K U LT U R A

19 * V J E S N I K • Subota, 28. veljaèe 2004.

Vizualizirana misao: Prizor iz »Mise za predizbornu šutnju«

Osjeæajni kodovi: Instalacija Tanje Bezjak u »Karasu«

IZLO�BE – »Stakleno raspeæe« Tanje Bezjak u galeriji »Karas« u Zagrebu

INTIMNOST PROSTORA

ÈASOPISI – Predstavljena dva dvobroja èasopisa »Kazalište«

NEZAOBILAZNA LEKTIRA»Kazalište« je nu�na karika u lancu razumijevanja stanja u suvremenom hrvatskom teatru, alii nacrt za moguæu promjenu njegove aktualne i prilièno kaotiène slike, reèeno je napredstavljanju

ZAGREB, 27. veljaèe – Re-centni hrvatski kazališni svi-jet praæen je u nekoliko èa-sopisa, od kojih je veæ sedmugodinu nezaobilazan i naj-znaèajniji onaj pod naslovom»Kazalište«. Predstavljanjedvaju njegovih novih dvobro-ja, 13-14 i 15-16, odr�ala se uèetvrtak u Hrvatskom centruITI, koji je ujedno i naklad-nik èasopisa. Predstavljaèi»Kazališta«, Vjesnikova ured-nica kulture i kazališna kriti-èarka Dubravka Vrgoè, tepovjesnièar knji�evnosti Mi-lovan Tatarin naglašavali suiznimno znaèenje neprekid-nog izla�enja èasopisa za su-vremenu hrvatsku teatrolo-giju i njegovu koresponden-ciju s vremenom u kojemizlazi i s potrebama ljudi kojiga �ele èitati.

»Èasopis 'Kazalište' je nu�-

na karika u lancu razumije-vanja stanja u suvremenomhrvatskom teatru, ali i nacrtza moguæu promjenu njego-ve aktualne i prilièno kaotiè-ne slike koja po mnogoèemuodgovara senzibilitetu ovogprilièno kaotiènog vremena«,zakljuèila je svome izlaganjuVrgoè, naglasivši kako bi bezovog èasopisa »sjeæanja nakazališne predstave bila jošbljeða i kratkotrajnija, a bu-duænost takvoga hrvatskogkazališta kakvog danas ima-mo još neizvjesnija«.

Tatarin se osvrnuo na vri-jednosti èasopisa koje se, uzpravilan ritam izla�enja, oèi-tuju i u pluralizmu tekstovate osobnim interpretacijamališenih »teorijske artiljerije«.

Glavna urednica Ana Le-derer objasnila je da je svje-doèenje o suvremenom ka-

zališnom vremenu bitnaodrednica èasopisa te da re-dakcija nema namjeru obja-vljivati tekstove dnevno po-lemièkog karaktera.

Zamjenica glavne uredni-ce �eljka Turèinoviæ napo-menula je kako je »Kazališ-te« otvoreno za razlièite es-tetike i kazališne svjetonazo-re, najmlaðe i vrsne teatrolo-ge i kazališne kritièare, te jekao takav postao nezaobilaz-nom lektirom kazališnih dje-latnika i ljubitelja kazališta.

Jedan od buduæih ciljevauredništva (koje uz navede-ne još èine Pavo Marinkoviæ iOzren Prohiæ) jest èešæe izla-�enje èasopisa, èime æe sesvi aktualni kazališni doga-ðaji i najnovija knji�evna iteatrološka izdanja moæi navrijeme popratiti.

Katarina Kolega

UNESCO – Ambasadori dobre volje preuzeli skrb za neka dostignuæa duhovnebaštine

Nikolina Vrekalo

G alerijski prostor što jeudomio izlo�bu kiparice

Tanje Bezjak (1971.), postaoje autentiènim dijelom dvi-ju instalacija izlo�enih nadvije eta�e galerije »Karas«u Zagrebu. Atmosferom pri-gušenoga svjetla i koncep-cijom uopæe (eta�e poveza-ne stubištem) takav je pros-tor idealan za promišljanjereligioznih i intimnih ili ko-morne sadr�aja.

Umjetnica je u donju eta-�u smjestila veliki braènikrevet uredno pokriven bi-

jelom posteljinom, te iznadnjega postavila latinski kri�velikih dimenzija, naèinjenod komada raznobojnogstakla. Kri� je vertikalnaokosnica (u fizièkom i du-hovnom smislu) koja, u od-nosu prema horizontalikreveta, simbolizira reli-giozno (duhovno) što nat-kriljuje osobnu i ljudsku (fi-zièku) sferu postojanja.

Stakleno raspelo svojommaterijom (staklom) i um-jetnièkom izvedbom (utis-nuti poljupci s tragovimaru�a, upisane zamjenice ti ija) pokazuje intimnost reli-

gioznog, kao što cijeli izlo�-beni koncept nosi definiciju»religiozne intimnosti«. Nai-me, i raspelo navedenimkarakteristikama referirana prolaznu, krhku i ljud-sku komponentu.

Poput odlaska u intimneprostore smještene na ka-tovima stana, i izlo�benokretanje vodi na gornju eta-�u èiji je javni prostor u ci-jelosti pretvoren u komor-nost jedne sobe, odnosnonjezina glavnog sadr�aja –kreveta. Za razliku od ured-no poslo�ene postelje iz pri-zemlja, ova na gornjoj eta�ipokazuje dinamizam i kre-tanje. Meðu naboranimplahtama, svoju umjetnièkuporuku prenose i polimor-fne staklene skulpture izkojih isijava svjetlost.

Stvarajuæi razlièite obli-ke, Tanja Bezjak prenosiosjeæajne kodove koji su,poput staklene materije, lo-mljivi i podlo�ni preinaka-ma. Iz oštrih, tanjih ili du-bljih uleknuæa prodire cr-vena boja, za koju umjetni-ca ka�e da je »boja krvi,mesa i utrobe, slika unu-trašnjosti, izokrenuta kaoèarapa – prema van«. Poli-morfni oblici su simboli naj-šireg spektra unutarnjihstanja koja se raðaju u od-moru ili sjedinjavanju naposteljnoj površini. Umjet-nica je neizbje�nu tjeskobuimenovala rjeènikom zoo-morfne mase ovješene ukutovima stropa kao slut-nja-prijetnja ili kao dalekamisao na odlasku.

Tanja Bezjak svojim in-stalacijama pomiruje kate-gorije osobnoga i javnoga(ulaz u galerijsku spavaoni-cu iz Praške ulice), dokazu-juæi nepostojanje granice uumjetnosti i njezinu tuma-èenju �ivota.

KAZALIŠTE – Premijera »Mise za predizbornu šutnju« Ivane Sajko uMeštroviæevu paviljonu u Zagrebu

U IGRI RAZOTKRIVANJASusret razlièitih medija u autorskom projektu Ivane Sajko »Misa za predizbornu šutnju« /Strukturalnim prizivanjem misnog rasporeda u teatarske prizore uvode se zaèudneperspektive i oznaèavaju referencijalni zalomiDubravka Vrgoè

P olitièki je govor retorièan.On uvjerava i djeluje bez

obzira na to što je pogrešan.Govor se prenosi i zabiva umemoriju gledatelja poputzarazne bolesti. I govor koj-im ste se zarazili na neki æenaèin uvjetovati vaše buduæemišljenje. Stoga bi morao bitietièan. Nikad nije.

Dio je to iz predgovora za-bilje�enog u programu pred-stave »Misa za predizbornušutnju« premijerno izvede-ne, u èetvrtak na veèer, uMeštroviæevu paviljonu. Povlastitom tekstu Ivana Sajkore�irala je predstavu što te-matizira neke od kljuènih fe-nomena naše suvremenostiscenskim govorom u kojimse isprepliæu razlièiti medij-ski iskazi.

Jer, »Misa za predizbornušutnju« osim kao kazališnaizvedba mo�e se oèitati i kaoizlo�ba, autorski projekt kojipovezuje rijeè, pokret, glaz-bu, video zapis, jeku... Struk-

turalnim prizivanjem mis-nog rasporeda u teatarskeprizore uvode se zaèudneperspektive i oznaèavaju re-ferencijalni zalomi. IvanaSajko, s èetiri izvoðaèa,smiono ispisuje nacrt zascenski dogaðaj u kojem sene mogu odrediti jasne gra-nice izmeðu razlièitih iskazate se uspostavlja neoèekiva-na cjelina u kojoj se umna�a-ju znaèenja te se time izmièejednostranim interpretacija-ma.

Krajnji cilj izlo�be je kon-tekstualizirati izvedbu, noredoslijed bi mogao biti iobratan. Video projekcije Si-mona Bogojeviæa Naratha,uz svjetlosne instalacije Go-rana Petercola, nisu samoatraktivan okvir scenskihdogaðanja, veæ scenski ma-terijal koji ravnopravno ula-zi u igru definiranja unutar-nje logike predstave kojapulsira jekom, onom pros-tornom i onom metafiziè-kom.

Krhotine prièe, što je iz-

bjegla zakonitosti narativno-ga, okupljaju se oko politiè-ke retorike i apstraktnogzloèina. U dramskom pre-dlošku likovi nose imenaslavnih Beckettovih èekaèa –Vladimira, Estragona i Luc-kyja, u izvedbi oni vizualizi-raju misao, a njihov se govorprenosi mikrofonom, dok gagledatelji mogu èuti jedinokoristeæi se slušalicama. Ta-ko se javno (teatarski èin)tranformira u osobno (slu-šanje) i poprima intimistièkikarakter.

�eljka Sanèanin, FranjoDijak, Rakan Rushaidat iPravdan Devlahoviæ izvoðaèisu tog, u našim prilikama ne-redovitoga kazališnog per-formancea, te svojom ener-gijom ispunjavaju prostorunaprijed odreðen i podre-ðen sna�nom uèinku razlika.Ivana Sajko upustila se takou avanturu scenskih išèita-vanja vlastitoga dramskogteksta koji priziva razlièiteasocijacije u višestrukoj igrikazališnog razotkrivanja.

AMBASADORI KAO POKROVITELJIPARIZ, 27. veljaèe – Unes-

covi ambasadori dobre voljeobvezali su se na godišnjemskupu koji je u èetvrtak odr-�an u Parizu da æe se zauzi-mati za oèuvanje »usmene inematerijalne kulturne baš-tine èovjeèanstva« (glazba,kazalište, dijalekti...) takošto æe pod pokroviteljstvouzeti nekoliko remek-djela.

»U nematerijalnu baštinu,predugo zanemarivanu ula-ze svi oblici oèitovanja ljud-skog stvaralaštva. Da bi taremek-djela imala svojemjesto u svaèijoj svijesti, po-trebne su im ugledne osobe«,

kazao je glavni ravnateljUnesca Koichiro Matsuura,pokretaè novoga oblika zaš-tite svjetske baštine koji jenedavno prihvatio Unesco.

Skladatelj Jean-MichelJarre predlo�io je da se os-nuju digitalne zvuène baze stradicionalnom glazbom i di-narjeèjima koje æe biti dos-tupne bez naknade putemInterneta, što je »jedini naèinda se što prije zaštiti ta ugro-�ena baština«. GlumicaClaudia Cardinale prihvatilaje pokroviteljstvo nad sicili-janskim lutkarskim kazališ-tem Opera dei Pupi. Astro-

naut Patrick Baudry skrbitæe za tradiciju obrade drva uselu Zafimaniry na Madagas-karu. »Va�no je ponovno ot-kriti tu duhovnu baštinu èijeæe oèuvanje omoguæiti da sevaloriziraju pomalo zabora-vljeni narodi koji su gdjekadi stoljeæima èuvali ognjišteznanja«, ka�e argentinski pi-janist Miguel-Angel Estrella.koji æe biti pokrovitelj bašti-ne iz Ju�ne Amerike kao štosu karneval u Oruru (Bolivi-ja), usmena predaja narodaZapara (Ekvador i Peru) iGarifuna (Honduras i Nika-ragva). (Hina)

Novo vodstvoDruštva prijateljaglagoljice

Ljepota svjetla i sjene: Motiv iz Zagreba

IZLO�BA – Fotografije glasovita arhitekta Zdenka Stri�iæa pod naslovom »Svjetla i sjene« u Muzejugrada Zagreba

ZABORAVLJENEFOTOGRAFIJE ZAGREBAIzlošci podsjeæaju na »najljepšu, davno zaboravljenu monografiju o gradu Zagrebu«, istièe Zdenko Kuzmiæ /Fotografije su to Zagreba kao duboko melankolièna i tajnovita grada / Raspršena svjetlost što se mekorasprostire nad graðevinama ubla�ujuæi njihovu oštrinu okupanu sjenama najveæa je kvaliteta Stri�iæevihradovaMarina Ten�era

D uboka melankolija grada okupanamaglama, tajnovite srednjoeurop-

ske prijestolnice zagonetne povijestikojoj su pjevali samotnici poput Matošai Zagorke, ljubeæi i proklinjuæi istodob-no »èemer magle tvojih gora i oèajnostzvijezda što nad tobom nièu«, izranja izfotografija arhitekta i urbanista ZdenkaStri�iæa (1902.– 1990.) što su izlo�ene uMuzeju grada Zagreba.

Rijeè je o fotografijama iz zaboravlje-ne monografije Zagreba »Svjetla i sje-ne«, knjige koju je Grafièki zavod Hr-vatske tiskao davne 1955. godine, kakoistièe kustos MGZ-a Zdenko Kuzmiæ,prireðivaè izlo�be, kojem je ta knjigasudbinski odredila �ivot.

Štoviše, izlo�ba je prièa o Zagrebu, ojednoj davno zaboravljenoj i nikada vi-še tiskanoj knjizi i djeèaku koju se unju zaljubio toliko da je èitav �ivot ve-zao uz fotografiju. Vidjevši prvi putStri�iæeve fotografije ispunjene svje-tlom i sjenama, naime, Kuzmiæ je ostaozadivljen njihovom ljepotom koja ga jepodsjeæala na Stanèiæeve vedute Vara�-dina. Ta je fascinacija bila toliko sna�nada se zauvijek posvetio fotografiji i is-tra�ivanjima opusa starih fotografskihmajstora.

Štoviše, igra sudbine nije se zaustavi-la na djeèaèkoj ljubavi. Mnogo godina

kasnije naæi æe Zdenko Kuzmiæ razasu-te Stri�iæeve fotografske originale (po-zitive) iz ove knjige u Mletaèkoj 10 (štosamo svjedoèi da mnogi fotografski islikarski opusi u Zagrebu završavaju naštandovima uliènih preprodavaèa), te ihotkupiti za MGZ.

Prouèavajuæi, obraðujuæi i njegujuæipronaðeno blago, Kuzmiæ odluèuje jav-nost upoznati sa zaboravljenim opu-som. Rezultat je prekrasna izlo�ba ko-joj je cilj zainteresirati javnost da seova osobita monografija o gradu, kojuje 1955. likovno opremio Ivan Picelj, atekstom popratio Jure Kaštelan, ponov-no tiska.

Izlo�ena su skenirana uveæanja foto-grafija, koja se mogu vidjeti i na poseb-noj projekciji (CD-rom), koju u pozadi-ni prate i tekstovi Zdenka Kuzmiæa i Ju-re Kaštelana, a kao završetak izlo�beizlo�eni su spašeni fotografski origina-li.

Ulice i ulièice što sjetno vijugaju krozgrad, crkveni tornjevi, stari krovovi iraspucala unutarnja dvorišta s drvenimbalkonima što nose breme prohujalihstoljeæa prièaju svoju prièu o gradu zi-mi sakrivenu u bjelièastim maglama. Usvojim fotografskim traganjima Stri�iænije snimao samo kaptolske kurije igornjogradske palaèe, velièanstveneurbane cjeline što se pru�aju s vidiko-vaca, veæ i malo poznate kutke, sakri-

vene ulice, tajnovite prolaze i stube štopresijecaju zamršene ulice.

Raspršena svjetlost što se meko ras-prostire nad graðevinama ubla�ujuæinjihovu oštrinu okupanu sjenama, naj-veæa je kvaliteta Stri�iæevih radova. Fo-tografije su to Zagreba kao duboko me-lankolièna i tajnovita grada, èija je po-vijest jednako zagonetna i kao i povijestnjegovih stanovnika. S posebnom jepa�njom Stri�iæ snimao arhitektonskedetalje – èudesne kamene ukrase iskulpture na graðevinama, mjedenekvake, drvene prozore i vrata pa foto-grafije èuvaju uspomene i na danasnestale graðevine.

Zdenko Stri�iæ meðu najpoznatijim jehrvatskim arhitektima i urbanistimaproteklog stoljeæa. Arhitekturu je stu-dirao u Dresdenu i Berlinu tijekom dva-desetih godina. Izmeðu 1931. i 1933. ra-dio je samostalno u Berlinu projektira-juæi više graðevina u Austriji, Njemaè-koj, Èeškoj, Slovaèkoj i Švedskoj.

U Zagrebu se 1933. posebno posvetiorješavanju urbanistièkih pitanja, regu-lacijama grada i gradskih èetvrti te po-vijesnim gradskim cjelinama. Izmeðu1946. i 1956. bio je profesor na Tehniè-kom fakultetu u Zagrebu, nakon èegaslijedi profesura na sveuèilištu u Mel-bourneu, Massachusetts Institute of Te-chnology u SAD-u i na Visokoj tehniè-koj školi u Braunschwigu.

ZAGREB, 27. veljaèe – Re-dovna godišnja i ujedno iz-borna skupština Društva pri-jatelja glagoljice, koje imacilj oèuvanje hrvatske glago-ljske baštine i promicanjeglagoljice, odr�ana je u srije-du, 25. veljaèe u dvorani Ma-tice hrvatske u Zagrebu. Do-sadašnji predsjednik dr.Darko �ubriniæ podnio je iz-vješæe o radu u proteklomrazdoblju istaknuvši da je bi-lo do sada odr�ano 110 tribi-na. Sveèano su proglašeninovi poèasni èlanovi akade-mik Anica Nazor, ravnatelji-ca Staroslavenskog institutaSvetozar Rittig, i dr. DragicaMaliæ iz Intituta za jezik, tesu im predana pismena priz-nanja. Ujedno je na godišnjojskupštini izabrano novo rav-nateljstvo u sastavu: ÐurðaArbutina, Stjepan Bahert,Vlatko Biliæ, Biserka Draga-niæ i Davor Ðurinoviæ, dok jeza predsjednika Društva pri-jatelja glagoljice jednoglas-no izabrana mr. sc. NarcisaPote�ica, voditeljica Knji�ni-ce Novi Zagreb. Š. I.

RetrospektivaAntonija Tapiesa

BARCELONA, 27. veljaèe –Dvjestotinjak djela katalon-skog slikara i kipara Antoni-ja Tapiesa izlo�eno je u Mu-zeju suvremene umjetnosti uBarceloni na retrospektivnojizlo�bi, najpotpunijom anto-logijom toga slikara. Izlo�bakoja æe trajati do 9. svibnjaprikazuje umjetnikov put, odslika iz poèetnog razdobljado 40-ih i njegovih najnovijihdjela. Antoni Tapies (80), kojije stvorio više od osam tisuæadjela, izjavio je da je saèuvao»veliku radoznalost i neza-dovoljstvo koji ga tjeraju dase vraæa na istu, idealnu sli-ku«.(Hina/AFP)