2

SADRAJ: 1. UVOD 3

1.1. Graditeljstvo 3 1.2. Povijest graenja opekom 3 1.3. Osnovni elementi tehnologije 4 1.4. Karakteristika graevinske proizvodnje 5

2. ZIDARSKI ALAT 6 2.1. Skele 7

3. NASTAJANJE GRAEVINE 13 4. PRIPREMNI RADOVI 15

4.1. Iskolenje tla za buduu zgradu 16 4.2. Nanosna skela 17

5. ZEMLJANI RADOVI 18 5.1. Vrste zemljanih radova 19

6. TEMELJI I TEMELJENJE 25 6.1. Plitko temeljenje 29 6.2. Klasina izvedba betonskih temelja 31

7. ZATITA OBJEKATA OD VODE I VLAGE 33 7.1. Hidroizolacija 34

8. ZIDOVI I STUPOVI 39 8.1. Zidovi od opeke 41 8.2. Mort kao vezivno sredstvo 56 8.3. Zidovi od opekarskih blokova 60 8.4. Vieslojni zidovi 67 8.5. uplji zidovi od opeke 69 8.6. Pregradni zidovi 70 8.7. Zidovi od kamena 72 8.8. Mjeoviti zidovi 75 8.9. Obloge (zidova i stupova) od kamena 77 8.10. Nadvoji od kamena 78 8.11. Polumontani nadvoji 81 8.12. Montani AB nadvoji 84 8.13. Zidovi I stupovi od Armiranog betona 85 8.14. Zidovi od prefabriciranih elemenata 88 8.15. Zidovi od siporex-a 90 8.16. Zidovi od Durisol-a 92

9. DIMNJACI 93 9.1. Zidanje dimnjaka 94 9.2. Montani dimnjaci 97

10. STROPOVI 100 10.1. Monolitni AB stropovi 101 10.2. Polumontani stropovi 106 10.3. Montane stropne konstrukcije 113

11. STUBITA 114 11.1. Monolitna stubita 117 11.2. Polumontano stubite 121 11.3. Montano stubite 121 11.4. Oblaganje stubita 123

12. PODOVI 124 13. OTVORI U ZIDOVIMA 129 14. YTONG sustav gradnje 134 15. Tehniko normiranje 145 Literatura: 147

3

1. UVOD 1.1. Graditeljstvo Graditeljstvo je jedna od najstarijih stvaralakih djelatnosti. U raznim epohama razvoja, stupnja kulture, civilizacije i aktivnostima ljudskog drutva stvarani su graevni objekti za ljudske potrebe raznih oblika, izgleda i stilova. Izborom konstrukcije, materijala i izgledom graevni objekti ostavljali su peat vremena u kojem su nastali. Graevinska tehnika se bavi graenjem, a to podrazumijeva proizvodnju graevinskih objekata uz sudjelovanje strune radne snage (zidari, tesari, keramiari, betonirci i dr.) i mehanizacije (kamioni, dizalice, mijealice, strojevi za iskope i dr.). Graevina je prostorna umjetna tvorevina koja je izvedena uz pomo radne snage, graevinskog materijala i mehanizacije, te je u vrstoj vezi sa tlom na kojem lei. Zgrada je graevina koja slui za smjetaj, sklonite i boravak ljudi, ivotinja i stvari. Zgrada nastaje zatvaranjem jednog dijela slobodnog prostora primjenom odreenih konstrukcija (zidova, stropova, itd.). Tehnologija je grka rije (sastavljena od rijei: tehne = zanat i logos = nauka) koja znai skup znanja o nainu obrade materijala i sredstvima za rad. Tehnologija graenja ima zadatak da ustanovi najpovoljnije naine graenja kako bi se postiglo to bre, bolje i ekonominije graenje. Tehnologija graenja nas upoznaje: - sa tehnolokim osobinama konstruktivnih materijala - sa runim i strojnim priborom za rad - sa potrebnim pomonim konstrukcijama - sa organizacijom radnog mjesta i zatiti na radu. Uspjeno savladavanje tehnolokih znanja olakati emo u velikoj mjeri, ako prilikom prolaenja pored objekta u izgradnji zastanemo i pogledamo kako se radi, na proizvodnom radu i praksi pokuamo primijeniti steena znanja sa predavanja i svjesno dalje istraujemo i pronalazimo sve bolja i bolja tehnoloka rjeenja. 1.2. Povijest graenja opekom Najstarije zidane graevine naene su u Izraelu (obala jezera Hulen) iz vremena 9000. gpK. Najstarije graevine od suene nepaljene opeke datiraju oko 8350. gpK. Najstarija keramika pe potjee iz 3000. gpK, a naena je u Khafaji u Iraku. Pored Bliskog istoka naene su opene graevine priblino iste starosti u Indiji. Detalj u Darijevoj palai u Suzi

4

Pouzdano se zna da su neke piramide graene opekom. U opeku je dodavana sjeckana slama i suha trava ( armiranje). Nepaljenom opekom graena je Troja,te grki hramovi do Perikla. Oko 2000 gpK datirana je prva paljena opeka (Argos, Grka). Nakon Aleksandra Velikog (356.-323. gpK) potjee prva fasadna opeka 1.3. Osnovni elementi tehnologije 1.3.1. Konstruktivni materijali Konstruktivnim materijalom nazivamo one materijale od kojih se grade graevinske konstrukcije (kamen, beton, opeka, drvo i dr.). Razlikujemo : - Prirodni materijali - nalaze se kao gotovi proizvodi u prirodi. Koristimo ih nepreraene, neznatno doraene, ili kao sirovine za dalju preradu. (pijesak, ljunak, glina, drvo i dr.) - Umjetni materijali - dobivaju se tehnolokim procesima prerade sirovina (vapno, cement, beton). (Sirovine su polazini materijali za preradu u poluproizvode i gotove proizvode; poluproizvodi su nedovreni proizvodi, a gotovi proizvodi su proizvodi sposobni za uporabu, npr. tek posjeeno drvo je sirovina, daska je poluproizvod, a drveni prozor je gotov proizvod. Neki materijali se mogu koristiti i kao sirovina, i kao poluproizvod ili kao gotov proizvod, npr. kamen.) 1.3.2. Alati i alatni strojevi Za izvoenje spomenutih obrada i ugradnju materijala koristimo alate i alatne strojeve. Alati - pribor koji se koristi kao pomo ruke ili kao nadoknada ruci. Oni poveavaju mo ruke i obavljaju poslove koje sama ruka ne bi mogla napraviti. Alatni strojevi - automatski pokreu alat koji je privren za stroj. Ovaj alat zajedno sa draima esto se jo naziva radni organ.

5

1.3.3. Radni procesi Ako navedene elemente organizirano ukljuimo u proces rada onda ostvarujemo proces graenja. Proces graenja (polazei od vieg k niem stupnju) moe se podijeliti na : -- kompleksni radni proces (ugradnja betona MB - 30), -- radni proces ( transport betona dizalicom), -- radnu operaciju (isputanje betona u korpu), -- radni postupak (otvaranje silosa), -- radni pokret (pritisak rukom na ruicu). Ralanjivanjem radnih procesa i njihovim opisivanjem sa uputama za siguran rad i crteima (shemama) dobivamo tehnoloki propis. 1.4. Karakteristika graevinske proizvodnje Graenje je proizvodnja koja se sastoji iz niza proizvodnih procesa, koja ima za cilj dobivanje gotovog graevinskog objekta. Graevinski objekti su razliitih vrsta i oblika i mogu se svrstati u dvije skupine i to : -- objekti visokogradnje kao to su zgrade, tornjevi, stadioni, hale itd. -- objekti niskogradnje kao to su prometnice, brane, tuneli, mostovi i dr. Osnovne razlike graevinske proizvodnje od proizvodnje u industriji su : 1. Mnogi objekti vezani su za konfiguraciju zemljita ime su uvjetovani oblici, dimenzije i tehnologija, kao to je to kod brana, mostova, obala, cesta i dr. Takvi objekti veinom ostaju unikati i po dimenzijama i po obliku. 2. Sa dovrenjem graevine seli se organizacioni potencijal na drugo gradilite, obino u transformiranom obliku, dok graevine ostaju na mjestu graenja. Kod proizvodnje u industriji, organizacija industrijskih proizvoda ostaje na mjestu, a proizvodi se alju putem trgovake mree potroaima. 3. Graevinski objekti esto su veoma sloeni i sastoje se iz razliitih dijelova i posebnih elemenata (vie etaa, vrata,i sl.). To komplicira organizaciju i tok procesa graenja, jer na gradilitu istovremeno izvodi radove vie specijaliziranih izvoaa. 4. Proizvodni proces u graevinarstvu odlikuje se dugim vremenskim trajanjem. Pojedini tehnoloki procesi i radovi se u zimskim uvjetima moraju prekinuti. Naime, graevinski radovi izvode se preteno na otvorenom prostoru, pa su izloeni utjecaju nevremena, hladnoi, vruini, vjetru, praini i drugim pojavama. Takvi uvjeti oteavaju uu specijalizaciju poduzea kao i samih radnika. 5. Izmeu pojedinih radova postoji tehnoloka povezanost, pa dok se ne zavre jedni, drugi ne mogu da zaponu (npr. bukanje zidova moe poeti tek kad se zidovi ozidaju). 6. U graevinskoj proizvodnji jo uvijek se runo obavljaju mnogi poslovi kao npr. na zavrnoj obradi graevinskih objekata (postavljanje ker. ploica, ugradnja stolarije, bravarije i sl.). Izgradnja graevina iziskuje velika materijalna sredstva i angairanje ljudi, a izvodi se putem poduzea iz podruja graevinarstva, ali je njihova opremljenost razliita, kao i veliina i specijalnost, to moe utjecati kod istovrsnih objekata na primjenu tehnologije, postizanje produktivnosti, kvalitetu a time i na trokove proizvodnje i prodajnu cijenu. Kako je vijek trajanja izgraenog objekta relativno dug, sve greke u projektnom rjeenju ili izvoenju ostaju trajno prisutne i stalno vidljive.

Zbog svega toga graenje je veoma odgovoran i znaajan posao

6

2. ZIDARSKI ALAT

7

2.1. Skele Skele su privremeni tehniki ureaji potrebni pri svakom zidanju, bukanju, itd., a naroito pri zidanju novih graevinskih objekata. Skela se gradi od greda (etvrtastih ili oblih), gredica, fosni, dasaka i raznih spojnih sredstava. Skele za zgrade trebaju biti to jednostavnije, ili pak da zadovolje potrebe sigurnosti, kako zbog radnika koji se po njoj kreu, tako i zbog prolaznika ispod skele. Pomou skela radnicima se omoguava da priu svome mjestu rada. Zbog toga ovakve skele trebaju imati dovoljno mjesta za nesmetano kretanje radnika prilikom rada, kao i za smjetaj potrebnog materijala. Skele postavljaju skelari ili posebno obueni tesari. Dijelovi skele se uzajamno privruju raznim spojnim sredstvima kao to su: - konopci, klamfe (pijavice), krine spone, podmetai, modanici, trupci, kao i naroito izraeni elini dijelovi za vezivanje i naslanjanje uzdunih ili poprenih greda. Skele kod radova na zgradama mogu se podijeliti:

1. Male skele za unutarnje ili niske radove 2. Visoke skele za vanjske radove

1. Male skele za unutarnje ili niske radove Male skele se rade pomou nogara (kozlia). Oni se upotrebljavaju za radove do najvie 4,00 m visine, bilo izvana ili unutra. Prema veliini radova koji se izvode, poredaju se dva ili vie nogara na razmaku 2,00 m, a preko njih se stave fosne debljine 4 5 cm. Na taj nain sastavljen je pod sa kojeg rade zidari. 2. Visoke skele za vanjske radove Prema konstrukciji, tj. prema nainu noenja dijelimo ih na nekoliko skupina :

PREMA NACINU NOSENJA

PREMA MATERIJALU OD KOJEG SU IZVEDENE

PREMA MJESTU GDJE SE NALAZE

1. stojee a) drvene b) metalne

2. konzolne drvene i metalne fasadne 3. visee metalne 4. podizne metalne

STOJEE SKELE - teke - nekad su se koristile za zidanje i izvodile su se od oblica ili veih pravokutnih presjeka konzolno uklijetenih u teren ( bile su samonosive ). Spajanje se vrilo skobama i tesarskim vezovima. Zbog potrebne krutosti i naina ukljetenja drveni presjeci su bili veliki i neekonomini. Preke su na visini 2 -2,2 m (visina radne etae) a razmak vertikala je takoer bio 2 - 2,2 m (zbog nosivosti poda) - lake - su se koristile za radove na proeljima. Nazivamo ih " skele na Ijestvama ". Imaju isti raspored elemenata kao i teke skele ali prethodno spojene u Ijestve (manjih presjeka drva ). Koristile su se viekratno i morale su se uvrstiti za objekt. Slue za osiguranje pristupa Ijudi i manipulaciju materijalom na raznim dijelovima objekta, ovisno o tehnologiji graenja. Dijelimo ih na: - razne vrste nogara i pokretne skele - fasadne skele - konzolne skele

8

METALNE SKELE su nastale iz elje da se povea broj primjena a time snizi cijena pojedinane primjene. Rad sa metalnim skelama je laki i precizniji. Metalne skele su lake od drvenih skela. Relativnu malu nosivost na izvijanje pojedinih duljih djevi mogue je nadomjestiti guom postavom i povezivanjem (meusobnom ukrutom). CIJEVNE SKELE - sastoje se od: 1. cijevi - eline, duljine 1,5 - 2,0 - 2,5 - 3,0 - 4,0 - 5,0 m promjera 2" (48,3 mm) debljine stjenke 3,5 mm 2. spojnice - slue za meusobni spoj dviju cijevi pod pravim kutom (ortogonalne) ili pod bilo kojim drugim kutom (univerzalne ili rotirajue spojnice). Pritezanje se vri momentnim kljuem do sile trenja od 1 000 kg (izmeu cijevi i spojnica).

3. nastavci - slue za nastavljanje cijevi (u istom smjeru). Nastavci se rjeavaju ili sa umetkom ili sa dvije polucijevi meusobno povezanim vijcima s maticama. 4. papue - elementi na koje se skela oslanja. Mogu biti fiksne i podesive (visine). Podesiva papua ima vreteno krunog presjeka sa navojem. Podeavanje visine je mogue sa jednom modificiranom maticom na koju se oslanja cijev. 5. zatitna ograda - mora biti visoka min 1,0 m. Sadri dvije horizontalne cijevi meusobno razmaknute 35 cm. Pri dnu ograde postavlja se rubna zatitna da-visine 20 cm. 6. radna platforma - rade se od talpi (fosni) ili se rade tipske platforme koje su sigurnije i lake se postavljaju. Drvene podnice mogu biti okovane ili se kompletno rade od elinog rebrastog lima. Montaa poinje postavljanjem oslonaca s papuama. Meusobna udaljenost vertikala je do 3 m. Prvi red cijevi postavlja se na 20 - 30 cm od objekta, a drugi red 80 -130 cm od prvog. Horizontalno povezivanje je na oko 2,0 m, s tim da je prvi red pri dnu, blizu oslonaca. Uvrivanje skele za fasadu se izvodi na min 5 - 6 m u oba pravca, a to se izvodi: a) provlaenjem cijevi kroz otvore (prozori i vrata) i poprenim vezanjem b) specijalnim elementom sa kukom koja se zakai za armaturu (potrebno je obiti dio betonske obloge)

9

KONZOLNE SKELE FASADNE SKELE - Koristi se dio konstrukcije zgrade kako bi se fasadne skele oslonile i montirale. Podlau se mosnicama. Metalne skele se u jednom komadu prenose iz etae na etau. Spojevi su vareni. VISEE SKELE

Visee skele koriste se tijekom gradnje (za dovravanje fasade), i u koritenju objekta (za odravanje fasade). Proizvode se kao kompletni ureaj za vertikalno i horizontalno pomicanje sa pogonskim i upravljakim mehanizmom u samoj gondoli. Mogu biti horizontalno fiksne ili pokretne. Objeene su na 2 ili 3 elina ueta preko sustava kolotura. Gondole imaju ogradu samo sa vanjske i bonim stranama, i kotae za odravanje razdaljine od fasade. Na gondoli moe biti montirana i manja dizalica (za podizanje materijala)

PODIZNE SKELE Podizne skele (sa zemlje) koriste se za vee terete. Sastoji se od gondola i stupova za podizanje. Lagani metalni stupovi povezani su meusobno pri vrhu i sidreni na objekt.

10

Montaa i demontaa skele

Za podupiranje oplatnih sklopova na veim visinama koriste se razliite sklopive skele. To su konstrukcije od tipiziranih okvira od metalnih cijevi koji se meusobno sklapaju u visinu stvarajui cjelinu. Lake cijevne skele oblikuju se u tornjeve, a mogu postii visinu do 15,0 m. Prema konstrukciji i obliku tornja, proizvoai nude rjeenja s preuzimanjem optereenja i do 50 kN. Za relativno mala optereenja i velike visine postoje tipske okvirne skele koje su sastavljene od vertikalnih i vodoravnih elemenata, meusobno povezanih dijagonalama i specijalnim umecima. Okviri takvih skela su 0,85 - 1,20 m irine, postavljeni na razmake od 2,50 m. Visine okvirne skele 21,0 - 51,0 m postiu se slaganjem tipiziranih elemenata pojedinane visine 0,60 i 1,20 m. Podupirai okvirne skele na gornjem dijelu imaju oblikovane glave s grlom za prihvat optereenja od glavne oplatne konstrukcije, a dolje se nalazi vretenasti ureaj za fino podeavanje visine s papuom za stabilni oslonac. Kod teke skele cijevni stupovi su spojeni u toranj pomou standardnih veznih elemenata. Tornjevi nemaju ogranienja u visini, ve ona ovisi o zahtjevu oplaivane konstrukcije. Jednostavno se sklapaju od elemenata standardnih visina: 0,60, 1,20 i 2,00 m, a isto su opremljeni specijalnim papuama i vretenastim navojem. Nosivost tornjeva je do 500 kN (TC500). eljezara u Sisku je proizvodila teke toranjske skele T-200 (nosivost 200 kN) i T-400 (nosivost 400 kN), sastavljene od etiriju stupova meusobno povezanih dijagonalama i vodoravnim prekama. Reetkasti nosai koriste se za izradu oplatnih sklopova konstrukcije mostova i drugih inenjerskih graevina, a s obzirom na oblik i veliku nosivost, mogu se koristiti i za gradiline dizalice. S osnovnim modulima od 1,25, 2,50, 3,75 i 5,00 m mogu se formirati rasteri konstrukcije n x 1,25 m, do 20,0 m, iznimno ak do 40,0 m. Nosivost reetkastih nosaa je do 15 kN/m1 za vee raspone, a do 45 kN/m1 za manje raspone. Sve tipske skele, tj. njihovi tornjevi i reetkasti nosai su antikorozivno zatieni. Leajevi skela su usklaeni s tipiziranim nosaima preko standardnih leita. Slika - Toranjske skele s tipiziranim nosaima primijenjene na izvedbi konstrukcije mosta

11

Dovoenje oplatnih sklopova u tono projektirani poloaj omoguuju posebni ureaji za fino podeavanje i namjetanje (dizanje i otputanje od nosive konstrukcije). Oni slue za pridravanje i regulaciju po visini i nagibu, te postupno pomicanje oplatnog sustava, to je posebno vano prije neposrednog pritezanja oplatnih ploha. Nakon to beton dovoljno ovrsne, oplata se treba postupno otpustiti, bez naglih i dinamikih optereenja i udara, da se beton ne bi otetio. Svaki oplatni sustav mora imati opremu za fino podeavanje, naroito ako su oplatne ploe velikih dimenzija i teina. Lake sklopive skele koriste se za visine od 4 do 10m. Razliitih su rjeenja i konstrukcija. Elementi lakih skela sastoje se os fiksnog okvira izraenog od cjevastih sklopova koji se meusobno jednostavno povezuju i podiu. Mogu sluiti kao stolovi za stropove (za veliki broj postavljanja), kao nosivi toranj (za velika optereenja),

i kao stubini toranj (za sigurno penjanje i silaenje).

Sklapaju se u tornjeve, a mogu se podii do 15m visine. Nosivost jednog tornja je oko 50 kN.

Radne staze i zatitne ograde Radne staze su prostorni elementi sa stazom, zatitnom ogradom i konzolama za vjeanje na oplatne sklopove. S radne staze izlijeva se beton u konstrukcije, po stazama se kreu radnici, dri alat i vibratori. Raunsko optereenje radnih staza je q = 2,0 kN/m2. Duina elemenata je do 2m, a teina je oko 50 kg. Za radna mjesta na visinama iznad 2,0 m od tla ili druge povrine obvezne su ograde visine 1,0 1,1 m, s rukohvatom koji moe preuzeti horizontalno optereenje intenziteta 1,0 kN/m1

Skele: -Predmontirana zatitna skela

12

Radne i sigurnosne platforme za betonirane zidove Za betonirane se zidove na platforme postavljaju i vanjske oplate fasadnih zidova. Stoga moraju biti tono visinski postavljene kako bi se oplata na njih izravno postavila. Te se platforme obino sidre u ugraena sidrita, u koja se poslije odstranjivanja fasadne oplate zavrtanjem privrste posebni konusi, na koje se potom namjeste konzole. Konzole moraju biti osigurane od ispadanja, to se kod kvalitetnijih platforma obavlja automatski, a potrebna je samo vizualna kontrola. Platforme su najee sklopive, tako da su njihov prijevoz i skladitenje ekonomini, a montaa na gradilitu jednostavna i brza. Sigurnosne platforme za zidane konstrukcije Sigurnosne se platforme u zidanim graevinama rabe samo za zatitu od pada u dubinu da materijal pri padu nekoga ne bi ozlijedio ili neto otetio. Platforme su lagane i namjetaju se na ugraene petlje pri betoniranju ploe. Ako se zaborave ugraditi petlje, sidrena se mjesta mogu izraditi posebnim sidrenim elementima koji se privruju na plou. Konzole imaju na polovici visine dodatna mjesta za privrivanje, tako da ih je u viim etaama mogue premjestiti i tako smanjiti visine padanja. To dolazi u obzir i pri izradi sigurnosne platforme za krovne konstrukcije i pri krovopokrivakom radu. Preklopne se sastavljene platforme montiraju na graevinu. Osim osnovnih elemenata postoje jo i posebni elementi za izradu platforme u kutovima. Da bi se sprijeilo padanje odloenog alata ili materijala, na ograde se uz pod postavlja zatitna daska minimalne visine 12,0 cm. Za penjanje na oplatne sklopove i meusobno vertikalno povezivanje radnih staza postavljaju se ljestve koje trebaju imati rukohvat i kuku za vjeanje o stabilnu konstrukciju. Pri radu na vanjskim stranama visokih zidova konzolno se postavljaju horizontalne radne plohe, opremljene zatitnim ogradama. One slue kao radne staze, ali na njih se i oslanjaju oplatni sklopovi. Privruju se na ovrsnule dijelove graevine na razne naine vijcima i utorima ili tome slino, a podiu se pomou gradiline dizalice, po ciklusima napredovanja radova.

Zatitne ograde su unificirani elementi koji se veu za oplatne sklopove. Postavljaju se oko radnih mjesta na visokim graevinama, kod izrade ploa, greda i zidova. Ograda je visine do 1,1 m a stabilnost se provjerava na horizontalnu silu od P = 1,0 kN/m1. Na ogradi se postavljaju rukohvati i zatitna daska na dnu da sprijei ispadanje materijala i alata.

Radne ljestve slue za penjanje radnika na oplatne sklopove. Osigurane su kukama za vjeanje i ogradama te pruaju potpunu sigurnost kod kretanja i penjanja na oplatne sklopove. Pored navedene pomone opreme, za pojedine oplatne sustave razvijeni su i namjenski alati koji olakavaju rukovanje (kao npr. neke vrste ekia za pritezanje oplata, sjeu i okretanje vijaka).

13

3. NASTAJANJE GRAEVINE Cjelokupan rad od zamisli do zavretka graevine mora biti organiziran, planiran i kontroliran, u emu sa znaajnim dijelom sudjeluje faza graenja, koja mora biti posebno prouavana i organizirana. Veliki su trokovi kod izgradnje investicionih objekata, pa je trebaju biti izvedeni uz minimalne trokove u predvienom roku i traenoj kvaliteti. Svrha je da se radovi izvedu sa to manje smetnji i zastoja. Prije izgradnje objekta treba: - donijeti odluku o izgradnji odreenog objekta i osigurati sredstva za graenje. - investitor sreuje i pitanje vlasnitva zemljita na kome e se objekt graditi - investitor ustupa projektantu izradu tehnike dokumentacije - glavnog projekta. - investitor osigurava graevnu dozvolu - odobrenje za gradnju i bira izvoaa. - investitor izvoau predaje gradilite, odnosno zemljite na kome e se graditi, zajedno sa dozvolom za graenje, dokazom da je osigurao sredstva za financiranje radova, kao i svom potrebnom projektnom dokumentacijom Tijek realizacije graevine moe se grubo podijeliti u vie faze ili procesa. U svakoj od tih faza odnosno procesa mogu sudjelovati jedan ili vie sudionika koji sudjeluju u tijeku realizacije objekta. Sudionici u realizaciji graevine su investitor, projektant, revident, izvoditelj i nadzorni inenjer. upanijski ili opinski ured za graditeljstvo izdaje lokacijsku i graevinsku dozvolu i sudjeluje kod tehnikog prijema objekta. Izgradnja objekta prolazi kroz nekoliko faza:

1. Prethodni radovi 2. Projektna dokumentacija 3. Pripremni radovi 4. Graenje

1. Prethodni radovi -- traenje svih potrebnih podataka o terenu, okoliu, podzemnim vodama, klimi... i svim elementima koji mogu biti vani za odreenu parcelu ili objekt. 2. Projektna dokumentacija - projektiranje: prikazivanje konstruktivnih elemenata graevine pomou crtea i teksta - nacrti pokazuju veliinu, izgled, materijale, poloaj na parceli - prorauni pokazuju zato je neka konstrukcija izvedena na odreeni nain - tekstualni dijelovi opisuju lokaciju, nain oblikovanja... Graevinska dozvola je temeljni dokument gradnje i dobiva se nakon tehnikog pregleda projekta 3. Pripremni radovi - svi radovi koji su neophodni da gradilite osposobi za gradnju prema projektu organizacije graenja (ureenje graevinske parcele na kojoj e se graditi budui objekt). 1. Planiranje terena (vaenje drvea, ruenje nepotrebnih graevina, uklanjanje otpadaka itd.) Poslije toga teren je potrebno poravnati tj. isplanirati. 2. Ureenje cesta na gradilitu (izrada pristupne ceste koja povezuje gradilite sa vanjskom prometnicom, ureivanje unutarnjih puteva na gradilitu koji ine unutarnju mreu komunikacija, a povezuju objekt u gradnji sa skladitima i radionicama). 3. Osvjetljenje gradilita i el. energija (el. energiju koriste strojevi, a osvijetliti treba i kancelarije, skladita itd.). 4. Osiguranje vode na gradilitu (prikljuuje se na vodovodnu mreu, kopanje bunara ili postavljanjem rezervoara. (voda za pie, za strojeve kao mijealica za mort, za beton, za sanitarne vorove itd.). 5. Telefonske instalacije - za kancelarije. 6. Privremeni objekti - za smjetaj radnika, materijala i alata.

14

Najprije emo pristupiti ograivanju budueg gradilita. Naravno ukoliko objektivne okolnosti to dozvole. Ogradu pravimo prikivanjem limenih tabli na metalnu ili drvenu konstrukciju. Stupove koji e nositi konstrukciju postavljamo na max. razmaku od 2 2,5 m. Ograda sa uline strane mora imati tablu na kojoj e biti napisan pun naziv investitora, izvoaa, rok poetka i zavretka gradnje, kao i upozorenja da se radi o gradilitu. U praksi je veoma esti sluaj da se na terenu predvienom za izgradnju objekta, nalaze mnogobrojne prepreke. Recimo, u najblaem obliku to moe biti iblje i drugo sitno raslinje. Malo vei problem predstavljaju stabla drvea koja je potrebno posei i izvaditi korenje iz zemlje. I konano na red dolaze graevinski objekti koje je potrebno ukloniti. Bilo da se radi o objektima napravljenim od lakog materijala (npr. limene ili drvene barake) ili o objektima od vrstog materijala. Svi trokovi koji proizlaze iz navedenih radova obavezno se unose u ugovor izmeu investitora i izvoaa. Nakon pripremnih radova, uz suglasnost lokalne elektrodistribucije, na gradilite se uvodi privremeni elektrini prikljuak. Namijenjen je za osvetljenje gradilita i pokretanje strojeva za rad. Sljedee je postavljanje instalacija za dovod i odvod vode. (naravno, uz suglasnost lokalnog vodovoda i komunalne slube). 4. Graenje objekta - rezultat je svih prethodnih faza i obuhvaa tok radova do predaje objekta. - poinje iskopima i izvedbom temelja, nastavlja se izvedbom zidova, stropova i krova, a zavrava obradom zidova i podova te rjeavanjem instalacija - nadzor i kontrolu graenja preuzima nadzorni organ kojeg imenuje investitor - nakon zavretka radova slijedi tehnika kontrola objekta, primopredaja izmeu investitora i izvoaa i izdavanje UPORABNE DOZVOLE Cjelokupan rad od zamisli do zavretka graevine mora biti organiziran, planiran i kontroliran, u emu sa znaajnim dijelom sudjeluje faza graenja, koja mora biti posebno prouavana i organizirana. Veliki su trokovi kod izgradnje investicionih objekata, pa je potrebno da budu izvedeni uz minimalne trokove u predvienom roku i traenoj kvaliteti. Svrha je da se radovi izvedu sa to manje smetnji i zastoja.

15

P =885 m2

ULAZ NA PARCELU

ULAZ U KUU

ULAZ NA PARCELU

POVRINA ZA GRAENJE

SKLISKA ULICA

REGULACIJSKA LINIJA

11,6

GRAEVINSKA LINIJA

vl. BILL GATES

33

4P+1P= 112 m2

4017.4

K.. 7888/2

623

410 3

4. PRIPREMNI RADOVI

Pripremni radovi: ukljuuju ureenje graevinske parcele na kojoj e se graditi budui objekt (priprema terena, organizacija gradilita, ograda parcele, sigurnost ulaza, kontejneri za tehniko osoblje, izvedba privremenih putova, deponij ...) Graevinske parcele - povrine na kojima se moe graditi pod uvjetima opisanim urbanistikim planom. Situacioni nacrt (dopunjeni dio urbanistikog plana) - sadri podatke o veliini budueg objekta i njegovom poloaju u odnosu na susjedne objekte i prometnice. Na graevinskoj parceli utvrena je : a) Regulaciona linija - crta koja dijeli graevinsku parcelu od javne prometne povrine (linija ograde). b) Graevinska linija - crta koja u situacionom nacrtu oznaava proelje zgrade. Dakle, za svako graenje treba unaprijed nabaviti geodetski snimak parcele, ishoditi lokaciju objekta u skladu s urbanistikim planom i skupiti podatke o zemljitu. Nakon toga se moe izraditi projekt na osnovu kojega pribavljamo graevinsku dozvolu. Tek tada treba pristupiti povrinskom ureenju gradilita i obiljeavanju temelja, a poslije toga izvrenju graevinskih radova. Povrinsko ureenje gradilita - Dolaskom na graevinsku parcelu (prostor namijenjen za graenje), treba odstraniti sve to bi smetalo buduoj zgradi, a i graenju (rue se postojei objekti, uklanja se sloj humusa, drvee koje bi direktno smetalo graenju i sl.).

Gradilite ureuje poduzee koje je preuzelo izvoenje radova, a sve u skladu sa zatitom na radu.

SITUACIJA

16

4.1. Iskolenje tla za buduu zgradu Poslije povrinskog ureenja zemljita pristupa se obiljeavanju temelja budue graevine. Obiljeavanje se mora izvriti po odobrenom situacionom nacrtu po kojem je obino ve u naravi iskolena regulaciona linija. Trebamo jo odrediti i graevinsku liniju, ije se odreivanje vri mjerenjem od rubova parcele. Iskolavanje - odreivanje vanjskih rubova ili kontura budueg objekta, odnosno prenoenje poloaja objekta sa nacrta na teren. Izmeu dvije toke na regulacionoj liniji zategne se ica i uvrsti koliima. Tonim odmjeravanjem okomito na regulacionu liniju odredi se poloaj graevinske linije. Na dva tako odmjerena mjesta (A i B) treba zabiti kolie i u njihova tjemena avle oko kojih se omotaju krajevi nategnute ice koja oznaava graevinsku liniju. Odreivanje pravih kuteva najsigurnije je geodetskim instrumentima, ali se moe izvesti i uz pomo tesarskog kutnika. (pomono sredstvo koje moemo vrlo lako napraviti na gradilitu i biti sigurni da emo njime dobiti pravi kut. Radi se od uih dasaka, ali tako da se one izreu i spoje na pravilnim udaljenostima.)

Nakon iskolavanja kree se s izradom nanosne skele s koje e se izvriti obiljeavanje temelja.

GRA. LINIJA B

C D

A

17

4.2. Nanosna skela Prema obiljeenim konturama zgrade, izrauje se tzv. "nanosna skela" s koje e se izvriti obiljeavanje temelja, a nakon toga se iskopava tlo za predvienu dubinu temelja.

Nanosna skela - privremena drvena konstrukcija koja slui za nanoenje poloaja irine i

meusobnih udaljenosti buduih temelja, odnosno za obiljeavanje temelja i prizemnih zidova zgrade. Nanosna skela se sastoji iz drvenih kolia ukopanih u zemlju na mjestima sudaranja trakastih temeljnih zidova, na koje se pribijaju daske s gornjim rubom u horizontali. Na gornjim ivicama dasaka zasijecaju se mjesta koja oznaavaju irinu temelja i zatee ica izmeu dvije paralelno postavljene daske suprotnih nanosnih skela. Odmjeravanjem irine temelja na gornjoj stranici daske nanosne skele, postavljanjem i zatezanjem ica i sputanjem viska na tlo, odreuju se toke i pravci kontura temelja. Polaganjem dasaka pljotimice po terenu, tako da im unutranje ivice budu pod vrhom viska sputenog preko ica nanosne skele, fiksira se irina iskopa za temelje. - nanosna skela, odnosno daske, podignuta je iznad terena od 80 - 100 cm. - konture zgrade (temelja) na samom tlu obiljeavaju se uim daskama debelim 24 mm koje uz rub iskopa ostaju dok se do njihove visine ne izrade temelji. Te daske tite rubove iskopa od oteenja i uruavanja.

Sl. Primjeri nanosnih skela Nanosna skela se koristi sve dok se ne zavri sa formiranjem i betoniranjem temeljnih greda

18

5. ZEMLJANI RADOVI

Zemljani radovi vrlo su vana vrsta graditeljskih radova kod svakog objekta. Posebno su znaajni ti radovi kad su posrijedi objekti niskogradnje, poput prometnica, hidrotehnikih objekata, melioracije i slino, gdje su to glavni radovi. Zemljani radovi se izvode iskljuivo s upotrebom mehanizacije, koja je zahvaljujui intenzivnom razvoju proizvodnje strojeva dostigla vrlo velike uinke, to je velike olakalo i ubrzalo izvedbu. Udio runog rada u izvedbi zemljanih radova neznatan je i postoji jedino kod vrlo malih objekata, gdje zbog prostornih ogranienja nije mogue djelovati strojevima. Cilj graevinske djelatnosti je da se graevina dobro fundira, tj. da se izrade solidni temelji tako da oni sav teret graevine i vlastiti teret prenesu na zemljite. Ovako preneseni teret mora biti u granicama dozvoljenog optereenja temeljnog tla. Zbog toga treba znati to vie podataka o zemljitu za temeljenje, kako se zemljite ispituje i kako se odreuje dozvoljeno optereenje temeljnog tla, o emu treba voditi rauna pri projektiranju temeljnih konstrukcija, te sve vrste radova koje dolaze u obzir pri izradi temelja. Graevinska klasifikacija zemljanih materijala Prema vrstama tla, zemljani materijali se svrstavaju u ove osnovne skupine : 1. stijena - monolitna, raspucala ili trona. 2. nevezani (nekoherentni) materijali - drobljenac > 60 mm; ljunak 4 - 60 mm; pijesak 0,06 - 4 mm. 3. vezani (koherentni) materijali - prah 0,002 - 0,06 mm; glina < 0,002 mm HUMUS povrinski sloj terena s komponentama biljnih i ivotinjskih ostataka. Obavezno se skida i uklanja s povrine na kojoj e se graditi. (Ispitivanjem se utvruje debljina humusnog sloja koju treba ukloniti). Kategorije tla: Vrste tla s obzirom na alat (mogunost kopanja) podijeljene su u 7 kategorija:

- I kategorija : (meko tlo) rastresita zemlja, isti pijesak, rastresiti ljunak, humus. - II kategorija : (obino tlo) mekana zdrava zemlja, glinoviti pijesak, sitni ljunak, - III kategorija : (vrsto tlo) vrsta i ilava zdrava zemlja, pjeskovita glina, vezani ljunak, - IV kategorija : (trona stijena) mekani vapnenci, stijene u raspadanju. - V kategorija : (meka stijena) srednje vrste stijene, vapnenci. - VI kategorija : (vrste krhke stijene) vrste lomljive stijene, - VII kategorija : (vrste ilave stijene) vrlo vrste i ilave stijene, granit.

Zemljite je sastavljeno iz slojeva raznovrsnih svojstava i debljina. Da bi neki graevinski objekt bio stabilan i izraen na solidnim temeljima, mora se znati koja su zemljita dobra za temeljenje, a koja loa. A) Dobro zemljite za temeljenje je ono na kojem se temeljno tlo pod teretom graevine nee toliko deformirati da bi to uzrokovalo pretjerano ili nejednoliko slijeganje, pucanje i eventualno ruenje konstrukcije objekta. To su : kompaktna stijena, ljunak, pijesak, glina, ilovaa i sl. B) Loe zemljite je ono na kojem se uope ne moe graditi ili ga treba posebnim zahvatima osposobiti za graenje. To su : organski mulj, humus, ivi pijesak i sl. Nain temeljenja objekta ovisi od toga da li je zemljite kategorizirano kao dobro ili loe. Na dobrim zemljitima dolazi u obzir obino ili jednostavno temeljenje, a na loim tzv. specijalno temeljenje (npr. pilotiranje).

Za temeljenje je vana ona povrina zemljinog sloja na kojoj e se neposredno izraditi temelj neke konstrukcije, tzv. temeljno tlo.

19

5.1. Vrste zemljanih radova Vrlo opseni zemljani radovi izvravaju se na objektima niskogradnje (iskopi, nasipi). Na objektima visokogradnje zemljani radovi se uglavnom ograniavaju na ureenje gradilita, kopanja za podrumske prostore, temelje i podzemne vodove. Najopseniji zemljani radovi kod objekata visokogradnje su: Iskopi Kod iskopa razlikujemo radove u uskom i irokom prostoru. I uske i iroke iskope treba poinjati na onim stranama koje su najdalje od graevinske i regulacione linije i postepeno napredovati prema tim linijama. A ) USKI ISKOPI Takvi iskopi su potrebni za izvedbu temelje zgrada (dno im je ili ispod nivoa okolnog tla ili ispod dna podrumskog iskopa.) Najmanja dubina vanjskih temelja nepodrumljenih zgrada mora biti i u dobrom zemljitu min. 70 - 100 cm (smrzavanje tla). Ako na toj dubini nosivost tla nije povoljna, moraju iskopi biti dublji do max. 3,0 m. Kod potrebe jo dubljeg temeljenja primjenjuje se specijalno temeljenje. Najmanja irina iskopa za temelje je 0,40 m, a najvea 1,2 m. -za monolitne temelje (beton i AB) irina iskopa odgovara irini temelja ili temeljnih stopa, -za zidane temelje (kamen i opeka) irina iskopa mora biti na svaku stranu za 10 cm ira od predviene irine temelja da se dobije radni prostor za pravilno zidanje i namjetanje komada.

Zemljane stjenke iskopa ne mogu biti vertikalne, naroito ne kod veih dubina, jer bi dolo do zaruavanja. Max. visina iskopa (temeljnog rova) ija je strana vertikalna u zemlji I - V kategorije je 1,0 m. Nakon te visine, zaruavanje je potrebno sprijeiti ili izvedbom temeljne stjenke pod nagibom ili razupiranjem. KAKO ZATITITI ISKOP? A) Nagib skoenja stjenki iskopa ovisi o vrstoi tla - to je tlo rahlije, to je kosina blaa. - poveavaju se koliine zemljanih radova

20

B) RAZUPIRANJE ISKOPA (podgraivanje) Ako se radi o "loem zemljitu" (sklono obruavanju), a nemamo dovoljno prostora za manipulaciju, pristupamo varijanti razupiranja iskopa. Konstrukcija za razupiranje sastoji se od: tzv. razupora i podgrada. Konstrukcija podgrade se sastoji od dasaka debljine spojenih gredicama. Da razupore "ne proklize" koriste se drveni klinovi naizmjenino postavljeni.

21

B ) IROKI ISKOPI iroki iskopi se rade uglavnom kod objekata koji imaju najniu etau ispod razine okolnog tla (podrumski prostori, podzemne garae, sklonita i sl.). Radove za iskope u irokim prostorima treba tako organizirati da ima dovoljno mjesta za kopanje, utovarivanje i transportiranje iskopanog materijala. Iskopi do 2,00 m dubine nazivaju se plitki, a oni preko 2,00 m duboki iskopi. Dovreni i ureeni iroki iskop esto se naziva i graevinska jama. Na dnu graevinske jame izrauju se uski iskopi za izvedbu temelja zidova. Oni su obino plii (cca 50 cm), jer nema opasnosti od smrzavanja. Kao i kod uskih iskopa, ovdje takoer treba voditi rauna o izvoenju stijenki iskopa, jer treba sprijeiti opasno uruavanje tla. Zbog toga se okomite stijene iskopa mogu ostaviti u zemljitu III i viih kategorija, ali samo do dubine 1,50 - 2,0 m. Stijene u zemljitu I i II kategorije treba i na toj dubini izraditi u nagibu 1:1 do 1:1,5. Ovakvi iskopi zauzimaju dosta mjesta, pa ako na gradilitu nema mjesta za izradu skoenih stijena iskopa, onda se mogu ostavljati i strmiji nagibi od propisanih, ali se pristupa podupiranju zidova graevinske jame. - nain podupiranja ovisi o kategoriji tla, visini iskopa, te o sredstvima s kojima raspolaemo.

22

Da se u graevinskoj jami ne bi zadravala podzemna ili oborinska voda, treba se pobrinuti za odvodnju. U dnu iskopa treba na pogodnom mjestu iskopati sabirnu jamu i postaviti pumpu za crpljenje vode iz jame i izbacivanje izvan gradilita. Zatita pri izvedbi rovova i polaganju vodova u njima obuhvaa privremeno osiguranje stranica (bokova) iskopanog rova radi onemoguavanja moebitnog uruavanja okolnog terena u rov. Osiguranje se uglavnom provodi oplaivanjem i razupiranjem iskopanih stranica rova. Potpuno neosigurana visina rova, ako je to mogue, ne bi smjela biti vea od 1,25 m odnosno 1,75 m. Iskopani materijal iz rova ne bi smio biti odloeni blie od 0,60 m od ruba iskopa rova. Najmanje mogue visine neosiguranog (nepodgraenog) iskopa rova Osiguranje iskopa rova mora biti u konstrukcijskom smislu nosivo te razmjerno lako i brzo demontano odnosno prenosivo. U nekim sluajevima mora biti takoer vododrivo tj. vodonepropusno po postoji mogunost kombinacije oba naina osiguranja pri iskopu rovova. Zatita iskopa rovova nosivim konstrukcijama u razmjerno suhom ili manje vlanom tlu obuhvaa spomenuto oplaivanje i razupiranje stranica (bokova) iskopanog profila rova na razliite naine. Provodi se uporedo s njegovim iskopom: - uobiajeno oplaivanje stranica iskopa rova postupnim zabijanjem u odreenu dubinu drvenih ili elinih platica kao i njihovo razupiranje drvenom graom, kombinacijom drvene grae sa uobiajenim elinim profilima ili posebnim razuporama, kombinacijom elemenata cijevne skele itd.,

- prethodnim zabijanjem raznih vrsta murja (rijee drvenog, uglavnom elinog) i njegovo razupiranje prilikom iskopa s uobiajenim elinim profilima ili posebnim razuporama,

23

murje je oblik prethodno izvedene zatitne obloge kasnije iskopanih stranica rova s uskim, duljim i vitkim talpama. One se prije iskopa zabijaju pomou tzv. makara u tlo neposredno jedna uz drugu po plohi stranica iskopa rova. Prilikom iskopa rova izmeu prethodno zabijenog murja provodi se sustavno razupiranje platica u jednoj ili vie razina. murje je tako sloeno, da se moe vie puta koristiti jer se nakon uporabe ponovo vadi iz tla. Primjer primjene elinog mura pri osiguranju radova izvedbe cjevovoda u razmjerno velikom odnosno irokom rovu i uskom dubokom rovu elino murje uglavnom je razuprto ali moe biti slobodno zabijeno u tlo (tj. konzolno) ukoliko nisu velike dubine rova. Samo zabijanje i vaenje elinog murja u prilikama suvremenog graenja uvijek je strojno pomou motornih makara. Stoga su makare osnovna strojno-tehnoloka oprema ukupnog tehniko-tehnolokog i logistikog postupka izvedbe nekog cjevovoda u dubini nekog tla koje se prilikom iskopa rova osigurava od uruavanja oplaivanjem i razupiranjem pomou elinog murja.

Pojednostavljeni prikaz tehnike polaganja cjevovoda kroz rov (s lijeva na desno): zabijanje murja udarnim ili vibracijskim (crtkano) makarama, iskop prostora izmeu murja, nasipavanje posteljice, polaganje cijevi pomou bager-dizalice (u ahtu smjetena je oprema za spajanje cijevi natezanjem), zatrpavanje i sabijanje rova vibro-ploom, vaenje murja.

Sustavi velikoplonih talpi za osiguranje iskopa rovova obuhvaaju razne (ali po tehnoloko-logistikoj koncepciji sline) robusne metalne konstrukcije posebno oblikovanih i meusobno povezanih brzo i lako (ra)sklopivih te prenosivih irokih posebno oblikovanih tekih ploa. One su tako sloene da se mogu jednostavno koristiti i prenositi prilikom njihove uporabe sa istim strojevima, primjerice bagerima, kojima se izvodi iskop rova.

Primjer jednog od nekad najpoznatijih sustava lako (ra)sklopivih te prenosivih talpi za osiguranje iskopa rovova

24

Graevne jame kopaju se ispod razine povrine trena u njegovu dubinu ali samo s povrine terena. U njima se izvodi konstrukcija podzemnog dijela budue graevine te su one uglavnom privremeni prazni prostori koji moraju biti sigurni za izvoenje ostalih radova u njima. Zatitom ili osiguranjem iskopa graevne jame mora se sprijeiti - - doticanje povrinske te osobito podzemne vode u iskopani prostor graevne jame (zatita graevne jame od bilo kakvog i bilo kojeg oblika prodiranja vode u slobodni prostor njezina iskopa), - uruavanje iskopanih stranica graevne jame (osiguranje stabilnost iskopanih stranica graevne jame). Osnovna zatita ili osiguranje graevne jame: onemoguavanje prodiranja vode u jamu Privremena nosiva konstrukcijska i vodonepropusna zatita graevnih jama mogu biti stijene ili privremeni "zidovi" od elinog murja. . Zid graevne jame od od buenih pilota Stalna nosiva konstruktivna i vodonepropusna atita graevnih jama moe biti trajni nosivi zid koji takoer moe biti ujedno temelj ili zid ili neki drugi dio konane konstrukcije budue graevine koja se izvodi u graevnoj jami. Trajni zidovi kao konstrukcije zatite graevnih jama izvode se primjerice ili betoniranjem na licu mjesta (in situ) rjee kao sidreni (armirano)betonski zidovi ili kao montani armirano betonski zidovi poduprti ili uvreni sidrenjem u teren iz stranica iskopane graevne jame. Svi navedeni zidovi izvode se, kao osiguranje, prije iskopa graevne jame. Prilikom iskopa graevne jame unutar izvedenih zidova provodi se najee njihovo istovremeno sidrenje u tlo ije uruavanje oni svojim postojanjem spreavaju.

25

6. TEMELJI I TEMELJENJE

Temelji su najnii konstruktivni elementi graevina. Oni zalaze u zemljite pa povezuju graevinu sa zemljom i odreuju njezino fiksno (stalno) mjesto na zemlji. Da bi podignuti objekt bio stabilan, cjelokupno optereenje mora biti u granicama doputenog optereenja koje prima temeljno tlo na koje se postavlja. Prije poetka izgradnje moraju biti ispitani svojstva i nosivost zemljita, a na osnovu rezultata dobivenih ispitivanjem vri se projektiranje i odreuje nain temeljenja objekta.

Temelji imaju zadatak da ukupno optereenje od objekta ravnomjerno prenesu na graevinsko tlo. Stabilnost i sigurnost zgrade u velikoj mjeri ovisi o kvalitetu temelja i solidnosti izvedbe. Razna optereenja na zgradi, pukotine, nejednaka slijeganja, a u najgorem sluaju i ruenje, esto su posljedica loe i nepravilno izvedenih temelja. prema obliku temelje dijelimo na: trakasti: ispod nosivih zidova kod masivnog sistema graenja, pa cijelom svojom duinom prenose optereenje na temelje

temelji samci: ispod stupova, kod skeletnog sistema gradnje

temeljne ploe: kod slabijeg nosivog tla, i ukoliko bi trakasti temelji bili izvoeni na premalim razmacima (ekonomiost), kod viekatnih tekih objekata, min debljina ploe 30 do 50 cm piloti: kad je nosivo tlo duboko u zemlji, ispod tronog tla dimenzije temelja ovise o:

- vrsti objekta i gornjem optereenju - vrsti materijala od kojeg se izvode temelji (kut irenja optereenja) - sastavu i osobitostima zemljita (vrstoa tla)

26

SASTAVNI DIJELOVI TEMELJA Temelji na zgradama sastoje se iz:

- temeljnog zida i - temeljne stope, kojom objekt stupa na zemljino tlo.

Temeljne stope postavljaju se ispod temeljnih zidova najniih etaa zgrada. Kao temelj kod nepodrumljenih zgrada smatra se temeljna konstrukcija ispod nivoa (razine) okolinog tla. Kod podrumljenih zgrada temelj je konstrukcija ispod podrumskih zidova, odnosno ispod nivoa podrumskog iskopa. Kod manjih, lakih prizemnih objekata, temeljne stope mogu biti iste irine kao i temeljni zidovi. Kod veih objekata gdje je optereenje vee, pa ga treba rasprostrti na vee povrine tako da ne prijee doputeno optereenje tla, izrauju se proirene temeljne stope. esto se u iskopanoj temeljnoj jami izrauje donji proireni dio kao temeljna stopa, iznad koje je temeljni zid ili stup.

27

PODJELA TEMELJA PO NAINU TEMELJENJA Prema nainu oslanjanja na zemljite, mogue je izvriti podjelu na : -- temelje neposredno oslonjene na temeljno tlo, -- temelje oslonjene na pojaano zemljite, -- temelje posredno oslonjene na zemljite. Dubina temelja ovisi o tome da li objekt ima podzemne katove, o vrstoi tla i o dubini smrzavanja tla. Za nae klimatsko podruje je dubina smrzavanja vode u tlu mjereno od povrine terena oko 70 cm. Za statike irine temeljnih stopa odgovaraju razliite njihove visine, odnosno dubine iskopa, to ovisi o materijalu koji e se upotrijebiti za izradu temelja. Za istu irinu temeljnih stopa najveu dubinu i kubaturu zahtijevaju zidani temelji, manju temelji od nabijenog, a najmanju temelji od armiranog betona. a) Temelji neposredno oslonjeni na temeljno tlo Postavljaju se na dobrom zemljitu sa debljinom sloja najmanje 3,0 m. Od vrste materijala dobrog zemljita ovisi na koju e se najmanju dubinu od povrine terena postaviti temeljne stope. U dobro nosivom tlu dubina temeljenja kod nepodrumljenih zgrada je min. od 0,70 do 1,0 m. to je ustvari dubina smrzavanja Ispod podrumskih iskopa dubina temelja je 0,50 - 0,60 cm. U sluajevima gdje je nosivost povrinskih slojeva mala, koristi se poveana nosivost sloja na veoj dubini, pa se izrauju duboki temelji. b) Temelji oslonjeni na pojaano zemljino tlo Kod povrinskih slojeva male nosivosti, a ako iz ekonomskih razloga nije opravdana izrada dubokih temelja, tlo se ojaava i tim putem osigurava sigurnost temelja. Pojaanje tla moe biti :

- izradom kamenog nabaaja, - zamjenom sloja tla, - sabijanjem slabog tla, - stabilizacijom tla materijalima koji stvrdnjavaju i skamenjuju zemljite (cement, vapno, bitumen)

c) Temelji posredno oslonjeni na zemljino tlo Ako je nosivo tlo na veoj dubini, temeljne stope mogu prenositi optereenje na tlo i posredno, posredstvom sanduka, bunara, kesona ili ipova. Ovi postupci primjenjuju se u sljedeim sluajevima :

- kada je neophodno postaviti objekt na loem zemljitu, - kada su slojevi dobrog zemljita male debljine, - kada su slojevi dobrog zemljita duboko ispod objekta.

ra z in a n o s iv o g t la

28

29

6.1. Plitko temeljenje

Za objekte visokogradnje najee je obino, jednostavno ili plitko temeljenje. Temelji nepodrumljenih zgrada zalaze u zemljite 0,7 - 2,0 metra ispod nivoa okolnog tla. PODJELA TEMELJA PREMA MATERIJALU OD KOJEG SE IZRAUJU Materijal za izradu temelja ovisi od naina izgradnje objekta, sistema graenja, raspoloivog materijala i ekonomskih mogunosti.

Po materijalu od kojeg se izrauju razlikuju se tradicionalni temelji od prirodnog kamena, opeke i suvremeni temelji od armiranog betona.

Za statike irine temeljnih stopa odgovaraju razliite njihove visine, odnosno dubine iskopa, to ovisi o materijalu koji e se upotrijebiti za izradu temelja. Za istu irinu temeljnih stopa najveu dubinu i kubaturu zahtijevaju zidani temelji, manju temelji od nabijenog, a najmanju temelji od armiranog betona. a) Temelji od kamena - odabiru se odgovarajui oblici, vei komadi idu na dno i na rubove zbog nepravilnosti oblika i osjetljivih spojeva rauna se da se optereenje iri pod strmim kutem 80 Danas se temelji od kamena rijetko izrauju jer su nerentabilni i za njihovu izradu je potrebna brojna radna snaga, a sama izrada je dugotrajna. Izrauju se najvie u individualnoj izgradnji manjih stambenih zgrada u krajevima koji obiluju kamenom. Najee se izrauju od polutesanog kamena u cementnom ili produnom mortu kao temeljne trake s pravokutnim poprenim presjekom u kojem je irina 10 - 15 cm vea od irine zida koji taj temelj nosi. Osim toga irina iskopa mora biti na svaku stranu za 10 cm vea od irine temelja kako bi se dobio radni prostor potreban za namjetanje kamena prilikom ugradbe. b) Temelji od opeka - opeka ima pravilni oblik pa nain slaganja osigurava bolju vezanost i ravnomjerniji prijenos optereenja,

Temelje od opeke treba zidati u cementnom mortu smjese 1 : 3 - 1 : 4. Na dobrom temeljnom tlu rade se temelji pravokutnog poprenog presjeka s visinom 5 - 6 redova opeke i irinom za 6,5 cm na svakoj strani veom od irine zida koji temelj nosi. Na slabijem temeljnom tlu izrauje se temeljna stopa potrebne irine u visini od 3 - 5 redova opeke, a dalje se 2 po 2 reda opeke stepenuju sa irinom svakog stepena po 6,5 cm na svakoj strani.

30

c) Temelji do betona Za izradu temelja beton je materijal koji se najvie upotrebljava. Mehanizacijom proizvodnje betonske smjese i njezine ugradbe omoguena je brza i kvalitetna izrada velikih kubatura u kratkim rokovima, a uz razmjerno malenu upotrebu radne snage. Daljnja je prednost vrstoa i trajnost betona. vrstoa betona dozvoljava razmjerno malene irine temelja i razmjerno malene visine temeljnih stopa. Vlaga i voda mu ne tete nego jo poveavaju njegovu trajnost. Betonskoj smjesi moe se dodati do 25% zdravog lomljenog kamena pa ga zovemo - mravi tedni beton. Temelji od nabijenog betona prema popr. presjeku mogu biti :

- temelj pravokutnog presjeka, - temelj trapeznog presjeka, - temelj stepenastog presjeka.

- brza i kvalitetna izrada velikih koliina betona u kratkom roku (mijealice, transport, pumpe, ) - mala upotreba radne snage, velika vrstoa, vlaga mu ne kodi - kut rasprostiranja optereenja je 40-50 za isto optereenje temelj od betona je MANJI

Temelj pravokutnog presjeka se izrauje onda kada irina stope ne mora prelaziti vie od 15 cm na svaku stranu noenog zida. Normalna visina takve stope je 40 - 50 cm.

Temelj trapeznog presjeka izrauje se onda kad irina stope mora prelaziti vie od 15 cm na svaku stranu noenog zida. Donji dio stope izrauje se pravokutno u samom iskopu visine barem 20 - 30 cm. Visina skoenog dijela ovisna je o tangensu priklonog kuta pod kojim se teret s noenog zida proiruje na temeljno tlo.

Kod temelja stepenastog presjeka irina pojedinih stepena ne smiju prelaziti 15cm. d) Armirano betonski temelj Primjenjuju se kod viekatnih zgrada gdje zidovi i stupovi prenose na temeljno tlo velike terete, pa temeljne stope moraju pritiskivati temeljno tlo velikim svojim povrinama. - kad bi izrada betonskih temelja bila skupa i komplicirana zbog veliine, velike vlastite teine, poveanja volumena zemljanih radova i velike koliine upotrijebljenog materijala. Sve dimenzije, armatura i marke betona dobivaju se statikim proraunom. Za betonski zid povrina stope proiruje se sa svake strane zida (b) za 5 - 10 cm. Armatura se postavlja na podlozi od 8 - 10 cm mravog betona. Iznad ovog sloja dolazi poetni sloj betona, debljine 3 cm; postavlja se armatura i to glavne ipke u pravcu irine stope, a razdjelna armatura paralelno sa pruanjem temeljne trake; zatim se nastavlja betoniranje.

min 40

h

10-20

~50

20-30 cm ~50

5-8

cm

poravnavajua ploa

poprena armaturaglavna armatura

min

10

cm

31

6.2. Klasina izvedba betonskih temelja a) Za betoniranje temeljnih stopa esto ravne stranice iskopa ine oplatu, pri emu treba paziti da se zemlja ne zaruava na beton, da mu na povrinu ne dolazi praina i sl., jer sve to osjetljivo umanjuje vrstou betona. Pripravljena betonska smjesa ubacuje se u oiene temeljne jame i rasprostire u slojeve 15 - 20 cm. Svaki sloj se nabija sve dok mu se na povrini ne pone pojavljivati voda. b) Ako se u nevezanom materijalu ne moe postii pravilan i toan iskop zbog zaruavanja, onda za temelj dolaze u obzir niske obostrane oplate. Takve oplate se sastavljaju od unaprijed prireenih stranica od dasaka debelih 24 mm meusobno povezanih prekama na razmacima 50 - 60 cm. Stranice se postavljaju po ivicama buduih temelja fiksirane na njihovim krajevima pomou viska s ica nanosne skele. prije ugradnje betona: oplata se dobro navlai vodom da suho drvo ne bi izvlailo vodu iz mase betona u protivnom bi se teko skidala oplata, a jo vanije da bi se smanjila vrstoa betona (voda vue i cement) ugradnja: beton se sipa u slojevima do 30 cm, a svaki sloj se nabija nabijaima (ili pervibratorima) koji se uranjaju u svjeu masu betona vodei rauna da vibriranje ne traje dugo jer bi u protivnom krupnije estice pale na dno i beton ne bi bio homogen. TEDNI BETON -- po propisima dozvoljeno je u betonske temelje stavljati komade zdravog i opranog kamena. Koliina kamena moe biti do 25% od kubature temelja. Pojedini kamen svojom najveom dimenzijom ne smije biti vei od polovine debljine zida i mora biti potpuno obuhvaen betonskom smjesom. Tako se dobije dobra i vrsta konstrukcija s utedom na najskupljem sastavnom dijelu betona tj. na cementu.

max. 1/3 b

b

h

32

REDOSLJED IZVOENJA PODRUMSKIH ELEMENATA OBJEKTA

1. iroki iskop graevinska jama 2. uski iskop za trakaste temelje 3. betoniranje trakastih temelja 4. izmeu temelja izrada kamenog nasipa s nabijanjem 15 do 25 cm 5. betoniranje donje betonske podloge 8 do 15 cm 6. sloj betona zavrava se u visini temelja i to je podloga za izvoenje HI 7. izvedba horizontalne HI ispod buduih nosivih zidova u irini zida + 10 cm sa svake strane 8. izvedba nosivog zida podrumske prostorije 9. izvedba stropne konstrukcije 10. izvedba vertikalne HI 11. izvedba 12. 9 i 10 se zamjenjuje 13. mehanika zatita HI (opeka NF-debljina 6,5 cm, oblaganje tankim graevinskim ploama,

salonitne ploe ili posebnim plastificiranim platnima za zatitu 14. postavljanje drenane cijevi u mravi beton ili masnu glinu 0,5 do 2% 15. nasipavanje krupnijeg pa sitnijeg ljunka oko cijevi 16. nasipavanje zemlje u slojevima 17. bukanje zidova i stropova 18. izvedba horizontalne HI po cijeloj povrini podruma 19. izvedba TI poda 20. izrada cementnog estriha (glazure) 21. postavljanje ker. ploica u cem. mort li ljepilo

33

7. ZATITA OBJEKATA OD VODE I VLAGE

Voda predstavlja veliku opasnost za konstrukciju objekta. Neposredno djelovanje vode moe dovesti do postepenog raspadanja materijala ili do razaranja konstrukcije djelovanjem mase. Voda zajedno sa kisikom pospjeuje koroziju elika i eljeza, a stalna izmjena vlanosti i suhoe veoma je tetna za drvo, dok vlaga pospjeuje razvoj biljnih tetoina na drvetu. Djelovanjem vode nastaju i tzv "cvjetanja" na zidovima. Nakvaeni materijali uveliko gube povoljne termike karakteristike. Prodiranjem vode u elektrine vodove mogu da nastanu vrlo velike tete. Isparavanje vode iz vlanih konstrukcija poveava vlanost zraka u prostorijama, ime se smanjuje higijenska vrijednost tih prostorija. Zemljite ili temeljno tlo vlai oborinska i podzemna voda bilo direktnim zakinjavanjem ili uslijed visokog podzemnog vodostaja i irenja uslijed kapilarnog dizanja. Najopasnije je djelovanje vode iz zemlje, jer je najee trajno, ta voda moe da djeluje hidrostatiki, a osim toga moe da bude i agresivna. Druga je voda od padavina, koja najvie prodire kroz krov ili sa strane kroz zidove. Vlaga na konstrukcijama i u konstrukcijama moe nastati i kondenziranjem vodene pare. Zatita od vode i vlage izvodi se redovno na taj nain da se na povrinama konstrukcija koje su izloene vlazi izradi zatitni sloj koji ne proputa vodu, a otporan je protiv agresivnih voda. Vlaga pogoduje razvoju bakterija, gljivica i pljesni, pa su prostori sa vlanim zidovima i podovima opasni po zdravlje. Plijesan u vlanim prostorijama zahvaa i predmete, pa mnogi od njih trule i raspadaju se. Zbog osiguravanja normalne upotrebe prostorija konstrukcije objekata izloene vlazi moraju se izolirati, a utjecaj vode na pojedine konstrukcije i objekt sprijeiti odgovarajuim rjeenjima. - svi dijelovi objekta koji su izloeni utjecaju vode ili vlage trebaju se zatiti kako bi se sprijeile negativne posljedice na konstrukciju, materijale, a time i osigurati udobnost stanovanja i rada unutar objekta vode koje negativno djeluju na objekt su: Prema vrsti radova kojima titimo objekt od vlage i vode, razlikujemo slijedee postupke : -- horizontalnu i vertikalnu hidroizolaciju i -- drenau. Za pravilnu zatitu od podzemne vode i vlage, potrebno je imati tone podatke o temeljnom tlu i o podzemnoj vodi koja se moe javiti u tri vida: stalna podzemna voda (stajaica) ili podzemni vodotok koji stalno tee, zatim procjedna voda, od padavina koja kroz propusno tlo prodire do podzemne vode ili do nekog vodonepropusnog sloja. Za ovakvu vodu hidroizolacija je znatno jednostavnija jer nije protiv uzgona podzemne vode. Ako su vee koliine procjedne vode, istu je neophodno odvesti drenaom u kanalizaciju ili neki vodotok, ako je to mogue. Podzemna vlaga jeste kapilarno djelovanje podzemne vode kroz teren i zidove objekta. - loe sagraen objekt: neupotrjebljena zatita protiv vlage dovodi do skupih adaptacija, koje je nekad i nemogue izvesti

34

7.1. Hidroizolacija Hidroizolacija ili izolacija protiv vlage postie se primjenom vodonepropusnih materijala u obliku izolacionih traka ili masa koje se nanose na podlogu u hladnom i vruem stanju u vidu premaza. MATERIJAL Materijal koji je podesan za hidroizolaciju mora imati sljedea svojstva: - mora biti vodonepropusan, mora biti dovoljno elastian, ali se ne smije razmekavati na ljetnim vruinama, niti smije postati krhak na nioj temperaturi; - mora imati odreenu vrstou, naroito ako se upotrebljava na mjestima gdje je izloen veem pritisku, mora biti otporan protiv agresivnih voda i mora dobro prianjati za opeku, beton, kamen i metale. Bitumen: Ugljiko - vodino vezivo, crne boje u krutom stanju, koje se dobiva destilacijom sirove nafte, a upotrebljava se kao vrui premaz rastopljen na 1400 C u kombinaciji sa izolacionim trakama. kod 120-150 prelazi u tekue stanje i tako se moe premazivati u tankom sloju koji se nakon hlaenja opet stvrdne Katran: proizvod dobiven destilacijom ugljena rjee se koristi, iako ma slina svojstva kao i bitumen Bitumenska emulzija rijetka tekua otopina bitumena koji slui kao hladni premaz nanosi se prije vruih premaza podloga nanoenja mora biti suha, ista i opraena (etke, kompresor) IZOLACIJSKE TRAKE - ravne, papirnate ili platnene trake premazane bitumenom ili katranom, a obostrano posute pijeskom : krovne ljepenke - obostrano premazane bitumenom, preko ''nosaa'' (ilavi papir, filc, aluminijska folija) i posipane sitnim pijeskom da se po vruini ne slijepi (irine trake: 80,120, 150 cm, duine: 10 m, debljine: 0,10 0,20 mm) varene ljepenke: - deblja od krovne ljepenke, sastoji se od vie slojeva (postavlja se upotrebom plinskog plamenika) aluminijske folije - najkvalitetnije izolacijske trake HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA FUNKCIJA: odvajanje temelja, temeljne ploe i slojeva iznad spreava prodiranje vlage iz zemlje ispod temelja Vrijeme postavljanja: nakon betoniranja temelja i donje betonske podloge koja se izljeva izmeu temelja na nabijeni sloj ljunka

35

PRINCIP NANOENJA HI Klasian nain a) -- Hidroizolaciju moramo postavljati na ravnu, glatku i potpuno suhu povrinu, da bi dola u dobru vezu s betonom. b) -- na oienu podlogu nanosimo premaz bitumenske emulzije (rastopljeni bitumen sa sredstvom koji sprjeava njegovo stvrdnjavanje). Uloga hladnog premaza je da ispuni sve pore materijala, te na taj nain zagladi povrinu, odnosno slui za bolje vezanje slijedeih bitumenskih premaza za podlogu. c) -- preko hladnog premaza nanosimo vrui premaz rastopljenog bitumena, a na njega se polau izolaciona trake, kod kojih je vano paziti na prijeklope. Preklopi susjednih traka i traka istog reda pri nastavljanju moraju biti barem 10 cm zaliveni vruim bitumenom. d) -- kada smo cijelu povrinu prekrili ljepenkama, ponovo ih premazujemo vruim bitumenom. e) -- trake sljedeeg sloja polau se u suprotnom smjeru od prethodnog i moraju svojim sredinama pokrivati sastave traka donjih slojeva, a mogu se polagati i u redovima okomitim na redove donjeg sloja. HI pomou plamenika danas se bitumen sve manje ''kuha'' sve se vie koristi plamenik koji rastali ''donji leei'' sloj ljepenke koji se pritisne na hladnu traku

horizontalna izolacija se najee vri sa: -- 2 sloja traka i 3 vrua premaza - debljina HI oznaava se u slojevima traka i premaza, npr. 2 + 3

36

VERTIKALNA HIDROIZOLACIJA - princip postavljanja je isti kao kod horizontalne HI - na zid od betona slojeve nanosimo direktno - zid od opeke (budui da je hrapav) treba poravnati produnim mortom - ukoliko elimo postaviti i TI na zidove (npr. podrum) prije zatitnog sloja HI postavljamo sloj toplinske izolacije (3-6 cm) od stiropora, mineralne vune, drvolita Podrumski zidovi su konstrukcije ukopane u zemlju i izloene sa vanjske strane vlazi koja djeluje na njihove vertikalne povrine. Za izradu vertikalne potreban je radni prostor najmanje 60 cm ispred zida. Povrina zida se obuka cementnim mortom (d = 2,0 cm) i kad se osui, premae se vruim bitumenom. Preko njega se zalijepi vertikalno onih 10 cm izolacione trake iz horizontalne hidroizolacije zbog veze (treba voditi rauna da se tom prilikom traka ne prelomi) i potom se lijepe vertikalne trake sa meusobnim premazanim prijeklopom do 10 cm. Na kraju se premazuje drugim vruim premazom. Dakle, tek kad se postavi horizontalna izolacija moemo izvoditi podrumski zid na koji postavljamo vertikalnu izolaciju. ZATITA HIDROIZOLACIJE Svaka hidroizolacija se uvijek mora tititi od eventualnog mehanikog oteenja, kao i od upliva kisika i sunevih zraka, ili od nekih kemijskih upliva. Zatita horizontalne izolacije moe se izvesti: slojem cementnog maltera u dva sloja; zatim betonskim ploama poloenim u cementnom malteru, ili bitumenskom malteru, te zatite slojem livenog asfalta. Zatita izolacije na vertikalnim i strmim povrinama izvodi se na sljedei nain: posljednji bitumenski premaz, dok je mekan, pospe se sitnim pijeskom, tako da se dobije podesna podloga za izradu cementnog maltera debljine 2-3 cm, u koji bi trebalo ugraditi rabic pletivo. Moe se izradit kao zatita i betonski zidi nakon to cementna izolacija otvrdne. Ako se izradi zatitni zidi od opeke onda se izmeu izolacije i zidia ostavlja 2 cm razmaka koji se kasnije, u toku zidanja, ispunjava cementnim malterom. Debljina ovih zidova je 7 do 12 cm. I horizontalnu i vertikalnu HI treba zatititi od mehanikih oteenja : -- na horizontalnoj povrini radi se sloj betona, -- na vertikalnoj povrini se dozidava opekom ili se postavljaju npr. stiropor ploe.

37

38

ZATITA OD PRODORA I TLAKA PODZEMNE VODE Ponekad moe najvii vodostaj biti iznad nivoa podrumskog poda. U tom sluaju treba takav pod zatititi ne samo od prodora vode nego i od tlaka koji bi nezatieni pod izdigao i unitio. Zatita zgrada od agresivnih podzemnih voda koje potiskujui uvis prodiru u objekt postie se hidroizolacijom pojaanom armiranobetonskom ploom ili svodom. Iznad temeljnih stopa i podne podloge, debljine oko 10 cm, izrauje se hidroizolacija sa 3 sloja izolacione trake, od kojih je srednja sa aluminijskom folijom i 4 vrua premaza. Horizontalna hidroizolacija spaja se s vertikalnom preko ozidanog zida u cementnom mortu, debljine 12 cm. Iznad horizontalne izolacije betonira se armirano betonska kontra ploa sa glavnom armaturom u gornjoj zoni. Debljina ploe je oko 20 - 30 cm. Ona je na krajevima oslonjena na temeljne stope.

39

8. ZIDOVI I STUPOVI Zidovi i stupovi su osnovni konstruktivni elementi objekta visokogradnje sa mnogostrukom ulogom. - U konstruktivnom smislu primaju optereenje od horizontalnih konstruktivnih elemenata odozgo, i zajedno sa svojom vlastitom teinom prenose na elemente ispod, pa istovremeno ukruuju objekt i suprotstavljaju se djelovanju sila koja djeluju na objekt; Namjenska im je uloga da definiraju prostor, odvoje unutranji prostor od vanjskog i da eventualno unutranji prostor razdvoje u manje prostorne jedinice, pa se stoga dijele prema poloaju na vanjske i unutranje, odnosno obimne i pregradne; U funkcionalno-estetskom smislu, definirani prostor tite od gubitka toplote, hladnoe, atmosferskih utjecaja, zvuka, poara, vlage i vode, a od oblikovanja i obrade unutranjih i vanjskih strana ovisi estetski izgled objekta. Zidovi su povrinski elementi, a stupovi linijski. Stupovi imaju uglavnom konstruktivnu ulogu, ali im je primjena izvanredno velika, u kombinaciji sa zidovima svih vrsta, ovisno o karakteru objekta i tlocrtnom rjeenju (dispozicija objekta). Podjela zidova i stupova: a) Prema konstruktivnim svojstvima (u odnosu na preuzimanje optereenja) razlikujemo : -- nosive ili konstruktivne zidove, -- nenosive ili nekonstruktivne zidove. Zidovi neke graevine mogu biti optereeni ili neoptereeni. Optereeni su oni zidovi, koji osim svoje vlastite teine nose i preuzimaju jo i druge terete. U zgradama su optereeni oni zidovi, na koje se oslanjaju stropovi ili stropne grede, odnosno krovna konstrukcija. 1. Nosivi, konstruktivni ili glavni zidovi preuzimaju sve terete (optereenja) zgrade, pa ih zajedno sa svojom teinom prenose na temelje, odnosno na temeljno tlo. Sainjavaju konstruktivni sistem graevine i odluuju o njezinoj vrstoi i stabilnosti. 2. Nenosivi ili pregradni zidovi se izvode ponajvie radi pregraivanja prostorija jednih od drugih, a na nosivu konstrukciju prenose samo vlastito optereenje. Stupovi su obino nosei elementi, a ponekad se, izuzetno, primjenjuju kao dekorativni elementi. Prema pravcu pruanja konstruktivnih zidova zidanih objekata vri se podjela sustava masivnih sistema gradnje na uzduni, popreni i kombinirani sustav. Skeletni sistem gradnje - stupovi kao nosivi kostur objekta. b) Podjela prema obliku i dimenzijama Zapremina i povrina definiraju oblik zida, a presjek i izgled definiraju oblik stupa. Dimenzioniranje zidova i stupova vri se statikim proraunom uzimajui u obzir sva optereenja koja trebaju nositi, materijal za gradnju i sl. Stupovi su sve vie jednostavnih presjeka i oblika, ali, obzirom na konstrukciju i arhitekturu, mogu biti puni ili uplji, kvadratni, pravokutni, viekutni, okrugli, ovalni, ravni i profilirani, simetrini i asimetrini. c) Podjela zidova prema materijalu Materijal za izradu zidova i stupova moe biti prirodnog ili umjetnog porijekla: - kamen, drvo, metal; prefabrikati kao opeka i opekarski proizvodi ; beton i armirani beton. Unutranji vertikalni elementi, osim ve nabrojanih materijala mogu se izvesti od: gipsa, stakla, pluta, lakih graevinskih ploa,... Danas se koriste mnogobrojne kombinacije materijala pri rjeavanju vieslojnih zidova koji se rade da bi se smanjile dimenzije konstruktivnog dijela i poboljala izolaciona svojstva. Koja emo vrstu materijala upotrijebiti ovisi od: namjene objekta, konstruktivnog sistema, klimatskog podruja, financijskih sredstava i materijala kojim se raspolae u blioj okolini. Ponekad se pojedini zid izvodi s raznovrsnim materijalima. Tako se npr. kombinira beton i kamen, kamen i opeka, opeka i beton. To su mjeoviti zidovi.

40

d) Podjela zidova prema nainu izvoenja (izrade) : Zidovi se izrauju od razliitih materijala, koji uvjetuju i razliite naine izvoenja, a to su: 1. zidane stijene - Zidanje -- slaganje po izvjesnim pravilima prireenih komada od prirodnog ili umjetnog kamena (opeka, blokovi) i njihovo povezivanje odgovaraju}im veznim sredstvom (mort) u jednu cjelinu koja se naziva zid, tj. zidani zid. 2. homogene stijene - Lijevanje -- postupak pri kome se u ve pripremljenu oplatu ili kalupe ulijeva svjea masa (beton, gips ili glina). Nabijanjem nabijaima ili vibriranjem smjese nestaju eventualne zrane upljine, te masa postaje homogena. Nakon nekog vremena zavrava se njeno ovrivanje, oplata se uklanja i dobiva se lijevani monolitni zid. 3. montane stijene - Montaa -- postavljanje na objektu gotovih prefabriciranih zidnih elemenata, uz pomo strojeva (dizalica), a uz malu upotrebu ljudske radne snage. Dakle, prefabricirani zidni elementi (ploe ili panoi) unaprijed se tvorniki proizvode, pa se u kratko vrijeme mogu ostvarivati i vrlo velike montane zgrade. e) Vrste zidova po njihovoj namjeni i poloaju u graevini Bez obzira na to, od kakva su materijala sastavljeni, da li su nosivi ili nenosivi, daju se pojedinim zidovima nazivi, s obzirom na svrhu i poloaj, koji zauzimaju u graevini. Budui da su svrha i poloaj zidova u zgradama raznoliniji nego u drugim objektima, posluiti emo se tlocrtom i presjekom zgrade, pa emo upoznati nazive i vrste pojedinih zidova u zgradama. Prema poloaju zidovi i stupovi se dijele na vanjske i unutranje, podrumske, prizemne, katne i stropne. Kod skeletnog naina graenja izmeu nosivih stupova postavljaju se nenosivi, ispunski zidovi. 1. Vanjski zidovi moraju imati odgovarajua propisana svojstva i to pogotovo toplinska i zvuna 2. Pregradni razdjelni zidovi - to su unutarnji zidovi zgrade koji pregrauju ili dijele prostore. Oni moraju biti dobri toplinski izolatori (izmeu grijanih i negrijanih) prostorija i zvuni izolatori (izmeu susjednih stanova) 3. zidovi koji su optereeni pritiskom sa strane a) potporni zidovi zadaa im je da podupiru zemljani nasip b) obloni zidovi su potporni zidovi koji se izrauju za podupiranje vreg tla c) obalni zidovi to su potporni i obloni zidovi kojima se uvruju rijene i morske obale potporni, obloni i obalni zidovi izrauju se od prirodnog kamena, betona i AB 4. ogradni zidovi ograuju slobodne povrine sa strana. Bez obzira na konstruktivni sustav vanjski zidovi moraju biti elementi koji zavrno oblikuju, zatvaraju i tite toplinsko i zvuno prostor - min. debljina nosivih zidova u statikom smislu je 25 cm opeka NF; 19 cm blok; 15 cm - AB - zbog zadovoljenja fizikalnih karakteristika (toplinsko, zvuna) zgrdada, zidovima dodajemo razne materijale Slojevi zida: a) primarni slojevi osnovni slojevi imaju konstruktivno svojstvo (beton, opeka, AB b) zatitni slojevi tite osnovni sloj od atmosferskih utjecaja, mehanikih oteenja i sl. (buka, TI, HI) c) dodatni slojevi poboljavaju neka svojstva postojeih materijala sekundarni slojevi slue za poboljavanje svojstava primarnih materijala (folija , zrani prostor) Najvanije zatite zidova su : - zatita od vlage, i kondenzacija vodene pare - HI rjeavamo materijalima na bazi bitumena, katrana - sprjeavanje kondenzacije u zidovima izvodimo pomou parne brane (najlon, folije, gipsane ploe koje postavljamo s unutarnje strane zida) - materijali za TI mogu biti neorganskog, organskog i kombiniranog porijekla - neorganskog ekspandirani polistiren stiropor, okipor, porofen, mineralna vlakna, staklena vuna - organski materijali - pluto, durisol, drvene strugotine

41

TEHNOLOGIJA ZIDANJA

8.1. Zidovi od opeke

Za zidara je zidanje opekom najvaniji posao u zidarskim radovima. Da bi zidana zgrada bila vrsta i trajna svi njeni dijelovi moraju biti tono i struno izvedeni. Kod izvoenja zidova zidar se mora pridravati uglavnom ovih pravila zidanja, koja se mogu primjeniti i na druge materijale od kojih se rade zidovi (kamen,uplji opekarski blokovi...) ali vjetina zidanja se stjee na opeci, a usavrava na opekarskim i betonskim blokovima,

1. Zid mora biti tono zidan, potpuno ravno izveden u okomitom i vodoravnom pravcu. Ne smije biti krivudav niti kos.

2. Za zidanje treba upotrijebiti cijelu opeku a dijelove opeke samo tamo gdje to trai vez. Nikada ne sjei cijelu opeku dok su pri ruci njezini komadi.

3. Leajne i sudarne reke moramo dobro zaliti mortom da budu pune. U zidu ne smiju biti prazne reke.

4. Kod polaganja morta na zid pazimo da se ne polije i ne uprlja lice zida mortom. Zbog toga ne smijemo stavljati mort tik do vanjskog lica zida, jer bi mort curio po zidu zbog pritiska od nadozidanih opeka. Mort se polae oko 2 cm od vanjskog lica zida. Zid koji je zaprljan mortom trebalo bi odmah ostrugati licom dok je jo svje a posebno ako se upotrebljava cementni mort koji bre i jae vee, jer bi se u protivnom morao skidati ekiem a onda bi dolo do oteenja zida.

5. Opeku polaemo na zid tako da je malo pritisnemo u mort jednu kraj druge te gurnemo opekom mort, tako da se sudarne reke napune mortom.Sudarnica se time ne ispuni potpuno mortom pa se dolije zidarskom licom ili tavicom.Opeka se u toan poloaj dotjera zidarskim ekiem ili akom.

6. Opeku ne smijemo nikad poloiti u suhi mort nego uvijek u svjei. Moramo li kod zidanja opeku pomaknuti zbog greke, ne polaemo je u isrti mort nego je dignemo, oistimo, dodamo novi mort i tek je tada polaemo u toan poloaj.

7. Novoizvedeni zid od opeke ne smijemo kod izravnjavanja previe tresti ili zbijati jer e se opeka odvojiti od morta, a time oslabiti vezna snaga opeke s mortom.

8. Kod polaganja morta na zid moramo paziti da svakihorizontalni sloj bude poravnat licom i letvom, kako bi se postiglo da sloj morta bude na cijeloj duini i irini zida jednako debeo i da se slijedei sloj opeke moe poloiti potpuno vodoravno. Reke izmeu opeka moraju biti jednako iroke u cijelom sloju u cijeloj duini zida. Kod svaka tri do etiri reda treba pregledati od jednog kraja zida na drugi da bi se uvjerili da li je zid ravno izveden.

9. Konopi bi trebao biti, kod zidanja, dobro napet od jednog ugla zida na drugi i to pomou opeke koja se objesi na njega i svojom teinom napinje konopac. Kod zida ne smijemo opeku stavljati tik do konopca ve mora postojati mali razmak od 3 do 5 mm, tako da je konopac uvijek slobodan.

10. Uglove zida treba zidati tono pomou viska ili pomou libele i treba paziti da kut na uglu bude pravokutan a naroito kad se polau venjaci. Treba paziti da opeka lei vodoravno i da nije nagnuta prema licu zida jer to umanjuje vrstou zida. Treba paziti da razmak od konopca pa do viska bude isti na gornjoj i donjoj strani viska. Vano je da se visak ne naslanja na zid ili na opeku. Vie puta izmjeriti irinu zida na par mjesta kako bismo se uvjerili da je zid toan a irina nepromijenjena.

11. Za vrijeme rada na skeli pazimo da se ista ne dotie zida, jer bi se uslijed kretanja skela tresla te bi dolo zbog pritiska skele o novonastali zid i do ruenja,naroito onda kad je zid visok i dugaak. Zato se uvijek prije poetka rada skela provjeri da bi se uvjerili jeli doista jaka, vrsta i ispravno izvedena.Ako je skela neispravna, odmah je popravit i uvrstiti jer je nesrea zbog pada sa skele najea nesrea s tekim ozljedama na gradilitu.

12. Nakon zavretka posla trebali bi potroiti sav mort da ne otvrdne, a zimi da se ne smrzne odnosno uvijek treba dobro procijeniti potrebnu koliinu materijala. Nikad ne bacaj preostali mort,iskoristi ga, baeni materijal je novac.

13. Za kinog vremena kao i zimi treba zidove pokriti daskama ili pvc folijom da se ne namoe jer se onda tee sue, a kasnije bi se na zidu pojavile bijele mrlje, koje bi kvarile izgled zida. U jesen i u

42

proljee esto kii pa bi bilo poeljno svaku veer nakon zavrenog posla zidove pokriti i zatititi ih od prevelike vlage.

14. Kad zidamo dimnjak ne koristiti komade od opeke jer mogu kod uporabe a naroito ienja dimnjaka ispasti i zaepiti dimnjak.Nikad ne bacati u otvor dimovodnog kanala mort i komadie opeke da se ne zabrtvi pa bismo morali buiti zid i time uiniti veliku tetu.Reke kod dimnjaka uvijek najtonije ispuniti mortom.

MJERENJE, NALAGANJE, ZIDANJE ZIDA

43

ORGANIZACIJA RADNOG MJESTA OPEKA Opeka je prvi umjetni materijal stvoren za potrebe graevinarstva. Glina kao sirovina za proizvodnju nalazi se u mnogim podrujima u Zemlji, lako se obrauje i runim putem, pa su se u prolosti opeke na taj nain i proizvodile. Opeka je jedan od najstarijih graevinskih materijala koji se i u suvremenom graevinarstvu upotrebljava za zidanje, za oblaganje, te za izradu razliitih elemenata objekata visokogradnje. Stupovi od opeke se rade rijetko. Veina opekarskih proizvoda odlikuje se otpornou na pritisak, postojanou na temperaturne promjene i atmosferske utjecaje, relativno malom teinom i dobrim toplinsko-izolacionim i zvuno-izolacionim svojstvima.

Opeka je element od peene gline, odreenog formata, a otporna je na pritisak, postojana na atmosferske utjecaje, dobar toplinski i zvuni izolator.

Opekom se smatraju svi elementi od peene gline ije su proizvodne mjere : 250 / 120 / 65 mm (duina, irina, visina). Elementi veih dimenzija od opeke nazivaju se blokovi. Zid od opeke je konstrukcija sastavljena od pojedinih komada opeke, sloenih meusobno po naroitim pravilima i povezanih nekim veznim sredstvom (mortom). Samo izuzetno se komadi ne povezuju vezivom ili mortom, pa takav zid nazivamo suhozid. Zid od opeke je sloena konstrukcija. Sam rad, tj. slaganje opeke i povezivanje mortom nazivamo zidanje. Pravilnik o tehnikim mjerama i uvjetima za izvoenje zidova zgrada regulira doputena optereenja i napone u zidovima, te prema njima, funkciji zida i drugim uvjetima odreuje se vrsta, kvaliteta, marka i dimenzije elemenata, nain zidanja, debljine zida, kao i vrsta i marka morta. Zidovi od opeke zidaju se razliitim vrstama opeke, a samo zidanje vri se uglavnom po istim pravilima i slinim nainom.

44

Komadi opeke sloeni po naroitim pravilima tvore " VEZ OPEKE ". Vez opeke izrauju se u horizontalnim slojevima tako, da se iznad povezanih komada opeke jednog sloja izvede vez opeke drugog sloja. Smjer, poloaj opeka se iz sloja u sloj izmjenjuje da bi se postigla to vra veza opeka meusobno. Takva dva sloja se u daljnjem zidanju toliko puta naizmjence ponavljaju, koliko treba za visinu nekog zida. VRSTE OPEKE Oblik, dimenzije, nain dobivanja i primjena su osnovica za podjelu opekarskih proizvoda. Prema obliku razlikujemo standardna (za zidanje i oblaganje), fazonska (za izradu specijalnih elemenata i dijelova zgrada) i specijalna (za industrijske objekte). Prema nainu dobivanja odnosno peenja, razlikujemo vie vrsta opeka. Naroito veliku primjenu imaju klinker opeke (peku se na visokoj temperaturi) . Najee vrste zidne opeke su : -- puna opeka od gline, -- fasadna puna opeka, -- uplja zidna opeka, -- uplja fasadna opeka, -- radijalna opeka. Postoje i druge vrste opeka za posebne namjene. Propisima su odreene dimenzije, kvaliteta, potrebna vrstoa i drugi uvjeti i svojstva, koje mora imati pojedina vrsta opeke. Odreen je i nain, po kojemu se vri laboratorijsko ispitivanje propisanih svojstava opeke, kako bi se pojedine kvalitete mogle svrstati u odgovarajue marke opeke. a) Puna zidna opeka Puna opeka je proizvod od peene gline, namijenjen izradi obukanih vanjskih i unutarnjih nosivih i nenosivih zidova. Paralelopipednog je oblika, sa otrim ivicama i ravnim povrinama. Ta opeka mora biti jednoline strukture i dobro peena. Plohe opeke se ne smiju vitoperiti. Povrina pune opeke moe biti glatka ili izbrazdana, ali ne dubljih brazda od 3 mm. Dimenzije opeke su : 250 / 120 / 65 mm. Po standardu je razvrstana u etiri marke : M - 75 ; M - 100 ; M - 150 ; M - 200. Marka opeke oznaava prosjenu tlanu vrstou. Punom opekom smatra se i opeka sa vertikalnim rupama, ako povrina svih rupa iznosi manje od 15% povrine projekcije opeke. b) puna fasadna opeka Fasadne opeke su elementi od peene gline, dimenzija 250 / 120 / 65 mm, namijenjene izradi vanjskih i unutarnjih zidova koji se ne bukaju. Rade se iz dobro pripremljene gline, da bi se postigao to bolji izgled golog zida. Marke ove opeke su : M - 100 ; M - 150 ; M - 200. c) uplja opeka Upotrebljava se za malo optereene zidove, a naroito za pregradne zidove od kojih se trai dobra toplinska izolacija. Povrina pojedinih upljina ne smije prei 6 cm2, a ukupna povrina otvora ne smije biti manja od 15% cjelokupne leajne povrine opeke. uplja opeka je zbog upljina laka od pune, pa ozidani zidovi manje optereuju nosive konstrukcije na koje se postavljaju. Razlikujemo slijedee vrste uplje opeke : -- uplje opeke sa vertikalnim upljinama, -- uplje opeke sa horizontalnim upljinama.

45

d) uplja fasadna opeka - to su elementi od peene gline sa vertikalnim i horizontalnim poprenim i uzdunim upljinama, namijenjeni izradi zidova koji se ne bukaju. Upotrebljavaju se kao obloge zidova od drugih opekarskih blokova s kojima tvore vertikalno mjeovite zidove. e) radijalna opeka Radijalne opeke su pune opeke ili opeke sa vertikalnim upljinama, izraene od peene gline, namijenjene izradi slobodno-stojeih krunih dimnjaka, svih promjera i visina, kao i bunkera, silosa i drugih objekata. Dimenzije radijalne opeke su razliite, a proizvode se u sljedeim markama : M - 150 ; M - 250 ; M - 350.

ZIDANJE ZIDOVA OPEKOM Zidanje - slaganje opeke u horizontalnim slojevima, prema pravilima za zidanje, uz istovremeno povezivanje veznim sredstvom - mortom. Povrine zidova bukaju se iz higijenskih i estetskih razloga. Pravilan vez opeke moemo izvesti uvijek kada uz cijele komade upotrebljavamo i lomljene komade opeke odreenih dimenzija. Da bi mogli napraviti pravilan vez opeke moramo znati i dimenzije opeke i njenih dijelova. Isto tako, bez lomljenih komada opeke ne bismo mogli izvesti pravilne vezove opeke na uglovima zidova, na njihovim krianjima i spojevima, kod zidnih udubina, pristupaka, dimovodnih kanala itd.

Kod grafikog prikazivanja slaganja opeka, i to tlocrtno I i II sloj koristimo se slijedeim oznakama :

46

ELEMENTI ZIDA OD OPEKE

L - Lice zida - to je zidna povrina, tj. strana sa koje se gleda na zid. 1. - Uzdunjak - opeka jednog sloja, postavljena paralelno duini zida. 2. - Venjak - opeka jednog sloja, postavljena okomito na duinu zida. 3. - Sloj uzdunjaka - sloj zida kod koga se sa strane lica zida postavljaju uzdunjaci. 4. - Sloj venjaka - sloj kod koga se sa strane lica zida postavljaju venjaci. 5. - Leajnica - povrina morta koja povezuje meusobno dva horizontalna sloja opeke. Visina = 1,2 cm. 6. - Sudarnica - spaja dvije opeke u jednom sloju zidanja. Debljina = 1,0 cm. 7. - Prijeklopi - to su povrine preklapanja opeka dva susjedna sloja. 8. - Prekidi zidanja - primjenjuju se kod zidova odreene duine, za poetak i kraj zidanja zida : - ravni prekid ( P ) - zupast prekid ( Zp ) - stepenast prekid ( St ) PRAVILA ZA ZIDANJE ZIDOVA OPEKOM NF

1. Kod zidanja treba upotrijebiti to vie cijelih komada opeka a polovice i opeke samo tamo gdjke to zahtijeva pravilan vez.

2. Po mogunosti upotrijebiti to vie venjaka jer je takav zid bolji i vri.

3. Vez je pravilno izveden onda kada je svaka reka (fuga) donjeg sloja pokrivena opekom gornjeg sloja. Dakle, ne smije doi reka na reku ili kako se kae u praksi puno na prazno, a ne fuga na fugu

4. Leajne i sudarne reke treba izvesti pravilno, leajne u vodoravnom pravcu a sudarne u vertikalnom pravcu po itavoj visini zida.

5. Zid mora biti sastavljen od uzdunjaka i venjaka u dva sloja tako da se na licu zida izmjenjuje u svakom sloju red uzdunjaka sa redom venjaka. Polaganje opeka i dijelova opeke mora tono odgovarati zahtijevima vrsta veza koji elimo izvesti.

6. Za zidanje upotrebljavamo vapneni morta, za dijelove zida koji su jae optereeni upotrebljavamo isti cementni mort ili produni cementni mort, kako je to ve oznaeno u izvedbenom nacrtu.

7. Prije zidanja potrebno je opeku uroniti u vodu ili politi vodom da ne bi naglo upila vodu iz morta to onemoguuje pravilno vezanje morta. Ujedno to inimo i da bi se oprala praina koja se nalazi na opeci. Vlaenje opeke je naroito potrebno za vrijeme ljetne ege.

8. Kod smrzavanja, naroito pri temperaturi od -3, ne smijemo zidati. Novonastali zid treba pokriti daskama ili vreama da se zatiti od smrzavanja ili kie.

9. Na jedan metar visine dolazi 13 slojeva opeke. Jedan sloj sa mortom visok je 7.7 cm jer u visinu sloja raunamo debljinu opeke (6.5 cm) i debljinu morta leajne reke (1.2 cm). Ako je pijesak grublji onda je i debljina sloja morta vea pa visina sloja opeke u zidu iznosi 8 cm.

10. Debljina (irina) zida ovisi koliko je zid optereen je tada podnosi vei teret pa mora biti iri, odnosno jai. Debljina zida od opeka uvjetovana je dimenzijama normalnog formata opeke pa

47

tako imamo debljine zida 12, 25, 38, 51, 64, 77 cm, dakle pojaanje uvijek iznosi 13 cm to znai irina opeke plus reka sudarnica (12,0+1,0= 13,0 cm). Zidovi izvedeni okomitom opekom,sjekomice, debeli su 6.5 cm.Za 1,0 m2 pregradne stijene zida od 6,5 cm debljine treba 32 kom.opeke i 20 litara morta.Za zid debljine 25.0 cm,1,0 m3 zida sadri od 395 do 403 kom. opeke i 260 do 276 litara morta(2,0x2,0x0,25= 1,0m3)Za 1.0 m2 pregradnog zida od 12 .0 cm debljine treba 50 kom. opeka i 40 litara morta.

11. Optereenje zida i suenje morta kod reki stvaraju tlaenje koje ih tanji pa kaemo da se zid slijee.Normalno slijeganje na jedan metar je 0,5 cm.

VEZOVI ZIDA OD OPEKE Komadi opeke sloeni po naroitim pravilima tvore " VEZ OPEKE ". Pod vezom opeke podrazumijeva se pravilan nain ugraivanja opeke u zid. Vez odlikuju vezai (opeke koje su duom stranom upravne na lice zida) i dunjaci (opeke koje su duom stranom paralelne sa licem zida). Vez opeke izrauju se u horizontalnim slojevima tako, da se iznad povezanih komada opeke jednog sloja izvede vez opeke drugog sloja. Smjer, poloaj opeka se iz sloja u sloj izmjenjuje da bi se postigla to vra veza opeka meusobno. Takva dva sloja se u daljnjem zidanju toliko puta naizmjence ponavljaju, koliko treba za visinu nekog zida. Zid se sastoji iz slojeva, a sloj iz opeka poloenih paralelno ili okomito na plohu zida. Da bi se postigla to jaa povezanost opeka, meusobno se iz sloja u sloj izmjenjuju poloaji opeke. Ako opeke teku duom stranom paralelno s plohom zida, onda tako poloene opeke nazivamo "uzdunjaci", dok okomito na zidnu plohu postavljene opeke zovemo "venjaci". Opeke lee na plohi morta debeloj 12 mm. Ove horizontalne reke zovemo "leajnice", dok vertikalne reke zovemo "sudarnice" i njihova debljina je 10 mm. Kod zidova, ije se vertikalne povrine nee bukati treba upotrijebiti dobru i kvalitetnu fasadnu opeku koja e odoljeti svim vremenskim promjenama, a naroito smrzavanju. Izrada golih neobukanih zidova iziskuje pomnu i vrlo detaljnu aktivnost ve pri