u te napadače, a ne obrnuto i zbog čega im je broj i teritorija na kojoj su živjeli postajala sve manja i manja, da bi do današnjih dana došlo u situaciju da je postao ugrožen i goli opstanak tog preostalog malog dijela velikog srpskog naroda koji je do danas opstao nekonvertovan i neasimiliran samo na sjeveru Njemačke kao Lužički Srbi i na Zapadnom Balkanu kao Balkanski Srbi. Strahovit udarac Srbima je zadao Berlinski kongres kad je silom nametnuta lažna historija po kojoj su Srbi došli na Balkan sa ostalim Slavenima u 7 stoljeću, što je neistina i ne može se potkrepiti niti jednim historijki relevantnim artefaktom, zbog čega se morala održavati brutalnom silom,


182

kako se još i danas održava s tim da se sili pridodalo još i potkupljivanje i ucjenjivanje kriminalizovane i potpuno nekompetentne vlasti, kakva se stalno zadnjih 150 godina na neki volšeban način uspjeva nametnuti Srbima. Danas kad je nauka ponovo iznijela na svjetlo dana historijske činjenice i dokazala da je u 7. stoljeću u pomoć Balkanskim Srbima u borbi sa Rimljanima i drugim okupatorima došao Lužički Srbin Svevlad ( koji je kasnije utemeljio i svoju dinastiju) sa svojom vojskom i kad je neumjesno i dalje pričati onu pričicu o dolasku Slavena na Balkan u 7. stoljeću, u srpskim udžbenicima se ništa u vezi s tim nije promijenilo od Berlinskog kongresa i Stojana Novakovića, ministra prosvjete u tadašnjoj srpskoj vladi koji je tu laž naturio dekretom!.... A tvrdnju da su Srbi toliko dugo u Podunavlju i na Balkanu da se mogu smatrati autohtonima, iznose mnogi historičari: Poljaci Kazimir Šule, Adam Mickijević, Surovjecki, Vaclav Macjejovski; Česi Pavel Šafarik, Jiraček, Jan Kolar, Jan Dobrovolski; Nijemci Leoplod Ranke, Zering, Jirgen Španaut, Setgen, ( Schoettgen), Krajsih( Kreysig) Valter Wuest; Mađari Sigsmund Herbestein, Bendžamin Kalaj ( prije nego što je postao političar!); Hrvat Franjo Rački, Dubrovčanin Mavro Orbini; Rusi Moroskin, Veltman, Nestor Kijevski, Dobrovski, Lomonosov; Srbi Jovan Rajić, Milan Budimir, Andjelija Stančić, Sima Lukin, Miloš Milojević, Relja Novaković, Radivoje Pešić, Olga Luković Pjanović, Djorđe Janković, Nenad Đorđević, Jovan Deretić, Draško Šćekić, Ognjen Radulović; Francuzi Emil


183

Burnouff, Robert Cyprian; Švajcaraci Patrick Louth, Eugene Pittard, Adolf Pickter, Pejsonel; Grci Laonik Halkokondilo, Strabon; Rimljani Herodot, Plinije, Ptolomej, Casius; neki turski i kineski istoričari , itd, itd...(vidjeti: Osam milenijuma srpskog porekla, dr Simo Jelača, Odlomci istorije Srba, Miloš Milojević, (1872), reprint Ethos Beograd 2004. Srbi narod najstariji, Olga Luković Pjanović, U knjizi “Srbi narod najstariji” ( naslov uzet iz tvrdnje vizantijskog historičara Laonika Halkokondilo koji je tvrdio da to pouzdano zna) Olge Luković Pjanović koja je doktorirala na Sorboni i koja je čitav život posvetila izučavanju stvarne istorije Srba, može se naći obilje originalnih ( na njihovim materinjim jezicima) citata najuglednijih svjetskih i naših slavista i historičara koji su se ovim bavili, među kojima treba istaći Cypriana Robera ( koji između ostalog tvrdi da se i mnoštvo grčkih mitova objašnjava samo pomoću srpskih običaja), Surovjeckog, Nestora Kijevskog, Horensko, Waltera Woesta, Halkokondila., Burnouff, Pickt, Neve, Renou, Kostrževski ( koji također tvrdi da su Srbi Balkana najstariji među Slovenima), i drugi. Olga Luković je u svojoj knjizi iznijela i mnoge njihove nerazriješene dileme kao što je ona: Tko su bili Indo-Evropljani za kojima nauka još traga? Nisu li to bili Srbi i srpski jezik? Nisu li upravio Srbi dali riječ ostalima? Tko bi to trebao da istražuje i utvrdi? Zar ne bi SANU? Ali kako kad na Univerzitetu u Beogradu ne postoji ni katedra za sanskrit?! Oni nisu izučili ni Dušanov zakonik za koji mnogi strani naučnici smatraju da


184

predstavlja kontinuitet sa vedskim pravom. Zbog tog je odavno bio neophodna jedna komparativna studija o vedskom i savremenom srpskom leksičkom blagu koju do sad srpske i ine države sa ovih područja ne samo da nisu financijski podržale već su držale u strahu one naučne jadnike koji se nisu ni usudili da traže financijsku podršku i da to uopće istražuju tu oblast! A neprocjenjivo je blago u svjetskim razmjerama činjenica koju iznose poznati svjetski lingvisti da je srpski jezik NAJBLIŽI PRAJEZIKU ( tj. sanskritu) iz kog su se razvili svi nama poznati jezici! Prema Francuzu Levesqueu srpski jezik je dao prve najstarije elemente latinskom jeziku jer su starosjedioci Laciouma bili Srbi. I mnogi drugi lingvisti smatraju da su i grčki i latinski potekli od pelazgijske grane srpskog jezika. Manje-više svi lingvisti se dive savršenosti srpskog jezika M. F. Neve kaže da ovaj jezik je zvučan, muzikalan, čudesan, harmoničan i iznenađujućeg bogatstva forme i slike, a Bue kaže da su konstrukcije rečenica jednostavne, precizne, maštovite i srpskim jezikom se govori pristojno ( za razliku od grčkog gdje se muca i gestikulira!) Pisani tragovi o Srbima u Indiji datiraju od prije 6000 godina, a na područjima Evrope oko 3000 do 4000 godina! Srbi su ostavili bezbrojne tragove gdje god su živjeli, a srpske slave vuku porijeklo iz Veda ( znanja). Također u svim evropskim jezicima postoji mnogo srbizama, a i neki veliki evropski gradovi svoja imena duguju


185

iskrivljenim srpskim riječima ( Brandeburg- Branibor; Berlin, Drezden, Lajbnic, Amsterdam itd. ) Miloš Milojević navodi na stotine toponima po Aziji, Evropi i Africi koji imaju neko značenje samo na srpskom jeziku, itd., a to dokazuje da su na tim mjestima nekad živjeli Srbi i da su bili na zavidnom kulturnom nivou kad su mogli ostavljati takve tragove. Srbi Kompiliranjem i sažimanjem argumentovanih tvrdnji gore pobrojanih naučnika koji su se bavili ili se danas bave izučavanjem stvarne historije Evrope i svijeta, izučavanjem jezika, antropologije, etnologije, genetike i drugih dodirnih nauka, ukratko bi se moglo reći: Odakle naziv Srbi i što znači? O tom su mišljenja naučnika istovremeno i slična i različita, ali dominira stav da korijen te riječi znači masu naroda od jednog istog roda, braću, rođake, dok neki smatraju da to znači slobodan i nezavisan čovjek, hrabar, bijel, jasan, pravedan čovjek, itd. Istraživači porijekla indo-evropske grupe naroda još nisu rekli posljednju riječ. Svi oni koji su izučavali sanskrit ne mogu a da ne konstatuju ogroman broj ( na hiljade!) riječi čiji korijeni se nalaze i u indijskom i u današnjem srpskom jeziku. Neki od njih su navedeni u „Osam milenijuma srpskog porekla“, a mnogo više ih je u svojoj knjizi iz 1872. nabrojao Miloš Milojević. Među njima su:


186

brath- brat, deti-dete, div-div, grad-grad, iskra-iskra, kada-kada, lip-lijep, ljubhva-ljubav. matr-mater, mala-mali, more-more, mil-mili, nova-novi, pena- pena, rabh-rob, rosa-rosa, sila-sila, stan-stan ( Afganistan, Kurdistan, Radžastan), tata-tata, tri-tri, tada-tada, vrt-vrt, vatara-vatra, vi-vi, vas-vas, badava-bedevija, devr-dever, veda-vedeti (znati) itd, itd. Osim brojnih tragova u prastarom indijskom jeziku sanskritu i u današnjem indijskom jeziku, postoje i drugi spomenici o životu Srba u Indiji. Veoma značajni su i oni ostavljeni u običajima: otmica djevojke, unošenje i paljenje badnjaka, gatanja, motivi na vezovima i nadgrobnim spomenicima, društveno uređenje ( riječ: župa), moba, pa čak i spaljivanje mrtvih koje su i Srbi nekad davno praktikovali. Također gramatika srpskog jezika i mijenjanje samoglasnika ukazuju na veliku srodnost. A tek geografski toponimi?! Njih su Srbi ostavljali gdje god su živjeli. Vremenom taj izvorni jezik je iskvaren mješanjem sa jezicima mongolsko-finske, turske rase i jezicima divljih plemena iz Azije, pa su tako nastali mnogi jezici, uključujući i one koji se danas smatraju indo-evropskim jezicima. Tako su nastali i slavenski jezici Čeha, Rusa, Poljaka, Slovenaca, Bugara. Tek sad razumijem zašto su mi svi slavenski jezici izgledali kao iskrivljen srpski jezik! Zato je onima koji namjeravaju izučavati slavistiku, osnov za studij upravo prethodno izučavanje srpskog jezika, kao najednostavnijeg, najstarijeg i najsavršenijeg iz kog su proizašli svi drugi slavenski jezici.


187

Prema nekim teorijama pradomovina Srba je Podunavlje gdje su oni dostigli značajan civilizacijski nivo ( Lepenski vir, Vinča od prije 7500 godina!) krunisan čak i pismenošću (srbica) odakle su se oni, kroz hiljade godina, pomjerali na sve strane evroazijskog kontinenta, pa čak do Indije i u Afriku, dok druge teorije tvrde da su Srbi živjeli u Indiji kao bijela rasa i bili na veoma visokom stupnju civilizacije. Odatle su ih vremenom potisnula mongolska i crna divlja plemena pristigla sa sjevera, sa otočja i čak iz Afrike ( crna etiopska plemena, mongolsko-mandžursko-finska crnožućkasta plemena, prastari Kinezi kao rođaci afričkih i otočkih plemena). Naravno, djelomično su se i izmiješali s njima zbog čega Indijci i sva južna Azija imaju stanovništvo koje je očigledno mješavina i bijele rase i crne rase i žute rase...Iz Indije Srbi su se pod pritiskom pridošlih divljih plemena selili u raznim pravcima: prema području današnje Turske, Egipta, Balkana, Podunavlja, Francuske, Španije, Panonije, Baltika, evropske Rusije, Sibira. Tragovi u toponimima se mogu naći svuda tuda, pa čak i u Engleskoj! Smatra se da su se ta seljenja odigravala između 4000. i 3000. godine p. n. e. Dokazi za postojanje Srba u tim područjima su mnogobrojni, iako se Srbi tamo nisu održali jer su imali slab asimilacijski potencijal za razliku od plemena koja su ih napadala, pa su morali ili bježati ili se asimilirati sa pridošlicama. Takva je bila sudbina i Srba koji su živjeli na područjima današnje i Kine i Indije. Međutim, postoji nešto čemu se nije mogao zatrti trag, a to su: imena varoši, gradova,


188

rijeka, planina, izvora, jezera itd., tj geografski toponimi. Doduše, mnogi srpski toponimi su prevedeni na jezike potonjih stanovnika, ali bez obzira na to ostalo je još mnogo, mnogo onih koji nisu! Imajući u vidu tu činjenicu, opravdano je pitanje: Koliko ih je onda bilo kad ih i pored tih „prevođenja“ ima još na hiljade širom svijeta koji imaju neko značenje SAMO na srpskom jeziku?! Osim toga, treba još istaknuti da su prognani Srbi sa sobom nosili svoj jezik i toponime iz svog starog zavičaj, te ih sijali svuda gdje bi se naselili, gdje su se bavili poljoprivredom i živjeli mirnim životom. A onda, nakon dužih ili kraćih perioda bi opet oni bili protjerani, a ostajali su toponimi na tom području kao dokaz da su tu živjeli Srbi i krenuli dalje, te se sve ponavljalo. Zato se mogu naći ISTI srpski toponimi od Kine do Engleske, od Baltičkog mora do Egipta i od Kavkaza do Sibira! Evo nekih od tih ponavljajućih toponima ( više o tome u knjizi Miloša Milojevića „Odlomci istorije Srba“): Niš, Silopolje, Pećina, Belocura, Barača, Kotar, Nišava, Palibrata, Dunav, Sorbana, Serba, Kosači, Bjelospor, Gorka, Crnogora, Novgrad, Stan, Kovilje, Konjomor, Ratigor, Dalj, Bjelazora, Kuči, Grad, Sava, Kijev, Veles, Mlava, Ruma, Drvar, Agram (Zagreb), Rasol, Kotor, Lakat, Lađani, Raba, Račan, Božur, Šaran, Homolj, Ruka, Timok, Una, Munja, Arka, Gora, Dragi, Bjela, Morava, Otoka, Drava, Ladak, Nikopolj, Božidar, Troja, Zagora, Nina, Nebo, Dan, Ibra, Raj, Kuća, Kozar, Dub, Gojan, Komar, Kožan, Šiprag, Čika, Seja, Jama, Jaruga,


189

Mir, Lipa, Čičak, Ugljan, Brda, Hoča, Balkan, Lija, Žaoka, Gusle, Sjenke, Betar, Raž, itd, itd.... Odavno me mučilo pitanje: Odakle Lužički Srbi na sjeveru Njemačke? Srbi su živjeli na čitavom području od Sredozemlja do Baltika, ali su u ta područja povremeno prodirala divlja plemena iz Perzije, od Kaspijskog mora i sa Kavkaza. Tako su došli i Parsi iz Perzije čiji potomci su Nijemci ( mada su Nijemci srodni i sa nekim finsko-mandžurskim plemenima) i Huni čiji potomci su Mađari i Avari čiji potomci su bili srednjevjekovni Hrvati ( ali ne i današnji Hrvati za koje i ozbiljniji hrvatski historičari kažu da su socijalna a ne etnička kategorija, a objektivno oni su politička kategorija stvorena od strane Vatikana). Oni, zajedno sa bugarskim plemenima pristiglim sa Kavkaza, su kroz stoljeća uništavali i asimilirali srpsko stanovništvo Saramatske, Jadranske i Dačke Srbije tako da je do 18/19. stoljeća ostalo veoma malo Srba, kojima se negira i historijsko pravo i kultura i jezik i teritorija ... Ipak, njemački kancelar Bizmark je priznao da je njegova majka Srpkinja i da govori samo srpski. Također, ruska carica Katarina Velika je bila istog porijekla kao i Bizmarkova majka, koja je kao ruska carica to smjela i da kaže. A šta je sa svim onim običnim ljudima koji su to morali da taje i zaborave svoje srpsko porijeklo?! U takvoj situaciji je pravo čudo što je do danas ostao igdje itko tko smije kazati da je Srbin! A da bi se i ti rijetki ušutkali ili uništili i dalje rade Vatikan i Nijemci uz podršku Engleza, Ameriknaca, Francuza i judeo-levitske mafije, jer im na prostotima od


190

njihovg interesa ne treba narod koji polaže HISTORIJSKOPRAVO na tu teritoriju, a koji nije zaularen ideologijom katoličanstva da bi im bio dovoljno poslušan. Ako se zaviri integralno u STVARNU historiju i uzmu u obzir znanja koja nam daje genetika, antropologija, etnologija, lingvistika i druge dodirne nauke, ukratko bi se moglo reći: Srbi su bijela rasa čije osnovne značajke su plave oči i svjetla rudlava kosa, ali su u toku svoje najmanje 6000 duge historije, zbog izloženosti napadima i miješanju sa crnim narodima Afrike, otočja, žutim iz Azije itd. djelomično, preko Rimljana, Grka divljih plemena iz Azije, dobili i neke njihove karakteristike koje su najočiglednije izražene na boji kose i očiju. Taj tamni pigment je više izražen kod Srba sa Balkana negoli kod onih na sjeveru jer je na Balkanu uticaj crnih naroda bio značajno veći. I još treba reći da rezultati objektivnih genetičkih istraživanja ne pokazuju gotovo nikakve razlike u genetskoj slici stanovništva Balkana bez obzira da li oni sebe danas još uvijek nazivaju Srbima ili su promijenili svoje ime u Hrvate, Makedonce, muslimane, Crnogorce, Šiptare, Bugare....... Razlike su usko lokalne i minimalne i prvenstveno zavise od načina uzorkovanja.


191

Međutim, u novije vrijeme su se desile dvije važne stvari: Internet i naučna disciplina genetika! Hoće li prethodno pobrojana belosvetska klika uspjeti da ih „ućutka“?! Naime, Internet je omogućio da se diseminiraju i znanja o PRAVOJ HISTORIJI i teško ga je kontrolisati u tom smislu, a genetika je već pokazala tko ima kakvih gena i odakle vuče porijeklo! Genetika dokazuje sve ono što su lingvistika, arheologija, antropogeografija, antroplogija, etnologija i STVARNA ( a ne lažna naturena) historija do sada već dokazale, a Internet omogućuje da se ta znanja razašalju do svih onih koji su zainteresirani da to saznaju, a valjda da i primjene. [1] Deretić, J. «Antička Srbija», BARD-FIN, Beograd i ROMANOV, Banjaluka, 2009. [2] Deretić, J. “Srbi i Arbanasi”, Sardonija Beograd, 2011. [3] Luković-Pjanović, O. “ SRBI...Narod najstariji”, Napredak, Aranđelovac i Dosije, Beograd 1990. (http://www.filestube.com/ddd26a59678d789803e9,g/Olga-Lukovic Pjanović.) [4] Deretic, Jovan: „ ZAPADNA SRBIJA- Izmišljeno doseljavanje Srba“ ROMANOV, Banjaluka 2009. [5] Milojević, M, . “Odlomci istorije Srba i srpskih i jugoslovenskih zemalja u Turskoj i Austriji“,1872. reprint http://www.youtube.com/watch?v=3zmTWre4PP8&feature=related,

Documents

Zlo Svuda Oko Nas