Zbornik s Konferencije o Kvaliteti (Brijuni)

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI

i

3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU

„KVALITETOM DO USPJEŠNOG DRUŠTVA“

Kvaliteta za najbolji učinak

Brijuni, 10. – 12. svibnja .2012.

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 2 -

Zbornik radova Izdavač: Hrvatsko društvo za kvalitetu Za izdavača: Božidar Ljubić Glavni urednik Dunja Čehajić-Labaš Stručni urednik Olga Štajdohar Pađen Tehnički urednik Jadranka Pavlinić Tomlinson Dizajn naslovnice: Radovan Švob, PARAGRAFIX d.o.o. Oblikovanje, priprema za tisak i izrada CD-ova: TINA informatičke usluge i tiskanje Naklada: 200 primjeraka ISSN: 1334-7853 Napomene: Radovi su poredani abecednim slijedom prezimena autora odnosno prvog autora. Tekstovi radova na hrvatskom i engleskom jeziku nisu lektorirani. Stavovi autora nisu nužno i mišljenje Hrvatskog društva za kvalitetu. Lektura sažetaka na engleskom jeziku: Tomlinson d.o.o., Zagreb


12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI 3. znanstveni skup Hrvatskog društva za kvalitetu „KVALITETOM DO USPJEŠNOG DRUŠTVA“

Kvaliteta za najbolji učinak Brijuni, 10. – 12. svibnja 2012.

Organizator

HRVATSKO DRUŠTVO ZA KVALITETU

Suorganizator

HRVATSKA GOSPODARSKA KOMPORA

Visoki pokrovitelj

PREDSJEDNIK RH, prof.dr.sc. IVO JOSIPOVIĆ

Pokrovitelji

ISTARSKA ŽUPANIJA

DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

HRVATSKI ZAVOD ZA NORME

HRVATSKA AKREDITACIJSKA AGENCIJA

HRVATSKI MJERITELJSKI INSTITUT


Direktor projekta Siniša Prugovečki Organizacijski odbor Dunja Čehajić-Labaš, predsjednica Tihomir Babić Božidar Ljubić Nenad Nikolić Trpimir Župić Programski odbor Olga Štajdohar Pađen, predsjednica dr.sc. Mila Božić mr.sc. Azra Branković Katarina Gaži Pavelić prof.dr.sc. Dragana Grubišić mr.sc. Tea Havranek Ana Kousek prof.dr.sc. Vedran Mudronja dr.sc. Ivica Oslić prof.dr.sc. Velimir Srića mr.sc. Bruno Šimek dr.sc. Jadran Šundrica


ZLATNI SPONZOR


SREBRNI SPONZOR


„KVALITETOM DO USPJEŠNOG DRUŠTVA“ Kvaliteta za najbolji učinak


BRONČANI SPONZORI


HRVATSKO DRUŠTVO ZA KVALITETU

Upravni odbor mr.sc. Božidar Ljubić, predsjednik Olga Štajdohar Pađen, potpredsjednica Siniša Prugovečki, tajnik Tihomir Babić Dragutin Belošević dr.sc. Krešimir Buntak Dunja Čehajić-Labaš Katarina Gaži Pavelić dr.sc. Jadran Šundrica Nadzorni odbor mr.sc. Nenad Nikolić mr.sc. Rosana Asić Pukljak Trpimir Župić Poslovna tajnica Jadranka Pavlinić Tomlinson Hrvatsko društvo za kvalitetu Berislavićeva 6, 10000 Zagreb, Hrvatska Tel: +385 1 4923 077 Fax: +385 1 4923 078 e-mail: [email protected] web stranica HDK: www.hdkvaliteta.hr


Red. broj Autor Naziv rada Str.

1. GROZDANA AVIROVIĆ, NEVENA ŽIVKOVIĆ, RENATA HORAK

PLAN PRAĆENJA EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVAUNUTRAŠNJA NEOVISNA OCJENA PRIMJENE PLANA

14

2. IVANKA BAGLAMA POSTUPAK NABAVE I OSIGURAVANJE KVALITETE DOBAVLJAČA

22

3. ROMINA BANDULA PRIMJENJIVOST NORMI U SLOŽENIM ORGANIZACIJSKIM SUSTAVIMA VELIKIH KORPORACIJA

28

4. ANTON FLORIJAN BARIŠIĆMILAN DAVIDOVIĆ

QUALITY OF MANAGEMENT CONSULTING AND IT OUTSOURCINGPHASES OF IT OUTSOURCING DEVELOPMENT AND IMPLEMENTATION OF THE NORM EN 16114

35

5. MARICA S. BAŠIĆ, ALEKSANDAR M. VUKSANOVIĆ, IVA M. LUKIĆTIJANA D. JOVANOVIĆ, BRANISLAV M. PRIBANOVIĆ, ZORAN D. RAKIĆ

IMPLEMENTACIJA INTEGRIRANOG MENADŽMENT SUSTAVA U RFZO

46

6. MARICA S. BAŠIĆ, ALEKSANDAR M. VUKSANOVIĆ, IVA M. LUKIĆTIJANA D. JOVANOVIĆ, BRANISLAV M. PRIBANOVIĆ, ZORAN D. RAKIĆ

IMPLEMENTATION OF INTEGRATED MANAGEMENT SYSTEM IN SERBIAN HIF

56

7. DARKO BOŠNJAK ULOGA AKREDITACIJE U ZAŠTITI PREHRAMBENIH PROIZVODA OZNAKAMA IZVORNOSTI I ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

66

8. LJUBIVOJ CVITAŠSANJA ĐONLIĆ

NOVA ULOGA VJEŽBI IZ UPRAVLJANJA KVALITETOM U OBRAZOVANJU INŽENJERA ELEKTROTEHNIKE I INFORMATIKE

72

9. prof.dr.sc. VERA ĆUBELA ADORIĆ, GORAN ĐURĐEVIĆ

PRIRUČNIK ZA KVALITETU KAO KATALIZATOR RAZVOJA VISOKOG UČILIŠTA: PRIMJER SVEUČILIŠTA U ZADRU

80

10. MILAN DAVIDOVIĆ SUSTAVI TERMOELEKTRIČNE GENERACIJE I ZAŠTITA OKOLIŠA PRIMJENA DISTRIBUIRANIH SUSTAVA OPSKRBE TOPLINSKOM I ELEKTRIČNOM ENERGIJOM ZASNOVANIH NA TEG

88

11. dr. sc. VESNA DODIKOVIĆ JURKOVIĆ, VIŠNJA PETROVIĆ, SANDRA BEZJAK

RAZVOJ I PROMJENA U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJARAZVOJ SUSTAVA OSIGURAVANJA KVALITETE NA VISOKIM UČILIŠTIMA

98

12. LILJANA DOLŠAK, TAMARA TARNIK, LADA CRNOBORI

RAZVOJ I PROMJENE U SUSTAVU OBRAZOVANJAMOŽE LI SVAKI UČENIK USPJETI?

106

13. VELID DRAGANOVIĆAZRA BRANKOVIĆ

UPRAVLJANJE LJUDSKIM POTENCIJALIMA U SLUŽBI KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU

115

14. DUŠANKA GAJDIĆ, univ. spec. oec., DIJANA HORVAT, dipl.ing.; mr.sc. VALENTINA PAPIĆ

KOMPETENTNOST I SPREMNOST HRVATSKIH LABORATORIJA ZA ISPITIVANJE KVALITETE POLJOPRIVREDNOG SJEMENA ZA ULAZAK NA TRŽIŠTE EU

126

15. PETAR GARDIJAN, NIKOLINA GAĆINA, JELENA ŠIŠARA, JASMINA SLADOLJEV

KVALITETA JE U BRENDU NP KRKA 135

16. ANA HEĆIMOVIĆ, RUŽICA ŠTIMAC, DOROTEA ŠARLIJA, IRENA JUKIĆ

STATISTIČKE METODE U TRANSFUZIJSKOJ MEDICINI 144

17. mr.sc. VERICA HOCENSKI PRIMJENA POSTUPKA SUSTAVA UPRAVLJANJA O MJERENJU ZADOVOLJSTVA KUPCA

152

18. MIRELA JAMBREKOVIĆ, ĐURO TUNJIĆ

SUSTAV UPRAVLJANJA KVALITETOM PREMA NORMI GLOBAL G.A.P MODEL ORGANIZIRANJA GRUPA POLJOPRIVREDNIH PROIZVOĐAČA

158

19. LJUBINKA KLJAIĆPETRA JELIĆ

ODRŽIVO UPRAVLJANJE RAZVOJEM NA LOKALNOJ RAZINI

161

20. KREŠIMIR KNEŽEVIĆ MANAGEMENT REVIEW – OD FORME KA SUŠTINI 171

S a d r ž a j


21. VELJKO KONDIĆŽIVKO KONDIĆ

POSTUPAK IZBORA I VREDNOVANJA PROJEKATA U PRIMJENI METODOLOGIJE 6σ

180

22. IGOR MAJDANDŽIĆ STRUKTURIRANJE, UNOS, PREZENTACIJA I DISTRIBUCIJA PODATAKA POMOĆU PDF OBRAZACAPRIMJENA PDF DATA MANAGER SOFTVERA U UNOSU, VALIDACIJI I PREZENTACIJI PODATAKA, TE PRETRAŽIVANJU I PROSLJEĐIVANJU DOKUMENATA, RADNIH ZADATAKA I ALARMA

191

23. ANITA MAJSTROVIĆ DUKIĆ. DAMIR POŽGAJ, MAURICIO LICUL

KAKO UVESTI I PRIMIJENITI NORMU ISO 50001:2011SUSTAV UPRAVLJANJA ENERGETSKOM UČINOVITOSTI PREMA NORMI ISO 50001:2011 U SOLARIS-U D.O.O. NOVIGRAD

198

24. DAMIR MALEKOVIĆ, dipl. ing. univ. spec.

SUSTAV UPRAVLJANJA U HRVATSKOJ AKREDITACIJSKOJ AGENCIJI

206

25. SANJA MIKETIĆ-CURMAN, IVONA SLAVICA

REGISTAR ONEČIŠĆAVANJA OKOLIŠA.OBVEZA PRIJAVE PODATAKA NA PRIMJERU IZ PRAKSE

216

26. BOJAN MILOVANOVIĆ, NINA ŠTIRMER, LJUBOMIR MIŠĆEVIĆ

PASIVNA KUĆA POBOLJŠANJE KVALITETE STANOVANJA

225

27. VEDRAN MUDRONJA ŠTO SMO NAUČILI OD GURUA KVALITETE? 23528. JOSIP NAĐ POSLOVNO INFORMATIČKA PODRŠKA ZA

OSTVARIVANJE SLJEDIVOSTI U PROIZVODNJI246

29. NENAD NIKOLIĆ, BILJANA TANATAREC

OSNOVNE NORME ZA ORGANIZACIJE KOJE SE BAVE OCJENJIVANJEM SUKLADNOSTI, AKREDITACIJOM I CERTIFIKACIJOM

254

30. DAMIR PERCEL POSTOJI LI ODRŽIVA GRADNJA? 26031. ANA PERIŠIĆ, dipl.ing., DIVNA

GOLEŠ, mag.oec., KRISTINA ŠKRABO, bacc.oec., ANTONIA MILKOVIĆ, bacc.oec.

ULOGA ONLINE DRUŠTVENIH MREŽA U PRAVOVREMENOSTI INFORMIRANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU;PRIMJER VELEUČILIŠTA U ŠIBENIKU

267

32. KRUNOSLAV PREMEC, ANTUN BENČIĆ

INFRASTRUKTURA KVALITETE UMJERNOG LABORATORIJA ZA OZON

275

33. ANTONIJA RADIĆ, ZRINKA KARDUM

KVALITETA USLUGE, HOTELI VODICE d.d.PODIZANJE KVALITETE USLUGE S OSVRTOM NA HOTEL PUNTA

282

34. BISERKA RUNJE, TOMISLAV KRANJEC, VESNA ALAR, SRĐAN MEDIĆ

VALIDACIJA, ISKAZIVANJE I USPOREDBA REZULTATA MJERENJA DEBLJINE PREMAZA

292

35. IVANA SIMIĆ, SANJA PETERLIĆ HALAL PROIZVODIMA SVE VIŠE VJERUJU I NEMUSLIMANI

301

36. JERKO SLADOLJEV EFEKTI KAMPING KVALITETE U KAMPOVIMAUSPOREDBA HRVATSKA I REGIJA VENETO – ITALIJA

306

37. IGOR SVIBEN UPRAVLJANJE KVALITETOM INFORMACIJEMODEL ZA OCJENU KVALITETE INFORMACIJA

317

38. mr. sc. KRUNOSLAV ŠKRLEC, dipl. ing. stroj., DRAŽEN SKRBA, dipl. ing. građ.

ENERGETSKA UČINKOVITOST U ZGRADARSTVUENERGETSKI PREGLEDI I UPOTREBA ENERGETSKIH SUSTAVA

328

39. JADRANKA ŠPIKIĆ KOMUNIKACIJA U SUSTAVU UPRAVLJANJA KVALITETOM - KAKO POSTIĆI DOBRU INTERNU KOMUNIKACIJU U ORGANIZACIJI

337

40. RUŽICA ŠTIMAC, DOROTEA ŠARLIJA, IRENA JUKIĆ

SUSTAVNI NADZOR TRANSFUZIJSKOG LIJEČENJA – HEMOVIGILANCIJA

343

41. TAMARA TARNIK, LILJANA DOLŠAK, LADA CRNOBORI

ZAŠTITA OKOLIŠATRGOVANJE EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA

348

42. SILVANA TOMIĆ ROTIM, NATAŠA KUČEKOVIĆ, IVAN JAKAB

PRIMJENA STANDARDA INFORMACIJSKE SIGURNOSTI U LUTRIJSKOM POSLOVANJU

358

43. ĐURO TUNJIĆ, ŽELJKO BACINGER, HRVOJE KNEŽEVIĆ

VERIFIKACIJA EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA U FUNKCIJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI I ZAŠTITE OKOLIŠA ORGANIZACIJA RAZVOJ I PRIMJENA ALATA ZA MJERENJE UČINKA ORGANIZACIJA NA OKOLIŠ

368


44. NATALIJA URŠULIN-TRSTENJAK, SAŠA ŠUŠNIĆ, DAVOR LEVANIĆ

SPECIFIČNOSTI ISPUNJAVANJA ZAHTJEVA ZA UPRAVLJANJE DOKUMENTACIJOM U OSIGURAVANJU KVALITETE I SIGURNOSTI HRANE U POSLOVNOM SUBJEKTU ZA PROIZVODNJU MEDA I PROIZVODA OD MEDA

371

45. DRAGUTIN VUKOVIĆ ELEKTRONIČKO UPRAVLJANJE DOKUMENTIMA U SUSTAVIMA UPRAVLJANJA KVALITETOM KAKO UČINKOVITO UPRAVLJATI DOKUMENTIMA UZ MINIMALNO ULAGANJE

375

46. SONJA ZLATOVIĆ, BOŽICA MARIĆ, BRUNO ŠKACAN

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM U GRADITELJSTVU - TKO BRINE O SIGURNOSTI STAMBENIH I DRUGIH GRAĐEVINA?

386

47. mr. VESNA ŽERJAV, dipl.ing. UTJECAJ LIJEKOVA NA OKOLIŠ I POSTUPCI ZBRINJAVANJA

396

48. NEVENA ŽIVKOVIĆ, GROZDANA AVIROVIĆ, STJEPAN LEAKOVIĆ

USKLAĐIVANJA SA ZAKONSKIM ZAHTJEVIMAPREDNOST PRIMJENE NORME ISO 14001

401


Grozdana Avirović, Nevena Živković, Renata Horak

GROZDANA AVIROVIĆ, NEVENA ŽIVKOVIĆ, RENATA HORAK Petrokemija d.d., Kutina [email protected], [email protected], [email protected]

PLAN PRAĆENJA EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA

UNUTRAŠNJA NEOVISNA OCJENA PRIMJENE PLANA

Stručni rad / Professional paper Sažetak Pravni okvir uspostave sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova u RH sadržan je u Zakonu o zaštiti zraka i odgovarajućim pod zakonskim aktima. Hrvatska uspostavlja sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova za razdoblje 2010.- 2012.g. ali bez mogućnosti sudjelovanja u sustavu trgovanja emisijama stakleničkih plinova Europske unije. Tijekom 2010. godine odmah po objavi obvezujuće upute i vodiča, a sukladno propisanoj obvezi, izrađeni su Planovi praćenja emisije stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu Plan) za emisiju ugljikova dioksida (CO2) u Petrokemiji d.d. Plan odobrava nadležno Ministarstvo, a o emisijama stakleničkih plinova radi se izvješće koje verificira ovlašteni verifikator. Jedna od obveza operatera u postupku izvješćivanja je neovisna ocjena usklađenosti s odobrenim Planom. Ovu obvezu Petrokemija d.d. provodi u okviru uspostavljenog unutrašnjeg audita sustava upravljanja kvalitetom i okolišem. Opisan je postupak unutrašnje neovisne ocjene primjene Plana uz prikaz Liste provjere kao pomoćnog i korisnog alata u auditiranju ovog specifičnog segmenta okoliša. Prvi unutrašnji audit Plana rezultirao je povećanjem broja utvrđenih nesukladnosti u sustavu upravljanja okolišem u odnosu na nalaze audita prethodnih godina. Unutrašnji audit Plana sastavni je čimbenik kvalitetne i brze verifikacije. Ključne riječi: trgovina emisijama, plan praćenja, unutrašnji audit.

1. UVOD

Svakim danom sve više smo suočeni s upozoravajućim pokazateljima klimatskih promjena, koje su naročito intenzivirane posljednjih tridesetak godina. Na promjenu klimatskog sustava na Zemlji utječu brojne interakcija između Sunca, oceana, kopna, atmosfere i živih organizama. Atmosfera je jedan od ključnih čimbenika koji određuju klimatski sustav i promjene u njenom kemijskom sastavu uvelike će utjecati na ravnotežu klimatskog sustava. Utjecaj emisije stakleničkih plinova (CO2, N2O, CH4....) na globalni klimatski sustav započeo je krajem XIX. st. (industrijska revolucija) ali je tek u drugoj polovici XX. st. započela njegova znanstvena obrada. Kyoto protokol iz 1997.g. kojim su se države članice UNFCCC (United Nations Framework Convention on Climate Change) obvezale na smanjenje emisije stakleničkih plinova smatra se prvom ozbiljnijom akcija u tom smislu. Republika Hrvatska (RH) je preuzela obveze u smanjivanju emisije stakleničkih plinova kroz:

Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime (1992.) koju je ratificirala 1996.g, a punopravnom strankom postala 1997 (192 stranke: 191 država + EU)

Kyotski protokol (1997.), koji je stupio na snagu 2005., a koji je RH potpisala 1999. i ratificirala 2007. te postala punopravnom strankom od 28.08.2007. (177 stranaka: 176 država + EU)



Preuzimanje i prilagodbu propisa s propisima Europske unije Europska unija (EU), čijom će članicom uskoro postati Republika Hrvatska (RH), ima vodeću ulogu u globalnom kontekstu smanjenja emisije stakleničkih plinova. Obveze država članica EU do 2020.g. poznati su kao Politika 20-20-20 do 2020.g., a to znači:

smanjenje emisije stakleničkih plinova za 20% u odnosu na razinu iz 1990. (Kyotski cilj za EU je -8%)

povećanje udjela obnovljivih izvora energije do 20% u ukupnoj potrošnji energije (min. 10% biogoriva u prometu)

povećanje energetske učinkovitosti, tj. ušteda ukupne potrošnje energije u EU za 20% U funkciji ostvarenja ciljeva EU uspostavljen je mehanizam trgovanja emisijskim kvotama stakleničkih plinova koji je u EU započeo 1.1.2005.g. (EU ETS), a koji se sastoji od tri faze:

FAZE I (2005.-2007.g.) ili probnog razdoblja FAZE II (2008.-2012.g.) ili tzv. drugog razdoblja trgovanja koje traje 5 godina i

poklapa se s prvim obvezujućim razdobljem Kyotskog protokola FAZE III (od 2013.g.- 2020.g.) - u kojoj će se primjenjivati nova metodologija

dodjele prava na emisije. Trgovina emisijama predstavlja trgovinu emisijskim jedinicama (European Union Allowance-EUA) na domaćem i međunarodnom tržištu. Svakoj kompaniji (postrojenju), obuhvaćenoj sustavom trgovine postavljaju se jedinstvena ograničenja emisija dodjeljivanjem ili prodajom jedinica za emitiranje. Jedna dozvola ili jedinica, predstavlja dozvolu za emitiranje 1 tone CO2e. Dozvole se izdaju jednom godišnje. Kompanije, čije su stvarne emisije na kraju godine veće od njima dodijeljenih za emitiranje, a nisu uspjele razliku u stvarnim i dopuštenim emisijama nadoknaditi kupnjom jedinica ili dozvola za emitiranje moraju platiti novčanu kaznu za prekoračenje ograničenja emitiranja. Oni koji kupuju emisijske jedinice zato što nisu uspjeli smanjiti svoje emisije su na taj način kažnjeni, a oni koji prodaju zato što su emisije smanjili i više no što je to bilo potrebno su nagrađeni. Praćenje i izvještavanje o emisijama stakleničkih plinova predstavlja jedan od najvažnijih elementa programa smanjenja emisija, bilo da se radi o korporacijskoj, državnoj ili međunarodnoj razini. Podaci o emisijama pojedinih stakleničkih plinova omogućuju praćenje i provjeru poduzetih aktivnosti u smjeru postizanja zadanih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova. Uspostava tržišta emisijama CO2e, uvela je i obvezu praćenja emisija (monitoring) iz stacionarnih izvora uz obveznu izradu i primjenu Plana praćenja emisija stakleničkih plinova (u daljnjem tekstu Plan). Plan se dostavlja uz zahtjev za Dozvolu za emisije stakleničkih plinova Ministarstvu zaštite okoliša i prirode na odobrenje i obvezuje operatera (postrojenja) da na propisani način prati i izvješćuje o ostvarenim emisijama.

2. PLAN PRAĆENJA EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA PETROKEMIJE d.d. 2.1 Hrvatsko zakonodavstvo u području zaštite klime

Postojeće hrvatsko zakonodavstvo u području zaštite klime čine niže navedeni zakonski i podzakonski akti:

Zakon o zaštiti zraka (NN 130/11) Uredba o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i o načinu trgovanja emisijskim

jedinicama (NN 142/08, 113/10) Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u RH (NN 1/07) – odredbe o uspostavi

Registra Uredba o provedbi fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola, (142/08)



Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova (76/09) Uredba o biogorivima (NN 141/05) Priručnika za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja

nastalih obavljanjem djelatnosti iz Priloga I Uredbe o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim jedinicama NN 142/08, 113/10 (Zagreb, srpanj 2011.).

Horizontalno zakonodavstvo zaštite okoliša relevantno za zaštitu klime: Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07) Uredba o osnivanju Agencije za zaštitu okoliša (NN 75/02) Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 107/03) Uredba o naknadama na emisiju SO2 i NO2(NN 71/04) Uredba o naknadama na emisiju CO2(NN 73/07) Uredba o naknadama za okoliš na vozila na motorni pogon (NN 02/04) Uredba o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša (NN 114/08)

U postupku donošenja su: Uredba o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (Prijedlog,

ožujak 2012.) Pravilnik o načinu besplatne dodjele emisijskih jedinica (Prijedlog, veljača 2012.)

U Hrvatskoj je uspostavljen sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (ETS) za razdoblje 2010.- 2012.g. U tom razdoblju operaterima (tvrtke obveznici trgovanja emisijama stakleničkih plinova) dodijeljena su besplatna prava emisijskih jedinica (besplatne kvote) temeljem povijesnih emisija stakleničkih plinova kako je navedeno u Planu raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova, NN 76/09 (NAP).. Razdoblje 2010. - 31.12.2012. je razdoblje praćenja i izvješćivanja o emisijama iz postrojenja koja su uključena u sustav trgovanja jedinicama emisije stakleničkih plinova. Direktive 2003/87/EC (establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community and amending Council Directive 96/61/EC) i 2004/101/EC (amending Directive 2003/87/EC establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community, in respect of the Kyoto Protocol’s project mechanisms) u potpunosti su prenesene u hrvatsko zakonodavstvo te je ocjenjeno da je Hrvatska tehnički spremna za primjenu odredbi gore spomenutih direktiva i od 2013.g. Hrvatska se priključuje na europski sustav trgovanja emisijama (EU ETS).

2.2 Usklađivanje Petrokemije d.d. s propisanim odredbama praćenja i izvješćivanja o

emisijama stakleničkih plinova u okviru sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova

Sustavni pristup u praćenju propisa i normi uspostavljen implementacijom normi ISO 9001 i 14001 osigurao je da se je Petrokemija d.d. na vrijeme prepoznala kao obveznik sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova i to u početku prema djelatnosti u sektoru energetike (Postrojenja za izgaranje toplinske snage na ulazu veće od 20MW). Prvi izazov s kojima su se operateri obveznici sustava trgovanja emisijama susreli, nakon dostave podataka za izradu NAP-a, u postupku ishođenja dozvola za emisije bila je izrada Plana. Izrada Plana i njegova primjena zahtjevali su rad tima širokog raspona znanja i stručnosti. Tim je uključivao upravitelja postrojenja, nadležne za održavanje postrojenja, informatičare, inženjere tehnologe i stručnjake za okoliš i kvalitetu. Uspješna uspostava Plana podrazumijevala je identifikaciju izvora stakleničkih plinova, utvrđivanje odgovarajućih metoda praćenja i sakupljanja podataka, odabir procedura i metoda izračunavanja, provjeru kvalitete podataka mjerne opreme i metoda. Prednost Petrokemije d.d. bila je ponovno u činjenici da su postupci i



nadzor koji se odnose na praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova bili ustrojeni u okviru sustava upravljanja okolišem i kvalitetom prema normama ISO 14001 i ISO 9001.

2.3 Struktura Plana

Struktura Plana je propisana Priručnikom za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja nastalih obavljanjem djelatnosti iz Priloga I Uredbe o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim jedinicama NN 142/08, 113/10 (Zagreb, srpanj 2011.), a stručna podrška operaterima u izradi Plana osigurana je na stranici http://klima.mzoip.hr/. Struktura Plana, opis sadržaja i veza sa zahtjevima normi ISO 14001 prikazano je Tablicom 1.

Tablica 1: Struktura Plana, opis sadržaja i veza sa zahtjevima normi ISO 14001

Poglavlje Plana

Opis sadržaja poglavlja Veza sa zahtjevom

norme ISO

14001 Poglavlje A

Opće pojedinosti o tvrtki

Opće informacije o industrijskom objektu, Kratak opis aktivnosti industrijskog objekta, Opis industrijskog objekta i definicija postrojenja, Shematski prikaz industrijskog objekta, Objašnjenje dijagrama u tabličnom obliku

4.3.2.

Metodologija za praćenje emisija

Razvrstavanje postrojenja po kategorijama, Izbor između proračuna i mjerenja, Opis odabrane metodologije za praćenje emisija, Proračun emisija CO2, Određivanje nesigurnosti, Obrazloženja i opisi praćenja emisija

4.4.6

Odstupanja od izmjene Plana

Odstupanje od zahtijevane strukture, Izmjene od zadnje pregledane verzije Plana praćenja emisija stakleničkih plinova

4.4.5. 4.5.3.

Poglavlje B

Slijed aktivnosti od mjerenja do izvješćivanja

Procedure za slijed aktivnosti od mjerenja do izvješćivanja, Procedure za primarna mjerenja, Procedure za određivanje potrošnje goriva i emisija CO2 , Izvješćivanje, Prikaz poslova za slijed aktivnosti od mjerenja do izvješćivanja,Prikaz poslova za primarno mjerenje,Prikaz poslova za određivanje potrošnje i emisije CO2, Opis potrebnih sredstava, Bilješke o opisu potrebnih sredstava , Pojedinosti opisa potrebnih sredstava

4.4.5. 4.4.6.

Interna validacija

Aktivnosti interne validacije, Bilješke o aktivnostima interne validacije, Opće procedure za validaciju, Opis potrebnih sredstava (opća procedura za validaciju, procedure za umjeravanje i održavanje mjerne opreme, za periodičko utvrđivanje emisijskog faktora i ogrjevne vrijednosti, izrada i vođenje višegodišnjeg plana validacije)

4.5.1.

Osiguranje i kontrola kvalitete

INTERNE NEOVISNE OCJENE (UNUTRAŠNJI AUDIT), UPRAVLJANJE DOKUMENTACIJOM, EVIDENTIRANJE ZAPISA, ČUVANJE INFORMACIJA, UGOVARANJE VANJSKIH USLUGA, POPRAVNE I PREVENTIVNE AKTIVNOSTI

4.4.1. 4.5.3. 4.5.4. 4.5.5

Organizacija tvrtke

Organizacijski dijagram, Zadaci, područja nadležnosti i odgovornosti 4.4.1.



Plan kao i sva ostala dokumentacija i zapisi u kontekstu Plana moraju biti obuhvaćeni procedurom upravljanja dokumentacijom koja je usklađena sa zahtjevima sustava ISO 14001 i ISO 9001. Moraju se čuvati sve verzije Plana, a rok čuvanja dokumentacije je 10 godina.

2.4 Unutrašnji audit primjene Plana u okviru uspostavljenog postupka unutrašnjeg audita sustava upravljanja kvalitetom i okolišem

Prema obvezujućoj uputi (Priručnik za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja nastalih obavljanjem djelatnosti iz Priloga I Uredbe o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim jedinicama NN 142/08, 113/10) i Vodiču za izradu plana praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja sve procedure i prikazi poslova iz Dijela B Plana moraju se podvrgnuti neovisnoj ocjeni (unutrašnji audit). Svake kalendarske godine operater/industrijski objekt mora izraditi plan neovisne ocjene koji sadrži interne neovisne ocjene za tu godinu. Interne neovisne ocjene moraju se provesti sukladno zahtjevima postavljenima sustavima EMAS, ISO 9001, ISO 14001 ili sličnim sustavom. Na učestalost neovisnih ocjena primjenjuje se sljedeća pravila iz obvezujuće upute i Vodiča za izradu plana praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja:

U prvoj godini u kojoj se koristi Plan zahtijeva se posebna neovisna ocjena njegove provedbe

Nakon toga industrijski objekt je dužan osigurati da se svi dijelovi Plana podvrgnu neovisnoj ocjeni najmanje jednom u tri godine.

Ako se tijekom neovisne ocjene otkriju nedostaci, oni se moraju otkloniti kroz preventivne i popravne radnje unutar 6 mjeseci. O svakoj neovisnoj ocjeni mora se izraditi izvješće u kojem se opisuju provedene radnje, zaključci neovisne ocjene i planirane popravne radnje. Plan neovisne ocjene i izvješće o neovisnoj ocjeni moraju se evidentirati i čuvati. U okviru ustrojene procedure unutrašnjih audita Petrokemije d.d. za 2011.g. planiran je i proveden prvi unutrašnjii audit Plana praćenja. Unutrašnji audit Plana proveo je Tim internih kompetentnih auditora od 4 člana s iskustvom auditiranja sustava kvalitete i sustava okoliša. Detaljno je i cjelovito auditiran Plan koji ima 40 stranica uz korištenje unaprijed pripremljene Liste provjere (Check list). Za ovaj audit izrađen je poseban Plan auditiranja za postrojenje /industrijski objekt koji emitira stakleničke plinove (Energana) kao i za druge cjeline povezane s aktivnostima praćenja emisije stakleničkih plinova (laboratoriji i organizacijska jedinica Priprema i obračun proizvodnje). Kao i kod auditiranja sustava prema normi ISO 14001 i ISO 9001 o nalazima audita napisano je zaključno izvješće i izvješća o utvrđenim nesukladnostima. Sukladno postupku unutrašnjih provjera sustava upravljanja u Petrokemiji d.d. utvrđene su popravne i preventivne aktivnosti s rokom ne dužim od 6 mjeseci, a o provedenom auditu napravljeno je zbirno izvješće s analizom rezultata. Provjera primjene ovog novoizrađenog dokumenta znatno je povećala ukupan broj nesukladnosti u odnosu na audit prethodne godine (Slika 1.). Detaljni opis utvrđenih nesukladnosti s utvrđenim popravnim aktivnostima i rokovima njihove provedbe sadržan je u pojedinačnim Izvještajima o nesukladnostima, a odnose se na zahtjeve norme ISO 14001:2004 i to na:

Zahtjev 4.4.5. Nadzor dokumenata (1 nesukladnost: dokument Kontrole dimenzija i stanja mjernih prigušnica koji je ukinut nije uklonjen iz Baze dokumenata)

Zahtjev 4.4.6. Nadzor rada (1 nesukladnost: u izračunu emisija CO2 nije korišten podatak o DOV i Ef sukladno opisanom u Planu kao npr. izvedeni prefiksi za mjerne jedinice)

Zahtjev 4.5.1. Praćenje i mjerenje (4 nesukladnosti: dio mjerila čije je umjeravanje provedeno nije imao naljepnicu o umjeravanju; rokovi umjeravanja mjerila lož ulja i prirodnog plina navedenih u Planu i izvještajima nisu



jednoznačni; oznake instrumenata na izvještajima nisu u potpunosti sukladne oznakama za iste u drugim dokumentima; u planu provjere mjerne opreme nije planirano umjeravanje opreme koja je upravo na umjeravanju)

Zahtjev 4.5.4. Nadzor zapisa (1 nesukladnost: nisu prepoznati svi zapisi u kontekstu plana praćenja koji se trebaju čuvati)

Slika 1. Trend broja nesukladnosti (NCR) utvrđenih u unutrašnjim provjerama u razdoblju od 2000. do 2004.g.

*.... broj nesukladnosti bez utvrđenih nesukladnosti pri provjeri implementacije Plana praćenja emisije stakleničkih plinova iz PC PG (Energana) br. 01-06-1-5-7-413 rev .0 od 18.2.2011 Interni audit Plana povećao je broj pojava nesukladnosti po zahtjevu norme 4.5.1. Praćenje i mjerenje što je bilo i za očekivati (Slika 2.). Slika 2. Pregled nesukladnosti utvrđenih unutrašnjim auditima po elementima norme ISO 14001 u 2009., 2010. i 2011.g.

Pored utvrđenih nesukladnosti Tim auditora preporučio je desetak mjera poboljšanja Plana i njegove primjene.



Nalaz unutrašnjeg audita predočen je vanjskom verifikatoru koji je je u svom izvještaju zaključio: „Obzirom na kvalitetno provedenu internu neovisnu ocjenu preporučamo da se provedu Zaključci iz Zaključnog izvještaja o prvoj unutarnjoj provjeri-samoocjeni 1/2011.“

2.5 Lista provjere (Check lista), nezaobilazni alat u unutrašenjem auditu Plana

Lista provjere izrađena je u obliku tablice na obrascu koji se koristi za izradu Listi provjere u unutrašnjim auditima sustava upravljanja okolišem i sustava kvalitete. Tablica 2. prikazuje dio sadržaja Liste provjere korištene u unutrašnjem auditu Plana. Tablica 2: Sadržaj Liste provjere korištene u unutrašnjem auditu Plana (izvod)

ORGANIZACIJSKA CJELINA DEPARTMENT

PROVJERAVATELJ AUDITOR

Br/God. provjere No/ Audit year

Odg. norma Ref. standard

ISO 14001

RED. BR. No

ZAHTJEV NORME Ref. Req.

PROVJERENI DOKUMENT CHECKED DOCUMENT Plan praćenja emisije stakleničkih plinova br. 01-06-1-5-7-413

PITANJA QUESTIONS

ZAPAŽANJA OBSERVATION

1. 4.3.2. Plan str.6/40-9/40

Da li Postrojenje podliježe CO2 trgovini? Kojim propisom je utvrđena obveza uključivanja postrojenja u sustav trgovanja stakleničkim plinovima?

2. 4.4.6. Plan str.10/40-12/40

Koja metodologija je odabrana za praćenje emisije CO2 ?

3. 4.5.1. Plan str. 7/40,14/40-15/40 Koja mjerila se koriste za utvrđivanje količina goriva ?

4. 4.4.6. Plan str. 13/40-15/40 Izvješća laboratorijskih analiza za plin i ulje.

Kako se određuju pojedine varijable za proračun emisije CO2 kao npr. Donja ogrjevna vrijednost (DOV), Emisijski faktor (Ef)?

5. 4.4.1. 4.5.4.

Plan str. 24/40 Knjiga pogonskih analiza, kontrolni sustav, 2-tjedna izvješća.

Tko zaprima telefonski podatak i gdje se bilježe dnevni rezultati za DOV i Ef?

6. 4.5.3. Plan str.24/40

Je li bilo kvara na sustavima praćenja potrošnje goriva? U kojem slučaju se podatak potrošnje goriva smatra neispravnim (netočnim) i koje popravne radnje su predviđene?

7. 4.4.1. 4.5.4.

Plan str.24/40 Izvještaj o radu Energana-Dnevni

Tko zaprima i što se dalje radi s dobivenim podacima iz dnevnog Izvještaja o radu Energana-Dnevni ?

8. 4.5.4. Plan str. 26/40 (10 god) Rok čuvanja zapisa vezan na praćenje emisija CO2? Je li popis zapisa SUO proširen zapisima u svezi praćenja emisija CO2?



Lista provjere pripremljena od internih auditora i korištena za provjeru Plana praćenja emisije stakleničkih plinova sadržavala je 31 pitanje koja su se odnosila na provjeru Planom propisanih aktivnosti koje se odvijaju u nekoliko organizacijskih cjelina/jedinica Petrokemije d.d.

3. ZAKLJUČAK

Postupak unutrašnjih audita sustava upravljanja okolišem i sustava upravljanja kvalitetom u Petrokemiji d.d. pokazao se primjerenim i djelotvornim za provedbu propisanog audita Plana praćenja emisija stakleničkih plinova. Liste provjere koristan su pomoćni alat i u auditiranju ovog specifičnog segmenta okoliša. U izvršenju ove propisane obveze kao i u ispunjavanju zahtjeva koje nameće Plan praćenja, tvrtke sa sustavima upravljanja prema ISO 9001 i 14001 su u prednosti u odnosu na tvrtke koje nemaju uređene sustave upravljanja.

LITERATURA [1] Lidija Hrnčević: Analiza utjecaja provedbe Kyoto protokola na naftnu industriju i poslovanje naftne tvrtke, Doktorska disertacija, Zagreb 2008. [2] Jasenka Nećak: Pravna stečevina EU-Poglavlje 27.Okoliš i obveze RH u pristupanju-Pregovaračkea stajališta Republike Hrvatske u području zaštite klime, PowerPoint prezentacija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u HGK, Zagreb 2011. [3] Jasenka Nećak: Pravna stečevina EU-Poglavlje 27.Okoliš i obveze RH u pristupanju-Provedba UNFCCC i Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj, PowerPoint prezentacija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagreb 2011. [4] Melita Zdilar: Stručna podrška operaterima postrojenja u izradi plana praćenja emisija staklenički plinova, PowerPoint prezentacija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagreb 2011. [5] Goran Janeković, Kako sastaviti odgovarajući Plan praćenja emisija stakleničkih plinova iz postrojenja, PowerPoint prezentacija Ekonerg Institut za energetiku i zaštitu okoliša, Zagreb 2009. [6] Dokumenti sustava upravljanja kvalitetom Petrokemije

GREENHOUSE-GAS EMISSION MONITORING PLAN INTERNAL AUDIT OF THE PLAN

Summary The legal framework for establishing a system of greenhouse-gas emission trading in Croatia is contained in the Air Protection Act and corresponding regulations and ordinances. Croatia has established a greenhouse-gas emission trading system for the 2010 - 2012 period but without the possibility of participation in the European Union emission trading scheme (EU ETS). In 2010, immediately after the announcement of binding instructions and guidelines, in accordance with the mandatory obligation, greenhouse-gas emission monitoring plans (the Plan) were made for carbon dioxide (CO2) emissions at Petrokemija. The Plan was approved by the ministry responsible, and a report was made on emissions of greenhouse gases, verified by an authorized verifier. One of the obligations of operators in the process of reporting is an independent review of compliance with the approved Plan. This obligation has been conducted by Petrokemija within the established system of internal quality and environmental management system audits. The procedure for internal audit of the Plan is described alongside the display of a checklist as a useful auditing tool in this particular segment of the environment. The first internal audit of the Plan resulted in an increased number of non-compliances identified in the environmental management system, compared to the findings of previous years of audits. The Internal Audit of the Plan is an integral factor in efficient and speedy verification. Keywords: emissions trading, monitoring plan, internal audit


Ivanka Baglama

IVANKA BAGLAMA Petrokemija d.d. Kutina [email protected] POSTUPAK NABAVE I OSIGURAVANJE KVALITETE DOBAVLJAČA

Stručni rad / Professional paper

Sažetak Od 1995.godine primjenjujemo, održavamo i stalno poboljšavamo sustave upravljanja kvalitetom, okolišem, akreditiranim umjernim i ispitnim laboratorijima, a posebnu pažnju u svim sustavima posvećuje postupcima nabavljanja i sigurnosti dobavnih lanaca. Politika Petrokemije d.d. je zadovoljstvo kupca postignuto visokom kvalitetom proizvoda i usluga uz najmanji mogući štetni utjecaj na okoliš. Važan preduvjet za postizanje navedenih ciljeva je nabava ulaznih materijala, sirovina i usluga koje moraju biti sukladne postavljenim zahtjevima (specificirana kvaliteta, rok isporuke, prateća dokumentacija, cijena, itd.). Proces nabave je planiran i kontroliran i s obzirom da imamo puno dobavljača sa domaćeg i inozemnog tržišta uspostavljen je sustav za postupak nabavljanja koji se sastoji od: zahtjeva za nabavu, ocjene dobavljača, liste dobavljača, pregleda, uzorkovanja i kontrole ulaznih roba pa sve do postupka reklamacije dobavljačima ako je potrebno. Petrokemija d.d. na Listi dobavljača ima provjerene dugogodišnje partnere jer bez sigurnog i kvalitetnog dobavljačkog lanca ne bi bila u mogućnosti ostvarivati planiranu proizvodnju. Cilj nam je da imamo sustav dobavljača sa kojim ćemo bez obzira na tržišne, geopolitičke, vremenske i druge faktore moći osigurati rad svojih postrojenja i zadovoljiti potrebe kupaca. Ključne riječi: nabava, dobavljač, ocjena dobavljača, lista dobavljača 1.UVOD Kvaliteta nabavljenih roba (sirovine, materijali i oprema) i usluga od velike je važnosti u procesu proizvodnje i cilj svakog proizvođača je uspostaviti s dobavljačima takve odnose koji će omogućiti da se proizvede kvalitetan proizvod pogodan za uporabu , uz minimum ulaznog nadzora i potrebnih popravnih radnji. Cijena ulaznih roba i usluga ima jako veliki utjecaj pri odabiru jer se mora ugraditi u cijenu proizvoda. S dobavljačima treba uspostaviti dobre dugoročne poslovne odnose jer se na taj način postiže sigurnija i brža isporuka uz povoljnije troškove nabave. Dobavljači su u pravilu i proizvođači, ovlašteni izvršitelji usluga ili distributeri roba. Ni jedan proces bilo u privatnom ili poslovnom okruženju nije moguće realizirati bez postupka nabavljanja, njegovog planiranja i kontrole nabavljenog, a zadovoljstvo kupca je garancija za ponovnu kupnju i vjernost proizvođaču. U Petrokemiji d.d. od izgradnje tvornice pa sve do današnjih dana , a s posebnim naglaskom od uvođenja Sustava upravljanja kvalitetom, zaštite okoliša i akreditacije ispitnih i umjernih laboratorija posebna pažnja se posvećuje postupku nabavljanja. Postupak nabavljanja propisan je na nivou tvrtke i obuhvaća sve zahtjeve normi od procesa nabave, informacija za nabavu do verifikacija nabavljenog proizvoda.


Ivanka Baglama

2. PROCES NABAVLJANJA

Sustavi upravljanja kvalitetom – Zahtjevi u normi ISO 9001:2008 u točki 7.4 Nabava, definirani su zahtjevi koji se odnose na organizaciju koja provodi postupak nabavljanja, što je također navedeno i u normama:

• Sustavi upravljanja okolišem – Zahtjevi s uputama za primjenu (ISO14001:2004) • Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija

(EN ISO/IEC 17025:2006) Tablica 1. Podudarnost po zahtjevu Postupak nabavljanja u normama

ISO 9001:2008 ISO 14001:2004 ISO/IEC 17025:2006

Proces nabave

7.4.1

Nadzor rada

4.4.6

Nabava usluga i potrepština (postupak za odabir i kupovanje, pregled i provjera sukladnosti s zahtjevima, vrednovanje dobavljača, popis odobrenih dobavljača)

4.6.14.6.2

4.6.4

Informacije za nabavu

7.4.2

Nadzor rada

4.4.6

Nabava usluga i potrepština (nabavni dokumenti, pregled i odobrenje)

4.6.3

Verifikacija nabavljenog proizvoda

7.4.3

Nadzor rada

4.4.6

Nabava usluga i potrepština (osigurati da se prije upotrebe provede pregled ili drugi način provjere njihove sukladnosti s normiranim specifikacijama ili zahtjevima određenim u metodama)

4.6.2

Prethodno navedeno propisano je postupcima i uputama i sukladno tome primijenjeno u svakodnevnom radu. Postupkom nabavljanja utvrđen je tijek i način nabave roba i usluga s domaćeg i inozemnog tržišta, a primjenjuje se za sve nabave i namijenjen je svim sudionicima u procesu nabavljanja. Važno je obratiti pozornost na usluge koje su rezultat barem jedne radnje koja se nužno obavlja između dobavljača i kupca i općenito je neopipljiva. Pružanje usluga može obuhvaćati: - radnje koje se provode na opipljivom proizvodu kod kupca (npr. popravak kompresora, hladnjaka, mjernog uređaja..) - radnje koje se provode na opipljivom proizvodu koji kupac dostavlja ovlaštenom izvršitelju usluge (npr. umjeravanje mjernog uređaja, popravak pumpe...) - isporuke neopipljivog proizvoda (na primjer davanje informacija u sklopu prijenosa znanja) - stvaranjem ozračja za kupce – jedna od usluga kojima se u Petrokemiji d.d. daje veliki značaj i provodi se na više načina:

- besplatno educiranje naših kupaca i pružanje usluga (promidžbeni materijali i proizvodi, analiza tla i preporuka gnojidbe, egzaktni pokusi i radionice)

- putem predavanja – Savjetodavne službe Republike Hrvatske - Poljoprivredne zadruge


Ivanka Baglama

- Kupci naših proizvoda - Udruge raznih proizvođača (maslinara, vinogradara...) - na Stručno-znanstvenim skupovima proizvođača u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu, Ministarstvom poljoprivrede, Institutima i drugima - na savjetovanjima organiziranim od strane ovlaštenih državnih institucija ili raznih udruga proizvođača na kojima se daju informacije i usluge - oglašavanjem u medijima i pisanim materijalima

2.1. Odabir i vrednovanje dobavljača Način procjenjivanja dobavljača u Petrokemiji provodi se na sljedeće načine:

- slanjem upita dobavljaču (Upitnik za procjenu dobavljača anketiranjem) - provjerom mogućnosti dobavljanja analizom liste referenci - stručnom posjetom i upoznavanjem s dobavljačem - procjenom financijsko komercijalnih zahtjeva i mogućnosti - ispitivanjem uzorka proizvoda (ako je primjereno) - praćenjem sposobnosti prosudbom sustava kvalitete - prikupljanjem informacija o iskustvima drugih korisnika

Komercijalisti ili predstavnici krajnjeg korisnika primjenjuju jedan ili više načina procjenjivanja primjereno prirodi robe ili usluge koja se nabavlja. Sposobnost dobavljača kontinuirano se prati prema sljedećim elementima:

- kvaliteta, količina, dinamika isporučenih roba i usluga - poštivanje ugovorenih rokova - cijena, način plaćanja i rokovi plaćanja

Rezultate praćenja upisuje komercijalist u ocjenu koja se vodi za svakog značajnijeg dobavljača, a to su oni dobavljači koji Petrokemiji isporučuju robe i usluge koje omogućavaju kontinuirani proces rada i direktno utječu na učinkovitost procesa, uspješnost poslovanja i kvalitetu proizvoda. Provjera sustava kvalitete dobavljača provodi se kod dobavljača koji se nalaze na Listi dobavljača, a izvješće o rezultatima provjere iznosi se na Odboru za kvalitetu i oni su podloga za donošenje Ocjene sustava Petrokemije. 2.2. Ocjena dobavljača Ocjena dobavljača je sastavni dio zapisa o dobavljaču i temelj za svrstavanje značajnih dobavljača na Listu dobavljača. Ocjena dobavljača provodi se najmanje jedanput godišnje i svaka ocjena mora imati dokumentiranu podlogu, a konačnu ocjenu izrađuju komercijalisti prema kriterijima ocjenjivanja i elementima ocjene iz obrasca Ocjena dobavljača. Ocjena dobavljača u PC Proizvodnja gnojiva provodi se na propisanom obrascu „Ocjena dobavljača u PC PG za ---- godinu“ i sadrži sljedećem elemente : 1. ocjena kvalitete sirovina 2. ocjena kvalitete isporučenih roba 3. ocjena kvalitete izvršenih radova ili usluga 4. ukupna ocjena kvalitete (roba, radova ili usluga) 5. rokovi isporuke 6. ocjena prateće dokumentacije, a svaki od navedenih elemenata ima tri kriterija koji služe kao mjerilo za ocjenu. Obrazac popunjavaju rukovoditelji organizacijskih jedinica i upravitelji postrojenja u siječnju tekuće godine za prethodnu godinu i služi za ocjenu krajnjeg korisnika u skladu sa dokumentom „Procjenjivanje i izbor dobavljača“


Ivanka Baglama

U Petrokemiji se ocjenjivanje provodi po osam elemenata koji se smatraju relevantnim za robe i usluge od kojih pet ocjenjuje komercijalna funkcija , a tri krajnji korisnik. Elementi ocjene su sljedeći:

1. razina cijena 2. broj i učestalost reklamacija 3. rok plaćanja u danima 4. osiguranje plaćanja 5. sustav kvalitete 6. rokovi isporuke 7. ocjena kvalitete (roba, radova ili usluga) 8. ocjena prateće dokumentacije.

Prema mjerilima za ukupnu ocjenu i rangiranje dobavljači se svrstavaju u 4 kategorije ili ranga. Dobavljači se na Listu dobavljača stavljaju prema rastućem broju bodova, a u slučaju istog broja bodova prednost ima dobavljač koji je dobio veću ocjenu od krajnjeg korisnika a ako su i dalje sa istim brojem bodova uzima se ocjena za broj i učestalost reklamacija. Dobavljač s kojim se nije poslovalo u godini koja se ocjenjuje zadržava istu ocjenu kao i prethodne godine i ona se označava sa (*) na Listi dobavljača .

2.3. Utvrđivanje Liste dobavljača Lista dobavljača sadrži popis značajnih roba (sirovine, oprema, materijali) i usluga te značajnih dobavljača poredanih na osnovu provedene ocjene dobavljača. Za svaki proizvod na Listi dobavljača trebaju biti najmanje tri dobavljača, a ako na tržištu ne postoje tri dostupna dobavljač u tom slučaju može biti i manje. Listu dobavljača priprema Marketing i nabava i odgovarajući profitni i/ili troškovni centri najmanje jedanput godišnje na sljedeći način:

- komercijalisti na propisanom obrascu izrađuju prijedlog svog dijela ocjene za asortiman roba/usluga koje nabavljaju i dostavljaju ga na dopunu u odgovarajuće profitne i /ili troškovne centre

- u profitnim i/ili troškovnim centrima krajnji korisnici daju ocjenu za svoj dio - ukupni zbroj bodova (ocjena krajnjeg korisnika zajedno sa ocjenom komercijaliste)

čini podlogu za rangiranje dobavljača na Listu dobavljača - Lista dobavljača na razini Petrokemije objedinjuje se u Marketingu i nabavi, a

odobrava je Uprava Ako se želi neki potencijalni dobavljač po prvi put uvrstiti na Listu dobavljača komercijalista mu obavezno dostavlja „Upitnik za procjenu dobavljača anketiranjem“ koji se vraća popunjen i nakon pregleda donosi se ocjena koja će biti jedna od podloga za konačnu ocjenu. Dobavljač se briše s Liste dobavljača zbog neizvršenja ugovornih obveza ili drugih učinjenih štetnih radnji za Petrokemiju , a to se provodi na zahtjev Uprave ili na pisani zahtjev profitnih i/ili troškovnih centara tj. od krajnjih korisnika uz suglasnost nalogodavatelja. U Marketingu i nabavi izrađuje se popis dobavljača koji se skidaju s Liste dobavljača i zajedno s obrazloženjima uz prethodnu suglasnost krajnjeg korisnika dostavljaju se Upravi na suglasnost. Svi zapisi čuvaju se sukladno propisanom postupku Upravljanja zapisima.

2.4. Postupak nabavljanja Postupak nabavljanja provodi se planirano i kontrolirano na temelju:

- godišnje planiranih potreba koje obuhvaćaju sirovine, kemikalije, opremu, rezervne dijelove, repromaterijal, ambalažu, usluge vanjskih izvođača


Ivanka Baglama

- mjesečnih planova kojima je temelj godišnji plan - jednokratnih zahtjeva koji obuhvaćaju robe i usluge koje nije bilo moguće planirati - hitnih zahtjeva koji se pojavljuju samo u slučajevima koji onemogućavaju redovitu

proizvodnju Naručivanje počinje otvaranjem Zahtjeva za nabavu koji sadrži sve bitne podatke o robama, radovima i uslugama koje definira krajnji korisnik, a odobrava nalogodavatelj. Pored osnovnih podataka prilaže se Specifikacija predmeta nabave koja mora sadržavati:

- dokumente koji precizno određuju predmet nabave (nacrti, skice, specifikacije...) - norme koje propisuju kvalitetu proizvoda - metode i kontrolu kvalitete - plan kontrole kvalitete i kriterije prihvaćanja - transportne i skladišne instrukcije

Nalogodavatelj je dužan definirati kvalitetu tražene robe: - odgovarajućim prilozima zahtjevu za nabavu - utvrđivanjem certifikata ili atesta - prateće tehničke dokumentacije zahtijevane kod isporuke i preuzimanja robe - ako je potrebno posebni zahtjevi za pakiranje i označavanje robe - poštivanje zakonskih propisa kod nabavke i isporuke opasnih tvari

Za robe s ino tržišta nalogodavatelj izrađuje zahtjev na hrvatskom i engleskom jeziku zbog specifičnih izraza. Zahtjev za nabavu s potrebnim prilozima dostavlja se u Nabavu koja ispostavlja Upit potencijalnim dobavljačima s važeće Liste dobavljača. Upit sadrži sve relevantne podatke vezane za predmet nabavljanja uz obavezno definiranje mjesta, načina i rok isporuke, te jedinične i ukupne cijene s uvjetima plaćanja. Prikupljanje ponuda, odabir najpovoljnije ponude, ugovaranje te praćenje ostvarenja ugovorenog s posebnom pažnjom na zaprimanju, pregledu i ovjeri roba i usluga , provodi se sukladno propisanom u postupcima i uputama.

2.5. Zaprimanje, pregled i ovjera roba i usluga Zaprimanje opreme i rezervnih dijelova vrši se putem prijema roba u Marketingu i nabavi, odnosno putem skladišta nalogodavatelja / krajnjeg korisnika. Zaprimanje sirovina, kemikalija i ambalaže vrši se preko skladišta u skladu s propisanim postupkom „Nadzor i mjerenje proizvoda“. Naručene i izvršene usluge i radovi zaprimaju se putem zapisnika o izvršenim radovima i uslugama vanjskih izvoditelja prema dokumentu „Obračun radova i usluga vanjskih izvoditelja“. Certifikat o kvaliteti robe i ostale dokumente propisane specifikacijom, nabavna funkcija mora pribaviti prije početka iskrcaja robe i proslijediti u profitne i/ili troškovne centre i odgovarajućoj kontrolnoj funkciji, kako bi se mogao provesti zahtjevani stupanj kontrole pri preuzimanju robe. Ukoliko se ulaznom kontrolom (pregled, uzorkovanje) ili primjenom ustanovi da rezultati ispitivanja nisu sukladni navedenom specifikaciji i narudžbi, roba i usluga se proglašava nesukladnom i pokreće se postupak reklamacije prema uputi „Reklamacija dobavljačima“. Nekvalitetno izvršene usluge i radovi reklamiraju se na temelju zapisnika nalogodavatelja /krajnjeg korisnika.


Ivanka Baglama

3. ZAKLJUČAK

Postupak nabavljanja je jako važna karika u poslovnim procesima jedne tvrtke jer bez nabavljenih sirovina, energenata, ostalih roba i usluga nije moguće ostvariti planiranu proizvodnju i na tržište isporučiti kvalitetan proizvod koji će udovoljiti svim zahtjevima našeg kupca. Sigurnost dobavnih lanaca ima veliku ulogu za tvrtke koje ovise o sirovinama, opremi ili uslugama s ino tržišta zbog toga što se mora voditi briga o zalihama, pravovremenoj isporuci, transportu, poštivanju propisa i uredbi pri nabavci, transportu, preuzimanju i kontroli. Pomno planiranim i kontroliranim postupcima nabavljanja roba i usluga od provjerenih dobavljača koji se nalaze na našoj Listi dobavljača sa kojima imamo dugogodišnje poslovne odnose daju nam garanciju i sigurnost da ćemo biti u mogućnosti osigurati rad svojih postrojenja bez obzira na tržišne, geopolitičke, vremenske i druge faktore. Osnovni preduvjet da bi se postiglo zadovoljstvo kupca visokom kvalitetom proizvoda i usluga uz najmanji mogući štetni utjecaj na okoliš je kvalitetan i dobro organiziran postupka nabavljanja roba i usluga od sigurnih i provjerenih dobavljača.

LITERATURA 1. Norma HRN EN ISO 9001:2008 Sustav upravljanja kvalitetom – Zahtjevi (ISO 9001:2008) 2. Norma HRN EN ISO 14001:2009 Sustav upravljanja okolišem – Zahtjevi s uputama za primjenu (EN ISO 14001:2004) 3. Norma HRN EN ISO/IEC 17025:2007 Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija (uključuje ispravak AC:2006), (ISO/IEC 17025:2005+Cor. 1:2006; EN ISO/IEC 17025:2005+AC:2006) 4. T. Lazibat, Upravljanje kvalitetom, Sinergija, Zagreb, 2009.

PURCHASING PROCESS AND SUPPLIER QUALITY ASSURANCE

Summary Since 1995 we have been applying, maintaining and continually improving management systems for quality and the environment, and for accredited testing and calibration laboratories. Special attention has been paid to purchasing procedures and the safety of supply chains. The policy of Petrokemija plc is customer satisfaction achieved through high-quality products and services with the least possible adverse impact on the environment. An important prerequisite for achieving the stated objectives is the purchasing of input materials, raw materials and services that meet the requirements (specified quality, delivery, supporting documentation, price etc.). The purchasing process is planned and controlled. As we have a lot of suppliers in domestic and foreign markets, a purchasing process system has been established that consists of: purchase requisition, supplier evaluation, supplier lists, inspection, sampling and control of incoming goods, through to the process of complaints to suppliers if necessary. Petrokemija plc’s supplier list contains proven long-term partners because, without a good, safe supply chain, the Company would not be able to achieve the planned production. Our aim is to have a supplier system which will, regardless of the market, geopolitical factors, the weather or other factors, ensure the work of our facilities and the meeting of our customers’ needs. Keywords: purchasing, supplier, supplier evaluation, supplier list


Romina Bandula

ROMINA BANDULA ALSTOM Hrvatska d.o.o., Karlovac [email protected]

PRIMJENJIVOST NORMI U SLOŽENIM ORGANIZACIJSKIM SUSTAVIMA VELIKIH KORPORACIJA

Pregledni rad / Review paper

Sažetak ISO 9001 norma zahtjeva 6 dokumentiranih postupaka, ISO 14001 i OHSAS 18001 norme samo jedan dokumentirani postupak. Kako je onda moguće da unutar tvrtke postoji više od 100 dokumentiranih postupaka/radnih uputa za integrirani sustav upravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnošću (ovaj broj se povećava na više od 250 ako se dodaju referentne procedure/radne upute iz područja rukovodstva, financija, upravljanja ljudskim potencijalima, IT...odnosno ako se promatra cijeli poslovni sustav)? Odgovor je - poprilično jednostavno. U organizacijskom sustavu velike korporacije se na osnovne zahtjeve normi "prilijepe" još i zahtjevi korporacije kao i svih ostalih nižih organizacijskih nivoa, pa onda i funkcija (kvaliteta, EHS, financije, HR....), a svi oni traže da se zahtjevi iz njihovih dokumentiranih postupaka implementiraju na nivou tvrtke. Naravno ovdje treba spomenuti zakonske i ostale zahtjeve pa i zahtjeve normi gdje se traže postupci ali ne dokumentirani (e sad...tu se postavlja drugo pitanje - kako dokazati auditorima, inspektorima, kupcima, zainteresiranim stranama...da dotična tvrtka te postupke ima i da ih se pridržava?). Ključne riječi: norma, dokumentirani postupak, sustav upravljanja, organizacija

1. UVOD Uvođanje sustava upravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnošću koji je usklađen sa internacionalnim standardima nije više «hir» pojedinih tvrtki nego je postao imperativ diktiran od strane velikih korporacija. Zašto? Zato jer je sustav kvalitete, upravljanja okolišem i sigurnošću dio sveukupnog poslovnog sustava. Zato jer je to jedan od načina da se jednoznačno uspostavi sustav upravljanja primjenjiv na sve organizacijske dijelove, da se definiraju ključni pokazatelji uspjeha koji se mogu pratiti na svim nivoima, da se pruži slika kupcima, inspekcijama i svim zainteresiranim stranama o opredjeljenju organizacije te da se, između ostaloga, smanji vrijeme koje se troši na predstavljanje sustava organizacije postojećim i potencijalnim kupcima, nadzornim tijelima, certifikacijskim kućama... Sustav upravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnošću koji se uvodi prema zahtjevima internacionalnih normi ISO 9001, ISO 14001 i OHSAS 18001 daje organizacijama mogućnost da te zahtjeve relativno jednostavno prilagodi svojim uvjetima poslovanja neovisno o proizvodnom programu odnosno ustrojstvu organizacije preko dokumentiranog sustava. Pri tome se naglasak stavlja na smanjenje dokumentacije i administriranja iste. No kako to izgleda u praksi – biti će više govora u slijedećim poglavljima.


Romina Bandula

2. PRIMJENA NORMI U SLOŽENIM ORGANIZACIJSKIM SUSTAVIMA VELIKIH KORPORACIJA

2.1 Zahtjevi ISO 9001, ISO 14001 i OHSAS 18001

Ako se pažljivo pročitaju zahtjevi svih triju standarda onda je vidljivo da sustav upravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnošću mora sadržavati SAMO slijedeće dokumentirane postupke:

ISO 9001 - 4.2.3 Upravljanje dokumentima - 4.2.4 Upravljanje zapisima - 8.2.2 Interni auditi - 8.3 Upravljanje nesukladnostima - 8.5.2 Popravne radnje - 8.5.3 Preventivne radnje

ISO 14001 - 4.4.6 Nadzor rada OHSAS 18001 - 4.4.6 Nadzor rada Radi se dakle o ukupno 6 dokumenata iz sustava upravljanja kvalitetom i po jedan dokument iz upravljanja okolišem i upravljanja sigurnošću. U ovom radu se neću baviti sa ostalim dokumentima koji se zahtjevaju normama kao što su na primjer politike, ciljevi, opisi poslova, lista aspekata okoliša, procjena rizika, raznorazni zapisi itd. koji su rezultat pojedinih poslovnih procesa odnosno aktivnosti.

2.2 Zahtjevi korporacije i nižih organizacijskih nivoa U ovom konkretnom slučaju radi se o velikoj, inernacionalnoj kompaniji koja je podijeljena u 4 sektora («Oprema i usluge za proizvodnju termalne energije», «Oprema i usluge za proizvodnju obnovljive energije», «Oprema i usluge za željeznice», te «Oprema i usluge za prijenos energije», vidi sliku 1.) i na tom nivou dokumentirani sustav upravljanja ima slijedeću strukturu:

1. korporacijske instrukcije 1 2. etika 9 3. organizacija 3 4. odgovornost rukovodstva 1 5. financije 30 6. pravo 10 7. ljudski resursi (uključujući EHS) 21 8. nabava 5 9. komunikacije 6 10. informatički sustavi i tehnologije 6

Ili pojednostavljeno - 92 korporacijske procedure u 10 tematskih (funkcijskih) grupa. Slika 1 – Organizacijska shema korporacije

Korporacija

Oprema i usluge za proizvodnju

obnovljive energije

Oprema i usluge za prijenos

energije

Oprema i usluge za željeznice


termalne energije


Romina Bandula

U slučaju sektora za opremu i usluge za proizvodnju termalne energije daljnja organizacijska shema se dijeli na 5 tzv. «business-a»: plin, nuklearno gorivo, para, servis, automatika i kontrola, te pomoćne funkcije (vidi sliku 2.). Slika 2 – Organizacijska shema sektora «Oprema i usluga za proizvodnju termalne energije»

Organizacija o kojoj govorim je kao jedan od najnižih nivoa korporacije posložena u tri poslovne jedinice: «Inženjering i razvoj», «Proizvodnja» i «Servis», pri čemu je svaka od tih poslovnih jedinica hijerarhijski smještena unutar «Operacija», «Plina» i «Servisa». To znači da se moraju primjenjivati i slijedećih 32 postupaka sa nivoa sektora Oprema i usluge za proizvodnje termalne energije:

1. upravljanje 4 2. financije i kontroling 5 3. pravo i ugovaranje 2 4. kvaliteta, unapređenje procesa i EHS 9 5. industrijska podrška 9 6. informacijski sustavi 3

Organizacijski nivo «Operacije» dalje diktira primjenu još slijedećih 20 direktiva koje nisu grupirane po funkcijama nego samo rednim brojem izdavanja. «Servis» također ima svoj dokumentirani sustav upravljanja sa pripadajućih 39 direktiva koji je prikazan slijedećom strukturom:

1. upravljanje 2 2. strategija i razvoj 7 3. upravljanje prilikama 2 3. upravljanje ponudama 1 4. financije 7 5. upravljanje projektima 2 6. inženjering 6 7. ljudski resursi 2 8 informacijski sustavi 1 9. pravo 2 10. industrijski procesi 5 11. rad na radilištima 1 12. proizvodnja 1

Za sada od «Plin» business-a nema dodatnih dokumentiranih zahtjeva koji bi bili primjenjivi na «Inženjering» dio organizacije. Osim gore navedenih zahtjeva unutar sektora postoji zasebni sustav, tzv. «Globalni sustav upravljanja okolišem i sigurnošću», koji sadrži dodatnih 49 direktiva koje se moraju


termalne energije

Plin

Para

Automatika i kontrola

Servis

Nuklearno gorivo

Operacije

Prodaja i marketing

Kvaliteta

Financije

Strategija

Tehnologija

Komunikacije

Ljudski resursi

Pravo


Romina Bandula

primjenjivati na svim organizacijskim nivoima neovisno o pripadnosti pojedinom sektoru odnosno «business-u». Dakle, ukupno se radi o 232 procedure/radne upute/direktive (kako god da ih nazvali). I kao što možete vidjeti raspoređeni su u na razne načine u različita područja/funkcije tako da nije moguće povući pravocrtnu liniju od «vrha» (korporacija) do «dna» (organizacija) jer svaki nivo je na drugačiji način definirao dijelove sustava upravljanja. Dakle to su ulazni podaci za sustav upravljanja organizacije. Ako na temelju svih tih zahtjeva (prisjetimo se – krenuli smo sa uvođenjem sustava upravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnošću - 6+1+1 dokumentirani postupak) pogledamo nivo same organizacije, onda to izgleda ovako:

1. upravljanje kvalitetom, okolišem i sigurnošću 95 2. upravljanje 45 3. proizvodnja 18 4. inženjering servisa 5 5. informatički sustavi 13 6. servis/radovi na radilištu 6 7. računovodstvo i financije 25 8. ljudski resursi 19 9. inženjering i razvoj 6

Dakle na operativnom nivou organizacije sada baratamo sa 232 dokumentirana postupka, odnosno direktive i radne upute. To što se radi o istoj brojci (svi nivoi korporacije do nivoa same organizacije) je čista koincidencija. Na slici 3. je shematski prikazano kako su povezani pojedini dijelovi korporacije. Iz gornjeg teksta je vidljivo da se riječi «procedura», «instrukcija» ili «direktiva» koriste skoro pa u istom kontekstu i nije uvijek jasno na osnovu kojeg kriterija odnosno definicije se koriste pojedini izrazi kao što su npr. procedura, radna uputa, instrukcija, direktiva i slično. Na temelju osobnog iskustva mogu reći da se definicije značajno razlikuju ovisno o nivou korporacije koji ih koristi i vrlo rijetko korištenje pojedinih izraza ima direktne veze sa njihovom definicijom, pa se nerijetko dogodi da imamo u istom sustavu npr. direktivu od jedne stranice i direktivu od 78 stranica. E sad, još da netko objasni kako je koncept direktive kao dokumenta od 1-2 stranice (koji predstavlja naredbu/odluku rukovodstva radi uspostave jedinstvenih pravila ponašanja u organizaciji, a gledajući na rok trajanja – obično je kratkoročna uporaba, jer po uspostavljanju pravila ponašanja ta direktiva obično postane nepotrebna) odjednom pretvoren u dokument na 78 stranica koji detaljno objašnjava npr. proces kvalifikacije proizvoda? Iako definicije moraju biti definirane na nivou korporacije (posebnom procedurom ili direktivom,) kao i hijerarhija dokumenata (u Priručniku upravljanja kvalitetom ili zasebnim dokumentom), u praksi se dogodilo da svaki nivo korporacije ima svoj Priručnik upravljanja kvalitetom koji je u suštini derivacija korporacijskog, ali zbog različite strukture i organizacije pojedinih org. jedinica se oni značajno razlikuju. Naravno, iduće pitanje koje se postavlja je: «Zašto se ne pokrene korektivna akcija po tom pitanju (ili akcija kontinuirang unapređenja poslovanja)?». Odgovor na to pitanje potražite u poglavlju 2.3


Romina Bandula

Slika 3 – Pojednostavljena organizacijska shema svih nivoa korporacije do same organizacije

Oprema i usluge za

proizvodnju termalne energije

Plin

Para

Automatika i kontrola

Servis

Operacije

Prodaja i marketing

Kvaliteta

Financije

Strategija

Tehnologija

Komunikacije

Ljudski resursi

Pravo

Korporacija

Oprema i usluge za proizvodnju obnovljive

energije

Oprema i usluge za prijenos energije

Oprema i usluge za željeznice

Proizvodi

Azija

ME, Indija

Europa, Afrika

NAM

Nuklearno gorivo

Prodaja

Upravljanje proizvodima

Nabava

Kvaliteta

Pravo/Upravljanje ugovorima

Strategija

Ljudski resursi

Financije

Inženjering / upravljanje projektima

Rad na radilištu/Upuštanje u pogon

Okoliš i sigurnost

Plinske turbine

Integrirana rješenja

SWEA

Parne turbine

generatori

Kotlovi

AQCS

E ASIA

NAM

CE+CIS

SEE

SAC

LAM

Indija

NE

ME

OCE

Kina

Organizacija

Proizvodnja

Servis Inženjering


Romina Bandula

2.3 Upravljanje dokumentacijom sustava Ono što nisam do sada spominjala je činjenica da se na nivou organizacije moraju (između ostaloga) dodatno uključiti i svi zakonski i podzakonski zahtjevi koji su direktno ili indirektno u primjeni u dotičnoj organizaciji (47 zakona, 195 pravilnika, 102 uredbi, odluka i naputaka). Doduše to se odnosi uglavnom na dio sustava upravljanja okolišem i sigurnošću, a vrlo malo ili skoro nikako na dio sustava upravljanja kvalitetom. Tako opsežan sustav dokumentacije je dodatno opterećen stalnim administriranjem, jer svaka promjena - bilo sadržajna ili «kozmetička», na bilo kojem od viših nivoa korporacije, zahtjeva da se dokumentacija na nivu organizacije mijenja. Što to u stvarnosti znači – pokazati ću vam na jednom primjeru: u 2010. godini je izmjenjeno ca. 50% ili brojčano 110 postupaka. Ako uzmemo u računicu da godina ima 365 dana od kojih na vikende otpada 105 dana, 14 dana raznoraznih praznika, te 30 dana godišnjeg odmora, 2-3 dana školovanja po zaposleniku, te 1-2 dana bolovanja (u najoptimističnijem slučaju) – ostaje nam ca. 200 radnih dana, te ako pretpostavimo na temelju iskustva da je po jednoj izmjeni utrošeno u prosjeku 5 dana za izradu i proces odobravanja prije stavljanja revizije u službeni sustav dokumentacije to u stvarnosti znači da je svaki drugi dan objavljivana nova izmjena i da je na izmjene postupaka utrošeno 550 radnih dana. Više od 2/3 postupaka se izmjenjuju u odjelu opravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnošću (koji ukupno ima 10 zaposlenika od kojih stalno na sustavu radi 4, a povremeno 3), a oni koji se mijenjaju od strane nekog drugog odjela opet dolaze u odjel upravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnošću na pregled. Osim problema sa resursima (ljudi, vrijeme) dodatno se javlja dvojba kako osigurati da se prate pravovremeno sve izmjene na višim nivoima te da se zahtjevi relevantni za organizaciju uključe u sve referentne dokumente. Naime, ne dolaze sve izmjene do odjela upravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnošću kaskadiranjem sa viših nivoa – nego se pojavljuju preko pomoćnih funkcija koje su ionako dodatno zatrpane dnevnim operativnim aktivnostima. Zatim - uz zahtjeve vanjskih certifikacijskih kuća, postoji i sustav internih provjera od raznoraznih nivoa korporacije koji pak sa svoje strane traže da većina tih dokumentiranih postupaka mora biti uključena u sustav internih audita i to u jednogodišnjem periodu. Kad to stavimo u jednadžbu sa brojem postupaka, postavlja se pitanje kako to provesti u realnom vremenu sa raspoloživim resursima? Osim praćenja izmjena, uključivanja u sustav internih provjera, postavlja se pitanje kako prezentirati certifikacijskim kućama takav sustav dokumentacije jer, ako ga nemate – postavlja se pitanje kako svaki pojedini zaposlenik zna što su njegove obaveze, a ako ga imate – onda se postavlja pitanje zašto imate tako komplicirani sustav dokumentacije i kako svaki pojedini zaposlenik zna što su njegove obaveze? Nema win-win situacije. Nažalost to je realnost velikih korporacija i njihovih sustava upravljanja koji dovodi do toga da se više nema potpun nadzor nad dokumentima te da se zapravo organizacije guše u «papirologiji». I situacija sa vremenom ne postaje bolja nego samo sve gora i gora, jer se zahtjevi gomilaju i zatrpavaju već ionako kompliciran sustav. Sad bi netko sa strane rekao: «Pa zašto jednostavno ne uspostavite novi sustav dokumentacije?» Zato jer to podrazumijeva vrijeme i ljudske resurse koje niti jedna organizacija nema na raspolaganju. Zato jer je procjenjeno da je to «non-value added» aktivnost čije eliminiranje ili smanjivanje bi dodatno opteretilo organizaciju. Razlog tome je da nije dovoljno samo napisati postupak i dati ga na korištenje širokim narodnim masama odnosno zaposlenicima na operativnom nivou, nego ih treba prije obučiti, pratiti primjenu, provoditi interne provjere. A time se krug opet zatvara – traži se vrijeme i resursi.


Romina Bandula

3. ZAKLJUČAK Očito je da postoji ogromni nesrazmjer između zahtjeva internacionalnih standarda i zahtjeva korporacije koji se nažalost prelama na najnižim organizacijskim dijelovima. Osim što od zaposlenika koji se bave sustavima upravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnošću traži široko poznavanje poslovnih procesa ogranizacije, jako dobra organizacija resursa (ljudi i vremena) te izrazite «soft skill» vještine (jer treba uvjeriti sve nivoe u organizaciji da je primjena svih zahtjeva obavezna, a ne nečiji hir) od svih ostalih zaposlenika se traži da moraju stalno (svakodnevno) pratiti sve promjene u sustavu i primjenjivati ih u svom radu što postaje skoro pa nemoguće ako se radi o tolikom broju dokumenata. Na kraju se postavlja pitanje-ako se bavimo stalno administriranjem sustava dokumentacije, tko će se baviti sa dijelovima poslovnih procesa koji se u krugovima kvalitete zovu «value added» aktivnosti? Tko će ugovarati, proizvoditi, isporučivati, a tko će voditi računa o zadovoljavanju zahtjeva KUPACA po pitanju smanjenja cijena, rokova isporuke i pružanja traženog nivoa kvalitete?

LITERATURA [1] DIN EN ISO 9001:2008 [2] ISO 14001:2004 [3] BS OHSAS 18001:2007

APPLICATION OF STANDARDS IN COMPLEX ORGANISATIONAL SYSTEMS OF LARGE CORPORATIONS

Summary The ISO 9001 standard requires 6 documented procedures; the ISO 14001 and OHSAS 18001 standards require only one documented procedure. How is it then possible that, within a company, there exist more than 100 documented procedures/working instructions for an integrated quality & EHS management system? (The number rises to more than 250 if we add procedures from the field of management, finance, human resources management, IT..., simply taking into account a complete business system!) The answer is quite simple. In the organisational system of a large corporation, the basic requirements of standards are amended with corporate requirements and requirements from all other layers of the organisation, then from the functions (quality, EHS, legal, HR....), and all these requirements must be implemented at the company level. Of course it is necessary to mention here the requirements of legal and other standards which require procedures, but often not in written form. This now poses another question: how to prove to auditors, inspectors, customers, interested parties etc. that the company has such procedures implemented and maintained. Keywords: standard, documented procedure, management system, organisation


Anton Florijan Barišić, Milan Davidović

ANTON FLORIJAN BARIŠIĆ Chronos d.o.o., Zagreb [email protected] MILAN DAVIDOVIĆ Infooprema, Zagreb [email protected]

QUALITY OF MANAGEMENT CONSULTING AND IT OUTSOURCING

PHASES OF IT OUTSOURCING DEVELOPMENT AND IMPLEMENTATION OF THE NORM EN 16114

Professional paper / Stručni rad

Summary Development of IT outsourcing is strongly influenced by changes in business strategy, e-business patterns, e-business cases and changes of development priorities. That generates new expectations from the users end and new requirements IT outsourcing services providers need to fulfil. If that is, at the same time, bound with IT outsourcing cost cutting, there are growing software development and strategic projects implementation risks for the clients of IT outsourcing services. In that respect the quality of management consultancy services are analysed and their impact on IT outsourcing governance, quality of services and further development of IT outsourcing has been examined. That way a baseline for management consultancy services quality requirements and their improvement are determined and as well as possible implementation of European Standard EN 16114 in each phase of IT outsourcing development. Keywords: Management Consultancy Services Quality, IT outsourcing quality, EN 16114 standard

1. INTRODUCTION There is increasing number of enterprises implementing or planning IS (IT) outsourcing function. IT/IS outsourcing is about delegating IT/IS tasks, processes and functions to third party that can accomplish them with more quality and less costs. Implementation of IT outsourcing belongs to the domain of strategic business decisions based on company’s business strategy and series of strategic analyses. Enterprises that have implemented e-business approach steadily adapt its development priorities and functional strategies to the market circumstances, and constantly improve and formulate processes and patterns of e-business strategy to enhancement of the product and service quality, cost reduction and increase of the competitiveness. That way the new requirements towards IT outsourcing providers are generated, often connected with cost reduction of IT outsourcing itself and decrease of the its share in total costs. This increase risks in development and implementation of new IT products as well as pursuit of other strategic projects of the IT outsourcing users.



In that frame a role and responsibility of the Management consultancy service providers (MCSP) in preparing and implementation of decisions about scale of implementation and further development of the IT outsourcing, and IT outsourcing governance is explored. It is also analysed the impact of the quality of Management Consulting on IT outsourcing management, quality of IT services and IT outsourcing development, and how the requirements for the implementation of the European standard on Management consultancy services (EN 16114) [1] are determined in terms of improving the quality of consulting services in all the phases of the IT outsourcing development, upgrading of the quality systems based on ISO 9001 standard and introduction of newest generation of IT outsourcing technologies - cloud computing.

2. QUALITY OF THE IT OUTSOURCING AND MANAGEMENT CONSULTING

2.1 IT outsourcing and management consulting

Following the competitiveness imperatives the enterprises permanently improve the quality of their products and services, and increasingly opt for outsourcing by delegating tasks, business processes and functions to the third party, using different forms and approaches; (on-site/off site outsourcing, inshore/offshore outsourcing). In general, IT/IS outsourcing includes [2]

• Application Management • IT infrastructure management • help-desk services • independent testing and software

validation services

• data centre management • IS integration • Information security services

Based on resource ownership and asset transfer, IT outsourcing can be considered as Asset Outsourcing and Service Outsourcing. Asset Outsourcing includes transfer of hardware, software and personnel to the IT outsourcing provider, while service outsourcing comprises integration and system management without asset transfer. Decision about IT outsourcing implementation is a matter of through strategic analysis of internal and external factors, risk analysis and the feasibility evaluation of technical, organisational, personal, time and financial parameters influencing an IT outsourcing strategy. In the phase of planning and implementation of the strategic business solutions, and due to the rapid changes required regarding strategy adaptation and development priorities changes, there is clear need for engagement of external service providers or management consultants. However, the range of consulting and scope of work of MCSP is very wide and much more complex than above description suggests, as from commodity-type solutions, facilitating knowledge transfer until problem-solving types of services [3]. According to the International Council of Management Consulting (ICMCI), management consulting is “the rendering of independent advice and assistance about the process of management to clients with management responsibilities”. European Federation of the Management Consulting Associations (FEACO) defines Management Consultancy as: “Management consultancy is the rendering of independent advice and assistance about management issues“, and expands it to „This typically includes identifying and investigating problems and/or opportunities, recommending appropriate action and helping to implement those recommendations”. [4], [5] According to the FEACO, the most important areas of management consultancy are [4]:



• Corporate strategy and structural

development • Financial and administrative systems • Human resources • Logistics of production and service

activities (including quality insurance)

• Maintain market and corporate relationships (marketing)

• Development of information systems (IT)

• Managing projects • Economic and environmental studies

MCSP are expected to provide quality consulting services regarding the identification and exploring of problems related to IT outsourcing approach, proposing most effective solutions and collaborating in its implementation. The MCSP focus should be [6]

• IT outsourcing organisation, performance and solution • IT outsourcing management • IT outsourcing relationship

IT outsourcing organisation comprises changes in business organisation, service requirements and impact of the IT outsourcing on efficiency and competitiveness of service users. The responsibility of the MCSPs is to propose IT outsourcing strategy aligned with enterprise business strategy implementation imperatives. The MCSP analyses success and failure of the proposed and implemented IT outsourcing strategy, identifies critical success factors, effectiveness and costs of IT outsourcing, and evaluates satisfaction of both, users of IT outsourcing and end-users of the IT services in sense of quality of products and services. Apart of the analysis of above mentioned main influencing internal factors of the IT outsourcing, area of responsibility of the MCSP is also external analysis in client’s macro environment and its influence to the client competitiveness in terms of technology developments and development of new IT solutions.

2.2 MCSP support to IT outsourcing management

IT outsourcing management uses different governance mechanisms in terms of relationship management, IT outsourcing contracting, risk management and existing experience (see Figure 1). In order to achieve determined IT outsourcing goals (quality services goals and end user satisfaction), the MCSP field of activity in sense of support to management covers development of the IT outsourcing organisation, e-business, e-structure and business process redesign and development. Figure 1 - IT outsourcing governance



Source: Authors based on results of Liemeister et all. [7] Specific MCSP working area is a development of the IT outsourcing quality management system, particularly in the circumstances of implementation of new generations of IT outsourcing (cloud computing).

2.3 MCSP support to IT outsourcing relationship management Main problem of the outsourcing is establishing and maintaining of long-lasting, mutually benefiting relations between users and IT outsourcing service providers. According to the relationship model developed by Thomas Kern [8], it is possible to define the role and tasks of a MCSP in sense of improvement of these relationships (see Figure 2) Figure 2 - MCSP involvement in IT outsourcing relationship model

Source: Authors based on Kern [8]



MCSP is a support to the management of the service user or service provider and should serve client interests maintaining in the same time the principle of independency, neutrality and objectivity with regard to all the stakeholders [1]. In that respect, a MCSP should not be advising both sides in the business relationship nor arbitrate conflicts between service users and service providers. As the Kern model [8] demonstrate, MCSP can be engaged in establishing and improvement of relationship on the one side of the business relation and using his/her knowledge, experience and skills, contribute to the relationship problem identification, recognise opportunities and threats and, in sense, prepare and propose solutions and strategies for sustainable long lasting relationships between contractual parties. With MCSPs involvement in processing information from micro- and macro business environment and utilising win-win solutions proposed, a new added value can be created for both sides in the business.

2.4 Normative regulation of the IT outsourcing IT outsourcing management is based on normative regulation of the relationships between IT service providers and users of these services. It is based on outsourcing contract and on it derived other common normative documents (quality plans, manuals, documented procedures, work instructions etc.). For effective IT services quality management the service user should establish effective and efficient IT outsourcing management system supporting also relationship management between IT service users and service providers [9].

2.5 Phases of the IT outsourcing development and role of the management consultants IT outsourcing life cycle defines phases of IT outsourcing development that starts with decision about IT outsourcing implementation and ends up with termination of the IT outsourcing contract. The main phases of the IT outsourcing life cycle are (see Figure 3) [10]

• Planning • Development • Implementing • Managing the relationship

Figure 3 - IT outsourcing relationship life cycle

Source: Authors based on Kinnula [10] In the planning phase a scope of the IT outsourcing is defined based on the enterprise strategy and from it derived functional strategies with resource allocation, costs of the IT outsourcing, IT products and services quality plans, time to market entry and all other relevant indicators necessary for successful implementation of the IT outsourcing strategy.



Development phase covers IT market research, search for potential partners, qualification of potential suppliers, decision about size and scope of IT products development and purchase, selection of the best partner, contracting of the IT outsourcing activities and communication between parties. Implementation phase consists of transition from insourcing to the outsourcing phase, resource allocation and establishing of relationship between service providers and service users. In the relationship phase the relationship is monitored, and reporting procedures are established, information exchange, further investment in the development is considered and cultural issues are accommodated. All the above mentioned activities are also, areas of responsibility and inclusion of the MCSPs corresponding with nature of management consulting services.

3. MANAGEMENT CONSULTANCY SERVICES QUALITY AND EN 16114

3.1 About standard EN 16114

The aim of EN 16114 Management consultancy services standard [1] is to improve transparency and understanding between clients and management consultancy service providers (MCSPs). It includes recommendations to improve the specification, execution, acceptance and closure of management consultancy services, based on research and the experience of a wide range of MCSPs and their clients ([11]-[21]). Successful application of the standard should enable MCSPs to provide better value for clients, increase quality of services and reduce risk in management consultancy assignments. This standard applies to any type of assignment for any type of client and it does not place any obligations on the client. It does not impose or interfere with any contractual obligations or intellectual property rights. It is not intended for certification, and it does not require or imply a need for third-party certification. Also, it is not designed to be used as the basis for any personal or organizational qualification. The EN16114 standard is structured in the way to reflect all the typical phases of a consulting assignment and in that sense, it provides recommendations for carrying out management consultancy services, including:

• legal and ethical matters; • management, communications and

evaluation; • client relationships;

• proposal and agreement; • planning and execution; • closure of the assignment;

The consulting process is explained in 3 phases covering all important and necessary steps in developing consulting assignments, starting with initial inputs from the client until final closure (see fig. 4).

Figure 4 - Phases of consulting process



Source: CEN, 2011, EN16114 management consultancy standard [1] Each phase operates with common set of elements of a process as:

• Purpose; • Input; • Outcome; • Content; • Context; • Background information,

assumptions, scope and limits;

• Constraints and risks; • Services and deliverables; • Approach and work plan; • Roles and responsibilities; • Assignment monitoring and control; • Evaluation;

Apart from these common characteristics, every consulting phase has its own phase specific elements of the process. The EN 16114 Management consultancy services standard is as a standard independent from other normative or regulatory documents such as provision of support to small businesses, quality management systems or public procurement ([22]-[28]).

3.2 Offering phase As a first phase of a consultancy assignment offering includes analysis and conceptualization of the problem to solve, approach to services to be asked for and budget for these activities. In the offering phase, there are several activities that take place before the execution of a consultancy assignment, including:

• identification of pre-sale and client needs, to be performed by the client, the MCSP or both of them jointly

• supplier selection, to be performed by the client, taking into account the technical/economic proposals submitted by the MCSP(s)

• specifications definition, to be performed by the client, the MCSP or both of them • negotiation and agreement, to be performed by both the client and the MCSP.

There are many inputs to the offering phase, including the perceived needs, the expectations and desire of the client and the potential constraints and risks involved in the assignment, and any significant changes that are beyond the scope of the change control process.



The MCSP and the client should reach a clear agreement on the service to be provided and commit to working together. In that phase the transparency and clear communication is critical to avoid misunderstanding and minimise risk.

3.3 Execution phase Once agreement has been reached, the second phase of the assignment is performance of the services agreed in the offering phase. The MCSP is expected to implement the service, following the agreed approach and plan. There is no single method of implementation recommended, but, according to the standard, typical assignment should cover following elements:

• refining the agreed work plan; • implementing the work plan; • assignment management and monitoring; • approvals and acceptance.

The standard emphasises importance of planning and continuous coordination between the client and the MCSP as essential for the success of the assignment. It also tackles activities that should be addressed to ensure successful delivery of the consulting assignment:

• project governance, • project management approach, • resources management, • monitoring of progress and change

control,

• risk management, • quality, • communication and reporting.

The standard stipulates and formalises the process of monitoring and recording the development of the assignment against the proposed and accepted work plan. There should be a change control system or process introduced in order to deal with issues that have impact on the assignment such as:

• deviations from the work plan; • changed context of the assignment; • changes in the client's operating environment; • changes in the MCSP.

Risk management as by standard recommended procedure, should be used to identify, analyze, assess and prioritize the potential risks in order to minimize, monitor and control the probability and impact of unforeseen events.

3.4 Closure phase The standard emphasises the closure as a final phase in consultancy assignment, which is often neglected phase in consulting practice. It is considered that an assignment is completed when the client approves and accepts the services provided and the outputs delivered. This is, indeed, the critical element of consulting assignment. Evaluation may be required for contractual reasons, and the MCSP and the client should agree the most appropriate method of evaluation before starting the assignment. Typical metrics include:

• innovation (development of new services);

• process effectiveness; • process improvements;

• team performance; • utilization of resources; • motivation; • client satisfaction.



It is a responsibility of the MCSP to maintain expertise in evaluation and have a systematic process for ensuring that strengths and opportunities for improvement are recorded and shared. The MCSP also should establish and maintain processes to manage improvements including:

• knowledge management; • knowledge database; • technology and methodology

improvements; • case studies;

• training; • briefing; • internal communication.

Regarding the quality of services provided the MCSP should ensure that any obligations regarding communication about the assignment are fulfilled (e.g. confidentiality agreements, preparation of case studies, articles, requests for references, etc). In respect with the standard clauses, the MCSPs should consider preparing a quality plan to anticipate, manage and quantify risks and issues. It would be considered as a quality when a MCSP establish a structured process for proactive evaluation, allowing the client and the MCSP to diagnose the effectiveness of the assignment; make recommendations for corrective action and implement new processes and methods. At the end of the assignment the client should be debriefed.

3.5 Ongoing evaluation criteria The management consultancy service quality assessment for IT outsourcing clients and vendors based on ongoing evaluation criteria as:

• Value added; • IT outsourcing cost (including management consultancy cost and controlling changes

to the budget schedule); • IT outsourcing risks identified and monitored, and risk management effectiveness

throughout the consultancy project life cycle; • Scope verification (the acceptance of consultancy services delivered on time and to the

accepted quality). The client and MCSP use evaluation results to make recommendations for corrective action and implement new processes and methods [1].

4. CONCLUSION

In the paper is demonstrated that introduction and implementation of the IT outsourcing, effective management of the IT resources and permanent improvement of the quality of the IT outsourcing, requires realisation of the activities which are area of the responsibility and field of the expertise of the management consultants, and that norm EN 16114 constitute a basis for establishing clear and transparent relationship and improving of understanding between clients and MCSPs and introduction of quality standards in implementation of consulting assignments. Successful implementation of the norm EN16114 enables users of management consultancy services to create added value and reduce risks of investing in management consulting services, because the norm contains recommendations for improvement of specification, delivery and acceptance of management consultancy services important for steady improvement of IT outsourcing quality.



REFERENCES [1] EN 16114:2011 Management consultancy services [2] M. Davidović, B. Šlivarić, Upravljanje kvalitetom softvera i outsourcing usluga, 16. Konferencija Hrvatske udruge Oracle korisnika - HROUG 16, Rovinj, 2011. [3] Curnow, B..-J. Reuvid (ed), (2003), The International Guide to Management Consultancy, London, Kogan Page, p.13. [4] A.F.Barišić:The Essentials of Management Consulting, Power Point presentation, Seminar UPS-AMC za certificirane manadžment konzultante, Zagreb, 2007. [5] J. Weathington: Build a consulting process in five steps, http://www.techrepublic.com/blog/project-management/build-a-consulting-process-in-five-steps/1705 (saved March 2012) [6] J.N. Lee, M.Q.Huynh, K.R.Chi-wai, S.M. Pi: The Evolution of outsourcing Research: What is tne next Issue?, Proceedings of zh 33rd Hawai International Conference on System Science, 2000 [7] S. Leimeister: IT Outsourcing Governance: Client Types and their Management Strategies, Disertation Technische Univestaet Muenchen, ed. Gabler Verlag, 2009 [8] T. Kern: The Gestalt of an Information Technology Outsourcing Relationship: An Exploratory Analysis, University of Oxford, 2009 [9] B. Wong: Eximining the challenges of outsourcing in project management, Universita of technology Sydney, Power point presentation [10] M. Kinnula: An Outsourcing Partnership Model, Frontiers of Business Research, 2004 [11] K. Balzer: Die McKinsey Methode; Die 10 Erfolgsgeheimnisse der gefragtesten Unternehmensberatung der Welt, INIT Wirtschaft Verlag Carl Ueberreuter, 2000 [12] G. Bellman: Getting Things Done When You Are Not in Charge, Berrett-Koehler, 2001 [13] G. Bellman: The Consultant’s Calling: Bringing Who You Are toWhat You Do, Jossey-Bass/Pfieffer, 2002 [14] G. Bellman: A Ten Step Consulting Process, 2008 [15] E. Biech: The Business of Consulting, John Wiley, 1997 [16] A. Wohlgemuth, C. Treichler: Unternehmensberatung und Management; Die Partnerschaft zum Erfolg, Versus Verlag, Zurich, 1995 [17] P. Block: Flawless Consulting: A Guide to Getting Your Expertise Used, Wiley, John & Sons, 1999 [18] M. Cope: The seven Cs of Consulting, The definitive guide to the consulting process, FT Prentice Hall, London, 2003 [19] M. Kubr: Management Consulting: A Guide to the Profession, ILO, Geneva, 1996 [20] F. Nickols: The Consulting Process, A “Bare Bones” Outline, Distance consulting, http://www.nickols.us/articles.html (saved March 2012) [21]A.F. Barisic: Management Consulting in Emerging Markets – Case of Croatia, International Conference on New Trends and Tendencies in the Consulting Industry in an Enlarging Europe, FEACO, November 8-10, 2006, Budapest, Hungary, 2006 [22] CEN/TS 99001:2008: Business support — Support services provided to small enterprises — Terminology, quality and performance [23] Commission Recommendation C(2003) 1422: Commission Recommendation of 6 May 2003 concerning the definition of micro, small and medium-sized enterprises (Text with EEA relevance) (notified under document number C(2003) 1422) [24]EN ISO 9000:2005: Quality management systems —Fundamentals and vocabulary [25] EN ISO 9001:2008: Quality management systems —Requirements [26] ISO 26000:2010: Guidance on social responsibility [27] Public Procurement Directive 2004/18/EC: Directive 2004/18/EC of the European Parliament and of the Council of 31 March 2004 on the coordination of procedures for the award of public works contracts, public supply contracts and public service contracts [28] Services Directive 2006/123/EC: Directive 2006/123/EC of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 on services in the internal market

KVALITETA POSLOVNOG SAVJETOVANJA I IT OUTSOURCING FAZE RAZVOJA IT OUTSOURCINGA I PRIMJENA NORME EN 16114

Sažetak Na razvoj IT outsourcinga utječu promjene poslovne strategije, obrazaca e-poslovanja, e-poslovnih slučajeva i razvojnih prioriteta koji generiraju nove zahtjeve koje moraju zadovoljiti davatelji usluga outsourcinga. Ukoliko



je to istovremeno povezano s rezanjem troškova IT outsourcinga, utoliko su veći rizici u razvoju softvera i provedbi strateških projekata korisnika usluga IT outsourcinga. U tom okviru je razmotrena problematika kvalitete poslovnog savjetovanja i njen utjecaj na upravljanje IT outsourcingom, kvalitetu usluga IT outsourcinga i dalji razvoj IT outsourcinga. Na temelju toga utvrđeni su zahtjevi na kvalitetu usluga poslovnog savjetovanja i njihovo poboljšanje, te mogući opseg primjene norme EN 16114 u poboljšanju kvalitete usluga poslovnog savjetovanja u pojedinim fazama razvoja IT outsourcinga. Ključne riječi: kvaliteta usluga poslovnog savjetovanja, kvaliteta IT outsourcinga, EN 16114


Marica S. Bašić, Aleksandar M. Vuksanović, Iva M. Lukić Tijana D. Jovanović, Branislav M. Pribanović, Zoran D. Rakić

MARICA S. BAŠIĆ, ALEKSANDAR M. VUKSANOVIĆ, IVA M. LUKIĆ, Republički fond za zdravstveno osiguranje Srbije, Beograd, Republika Srbija TIJANA D. JOVANOVIĆ, BRANISLAV M. PRIBANOVIĆ, ZORAN RAKIĆ Nacionalna služba za zapošljavanje Srbije, Beograd, Republika Srbija [email protected]

IMPLEMENTACIJA INTEGRIRANOG MENADŽMENT SUSTAVA U RFZO


Sažetak Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO) je državna institucija, koja vrši javna ovlašćenja u osiguravanju i provedbi obaveznog zdravstvenog osiguranja. Slabosti ovakvih nestandardizovanih sustava su nedovoljna zaštita baze podataka o osiguranicima i neefikasnost sustava, koja se ogleda u nepovezanosti organizacionih dijelova, nedokumentovanim procesima i dupliranju poslova. Cilj je istovremeno uvođenje ISO standarda 9001:2008 i 27001:2005. U procesu implementiranja integriranog menadžment sustava (IMS), RFZO se opredjelio za model uključivanja (dodavanja) i dvije konzultantske kuće, koje su odabrane postupkom javne nabave u svibnju 2011. godine. Postupkom certifikacije biće obuhvaćeni svi procesi i sve organizacijske jedinice RFZO. Za ISO 27001 postoje već u sistematizaciji prepoznata radna mjesta. Kompletna infrastruktura za ISO 9001 formirana je krajem prosinca 2011. godine. Nacrti svih sustavnih i radnih procedura su završeni u ožujku 2012. godine. Certifikacija je planirana u srpnju. RFZO je prvi fond zdravstenog osiguranja u regiji koji je otpočeo implementaciju IMS, zbog zakonom obvezne zaštite osobnih podataka. Ključne riječi: integrirani menadžment sustav, menadžment kvalitetom, organizacija obveznog zdravstvenog osiguranja

1. UVOD

Republički fond za zdravstveno osiguranje je državna institucija osnovana Zakonom o zdravstvenom osiguranju (ZZO) ("Službeni glasnik RS",br.18/92 i druge izmjene), koja vrši javne ovlasti u osiguravanju i provođenju zdravstvenog osiguranja. Organizacijsku strukturu RFZO čini:

• Direkcija u Beogradu, • Pokrajinski fond u Novom Sadu, • 29 podružnica raspoređenih po županijama diljem Srbije i • 153 ispostave.

Ukupan broj zaposlenih i radno angažiranih osoba u RFZO je 2,857. U razvijenim zemljama za funkcioniranje ustanova kao što je RFZO (institucije koje imaju korisnike) neophodno je da je ustanova usredotočena na brigu o korisnicima i upravljanje ljudskim resursima. Ako se sagledaju aspekti okruženja, ekonomskih, političkih i društvenih promjena u kojima danas funkcioniraju poduzeća u Srbiji, zaključuje se da je unapređenje kvalitete, jedan od načina



poboljšanja performansi sustava. Želju za unapređenjem poslovanja i poštivanje zakonske obveze zaštite osobnih podataka, koju RFZO u ovom trenutku ima pred sobom, moguće je ostvariti uvođenjem integriranog menadžment sustava (IMS).

2. STANJE Kako bi se stekla slika o veličini, složenosti i opsegu poslova koje obavlja RFZO, neophodno je bliže opisati funkcioniranje sustava. Glavne aktivnosti RFZO su: donošenje akata kojima se bliže uređuje provođenje obveznog zdravstvenog osiguranja (ZO), planiranje i osiguravanje financijskih sredstava za provođenje obveznog ZO, osiguravanje financijskih i drugih uvjeta za ostvarivanje prava na korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu, osiguravanje neposrednog, efikasnog, racionalnog i zakonitog ostvarivanja prava iz ZO.1

Prema podacima iz matične baze osiguranika iz siječnja 2012. godine, zdravstvene knjižice posjeduje 6,889,819 građana Srbije. RFZO zaključuje ugovore sa 342 zdravstvene ustanove iz Plana mreže i financira sve tipove zdravstvenih ustanova na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.2 Imajući u vidu složenost i razuđenost sustava, obveze koje RFZO mora ispuniti, javili su se i problemi koji su godinama unazad usporavali proces, smanjivali, prije svega učinkovitost, a zatim i efektivnost sustava. Krajem 2010. godine provedena je anketa zaposlenih, čiji rezultati omogućuju uvid u najvažnije probleme u funkcioniranju RFZO, u četiri ključne oblasti - upravljanje, organizacija, dokumentacija i procesi: 1) Upravljanje - Nedovoljna učinkovitost upravljačkih sustava, uključujući i upravljanje

podacima (struktura upravljanja je piramidalnog tipa, neadekvatna za sustav veličine poput RFZO; upravljačka struktura nije dovoljno razvijena za primjenu upravljačkih sustava kvalitete i sigurnost informacija);

2) Organizacija - Nepovezanost organizacijskih dijelova, koja se javlja uslijed nedostatka komunikacije, nepovezanosti resursa, kao i neiskorištenosti postojećeg kadra. Nadležnosti i odgovornosti su nejasno dodijeljene, što dovodi do otežanog donošenja odluka. Ne postoji koordinirani proces planiranja, mjerenja kvalitete proizvoda / usluga, analize i korektivnih mjera.

3) Dokumentacija - Sustav nije dovoljno precizno dokumentiran, postojeća dokumentacija ne osigurava dovoljno instrukcija za izvršenje svih procesa i aktivnosti. Sistematizacija radnih mjesta ne definira precizno opis poslova, odgovornosti i ovlaštenja zaposlenih, što doprinosi dupliranju poslova i neefikasnosti funkcioniranja sustava.

4) Procesi - Procesni pristup nije u suštini prihvaćen i primijenjen. Procesi nisu dokumentirani i ne mjere se. Upravljanje procesima se uglavnom svodi samo na ispunjenje zakonskih propisa. Postoje instrukcije šta se radi ali ne i kako se radi. Nisu definirani vlasnici procesa. Ne postoji adekvatna kontrola poslova koji radi outsource.

Najnovija istraživanja u svijetu pokazuju da certifikacija i integriranje menadžment sustava imaju utjecaj na unapređenje, kako malih i srednjih, tako i velikih sustava kao što je RFZO. Tablica 1. prikazuje utjecaj SUK na glavne aspekte funkcioniranja jedne organizacije u istraživanju provedenom na velikom uzorku poduzeća.3



Tablica 1: Utjecaj SUK na glavne aspekte funkcioniranja jedne organizacije Veliki utjecaj Srednji utjecaj Mali utjecaj Bez utjecaja Unutarnja organizacija poduzeća 72% 22% 6% 0% Kontinuirano unapređenje kroz interne provjere 54% 44% 2% 0%

Vanjski imidž 52% 46% 2% 0% Lakoća pristupu informacija 44% 39% 15% 2%

Na istom uzorku poduzeća, analize su pokazale i kako same tvrtke klasificiraju gdje se još pojavio utjecaj na poboljšanje funkcionisanja.3 Tablica 2. pokazuje izdvojene samo neke od aspekata koji su bitni za sustav poput RFZO. Tablica 2: Drugi aspekti na koje utiče uvođenje SUK, izabrani od strane analiziranih tvrtki

Veliki utjecaj Srednji utjecaj Mali utjecaj Bez utjecajaEfikasnost poduzeća 11% 57% 26% 6%Poštivanje rokova 9% 50% 32% 9%Zadovoljstvo korisnika 28% 48% 17% 7%Zadovoljstvo zaposlenih 17% 48% 28% 7%Smanjenje broja prigovora 20% 47% 31% 2% Mogućnost poduzeća da unapredi sustav kvalitete 39% 43% 18% 0% Smanjenje troškova 15% 43% 35% 7% U oba ova slučaja SUK je promatran kao osnova za uvođenje i drugih standarda kvalitete, odnosno mogućnost implementiranja IMS. Na temelju činjenica prikazanih u tablicama 1 i 2, može se zaključiti da uvođenje IMS, baziranog na SUK u RFZO, može istodobno unaprijediti sustav funkcioniranja, ali i ispuniti zakonsku obvezu zaštite osobnih podataka.

3. METODA

Integrirani menadžment sustavi postali su predmet interesovanja sa pojavom standarda koji u sebi sadrže zahtjeve standarda ISO 9001. Većina tih standarda ima veliki broj srodnih ili istih aktivnosti, odnosno zahtjeva (politika, dokumentacija, planiranje, praćenje i mjerenje itd.). 4 IMS je fokusiran na povećanje kapaciteta i sposobnosti organizacije, kako bi se unaprijedilo poslovanje, komunikacija s izravnim i ostalim zainteresiranim stranama. Organizacije koje istovremeno pristupe uvođenju dva ili više standarda, najčešće se odlučuju IMS. U takvoj situaciji našao se i RFZO koji je zbog potrebe unapređivanja funkcioniranja samog sustava i zakonske obveze zaštite osobnih podataka osiguranika, pristupio provedbi IMS. Primjena IMS u RFZO ogleda se u uvođenju sustava upravljanja kvalitetom SUK(QMS-Quality Managment System) po zahtjevima ISO 9001:2008 i uvođenju sustava upravljanja informacijskom sigurnošću SUIS (ISMS - Information Security Managment System) po zahtjevima ISO 27001:2005. Uvođenje IMS se može provesti na tri načina: 1) Primjenom svakog standarda neovisno



Integrirani menadžment sustavi

Interakcija i suradnja sa zainteresiranim stranama

Razvoj kroz obuku

9001 Mogućnost uvođenja novih standarda 27001

2) Uključivanjem ili dodavanjem, tako što se uradi dokumentacija osnovnog standarda (QMS po ISO 9001), a potom se proširuje prema zahtjevima ostalih standarda u zajedničkim segmentima, pri čemu se uključuju ili dodaju specifični zahtjevi drugih standarda

3) Izgradnjom jedinstvenog, cjelovitog sustava upravljanja koji istodobno zadovoljava sve zahtjeve.5

U trenutku kada je najviše rukovodstvo RFZO odlučilo da otpočne uvođenje ISO 9001 i ISO 27001, odabran je model uključivanja (dodavanja) kao najracionalni i najčešće primjenjivan model. Ovaj model predviđa provedbu prvenstveno SUK, a zatim s potrebnim zaostatkom implementaciju SUIS. Za uvođenje ISO 27001 već je postojala organizacijska struktura, svi neophodni resursi, softverske aplikacije i upute, uglavnom u vlasništvu autsorsa, pa su zahtjevi ovog standarda mogli lakše biti ispunjeni, dok je za uvođenje ISO 9001 bilo neophodno izgraditi kompletnu strukturu odnosno nadograditi već postojeći sustav funkcioniranja. Izabrane su zasebne konzultantske kuće, koje su odabrane postupkom javne nabave. Jedan konzultant bio je neophodan da pruži pomoć u izradi osnovne dokumentacije SUK (sistemske dokumentacije), formiranju procesnog modela RFZO i samog procesnog pristupa, kao i opisivanje radnih postupaka i uputa. Drugi konzultant, sa potrebnim zaostatkom, neophodan je pomoći u izradi i uključivanju dokumentacije po zahtjevima SUIS u zajedničkom segmentu. Slika 1: Integrirani menadžment sustav, preuzeto iz reference 4 Prepreke koje se javljaju u procesu implementacije i prije svega integracije dva menadžment sustava, u literaturi su najčešće prepoznate kao:

• Različitost u strukturi menadžment sustava (MS), • Otpor zaposlenih, • Nedostatak resursa, • Problemi nakon implementacije, • Društveni aspekti.6

Međunarodna organizacija za standardizaciju je usvojila standarde i priručnike koji postoje za SUK i SUIS, ali ne postoji standard koji bi opisao način na koji se dva standarda integriraju, odnosno kako se proces uvođenja IMS praktično provodi. Postoji samo specifikacija zajedničkih zahtjeva menadžment sustava kao okvir za integriranje PAS 99:2006 koju je izdao Britanski institut za standardizaciju. Kod ove vrste problema menadžment se može osloniti samo na iskustva drugih organizacija, odnosno na osobne sposobnosti vođe projekta i



savjete konzultanata. Ovaj problem identificiran je u procesu implementacije IMS u RFZO, ali je, prije svega zbog prilične kompatibilnosti dva standarda i dobre suradnje timova koji rade na ovom projektu, prevaziđen. Zaključak je da je uvođenje IMS najbolje povjeriti jednom konzultantu. Sama struktura i veličina RFZO ukazuje na mogućnost javljanja otpora zaposlenih na svim razinama. Prije snimka postojećeg stanja, Pomoćnik ravnatelja RFZO za kvalitetu pripremio je anketu i sproveo anketiranje zaposlenih u Direkciji RFZO. Anketa je sadržavala nekoliko osnovnih pitanja o vrsti i opsegu posla koji obavljaju zaposlenici, kao i želji za mijenjanjem sustava poslovanja RFZO. Rezultati ankete su u skladu s klasičnim dijagramom otpora zaposlenih promjenama (Dijagram 1). Konzultanti su tijekom snimka stanja u Direkciji RFZO, anketirali 37 rukovoditelja o pripremljenosti za promjene, klime za primjenu koncepta totalnog upravljanja kvalitetom. Rezultati ankete su pokazali da 55% anketiranih ne želi promjene, 29% smatra da su promjene na pragu, a 16% da su promjene neminovne. Ovakav rezultat je posljedica toga što zaposlenici nisu dovoljno upoznati sa procesom standardizacije, odnosno s prednostima koje donosi SUK. Problem je prevaziđen edukacijom, prvo najvišeg rukovodstva (40 ravnatelja organizacijskih jedinica), a nedugo zatim i preko 200 zaposlenika iz svih organizacijskih dijelova diljem Srbije. Broj ljudi koji su bili neodlučni u velikom postotku nakon obuke postao je spreman za promjene. Dijagram 1: Otpor zaposlenih prema promjenama Nedostatak financijskih sredstava, odgovarajućih znanja i vještina za implementaciju i integraciju, važna su prepreka u integraciji bilo kojeg sustava upravljanja i njihovog sprovođenja. Preraspodjelom vlastitih sredstava i osnivanjem organizacijske jedinice Odjela za kontrolu kvalitete, osigurani su početni uvjeti za otpočinjanje procesa. Zaposleni u odjelu su delom prekvalifikovani iz Odjela za humane resurse, a delom angažirani volonteri iz Nacionalne službe za zapošljavanje (NZS) iz Projekta moja prva šansa. Daljnji troškovi se pojavljuju za dobivanje certifikata od strane certifikacionog tela, kao i za daljnju edukaciju zaposlenika i implentiranje sustava. Problemi koji se javljaju nakon implementacije najčešće se ogledaju u nedostatku novčanih sredstava i strategije na dugoročnom planu, odnosno zapuštanje sustava nakon certifikacije, tako da sustav ne zaživi u potpunosti, pa se i koristi od uvođenja IMS ne dostignu. Strategija koju je najviše rukovodstvo predvidjelo za proces implementacije IMS predviđa sedmogodišnji plan koji bi se odvijao u tri faze:

1) u prvoj godini implementacija sustava na dovoljnom uzorku i certifikacija; 2) naredne tri godine unapređenje sustava i obuka zaposlenih u primjeni, kako bi sustav u

potpunosti zaživio, čime bi se osigurala i resertifikacija;



3) posljednje tri godine usavršavanje i nadogradnja sa nekim od novih standarda poput

ISO 26000 društvena odgovornost. Procesni model će se u prvoj godini oslanjati na postojeću sistematizaciju radnih mjesta. U slučajevima kada se uvodi SUK bez promjene postojeće organizacijske strukture u početnoj fazi, u fazi implementacije neminovno dolazi do promjena u organizacijskoj strukturi zbor primjene procesnog pristupa. Društveni aspekti implementacije najviše se ogledaju u promjeni pristupa zaposlenika, stavljanju direktnih korisnika u centar, odnosno društvene odgovornosti, kroz praćenje društvenih promjena mikro i makro okruženja. RFZO je samim ulaskom u ovaj proces pokazao spremnost da se mijenja, da unaprijedi način poslovanja i obezbijedi osiguranicima bolje ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja. To bi povećalo zadovoljstvo osiguranika i zaposlenika RFZO.



4. DISKUSIJA I REZULTATI

Kompletan proces uvođenja IMS može se predstaviti kroz PDCA (Plan Do Check Act) ciklus. Suština bilo kojeg MS je unaprjeđenje procesa poslovanja, koji će kroz stalne provjere i poboljšavanja, dovesti do konačnog rezultata, a to je zadovoljstvo korisnika. Upravo zbog toga, PDCA ciklus može poslužiti kao način uvođenja ovakvih sustava. Slika 2. prikazuje shemu procesa implementacije kroz PDCA ciklus.6

Slika 2: Proces implementacije IMS kroz PDCA ciklus Posebnu pažnju ovakav model obraća na korak planiranja, koji je izdvojen i detaljnije objašnjen kao "Proces namijenjen izvođenju projekta IMS" (PEDIMS-Process Embedded Design of IMS), glavni operacioni dio čitavog projekta uvođenja IMS. On definira sve potrebne čimbenike koje treba osigurati, kako bi se sama integracija MS odvijala bez problema. To se prije svega odnosi na strateško planiranje i obuku zaposlenih, koji će uz potporu stručnjaka, biti nositelji svih ostalih aktivnosti. Ovdje se kompletan proces najviše oslanja na SUK, odnosno na zahtjeve ISO 9001. U ovoj fazi neophodno je koristiti, stručne savjete stručnjaka, odnosno klasične metode i alate kvalitete, kojima se definiraju svi uzroci nastanka problema i izdvajaju oni s najvećim utjecajem. Završna faza, kada su vidljivi rezultati, nastupa nakon certifikacije kad i certifikaciono tijelo ocjeni da su zadovoljeni zahtjevi oba menadžment sustava. Pravi rezultati slijede tek kada sustav stvarno zaživi. Pravo poboljšanje može se postići, tek kada se kroz ovaj ciklus prođe nekoliko puta. Upravo ovaj model primjenjuje se i u RFZO. Od trenutka kada je najviše rukovodstvo donijelo odluku da se otpočne sa implementacijom IMS, pa do sada kada se RFZO nalazi u fazi izravnog povezivanja dva menadžment sustava, može se reći da su svi koraci predstavljeni na slici 2. ispoštovani. Uvođenje ISO standarda u sustav kao što je RFZO bio je prije svega hrabar potez menadžmenta, ali kada su sagledani svi aspekti koji se tiču funkcioniranja sustava, nije bilo dileme. Podatak da je RFZO jedina ovakva ustanova ex YU koja se upustila u proces standardizacije samo je ohrabrio zaposlene da se taj proces provede u djelo. Strategijom implementacije IMS detaljno je isplanirana prva godina projekta kojom su pokrivene sve četiri faze PDCA ciklusa, predstavljene kroz tri razine funkcioniranja strateški, taktički i operativni.



Strateška razina: određivanje Predstavnika Uprave za kvalitetu, koji je sertifikovani

međunarodni oditor za ISO 9001. Taktički razina: odabir stručnih konzultanata koji će pružiti podršku u izvođenju

pojedinačnih, a potom i u spajanju dva sustava u jedan IMS, sve do simulacije sustava i certifikacije.

Operativni razina: Formiranje Odjela za kontrolu kvalitete, kao posebne organizacijske jedinice

Primenjeni pristup je izdvojena faza 2 PDCA ciklusa, koja je i obilježena kao najznačajnija i zove se'' Proces namijenjen izvođenju projekta IMS''. U ovom trenutku RFZO se nalazi na samom kraju ove faze. To znači da se kroz izgradnju SUK dešavaju društvene promjene, koje se ogledaju prije svega u promjeni pristupa kako samog sustava, tako i pojedinaca. Tijekom ove faze koristili smo iskustvo standardiziranih ustanova iz zdravstvenog sustava Srbije, kao što je Apotekarska ustanova "Beograd", iz djelatnosti obaveznog socijalnog osiguranja, kao i vodeće distributerske kuće u Srbiji “Nelt Co”. Da bi se postigao trenutak, kada je sustav spreman za integriranje i certifikaciju, bilo je neophodno poduzeti sve korake, počevši od snimanja stanja od strane konzultanta, do izgradnje procesnog modela i radnih procedura. Nakon snimanja stanja u direkciji RFZO, ustanovljena usklađenost sa zahtjevima standarda ISO 9001:2008 na nivou od 51 %, što nije ocijenjeno kao kritično, ali je predstavljalo znak za promjene. Iako je stav konzultanata i menadžmenta da je stanje bolje kako se aktivnosti spuštaju prema izravnom izvršitelju, tj. na podružnice i ispostave RFZO, potvrđeni su ključni problemi ali su i definirani novi. Izvještaj audita je prezentiran najvišem rukovodstvu, kada je i izvršena osnovna edukacija o daljnjim koracima. Zatim provedena je i obuka vezana za SUK, u koju je bilo uključeno preko 200 zaposlenih. Na taj način omogućeno je neophodno polazno stanje, za otpočinjanje procesa. Izgradnja neophodne infrastrukture započeta je formiranjem Savjeta za kvalitet i Tima za kvalitetu. Savjet ima 9 članova i sastavljen je od najviših rukovoditelja, koji su nadležni za usvajanje svakog novoizrađenog dokumenta SUK. Tim za kvalitetu sastavljen je od stručnjaka iz svih oblasti rada RFZO i ima 21 člana, koji poznaju cijeli sustav i koji će svojim iskustvom i znanjem opisati procese. Pored toga, svaka organizacijska jedinica imenovanala je po jednog Lokalnog kordinatora kvalitete, koji bi u svom organizacijskom dijelu bili zaduženi za provođenje ovog projekta. Uz već formirani Odjel za kontrolu kvalitete napravljena je neophodna mreža horizontalno i vertikalno, čime je cijeli sustav bio obuhvaćen. IMS se oslanja i na interne i na eksterne eksperte. Interni stručnjaci u daljnjem dijelu procesa postaju interni proveravači, i takav pristup vrlo je važan kada je sustav velik kao što je RFZO. Tablica 3. prikazuje prednosti i nedostatke korištenja internih i eksternih eksperata.7

Da bi došlo do bilo kakvog unapređenja, bilo je nephodno uraditi procesnu analizu. Identificirano je oko 280 aktivnosti, od kojih su neke prepoznate kao procesi, neke kao podprocesi, a neke kao najprostije aktivnosti i zadaci. Vodeći se ovom analizom definirane su interne i eksterne zainteresirane strane. Definirano je i na koji se način odvija komunikaciju među organizacijskim jedinicama RFZO, ali i komunikacija s korisnicima. Raščlanjivanjem postojećeg modela funkcioniranja na najsitnije dijelove, bilo je omogućeno ponovno grupiranje u nov procesni model, koji omogućava unapređenje i zadovoljava kako zahtjeve standarda, tako i zakonske obveze. Izgradnja novog procesnog modela zahtjeva izradu prvo sistemske dokumentacije, a kasnije i radne dokumentacije.



Tablica 3: Prednosti i nedostaci korišćenja internih i eksternih eksperata

Interni eksperti Prednosti Nedostaci

• Dobro poznaju organizaciju i znaju gdje mogu da se jave problemi

• Korisnici i ostale zainteresirane strane mogu dovesti u sumnju njihov kredibilitet

• Njihovi izvještaji imaju visok unutarnji kredibilitet

• Moraju ostajati naknadno, jer uz svoj redovan posao nemaju dovoljno vremena

• Njihovo iskustvo može pomoći u kontinuiranom unapređenju

• Mogu imati ograničenu viziju mogućnosti unapređenja

Vanjski eksperti Prednosti Nedostaci

• Visok kredibilitet kod vanjskih zainteresiranih strana

• Mora da zasluži povjerenje organizacije koja je najčešće nepovjerljiva za ljude sa strane

• Postavlja jasne pokazatelje unapređenja i simulira proces prije certifikacije

• Ne poznaje organizaciju dovoljno dobro kao ljudi unutar nje

• Mogu biti skupi Sama podjela na sistemsku i radnu dokumentaciju nije prepoznata u standardu ISO 9001, ali je to bila potreba zbog usklađivanja postojeće dokumentacije s onom koja će biti kreirana. Sistemskom dokumentacijom definirane su opće upute, pa je tako nastavak izgradnje procesnog modela, dobio okvire i smjernice. Primjenom sustavnih procedura već poslije nekoliko mjeseci nastala su prva vidljiva poboljšanja. Ono što je najvažnije i što je već sada veliko unapređenje je što je postignuta mjerljivost uspješnosti procesa, gdje je za svaki proces određeno po nekoliko ključnih indikatora performansi (KIP). Drugi vid unapređenja je postignut tako što su svi organizacioni dijelovi za svaku od urađenih procedura davali određene sugestije i primjedbe. Uključivanje svih organizacijskih jedinica doprinijelo je povećanju zadovoljstva i mijenjanju mišljenja onih koji su na početku bili neodlučni, pa čak i onih koji su bili protiv. Nacrti dokumentacije SUK postavljenji su na Info Portalu RFZO i svaki zaposlenik može dati primjedbe ili sugestije na tekst dokumentcije. Na ovaj način stvorili su se uvjeti za bolje upoznavanje zaposlenih sa dokumentacijom SUK i smanjenje otpora jer "kvaliteta" nije više nešto što je nepoznato.

5. ZAKLJUČAK Objavljivanjem činjenice da je RFZO u procesu implementacije IMS, na zvaničnom sajtu, pokazana je spremnost za promjene, odnosno pokazana mogućnost da je unapređenje sustava kroz uvođenje ISO standarda, moguće i u državnim institucijama. Na taj način RFZO je preuzeo odgovornost i inicijativu za promjene u cijelom javnom sektoru, prezentirajući svoj model. Ambicija RFZO nije da se samo certificira, već i da se postigne pravo unapređenje sustava, koje bi svoju potvrdu dobilo kako zadovoljstvom osiguranika, kao direktnih korisnika, tako i resertifikacijom od strane sertifikacionog tijela. "Uspostava kvalitete i zadovoljavanje vanjskih korisnika, nije moguće postići bez zadovoljenja unutarnjih korisnika. Samo tada će zahtjevi svih zainteresiranih strana (zaposlenih, izravnih i neizravnih korisnika, kao i okruženja) biti u potpunosti zadovoljeni ".4



LITERATURA

[1] Statut Republičkog Fonda za zdravstveno osiguranje, „Službeni Glasnik RS“, broj 81/11, član 11 [2] Zakon o zdravstvenoj zaštiti, „Službeni glasnik RS”, br.107/05, 72/09, 88/10, 99/10 - ispravka i 57/11,

član 46 [3] Santos G.,Mendes F.,Barbosa Ј., Certification and integration of management systems: the experience

of Portuguese small and medium enterprises, Journal of Cleaner Production 19 (2011). [4] Jørgensen T. H., Mellado M.D., Remmen A., Integrated management systems, Division of Technology,

Environment and Society, November 2004.[Integrated management systems] [5] Bulatović M., Dimitrijević M.,Integrisani sistem menadžmenta – Implementacija i sertifikacija, XIII

Naučno stručni skup, novembar 2011.[IMS – M Bulatović] [6] Asif M., De Bruijn E., Fisscher O., Searcy C.,Process embedded design of Integrated management

systems, POMS 19th Annual Conference, La Jolla, California, U.S.A., May 9 to May 12, 2008 [7] Integrated Management Systems (IMS) – Potential Safety Benefits Achievable fromIntegrated

Management of Safety, Health, Environment and Quality (SHE&Q), organisation for economic cooperation and development,Paris, 2005.

IMPLEMENTATION OF THE INTEGRATED MANAGEMENT SYSTEM IN SHIF

Summary The Serbian Health Insurance Fund (SHIF) is a government institution which acts as a public authority in the provision and conduct of mandatory health insurance. The weaknesses of such non-standardized systems are insufficient protection of insurers’ databases and inefficiency of the system, which is reflected in the disconnected parts of the organization, undocumented processes and duplication of activities. The goal is simultaneous implementation of ISO standards 9001:2008 and 27001:2005. In the process of implementing an integrated management system (IMS), SHIF has opted for a model of inclusion (addition) and two consulting companies, chosen through a public procurement procedure in May 2011. The certification process will include all the processes and organizational units of SHIF. For ISO 27001, there are already recognized positions in the systematization. A complete infrastructure for ISO 9001 was formed by the end of December 2011. Drafts of all system procedures and operating procedures were completed in March 2012. Certification is planned for July 2012. SHIF is the first health insurance fund in the region to have begun implementation of an IMS, for reasons of protection of personal data. Keywords: integrated management system, quality management, mandatory health insurance



MARICA S. BAŠIĆ, ALEKSANDAR M. VUKSANOVIĆ, IVA M. LUKIĆ Serbian Health Insurance Fund, Belgrade TIJANA D. JOVANOVIĆ, BRANISLAV M. PRIBANOVIĆ, ZORAN D. RAKIĆ National Employment Service, Belgrade [email protected] IMPLEMENTATION OF INTEGRATED MANAGEMENT SYSTEM IN

SERBIAN HIF

Professional paper / Stručni rad Summary The Serbian Health Insurance Fund (SHIF) is a state institution exercising public authorization in the sphere of insurance and implementation of mandatory health insurance. Weaknesses of such non-standardized systems include insufficient protection of databases on insured persons and inefficiency of the system, which is reflected in incoherence of organizational parts, non-documented processes and duplication of work. The objective includes simultaneous introduction of ISO standards 9001:2008 and 27001:2005. During the process of implementation of integrated management system (IMS), the SHIF chose the inclusion (addition) model and two consulting companies selected in the public procurement procedure in May 2011. The certification procedure will include all the processes and all organizational units of the SHIF. Job posts have already been defined in the job systematization for ISO 27001. A complete infrastructure for ISO 9001 was established at the end of December 2011. Drafting of all system and work procedures was completed in March 2012. The certification has been scheduled for July. SHIF is the first health insurance fund in the region to have started the IMS implementation due to mandatory privacy data protection prescribed by the law. Key words: integrated management system, quality management, organization of mandatory health insurance

1. INTRODUCTION

The Serbian Health Insurance Fund is a state institution established under Health Insurance Law (HIL) (“Official Gazette of the Republic of Serbia”, No.18/92 and other amendments thereto) which performs public authorizations in insurance and implementation of health insurance. The SHIF’s organizational structure consists of:

• Directorate in Belgrade, • Provincial Fund in Novi Sad, • 29 district branch offices throughout Serbia and • 153 sub-branch offices.

The total number of employees and staff engaged by SHIF is 2,857. In developed countries, the business operations of institutions such as SHIF (institutions with beneficiaries) require that the institution should be focused on care of its beneficiaries and human resources management. If environmental aspects are taken into account, as well as the aspects of economic, political and social changes in which companies do business in Serbia today, it



may be concluded that quality improvement is one of the ways to improve the system’s performance. The objective of improving business operations and compliance with the law on privacy data protection which the SHIF has been turned to at this moment may be achieved by introducing integrated management system (IMS).

2. CURRENT STATUS

In order to illustrate the size, complexity and volume of activities conducted by the SHIF, the functioning of the system must be described in more detail. The main SHIF’s activities include: adoption of deeds which define the implementation of mandatory health insurance (MHI) in more detail, planning and ensuring financial assets for the implementation of MHI, ensuring financial and other conditions for exercising healthcare abroad, ensuring direct, efficient, rational and legal exercise of health insurance rights.1

According to the data from master records of insured persons from January 2012, 6.889.819 Serbian citizens possess health cards. The SHIF enters into contracts with 342 healthcare institutions within the Network Plan and funds all types of healthcare institutions at primary, secondary and tertiary level of healthcare.2 Taking into account the complexity, diversification of the system and the obligations that the SHIF must meet, the problems which have slowed down the process for years now, reducing performance and the system's efficiency appeared on the surface. At the end of 2010, a survey was conducted whose results analysis led to identification of the most significant problems in the SHIF’s functioning, in four key areas – management, organization, documentation and processes, which eventually led to insufficient performance efficiency of the whole system:

1) Management – insufficient performance efficiency of management systems, including data management (the pyramidal management structure, inadequate for the system of the SHIF’s size; the management structure has not been developed enough for the application of quality management systems and information safety);

2) Organization – Incoherence of organizational units due to lack of communication, resources coherence and under-exploitation of existing staff. Competences and responsibilities have been allocated in an unclear manner which leads to difficult decision making. There is a lack of coordinated planning process, measurement of product/services quality, analysis and corrective measures..

3) Documentation – The system has not been sufficiently and precisely documented, and/or the present documentation does not provide sufficient instructions for conducting all the processes and activities. The job systematization does not define precisely a job description, responsibilities and authorizations of employees, which contributes to duplication of tasks and inefficiency of system functioning.

4) Processes – The process approach has not been essentially accepted and applied. Processes have not been documented and measured. Process management mostly relates to compliance with legal regulations. There are instructions in relation to what to do, but not how to do it. Process owners have not been defined. There is not an adequate control of outsourced activities;

The latest international researches show that certification and integration of management systems positively affect the improvement of functioning of both small and medium, and big systems such as the SHIF. Table 1 shows the impact of QMS to main aspects of functioning of an organization in a survey conducted on a large sample of companies.3



Table 1: QMS impact on main aspects of functioning of an organization

Big impact Medium impact

Small impact No impact

Internal organization of a company 72% 22% 6% 0% Continuous improvement through internal audits 54% 44% 2% 0% External impact 52% 46% 2% 0% Easy access to information 44% 39% 15% 2% By using the same sample, the analyses showed the classification of aspects where improvement was made within the functioning of a company.3 Table 2 shows only certain aspects which are significant for the system like SHIF. Table 2: Other aspects affected by QMS implementation, chosen by analyzed companies

Big impact Medium impact Small impact No impactCompany efficiency 11% 57% 26% 6%Meeting deadlines 9% 50% 32% 9%Customer satisfaction 28% 48% 17% 7%Employee satisfaction 17% 48% 28% 7%Reducing number of complaints 20% 47% 31% 2% Possibility that a company improves quality assurance system

39% 43% 18% 0%

Cutting down on costs 15% 43% 35% 7% In both cases, QMS was regarded as a basis for introducing other quality standards as well, and/or as a possibility for the implementation of integrated management systems. Based on facts shown in Table 1 and 2, it may be concluded that the implementation of integrated management system based on the quality management system in the SHIF may improve the system of functioning, as well as meet legal obligation for privacy data protection.

3. METHOD

Integrated management systems (IMS) became a matter of interest after the appearance of standards including the requirements of ISO 9001 standard. Most of those standards have a great number of similar or same activities, and/or requirements (policy, documentation, planning, monitoring and measuring, etc.).4 IMS has been focused on building organizational capacities in order to improve business operations, communication with direct and other stakeholders. Organizations which engage at the simultaneous implementation of two or more standards usually choose the integrated management system. The SHIF found itself in the same situation due to the need to improve the overall system operation and due to legal obligation with respect to privacy data protection, and started the implementation of the IMS. The implementation of the IMS in the SHIF has been reflected in the introduction of quality management system (QMS) in accordance with the requirements of ISO 9001:2008 and in the introduction of information security management (ISMS-Information Security Management System) in accordance with the requirements of ISO 27001:2005. The IMS may be implemented in three ways:



Integrirated management systems

Interaction and cooperation with stakeholders

Development through training

9001Possibility of introducing

new standards 27001

1) by applying each standard individually; 2) by inclusion or addition, i.e., by preparing basic standard documentation (QMS

according to ISO 9001) and further expanding of such documentation in accordance with the requirements of other standards in common segments, by including or adding specific requirements of other standards,

3) by establishing a unique, complete management system which meets all the requirements at the same time.5

At the moment when the SHIF’s top management decided to start the implementation of ISO 9001 and ISO 27001, the inclusion (addition) model was chosen as the most rational and most applied model. This model envisages the implementation of the QMS in the first place and then the implementation of ISMS with a required delay. Organizational structure was already in place for the implementation of ISO 27001, as well as all the required resources, software applications and instructions, mostly outsourced, therefore the requirements of this standard could be met more easily, while for the implementation of ISO 9001, a complete structure had to be established, and/or the existing system of function had to be upgraded. Independent consulting companies were chosen through public procurement procedure. One consultant was required to provide assistance in the preparation of basic documentation for QMS (system documentation), establishment of SHIF’s process model and the process approach itself, as well as in describing work procedures and instructions. The second consultant, with a required delay, is required to provide assistance in preparation and inclusion of documentation according to ISMS requirements in the shared segment.

Figure 1: Integrated management system, taken from reference 4

Obstacles which appear in the implementation process and integration of two management systems have been recognized in literature usually as:

• differences in management systems structure (MS), • employees' resistance, • lack of resources, • problems after implementation, • social aspects.6

International organization for standardization adopted standards and manuals for QMS and ISMS; however, there is no standard to describe the manner how two standards are integrated, and/or how the IMS implementation process is conducted in practice. There is only a specification of common requirements of management systems as a framework for integration PAS 99:2006 issued by the British Standards Institution. In case of this type of a problem, a management may rely only on experience of other organizations, and/or on special



competencies of a project manager and advice of consultants. This problem has been identified in the IMS implementation process in the Serbian SHIF, but due to a great level of compatibility of two standards and good cooperation of teams working on this project, it was successfully eliminated. The conclusion is that it is best to entrust the IMS implementation to one consultant. The structure and size of the Serbian HIF implies to the possibility of employee resistance at all levels. Prior to initial screening, the Assistant Director General of SHIF in charge of Quality Assurance had the survey conducted among employees of the SHIF Directorate. The survey included several basic questions on the type and scope of work performed by employees, as well as on their wish to change the SHIF's business operations system. The results of the survey are in accordance with a classic diagram of employees’ resistance to changes (Diagram 1). During the screening activities in the SHIF’s Directorate, the consultants interviewed 37 managers on their preparedness for changing the climate for implementing the overall quality management system. The results of the survey showed that 55% of surveyed subjects did not wish the changes, 29% of interviewed subjects believed that changes were about to take place, while 16% of subjects thought that the changes were imminent. Such results were caused by the fact that employees had not been informed with the standardization process to a sufficient extent, and/or with advantages brought by the QMS. The problem was resolved by training delivered to top management (40 organizational units managers), and to more than 200 employees from all organizational parts throughout Serbia soon after that. Employees who were hesitant before the training changed their mind after the training and became ready for changes to a great extent. Diagram 1: Employees’ Resistance to Changes The lack of financial assets, adequate skills and competencies for the implementation and integration represent a significant obstacle in integration of any type of management system and its implementation. By reallocation of its own funds and by establishing the organizational unit of Quality Assurance Department, initial conditions for starting up the process have been ensured. Employees in the department are prequalified part of the Department prequalified for human resources, and partly involved volunteers from the National Employment Service (NES) from my first chance of the Project. Further costs are expected for obtaining certificates by a third party, as well as for further training of employees and implementation of the system.



Problems which appear after the implementation are usually reflected by the lack of funds and a long-term strategy, and/or neglecting the system after the certification, so the system has not even begun to live and the advantages from the implementation of the IMS have not been even achieved. The strategy envisaged by top management for the process of IMS implementation includes a seven-year plan which would be implemented in three phases:

1) implementation of the system on a sufficient sample and certification during the first year,

2) upgrading the system and training of employees in the next three years so that the system could begin to live fully, by which re-certification would be ensured, and

3) improvement and upgrading with a new standard like ISO 26000 social accountability during the last three years.

The process model will rely on the existing systematization during the first year. In cases when the QMS is implemented without changing the existing organizational structure, changes in the organizational structure are imminent in the implementation phase due to the application of process approach. The social aspects of implementation are mostly reflected in the change of employees’ approach, focusing on direct clients, and/or social accountability through monitoring social changes in micro and micro environment. By entering this process, the SHIF has shown its readiness for making changes, improving business operations and ensuring better exercise of health insurance rights by the insured. It would increase the level of satisfaction of insured persons and SHIF employees.

4. DISCUSSION AND RESULTS

The whole process of IMS implementation may be illustrated by PDCA (Plan Do Check Act) cycle. The objective of any management system is to improve the business operations process which would lead to final results through constant auditing and improvements, being customer satisfaction. Because of that, the PDCA cycle may serve as a method of implementation of such systems. Figure 2 shows the implementation process scheme through the PDCA cycle.6

Figure 2: IMS implementation process through PDCA cycle



This model pays a special attention to the planning step which is a separate one and described in more detail as a “Process intended for the execution of the IMS project” (PEDIMS-Process Embedded Design of IMS), and the main operational part of the whole project of IMS implementation. It defines all the required factors which must be ensured, so that the integration of MS could take place without a problem. It refers in particular to strategic planning and training of employees who will be the holders of all other activities with the support of experts. The complete process here relies on the QMS, and/or on the requirements of ISO 9001. Expert advice, and/or classic methods and quality assurance tools should be used to define all the causes of occurrence of problems and the most significant ones are isolated in this phase. The final phase when the results are visible comes after certification and when the certification body estimates that both management systems’ requirements have been met. The actual results come after the system has really begun to live. A real improvement may be achieved when this cycle has been completed for several times. This model is applied in the SHIF as well. It may be said that all the steps shown in Figure 2 have been accomplished since the moment the top management passed a decision that the IMS implementation should start, until now when the SHIF is in the phase of direct liaison of two management systems. The implementation of the ISO standard in the system such as the SHIF was a brave step taken by the SHIF’s management, but when all aspects in relation to the system’s operation were taken into account, there was no dilemma whatsoever. The fact that the SHIF is the first institution of this kind in the former Yugoslavia to have started the process of standardization has encouraged employees to implement this process in practice. The strategy of the IMS implementation includes a detailed plan of the first project year covering all four phases of PDCA cycle, represented through three levels of functioning: strategic, tactical and operational.

Strategic level: appointment of representatives of Quality Administration, who is certified international oditor for ISO 9001.

Tactical level: selection consultants that will provide their support in the implementation of individual systems and then in their coherence into one IMS, until the moment of system simulation and certification.

Operational level: establishment of Quality Assurance Department as a separate organizational unit.

Applied approach refers to the isolated phase 2 of PDCA cycle which is designated as the most significant one and is called “Process intended for the implementation of IMS”. At this point of time, the SHIF is at the very end of this phase. It means that social changes take place through the establishment of the QMS, which are reflected primarily in the change of approach of both the system, and the individual. During this phase, we used the experience of standardized institutions from the Serbian healthcare system such as the Pharmacy Chain “Beograd”, within mandatory social insurance activity, as well as the experience of a leading distribution company in Serbia “Nelt Co”. In order to achieve the moment when the system has been ready for integration and certification all steps must be taken, starting from screening activities by consultants, up to designing a process model and work procedures. After initial screening in the SHIF’s Directorate, it was established that the requirements of the ISO 9001:2008 standard were complied with at the level of 51%, which was not evaluated as critical, but it was a warning that changes should take place. Although consultants and management believe that the situation would be better if the activities were assigned to direct performers, i.e., to SHIF branch offices and sub-branch offices, key issues were confirmed and new ones were identified.



Audit report was presented to top management when it was informed and instructed on further steps. Then the training in relation to QMS was delivered and attended by more than 200 employees. In that way, the required starting position for initiating the process was ensured. The establishment of a required infrastructure started with the establishment of the Quality Council and the Quality Assurance Team. The Council consists of 9 members and includes top managers in charge of adoption of each newly prepared QMS document. The Quality Assurance Team consists of experts in all fields of SHIF’s business activities and counts 21 members who are familiar with the whole system and who will describe processes by their experience and knowledge. In addition, each organizational unit appointed one local quality coordinator who would be in charge for the implementation of this project in their organizational unit. Along with already established Quality Assurance Department, a required network was established horizontally and vertically, covering the whole system. The IMS relies both on internal and external experts. Internal experts in next part of the process become internal auditors and such approach is very important in case of big systems such as the SHIF. Table 3 shows advantages and deficiencies of using internal and external experts.7

FTable 3: Advantages and deficiencies of using internal and external experts

Internal experts Advantages Deficiencies

• Well knowledge of organization and areas where problems may arise

• Clients and other stakeholders may dispute their credibility

• Their reports have a high internal credibility • They must work overtime because they don’t have enough time during their regular work activities

• Their experience may help in continuous improvement

• They might have a limited vision of improvement prospective

External experts Advantages Deficiencies

• High credibility with external stakeholders • Must deserve trust of the organization which is usually suspicious of external subjects

• Sets clear indicators of improvement and simulates the process before certification

• Do not know the organization well enough as persons within it

• Their services may be expenses In order to make any improvement, process analysis must be conducted. Around 280 activities were identified, out of which some were recognized as processes, some as sub-processes, and some of them as the simplest activities and tasks. Based on this analysis, internal and external stakeholders have been identified. Communication methods among SHIF’s organizational units and communication with clients have been identified as well. By breaking down the existing model of operation into the smallest parts, new grouping into a new process model has been ensured, which ensures improvement and meets both the requirements of standards and legal obligations. The establishment of a new process model requires the preparation of system documentation first, and then the preparation of work documentation. The classification into system and work documentation has not been identified within ISO 9001, but it was necessary in order to adjust the existing documentation with the one that will be created. The system documentation defines the general instructions, thus the creation of the process model obtained a framework and guidelines. The first visible improvements were identified several months after the application of system procedures. The most significant and the biggest improvement has been reflected in the measurability of the process efficiency, where several key performance indicators (KPIs) have been identified for each process.



The second aspect of improvement has been reflected in the fact that all organizational units provided certain suggestions and remarks for each drafted procedure. The participation of all organizational units contributed to the increase of satisfaction and change of opinion of those who were hesitant at the beginning, even of those who opposed to changes. QMS documentation drafts were uploaded to SHIF Info portal and every employee can give his/her remarks or objections to wording of documents. In this manner, new conditions have been ensured for employees to get familiar with the QMS documentation better and for reducing their resistance to change since “quality” has not been something unknown anymore.

5. CONCLUSION

By publishing the fact that the Serbian Health Insurance Fund has been in the process of IMS implementation at its official site, the SHIF showed its readiness for changes, and/or the possibility for improving the system through the implementation of ISO standard in state organizations. In that way, the SHIF took over the responsibility and initiative for making changes in the whole public sector, presenting its model. The SHIF’s ambition is not only the certification, but the accomplishment of a real improvement of the system which would be verified by satisfaction of insured persons as direct clients, as well as by re-certification by the certification body. “Establishment of quality and satisfaction of external clients cannot be achieved without satisfying internal clients. Only then will the demands of all stakeholders (employees, direct and indirect clients, as well as of the environment) be fully met”.4

LITERATURE

[1] Articles of Association of the Serbian Health Insurance Fund, “Official Gazette of the Republic of Serbia”, No. 81/11, Article 11

[2] Healthcare Law, “Official Gazette of the Republic of Serbia”, No.107/05, 72/09, 88/10, 99/10 – amendment and 57/11, Article 46

[3] Santos G.,Mendes F.,Barbosa Ј., Certification and integration of management systems: the experience of Portuguese small and medium enterprises, Journal of Cleaner Production 19 (2011).

[4] Jørgensen T. H., Mellado M.D., Remmen A., Integrated management systems, Division of Technology, Environment and Society, November 2004.[Integrated management systems]

[5] Bulatović M., Dimitrijević M., Integrated Management System – Implementation and Certification, XIII Scientific Expert Conference, November 2011 [IMS – M Bulatović]

[6] Asif M., De Bruijn E., Fisscher O., Searcy C., Process embedded design of Integrated management systems, POMS 19th Annual Conference, La Jolla, California, U.S.A., May 9 to May 12, 2008

[7] Integrated Management Systems (IMS) – Potential Safety Benefits Achievable fromIntegrated Management of Safety, Health, Environment and Quality (SHE&Q), organisation for economic cooperation and development, Paris, 2005.



IMPLEMENTACIJA INTEGRIRANOG MENADŽMENT SUSTAVA U RFZO Sažetak Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO) je državna institucija, koja vrši javna ovlašćenja u osiguravanju i provedbi obaveznog zdravstvenog osiguranja. Slabosti ovakvih nestandardizovanih sustava su nedovoljna zaštita baze podataka o osiguranicima i neefikasnost sustava, koja se ogleda u nepovezanosti organizacionih dijelova, nedokumentovanim procesima i dupliranju poslova. Cilj je istovremeno uvođenje ISO standarda 9001:2008 i 27001:2005. U procesu implementiranja integriranog menadžment sustava (IMS), RFZO se opredjelio za model uključivanja (dodavanja) i dvije konzultantske kuće, koje su odabrane postupkom javne nabave u svibnju 2011. godine. Postupkom certifikacije biće obuhvaćeni svi procesi i sve organizacione jedinice RFZO. Za ISO 27001 postoje već u sistematizaciji prepoznata radna mjesta. Kompletna infrastruktura za ISO 9001 formirana je krajem prosinca 2011. godine. Nacrti svih sustavnih i radnih procedura su završeni u ožujku 2012. godine. Certifikacija je planirana u srpnju 2012. RFZO je prvi fond zdravstenog osiguranja u regiji koji je otpočeo implementaciju IMS, zbog zakonom obvezne zaštite osobnih podataka. Ključne riječi: integrirani menadžment sustav, menadžment kvalitetom, organizacija obveznog zdravstvenog osiguranja


Darko Bošnjak

DARKO BOŠNJAK Hrvatska akreditacijska agencija, Zagreb [email protected]

ULOGA AKREDITACIJE U ZAŠTITI PREHRAMBENIH PROIZVODA OZNAKAMA IZVORNOSTI I ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA


Sažetak Hrvatski autohtoni prehrambeni proizvodi su proizvodi koji posjeduju tehnološke, prehrambene i organoleptičke specifičnosti hrvatskih krajeva. U RH se proizvodi označavaju sa oznakom izvornosti (OI) i oznakom zemljopisnog podrijetla (OZP). Nadležnost za registraciju proizvoda sa oznakama OI i OZP ima Ministarstvo poljoprivrede koje donosi rješenje o registraciji proizvoda. Postupak registracije proizvoda ima nekoliko faza kao što su izrada specifikacije proizvoda koje radi udruženje proizvođača, Ministarstvo poljoprivrede odobrava specifikaciju, udruženje proizvođača izabire certifikacijsko tijelo koje će provoditi postupak certifikacije proizvoda prema specifikaciji. Ministarstvo poljoprivrede daje ovlaštenje certifikacijskim tijelima da mogu provoditi posao certifikacije nakon što se certifikacijsko tijelo akreditira prema normi HRN EN 45011 i na taj način dokaže da je osposobljeno da obavlja poslove ocjenjivanja sukladnosti proizvoda. Hrvatska akreditacijska agencija provodi postupak akreditacije certifikacijskih tijela i na taj način provjerava zadovoljavaju li certifikacijska tijela sve zahtjeve norme HRN EN 45011. Ključne riječi: specifikacija proizvoda, certifikacijska tijela, norma HRN EN 45011, Hrvatska akreditacijska agencija, akreditacija

1. UVOD

Autohtoni prehrambeni proizvodi su proizvodi koji imaju tehnološke, prehrambene i organoleptičke specifičnosti. Takvi proizvodi se zaštićuju oznakama izvornosti (OI) i oznakama zemljopisnog podrijetla (OZP). Štite se oznakama zbog isticanja njihove prepoznatljivosti na tržištu. Cilj zaštite je omogućavanje proizvođačima autohtonih prehrambenih proizvoda istu zaštitu koju imaju i proizvođači u zemljama Europske Unije. OZNAKA IZVORNOSTI (OI) – je naziv regije, određenog mjesta ili u iznimnim slučajevima, zemlje, koji se koristi za označavanje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji potječe iz te regije, tog mjesta ili te zemlje i čije su karakteristike bitno ili isključivo nastale pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i njezina se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području. OZNAKA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA (OZP) - je naziv regije, određenog mjesta ili u iznimnim slučajevima, zemlje, koji se koristi za označavanje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji potječe iz te regije, mjesta ili zemlje te koji ima specifičnu kakvoću, ugled ili drugo svojstvo koje se pripisuje tom zemljopisnom podrijetlu i čija se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvija u tom zemljopisnom području.


Darko Bošnjak

2. ULOGA AKREDITACIJE U ZAŠTITI PREHRAMBENIH PROIZVODA OZNAKAMA IZVORNOSTI I ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

2.1 Propisi u području označavanja prehrambenih proizvoda sa oznakama OI i OZP

Prehrambeni proizvodi se zaštićuju na temelju važećih propisa Europske unije i Republike Hrvatske: Uredba vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. godine o zaštiti oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Uredba komisije (EZ) br. 1898/2006 od 14. prosinca 2006. godine koja opisuje detaljna pravila za provedbu Uredbe vijeća (EZ) br. 510/2006. Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 84/08, 75/09, 20/10) Pravilnik o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 88/09, 53/10, 46/11) Pravilnik o izgledu i načinu korištenja znaka oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 23/10)

2.2 Postupak registracije proizvoda sa oznakom OI i OZP

Nadležno tijelo za nacionalnu registraciju je Ministarstvo poljoprivrede. Postupak registracije proizvoda se sastoji od nekoliko faza. Udruge proizvođača podnose zahtjev za registracijom na temelju izrađene specifikacije za određeni proizvod. Ministarstvo poljoprivrede razmatra pristigle zahtjeve i objavljuje ih u Narodnim novinama. Ministarstvo poljoprivrede odobrava i registrira naziv i oznaku za određeni proizvod prema specifikaciji. Certifikacijsko tijelo potpisuje ugovor sa udrugom o certificiranju i izrađuje plan kontrole. Ministarstvo poljoprivrede odobrava plan kontrole ovlaštenom certifikacijskom tijelu. Certifikacijsko tijelo mora biti akreditirano prema normi HRN EN 45011:1998. Certifikacijsko tijelo provodi postupak certificiranja proizvoda. Na kraju Ministarstvo poljoprivrede upisuje proizvođače u upisnik korisnika oznake na temelju cetifikata. Registracija naziva prehrambenih proizvoda je i zaštita prava intelektualnog vlasništva.

2.3 Postupak certifkacije prehrambenih proizvoda

Postupak certificiranja proizvoda se odvija u nekoliko faza. Udruga proizvođača odabire certifikacijsko tijelo i sa njime potpisuju ugovor o suradnji. Certifikacijsko tijelo izrađuje plan kontrole prema odobrenoj specifikaciji za određeni proizvod. Ministarstvo poljoprivrede odobrava plan kontrole. Postupak certificiranja se odvija prema planu kontrole za svaki proizvod. Kontrolori certifikacijskog tijela izlaze na teren i provjeravaju proizvođače pridržavaju li se specifikacije. Vrednovanje proizvoda vrše prema planu kontrole. Na kraju postupka certifikacije certifikacijsko tijelo donosi odluku o dodjeli certifikata.


Darko Bošnjak

2.4 Hrvatska akreditacijska agencija

Akreditacija je postupak kojim akreditacijsko tijelo (HAA) službeno priznaje da je tijelo za ocjenu sukladnosti (TOS) osposobljeno za obavljanje određenih aktivnosti prema normama niza HRN EN 45000 i HRN EN ISO/IEC 17000. Akreditacija je dragovoljna aktivnost kojom tijelo za ocjenu sukladnosti dokazuje svoju osposobljenost za provedbu ispitivanja, umjeravanja, certificiranja i inspekcije. Tijela državne uprave određuju/priznaju akreditaciju kod provedbe tehničkih propisa kao vjerodostojan dokaz kompetentnosti u svrhu ovlašćivanja/imenovanja. Hrvatska akreditacijska agencija je neovisna i neprofitna javna ustanova koja obavlja poslove nacionalne službe za akreditaciju u Republici Hrvatskoj. Osnovana je Uredbom Vlade Republike Hrvatske (NN 158/2004 i 44/2005), na temelju Zakona o akreditaciji (NN 158/2003). HAA je osnovana radi provedbe hrvatskog tehničkog zakonodavstva koje je usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije ( acquis communautaire ). HAA predstavlja Republiku Hrvatsku u europskim i međunarodnim organizacijama za akreditaciju i sudjeluje u njihovom radu. Hrvatska akreditacijska agencija (HAA) primljena je u travnju 2010. godine u društvo članica potpisnica Multilateralnih sporazuma o priznavanju akreditacije u Europskoj organizaciji za akreditaciju (EA). HAA je prve akreditacijske aktivnosti započela 1996. godine u sklopu Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo. 1998. godine su dodijeljene prve akreditacije. Do travnja 2012. godine HAA je akreditirala 290 tijela za ocjenu sukladnosti (laboratoriji, inspekcijska tijela i certifikacijska tijela). Hrvatska akreditacijska agencija akreditira certifikacijska tijela prema normi HRN EN 45011:1998 Opći zahtjevi za ustanove koje provode potvrđivanje proizvoda.

2.5 Postupak akreditacije

Postupak akreditacije se sastoji od sljedećih faza: 2.5.1 Predprijavne aktivnosti

Certifikacijsko tijelo šalje upit za akreditacijom. HAA na temelju upita šalje certifikacijskom tijelu prijavne dokumente. Po potrebi se može organizirati informativni sastanak da se razjasne moguće nejasnoće oko postupka akreditacije.

2.5.2 Prijava za akreditaciju Certifikacijsko tijelo dostavlja ispunjene i potpisane prijavne dokumente i svoju dokumentaciju koja je ustrojena prema normi HRN EN 45011:1998. HAA imenuje voditelja postupka koji je zadužen za vođenje i koordinaciju u tom postupku između certifikacijskog tijela i ocjeniteljske skupine iz HAA. Pregledavaju se prijavni dokumenati i provjerava jesu li potpuni. U trenutku prijave sustav upravljanja prema normi HRN EN 45011:1998 treba biti primijenjen.

2.5.3 Ocjenjivanje HAA odabire vodećeg ocjenitelja i stručne ocjenitelje koji će biti zaduženi za postupak akreditacije prema dostavljenoj prijavi. Vodeći ocjenitelj ocjenjuje dokumentaciju sustava upravljanja. HAA šalje certifikacijskom tijelu Izvještaj o ocjeni dokumentacije u kojem se nalazi popis nesukladnosti. Nakon što certifikacijsko tijelo ispravi uočene nesukladnosti dogovara se termin ocjenjivanja na licu mjesta. Izabrana ocjeniteljska skupina ocjenjuje kako funkcionira sustav upravljanja certifikacijskog tijela na licu mjesta. Organizira se provedba witness audita u


Darko Bošnjak

kojima stručni ocjenitelji ocjenjuju rad djelatnika certifikacijskog tijela u praksi. Ako se uoče nesukladnosti HAA ocjenitelji upisuju nesukladnosti u Izvještaje o nesukladnostima i daju rok certifikacijskom tijelu za ispravak uočenih nesukladnosti. Nakon provedenog ocjenjivanja ocjenitelji izrađuju izvještaj i vodeći ocjenitelj izrađuje Završni izvještaj vodećeg ocjenitelja koji sadrži sve nalaze sa provedenog ocjenjivanja.

2.5.4 Donošenje odluke o akreditaciji Nakon što je certifikacijsko tijelo dostavilo dokaze o ispravljenim nesukladnostima voditelj postupka predmet priprema na Odbor za akreditaciju. U Odboru za akreditaciju se nalaze članovi koji nisu sudjelovali u postupku ocjenjivanja dotičnog predmeta. Članovi odbora za akreditaciju pregledavaju cijeli postupak od prijave do zadnje faze ocjenjivanja i donose preporuku o dodjeli ili ne dodjeli akreditacije. Na temelju preporuke Odbora za akreditaciju ravnateljica HAA donosi odluku o akreditaciji. Nakon donošenja odluke o akreditaciji certifikacijsko tijelo dobiva Potvrdu o akreditaciji sa prilogom u kojem se nalazi popis akreditiranih metoda.

2.6 Norma HRN EN 45011:1998

Certifikacijsko tijelo se akreditira prema normi HRN EN 45011:1998, zahtjevi norme su: 4 Certifikacijsko tijelo

-4.1 opće odredbe koje se odnose na politiku i postupke prema kojima certifikacijsko tijelo radi. Usluge moraju biti dostupne svim podnositeljima zahtjeva za certifikacijom i certifikacijsko tijeko mora osigurati nepristranost u radu. -4.2 ustroj certifikacijskog tijela mora osiguravati nepristranost, imati upravnu razinu, imati dokumentaciju, imati prava i odgovornosti vezano uz postupak certifikacije, imati financijsku stabilnost. -4.3 rad certifikacijskog tijela se provodi prema određenim normativnim dokumentima. -4.4 podugovaranje se može dogovarati s inspekcijskim tijelima ili laboratorijima. -4.5 sustav kvalitete mora biti dokumentiran i primijenjen prema zahtjevima ove norme, politika i ciljevi kvalitete. Priručnik kvalitete usklađen sa zahtjevima ove norme. -4.6 certifikacijsko tijelo utvrđuje uvjete za dodjelu, održavanje, proširivanje, privremeni prekid i povlačenje certifikata. -4.7 certifikacijsko tijelo mora provoditi untrašnje nezavisne ocjene i upravine ocjene svoga sustava barem jednom godišnje. -4.8 certifikacijsko tijelo mora raspolagati i upravljati sa svom potrebnom dokumentacijom -4.9 certifikacijsko tijelo mora održavati sustav zapisa -4.10 povjerljivost podataka mora biti osigurano

5 Osoblje certifikacijskog tijela -5.1 certifikacijsko tijelo mora imati dovoljan broj osposobljenog osoblja -5.2 certifikacijsko tijelo određuje minimalne bitne kriterije osposobljenosti 6 Promjene zahtjeva za certifikacijom Certifikacijsko tijelo mora obavještavati o svim promjenama zahtjeva za certificiranjem koje namjerava učiniti.

7 Prizivi, prigovori i sporovi Certifikacijsko tijelo mora poduzeti određene mjere nakon dobivenih priziva i prigovora.

8 Molbe za certifikaciju


Darko Bošnjak

Certifikacijsko tijelo mora davati podnositeljima zahtjeva opis postupaka vrednovanja. 9 Priprema za vrednovanje

Certifikacijsko tijelo ocjenjuje zahtjev za certifikacijom i imenuje ocjenjivačku skupinu za postupak vrednovanja.

10 Vrednovanje Imenovana ocjenjivačka skupina vrednuje proizvode prema utvrđenim kriterijima.

11 Izvještaj o vrednovanju Nakon provedenog vrednovanja certifikacijsko tijelo dostavlja izvještaj o vrednovanju.

12 Odluka o certifikaciji Certifikacijsko tijelo donosi odluku o certifikaciji na temelju provedenog vrednovanja proizvoda.

13 Nadzor Certifikacijsko tijelo može provoditi nadzore prema zadanim kriterijima.

14 Uporaba certifikata Certifikacijsko tijelo mora nadzirati pravo vlasništva, upotrebe i isticanja certifikata.

15 Pritužbe na dobavljača Svi certificirani podnositelji zahtjeva moraju čuvati sve zapise o prigovorima.

3. ZAKLJUČAK

Hrvatska akreditacijska agencija pridonosi razvoju kvalitete prehrambenih proizvoda kroz akreditaciju certifikacijskih tijela. Certifikacijska tijela se akreditiraju i time dokazuju da su osposobljena za provođenje ocjenjivanja sukladnosti prema normi HRN EN 45011:1998. Do današnjeg dana je akreditirano jedno certifikacijsko tijelo, a tri certifikacijska tijela su u postupku akreditacije za područje certificiranja prehrambenih proizvoda oznakama izvornosti i zemljopisnog podrijetla. Hrvatska akreditacijska agencija pridonosi povećanju povjerenja korisnika u proizvode i certifikacijska tijela. Uspostavljena je dobra suradnja između Hrvatske akreditacijske agencije, Ministarstva poljoprivrede i certifikacijskih tijela. LITERATURA 1. HRN EN 45011:1998 Opći zahtjevi za ustanove koje provode potvrđivanje proizvoda. 2. HAA-Pr-2/1 Pravila za akreditaciju tijela za ocjenu sukladnosti, 13. izdanje, prosinac 2011. 3. Uredba vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. godine o zaštiti oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. 4. Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 84/08, 75/09, 20/10) 5. Pravilnik o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 88/09 i 53/10)


Darko Bošnjak

THE ROLE OF ACCREDITATION IN PROTECTION OF FOOD PRODUCTS THROUGH

DESIGNATIONS OF ORIGIN AND GEOGRAPHIC PROVENANCE

Summary Croatia’s indigenous food products possess the technological, nutritional and organoleptic characteristics of Croatian regions. In Croatia, products are labelled with a designation of origin (OI) and of geographic provenance (OZP). Responsibility for the registration of products is borne by the Ministry of Agriculture, which issues decisions on the registration of products. The procedure for registration of a product has several stages, such as the making of the product specification by the manufacturers' association, the approval of the specification by the Ministry of Agriculture, and the manufacturers’ association’s choice of a certification body that will conduct the certification of the product according to its specification. The Ministry of Agriculture authorizes the certification bodies that may conduct business certification, after which the certification body is accredited in accordance with standard HRN EN 45011 and thus proves to have been trained to perform product certification. The Croatian Accreditation Agency carries out the accreditation of certification bodies and thus verifies that the certification body satisfies all the requirements of standard HRN EN 45011. Keywords: product specification, certification bodies, standard HRN EN 45011, Croatian Accreditation Agency, accreditation


Ljubivoj Cvitaš, Sanja Đonlić

LJUBIVOJ CVITAŠ Tehničko veleučilište u Zagrebu, Zagreb [email protected] SANJA ĐONLIĆ ZASSA d.o.o., Zagreb [email protected]

NOVA ULOGA VJEŽBI IZ UPRAVLJANJA KVALITETOM U OBRAZOVANJU INŽENJERA ELEKTROTEHNIKE I INFORMATIKE


Sažetak Specijalistički diplomski stručni Studij elektrotehnike i informatike na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, već petu generaciju za redom osposobljava buduće inženjere elektrotehnike odnosno inženjere informacijskih tehnologija, educirajući i trenirajući ih za specijalistička znanja struke i neka bazična područja kao što je i područje upravljanja kvalitetom. Pošto je kod diplomskih stručnih studija kod većine kolegija posebni naglasak dan na ravnoteži teoretskih i praktičnih znanja, uočena je potreba da se i kod spomenutog predmeta izvrši reorganizacija u izvođenju vježbi, rješavanja praktičnih zadaća, a na kraju u izradi i prezentaciji seminarskog rada. Pri tom se želi istaći potreba prenošenja praktičnog znanja i iskustva predmetnog predavača iz realnog sektora gospodarstva (područja rada projektnih, proizvodnih, projektnih uslužnih organizacija), kao i gostujućih stručnjaka iz područja sustava upravljanja kvalitetom. Posljednje dvije nastavne godine neprekidno se razvija praktikum kroz novu ulogu vježbi, modeliranjem i rješavanjem problema vezanih uz virtualnu proizvodnu organizaciju, gdje se susreću u primjeni oba specijalistička studija; elektrotehnički i informatički. Primjenjuju se praktično prikladni alati kvalitete, te procesni pristup. Ključne riječi: upravljanje kvalitetom, elektrotehnika, informatičke tehnologije, vježbe.

1. UVOD Kolegij Upravljanje kvalitetom obavezan je predmet na prvom semestru politehničkog specijalističkog diplomskog stručnog studija informatike te politehničkog specijalističkog diplomskog stručnog studija elektrotehnike [1]. Iako su to dva odvojena kolegija, njihov sadržaj je potpuno jednak te je nositelj oba kolegija isti nastavnik. Cilj je predmeta stjecanje osnovnih znanja iz područja upravljanja kvalitetom, a studenti bi trebali savladati prezentirano teoretsko gradivo te pokazati da su sposobni koristiti i neke vještine iz tog područja kao što su alati kvalitete, korištenje procesnog pristupa i drugo. Godišnje specijalistički studij Informatike upiše oko 160 studenata, a specijalistički studij elektrotehnike oko 120 studenata. Satnica predviđa 30 sati predavanja, 12 sati vježbi, a 3 sata su predviđena za konzultacije u vezi seminarskog rada. Obzirom na broj studenata, auditorne vježbe su organizirane u pet grupa. Pri izradi seminarskih radova potiče se timski rad tako da se traži da u izradi seminarskog rada učestvuje od minimalno 2 do maksimalno 10 studenata.



2. ISHODI UČENJA ZA KOLEGIJ UPRAVLJANJE KVALITETOM

Kolegij Upravljanje kvalitetom koji se predaje na navedenim studijima, rezultira sa osam osnovnih ishoda učenja. Student koji nakon upisa ovog predmeta, odsluša nastavu, te odradi druge prateće sadržaje predmeta, trebao bi moći dokazati da je preuzeo znanje i vještine koje su predviđene i isporučene od strane predavača i asistenta. U tabeli 1 je prikazana je lista glavnih ishoda učenja sa pripadnim komentarima. Jasno je da osim tih ishoda učenja postoje i drugi, koji nisu specificirani, ali su očekivani i u vezi su sa glavnim ishodima. Tabela 1: Glavni ishodi učenja Ishod učenja Komentar

1 ocijeniti ispunjenje propisa i normi koje reguliraju kvalitetu proizvoda ili usluge

studenti su upoznati sa važnosti zakonskih propisa iz područja struke

2 odabrati prikladan alat kvalitete za rješenje nesukladnosti procesa, proizvoda ili usluge

sadržaj kolegija obuhvaća 7 osnovnih alata kvalitete te neke od najvažnijih analitičkih metoda

3 izmjeriti stupanj stabilnosti i varijabilnosti procesa

istaknuta je važnost mjernih metoda, prikazane su osnovne statističke tehnike kao i upotreba kontrolnih karata

4

napisati izvještaj o poduzetim korektivnim ili preventivnim radnjama ( prema Upravi, kupcu ili nekoj drugoj zainteresiranoj strani).

prakticira se metoda 8 disciplina te potiče promišljanje rješavanja korijenskog uzroka problema

5 izgraditi sustav osiguranja kvalitete na modelu radne organizacije ili institucije

uz pomoć nastavnika i gostujućih specijalista kvalitete modeliraju se primjeri organizacije procesa prema zahtjevima ISO 9001:2008

6

predložiti aktivnosti koje će uvesti poboljšanje u postojeće procese u organizaciji, povećati efikasnost i smanjiti troškove

„brainstorming“ na primjerima problema iz zadaća u ad hoc formiranim timovima, pod moderacijom nastavnika

7 upravljati sustavom kvalitete u izabranom modelu radne organizacije ili institucije

kroz primljenu teorijsku osnovu, preko slučajeva - primjera zadanih kao tema seminarskih radova

8 osmisliti dokumentirani postupak koji će opisati neki proces u procesnom modelu organizacije

specijalistički stručni studij traži što više praktičnih primjera iz područja elektrotehničke i informatičke struke

Ako ishode učenja prihvatimo kao svojevrsne zahtjeve na „proizvod“ koje nastavnik mora realizirati u tijeku 11 predviđenih tjedana za nastavu, postavlja se pitanje izbora i prilagodbe nastavnog modela koji će rezultirati navedenim. Pri tom je uočljivo, da zbog profila studija (diplomski specijalistički stručni), mora biti osigurana prikladna ravnoteža između teoretskih i praktičnih znanja. Stoga sadržaj predmeta treba držati teoretsku osnovu znanja, a način prezentacije sadržaja kao i izbor zadaća te sa njima povezanih vježbi treba dati što više praktičnih znanja koja će biti odmah primjenljiva u okviru struke i budućeg ili sadašnjeg



radnog okruženja polaznika (gotovo svaki drugi student specijalističkog studija je zaposlen). Praktično znanje i dugogodišnje radno iskustvo predmetnog predavača iz realnog sektora gospodarstva u tome značajno pridonosi, kao i gostovanja stručnjaka iz područja razvoja sustava upravljanja kvalitetom na predavanjima ili auditornim vježbama.

3. SADRŽAJ KOLEGIJA Sadržaj kolegija obuhvaća gradivo potrebito da kod studenta sazrije prihvaćanje zahtjeva norme u prirodnom procesu povezivanja situacija iz prakse sa rješenjima koja osiguravaju zadovoljstvo kupaca, te povećavaju vjerojatnost dugotrajnog opstanka organizacije u poslovnom okruženju [2]. Kao i u stvarnim situacijama uvođenja sustava upravljanja kvalitetom, najvažniji proboj je onaj koji se dešava „lomljenjem“ otpora sudionika (zaposlenika) prema ustaljenoj rutini, te prihvaćanjem da moto „radi kako je napisano - napiši kako radiš“ jest jedan od temelja kulture kvalitete. Studentima tehničkih studija zbog toga treba pristupiti „tehničkim jezikom“, te rečeni proboj postići povezivanjem inženjerskog pristupa rješavanja problema (baziranog na činjenicama, analizi i sintezi) sa uvijek svježim i danas primjenljivim razmišljanjima gurua kvalitete. Kad se tome dodaju, i na konkretnim primjerima situacija iz industrijske prakse, objasne ključni zahtjevi prema ISO 9001:2008, postiže se kod studenata uočljivo prihvaćanje značenja uloge kolegija u njihovom temeljnom obrazovanju kao budućih inženjera specijalista struke. Nastavno rečenom, sustav upravljanja kvalitetom vizualizira se kroz šest osnovnih domena koje ga nose u prezentiranom modelu prema slici 1. Radi se o: a) procesima, b) proizvodu, c) organizaciji, d) dizajnu i projektiranju, e) interakciji s dobavljačima, te na kraju f) interakciji s kupcima. Unutar tih domena posebno su istaknuta područja koja su važna inženjerima elektrotehnike i/ili informatike te ih oni kao takve lakše prihvaćaju i razumiju. Također se unutar navedenih područja gradiva nalaze svih sedam osnovnih alata kvalitete [3]. Tako npr. prikupljanje podataka i izrada i primjena histograma vezani su uz ulaznu kontrolu zamišljene organizacije, kontrolne karte i korelacijski dijagrami prate predavanje u vezi sposobnosti i stabilnosti procesa, dijagram toka i pareto dijagram uključeni su u predavanje na kojem se objašnjava FMEA metoda procesa, a Ishikawin dijagram uzročno-posljedičnih veza dio je teme koja obrađuje metodu osam disciplina. Osim spomenutih metoda, dio gradiva su i PDCA krug, metodologija 6 sigma, upotreba ključnih pokazatelja učinka, kontrola faza razvoja ili projektiranja, FMEA dizajna, a posebna pažnja se daje u elementima metode upravljanja rizicima. Uz temu „organizacija“ vežu se strategijski alat SWOT te metoda 5S. Svi se spomenuti alati i metode dodatno vježbaju u okviru auditornih vježbi ili su dodatno i tema neke od zadaća. Obzirom na ograničenje satnice, za potpuniju simulaciju primjene alata i metoda nedostaje vremena. Povoljno je studente podijeliti u manje grupe kako bi se potaklo na osobni angažman svakog studenta u vježbi te probudili „spavači“. Dodatni pokretač angažmana studenata je obavezni seminarski rad sa temom vezanom za područje sustava upravljanja kvalitetom uz obaveznu primjenu barem jednog od osnovnih alata kvalitete. Tema koja je posebno zanimljiva studentima elektrotehnike i informatike je dizajn i projektiranje, što je ujedno i poveznica oba studija te prilika za korištenje interakcije u vježbama i zadaćama na tu temu. SWOT analiza kao ishodišni alat definiranja strategije organizacije također je vrlo česta tema seminarskih radova, vjerojatno zbog mogućnost sagledavanja i osobnih poslovnih opcija u uvjetima posvemašnje društvene i gospodarske krize. Izbor strategije te definiranje mjera koje će ostvariti naznačene ciljeve idu nešto teže, što se može pripisati manjku životnog i poslovnog iskustva, a i nedostatku uspješnih strategija u hrvatskom društvu općenito.



Kao literatura uz nastavno gradivo preporuča se štivo domaćih autora obzirom na dostupnost, aktualnost i rječnik izraza [4][5][6]. Slika 1 - Prezentirano gradivo, primijenjeni alati i metode



4. NASTAVNI MODEL

4.1 Plan predavanja i vježbi

Plan predavanja podijeljen je u devet cjelina. Za uvod u nastavni predmet, predviđa se upoznavanje sa općim pojmovima i definicijama iz područja upravljanja kvalitetom i svim zahtjevima norme ISO 9001:2008, u ukupno 7 nastavnih sati. Na predavanjima koji potom slijede, prelazi se na model edukacije koji sadrži savladavanje praktičnih znanja u prikupljanju podatka, prezentaciji istih, analizi i pokretanju mjera, uz FMEA analizu i druge alate. Paralelno s tim dijelom gradiva provode se i auditorne vježbe koje ili prate temu predavanja ili su vezane tematski na prethodno zadanu zadaću koju studenti samostalno rješavaju. Na slici 2 prikazana je interakcija predavanja, vježbi i zadaća. Slika 2 - Interakcija predavanja, vježbi i zadaća



Kako bi se smanjio broj studenata u grupi, auditorne vježbe organizirane za sada u pet studentskih grupa, i osiguran je prostor koji omogućava provođenje timskog rada, diskusije te zapise rezultata „brainstorminga“ ili modela organizacijskih sustava nad kojima se provodi vježba. Studenti pokazuju interes kada se obrađuje problem iz neke od organizacija gdje je nastavnik ili gostujući stručnjak za SUK, bio izravni sudionik te stečenim iskustvom može ilustrirati sve aspekte problema, greške odnosno nesukladnosti. Posebno su zanimljive situacije na relaciji voditelj - zaposlenici, gdje zaposleni studenti imaju i osobna (pretežno negativna) iskustva. Glavni cilj vježbi je aktivirati što više nazočnih studenata u rješavanje „slučaja“, korištenjem metode ili alata kvalitete koji je prikladan i predviđen u okviru sadržaja vježbe.

4.2 Uloga zadaća Izrada zadaća u okviru nastavnog modela ima dvojaku namjenu: a) omogućava pripremu studenata za sudjelovanje na auditornim vježbama i b) jedan je od elemenata sustava kontinuiranog praćenja nastave odnosno bodovanja tog praćenja. U semestru se zadaje ukupno pet zadaća i svaka od njih ima drugačiju svrhu i cilj. Tako se prva zadaća zadaje već nakon uvodnog predavanja koje obuhvaća opće pojmove i definicije kvalitete. U zadaći se traži od studenata da opišu sustav upravljanja kvalitetom u organizaciji u kojoj su zaposleni, posebno kako se kontrolira kvaliteta poslovnih procesa i proizvoda na konkretnom primjeru. Studen treba upisati kako vidi svoju ulogu u tim procesima odnosno u formalnom ili neformalnom sustavu upravljanja kvalitetom. Za nezaposlene studente preporuča se da opišu sustav u zgradi u kojoj stanuju, sportskom klubu u kojem su aktivni ili instituciji koju pohađaju. Sve studente se potiče da u zadaći iznesu svoje ideje o mogućem unapređenju kvalitete u sustavu koji su opisali. Studenti svoje zadaće šalju u pdf formatu mailom u zato posebno kreiran poštanski sandučić. Analizom poslanih profila iz prve zadaće nastavnik je u stanju pripremiti uloge za vježbe koje slijede (npr. timovi za FMEA analizu, SWOT analizu i druge), kako bi postojeća (pa makar i elementarna) iskustva studenta iskoristio u aktivnostima brainstornimga i zajedničkog rada na metodama koje su predviđene programom. Druga zadaća služi za oblikovanje modela virtualne organizacije i u njoj zadanih procesa. Model , npr. razvoj i proizvodnja upravljačkog uređaja prometnog semafora što uključuje i razvoj programske podrške za programibilni logički kontroler, služi u vježbama za FMEA analizu, kontrolu stabilnosti procesa, uvođenje ključnih pokazatelja učinka kao i za vježbanje metode osam disciplina. Pri tom budući specijalisti elektrotehnike obrađuju procese razvoja i konstrukcije zamišljenog proizvoda, tehnološku pripremu proizvodnje, sam proces proizvodnje i montaže te nabavu dijelova. Budući specijalisti informatičkih tehnologija razrađuju proces analize zahtjeva, dizajna programske arhitekture, kodiranja testiranja, stavljanja u pogon te kontinuiranu podršku korisniku. Rezultati najboljih zadaća, prezentiraju se na vježbama, komentiraju i koriste kao podloga za vježbu. Treća, četvrta i peta zadaća vezani su na model koji je opisan u drugoj zadaći tako da čine jednu logičku cjelinu te opisuju različite pojavnosti koje student s velikom vjerojatnošću može sresti i u stvarnom poslovnom okruženju. Na slici 3 prikazan je primjer zadavanja pete zadaće. Za svaku novu generaciju studenata virtualni model se mijenja (npr. upravljački uređaj željezničkog pružnog prijelaza umjesto semafora), ali se obavezno zadržava interakcija elektrotehnike i informatike u glavnom (proizvodnom) procesu zamišljene organizacije.



Slika 3 - Primjer zadaće

4.3 Seminarski rad Seminarski radovi zadaju se u dogovoru sa studentima, a dogovori oko tema počinju sa završetkom petog predavanja što odgovara otprilike prijeđenih 50% planiranih tema. Seminarski rad rezultat je timskog rada od minimalno 2 do maksimalno 10 studenata, a izabrana tema treba se, ako je ikako moguće, odnositi na neki konkretan slučaj. pri tom treba imati na umu da postoji jedna ili više dodirnih točaka sa sadržajem predmeta, alatima kvalitete ili metodama koje su bile predavane i vježbane. Studentima su kao predložak ponuđene i „opće“ teme koje ih trebaju motivirati za izbor neke koja bi bila više specifična i povezana sa područjem struke u kojoj su aktivni ili za područje koje preferiraju kao buduće zanimanje. Tako se npr. nude sljedeće teme:

• Prikaz korektivnih i prijedlog preventivnih mjera (s obrazloženjem) koje su poduzete ili je poduzimanje u toku u nekoj organizaciji

• Analiza stabilnosti nekog poznatog procesa te opis mjera za održavanje/poboljšanje te stabilnosti

• Mjerenje jednog ili više procesa u nekoj organizaciji primjenom ključnih pokazatelja učinka

• Primjena SWOT analize nad dijelom organizacije ili tržišta (vezano uz gospodarsku krizu)

• Projekt poboljšanja sustava upravljanja kvalitetom u konkretnoj organizaciji (npr. komunikacije između funkcijskih cjelina, upravljanje dokumentacijom, podrška prodaji..)

• Prijedlozi mjera te koncept provedbe za uvođenje sustava upravljanja kvalitetom u manjim organizacijama (obrt, tvrtke sa manjim brojem zaposlenih)



5. ZAKLJUČAK Novom organizacijom auditornih vježbi te uspostavljanjem jake interakcije sa sadržajem zadaća, postignut je pomak prema cilju: uspostaviti ravnotežu teoretskih i praktičnih znanja koji studenti preuzimaju u okviru predviđenih ishoda učenja. Ostvaren je veći obim prenošenja praktičnog znanja i iskustva predavača (nositelja predmeta ili pozvanog predavača). Teme i modeli organizacija bolje su prilagođeni ciljnim strukama; elektrotehnici i informatičkim tehnologijama, a korišten je i odgovarajući sinergijski učinak nastao iz činjenice da na vježbama učestvuju i timski rade studenti oba specijalistička usmjerenja. Tako nastala multidisciplinarnost bolje prikazuje stvarne situacije u radnim organizacijama, te naglašava potrebu zajedničkog djelovanja specijalista raznih struka. Ipak, uočljivo je da postoji još značajan prostor za usavršavanje nastavnog modela. Prvenstveno preko izbora dodatnih primjera iz prakse, uvođenja dodatnih video zapisa, i aktivnosti na temelju analiza studentskih anketa. Praćenje trendova vezanih za nove tehnologije oba studija, a koji mogu rezultirati nekim novim poslovnim situacijama ili promjenama organizacijskih sustava, treba biti osiguranje da će i sljedeće generacije studenata, kroz kolegij Upravljanje kvalitetom, dobiti vrijedan sadržaj upotrebljiv u postojećoj ili budućoj radnoj praksi.

LITERATURA [1] Tehničko veleučilište u Zagrebu, http://moj.tvz.hr/php/popis_pred_ex.php?stu=6&predmet=18307, 2012. [2].Lj. Cvitaš, Upravljanje kvalitetom , predavanja S1-S8, PowerPoint prezentacija, TVZ, www.tvz.hr [3] H. Lieb, Exercise Quality Management, Fraunhofer IPT, RWTH Aachen, 2009. [4] T. Lazibat, Upravljanje kvalitetom, Znanstv. knjiga, Zagreb, 2009 [5] I. Oslić, Kvaliteta i poslovna izvrsnost, MEP Consult, Zagreb, 2008 [6] O. Štajdohar-Pađen, Olga, Plivati s ISO-m i ostati živ, Kigen, Zagreb, 2009

THE NEW ROLE OF EXERCISES IN QUALITY MANAGEMENT IN THE EDUCATION OF ELECTRICAL AND IT ENGINEERS

Summary Specialist graduate professional Studies in Electrical Engineering and IT Technologies at the Polytechnic of Technical Science in Zagreb are already educating and training the fifth consecutive generation of future electrical and IT engineers in specialist skills and other fundamental fields, such as the field of Quality Management. Because of the necessity of achieving a balance between theoretical and practical knowledge, there is a need for the reorganization of the above course in relation to conducting exercises, solving practical tasks and, finally, preparing and presenting seminar work. What is of the utmost importance is the need for transfer, to the students, of the practical knowledge and experience of lecturers from the real sector of the economy (design, manufacturing and service organizations) and guest experts in the field of Quality Management. For the last two years the practical has been developing constantly through the new role of exercises, with modelling and solving problems relating to a virtual manufacturing organization, where the two specialist fields, Electrical and IT Engineering, find their unique application. There are practical applications of appropriate quality tools, supported by a process approach. Keywords: quality management, electrical engineering, information technology, practicum.


prof.dr.sc. Vera Ćubela Adorić, Goran Đurđević

Prof.dr.sc. VERA ĆUBELA ADORIĆ, GORAN ĐURĐEVIĆ Sveučilište u Zadru, Zadar [email protected], [email protected]

PRIRUČNIK ZA KVALITETU KAO KATALIZATOR RAZVOJA VISOKOG UČILIŠTA: PRIMJER SVEUČILIŠTA U ZADRU


Sažetak Kao temeljni akt sustava osiguravanja kvalitete na visokom učilištu, priručnik za kvalitetu trebao bi služiti osiguravanju i unaprjeđivanju svih vidova djelovanja učilišta i, u tom smislu, reflektirati i pridonositi njegovoj razvojnoj orijentaciji prema ciljevima znanstvene, nastavne, stručne i upravljačke izvrsnosti. Ovaj rad donosi prikaz rezultata analize priručnika za kvalitetu na Sveučilištu u Zadru, odnosno njegovim pojedinim sastavnicama. Kao pokazatelji (i) razvojne orijentacije korišteni su, između ostalog, planiranje revizije studijskih programa, praćenje osposobljavanja i napredovanja nastavnog i administrativnog osoblja, periodična analiza sustava osiguravanja kvalitete, kontinuirano provođenje unutarnje prosudbe, aktiviranje svih dionika u sustavu itd. Uz očekivanu sličnost među aktima pojedinih sastavnica, kao i njihovu načelnu podudarnost s relevantnim nacionalnim i europskim aktima i standardima kvalitete, utvrđene su i određene razlike u definiranju uloge sustava osiguravanja kvalitete u postizanju razvojnih ciljeva. Također, uočeni su i neki nedostaci (npr. nedostatak mehanizama za kontinuiranu reviziju studijskih programa, nedefiniranost načina provedbe unutarnje prosudbe, neuključivanje svih dionika u sustavu) koji upućuju na potrebu revizije kako bi se sustav osiguravanja kvalitete poboljšao i unaprijedio. Ključne riječi: visoko učilište, priručnik za kvalitetu, ciljevi razvoja

1. UVOD

Priručnik za kvalitetu jedan je od temeljnih akata u osiguravanju i unaprjeđivanju kvalitete u visokom obrazovanju, koji omogućuje uvid u sustav osiguravanja kvalitete na visokom učilištu ili njegovoj pojedinoj sastavnici kao i u pojedine dionike toga sustava te područja i procedure osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. U pravilu, priručnike donosi povjerenstvo za kvalitetu (ili neko drugo tijelo sličnog naziva, ovisno o sastavnici), a prihvaća ga stručno ili fakultetsko vijeće ako je riječ o aktu sastavnice, odnosno senat ukoliko je riječ o sveučilišnom aktu. Sveučilište u Zadru integrirano je sveučilište koje u svom sastavu ima 26 odjela i 3 centra. Aktualni ustroj sustava osiguravanja kvalitete određen je Pravilnikom o sustavu osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Zadru[7] iz 2010. godine, koji definira, između ostalog, da svaka sastavnica treba imati vlastito povjerenstvo za kvalitetu i izraditi vlastiti priručnik za kvalitetu. Prema podacima Ureda za osiguravanje kvalitete Sveučilišta u Zadru, sve sveučilišne sastavnice su u vrijeme provedbe ove analize imale povjerenstvo za kvalitetu s 3-7 članova[27]. Podaci o priručnicima sastavnica nisu dostupni na stranici Ureda već na mrežnim stranicama



pojedinih odjela. U ovome radu analizirani su priručnici 15 sastavnica koji su u vrijeme provedbe ove analize bili dostupni na njihovim stranicama[10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24]. Premda je Pravilnikom na razini Sveučilišta definirana izrada samo Zajedničkih kriterija, mjerila i standarda kvalitete[28], u ožujku 2012. godine donijet je i sveučilišni priručnik[9]. Slika 1. Analizirani priručnici prema područjima znanosti u kojima su sastavnice

humanističke

društvene

prirodne,tehničke iostale

2. PRIRUČNICI ZA KVALITETU KAO KATALIZATORI RAZVOJA

S obzirom na to da je cilj visokog učilišta i pojedinih sastavnica postizanje izvrsnosti u nekoliko aspekata (znanstvena, nastavna, stručna, administrativna), priručnik za kvalitetu može i treba pridonositi takvoj razvojnoj orijentaciji visokog učilišta kao i svake pojedine sastavnice zasebno. Mogući pokazatelji te orijentacije su, između ostalog, planiranje revizije studijskih programa, praćenje osposobljavanja i napredovanja nastavnog, znanstvenog i administrativnog osoblja, periodična analiza sustava osiguravanja kvalitete, kontinuirano provođenje unutarnje prosudbe, aktiviranje svih dionika u sustavu itd. U ovome radu analizirani su pokazatelji takve, razvojne orijentacije u priručnicima za kvalitetu 15 sastavnica Sveučilišta u Zadru. Polazna pretpostavka u analizi, kao i pri odabiru parametara razvojne orijentacije, bila je da je temelj razvoja i napretka sveučilišne sastavnice postavljanje analiza, prosudbi i mjerila postojećeg stanja s ciljem uočavanja mogućeg napredovanja, zatim definiranje postupaka za ostvarivanje napretka i, konačno, praćenje pokazatelja toga zacrtanog napretka. U tom smislu, u analizama, prosudbama, mjerilima i postupcima obuhvaćenima priručnikom za kvalitetu koji doista predstavlja potencijalni katalizator razvoja sastavnice trebalo bi biti moguće identificirati jasne parametre njezine razvojne orijentacije. Za potrebe takve, sadržajne analize u ovome radu definirani su sljedeći parametri razvojne orijentacije, koji su djelomično vezani uz ESG standarde i kriterije AZVO i ENQA [1, 2, 3, 5, 8, 25, 26]: Planiranje revizije studijskih programa. Ovaj pokazatelj eksplicite je definiran u ESG 1.2.1. (Odobravanje, praćenje i periodična vrednovanja programa i kvalifikacija). Preporuka AZVO-a i ENQA-e je definiranje formalnih mehanizama za odobravanje, periodično vrednovanje i praćenje programa i kvalifikacija [2, 5, 8, 25, 26]. Jedan od takvih mehanizama je anketiranje poslodavaca i predstavnika tržišta rada kako bi se dobile relevantne informacije. Obveza nositelja studijskog programa je pronalaženje vanjskih recenzenata. Preporučuje se periodično revidiranje sukladno modernim dosezima znanstvenog područja i polja kojemu konkretni studijski program pripada, što uključuje uvođenje novih kolegija, načine izvedbe nastave (redovna, izvanredna, učenje na daljinu, e-učenje), izradu i objavljivanje jasno iskazanih ishoda učenja te dostupnost prikladnih izvora za učenje kao i praćenja napretka i uspjeha studenata [1, 2, 3, 4, 5, 6, 8, 25, 26]. Zajednički kriteriji, mjerila i standardi kvalitete Sveučilišta



u Zadru preporučuju sastavnicama uključivanje predstavnika civilnog i gospodarskog sektora u izradu studijskih programa, te vanjskih recenzenata kod vrednovanja programa. Također, sastavnice bi trebale imati jasne kriterije pri izradi studijskih programa koji se temelje na analizi upisnih kvota (tj. njihove svrhovitosti i društvenih potreba), te na jasnoj metodologiji određivanja ishoda učenja. Sami studijski programi moraju biti dostupni na mrežnim stranicama i kontinuirano ažurirani s obzirom na dopušteni postotak promjena godišnje. Preporuka je da se studijski programi analiziraju i usporedbom s drugim odjelima Sveučilišta ne samo radi izbjegavanja mogućih preklapanja već i radi moguće suradnje (npr. kod izbornih kolegija, s ciljem uspostavljanja učinkovitoga sustava takvih kolegija na razini Sveučilišta...). Praćenje osposobljavanja i napredovanja znanstvenog, nastavnog i administrativnog osoblja. Sukladno ESG 1.4, te odgovarajućim kriterijima i smjernicama AZVO, kao i sveučilišnim dokumentima [9,28], Sveučilište i njegove sastavnice trebali bi imati metode za provjeru kvalificiranosti i stručnosti znanstvenog, nastavnog i administrativnog osoblja. Mehanizmi praćenja znanstvene produkcije, napredovanja i usavršavanja uključuju samoevaluaciju, izradu i praćenje plana osobnog napredovanja znanstvenika, izradu vremenika napredovanja na sastavnici, godišnja izvješća o projektima itd. Osposobljavanje i napredovanje nastavnog osoblja povezano je s poznavanjem i razumijevanjem sadržaja kolegija koji poučavaju, te s raspolaganjem svim potrebnim vještinama i iskustvom za učinkovito prenošenje znanja studentima u različitim nastavnim kontekstima. Povratne informacije od strane studenata, peer review i samoevaluacija nastavnika najčešći su mehanizmi dobivanja povratnih informacija na kojima se temelji praćenje i unaprjeđivanje kvalitete nastavnog procesa. Administracija se također može evaluirati od strane ostalih dionika (studenti/ce, znanstveno i nastavno osoblje). Odlasci na stručna usavršavanja zajednička su mogućnost za napredovanje svom osoblju. Periodična analiza sustava osiguravanja kvalitete. Ova analiza zapravo je pretpostavka za kontinuirani razvoj i unaprjeđivanje, a uključuje mehanizme poput samoanalize (samovrednovanja) te unutarnje i vanjske neovisne periodične prosudbe (audit). Stoga bi u relevantnim aktima bilo važno definirati sve njezine aspekte (vremenik, postupkovnik, broj članova povjerenstava itd.). Kontinuirano provođenje unutarnje prosudbe ključno je kako bi se definiralo postojeće stanje i u fazi naknadnog praćenja napravila očekivana poboljšanja koja će dovesti do napretka. Premda je Pravilnikom o sustavu osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Zadru definirano samo sveučilišno povjerenstvo za unutarnju prosudbu, Zajednički kriteriji, mjerila i standardi kvalitete otvaraju mogućnost formiranja takvih povjerenstava i na razini pojedinih sastavnica. Aktiviranje svih dionika u sustavu. Aktivno sudjelovanje svih dionika (znanstveno, nastavno i administrativno osoblje, studenti/ce i vanjski dionici) u tijelima sustava osiguravanja kvalitete, pojedinim specijaliziranim povjerenstvima i radnim grupama na izradi, ažuriranju i revidiranju akata sastavnice, kontinuiranom praćenju provedbe procedura osiguravanja kvalitete te planiranju mjera za unaprjeđivanje kvalitete, pokazatelj je svijesti o značaju sinergičnog djelovanja i odgovornosti svih relevantnih aktera za sveukupni razvoj sastavnice i promicanje kulture kvalitete. SWOT analiza. Uključivanje ove analize i propisivanje načina i mehanizama njezine provedbe upućuje na pozicioniranje sastavnice te njezine mogućnosti i težnje k napredovanju, posebno u dijelovima koji se odnose na prednosti i mogućnosti. Mobilnost svih dionika. S obzirom na to da omogućuje učinkovitu razmjenu iskustava u znanstvenom i nastavnom radu, planiranje mobilnosti nastavnika, studenata i drugog osoblja također je važan pokazatelj mogućeg pravca razvoja pojedinih sastavnica i Sveučilišta. Uz sadržaj priručnika, analizirani su i njihovi formalno-tehnički aspekti. Pritom je utvrđeno, između ostalog, da se priručnici dosta razlikuju po opsegu (između 10 i 84 stranica) te po vremenu izrade (najstariji u veljači 2009. godine a najnoviji u ožujku 2012. godine). U vezi s



potonjim, važno je istaknuti da je većina priručnika donijeta u roku koji je, zapravo, bio definiran Pravilnikom o sustavu osiguravanja kvalitete iz 2010. godine. Uz to, činjenica je da je nakon donošenja Pravilnika intenziviran rad cijeloga sustava, uključujući odjelna povjerenstva za kvalitetu. U skladu s tim, tendenciji da su stariji priručnici po opsegu manji a oni koji su novijeg datuma u pravilu opsežniji vjerojatno je pridonijelo širenje znanja o pojedinim segmentima kvalitete i, općenito, kulture kvalitete. Navedeno treba imati u vidu i pri interpretiranju rezultata sadržajne analize priručnika, koji su podrobnije opisani u narednom pododjeljku, zajedno s nekim drugim podacima o njihovoj sličnosti u formalnom pogledu.

2.1. Sličnosti i razlike među priručnicima

Unatoč ranije navedenim razlikama u opsegu, većina analiziranih priručnika vrlo je slično strukturirana i uključuje sljedeće cjeline: uvod, organizacija sustava za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete na sastavnici, studiji, studenti, osiguravanje kvalitete nastave i nastavnog osoblja, osiguravanje kvalitete resursa za podršku studentima, postupci za analizu uspješnosti sustava kvalitete. Ova se podjela ponavlja u sedam analiziranih priručnika, a s manjim izmjenama u još četiri. Sličnost jasno upućuje na postojanje zajedničkog obrasca, koji se, međutim, u samim priručnicima ne evidentira. Nadalje, sličnosti postoje i u, najčešće tabličnom, prikazivanju prijedloga budućih anketa i analiza. Na takav se način definira anketiranje studenata o nastavnom procesu i o radu tajništva, zatim anketiranje poslodavaca, prikupljanje ulaznih podataka o studentima (završena srednja škola, atraktivnost studijskog programa itd.), izlaznih podataka (stavovi završenih studenata prema studiju i studijskom programu) itd. Priručnici također sadrže upute za samoanalizu (u pravilu, referenca na relevantne zakonodavne akte), SWOT analizu, te samovrednovanje nastavnika. Sličnost posebno dolazi do izražaja i u uvodnome dijelu priručnika, u kojem se redovito naglašava referiranje na relevantne europske i nacionalne akte. Zanimljivo je da, unatoč tome što se pritom posebno podcrtavaju ESG standardi i kriteriji, struktura priručnika ne slijedi te standarde. Osnovni rezultati provedene sadržajne analize, sukladno ranije definiranim pokazateljima razvojne orijentacije, mogu se rezimirati na sljedeći način (usp. i Tablicu 1.): Planiranje revizije studijskih programa prikazano je, najčešće u tabličnom formatu, opisom cilja, nositelja (u pravilu, stručno vijeće sastavnice), postupka i odgovarajuće radne skupine (čiji se sastav, međutim, ne precizira), dostupnosti rezultata i dinamike provedbe. Predviđena dinamika je različita: svakih tri ili pet godina, ovisno o sastavnici. Sam tijek postupka, odnosno pokazatelji koji su preduvjet za promjenu, u nekim priručnicima uopće nisu definirani. U ostalima uglavnom nisu jasno definirani, a u većini se predviđa isključivo anketiranje različitih skupina (nastavnici, studenti, završeni studenti, poslodavci). U dvama priručnicima se, u dijelu o stručnoj djelatnosti, predviđa eventualna promjena studijskog programa i uz preporuku stručnih udruga. Nadalje, u vrlo malom broju priručnika govori se o ishodima učenja, koji su važan aspekt revizije programa. Uz opće zanemarivanje e-učenja, uočljiv je nedostatak prikazivanja mehanizama za razvoj novih studijskih programa, o kojima se govori samo u dvama priručnicima. Kao pokazatelji razvojne orijentacije, mehanizmi praćenja osposobljavanja i napredovanja znanstvenog, nastavnog i administrativnog osoblja općenito nisu dostatno razrađeni u priručnicima. U svim analiziranim dokumentima se predviđa prikupljanje povratnih informacija, kao osnova za planiranje osposobljavanja i napredovanja osoblja, putem samoevaluacije znanstvenog i/ili nastavnog rada, studentske evaluacije nastavnog rada te rada tajništva (kao najčešće zastupljenog dijela administracije na sastavnicama). U vezi s potonjim, zanimljivo je da se o rezultatima u pravilu informira samo stručno vijeće sastavnice.



Razlog je vjerojatno u činjenici da su tajnik/ca na većini sastavnica trenutno jedino administrativno osoblje i, kao takvi, uglavnom nazoče sjednicama vijeća kao zapisničari. No, iz perspektive mogućeg razvoja ne samo ovih djelatnika već nenastavnog osoblja općenito (koje, u nekim slučajevima, uključuje i npr. djelatnike knjižnice), takav način informiranja ne može se ocijeniti primjerenim. Neki drugi oblici evaluacije, praćenja i osposobljavanja, kao što su peer review, sudjelovanja na seminarima, radionicama i drugim oblicima dodatnog osposobljavanja i usavršavanja, u priručnicima su općenito podcijenjeni i/ili sasvim zanemareni, posebice kad je riječ o administrativnom osoblju. Periodična analiza sustava osiguravanja kvalitete moguća je kroz samoanalizu (samovrednovanje), unutarnju i vanjsku neovisnu periodičnu prosudbu (audit) te SWOT analizu. Premda se u pojedinim slučajevima samoanaliza izjednačava sa SWOT analizom, u većini priručnika ipak su razdvojene. No, kod samoanalize uočljivo je referiranje na relevantne zakone (Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju) i upute (npr. Upute za sastavljanje Samoanalize visokih učilišta u sastavu sveučilišta i Upute za sastavljanje Tablica uz samoanalizu visokog učilišta u sastavu sveučilišta). Iako je praćenje relevantnih akata očekivano i poželjno, nedostatno se navode i uvažavaju specifičnosti pojedine sastavnice. Za razliku od samoanalize, SWOT analiza je u pravilu detaljnije objašnjena. Načelo provedbe predviđa da nositelji kolegija izrađuju izvješća o radu a uprava sastavnice godišnje financijsko izvješće o poslovanju, zatim da povjerenstvo izrađuje agregirano izvješće o provedenim analizama, dok pročelnik/ca izrađuje izvješće o realizaciji postavljenih ciljeva. Temeljem navedenih izvješća izrađuje se SWOT analiza na razini sastavnice. Unutarnja prosudba se u većini priručnika uglavnom ni ne spominje ili se, u slučaju da se o njoj govori, izjednačava sa samoanalizom. Jedan od uzroka izostavljanja unutarnje prosudbe može biti u već spomenutoj činjenici da sveučilišni Pravilnik o sustavu osiguravanja kvalitete ne predviđa (ali ni ne priječi!) tijela za unutarnju prosudbu na razini sastavnice. Vanjska prosudba ne spominje se ni u jednom priručniku, premda su – kao što pokazuje i aktualno iskustvo na Sveučilištu i njegovim sastavnicama – pripreme za nju važan motivator promjena i poboljšanja u radu pojedinih tijela i sustava u cjelini. Mobilnost donekle razrađuje ili barem spominje nešto manje od polovine analiziranih priručnika. Pritom se odnosi uglavnom na znanstveno-nastavno osoblje i studente, ali ne i na administrativno osoblje. Element koji također nedostaje u priručnicima su mehanizmi provedbe i odgovornosti za povećanje uključenosti u mobilnost. Aktiviranje svih dionika, kao pretpostavka razvijanja kvalitetnog i učinkovitog sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete na sastavnici, prema ovim aktima uglavnom je zanemareno. U pravilu, pri definiranju tijela sustava kvalitete na sastavnici navode se znanstveno-nastavno osoblje i studenti. Neuključivanje administrativnog osoblja kao stalnoga člana odjelnog povjerenstva za kvalitetu vjerojatno se može pripisati činjenici da ovu skupinu dionika na odjelima predstavljaju samo odjelni tajnici. Predstavnici vanjskih dionika nešto su zastupljeniji ne samo u odjelnim povjerenstvima već i kao članovi radnih skupina odnosno suradnici na odjelnim aktima i dokumentima kao što su ankete za poslodavce. Važno je istaknuti, međutim, da podaci Ureda o aktualnom sastavu povjerenstava sastavnica[27] pokazuju drukčiju i puno bolju sliku: uz znanstveno-nastavno osoblje, članovi odjelnih povjerenstava su studenti (14 sastavnica), vanjski dionici (8 sastavnica) i administrativno osoblje (2 sastavnice). Ova diskrepanca jasno upućuje na nedostatno ažuriranje izmjena i revidiranje priručnika na većini sastavnica.



Tablica 1. Zastupljenost pojedinih pokazatelja razvojne orijentacije u priručnicima za kvalitetu 15 sastavnica Sveučilišta u Zadru

POKAZATELJ RAZVOJNE ORIJENTACIJE broj priručnika

planiranje revizije studijskih programa

ishodi učenja 4

e-učenje 1

razvoj novih studijskih programa 2

revizija uz sudjelovanje stručnih udruga 2

praćenje osposobljavanja i napredovanja znanstvenog, nastavnog i administrativnog osoblja

samoevaluacija nastavnika 15 studentska evaluacija 15 evaluacija rada administracije 15 peer review 0

unutarnja prosudba spominjanje 6

kontinuirana provedba 0

aktiviranje svih dionika u sustavu vanjski dionici 2

administracija 2

spominjanje mobilnosti 7

postupci SWOT analize 15

postupci samoanalize 10

3. ZAKLJUČAK

Rezultati provedene analize pokazuju da su priručnici za kvalitetu sastavnica Sveučilišta u Zadru koji su obuhvaćeni ovom studijom samo djelomični katalizatori razvoja. Osnovni nedostaci, koji potencijalno priječe razvoj u punom smislu, odnose se na: nedostatak mehanizama za kontinuiranu reviziju studijskih programa s trajnim uključivanjem svih dionika; djelomično ostvareno praćenje osposobljavanja i napredovanja znanstvenog, nastavnog i, posebice, administrativnog osoblja; nedostatnu ili potpunu nedefiniranost provedbe unutarnje prosudbe, kao i pripreme za vanjsku prosudbu, te nedostatno definiranje provedbe samoanalize i SWOT analize (što zajedno upućuje na nemogućnost dosezanja stvarnog stanja koji je preduvjet za mogući razvoj). Mobilnost, također, nije dovoljno istaknuta i definirana, iako je važan katalizator i preduvjet razvoja. Neuključivanje svih dionika u sustavu, prvenstveno vanjskih dionika i administracije odnosno nenastavnog osoblja općenito, upućuje na nedostatnu svijest o značaju i potencijalnom doprinosu svakog dionika u stvaranju i promicanju kako kulture kvalitete tako i njezine uloge u razvoju sastavnice. U tom smislu, znakovita je i ponekad neprimjerena terminologija kao i uporaba zastarjelih termina te miješanje osnovnih pojmova. Uz već istaknutu diskrepancu između sadržaja priručnika i aktualne situacije na sastavnicama glede sudjelovanja predstavnika različitih dionika u povjerenstvima za kvalitetu sastavnice, rezultati provedene analize s obzirom na korištene



parametre također upućuju na potrebu revizije ovih priručnika kako bi doista funkcionirali (i) kao katalizatori razvoja sastavnice.

LITERATURA

[1] D. Boras, M. Đorđević, Pojmovnik osnovnih termina i definicija u području osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, 2007. [2] H. Glanville, Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju: priručnik, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, 2006. [3] Glossary Of Terms Used In The Tuning Project, 2006. [4] L. Grünberg, D. Părlea, L. Vlăsceanu, Quality Assurance and Accreditation: A Glossary of Basic Terms and Definitions, Bucharest, 2007. [5] V. Ivošević, D. Mondekar, K. Geven, A.Bols, Vodič kroz osiguranje kvalitete u visokom školstvu: priručnik za profesore i studente, Socijaldemokratska studentska unija, Zagreb, 2006. [6] Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, CARDS 2002., Vodič kroz osiguravanje kvalitete u visokom školstvu, Zagreb, 2006. [7] Pravilnik o sustavu osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. http://www.unizd.hr/LinkClick.aspx?fileticket=q5UlTT5wtqs%3d&tabid=238&mid=6434 [8] Priručnik kvalitete Agencije za znanost i visoko obrazovanje, 2010. http://www.azvo.hr/images/stories/kvaliteta/AZVO_Prirucnik_kvalitete_ZADNJE.pdf [9] Priručnik kvalitete na Sveučilištu u Zadru, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2012. [10] Priručnik za osiguranje kvalitete Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2009. [11] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za anglistiku Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [12] Priručnik za osiguravanje kvalitete Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2012. [13] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [14] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [15] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za klasičnu filologiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [16] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za lingvistiku Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2012. [17] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2012. [18] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [19] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [20] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [21] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za talijanistiku Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [22] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [23] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za zdravstvene studije Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [24] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete studiranja na Odjelu za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [25] Standardi i smjernice za osiguranje kvalitete u evropskom prostoru visokog obrazovanja (engl. ESG) http://www.azvo.hr/images/stories/kvaliteta/ESG_HR_final.pdf [26] Standards and the Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, European Association for Quality Assurance in Higher Education, Helsinki, 2009. [27] Sustav osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Zadru, Ured za osiguravanje kvalitete Sveučilišta u Zadru, http://www.unizd.hr/Onama/Urediislu%C5%BEbe/Uredzaosiguravanjekvalitete/tabid/238/Default.aspx [28] Zajednički kriteriji, mjerila i standardi kvalitete Sveučilišta u Zadru http://www.unizd.hr/LinkClick.aspx?fileticket=ekp0kAccXP8%3d&tabid=238&mid=6434



QUALITY ASSURANCE MANUAL AS CATALYST OF DEVELOPMENT IN A HIGHER

EDUCATION INSTITUTION: THE CASE OF THE UNIVERSITY OF ZADAR Summary As a fundamental document of the quality assurance (QA) system in a higher education institution (HEI), the QA Manual should serve to assure and enhance all aspects of the HEI's functioning, and thus reflect and contribute to its developmental orientation towards excellence in research, teaching, professional expertise and management. This paper presents the results of analysis of QA manuals at the University of Zadar and its individual departments. The indicators of the orientation towards development were, among others, the planning of study programme revision, monitoring of the training and advancement of teaching and administrative staff, periodic analyses of the QA system, continuous internal audit, the participation of all stakeholders in the system, etc. In addition to the expected similarity across the documents of individual departments, as well as their correspondence with the national and European quality documents and standards, differences in defining the role of the QA system in achieving the developmental goals were also found. In addition, a number of flaws were observed (e.g., mechanisms for the continuous revision of study programmes lacking, internal audit procedure not defined, not all stakeholders represented in the system), which suggests that a revision is needed in order to improve and advance the QA system. Keywords: higher education institution, Quality Assurance Manual, developmental goals


Milan Davidović

MILAN DAVIDOVIĆ VSITE, Zagreb [email protected] SUSTAVI TERMOELEKTRIČNE GENERACIJE I ZAŠTITA OKOLIŠA

PRIMJENA DISTRIBUIRANIH SUSTAVA OPSKRBE TOPLINSKOM I ELEKTRIČNOM ENERGIJOM ZASNOVANIH NA TEG


Sažetak U radu su prikazane mogućnosti i ograničenja korištenja termoelektrične generacije (TEG) i utjecaj sustava zasnovanih na TEG na okoliš. Prikazani su koncepti energetski samostojnih uređaja i distribuiranih sustava opskrbe toplinskom i električnom energijom i mogućnost primjene mikro kogeneracija i trigeneracija zasnovanih na TEG, s posebnim osvrtom na primjenu obnovljivih izvora i rast učinkovitosti termoelektričnih materijala i njihov utjecaj na ekonomičnost i kvalitetu opskrbe korisnika toplinskom i električnom energijom i održivi razvoj ruralnih područja. Ključne riječi: termoelektrični efekti, termoelektrična generacija, energetski samostojni uređaj, distribuirani sustav opskrbe toplinskom i električnom energijom, zaštita okoliša

1. UVOD Termoelektrična generacija (eng. thermoelectric generation) je proces ili sustav direktne pretvorbe topline u električnu energiju i obratno, koja se zasniva na termoelektričnom efektu. Termoelektrični efekt (eng. thermoelectric effect) obuhvaća tri pojave: Seebeckov (1821), Peltierov (1834) i Thomsonov efekt (1851). Seebeckov efekt je pojava električnog napona između krajeva termoelementa zbog razlike temperature vrućeg i hladnog kraja nastale zagrijavanjem zajedničkog kraja termoelementa. Peltierov efekt nastaje kod protjecanja istosmjerne struje kroz spojište dva različita termoelektrična materijala kad dolazi do primanja ili oslobađanja topline, ovisno o smjeru struje. Thomsonov efekt objedinjuje Seebeckov i Peltierov efekt; kad na vodljivi materijal djeluje električno polje i gradijent temperature, pojavit će se grijanje ili hlađenje, ovisno o međusobnim smjerovima vektora električnog polja i temperaturnog gradijenta [1]. Iako su termoelektrični efekti otkriveni još u XIX stoljeću, šire primjene termoelektrične generacije nije bilo zbog malog učina bimetala. Tek su razvoj poluvodičke tehnologije i učinkovitiji poluvodički termoelektrični materijali omogućili široku komercijalnu primjenu termoelektrične generacije, koja je postala koncept proizvodnje „zelene“ energije (eng. green power) s rasponom snaga od nekoliko μW do više MW. A zbog reverzibilnosti Seebeckovog i Peltierovog efekta, ona postaje zanimljiva i zbog stvaranja mikro kogeneracija i trigeneracija s drugim obnovljivim izvorima koje pridonose boljoj zaštiti okoliša. Ovaj rad je usredotočen na mogućnosti primjene i ulogu sustava termoelektrične generacije u zaštiti okoliša, te ukazuje na prednosti termoelektrične generacije i njezina ograničenja, kako se mogu prevladati njezini nedostaci i kada se to može očekivati. Posebno je naglašen značaj korištenja otpadne topline i uloga termoelektrične generacije u razvoju ruralnih područja koji nije održiv bez elektrifikacije, očuvanja okoliša i njegove djelotvorne i učinkovite zaštite.


Milan Davidović

2. UTJECAJ TERMOELEKTRIČNE GENERACIJE NA OKOLIŠ 2.1. Utjecaj termoelektričnih generatora na okoliš

Seebeckov efekt javlja se kod grijanja jednog kraja poluvodiča (v. sliku 1), kad je zbog razlike temperature ΔT=Th-Tc između vrućeg (Th) i hladnog kraja poluvodiča (Tc) narušena termodinamička ravnoteža u poluvodiču, jer nositelji naboja na toplom kraju imaju veću energiju od onih na hladnom kraju. Tada dolazi do difuzije nositelja naboja iz toplog u hladni kraj poluvodiča i nastaje električno polje koje je usmjereno od toplijeg prema hladnijem kraju (nositelji naboja u poluvodiča n-tipa su slobodni elektroni, a šupljine u poluvodiča p-tipa) [1]. Slika 1 – Poluvodički termoelektrični par

Izvor: Izradio autor temeljem [2][3] Elektromotorna sila, odnosno napon U na krajevima termopara je proporcionalan razlici temperature između toplijeg i hladnijeg kraja poluvodiča, U= αΔT, gdje je α Seebeckov koeficijent. α je mjera je za učinkovitost termoelektrika, pa se zove još termoelektrična ili toplinska snaga (eng. thermoelectric power, thermopower) [2]. Izlazna snaga TEG povećava se povećanjem koncentracije primjesa u poluvodičima n-tipa i p-tipa i skraćivanjem duljine termoelektričnih elemenata i kontakata između elemenata, što se danas postiže primjenom tehnologije tankog filma u proizvodnji termoelektroničkih komponenata [4][5]. Poluvodički termoparovi moraju se toplinski spajati paralelno, a električki serijski, kao na slici 2. Prolaskom topline kroz poluvodič p-tipa teče struja šupljina u istom smjeru kao struja slobodnih elektrona kroz poluvodič n-tipa, tako da se na krajevima svakog termopara stvara napon U= αΔT razmjeran razlici temperatura vrućeg i hladnog kraja modula ΔT. Ako se tako spoji N termoparova dobije se napon praznog hoda U0=N·U=N·α·ΔT=N·α· (Th-Tc) [5]. Takve poluvodičke komponente nazivaju se poluvodički termoelektrični generatori (eng. thermoelectric generator, TEG). Izlazna snaga TEG ovisi o razlici temperature vrućeg i hladnog kraja, opterećenju i temperaturi ambijenta ako su TEG hlađeni zrakom. Slika 2 – Poluvodički termoelektrični generator

Izvor: izradio autor temeljem [4] [5]


Milan Davidović

Iz prikaza djelovanja termoelektričnih generatora proizlazi da oni proizvode čistu, zelenu električnu energiju, ne stvaraju buku i ni na koji drugi način ne onečišćuju okoliš. Ako za pretvorbu koriste otpadnu toplinu iz drugih izvora, onda indirektno smanjuju emisiju topline, povećavaju učinkovitost takve kogeneracije i smanjuju ukupnu potrošnju fosilnih goriva i emisiju štetnih tvari u okoliš. Primjenom TEG u kozmičkim letjelicama i sondama je i praktično dokazana njihova pouzdanost i dugovječnost (MTBF>250.000 h), tako da životni vijek termoelektričnog generatora određuje njegov toplinski izvor (na primjer u kozmičkim letjelicama toplinski izvor je mali nuklearni reaktor koji koristi Pu 238 čije vrijeme poluraspada je 87 godina [6]).

2.2. Utjecaj termoelektričnih hladila na okoliš

Peltierov efekt dobivamo ako se poluvodički termoelektrični par priključi na istosmjerni izvor; onda se druga strana termopara hladi, jer na toj strani on oduzima toplinu iz okoline (Qc). Takav termopar je termoelektrično hladilo (eng. TEC – thermoelectric cooler, TEC) koji se razlikuje od TEG po učinkovitosti hlađenja i što imaju maksimalni omjer apsorbirane energije i električne energije potrebne za taj rad (eng. coefficient of performance, COP) kod određene razlike temperatura vrućeg i hladnog kraja. Da bi se povećao učinak hlađenja termoelektrična hladila se izrađuju kao poluvodički moduli koji se sastoje od određenog broja toplinski paralelno, a električki serijski spojenih termoparova n i p tipa kao na sl. 3 [7]. Slika 3 - Termoelektrični modul kao Peltierovo hladilo

Izvor: Izradio autor prema Buist&Lau [7] Ako se okrene polaritet vanjskog izvora, onda druga strana grije, jer modul okolini predaje istu količinu topline. TEC može, dakle, po potrebi grijati ili hladiti i osnovni je element suvremenih klima uređaja koji se već koriste u luksuznim automobilima [8]. Klima uređaji izvedeni s termoelektričnim hladilima ne stvaraju buku, ne zagrijavaju okoliš svojom otpadnom toplinom, niti za pogon trebaju sredstva koja onečišćuju okoliš, te su dobro tehničko rješenje klimatizacijskih sustava budućnosti koje pridonosi zaštiti okoliša.

2.3. Primjena Peltierovih hladila u proizvodnji električne energije

Za termoelektričnu generaciju mogu se koristiti i termoelektrična hladila. Ako se TEC grije i tako mu se dovodi toplina Qh onda se na drugom („hladnom“) kraju generira istosmjerni napon koji ima polaritet kao na slici 2. Po zatvaranju strujnog kruga kroz priključeno električno trošilo poteći će istosmjerna struja [7]. TE hladila su znatno jeftinija od TE generatora i ekonomično ih je primijeniti kad je temperatura toplinskog izvora manja od 500 K (što je u pravilu maksimalna temperatura vrućeg kraja TEC). Pri tom treba napomenuti, da je učinkovitost TEG veća od TEC koji su ipak dizajnirani za drugu namjenu. No, to je važna prednost termoelektrične generacije prema


Milan Davidović

ostalim sustavima. Zbog reverzibilnosti Peltierovog i Seebeckovog efekta, TEC se po potrebi mogu koristiti kao hladila ili grijači tj. akumulirana električna energija proizvedena pomoću TEG ili TEC može se koristiti za hlađenje ili grijanje, ovisno o polaritetu vanjskog napona (jasno, uz isključen toplinski izvor). Ovo svojstvo se primjenjuje u izgradnji termoelektričnih trigeneracija, a može se iskoristiti i kod energetski samostojnih uređaja koji se koriste u preradi i čuvanju poljoprivrednih proizvoda (mini mljekare, mini sirane, sušare i sl).

2.4. Prednosti termoelektrične generacije

Glavne prednosti poluvodičkih termoelektričnih generatora su [9] - širok raspon snaga - visoka pouzdanost (dugi životni vijek) - djeluju u surovom i dalekom okruženju gdje je raspoloživost najvažnija značajka - nema pokretnih dijelova - ne trebaju redovno održavanje ili posebna kapitalna ulaganja za eksploataciju i održavanje - mogućnost primjene na područjima gdje se ostali izvori električne energije ne mogu

primijeniti ili ih se uopće ne isplati koristiti - ne zagađuju okoliš (ne stvaraju buku, nema emisije štetnih plinova i topline) - povećavaju učinak ostalih izvora pretvorbom iskorištene topline u električnu energiju - u kogeneracijama nema troškova goriva i drugih operativnih troškova (podmireni su

troškovima primarne proizvodnje) - mobilnost ili prenosivost. Termoelektrični generatori (TEG) mogu se primijeniti tamo gdje se ostali izvori ne mogu koristiti jer nisu dovoljno pouzdani ili njihova primjena u takvim uvjetima nije moguća ili je preskupa (kozmičke letjelice, udaljeni i nepristupačni tereni, vojni uređaji, podmornice i sl). Termoelektrična hladila (TEC), pored prednosti navedenih u t. 2.2 i 2.3, imaju znatno manje vibracije i manjih su dimenzija od ostalih sustava hlađenja, mogu se minijaturizirati, jako su pouzdani (MTBF>250.000 h) i na njih ne djeluje gravitacija (rade u bestežinskom stanju).

3. MOGUĆNOSTI TERMOELEKTRIČNE GENERACIJE 3.1. Opseg primjene termoelektrične generacije

Termoelektrična generacija je sveobuhvatan koncept proizvodnje električne energije, jer obuhvaća pretvorbu toplinske energije u električnu energiju u širokom rasponu snaga, od nekoliko μW do nekoliko MW. Ne postoji sustav proizvodnje električne energije koji ima tako širok raspon snaga i područje primjene kao termoelektrična generacija [10]. Glavna područja primjene termoelektrične generacije su:

- napajanje medicinskih naprava i ručnih satova korištenjem topline ljudskog tijela [11] - neprekidno napajanje uređaja u svemirskim letjelicama i sondama - napajanje komunikacijskih sustava i perifernih uređaja sustava mjerenja, kontrole,

nadzora i upravljanja; tamo gdje je potrebna neovisnost o elektrodistribucijskoj mreži i gdje dizel agregati i solarni sustavi ne osiguravaju neprekidno napajanje (npr. zimi)

- opskrba energijom kućanstava, malih proizvodnih pogona, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ugostiteljskih i turističkih objekata na ruralnim područjima

- pretvorba topline ispušnih plinova u električnu energiju za pogon pomoćnih uređaja i klimatizaciju cestovnih vozila (zamjena alternatora)

- katodna zaštita [12]


Milan Davidović

- iskorištavanje otpadne topline u industrijskim postrojenjima (npr. u čeličanama) [13] - pretvorba geotermalne energije u električnu energiju primjenom velikih TEG. [12]

Sustavi termoelektrične generacije kao izvor topline koriste otpadnu toplinu (eng. waste heat), izotope (eng. isotopic) i fosilna goriva (eng. fossil fuel). Gorivo koje se koristi za termoelektričnu generaciju određeno je namjenom i nazivnom snagom TEG. [10]. U nekim područjima termoelektrična generacija izravno doprinosi boljoj zaštiti okoliša (iskorištavanje otpadne topline) ili omogućava bolje korištenje obnovljivih izvora (iskorištavanje geotermalnih izvora, kogeneracije s drugim obnovljivim izvorima).

3.2. Izvedba distribuiranih elektroenergetskih sustava primjenom TEG

Distribuirani elektroenergetski sustavi (eng. distributed generation, on-site generation, dispersed generation, decentralized generation) su sustavi proizvodnje električne energije iz mnogo malih izvora energije kao što su male hidroelektrane, solarni sustavi, male vjetroelektrane, plinske mikroturbine, Stirlingovi motori i različite izvedbe mikrokogeneracija ukupne instalirane snage od 3 kW do 10 MW koje su alternativno rješenje tradicionalnom elektroenergetskom sustavu [14]. Prema toj definiciji sustavi termoelektrične generacije spadaju u distribuirane elektroenergetske sustave. Primjer mikrokogeneracije, prikladne za energetski samostojne kuće, prikazan je na slici 4. To je automatizirani sustav termoelektrične generacije na plin (propan, butan ili bioplin) s vodenim hlađenjem TEG, pri čemu se otpadna toplina, dobivena hlađenjem TE modula, koristi za grijanje prostora i vode; na sustav se priključuju istosmjerna električna trošila izravno, a izmjenična preko DC/AC pretvarača. Slika 4 - Trigeneracija za proizvodnju električne i toplinske energije i klimatizaciju

Izvor: Davidović [9] Ovakve mikrogeneracije mogu se prilagoditi za goriva raspoloživa na mjestu proizvodnje (biomasa, bioplin, plin i dr), otpadni materijal (koštice masline, komina i sl) ili goriva koja se mogu dobiti preradom poljoprivrednih proizvoda (ulja, alkohol, masti). One se mogu jednostavno povezati s malim solarnim sustavima, malim vjetroelektranama i mini hidroelektranama čime se racionalizira potrošnja ulaznih energenata i kompenziraju slabosti tih obnovljivih izvora. Nazivna snaga mikrogeneracija određuje se prema stvarnim potrebama i mogućnostima korisnika, te zahtjevima tehnoloških procesa. U skladu s tim, koriste se TEG


Milan Davidović

modularne izvedbe i energetski samostojni uređaji, čime se smanjuje potrošnja energije i ulaznih energenata, te utjecaj izvora topline na okoliš. Mikrogeneracije zasnovane na termoelektričnoj generaciji prikladne su za elektrifikaciju malih otoka, brdsko-planinskih i drugih ruralnih područja tj. za opskrbu malih potrošača električne energije, kao samostalni sustavi ili kao kogeneracije s drugim obnovljivim izvorima. Te mikrogeneracije male električne snage (do 10 kW) su optimalno rješenje za područja bez distributivne mreže i s malim brojem potrošača, jer mogu zadovoljiti njihove godišnje potrebe za električnom i toplinskom energijom. Naime, zbog male učinkovitosti termoelektrika od 5-10% ove mikrogeneracije mogu imati toplinsku snagu do 200 kWt. Primjena temoelektrične generacije u funkciji je održivog razvoja ruralnih područja, jer se uspostavlja infrastruktura neophodna za razvoj malog gospodarstva, poljoprivrede, ruralnog turizma i poboljšanje životnog standarda stanovništva na ruralnim područjima.

3.3. Energetski samostojni uređaji Energetski samostojni uređaji (eng. self-powered apliancess) su uređaji koji istovremeno stvaraju toplinu i generiraju dovoljno električne energije za pogon vlastitih električnih komponenata. Oni mogu raditi neovisno o električnoj i toplinskoj opskrbnoj mreži [15]. U svakom toplinskom uređaju može se primjenom TEG pretvoriti bar 5-10% proizvedene topline u električnu energiju za pogon njegovih električnih i elektroničkih uređaja. Primjer takvog uređaja su sušare koje mogu pomoću TEG proizvesti električnu energiju za pogon električnih ventilatora, automatike, rasvjetnih tijela i dr. Primjenom energetski samostojnih uređaja zasnovanih na termoelektričnoj generaciji štedi se električna energija, omogućavaju optimalni uvjeti za primjenu tehnološkog procesa (na primjer, sušenje i prerada aromatičnog i ljekovitog bilja u mobilnim sušarama i destilerijama na mjestu proizvodnje) ili stvaraju infrastrukturne pretpostavke za malo gospodarstvo i poljoprivredu na neelektrificiranim područjima (prerada mlijeka, čuvanje mlijeka i mliječnih proizvoda i dr).

4. OGRANIČENJA TERMOELEKTRIČNE GENERACIJE 4.1. Glavni nedostatak termoelektrične generacije

Glavni nedostatak termoelektričnih generacija je njihova niska učinkovitost zbog male učinkovitosti termoelektričnih materijala koja je pak posljedica malog faktora izvrsnosti termolektričnih materijala zT

gdje je α - Seebeckov koeficijent, K - toplinska vodljivost, ρ - specifični električni otpor, σ=1/ρ - električna vodljivost, a T razlika temperatura vrućeg i hladnog kraja ([2][8] i dr). Faktor izvrsnosti termoelektrika zT može se povećati samo povećanjem električne vodljivosti i smanjenjem toplinske vodljivosti, što je zahtjev koji tehnologija dugo nije mogla zadovoljiti. Primjenom termoelektrika s većim zT povećava se maksimalna struja i snaga TEG kod iste temperaturne razlike T, što znači da se povećava i učinkovitost termoelektrične generacije. Napon će se povećati samo ako se poveća Seebeckov koeficijent. Nakon 1990. stalno se povećava faktor izvrsnosti koji 2007. dostiže vrijednost zT≈1,5, da bi se 2010. počeli ispitivati termoelektrici koji imaju zT>4 čime termoelektrična generacija postaje učinkovita kao ostali izvori energije, η≈35% [16]. Poslije 2000. godine faktor


Milan Davidović

izvrsnosti jako raste zahvaljujući korištenju tehnologije tankog filma. Prema dugoročnim prognozama predviđa se da će se do 2030. godine, zahvaljujući razvoju nanotehnologije, postići vrijednost zT>10, čime će sustavi termoelektrične generacije postići učinkovitost η≈60% koja odgovara učinkovitosti idealnog toplinskog stroja.

4.2. Usporedba termoelektrične generacije s ostalim toplinskim sustavima Termoelektrični generatori izrađeni od termoelektrika s faktorom izvrsnosti zT≈1 učinkovitiji su od ostalih kogeneracija u području malih snaga do 1 kW. Primjenom novih termoelektrika s većim stupnjem izvrsnosti (do 3), učinkovitost TEG dostiže vrijednost 20% i oni su učinkovitiji od ostalih kogeneracija i u području izlaznih snaga od 1 do 10 kW (v. sliku 5). Slika 5 - Usporedba termoelektrične generacije s toplinskim sustavima

Izvor: Weisse [17]

U području snaga većih od 10 kW ostali toplinski strojevi su puno učinkovitiji od termoelektričnih generacija (v. sliku 6) [17], bar dok se ne razviju komercijalni upotrebljivi termoelektrični nanomaterijali. Da bi termoelektrične generacije postale konkurentne toplinskim postrojenjima snage veće od 1 MW, čija je učinkovitost između 35 i 40%, termoelektrični materijali bi trebali imati stupanj izvrsnosti zT>10.

4.3. Odnos učinkovitosti i ekonomičnosti termoelektrične generacije

Kod termoelektričnih generacija koje iskorištavaju otpadnu toplinu niska učinkovitost termoelektrika nije ograničavajući faktor, jer je za korisnika TEG ulazni energent besplatan. Zato su tehnička rješenja termoelektrične generacije usredotočena na ekonomičnost tj. na snižavanje ukupnih troškova korisnika mikrogeneracije kroz njen životni vijek, od troškova nabave opreme, troškova eksploatacije (troškovi goriva, održavanja, nadzora i sl) do dekomisije (troškovi demontaže uređaja nakon prestanka upotrebe i odlaganja otpada). Pri tom je važna i dodana vrijednost za korisnika mikrogeneracije zbog korištenja otpadnog materijala kao goriva (umjesto troškova zbrinjavanja otpadnog materijala korisnik ima izravne koristi u obliku smanjenih troškova električne i toplinske energije), koristi od pokretanja novih gospodarskih aktivnosti koje nisu bile moguće bez toplinske i električne energije (na primjer, obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu pokrenuti preradu vlastitih poljoprivrednih proizvoda, ruralni turizam i sl) i podizanje kvalitete života i životnog standarda na ruralnim područjima [9].


Milan Davidović

5. ULOGA TERMOELEKTRIČNE GENERACIJE U ZAŠTITI OKOLIŠA 5.1. Primjena termoelektrične generacije u kućanstvu

Preko dvije milijarde ljudi u svijetu koriste peći na drva, ugljen i druga fosilna goriva [18] u koje se mogu ugraditi TEG čija automatika omogućava optimalne uvjete za termoelektričnu generaciju, te za učinkovitije izgaranje, regulirano sagorijevanje i redukciju dimova i toksičnih plinova. Zahvaljujući TEG centralno grijanje za obiteljske kuće i bojleri se mogu izvesti tako da proizvode i struju, a pri tom se kao gorivo koriste plin (propan, butan ili bioplin), pelete ili sječika koji se mogu kontrolirano dodavati u malim količinama radi održavanje konstantne temperature vrućeg kraja TEG [16] i [18].

5.2. Primjena TEG u motornim vozilima Razvoj TEG za motorna vozila imat će veliki utjecaj na smanjenje potrošnje naftnih derivata za pogon motora s unutrašnjim sagorijevanjem i emisiju štetnih ispušnih plinova. Samo korištenjem otpadne topline ispušnih plinova za pogon TEG mogu se nadomjestiti postojeći alternatori i pogoniti pomoćna oprema u automobilima i kamionima, te tako uštedjeti i do 10% goriva i smanjiti emisiju štetnih plinova. Primjenom učinkovitijih termoelektrika TEG će istisnuti alternatore i omogućiti dodatne uštede goriva i smanjenje emisije štetnih plinova ([12], [19]-[21]). Istraživanje primjene TEG koje provodi automobilska industrija u suradnji sa znanstvenom zajednicom potiču razvoj učinkovitih termoelektrika i konstrukcija termoelektričnih modula, TEG i izmjenjivača topline na vrućem i hladnom kraju.

5.3. Iskorištavanje otpadne topline u industrijskim postrojenjima

Čeličane su ogroman izvor (otpadne) topline koja ostaje neiskorištena, a ostali ju poznati sustavi proizvodnje električne energije ne mogu iskoristiti. Primjenom termoelektrične generacije može se proizvesti mnogo „besplatne“ električne energije i postići velike uštede u troškovima električne energije, te smanjiti termičko zagađenje okoliša. Izvori otpadne topline visokih temperatura (od 800 do skoro 1000 K) u čeličanama su visoke peći, linije s usijanim čelikom, odnosno za hlađenje ingota i dr. [13] U industrijskim kogeneracijama i tehnološkim procesima stvara se velika količina otpadne topline koja ima znatno nižu temperaturu, najviše do 375 K (para, vrući zrak ili topla voda), koja također nije iskorištena. Njeno iskorištavanje rezultirat će smanjenjem troškova za električnu energiju i termičkog onečišćenja okoliša, što je veliki doprinos smanjivanju globalnog zatopljenja. Za učinkovito iskorištavanje termalnih izvora (do 85ºC) i otpadne topline niske temperature nužni su jeftini termoelektrici visoke učinkovitosti (zT≥2) [22]. Termoelektrična generacija može preuzeti ključnu ulogu u rješavanju problema globalnog zatopljenja baš na području iskorištavanja otpadne topline tek kad će biti raspoloživi termoelektrici sa zT≥4 koji su učinkoviti na velikim i malim temperaturnim razlikama T [23].

5.4. Efekti iskorištavanja otpadne topline za pogon TEG

Iskorištavanje otpadne topline za proizvodnju električne energije primjenom TEG omogućava - manje termičko onečišćenje iz industrijskih, toplinskih i elektroenergetskih pogona - povećanje stupnja učinkovitosti kogeneracija - viši stupanj podmirenja vlastitih potreba za električnom energijom - manji udjel nuklearki i termoelektrana u ukupnoj proizvodnji električne energije


Milan Davidović

- smanjenje emisije ispušnih plinova i potrošnje goriva kod cestovnih vozila i brodova koji koriste motor s unutrašnjim sagorijevanjem, uz istovremeno podmirenje sve većih potreba za električnom energijom za pogon pomoćnih uređaja i hlađenje (supstitucijom i zamjenom alternatora s termoelektričnim generatorom).

5.5. Efekti povezivanja solarnih sustava i termoelektričnih generacija

TEG koji se dodaju fotonaponskim ili termalnim solarnim sustavima pretvaraju njihovu otpadnu toplinu u električnu energiju i tako povećavaju učinkovitost takve kogeneracije. Temoelektrične mikrogeneracije na plin dodaju se solarnim sustavima i povećavaju sigurnost opskrbe električnom energijom iz solarnih sustava u vrijeme manje insolacije (zimi, noći i za oblačnog vremena) i zamjenjuju skupe dizel agregate kao rezervni sustav napajanja koji se na niskim temperaturama teško pokreću, iziskuju predgrijavanje, stalno održavanje i dr. Uključivanje solarnog sustava i termoelektrične generacije na plin smanjuje potrošnju plina.

6. ZAKLJUČAK

Zahvaljujući razvoju poluvodičke tehnologije i poluvodičkih termoelektričnih elemenata, termoelektrična generacija je postala koncept proizvodnje električne energije s najširim rasponom snaga. Ona se uglavnom primjenjuje na onim mjestima na kojima ostali sustavi nisu dovoljno pouzdani ili naprosto ne funkcioniraju. Termoelektrična generacija je naročito prikladna za elektrifikaciju ruralnih područja, bilo kao termoelektrična kogeneracija ili trigeneracija, bilo kao kogeneracija s drugim obnovljivim izvorima energije. Termoelektrična generacija preuzet će ključnu ulogu u zaštiti okoliša i rješavanju problema globalnog zatopljenja kad postanu raspoloživi jeftini termoelektrici s faktorom izvrsnosti zT≥4 koji će omogućiti rentabilnu pretvorbu enormnih količina neiskorištene otpadne topline u industrijskim, toplinskim i elektroenergetskim postrojenjima, smanjenje potrošnje fosilnih goriva i globalnog zatopljenja, uz velike uštede u troškovima električne energije.

LITERATURA

[1] A.Bilušić, A. Smontara: Što su i kako se istražuju termoelektrični materijali?, 20. Ljetna škola mladih fizičara HFD-a, Vela Luka, 2004 [2] Thermoelectric Effect, www.wikipaedia.com, preuzeto 18.3.2012. [3] D. Champier, J.P.Bedecarrats, M.Rivaletto, F.Strub:Thermoelectric power generation from biomass cook stoves, Energy (2009)1-8, www.elsevier.com, 2009 [4] D.Mastbergen, B.Willson, S. Joshi: Producing Light from Stoves using a Thermoelectric Generator, Engines and Energy Conversion Laboratory, Department of Mechanical Engineering, Colorado University, ETHOS Conference, 2005 [5] J.Eakburanawat, I.Boonyaroonate:Development of a thermoelectric battery-charger with microcontroller-based maximum power point tracking technique, School of energy and materials, Faculty of Engineering, King Mongkut's University of Technology Thonbury, Bangkok, Thailand, 2006 [6] G. Min:Developments in Thermoelectric Power Generation,School of Engineering,Cardiff University, 2008 [7] D.J.Buist, P.G.Lau: Thermoelectric Power Generator Design and Selection from TE Cooling Module Specifications, XVI International Conference of Thermoelectrics, Dresden, 1997 [8] Gao Min: Thermoelectric Energy Harvesting, Energy Harvesting 2011, London, 2011 [9] M. Davidović: Razvoj mikrogeneracije zasnovane na termoelektričnoj generaciji, Provjera inovativnog koncepta, Studija, Projekt potpomognut sredstvima iz Programa provjere inovativnog koncepta i BICRO-a, Infooprema za tvrtku MKP Zagreb, 2011. [10] D. M. Rowe: Review Thermoelectric Waste Heat Recovery As Renewable Energy Source, International Journol of Innovations in Energy Systems and Power, Vol. No 1 Nov. 2006


Milan Davidović

[11] M.Rowe:An Overview of Thermoelectric Waste Heat Recovery Activities in Europe, Thermoelectric Applications Workshop, San Diego CA, 2009. [12] L. Weiling, T.Shantung: Recent developments of thermoelectric generation, Chinese Science Bulletin 2004, vol. 49 No. 12 P. 1212-1219 [13] S.Kilgrow, A.Geirsson. T. Sigfusson; Harvessing of Low Temperature Geothermal and Waste Heat Using Power ChipsTM in Varmaraf Heat Exchangers, IGC Paper Final Working, 2003 [14] Distributed Generation, www.wikipaedia.com (preuzeto 11.3.2012) [15] D.T. Allen, A.S. Kushch, J.C.Bass:Thermoelectric Generation for Self-Powered Appliances, International Appliances Technical Conferences, West Lafayete IN, 2003. [16] J.W. Fairbanks: Vehicular Thermoelectrics: A New Green Technology, Thermoelectric Applications Workshop, Coronado CA, 2011. [17] J. M. Weisse:Thermoelectric Generators, Standford University, Oct. 2010 [18] TEG Power: Thermoelectric Generator Domestic Use Market Analysis, 2010 [19] J. Vasquez, M.A.Sanz-Bobi, R.Palacios, A.Arenas: State of the Art of Thermoelectric, Generators Based on Heat Recovered from the Exhaust Gases of Automobiles, Proceedings of the 7th European Workshop on Thermoelectrics, Pamplona, Spain, 2002 [20] K. Saqr:Design and Simulation o fan Exhaust Based Thermoelectric Generator (TEG) for Waste Heat Recovery in Passenger Vehicles, A thesis submitted in fulfillment oft he requirements for the award oft he degree of Master of Engineering (Mechanical), Faculty of Mechanical Engineering, Universiti Teknologi Malaysia , October 2008 [21] J. Fairbanks: Thermoelectric Applications in Vehicles Status 2008, U.S. Department of Energy, 2008 [22] B.I.Ismail, W.H.Ahmed:Thermoelectric Power Generation Using Waste-Heat Energy as an Alternative Green Technology, Recent Patents on Electrical Engineering 2009, 2, 27-39 [23] C.B.Vining:The Limited Role for Thermoelectrics in the Climate Crisis,Nanotechnology and New Materials,2008

THERMOELECTRIC GENERATION SYSTEMS AND ENVIRONMENT PROTECTION APPLYING A DISTRIBUTED ON-SITE GENERATION SYSTEM

BASED ON THERMOELECTRIC GENERATION Summary This work presents the possibilities and constraints of thermoelectric generation (TEG) and the impact of a TEG-based system on the environment. It presented the concepts of self-powered appliances and distributed on-site generation systems and the possibilities for micro cogeneration and tri-generation based on TEG, and a review of renewable sources and the development of more effective thermoelectric materials and their impact on the economics and quality of heating and electric supplies and the sustainable development of rural areas. Keywords: Thermoelectric effects, Thermoelectric generation, Self-powered appliances, Distributed on-site generation system, Environment protection


dr. sc. Vesna Dodiković Jurković, Višnja Petrović, Sandra Bezjak

DR. SC. VESNA DODIKOVIĆ JURKOVIĆ, VIŠNJA PETROVIĆ, SANDRA BEZJAK Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb e-mail: [email protected]

RAZVOJ I PROMJENA U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA RAZVOJ SUSTAVA OSIGURAVANJA KVALITETE NA VISOKIM UČILIŠTIMA


Sažetak Potpisom Bolonjske deklaracije 2001. godine započele su reforme u sustavu visokog obrazovanja što je uvjetovalo promjenu postojeće legislative i usklađenje studijskih programa prema ciklusu studiranja 3-2-3 te osnivanje Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Glavna je uloga Agencije vanjsko vrednovanje kvalitete na visokim učilištima i znanstvenim organizacijama. Agencija je uskladila svoj rad s međunarodnim standardima, uspješno prošla postupak vanjskog vrednovanja, postala punopravna članica međunarodnih mreža INQAAHE, CEENQA, ENQA te se upisala u Europski registar agencija za osiguravanje kvalitete EQAR. Budući su visoka učilišta primarno odgovorna za kvalitetu aktivnosti koje provode, MZOŠ je u strateškom dokumentu „Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. - 2010.“ odredio rok za ustrojavanje jedinica za osiguravanje kvalitete te ustroj sustava osiguravanja kvalitete (SOK) na visokim učilištima. Realiziran je projekt CARDS 2003 s osnovnom namjenom jačanja uloge Agencije u osiguravanju kvalitete i pružanju pomoći visokim učilištima pri ustrojavanju sustava osiguravanja kvalitete. AZVO kontinuirano pruža podršku (seminari, radionice) pri ustrojavanju SOK-a i razvoju kulture kvalitete na visokim učilištima, a rezultate provedenih vrednovanja objavljuje na svojim mrežnim stranicama. Ključne riječi: sustav osiguravanja kvalitete, visoka učilišta, kultura kvalitete

1. UVOD

Akademske zajednice u svijetu pa tako i u Europi suočavaju se s nizom izazova. Od njih se zahtijeva spremnost da odgovore na zahtjeve iz okoline, ali i očekuje da budu nositelji inicijativa i promotori prepoznatih vrijednosti. Europski ministri obrazovanja, potpisnici Bolonjske deklaracije, usmjerili su svojim inicijativama proces reforme europskog sustava visokog obrazovanja te stvaranje zajedničkog Europskog prostora visokog obrazovanja. Grupi E4, koju čine krovne europske organizacije European Association for Quality Assurance in Higher Education-ENQA (Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju), European University Association - EUA (Europska udruga sveučilišta), European Student Union - ESU (Europski studentski zbor) i European association of Higher Education Institutions - EURASHE (Europska udruga visokih učilišta), upućen je 2003. godine kroz Berlin Communiqué[1] zahtjev da predlože set standarda, procedura i smjernica za osiguravanje kvalitete, kao i adekvatan peer review sustav vrednovanja, uvažavajući pri tom iskustva i stručnost drugih međunarodnih mreža i udruga koje se bave osiguravanjem kvalitete. Poziv glavnim dionicima u prostoru visokog obrazovanja na zajedničku suradnju, međusobno razumijevanje i uvažavanje bio je konstruktivan poticaj za usuglašavanje stavova, razmjenu iskustava i dobre prakse te izradu prijedloga temeljnog europskog dokumenta koji donosi set standarda i smjernica za unutarnje i vanjsko osiguravanje kvalitete kao i uspostavu



Europskog foruma o osiguravanju kvalitete (European Quality Assurance Forum) i Europskog registra agencija za osiguravanje kvalitete (European Quality Assurance Register for Higher Education – EQAR). Na ministarskoj konferenciji u Bergenu u svibnju 2005. usvojeni su „Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja“ (Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area[2]– ESG), a odlukom Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje od 17. svibnja 2006., Standardi su prihvaćeni i u RH. Time je ubrzan započeti proces usklađivanja hrvatskog visokog obrazovanja s načelima Bolonjske deklaracije radi njegove prepoznatljivosti u Europskom prostoru visokog obrazovanja (European Higher Education Area – EHEA). U skladu s europskim smjernicama, osnovana je Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Istodobno su započele pripreme za ustrojavanje sustava osiguravanja kvalitete na visokim učilištima što je temeljeno na prihvaćenom načelu da visoka učilišta snose primarnu odgovornost za kvalitetu svih svojih aktivnosti. Reforma u visokom obrazovanju povezana je s restrukturiranjem studijskih programa u skladu s tri ciklusa studiranja. Istovremeno je započela i izrada Hrvatskog kvalifikacijskog okvira i njegovo usklađivanje s Europskim kvalifikacijskim okvirom, što je bitan čimbenik za usporedivost i prepoznatljivost Hrvatskog prostora visokog obrazovanja unutar europskog, u svrhu ostvarivanja mobilnosti studenata i nastavnika. Europski ministri nadležni za visoko obrazovanje uputili su s konferencije u Leuvenu 2009. g. Communiqué[3] sa smjernicama za razvoj Europskog prostora visokog obrazovanja u sljedećem desetljeću. Naglašena je potreba za izradom kvalitetnih ishoda učenja za svaki studijski program, budući su oni glavni pokazatelji kompetencija koje svaki završeni student treba steći. Realizacija smjernica Communiquéa treba doprinijeti povećanju mobilnosti, zapošljivosti, ostvarivanju uspješne karijere pojedinca i razvoju društvu u cjelini, a pitanje osiguravanja kvalitete ostaje u fokusu interesa svih dionika u prostoru visokog obrazovanja.

2. RAZVOJ I PROMJENE U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA 2.1 Nacionalni koncept

Općenito, možemo razlikovati tri glavna razdoblja kroz koja se izgrađivao sustav osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske. Početke osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju pronalazimo u Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 96/93, 34/94, 29/96) i Zakonu o visokim učilištima (NN 96/93, 34/94, 59/96, 14/00, 26/00, 67/00, 94/00, 129/00) koji su stupili na snagu 1993. godine i kojima su osnovana nacionalna vijeća za znanost i visoko obrazovanje. Potpisivanjem Bolonjske deklaracije 2001. godine u Pragu potaknuta je reforma visokog obrazovanja u RH. Provedba Bolonjskog procesa u Europi potaknula je osnivanje nacionalnih agencija za osiguravanje kvalitete. Uključujući se u taj proces, Vlada RH osnovala je Agenciju za znanost i visoko obrazovanje koja je registrirana na Trgovačkom sudu u Zagrebu, 8. ožujka 2005. Time počinje drugo razdoblje u izgradnji sustava osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju koje je trajalo do 2009. godine. U razdoblju od 2005. do 2009. pravni temelj za provođenje postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju bio je Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04) koji je usvojen 2003., nakon čega su prestali važiti Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i Zakon o visokim učilištima iz 1993. godine.



Zakon je također definirao i novi sastav i ulogu Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. Na temelju Zakona te Pravilnika o mjerilima i kriterijima za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa kao i Pravilnika o vrednovanju kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa, provođeni su postupci vanjskog osiguravanja kvalitete visokih učilišta i studijskih programa. Konačno mišljenje o vrednovanju visokih učilišta i studijskih programa, kao i o osnivanju novih visokih učilišta i studijskih programa, donosilo je Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje. Mišljenje Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje upućivalo se ministru znanosti, obrazovanja i športa. Republika Hrvatska se odlučila za uvođenje nove sheme sustava visokog obrazovanja, utemeljenog kao binarnog sustava u tri ciklusa studiranja. Slika 1 - Shematski prikaz vrste studija na visokim učilištima u RH, izvor: mrežne stranice MZOŠ

Velik korak u reformi visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj učinjen je upravo 2005. godine restrukturiranjem programa na preddiplomskoj i diplomskoj razini, pri čemu su i prvi bolonjski studenti upisani upravo te godine. Akreditirano je 828 programa od čega je 660 sveučilišnih studijskih programa i 168 stručnih programa. Od ukupnog broja vrednovanih programa, 763 studijska programa je dobilo dopusnicu za rad, 52 studijska program je dobilo uvjetnu dopusnicu, 6 studijskih programa je dobilo pismo očekivanja, a uskraćena je dopusnica za 7 studijskih programa (izvor: Izvješće o radu NVVO za 2005.god). U periodu od 2005. - 2010. restrukturirani su i poslijediplomski studijski programi te je do danas akreditirano 103 doktorska i 178 poslijediplomskih specijalističkih studija.



Tabela 1: Broj i vrsta studijskih programa po vrstama visokih učilišta

Vrsta programa

Javno sveučilište

Javno veleučilište

Javna visoka škola

Privatno sveučilište

Privatno veleučilište

Privatna visoka škola

Javno i privatno sveučilište

Javno sveučilište –

među

suradnja

UK

UPN

O

Preddiplomski sveučilišni studij 343 8 351Integrirani preddiplomski i diplomski studij 45 45

Diplomski sveučilišni studij 364 3 2 1 370Poslijediplomski specijalistički studij 178 178Poslijediplomski sveučilišni (doktorski) studij 103 103

Stručni studij 65 68 3 1 7 34 178Specijalistički diplomski stručni studij 2 20 3 6 16 47

SVEUKUPNO 1100 88 6 12 13 50 1272 U Republici Hrvatskoj postoje 122 visoka učilišta sa statusom ustanove, od čega 7 javnih sveučilišta, 3 privatna sveučilišta, 67 fakulteta i akademija, 2 privatna veleučilišta, 13 javnih veleučilišta, 27 privatnih visokih škola i 3 javne visoke škole. (podaci za 2010. godinu iz Izvješća o radu NVVO za 2010. godinu[4]) Slika 2 - Broj i vrsta visokih učilišta u RH u 2010. godini

U tom razdoblju zabilježen je porast novoosnovanih visokih učilišta, pa je tako osnovano 30 visokih učilišta, od čega najviše privatnih visokih škola, a i velik broj javnih veleučilišta,



uglavnom na područjima od posebne državne skrbi u skladu sa strateškim opredjeljenjem RH za policentrični razvoj visokog obrazovanja. Osnovana su i prva privatna sveučilišta. Već i dosadašnje promjene rezultirale su nekim konkretnim poboljšanjima. Povećan je broj upisanih studenata, i gotovo ¾ završenih srednjoškolaca odlazi na studij. U posljednjih 15 godina broj studenata se gotovo udvostručio. Restrukturiranje postojećih studija, praćeno velikim porastom broja novih studija i visokih učilišta, provedeno je bez strateškog promišljanja i planiranja o sustavu visokog obrazovanja na nacionalnoj razini te je rezultiralo nizom problema. Tijekom navedenog razdoblja uočeno je da je postojeći zakonodavni okvir ograničavajući činitelj u provođenju svih planiranih aktivnosti jer nije jamčio dovoljnu neovisnost Agencije u provođenju postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Agencija je aktivno upozoravala na posljedice koje bi iz toga mogle proizaći. Upozorenja su naišla na razumijevanje i odaziv strateških tijela Republike Hrvatske te je 2009. godine na snagu stupio novi Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09), čime je postavljen temelj za buduće aktivnosti. Stupanjem Zakona na snagu započinje treće i najnovije razdoblje u izgradnji sustava osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske. Navedenim je Zakonom iznova određena uloga Agencije za znanost i visoko obrazovanje tako da ona postaje nositelj postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske. Time je osnažena neovisnost Agencije i potvrđena njezina uloga u nacionalnom kontekstu kao jedinstvenoga nacionalnog tijela koje objedinjuje brojne aktivnosti vezane uz kvalitetu u znanosti i visokom obrazovanju i pridonosi njihovom boljem međusobnom povezivanju.

1.2 Razvoj sustava osiguravanja kvalitete na visokim učilištima Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta je u „Planu razvoja sustava odgoja i obrazovanja od 2005. - 2010. g.“ definiralo ciljeve (do kraja 2006. g. uspostaviti sustav jamstva kvalitete u visokoobrazovnom sustavu Republike Hrvatske; do 2010. g. smanjiti stopu odustajanja i trajanje studija) i prioritete u visokom obrazovanju (prioritet – poboljšavanje kvalitete i učinkovitosti odgoja i obrazovanja). U 2006. godini, u okviru programa CARDS 2003 započela je provedba projekta Jačanje Agencije za znanost i visoko obrazovanje u njezinoj ulozi osiguravanja kvalitete i razvoj pratećega informacijskog sustava (Furtherance of the Agency for Science and Higher Education in its Quality Assurance Role and the Development of a Supporting Information System). U suradnji s konzultantima projekta CARDS 2003, djelatnici Agencije su od 2006. do ožujka 2008. godine održali niz prezentacija na seminarima i radionicama. Visokim učilištima pružena je potpora i pomoć pri osnivanju jedinica i ustroju sustava za osiguravanje kvalitete. Po završetku projekta, Agencija je nastavila održavati seminare i radionice za dionike u visokom obrazovanju, uključujući i predstavnike veleučilišta i visokih škola te privatnih visokih učilišta. Agencija je nastavila pratiti dinamiku ustrojavanja jedinica za osiguravanje kvalitete na visokim učilištima, prikupljajući jednom godišnje najnovije podatke putem upitnika. Osnovni podaci iz 2011. godine su:

• ustrojene su 142 jedinice za osiguravanje kvalitete na visokim učilištima (na razini sveučilišta uključene su i knjižnice te istraživački centri),

• usvojeno je 111 pravilnika sustava osiguravanja kvalitete i 63 priručnika sustava osiguravanja kvalitete,

• provedene su 42 unutarnje prosudbe.



Izraženo u postotcima: 92% visokih učilišta izradilo je pravilnike, 52% priručnike, a njih 35% provelo je unutarnju prosudbu. Tijekom trajanja projekta CARDS 2003, Agencija je razvila model postupka vanjske neovisne periodične prosudbe sustava osiguravanja kvalitete. U suradnji s konzultantima projekta, Agencija je provela pilot-projekt vanjske prosudbe na trima visokim učilištima u Republici Hrvatskoj. U tu svrhu Agencija je izradila Priručnik za vanjsku neovisnu periodičnu prosudbu sustava osiguravanja kvalitete u Republici Hrvatske[5] i Kriterije za vanjsku prosudbu sustava osiguravanja kvalitete[6], organizirala i održala seminare za usavršavanje stručnjaka za vanjsku prosudbu te ustrojila bazu podataka o stručnjacima za vanjsku prosudbu koji su završili edukaciju i dobili certifikat Agencije. Priručnik je dostavljen dionicima na raspravu te nakon unesenih dostavljenih prijedloga i nadopuna usvojen na sjednici Rektorskog zbora u listopadu 2008. godine. Izvješća nastala tijekom pilot-projekta objavljena su na mrežnim stranicama Agencije. Na temelju iskustva stečenog u pilot-projektu te prikupljenih povratnih informacija visokih učilišta i članova povjerenstva za vanjsku prosudbu koji su proveli samovrednovanje vlastitog rada te dostavili prijedloge za poboljšavanje postupka vanjske prosudbe, napravljene su analize uspješnosti i provedena su dodatna poboljšanja postupka vanjske prosudbe. Prikupljeni prijedlozi i stečeno iskustvo korišteni su za izradu drugog izdanja Priručnika. Akreditacijski je savjet usvojio sve relevantne dokumente vezane uz postupak vanjske prosudbe. Dokumenti su objavljeni na mrežnim stranicama AZVO-a. Tijekom 2010. godine započet je petogodišnji ciklus vanjske prosudbe. Budući da postupak traje oko 14 mjeseci, u 2011. godini završeni su postupci započeti u prethodnoj godini. Sustavi osiguravanja kvalitete (u daljnjem tekstu: SOK) visokih učilišta ocjenjivani su prema ESG standardima za visoka učilišta i Kriterijima za prosudbu razvijenosti i učinkovitosti SOK-a visokih učilišta u RH navedenima u Priručniku. U skladu s kriterijima, vrednovani SOK može se nalaziti u jednoj od četiri faze razvijenosti: Pripremna faza- Sustav osiguravanja kvalitete je u pripremi (dokumentacija u izradi,

provedeni dogovori na razini institucije) Početna faza - Sustav osiguravanja kvalitete je ustrojen, ali nije u funkciji (izrađeni osnovni dokumenti sustava, ali nisu u potpunosti implementirani) Razvijena faza - Sustav osiguravanja kvalitete je u funkciji, provedena je unutarnja prosudba i sustav se unapređuje na temelju rezultata unutarnje prosudbe Napredna faza - Sustav osiguravanja kvalitete kontinuirano se unapređuje na temelju rezultata

unutarnje i vanjske prosudbe. Postupak vanjske prosudbe provodila su povjerenstva koja su činili stručnjaci imenovani iz Agencijske baze stručnjaka za vanjsku prosudbu. U povjerenstvu su bili jedan domaći i jedan strani profesor te po jedan predstavnik studenata, gospodarstva i Agencije. Pokazalo se da je ovakav odabir članova povjerenstva poticajan, da omogućuje objektivno provođenje postupka, potiče sinergiju i produbljuje raspravu – kako među članovima povjerenstva tako i s grupama dionika s kojima su se povjerenstva susretala i surađivala – te podiže razinu kvalitete zajedničkih zaključaka i olakšava formuliranje preporuka za poboljšanje sustava osiguravanja kvalitete. Članovi povjerenstva su pri provođenju postupaka vanjske prosudbe slijedili etička načela, smjernice Agencije, dobru međunarodnu i domaću praksu u području osiguravanja kvalitete i njegovali afirmativan pristup poticanja razvoja kulture kvalitete na visokim učilištima. U postupku vanjske prosudbe sudjelovala su dva fakulteta Sveučilišta u Osijeku i jedan fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Pokazalo se da je iskustvo koje su dionici SOK-a Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku stekli sudjelujući u pilot projektu u sklopu projekta CARDS 2003 presudno i poticajno utjecalo na daljnji razvoj i unapređenje sustava. Uz potporu i aktivan angažman Uprave fakulteta te senzibiliziranje svih dionika sustava,



postignuta je sinergija koja je uz kontinuirani rad i smjernice za razvoj sustava dobivene tijekom pilot projekta omogućila njegov uspješan razvoj. Kako Građevinski fakultet djeluje u tehničkom području, sustavnu brigu o kvaliteti svojih djelatnosti poticao je izgrađujući sustav upravljanja kvalitetom u skladu s normom ISO 9001, a unaprijedio izgradivši sustav osiguravanja kvalitete koji je objedinio zahtjeve prvoga dijela ESG-a i norme ISO 9001. Od tri visoka učilišta, jedino je sustav osiguravanja kvalitete Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku zadovoljio uvjete za dobivanje certifikata. Visokim je učilištima najveći izazov ispuniti zahtjeve standarda i smjernica vezanih uz ESG 1.1. Budući da hrvatska sveučilišta nemaju dugu tradiciju strateškog planiranja, sastavnice sveučilišta koje su bile predmetom vrednovanja iskazale su potrebu da se definiraju kvalitetne sveučilišne strategije kao podloga za strateški razvoj sastavnica. Uz kvalitetno strateško planiranje usko su vezani razvoj mehanizama osiguravanja kvalitete, definiranje pokazatelja uspješnosti i analiza uspješnosti ostvarenja definiranih ciljeva. Visokim je učilištima na taj način omogućen uvid u dosegnutu razinu kvalitete. To je ujedno podloga za odabir odgovarajuće strategije za iduće razdoblje i željeno pozicioniranje institucije u budućnosti. Prvi standard usko je povezan s cjelokupnom kulturom kvalitete visokog učilišta, emocijama u organizaciji, otvorenošću i željom za promjenama te unapređenjem dosegnute razine kvalitete. Nabolje su ocjene visoka učilišta dobila za ispunjavanje standarda ESG 1.7. - objava nepristranih i objektivnih informacija o studijskim programima i kvalifikacijama koje nude. Pri ispunjavanju zahtjeva ovog standarda ima prostora za poboljšanje, naročito u pogledu dostupnosti informacija na engleskom jeziku. Građevinski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku ispunio je potrebne uvjete i postao prvo visoko učilište u Republici Hrvatskoj čiji je sustav osiguravanja kvalitete certificiran. Sva tri visoka učilišta prepoznala su potrebu otvaranja radnog mjesta i zapošljavanja osobe čiji će djelokrug rada biti orijentiran na djelovanje i razvoj sustava za osiguravanje kvalitete. Svi su istaknuli da im je znanstveno-nastavno osoblje preopterećeno administrativnim zaduženjima, a za kontinuiranu brigu o razvoju sustava osiguravanja kvalitete treba angažirati stručnu osobu u punom radnom vremenu. Kako je to uspjelo samo Građevinskom fakultetu, sigurno je i to jedan od faktora koji je doprinio uspješnom ishodu provedenog vrednovanja.

3. ZAKLJUČAK Pitanje unutarnjeg i vanjskog osiguravanja kvalitete ostalo je u fokusu interesa svih dionika u prostoru visokog obrazovanja kako na institucionalnoj tako i na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Aktivno sudjelovanje svih dionika, a napose studenata i vanjskih dionika, sigurno predstavlja dodanu vrijednost koja doprinosi izgradnji i unapređenju kulture kvalitete prvenstveno na visokim učilištima, ali i u cjelokupnom visokoobrazovanom sustavu. Ustrojavanjem sustava osiguravanja kvalitete potaknut je razvoj kulture objektivnog samovrednovanja i donošenja odluka na temelju prikupljenih i analiziranih podataka. Ustroj sustava osiguravanja kvalitete, kao i uvođenje cikličnog samovrednovanja i provođenje postupaka vanjskog vrednovanja s transparentno objavljenim ishodima, nije prošlo bez izvjesnog otpora. Morala se voditi briga o sprečavanju sukoba interesa, očuvanju povjerljivosti informacija, objektivnosti provođenja postupaka, radu u skladu s pravilnicima, standardima i kriterijima što iziskuje trajnu edukaciju i stručnu suradnju svih koji djeluju u ovom području. Istovremeno osvijestili smo postojanje dobre prakse na našim visokim učilištima i očekujemo njezinu bržu diseminaciju unutar sustava.



Zajednička suradnja visokih učilišta i Agencije u postupcima vanjskih vrednovanja doprinijeti će unapređenju sustava visokog obrazovanja i boljem pozicioniranju hrvatskih visokih učilišta.

LITERATURA [1] Berlin Communiqué, http://www.bolognabergen2005.no/Docs/00Main_doc/030919Berlin_Communique.PDF, 2003. [2] Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, ENQA, http://www.enqa.eu/files/ESG_3edition%20%282%29.pdf, Helsinki, 2009. [3] Leuven Communiqué, http://www.ond.vlaanderen.be/hogeronderwijs/bologna/conference/documents/leuven_louvain-la-neuve_communiqu%C3%A9_april_2009.pdf, 2009. [4] Izvješća o radu NVVO u 2010. godini, http://www.azvo.hr/images/stories/visoko/NVVO_2010.pdf, Zagreb, 2011. [5] V. Dodiković-Jurković, V. Petrović, Priručnik za vanjsku neovisnu periodičnu prosudbu sustava osiguravanja kvalitete u Republici Hrvatskoj, http://www.azvo.hr/images/stories/vanjska_prosudba/Prirucnik%20za%20vanjsku%20prosudbu.pdf, AZVO, Zagreb, 2010. [6] Kriteriji za vanjsku prosudbu sustava osiguravanja kvalitete, http://www.azvo.hr/images/stories/vanjska_prosudba/Kriteriji.pdf, Zagreb, 2010.

HIGHER-EDUCATION DEVELOPMENT AND CHANGE DEVELOPMENT OF QA SYSTEMS AT CROATIAN UNVIERSITIES

Summary Adoption of the Bologna Declaration in 2001 started reforms in the system of higher education which caused changes in the existing legislation and harmonisation of study programmes in line with the 3-2-3 study cycle, as well as the establishment of the Agency for Science and Higher Education, with the main role of external quality assurance of higher education institutions and scientific organisations. The Agency has harmonised its work with international standards, had successful external evaluation, become a full member of the international networks INQAAHE, CEENQA and ENQA, and been listed in the European Quality Assurance Register for Higher Education. Since it is the primary responsibility of higher education institutions to assure the quality of their activities, the Croatian Ministry of Science, Education and Sport, in its strategic document “Education Sector Development Plan 2005-2010”, has set the deadline for establishing quality assurance units and systems at Croatian HEIs. The CARDS 2003 project was implemented with the goal of strengthening the role of the Agency in assuring quality and providing assistance to HEIs in the establishment of quality-assurance systems. ASHE offers continuous support (seminars, workshops) in establishing QA systems and developing quality culture at HEIs. Evaluation results are published on the ASHE website. Keywords: quality-assurance system, higher education institutions, quality culture


Liljana Dolšak, Tamara Tarnik, Lada Crnobori

LILJANA DOLŠAK, TAMARA TARNIK, LADA CRNOBORI Visoka škola za sigurnost s pravom javnosti, Zagreb [email protected], [email protected], [email protected]

RAZVOJ I PROMJENE U SUSTAVU OBRAZOVANJA MOŽE LI SVAKI UČENIK USPJETI?


Sažetak Mozak je dinamičan organ koji se hrani podražajima i iskustvima iz okoline. Senzorna stimulacija i motorička aktivacija u godinama ranog djetinjstva modeliraju neurone i veze među njima, oblikujući senzorne i motoričke procese koji će ostati relativno stabilni do kraja životne dobi osobe. Kada je kapacitet na senzomotoričkoj razni razvijen, dijete je sposobnije naučiti zbrojiti dva broja, napisati rečenicu ili družiti se s prijateljima. Djeca se razlikuju po svojim mentalnim i fizičkim karakteristikama te potječu iz okoline koja je za razvoj njihova mozga bila različito stimulirajuća. Jednoobrazno obrazovanje bez obzira na spol, mentalne i fizičke karakteristike djece, nedovoljno kvalitetno osmišljene slobodne aktivnosti kako školske tako i izvannastavne, nedostatak stvaranja čvrstog kontakta između učitelja i učenika, propuštanje prilike za dopunskim obrazovanjem te učenje poučavanjem umjesto istraživanjem, ne stvara kompetentne mlade ljude koji znaju primijeniti svoje znanje i vještine u praksi te stvoriti za sebe kvalitetnu, svrhovitu i ispunjavajuću budućnost. U ovom radu dan je prikaz mogućnosti unaprjeđenja sustava obrazovanja u Hrvatskoj primjenom načela Glasserove teorije izbora i kvalitetne škole te osvrt na utjecaj stupnja senzorne integracije djeteta na školski uspjeh. Ključne riječi: senzomotorička stimulacija mozga, obrazovanje, kvalitetna škola, senzorna integracija, kompetencija

1. INDIVIDUALAN PRISTUP UČENIKU TEMELJ JE USPJEŠNOG POUČAVANJA

Za zdrav i aktivan mozak neophodna je dobra prehrana, mnogo tjelovježbe, izazovi, nova iskustva i ljubav. Uz odgovarajuću mentalnu tjelesnu i/ili senzoričku stimulaciju, neuroni u mozgu se povezuju, produljuju i granaju. Mozak sa svojom složenom građom i neograničenim potencijalom krajnje je plastičan, neprestano promjenjiv organ kojeg snažno oblikuje naše iskustvo u djetinjstvu i tijekom života. U našoj kulturi još je uvijek duboko ukorjenjeno mišljenje da su tijelo i spoznaja, dvije odvojene cjeline. Mišljenje proizlazi iz općenitog stava društva da je sve što radimo sa svojim tijelom, od tjelesnih funkcija, osjećaja i osjeta koji nas održavaju na životu, manje vrijedno i manje važno. Potvrdu stava nailazimo u primjeru odnosa prema školskom predmetu tjelesna i zdravstvena kultura kojeg, priznalo se to javno ili ne, roditelji, učitelji pa i sami učenici, smatraju manje važnim, a uspjehe koji se postižu u okviru ovog predmeta manje vrijednim. Često se zaboravlja ili ne zna, da se mišljenje i učenje ne događaju samo u glavi. Tijelo igra integralnu ulogu u svim intelektualnim procesima, od najranijih trenutaka u maternici pa sve do starosti. Osjetila u tijelu su ta koja mozak opskrbljuju informacijama o okruženju, iz kojih se oblikuje razumijevanje svijeta i iz kojih se crpi pri stvaranju novih mogućnosti. Naši pokreti su ti koji,



osim što izražavaju znanje i pospješuju spoznajne funkcije, zapravo dovode do rasta mozga već samim time što postaju sve složeniji. Cijela struktura našega mozga usko je povezana s mehanizmima unutar tijela i ovisna o njima. Iako u poznavanju mozga postoje veće ili manje nepozanice, posljednjih godina puno se toga otkrilo o povezanosti tijela i uma. Ta bi saznanja trebala snažno utjecati na promjene u odgoju i obrazovanju djece, kao i promjenu stava čovjeka prema sebi, osvijestiti potrebu za doživotnim učenjem te doprinijeti osvještavanju uloge tijela u učenju. Mišićne aktivnosti, osobito usklađeni, uravnoteženi pokreti, potiču stvaranje neurotrofina dopamina, prirodne tvari koja potiče rast postojećih živčanih stanica te povećavaju broj novih živčanih stanica i neuronskih veza u mozgu.

1.1 Senzorna integracija

Sporije učenje i lošije ponašanje često su posljedica neodgovarajuće senzorne integracije u mozgu djeteta. Problem senzorne integracije je vrlo raširen kod djece jer nije očigledan pa mnoga bistra djeca imaju poteškoća s učenjem i loše vladanje, unatoč poticajnoj okolini i brižnim roditeljima. Kod neke djece moguće je prepoznati rane simptome poremećaja senzorne integracije, dok se kod druge djece pojavljuju tek kasnije. Rani znaci kod dojenčadi mogu biti poteškoće u prevrtanju, puzanju, sjedenju ili hodanju, odnosno usvajajnju motoričkih vještina s određenim vremenskim odmakom. U godinama koje slijede ova djeca mogu imati problema s vezanjem cipela ili vožnjom bicikla bez pomoćnih kotača. U starijoj dobi neka djeca nespretno hodaju ili trče, izgledaju nezgrapno i često posrću ili padaju. Kod djece s poremećajem senzorne integracije mišići i živci dobro funkcioniraju, ali mozak ima teškoća sve to objediniti. Kada dijete koje ima poremećaj senzorne integracije krene u školu, počinju se javljati ozbiljniji problemi jer učitelji čitanje, pisanje i računske operacije često smatraju osnovama obrazovanja, ali to su zapravo krajnje složeni procesi koji se mogu razviti samo na čvrstim temeljima dobre senzorne integracije. Nakon nekog vremena dijete počinje uočavati da je drugačije i to za njega predstavlja teško breme. Bez roditeljske podrške u obitelji dijete je prepušteno odrastati s mišlju da je glupo ili zločesto i predodređeno za neuspjeh, pogotovo ako mu to govore i druga djeca. Ukoliko učitelji nisu educirani uočiti dijete koje ima poremećaj senzorne integracije i odnose se prema njemu dodjeljujući mu etikete – sporo, neodgovorno, hiperaktivno, neposlušno i ne ostvare prisan i povezan odnos s djetetom pun razumijevanja i povjerenja, takvo dijete neće imati priliku izrasti u kompetentnog mladog čovjeka koji zna primijeniti svoje znanje i vještine u praksi te stvoriti za sebe kvalitetnu, svrhovitu i ispunjavajuću budućnost.

1.2 Spremnost djece za polazak u školu Polazak u školu važan je korak za dijete. Stupnjevi razvoja djece u dobi od 4 do 7 godina, značajno se razlikuju pa se tako i spremnost za školu razlikuje od djeteta do djeteta. Spremnost ne predviđa koliko će dijete biti pametno, kompetentno, talentirano, već mjeri djetetovu društvenu zrelost. Djeca koja su spremna za osnovnu školu trebaju imati sposobnost za puno više od samog učenja. Djeca moraju biti sposobna za interakciju s drugima, trebaju moći slijediti upute te dobro funkcionirati unutar grupe. Stoga je obvezni dio upisa u osnovnu školu, procjena spremnosti. Osim motoričkih i verbalnih vještina te samostalnosti djeteta, u obzir se uzima i spolna razlika jer dječaci općenito sazrijevaju sporije nego djevojčice tako da u odnosu na djevojčice mogu kasnije krenuti u osnovnu školu. Međutim u procjeni djece, individualne razlike su važnije od spolnih razlika.



2. USPJEH POUČAVANJA OVISI O KVALITETI ODNOSA UČENIKA I UČITELJA

Glasserova kvalitetna škola (GQS), je škola u kojoj su svi razredi kvalitetni, svi učenici rade na zadovoljavajućoj razini, a problemi s disciplinom su nestali. Ukoliko učitelj ima poteškoća u poučavanju nekog učenika, taj je učenik vjerojatno nesretan u svom razredu, a učitelj nezadovoljan u svojoj školi. Većina problema s kojima se učitelji susreću uzrokovana je nezadovoljavajućim odnosima s učenicima, kolegama, ravnateljem. Glasserova teorija izbora, kada se govori o školi, kao polazište uzima osjećaje učenika i učitelja. Kada bi se moglo birati, većina bi odabrala biti sretna u svojoj školi, a ne nezadovoljna. Iako će nesretni učitelj za svoj neuspjeh okriviti učenike, ravnatelja ili roditelje, jedina osoba koju može mijenjati je on sam, bez obzira što čine svi ostali na koje svaljuje krivnju. Učitelji koji žele postići uspjeh u poučavanju moraju odbaciti sedam loših navika koje uništavaju odnose: kritiziranje, okrivljavanje, žaljenje, prigovaranje, prijetnju, kažnjavanje i nagrađivanje drugih da bi ih se lakše kontroliralo. Učitelji bi trebali zamijeniti negativan pristup „koliko god prijetim i kažnjavam još ne čine ono što tražim od njih, ponekad se stvari još pogoršaju“, pozitivnim stavom tj. uspostavom dobrih odnosa s učenicima, jer vrlo malo učenika uči zato što smatra da je obrazovanje nešto značajno za njih. Učenici uče jer vole učitelja i zato što vide smisao u onome što učitelj poučava. Što su učenici sretniji u svom razredu, s više će volje učiti, neće se opirati pa će i učitelji sve manje biti na kušnji upotrijebiti neku od sedam loših navika koje narušavaju dobre odnose. U cilju postizanja bolje kvalitete poučavnja, bilo je potrebno izmijeniti stavove i način rada učitelja, način provjeravanja naučenog gradiva te vrednovanje postignutih rezultata. Prevladavajući sustav ocjenjivanja od 1 do 5 odbija učenika od škole. U školama gdje su loši učenici u većini, matura nema puno veze s kompetentnošću. Teško je vjerovati da su kompetentni oni učenici koji su maturirali, a da tijekom školovanja nikada nisu za svoj rad ocijenjeni ocjenom izvrstan ili vrlo dobar. Takvi učenici i sami vjeruju da nisu sposobni postići više, stoga se niti ne trude dobiti bolju ocjenu od one koja im je potrebna za prolaz. Glasserova ideja jest ne koristiti niske ocjene kako bi se ocijenila nekompetentnost jer, svaki učenik s diplomom ili bez nje, treba kompetentno obrazovanje da bi uspio u životu. Svaki učitelj može poučavati primjenjujući sustav koji se temelji na kompetentnosti, unatoč manama tradicionalnog ocjenjivanja. Bit je uvjeriti učenike da uče kako bi postali kompetentni, što znači da postižu rezultate koji se mogu ocijeniti s četvorkom ili peticom. Prvi korak je povezati se s učenicima i uspostaviti s njima zadovoljavajući odnos u cilju stvaranja radosne i surađujuće radne okoline. U kompetentnom razredu učenicima se objašnjava svrha učenja pojedinog gradiva pa učenici mogu imati puno više kontrole nad svojim radom jer mogu provjeriti stečeno znanje u praksi.

3. MOGUĆNOST IZBORA UMJESTO KONTROLE Stvaranje zadovoljavajućih odnosa u razredu podrazumijeva odbacivanje okruženja vanjske kontrole tj. sedam loših navika koje uništavaju odnos učenik-učitelj-razred i primjenu sedam navika teorije izbora koja povezuje učitelje, učenike i roditelje. Sedam navika teorije izbora su: skrbiti, slušati, podržavati, pridonositi, ohrabrivati, vjerovati i prijateljevati. Primjena sedam navika teorije izbora vrlo je djelotvorna u radu s problematičnim učenicima koji su se već odlučili ne uspostaviti zadovoljavajući odnos s učiteljem i stoga ometaju. Ukoliko se učitelji ne poveže s takvim učenicima, oni će raditi probleme cijele školske godine, opirući se učiteljevu vodstu i na taj način pokušati kontrolirati učitelje. Cilj problematičnih učenika jest ometati nastavu do trenutka kad izazovu učitelje do te mjere da im počnu prijetiti i kažnjavati ih, a kad učitelji to učine, problematični učenici su postigli kontrolu nad učiteljima jer za sve



loše što učine mogu okriviti učitelje. Kada učitelji prestanu upotrebljavati vanjsku kontrolu u nastavi mogu zainteresirati učenike da uzvrate ponašanjem koje želi dobiti od učenika. Odbacivanje psihologije vanjske kontrole i primjena teorije izbora u školi, nije lak zadatak jer zahtijeva puno strpljenja, rada i kreativnosti, no pozitivne promjene koje učitelji na taj način mogu postići u radu s učenicima vrijedne su svakog truda. Svaki put kada učitelji uspiju primijeniti teoriju izbora u radu s učenicima, a oni očekuju prijetnje i kazne tj. vanjsku kontrolu, učitelji zadobivaju njihovu pažnju i zaustavlja se nepovezanost između učitelja i učenika, a u sljedećem će se koraku učenici možda osjetiti povezaniji s učiteljima. Na ovaj način učenici uspostavljaju vezu s odraslom odgovornom osobom i jedino tako mogu imati koristi od nastavnog sata te postizati dobre rezultate koji će ih na kraju dovesti do kompetentnog obrazovanja. Problematični učenici su gotovo uvijek slabo povezani sa svojim roditeljima ili bilo kojom odraslom osobom. Stoga je važno ne slati roditeljima poruke o lošem ponašanju njihove djece u školi jer to može dovesti do kažnjavanja kod kuće tj. primjene psihologije vanjske kontrole koja se želi izbjeći jer to uništava i ono malo veze koju učitelji i učenici imaju na početku primjene teorije izbora. Učitelji su kod ovakvih učenika jedini koji ga mogu uvjeriti u važnost rada u školi. Čim učenik postigne uspjeh u školi o tome je dobro obavijestiti roditelje jer ih može potaknuti na manje korištenje metoda vanjske kontrole i lakše povezivanje sa svojim djetetom te stvaranje temelja za početak izgradnje boljih međusobnih odnosa. Ukoliko se učitelji uspiju povezati s problematičnim učenicima, učenici imaju puno više izgleda za sretniji život. Prema teoriji izbora, svi odaberemo ono što činimo i odgovorni smo za svoje izbore. Postajemo sretni kada naučimo kako zadovoljiti jednu ili više od pet osnovnih potreba: preživljavanje, ljubav i pripadanje, moć, slobodu i zabavu, koje su genetski ugrađene u nas. Nitko ne može zanemariti svoje osnovne potrebe, one su izvor našeg ponašanja. No, mogućnost izbora ili vanjska kontrola nisu upisani u naše gene, to je ponašanje, a sva su ponašanja stvar izbora. Učitelji mogu zadovoljiti osnovne potrebe svojih učenika – ljubav i pripadanje, moć, slobodu, zabavu i preživljavanje i na taj se način povezati s njima te ih učiniti da jedni i drugi budu sretniji u školi.

4. ZA POSTIZANJE USPJEHA VAŽNO JE RIJEŠITI SE POMISLI NA NEUSPJEH

U Glasserovoj kvalitetnoj školi nema neuspjeha, nema padanja razreda, nema niskih

ocjena odnosno uopće nema ocjena. Umjesto ocjenjivanja postavljen je objektivan standard kompetentnosti, a kada učenici dosegnu taj standard dobiju priznanje. Učenicima se daje više vremena da rješavanje zadanih zadataka, a učitelji se trude pronaći način učiniti gradivo pristupačnijim i zanimljivijim. Učenicima se nudi pomoć koju mu mogu pružiti drugi učenici ili učitelj, a daje mu se i mogućnost kontrole nad vlastitim radom što je motivrajuće za učenje. Rad s učenicima ne bi trebao započeti prijetnjama što će im se dogoditi ako ne savladaju pojedino gradivo jer je to potvrda slabosti da je većina gradiva koja se poučava nezanimljiva i da se učitelji boje gubitka kontrole. Učenici takve uvode uglavnom prestanu slušati i počinju pričati ili se baviti nečim drugim, a učitelji se dovode u situaciju da se moraju braniti i prije nego se uopće upoznaju s učenicima. Učenicima se naglašava da je učiteljima stalo do njihovog uspjeha u školi i stjecanja kompetentnog obrazovanja. U cilju stvaranja prijateljskog okruženja pri prvom susretu učitelja i učenika predlaže se sjedenje u krugu koje je puno praktičnije za uspostavljanje veze s učenicima jer nije važno tko gdje sjedi, svi su u prvom redu. Sjedenje u krugu također, omogućava brzo i jednostavno formiranje skupina učenika za rad u grupama ili u paru. Također se predlaže međusobno oslovljavanje osobnim imenima, uključujući i učitelje što se opravdava činjenicom da će ukoliko učitelji ne upotrebljavaju vanjsku kontrolu i učenicima dopuštaju oslovljavanje osobnim imenom, učenicima biti teže



ometati nastavu. Nadalje, discipliniranje se zamjenjuje razgovorom bez vanjske kontrole, postavlja se što je moguće manje pravila jer ona smanjuju fleksibilnost učitelja. Učenici žele da se s njima postupa kao s osobama, a postavljanje previše pravila predstavlja prepreku. Učitelji bi se također trebali opustiti u razredu i ne biti previše ozbiljni, uživati u radu jer kad učenici vide da učitelji uživaju poučavajući ih i oni će više uživati u učenju. Dobar način izbjegavanja nastajanja problema u razredu je često okupljanje i razgovor tzv. uspostavljanje krugova jer učenici vole pričati i uživaju u pažnji koja im je poklonjena. Učenici na ovaj način vježbaju govoriti i slušati, a istodobno zadovoljavaju potrebu za pripadanjem i povezanošću. Učitelji uvijek trebaju imati na umu da ne smiju upotrijebiti metodu vanjske kontrole u rješavanju problema i podsjećati učenike da je škola mjesto za postavljanje pitanja te da je najgore što mogu učiniti je da sjede u razredu i nemaju pojma o čemu ih se poučava.

4.1 Kompetentan razred ključ je uspjeha Kompetentan razred pretvara školske neuspjehe u uspjehe. U kompetentnom razredu nema ničeg što je teško razumljivo i neizvedivo. Prvi uvjet za uspostavljanje kompetentnog razreda je riješiti se zastarjele definicije koja obrazovanje naziva naučenim znanjem i zamjeniti je definicijom - obrazovanje je primjena i unaprjeđivanje znanja. To zapravo znači da za razliku od škole, u stvarnom svijetu, ljudi uče primjenjivati znanje jer samo usvajanje znanja nije dovoljno. U kompetentnom razredu dozvoljeno je korištenje npr. kalkulatora jednom kada se stekne vještina računanja, a za rješavanje zadataka dozvoljeno je korištenje knjiga, priručnika, bilješki jer se tako radi i u stvarnom svijetu – na radom mjestu, kod kuće, u svakodnevnom životu. U kompetentnom razredu učitelji nakon poučavanja pojedinoj vještini npr. računanju, čitanju, nauče učenike kako uživati u tim vještinama te vrijednosti primjene pojedine vještine. Za razliku od uobičajenog „školanja“ koje ubija uzbuđenje i radost učenja, kompetentan razred to može ponuditi svojim učenicima što je od velikog značaja za postizanje dobro obrazovanog, brižnog i sigurnog društva. U stvarnom svijetu od svakog se traži uspješno obavljanje zadanih zadataka, a za to je potrebna kompetentnost. Uspješni učitelji koji poučavaju učenike na način da postanu kompetentni, objasne svojim učenicima razloge učenja i gdje to znanje mogu upotrijebiti te povezuju poučavanje sa situacijama iz svakodnevnog života. Za stvarni život potrebne su vještine: čitanje, pisanje, kompjuterska pismenost, rješavanje problema, primjena znanja, rukovođenje i slušanje. U kompetentnom razredu daje se naglasak usavršavanju dviju važnih vještina iz stvarnog svijeta – govorenju i slušanju. Stjecanje kompetentnosti u slušanju i govorenju ključno je za postizanje društvenog i ekonomskog uspjeha. Memoriranje koje je važno učiteljima i roditeljima, za život je potpuno nepotrebna vještina, a mnogi sposobni učenici upravo zbog toga ne vole školu. Iz odnosa učenika prema izvanškolskim aktivnostima, moguće je puno toga naučiti. Učenici pohađaju takve aktivnosti jer to žele, vesele ih, trude se jer razumiju vrijednost svog rada, dobro se osjećaju i stoga uvijek postižu razinu kompetentnosti. Upravo takvu aktmosferu za rad i uspjeh nudi kompetentan razred. Ideja je povisti standarde u školama upravo do razine kompetentnosti jer učenik može uspjeti u životu jedino ako zna primijeniti naučene vještine. Na radnom mjestu nekompetentni radnici se otpuštaju ili nikada ne napreduju, no u školama se učenike ne bi trebalo isključivati zbog nesposobnosti već bi trebalo uložiti ozbiljne napore kako bi im se pomoglo da ostvare zadovoljavajuću razinu znanja tj. kompetentnost.



5. POSTIZANJE KOMPETENTNOSTI ZAHTJEVA PROMJENE U POUČAVANJU

Uspjeh dosadašnjeg načina poučavanja većine učitelja pouči – testiraj ovisi o motivaciji učenika. Istraživanja pokazuju da će učenici osnovnih, ali ne i srednjih škola biti motiviraniji ako rade u razredima s manjim brojem učenika, ukoliko su bili uključeni u predškolski sustav i ako imaju pristup sadržajnijem obrazovnom materijalu. Da bi se postigli navedeni uvjeti potreban je novac, no Glasser predlaže sustav koji ne košta više od postojećeg, ne zahtjeva posebne učitelje i profesore, a podrazumijeva uobičajene testove, zadatke i ocjene – tzv CBC sustav (Competency Based Classroom). Ključna promjena koju donosi CBC sustav je nastavak poučavanja nakon testiranja sve dok učenici koji su pristupili testu ne odgovore na sva pitanja kompetentno i točno. Ovakav pristup znatno doprinosi motivaciji učenika za učenje tj. učenike se može uvjeriti da naporno rade za odličan uspjeh što je ključno za stvaranje kompetentnog razreda. U kompetentnom razredu izostaju (ne)priznanja (ocjene) za rad koji nije odličan. U CBC sustavu, učitelj unaprijed objasni učenicima svaki zadatak, stečeno znanje se stalno testira, a za testove učenici se pripremaju na satu. Učenike se upućuje na učenje iz knjiga i bilježaka i pritom se ne zahtjeva učenje napamet već razmišljanje. Tijekom testiranja učenici se za pomoć mogu obratiti drugim učenicima (oni imaju izbor pomoći ili ne – metoda izbora) i učitelju. Ukoliko nisu uspjeli sve riješiti, test mogu odnijeti kući, zatražiti pomoć ukućana, prijatelja i završiti ga na taj način, što do određene granice briše vremensko ograničenje rješavanja testa tijekom trajanja školskog sata. Učitelji, pregledavajući ono što su učenici napravili, s njima razgovaraju o učinjenom i ukoliko nisu ispunili zadatke na odgovarajući način daju im priliku da poprave i poboljšaju rad. Važno je tražiti od učenika objašnjenje zašto su napisali ono što su napisali da se ne bi rad sveo na nagađanje. Cilj CBC sustava nisu ocjene već postizanje kompetentnog znanja, a učiteljima mora biti važno znati jesu li učenici shvatili ono što su radili. Učitelji tijekom obrade prve lekcije moraju naglasiti razliku između stjecanja znanja u usporedbi s njegovom primjenom i unaprjeđenjem. Stoga se u CBC sustavu predlažu pitanja esejskog tipa te pitanja višestrukog izbora, a učenici uz svaki odabrani odgovor trebaju objasniti zašto su odabrali upravo te odgovore. Vrlo dobar način motivacije kompetentnog učenika za daljnji rad je da ga se kao mentora dodijeli manje kompetentnom učeniku sve dok je ovaj ozbiljan u nastojanju da test završi ispravno. Drugi način je davati kompetentnim učenicima dodatna pitanja na koja trebaju odgovoriti, a u oba slučaja nagrada je podizanje ocjene s vrlo dobar na izvrstan. Ukoliko pojedini učenik ne postigne razinu kompetentnosti tijekom školske godine može to obaviti ljeti, iduće godine ili ponovno ići na predavanja da bi dobio priznanje jer i vanjski svijet ima vremenska ograničenja. Ovo je bitna značajka kompetentnog razreda, ne smanjuje se količina gradiva koju učenik treba usvojiti već se povećava potrebno vrijeme za rješavanje zadatka.

5.1 Uloga ravnatelja u kompetentnoj školi Ukoliko zaposlenici žele provesti neku zamiso, u tvrtkama trebaju odobrenje i podršku rukovoditelja. Isto je i u školama, bez podrške ravnatelja neće biti važnijih promjena u školi jer osoba ravnatelja treba pomoći učiteljima u postizanju učinkovitosti i zadovoljstva u radu. Svi ravnatelji Glasserove kvalitetne škole, koliko god se međusobno razlikovali kao osobe moraju imati tri zajedničke osobine: pokušati zamijeniti vanjsku kontrolu teorijom izbora, raditi na izbacivanju niskih ocjena i neuspjeha iz škole i predvoditi put prema zadovoljstvu učitelja, učenika i roditelja u njihovim školama. Uloga ravnatelja jest stvoriti sigurno okruženje u svojoj školi i ugodnu atmosferu za rad.



6. UVOĐENJE KOMPETENTNOG RAZREDA U OSNOVNU I SREDNJU ŠKOLU

Postupak uvođenja kompetentnog razreda u osnovnu i srednju školu ima sličnosti, ali i određenih razlika. Zajedničko im je sljedeće: u GQS se ne uči čineći pogreške već ispravljajući ih, ideja kompetentnog razreda na bilo kojoj razini je prikazati kompetentno učenje toliko mogućim da će svi učenici odbiti loše rezultate jer svaki čovjek, bez obzira na svoju kognitivnu ili razvojnu razinu, želi naučiti kako biti vještiji i kompetentniji, a tu potrebu GQS poštuje, ako je učenik voljan raditi, nikada ne ostaje bez druge šanse.

6.1 Kompetentan razred u osnovnoj školi Učenici u osnovnim školama mentalno sazrijevaju različitom brzinom i u tim su godinama vrlo osjetljivi na vanjsku kontrolu. Djeca su u fazi prijelaza iz svijeta koji se vrtio oko njih u svijet koji od njih traži da čine stvari i izvršavaju zadatke u kojima možda i ne vide smisao. Djeca su u toj dobi osjetljivija na izraz učiteljevog lica, geste i ton glasa. No, bilo koju promjenu koju se želi uvesti, pa tako i ideju Glasserovog kvalitetnog razreda, lakše je provesti u osnovnoj nego u srednjoj školi. Razlozi za to su: lakše se stvaraju odnosi s djecom kada se s njima boravi tijekom cijelog tjedna, lakše je ne davati im niske ocjene, vrijeme je puno fleksibilnije, djeca imaju manje iskustva s vanjskom kontrolom, a vještine čitanja, pisanja i računanja na ovoj se razini smatraju puno važnijim nego stjecanje velike količine znanja.

6.2 Kompetentan razred u srednjoj školi Stvaranje kompetentnog razreda u srednjoj školi teže je nego u osnovnoj školi jer je puno više učenika, više je zabrinutosti zbog nižih ocjena te nedovoljno fleksibilnosti vezane uz vrijeme koje se nudi za rješavanje zadanog zadatka. Učitelji učenicima trebaju objasniti ideju da kompetentan razred podržava suradnički, a ne natjecateljski duh te da je važna primjena znanja, a ne tko je više zapamtio. Učenicima također treba objasniti da će učitelji voditi bilješke o napretku svakog učenika, ali i oni sami svoje vlastite bilješke osobnih postignuća kako bi uvijek točno znali gdje su zapeli u procesu dobivanja priznanja tj. postizanja kompetentnosti. Činjenica je da bolje pamtimo ono što često koristimo i što nas zanima, stoga je učitelj u kompetentnom razredu slobodan biti kreativan, zanimljiv i poučavati kako želi, a sve u cilju postizanja kompetentnosti učenika. U srednjim školama potrebno je poticati rad u timu jer je djelovanje u timu važna vještina za rad u tvrtkama. U školama gdje se učenike kažnjava lošim ocjenama ako ne uspiju, oni gube želju uskladiti svoja očekivanja s učiteljevim, stoga je očekivanja potrebno zamijeniti postizanjem kompetentnosti. Problem s disciplinom izbjeći će se ukoliko se postigne snažna interakcija između učenika tijekom rada u parovima, grupama i timovima te zadovoljavajuća interakcija između učenika i učitelja. Iz razloga što uče ono što će im koristiti u stvarnom životu, kompetentni učenici koji znaju što rade i zašto to rade, neće raditi samo prema tuđim uputama već će uključiti i vlastitu kreativnost.

7. ZAKLJUČAK Mudar roditelj, a kasnije učitelj koji se nada potaknuti zdrav mentalni razvoj djeteta mora planirati stjecanje pravog iskustva djeteta u pravo vrijeme, pružati djetetu dovoljno ljubavi, biti strpljiv i pažljivo promatrati razvoj kako bi na vrijeme uočio odstupanja i sukladno odstupanjima reagirao.Važan dio razvoja je i igra jer kroz igru djeca uče, rješavaju se većih ili



manjih frustracija koje dožive tijekom dana, isprobavaju uloge, a sve to im je nužno za zdrav i normalan razvoj. Polazak u školu važan je korak za dijete. Osim motoričkih i verbalnih vještina te samostalnosti djeteta, u obzir je potrebno uzeti i spolnu razliku jer dječaci općenito sazrijevaju sporije nego djevojčice tako da u odnosu na djevojčice mogu kasnije krenuti u osnovnu školu. Međutim u procjeni djece, individualne razlike su važnije od spolnih razlika. Uspjeh poučavanja ovisi pak o kvaliteti odnosa učenika i učitelja, a za postizanje uspjeha važno je riješiti se pomisli na neuspjeh. Na ovim temeljima, uz primjenu teorije izbora zasniva se Glasserova kvalitetna škola (GQS). U GSQ svi učenici rade na zadovoljavajućoj razini, a problemi s disciplinom su nestali. Da bi se postigli navedeni ciljevi, promjena koju je potrebno provesti jest promjena stavova i načina rada samih učitelja. Prvi uvjet za stvaranje kompetentnog razred jest zamijeniti sedam loših navika vanjske kontrole: kritiziranje, okrivljavanje, prigovaranje, zapovijedanje, prijetnja, kažnjavanje i nagrađivanje kako bi nekoga kontrolirali, navikama koje povezuju: skrb, slušanje, podržavanje, sudjelovanje, ohrabrivanje, vjerovanje i prijateljevanje. Najteži dio puta prema kompetentnom razredu jest prihvaćanje ideje da su zapravo svi učenici sposobni za odličan uspjeh u svom učenju i poslu. Jednako teško je uvjeriti same učenike da su sposobni za to jer su se u postojećem sustavu ocjenjivanja od 1 do 5, naučili smatrati „propalim slučajevima“. Ideja kompetentnog razreda na bilo kojoj razini je prikazati kompetentno učenje toliko mogućim da će svi učenici odbiti loše rezultate. Problem s disciplinom rijetko se pojavljuje u GQS zbog snažne interakcije učenika tijekom rada u parovima, grupama i timovima te zadovoljavajuće interakcije između učenika i učitelja. U GQS cijeli je sustav oblikovan tako da pomogne svim učenicima da poboljšaju svoj život kroz učenje i to učenje informacija, vještina i vrijednosti koje će im pomoći živjeti odgovorno i uspješno, sada i u budućnosti. Važnu ulogu u uspostavljanju Glasserove kvalitetne škole ima ravnatelj jer ako ravnatelj ne predvodi put neće biti značajnijih promjena na bolje Uspostavljanje kompetentnog razreda zahtjeva strpljenje, kreativnost i ustrajnost, no rezultat koji se može postići – kompetentni učenici spremni za snalaženje u svakodnevnom životu nakon završetka škole - vrijedni su svakog truda.

LITERATURA [1] A. Jean Ayres, Dijete i senzorna integracija, Naklada Slap, 2002. [2] M. Diamond i J. Hopson, Čarobno drveće uma, Ostvarenje d.o.o., 2006. [3] W. Glasser, Svaki učenik može uspjeti, Alinea 2001. [4] W. Glasser, Teorija izbora, Alinea, 2000.

DEVELOPMENT AND CHANGES IN THE EDUCATION SYSTEM CAN EVERY STUDENT SUCCEED?

Summary The brain is a dynamic organ, feeding on stimuli and experiences from its surroundings. Neurons, and the connections among them, are modelled by sensory stimulation and motor activation in early childhood, forming sensory and motor processes which will remain relatively stable until the end of the person's life. When the capacity is developed on a sensorimotor level, the child is more capable of learning how to add numbers, to write a sentence or to socialize with his or her friends. Children differ in terms of their mental and physical characteristics and come from surroundings that have stimulated the development of their brains to various degrees. A uniform education, without regard to a child's gender and mental and physical characteristics; activities of an insufficient quality, whether extracurricular or otherwise; the lack of a firm rapport created between teacher and students; missing the chance for additional education; teaching by instruction instead of by research: these factors do not form competent young people who can apply their knowledge and skills in practice and create a quality, meaningful and fulfilling future for themselves. In this paper, we present a



description of the possibilities of improving the Croatian educational system by using the principles of Glaser's theories of choice and of the quality school, of the techniques of "brain-based education", as well as an overview of the influence of the degree of the child's sensory integration on his or her academic success. Keywords: sensorimotor brain stimulation, education, quality school, sensory integration, competence


Velid Draganović, Azra Branković

VELID DRAGANOVIĆ Međunarodni univerzitet u Sarajevu, Sarajevo [email protected] AZRA BRANKOVIĆ Ured koordinatora za reformu javne uprave, Sarajevo [email protected]

UPRAVLJANJE LJUDSKIM POTENCIJALIMA U SLUŽBI KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU


Sažetak Ovaj rad istražuje važnost upravljanja ljudskim potencijalima ustanovama visokog obrazovanja radi dostizanja standarda i smjernica kvalitete propisanih u Europskom prostoru visokog obrazovanja. Obrađena pitanja obuhvataju razlike u pristupu upravljanju tehničkim, administrativnim i nastavnim osobljem. Među ključnim istraživanim točkama u upravljanju nastavnim osobljem je motivacija, koja treba biti ostvarena razvojem rukovodnih sposobnosti. Bez odgovarajućeg rukovođenja je nesuvislo očekivati posvećenost organizaciji, koja je od presudne važnosti u dostizanju učinkovite provedbe standarda i smjernica u ustanovama visokog obrazovanja. Ključne riječi: obrazovanje, kvaliteta, standardi, rukovođenje, upravljanje ljudskim potencijalima

1. UVOD Kvaliteta obrazovanja u visokoškolskim ustanovama kao krajnji rezultat i upravljanje ljudskim potencijalima kao ključni činilac ostvarenja te kvalitete su okosnica rasprave u ovom radu. Na početku će biti posvećena pažnja definiranju samog značenja kvalitete u visokom obrazovanju, posebice u Europskom prostoru visokog obrazovanja koji je rezultat Bolonjskog procesa. Pri tom će se voditi računa o standardima i smjernicama Europske udruge za osiguranje kvalitete sa naglaskom na unutarnji sustav osiguranja kvalitete u visokoškolskim ustanovama. Kod razvoja tog sustava visokoškolske ustanove moraju posvetiti pažnju pravnom okruženju u kojem djeluju, pomenutim standardima i smjernicama Europske udruge za osiguranje kvalitete, ali i brojnim činiocima koji imaju utjecaj na dostizanje željenih ili očekivanih standarda kvalitete. Za svaki od standarda odnosno smjernica za njihovo dostizanje pojedinačno će biti pobrojani činioci i procijenjen njihov udio u dostizanju zadanih standarda. Osnovna hipoteza ovog rada je da su ljudski potencijali činilac koji je od posebne važnosti u obrazovnom procesu i zato će analiza principa, metoda i načina upravljanja ovim potencijalima biti najvažniji dio ovog rada. Određeni principi upravljanja ljudskim potencijalima su podjednako primjenjivi na sve uposlenike, a s druge strane ustanove visokog obrazovanja organizacijski gledano imaju potrebu za uposlenicima različitih područja djelovanja. Pored neizostavnog akademskog osoblja koje provodi sam obrazovni proces ustanova visokog obrazovanja upošljava i osoblje koje na razne načine pruža podršku odvijanju obrazovnog procesa. Kako su poslovi koje obavlja ovo osoblje



drugačije prirode od poslova koje obavlja akademsko osoblje, neizbježno će se razlikovati i metode upravljanja akademskim i neakademskim osobljem.

2. KVALITETA U VISOKOM OBRAZOVANJU Definirati kvalitetu predstavlja vrlo težak zadatak. Zapravo, to je nemoguć zadatak. Na vrhu prioriteta brojnih institucija je kvaliteta, a usprkos njenoj važnosti mnogi je smatraju vrlo zagonetnim konceptom jer je zbunjujuća za definirati i često ju je vrlo teško mjeriti. Ideja ili zamisao jedne osobe o kvaliteti često će proturječiti ideji ili zamisli druge osobe. Teško je naći dva stručnjaka koji će na isti način objasniti šta je to što čini skolu ili sveučilište izvrsnim u odnosu na druge škole ili sveučilišta. Upravo mogućnost različitog definiranja navodi neke istrazivače da kvalitetu nazovu ‘klizavim konceptom’ koji jednostavno izmiče (Sallis, 2002). Istovremeno pritom zagovaraju da je ne treba ni pokušati ‘uhvatiti’, jer je to dinamična ideja koja bi mogla izgubiti od svoje životnosti ako bi se podvrgla previše krutoj i detaljnoj analizi. Dodatnu poteškoću u definiranju kvalitete u obrazovanju pričinjava činjenica da je obrazovanje uslužna djelatnost jer je nemoguće zamisliti proizvod obrazovanja. Niti se studenti mogu smatrati proizvodom obrazovanja, niti je znanje koje su oni stekli u obrazovnom procesu proizvod obrazovanja koji je istinski mjerljiv. Moguće je samo utvrditi postojanje pružanja usluge obrazovanja kako bi studenti kao mušterije unaprijedili svoje znanje i vještine. A postavljanje standarda kvalitete usluge je jos teže nego definiranje kvalitete proizvoda jer oni uključuju vise subjektivnih elemenata. Dok recimo slaba kvaliteta proizvoda može biti uzrokovana manjkavim sirovinama ili sastavnim dijelovima, lošim izgledom ili nepridržavanjem specifikacije prilikom proizvodnje, dotle je slaba usluga uglavnom pripisana izravno organizacijskim navikama ili stavovima. Tako će lista najčešćih uzroka loše usluge uključivati nedostatak rukovođenja, pažnje ili učtivosti, ravnodušnost, neobučenost i nebrigu. Postoji pet osnovnih razlika između proizvoda i usluga. Prva je da usluge zahtijevaju izravni kontakt između mušterije i pružaoca usluge, pa se time usluga ne može odvojiti uslužnika. Nepromjenljivost usluge nije potpuno moguća nego ju je moguće samo smjestiti u određeni raspon, jer svako uzajamno djelovanje zavisi od dvije strane, u ovom slucaju uslužnika i mušterije. Druga razlika je u vremenu, koje za kontrolu usluge ne stoji na raspolaganju, jer usluga se koristi u momentu dostave. Time je moguća samo naknadna kontrola kroz provjeravanje zadovoljstva mušterije. Treća razlika je da usluga ne moze biti popravljena ili dopunjena, tako da je težnja kod pružanja usluge da se iz prvog puta ispuni najviši standard usluge. Dalje, usluge imaju problem što su neopipljive, ne mogu se kušati čulima. Često je mušterijama teško objasniti šta im se nudi, kao što je i njima teško objasniti šta zapravo žele. Usluge su prije proces nego proizvod, tako da je uglavnom važnije kako se došlo do ishoda nego šta je on zapravo. I na kraju, usluge se uglavnom obavljaju od strane niže rangiranog osoblja odnosno uposlenika ‘na prvoj liniji’, i rijetkost je da mušterija ima pristup upravnom odnosno rukovodećem osoblju. Stoga je briga o ovom osoblju ‘na prvoj liniji’ i njihovoj motivaciji izuzetno važna. U obrazovnoj ustanovi to je nastavno osoblje, jer ono je to koje je prije svih u izravnom kontaktu sa korisnicima usluga. Teškoću u definiranju kvalitete u visokom obrazovanju ćemo prevazići pozivanjem na Bolonjski proces i ono što je tijekom njega ostvareno. Moglo bi se reći da su cijeli Bolonjski proces i Europski prostor visokog obrazovanja (EPVO) zapravo proces traženja značenja kvalitete i načina njenog osiguranja. Kvaliteta kao takva u tom procesu nije usko definirana



nego su definirani sustavi osiguranja kvalitete na tri nivoa uvažavajući sve različitosti koje su posljedice europskog historijskog i obrazovnog nasljeđa. Ključnom metodom djelovanja označeno je prilagođavanje procesa obrazovanja studentima, a to drugim riječima znači da se od obrazovnih ustanova ocekuje da budu tvrtke usmjerene zadovoljenju potreba klijenata (eng. Customer oriented companies). Sustav osiguranja kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja sastoji se od dvije osnovne razine: unutarnje (interne) i izvanjske (eksterne) razine osiguranja kvalitete. Unutarnja razina odnosi se na osiguranje kvalitete u samoj visokoškolskoj instituciji, dok se izvanjska razina odnosi na savjetodavna tijela koja vrše vrednovanje ili evaluaciju i službene institucije i tijela koja su ovlaštena za provođenje akreditacijskog procesa izvanjskog osiguranja kvalitete. Unutarnje osiguranje kvalitete u samoj visokoškolskoj ustanovi, vrednovanje na nadinstitucionalnoj razini, te akreditacija od strane službenog tijela obuhvaćeni su zbirnim pojmom sustav osiguranja kvalitete. Zadaća utvrđivanja polaznih osnova za sustav osiguranja kvalitete povjerena je Europskoj udruzi za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA – European Association for Quality Assurance in Higher Education). Ova udruga je bila pozvana od strane ministara zemalja potpisnica Bolonjskog procesa u službenom Berlinskom priopćenju (Berlin Communique) od 19. septembra 2003. da razvije utanačeni set standarda, procedura i smjernica osiguranja kvalitete u suradnji sa drugim organizacijama (EUA, EURASHE i ESIB) i da istraži načine osiguranja prikladnih sustava revizije za osiguranje kvalitete. Osnovni princip od kojeg se krenulo u ovoj zahtjevnoj zadaći je upravo uvažavanje različitosti, a u duhu deklaracije Evropske sveučilišne udruge (EUA) iz 2003. godine koja naglašava da je svrha evropskog pristupa osiguranju kvalitete promicanje međusobnog povjerenja i saradnje uz uvažavanje različitosti nacionalnih konteksta. Različitost postoji i u pogledu svrhe, modela, metoda i ishoda osiguranja kvalitete. Kada se sagleda složenost operacije uspostavljanja standarda i smjernica uz uvažavanje ovakve šume različitosti onda se kao jedini moguć nazire upravo pristup koji je ENQA odabrala, a to je da standardi i smjernice budu općeniti a ne disciplinarni, i da naglasak bude na tome šta treba biti urađeno, a ne kako to treba biti urađeno. ENQA je postavila osnovne standarde i smjernice za provođenje obaju razina osiguranja kvalitete, unutarnju i vanjsku. Ono što se da zamijetiti jeste da ENQA dijeli sustav osiguranja kvalitete na tri razine od kojih je prva jasno definirana kao unutarnje osiguranje kvalitete u visokoškolskoj instituciji. Obzirom da je Berlinskim priopćenjem uspostavljeno načelo institucionalne autonomije osnovna odgovornost za osiguranje kvalitete leži na samoj instituciji visokoškolskog obrazovanja. Zato će sustavu osiguranja kvalitete u institucijama visokog obrazovanja biti posvećena iznimna pozornost u nastavku ovog rada.

3. OSIGURANJE KVALITETE U USTANOVAMA VISOKOG OBRAZOVANJA I NJENI ČINIOCI

Evropski standardi i smjernice koje je ENQA izradila usvojeni su na ministarskom sastanku u Bergenu u maju 2005. i njih ćemo uzeti kao polaznu osnovu naše analize. Kvalitetu u ustanovama visokog obrazovanja ćemo definirati prema ENQA standardima, a osiguranje kvalitete njima pridruženim smjernicama. ENQA standardi unutarnjeg osiguranja kvalitete u ustanovama visokog obrazovanja odnose se na: 1) politiku i proceduru, 2) odobravanje, praćenje i periodičnu reviziju programa i priznanja, 3) ocjenjivanje studenata, 4) osiguranje kvalitete nastavnog osoblja, 5) učila i podršku studentima, 6) sustave informiranja i 7) javnost informacija.



Testiranje hipoteze ovog rada ce biti provedeno kroz analizu činilaca koji su uključeni u dostizanje navedenih standarda, i to izravnim pozivanjem na smjernice preporučene za tu svrhu. Za svaki pojedini standard i njemu pridružene smjernice pokušaćčmo ukazati na unutarnje i spoljne cinioce koji imaju izravan utjecaj na primjenu datih smjernica. Prije svega nas zanima samim uvidom u smjernice kolika je uloga ljudskih potencijala naspram drugih činilaca, jer je hipoteza ovog rada je da su oni najvažniji unutarnji činilac u osiguranju kvalitete. Kada su ljudski potencijali u pitanju bitno je već prije početka analize imati u vidu podjelu ljudskih potencijala u visokoobrazovnoj ustanovi. Početni pristup je da se osoblje dijeli na nastavno (akademsko) i nenastavno osoblje. Nastavno osoblje je ono koje izravno učestvuje u obrazovnom procesu, dok je nenastavno osoblje ono koje pruža podršku obrazovnom procesu. Ovo potonje se dalje može podijeliti na tehničko i administrativno osoblje. Tehničko osoblje pruža logističku podršku, a administrativno pruža informativnu i pravnu pordršku studentima. Iako je striktno gledajući i rukovodstvo visokoobrazovne ustanove zapravo administrativno osoblje ipak ćemo ih ovdje odvojeno promatrati kao upravno osoblje i izdvojiti kao poseban unutarnji činilac. Osnivač ustanove visokog obrazovanja je uvjetno rečeno neutralni činilac jer se ne može smatrati unutarnjim, budući ima izravan utjecaj izvana na dešavanja unutar ustanove visokog obrazovanja, a ne može se smatrati ni vanjskom zainteresiranom stranom jer snosi svoj dio odgovornosti za djelovanje ustanove. Najvažniji spoljni činioci odnosno zainteresirane strane su studenti i budući poslodavci, a tu možemo pribrojiti i širu društvenu zajednicu i pravni okvir u kojem ustanova visokog obrazovanja djeluje.

3.1 Politika i procedure sustava osiguranja kvalitete Standard: ENQA smjernice iziskuju da visokoobrazovne ustanove imaju razrađenu politiku i procedure osiguranja kvalitete i standard njihovih programa i diploma, odnosno zvanja koja se dodjeljuju. Trebaju se takođe izravno posvetiti razvoju kulture koja priznaje važnost kvalitete i osiguranja kvalitete u njihovom radu. U tom cilju obrazovne ustanove moraju razviti i primijeniti strategiju stalnog poboljšanja kvalitete. Strategija, politika i procedure moraju imati zvanični status i biti javno dostupne. Moraju uključivati i ulogu studenata i ostalih zainteresiranih strana. Smjernice: Zvanična politika i procedure obezbjeđuju okvir u kojem ustanova visokog obrazovanja može razviti i pratiti učinkovitost svog sustava osiguranja kvalitete. One isto tako obezbjeđuju javno pouzdanje u autonomiju ustanove visokog obrazovanja. One sadržavaju izjave o namjerama i osnovnim instrumentima za njihovo provođenje. Proceduralna uputstva mogu dati detaljnije informacije o načinima na koje će se politika kvalitete primijeniti i predstavljaju koristan podsjetnik za one koji trebaju biti upućeni u praktična gledišta provođenja procedura. Zvanični dokument koji određuje politiku kvalitete treba urediti i slijedeće: • odnos izmedju podučavanja i istraživanja u obrazovnoj ustanovi; • strategiju ustanove po pitanju kvalitete i standarda; • organizaciju sustava osiguranja kvalitete; • zaduženja i odgovornost odsjeka, fakulteta i drugih organizacijskih jedinica kao i pojedinaca za osiguranje kvalitete; • uključenost studenata u osiguranje kvalitete; • načine na koje se politika primjenjuje, nadzire i prilagođava. Činioci: Provođenje pomenutih smjernica počiva izravno na ljudskim potencijalima. Uloga ostalih činilaca je zanemarljiva, jer će studenti kao korisnici usluge obrazovanja, i druge zainteresirane strane po prirodi svojih interesa biti voljni da daju svoj doprinos po ovom pitanju. Težište odgovornosti i zaduženja je na upravnom osoblju, prije svega rukovodiocima



kvalitete i ljudskih potencijala. Nakon njih dolazi akademsko osoblje i administrativno osoblje koje ce biti zaduzeno za praktično provođenje politike i procedura. Osim praktičnog provođenja politike i procedura akademsko osoblje može dati veliki doprinos i u kreiranju same politike kvalitete.

3.2 Odobravanje, nadzor i periodična revizija studijskih programa i dodijeljenih zvanja

Standard: Institucije trebaju imati zvanične mehanizme za odobravanje, periodičnu reviziju i nadzor njihovih studijskih programa i dodijeljenih zvanja. Smjernice: Povjerenje studenata i drugih zainteresiranih strana u visoko obrazovanje se može pridobiti i zadržati kroz učinkovita djela osiguranja kvalitete koja osiguravaju da su studijski programi dobro osmišljeni, redovno nadzirani i povremeno prilagođeni, tako da je očuvana njihova stalna praktična vrijednost i ovovremenost. Osiguranje kvalitete studijskih programa i dodijeljenih zvanja uključuje: • osmišljavanje i objavljivanje nedvosmislenih očekivanih rezultata obrazovnog procesa; • posvećivanje pažnje nastavnom planu i sadržaju i usklađenosti studijskog programa; • naročite potrebe različitih metoda podučavanja (npr. redovno, vanredno, podučavanje na daljinu, elektronsko podučavanje) i razlicitih modela visokog obrazovanja (npr. Akademsko obrazovanje, strukovno usavršavanje, profesionalno usavršavanje); • dostupnost prikladnih knjiga, učila i drugih pomagala; • proceduru zvaničnog odobrenja studijskog programa od strane tijela koje ne podučava taj studijski program; • praćenje napretka i postignuća studenata; • povremena prilagodba studijskih programa (uključujući spoljne članove komisija za prilagodbu); • stalno prikupljanje povratnih informacija od poslodavaca, predstavnika tržišta rada i drugih relevantnih organizacija; • uključenost studenata u proces osiguranja kvalitete. Činioci: Operativno provođenje pomenutih smjernica počiva na suradnji nastavnog i upravnog osoblja prije svega rukovodilaca kvalitete. Potrebu osuvremenjavanja programa akademsko osoblje može uočiti praćenjem novosti u struci, a dodatne informacije obezbjeđuju rukovodioci kvalitete prikupljanjem informacija od studenata, poslodavaca i drugih zainteresiranih strana. Samu provedbu revizije provodi akademsko osoblje uz pomoć spoljnih suradnika koji su isto tako akademski radnici. Podršku pruža i tehničko osoblje obezbjeđivanjem učila i drugih pomagala i podrškom obrazovnom procesu. Ukupno gledano najveću ulogu ima akademsko osoblje, dok značajniju podršku pruža upravno osoblje nego je to slučaj sa tehničkim osobljem.

3.3 Ocjenjivanje studenata Standard: Studenti trebaju biti ocjenjivani upotrebom javno objavljenih kriterija, odredbi i procedura koje se dosljedno primjenjuju. Smjernice: Ocjenjivanje studenata je jedan od najvažnijih elemenata visokog obrazovanja. Ocjene imaju jak učinak na buduće karijere studenata. Stoga je važno da je ocjenjivanje profesionalno provedeno bez izuzetka i da uzme u obzir opsežno postojeće znanje o procesu testiranja i ispitivanja. Ocjenjivanje također pruža dragocjene informacije za institucije o podršci podučavanju i učenju. Procedure ocjenjivanja studenata trebale bi:



• biti osmišljene da mjere postignuća očekivanih rezultata obrazovnog procesa i drugih programskih ciljeva; • biti prikladne za njihovu namjenu, bilo dijagnostičku, formativnu ili sumativnu; • imati jasne i objavljene kriterije dodjeljivanja bodova; • biti poduzete od strane osoblja koje razumije ulogu ocjenjivanja u napretku studenata prema dostignuću znanja i vještina potrebnih za njihovu namjeravanu kvalifikaciju (zvanje); • gdjegod moguće, ne ovisiti o sudu samo jednog ispitivača; • uzeti u obzir sve moguće posljedice ispitnih odredaba; • imati jasne odredbe po pitanju studentskih izostanaka, bolesti, i drugih olakotnih okolnosti; • osigurati da je ocjenjivanje sigurno provedeno u suglasju sa objavljenim procedurama obrazovne ustanove; • biti podložne administrativnoj ovjeri da se osigura ispravnost procedure. Osim toga, studenti trebaju biti jasno informirani o strategiji ocjenjivanja za njihov studijski program, kojim ispitima ili drugim metodama ocjenjivanja će biti podvrgnuti, šta se od njih očekuje, i koji će kriteriji biti primijenjeni u ocjenjivanju njihovih učinaka na testovima. Činioci: Osnovni činilac ovdje je nedvojbeno akademsko osoblje, jer ono je to koje osmisljava procedure ocjenjivanja i provodi ih. Upravnom i administrativnom osoblju pripada uloga osiguranja da je ocjenjivanje provedeno u suglasju sa objavljenim procedurama i suradnja sa akademskim osobljem po pitanju izostanaka i drugih olakotnih okolnosti.

3.4 Osiguranje kvalitete nastavnog osoblja Standard: Institucije trebaju imati načine da osiguraju da je osoblje koje podučava studente stručno osposobljeno i kompetentno da to čini. Ono treba biti dostupno vanjskim činiocima koji bi trebali izvršiti provjeru i sačiniti izvještaj. Smjernice: Nastavno osoblje je najvažniji obrazovni izvor dostupan većini studenata. Važno je da oni koji podučavaju imaju potpuno znanje i razumijevanje onoga sto podučavaju, imaju neophodne vještine i iskustvo za učinkovito prenošenje njihovog znanja i razumijevanja na studente u rasponu obrazovnih konteksta, te da imaju pristup povratnim informacijama o vlastitoj izvedbi. Institucije trebaju osigurati da pronalaženje osoblja i zvanična procedura izbora (imenovanja) uključuje instrumente koji će osigurati da novo osoblje posjeduje bar minimalnu razinu osposobljenosti. Nastavno osoblje treba imati pogodnosti da razvije i proširi svoje nastavne kapacitete i treba biti podstrekivano da vrednuje svoje sposobnosti. Institucije trebaju obezbijediti mogućnost da nastavno osoblje sa slabijim sposobnostima podučavanja poboljša svoje vještine do prihvatljive razine i imati instrumente da ih otpuste sa nastavnih pozicija ako nastave biti dokazivo neučinkoviti. Činioci: Provođenje ovih smjernica leži nedvojbeno na upravnom osoblju. Najvažniji činilac je s druge strane ponovo nastavno osoblje. Ono s jedne strane jeste predmet interesovanja ali je istovremeno i aktivni činilac kroz pristup povratnim informacijama, vrednovanje vlastitih sposobnosti i rad na profesionalnom usavršavanju. Upravno osoblje, prvenstveno rukovodioci kvalitete i ljudskih potencijala predstavlja podršku nastavnom osoblju u sprovođenju ovih smjernica, a u slučaju da nastavno osoblje nije u stanju da odgovori navedenim izazovima preduzima nemilu mjeru zamjene osoblja.

3.5 Nastavna učila, pomagala i podrška studentima Standard: Ustanove trebaju osigurati da su resursi koji stoje na raspolaganju studentima kao podrška obrazovnom procesu prikladni i svrsishodni za svaki studijski program. Smjernice: Pored nastavnog osoblja studenti su upućeni i na druge resurse kao podršku njihovom obrazovanju. Oni variraju od fizičkih resursa kao sto su knjižnice i informatički



resursi do ljudske podrške od strane demonstratora, psiholoških savjetnika i ostalog osoblja. Učila, pomagala i drugi vidovi podrške trebaju biti dostupni studentima, osmišljeni za njihove potrebe i podložni povratnim informacijama od strane korisnika. Ustanove trebaju rutinski nadzirati, revidirati i poboljšavati učinkovitost usluga podrške dostupnih njihovim studentima. Činioci: Ključni činilac za dostizanje ovog standarda i provođenje smjernica je upravno osoblje. Izravno je spomenuto i administrativno osoblje kao sto su recimo tajnici fakulteta ili knjižničari, a neizravno i tehničko osoblje koje pruža podršku odvijanju obrazovnog procesa. Daljnji činilac su materijalna sredstva koja trebaju biti pribavljena i o kojima upravo odlučuje upravno osoblje. Važan činilac su i sami korisnici usluga, odnosno studenti. Međjutim i ovdje nastavno osoblje ima svoju ulogu kada je riječ o knjigama, učilima i informatičkim programima koji trebaju biti na raspolaganju studentima za pojedini studijski program. Upravo nastavno osoblje može najbolje razumjeti povratne informacije od strane korisnika usluga i sprovesti aktivnosti na poboljšanju ili izmjeni postojećih učila nekim drugim. Stručnost u određenom području podučavanja je neupitno bitna, ali konačnu riječ ovdje će imati upravno osoblje i pitanje je na koji će način optimizirati ulaganje u učila između potreba studenata, savjeta stručnog nastavnog osoblja i finansijskih gledišta upravljanja ustanovom.

3.6 Sustavi informiranja Standard: Ustanove trebaju osigurati da prikupljaju, analiziraju i koriste relevantne informacije za učinkovito upravljanje studijskim programima i aktivnostima unutar njih. Smjernice: Ono što ustanova ‘zna’ o samoj sebi je početna točka za učinkovito osiguranje kvalitete. Bitno je da ustanove imaju instrumente za prikupljanje i analiziranje obavijesti o svojim vlastitim aktivnostima. Bez navedenog one neće znati što se odvija kako treba, a što treba pažnju, ili kakvi su učinci inovativnog djelovanja. Informativni sustavi koji se tiču kvalitete će se od ustanove do ustanove razlikovati zbog lokalnih okolnosti, ali se u najmanju ruku očekuje da uključe: • napredovanje studenata i prolaznost; • upošljivost svršenika; • zadovoljstvo studenata studijskim programom; • učinkovitost nastavnog osoblja; • profil studentske populacije; • dostupne obrazovne resurse i njihovu cijenu; • vlastite kljucne pokazatelje djelovanja institucije. Stanovitu vrijednost za ustanove ima i usporedba sa drugim sličnim organizacijama unutar EPVO i izvan njega. Ovo im omogućuje da prošire znanje o sebi i dopru do novih metoda poboljšanja vlastitog djelovanja. Činioci: Nosilac provođenja navedenih smjernica je administrativno osoblje, poglavito ono uposleno na poslovima osiguranja kvalitete. Kada je u pitanju nastavno osoblje ono je ovdje predmet istraživanja što opet ukazuje na njegovu bitnost. S druge strane nastavno osoblje pruža podrsku u prikupljanju informacija prvenstveno o napredovanju studenata.

3.7 Javnost informacija Standard: Ustanove trebaju redovno objave pravovremene, nepristrane i objektivne informacije kvantitativne i kvalitativne prirode o studijskim programima i zvanjima koja dodjeljuju.



Smjernice: U ispunjenju svoje javne uloge ustanove visokog obrazovanja imaju odgovornost da osiguraju informacije o svojim studijskim programima, očekivanim rezultatima obrazovnog procesa u tim programima, kvalifikacijama za koje obučavaju studenti, procedurama podučavanja i ocjenjivanja kao i pogodnostima obrazovanja koje pružaju svojim studentima. Objavljene informacije mogu uključiti stavove i informacije o zaposlenju bivših studenata, te profil trenutne studentske populacije. Informacije trebaju biti precizne, nedvosmislene, objektivne i lako dostupne i ne bi trebale jednostavno biti upotrijebljene tek kao mogućnost marketinga. Ustanova treba osigurati da informacije ispunjavaju vlastita očekivanja po pitanju nepristranosti i objektivnosti. Činioci: Provođenje navedenih smjernica je u nadležnosti administrativnog osoblja. Ovaj posljednji standard zapravo zbraja rezultate onoga sto je odrađeno u ostvarivanju i dostizanju ranije navedenih.

3.8 Uloga ljudskih potencijala u ostvarivanju smjernica osiguranja kvalitete Diskusija koja je provedena kroz analizu ENQA smjernica pokazala je točnost hipoteze o važnosti ljudskih potencijala u svrhu osiguranja kvalitete. Ono što se posebno ističe jeste uloga nastavnog osoblja, koje predstavlja jezgru ljudskih potencijala u obrazovnoj ustanovi, jer je ono to koje izravno pruža uslugu obrazovanja. Ono što treba posebno naglasiti po pitanju veze između standarda kvalitete i ljudskih potencijala je razvoj kulture koja priznaje važnost kvalitete i njenog osiguranja. Na to se nadovezuje definiranje zaduženja i odgovornosti pojedinaca. Ocjenjivanje studenata je izdvojeno u posebnom standardu, a zatim i osiguranje kvalitete nastavnog osoblja bez koje nema ni dostizanja standarda ocjenjivanja. Prva četiri standarda se mogu smatrati temeljnim i usko su vezani za nastavno osoblje. Tri preostala standarda su dopunski standardi, u kojima također nastavno osoblje ima svoj udio. Općenito uzevši, svih sedam standarda osiguranja kvalitete je uvjetovano ljudskim potencijalima, od kojih je naglasak na nastavnom osoblju. Ova analiza je u suglasju sa literaturom koja naglašava da su u gotovo svakoj tvrtki ili organizaciji uposlenici srce i duša.(Gomez-Mejia, 2012) Posebice u uslužnim djelatnostima briga o osiguranju sposobnog osoblja je ključna djelatnost zato što su ljudi u centru pružanja usluga koje su razlog postojanja organizacije. (Pynes, 2004) Kada su konkretno obrazovne ustanove u pitanju studija o unapređenju sustava osiguranja kvalitete u ustanovama visokog obrazovanja pokazala je da od svih funkcija obrazovne ustanove daleko najveću korelaciju sa potrebama zbog čijeg ispunjavanja ustanove zapravo postoje imaju rukovođenje, razvoj ljudskih resursa, podučavanje i učenje i podrška procesu učenja. (Doherty, 2005)

4. UPRAVLJANJE LJUDSKIM POTENCIJALIMA U USTANOVAMA VISOKOG OBRAZOVANJA

Kako je gore utvrđena važnost ljudskih potencijala u dostizanju standarda kvalitete, to nameće potrebu da se bar u kratkim crtama utvrde principi upravljanja ljudskim potencijalima u ustanovama visokog obrazovanja. Polazni princip zacrtan u standardima i smjernicama je razvoj kulture koja priznaje važnost kvalitete i njenog osiguranja. A baš taj polazni princip se čini najzahtjevnijim za ispuniti, barem kada je u pitanju upravitelj ljudskim potencijalima. Naime, najčešće se smatra, i to pogrešno, da je odjel za upravljanje ljudskim potencijalima zadužen za kulturu unutar organizacije jer kultura je ukorijenjena u ljudima, a taj odjel je zaduzen da brine o ljudima. (Sartain, 2003) Za kulturu su zapravo zaduženi svi, uključujući ravnatelja i upravni odbor, bilo da se radi o privatnoj ili javnoj ustanovi visokog obrazovanja. Drugačije ne može, jer je oblikovanje organizacijske kulture poteklo od



osnivača samim danom osnivanja tvrtke odnosno ustanove. Osnivači su krenuli od osobnih uvjerenja, prosudbi i navika i stvorili početno radno okruženje. Vjerovatnije da, nego ne, prvi uposlenici su prihvatili te vrijednosti i kultura se počela polagano razvijati bez da je bila namjerno stvarana. Jednom kad se kultura razvije onda ju je teško mijenjati. Dodatnu poteškoću kada su obrazovne ustanove u pitanju predstavlja činjenica da one imaju visoku razinu strukturalne diferencijacije. (Csizmadia, 2006) Stoga, mijenjanje organizacijske kulture zahtijeva posvećenost rukovodstva počev od ravnatelja koji neizbježno treba preuzeti vodeću ulogu u uspostavljanju kulture kvalitete. A upravni odbor ima zadaću da prepozna komu povjeriti ravnateljstvo ustanovom. Neophodno je pronaći osobu koja ima opredijeljenost za kvalitetu. Ta opredijeljenost je mnogo više od godišnjeg govora kako je kvaliteta važna za obrazovnu ustanovu. Ona zahtijeva beskrajnu ushićenost i posvećenost poboljšanju kvalitete, poziva na gotovo fanatičnu promidzbu novih načina rada i pozornost prema njima. Ona traži stalnu provjeru svakog urađenog poteza. (Sallis, 2002) Obrazovni predvodnici vode i podržavaju druge da razviju slične osobine, ohrabruju podjelu odgovornosti i stil koji podstiče međudjelatno radno okruženje. Oni utjelovljuju stil vođenja u kojem predvodnici moraju hodati i govoriti kvalitetu i razumjeti da se promjene dešavaju postepeno a ne odlukama i proglasima. U pristupu baziranom na kvaliteti – prema Spanbaueru (Sallis, 2002) - rukovođenje skolom počiva na davanju ovlaštenja nastavnom osoblju osoblja i jačanju njegove uloge. Ono treba učestvovati u donošenju odluka, preuzeti veću odgovornost, dobiti veća ovlaštenja i veću samostalnost u gotovo svemu što čini. Opravdanost ovakvog pristupa vidimo u činjenici da je teško uspostaviti sustav kontrole nad ljudima koji su stručnjaci u svojim oblastima djelovanja, zapravo to je nemoguća misija. To je osobenost rukovođenja nastavnim osobljem na koje se ne može preslikati nijedna metoda koja se koristi u rukovođenju drugim grupama osoblja. Slijedeća osobenost je da se u svrhu definiranja odnosa izmedju podučavanja i istraživanja kod nastavnog osoblja treba uvažiti činjenica da nijedna obrazovna ustanova sama za sebe ne može ponuditi odgovarajuće istraživačke resurse, pa stoga treba olakšati nastavnom osoblju istraživanja izvan matične ustanove. Kada se uzme u obzir važnost rukovođenja i uloga rukovodilaca u upravljanju ljudskim potencijalima, te specifičnost upravljanja nastavnim osobljem, onda preostaje da odjel za upravljanje ljudskim resursima obavi svoj dio uloge u sustavu osiguranja kvalitete. Njihova uloga obuhvaća četiri osnovne sastavnice: izbor osoblja, usmjeravanje, vrednovanje, i nagrađivanje. Izbor osoblja je najvažniji i u tom će se složiti većina upravitelja i ravnatelja, premda će priznati da najviše vremena potroše na usmjeravanje. (Marshall, 1999) Posljedice propusta u izboru osoblja će imati posljedicu u stalnom trošenju vremena na ispravljanju tih propusta ili u nemogućnosti postizanja željenih standarda kvalitete. Osnovni propust je da se nedovoljno pozornosti posveti definiranju samog radnog mjesta i zaduženja, nego se umjesto toga samo uradi prejednostavan nacrt i jednostavno uposle ljudi. Dobro usmjeravanje sa nadovezuje na dobar izbor, prvenstveno kada je u pitanju dobra definicija radnog mjesta i zaduzenja. Posebno se to očituje kod prve faze usmjeravanja a to je uvođenje u posao novih uposlenika. Orijentacijski program treba pomoći novim uposlenicima da upoznaju ustanovu i da znaju šta se od njih očekuje. Dalje, treba im pomoći da izbjegnu početnu nervozu dolaska u novu tvrtku ili možda za njih prvu. To će se ostvariti kroz upoznavanje sa suradnicima, pravilnicima, prostorom ili upotrebom pomagala koja moguće nisu koristili ranije. I vrlo kvalitetnom osoblju koje je prošlo proceduru izbora i bilo najbolje vrednovano u procesu izbora može se desiti da zapne na sasvim jednostavnim zadacama kao što je upotreba stroja za preslikavanje. (Sartain, 2003) Osim orijentacijskog programa za nove uposlenike usmjeravanje uključuje i treninge za osoblje. Neki treninzi mogu biti organizirani



za sve uposlenike, ali većina će morati biti specijalizirana za ciljne grupe uposlenika, gdje opet naglašavamo posebnost nastavnog osoblja. Da bi se ostvarila pravičnost u nagrađivanju bitno je osigurati dobar sustav vrednovanja. Kada je u pitanju vrednovanje nastavnog osoblja najbolja bi bila kombinacija samovrednovanja, studentskog vrednovanja, vrednovanja kolega i povremenog vrednovanjea spoljnih suradnika stručnjaka. Vrednovanje i nagrađivanje imaju svoju važnost u ispunjenju smjernice koja traži da mora postojati mogućnost otpuštanja osoblja koje je dokazivo neučinkovito. S druge strane, ne treba zaboraviti ni bitnost čuvanja osoblja koje je učinkovito, a da bi ga se zadržalo u ustanovi ono mora biti pravično vrednovano i nagrađeno. Obzirom da je obrazovanje uslužna djelatnost u njemu se mora razviti kultura čuvanja musterija kao da su zlato, a najbolji put za to je takvo postupanje u samoj ustanovi. Uposlenici trebaju osjetiti na sebi šta znači biti uvažen i poštovan da bi se tako postavili prema mušterijama.

5. ZAKLJUČAK

Ovaj rad je kroz analizu standarda i smjernica za osiguranje kvalitete u ustanovama visokog obrazovanja pokazao važnost ljudskih potencijala u osiguranju kvalitete. Važnost ljudskih potencijala uvjetuje također određene standarde upravljanja ljudskim potencijalima, među kojima se izdvajaju stvaranje kulture kvalitete i rukovođenje obrazovnom ustanovom. Pritom se posebna pažnja mora posvetiti nastavnom osoblju jer je ono na 'prvoj liniji' pružanja usluge obrazovanja.

LITERATURA [1]Budapest-Vienna Declaration, http://www.ehea.info/Uploads/Declarations/Budapest-ienna_Declaration.pdf [2] T.G. Csizmadia, Quality Management in Hungarian Higher Education Organisational Responses to Governmental Policy, CHEPS/UT, Enschede, 2006 [3]G. D. Doherty, Developing Quality Systems in Education, Routledge, London, 1994 [4] L. R. Gomez-Mejia, D. R. Balkin, Management People Performance Change, Prentice Hall, New Jersey, 2012 [5] D. R. Marshall, The Four Elements of Successful Management : Select, Direct, Evaluate, Reward, Amacom, New York, 1999 [6] J. E. Pynes, Human Resource Management for Public and Nonprofit Organisations, Jossey Bass, San Francisco, 2004 [7]Realising the European Higher Education Area, http://www.ehea.info/Uploads/Declarations/Berlin_Communique1.pdf [8]E. Sallis, Total Quality Management in Education, Taylor & Francis, 2002 [9]L. Sartain, M. I. Finney, E. Sallis, HR from the Heart Inspiring Stories and Strategies for Building the People Side of Great Business, Amacom, New York, 2003 [10]Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, European Association for Quality Assurance in Higher Education, Helsinki, 2009 [11]The European Higher Education Area - Achieving the Goals, http://www.ehea.info/Uploads/Declarations/Bergen_Communique1.pdf HUMAN RESOURCE MANAGEMENT IN THE SERVICE OF QUALITY IN HIGHER EDUCATION Summary This paper investigates the importance of human resource management in meeting quality standards and guidelines prescribed in the European higher-education area. The issues discussed encompass the differences in approach to managing technical, administrative and academic human resources. Among the key points



investigated in managing academic human resources is motivation, which should be achieved through development of leadership skills. Without appropriate leadership it is implausible to expect organisational commitment, which is of crucial importance in achieving effective implementation of standards and guidelines in institutions of higher education. Keywords: education, quality, standards, leadership, human resource management


Dušanka Gajdić, univ. spec. oec., Dijana Horvat, dipl.ing.; mr.sc. Valentina Papić

DUŠANKA GAJDIĆ, univ. spec. oec., DIJANA HORVAT, dipl.ing.; mr.sc. VALENTINA PAPIĆ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, Križevci [email protected], [email protected], [email protected]

KOMPETENTNOST I SPREMNOST HRVATSKIH LABORATORIJA ZA ISPITIVANJE KVALITETE POLJOPRIVREDNOG SJEMENA

ZA ULAZAK NA TRŽIŠTE EU

Stručni rad / Professional paper Sažetak Osiguranje kvalitete ispitnih rezultata jedan je od važnih elemenata povjerenja u kompetentnost ispitnih laboratorija. Jedan od načina osiguranja kvalitete ispitnih rezultata je akreditacija laboratorija prema normi HRN EN ISO/IEC 17025. Akreditacija laboratorija važna je i bitna pretpostavka konkurentnosti i uklapanja hrvatskih laboratorija u aktualne tokove europskog tržišta. Osim što se akreditacijom dobiva službeno priznanje da je laboratorij kompetentan provoditi ispitivanja prema određenim normama, promiče se i povjerenje korisnika u laboratorije, njihovu stručnost, pouzdanost i kvalitetu usluga. S ciljem unapređenja sustava kvalitete hrvatskih laboratorija provedena je anketa u hrvatskim laboratorijima za ispitivanje kvalitete poljoprivrednog sjemena. Anketom će se dobiti informacije o trenutnom stanju i položaju hrvatskih laboratorija za ispitivanje kvalitete poljoprivrednog sjemena i njihovoj spremnosti za ulazak na tržište EU. Cilj je utvrditi pouzdanost rezultata ispitnih laboratorija, koja se temelji na međunarodno priznatima certifikacijama i akreditacijama, kao i upoznati stavove i buduća stremljenja njihovih vlasnika, voditelja i zaposlenika u pogledu akreditacije laboratorija prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 kao procesa koji omogućuje izravnu usporedbu s ispitnim laboratorijima u zemljama Europske unije. Ključne riječi: ispitni laboratoriji, razina kvalitete, certifikacija, HRN EN ISO/IEC 17025, akreditacija

1. UVOD

Uvođenje sustava upravljanja kvalitetom prema normi HRN EN ISO 9001 ili nekoj drugoj normi (npr. HRN EN ISO 22000) u današnjem poslovanju na svim razinama postaje imperativ kojeg nameću razni čimbenici od kriterija Europske unije do sve kompleksnijeg tržišta i zahtjeva kupaca. Osiguranje kvalitete ispitnih rezultata također je zahtjev koji se postavlja pred sve laboratorije i jedan je od važnih elemenata povjerenja u te ispitne rezultate kao i u kompetentnost ispitnih laboratorija. Jedan od načina osiguranja kvalitete ispitnih rezultata je akreditacija laboratorija prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 - Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija. Međutim, praksa i provedeno istraživanje pokazali su da samo jedan hrvatski laboratorij za ispitivanje kvalitete sjemena posjeduje certifikat HRN EN ISO/IEC 17025. Glavni razlog zbog kojeg se laboratoriji ne odlučuju na akreditaciju je to što ne postoji interes vlasnika laboratorija za akreditaciju, odnosno vlasnici nisu spremni izdvojiti sredstva za troškove koje iziskuje akreditacija laboratorija.



Ovim istraživanjem dobit će se uvid u trenutno stanje i položaj hrvatskih laboratorija za ispitivanje kvalitete poljoprivrednog sjemena i njihovu spremnost za ulazak na tržište EU.

2. PREDMET, CILJEVI I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA U prvom dijelu rada napravljena je analiza stanja i perspektive razvoja sustava kvalitete laboratorija za ispitivanje kvalitete poljoprivrednog sjemena Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima (VGUK). S ciljem unapređenja sustava kvalitete hrvatskih laboratorija provedena je anketa u hrvatskim laboratorijima za ispitivanje kvalitete poljoprivrednog sjemena. Anketom se željelo dobiti uvid u stavove o potrebi akreditacije laboratorija kao procesa koji omogućuje izravnu usporedbu s razinom kvalitete s istovrsnim ustanovama u zemljama Europske unije i bitne pretpostavke konkurentnosti i uklapanja hrvatskih laboratorija u aktualne tokove europskog tržišta. Suština rada temelji se na podacima iz anketnih upitnika na uzorku od 9 od ukupno 14 registriranih i aktivnih laboratorija za kontrolu kvalitete poljoprivrednog reprodukcijskog materijala koji su upisani u Upisnik laboratorija. Anketni upitnik sastoji se od tri dijela i sadrži ukupno 40 pitanja. Za potrebe ovog rada obrađeno je i analizirano 20 pitanja, odnosno prvi i zadnji dio upitnika. Dio pitanja obrađen je deskriptivno, a dio i kvantitativnim metodama. U radu je korištena i induktivno-deduktivna metoda [1] kojom se rezultati istraživanja koriste za donošenje zaključaka koji se odnose na cijelu Republiku Hrvatsku. Anketnim ispitivanjem željelo se:

- utvrditi broj laboratorija za ispitivanje kvalitete poljoprivrednog sjemena čija se pouzdanost ispitnih rezultata temelji na međunarodno priznatima certifikacijama i akreditacijama

- dobiti povratne informacije o stavovima zaposlenika, voditelja i vlasnika laboratorija za kontrolu kvalitete poljoprivrednog reprodukcijskog materijala o važnosti akreditacije sustava kvalitete prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 za poboljšanje kvalitete poslovanja i konkurentnost na domaćem i međunarodnom tržištu.

3. LABORATORIJ ZA ISPITIVANJE KVALITETE POLJOPRIVREDNOG

SJEMENA VGUK – ANALIZA STANJA I PERSPEKTIVE RAZVOJA

3.1. Opći podaci o laboratoriju

Laboratorij za ispitivanje kvalitete poljoprivrednog sjemena VGUK registriran je u lipnju 2008. Osim Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo jedini je neovisni laboratorij ove vrste u RH. Ima 15 lojalnih klijenata koji se ubrajaju među najveće dorađivače ili distributere i uvoznike sjemena (broj klijenata se svake godine povećava). Korisnici usluga su iz područja cijele Hrvatske: Split, Rijeka, Bjelovar, Pitomača, Zagreb, Ludbreg i dr. Voditeljica laboratorija ima VSS, ovlašteni je uzorkivač sjemena, te obavlja uzorkovanje na području čitave Hrvatske.

3.2. Opremljenost i stanje kvalitete laboratorija

Laboratorij je smješten u tri prostorije (površine oko 30 m2) i raspolažete sa svom opremom koju propisuje Pravilnik o upisu u upisnik dobavljača, laboratorija i uzorkivača poljoprivrednog sjemena i sadnog materijala NN 29/08 [2] (od dodatne opreme posjeduje hladnjake za duboko zamrzavanje sjemena). Prosječna starost aparature je 5 godina. Za sve



aparate postoji prateća dokumentacija (brošure, garancijski list i sl.) te upute za korištenje kraj svakog aparata. Sva aparatura je baždarena. Uzorci se skladište u posebnoj prostoriji koja ima mogućnost regulacije temperature. Uvjeti rada i prostor u skladu su s Pravilnikom (NN 29/08) koji navodi da prostor mora biti „adekvatan“ iako nema konkretnog objašnjenja što to zapravo znači.

3.3. Poslovi laboratorija

Laboratorij VGUK je uslužni laboratorij, a prateća dorada je dorada prilagođena nastavi i radu studenata na modulu “Proizvodnja i dorada sjemena”. Ne dorađuje se sjeme za tržište. Analize kvalitete sjemena rade se za vlastite potrebe i za vanjske korisnike. Godišnje se u laboratoriju provede preko 700 analiza za vanjske korisnike. Analize koje se obavljaju na sjemenu su analize potrebne za certifikaciju sjemena. Analize se rade prema Pravilniku o metodama uzorkovanja i ispitivanja kvalitete sjemena NN 99/08 i usklađene su s međunarodnim ISTA- International Seed Testing Association[3] metodama. Laboratorij analizira sve vrste poljoprivrednog sjemena: žitarica, industrijskog bilja, repe, krmnog bilja, ukrasnog bilja, sjemenskog krumpira, povrća, začinskog bilja. Osim zakonom propisane dokumentacije u laboratoriju se redovito vode i brojni drugi zapisi.

3.4. Unapređenje kvalitete laboratorija

Osim redovitih poslova laboratorij je uključen i u razne projekte poput međunarodnog projekta „Seednet“ koji ima za cilj sakupljanje sjemena tradicionalnih sorata povrća. U laboratoriju se provode analize potrebne za znanstveno istraživačke radove, završne radove studenata stručnog diplomskog studija i specijalističkog studija. Radovi sa studentima izlažu se na znanstvenim skupovima. Redovito se prate novosti i promjene na području poboljšanja kvalitete rada laboratorija te novosti i zakonski propisi EU vezano uz rad laboratorija i to: putem stručnih publikacija, sudjelovanjem na seminarima/konferencijama, razmjenom informacija s drugim laboratorijima i sl. Stalno se radi na unapređenju kvalitete poslovanja i konkurentnosti laboratorija. Voditeljica laboratorija ima veliko iskustvo i kontinuirano se dodatno educira. U planu je izrada Priručnika kvalitete, a u Strategiji razvitka VGUK [4] kao srednjoročni cilj predviđeno je provesti akreditaciju laboratorija prema normi HRN EN ISO/IEC 17025.

Slike 1. i 2. Dio opreme laboratorija za ispitivanje kvalitete poljoprivrednog sjemena VGUK

Slika 1. Komora za naklijavanje Slika 2. Mikroskop i stereomikroskop

Izvor: Izvorno autorsko Izvor: Izvorno autorsko



Slike 3. i 4. Studentice na praksi Slika 3. Analiza vlage Slika 4. Test ispiranja sjemena – analiza na prisutnost spora Tilletie spp.

Izvor: Izvorno autorsko Izvor: Izvorno autorsko

4. ANALIZA REZULTATA ISTRAŽIVANJA Rezultati istraživanja temelje se na sekundarnim podacima te podacima iz anketnih upitnika[5] na uzorku od 9 od ukupno 14 aktivnih laboratorija koji su upisani u Upisnik laboratorija za kontrolu kvalitete poljoprivrednog reprodukcijskog materijala. Istraživanje je provedeno krajem 2011. godine. Jedinica analize bio je laboratorij, dok su jedinice ispitivanja bili voditelji anketiranih laboratorija. Anketiranju se nisu odazvali svi laboratoriji, ali su prikupljeni određeni sekundarni podaci o njima koji su korišteni u ovom radu. Pojedini voditelji laboratorija nisu se usudili ni pitati pretpostavljene za dopuštenje za ispunjavanje anketnog upitnika, a u dva laboratorija voditelji su dobili naputak da ne smiju prema van davati informacije o stanju i opremi laboratorija. Na temelju obrađenih anketnih upitnika dobiveni su podaci koji će se prikazati i analizirati u sljedećim potpoglavljima rada.

4.1. Opći podaci o laboratorijima

Prvi dio ankete daje nam temeljne informacije o laboratorijima, trenutnom stanju kvalitete i spremnosti laboratorija za ulazak na tržište EU. Većina laboratorija (7 od 9) je u privatnom vlasništvu i registrirani su nakon 2000. Njihov rad nadzire Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo, Osijek, koji radi u sklopu Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo. U laboratorijima je zaposleno 1 do 3 djelatnika. U četiri laboratorija zaposlenici imaju VSS dok je u ostalima u prosjeku 50 % zaposlenika sa SSS i 50 % s VSS. Svi voditelji laboratorija imaju minimalno VSS i prošli su potrebnu dodatnu nacionalnu edukaciju u RH, dok ih je dvoje od devet anketiranih educirano i u nekom od laboratorija EU. Šest laboratorija radi analize samo za svoje potrebe, dok preostala tri rade analize za svoje potrebe, te za potrebe vanjskih korisnika. Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo koji nadzire rad ostalih laboratorija akreditiran je prema ISTA međunarodnim normama[3]. Jedan laboratorij ima uspostavljen sustav kvalitete prema normi HRN EN ISO/IEC 17025, a dva laboratorija imaju uspostavljen sustav upravljanja kvalitetom prema normi HRN EN ISO/IEC



9001. Ti laboratoriji su akreditirani prema zahtjevima navedenih normi i vode dokumentaciju sustava upravljanja dok ostali vode tehničku dokumentaciju koja je propisana zakonom, te još neke interne evidencije i zapise[6]. Priručnik kvalitete ima 4 od 9 laboratorija. U većini laboratorija se vode potrebni zapisi o obavljenim ispitivanjima, što bi trebalo olakšati akreditaciju ukoliko se na to odluče. Akreditacijom se uspostavlja dokumentirani sustav upravljanja, što podrazumijeva da se ispunjavaju zahtjevi norme[7]. Iako to iziskuje dodatno vrijeme zaposlenika, većina anketiranih se slaže da je vođenje dokumentacije veoma važno za kvalitetan rad laboratorija i ne slažu se s tvrdnjom da se u laboratorijima vodi previše dokumentacije. Osim toga svi anketirani su se izjasnili da bi bili spremni voditi potrebnu dokumentaciju prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025. Jedini problem koji se nameće je premali broj zaposlenih i raspoloživo vrijeme potrebno za provođenje analiza kvalitete sjemena i istovremeno vođenje potrebne dokumentacije. Tabela 1. Stavovi voditelja laboratorija o potrebi vođenja dokumentacije

Tvrdnja uopće se ne slažem

donekle se slažem ne znam

potpuno se slažem

Vođenje dokumentacije važno je za kvalitetan rad laboratorija 0 1 1 7 U laboratorijima se vodi previše dokumentacije 4 4 1 0 Vođenje dokumentacije predstavlja problem zbog nedostatka vremena 1 5 0 3 Vođenje dokumentacije predstavlja problem zbog premalog broja zaposlenih 2 4 1 2

Izvor: Izvorno autorsko Slika 5. Stavovi voditelja laboratorija o potrebi vođenja dokumentacije

0

1

2

3

4

5

6

7

8

Vođenjedokumentacije

važno je zakvalitetan radlaboratorija

U laboratorijim sevodi previše

dokumentacije


predstavljaproblem zbog

nedostatkavremena


predstavljaproblem zbog

premalog brojazaposlenih

uopće se ne slažem

donekle se slažem

ne znam

potpuno se slažem

Izvor: Izvorno autorsko



4.2. Akreditacija laboratorija za ispitivanje kvalitete sjemena Laboratoriji su ključni dio infrastrukture kvalitete. Osiguranje kvalitete ispitnih rezultata zahtjev je koji se postavlja pred sve laboratorije i jedan je od važnih elemenata povjerenja u te ispitne rezultate kao i u kompetentnost ispitnih laboratorija. Težište na kvaliteti ispitnih rezultata javlja se zbog povećanih zahtjeva korisnika za kvalitetom proizvoda i usluga, ukidanja trgovinskih granica i slobodnog protoka roba. Ispitni rezultati koje laboratoriji daju osnova su za izdavanje certifikata i svega onog što piše na deklaracijama proizvoda. Zbog važnosti koju vjerodostojnost ispitnih rezultata ima i šteta koje mogu proizići iz primijenjenih krivih rezultata, svaki laboratorij mora voditi brigu o osiguravanju kvalitete ispitnih rezultata koje daje[8]. Jedan od načina osiguranja kvalitete ispitnih rezultata je implementacija norme HRN EN ISO/IEC 17025 - Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija[9], i akreditacija laboratorija prema toj normi. Primjena te norme pridonosi općoj osposobljenosti hrvatskih umjernih i ispitnih laboratorija prema međunarodno dogovorenim pravilima, a akreditacija kao priznat i pouzdan način dokazivanja osposobljenosti omogućuje prepoznavanje i kompetentnost laboratorija diljem svijeta. Zadnji dio ankete trebao je dati uvid u stavove i buduća stremljenja vlasnika, voditelja i zaposlenika laboratorija o važnosti akreditacije laboratorija prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 za poboljšanje kvalitete poslovanja i konkurentnost na domaćem i međunarodnom tržištu. Ispitanici su trebali ocjenama od 1-5 ocijeniti važnost 19 čimbenika koji mogu utjecati na kvalitetu i učinkovitost rada laboratorija. Kao najvažnije čimbenike s prosječnim ocjenama od 4,6 do 5,0 izdvojili su:

1. kvalitetno i osposobljeno osoblje (stalna edukacija i primjena novih znanja) 2. sigurnost izvora financiranja 3. dobro organizirano radno okruženje 4. dobra komunikacija i timski rad 5. povjerenje korisnika u rad laboratorija 6. redovito vođenje potrebne dokumentacije

Najslabije ocijenjeni, ali ipak važni čimbenici (prosječne ocjene od 4,0-4,2) koji mogu utjecati na funkcioniranje laboratorija prema mišljenju ispitanika su:

1. uspostavljen sustav kvalitete 2. akreditacija laboratorija 3. kvalitetna i suvremena oprema

Preostalih deset čimbenika ocijenjeni su s prosječnim ocjenama od 4,3 – 4,5. Usvajanje i primjena novih znanja iz područja struke u svrhu osiguranja povjerenja u rezultate ispitivanja jedan je od zahtjeva akreditacije laboratorija. Sukladno tome željelo se dobiti informacije na koji način zaposlenici laboratorija prate novosti i promjene na području poboljšanja kvalitete rada laboratorija odnosno, prate li redovito novosti i promjene zakonskih propisa EU vezano uz rad laboratorija. Tabela 2. Redovitost zaposlenika laboratorija u praćenja novosti i promjena zakonskih propisa EU vezano uz rad laboratorija Izvor: Izvorno autorsko

Pratite li redovito novosti i zakonske propise EU vezano uz rad laboratorija

Broj ispitanika

DA 6

NE 3



Najčešći način na koji zaposlenici prate informacije i stječu nova znanja o promjenama koje se događaju vezano uz područje djelovanja laboratorija je putem predaje tj. razmjenom informacija s drugim laboratorijima, zatim sudjelovanjem na seminarima i konferencijama te putem stručnih publikacija. Tabela 3. Načini na koje zaposlenici laboratorija prate novosti i promjene na području poboljšanja kvalitete rada laboratorija

Na koji način pratite novosti i promjene ne području poboljšanja kvalitete rada laboratorija

Broj ispitanika

Razmjenom informacija s drugim laboratorijima 8 Putem stručnih publikacija 4 Sudjelovanjem na seminarima/konferencijama 4 Putem medija 1 Nešto drugo 1

Izvor: Izvorno autorsko Slika 6. Načini na koje zaposlenici laboratorija prate novosti i promjene na području poboljšanja kvalitete rada laboratorija

Broj ispitanika

0123456789

Raz

mje

nom

info

rmac

ija s

dru

gim

labo

rato

rijim

a

Pute

m s

tručn

ihpu

blik

acija

Sudj

elov

anje

m n

ase

min

arim

a/ko

nfer

enc

ijam

a

Pute

m m

edija

Neš

to d

rugo

Broj ispitanika

Izvor: Izvorno autorsko Istražujući akreditiranost laboratorija za ispitivanje kvalitete sjemena u RH prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 došlo se do sljedećih zaključaka: Na temelju prikupljenih sekundarnih podataka i provedenog istraživanja utvrđeno je da je samo jedan hrvatski laboratorija za ispitivanje kvalitete sjemena akreditiran prema normi HRN EN ISO/IEC 17025, ali on nije predmet analiza napravljenih u ovom radu obzirom da se nije odazvao anketiranju. Devet anketiranih se izjasnilo da njihov laboratorij ne posjeduje certifikat HRN EN ISO/IEC 17025 pa prema tome ni akreditaciju prema zahtjevima te norme. Kao glavni nedostatak akreditacije izdvajaju se veliki financijski izdaci za: sam postupak akreditacije, dodatnu edukaciju osoblja, nabavu nove opreme ukoliko postojeća ne ispunjava zahtjeve te izdaci za umjeravanje i validaciju instrumenata . To je i glavni razlog zbog kojeg se od ukupno 9 anketiranih samo jedan laboratorij izjasnio da planira akreditaciju prema navedenoj normi. To znači da je vlasnik odnosno predstavnik laboratorija spreman investirati u akreditaciju, ali je također kao glavni preduvjet za to istaknuo dostatnost izvora financiranja.



Rezultati istraživanja su pokazali da voditelji laboratorija nisu dobro upoznati sa sadržajem norme HRN EN ISO/IEC 17025, međutim svjesni su prednosti akreditacije laboratorija prema zahtjevima te norme. Slika 7. Slaganje zaposlenika laboratorija s tvrdnjama koje govore o prednostima certifikacije i akreditacije laboratorija prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025

Izvor: Izvorno autorsko

5. ZAKLJUČAK

Istražujući kompetentnost i spremnost hrvatskih laboratorija za ispitivanje kvalitete sjemena za ulazak na tržište EU došlo se do slijedećih zaključaka. Stanje u hrvatskim laboratorijima za ispitivanje kvalitete sjemena je nezadovoljavajuće s obzirom na njihovu spremnost i kompetentnost za ulazak na tržište EU. Nakon provedenog anketnog istraživanja utvrđeno je da je samo jedan laboratorij akreditiran prema zahtjevima norme HRN EN ISI/IEC 17025. Većina laboratorija je u privatnom vlasništvu. Za akreditaciju su potrebni mjeseci rada i znatna financijska sredstva, a vlasnici u pravilu nisu spremni na investicije na koje ih ne obvezuju zakonski propisi. U primjeni važećih nacionalnih propisa kojima se uređuje područje djelovanja ispitnih laboratorija pojavljuju se određeni problemi. Na primjer, Pravilnikom o upisu u upisnik dobavljača, laboratorija i uzorkivača poljoprivrednog sjemena i sadnog materijala (NN 29/08) nema jasnih odredbi vezanih uz potreban broj zaposlenika, a također se navodi da prostor laboratorija mora biti „adekvatan“, no nema pojašnjenja što to zapravo znači. Zbog toga se događa da znatan broj laboratorija ne posluje u odgovarajućim prostorima i s odgovarajućim brojem zaposlenih, što se odražava na kvalitetu njihova rada. Norma HRN EN ISO/IEC 17025 u svojim zahtjevima jasno definira obvezne uvjete koji se tiču laboratorijskog prostora, metoda ispitivanja, edukacije i broja zaposlenika, vođenja potrebne dokumentacije i dr. Implementacijom te norme postigla bi se pouzdanost i međunarodno priznavanje ispitnih rezultata, te povećanje povjerenja korisnika i zaposlenika u laboratorije koji bi jamčili kvalitetu za korisnike, a ujedno i bolje uvjete i kvalitetu rada za zaposlenike. S obzirom da je akreditacija laboratorija za sada dobrovoljan proces, na vlasnicima laboratorija je da procjene utjecaj akreditacije na poboljšanje kvalitete poslovanja i na postizanje određene tržišne prednosti. Za laboratorije koji žele od državne uprave biti ovlašteni za određene vrste ispitivanja, akreditacija postaje preduvjet za dobivanje takve vrste ovlaštenja.

00,5

11,5

22,5

33,5

44,5

Posjedovanje certifikata ISO17025 pomaželaboratorijma u

stvaranjukonkurentskeprednosti na Domaćem i i

međunarodnomtržištu

Uvođenje ISOcertifikata imalo bi pozitivan utjecaj na

uspješnostposlovanjalaboratorija

Uvođenje ISO certifikata pomaže

stjecanjupozitivnog imidža

laboratorija

Zaposlenicipozitivno reagiraju

na certifikaciju

Uvođenje ISOceetifikata važna je

pretpostavka zaulazak hrvatskihlaboratorija na

tržište EU

Akreditacijalaboratorija važnaje pretpostavka zaulazak hrvatskihlaboratorija na

tržište EU

Odlično samupoznat sa

sadržajem norme HRN EN/ISO

17025

uopće se ne slažemdonekle se slažemne znampotpuno se slažem



Autori smatraju da bi za laboratorije bilo dobro da uspostave sustav kvalitete u skladu s međunarodnom normom HRN EN ISO/IEC 17025, jer bi im to u znatnoj mjeri poboljšalo i olakšalo poslovanje, a u slučaju da obveza akreditacije uđe u neki od zakonskih akata, bili bi spremni za akreditaciju prema zahtjevima te norme. Osim toga, zemlje članice EU i njihove institucije, ukoliko žele biti konkurentne na međunarodnom tržištu, trebale bi se uskladiti i sa zahtjevima struke i europske prakse, a ne samo sa zakonskim propisima EU na koje se Hrvatska obvezala, što u slučaju Hrvatske i hrvatskih laboratorija nije praksa.

LITERATURA

[1] Žugaj, M., Dumičić, K., Dušak, V., Temelji znanstvenoistraživačkog rada“, TIVA, Varaždin, 2006. [2] Pravilnik o upisu u upisnik dobavljača, laboratorija i uzorkivača poljoprivrednog sjemena i sadnog materijala NN 29/08 [3] ISTA International Seed Testing Association - http://www.seedtest.org/en/method-validation-programme-_content---1--1254.html, http://www.seedtest.org/en/ista-certificates-_content---1--1080.html [4] Strategija razvitka Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima za razdoblje 2011.-2016., www.vguk.hr [5]Anketni upitnik „Istraživanje o potrebi akreditacije hrvatskih laboratorija za ispitivanje kvalitete poljoprivrednog sjemena“ (autor: D Gajdić, [email protected].) [6] Sanja Špoljarić-Marković, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo,Radionica-dokumenti sustava kvalitete, PowerPoint prezentacija, Osijek, 2008. [7] Zdenko Franić, Akreditacija laboratorija u Republici hrvatskoj, PowerPoint prezentacija, Zagreb, 2006. [8] Olga Štajdohar-Pađen, Osiguravanje kvalitete ispitnog rezultata prema normi HRN EN ISO/IEC 17025, 10. Hrvatska konferencija o kvaliteti i 1. Znanstveni skup HDK, Šibenik, 2010. [9] Norma HRN EN ISO/IEC 17025:2007, Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija

COMPETENCE AND READINESS OF CROATIAN LABORATORIES TO TEST THE QUALITY OF AGRICULTURAL SEEDS FOR ENTERING THE EU MARKET

Summary Ensuring the quality of test results is one of the most important elements of confidence in test results, as well as in the competence of testing laboratories. One way of ensuring the quality of test results is the implementation of the HRN EN ISO / IEC 17025 standard and accreditation of laboratories. Accreditation of laboratories is of great importance, and is an essential prerequisite for competitiveness and the integration of Croatian laboratories into current trends of the European market. With the aim of improving the quality of Croatian laboratories, a survey was conducted in Croatian laboratories in order to explore the quality of agricultural seeds. Through the survey we will obtain information about the current state and position of Croatian laboratories for the study of the quality of agricultural seeds, and their readiness to enter the EU market. The aim is to record the state of quality in these laboratories, as well as to become familiar with the attitudes and future aspirations of their owners, managers and employees regarding the certification and accreditation of laboratories as part of a process which allows direct comparison with the level of quality in equivalent institutions in the European Union. Keywords: testing laboratories, level of quality, certification, HRN EN ISO/IEC 17025, accreditation


Petar Gardijan, Nikolina Gaćina, Jelena Šišara, Jasmina Sladoljev

PETAR GARDIJAN, NIKOLINA GAĆINA, JELENA ŠIŠARA, JASMINA SLADOLJEV Veleučilište u Šibeniku, Šibenik [email protected], [email protected], [email protected], [email protected]

KVALITETA JE U BRENDU NP KRKA

Stručni rad / Professional paper Sažetak Kvaliteta NP Krka je u odnosu – funkcionalnoj i simboličkoj interakciji s posjetiteljima - gostima. Odnosi gostiju i NP Krka mogu biti fizički i emocionalni. Može se voljeti NP Krka da nikad ne stupi u interakciju s njegovim osobljem. Bit odnosa je u načinu na koji se gosti povezuju s brendom, identificiraju s njegovim aspiracijama i vrijednostima. Za odnose su ključni ljudski odnosi koji se ne zasnivaju samo na kupo-prodaji nego na razumijevanju, strpljenju i toleranciji, potpori i pripadanju, kojima se ostvaruju zajednički i individualni ciljevi i koristi. Danas se odnosi najbolje ostvaruju komunikaciji s brendom. Kako brend pripada gostima, on se nalazi u njihovim emocijama. Nužno je shvatiti da brend NP Krka pripada gostima, a ne Upravi. Moć i ugled NP Krka je u privlačenju i lojalnosti gostiju. Izvanredni prirodni, tehničko-tehnološki i financijski uvjeti kojima raspolažu nacionalni parkovi, kao ponuđači doživljaja, bez ugleda - snage njihova brenda, danas ne mogu polučiti očekivane rezultate – zadovoljstvo posjetitelja - gostiju, zaposlenika, lokalnog stanovništva, te profitabilnost. Rad obrađuje pitanja: (1) Zašto su brendovi i brendiranje danas tako aktualni? (2) Što brend NP Krka komuniciraju? (3) Zašto je brend NP Krka važan gostima, zaposlenicima i lokalnom stanovništvu? (4) Kako osjetilno brendirati – kreirati i ostvarivati ugled NP Krka?

Ključne riječi: brendiranje, osjetilno brendiranje, kreiranje brenda, vrijednost brenda nacionalnog parka

1. UVOD

“Veliki brend uspostavlja vezu s osjećajima. Osjećaji pokreću većinu ako ne i sve naše odluke. Brend komunicira uz snažan doživljaj povezivanja. On je emocionalna poveznica koja transcendira proizvod.” Scot Bedbury1 U vrijeme izobilja, neograničene i sve zaoštrenije konkurencije, zagušenih komunikacijskih kanala pravo je umijeće kako uspostavljati, održavati i razvijati funkcionalnu i simboličnu komunikaciju, kako pripovjedati marketinške priče svojim kupcima, gostima, potrošačima. Materijalni, nematerijalni, financijski i ljudski resursi osnov su svakog gospodarskog i turističkog razvoja. Sve istaknute korporacije i turističke destinacije u ostvarivanju svog uspjeha koristile su: tehničko-tehnološka, organizacijska, financijska, menadžerska i posebno marketinška znanja i vještine. Sve istaknute korporacije i destinacije, s uglednim identitetom, danas predstavljaju poznate brendove fokusirane na svoje tržišne segmente – na kupce, goste, te drže da su danas kupci gosti važni (“kupac, gost je kralj”), kao što su nekad, ranije bili važni samo proizvodi, usluge, atrakcije, događanja, odnosi i njihove kombinacije.

1 Fisk B., Marketinški genij, str. 129.



Kako se brend NP Krka nalazi u emocionalnim umovima njegovih posjetitelja – gostiju, kojima on stvarno pripada, to je ugled i snaga brenda NP Krka u njegovu privlačenju, zadržavanju i lojalnosi posjetitelja, u njihovim emocijama. U vrijeme jake i sve jače konkurencije danas uspjevaju napredovati, biti boljima, povjerljivijima, uglednijima i privlačnijima brendovi koji svojim identitetom i imidžem kupcima, gostima pružaju više fizičkih, emocionalnih, intelektualnih i duhovnih i ukupnih zadovoljstava. Uspješni menadžeri i zaposlenici nacionalnih parkova doista svojim inteligentnim i maštovitim radom i odnosom goste tretiraju uzvišeno – kraljevski. Oni, kao i građani, lokalno stanovništvo, žele bliske, prijateljske, osobne odnose sa dragim gostima i time “zrcale sliku sebe” i grade ili razgrađuju svoj ugled i ugled nacionalnog parka – snažne ili slabe brend. Osobit doprinos ugledu – brendu NP Krka daje odanost i privrženost menadžera, zaposlenika i lokalnih stanovnika zato što time gostima pružaju veće zadovoljstvo i veću vrijednost, a i njih same čini vrednijima2. Prirodno je onda što bi svatko želio raditi u uglednoj organizaciji - brendu, u kojoj vlada prijateljstvo, ugodna atmosfera, izvrsni odnosi s dobrom plaćom i uvažavanjem. Brendiranje NP Krka, stvaranje njegova ugleda provodi se u svim dodirnim točkama komunikacije i interakcije s gostima. Tu je važna komunikacija, komunikacija kao odnos s brendom. Kako kaže N. Wreden: “Danas je odnos s kupcima ono što odražava i razlikuje brendove.”3 Brend NP se javlja sa komunikacijskim i interakcijskim - iskustvenim učinkom na goste. Brendovi su osobito vrijedni “proizvodi”, rezultati ukupnog fizičkog, intelektualnog, emocionalnog i duhovnog rada svih sudionika u NP Krka, te šireg regionalnog, nacionalnog i globalnog ekonomskog i društvenog stvaralaštva. Danas odista živimo u “dvostrukom vremenu stvarajući istodobno budućnost i sadašnjost”4 radi veće prodaje i izgradnje brenda za budućnost. Brendiranje NP Krka, kao proces izgradnje što jačeg ugleda, predstavlja niz trajnih dugoročnih i kratkoročnih aktivnosti izvana prema unutra i iznutra prema vani. Cilj brendiranja NP Krka je što viša razina njegova ugleda radi posjetitelja i profitabilnosti poslovanja, ali i očuvanosti njegove prirodne i kulturno-povijesne baštine.

2. ZAŠTO SU BRENDOVI I BRENDIRANJE DANAS TAKO AKTUALNI?

“Prvi dokumentirani dokaz o pozitivnim učincima brendinga pojavio se potkraj pedesetih godina 20-og st. Tada se počelo primjećivati da su potrošači spremni platiti više za brendirane proizvode – čak i kad su nebrendirani bili iste kvalitete, odnosno izgleda ili okusa. ..., uključivanje vrijednosti i osjećaja u brend, što će ga izdvojiti od ostalih, razvilo se 1970-ih i 1980-ih godina.”5 Od tada, “Jedna za drugom, gospodarske grane shvatile su da su svijest o postojanju brenda, percepcija kvalitete, lojalnost potrošača, te snažne asocijacije na brand i osobnost nužni za

2 Među Vikinzima u nordijskim krajevima brend je prvotno bio glagol koji je značio: dodati vrijednost, učiniti nešto vrednijim. Vremenom brend je postao imenica koja znači - dodana vrijednost. Prema, B.Belak, Ma tko samo smišlja te reklame, str. 54. 3 “Budući da se svaka druga konkurentna prednost može kopirati, kompanijama (ponuđačima – P.G.) jedino preostaje to da se koncentriraju na prednost u kojoj nitko osim njih neće uživati – na trajni odnos s kupcem (gostom – P.G.) I na spoznaje koje proizlaze iz tog odnosa.” N. Wreden, Profitabilno brendiranje, str. 261-262. 4 P. Fisk, Marketinški genij str. 360. 5 Lindstrom M., Brand sense – revolucija osjetilnog branding, str. 22.



tržišno natjecanje.”6 “Brendovi su vrijednosni instrumenti poslovanja koji omogućavaju profitabilnost, prodaju pa čak i vrijednost dionica.”7 Temeljni smisao brendiranja je u misiji brenda koja podrazumijeva želju da se život čovjeka učini boljim, smislenijim, sretnijim. Kako stvarati svijet koji, osim hrane za tijelo, pruža nadu i krijepi dušu? Kako to ostvaruju kršćanski brendovi Božić i Djed Mraz? U jednoj anketi, u Njemačkoj, na pitanje: “Zašto se slavi Božić”, jedan ispitanik je odgovorio, “ne znam, valjda zato što ga svi slave”. A, na pitanje zašto se i muslimani, prigodnim kupovinama, pridružuju kršćanima u slavlju Božića? Vjerojatno je to najbolje praktično rješenje i odgovor svojoj djeci: zašto Djed Mraz i njima ne donosi poklone.8 Kako djeci i odraslima, ljudima suvremenog svijeta, ne dopustiti i ne poticati njihove snove o Božiću (rođenja Isusa Krista – Sina Božijeg) i Djeda Mraza (dobroćudnog starca sijede brade u bundi i šubari, simbolu zime i radosti darivanja za Božić – za Novu godinu) ma odakle dolazili, koje rase, vjere i nacije bili? Nadahnuće koje pružaju Isus Krist i Djed Mraz predstavlja plemenitost čovjeka, njegovo viđenje i rad za bolji svijet. Ljudsko shvaćanje svijeta u potpunosti se zasniva na svih pet osjetila – vidu, sluhu, mirisu, okusu i opipu i njihovom prenošenju na emocije. Sva su osjetila vezana na pamćenje i direktno i indirektno na emocije. Tako, sunčani dan ili dan velikog slavlja pruža drugačije slike, zvukove, miris, okuse i emocije proizvoda, nacionalnog parka, destinacije od oblačnog ili običnog dana. Menadžment nacionalnog parka kojem su poznate ove činjenice nastojat će ih upakirati u svoju ponudu i komunikaciju. Stvaranje pozitivnih asocijacija i emocija prema NP Krka suština je njegovog brendiranja. Time on osjetilno i emocionalno postiže bolji doživljaj i jaču snagu privlačenja – postaje ugledniji i vredniji brend. Suvremeni pristup čovjeku kao kupcu, potrošaču, posjetitelju, gostu predstavlja razumijevanje čovjeka kao jedinstva njegova tijela, racija, emocija i duha, koji se na tržištu iskazuju potražnjom, a na individualnoj razini ispoljavaju potrebama, željama, motivima i očekivanja, i pritom čovjek komunicira svojim osjetilima: vida, sluha, mirisa, okusa i opipa koje se manjim ili većim intezitetom prenose na njegove emocije. Čovjek stvarno ima tjelesne, intelektualne, emocionalne i duhovne potrebe, želje, motive i očekivanja. Od buđenja do polaska na spavanje čovjek sa svih pet osjetila registrira svijet oko sebe - okolinu, događaje, druge ljude, raspoloženja, osjećaje, proizvode, usluge, atrakcije, događanja, odnose i njihove moguće kombinacije i ostalo. Sinergijom osjetila veze i odnosi između ponude NP Krka - domaćina i posjetitelja, gostiju, postaju fizički, emocionalno, racionalno i duhovno snažnije, djelotvornije, vrjednije, a povratno još osjetilnije. „Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje. …Mozak je ustrojen tako da emocionalni život pobjeđuje razum,…“9 Sinergijskim djelovanjem svih pet osjetila u ljudskom emocionalnom umu nastaju brendovi. Tako na primjer, ako očekujemo više emocionalnih doživljaja (ljepote, provoda, zabave, opuštanja) od Krke nego od Kornata, koja je bliža “našem srcu” – emocionalnom umu, radije ćemo je posjetiti i slijedećeg ljeta nego Kornate, koji to nisu. Ljudski mozak posjeduje svojevrstan sustav filtriranja informacija, koje čovjeku neprekidno pristižu preko osjetilnih organa (vida, sluha, njuha, okusa i opipa), a koji mu omogućavaju da usmjeri pozornost samo na one koje tijelom smatra najvažnijima. „Naše emocije odlučuju čemu je vrijedno usmjeriti pozornost.“10

6 Pike S., Marketing turističkog odredišta, str. 217. 7 „U elektronici koja je namijenjena širokoj potrošnji, primjerice, razlika u cijeni proizvoda koji se predstavljaju brend i onog proizvoda koji to nije dostiže čitavih 50- 60 posto.“ N. Wreden, Profitavilno brendiranje, str.19. 8 Prvi program Radio Zagreba u emisiji o turizmu, 28.12.2011. 9 Levis T., Amini F., i Lannon R., Opća teorija ljubavi, 14. 10 Pert C.B., Molekule emocije, str. 146.



Globalni brendovi danas daju veliki doprinos globalnoj razmjeni vrijednosti i dodanih vrijednosti, ekonomiji i društvu u cjelini. Brendovi su stoga danas postali, ne samo ekonomsko, nego i šire društveno i kulturološko dobro. Imidž, ugled, brend NP Krka nije samo njegova nego i vrijednost Šibenika, Dalmacije, Hrvatske, Europe, Svijeta. Brendovi nastali s razlogom, na višem stupnju ekonomskog i društvenog razvoja, započeli su razumljivu, sve oštriju, tržišnu utakmicu za kupce, potrošače, goste na lokalnom i globalnom planu. U poslu stalnog smišljanja, kreiranja, građenja i provođenja strategija brendiranja, očiglednih i stvarno opipljivih koristi, danas se zahtijevaju multidisciplinarni timovi kompetentnih ljudi. Vrijeme je, i izazov je, za te i takve promjene i u hrvatskoj turističkoj ponudi i u NP Krka. Nacionalni parkovi postaju složeni sustavi „lanaca ponude i potražnje“ - zajedničkog prostora, infrastrukture, prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa, domaćina, gostiju, partnera, različitih javnih i privatnih organizacija, s jačim osobnim i zajedničkim interesima. NP Krka danas treba zadovoljne zaposlenike i lojalne građane, kao pretpostavku privlačnog i vrijednog, prepoznatljivog identiteta, od velikog ugleda, moćnog i profitabilnog brenda. Izazov je kako integralni proizvod Nacionalni park Krka, kao destinaciju na tržištu učiniti vidljivom, prepoznatljivom, privlačnom i uspješnom? Ljudi danas "žele tople i prijateljske integralne proizvode parkova, destinacija" i iznad svega estetski oblikovane (dizajnirane), funkcionalne, stilizirane proizvode, proizvode koji će probuditi osjećaje od iznenađenja do zavođenja.11 Poznata je Appleova marketinška filozofija: „da sama tehnologija nije dovoljna. Tek kad se spoji sa širokim znanjem, širokim pogledima i ljudskošću, ona daje rezultate od kojih nam srce pjeva.“12

3. ŠTO BREND NP KRKA KOMUNICIRA? Čovjek je vječni putnik i prvo pitanje je pred njim gdje ići – gdje se „isplati“ putovati? Ići tamo gdje je lijepo, ugodno, zabavno, radosno, gdje će nahraniti, ne samo tijelo nego i intelekt, emocije, i duh? NP Krka treba biti spreman svojom ponudom, integralnim turističkim proizvodom, zadovoljiti i oduševiti takve goste sukladno s načelima održivog razvoja. Samo gospodarenje na načelima održivog razvoja - „održivog turizma“ preduvjet je dugoročnog razvoja, sposobnosti da se ostane u ravnoteži sa svojim prirodnim i kulturnim okruženjem, kao svojom konkurentskom jedinstvenošću i prednošću. Vizija čovjeka o mogućem doživljaju svojeg boravka u nacionalnom parku, u odabranoj destinaciji ima veliku ulogu pri donošenju odluke o izboru svojeg putovanja. Predodžba o NP Krka, o Šibeniku, Dalmaciji, Hrvatskoj, njihovom identitetu i imidžu nastaje u svijesti čovjeka - gosta prije nego što njegova osjetila vida, sluha, mirisa, okusa i opipa, te emocije ih stvarno dožive. Ponuđač, nacionalni park, destinacija, koji više privlači ima bolji imidž - ugled predstavlja i moćniji – vrijedniji brend. Svi nacionalni parkovi i sve turističke destinacije svakodnevno su suočene s dva pitanja, problema:

1.) kako svoju ponudu – proizvode, usluge, atrakcije, događanja i njihove kombinacije učiniti za kupcu, goste13 posebnim, osobitim, vrijednim, zapaženim, vidljivim,

11 “Tvrtke poput Philipsa i Baseka prodaju svoje mobilne telefona na osnovi dizajna. … Nike … zapošljava 350 dizajnera …”Dizajn je smisao” kaže Cgris Bougle iz BMW-a. … Dizajn govori o istini, ljubavi i ljepoti … Moda je na svakom mjestu – divni vlak, moderni alat i šminkerska kosilica”. J. Ridderstrale, K.A. Nordstrom, Funky business, str. 283. 12 Prema S.Simiću, Moderni vizionar Steve Jobs, Jutarnji list, 26.08.2011. 13 “Strategija ‘Pronađi vrijednost za korisnika (gosta – P.G.)… što je korisno za potrošača (gosta), što gost zaista kupuje, koje su i kakve realnosti gosta i koje su vrijednosti za njega važeće.” P. Drucker, Najvažnije o menadžmentu, str. 162.



prepoznatljivim, uzbudljivim, nezaboravnijim – jedinstveno privlačnim i uglednim, kao što su to radile sve stare civilizacije kada su gajile kulturu gostoljubivosti – gosta ljubi i gostoprimstva – kult gosta: “Svakog gosta primiti kao Krista”. “Prekid posta radi gosta”?

2.) kako uvažiti identitet i imidž svojeg posjetitelja - gosta (ukupnost činjenica po kojima se gost razlikuje od svih drugih gostiju) i unaprijedititi njegov status i ugled i profitabilnost?

Kako će to danas ostvariti NP Krka stvarnom ponudom svojih proizvoda, usluga, atrakcija, događanja i nihovih kombinacija u živo i u zagušenim komunikacijskim kanalima simbolično, bez izvrsnih ideja koje izazivaju osjetilnu pažanju i emocije posjetitelja, gostiju zaposlenika i građana? A, kako danas dobiti lojalne goste, zaposlenike i građane bez kulture ugodnih odnosa i maštovite ponude i komuniciranja svih sudionika u ponudi NP Krka? Za svakog čovjeka, kao domaćina i kao gosta, bitna je percepcija i emocije destinacijske ponude, čemu u mnogome pridonosi maštovitost komuniciranja, procesa i kanala komuniciranja. Ovdje se nameću brojna pitanja. Kako kreirati imidž14 NP Krka kao ideju, priču, doživljaj spleta proizvoda, usluga, atrakcija, događanja i odnosa u NP Krka? Kako skreniti pažnju, izazvati pozornost i interes za identitet NP Krka, za sve ono što se iza brenda nalazi i po čemu se razlikuje od bilo kojeg drugog nacionalnog parka. Kako i kojim kanalima izazvati osjetila i najbitnije emocije kod gostiju, zaposlenika i građana Šibensko-kninske županije, Dalmacije, Hrvatske, Svijeta za NP Krka? Kako će NP Krka svojim brendom dostići na prvo mjesto, lidersku poziciju među nacionalnim parkovima Hrvatske, u svijesti i emocionalnom umu svojih posjetitelja, gostiju? Temeljno upravljačko pitanje za NP Krka: čiji je zadatak kreiranje integralne ponude parka, odnosno čija je briga za sustav ponude parka, njeno funkcioniranje i unapređivanje? Kako će NP Krka svojim proizvodima, uslugama, atrakcijama, događanjima i njihovim kombinacijama gostima osigurati vrhunske doživljaje, osobne, intimne i gotovo „ljubavničke” odnose, takve odnose koji za njih imaju dodatnu skrivenu i samo njima znanu privlačnost i vrijednost. U osjetilnom i emocionalnom komuniciranju NP Krka i Šibensko-kninske destinacije bitan je karakter odnosa koji se izgrađuju između njih, njihovih proizvoda, usluga, atrakcija, događanja i odnosa, te njihovih cijena, prodaje, promocije, procesa i progresa (7P) s kupcima, posjetiteljima - gostima. Za snagu odnosa primarnim postaje zadovoljenje emocionalnih osjećaja - važnosti, prestiža, osobnosti i sl. za goste. Ljudima je bitno, kako kaže T. Spalding, prof. psihologije, "brine li kompanija (NP Krka – P.G.) u kojoj kupuju o njima, i ima li njihove interese barem dijelom u svom 'srcu'". Brendovi su danas postali dio našeg svakodnevnog fizičkog i medijskog prostora, kulture življenja, kreativnog znanstvenog i umjetničkog stvaranja, privređivanja i komuniciranja, ne bilo kakvog, već jako utjecajnog, poticajnog, statusnog, društveno vrijednosnog.15 Zbog svega toga suvremeni čovjek, kao dio "brendiranog svijeta", i sam se "brendira". Priče NP Krka, treba znati živjeti i umijeti pričati, komunicirati simbolima i životno s ponudom i ponuđačima – sudionicima u turizmu. Sve to upućuje da kreatori komunikacija NP Krka moraju u komuniciranju koristiti riječi, mimiku, boje, slike, ton, mirise, okus, opip, koji preko osjetila: vida, sluha, mirisa, okusa i

14 "Imidž u marketingu podrazumijeva emocionalnu predodžbu ili sliku o određenom marketinškom objektu: proizvodu (brand, product image), tvrtki (corporate image), osobi (personal image), naciji (national image). Imidž je skup uvjerenja, ideja, stavova, dojmova, stereotipa, predrasuda, koje o izvjesnom objektu ima subjekt". Rječnik marketinga. 15 Potrebu za brendiranjem u domaćem turizmu naglašava i M. Mogorović, predsjednica Liburnija Riviera hotela d.d. Opatija, "U Americi je 80 posto brandiranih hotela, u europi 60, a u Hrvatskoj svega 4 posto"., intervju, Novi list, 28.06.2006.



opipa izazivaju ugodne emocije i pozitivne asocijacije kod gostiju.16 Brendiranje slapova, utvrda, kulturnih, vjerskih, industrijskih, ugostiteljskih i dr. lokaliteta, pogona, proizvoda, usluga, atrakcija, događanja i njihovih kombinacija, te odnosa s gostima NP Krka predstavlja proces obogaćivanja i oplemljenjivanja sviju faza i dijelova stvaranja vrijednosti i dodanih vrijednosti za goste.

4. ZAŠTO JE BREND NP KRKA VAŽAN GOSTIMA, ZAPOSLENICIMA I LOKALNOM STANOVNIŠTVU?

Sve što se na tržištu razmjenjuje ima upotrebnu vrijednost i vrijednost za čovjeka, za zadovoljavanje njegovih tijelesnih, intelektualnih, emocionalnih i duhovnih potreba. Važnost brenda u tržišnoj razmjeni je u njegovoj doživljajnoj (upotrebnoj) vrijednosti i vrijednosti (tržišnoj cijeni) koja se ostvaruje na tržištu. Tržišna vrijednost brenda NP Krka je u odnosu i vjeri gostiju, zaposlenika i građana prema njihovoj organizaciji i sustavu ponude svih sudionika u granicama i izvan granica NP Krka - trgovina, agencija, hotela, restorana, kampova, muzeja, kulturno-umjetničkih i sportskih društava, brojnih javnih i privatnih organizacija, institucija, gostoljubivosti njihovih zaposlenika i stanovnika – u imidžu NP Krka i Šibensko-kninske destinacije. Funkcionalni i emocionalni odnos sa brendom NP Krka iskazuju pridjevi - riječi koje brend čine zaista posebnim, jedinstvenim, osobitim u percepciji i emocijama gostiju, zaposlenika i građana. Suština vrijednosti branda NP Krka je u snazi doživljaja gostiju i zaposlenika. Doživljaji gostiju i zaposlenika se ogledaju u razini zadovoljenja osjetila vida, sluha, mirisa, okusa i opipa i emocija - racionalnog i emocionalnog uma. Kako izgraditi brend NP Krka - svakom gostu osigurati jedonstven doživljaj uz sigurnost putovanja i boravka, emocionalno ugodne priče, prijateljske susrete, izvrsne domaćinske odnose? Prirodne, kulturne, arheološke, geološke, vodne, biljne, životinjske, povijesne, događajne i dr. manifestacije: Burnuma, Manojlovačkih slapova, Manastira Krka, Roškog slapa, Visovca, Skradinskog buka, bitne su pretpostavke kreiranja osobito atraktivne i privlačne ponude NP Krka. Ovome svakako treba dodati prometne (Auto cesta) i smještajne (hoteli, obiteljski apartmani, kampovi, seoska domaćinstva) činitelje u sustavu turističke ponude. Sve su to danas nužne ali nedovoljne pretpostavke za izvrsne doživljaje gostiju – izvrsne brendove. Danas je nužno izgraditi destinacijski sustav: uz menadžment, brend menadžment, educirane i motivirane zaposlenike i građane koji će omogućiti ugodne i prijateljske gostinske odnose – gotovo biblijski: „Primi gosta kao Krista” i „Prekid posta radi gosta”.

16 Poznato je da se proizvodi za čišćenje i održavanje higijene vežu za bijelu boju. Plava boja budi osjećaj svježine, a crvena da ubija bakterije.



5. KAKO OSJETILNO BRENDIRATI – KREIRATI I OSTVARIVATI UGLED NP

KRKA? Suvremena globalna turistička utakmica vodi se u vrlo složenim i dinamičnim tehnološkim, ekonomskim, političkim, pravnim i društvenim promjenama, u svijetu u kojem se traži više, bolje, brže, osjećajnije, maštovitije, … Sve to predstavlja kontinuirani procese stvaranja, kreiranja, građenja i unapređivanja organizacija, ponude, ljudi, od loših, preko dobrih do izvrsnih. Za procese pretvaranja dobrih organizacija u izvrsne „najveće bogatstvo nisu ljudi, nego pravi ljudi“17. Sve organizacije (i NP Krka, Šibensko-kninska destinacija, svi sudionici u destinaciji) mogu poboljšati svoj rad i učinkovitost. Izvrsnost nije posljedica okolnosti. Izvrsnost je stvar svjesnog i kreativnog izbora. To je p�� guranja teškog zamašnjaka u pozitivnom smjeru, dok se ne stvori ritam koji će donijeti ubrzanje i brzinu razvoja. Dobre rezultate ostvaruju dobre organizacije, dobri ponuđači, a izvrsne rezultate izvrsne organizacije, izvrsni ponuđači. U dobrima je dobro raditi, u izvrsnim izvrsno. Transformacija od dobrih ka izvrsnim predstavlja svjestan proces izgradnje i proboja od dobrog ka izvrsnom. Ovdje zamašnjak obuhvaća okvir u kojem se odvijaju zarazni procesi promjena od dobrih do izvrsnih organizacija, od nepoznatih ka poznatim ponuđača, od proizvoda ka brendovima. Temeljna marketinška filozofija i cilj suvremenog tržišno orjentirane ponuđača (i NP Krka) je u inteligentnim i maštovitim rješenjima i vrijednostima za svoje kupce, posjetitelje, goste, zaposlenike i partnere, u vrijednostima koje im pružaju veće zadovoljstvo, oduševljenje i sreću, u stvaranju i korištenju proizvoda, usluga, atrakcija, događanja, odnosa i njihovih kombinacija fokusiranih na odabrane kupce, goste. A, kako i koliko u tome uspijevaju/neuspijevaju, kupci, gosti to nagrađuju/kažnjavaju svojim dolaskom, kupovinom ili suzdržavanjem od kupovine, zadovoljstvom međusobnim odnosima gostiju i domaćina i dr. Koliko je važno danas biti blizak, bliži od konkurenata, svojim kupcima, gostima, kako bi se predvidjele i zadovoljile njihove potrebe, želje i očekivanja? “Izvrsne kompanije (organizacije i ponuđači) zaista jesu bliske svojim kupcima. … Druge organizacije govore o tome, izvrsne to jesu. … više ih pokreće njihova direktna usmjerenost na kupca, (posjetitelja, gosta) nego tehnologija ili želja da slove kao proizvođači s niskim cijenama”18 Neovisno o tome što se radi svatko poduzetan želite da mu kupci, gosti budu zadovoljniji negoli sa suparnicima, konkurentima. "Marketing je umjetnost nalaženja, razvijanja i ostvarivanja dobiti iz različitih prilika. ...Gdje god postoji potreba postoji i prilika".19A, „najbolji način da svoje kupce učinite priljepcima (lojalnima – P.G.) jest da ispunite ili premašite njihova očekivanja. … Ono čime ćete priljepke sasvim sigurno "ubiti" jest nepostojanost kvalitete vaših usluga i proizvoda.” 20 Kako su posjetitelji i zaposlenici vrednovali elemente ponude NP Krka pokazuje slijedeća tablica.

17 J. Collins, Od dobrog do izvrsnog, str. 61. 18 T. Peters, U potrazi za izvrsnošću, str. 175. i 176. 19 Ph. Kotler, Kotler o marketingu, str. 44. 20 J. Welch, Kako pobjediti, str. 254.



Tablica 1. Ocjene doživljaja gostiju i zaposlenika ponudom i ugledom NP Krka Davatelji ocjena Gosti Zaposlenici

Sadržaji ocjenjivanja/ocjena Prosječna ocjena Prosječna ocjena 1. Očekivana vrijednost doživlja 3,81 3,67 2. Doživljena vrijednost nakon posjeta 4,19 4,33 3. Ugled NP Krka 4,08 4,45 4. Usporedna ocjena s najboljim nacionalnim parkom 3,40 4,43 5. Signalizacija pri dolasku u NP Krka 3,76 3,21 6. Prijevoz od pristaništa do slapišta 3,54 3,64 7. Uređenost staza na slapištima 3,51 4,21 8. Etno ponuda – mlinice, suvenirnice, konobe,… 3,81 4,64 9. Gostoljubivost osoblja NP Krka 4,06 4,62 10. Preporuka prijateljima i poznanicima21 2,32 2,88

Prosjek (1-10) 3,64 3,81 Izvor: P. Gardijan, N. Gaćina, J. Šišara i J. Sladoljev, Brendovi i brendiranje NP Krka, projekt, Veleučilište u Šibeniku i NP Krka, studeni, 2011. Dobivene rezultate treba shvatiti i imati u vidu da tržište (ovdje gosti i zaposlenici) ne daje nikome popuste, niti priznaje propuste, pa ni NP Krka. Najvažniji zahtjevi, kako gostiju tako i zaposlenika, dio su tržišnog – marketinškog koncepta tržišno orijentiranih organizacija i ponuđača a to je:

1.) fokusiranje na kupce, goste i zaposlenike - zahtjevi kupaca, gostiju i zaposlenika moraju biti ispunjeni, a na prigovore mora se reagirati odgovorno i bez odugovlačenja,

2.) svoje proizvode, usluge, atrakcije, događanja, odnose i njihove kombinacije nuditi bez manjkavosti – "bez greške" i uz superiorno jamstvo koje konkurencija ne može ostvariti,

3.) stvaranje snažne organizacijske strukture i kulture u kojoj je najprirodnije stalno usavršavanje svih poslovnih odnosa i procesa.

Najvažnije od svega u poslu je raditi, ali ne bilo kako, već stručno, inteligentno i maštovito raditi, prihvaćati promjene i više ciljeve koji osiguravaju napredak i konkurentnost. Kako su zahtjevi tržišta – kupaca, potrošača, gostiju i zaposlenika na sve višem stupnju očekivanja, a konkurencija sve jača, to su i zahtjevi za izvrsnošću proizvoda, usluga, atrakcija, događanja i njihovih kombinacija NP Krka sve veći. Ukoliko su ciljevi NP Krka više postavljeni moraju biti kriteriji i modeli za rješavanje problema kvalitetniji i praktičniji, moraju težiti k izvrsnosti - vrhunskom brendu. ZAKLJUČAK. Suvremeni svijet je svijet brendova – težnji ka sve uglednijim: proizvodima, tvrtkama, destinacijama, domaćinima, ljudima,... Zato što je čovjek, kao jedinstvo tijela, racija, emocija i duha, postao obrazovaniji, informiraniji, bogatiji, a njegove potrebe, želje, motivi i očekivanja, komunicirane osjetilima vida, sluha, mirisa, okusa i opipa, osjetilno i emocionalno znatno složenijima, prinuđava sve ponuđače, i NP Krka da setove svoje ponude proizvoda, usluga, atrakcija i događanja, te cijene, prodaju, promociju, odnose, procese i

21 Koju će preporuku o NP Krka gosti dati svojim prijateljima i poznanicimaocjenjivano je na skali od -3 do +3: -3(nikako posjetiti), -2 (ne posjetiti), 0 (ni za ni protiv posjeta), +2 (posjetiti), +3 (svakako posjetiti).



progres kvantitativno, kvalitativno, emocionalno i intelektualno prilagođavaju nastalim promjenama, a sve u cilju boljeg, izvrsnog ugođaja radi izvrsnog doživljaja – izvrsnog brenda. Temelj dosadašnje i buduće uspješnosti brendiranja NP Krke i Šibensko-kninske destinacije je suradnji svih sudionika destinacijske ponude, u komunikaciji jedinstvenog čovjeka (posjetitelja, gosta) i onoga što se naziva marketinškim spletom, odnosno skupom marketinških sredstava (elemenata, alata, “igrača”) koje, manje i više, danas koriste svi ponuđači na globalnom tržištu da bi ostvarili zadovoljstvo, još bolje oduševljenje svojih gostiju i poslovni uspjeh – brend, plasman i zaradu. Pred menadžmentom NP Krka danas je i veliki izazov, ne da li se brendirati – stvarati doživljajno ugledno mjesto, nego za koga (koji tržišni segment), s čim (kojim atraktivnim resursima) i kako (inteligencijom, kreativnom i stvaralačkom maštom i praksom svih zaposlenika, građana i gostiju) se brendirati?

LITERATURA

[1] B. Belak., Ma tko samo smišlja te reklame, [2] J. Collins, Od dobrog do izvrsnog, BINOZA PRESS, Zagreb, 2007. [3] P. Drucker, Najvažnije o menadžmentu, MEP Consult, Zagreb, 2005. [4] P. Fisk, Marketinški genij, Difero, Zagreb, 2011. [5] Ph. Kotler, Kotler o marketingu, Masmedija, Zagreb, 2006. [6] T. Levis, F. Amini i R. Lannon, Opća teorija ljubavi, Profil, Zagreb, 2009. [7] M. Lindstrom, Brand sense – revolucija osjetilnog brandinga, MEP Consult, Zagreb, 2009. [8] C.B. Pert, Molekule emocije, V.B.Z., Zagreb, 2006. [9] T. Peters, U potrazi za izvrsnošću, Profil, Zagreb, 2008. [10] S. Pike, Marketing turističkog odredišta, M PLUS, Zagreb, 2010. [11] J. Ridderstrale, Nordstrom K.A., Funky business, Difero, Zagreb, 2003. [12] J. Welch, Kako pobjediti, Naklada Zadro, Zagreb, 2005. [13] N. Wreden, Profitavilno brendiranje, VBZ, Zagreb, 2010. [14] Buk, glasnik Javne ustanove Nacionalni park Krka, Šibenik, br. 2 i 3

QUALITY LIES IN THE BRAND OF KRKA NATIONAL PARK

Summary The quality of Krka National Park lies in its relationship, in the functional and symbolic interaction with its visitors, the guests. Relations between guests and Krka National Park can be those of a physical and emotional nature. Krka National Park can be equally loved and appreciated even without ever making contact with its staff. The essence of the relation stays in the way the customers connect with the brand; that is, in the way they identify their aspirations and values. Human relations are the key to all relationships and are certainly based not only on the acts of buying and selling, but on understanding, tolerance and patience, support and participation, through which common individual goals and benefits are obtained. Nowadays, the relations are made with the brand. As the brand belongs to the guests, to their emotions, it is very important to understand the essence of the brand, and that is the customers, not the management. The power and prestige of Krka National Park lies in its attraction and its customer loyalty. The extraordinary natural, technical, technological and financial conditions of national parks, as providers of experiences, today cannot have the expected results (the pleasure of the visitors, employees and local residents, and profitability as a final result) without reputation, which is in fact the power of a brand. This paper deals with the following questions: (1) Why are brands and branding so important today? (2) What does Krka, as a brand, communicate? (3) Why is the brand of Krka National Park important to the guests, employees and local inhabitants? (4) How can the senses be branded in order to create and implement the reputation of Krka National Park? Keywords: branding, sensory branding, brand creation, brand value of a national park


Ana Hećimović, Ružica Štimac, Dorotea Šarlija, Irena Jukić

ANA HEĆIMOVIĆ, RUŽICA ŠTIMAC, DOROTEA ŠARLIJA, IRENA JUKIĆ Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Zagreb [email protected], [email protected], [email protected], [email protected]

STATISTIČKE METODE U TRANSFUZIJSKOJ MEDICINI

Stručni rad / Professional paper Sažetak Unapređenje kvalitete jedan je od prioritetnih ciljeva sustava kvalitete u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu (HZTM). Podaci dobiveni unutar HZTM, te podaci od kupaca, korisnika i dobavljača prikupljaju se i analiziraju i služe za verifikaciju sposobnosti procesa, provođenje kontrole kvalitete, i planiranje poboljšanja proizvoda i usluga. Kako bi se iz mnoštva podataka zaključilo što je bitno za određeni proces služimo se prikladnim statističkim metodama. Većina ovih statističkih metoda koristi grafičke i tabelarne prikaze. Podaci se obrađuju u vremenskim intervalima ovisno o značaju tih podataka (mjesečno, tromjesečno, ali najmanje dva puta godišnje). Najčešće primjenjivane statističke metode su alati opće deskriptivne statistike, alati statističke procesne kontrole, korelacija i regresijska analiza, analiza vremenskih serija i testiranje hipoteza. Statističke metode u transfuzijskoj medicini su neophodan alat za donošenje odluka i unapređenje kvalitete proizvoda i usluga. Ključne riječi: statističke metode, transfuzijska medicina

1. UVOD Unapređenje kvalitete jedan je od prioritetnih ciljeva sustava kvalitete u HZTM, te se poboljšanja moraju planirati na osnovu informacija dobivenih unutar HZTM, od kupaca, korisnika te dobavljača. Alat koji se u tu svrhu koristi su statističke metode kako bi se iz mnoštva podataka zaključilo o onome što je bitno za određeni proces. Većina ovih statističkih metoda koristi grafičke i tabelarne prikaze. Statističke metode koriste se u različitim fazama procesa rješavanja problema. Podaci se obrađuju u vremenskim intervalima ovisno o značaju tih podataka (mjesečno, tromjesečno, ali najmanje dva puta godišnje).

2. STATISTIČKE METODE U TRANSFUZIJSKOJ MEDICINI U transfuzijsko medicini se prilikom validacija i/ili kontrole kvalitete koriste tri vrste statističkih metoda; tablice, grafički prikazi i statistički testovi.

2.1 Tablica Tablica se upotrebljava za sistematsko prikupljanje podataka radi dobivanja jasnije slike o činjenicama (Slika 1).



Slika 1: Primjer tablice

2.2 Grafički prikaz Grafički prikaz se upotrebljava za sustavno obrađivanje podataka radi dobivanja jasnije slike o činjenicama. Grafički prikaz koristi prikupljene podatke iz tablica ili nekog drugog načina prikupljanja te prikazuje i olakšava analizu prikupljenih podataka (Slika 2). Slika 2: Primjer grafičkog prikaza

2.2.1 Histogram Histogram omogućuje prikazivanje velike količine podataka koje je teško interpretirati u tabličnom obliku (Slika 3). Također pokazuje relativne frekvencije pojavljivanja različitih vrijednosti podataka, otkriva centriranje, varijacije i oblik podataka, ilustrira temeljnu distribuciju podataka, omogućava korisne informacije za predviđanje budućeg izvođenja



procesa te pomaže pri prepoznavanju promjena u procesu. Tumačenjem histograma dobivamo podatke o sposobnosti procesa. Slika 3: Primjer histograma

2.2.2 Dijagram tijeka Dijagram tijeka se upotrebljava za opis postojećeg procesa ili projektiranje novog procesa. To je slikoviti prikaz koraka u procesu, koristan za istraživanje mogućnosti za poboljšanje dobivanjem detaljiziranog razumijevanja o tome kako se proces zaista odvija. Ispitivanjem kako se različiti koraci u procesu odnose jedan prema drugom mogu se često otkriti potencijalni izvori problema. Dijagrami tijeka mogu se primijeniti na sve aspekte bilo kojeg procesa, od početka do završetka tog procesa (Slika 4). Slika 4: Primjer dijagrama tijeka

2.2.3 Dijagram raspršenja Dijagram raspršenja služi za proučavanje i utvrđivanje mogućih odnosa između uočenih promjena u dva različita seta varijabli (Slika 5). Daje podatke koji potvrđuju hipotezu da su dvije varijable povezane, osigurava vizualna i statistička sredstva za provjeru jačine



potencijalne povezanosti. Što je povezanost jača, veća je vjerojatnost da će promjena u jednoj varijabli uzrokovati promjenu u drugoj varijabli. Slika 5: Primjer dijagrama raspršenja s pozitivnom i negativnom linearnom povezanosti, nelinearnom i bez povezanosti

2.2.4 Pareto dijagram Pareto dijagram je jednostavna grafička tehnika za stupnjevanje stavaka od najučestalijeg do najmanje učestalog (Slika 6). Osnovan je na Pareto principu, tzv. 80/20 pravilo koje objašnjava da često samo mali broj kategorija utječe na veći dio problema. Razlikovanjem najvažnijih kategorija od manje važnih, postiže se najveće poboljšanje uz minimalan napor. Pareto dijagramom se utvrđuje najvažnije stavke za poboljšanje kvalitete. Slika 6: Primjer Pareto dijagrama



2.2.5 Run dijagram

Run dijagram prikazuje kretanje određene karakteristike kroz vrijeme, samostalno ili u odnosu na neku drugu karakteristiku. Dijagram koristi sakupljene podatke iz tablica ili nekog drugog načina prikupljanja, prikazuje ih grafički i olakšava analizu sakupljenih podataka (Slika 7). Osobito je koristan način praćenja učinkovitosti provedbe korektivnih mjera. Slika 7: Primjer Run dijagrama

2.2.6 Kontrolna karta Kontrolna karta je alat za razlikovanje varijacija koje nastaju iz određenih ili posebnih razloga od onih koje nastaju slučajno i sastavni su dio procesa. Slučajne varijacije ponavljaju se nasumce unutar očekivanih granica. Varijacije zbog određenih ili posebnih razloga upozoravaju da neki od čimbenika koji utječu na proces trebaju biti prepoznati, istraženi i stavljeni pod kontrolu. Postoje mnogi tipovi kontrolnih karata, a izbor ovisi o tipu podataka (varijabilni ili atributivni) i veličini uzorka (Slika 8). Slika 8: Primjer kontrolne karte



2.3 Statistički testovi

2.3.1 Parametrijski testovi

Parametrijski testovi koriste se za obradu kontinuiranih podataka sakupljenih u populaciji koja je normalno distribuirana ili čija se distribucija može prevesti u normalnu matematičkom transformacijom, npr. logaritmiranjem. Parametrijski testovi su: t-test (parni, neparni), ANOVA, MANOVA, korelacijska analiza (Pearsonova) i regresijska analiza (svi tipovi).

2.3.2 Neparametrijski testovi Neparametrijski testovi karakterizirani su kao testovi nezavisni o distribuciji, što znači da dobiveni podaci i populacija u kojoj su prikupljeni ne moraju imati normalnu distribuciju. Neparametrijski testovi su: χ2-test, McNemarov test, Mann-Whitney U test, Kruskal-Wallis test, Wilcoxonov test rangova, Friedmanov test i rang-korelacija (Spearman, Kendall).

3. PRIMJENA STATISTIČKIH METODA U TRANSFUZIJSKOJ MEDICINI U transfuzijskoj medicini se statističke metode koriste prilikom analitičkih validacija metoda, u kontroli kvalitete krvnih pripravaka, u obradi i praćenju reklamacija kupaca, nesukladnih pripravaka, grešaka u radu, nesukladnosti ulaznih materijala, povlačenja proizvoda i provedbe korektivnih mjera. Prije uvođenja novog mjernog postupka u rutinski rad potrebno je provesti validaciju, a to je postupak pomoću kojeg procjenjujemo i potvrđujemo valjanost analitičkih laboratorijskih metoda, odnosno donosimo odluku da li su primjerene za rad. Da bi se validacija izvela na ispravan način, postupak validacije je potrebno unaprijed dobro isplanirati, te je važno dobro poznavati i tumačiti statističke pojmove. Postoje tri razine validacije novih metoda:

1. validacija koju provodi proizvođač, 2. multicentrična validacija, 3. validacija koju provodi svaki laboratorij kada uvodi novu metodu.

Različiti parametri su uključeni u validaciju kao što su procjena preciznosti, procjena istinitosti i provjera linearnosti/mjernog područja. Procjenom preciznosti otkriva se postojanje slučajnih pogrešaka koje su svojim smjerom i veličinom nepredvidive i nastaju u pojedinačnim mjerenjima. Procjena preciznosti rezultata se utvrđuje u seriji alikvota istog uzorka (minimum 20) i to u jednoj seriji, a zatim u jednom danu. Na taj način se ispituje preciznost (ponovljivost) metode u istim uvjetima u kratkom vremenu. Procjenom preciznosti svaki dan tijekom mjesec dana sa jednim alikvotom istog uzorka, mjeri se preciznost metode (obnovljivost) u različitim uvjetima kroz duže vremensko razdoblje. Da bi se utvrdilo preciznost metode izračunava se koeficijent varijacije CV(%). Procjena istinitosti se provodi određivanjem istog analita u istim uzorcima pomoću ispitivane metode i metode koja se do tada koristila ili neke druge referentne metode (“zlatni standard”). Rezultati mjerenja dviju metoda međusobno se uspoređuju korelacijom i regresijom i na taj način se utvrđuje da li postoje sustavne pogreške. Linearnost je raspon koncentracije u kojem je sa određenom točnošću moguće izmjeriti koncentraciju analita. Procjenjuje se testom razrjeđenja, pri čemu se za potvrdu linearnosti metode koristi najmanje pet različitih koncentracijskih točaka. Izmjereni rezultati moraju slijediti linearni model, a prihvatljiv kriterij je koeficijent korelacije r>0,99.



Statističko uzorkovanje se primjenjuje u postupcima kontrole kvalitete prilikom utvrđivanja minimalnog broja uzoraka potrebnih za ispitivanje određenog parametra na seriji ulaznog materijala ili gotovog proizvoda. Uzorak mora biti dostatan da bi se na temelju rezultata ispitivanja uzorka moglo zaključivati o ukupnoj kvaliteti ispitivane serije. Osim obaveznih imunohematoloških ispitivanja i ispitivanja na prisutnost biljega krvlju prenosivih bolesti koja se provode za svaku donaciju krvi, minimalni broj krvnih pripravaka u kojih se kontroliraju ostali parametri kvalitete kreće se od 4 na mjesec do 1% ukupne mjesečne proizvodnje. Mikrobiološka kontrola krvnih pripravaka provodi se na uzorku čija se veličina izračunava prema formuli Paul-Ehrlich Instituta (Minimal requirements for sterility testing of blood components) √n x 0,4, gdje je „n“ broj proizvedenih doza određenog krvnog pripravaka u mjesec dana. Statistička kontrola kvalitete provodi se radi utvrđivanja sposobnosti procesa za proizvodnju proizvoda koji zadovoljava zahtjeve i radi praćenja procesa kako bi se otkrile promjene zbog kojih proces izmiče kontroli. Kao rezultat toga nastaju odluke o poduzimanju korektivnih mjera za korekciju procesa i njegovo održavanje pod kontrolom. Osim osnovne obrade podataka općom deskriptivnom statistikom i prikaza rezultata testiranja linijskim histogramima frekvencija distribucije u odnosu na prihvaćene standarde, kvaliteta proizvoda nadzire se i izračunom pouzdanosti zadovoljenja pojedinog standarda. Proces proizvodnje i eventualne promjene u njemu, kontinuirano se prate primjenom kontrolnih karata. Svi parametri vezani uz proces proizvodnje kao i uz reklamacije kupaca, nesukladne pripravke, greške u radu, nesukladnosti ulaznih materijala, povlačenja proizvoda i provedbe korektivnih mjera, prate se izračunom indeksa kvalitete i usporedbom sa ciljevima kvalitete uspostavljenim izračunom iz povijesnih podataka. Rezultati ovih statistika prikazuju se kontrolnim kartama. Tumačenje rezultata je završni dio istraživanja, a rezultate obrade podataka treba valjano tumačiti u skladu s postavljenom hipotezom, u odnosu na korištenu metodologiju tijekom istraživanja.

4. ZAKLJUČAK Poboljšanje kvalitete proizvoda postiže se unapređenjem procesa proizvodnje koji je učinkovitiji pomoću statističke kontrole kvalitete. Rezultati i pokazatelji statističke obrade podataka temelj su za donošenje ocjena o kvaliteti i potrebi pokretanja korektivnih mjera, što bitno pridonosi unapređenju i sigurnosti transfuzijskog liječenja.

LITERATURA [1] D. Ivanković i sur., Osnove statističke analize za medicinare, Medicinski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 1991. [2] Commission Directive 2004/33/EC of 22 March 2004 implementing Directive 2002/98/EC of the European Parliament and of the Council as regards certain technical requirements for blood and blood components. Official Journal of the European Union. 30.3.2004;L 91/25 [3] Europe Co (Ed): Guide to the Preparation, Use and Quality Assurance of Blood Components, 16th edition. European Directorate for the Quality of Medicines and HealthCare, 2010. [4] ISO 9001:2008 Quality management systems – Requirements. 4th ed. Geneve, Switzerland: International Organization for standardization, 2008. [5] B. Petz, Osnovne statističke metode, Udžbenici sveučilišta u Zagrebu, 1974. [6] M. Petrovečki, L. Bilić-Zule, Statistička obradba podataka u biomedicinskim istraživanjima, Medicinska naklada, Zagreb, 2010. [7] R. G. Jones, R. B. Payne, Clinical Investigation and Statistics in Laboratory Medicine, London: ACB Venture Publications, 1997.



[8] S. Galjanić i sur., Akreditacija medicinsko-biokemijskog laboratorija, Hrvatska komora medicinskih biokemičara, Medicinska naklada, Zagreb, 2010. [9] Arbeitskreis Blut. (1977) Mindestanforderungen zur Sterilitätstestung von Blutkomponenten. 23. Sitzung des Arbeitskreises Blut am 05.06.1977. Bundesgesundheitsblatt, 8, 307-309.

STATISTICAL METHODS IN TRANSFUSION MEDICINE Summary Quality improvement is one of the priority goals in the quality system at the Croatian Institute of Transfusion Medicine (CITM). Data obtained within CITM, and from customers, users and suppliers, is collected, analysed and used to verify process capability, carry out quality control, and plan improvements to products and services. To conclude, from this mass of data, what is essential for a particular process, we use appropriate statistical methods. Most of the statistical methods use graphical and tabular displays. Data is processed at time intervals that depend on the importance of the data (monthly, quarterly, but at least twice a year). The most frequently used statistical methods are the tools of general descriptive statistics, statistical process-control tools, correlation and regression analysis, time-series analysis and testing of hypotheses. Statistical methods in transfusion medicine are essential tools for decision-making and the improvement of product and service quality. Keywords: statistical methods, transfusion medicine


mr. sc. Verica Hocenski

mr.sc. VERICA HOCENSKI Keramika Modus d.o.o, Orahovica V .Nazora b.b [email protected]

PRIMJENA POSTUPKA SUSTAVA UPRAVLJANJA O MJERENJU ZADOVOLJSTVA KUPCA


Sažetak U današnje doba opće globalizacije jedan od najvažnijih i ključnih zahtjeva norme ISO 9001 je zadovoljstvo kupca. Uvođenjem sustava upravljanja prema normi ISO 9001 u kompaniju kvaliteta proizvoda ili usluge održava se na visokom nivou i osigurava da kupac bude zadovoljan. U sustavu upravljanja način mjerenja zadovoljstva kupca definiran je dokumentiranim postupkom. Primjenom postupka dolazimo do informacije do koje mjere su ispunjeni zahtjevi kupca i što je potrebno poduzeti da se zadovoljstvo kupca poveća. U radu je opisan postupak i prezentirani rezultati višegodišnje primjene u tvornici keramičkih pločica u Orahovici, vlasništva Keramike Modus d.o.o najvećeg hrvatskog proizvođača, članice grupe Samoborka. Ključne riječi: sustav upravljanja, norma ISO 9001, zadovoljstvo kupca, keramičke pločice

1. UVOD

Na osnovi tradicije i bogatih nalazišta gline Keramika Modus je osnovana šezdesetih godina prošlog stoljeća u Vojniću. Specijalizirana u proizvodnji keramičkih pločica tvrtka Keramika Modus jedini je hrvatski proizvođač pločica, ali i jedan od najvećih regionalnih proizvođača. Kao dio Samoborka grupacije, Keramika Modus je među najsuvremenijim tvornicama keramičkih pločica u ovom dijelu Europe i vodeći proizvođač kompletnog asortimana keramičkih pločica, nudeći pločice za različite namjene: prešane podne i zidne pločice za unutarnje oblaganje, dekore i bordure kao završni detalj u prostoru. Ulaganjem ne samo u tehnologiju i povećanje proizvodnje, već i u osuvremenjivanje dizajna linija pločica koje Keramika Modus nudi na tržištu, ispunjeno je i posljednje, ali i ključno očekivanje kupca – kvaliteta i estetski dojam pločice. Proizvodnja Keramike Modus temelji se na kvalitetnoj sirovini, glini iz neposredne blizine proizvodnih pogona. U vlasništvu Keramike Modus d.o.o. su tri suvremeno opremljene tvornice, u Vojniću, Orahovici i Rujevcu, tehnologijom čije su proizvodne faze elektronski upravljane, a mnoge i robotizirane. Osnovni proizvod tvornice u Orahovici od 1981. godine je suho prešana pločica za unutrašnje oblaganje zidova i poda. Tijekom svog postojanja proizvodnja je sustavno modernizirana, uz stalan rast dnevnih kapaciteta proizvodnje, a tehnologijom trećeg paljenja omogućeno je oplemenjivanje gotove pločice unikatnim motivima i ukrašavanje modernim dizajnom. U Orahovici proizvodimo zidne pločice u dimenzijama 20x20, 20x25, 20x30, 20x33 i 25x40, 20x40 i 20x50 cm, uz njih odgovarajuće dekore i bordure, te podne pločice u dimenziji 20x20, 30x30 cm. Sustav upravljanja kvalitetom prema ISO 9001 je uveden u tvornici u Orahovici od 1998. dok sustav upravljanja okolišem ISO 14001 od 2006. godine. U misiji Keramike Modus d.o.o definirana je tržišna orijentiranost kompanije te opredjeljenje da se želi udovoljiti svakom potrošaču i kupcu visoko kvalitetnim proizvodima. Uspješnije razumjeti potrebe potrošača i tržišno



okruženje etičnim poslovanjem uz uvažavanje interesa potrošača, te povećati njihovo zadovoljstvo. U politici upravljanja firma se opredijelila pratiti, mjeriti i kontinuirano poboljšavati svoje procese. Postići kontinuirano poboljšanje zadovoljstva svojih kupaca te izgrađivati „Total Quality Management“. Prikupljene informacije o zadovoljstvu su značajne, ukazuju što je potrebno poduzeti da se poveća zadovoljstvo kupca. Svaki silazni trend postaje prioritetni cilj kvalitete.

2. MJERENJE ZADOVOLJSTVA KUPCA

Prodaja keramičkih pločica vrši se preko veleprodaje koja je organizirana za prodaju na domaćem tržištu i izvozu. Mjerenje zadovoljstva kupca keramičkih pločica u sustavu upravljanja definirano je internim postupkom PO-01-04. U ovom postupku definirano je mjerenje zadovoljstva kupca koji kupuju pločice putem veleprodaje. Kupci u veleprodaji su i kompanije koje dalje prodaju pločice krajnjem kupcu putem maloprodaje ili su posrednici, te dalje prodaju pločice manjim tvrtkama. Postupak se primjenjuje od 2002. godine, te predstavlja mjerenje zadovoljstva kupca preko ankete koja se šalje kupcima. Postupak je izmijenjen i dopunjen 2007. godine od kada se mjerenje zadovoljstva kupca vrši osim na osnovi podataka dobivenih anketom, također i preko rezultata prodaje i primjenom postupka o rješavanju pritužbi kupca ili korisnika.

2.1 Mjerenje zadovoljstva kupaca u veleprodaji

Zadovoljstvo kupaca u veleprodaji definirano je kao prosjek ocjena zadovoljstva dobivenih: a) korištenjem ankete o zadovoljstvu kupca b) ostvarenjem plana prodaje na nivou godine c) primjenom postupka o rješavanju pritužbi kupca ili korisnika. Prema postupku o mjerenju zadovoljstva kupca jedanput godišnje svim kupcima se šalje obrazac OB-04-01-01 s pitanjima o zadovoljstvu vezano za: -Kvalitetu proizvoda -Dizajn proizvoda -Poštivanje dogovorenih rokova isporuke -Zaštitom robe u transportu -Usluzi prodaje -Upravljanje prema standardu ISO 9001 -Upravljanje prema standardu ISO 14001, Kupac ocjenjuje zaokruživanjem ocjene od 1-7. Međutim, u Keramici Modus sistem anketiranja je izmijenjen tako da se anketa provodi putem interneta. Koristi se Google alat Ankete. Odabrana je jedna od postojećih on-line anketa. Pitanja su nešto izmijenjena i prilagođena namjeni. U anketi su kupcima postavljena slijedeća pitanja da ocijene Kvalitetu proizvoda Dizajn proizvoda Poštivanje dogovorenih rokova isporuke Efikasnost u rješavanju reklamacija Ponašanje i ljubaznost zaposlenika Marketinšku potporu Informiranost o tvrtki i proizvodima. Ponuđene su slijedeće ocjene 1 (loše), 2 (slabo), 3 (dobro), 4 (vrlo dobro) i 5 (odlično). Anketa se elektronskom poštom šalje kupcima na domaćem tržištu i izvozu.



2.2 Izračun zadovoljstva kupca

Nakon sakupljanja podataka vrši se ocjena zadovoljstva na nivou godine. Zbrajaju se ocjene: zadovoljstva kupca dobivene anketom, ostvarenje plana prodaje, pritužbi kupaca ili korisnika. a) Zadovoljstvo kupca dobiveno anketom izračunava se kao prosjek prosječnih ocjena svih kupaca koji su odgovorili na anketu. Ocjena se pretvara u postotak, maksimalna ocjena je 100%. b) Ostvarenje plana prodaje na kraju godine izračunava se u odnosu na planiranu količinu na nivou godine a koja iznosi 100%. c) Pritužbe kupaca ili korisnika se rješavaju prema postupku PO-14-03. Ocjena pritužbi izračunava se kao postotak gubitka na nivou godine u odnosu na dopuštenu vrijednost gubitka uslijed reklamacija. Ukupna ocjena zadovoljstva kupca se izračunava kao prosječnih postotak dobiven po točkama a, b, c.

3. REZULTATI

Postupak o mjerenju zadovoljstva kupca definiran na način opisan u točki 2. primjenjuje se u tvornici u Orahovici od 2002. godine. U ovom radu su prikazani rezultati odaziva na anketu, postotak pločica prodanih tijekom godine kupcima koji su ispunili anketu - postotak tržišta, rezultati ankete kupaca, te ukupna ocjena zadovoljstva kupca na nivou prodaje.

3.1 Rezultati odaziva kupaca na anketu Odaziv na anketu je varirao iz godine u godinu. Na slici 1. prikazan je postotak odgovora u odnosu na prosječnu vrijednost kroz godine. Iz slike se vidi da postotak odgovora kupaca na anketu pada od 2003. do 2009. godine, kada iznosi samo 4%. Najveći postotak odgovora na anketu dobiven je 2010. godine kada je iznosio 60%. Slika 1 – Postotak ispunjenih anketa o zadovoljstvu kupca u odnosu na prosjek

Ako se usporedi broj odgovora kupaca na anketu kupca s količinom pločica koja je prodana kupcima tijekom godine dobiveni su rezultati prikazani na slici 2.



Slika 2 – Odnos postotka anketiranih kupaca i postotka kupljenih pločica označen kao % tržišta

Iz slike se vidi se da je u 2009. godini odgovorilo na anketu samo 4% kupaca i to mali kupci koji su kupili samo 2,5 % pločica. U prosjeku za sve godine od kada se prati zadovoljstvo kupca anketom, odgovorilo je u prosjeku 27% kupaca koji su kupili u prosjeku 27% pločica.

3.2 Rezultati ankete kupaca Odgovori kupaca dobiveni anketom po godinama za sva pitanja izraženi su u postocima. Na pitanje kako ocjenjuju poslovanje prema normama upravljanja ISO 9001 i 14001 i posjedovanje certifikata odgovori su prikazani je na slici 3. Slika 3 – Ocjena zadovoljstva kupca za certifikat ISO 9001 i ISO 14001

Iz slike se vidi da taj postotak raste od 2004. godine. U 2010 godini je iznosio 94%. Izračunata je prosječna ocjena zadovoljstva kupca za sve godine praćenja za zadovoljstvo: dizajnom, kvalitetom proizvoda, rokom isporuke, poslovanje prema sustavima upravljanja, odnosno posjedovanje ISO certifikata. Rezultati su prikazani u tablici 1.



Tablica 1: Prosječna ocjena zadovoljstva kupca za period 2002-2010. godine .

PITANJE ZADOVOLJSTVO dizajn 90% kvaliteta 87% poštivanje roka isporuke 82% ISO certifikati 87%

Rezultati ukupne ocjene zadovoljstva kupca za sva pitanja postavljena u anketi prikazani su na slici 4. u odnosu na prosjek 2002-2010. godine. Slika 4 - Ukupna ocjena dobivena anketom prikazana u odnosu na prosjek 2002-2010. godine.

3.3 Ukupni rezultati mjerenja zadovoljstva kupaca u prodaji

Ukupna ocjena zadovoljstva kupaca u prodaji određuje se kao prosjek tri ocjene od 2007. godine: a) rezultata ankete b) ostvarenje plana prodaje c) pritužbe kupca ili korisnika. Rezultati prosječne ocjene zadovoljstva kupca prikazani su na slici 5. Slika 5 - Rezultat prosječne ocjene zadovoljstva kupca u prodaji

Iz slike se vidi da ukupna ocjena zadovoljstva kupca ima pozitivan trend od 2009.godine. To znači da sve aktivnosti koje se poduzimaju na nivou prodaje imaju efekat na povećanje zadovoljstva kupca. Prosječna ocjena zadovoljstva kupca za razdoblje od pet godina iznosi



90% Uočava se porast u 2010. i 2011. godini od kada firma posluje u vlasništvu Keramike Modus. d o.o., zadovoljstvo kupca je veće od prosjeka perioda od 2007-2011. godine te iznosi 97 %.

4. ZAKLJUČAK

Iz prikazanih rezultata primjene postupka za mjerenje zadovoljstva kupca može se zaključiti : -Praćenje i mjerenje zadovoljstva kupca preko ankete provodi se kontinuirano devet godina. Koristeći on line anketu povećan je postotak odgovora kupaca s 22% (prosjek od 2002- 2010. godine) na 48% (prosjek od 2010 i 2011. godine). Uvođenjem novih pitanja vezano za marketing i komunikacije preko društvenih mreža dolazimo do novih informacija o kupcima i novih mogućnosti da se zadovoljstvo kupca poveća. -Primjenom ukupne ocjene zadovoljstava kupca preko rezultata prodaje, točnosti isporuke, pritužbi kupaca preko reklamacija dolazi se do više informacija. U peridu od 5 godina od 2007-2011 u 2010. i 2011. godini zadovoljstvo kupca je veće od prosjeka ranijih godina. Od 2010. godine firma posluje u sastavu novog vlasnika Keramike Modus. d.o.o., zadovoljstvo kupca je povećano za 20%. Primjenom postupka o mjerenju zadovoljstva kupca PO -01-03 sustava upravljanja dobiveni su značajni rezultati koji ukazuju na ostvarenje ciljeva zacrtanih misijom i politikom upravljanja, tj. putem praćenja, mjerenja i kontinuiranog poboljšavanja procesa povećava se zadovoljstvo kupca.

LITERATURA

[1] A..Kos, M.Trstenjak, A. Kralj, Zadovoljstvo kupaca - kako ga mjeriti, Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, Vol.2 No.1 Lipanj 2011.

[2] K. Gaži Pavelić, Alat za procjenu zadovoljstva kupca: Kano model, Zbornik radova konferencije o kvaliteti , 2011

[3] HRN EN ISO 9001:2008 [4] S. Kugler, Zadovoljstvo kupca kao pokazatelj uspješnosti organizacije, Zbornik radova konferencije o

kvaliteti, 2003 [5] T. Kesić, Integrirana marketinška komunikacija, Zagreb : Opinio, 2003.

[6] Kugler, S.,Može li se mjeriti zadovoljstvo kuca, Zbornik radova konferencije o kvaliteti, 1999.

[7] Injac, N., Zadovoljstvo kupca - što je to?, QM, Zagreb, 5/1999.

APPLICATION OF MANAGEMENT-SYSTEM PROCEDURE FOR MEASUREMENT OF CUSTOMER SATISFACTION

Summary In today's era of general globalization, one of the most important, key, requirements of ISO 9001 is customer satisfaction. With a management system conforming to ISO 9001 in the company, product or service quality is maintained at a high level and ensures that the customer is satisfied. In a management system, the method for measuring customer satisfaction is defined in documented procedure. By applying the procedure we arrive at information on the extent to which customer requirements are met and what needs to be undertaken to increase customer satisfaction. The paper describes and presents the results of many years of use in the ceramic tile factory in Orahovica owned by Keramike Modus d.o.o., Croatia’s largest producer, a member of the Samoborka group. Keywords: management system, ISO 9001, customer satisfaction, ceramic tiles


Mirela Jambreković, Đuro Tunjić

MIRELA JAMBREKOVIĆ, ĐURO TUNJIĆ TÜV Croatia, Zagreb [email protected], [email protected]

SUSTAV UPRAVLJANJA KVALITETOM PREMA NORMI GLOBALG.A.P

MODEL ORGANIZIRANJA GRUPA POLJOPRIVREDNIH PROIZVOĐAČA

Stručni rad / Professional paper Sažetak Temelj poljoprivredne proizvodnje u RH čini proizvodnja na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Iako je interesno udruživanje poljoprivrednih proizvođača kod nas još uvijek opterećeno lošim predrasudama, u mnogim zemljama u našem okruženju udruživanje proizvođača je prihvaćeno zbog višestruke koristi i ono predstavlja temelj i smjernicu razvoja nacionalnih poljoprivrednih politika. Analizom zahtjeva koji su postavljeni pred naše proizvođače, njihovo povezivanje je ocijenjeno kao jedan od preduvjeta sudjelovanja na zahtjevnom međunarodnom tržištu i kao takvo podržavano od našeg resornog ministarstva. Model udruživanja proizvođača prema normi GlobalG.A.P je priznat i prihvaćen u svijetu od 1997. godine. Od ukupno 103.000 registriranih certifikata prema ovoj normi do kraja 2011. godine, 70% certifikata dodijeljeno je upravo proizvođačkim grupama. Model povezivanja proizvođača prema ovoj normi zasniva se na definiranju internog sustava upravljanja kvalitetom (SUK), zahtjevima za poštivanjem dobre poljoprivredne prakse kao i načinom nadzora nad radom cijele grupe. Međunarodna norma GlobalG.A.P, osim što nudi uspješan model povezivanja i održivosti proizvođačkih grupa, kroz proces certifikacije, otvara i mogućnost plasmana poljoprivrednih proizvoda na nova tržišta. Ključne riječi: GLOBALG.A.P, grupna certifikacija, dobra poljoprivredna praksa, udruživanje proizvođača.

1. UVOD Interesno udruživanje poljoprivrednih proizvođača u svijetu je već odavno prihvaćeno i gotovo svaki poljoprivredni proizvođač u EU pripada nekoj interesnoj grupi. I u mnogim zemljama u našem bližem okruženju udruživanje je prihvaćeno zbog višestrukih koristi i kao takvo predstavlja temelj i smjernicu razvoja nacionalnih poljoprivrednih politika. U Hrvatskoj, iako temelj poljoprivredne proizvodnje čini proizvodnja na manjim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, udruživanje poljoprivrednih proizvođača je još uvijek opterećeno lošim predrasudama iz prošlosti i kao takvo nije najbolje prihvaćeno. Analizom zahtjeva koji su postavljeni pred naše proizvođače, ocijenjeno je da je interesno povezivanje poljoprivrednih proizvođača, uz primjenu međunarodnih normi za kvalitetu i sigurnost proizvoda, jedan od preduvjeta njihovog opstanka i sudjelovanja na zahtjevnom međunarodnom tržištu.



2. SUSTAV UPRAVLJANJA KVALITETOM PREMA NORMI GLOBALG.A.P

2.1.1 Model organiziranja grupa poljoprivrednih proizvođača

Udruživanje i certificiranje grupa poljoprivrednih proizvođača prema normi GlobalG.A.P je priznat i prihvaćen model udruživanja u svijetu još od 1997. godine. Ta međunarodna norma definira primjenu najboljih tradicionalnih metode obrade i zaštite tla, kao i primjenu najsuvremenijih tehnika i tehnologija proizvodnje uz minimalan utrošak pesticida i mineralnih gnojiva. Cilj je proizvodnja proizvoda visoke kvalitete uz tehnologiju koja čuva okoliš i zdravlje ljudi. Do sada je prema toj normi, od ukupno 103.000 registriranih certifikata, 70% certifikata dodijeljeno upravo poljoprivrednim proizvođačkim grupama. Prvi uvjet za ispunjenje zahtjeva ove norme je da grupa proizvođača mora biti registrirana kao zadruga, trgovačko društvo ili distributer tj. grupa mora biti odgovorna za proizvodnju, odnosno proizvod koji stavlja na tržište. To znači da svi članovi grupe moraju raditi sukladno postavljenim pravilima grupe kako bi kontinuirano osigurali ujednačenu kvalitetu i sigurnost proizvoda i izbjegli propisane sankcije. Stvaranje takve poljoprivredne proizvodnje zahtjeva dobro i detaljno planiranje kako po pitanju tehnologije uzgoja, primjene gnojiva, zaštitnih sredstava, reduciranja svih nepotrebnih troškova tako i po pitanju istraživanja tržišta i traženja najboljih prodajnih uvjeta, što je u konačnici cilj svake grupne organizacije. Ova norma, između ostalog, kroz postavljene zahtjeve dobre poljoprivredne prakse definira način upravljanja dokumentima i zapisima, definira odgovornosti u grupi, potrebna znanja, način komunikacije sa kupcima i dobavljačima, definira zahtjeve za osiguranje sljedivosti i označavanje proizvoda te postupanje u slučaju opoziva proizvoda sa tržišta. Sustav kvalitete grupe proizvođača podliježe redovitim internim pregledima te vanjskim pregledima od strane ovlaštene certifikacijske kuće. Osim internog nadzora rada grupe, koju provodi auditor grupe i svaki proizvođač je minimalno jednom godišnje podvrgnut pregledu internog inspektora. Rezultati obje vrste internih pregleda imaju za cilj dati stvarnu sliku situacije u grupi i temelj su na kojem će grupa pokretati aktivnosti radi otklanjanja nesukladnosti i poboljšanja sustava kvalitete i sigurnosti. Kontrolne liste koje su definirane od vlasnika norme potrebno je popuniti, verificirati i upravljati njima sukladno propisanim procedurama sustava kvalitete. Odstupanja u konačnim rezultatima ukazuju na nedosljednost u održavanju sustava, zahtijevaju provedbu ispravaka bez odlaganja i dugoročno rješavanje uzroka problema. Neprihvaćanje provedbe potrebnih korektivnih radnji od strane bilo kojeg člana grupe ima za posljedicu sankcije, koje su poznate i sastavni su dio ugovora između grupe i svakog člana. Primjena sustava kvalitete prema normi GlobalG.A.P daje jedan novi temelj za stvaranje i održivost grupe poljoprivrednih proizvođača. Norma definira strukturu grupe te način kontrole svakog člana i rada same grupe. Svi članovi grupe odgovorni su za ispunjavanje zahtjeva. Ukoliko se za vrijeme pregleda od strane certifikacijskog tijela utvrdi da jedan proizvođač unutar grupe ne poštuje zadana pravila, cijela grupa može izgubiti certifikat.

3. ZAKLJUČAK

Stvaranje konkurentne poljoprivredne proizvodnje dug je put koji zahtjeva prije svega velike promjene u stavovima naših proizvođača i onih koji kroje našu agrarnu politiku. Danas je vrlo malo primjera, a u budućnosti će ih biti još manje, gdje pojedinac uspješno vodi proizvodnju, poznaje tehnologiju uzgoja i zaštite bilja, bavi se nabavom repromaterijala za proizvodnju,



preradom, plasmanom i marketingom. Dosadašnji pokušaji udruživanja proizvođača propali su jer nije bilo strukture grupe, razrađenog sustava praćenja procesa i sustava kontrole. Jedna planirana, intenzivna i isplativa poljoprivredna proizvodnja, kao i svaka druga proizvodnja, zahtijeva vrlo organizirano vođenje i planiranje svih aktivnosti s ciljem praćenja svih nastalih troškova. Organiziranje rada grupe proizvođača i što je puno teže osiguranje održivosti njenoga rada vrlo je težak zadatak koji zahtjeva visok nivo različitih znanja i sposobnosti ljudi koji će voditi grupu prema ostvarenju planiranih ciljeva. Stoga provjeren model udruživanja prema normi GlobalG.A.P predstavlja alat koji obuhvaća sve elemente dobre poljoprivredne prakse i sustava kvalitete.

LITERATURA [1] www.globalg.a.p.org (2012.) [2] www.europa.eu/environment/agriculture/pdf (2012.) [3] www.mingorp.hr (2012.) [4] www.mps.hr (2012.)

A QMS SYSTEM CONFORMING TO THE GLOBALGAP STANDARD A MODEL OF ORGANIZED GROUPS OF AGRICULTURAL PRODUCERS

Summary The basis of agricultural production in the Republic of Croatia is production on family farms. Although the forming of interest groups of agricultural producers in Croatia is still burdened with negative prejudice, in many countries in our neighbourhood, producer groups are accepted due to their many benefits, and they are a foundation and guideline for the development of national agricultural policies. Analysing the requirements set before our producers, their grouping was evaluated as one of the prerequisites for their participation in the demanding international market, and as such it is supported by our Ministry of Agriculture. The model of organized groups of agricultural producers in conformity with the GlobalGAP standard has been recognized and accepted worldwide since 1997. Of a total of 103,000 registered certificates issued to the end of 2011, 70% were awarded to producer groups. The model for forming groups in accordance with this standard is based on defining an internal quality management system (QMS), the requirements of respecting good agricultural practice, and methods of supervision of the work of the entire group. The international GlobalGAP standard, as a successful model of connectivity and sustainability, through a process of certification, opens up the possibility of placement of agricultural products on new markets. Keywords: GlobalGAP, group certification, good agricultural practice, grouping of agricultural producers.


Ljubinka Kljaić, Petra Jelić

LJUBINKA KLJAIĆ Infosistem d.d., Zagreb [email protected] PETRA JELIĆ Veleučilište Marko Marulić, Knin [email protected]

ODRŽIVO UPRAVLJANJE RAZVOJEM NA LOKALNOJ RAZINI

Stručni rad / Professional paper Sažetak Svaka država, regija, županija, grad ili općina teži unaprijeđenju kvalitete života svojih stanovnika i gospodarskom razvoju. Razvoj kojim se upravlja ima jasnu strukturu, vidljiv slijed i poveznicu između strategija i planova na svim razinama. Država tako izrađuje strategije razvoja, dokumente koji daju smjernice za razvitak ključnih grana gospodarstva te definira područja od nacionalnog interesa. Sukladno tome planiranje razvoja se spušta na regionalnu i naposljetku na lokalnu razinu. Bez jasnog planiranja na lokalnoj razini, razvoj postaje neodrživ, prepušta se stihiji i ne odvija se u željenom smjeru. Održivim planiranjem i upravljanjem prepoznaju se potrebe društva za razvojem u svim njegovim aspektima, izbjegava se neadekvatna gospodarska koordinacija, nekompatibilnost gospodarskih subjekata, neadekvatna socijalna politika, te se osigurava očuvanje okoliša kao najvrijednijeg resursa jednog područja. U razvijenim zemljama održivo upravljanje lokalnim područjima postaje učestala praksa dok u nerazvijenim i zemljama u razvoju ovakvo upravljanje još uvijek nije pravilo. Rad ima za cilj pokazati značaj postojanja i implementacije kvalitetnog sustava održivog upravljanja lokalnim razvojem te posljedice nepostojanja istog. Ključne riječi: održivo upravljanje, lokalni razvoj, strategija

1. UVOD U svijetlu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, gotovo cijelo posljednje desteljeće raste značaj primjene načela i trendova suvremenih disciplina ekonomije i integracije u europsko gospodarstvo. Kroz disciplinu Lokalnog ekonomskog razvoja (LER) i održivo upravljanje razvojem naglašava se značaj lokalnih zajednica i različitih interesnih skupina za kreiranje razvojne politike i jačanje konkurentnosti lokalnog područja. Dolazi do promjena u modelima planiranja: smanjuje se ovisnost gradova i općina o središnjoj vlasti koja je donedavno donosila gospodarske planove za razvoj lokalnih zajednica i jača uloga lokalnih vlasti i njihov utjecaj na smjer vlastitog razvoja. Značajno je za naglasati i ulogu građana, koja se također mijenja; pruža im se, kroz različite udruge civilnog društva i inicijative nevladinog sektora, sve više mogućnosti za aktivno sudjelovanje u planiranju i odlučivanju o razvoju područja na kojem žive. Dobijanjem više odgovornosti i prostora za utjecaj na razvoj lokalnog područja, lokalni akteri suočili su se s nizom problema; od nepostojanja adekvatnih resursa za upravljanje razvojem (ljudskih, financijskih, infrastrukturnih i institucionalnih) do nepoznavanja metodologija planiranja i upravljanja razvojem. To je većinu gradova i općina, osim onih proaktivnih sa



dostatnim resursima, prisililo na traženje i usvajanje modela upravljanja adekvatnih za njihovu lokalnu zajednicu. Različite mogućnosti, okolnosti i uvjeti koji vladaju na području pojedine lokalne jedinice uvjetovali su i uspostavu različitih sustava upravljanja. Upravljanje lokalnim razvojem trebalo bi, osim uspostave partnerstva između javnog, privatnog i civilnog sektora, strateškog planiranja te identifikacije ciljeva, prioriteta, instrumenata, programa i razvojnih projekata, obuhvatiti i usklađivanje s nacionionalnom i regionalnom razvojnom politikom te različitim sektorskim politikama (industrija, zapošljavanje, socijalna politika, obrazovanje, turizam, okoliš...).

2. USPOSTAVA SUSTAVA UPRAVLJANJA LOKALNIM RAZVOJEM Iz primjera dobre prakse upravljanja razvojem vidljivo je da lokalni ekonomski razvoj treba uvijek biti vođen strategijom. U idealnim slučajevima, sustav upravljanja lokalnim razvojem ima temelje u strategiji razvoja koja je dio sveobuhvatnog plana razvoja te uključuje gospodarske, društvene i ekološke komponente. Nadalje, jednom uspostavljeni sustav u fokus stavlja jačanje lokalne ekonomije i izgradnju lokalnih kapaciteta za razvoj. U razvijenim državama, na lokalnoj razini, i sami građani se uključuju u procese planiranja pa je ključno da cilj programa razvoja, uz sve ostale uobičajene ciljeve, poput prostornog planiranja, izgradnje adekvatnih sadržaja, gospodarskog razvoja i zaštite okoliša, bude i jačanje zajednice. Na ovaj način, stvara se sustav koji uključuje dogovor i suradnju više partnera te se omogućuje kvalitetnije sudjelovanje svih interesnih skupina u razvojnim programima. Razvoj bi stoga trebao podrazumijevati razvoj potencijala lokalnog stanovništva te stvaranje boljih prostornih i gospodarskih uvjeta lokalnog područja.[1] Svrha lokalnog ekonomskog razvoja je izgraditi gospodarske kapacitete lokalnog područja kako bi se poboljšala budućnost i kvaliteta života stanovništva i gospodarskog sektora. To je proces kroz koji javni, poslovni i nevladin sektor sklapaju partnerstvo kako bi stvorili bolje uvjete za gospodarski rast i stvaranje novih radnih mjesta.[2] Kroz taj proces stvara se i provodi dinamična kultura poduzetništva te nova zajednica i poslovno okružje u kojem je moguće najbolje iskoristiti lokalne resurse kako bi se zadržala postojeća razina zaposlenosti ali i stvorila potreba za novim poslovima. Ključ uspjeha lokalnog ekonomskog razvoja je koordinacija sudionika razvoja te postojanje jasne strategije i politike lokalnog ekonomskog razvoja kako bi se povećala konkurentnost lokalnog područja.[3] Nadalje, upravljanje gospodarskim razvojem po modelu odozgo prema dolje, uz korištenje tradicionalnih instrumenata ekonomskog razvoja, postaje sve manje učinkovito. Gradovi i općine suočavaju se sa poteškoćama i izazovima na lokalnoj, nacionalnoj ali i na globalnoj razini i moraju se sami boriti protiv negativnih aspekata globalizacije i gospodarskog razvoja; odljeva kapitala i investicija, migracija stanovništva i velikih nejednakosti u razvoju pojedinih gradova, općina i regija. Obzirom na smanjen utjecaj države, nacionalne politike se tako usmjeravaju na lokalnu razinu. Kako bi upravljanje razvojem bilo dugoročno stabilno i održivo, potrebno je uzeti u obzir 3 dimenzije:

1. Gospodarsku i ekonomsku učinkovitost. Rezultat upravljanja razvojem trebaju biti nove investicije, otvaranje radnih mjesta, te porast prihoda i novostvorene vrijednosti;

2. Društvenu odgovornost. Temelj razvoja moraju biti utvrđeni ciljevi lokalne zajednice; razvoj mora osigurati jednaka prava i uključenost stanovnika i svih interesnih skupina (poduzetnici, nevladin sektor i institucije civilnog društva, itd...);

3. Zaštitu okoliša. Okoliš, prirodno, kulturno i tradicijsko naselje lokalne zajednice trebaju biti očuvani unatoč gospodarskom razvoju; razvoj ne smije uništavati „kapital područja“ i perspektive za buduće generacije.[4]

Osnovu za izgradnju sustava održivog upravljanja lokalnim razvojem predstavlja postojanje adekvatnih lokalnih resursa i strateškog dokumenta na lokalnoj razini. Lokalna strategija



razvoja treba biti usklađena sa dokumentima višeg reda (Slika 1) uz uzimanje u obzir specifičnosti lokalnog područja i lokalnih okolnosti. Definiranje strateških razvojnih ciljeva, prioriteta, programa i razvojnih projekata započinje usklađivanjem sa županijskim, sektorskim, nacionalnim te politikama i smjernicama Europske unije. Slika 1: Usklađenost lokalne strategije sa dokumentima višega reda

Izvor: Prikaz autora P.Jelić. Za gradove i općine u Republici Hrvatskoj, s obzirom na postojanje županijskih razvojnih strategija te operativnih programa i smjernica za većinu gospodarskih sektora, ispunjeni su preduvjeti za učinkovito upravljanje vlastitim razvojem. Potrebno je da lokalna samouprava postane inicijator razvojnih aktivnosti te da iste koordinira i usmjerava. U uspostavi sustava upravljanja razvojem, osobito su važne slijedeće aktivnosti koje treba provesti lokalna vlast:

− Umrežavanje nositelja razvoja i lokalnih aktera te izgradnja partnerstva sa tijelima županijske i nacionalne vlasti;

− Definiranje vizije razvoja, strateških ciljeva i prioriteta, programa i razvojnih projekata;

− Motiviranje lokalnih dionika za uključivanje u razvojne aktivnosti i programe; − Priprema i provedba razvojnih projekata te razvijanje infrastrukture za razvoj ljudskih

resursa i poduzetničkih aktivnosti.[5] Kreatori politika i razvojnih programa prigodom pripreme planova lokalnog razvoja moraju u obzir uzeti lokalne okolnosti:[6]

− Pojedinci u regiji već rade na poboljšanju stanja u regiji; − Stanovništvo se okuplja oko određenih tema i uključuje veći broj ljudi u svoj

djelokrug rada s ciljem poboljšanja stanja; − Stanovništvo može najlakše sudjelovati u razvoju, odnosno programima razvoja svog

kraja kroz neprofitini sektor. Usvajanje pristupa održivog razvoja je cjelovit i dugoročan način ostvarivanja ciljeva. Prema izučavanju postojeće dobre prakse izdvajaju se ključni elementi koji omogućavaju upravljanje razvojem na lokalnoj razini i razini lokalnog strateškog partnerstva (Tabela 1). Za uspjeh sustava upravljanja značajno je i kontinuirano educiranje i informiranje ključnih aktera te izgradnja njihovih vrijednosti, stavova, znanja i vještina potrebnih za održivo upravljanje.



Tabela 1: Ključni elementi potrebni za održivo upravljanje lokalnim razvojem

Element Opis Vodstvo − Razvoj vodstva kroz stvaranje strateških lokalnih partnerstva

− Provedba programa edukacije za lokalne vlasti i predstavnike lokalnih aktera

− Podizanje svijesti o lokalnom razvoju i razvoj partnerskih mreža Stavovi − Otvorenost prema novim pristupima razvoju i izgradnja

pozitivnih stavova prema planiranju − Informiranje o primjerima dobre prakse i promicanje pristupa

„što planiranje i upravljanje predstavlja za lokalnu zajednicu“ Kultura − Poticanje poštovanja, zajedničkih napora i kolaboracije

− Uključivanje partnera iz različitih sektora i spremnost na prilagodbe i kompromise

− Organizacija radionica za partnere kroz proces planiranja razvoja Stručna znanja − Razvoj ključnih generičkih vještina za upravljanje razvojem i

promoviranje boljeg donošenja odluka − Dugoročno planiranje, strateško promišljanje, integracija

politika, uključenost i partnerski rad − Odgovarajuća tehnička znanja i vještine

Struktura upravljanja − Uspostava strukture i vodstva za lokalno planiranje − Povezivanje ključnih strateških dokumenata − Revizija postojećih struktura kako bi se poboljšalo upravljanje − Uspostava radne skupine za planiranje razvoja uz alokaciju

potrebnih resursa Alati − Korištenje alata za održivi razvoj (alati za procjenu, planiranje,

komunikaciju) − Korištenje povezanih alata kako bi se potakla integracija politika

razvoja i uključenost lokalnih dionika Resursi − Identifikacija i alokacija adekvatnih resursa

− Kreativan partnerski rad uz uspostavu voditelja radnih skupina − Korištenje eksternih izvora financiranja za podršku upravljanju

Izvor: Prema Sustainable Development Commission, Local decision-making and sustainable development, London, p. 9. Sustavi održivog upravljanja lokalnim razvojem jačaju kapacitete, poboljšavaju investicijsku klimu te povećavaju produktivnost i konkurentnost lokalnih poduzetnika i radne snage. Potrebno je pritom imati na umu specifičnosti pojedinog područja koje ili pospješuju ili smanjuju potencijal njegovog razvoja i koje određuju prednosti i nedostatke tog područja u odnosu na okolinu. U vremenima velikih izazova za gradove i općine, upravo su ekonomske, društvene i fizičke karakteristike lokalnog područja, temeljni element za osmišljavanje i provedbu aktivnosti odživog upravljanja razvojem tog područja.[7]

2.1. Uloge i odgovornosti u upravljanju lokalnim razvojem Održivo upravljanje lokalnim razvojem zahtjeva pristup skrojen prema specifičnim uvjetima pojedine lokalne sredine; integriran pristup koji obuhvaća društvena, okolišna, gospodarska i pitanja fizičkog okruženja te dostupne i planirane infrastrukture. Pažljivo razrađena strategija lokalnog razvoja treba stoga biti izrađena uz participaciju svih relevantnih partnera i utemeljena na zajedničkoj viziji. Nadalje, potrebno je da postoje utjecajni i učinkoviti lokalni lideri koji imaju kredibilitet, koji su sposobni izvršiti proces planiranja i ujediniti sve ključne



dionike te provesti strategiju razvoja, odnosno upravljati razvojem. Potrebno je isto tako da postoji politička, financijska i tehnička podrška sa ostalih razina vlasti kako bi rezultati upravljačkog procesa bili optimalni. Sudionici planiranja razvoja, predstavnici različitih interesnih skupina u općinima i gradovima (Slika 2) trebaju raspraviti o snagama lokalnog područja koje treba iskoristiti i pojačati, slabostima koje treba prevladati, prilikama koje treba iskoristiti te prijetnjama koje treba izbjeći i čiji utjecaj treba minimizirati. Općenito, prikazane sudionike možemo promatrati kao pripadnike javnog, privatnog i društvenog sektora (zajednice). Slika 2: Sudionici planiranja lokalnog razvoja

Izvor: Prikaz autora P.Jelić. Jedinice lokalne samouprave; gradovi i općine, nositelji su brojnih administrativnih funkcija te predstavljaju temeljnu razinu na kojoj se planira i upravlja lokalnim razvojem. Kako je definirano Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi[8], gradovi i općine zaduženi su za uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i šport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša te protupožarnu i civilnu zaštitu. Iz perspektive upravljanja, osobito je važna uloga i odgovornost gradova i općina u procesima planiranja i implementacije politika lokalnog razvoja; pripremi strateških dokumenata, koordinaciji i poticanju interesnih skupina da se uključe u prioritetne razvojne aktivnosti te osiguravanju uvjeta na institucionalnoj razini kako bi se navedeno ostvarilo. Nadalje, značajna je uloga jedinica lokalne samouprave u planiranju financijskih sredstava za provedbu razvojnih projekata, bilo da se radi o proračunskim ili donorskim sredstvima (fondovi Europske unije, sredstva Svjetske banke i slični izvori). Jedan od osnovnih rezultata učinkovitog upravljanja lokalnim razvojem je stvaranje povoljnijih uvjeta za razvoj i poslovanje privatnog sektora na lokalnoj razini i šire. Javni sektor stoga treba planirati lokalni gospodarski razvoj usko surađujući sa predstavnicima privatnog sektora, omogućiti im da iznesu svoje probleme i potrebe te da sudjeluju u identifikaciji prioritetnih projekata. U današnje vrijeme javlja se i sve više interesnih skupina i organizacija civilnog društva koje zahtjevaju poštivanje svog prava na veću ulogu u procesu upravljanja i odlučivanja.



Uključivanjem predstavnika zajednice i civilnog sektora u planiranje lokalnog razvoja, istima se omogućuje aktivno sudjelovanje u definiranju, provedbi i nadzoru provođenja strateških planova upravljanja. Na taj način osigurava se konsenzus između članova te transparentnost samog procesa planiranja.[9] Predstavnici civilnog društva osobito su važni obzirom na njihovu ulogu u informiranju i educiranju javnosti o pitanjima razvoja lokalnog područja. Kroz uspostavu partnerstva za planiranje lokalnog razvoja lakše se prikupljaju relevantne informacije, problemi se sagledavaju iz različitih perspektiva i potreba te se lakše postiže suglasnost o strategiji razvoja lokalnog područja. Partnerstva između javnog, privatnog i civilnog sektora, osobito je važno postići u području identifikacije zajedničkih interesa, stvaranju uvjeta za sudjelovanje u zajedničkom donošenju odluka vezanih za planiranje razvojnih projekata i potrebnih promjena, zajedničkog sudjelovanja u provedbi razvojnih aktivnosti te evaluaciji i praćenju provedbe strategija razvoja.

3. PROCES ODLUČIVANJA I PLANIRANJA

Lokalni ekonomski razvoj (LER) je proces usmjeren ka uspostavljanju i održavaju dinamične poduzetničke kulture i stvaranju takve zajednice i poslovnog okružjenja koje treba osigurati veću kvalitetu života za sve u zajednici. Sposobnost zajednice za ostvarenje tog cilja ovisi o stanju razumijevanja procesa LER-a i strateškom djelovanju u promjenjivom tržišnom gospodarstvu te rastu konkurentnosti. Strategija LER-a, u idealnom slučaju, može činiti sastavni dio šireg strateškog plana razvoja koji uključuje i socijalne i ekološke komponente.Vremenski okvir za LER strategiju je tri do osam godina i uključuje godišnje provedbene planove.[10] Proces strateškog planiranja LER-a obično ima pet faza, a logičan slijed je prikazan je u tabeli 2. Strateško planiranje je fleksibilan proces što pretpostavlja prilagodbu okolnostima i specifičnim lokalnim potrebama, moguću izmjenu u prethodnoj odnosno u naknadnoj fazi, a u cilju rješavanje problema. Tabela 2: Slijed faza procesa strateškog planiranja LER-a

LOKALNI EKONOMSKI RAZVOJ PET FAZA

Faza 1. Organiziranje interesnih skupina Faza 4. Provedba strategije Faza 2. Procjena lokalnog gospodarstva Faza 5. Revizija strategije Faza 3. Izrada strategije

Izvor: Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 4. Tijekom prve faze, u ranom stupnju donošenja strateških smjernica razvoja, potrebno je postići dogovore na razini institucija i ostalih dionika uključenih u upravljanje lokalnim razvojem. Radna skupina za lokalni razvoj trebala bi biti uspostavljena na razini grada ili općine. Uspješan razvoj lokalnog gospodrastva zahtjeva uključenost javnog, nevladinog i privatnog sektora, a proces strateškog planiranja razvoja započinje identifikacijom ljudi, javnih institucija, industrijskih sektora, poduzeća, profesionalnih organizacija, edukacijskih ustanova i ostalih skupina koje čine i utječu na lokalno gospodarstvo. Vještine, iskustva i resursi koje svaka od navedenih skupina dionika ima na raspolaganju doprinose cjelokupnom procesu strateškog planiranja. Uspostavom čvrstih poveznica i organizacijskih struktura za podršku planiranju razvoja stvaraju se dugoročna javno – privatno – nevladina partnerstva.



Uspostava i podrška ovakvim partnerstvima često predstavlja izazov i ključni faktor za određivanje učinkovitosti nastojanja da se uspostavi lokalna razvojna strategija. Kroz fazu procjene lokalnog gospodarstva, ključno je poznavanje karakteristika lokalnog područja kako bi se dionici usuglasili oko realne, praktične i ostvarive strategije razvoja. Da bi se došlo do ključnih podataka, učinkovita procjena trebala bi započeti s preliminarnim pregledom postojećih gospodarskih aktivnosti te kvantitativnim i kvalitativnim podacima o postojećim gospodarskim strukturama i trendovima razvoja poslovanja, proizvodnje, zaposlenosti, dostupnih vještina i ostalih podataka koji mogu pomoći u identifikaciji strateškog smjera razvoja. Potrebno je procjeniti koje informacije su relevantne, potrebne i dostupne i prepoznati informacije koje nedostaju, ne postoje ili su nejasne. Za identifikaciju ključnih podataka o lokalnom području može se koristiti nekoliko alata, uključujući SWOT analizu, benchmarking i regionalne gospodraske indikatore. Procjenom lokalnog gospodarstva:

− identificirati će se javni, privatni i nevladini resursi; − prikupiti će se i analizirati postojeće ili nove ključne kvantitativne i kvalitativne

informacije te − uspostaviti sustavi za upravljanje podacima za buduće korištenje, praćenje i procjenu.

Tijekom ove faze također je važno upoznati se sa resursima i aktivnostima susjednih gradova i općina, kako bi se napravila komparativna analiza i kako bi se prepoznali potencijali i prilike za razvoj. Razina i opsežnost podataka koji se prikupljaju ovise uvelike o njihovoj dostupnosti i budžetu grada ili općine. U mnogim zemljama u razvoju, ovakvi podaci dostupni su na nacionalnoj razini, a prikupljanje podataka za lokalno područje je često skupo i nedostupno gradovima i općinama s ograničenim budžetima. U takvim slučajevim, potrebno je sagledati različite metode i pristupe, poput korištenja poslovnih i društvenih grupa i mreža te provođenja intervjua i anketa. Kroz izradu strateškog plana razvoja cilj je postići integrirani pristup strateškom planiranju lokalnog razvoja. U osmišljavanju strategije, stručnjaci za lokalni razvoj i predstavnici glavnih dionika lokalnog područja trebaju postići ravnotežu između razvoja lokalnog gospodarstva, društvenih potreba i očuvanja okoliša. Strateški planovi najčešće se sastoje od slijedećih komponenti:

− Vizije – konsenzus dionika o željenom smjeru razvoja lokalnog područja − Ciljeva i prioriteta – željeni rezultati procesa planiranja razvoja utemeljeni na

cjelokupnoj viziji, prioriteti utvrđuju standarde provedbe i ciljane aktivnosti za dostizanje pojedinog cilja (vremenski su određeni i mjerljivi)

− Programa – utvrđeni pristupi za postizanje realnih ciljeva razvoja (vremenski su određeni i mjerljivi)

− Projekata i akcijskih planova – provode određene komponente programa, moraju biti uspostavljeni prema prioritetima, uz naznačene troškove provedbe (vremenski su određeni i mjerljivi)

Nakon izrade, slijedi faza implementacije strategije. Kao sveobuhvatan dokument koji u sebi sadrži kratkoročno, srednjeročno i dugoročno planirane aktivnosti, strategija lokalnog razvoja utemeljuje plan za unaprijeđenje ekonomskih, infrastrukturnih, socijalnih i okolišnih karakteristika lokalnog područja te upućuje na izazove i na prilike za razvoj istih. Plan implementacije trebao bi biti popraćen akcijskim planom za svaki pojedini projekt. On iznosi potrebe za financijskim i ljudskim resursima te se osvrće na institucionalne i proceduralne implikacije provedbe strategije lokalnog razvoja. Implementacijski plan je integrirani programski dokument koji ima za cilj usmjeravanje strategije razvoja i koji osigurava da programi i projekti međusobno ne konkuriraju za resurse i podršku te olakšava praćenje učinkovitosti upravljanja lokalnim razvojem. Kroz rok od jedne do tri godine, dobar plan



implementacije rezultirat će učinkovitijim korištenjem budžetskih sredstava i ostalih resursa. Akcijski planovi za specifične projekte pružaju detalje o projektu te uključuju hijerarhiju zadataka, odgovorne osobe/institucije, realno vrijeme provedbe, financijske troškove, angažman ljudskih resursa, izvore financiranja, očekivane učinke i rezultate, načine mjerenja učinkovitosti i napretka svakog projekta. Iako se planovi strateškog razvoja izrađuju na rok od tri godine, jednom godišnje potrebno je provesti reviziju strateškog plana kako bi se isti uskladio sa novonastalim situacijama koje utječu na razvoj lokalnog područja. Nakon tri godine, dolazi do opsežne revizije i strategija se u potpunosti modificira i unaprijeđuje. Kroz godišnje revizije, potrebno je uzeti u obzir resurse koji su gradu ili općini dostupni za implementaciju strategije i upravljanje razvojem te uključiti indikatore za praćenje i evaluaciju razvoja lokalnog gospodarstva. Revizija strateškog plana treba uključivati, gdje god je to moguće, inpute, outpute, rezultate i utjecaje te stupanj sudjelovanja interesnih skupina u procesu implementacije strategije. Na ovaj način, lokalni čelnici i donositelji odluka mogu prilagoditi strateški plan promjenjenim lokalnim okolnostima te mogu prepoznati nove programe i projekte ukoliko se neki od postojećih završe ili ukoliko se pokažu neadekvatnima.[11]

3.1. Posljedice neadekvatnog upravljanja Na gradovima i općinama leži velika odgovornost za postizanje i očuvanje konkurentosti lokalnog područja. „Spuštanjem“ procesa odlučivanja s nacionalnih i regionalnih na lokalnu razinu, povećava se uspješnost jedinica lokalne samouprave u upravljanju vlastitim razvojem. Obzirom na brze promjene na globalnoj razini, uloga države u izgradnji konkurentnosti i prepoznatljivosti pojedinog lokalnog područja je sve manja. Adekvatno upravljanje na lokalnoj razini omogućava bolje korištenje lokalnih resursa, inicijativa i znanja, potiče konkurentnost lokalnih poduzetnika te, kroz aktivnosti praćenja, pruža bolji pristup relevantnim informacijama te snagama i slabostima lokalnog područja i njegovih aktera. Na taj način se omogućava efikasnije upravljanje razvojem i zadovoljenje specifičnih potreba lokalnog stanovništva. Ukoliko nije uspostavljen adekvatan sustav upravljanja lokalnim razvojem, jedna od posljedica može biti neprepoznavanje razvojnih inicijativa i nedostatak podrške za iste. Neovisno o formalnim i zakonskim obvezama neadekvatno upravljanje lokalnim razvojem može imati brojne negativne posljedice za lokalne vlasti, njihove partnere u procesu planiranja i za lokalno stanovništvo. Uslijed nedostatka planiranja i uključivanja interesnih strana, izostaje efekt vodstva lokalne zajednice te riskiraju nepovjerenje stanovništva i pad ugleda. Posljedica lošeg upravljanja i planiranja razvoja često je i neusklađenost postavljenih prioriteta i ciljeva lokalne uprave sa stvarnim, specifičnim potrebama stanovništva i poslovne zajednice, što dugoročno može dovesti do odljeva stanovnika i smanjenja gospodarskih aktivnosti i konkurentnosti lokalnog područja. Nadalje, može doći i do nedostatka motivacije i inicijative od strane javnosti i poduzetnika da sudjeluju u razvojnim aktivnostima i projektima. S druge strane, bez jasnog smjera razvoja, dolazi do projekata i investicija koje su nepotrebne i neefikasne, a ponekad i štetne za lokalno područje te „dupliciranja“ aktivnosti koje obavlja privatni i javni sektor, čime razvoj postaje neodrživ. Stoga je potrebno razviti sustav upravljanja razvojem lokalnog područja i mehanizme koji bi ublažili i umanjili navedene posljedice, a neke i u potpunosti uklonili. Često će sustav upravljanja razvojem biti različit za svaku pojedinu općinu ili grad, prilagođen specifičnim potrebama i resursima (financijskim, ljudskim, infrastrukturnim, institucionalnim, prirodnim...), koje isti ima za provedbu razvojnih projekata. Aktivna uključenost lokalne



uprave i interesnih skupina u planiranje te stalni dijalog između javnog, privatnog i civilnog sektora preduvjet je postojanja adekvatnog sustava upravljanja lokalnim razvojem.

4. ZAKLJUČAK Upravljanje razvojem na lokalnoj razini značajno je za postizanje održivosti lokalnog područja te poboljšanje kvalitete života. Neovisno o nekolicini ograničenja s nacionalne i lokalne razine za upravljanje razvojem, mnoge jedinice lokalne samouprave napravile su značajne korake u uspostavi sustava upravljanja razvojem. Model upravljanja, koji uključuje partnerstvo između javnog, privatnog i civilnog sektora, pruža mogućnost svim interesnim skupinama za identifikaciju vlastitih potreba i priliku za lobiranje za vlastite interese. Učinkovit sustav upravljanja lokalnim razvojem omogućuje navedenim skupinama aktivno sudjelovanje u planiranju i provedbi lokalnih strategija. Nadalje, takav sustav omogućuje lokalnim vlastima da u suradnji s partnerima osmisle korisne alate i metode za planiranje i upravljanje vlastitim razvojem te minimizira nerazumijevanje i negativne stavove građana i poslovne zajednice o strateškim smjernicama razvoja i procesima upravljanja. Funkcije različitih sudionika planiranja razvoja postaju sve jasnije; od lokalnih vlasti, koje su pokretači lokalnog razvoja, do građana i poduzetnika kojima se pruža mogućnost kreiranja i iniciranja razvojnih projekata. Izazov i dalje predstavlja informiranje i educiranje svih interesnih skupina kako bi postali osvješteniji i stekli znanja i vještine ključne za prepoznavanje razvojnih potreba te za moderiranje, koordiniranje i vođenje provedbe prioritetnih aktivnosti i projekata. Značajni elementi učinkovitog upravljanja su praćenje i evaluacija aktivnosti i projekata koji se provode te vrednovanje rezultata istih. U praćenje i evaluaciju trebaju biti uključeni svi dionici, kako bi se osigurala transparentnost upravljačkog procesa i opravdalo trošenje proračunskog novca te kako bi konkretni rezultati projekata i njihovi učinci za lokalnu zajednicu bili jasno vidljivi.

LITERATURA [1] Laginja, I. (2001), Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice: razvitak ovisi upravo o vašem udjelu, Odraz: Zagreb, p.15. [2] Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 1. [3] Denona Bogović, N. (2008), Menadžment u javnom sektoru: Lokalni ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet, Rijeka, p. 3. [4] http://www.og-corping.hr/lokalni-i-ruralni-razvoj.html [5] http://www.og-corping.hr/lokalni-i-ruralni-razvoj/upravljanje-lokalnim-razvojem.html [6] Laginja, I. (2001), Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice: razvitak ovisi upravo o vašem udjelu, Odraz: Zagreb, p.19. [7] Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 1-2. [8] Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01 - vjerodostojno tumačenje; 129/05, 109/07, 125/08 i 36/09) [9] Denona Bogović, N. (2008), Menadžment u javnom sektoru: Lokalni ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet, Rijeka, p. 14. [10] Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 4.



[11] Swinburn, G., Goga, S., Murphy, F. (2006), Local Economic Development: A Primer Developing and Implementing Local Economic Development Strategies and Action Plans, Bertelsmann Stiftung, Gütersloh; The World Bank, Washington, p. 4-10.

SUSTAINABLE MANAGEMENT OF LOCAL DEVELOPMENT Summary Every country, region, county, town or municipality aims at improving the quality of life of its inhabitants, and at enhancing local development. Managed development is characterized by a clear structure, continuity and relation between strategies and plans at every level. Development strategies, documents indicating development guidelines for key sectors of the economy, and those defining national interests, are created at national level. In accordance with these, development strategies are drafted at regional and local level. Without clear local planning, development becomes unsustainable and possibly takes an undesired direction. Sustainable planning and management enables identification of a society’s developmental needs in all areas, avoids inadequate economic coordination, incompatibility of economic subjects and inadequate social politics, and it enables preservation of the environment as a crucial resource of every region. Sustainable management of the local area is becoming quite common in developed countries, while this is not the case in undeveloped and developing countries. The paper aims to demonstrate the significance of the existence and implementation of a quality system for sustainable management of local development, and the consequences of the lack of existence of such a system. Keywords: sustainable management, local development, strategy


Krešimir Knežević

KREŠIMIR KNEŽEVIĆ Nexe grupa d.d. Našice [email protected]

MANAGEMENT REVIEW – OD FORME KA SUŠTINI

Pregledni rad / Review paper Sažetak Ako promatramo sustav upravljanja kvalitetom kao cjelinu, onda je upravina ocjena (management review) završni dio ukupnog PDCA ciklusa, na kojem se donose odluke o korekcijama i poboljšanju sustava, a na temelju obrađenih podataka – ulaznih veličina. Provođenje upravine ocjene je jedna od ključnih odgovornosti Uprave u odnosu na sustav upravljanja kvalitetom, ali u praksi se najčešće svodi na formalno donošenje odluka od strane Uprave na prijedlog menadžera kvalitete. U većim organizacijama održavanje sastanka – management reviewa, često je jedina prilika u godini za menadžera kvalitete da sjedi za istim stolom i raspravlja o problemima sustava kvalitete sa Upravom. Da bi takav sastanak imao pravu svrhu i donio prave rezultate, menadžer kvalitete mora dobro strukturiranim i konciznim izvještajem „natjerati“ Upravu da shvati problematiku i donosi odluke koje se temelje na činjenicama. Koje podatke koristiti, kako ih strukturirati i kako na temelju njih formulirati prijedloge odluka – zadataka, na primjeru složene organizacije i više različitih djelatnosti, prikazano je u ovom radu. Ključne riječi: upravina ocjena, management review, PDCA ciklus, ulazne veličine

1. UVOD

Prije definiranja ovog procesa, potrebno se odlučiti o korištenju naziva zahtjeva iz točke 5.6 norme:

- Management review (izvorni izraz na engleskom) ili, - Preispitivanje upravljanja koje provodi uprava (prijevod EN ISO 9001:2008) ili, - Upravina ocjena (prijevod EN ISO 9001:1994) ?

Obzirom na očigledno nepostojanje prikladnog prijevoda engleske riječi review u hrvatskom jeziku, autor se odlučio za korištenje izvornog termina management review (dalje u tekstu: MR). Kako je to navedeno u jednom dokumentu ISO/IAF Auditing Practices Group Papers (Auditing quality policy, quality objectives and management review - january 2005.) - Management review treba biti integralni dio poslovnog upravljačkog sustava organizacije. To je kompleksan proces koji uključuje različite nivoe organizacije. To je uvijek dvosmjerni proces, generiran od strane top managementa sa inputima sa svih nivoa organizacije.



Oni koji se nešto duže bave normom ISO 9001 vjerojatno su i sami ustanovili da je tekst zahtjeva za MR iz norme ISO 9001:2008 (2000) u odnosu na tekst istog zahtjeva u normi ISO 9001:1994, višestruko povećan (otprilike trostruko). To povećanje se uglavnom odnosi na definiranje ulaznih i izlaznih podataka, jer je vjerojatno u praksi dolazilo do velikih odstupanja u tumačenju primjene ovog zahtjeva. Pojava norma ISO 14001 i OHSAS 18001 koje sadrže zahtjev istog naziva i vrlo sličnog sadržaja sigurno je utjecalo na potrebu jasnijeg određenja sadržaja ovog zahtjeva u izdanjima norme ISO 9001:2000, odnosno ISO 9001:2008. Dakle, može se zaključiti da je aktuelno izdanje norme ISO 9001 pojačalo značaj zahtjeva vezanih uz izraz MR, ali koliko je doista ispunjenje ovih zahtjeva važno za cjelinu Sustava upravljanja kvalitetom (dalje: SUK) neke tvrtke? Ako bi se to pokušalo procijeniti kroz broj objavljenih radova na dosadašnjim konferencijama za kvalitetu u organizaciji Hrvatskog društva za kvalitetu, zaključak bi mogao biti: gotovo nikakav. Iskustvo autora ovog rada vezano na funkcioniranje SUK govori sasvim suprotno: MR za SUK je istoznačnica za godišnji izvještaj o poslovanju tvrtke i odluke koje sljede kao rezultat postignutih (dobrih ili loših) rezultata. Donošenje dobrih poslovnih odluka u velikoj mjeri ovisi o tome koliko se mogu temeljiti na činjenicama, dakle na kvalitetnom izvještaju o poslovanju, što se također može primijeniti na SUK. Ako su poslovni sustav i SUK u većoj mjeri integrirani (što je svakako poželjno, ali u stvarnim uvjetima nažalost ipak rijetko), onda donošenje odluka u vezi SUK ne može i ne smije biti na nižem kvalitativnom stupnju. Izvještaj koji sadrži prikladno obrađene propisane ulazne veličine, osnovni je uvjet za donošenje ispravnih odluka od strane uprave tvrtke, ali isto tako i sredstvo koje treba upravi pružiti cjelovit, ali i vrlo sažet uvid u cjelinu SUK. Podaci u takvom izvještaju bi morali biti, kad god je to moguće, relevantni i sa poslovnog stajališta. Na primjer, podatak da je planirano 10, a održano 9 internih audita neće za upravu predstavljati nikakvu relevantnu podlogu koja će ih motivirati za izravnije sudjelovanje u SUK-u. Međutim, podatak da je na jednom ili više audita utvrđeno odstupanje od propisanih pravila nabave ili kontrole kvalitete, koja su dovela, ili su mogla dovesti do povećanje troškova, gubitka poslovnog ugleda i slično, sasvim sigurno će Upravi dati dobar povod za aktivno sudjelovanje. Ovakve informacije manager kvalitete u pravilu neće imati priliku prezentirati upravi više nego jedanput (možda dvaput) godišnje, odnosno pri održavanju MR, tako da je priprema i izrada (godišnjeg) izvještaja o stanju SUK gotovo najvažnija njegova aktivnost kako bi osigurao aktivno sudjelovanje uprave u funkcioniranju SUK.

2. PRIKAZ MODELA PROCESA MANAGEMENT REVIEWA

Management review je sa gledišta Sustava upravljanja kvalitetom bilo koje tvrtke završni dio ciklusa (ACT) u kojem se na temelju podataka o tome:

- što je planirano (PLAN), - kakvi su rezultati provedbe planiranih aktivnosti (DO), - što je izmjereno prilikom provjere provođenja planiranih aktivnosti i nakon njih

(CHECK),



sagledavaju propisani ulazni podaci i na temelju njih donose odluke kojima se namjerava poboljšati SUK. Ove odluke su ujedno nova ulazna veličina za dio ciklusa planiranja. Na slici 1. prikazan je model funkcioniranja MR kao dijela ciklusa PDCA. Slika 1. Model funkcioniranja management reviewa u PDCA ciklusu

3. PREGLED ZAHTJEVA NORME U VEZI MANAGEMENT REVIEWA

Ono što norma ISO 9001:2008 zahtijeva pod točkom 5.6 je sljedeće: - Review (preispitivanje, ocjena) se mora provoditi u planiranim razdobljima, a u

cilju osiguranja stalne primjerenosti, prikladnosti i učinkovitosti SUK; - Review mora uključiti procjenu mogućnosti poboljšanja i potrebu za promjenama u

SUK-u (uključujući politiku i ciljeve); - O održavanju MR-a moraju se voditi i čuvati zapisi (zapisnici); - Ulazni podaci MR-a moraju sadržavati informacije o: rezultatima audita,

povratnim informacijama od kupca, izvođenju procesa, sukladnosti proizvoda, statusu preventivnih i popravnih radnji, naknadnim radnjama sa prethodnog MR, promjenama koje mogu utjecati na SUK, te preporukama za poboljšanje;

- POLITIKA KVALITETE - CILJEVI KVALITETE - PLAN AUDITA - POSLOVNI PLAN - PROCEDURE

- REZULTATI KONTROLE KVALITETE - REZULTATI AUDITA - OCJENA DOBAVLJAČA - PREVENTIVNE I POPRAVNE RADNJE - MJERENJE PROCESA - OSTVARENJE CILJEVA - ZADOVOLJSTVO KUPACA

- PROIZVODNI REZULTATI - PRODAJNI REZULTATI - NABAVA - ODRŽAVANJE - OBRAZOVANJE

ACT MANAGEMENT

REVIEW

- NOVI CILJEVI - PROMJENE U POLITICI - POTREBNI RESURSI - ZADACI

- IZVJEŠTAJ O STANJU SUK

DO

PLAN CHECK



- Izlazni podaci MR-a moraju uključiti bilo koje odluke i radnje vezano na poboljšavanje učinkovitosti SUK i njegovih procesa, poboljšanje proizvoda prema zahtjevima kupca, te potrebne resurse.

Norma ne traži uspostavljanje dokumentirane procedure vezano na ove zahtjeve, ali je sasvim prikladno u većim tvrtkama i kod složenijih poslovnih procesa imati takvu proceduru, jer će zadovoljavanje navedenih zahtjeva biti lakše provedivo i standardizirano. Također je preporučljivo kreirati i odgovarajuće obrasce za preglednije prikazivanje pojedinih podataka (na primjer: statusa preventivnih i popravnih radnji, statusa pritužbi kupaca, statusa nesukladnosti iz audita). Komentar pojedinih zahtjeva norme sa stajališta autora ovog rada, a koji se mogu tumačiti na različite načine, daje se u nastavku.

3.1 Provođenje MR u planiranim razdobljima, a u cilju osiguranja stalne primjerenosti,

prikladnosti i učinkovitosti SUK Kod navedenog zahtjeva postoji nedoumica da li se na svakom MR-u mora ocijeniti primjerenost, prikladnost i učinkovitost SUK, ili je dovoljno uključiti sve navedene ulazne podatke u proces MR-a da bi se zadovoljio ovaj zahtjev? Budući da svaki SUK uvijek može biti bolji (primjereniji, prikladniji i učinkovitiji), autor ovog rada smatra da provođenje MR-a koje uključuje sve zahtijevane ulazne i izlazne podatke samim tim zadovoljava navedeni zahtjev. Davanje ocjene o stupnju primjerenosti i prikladnosti može biti isključivo kvalitativne prirode, pa je teško praviti usporedbu koliko je SUK prikladniji i primjereniji u odnosu na prethodnu godinu. Osim toga, davanje ocjene da je SUK u potpunosti učinkovit u suprotnosti je sa zahtjevom norme iz točke 4.1 (neprekidno poboljšavanje učinkovitosti SUK). Provođenje MR-a u planiranim razdobljima daje mogućnost svakoj tvrtki da odredi koji su to najprikladniji periodi za provođenje MR-a. Ovdje naravno vrijedi: češće je bolje, ali prema saznanjima autora u pravilu je taj period jedna kalendarska godina. To ima puno opravdanje iz razloga dostupnosti pojedinih (važnih) podataka na godišnjoj razini, te može bolje korespondirati sa godišnjim izvještajem o poslovanju tvrtke. Odabrani podaci (pokazatelji) koji su vrlo bitni za iskazivanje uspješnosti poslovanja, trebali bi biti korišteni i u SUK-u, prvenstveno kod mjerenja procesa.

3.2 Procjena potrebe za promjenama, uključujući politiku i ciljeve kvalitete Postoji zahtjev da se kroz MR procijeni potreba za promjenama u politici kvalitete i ciljevima kvalitete. Međutim, kod ulaznih podataka nije specificirano da su rezultati ostvarenja ciljeva kvalitete jedna od tih ulaznih veličina. Iz toga sljedi da treba ocijeniti potrebu za promjenama kod ciljeva kvalitete, a da oni s druge strane uopće nisu obavezni element kod provođenja MR-a. Autor ovog rada smatra da se radi o čistom previdu izrađivača norme, jer je na primjer kod norma ISO 14001 i OHSAS 18001 ostvarenje ciljeva jedna od obaveznih ulaznih veličina.



Dakle, bez obzira na nedorečenost navedenog zahtjeva, preporuka je da ostvarenje ciljeva kvalitete bude jedna od obaveznih ulaznih veličina (podataka) za MR.

3.3 Promjene koje mogu utjecati na SUK Ovaj zahtjev se odnosi na predviđanje promjena koje će se dogoditi, a mogle bi utjecati na SUK, ili pak na promjene koje su se već dogodile, ali još nisu utjecale na SUK. Promjene koje bi manager kvalitete trebao uzeti u razmatranje su na primjer:

- promjene u zakonodavstvu, - promjene na tržištu (konkurencija), - nove tehnologije, - promjene u organizaciji (zbog restrukturiranja, akvizicija i slično).

Naravno, ovdje ne postoji mogućnost da certifikacijska organizacija utvrdi nesukladnost u slučaju da manager kvalitete nije dobro sagledao promjene, jer se ipak radi o području prognoziranja. Međutim, za održavanje cjelovitosti i stalno poboljšavanje SUK, ovo je vrlo važno područje. Poželjno je proaktivno, a ne reaktivno djelovanje. Dobro sagledavanje promjena koje dolaze, pruža mogućnost osiguranja prikladnih resursa potrebnih za prilagodbu SUK promjenama.

4. VAŽNI ULAZNI PODACI KOJE NORMA ISO 9001 NE ZAHTIJEVA Sagledavajući cjelinu SUK, odnosno moguće ulazne podatke obradom kojih bi se mogao dobiti cjeloviti uvid u funkcioniranje SUK neke tvrtke, mogu se identificirati još neke grupe podataka. Neki od njih su navedeni u normi ISO 9004:2000, a neki su nastali kao rezultati primjene iz iskustva autora.

4.1 Rezultati audita treće strane Rezultati audita koje provode certifikacijske organizacije u pravilu daju objektivniju sliku o stanju SUK neke tvrtke, nego interni auditi. Pored certifikacije sustava (kvalitete, okoliša, sigurnosti na radu, informacijske sigurnosti) kod proizvodnih tvrtki se sve više provodi certifikacija proizvoda, tako da kod tvrtke koja ima certificirano više sustava i više proizvoda može se raditi o većem broju nalaza od strane neovisnih organizacija. Vrlo je poželjno da podaci o statusu takvih nalaza budu obavezni dio izvještaja o stanju SUK, jer će se time dati i odgovarajući značaj rješavanju nedostataka utvrđenih kod audita treće strane.

4.2 Rezultati provedenog obrazovanja Zahtjev osiguranja stručnosti kod svih zaposlenika koji utječu na sukladnost proizvoda (točka 6.2 norme) je sigurno jedan od kritičnih zahtjeva SUK, te je uključivanje rezultata provedenog obrazovanja u izvještaj o stanju SUK vrlo preporučljivo. Kako norma zahtijeva da se utvrđuje potreba za obrazovanjem, planira obrazovanje i vrednuje učinkovitost provedenog



obrazovanja, onda je plan obrazovanja, provedba obrazovanja i ocjena učinkovitosti obrazovanja vrlo prikladna za prikaz u izvještaju i osigurava da uprava bude upoznata sa ovim zahtjevima, te donosi i prikladne odluke u vezi toga. Iskustvo autora je da funkcija koja brine o ljudskim resursima nerado prihvaća zahtjeve norme u vezi obrazovanja, te propisivanje uključivanja ovih rezultata u izvještaj o stanju SUK-a predstavlja značajnu pomoć manageru kvalitete u osiguranju zadovoljavanja zahtjeva norme iz točke 6.2.

4.3 Rezultati iz područja nabave Proces nabave u nekim djelatnostima može također biti vrlo značajan sa aspekta uspješnosti poslovanja, odnosno funkcioniranja SUK u dijelu osiguranja svih uvjeta za proces proizvodnje. Obzirom da norma ISO 9001 u točki 7.4 traži da se provodi vrednovanje dobavljača, prvenstveno sa gledišta njihove mogućnosti da isporuče proizvode u skladu sa zahtjevima tvrtke, onda je kod određenih tvrtki preporučljivo i rezultate vrednovanja dobavljača, kao i rezultate reklamacija na dobavljene proizvode/usluge uključiti među ulazne podatke izvještaja o stanju SUK-a.

4.4 Ostala područja

Ovisno o djelatnosti pojedine tvrtke, kao ulazni podaci za izvještaj o stanju SUK-a i tema o kojoj se mogu donositi odluke na MR-u mogu biti sljedeća područja:

- Rezultati usklađenosti sa zakonskim zahtjevima (u odnosu na proizvod); - Rezultati razvoja proizvoda; - Rezultati mjerenja zadovoljstva zaposlenih.

5. PRIMJER PRIPREME I PROVOĐENJA MANAGEMENT REVIEWA U ORGANIZACIJI KOJA DJELUJE NA VIŠE LOKACIJA

Nexe Grupa je grupacija koja se sastoji od više proizvodnih tvrtki koje se bave proizvodnjom građevinskih materijala (cementa, vapna, kamena, šljunka, betona, opeke, crijepa, keramičkih pločica) koje djeluju na različitim lokacijama (u tri države) i koja ima objedinjenu centralnu upravljačku funkciju u tvrtki Nexe grupa d.d. Devet proizvodnih tvrtki i navedena centralna upravljačka tvrtka su certificirane prema ISO 9001:2008 po principu „multi – site organization“ (sukladno IAF MD 1:2007), što znači i da je certifikat svake pojedine proizvodne tvrtke vezan na zajednički certifikat Nexe grupe d.d. Sustav upravljanja kvalitetom je koncipiran na način da su neki od procesa centralizirani (djelomično ili potpuno), a neki su lokalno upravljani. Na primjer, proces nabave je u potpunosti propisan procedurama na nivou Grupe, dok su procesi proizvodnje i prodaje propisani za svaku tvrtku posebno. Management review je proces koji se odvija u svakoj od certificiranih proizvodnih tvrtki na jednom principu, a u Nexe grupi d.d. na nešto drugačijem. Naime, MR u Nexe grupi d.d. ne sadrži direktno ulazne podatke kao što su podaci o nesukladnim proizvodima, pritužbama



kupaca i zadovoljstvu kupaca, jer se ne bavi proizvodnom djelatnošću. Međutim, MR u Nexe grupi d.d. , osim podataka o procesima koji se odvijaju u toj krovnoj organizaciji, obuhvaća pregledno prikazane podatke iz svih certificiranih tvrtki, tako da je on ustvari MR za cijelu Nexe Grupu. Da bi se omogućilo dobivanje usporedivih podataka iz svih proizvodnih tvrtki, načinjena je tipska procedura za MR za sve proizvodne tvrtke, koju je svaka od njih prilagodila svojim specifičnostima. Tipskom procedurom za MR propisan je obavezan sadržaj Godišnjeg izvještaja o stanju SUK koji uključuje:

- Izvještaj o internim auditima; - Izvještaj o auditima treće strane; - Izvještaj o pritužbama kupaca; - Izvještaj o mjerenju zadovoljstva kupaca; - Izvještaj o preventivnim i popravnim radnjama; - Izvještaj o nesukladnim proizvodima; - Izvještaj o rezultatima ključnih procesa; - Izvještaj o ostvarenju ciljeva kvalitete; - Izvještaj o naknadnim radnjama zadanim prethodnim MR-om; - Prijedlozi u vezi promjena koje mogu utjecati na SUK; - Prijedlozi u vezi mogućih promjena Politike kvalitete i strateških ciljeva; - Prijedlozi u vezi prilika za poboljšanje.

Godišnji izvještaj te Zapisnik sa MR svi manageri kvalitete u tvrtkama šalju manageru kvalitete Nexe grupe, koji ih uključuje u Godišnji izvještaj o stanju SUK Nexe Grupe, i to u skraćenom obliku – tablično, kako je prikazano na jednom primjeru na Slici 2. Slika 2. Primjer komentiranog godišnjeg izvještaja jedne proizvodne tvrtke u sklopu Godišnjeg izvještaja o stanju SUK cijele Grupe

NAZIV TVRTKE

DATUM UPRAVINOG PREGLEDA 04.03.2011.

REDNI BROJ

ELEMENT UPRAVINOG PREGLEDA PODACI IZ IZVJEŠTAJA KOMENTAR

1. Nadzorni/ certifikacijski audit

Drugi nadzorni audit održan 05.07.2010. Svi prethodni nalazi su zatvoreni, a otvoren jedan Minor NC vezano na nepropisivanje rokova provođenja i praćenja korektivnih/preventivnih radnji.

2. Interni auditi

Provedeni su svi od 10 planiranih audita. Prosjek je 2 nalaza po auditu, ako se ne ubroji veliki broj pohvala (1,3 pohvale po auditu). Utvrđena jedna nesukladnost, koja to ustvari nije.

Potrebna je dodatna izobrazba auditora u cilju izgradnje svijesti o svrsi internih audita.

3. Pritužbe kupaca Zaprimljeno 102 pritužbe (83 u 2009.), od čega je 43 proglašeno neosnovanim. Pritužbe na kvalitetu (ukupno 78) su uredno obrađivane.

Nema podataka da je temeljem obradi pritužbi pokrenuta neka korektivna radnja.

4. Zadovoljstvo kupaca Indeks zadovoljstva od 74,36 pokazuje značajan pad u odnosu na prethodno utvrđen u 2008. (82).

Nema podataka o poduzetim radnjama na temelju izvještaja o utvrđivanju zadovoljstva kupaca.

5. Nesukladnosti proizvoda

U izvještaju nema podataka o utvrđenom broju slučajeva nesukladnih proizvoda. Navedena su samo tri slučaja postupka s nesukladnim proizvodima.

Iz izvještaja se ne može utvrditi da li zaista funkcionira kontrola kvalitete proizvoda prema odgovarajućoj proceduri i Planu kvalitete proizvoda. Potrebno nadopuniti izvještaj.



6. Radnje poboljšanja Pokrenuto je 10 korektivnih i 12 preventivnih radnji. Samo jedna od njih se odnosi na SUK (ostale su iz područja ZNR i ZOP).

Nitko osim VOSU ne daje zahtjeve za pokretanje korektivnih ili preventivnih radnji.

7. Mjerenje procesa Ostvareni su dobri rezultati odabranih KPU-ova, ali nema komentara razloga zašto je to tako.

8. Godišnji ciljevi Postavljeno je 9 Godišnjih ciljeva. Ostvarenje je preko 92%, a izvještaji su izrađeni i odobreni u skladu s procedurom.

9. Ostvarenje zadataka sa prethodnog UPO

Od postavljena 4 zadatka 3 su izvršena, a izvršenje jednog je u tijeku.

10. Novi zadaci sa UPO Od zadataka utvrđenih zapisnikom sa Upravinog pregleda može se prepoznati 3 zadatka koja se mogu konkretizirati.

Pregledno utvrditi zadatke sa nositeljima, rokovima i preciznim opisom.

Osim podataka dobivenih iz poslanih Godišnjih izvještaja tvrtki, manager kvalitete može u bilo kojem trenutku provjeriti da li se neki procesi u tvrtkama odvijaju na propisani način i to uvidom u informatičke programe koji sve tvrtke zajednički koriste. To su programi pomoću kojih se planiraju, odobravaju, evidentiraju rezultati i slično:

- ciljevi kvalitete, - pritužbe kupaca, - preventivne i popravne radnje, - interni auditi, - nesukladnosti proizvoda.

Na taj način prikupljeni i provjereni podaci postaju reprezentativni za cijelu Grupu i omogućuju Upravi Grupe donošenje odluka koje se ne odnose samo na SUK Nexe grupe d.d., nego i na cijelu Grupu. Management review Nexe Grupe na temelju kvalitetno pripremljenog godišnjeg izvještaja (koji sadrži i odgovarajuće prijedloge zadataka adresirane na odgovorne osobe u bilo kojoj tvrtki) u pravilu ne traje duže od 1,5 sata, a pruža vrlo korisne informacije Upravi Grupe za sagledavanje stanja u pojedinoj tvrtki. Na primjer, ako u izvještaju neke tvrtke stoji da su tokom godine imali 3 utvrđene nesukladnosti proizvoda, a s druge strane imaju 10 opravdanih pritužbi na kvalitetu proizvoda, onda je očigledno da kontrola kvalitete u toj tvrtki ne funkcionira na zadovoljavajućoj razini. Iz ovoga sljedi jasna potreba za donošenjem odluke u smjeru poboljšanja kontrole kvalitete. Ovako strukturiran MR u velikoj mjeri olakšava posao i certifikacijskoj organizaciji.

6. ZAKLJUČAK

Sagledavajući sve prethodno navedeno, može se opravdano postaviti pitanje: Kakav pristup odabrati:

- Formalni pristup, kojim će se zadovoljiti minimalističko tumačenje zahtjeva norme, ili ;

- Suštinski pristup, koji će uključiti više ulaznih podataka, prikladno obrađenih za potrebe top managementa i rezultirati relevantnim odlukama za cjelinu SUK?

Za autora ovog rada dileme nema: suštinski pristup je izbor za sve organizacije koje žele imati SUK (a posljedično tome i certifikat) integriran u poslovni sustav, a formalni je izbor za one kojima treba samo certifikat. Suštinski pristup uzima u obzir sljedeće:



- Management review je jedan od najvažnijih zahtjeva norme ISO 9001:2008, jer dobro strukturiran i podržan (prikladno obrađenim) podacima, izvještaj omogućuje vrlo dobar uvid u stanje cjeline SUK, te omogućuje donošenje relevantnih odluka od strane Uprave, temeljenih na činjenicama;

- Management review se može promatrati kao završni korak PDCA ciklusa cjelovitog SUK;

- Za sve srednje velike i velike organizacije izrazito je preporučljivo kroz dokumentiranu proceduru definirati ovaj proces, kako bi se osiguralo dobivanje standardiziranih ulaznih i izlaznih podataka;

- Ulazni podaci trebaju biti u što sažetijem obliku (tekstualni izvještaj, popunjeni obrazac, dijagram, ali strukturirani tako da daju relevantne informacije. Mora se također osigurati uspostavljanje veze između tih obrađenih podataka i izvornih podataka, u slučaju utvrđivanja potrebe za dodatnim istraživanjem problema;

- Ovisno o razvijenosti SUK i specifičnostima pojedine organizacije, u ulazne podatke treba uključiti i neke koji nisu zahtijevani u normi ISO 9001:2008.

LITERATURA

[1] HRN EN ISO 9001:2009 [2] HRN EN ISO 9001:1994 [3] HRN EN ISO 9004:2003 [4] HRN EN ISO 14001:2009 [5] OHSAS 18001:2007 [6] IAF MD 1:2007 Multiple Site Sampling [7] HB 10181:2001 Transition to ISO 9001:2000 [8] D.Robitaille, The Management Review Handbook, Paton Professional, Chico,2011 [9]http://isotc.iso.org/livelink/livelink/fetch/2000/2122/138402/138403/%203541460/customview.html?func=ll&objId=3541460&objAction=browse&sort=name

MANAGEMENT REVIEW – FROM FORMALISM TO ESSENCE

Summary With respect to a quality management system as a whole, management review represents the final part of the PDCA cycle, which defines decisions on corrections and system improvement based on processed data – entries. Implementation of management review is one of the key responsibilities of top management in relation to a quality management system. However, in practice it most often comes down to formal decision-making by top management at the suggestion of the quality manager. In large companies, holding a meeting for management review is often the only opportunity during the year for a quality manager to sit at the same table with top management and discuss the issues of a quality system. In order to make such a meeting functional and come up with results, a quality manager must 'compel' the management to understand the issues and reach decisions based on the facts by drawing up well structured and concise reports. This study shows what data to use, how to structure it and make decision and task proposals accordingly in a complex organization in various business activities. Keywords: management review, PDCA cycle, entries


Veljko Kondić, Živko Kondić

VELJKO KONDIĆ Veleučilište u Varaždinu, Varaždin [email protected] ŽIVKO KONDIĆ Veleučilište u Varaždinu, Varaždin [email protected]

POSTUPAK IZBORA I VREDNOVANJA PROJEKATA U PRIMJENI METODOLOGIJE 6σ

Znanstveni rad / Scientific paper

Sažetak Članak obrađuje postupke kod izbora i vrednovanja projekata u primjeni metodlogije 6σ u malim proizvodnim organizacijama. Pojašnjava se opći postupak primjene medologije i u njenim okvirima detaljnije se razrađuje postupak pretvaranja problema u projekte i proces njihovog vrednovanja. Cilj je pokazati kako se određuju prioriteti i na osnovu kojih kriterija, što u konačnici treba rezultirati određenim uštedama i povećanjem zadovljstva kupaca. Ključne riječi: kvaliteta, projekt, 6 sigma, male proizvodne organizacije, poslovna izvrsnost

1. UVOD

Svjetska iskustva pokazuju da se 6σ metodologija uspješno primjenjuje u procesima poboljšavanja velikih poslovnih sustava u kojima je i rođena. Svi rezultati koji govore o uspješnoj primjeni navedene metodologije uglavnom se odnose na velike svjetske korporacije i tvrtke. Malo je znanstvenih ili stručnih radova koji bi ukazivali na primjenu 6σ u malim proizvodnim organizacijama. Upravo je ta činjenica inicirala ideju da se pokrene istraživanje i oblikuje model za primjenu metodologije 6σ u malim proizvodnim organizacijama, na kojima se temelji gospodarstvo naše države [1,13], a s ciljem smanjenja troškova poslovanja i povećanja zadovoljstva kupaca. U dostupnoj literaturi skoro je nemoguće pronaći neke od modela kojima se opisuje proces poboljšavanja poslovanja u malim ili srednjim proizvodnim organizacijama [4, 5]. Postojeća literatura uglavnom se bavi metodama poboljšavanja sustava kvalitete u velikim multinacionalnim korporacijama poput Motorole, GE, Honeywell, Texas Instruments, Sony, Caterplillar, itd. [2, 3]. Prema zakonu o računovodstvu RH, NN 146/2005 većina organizacija RH pripada kategoriji malih i srednjih organizacija (96%). Prema podacima Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva za 2005. godinu malo i srednje poduzetništvo predstavlja:

99% registriranih poslovnih subjekata 55% ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj 44% ukupnog BDP-a 60% izvoza Republike Hrvatske

Značaj malih organizacija u gospodarstvu i drugih država je očigledan. Početkom 2000. godine vladina agencija Velike Britanije u svojem je izvješću pokazala da je 99,8% poslovnih sustava diljem Velike Britanije klasificirano kao mali i srednji poslovni sustavi, koji broje oko



56% ukupno zaposlenih u državi [7]. Prema U.S. Census Bureau statistics, 98% organizacija u SAD-u ima po 20-tak zaposlenika. Ako se tome doda da više od 30% sveukupne prodaje u SAD-u ostvaruju organizacije s manje od 100 zaposlenika, a uzimajući u obzir gore navedene podatke o malim i srednjim organizacijama kod nas i u Europi, potvrđuje se ekonomska opravdanost istraživanja mogućnosti primjene 6σ programa u malim organizacijama [11,12]. Kako je postojeća 6σ metodologija dosta kompleksna i nije prikladna za male organizacije, u radu [1] predložena je metodologija 6σ za male proizvodne organizacije uvažavajući svjetska iskustva, znanstvenu literaturu i specifičnosti gospodarstva i okruženja (slika 1). U ovom članku se obrađuj uz postupak izbora i vrednovanje projekata. Slika 1 – Predložena PPDR metodologija po aktivnostima

2. PRIKUPLJANJE IDEJA I DEFINIRANJE CILJEVA Specifičnost predložene metodologije je u tome što 6σ projekti proizlaze iz poslovnih ciljeva te ideja koje se organizirano prikupljaju. Iniciranje ideja za pokretanje projekata je kontinuiran proces, odnosno „okidač“ cijelog projektnog ciklusa u predloženoj 6σ metodologiji. Pokretači mogu biti korisnici (kupci), zaposlenici, menadžeri te druge zainteresirane strane u poslovnim procesima. Prijedlozi za buduće projekte 6σ pored zadovoljstva kupaca trebaju imati za cilj i povećanje dobiti. Sa svakim uspješno realiziranim projektom i zadovoljenjem zahtjeva kupaca povećava se ukupna dobit, a time i motivacija zaposlenika [6,8]. Prijedlozi za 6σ projekte usmjereni na nematerijalne vrijednosti, kao što su moral zaposlenika, zaštita okoliša, zaštita na radu i sl. mogu biti značajni, ali u većini slučajeva prioritet se daje projektima usmjerenim na zadovoljstvo kupaca i povećanje dobiti. Ideje za 6σ projekte mogu doći na osnovu informacija o: nesukladnim proizvodima u procesu proizvodnje, reklamacijama na proizvode ili usluge, rezultatima poslovanja i dr.



Inicirani projekti mogu biti fokusirani na glavne poslovne ciljeve, a mogu biti usmjereni na tri ciljane skupine: kupce, dioničare ili zaposlenike. Male organizacije moraju preferiratii kupce i fokusirati se na njihove zahtjeve, potrebe i očekivanja. Na taj način se mogu generirati 6σ projekti usmjereni na stratešku orijentaciju prema kupcu i locirati „lever points“ (osnovne-ključne točke), u kojima će 6σ projekti imati najveći utjecaj. Iniciranje budućih projekata zahtjeva i dokazivanje potreba kod odgovarajuće razine menadžmenta kako je konkretni problem vrlo značajan i zahtjeva 6σ pristup. Za dokazivanje važnosti problema potrebno je:

Skupiti podatke i informacije koje odgovaraju činjenicama da bi realno prikazali problem.

Prikazati moguće koristi koje proizlaze iz rješenja problema, te opravdati resurse koje treba uložiti tijekom rješavanja projekta. Čak, kad postoji suglasnost o važnosti nekog problema, još uvijek je od pomoći da se kvantificiraju gubici, kao i potencijalne uštede, budući da one mogu opravdati dodatno ulaganje za rješenje problema.

Prikazati podatke da je problem moguće riješiti u okviru organizacije i predviđenom vremenu.

Pripremiti ostale informacije potrebne za dokazivanje opravdanosti i važnosti problema.

Na osnovu definirane vizije male organizacije, te na osnovu prijedloga za poboljšanje, najviše vodstvo mora definirati poslovne ciljeve vodeći računa o „SMART“ zahtjevima [9], slika 2. To znači da ciljevi trebaju biti: mjerljivi, realni (dostižni, ostvarivi), opravdani, razumljivi, isplativi, odnosno ekonomični, kao i optimalni u smislu ukupnih rezultata, te sveobuhvatni što je u vezi s njihovom hijerarhijom. Slika 2 – „SMART“ zahtjev za definiranje ciljeva

Prikupljanje prijedloga za poboljšavanje vrši se na strukturirani način. Iz svih prikupljenih podataka i informacija moguće je uočiti probleme koje je potrebno riješiti, odnosno pokrenuti projekt poboljšanja. Važno je naglasiti da u proces prikupljanja prijedloga za poboljšanje moraju biti uključeni svi zaposlenici.

3. PREPOZNAVANJE MOGUĆNOSTI ZA POBOLJŠAVANJE - PROJEKTI Nakon prikupljenih ideja za poboljšavanje te definirane vizije i strategije male organizacije moguće je definirati poslovne ciljeve. Iz definiranih ciljeva i njihove usporedbe s poslovanjem u procesima moguće je prepoznati prave mogućnosti za buduće projekte, odnosno za

S

M

A

R

T

pecific (Specifičan)

easurable (Mjerljiv)

ttainable (Dostižan)

ealistic (Realan)

ime (Terminiran)

Exactly defined (Jasno definiran)

Action orientated (Orijentiran na akciju)

Possible to achieve (Ostvariv)

Convertible into practise (Primjenjiv u praksi)

Logged to dates (Vremenski ograničen)



poboljšavanje.Najviše vodstvo organizacije mora definirati moguće projekte nakon čega se vrši njihova selekcija i prioritetni izbor.

4. DEFINIRANJE PROJEKATA I TIMA ZA REALIZACIJU Aktivnosti faze definiranja projekta i tima za realizaciju u predloženoj metodologiji PPDR označene na slici br.1 brojevima od 11 do 15 su:

Selekcija i izbor prioritetnih projekata Dodjeljivanje sponzora projektu Izbor voditelja 6σ tima Izbor i imenovanje članova 6σ tima (ugovor s poslodavcem) Izrada kratkog sadržaja projekta

4.1 Selekcija i izbor prioritetnih projekata

Selekcija projekata je proces u kojem se evaluiraju predloženi projekti, te se obavlja izbor onih koje će organizacija implementirati, kako bi ostvarila postavljene ciljeve (slika 3). Za selekciju projekata u predloženom modelu upotrebljavaju se dva bazna sustava: numerički i nenumerički. Nenumeričke metode, kako samo ime implicira, ne upotrebljavaju brojeve kao input, dok ih numeričke upotrebljavaju. Kriteriji prilikom mjerenja mogu biti subjektivni i objektivni. Kvaliteta pojedinog projekta ne mora se nužno izraziti brojevima, budući da subjektivna mjerila nisu nužno manje korisna od objektivnih. Metode koje se mogu koristiti za ocjenu i selekciju projekata u malim organizacijama su:

aa)) Metoda pondera bb)) Financijska analiza koristi i troška (cost-benefit) cc)) Pareto prioritetni indeks

Slika 3 - Selekcija i izbor prioritetnih projekata

4.1.1 Metoda pondera

Metoda pondera razvijena za predloženu metodologiju je subjektivna, jer se traži interpretacija situacije, procjena vjerojatnosti, troškova, zadovoljstva, itd. Međutim, strogost

SELEKCIJA

PROJEKATA

Metoda pondera

Financijska analiza koristi i troška (cost-benefit)

Pareto priroritetni indeks PPI

ZAVRŠNO RANGIRANJE PROJEKATA

Odabrani i rangirani projekti Predlo-

ženi projekti



koja ide uz proces ocjenjivanja, pomaže da se bolje prosudi projekt. Za svaki kriterij skala mjerila je od 0 do 90, a za sumu pondera (težina) do 1,00. Na osnovu ovih ocjenjivanja menadžment može usporediti projekte. Sortirajući rezultate (ocjene) padajućim redoslijedom, dolazi se do projekata koji će imati prioritet pri izboru. Slika 4 prikazuje prikladan obrazac za ocjenjivanje projekta, a na slici 5 detaljnije su prikazani kriteriji. Slika 4 – Kriteriji i mjerila za ocjenu projekta

Naziv tvrtke:

Naziv projekta: Broj projekta: Datum ocjenjivanja:

Red.br.

Kriterij

ocjena Težina (ponder) Ponderiran ocjena

1. Zadovoljstvo kupca 0,30 2. Financijska korist 0,25 3. Poboljšavanje kvalitete 0,15 4. Zadovoljstvo zaposlenika 0,10 5. Vrijeme realizacije projekta 0,10 6. Raspoloživost resursa (osim tima ljudi) 0,05 7. Raspoloživost stručnih ljudi 0,03 8. Vrijednost 6σ pristupa (FPON) 0,02

Ocjenu proveli: Sponzor projekta

Black Belt (Green Belt)

Ukupna ponderirana ocjena

Slika 5 – Ocjene i objašnjenje ocjena za metodu pondera

Kriteriji: ZADOVOLJSTVO KUPCA Kriteriji: FINANCIJSKA KORIST Ocjena Objašnjenje ocjene Ocjena Objašnjenje ocjene

90 Bitan i statistički značajan porast oduševljenosti ili lojalnosti kupaca. 90 Neto uštede veće od 500.000 kuna.

Izvrstan ROI.

50 Bitan i statistički značajan porast vrlo zadovoljnih kupaca. 50 Neto uštede od 200.000 do 500.000 kuna.

Izvrstan ROI.

30 Bitan i statistički značajan porast zadovoljnih kupaca. 30 Neto uštede veće od 100.000 do 199.999 kuna. Dobar ROI.

10 Bitan i statistički značajan porast djelomično zadovoljnih kupaca. 10 Neto uštede veće od 50.000 do 99.999 kuna.

Prihvatljiv ROI.

0 Projekt ne utječe na zadovoljstvo kupaca. 0 Projekt pretpostavlja financijsku korist, ali su manje od 50.000 kuna

Kriteriji: POBOLJŠAVANJE KVALITETE Kriteriji: ZADOVOLJSTVO ZAPOSLENIKA Ocjena Objašnjenje ocjene Ocjena Objašnjenje ocjene

90 10 puta ili veće poboljšavanje po CTQ metodi 90 Bitan i statistički značajan porast oduševljenosti zaposlenika

50 5 do 9 puta veće poboljšanje po CTQ metodi 30 Bitan i statistički značajan porast zadovoljstva zaposlenika

30 2 do 4 puta veće poboljšanje po CTQ metodi 10 Bitan i statistički značajan porast djelomičnog zadovoljstva zaposlenika

10 Statistički značajno poboljšanje po CTQ metodi, ali manje od 2 puta 0 Projekt ne utječe na zadovoljstvo zaposlenika

0 Projekt ne utječe na poboljšavanje kvalitete

Kriteriji: VRIJEME REALIZACIJE PROJEKTA Kriteriji: RASPOLOŽIVOST RESURSA (OSIM TIMA LJUDI)

Ocjena Objašnjenje ocjene Ocjena Objašnjenje ocjene 90 Projekt moguće realizirati za manje od 3 mjeseca 90 Potrebni resursi mogu biti pravovremeno na

raspolaganju 50 Projekt moguće realizirati u periodu od 3 do 6 mjeseci 30 Ograničen ili teži pristup potrebnim resursima 30 Projekt moguće realizirati u periodu od 7 do 9 mjeseci 0 Resursi nisu raspoloživi ili su nedostupni

10 Projekt moguće realizirati u periodu od 10 do 12 mjeseci



0 Za realizaciju projekta trebat će više od 12 mjeseci

Kriteriji: RASPOLOŽIVOST STRUČNIH LJUDI Kriteriji: VRIJEDNOST 6σ PRISTUPA (DMAIC) Ocjena Objašnjenje ocjene Ocjena Objašnjenje ocjene

90 Projekt je moguće realizirati sa zaposlenicima iz tvrtke 90 6σ pristup esencijalan za uspjeh projekta

30 Projekt je moguće realizirati uz manji angažman vanjskih stručnih suradnika 30 6σ pristup od koristi, ali nije esencijalan

10 Projekt je moguće realizirati uz veći angažman vanjskih stručnih suradnika 0 Nije očita korisnost 6σ pristupa

0 Udio zaposlenika tvrtke u realizaciji projekta je znatno manji od udjela vanjskih suradnika

4.1.2 Financijska analiza koristi i troška (cost-benefit)

Financijska analiza koristi i troškova 11] svodi se na izračun sljedećih pokazatelja: a) Period povrata b) Prosječna stopa povrata c) Neto sadašnja vrijednost (Net present value – NPV) d) Interna stopa povrata (Internal Rate of Return- IRR) a) Period povrata Period povrata predstavlja odnos inicijalnih fiksnih investicija u projekt i procijenjenog priliva novčanih sredstava od projekta. Omjer ovih dviju veličina je vremenski period u kojem se očekuje da će projekt vratiti inicijalno uložena sredstva. Ovaj pokazatelj polazi od uvjerenja da će projekt živjeti barem toliko dugo dok ne povrati uložena sredstva. Što je broj godina u kojima se vraća početno ulaganje manji, to je investicija bolja. Nedostatak je što ne uzima u obzir tijek novca nakon razdoblja povrata ulaganja, pa se ne prepoznaju investicije isplativije na dugi period. Ovaj pokazatelj koristi se u situacijama kad tvrtka ima probleme s likvidnošću i kod rizičnijih ulaganja. Što se ostvari brži povrat uloženih sredstava, organizacija je izložena manjem riziku. Izraz za izračun ovog pokazatelja je:

sp

N

ITP

=

gdje je: pT - Period povrata [godina]

sI - Inicijalna fiksna investicija [kune] NP - Procijenjeni priliv novčanih sredstava od projekta [ kune] Ako se pretpostavi da je projekt za implementaciju trebao investiciju od 50.000 kuna, a prosječna godišnja dobit od projekta je 10.000 kuna, onda je period povrata izračunat prema izrazu:

[ ]50.000 510.000

sp

IT godinaP

= = =

Iako je pokazatelj perioda povrata široko u uporabi, nedovoljan je za donošenje odluke o pokretanju projekta. Glavna prednost ovog pokazatelja je jednostavnost, međutim ovaj pokazatelj ne uzima u obzir vremensku vrijednost novca. Stoga se za potpunu informaciju o izboru projekta koristi samo u slučaju ako je kamatna stopa veoma niska, a inflacija blizu ili jednaka nuli.



b) Prosječna stopa povrata Prosječna stopa povrata čini omjer između prosječne godišnje dobiti nakon oporezivanja i investicije u projekt. Ovaj pokazatelj koristi se u slučajevima kratkoročnih ulaganja. Prednost je jednostavno računanje, a nedostatak što ne uzima u obzir vremensku komponentu kod vrednovanja novčanih iznosa. Za popunu informaciju o izboru projekta ovaj pokazatelj se jednako kao i prethodni upotrebljava samo u slučaju veoma niske kamatne stope i inflacije blizu nule ili jednake nuli. Izraz za izračun ovog pokazatelja je:

ppp

s

PT

I=

gdje je: ppT - prosječna stopa povrata pP - prosječna godišnja dobit nakon oporezivanja [kune]

sI - vrijednost investicije [kune]

Za gore navedeni primjer gdje je ukupna inicijalna investicija bila 50.000 kuna, a prosječna godišnja dobit nakon oporezivanja 7.500 kuna, prosječna stopa povrata iznosi:

7.500 0,1550.000

ppp

s

PT

I= = =

Nedostatke gore navedenih dvaju pokazatelja rješavaju pokazatelji koji diskontiraju tijek novca, odnosno uzimaju u obzir i vremensku vrijednost novca. Dva su osnovna pokazatelja diskontiranog tijeka novca, i to neto sadašnja vrijednost i interna stopa povrata. c) Neto sadašnja vrijednost (Net present value – NPV) Razlog izračuna ovog pokazatelja je u vremenskoj dimenziji novca, a to znači da jedna kuna danas vrijedi više nego jedna kuna u budućnosti. Izraz za izračun ovog pokazatelja je:

1 (1 )

nt

s tt sp f

QNPV Ik I=

= ++ +∑

gdje je: NPV - Neto sadašnja vrijednost projekta [kune] sI - Inicijalna investicija u projekt [kune] tQ - Neto tijek novca za vremenski period „t“ [kune] Ksp - tražena stopa povrata [%] If - predviđena inflacija (ili deflacija) za vremensko razdoblje „t“ [%] Ako je neto sadašnja vrijednost projekta jednaka ili veća od nule, projekt je prihvatljiv. Za računanje neto sadašnje vrijednosti koristi se Excel-ova financijska funkcija NPV. d) Interna stopa povrata (Internal Rate of Return- IRR) Interna stopa povrata (IRR) definira se kao stopa povrata koja izjednačava sadašnju vrijednost budućih neto prihoda s troškom investicije. Internom stopom povrata traži se vrijednost pri kojoj će diskontinuirani prihod i diskontinuirani rashod biti jednaki. Interna stopa povrata



korisna je kod neuravnoteženih godišnjih neto prihoda a računa se pomoću funkcije u Microsoft Excelu IRR (Internal Rate of Return).

4.1.3 Pareto prioritetni indeks Pareto Priority Indeks (PPI) je jednostavan način za ocjenjivanje i selekciju projekata. Prioritet se daje projektima s većim indeksom. Za slučaj kad dva ili više projekata imaju sličan ili jednak PPI prioritet se definira na osnovu neke druge metode. PPI se računa [11,12];

( )Uštede VjerojatnostUspjehaPPI

Trošak VrijemeOkončanja godine×

=×

PPI formula odnosi se na povrat investicije ponderirane vjerojatnošću uspjeha. Inputi se, naravno, procjenjuju i rezultat u cijelosti ovisi o točnosti procjene inputa. Rezultirajući broj je indeksna vrijednost za dani projekt. Ako se pretpostavi za neki projekt da bi uštede mogle biti oko 50.000 kuna, vjerojatnost uspjeha projekta 90%, trošak 20.000 kuna, a vrijeme okončanja projekta jedna godina, onda bi PPI za ovaj projekt iznosio 2.25. Ocjenom više projekata na ovaj način moguće je usporediti njihove PPI i na osnovu toga odrediti prioritete. Tablica 1 prikazuje primjenu ovog indeksa na pet potencijalnih projekata. Visoke vrijednosti PPI sugeriraju visoki prioritet. Tablica 1 – Ilustracija rangiranja projekata Pareto Priority Indexom (PPI)

Projekt Uštede u kunama [0000]

Vjerojatnost Trošak u kunama [0000]

Vrijeme u godinama

PPI

A 1,5 0,6 1,0 0,1 9,0 B 10 0,9 0,5 0,5 36,0 C 30 0,8 1,6 0,25 60,0 D 50 0,7 2,0 1,0 17,5 E 100 0,7 10,0 2,0 3,5

Prilikom izbora projekata prioritet treba dati projektima koji se bave trajnim problemima i gdje se očekuje dugoročno rješenje.

4.1.4 Završno rangiranje projekata Koristeći veći broj različitih kriterija za ocjenu projekata potrebno je izabrati projekte kandidate. Projekti se moraju rangirati, a zatim se vrši preliminarna (prethodna) selekcija. Za pomoć se može koristiti obrazac prikazan u tablici 2. Selekcije su preliminarne (prethodne) zbog nedostatka svih relevantnih informacija i podataka. Prilikom rada na projektu, 6σ projektni tim će kontinuirano ponovno ocjenjivati projekt, pa tako može doći do važnih pokazatelja koji mogu sniziti ili podići prioritet projekta. Sponzor projekta je odgovoran za koordinaciju promjena prioriteta s vlasnicima procesa. Najviše rukovodstvo male organizacije odabire projekte koji najbolje mogu doprinijeti ostvarenju definiranih poslovnih ciljeva. Prirodno je usmjeriti pozornost na uočljive probleme unutar postojeće tehnologije i procesa, a to znači definirati i nastojati eliminirati sve vidljive gubitke (NVA – Non Value Added Activities) i gubitke uslijed loše kvalitete (CoPQ), te skratiti vremena isporuka. Zatim treba



smanjiti sve nužne, ali nekorisne aktivnosti (BVA – Business Value Added Activities). Jasno je da se to mora rješavati kontinuirano (slika 6) Tablica 2 – Preglednik ocjenjivanja projekta

Broj Projekta

Naziv projekta

Ponderirana metoda

PPI Priority

Period povrata

Prosječna stopa

povrata

Neto sadašnja vrijednost (Net present value –

NPV)

Interna stopa povrata

(Internal Rate of Return-

IRR)

Komentar

Metodologija predlaže da se u početnom periodu primjene ljudi i ostali resursi usmjeravaju na jedan po jedan projekt. Nakon rješavanja problema edukacije ljudi i rješavanja drugih kritičnih resursa moguć je „multi-tasking“ (eng. multi-tasking se definira kao korištenje resursa za nekoliko projekata u istom vremenskom razdoblju). Da bi organizacija bila uspješna, mora odrediti svoje kapacitete za završetak projekata. Pred svakom organizacijom postoji više mogućnosti za uspješnu realizaciju projekata uz ograničene resurse. To znači, da se u svakom vremenskom intervalu selektirano upravlja financijskim sredstvima namijenjenima za projekte. Ograničavajući resurs ima uvijek ključnu poziciju u organizaciji, a sponzorima, inženjerima i članovima 6σ timova govori o vremenu izvršenja projekta. Prema raspoloživosti ključnog resursa može se planirati datum početka realizacije projekta i odrediti potreban kapacitet. Ovo se zove sinkronizacija pokretanja projekta (eng. project launch synchronization), a deficitaran resurs koji određuje tempo realizacije projekta zove se resurs sinkronizacije (eng. synchronizer resource).



Slika 6 – Smanjivanje troškova kao jedan od kriterija za rangiranje projekata

Financijska korist (eng. benefit) za svaki projekt mora biti potvrđena od strane stručnjaka u financijama. Inicijalne (početne) procjene ušteda mogu biti kalkulirane od strane „Black Belt“-a ili sponzora, ali konačni rezultati zahtijevaju potvrdu od strane financijskog odjela.

4.2 Dodjeljivanje sponzora projektu Odabrani 6σ projekti moraju imati svoje sponzore. U predloženoj metodologiji članovi najvišeg vodstva organizacije su sponzori svih projekata, a izuzetno, u malim organizacijama to mogu biti vlasnici procesa. Odgovornosti i ovlasti sponzora projekata detaljno su razrađene u poglavlju 4.

4.3 Izbor voditelja 6σ tima i članova tima Nakon dodjeljivanja sponzora najvažniji zadatak je izbor voditelja 6σ tima. Njegove kompetencije se ocjenjuju u smislu znanja o konkretnom problemu. Prema potrebi se definiraju dodatni treninzi koji se moraju provesti prije realizacije projekta. Nakon dodatne izobrazbe vrši se ponovna ocjena kompetencija. Voditelji 6σ timova su „Green Belt“ ili „Black Belt“ (nije obvezan formalni certifikat). Članovi tima izabiru se nakon imenovanja voditelja tima vodeći računa o kriterijima i njihovim kompetencijama.

Ukupni troškovi

NVA

Vidljivi gubici

Gubici zbog loše kvalitete

Vrijeme isporuke

Nužne ali nekorisne aktivnosti

CoPQ

BVA

Ostali troškovi

Ukupni troškovi

Ukupni troškovi

UŠTEDE HRK

Početno stanje

Poboljšanja

Unaprijediti procese, eliminirati vidljive gubitke i gubitke zbog loše kvalitete te skratiti vrijeme isporuke. Kontinuirano smanjiti nužne ali nekorisne aktivnosti.



4.4 Izrada kratkog sadržaja projekta Prema logici transparentnosti i drugi podaci važni za uspjeh metodologije moraju biti precizni i točni. To se prije svega odnosi na podatke koji ukratko opisuju projekt. Sponzor projekta u suradnji s „Black Belt“ ili „Green Belt“ u kratkom pregledu projekta opisuje njegove najvažnije parameter.

5. ZAKLJUČAK Opisani model treba promatrati u sklopu kompletne metodologije koja se predlaže malim proizvodnim organizacijama za primjenu 6σ. To je samo jedan segment aktivnosti ali vrlo bitan. Njegova primjena je vrlo jednostavna ali zahtjeva vrlo dobro poznavanje konkretnih procesa i njegovih tehnologija. Izbor projekata i definiranje prioriteta u rješavanju je važno s aspekta konkuretnosti, bržeg reagiranja na probleme, povećanje zadovljstva kupaca i stvaranje financijskih ušteda. Sve su to elementi koji direktno stavraju preduvjete za poslovnu izvrsnost.

LITERATURA

[1] Kondić Živko : „Prilagodba metodologije 6σ malim proizvodnim organizacijama“- doktorska disertacija, FSB, Zagreb, 2008.

[2] Miroslav Mutak: «Šest sigma u Plivi, 6. Hrvatska konferencija o kvaliteti, Opatija 18-20.05.2005. [3] Igor Liščić: „Šest sigma“ : kvalitetom do veće dobiti, drugo savjetovanje, Upravljanje financijskim,

fizičkim i ljudskim resursima, Opatija, 12-14. rujna 2005. [4] Dirk Mackau: Integrirani sistem upravljanja malih i srednjih poduzeća: -predloženi iskustveni model»,

The TQM Magazine, Volume 15 Number 1, 2003., pp. 43-51, (e- Quality – web časopis hrvatskog društva za kvalitetu).

[5] J. Silen: «Successful Deployment of Six sigma Within a Small to Medium Company, IQPC: Best Practices in Šest sigma, 2000.

[6] Larry R. Smith – Back to the Future at Ford, Quality Progress, March 2005. [7] Thomas P. : „ Moving Toward Six sigma“, Quality Progres, february 2002, Volume 35 Number 2. [8] Terence T. Burton: „Six sigma for Small and mid - Sized Organizations“, CEO Breakthrough!, 2003. [9] ISO 9004:2000, Sustavi upravljanja kakvoćom - Upute za poboljšanje sposobnosti [10] The EFQM Excellence Model, 1999, EEQM July 1999. [11] Pyzdek T.:»The Six sigma Handbook», McGraw – Hill. 2003. [12] J.M. Juran; Frank M. Gryna: „Quality Planing and Analysis – From Product development Through

USE“, Third Edition, 1993. McGraw-Hill, Inc. [13] Vedran Mudronja: „Sustavi poboljšavanja kvalitete“, Međunarodna znanstvena konferencija

proizvodnog inženjerstva, Hrvatska udruga proizvodnog strojarstva, 2006, strana 53-64.

PROCEDURE FOR SELECTION AND EVALUATION OF PROJECTS IN THE APPLICATION OF 6σ METHODOLOGY

Summary

The paper deals with procedures for the selection and evaluation of projects in the application of 6σ methodology in small manufacturing organizations. It describes the general procedure of application of the methodology, and in its framework, it further elaborates the procedure of converting problems into projects and their evaluation process. The aim is to show how to set priorities and the criteria they are based on, which should ultimately result in some savings and increased customer satisfaction. Keywords: quality, project, 6 sigma, small manufacturing organizations, business excellence


Igor Majdandžić

IGOR MAJDANDŽIĆ ININ Informatički Inženjering d.o.o., Slavonski Brod [email protected]

STRUKTURIRANJE, UNOS, PREZENTACIJA I DISTRIBUCIJA PODATAKA POMOĆU PDF OBRAZACA

PRIMJENA PDF DATA MANAGER SOFTVERA U UNOSU, VALIDACIJI I PREZENTACIJI PODATAKA, TE PRETRAŽIVANJU I PROSLJEĐIVANJU

DOKUMENATA, RADNIH ZADATAKA I ALARMA

Stručni rad / Professional paper Sažetak Dvadesetogodišnji angažman bavljenja projektiranjem, izradom i implementacijom ERP sustava u proizvodne tvrtke ukazao je na nedostatak adekvatnog pristupa i efikasnog softverskog alata za jednostavan unos i prezentaciju masovnih podataka mjerenja, generiranje NCRova, atesta, popratnih kartica proizvoda, validaciji unešenih vrijednosti, distribuciji i ovjeri dokumenata, te kreiranju radnih zadataka za Sektor osiguranja kvalitete sukladno aktivnostima zaprimanja materijala ili rezultata tehnoloških operacija proizvodnog procesa. Rad ukazuje na benefite korištenje softverskog alata PDF Data Managera koja navedenu problematiku rješava korištenjem PDF obrasca kao optimalne opcije koja nudi istovjetnost izgleda unosne forme i tiskanog dokumenta, uz pohranu unešenih podataka u relacijsku bazu. PDF Data Manager hrvatski je proizvod namijenjen prvenstveno sektorima kvalitete proizvodnih i uslužnih tvrtki. Ključne riječi: QA upravljanje dokumentima, popunjavanje PDF obrazaca, Process Management, NCR obrasci, softver za podršku osiguranju kvalitete.

1. UVOD

Današnja primjena informacijskih tehnologija značajno pojednostavljuje prikupljanje, obradu, pretraživanje i pohranu velike količine podataka, prezentaciju informacija i pristup s fizički odvojenih lokacija. Porastom količine podataka neophodno je kvalitetno rješavanje sistematizacije, indexiranja, ubrzavanje izvođenja upita, strukturiranja, logičkog povezivanja i predviđanja potreba za sljedećom informacijom. Do potrebne informacije nikada nije bilo jednostavnije doći. Mogućnost jednostavnog korištenja informacija postala je svakodnevnica. Primjera radi, procjenjuje se da jedno izdanje novina New York Times sadrži više podataka nego je prosječna osoba mogla skupiti za života u 18. stoljeću. Početkom 2011. elektronički časopis Science Express je prezentirao rad koji procjenjuje da je čovječanstvo na digitalne i analogne medije do 2007 godine pohranilo najmanje 295 eksabajta (2,95x1020 ) podataka. Za početak digitalnog doba uzima se 2002. godina kad se procijenjuje da je prvi put količina digitalno pohranjenih informacija nadmašila onu na analognim medijima. Kao što je svakodnevni život u razvijenim zemljama nezamisliv bez blagodati informacijskih i komunikacijskih tehnologija, tako se i gospodarski sektor značajno oslanja na obradu podataka i pristup informaciji u trenutku i na mjestu gdje je ona potrebna. Nemilosrdno


Igor Majdandžić

moderno tržište nameće visoke zahtjeve pred proizvodne i uslužne tvrtke u smjeru povećanja kvalitete proizvoda i usluga uz smanjenje cijena koštanja proizvodnje, što se, između ostalog, ostvaruje i informatizacijom i automatizacijom poslovnih procesa. Softverski modeli planiranja, simulacije, praćenja i analize poslovnih procesa, alarmiranja u slučaju odstupanja, optimizacije kolanja dokumenata, nabavke i korištenja materijala samo su neke od funkcionalnosti koje uspješne tvrtke svakodnevno uvode i unapređuju. Dvadesetogodišnji angažman bavljenja projektiranjem, izradom i implementacijom ERP sustava u proizvodne i uslužne tvrtke ukazao je na nedostatak fleksibilnog i jednostavnog softverskog alata za unos i prezentaciju masovnih podataka mjerenja, generiranje NCRova, atesta, popratnih kartica proizvoda, validaciji unešenih vrijednosti, distribuciji i ovjeri dokumenata, te kreiranju radnih zadataka.

2. STRUKTURIRANJE, UNOS, PREZENTACIJA I DISTRIBUCIJA PODATAKA POMOĆU PDF OBRAZACA

2.1. Strukturiranje, unos i prezentacija podataka pomoću PDF obrazca

Razmotrimo primjer softverskog rješenja za unos, distribuciju i ispis ispitnih lista proizvoda jedne proizvodne tvrtke. Informatizacija sektora osiguranja kvalitete zahtjevala je rješavanje unosa i štampanja 120 različitih lista koje su, ovisno o tipu, sadržavale između 50 i 200 različitih izmjerenih vrijednosti za konačni proizvod. Navedene zahtjeve sektor je rješavao upisom vrijednosti u tablični kalkulator ili tekst procesor. Ovako unešene vrijednosti imaju brojne nedostatke: onemogućena ili otežana obrada podataka, nemogućnost kontrole integriteta i fiksnog izgleda konačnog dokumenata i podataka, onemogućena ili slabo podržana mogućnost dinamičke validacije i statističke obrade po dokumentima... Tradicionalni programerski pristup podrazumjevao bi izradu tablice s kolonoma u odabranoj bazi podataka, te pomoćnih tablica za osiguravanje integriteta podataka. Nakon kreiranja tablice i odgovarajućih pravila integriteta i indexa, za bilo kakav ozbiljniji unos podataka i štampanje rezultata potrebno je izraditi formu za unos i izvješće za prikaz i štampanje podataka. Iako ovaj proces ubrzavaju brojni programerski alati i dalje je potrebno znatno računalno predznanje, a podešavanje izgleda i funkcionalnosti forme može biti vremenski vrlo zahtjevno. Također, za istovremeni rad više korisnika potrebno je obratiti naročitu pozornost na adekvatno zaključavanje pojedinačnih zapisa i zabranu izmjene vrijednosti polja konačnog dokumenta. Za korištenje unosa i ispisa u pravilu je potrebno distribuirati i instalirati bazu podataka i sofver pomoću kojeg se unose podaci i ispisuju dokumenti. Ukoliko se želi postići da unosna forma podataka bude istovjetna ispisnom izvješću, što krajnji korisnici preferiraju, ovaj zadatak postaje vrlo zahtjevan. Jedno od rješenja koje u sebi objedinjuje jednostavnu izradu zahtjevnih unosnih formi, jednostavnu distribuciju i popunjavanje podataka nalazimo i u ozbiljnijoj primjeni PDF dokumenata. PDF standard omogućuje jednostavnu izradu i jednostavan, pregledan i efikasan unos najrazličitijih podataka, uključujući i slike, check boxove, tablice... Korištenjem alata Adobe® LiveCycle® vrlo jednostavno se kreiraju podloge za unos podataka (template) za svaku vrstu dokumenta (Slika 1). Kako bi se pojednostavio i ubrzao proces izrade formi, moguće je učitati podloške urađene u tekst procesoru ili tabličnom kalkulatoru, te iste doraditi kako bi se dobio PDF obrazac kroz kojeg je moguće unositi i štampati podatke, ali bez mogućnosti pohrane podataka, jer ista nije ugrađena u ovaj alat (Slika 2). Navedenu funkciju obavlja Data Management alat koji se može nadokupiti od proizvođača (Adobe) ili koristiti neki od proizvoda trećih proizvođača.


Igor Majdandžić

Slika 1: Uređivanje PDF obrasca Adobe® LiveCycle® alatom

Slika 2: Unosni PDF obrazac

2.2. Pohrana, export i pretraživanje podataka Podatke unešene u unosni obrazac poželjno je pohraniti u bazu podataka radi daljnjih obrada. Obrasci za prikupljanje podataka (od npr. polaznika nekog savjetovanja) najčeće su generirani i zaprimaju se u PDF ili Word dokumentima, te ih je potrebno popuniti, odštampati i


Igor Majdandžić

poslati pošiljatelju faxom ili skenirano emailom. Još uvijek je čest slučaj u praksi da se obrasci distribuiraju u read-only pdf formatu, tako da ih je potrebno odštampati, ručno popuniti i poslati pošiljatelju, koji mora tako zaprimljene podatke unijeti ručno ili rijeđe OCRom u neku bazu podataka, kako bi iste obradio, formatirao ili odštampao. Zaprimanjem PDF obrasca za unos podataka, njegovim popunjavanjem i automatskim slanjem podataka nazad na server izbjegavamo mukotrpno prepisivanje podataka, grešku u prepisivanju, a sami podaci su trenutno dostupni za obradu/pregled. Vrlo je jednostavno ugraditi grafičke module koji trenutno prikazuju statističke rezultate ankete. Slična je procedura kod unosa različitih rezultata mjerenja, neovisno o broju punktova unosa ili dislokaciji mjernih mjesta. Preko sučelja moguće je prihvaćati podatke s različitih mjernih uređaja, te ih strukturirane prezentirati na PDF dokumentima. Budući da je struktura podataka u pravilu različita od obrasca do obrasca, sustav PDF Data Management kreira dinamičku strukturu zapisa čija je struktura u direktnoj korelaciji s matičnim dokumentom za kojeg se podaci prikupljaju (Slika 3). Ovakva struktura podataka je jednostavna za propitivanje i obrade, ne zahtijeva kreiranje novih tablica na bazi, a pojedine se kolone sa dokumenata može promatrati kao globalne varijable na sustavu, čime je omogućena usporedba istovrsnih kolona na različitim vrstama dokumenata. Važna funkcionalnost ovako opisanog Data Management sustava je i validacija podataka. Osim što je neophodna funkcionalnost ograničiti moguće vrijednosti unosa (poštanski brojevi, države), poželjna je i mogućnost validacije podataka u ovisnosti od drugih izmjerenih vrijednosti poput: ako je unešena zemlja Republika Hrvatska, onda set mogućih podataka za poštanske brojeve ima drugačije vrijednosti od seta podataka za npr. Republiku Austriju. Slika 3: Dinamička struktura podataka simulira zapis (red) u tablici

2.3. Distribucija dokumenata i zadataka, praćenja izvršenja i kreiranje alarma Za poslovne procese koji se mogu formalno opisati aktivnostima i zadacima vrlo korisna je mogućnost generiranja algoritma kolanja dokumenata i zadataka (Slika 4.). Ovakvo formaliziranje procesa podrazumjeva opisivanje određenih akcija koje se automatski okidaju sukladno predviđenim vrijednostima pojedinih kolona dokumenta kao npr. promjena statusa dokumenta ili unos neke vrijednosti na osnovu koje su poznate daljnje vrijednosti, nastanak novih dokumenata, poruka ili alarma.


Igor Majdandžić

Slika 4: Primjer algoritma koji opisuje poslovni proces

Primjer: Po unosu ispitne liste potrebno je u ovisnosti od tipa proizvoda generirati setove različite dokumentacije od unešenih podataka. U slučaju da je izmjereni radijus veći od dopuštene vrijednosti PDF Data Manager generira alarm i kreira radni nalog za doradu. U slučaju da je izmjereni radijus manji od dopuštenog PDF Data Manager generira dokument za prijavu škarta. Uz svaki dokument potrebna je opcija slanja poruka nadležnim ili zaduženim djelatnicima. Ovako implementiran PDF Data Manager moguće je vrlo efikasno koristiti za ovjere različitih dokumenata, kao npr. ulaznih faktura, ISO dokumenata, okružnica ili izvješća. Na osnovu vrste dokumenta predefiniraju se liste za ovjeru s pravima i obaveznosti ovjere, te zadaci koji se deriviraju iz algoritma i promatranih vrijednosti pojedinog dokumenta. Ovakvi zadaci zaprimaju se logiranjem u sam program ili emailom (Slika 5). Zadavanje zadataka kroz program ima prednosti zbog kvalitetnije kontrole zaprimanja zadataka i praćenja statusa izvršenja. Ukoliko vrijednosti pojedinih polja na dokumentu prelaze dozvoljene ili željene vrijednosti Data Management softver mora generirati alarme koji će upozoravati djelatnike nadležne za kontrolu rezultata. Alarmi se mogu proslijeđivati direktno kroz softver, emailom ili SMS porukom. Također, poželjno je pratiti i poduzete aktivnosti nakon zaprimanja alarma, te konačni status dokumenta ili stavke nakon korekcije. Alarm može biti generiran i u slučaju promjene statusa, tako da dokument ili poruka o statusu dokumenta ili vrijednosti pojedinih stavki bude proslijeđena listi primatelja alarma koji mogu biti djelatnici ili poslovni partneri.


Igor Majdandžić

Slika 5: Ekran za zaprimanje zadataka i prijavu gotovosti

3. ZAKLJUČAK

Danas, u doba eksponencijalnog rasta podataka, neophodno je koristiti efikasne i jednostavne alate za strukturiranje, unos, obradu i pretraživanje podataka, te prezentaciju informacija. Pri odabiru alata važan parametar je i raširenost, odnosno široka baza korisnika, te konstantna nadogradnja funkcionalnosti alata. PDF standard je općeprihvaćeni način razmjene dokumenata. Ozbiljnija analiza ovog standarda donosi niz mogućnosti koje će vjerojatno u budućnosti biti znatno više eksploatirane. Integracija PDF obrazaca za unos i prezentaciju podataka sa sustavom za upravljanje dokumentima i zadacima predstavlja jednostavan i fleksibilan alat koji korisnicima omogućuje efikasno upravljanje dokumentima i radnim zadacima.

LITERATURA [1] www.inin.hr , ERPINS*Core, 2012. [2] N. Majdandžić: Izgradnja informacijskih sustava proizvodnih poduzeća, Sveučilište u Osijeku, Strojarski

fakultet Slavonski Brod, 2004.


Igor Majdandžić

[3] I. Majdandžić: Aktivan ERP-Pouzdan poslovni suradnik, HROUG, 2009. [4] N. Majdandžić, I. Majdandžić: INNET FORUM, Slavonski Brod, Integracija Podataka, procesa i ERP

sustava u razvoju informacijskog društva EU i utjecaj IT tehnologije na razvoj društva i gospodarstva, 2012.

STRUCTURING, ENTRY, PRESENTATION AND DISTRIBUTION OF DATA USING PDF FORMS USING PDF DATA MANAGER SOFTWARE IN ENTRY, VALIDATION AND PRESENTATION OF DATA,

DOCUMENT SEARCHING AND FORWARDING, TASKS AND ALARM GENERATION Summary Twenty years of engagement in designing, developing and implementing ERP systems in manufacturing companies have pointed to the lack of an adequate and effective software tool for easy entry and presentation of the mass of measurement data, generation of NCR documents, product certificates, validation of entered values, distribution and verification of documents, and creation of tasks for the quality assurance sector in accordance with the intake of materials or with manufacturing processes. The paper points to the benefits of using PDF Data Manager software, which resolves the stated problems by using the PDF form as an optimal option that provides a data entry form and printed document of identical appearance, with the storage of the entered data in a relational database. PDF Data Manager is Croatian software intended primarily for the QA sectors of manufacturing and service companies. Keywords: QA document management, completion of PDF forms, Process Management, Non-Conformance Report, QA software.


Anita Majstrović Dukić, Damir Požgaj, Mauricio Licul

ANITA MAJSTROVIĆ DUKIĆ Consultor d.o.o. Rijeka [email protected] DAMIR POŽGAJ Termo – plin projekt d.o.o. Rijeka [email protected] MAURICIO LICUL Solaris d.o.o., Novigrad [email protected]

KAKO UVESTI I PRIMIJENITI NORMU ISO 50001:2011

SUSTAV UPRAVLJANJA ENERGETSKOM UČINOVITOSTI PREMA NORMI ISO 50001:2011 U SOLARIS-U D.O.O. NOVIGRAD


Sažetak Rad predstavlja uvođenje i primjenu sustava upravljanja energetskom učinkovitosti u tvrtku Solaris d.o.o. iz Novigrada. Prikazuje se način postizanja veće energetske učinkovitosti uz pomoć međunarodne norme ISO 50001. ISO 50001 je nova norma na tržištu, izdana 15.lipnja 2011.g. Tvrtka Solaris d.o.o. među prvim je tvrtkama u Hrvatskoj, a i u svijetu koje su uvele navedenu normu. Rad se temelji na stvarnom primjeru kroz koji su prikazani rezultati energetskog pregleda, identificirani značajni potrošači, postavljeni ciljevi, kao i mjere za povećanje energetske učinkovitosti. Također, prezentira se primjena, provjera i unaprjeđenje sustava energetske učinkovitosti tvrtke Solaris d.o.o. pomoću mehanizama navedene norme. Ključne riječi: energetska učinkovitost, ISO 50001, sustav upravljanja

1. UVOD Energetska učinkovitost je pojam koji se u zadnje vrijeme vrlo često spominje. Razlozi su prije svega osvještavanje da neobnovljivi izvori energije su zbilja neobnovljivi te da se bliži kraj njihovim zalihama. Recipročno smanjenju zaliha povećavaju se cijene energenata. Jedan od razloga je svakako i zaštita okoliša. Korištenje neobnovljivih izvora energije kao što su nafta i plin nije samo sve veći trošak nego i problem onečišćenja atmosfere i stvaranja stakleničkih plinova. Iz navedenih razloga međunarodna ISO organizacija se je odlučila za izdavanje norme za energetsku učinkovitost ISO 50001 [1]. Norma ISO 5001 će pomoći organizacijama da upravljaju energetskom učinkovitosti. Rezultati takvog upravljanja su; smanjenje troškova energenata, smanjenje onečišćenja okoliša, veća društvena odgovornost, kompetitivna prednost te bolji imidž u zajednici, kod kupaca i dobavljača.

2. ENERGIJA, ENERGENTI I ENERGETSKA UČINKOVITOST

2.1. Osnovne informacije o energiji, energentima i energetske učinkovitost



Riječ energija nastala je od grčke riječi „energos“ što znači aktivnost. Energija je karakteristika sustava kojom se opisuje sposobnost tog sustava da vrši neki rad. Prema međunarodnom sustavu mjernih jedinica, u čast engleskom fizičaru James Prescott Joule-u (1818 - 1889), mjerna jedinica za energiju nazvana je džul (J) [2]. Izvori energije ili energenti su sredstva koje služe za pretvorbu \"proizvodnju\" energije, odnosno koja su sama neki oblik energije npr. ugljen, prirodni plin, uran, električna energija, Sunce, vjetar itd. Glavni izvori energije ili energenti u dvadesetom stoljeću su neobnovljivi izvori energije. To su: ugljen, nafta, prirodni plin i nuklearna energija. Ugljen, nafta i prirodni plin nazivaju se još i fosilna goriva. Dva osnovna problema kod neobnovljivih izvora energije su da ih ima u ograničenim količinama i da onečišćuju okoliš. Sagorijevanjem fosilnih goriva oslobađa se velika količina CO2 koji je staklenički plin. To je jedan od razloga globalnog porasta temperature na Zemlji. Kod nuklearnih goriva tvari nastale kod nuklearne reakcije ostaju radioaktivne još godinama i trebaju biti uskladištene u posebnim prostorijama. Kod obnovljivih izvora energije nema takvih problema. Najznačajniji obnovljivi izvori energije su: energija vjetra, energija Sunca, bioenergija i energija vode. Obnovljivi izvori energije ne zagađuju okoliš u tolikoj mjeri kao neobnovljivi, ali nisu ni oni svi potpuno čisti. To se poglavito odnosi na energiju dobivenu iz biomase koja kao i fosilna goriva prilikom sagorijevanja ispušta CO2. Ako izuzmemo energiju vode, glavni problemi kod obnovljivih izvora su cijena i mala količina dobivene energije. Potencijali obnovljivih izvora energije su golemi, ali trenutna tehnološka razvijenost ne dopušta nam oslanjanje samo na njih. Energetska efikasnost (odnosno energetska učinkovitost) je suma isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj korištenje minimalno moguće količine energije tako da razina udobnosti i stopa proizvodnje ostanu očuvane. Jednostavnije rečeno energetska efikasnost znači upotrijebiti manju količinu energije (energenta) za obavljanje istog posla, odnosno funkcije (grijanje ili hlađenje prostora, rasvjeta, proizvodnja raznih proizvoda, pogon vozila i dr.). Bitno je napomenuti da se energetska efikasnost nikako ne smije promatrati kao štednja energije jer štednja uvijek podrazumijeva određena odricanja, dok efikasna uporaba energije nikada ne narušava uvjete rada i življenja.

2.2. Energetska učinkovitost u Hrvatskoj Energetska učinkovitost danas je jedan od bitnih čimbenika koji pozitivno utječe na gospodarski razvoj svake zemlje, pa i Hrvatske. To se prvenstveno odnosi na ukupno smanjenje potrošnje energije što rezultira manjim potrebama za proizvodnju energije, nižim cijenama industrijskih proizvoda, usluga i transporta te nižim troškovima života građana [3]. U strategijama energetskog razvitka Republike Hrvatske iz 2002 i 2009. godine (NN 38/2002 i NN 130/2009) energetska učinkovitost definirana kao jedan od šest jednako važnih strateških ciljeva Hrvatske. Strategija se donosi za razdoblje do 2020. godine, što je u skladu s ciljevima i vremenskim okvirom strateških dokumenata Europske unije. Hrvatska je kao kandidatkinja za članstvo u EU-u prihvatila Sporazum o Energetskoj zajednici te potpisala i ratificirala Kyoto protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) kojima je preuzela obvezu smanjenja emisija stakleničkih plinova za 5% u razdoblju 2008. - 2012. godine. Poticanje i primjena energetske učinkovitosti u Hrvatskoj je potrebna iz slijedećih razloga:

o zaštite okoliša – za svaki nepotrošeni kWh energije određena količina CO2 nije ispuštena u atmosferu;

o sigurnost opskrbe energijom – smanjena potreba za uvozom energenata i energije te smanjena potreba za izgradnjom novih proizvodnih kapaciteta;

o gospodarski oporavak i razvoj – smanjenje troškova za energiju (oko 20% BDP-a) i otvaranje novih radnih mjesta;



Osim prepoznatih nacionalnih interesa energetske učinkovitosti, postoje i neke međunarodne obveze, koje je Hrvatska preuzela i treba ispuniti. U međunarodnom kontekstu, važni su dokumenti Energetska povelja i njen Protokol o energetskoj učinkovitosti i pripadajućim problemima okoliša, u skladu s kojim je Hrvatska obvezna izraditi program za podršku uštedi energije. Osim navedenog tu je i Energetska zajednica, čiji je cilj poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom u regiji, kao i Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Kyoto protokol. Kyoto protokol Hrvatsku obvezuje na smanjenje emisije stakleničkih plinova. Kako je Hrvatska pristupni član Europskoj uniji te je ključno da nove mjere politike budu usklađene sa zakonodavstvom Europske unije. Energetska učinkovitost bila je definirana kao jedan od jednako važnih općih ciljeva nacionalne energetske politike u Strategiji razvitka energetskog sektora (NN38/02) iz 2002. Nova Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (usvojena na sjednici Sabora Republike Hrvatske 16. listopada 2009. godine NN 130/90) energetsku učinkovitost postavlja kao svoj temeljni postulat i predviđa ostvarenje svih aktivnosti definiranih u ovom Nacionalnom programu kojima će se potrošnja smanjiti u iznosu nacionalnog cilja energetske učinkovitosti (19,77 PJ). Nadalje, nacionalni energetski programi pokrenuti su u 1997., a pet programa bavi se energetskom učinkovitošću. Međutim, prva Strategija nije redovito ažurirana, kao ni nacionalni energetski programi, što je rezultiralo nedostatkom stvarnih rezultata u smislu ušteda energije, koje su ostvarene koordiniranom provedbom mjera politike. Sukladno novoj usvojenoj Strategiji donijet će se pripadajući četverogodišnji Program provedbe i redovno ga (kao i samu Strategiju) ažurirati na godišnjoj razini. S obzirom na specifičnosti energetske učinkovitosti. Mjere iz Nacionalnog programa energetske učinkovitosti 2008.-2016 za poboljšanje energetske učinkovitosti su slijedeće :

1. Financijska i fiskalna potpora projektima energetske učinkovitosti 2. Tehnološko istraživanje i razvoj 3. Sudjelovanje u programu Inteligentna energija - Europa (IEE) 4. Jačanje energetske učinkovitosti u obrazovanju 5. Javna svijest i međusektorske kampanje 6. Programi energetskih pregleda 7. Energetska učinkovitost u zgradama 8. Označavanje uređaja i opreme i standardi energetskih svojstava

2.3. O sustavu upravljanja energetskom učinkovitosti prema normi ISO 50001 Ušteda energije je sve bitniji faktor u gospodarstvu. Smanjenje troškova ima značajnu stratešku ulogu koja vodi ka povećanoj financijskoj dobiti i konkurentskoj prednosti. Osim navedenog ova norma nudi i dokaz o društvenoj odgovornosti prije svega prema zaštiti okoliša. Sustavi upravljanja pružaju konstantni napredak na područjima kvalitete, okoliša i sigurnosti. Ovaj koncept je sad primijenjen i na korištenje energije. ISO 50001 je međunarodno priznata norma za upravljanje energijom čiji je cilj pružanje okvira za ostvarenje energetske učinkovitosti. Norma je primjenjiva na sve vrste organizacija, bez obzira na veličinu i vrstu djelatnosti. ISO 50001 kompatibilan je s ostalim normama kao što su ISO 14001 i ISO 9001. Uvođenje ove norme ne smatra se trošak nego investicijom. Moguće je već u prvom trajanju certifikata od 3 godine povratiti trošak uvođenja ove norme. Benefiti od uvođenja ove norme su slijedeći [4]:

o upravljanje potrošnjom i troškovima energenata, o ušteda realizacijom programa, o smanjenje negativnog utjecaja na okoliš,



o dokumentacija za praćenje potrošnje energenata kojom se može svim zainteresiranim, stranama dokazati uštede,

o bolji imidž tvrtke prema klijentima, poslovnim partnerima i zajednici, o povećanje svjesnosti o aspektu energije među zaposlenicima, o kompetitivna prednost u natječajima ,

Svrha ISO 50001 je da [5]: o uspostavi politiku energije sa konkretnim ciljevima kako bi se poboljšala energetska

učinkovitost, o postavi bazu za korištenje energije, identificira kritična područja i razumije elemente

koji utječu na korištenje energije, o održava periodične prognoze u korištenju energije, dopuštajući vidljivost u planiranju

investicija i poboljšanja, o se uzme u obzir potrošnja energije u procesu odlučivanja pri dizajniranju i nabavi sve

opreme, materijala ili usluga. Zahtjevi norme su slijedeći [1]:

o 4.1. Opći zahtjevi o 4.2. Odgovornost uprave o 4.2.1. Uprava o 4.2.2. Predstavnik uprave o 4.3. Energetska politika o 4.4. Energetsko planiranje o 4.4.1. Opći zahtjevi o 4.4.2. Zakonski zahtjevi i ostali zahtjevi o 4.4.3. Energetski pregled o 4.4.4. Energetska osnovica o 4.4.5. Pokazatelji energetskog učinka o 4.4.6. Opći i pojedinačni ciljevi energetske učinkovitosti i program(i) o 4.5. Uvođenje i primjena o 4.5.1. Općenito o 4.5.2. Kompetentnost, osposobljavanje i svijest o 4.5.3. Komunikacija o 4.5.4. Dokumentacija o 4.5.4.1.Zahtjevi za dokumentacijom o 4.5.4.2.Upravljanje dokumentima o 4.5.5. Operativni nadzor o 4.5.6. Dizajn o 4.5.7. Nabava energetskih usluga, proizvoda, opreme i energije o 4.6. Provjeravanje o 4.6.1. Nadzor, mjerenje i analiza o 4.6.2. Ocjena usklađenosti sa zakonskim i drugim zahtjevima o 4.6.3. Interni audit sustava upravljanja energetskom učinkovitošću o 4.6.4. Nesukladnost, korekcija, korektivna i preventivna radnja o 4.6.5. Upravljanje zapisima o 4.7. Upravina ocjena o 4.7.1. Općenito o 4.7.2. Ulazi za ocjenu uprave o 4.7.3. Izlazi iz upravine ocjene

ISO 50001 se vrlo lako može integrirati u postojeći sustav kvalitete , sigurnosti i/ili sustav zaštite okoliša, za sve tipove organizacije koje žele pratiti i unaprijediti energetsku



učinkovitost. Nekoliko sustava upravljanja se može auditirati istovremeno za vrijeme istog audita, optimizirajući tako i troškove.

3. SUSTAV UPRAVLJANJA ENERGETSKOM UČINOVITOSTI PREMA NORMI ISO 50001:2011 U SOLARIS-U D.O.O. NOVIGRAD

Solaris d.o.o. je tvrtka čija je osnovna djelatnost proizvodnja i prodaja fotonaponskih modula i opreme. Od 1999. godine tvrtka konstantno prati tehnološke inovacije i proširuje proizvodnju, a rezultat su najsuvremeniji i najefikasniji fotonaponski moduli na tržištu. Tvrtka je smještena u Novigradu, zapošljava 180 djelatnika prosječne starosti 28 godina. Godišnja proizvodnja je 80 MW u fotonaponskim modulima. Solaris prati ekološke trendove u svijetu i proizvodnjom fotonaponskih modula i korištenjem ekološki prihvatljive tehnologije, doprinosi očuvanju energije i prirode. Dokaz njezine uspješnosti su i slijedeće nagrade i priznanja:

o 2005. god. plaketa Grada Novigrada za doprinos gospodarstvu; o 2005. god. Zlatna kuna - HGK, za najuspješnije trgovačko društvo u županiji u

kategoriji srednjih trgovačkih društava; o 2006. god. tvrtka Gazela, za trogodišnji rast prihoda veći od 30%; o 2007. god. tvrtka Gazela, za trogodišnji rast prihoda veći od 30%; o 2008. god. tvrtka Gazela, za trogodišnji rast prihoda veći od 30%; o 2008. god. status nositelja poticajnih mjera za ulaganja; o 2009. god. ulagač godine u kategoriji “najveći broj novozaposlenih radnika“; o 2010. Hrvatski izvoznici - Zlatni ključ u kategoriji „Najbolji srednji hrvatski izvoznik

u 2009 godini“; o 2010. god. Hrvatski izvoznici - Zlatni ključ u kategoriji „Najbolji izvoznik u Italiju u

2009 godini“; o 2010. god. najuspješniji srednji izvoznik XIV. Nacionalno savjetovanje o

gospodarstvu i poduzetništvu; o 2010. god. plaketa Grada Novigrada za doprinos gospodarstvu.

Uspješnom poslovanju i organizaciji doprinijeli su i 2009.g. uveden sustav kvalitete prema normi ISO 9001:2008. Zbog pravne sigurnosti, osviještenosti te bolje konkurentnosti na tržištu u srpnju 2011. godine tvrtka se je odlučila i na uvođenje još dva sustava, sustava za upravljanje zaštitom okoliša prema normi ISO 140001 te sustava za upravljanje zaštitom zdravlja i sigurnosti pri radu prema normi OHSAS 18001:2007. U studenom 2011.g uprava Solaris-a d.o.o. se je odlučila i na uvođenje novoizdane norme ISO 50001:2011. Razlog takvoj odluci bila je prvenstveno sama podudarnost djelatnosti tvrtke i teme norme odnosno proizvodnje opreme za iskorištavanje alternativnih izvora energije te energetske učinkovitosti. Solaris d.o.o. kao jedan od lidera proizvođača opreme za iskorištavanje obnovljivih izvora energije svojim djelovanjem i ovom normom promovira važnost energetske učinkovitosti kako u poslovanju tako i svakodnevnom životu. Također jedan od razloga uvođenja bila je i najava poskupljenja energenata te mogućnost da se ovim sustavom ostvare uštede u troškovima energenata. U projektu je sudjelovao multidisciplinarni tim. Financijska direktorica zbog nužnosti implementacije energetske učinkovitosti u planiranje resursa i poslovanja općenito, tehnički direktor i direktorica proizvodnje zbog implementacije energetske učinkovitosti u proizvodnju koja je najveći potrošač, referentica kadrovske operative zbog praćenja, procjene i obavještavanja o zakonskim obavezama zaštite okoliša, zaštite na radu pa tako i energetske učinkovitosti, referentica uvoz-izvoz u svrhu ugradnje kriterija energetske učinkovitosti u nabavu te kontrolorka kvalitete u svrhu kontrole kvalitete proizvoda. Projekt je vodila



konzultantica Anita Majstrović Dukić za uvođenje ISO normi te stručni suradnik za energetsku učinkovitost Damir Požgaj. Povremeno na sastancima je sudjelovao i direktor radi postavljanja i odobrenja ciljeva i programa. Projekt je započeo energetskim pregledom koji je sačinjavao:

a) analizu energetskih potreba i karakteristika upravljanja potrošnjom i troškovima energije,

b) prikupljanje podataka o potrošnji energije u zgradi (računi za el. energiju, plin i vodu u proteklih godinu dana),

c) pregled postojeće dokumentacije (dokumentacija s tehničkog pregleda, strojarski, elektrotehnički i građevinski projekt, dokumentacija tehnologije),

d) razgovor s ključnim osobama, e) ocjena prethodne i trenutne potrošnje energije, f) identifikacija područja znatnijeg korištenja energije, g) obilazak lokacije i analiza objekata, opreme, sustava, procesa i zaposlenika koji

znatnije utječu na korištenje i potrošnju energije s obzirom na: grijanje, hlađenje, ventilaciju i klimatizaciju, pripremu potrošnje tople vode, proizvodni pogon, snage uređaja i rasvjetu,

h) utvrđivanje varijabli koje utječu na potrošnju energije, i) procjenu budućeg korištenja i potrošnje energije.

Nakon pregleda popisali smo energetske aspekte te ih ocijenili da bi zaključili koji su značajni potrošači. Značajni potrošači su:

1. Potrošnja električne energije za proizvodnju. 2. Potrošnja električne energije za laminaciju. 3. Potrošnja električne energije za stringere. 4. Potrošnja električne energije za ventilacijski sustav. 5. Upravljanje sustavom grijanja, hlađenja, rasvjete i potrošnje električne energije u

proizvodnji. Predloženi programi i ciljevi za postizanje energetske učinkovitosti prikazani su tablici br.1. Tablica 1. Programi i ciljevi za postizanje energetske učinkovitosti

Ime programa Vanjska rasvjeta

Energetski aspekt Potrošnja električne energije za rasvjetu Opći cilj: Smanjenje potrošnje električne energije za rasvjetu Pojedinačni cilj Smanjenje potrošnje električne energije za vanjsku rasvjetu

Realizacija:

Voditelji održavanja procijenili su koliko je dovoljno osvjetljenja noću da bi se zadovoljilo sigurnost objekata. U obzir je uzeta i javna rasvjeta. Višak rasvjetnih tijela je skinut te je time smanjena potrošnja električne energije.

Ime programa Kompenzator Energetski aspekt Potrošnja električne energije za proizvodnju Opći cilj: Smanjenje potrošnje jalove energije Pojedinačni cilj Smanjenje potrošnje jalove energije u pogonu 1 i pogonu 2 Realizacija:

Na osnovu detaljne analize dinamike i vrste potrošnje električne energije u pogonima 1 i 2 izraditi će se proračun te i implementacija sustava za kompenzaciju Jalove energije. Sukladno analizi, sustav kompenzacije će biti realiziran u sveobuhvatnom obliku ili pak više manjih individualnih sustava za pojedina veća trošila. Očekivani povrat investicije: od 1 do 2 godine



Predloženi mjere za izradu budućih programa energetske učinkovitosti prikazane su tablici 2. Tablica 2. Mjere za izradu budućih programa energetske učinkovitosti Ostale predložene mjere za izradu budućih programa:

Mjera1:

UNP se koristi za grijanje i hlađenje zgrade 1, te grijanje zgrade 2. Dolaskom prirodnog plina (koncesionar Plinara d.o.o. Pula) i korištenjem istog, može se postići ušteda do 50%, a povrat ulaganja iznosi od 2 do 4 godine.

Mjera 2:

U proizvodnom pogonu (Solaris 2) koriste se fluorescentne cijevi kao rasvjetna tijela. Modernizacija rasvjete je veliki potencijal za uštedu električne energije. Samo zamjenom magnetske prigušnice elektroničkom može se postići ušteda do 25%, dok se ugradnjom modernih rasvjetnih tijela postiže ušteda do 80%.

Mjera 3: Hidrauličko uravnoteženje razvoda ogrjevnog i rashladnog medija. Hidrauličkim uravnoteženjem cjevovoda mogu se postići značajne uštede u potrošnji električne energije za rad crpki grijanja i hlađenja.

Mjera 4:

Ugradnja mjerača električne energije na pojedine potrošače da bi se evidentirala ušteda. Cilj mjerenja je dobivanje jasne slike dinamike potrošnje svakog značajnog potrošača te utjecanje na sveukupnu vršnu potrošnju cjelokupne proizvodnje. Superpozicijom podataka se može doći do bolje dinamike proizvodnog procesa u raznim režimima rada.

Mjera 5: Vođenje evidencije o vremenu rada stroja radi analize potrošnje s obzirom na količinu proizvoda i jeftinu i skupu tarifu struje.

Mjera 6:

Uvođenje liquid-silicone line - Jedna od vidova što efikasnog korištenja energije, je i poboljšanje samog proizvoda. U svrhu praćenja najnovijih smjerova razvoja fotonaponske industrije te optimiziranja samog proizvoda iz perspektive efikasnosti i dugotrajnosti, planira se uvođenje nove proizvodne linije za proizvodnju FN modula. Novim i efikasnijim materijalima dobiti će se krajnji proizvod koji je otporniji, dugovječniji, ali i efikasniji od postojećih.

Izvor: Izvorno autorsko. Nakon što su postavljeni ciljevi i programi, definirana je baza zakona koju tvrtka mora poštivati. Zakoni će se primjenjivati na slijedeći način; nakon što referentica kadrovske operative uočeni promjenu ili izlazak novog zakona o tome obavještava sve odgovorne koji zatim navedeno primjenjuju u svoju organizacijsku jedinicu. U svrhu primjene definirane su odgovornosti u ovom sustavu za sva radna mjesta te tijek komunikacije. Zaposlenici su o tome obaviješteni putem edukacije koja je poslužila i u svrhu promocije sustava. Primjena sustava će se provjeravati internim auditima, bilježenjem nesukladnostima te pokretanjem popravnih i zaštitnih radnji. Uspjeh cijelog sustava ocjenjivat će se jednom godišnje u Upravinoj ocjeni.



4. ZAKLJUČAK

Radom je prikazan način uvođenja sustava upravljanja energetskom učinkovitosti u tvrtki Solaris d.o.o. iz Novigrada uz pomoć međunarodne norme ISO 50001. Uspješna hrvatska tvrtka Solaris d.o.o. među prvim je tvrtkama u Hrvatskoj, a i u svijetu koja je uvela navedenu normu. U radu su prikazani rezultati energetskog pregleda, identificirani značajni potrošači, postavljeni ciljevi, kao i mjere za povećanje energetske učinkovitosti. Uvođenjem sustava energetske učinkovitosti prema normi ISO 50001 tvrtka Solaris d.o.o. postići će uštede poboljšanjem vlastitog sustava za upravljanje energijom, a time pridonijeti i smanjenju negativnog utjecaja prekomjerne potrošnje energije na okoliš. Korist od uvođenja norme ISO 50001 uz tvrtku ima i šira društvena zajednica, što je jedan od glavnih ciljeva norme, a to je globalno smanjenje stakleničkih plinova.

LITERATURA [1] Norma ISO 50001:2011 Sustav upravljanja energijom [2] Izvori energije, http://www.izvorienergije.com [3] Dražić L., Do kuda je došla energetska učinkovitost u Hrvatskoj?, EGE, Vol. 1 (2010), No. 1/2, p. 133-

136. [4] http://www.dnvba.com [5] http://www.bureauveritas.hr [6] Power factor correction handbook, http://www.onsemi.com

HOW TO INTRODUCE AND APPLY ISO 50001:2011 AN ENERGY MANAGEMENT SYSTEM CONFORMING TO ISO 50001:2011

IN SOLARIS D.O.O. NOVIGRAD Summary This paper presents the introduction and implementation of an energy-efficiency management system in the Solaris d.o.o. company of Novigrad. It shows how to achieve greater energy efficiency with the help of the ISO 50001 international standard. ISO 50001 is the new standard in the market, released on June 15th, 2011. Solaris d.o.o. is one of the first companies in Croatia, and in the world, to have implemented the above standard. The work is based on a real example which shows the results of an audit, identification of significant consumers, the setting of goals and measures to increase energy efficiency. It also presents the application, verification and improvement of the energy-efficiency system in Solaris d.o.o. using the mechanisms of the specified standard. Keywords: energy efficiency, ISO 50001, management system


Damir Maleković, dipl. ing. univ. spec.

DAMIR MALEKOVIĆ, dipl. ing. univ. spec. Hrvatska akreditacijska agencija [email protected]

SUSTAV UPRAVLJANJA U HRVATSKOJ AKREDITACIJSKOJ AGENCIJI


Sažetak Hrvatska akreditacijska agencija kao nacionalno akreditacijsko tijelo u Republici Hrvatskoj ima zadaću, osim osiguranja funkcioniranja sustava akreditacije tijela za ocjenjivanje sukladnosti na nacionalnoj razini, osigurati priznatost i prepoznatljivost tog sustava i u međunarodnim okvirima. Takvo osiguranje temelji se na uspostavljenom, primjenjenom i unaprijeđivanom sustavu upravljanja akreditacijskog tijela u skladu s međunarodnom normom ISO/IEC 17011:2004; Conformity assessment – General requirements for accreditation bodies accrediting conformity assessment bodies. Dokaz učinkovitog ispunjenja zahtjeva navedene norme je status EA-MLA potpisnika (EA Multilateral Agreement) s relevantnom regionalnom organizacijom (EA - European co-operation for Accreditation) te status potpisnika ILAC-MRA (ILAC Mutual Recognition Arrangement) s relevantnom međunarodnom organizacijom (ILAC - International laboratory accreditation cooperation), a čemu prethodi postupak ocjenjivanja od strane evaluacijskog tima EA. U radu će se prezentirati osnovna načela i zahtjevi norme ISO/IEC 17011:2004 te značenje i utjecaj koji prepoznatost nacionalnog sustava akreditacije u međunarodnim okvirima ima za akreditirana tijela za ocjenjivanje sukladnosti i druge zainteresirane strane u Republici Hrvatskoj. Ključne riječi: Hrvatska akreditacijska agencija, Akreditacija, ISO/IEC 17011:2004, EA-MLA, ILAC-MRA

1. UVOD

Uređivanje sustava ocjene sukladnosti jedna je od glavnih potpora razvoju hrvatskoga tržišta i uklanjanja zapreka u prometu s inozemstvom te uključivanje u međunarodne gospodarske integracije. Dokazivanje sukladnosti proizvoda, procesa i usluga s odredbama propisa, norma i ugovornih tehničkih specifikacija pretpostavka je konkurentske sposobnosti hrvatskih dobavljača na zahtjevnome međunarodnom tržištu. Visoki zahtjevi za kvalitetom i jamstvom za sigurnošću, pouzdanošću i dogovorenim rokovima donijeli su dobavljačima veću odgovornost za proizvod i uslugu koje nude na tržište no, istovremeno, dobavljači imaju povećanu slobodu u izboru sredstava dokazivanja da su zadovoljeni svi zahtjevi države i potrošača. Pri tome je važno korištenje usluga stručno i tehnički osposobljenih laboratorija i certifikacijskih tijela budući je to osnova uspostave povjerenja zainteresiranih strana u provedena ispitivanja, certifikaciju proizvoda, sustava upravljanja i osoblja te rad inspekcijskih tijela u okviru postupaka ocjene sukladnosti.



Hrvatska akreditacijska agencija (HAA) javna je ustanova utemeljena na Zakonu o akreditaciji (Narodne novine br. 158/03), a osnivač HAA je Vlada Republike Hrvatske. Kao nezavisno akreditacijsko tijelo djeluje od 1. srpnja 2005. godine, a sukladno Zakonu, HAA je na prostoru Republike Hrvatske odgovorna i ovlaštena za provedbu akreditacije ispitnih, umjernih i medicinskih laboratorija, certifikacijskih tijela za certifikaciju proizvoda, sustava upravljanja i osoblja, akreditaciju pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju inspekciju te nadzor nad radom tijela akreditiranih za ocjenu sukladnosti, potvrđujući na taj način stručnu i tehničku osposobljenost gore navedenih tijela za provedbu odgovarajućih aktivnosti. Osim toga, Hrvatska akreditacijska agencija predstavlja Republiku Hrvatsku u europskim i međunarodnim organizacijama za akreditaciju i sudjeluje u njihovu radu.

2. NORMA HRN EN ISO/IEC 17011:2005

Sustav upravljanja u akreditacijskim tijelima ima za zadaću pružiti povjerenje u vjerodostojan i jednoobrazan način provedbe postupaka akreditacije različitih vrsta tijela za ocjenjivanje sukladnosti. U tom smislu, akreditacijska tijela koriste međunarodnu normu ISO/IEC 17011:2004; Conformity assessment – General requirements for accreditation bodies accrediting conformity assessment bodies, a koja je u Republici Hrvatskoj preuzeta u izvorniku kao HRN EN ISO/IEC 17011:2005; Ocjena sukladnosti – Opći zahtjevi za akreditacijska tijela koja akreditiraju tijela za ocjenu sukladnosti. Sama norma ima 8 glavnih poglavlja. Osim poglavlja i zahtjeva koji se odnose na aktivnosti specifične djelokrugu rada akreditacijskih tijela, norma sadrži i zahtjeve koji su, uvjetno rečeno, svojstveni i zajednički većem broju različitih normi prema kojima se uspostavljaju različiti sustavi upravljanja. U tu skupinu spadaju zahtjevi norme koji se odnose na ustrojstvo, odredbe nepristranosti i povjerljivosti, upravljanje dokumentima, upravljanje zapisima, upravljanje nesukladnostima, popravne radnje, preventivne radnje, provedbu unutarnjih neovisnih ocjena, provedbu upravinih ocjena, postupanje s pritužbama i žalbama itd. Specifični zahtjevi koji se odnose na provedbu postupaka akreditacije tijela za ocjenjivanje sukladnosti sadržani su u poglavljima 6 – Ljudski resursi, 7 – Postupak akreditacije i 8 – Odgovornosti akreditacijskog tijela i tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Osim same norme, za uspostavu vjerodostojnog nacionalnog akreditacijskog sustava usporedivog s akreditacijskim sustavima drugih europskih država od presudne je važnosti upotreba dokumenata s obvezatnom primjenom koje objavljuju relevantne regionalne i međunarodne organizacije: EA - European co-operation for Accreditation, ILAC - International laboratory accreditation cooperation i IAF – International accreditation forum. Trenutno, HAA primjenjuje oko 100 takvih dokumenata.

2.1 Organizacijski ustroj HAA Organizacijska shema HAA-e prikazana je na slici 1. Upravno vijeće donosi Statut, akt o unutarnjem ustroju i načinu rada, akt o raspodjeli plaća djelatnika, program rada i razvoja, nadzire njihovo izvršavanje, odlučuje o financijskom i godišnjem obračunu, predlaže promjenu djelatnosti i statusne promjene, daje Vladi Republike



Hrvatske prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima te donosi odluke i obavlja i druge poslove određene Uredbom i Statutom. Ravnateljica predstavlja i zastupa HAA, organizira i vodi poslovanje HAA, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun HAA i zastupa ga u svim postupcima pred sudovima, upravnim i drugim državnim tijelima, te pravnim osobama s javnim ovlastima, izvršava odluke Upravnog vijeća, obavlja i druge poslove utvrđene Uredbom i Statutom te je odgovorna za zakonitost rada HAA. Akreditacijsko vijeće razmatra i donosi prijedloge mjera za razvoj i unapređenje sustava akreditacije te raspravlja o pitanjima akreditacije koja su važna za gospodarski razvoj Republike Hrvatske, usmjerava aktivnosti HAA-e na područja od interesa za gospodarstvo te ministarstva i državne upravne organizacije. Akreditacijsko vijeće je savjetodavno tijelo ravnatelju HAA-a koje osigurava nepristranost u djelovanju HAA-a. Akreditacijsko vijeće ima 19 članova i to: 4 predstavnika središnjih tijela državne uprave koje predlaže ministar nadležan za gospodarstvo, 4 predstavnika tijela za ocjenu sukladnosti koja imaju akreditaciju HAA-a, 4 predstavnika gospodarstvenih udruga, 3 predstavnika potrošača, 1 predstavnik nacionalnog tijela za normizaciju, 1 predstavnik visokog školstva, 1 predstavnik zakonskoga mjeriteljstva te 1 predstavnik temeljnog mjeriteljstva. Slika 1. Organizacijska shema Hrvatske akreditacijske agencije

UPRAVNO VIJEĆE HAA

RAVNATELJ HAA

Odbor za akreditaciju

AKREDITACIJSKO VIJEĆE

Ured ravnatelja

LABORATORIJI CERTIFIKACIJSKA TIJELA

INSPEKCIJSKA TIJELA

TIJELA ZA OCJENU SUKLADNOSTI

PREMA PROPISIMA

Odbor za predstavke (žalbe)

Odbor za izobrazbu

OCJENITELJI I EKSPERTI

Sekt

orsk

i od

bor

Sekt

orsk

i od

bor

Sekt

orsk

i od

bor

Odbor za ocjenitelje

OPĆI I ZAJEDNIČKI POSLOVI

Vanjske usluge

Predstavnik za kvalitetu



Legenda:

Stalno osoblje HAA Stalno osoblje HAA i vanjski suradnici Predsjednici i članovi odbora HAA odgovorni su za usklađivanje, provedbu i nadzor svih aktivnosti vezanih uz rad odbora, provedbu i nadzor svih aktivnosti u postupcima akreditacije i održavanju akreditacije koje su u nadležnosti odbora, izradu posebnih kriterija za ocjenjivanje u smislu doprinosa razvoju područja ispitivanja, certifikacije ili inspekcije, utvrđivanje kriterija za izbor ocjenitelja i predlaganje ocjenitelja za upis u upisnik (registar) ocjenitelja. Članovi odbora HAA su predstavnici fakulteta, znanstvenih instituta, tijela za ocjenu sukladnosti, radnih organizacija, drugih zainteresiranih strana i zaposlenici HAA. U aktivnosti HAA uključeni su odbor za predstavke (žalbe) - rješava predstavke (žalbe) tijela za ocjenu sukladnosti, odbor za akreditaciju - donosi preporuke ravnateljici HAA o dodjeli akreditacije, proširenju ili suženju područja akreditacije, suspenziji ili oduzimanju akreditacije, odbor za izobrazbu - izrađuje programe i organizira provedbu izobrazbe i stručnog osposobljavanja ocjenitelja i osoblja HAA, odbor za ocjenitelje - donosi preporuke za upis ocjenitelja u bazu podataka HAA. Sektorski odbori stručna su tijela u rad kojih su uključeni priznati stručnjaci iz područja umjeravanja, ispitivanja, certifikacije i inspekcije. Osnivaju se za pojedina područja akreditacije radi izrade posebnih kriterija za ocjenjivanje koji će doprinijeti razvoju određenoga područja ispitivanja, umjeravanja, certifikacije ili inspekcije. Kada je to potrebno, utvrđuju kriterije za izbor ocjenitelja i predlažu ocjenitelje za upis u upisnik (registar) ocjenitelja. Ocjenitelji i eksperti su stručne, osposobljene osobe odgovorne za ocjenjivanje u postupcima akreditacije i izvještavanje o osposobljenosti podnositelja prijava i akreditiranih tijela. Po svojim funkcijama razlikuju se vodeći ocjenitelji, ocjenitelji i eksperti. Vodeći su ocjenitelji u pravilu stalni zaposlenici HAA. Ocjenjuju sustav upravljanja podnositelja prijava i akreditiranih tijela i odgovorni su za ukupnost postupka ocjenjivanja. Ocjenitelji su stručnjaci u svome području koji imaju i izobrazbu iz sustava upravljanja te oni ocjenjuju provedbu tehničkih postupaka tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Eksperti su stručnjaci specijalisti u kojem uskom tehničkom području. Pomoć su ocjeniteljima u postupcima ocjenjivanja te ne moraju nužno imati izobrazbu iz područja sustava upravljanja. Slika 2. Struktura vodećih ocjenitelja, ocjenitelja i eksperata HAA (na dan 2012-04-04)



ZAKONI PRAVILNICI UREDBE …

PRIRUČNIK

ZA KVALITETU

NORME NORMATIVNI DOKUMENTI

INFORMATIVNI DOKUMENTI INTERNET ...

POSLOVNICI (DOKUMENTACIJA ODBORA, VIJEĆA)

POSTUPCI SUSTAVA

KVALITETE

INTERNA PRAVILA INTERNE UPUTE

RADNE UPUTE RADNE UPUTE

82

12

0 1

78

10 12

28 2720

3444

42

53339

24

4

24

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

Ispitn

i labo

ratoriji

Umjerni

laborator

iji

Medici

nski

labora

toriji

Certifika

cija pr

oizvod

a

Certifika

cija Q

MS

Certifika

cija E

MS

Certifika

cija os

oblja

Inspek

cijsk

a tije

la

Vodeći ocjeniteljiOcjeniteljiEksperti

2.2 Struktura dokumentacije sustava upravljanja u HAA

Dokumentacija sustava upravljanja sastoji se od dokumenata iz vanjskih i unutarnjih izvora. Dokumentima iz vanjskih izvora razumijevaju se zakoni i njima pripadajući dokumenti, na kojima se temelji uspostava, ustrojstvo i aktivnosti HAA te norme i normativni dokumenti. Dokumentaciju iz unutarnjih izvora čine prva razina dokumentacije - priručnik za kvalitetu, druga razina u hijerarhiji dokumentacije - poslovnici odbora i vijeća HAA, interna pravila i interne upute, postupci sustava kvalitete, promidžbeni i informativni dokumenti, treća razina u hijerarhiji dokumentacije – obrasci i radne upute. Shematski prikaz strukture dokumentacije sustava upravljanja HAA dan je na slici 2. Slika 3. Struktura dokumentacije HAA



2.3 Misija, vizija i strategija Hrvatske akreditacijske agencije U uspostavi, primjeni i unaprjeđenju sustava upravljanja, HAA se vodi temeljnim smjernicama definiranima u misiji, viziji i strategiji. Misija HAA je provedba vjerodostojnog (stručnog, nepristranog i neovisnog) sustava akreditacije u Republici Hrvatskoj sukladno europskim i međunarodnim pravilima te pružanje visoke razine kvalitete usluga svojim korisnicima. HAA će na taj način omogućiti priznavanje rezultata ispitivanja, umjeravanja, inspekcije, certifikacije proizvoda, osoba, sustava upravljanja i osigurati punopravno uključivanje u međunarodnu razmjenu proizvoda, usluga i informacija. Vizija HAA je prepoznatljivost i priznavanje hrvatskog sustava akreditacije, od strane europske i međunarodnih organizacija za akreditaciju, punopravno članstvo i vjerodostojno predstavljanje Republike Hrvatske u tim organizacijama. Svoju strategiju HAA prvenstveno temelji na: - djelovanju u skladu s hrvatskim, europskim i međunarodnim normama i normativnim dokumentima (HRN EN ISO/IEC 17011) - provedbi akreditacijskih postupaka i utvrđivanju osposobljenosti akreditiranih tijela u sukladnosti s europskim normama niza 45000, međunarodnim normama niza 17000 i drugim, relevantnim normama te normativnim dokumentima EU, EA, ILAC, IAF, ISO, IEC, CEN, CENELEC, ETSI i drugim primjenjivim dokumentima - članstvu u međunarodnim organizacijama za akreditaciju (EA, ILAC, IAF) i potpisivanju

sporazuma o međusobnom priznavanju (MLA/MRA) s tim organizacijama, u područjima za koje u Republici Hrvatskoj postoji interes

- provedbi svojih aktivnosti na takav način koji neće ugroziti neovisnost HAA kao treće strane u postupcima akreditacije, prvenstveno uzimajući u obzir da se ne pružaju nikakve savjetodavne usluge u uspostavi ili održavanju akreditacije

- jednakom i nediskriminatornom pristupu uslugama HAA korisnika usluga HAA, bez obzira na njihovu geografsku ili gospodarsku poziciju, veličinu, područje djelatnosti, vrstu poslovanja i sl. Dostupnost usluga HAA omogućena je svim podnositeljima prijava u području njena djelovanja, uz ograničenja određena normama, Priručnikom za kvalitetu i Pravilima za akreditaciju tijela za ocjenu sukladnosti. Dostupnost usluga nije uvjetovana neprimjerenim financijskim ili drugim neprimjerenim zahtjevima

- kvalitetnoj i pravodobnoj provedbi postupaka akreditacije po prihvatljivim cijenama - objektivnosti pri ocjeni zadovoljenja zahtjeva za akreditaciju i provedbi nadzora nad radom

akreditiranih tijela s ciljem da akreditirana tijela neprekidno zadovoljavaju propisane zahtjeve

- poštivanju pravila i uputa EA, ILAC i IAF u postupcima prekogranične akreditacije - osoblju uključenom u postupke akreditacije, koje je stručno, osposobljeno i neovisno o

akreditiranim tijelima ili tijelima u pojedinim postupcima akreditacije - promoviranju akreditacije s ciljem da se razvija svijest zainteresiranih strana (potrošača,

tijela državne uprave, korisnika usluga akreditacije, korisnika usluga akreditiranih tijela) o značaju, ulozi i prednostima sustava akreditacije te načinu njegova djelovanja u Republici Hrvatskoj

- uključenošću u rad HAA i ravnomjernom zastupljenošću zainteresiranih strana, u cilju zaštite nepristranosti te razvoja i održavanja deklarirane politike djelovanja

- neprekidnom poboljšavanju sustava upravljanja, prilagođavanju organizacijske strukture i broja zaposlenih stvarnim potrebama



- usmjerenosti prema korisnicima usluga, organiziranjem svojih aktivnosti u smislu učinkovitog i kvalitetnog pružanja usluga i suradnjom sa svim zainteresiranim stranama

- poticanju uključivanja eksperata širokog područja djelovanja u rad HAA putem sektorskih odbora i vijeća.

HAA se vidi kao partner gospodarstva u cjelini, s ciljem, da svojom djelatnošću pridonese podizanju razine njegova ugleda, provedbom postupaka akreditacije na stručan, objektivan i nepristran način. Ostvarenje utvrđene politike kvalitete provjerava se ocjenom rezultata provedenih postupaka akreditacije, zadovoljstva korisnika usluga, stanja preventivnih i popravnih radnji, aktivnosti koje proistječu iz prethodnih upravnih ocjena, ocjenom i analizom promjena koje mogu utjecati na sustav upravljanja te preporuka za poboljšavanje.

3. EA-MLA I ILAC-MRA SPORAZUMI HAA predstavlja Republiku Hrvatsku u europskim i međunarodnim organizacijama za akreditaciju i sudjeluje u njihovu radu. Obveza hrvatskog nacionalnog akreditacijskog tijela, proizišla iz pregovora za članstvo u Europskoj uniji, uspostava je i održavanje nacionalnog akreditacijskog sustava na razini na kojoj se takav sustav nalazi u zemljama koje su punopravne članice EU. Provjeru funkcioniranja nacionalnog akreditacijskog sustava, odnosno nadzor nad radom nacionalnih akreditacijskih tijela provodi Europska organizacija za akreditaciju (EA- European co-operation for Accreditation) u svim zemljama članicama Europske unije. U postupku evaluacije uspostavljenog i primijenjenog sustava upravljanja u HAA, koji je trajao tri godine, EA je ocijenila HAA kao kompetentnu i pouzdanu instituciju te je HAA u travnju 2010. godine potpisala Multilateralni sporazum o priznavanju akreditacije (EA MLA) za sve akreditacijske sheme. Na taj način HAA je, iz područja svoje nadležnosti, ispunila sve obveze koje su proizišle iz pregovora za Poglavlje 1. Sloboda kretanja roba te također ispunila jedan od preduvjeta za zatvaranje pregovora u ovom Poglavlju. U 2010. godini HAA je temeljem potpisanog EA MLA potpisala i Multilateralni sporazum o priznavanju akreditacije s Međunarodnom organizacijom za akreditaciju laboratorija (ILAC), ILAC MRA za područje ispitnih i umjernih laboratorija. Potpisivanjem navedenih sporazuma HAA je ispunila preduvjete za priznavanje izvještaja o ispitivanju, inspekciji te certifikata o sukladnosti izdanih u Republici Hrvatskoj na drugim tržištima, osigurala povjerenje u sigurnost i kvalitetu hrvatskih proizvoda i usluga te napravila još jedan iskorak u pružanju tehničke potpore hrvatskom gospodarstvu u ostvarenju konkurentnosti na međunarodnom tržištu.



Slika 4. Državne punopravne članice EA (European co-operation for Accreditation)

U 2011. godini HAA je uspješno završila prvu fazu ponovne EA evaluacije. U razdoblju od 5.-9.rujna 2011. godine EA evaluatori proveli su ocjenjivanje rada i kompetencija HAA u skladu s pravilima EA za potpisnike multilateralnih sporazuma o akreditaciji (EA MLA). HAA je ovu prvu fazu EA re-evaluacije prošla uspješno te se dokazala kao kompetentna i zrela institucija. EA evaluatori ocjenjivali su usklađenost rada, organizaciju i kompetencije HAA sa svim zahtjevima međunarodne norme i drugih primjenjivih normativnih dokumenata. Evaluatori su rad HAA ocjenjivali uvidom u akreditacijske predmete u sjedištu Agencije, a proveli su i 13 tzv. witness audita promatrajući i ocjenjujući rad ocjenitelja HAA tijekom ocjena na licu mjesta u tijelima za ocjenu sukladnosti u Zagrebu, Pazinu, Slavonskom Brodu, na Krku i u Splitu. HAA kao punopravna članica EA i potpisnica EA MLA ima obvezu sudjelovanja u EA upravnim i stručnim odborima kojima je glavni zadatak harmoniziranje kriterija i rada nacionalnih akreditacijskih tijela koja su članice EA.

4. STATISTIČKI PODACI O BROJU AKREDITIRANIH TIJELA ZA OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Na slici 5. prikazan je kumulativni broj akreditiranih tijela za ocjenjivanje sukladnosti na području Republike Hrvatske na dan 2012-03-30. Može se primijetiti da se broj ukupno akreditiranih tijela u posljednje tri godine skoro udvostručio. Slika 5. Broj akreditiranih tijela u Republici Hrvatskoj (na dan 2012-03-30)



3 7 10 13 19 2746

6278

102125

167

220

268291

0

50

100

150

200

250

300

350

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

Slika 6. Struktura akreditiranih tijela po vrstama tijela za ocjenjivanje sukladnosti

U strukturi akreditiranih tijela najzastupljeniji su ispitni laboratoriji te inspekcijske organizacije.

5. ZAKLJUČAK Hrvatska akreditacijska agencija je na prostoru Republike Hrvatske odgovorna i ovlaštena za provedbu akreditacije ispitnih, umjernih i medicinskih laboratorija, certifikacijskih tijela za certifikaciju proizvoda, sustava upravljanja i osoblja, akreditaciju pravnih i fizičkih osoba koje



obavljaju inspekciju te nadzor nad radom tijela akreditiranih za ocjenu sukladnosti, potvrđujući na taj način stručnu i tehničku osposobljenost gore navedenih tijela. Osim osiguranja funkcioniranja sustava akreditacije tijela za ocjenjivanje sukladnosti na nacionalnoj razini, osigurati priznatost i prepoznatljivost tog sustava i u međunarodnim okvirima, a što se temelji na uspostavljenom, primjenjenom i unaprijeđivanom sustavu upravljanja akreditacijskog tijela u skladu s međunarodnom normom ISO/IEC 17011:2004; Conformity assessment – General requirements for accreditation bodies accrediting conformity assessment bodies. U postupku evaluacije uspostavljenog i primijenjenog sustava upravljanja u HAA, koji je trajao tri godine, EA je ocijenila HAA kao kompetentnu i pouzdanu instituciju te je HAA u travnju 2010. godine potpisala Multilateralni sporazum o priznavanju akreditacije (EA MLA) za sve akreditacijske sheme. HAA je temeljem potpisanog EA MLA potpisala i Multilateralni sporazum o priznavanju akreditacije s Međunarodnom organizacijom za akreditaciju laboratorija (ILAC), ILAC MRA za područje ispitnih i umjernih laboratorija. Potpisivanjem navedenih sporazuma HAA je ispunila preduvjete za priznavanje izvještaja o ispitivanju, inspekciji te certifikata o sukladnosti izdanih u Republici Hrvatskoj na drugim tržištima, osigurala povjerenje u sigurnost i kvalitetu hrvatskih proizvoda i usluga te napravila još jedan iskorak u pružanju tehničke potpore hrvatskom gospodarstvu u ostvarenju konkurentnosti na međunarodnom tržištu.

LITERATURA [1] HRN EN ISO/IEC 17011:2005; Ocjena sukladnosti – Opći zahtjevi za akreditacijska tijela koja akreditiraju tijela za ocjenu sukladnosti [2] HRN EN ISO/IEC 17000:2007; Ocjenjivanje sukladnosti – Rječnik i opća načela [3] Priručnik za kvalitetu HAA, izdanje 6, svibanj 2011.

THE MANAGEMENT SYSTEM IN THE CROATIAN ACCREDITATION AGENCY

Summary The Croatian Accreditation Agency, as the national accreditation body in the Republic of Croatia, in addition to ensuring the functioning of the accreditation system of conformity assessment bodies at the national level, also has the task of providing acceptance and recognition of that system at the international level. Such recognition is based on an established, implemented and continually improved management system in accordance with the requirements of international standard ISO/IEC 17011:2004, Conformity assessment – General requirements for accreditation bodies accrediting conformity assessment bodies. Proof of effective fulfilment of the above requirements is our status as an EA-MLA (EA Multilateral Agreement) signatory with the relevant regional organization (EA – European co-operation for Accreditation) and as an ILAC-MRA (ILAC Mutual Recognition Arrangement) signatory with the relevant international organization (ILAC – International Laboratory Accreditation Cooperation), which precedes the process of evaluation by the EA team. This paper will present the basic principles, methodologies and requirements of ISO/IEC 17011:2004, including the meaning and impact which an internationally recognized accreditation system has for accredited conformity assessment bodies and other interested parties in the Republic of Croatia. Keywords: Croatian Accreditation Agency, Accreditation, ISO/IEC 17011:2004, EA-MLA, ILAC-MRA


Sanja Miketić-Curman, Ivona Slavica

SANJA MIKETIĆ-CURMAN Valoviti papir Dunapack d.o.o., Zabok [email protected] IVONA SLAVICA DIV d.o.o. Tvornica vijaka, Knin [email protected]

REGISTAR ONEČIŠĆAVANJA OKOLIŠA.

OBVEZA PRIJAVE PODATAKA NA PRIMJERU IZ PRAKSE


Sažetak Prema članku 129. stavku 1. Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/07), Registar onečišćavanja okoliša skup je podataka o izvorima, vrsti, količini, načinu i mjestu ispuštanja, prijenosa i odlaganja onečišćujućih tvari i otpada u okoliš. Na temelju stavka 3. istog članka, donesen je Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša (NN 35/08) kojim se, između ostalog, detaljno opisuje sadržaj i način vođenja registra, te definiraju obveznici dostave podataka u isti. Glavna svrha donošenja ovog pravilnika je uspostava jedinstvenog registra, u obliku javnosti dostupne baze podataka o onečišćivačima i ispuštanjima onečišćujućih tvari i otpada u okoliš (zrak, tlo i vodu) iz pojedinačnih izvora. U ovom radu dati će se osvrt na zakonsku regulativu koja uređuje navedeno područje, te će se na primjeru jednog industrijskog postrojenja, opisati procedura dostave traženih podataka elektroničkim putem od otvaranja korisničkog računa za pristup bazi, prijavljivanja u istu, ispunjavanja obrazaca, do osiguranja potpunosti, dosljednosti i vjerodostojnosti podataka, i završetka unosa podataka za proteklu kalendarsku godinu. Ključne riječi: industrijsko postrojenje, prijava podataka, propisi, Registar onečišćavanja okoliša

1. UVOD Registar onečišćavanja okoliša (u daljnjem tekstu: Registar) baza je podataka o izvorima, vrsti, količini, načinu i mjestu ispuštanja, prijenosa i odlaganja onečišćujućih tvari i otpada u okoliš. Sam Registar definiran je kao jedinstveni registar u formi javnosti dostupne baze podataka o vrstama i količinama onečišćujućih tvari i otpadu, koje se ispuštaju u sastavnice okoliša (zrak, vodu/more i tlo) iz industrijskih i neindustrijskih djelatnosti. Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07), kao temeljnji akt kojim se uređuje područje zaštite okoliša, u članku 129. definira pojam Registra, te je temeljem stavka 3. istog članka donesen Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša (u daljnjem tekstu: Pravilnik o ROO) objavljen u Narodnim novinama br. 35/08, a čijim su stupanjem na snagu prestali važiti: - Pravilnik o katastru emisija u okoliš (NN 36/96) - Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN 23/07 i 111/07) čl. 2. točka 6., čl.19. i Dodatak IV. Pravilnikom o ROO propisan je sadržaj i način vođenja registra, obveznici dostave podataka u registar, način, metodologije i rokovi prikupljanja i dostavljanja podataka o ispuštanju, prijenosu i odlaganju onečišćujućih tvari u okoliš i otpadu, podaci o onečišćivaču, tvrtki, postrojenju, organizacijskoj jedinici u sastavu onečišćivača, rok i način obavještavanja



javnosti, način provjere i osiguranja kvalitete podataka, rok čuvanja podataka i obavljanje stručnih poslova vođenja registra. Sastavni dio Pravilnika su njegovi pripadajući prilozi i obrasci. Za početak, važno je definirati tko je obveznik dostave podataka u Registar. Prema čl.2 Pravilnika o ROO, obveznikom se smatra operater tvrtke i odgovorna osoba organizacijske jedinice u sastavu tvrtke koja obavlja djelatnosti iz Priloga 1. Pravilnika i/ili bilo koju drugu djelatnost uslijed koje se otpad proizvodi odnosno djelatnosti gospodarenja otpadom. Stoga je važno da operater prepozna da li u njegovom sastavu postoji organizacijska jedinica koja obavlja jednu ili više djelatnosti koje potencijalno predstavljaju izvore ispuštanja u okoliš. Nakon što tvrtka odnosno operater utvrdi da je obveznik dostave podataka, isti se treba prijaviti u Registar i dostaviti potrebne podatke. Dostava podataka vrši se elektroničkim putem, unosom podataka u informacijsku bazu Registra onečišćavanja okoliša (ROO) ili na tiskanim obrascima, sa rokom do 01.ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu. Podatke koje obveznik dostavlja na propisanim obrascima, moraju biti potpuni, dosljedni i vjerodostojni, a čiju provjeru osiguravaju nadležna tijela u suradnji s Inspekcijom zaštite okoliša. Agencija za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: AZO) je 2009. godine u rad pustila internetsku aplikaciju, jedinstvenu bazu ROO za cijelu Republiku Hrvatsku, čija je svrha formiranja bila da podaci iz baze budu javnosti i zainteresiranim institucijama dostupniji, a prijava u Registar brža obzirom da je omogućena dostava podataka putem interneta. Da bi obveznicima dostave podataka olakšala unos u takvu informacijsku bazu, AZO je izradila niz priručnika, uputa, naputaka o korištenju baze i ispunjavanju propisanih obrazaca kao i formiranje aktivnog help deska, s ciljem poboljšanja kvalitete i kvantitete podataka te što točnijih Izvješća izrađenih na temelju dostavljenih podataka obveznika. Ukoliko obveznik nema mogućnost dostave podataka elektroničkim putem, iste dostavlja nadležnom tijelu na tiskanim obrascima. U tom će slučaju, sukladno čl. 19 stavku 2. Pravilnika o ROO, nadležno tijelo unijeti podatke iz tiskanih obrazaca u programsku opremu. U nastavku će se na primjeru industrijskog postrojenja za proizvodnju i preradu valovitog kartona prikazati obveza dostave podataka temeljem odredbi Pravilnika o ROO.

2. PRIJAVA PODATAKA U REGISTAR ONEČIŠĆAVANJA OKOLIŠA POSTROJENJA ZA PROIZVODNJU I PRERADU VALOVITOG KARTONA

Industrijsko postrojenje za proizvodnju i preradu valovitog kartona (u daljnjem tekstu: operater) obveznik je dostave podataka prema Prilogu 1. Pravilnika o ROO sa djelatnošću 04 06 07 - Proizvodnja papira i kartona. Operateru je, na temelju zahtjeva za dodjelu korisničkog računa kao operateru s jednom organizacijskom jedinicom koja se nalazi na istoj lokaciji, dodijeljen korisnički račun (KR) od strane Agencije za zaštitu okoliša. Putem tog korisničkog računa ulazi se u bazu Registra kako bi se pristupilo popunjavanju obrazaca u propisanom zakonskom roku za prethodnu kalendarsku godinu. Obveznik unosi svoje podatke u bazu Registra tj. ispunjava obrasce odabirom opcije „Unos u obrasce“, a u skladu s „Uputama za korisnike baze ROO“ (nalaze se na Internet stranici Agencije za zaštitu okoliša) vodeći računa da su isti potpuni, dosljedni i vjerodostojni. Podaci koji se dostavljaju mogu se podijeliti u dvije grupe obrazaca: opći i tematski.

2.1 Opći obrasci

U opće obrasce koji se dostavljaju u Registar spadaju PI-1 obrazac i PI-2 obrazac.



PI-1 obrazac sadrži osnovne podatke o operateru, OIB, adresu, Gauss-Krügerove koordinate, podatke o osobi odgovornoj za ROO, o organizacijskoj jedinici na lokaciji i dr. Slika 1 – Primjer popunjenog obrasca PI-1 Podaci o operateru

Obrazac PI-2 sadrži podatke o organizacijskoj jedinici, ispuštanju i prijenosu onečišćujućih tvari na lokaciji. Pošto operater ima samo jednu organizacijsku jedinicu i jednu lokaciju, prijavljeni podaci u PI-2 obrascu identični su podacima u PI-1 obrascu (naziv operatera, OIB, adresa, djelatnost, broj ispusta, količina otpada, itd.)

2.2 Tematski obrasci Osim općih podataka, operater dostavlja podatke o ispuštanjima i odlaganju onečišćujućih tvari u sastavnice okoliša (zrak, voda, tlo).

2.2.1 Ispuštanja u zrak

Pravilnikom o ROO propisani su obrasci putem kojih se prijavljuju podaci o ispuštanjima u zrak iz stacionarnih izvora i to: 1. Obrazac PI-Z-1 – Ispuštanje u zrak iz proizvodnih procesa bez izgaranja goriva, iz procesa koji uključuju izgaranje goriva kod kojih se produkti izgaranja koriste izravno u proizvodnom procesu i iz procesa obrade otpada; 2. Obrazac PI-Z-2 – Ispuštanje u zrak iz proizvodnih procesa koji uključuju izgaranje goriva bez izravnog kontakta produkata izgaranja sa sirovinom;



3. Obrazac PI-Z-3 – Ispuštanje u zrak iz procesa izgaranja goriva za dobivanje toplinske i /ili električne energije. Operater posjeduje 11 različitih ispusta, i to 8 koji se odnose na ispuste odsisne ventilacije, 1 koji se odnosi na ispust silosa škroba te 2 ispusta dimnjaka iz kotlovnice. Za prvih 9 ispusta popunjavaju se PI-Z-1 obrasci, dok se za dimnjake popunjavaju PI-Z-3 obrasci. Obrasci, ovisno o vrsti ispusta, sadrže podatke o samom ispustu, vrsti i količini ispuštanja onečišćujućih tvari, rezultatima mjerenja ispuštanja, vrsti uređaja za pročišćavanje otpadnih plinova, vrsti i potrošnji goriva, itd. U prilogu 2. Pravilnika o ROO, nalazi se popis onečišćujućih tvari sa definiranim pragom ispuštanja, te je operater dužan označiti u točki 8.1 Ispuštanja u zrak PI-2 obrasca da li određena onečišćujuća tvar prelazi ili ne propisani prag. Slika 2 – Primjer popunjenog obrasca PI-Z -1 za ispust silosa škroba



2.2.2 Ispuštanja u vode Obzirom da operater ima ishođenu vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda, propisana mu je obveza ispunjavanja PI-V obrasca koji sadrži podatke o ispustu, vodnom području, prijemniku, vrsti uređaja za prethodno čišćenje otpadnih voda, količini isporučene vode iz javne vodoopskrbe, količini ispuštene vode, rezultatima analize otpadne vode itd. U obrazac se unose podaci o o svim onečišćujućim tvarima koje se analiziraju u otpadnim vodama u skladu sa vodopravnom dozvolom operatera. Isto tako, iz popisa onečišćujućih tvari Priloga 2. Pravilnika o ROO, operater je dužan označiti u točki 8.2 Ispuštanja u vode PI-2 obrasca da li određena onečišćujuća tvar prelazi ili ne propisani prag. Slika 3 – Primjer popunjenog obrasca PI-V



2.2.3 Otpad

Prema članku 7. Pravilnika o ROO, obvezu dostave podataka o otpadu ima operater koji proizvede opasni otpad u ukupnoj količini većoj od 50 kg godišnje, odnosno neopasni otpad u ukupnoj količini većoj od 2000 kg godišnje. Operater stoga dostavlja podatke na obrascu PL-PPO, a obrazac sadrži podatke o nazivu otpada sa navedenim ključnim brojem, količini proizvedenog otpada, količini otpada predanom skupljaču, postupcima zbrinjavanja odnosno oporabe otpada, itd.

Slika 4 – Primjer popunjenog obrasca PL-PPO



2.3 Završetak unosa podataka te osiguranje i kontrola kvalitete podataka

Prijava i dostava obrazaca u Registar onečišćavanja okoliša traje do 1. ožujka tekuće godine za prošlu godinu. Kada operater popuni odnosno završi sa kompletnim unosom svojih podataka za prošlu godinu, potvrđuje završetak unosa podataka u bazu klikom na opciju „Završetak unosa tekuće godine“. Nakon odabira ove opcije, obveznik ne može više mijenjati podatke u obrascima., jer su obrasci zaključani i operater je izvršio svoju prijavu u Registar te nadležno tijelo u županiji dobiva obavijest da je obveznik izvršio unos podataka u bazu. Osiguranje i kontrola kvalitete podataka propisani su čl. 21. Pravilnika o ROO, gdje je verifikacija obrazaca od strane nadležnih tijela u suradnji s nadležnom inspekcijom jedan je od uvjeta kojim se potvrđuje da su obrasci dostavljeni od strane obveznika zadovoljavajuće kvalitete odnosno da su potpuni, dosljedni i vjerodostojni. Potpunost podataka znači da isti moraju obuhvatiti sva ispuštanja i prijenose izvan mjesta nastanka svih onečišćujućih tvari i otpada koji prelaze prag ispuštanja pojedine onečišćujuće tvari, kao i to da su dostavljene i potpune informacije o identifikaciji postrojenja i djelatnosti. Dosljednost znači da operater koristi istu metodologiju izračuna emisija tijekom cijelog razdoblja izvješćivanja radi mogućnosti usporedbe sa ranije dostavljenim podacima ili sa podacima iz sličnih izvora. Vjerodostojnost se odnosi na autentičnost, pouzdanost, usporedivost i transparetnost podataka. AZO koordinira rad na osiguranju i kontroli kvalitete podataka. Obrasci koji nisu verificirani, odnosno koji nisu dobili tzv. potvrdu kvalitete, nisu sastavni dio izvješća, bez obzira što su ih obveznici unijeli u bazu.

3. ZAKLJUČAK Agencija za zaštitu okoliša izradom je baze Registra s internet aplikacijom za unos podataka, temeljem Pravilnika o ROO, postigla veliki napredak i znatnija poboljšanja u odnosu na prijašnja dostavljanja podataka isključivo u papirnatom obliku, temeljem tada važećeg Pravilnika o katastru emisija u okoliš. Naime, dostavljanjem podataka u papirnatom obliku, prema analizama iz Agencije za zaštitu



okoliša, uočeni su problemi u vidu nepotpunosti traženih podataka, a time i nezadovoljavajuća kvaliteta podataka u smislu dosljednosti i vjerodostojnosti. Stoga je informacijska baza Registra dovela do poboljšanja u prijavi podataka o onečišćavanju okoliša kako u kvantitativnom smislu, tako i u kvalitativnom smislu, budući da su se ugradnjom određenih funkcionalnosti u bazi eliminirali mnogi nedostaci, kao što su npr.primjena padajućih izbornika, šifrarnika, popisa obveznih podataka za unos, automatizam u odabiru županije, automatska provjera Gauss-Krügerovih koordinata na razini granica Republike Hrvatske i dr. Kao što je propisano čl. 21. st. 3. Pravilnika o ROO, Agencija za zaštitu okoliša izradila je Priručnik za vođenje registra onečišćavanja okoliša, kako bi obveznicima dostave podataka olakšala korištenje baze Registra, te je isti dostupan na web stranici Agencije. Osim Priručnika, na web stranici agencije dostupna su Izvješća o podacima iz Registra za svaku godinu. Obzirom da još nisu dostupni podaci za 2011. godinu, spomenut će se Izvješće o podacima iz Registra onečišćavanja okoliša za 2010. godinu, koju je Agencija izradila studenom 2011. i objavila na svojoj web stranici. Naime, u zaključku izvješća navedeni su neki problemi koji su i dalje prisutni, ali u manjem obimu nego ranijih godina kao što su: 1. prijava neispravnih i/ili nepotpunih podataka od strane obveznika (netočni i/ili nepotpuni podaci o količinama ispuštanja onečišćujućih tvari u zrak i vode i/ili more, o količinama otpada, uređajima, potrošnji goriva, načinima i vrstama uređaja za prethodno čišćenje i/ili pročišćavanje otpadnih voda itd.), 2. kašnjenje u dostavi podataka od strane obveznika (ne poštuje se zakonski rok), 3. verifikacija neispravnih i/ili nepotpunih podataka od strane nadležnih tijela, 4. kašnjenje u verifikaciji od strane nadležnih tijela. Prema spomenutom Izvješću, uzrok nabrojanih problema posljedica je nedovoljnog broja djelatnika zaduženih za poslove ROO na svim razinama te nepoželjnom trendu fluktuacije djelatnika zaduženih za poslove ROO u nadležnim tijelima. Obzirom da je na prvom mjestu naveden problem dostave neispravnih odnosno nepotpunih podataka od strane obveznika (operatera) kao prve karike u lancu, jer netočnim podacima nadležno tijelo ima problem verifikacije tih podataka, važno je od tuda prionuti rješavanju problema. Određivanjem kompetentne osobe, stručnjaka zaštite okoliša, kao osobe odgovorne za ROO od strane operatera, kontinuirano ulaganje u njezinu edukaciju, organiziranje praktičnih radionica od strane Agencije za zaštitu okoliša sa naglaskom na „kritične točke“ u ispunjavanju obrazaca Registra, može se puno napraviti u vidu poboljšanja kvalitete podataka. Osim operatera, nužno je da svi sudionici procesa trajno rade na podizanju stupnja educiranosti vezanog za poslove ROO.

LITERATURA [1] D.Ribar Pope i dr.: Priručnik za vođenje registra onečišćavanja okoliša, AZO- Agencija za zaštitu okoliša, Zagreb, 2008. [2] http://www.azo.hr/RegistarOneciscavanjaOkolisaROO01 (25.03.2012.) [3] http://www.azo.hr/IzvjescaROO01 (04.04.2012.) Izvješće o podacima iz Registra onečišćavanja okoliša za 2010.godinu [4] http://www.energetika-net.com/vijesti/zastita-okolisa/registar-oneciscavanja-okolisa-7769 (04.04.2012.) [5] Zakon o zaštiti okoliša, N.N. br.110/07 [6] Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša, N.N. br.35/08



REGISTER OF ENVIRONMENTAL POLLUTION. DATA SUBMISSION REQUIREMENTS, USING EXAMPLES FROM PRACTICE.

Summary According to article 129, paragraph 1, of the Environmental Protection Act (NN 110/07), the Register of Environmental Pollution is the databank of sources, type, quantity, manner and place of discharge, transfer and disposal of pollutants and waste into the environment.The Ordinance on the Register of Environmental Pollution (NN 35/08) was passed on the basis of paragraph 3 of the same article. Among other things, it describes in detail the content and manner of management of the register, and defines those who are obliged to submit data to it. The main purpose of this regulation is to establish a unique register in the form of a publicly accessible database of pollutants and releases of pollutants and waste into the environment (air, soil and water) from individual sources.This paper will give a review of the legislation that regulates this area, and the example of an industrial plant will be used to describe the procedure of electronic delivery of the required data, from the opening of a user account for database access, through log-in to the database, and completion of forms, to the ensuring of completeness, consistency and authenticity of data, and completion of data entry for the previous calendar year. Keywords: industrial plant, data submission, legislative, “Register of Environmental Pollution”


Bojan Milovanović, Nina Štirmer, Ljubomir Mišćević

BOJAN MILOVANOVIĆ, NINA ŠTIRMER, LJUBOMIR MIŠĆEVIĆ Građevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Građevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb [email protected], [email protected], [email protected]

PASIVNA KUĆA POBOLJŠANJE KVALITETE STANOVANJA


Sažetak U današnje vrijeme visokih cijena energenata i velikih emisija CO2, učinkovito korištenje energije je dobilo iznimnu važnost u svakodnevnom životu. Izgradnjom pasivnih kuća, moguće je postići značajne uštede energije i CO2 u usporedbi s dosadašnjim načinom gradnje. Zbog svih njezinih koristi, pasivna kuća je prepoznata od strane Europske komisije kao smjer u kojem će se razvijati graditeljstvo. Zrakonepropusna vanjska ovojnica pasivne kuće omogućuje visoki stupanj kontrole kvalitete zraka u zgradi korištenjem mehaničke ventilacije pri čemu se visokokvalitetni kondicionirani zrak dovodi do stanara bez ometanja i buke. Time pasivna kuća postaje neovisna o vanjskim vremenskim uvjetima. Ventilacijski sustavi su opremljeni filterima koji sprječavaju ulazak alergena i drugih čestica u stambeni prostor. Toplinskom zaštitom vanjske ovojnice te kvalitetnom stolarijom stvara se visoka razina ugobnosti stanovanja jer su temperature unutarnjih površina zidova gotovo jednake temperaturi unutarnjeg zraka, čime je poboljšan osjećaj ugodnosti te smanjenje razine buke u prostoriji koja dolazi iz vanjskog prostora. Standard pasivne kuće se sastoji od tri temeljna elementa: kriterij energije, kriterij kvalitete izvođenja i preporučenog načina izvedbe tehničkih sustava zbog ekonomičnog zadovoljavanja kriterija uštede energije i kvalitete izvođenja. Ključne riječi: Energetska učinkovitost, kvaliteta stanovanja, kvaliteta izgradnje, standard pasivne kuće, gotovo nulta energetska zgrada

1. UVOD Klimatske promjene, globalno zatopljenje i efekt staklenika problemi su kojih je čovječanstvo postalo svjesno tek posljednjih tridesetak godina. Zbog činjenice da zgrade kao najveći potrošači energije imaju veliki energijski i ekološki utjecaj, energijska učinkovitost, održiva gradnja i mogućnost korištenja obnovljivih izvora energije danas postaju prioriteti suvremene gradnje i energetike. Prema Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske [1], kućanstva su najveći pojedinačni potrošač energije u Hrvatskoj, oko 30 % od ukupne neposredne potrošnje energije, i najveći korisnik električne energije, preko 40 % od ukupne neposredne potrošnje električne energije. Politika energijske učinkovitosti u sektoru kućanstava temelji se na povećanju svijesti građana o mogućim uštedama i poticajima kod planiranja i izgradnje stanova te ponašanju u skladu s načelima energijske učinkovitosti. Na zgradarstvo u EU otpada približno 41 % od ukupne konačne energije (slika 1) pa se postavljaju veliki zahtjevi za energijskom učinkovitosti u tom sektoru.



Slika 1 - Potrošnja energije po sektorima u zemljama EU [2]

Podjela ukupne konačne uporabe energije u zgradama javnog sektora zemalja EU i ukupne konačne energetske uporabe energije u stambenom sektoru zemalja EU prikazana je na slikama 2 i 3. Slika 2 - Uporaba energije u zgradama javnog sektora u zemljama EU

Slika 3 - Uporaba energije u stambenom sektoru u zemljama EU

Kao što je vidljivo, grijanje i hlađenje prostora je najveći pojedinačni potrošač energije i važan dio u želji za postizanjem energijske učinkovitosti. Zbog toga su se sve europske države bez izuzetka opredijelile da u svoje strategije energijskog razvoja i zaštite okoliša ugrade planove za poboljšanje učinkovitosti uporabe energije i da implementiraju zakonodavni okvir u kojemu će ti planovi biti ostvareni. Republika Hrvatska, usklađuje svoj zakonodavni okvir sa svim direktivama Europske unije te preuzima i ispunjava sve obveze koje te direktive nalažu. Za EU, zgradarstvo postaje iznimno važan sektor koji može doprinijeti ispunjavanju obveza smanjivanja stakleničkih plinova prema Kyotskom protokolu. Nadalje, velike razlike u

41%

31%

28%

ZGRADARSTVO INDUSTRIJA TRANSPORT

9%

5%

14%

4%

16%

52%

Priprema tople vode Kuhanje Rasvjeta

Hlađenje Uredska oprema Grijanje prostora

25%

7%

11%

57%

Priprema tople vode Kuhanje

Električni uređaji Grijanje prostora



energijskom svojstvu među zgradama u zemljama EU-a, posebice u novim i starim članicama te utvrđeni veliki potencijali uštede energije u tom sektoru, bile su dodatni razlog za pokretanje inicijative na razini EU-a u ovom području te za usvajanje Direktive o energijskom svojstvu zgrada (2010/31/EU) /The Energy Performance of Buildings Directive (EPBD direktive) [3]. Ciljevi EPBD direktive su [3]:

• 20 % smanjenje emisija stakleničkih plinova 2020. godine u odnosu na 1990. godinu, odnosno 30 % ako zemlje u razvoju prihvate obveze u skladu s njihovim gospodarskim mogućnostima;

• 20 % obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji u 2020. godini; • 10 % će iznositi udio obnovljivih izvora energije u 2020. godini korištenih u svim

oblicima prijevoza u odnosu na potrošnju benzina, dizelskog goriva, biogoriva u cestovnom i željezničkom prijevozu te ukupne električne energije korištene u prijevozu;

• 9 % smanjenje neposredne potrošnje energije u razdoblju do 2016. godine primjenom mjera energijske učinkovitosti;

• 20 % smanjenje ukupne potrošnje energije u odnosu na temeljnu projekciju u 2020. godini (taj cilj je proklamiran, ali ga Europska unija nije razradila).

Iz navedenog slijede poznati 20-20-20 ciljevi koji se sve više definiraju kao ciljevi koji su nužni i optimalni za daljnji razvoj društva. Povećanje energijske učinkovitosti i udjela obnovljivih izvora energije, te smanjenje ukupne potrošnje energije u zgradarstvu smatra se ne samo kao jedan od načina kako da se što bezbolnije prevlada nezaustavljivi rast cijena energenata ili postigne što veća energetska neovisnost, već i kao mogućnost za poboljšanje kvalitete zgrada, odnosno kvalitete boravka u zgradama. U stručnoj javnosti je prepoznato da se uz gradnju novih energetski učinkovitih zgrada koje bi bile na razini pasivnog standarda, tzv. pasivne kuće ili kako je to u EPBD II. Direktivi definirano, gotovo nulte energetske zgrade, obnovom postojećih zgrada može značajno utjecati na mogućnost ostvarenja prethodno definiranih 20-20-20 ciljeva i poboljšanje kvalitete zgrada. U postojećem fondu zgrada troši se znatni udio ukupne energije koja se troši u zgradarstvu. Ilustrativan je podatak da veliki udio, čak 83 %, postojećih zgrada u Republici Hrvatskoj, troši između 150 i 200 kWh/m2a energije za grijanje [4]. Poznato je i dokazano u Europskim zemljama da se kvalitetnom toplinskom izolacijom vanjske ovojnice zgrade, ulaganjem većim od zakonski obvezujućeg minimuma, te ulaganjem u učinkovite sustave grijanja, ventilacije i klimatizacije prostora te obnovljive izvore, mogu postići uštede kojima će se početna investicija uz poticaje državne i/ili lokalne uprave vratiti.

2. PASIVNA KUĆA Osnovna ideja Pasivne kuće je minimizirati potrebu za grijanjem kako bi se potrebna količina topline za grijanje prostora zgrade osigurala jednostavnim zagrijavanjem svježeg zraka kojim se zagrijava prostor. Uzimajući u obzir temperaturu vanjskog zraka, odnosno zraka koji ulazi u prostor, specifični toplinski kapacitet zraka, te maksimalnu temperaturu na koju se zrak smije zagrijati kako bi u prostoru bilo ugodno, izračunata je maksimalna potrebna količina topline za grijanje od 15 kWh/m2a [5]. Ova je definicija razvijena za klimatske uvjete Njemačke i Austrije pa se postavlja pitanje je li ona primjenjiva i na zemlje s oštrijim klimatskim uvjetima gdje je teže postići zadane kriterije ili pak za zemlje s blažom klimom od one u Srednjoj Europi gdje je uvjete za grijanje nešto lakše zadovoljiti, dok se paralelno javlja problem energije za hlađenje prostora.



Pasivna kuća je pojam koji se odnosi na specifični standard gradnje stambenih zgrada koji osigurava odličan komfor tijekom zime i ljeta bez korištenja tradicionalnih sustava grijanja i bez aktivnog hlađenja. Uobičajeno je da takva zgrada ima visok stupanj toplinske izolacije vanjske ovojnice, minimiziran utjecaj toplinskih mostova i vrlo dobru zrakonepropusnost vanjske ovojnice, pri čemu je kvaliteta unutarnjeg zraka osigurana sustavom mehaničke ventilacije koja uključuje visokoučinkovitu rekuperaciju topline. Pasivna kuća koristi maksimalno 15 kWh/m2a energije za grijanje prostora, odnosno maksimalno 120 kWh/m2a ukupne primarne energije za grijanje potrošne tople vode, grijanje i hlađenje prostora odnosno pokretanje uređaja. Pasivna kuća dakle troši minimalnu količinu energije, što se može ilustrirati činjenicom da ona troši 6 puta manje energije od trenutno važećeg minimalnog zahtjeva Tehničkog propisa o racionalnoj uštedi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama [6], odnosno više od 10 puta manje nego što se troši u većini postojećih zgrada u Hrvatskoj.

2.1 Obnova postojećih zgrada na pasivni standard (kvaliteta za uspješno društvo) S obzirom na gore opisane gubitke energije u postojećim zgradama i prednosti standarda pasivne gradnje, postavlja se pitanje da li je moguće bez rušenja postojećih zgrada poboljšati njihovu energetsku učinkovitost. Kad se govori o standardu pasivne kuće, postoji takozvani „Faktor 10“ koji označava smanjenje potrebne energije za grijanje zgrade od 90 % ukoliko se uspoređuje potreba za energijom koja se koristi za grijanje prije i nakon energijske obnove zgrade. To znači da će kod postojećih kuća kod kojih je potrošnja energije za grijanje oko 250 kWh/m2a, nakon obnove biti 25 kWh/m2a ili manje, slika 4. Slika 4 – Mogućnosti uštede energije za grijanje kod postojećih zgrada [7]

Čini se da je uz postojanje financijske podrške, smanjenje troškova za energiju u postojećim zgradama prema „Faktoru 10“ uz posljedično poboljšanje kvalitete postojećih zgrada, jedini smisleni put, jer jamči temeljitu i cjelokupnu obnovu zgrada. Pritom nije nužno postići kriterije pasivne kuće – zahtjev za potrebom topline od 15 kWh/m2a za grijanje, pod svaku cijenu. Najvažnije su ekonomski opravdane te inženjerski izvodljive te razumne mjere koje donose najveću moguću uštedu energije. Korištenjem pristupa integralnog projektiranja, uspješna i kvalitetna energetska obnova pa i izgradnja novih vrlo niskoenergetskih zgrada, kao što su pasivne kuće, može se postići samo kroz principe interdisciplinarnog projektiranja koje je orijentirano na svojstva zgrade tijekom cjelokupnog životnog vijeka.



Primjeri dobre prakse korišteni u mnogim projektima obnove u Europi pokazuju da se korištenjem principa pasivne kuće potrošnja energije za grijanje može smanjiti i do 90 % nakon obnove vanjske ovojnice zgrade. Daljnje uštede energije mogu se postići kod pripreme potrošne tople vode i rasvjete. Iako postoji određeni otpor neupućene javnosti, u smislu da se smanjuje kvaliteta i sloboda življenja u strogo kontroliranim uvjetima kakve zahtijevaju vrlo niskoenergetske zgrade, činjenica je da se uspostavom standarda pasivne kuće, s visokim stupnjem toplinske izolacije, zrakonepropusnosti vanjske ovojnice i kontroliranom ventilacijom, stvorilo novo shvaćanje komfora življenja i zdravlja koje je od strane vlasnika korisnika pasivnih kuća opisano kao „kvantni skok“ s ekološkog, ekonomskog i sociološkog aspekta [8].

3. POVEĆANA UGOBNOST U PASIVNIM KUĆAMA Ušteda energije nije jedino što može motivirati vlasnike i korisnike zgrada za gradnju pasivnih kuća ili obnovu za „faktor 10“. Potrebno je razmatrati i produljuje životnog vijeka zgrade te doprinos konkurentnosti na tržištu nekretninama. Veća razina ugodnosti i kvalitete unutarnjih prostora značajno utječe na odluku, te se nikako ne smije zanemariti.

3.1 Potrošnja energije i stupanj komfora Kako bi se shvatila dinamika zgrade i način na koji je moguće postići toplinsku ugodnost kroz proces projektiranja, potrebno je najprije shvatiti principe koji uvjetuju toplinske uvjete u prostoru. Pojam ugodnosti je pitanje subjektivnog dojma svake osobe, koji ne ovisi samo o temperaturi, relativnoj vlažnosti ili strujanju zraka, već i o temperaturi građevnih dijelova koji okružuju promatrani prostor te biološke i sociološke parametre pojedinca i zajednice [9], što se u ovom radu neće detaljnije obrađivati. Dakle cilj projektanata, arhitekata i građevinara te strojara, mora biti postići što bolju toplinsku ugodnost u prostoriji. Postoje dva pristupa postizanju toplinske ugodnosti unutar vanjske ovojnice zgrade. Pasivne tehnike koriste interakciju unutarnjeg i vanjskog prostora, koriste energiju sunca i vjetra za postizanje uvjeta ugodnosti, dok aktivne tehnike, kao što su klimatizacija i sustavi grijanja troše energiju za postizanje jednakih ciljeva ugodnosti. S obje metode, pasivnom i aktivnom, može se postići toplinska ugodnost unutarnjeg prostora, ali samo u slučaju da su pažljivo projektirane i s namjerom da se postigne optimalna ugodnost u prostoru za korisnike uz istovremenu minimalnu potrošnju energije Izmjena topline se odvija i između čovjeka i njegovog okoliša, kao i između svakog fizikalnog sustava i njegove okoline. Čovjek u okoliš predaje približno 100 W kada je u mirnom sjedećem položaju. Čovjek u mirovanju će se osjećati ugodno ukoliko je razlika odvedene topline, dovedene i u tijelu nastale topline što manja. Za toplinsku ugodnost ljudskog tijela odlučujuća je temperatura okoline. Normom HRN EN ISO 7730 [10] definirane su optimalne temperature prostora u „tradicionalnim zgradama“, zimi 20-24°C i ljeti 23-26°C, pri čemu navedene temperature zraka i unutarnjih prostora mora osigurati vanjska ovojnica zgrade. Lechner [9] napominje izrazitu važnost i doprinos što većeg stupnja toplinske izolacije toplinskoj ugodnosti prostora. Jednostavno je pravilo za povećanje toplinske ugodnosti: „Što više toplinske izolacije, to bolje“. Kod pasivnih kuća, preporučene temperature u prostoru manje su nego u uobičajenim kućama (18-20°C) [11]. Ovo je moguće uz zadržavanje jednakog ili čak i povećanje stupnja ugodnosti zbog toga što su temperature unutarnjih površina samo malo manje od temperature zraka u prostoru, slika 5.



Slika 5 – Temperatura unutarnjih površina vanjske ovojnice zgrade kod jednakih rubnih uvjeta (vanjska temperatura -5°C i unutarnja temperatura +20°C) pri neizoliranoj (lijevo) i dobro izoliranoj zgradi (desno) [11].

Iskustvo je pokazalo da je ugodnost u prostoru optimalna kada je asimetrija temperature između unutarnjih površina vanjske ovojnice (zidova i prozora) te zraka u prostoru manja od 2,5 K. Kod uobičajenih zgrada ta vrijednost je i do 8 K, između prozora s dvostrukim ostakljenjem i zraka u prostoru, što onda uzrokuje potrebu ugradnje grijaćih tijela ispod prozora. Kako se zrak u prostoru giba zbog razlike u gustoći toplijeg i hladnijeg zraka, prirodno strujanje, u uobičajenim kućama gdje je hladnih površina više, zrak se na njima brzo hladi što uzrokuje njegovo brže gibanje, odnosno čime se smanjuje toplinska ugodnost u prostoru. Također, hladni zrak pri tlu, odnosno podu prostorije, uzrokuje nelagodan osjećaj „hladnih nogu“ [11]. Iako se značajne uštede mogu postići pasivnim korištenjem sunčeve energije kroz zagrijavanje prostora zimi, potrebno je znati da se uz loše projektiranje, potencijalne uštede koje se ostvaruju kroz smanjenje potrebne energije za grijanje, zimi mogu poništiti kroz povećanu potrebu za hlađenjem prostora ljeti. Potrebno je također spomenuti da su prozori i vrata najslabija mjesta na vanjskoj ovojnici zgrade prema vrijednostima koeficijenta prolaska topline, čak i u slučaju da su ugrađeni najkvalitetniji prozori i vrata Uw<0,8 W/m2K. Njihovom nestručnom ugradnjom može se utjecati na doživljaj ugodnosti u prostoru, kroz smanjenu površinsku temperaturu ili povećano strujanje zraka kroz slabo zabrtvljene spojeve. Slika 6 - Površinska temperatura unutarnje površine prozora s različitim vrstama ostakljenja



Slika 6 shematski prikazuje površinsku temperaturu na unutarnjoj površini prozora s različitim vrstama ostakljenja, uz temperaturu vanjskog zraka od -10°C i temperaturu unutarnjeg zraka od 20°C. Iz slike je očigledan doprinos kvalitetnijeg ostakljenja na održanje visoke temperature unutarnje površine stakla što značajno doprinosi osjećaju ugodnosti. Osim toplih površina zidova i prozora za postizanje toplinske ugodnosti, kod pasivnih kuća ventilacijski sustavi s rekuperacijom topline osiguravaju neprekidnu opskrbu svježim zrakom, bez gubitaka topline.

3.2 Značaj kvalitete unutarnjeg zraka Značaj kvalitete unutarnjeg zraka (Indoor Air Quality – IAQ) je vrlo velik u prostorima gdje ljudi provode dulje vremenske periode. Zdravlje i ugodnost korisnika prostora i utjecaj kvalitete zraka na njihovu produktivnost prepoznate su vrijednosti održive gradnje, odnosno održivih zgrada, kakve su i pasivne kuće [12]. Loša kvaliteta unutarnjeg zraka može rezultirati privremenim pogoršanjem te pridonijeti ozbiljnijim dugotrajnim pogoršanjem zdravlja korisnika zgrade. Simptomi koji se povezuju s ložom kvalitetom zraka su glavobolja, umor, nedostatak daha, začepljenje sinusa, kašljanje, kihanje, iritacija očiju, nosa i grla, pa čak i vrtoglavicu i mučninu. U uobičajenim zgradama, kvaliteta unutarnjeg zraka se održava kroz provjetravanje prostora. Provjetravanje može biti namjerno, otvaranjem prozora, ili ugradnjom mehaničkih sustava za ventilaciju. Nenamjerna ventilacija se događa zbog lošeg brtvljenja vanjske ovojnice zgrade (prozori, vrata, različiti proboji), odnosno lošeg izvođenja, a uslijed razlike pritisaka unutarnjeg i vanjskog zraka. U slučaju pasivnih kuća potrebno je, kako je već spomenuto, postići što bolju toplinsku izolaciju vanjske ovojnice. Ova činjenica nužno za sobom povlači i sprječavanje ventilacijskih toplinskih gubitaka kroz vanjsku ovojnicu, odnosno nenamjernih gubitaka zbog lošeg brtvljenja ili lošeg izvođenja, te posljedične kondenzacije vodene pare unutar građevnih dijelova vanjske ovojnice zgrade. Dakle, nužno je postići zrakonepropusnu vanjsku ovojnicu pasivne kuće. Zrakonepropusna vanjska ovojnica bitna je i zbog što većeg iskorištenja topline unutarnjeg zraka prilikom rekuperacije topline kod mehaničke ventilacije, čime se štedi potrebna energija za grijanje prostora. Postoji još jedan razlog za mehaničku ventilaciju, pogotovo u obnovljenim zgradama, povećana zrakonepropusnost vanjske ovojnice (npr. nakon zamjene prozora) logično zahtijeva manje energije za grijanje, ali s druge strane može uzrokovati probleme s vlagom ukoliko ne postoji zadovoljavajuća izmjena zraka u prostoriji, jer se povećava relativna vlažnost zraka. Dakle, izmjena zraka u prostorijama u slučaju pasivne kuće ne samo da postoji (skeptici govore o zagušljivosti i ustajalosti zraka i potrebi otvaranja prozora), već je i nužna za kvalitetnu pasivnu kuću. Loši primjeri neznanja i nekvalitetne izvedbe uzroci su postojanja predrasuda o pasivnim kućama. Dapače, formalna definicija pasivne kuće glasi: „Pasivna kuća je zgrada za koju se toplinska ugodnost propisana normom ISO 7730 može postići samo korištenjem pregrijavanja ili predhlađenja svježeg zraka kojeg je potrebno dovesti kako bi se zadovoljili uvjeti kvalitete zraka propisani normom DIN 1946 bez potrebe za recirkulacijom zraka“. Sama definicija pasivne kuće se dakle fokusira na osiguranje kvalitete unutarnjeg zraka, a svi ostali uvjeti su potrebni kako bi se ona osigurala uz što manju potrošnju energije. Osim osiguranja svježeg zraka, mehaničkim sustavom ventilacije regulira se relativna vlažnost u prostoriji čime se sprječava razvoj gljivica i plijesni, te se filtrira prašina i druge nečistoće iz zraka što zajedno povoljno djeluje i na zdravlje ljudi, smanjujući probleme sa zdravljem i alergijama. Postojeće obiteljske kuće i zgrade bilježe značajan pad relativne vlažnosti zraka tijekom zime, daleko ispod normiranih propisanih zahtjeva, zbog grijaćih tijela koje zagrijavanjem zraka



smanjuju njegovu relativnu vlažnost. U nekim slučajevima čak i prevelika infiltracija zraka kroz vanjsku ovojnicu zgrade nije dovoljna da se relativna vlažnost zraka poveća iznad 30 %. Iako je vanjska vojnica pasivne kuće iznimno zrakonepropusna, visokoučinkovita mehanička ventilacija s povratom topline zadovoljava sve higijenske zahtjeve boravka ljudi uz minimalno korištenje energije za njezino funkcioniranje.

3.3 Buka

Da li je u zgradi buka ili tišina, prije svega ovisi o dobro dimenzioniranoj zvučnoj izolaciji zgrade u odnosu na razinu buke u specifičnom vanjskom okolišu. Osim zvuka iz vanjskog prostora, na razinu ugodnosti utječe i razina buke koja je uzrokovana radom tehničkih sustava unutar zgrade. Kako na indeks zvučne izolacije građevnih dijelova zgrade utječe svaka, pa i najmanja nehomogenost, pukotina, proboj, nedovoljno zabrtvljeni elementi vanjske ovojnice, proizlazi da je u slučaju pasivne kuće razina buke koja dolazi izvana u unutarnjem prostoru manja zbog sloja toplinske izolacije koji je ujedno i apsorber zvuka te zabrtvljenosti vanjske ovojnice. Boljoj zaštiti od buke pridonose i bolji prozori i vrata koji se ugrađuju u vanjsku ovojnicu pasivne kuće. Zvučna izolacija centralnog ventilacijskog sustava i razvodnih cijevi ugrađenih u pasivnu kuću postiže se ugradnjom prigušivača zvuka. Osim prigušivača zvuka potrebno je i prikladno projektiranje sustava kako bi šumovi kod protoka zraka bili što manji, tako da vodovi moraju biti simetrični, putovi kratki i bez nepotrebnih promjena smjera. Uz sve navedene mjere, razina zvučnog tlaka u prostoru ne prelazi 20-25dB(A).

4. KVALITETA IZVOĐENJA PASIVNIH KUĆA Prilikom izvedbe pasivnih kuća veliku pažnju potrebno je posvetiti izgradnji, naročito je bitno posvetiti pažnju izvedbi zrakonepropusne vanjske ovojnice zgrade, spojevima različitih elemenata vanjske ovojnice, kao što su prozori i vrata te spojevima građevnih dijelova zgrade. Kako bi se osigurala potrebna kvaliteta, potrebno je provesti kontrolu projekata procesu projektiranja, kontrolu procesa izgradnje i instalacije tehničkih sustava te tijekom korištenja. Kontrolu, odnosno certifikaciju pasivnih kuća potrebno je provesti u četiri stupnja: kontrola projektanata (njihova osposobljenost posjedovanjem dokaza razini znanja i osposobljenosti) te kontrola projekta, kontrola izvođenja (ugradnja odgovarajućih materijala i proizvoda od strane osposobljenog osoblja), provođenje kontrole izvedenog stanja neposredno prije završetka izvođenja radova u pogledu zrakonepropusnosti vanjske ovojnice, kontrola tijekom korištenja. Zrakopropusnost vanjske ovojnice zgrade može se definirati kao otpor prolasku zraka iz unutrašnjosti zgrade ili ulasku vanjskog, hladnog zraka u unutrašnjost zgrade pukotine, šupljine i druga mjesta koja su nastala nenamjernim propustima, a nikako kroz sustav ventilacije, a ispituje se metodom Blower Door, slika 8. Slika 7 - Blower Door uređaj prilikom ispitivanja prve pasivne kuće u Hrvatskoj (kuća M4 u Bestovju [13]) provedenom u studenom 2011. godine.



Postizanje što bolje zrakonepropusnosti vanjske ovojnice zgrade važno je iz dva razloga, kontrole ventilacijskih toplinskih gubitaka, pri čemu je bitno da se što manje zraka gubi kroz vanjsku ovojnicu, odnosno da se što više zraka provodi kroz sustav za rekuperaciju topline, što utječe i na učinkovitost sustava ventilacije. Drugi razlog je što zrak koji prolazi kroz vanjsku ovojnicu, procuruje kroz vanjsku ovojnicu i sa sobom nosi veliku količinu vodene pare. U trenutku kada se vodena para u sloju toplinske izolacije ohladi na temperaturu zasićenja, ona se kondenzira. Povećanje vlažnosti sloja toplinske izolacije znatno utječe na sama toplinska svojstva. Povećanje udjela vode u toplinskoj izolaciji povećava i koeficijent provođenja topline, što povećava ukupne gubitke topline kroz vanjsku ovojnicu. Povećana vlažnost u sloju toplinske izolacije pogodna je za razvoj gljivica i plijesni, što uzrokuje propadanje ne samo sloja izolacije, nego i propadanje nosive konstrukcije zgrade [14]. Preporuča se provođenje ispitivanja zrakopropusnosti vanjske ovojnice zgrade prije izvođenja završnih radova i samog završetka radova na zgradi. Cilj preporuke je povećanje kvalitete izvođenja radova na zrakonepropusnoj ovojnici zgrade te ispravljanje postojećih grešaka u izvođenju koje su neminovne na što brži i jeftiniji način, dok bi ostvarivanje zrakonepropusnosti nakon završetka radova znatno poskupilo i zakompliciralo postupak otklanjanja nedostataka. U slučaju pasivnih kuća, broj izmjena zraka u prostoru ne smije prijeći vrijednost od 0,6 1/h (0,6 izmjena zraka u prostoriji) pri razlici tlakova od 50 Pa ispitivano metodom Blower Door, pri čemu je potrebno naglasiti da je higijenski minimum 0,5 izmjena zraka.

5. ZAKLJUČAK Pasivne kuće su zgrade u kojima je dokazana povećana toplinska ugodnost zimi i ljeti u odnosu na uobičajene kuće. Uz pretpostavku interdisciplinarnog projektiranja vanjske ovojnice i ugrađenih tehničkih sustava te kvalitetnog izvođenja, u pasivnoj kući se postižu jednakomjerne operativne temperature, vrlo mala asimetrija temperature prostora, nema osjećaja strujanja zraka, odnosno propuha kroz vanjsku ovojnicu. Osiguran je dovod svježeg i kvalitetnog zraka u unutarnji prostor, koji zbog filtriranja sadrži puno manje štetnih čestica i CO2 nego što je to slučaj u uobičajenim kućama, što pasivne kuće čini posebno prihvatljivima za ljude s alergijama. Ovim radom je prikazana kvaliteta pasivne kuće kao oblika stanovanja koji više nije daleka budućnost nego postaje sadašnjost u gradnji obiteljskih kuća, stambenih pa čak i poslovnih zgrada, ne samo u Europi nego i u Hrvatskoj. Prikazane su prednosti pasivne kuće u odnosu na klasičnu gradnju te su uz to razjašnjene nedoumice koje postoje u javnosti oko pasivnih kuća. Iako je početna investicija u pasivnu gradnju nešto veća, ukupni naknadni troškovi bit će znatno manji u usporedbi s troškovima koji su potrebni u slučaju klasične gradnje. Osiguranje kvalitete izgradnje pasivne kuće postiže se ukoliko se slijedi nekoliko jednostavnih pravila. Holističko projektiranje postaje standard, te je neizbježno kod projektiranja niskoenergetskih i pasivnih zgrada. Potrebno je unaprijed promišljati detalje



kako bi se izbjegli problemi i improvizacija prilikom izvođenja, jer vrijedi pravilo da improvizacija često rezultira problemima. Izvođenje radova mora biti maksimalno precizno i odgovorno bez iznimaka, te ga je potrebno povjeriti iskusnim i obrazovanim radnicima koji razumiju posljedice nemarne ili loše gradnje te koristiti kvalitetne proizvode primjerene za specifičnu upotrebu.

LITERATURA [1] Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske, Narodne novine 130/09 [2] Ž. Hrs Borković, i drugi, Vodič kroz energetski efikasnu gradnju; Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb 2005. [3] Directive 2010/31/EU of the European Parliament and of the Council of 19 May 2010 on the energy performance of buildings (recast), Official Journal of the European Union L153/13-35 [4] D. Mikulić, B. Milovanović, D. Kolić, A. Sokačić, T. Šimunović, Environmental Impact of Improving Energy Efficiency of Buildings, Sustainable Construction Materials and Technologes, Zachar, J; Claisse, P; Naik, T.R.; Ganjian, E. (ur.), Ancona: UWM Center for By-Products Utilization, 2010. 1183-1191 [5] H. Kaan, I. Strom, C. Boonstra, Passive Houses Worldwide:International Developments, 10th international passive house conference, pp. 235-242, 2006. [6] Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama, NN 110/08, 89/09 [7] J. Hazucha, Obnova zgrada socijalnog stanovanja - Smjernice za obnovu kompleksa, „PASS-NET“ IEE projekt, 2010. [8] B. Steinmüller, Reducing Energy by a Factor of 10 Promoting Energy Efficient Sustainable Housing in the Western World, Centre for Sustainability Management, 2008. [9] M. Zbašnik Senegačnik, Pasivna kuća, SUN ARH Zagreb, 2009. [10] HRN EN ISO 7730:2008, Ergonomija toplinskog okoliša -- Analitičko utvrđivanje i tumačenje toplinske udobnosti uporabom izračuna PMV i PPD indeksa i lokalnih toplinskih kriterija udobnosti [11] N. Lechner, Heating, Cooling, Lighting: Design Methods for Architects, John Wiley & Sons, Inc, 2001. [12] L. Haselbach, The Engineering guide to LEED - New construction: Sustainable construction for engineers, McGraw Hill, 2008. [13] Lj. Miščević, Passive Energy Standard in Building as a Perspective of Sustainable Development - First Passive Houses in Croatia, 14th Forum Cro. Energy Day, HED, Zagreb, I, 2005., pg 117-126 [14] B. Milovanović, N. Štirmer, I. Banjad Pečur, Važnost kvalitete izvedbe zgrada u svjetlu zahtjeva energijske učinkovitosti, Kvaliteta i društvena odgovornost, Drljača, Miroslav (ur.), Solin: Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, pp 161-175, 2012.

THE PASSIVE HOUSE IMPROVEMENT IN HOUSING QUALITY

Summary In this age of increased energy prices and emission excesses, efficient energy use is becoming more and more important. Through implementation of the Passive House concept, a considerable energy saving can be obtained, in comparison with business as usual, together with significant CO2 reductions. For this reason, the Passive House approach has been recognized as the sensible way forward by the European Commission and building professionals. A Passive House is an energy-efficient building which also has substantial non-energy benefits. Airtightness makes possible a high level of control over indoor air quality, since the building is mechanically ventilated, independently of weather conditions. High-quality air is brought in under precise control and balance, while poor-quality, uncontrolled air is kept out. If desired, the ventilation system can be equipped with a high-quality filter, so allergens and other particulates are removed – so the indoor air can be cleaner than the outdoor air. A superior level of insulation and high-performance windows help ensure a uniformly high level of comfort. The interior surfaces of the building are close to room temperature by design, which, coupled with high-quality windows, reduces the intrusion of outdoor noise, resulting in more comfort for the residents. The Passive House standard fundamentally consists of three elements: an energy limit, a quality requirement, and a defined set of preferred Passive Systems which allow the energy limit and quality requirement to be met cost-effectively. Keywords: Energy efficiency, housing quality, construction quality, Passive House Standard


Vedran Mudronja

VEDRAN MUDRONJA Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu [email protected]

ŠTO SMO NAUČILI OD GURUA KVALITETE?

Pregledni rad / Review paper Sažetak Današnje poimanje kvalitete rezultat je interakcije učenja i filozofija određenog broja velikih imena, tzv. gurua kvalitete, koji su obilježili pokret za kvalitetu u posljednjih 80-tak godina. U radu su navedene kratke crte iz života gurua kvalitete, pri čemu je posebna pažnja posvećena njihovim najpoznatijim izrekama i načelima. Hoće li svijet ikada više imati ovakva „svjetska imena“ na području kvalitete? Što bi se još novog ili revolucionarnog na području upravljanja kvalitetom moglo dogoditi u budućnosti? Ključne riječi: gurui kvalitete, upravljanje kvalitetom.

1. UVOD U proteklih 80-tak godina razvoja funkcije kvalitete, ako za početak prihvatimo Shewhart-ovo održavanje izobrazbi iz područja statističkih metoda kontrole kvalitete 1930. godine, svijetom je na tom području dominirala nekolicina velikih imena koje s pravom možemo nazvati guruima kvalitete. Oni su svojim radom, učenjem i opravdano stečenim autoritetom obilježili svijet kvalitete. Njihovim dolascima na predavanja diljem svijeta davan je ogroman značaj i uvažavanje. Sjetimo se publiciteta koji je izazvao japanski stručnjak kvalitete Shigeo Shingo prilikom posjete bivšoj državi. Kratke crte iz života gurua kvalitete navedene su u sljedećem poglavlju. Pri tome je posebna pažnja posvećena njihovim najpoznatijim izrekama i načelima. Slagalicom, odnosno logičkom kompozicijom njihovih izreka može se u svakoj prilici utvrditi ispravan pristup upravljanju kvalitetom. Možda bi neki drugi autor naveo neka druga imena, oduzeo ili dodao nekoga, ali su gurui kvalitete koji se navode u nastavku najviše traga ostavili na autora u njegovom dugogodišnjem bavljenju kvalitetom. Pored gurua kvalitete opisan je u kratkim crtama i rad Boba Galvina koji je zaslužan za lansiranje metodologije „Six Sigma“, o kojoj se u zadnjih dvadesetak godina najviše govori kada je o kvaliteti riječ.


Vedran Mudronja

2. VELIKA IMENA U POVIJESTI POKRETA ZA KVALITETU

2.1. Walter Andrew Shewhart Walter Andrew Shewhart je rođen 18.03.1891. godine u New Cantonu, Illinois, SAD, a umro je 11.03.1967. godine u Troy Hills, New Jersey, SAD. Shewhart je diplomirao i magistrirao na University of Illinois, a doktorirao na University of California 1917. godine. Od 1918. do 1924. Shewhart je radio kao inženjer u Western Electric i Bell Telephone Laboratories, a kasnije u War Department UN. Shewhart je prvi počasni član ASQ.

Poznat kao otac statističkih metoda kontrole kvalitete Shewhart je uspješno kombinirao statistiku, inženjerstvo i ekonomiju, te je iskoristio statističku teoriju za potrebe industrije. Smatra se da je Shewhart pokrenuo profesiju kvalitete. Započinje s održavanjem izobrazbi iz područja statističkih metoda kontrole kvalitete 1930. godine. Njegova najznačajnija knjiga iz 1931. Economic Control of Quality of Manufactured Product smatra se najpotpunijim i najdetaljnijim objašnjenjem osnovnih principa statističkih metoda kontrole kvalitete.

Shewhart je 1939. objavio knjigu Statistical Method From the Viewpoint of Quality Control u kojoj prvi puta raspravlja o konceptu rješavanja problema, koji je s vremenom postao osnova za ciklus poboljšavanja kvalitete PDCA. Shewhart je na području kvalitete najpoznatiji po razvoju i primjeni tzv. Shewhartovih kontrolnih karata. Te karte se u nepromijenjenom obliku koriste dan danas i predstavljaju temelj statističkog praćenja procesa. Shewhart je također zapamćen po svom iskrenom interesu za posao i brigu za druge. „Kao čovjek, bio je nježan, otmjen, nikad uzrujan, uvijek dostojanstven“ rekao je Deming , koji je upoznao Shewharta u Western Electric-u i smatrao ga svojim mentorom. „Poznavao je razočarenja i frustracije, budući da mnogi autori na području matematičke statistike nisu shvaćali njegovo gledište.“

2.2. Kaoru Ishikawa

Kaoru Ishikawa rođen 13.07.1915. godine u Tokiju, gdje je i umro 16.04.1989. godine. Diplomirao je i doktorirao iz filozofije na području kemijskog inženjerstva na Sveučilištu u Tokiju. Ishikava je umro 1989. godine ali njegov rad i naslijeđe živi dalje. 1993. godine ASQ je utemeljio Ishikawa Medal. Ta godišnja nagrada prepoznaje pojedince ili timove čiji je rad imao pozitivan učinak na ljudsku stranu kvalitete.


Vedran Mudronja

Vjeruje se da je Ishikawa odigrao ključnu ulogu u strateškom razvoju japanske kvalitete. On je bio pionir kvalitete u Japanu i u velikoj mjeri je zaslužan za provođenje ranih Demingovih i Juranovih izučavanja o pristupu poboljšanju kvalitete, namijenjene posebno Japancima. U tom kontekstu posebice se ističe Ishikawin doprinos uvođenju i omasovljavanju tzv. krugova kontrole kvalitete, koji su imali i imaju nedvojbeno presudan značaj u naporima poboljšavanja kvalitete japanske proizvodnje i proizvoda. Početak krugova kontrole kvalitete datira od 1962. godine, a zamisao je proizašla iz Ishikawinog vjerovanja kako svi zaposlenici moraju biti uključeni u timove za poboljšanje kvalitete s ciljem povećavanja sposobnosti individualnih radnika i poboljšavanja radnih procesa. Ishikawa je vjerojatno najpoznatiji po Ishikawa dijagramu također poznatom kao dijagram „riblja kost“ ili dijagram uzrok-posljedica. Taj dijagram je jedan od 7 temeljnih alata kvalitete.

Međutim, Ishikawa je postigao puno više od razvijanja koncepta „riblje kosti“. Ishikawa ja za svoj doprinos japanskoj i svjetskoj kvaliteti 1988. godine dobio Walter A. Shewhart Medal. Ishikawa je napisao 647 članaka i 31 knjigu, uključujući i dvije prevedene na engleski: „Introduction to Quality Control“ i „What is Total Quality Control? The Japanese Way“. Poznate su Ishikawine riječi [1]:

• “Neuspjeh je sjeme uspjeha.“ • “Kompanije postoje u društvu kako bi zadovoljile ljude u tom

društvu.“ • “Kompanija nije ni bolja ni gora od zaposlenika koje ima.“

Juran je 1989. godine napisao [2]: „Toliko se toga može naučiti proučavajući kako je dr. Ishikawa uspio postići toliko u toku jednog života. Po mojem mišljenju, on je to učinio primjenjujući svoje prirodne darove na primjeran način. Bio je posvećen služenju društvu više nego sam sebi. Njegov nastup je

bio skroman, a to je izazivalo suradnju drugih. On je slijedio svoje vlastito učenje osiguravajući činjenice i izlažući ih strogim analizama. On je bio potpuno iskren, a rezultat je bilo potpuno povjerenje.“

2.3. William Edwards Deming

William Edwards Deming rođen je 14.10.1900. godine u Sioux City, Iowa, a umro 20.12.1993. godine u Washington DC. Deming je 1928. godine doktorirao iz matematičke fizike na University of Yale. Pet godina nakon rata, u lipnju 1950. godine, Deming je otputovao u Tokio kako bi Japance poučavao statističkim metodama na poziv Saveza japanskih znanstvenika i inženjera (JUSE). Do 1980. godine Deming je 18 puta posjetio Japan. Te godine NBC je prikazao njegov dokumentarac “Ako može Japan, zašto ne možemo mi? “ kojim je Deming usmjerio pažnju

Amerikanaca na jaz između japanske i američke kvalitete proizvoda. Japanci i dan danas štuju Deminga kao jednog od bogova Japana. Ako se izuzme Douglas McArthur, Deming je bio najslavniji i najnagrađivaniji Amerikanac u Japanu u poslijeratnom


Vedran Mudronja

razdoblju. Japanski car je 1960. godine nagradio Deminga jednom od najviših japanskih odlikovanja. Već daleke 1950. godine JUSE je u znak prijateljstva i poštovanja prema Demingu ustanovio svjetski uvaženu nagradu za kvalitetu (izvrsnost) „ Deming Prize“. 1982. godine Demnig je u knjizi „Quality, Productivity and Competitive Position“ prvi put obznanio 14 načela za menadžment koji, kako je rekao, imaju jedan cilj: „Omogućiti ljudima da rade s veseljem.“ Deming se istaknuo u naglašavanju uloge upravljanja u postizanju kvalitete. Istaknuo je da je oko 15% loše kvalitete zbog radnika, a ostatak od 85% je zbog lošeg upravljanja. Po njegovom mišljenju menadžeri bi trebali uključiti zaposlenike u rješavanje problema kvalitete, a ne ih samo kriviti za lošu kvalitetu.

Prije smrti ostavio je svijetu svoju posljednju knjigu „The New Economics“. Po mišljenju Deminga, menadžment je rastao kao da je pao sa Marsa. Bez teorije, bez ikakve spoznaje o tome što jednoj zemlji treba. Svatko je shvaćao što i kako raditi na svoj način. „Oni ne rade pogrešno. Oni ne znaju drugačije. Kako bi to uopće i mogli znati?“. [3] Gubici nastaju uslijed načina na koji se rukovodi. Menadžment je kreator nepotrebne papirologije i mnoštva izvješća koja odvraćaju pažnju od onoga što je suština rada organizacije. Deming je stalno ponavljao da se kvaliteta ostvaruje pomoću ljudi, odnosno

da kvaliteta ovisi o tome kako se radi s ljudima. Tvrdio je da menadžment nije receptura. To je znanstveni pristup koji se može savladati samo učenjem. Demingova „nova filozofija“ je sadržana u tzv. „sustavu temeljnih znanja“, a to su: razumijevanje i poštivanje sustava, spoznaja o varijacijama, teorija znanja i psihologija. Demingove poznate izreke u tom smislu su: “Ne postoji zamjena znanju. ” “Posao menadžmenta nije nadgledanje nego vodstvo. ”

Deming tvrdi da je postojeći način rukovođenja još 1930-tih godina pokazao svoju zabludu. Zašto je to i dan danas tako Deming u velikoj mjeri pripisuje poslovnim školama i konsultantima. Iako se Deming povezuje s ukupnim upravljanjem kvalitetom (Total Quality Management - TQM) on nije niti koristio niti tolerirao korištenje tog termina. Za njega TQM nije uspio zbog nedostatka dobro razvijene filozofije. Deming je tumačio kako se ne može uspjeti površnim radom. Konsultanti su neprestano nudili brze

uspjehe. Zbog stalnog nuđenja brzih i jednostavnih rješenja mnogi napori su neuspjeli da bi na kraju TQM bio proglašen promašajem. Demingovo ime danas vjerojatno najčešće spominjemo u kontekstu tzv. Demingovog kruga poboljšavanja kvalitete PDCA (Plan-Do-Check-Act ), kojeg je on promovirao 1950. godine u Japanu, a koji je bio nadogradnja Shewhartova kruga iz 1939. godine. Poznate Demingove riječi su [2]:

• “Kvaliteta je svačija odgovornost.” • “Nije dovoljno u radu dati sve od sebe. Moramo znati što učiniti, a tek

potom dati sve od sebe.” • “Greške nisu besplatne. Netko ih napravi i bude nagrađen za to.”


Vedran Mudronja

2.4. Joseph Moses Juran

Joseph Moses Juran je rođen 24.12.1904. godine u Braili, Rumunija, a umro je u New Yorku 28.02.2008. godine. U svojoj ranoj akademskoj karijeri Juran se nije isticao na području kvalitete. Naporno je radio kako bi pomagao u uzdržavanju svoje obitelji. 1924. završio je studij na University of Minnesota kao elektro-inženjer i s inženjerskim zvanjem započeo raditi u Western Electric- u. Juran 1935. godine diplomira pravo na Loyola University Chicago School of Law i iste godine objavljuje svoj prvi rad iz kvalitete u

poznatom časopisu Mechanical Engineering. Nije se nikada bavio pravom. Nakon rata počinje s konsultantskim aktivnostima iz područja kvalitete. 1951. godine izdano je prvo izdanje Juranove knjige „Quality Control Handbook“ („Juran's Quality Handbook“), koja učvršćuje Juranovu reputaciju autoriteta na području kvalitete. Od tada pa do kraja svog života Juran je prihvaćen kao cijenjeni konsultant, predavač, autor i vođa na području upravljanja kvalitetom. Juran je, upravo zahvaljujući navedenoj knjizi, bio i na ovim prostorima vrlo poznat, uvažavan i proučavan. Za mnoge stručnjake je knjiga „Quality Control Handbook“ bila „biblija“ za prosudbe o kvaliteti.

Juran je, pored Deminga, također 1950-tih godina boravio u Japanu da s Japancima podijeli svoje znanje o kontroli kvalitete. Ovi boravci Deminga i Jurana u Japanu snažno su utjecali na japanske industrijalce i njihov novi način upravljanja kompanijama. Od tada Japan postaje središte iz kojeg se pokret kvalitete počeo širiti svijetom. Juran se vjerojatno najviše spominje u kontekstu tzv. Juranove trilogije, odnosno filozofije koja ističe tri komponente upravljanja kvalitetom: planiranje, kontrolu i poboljšanje. Za Jurana kvaliteta, odnosno poboljšavanje kvalitete, u prvom

redu ovisi o menadžmentu, ljudima i ljudskim interakcijama. Po njemu svi problemi imaju temeljni uzrok: otpornost na promjene ili kulturološku otpornost. Umjesto fokusiranja na statističku stranu Juran je želio obuhvatiti ljudsku stranu kvalitete. Juran je u velikoj mjeri zaslužan za popularizaciju Paretovog principa koji je on primijenio na kvalitetu. Tumačio je da 80% problema dolazi iz 20% izvora, te se upravljanje treba koncentrirati na tih 20%. Zanimljivo je Juranovo mišljenje o normama ISO 9000. 1994. godine Juran je izjavio [4]: „Norme ISO 9000 daju čvrsto naslutiti da ako ste certificirani problemi vaše kvalitete su gotovi. To jednostavno nije točno. Ako imate ISO 9000 ili ne vi morate imati stalno poboljšavanje kvalitete. To je moja poruka Europljanima.“ On smatra da postoji ozbiljan rizik da će, unatoč svim naporima, propagandi i organizacijama koje su se obogatile na tom području, cijela stvar propasti. Tvrtke će uvidjeti da nema smisla trošiti novac na ove certifikate, jer im sustav ISO 9001 ne pomaže u održavanju vodeće kvalitete.


Vedran Mudronja

“Doprinio sam novoj znanosti: Upravljanje za kvalitetu“ rekao je Juran u svom posljednjem intervju za Quality Progress 2004. „U to vrijeme nisam shvaćao da doprinosim, ali kad pogledam unatrag vjerujem da će me po tome pamtiti nakon što me više ne bude.“ Među brojnim Juranovim izrekama mogu se izdvojiti sljedeće [5]:

• “U SAD-u oko trećine onoga što radimo sastoji se od ponavljanja prethodno učinjenog posla.“

• “Kvaliteta je podobnost za uporabu.” • “Bez standarda ne postoji logičan temelj za odlučivanje ili djelovanje.” • “Promatrajući mnoge kompanije na djelu nisam u mogućnosti ukazati niti na jedan slučaj

gdje su zadivljujući rezultati postignuti bez aktivnog i osobnog vodstva višeg menadžmenta.”

2.5. Philip Bayard Crosby

Philip Bayard Crosby rođen 1926. u Weelingu, Zapadna Virginia, a umro u Winter Parku, Florida, 2001. godine. Crosbyjevo bavljenje kvalitetom počinje 1952. godine, pri kraju njegove vojne službe u Koreji. U narednih 50 godina on postaje široko poznat u poslovnim krugovima diljem svijeta. Uz podužu listu postignuća Crosby je možda najpoznatiji zbog promoviranja koncepta „nula nesukladnosti“ (Zero Defect – ZD).

Koncept je imao velik broj kritičara koji su tvrdili da je ZD nemoguće postići i da bi troškovi njegovog postizanja bili previsoki. No, Crosby je vjerovao da je to mišljenje bilo temeljeno na

zabludi [2]: “Je li razumno očekivati od ljudi da budu savršeni?....Vjerojatno ne. ZD nema veze sa savršenstvom. ZD znači: Radi sukladno sa zahtjevima na koje si pristao i učini to kako treba prvi put i svaki put.“ Crosby je proveo 14 godina u International Telephone and Telegraph (ITT) kao potpredsjednik zadužen za kvalitetu. 1979. godine Crosby objavljuje svoje hit djelo “ Quality is free“ u kojem dominira 14 koraka za poboljšavanje kvalitete. Iste godine izabran je za 30. predsjednika ASQ,

te napušta ITT i osniva Philip Crosby Associates (PCA). Pet godina kasnije objavljuje drugo hit djelo „Quality whitout tears“ gdje sažima ulogu menadžmenta u stvaranju organizacije orijentirane na kvalitetu. Crosby je u raspravama često iskazivano mišljenje da kompanije uvođenjem TQM-a i ISO 9001 ostvaruju samo nekoliko rezultata uz ljutite zaposlenike. U svom stilu je govorio [6]: „To se moglo i očekivati. Nešto što je izgrađeno na pijesku ne može sve podnijeti. TQM i ISO 9001 su za upravljanje kvalitetom isto što i bendžo za klasičnu muziku. Trebamo imati filozofiju a ne hrpu procedura i tehnika“. Poznate su Crosby-jeve riječi [6]: „Vi kao menadžeri imate obvezu zahtijevati kontinuirana poboljšanja kvalitete od vaše operative, bili vi u računovodstvenom poslu ili u prodavaonici strojeva. Imate obvezu pružiti promišljeno i maštovito vodstvo. Što pružite, to ćete dobiti nazad.“


Vedran Mudronja

„Dobre stvari se događaju jedino kada su planirane, loše stvari se događaju same od sebe.“ Crosby je zadržao svoje istaknuto mjesto u svijetu kvalitete sve do svoje smrti 2001. godine. Njegova učenja su došla do vodećih ljudi u nekim od najznačajnijih kompanija u svijetu, uključujući General Motors, Motorolu, Xerox, Hewlett Packard. Pamtiti ćemo Crosby-ja i po sljedećim izrekama [2]:

• „Kvaliteta je besplatna. Nije dar, ali je besplatna. Stvari loše kvalitete su skupe – svi postupci koji utječu na kvalitetu ne provode se pravilno prvi put i svaki put.“

• „Zašto potrošiti sve ovo vrijeme pronalazeći, popravljajući i boreći se s problemom kada se on može spriječiti u začetku.“

• „To nije ono što nađeš, nego što poduzimaš u svezi onoga što nađeš.“ • „Upravljanje kvalitetom je potrebno jer ništa više nije jednostavno, ako je uistinu ikada i

bilo.“ • „Kupac zaslužuje da primi točno što smo obećali proizvesti - čistu sobu, vruću šalicu

kave, neporozno kućište, put na mjesec na krilima od leteće paučine.“

2.6. Armand Vallin Feigenbaum

Armand Vallin Feigenbaum rođen je 1922. godine u mjestu Whelling, West Virginia. Feigenbaum je jedan od prvih pravih svjetskih profesionalaca na području kvalitete. 1937. godine započeo je svoju karijeru u kompaniji General Eletric (GE) kao menadžerski pripravnik, a 1958. je promaknut na razinu izvršnog direktora u sjedištu GE u New York-u. Na toj poziciji značajno je pridonosio razvoju proizvodnih procesa i naporima u poboljšavanju kvalitete kompanije širom svijeta. Za vrijeme rada u GE Feigenbaum je diplomirao strojarstvo na Union

Colege Schenectady, New York, te magistrirao strojarstvo i doktorirao iz ekonomije na Massachusetts Institute of Technology . Kao priznanje za njegova rana postignuća, ASQ je uveo medalju s njegovim imenom koja prepoznaje mlade profesionalce u području kvalitete koji su postigli prepoznatljiva dostignuća.

Kada se govori o „ukupnom upravljanju kvalitetom“ (Total Qality Management - TQM) tada se mora napraviti poveznica s Armand-om V. Feigenbaum-om. On je 1951. godine lansirao pojam „ukupna kontrola kvalitete“ (Total Quality Control - TQC) koji je kasnije prerastao u TQM. Komercijalni uspjeh TQM-a je neosporan u svjetlu velikog broja zagovornika TQM-a u globalnoj poslovnoj zajednici, iako je taj koncept bio tiho kritiziran od nekih svjetskih autoriteta na području upravljanja kvalitetom.

Tijekom svoje 31-godišnje karijere u GE, Feigenbaum je radio 2 godine i kao predsjednik ASQ. Za vrijeme obnašanja te funkcije je 1961. godine objavio svoju najprodavaniju knjigu Total Quality Control. Knjiga je do danas imala preko 40 izdanja i prevedena je na mnoštvo svjetskih jezika, te predstavlja temelj Feigenbaum-ovih doprinosa kvaliteti. Feigenbaum definira TQM kao [7]:


Vedran Mudronja

“TQM je efikasan sustav za integraciju napora različitih grupa u organizaciji glede razvoja kvalitete, održavanja kvalitete i poboljšavanja kvalitete u cilju provođenja proizvodnje i usluge na ekonomičnijim razinama koje vode do potpunog zadovoljstva kupaca.“ Čak i danas u dubokoj starosti Feigenbaum nastavlja s promocijom koncepta ukupnog upravljanja kvalitetom radeći sa svojim bratom Donaldom u njihovoj kompaniji General Systems Co. Među poznatim izrekama Feigenbaum-a izdvajamo:

• “Važna značajka dobrog programa kvalitete je da on kontrolira kvalitetu na izvoru.“ • „Svatko u organizaciji mora vjerovati u kvalitetu“. 2.7. Genichi Taguchi

Genichi Taguchi rođen je 01.01.1924. u Tokamachi, Japan. Taguchi je započeo sa studijem tekstilnog inženjerstva radi obiteljskog obrta izrade kimona. Međutim, rat ga je odveo u Institute of the Imperial Japanese Navy. Poslije rata dolazi u doticaj s eminentnim statističarem Matosaburo Masuyamom koji ga je zainteresirao za DOE. U Institute of Statistical Mathematics i Electrical Communications Lab. Taguchi provodi 12 godina u izučavanju statističkih metoda povezanih s kvalitetom i

pouzdanošću. Taguchi je doktorirao 1962. godine na Kyushu University a 1964. godine zapošljava se kao profesor na Aoyama University. U više navrata posjećuje Bell Telephone Laboratories gdje na predavanjima iznosi svoje ideje koje prihvaća Ford, Xerox i ITT. Do 1982. godine Taguchi je bio savjetnik Japanese Standards Institute i izvršni direktor American Supplier Institute. Taguchijeve ideje su u početku imale velik broj kritičara, posebice od strane konvencionalnih statističara. Poznat je po ortogonalnim eksperimentima i tzv. robustnom dizajnu, ali svakako najviše po Taguchi-jevoj funkciji gubitaka.

Taguchi je procijenio da je 80% svih nesukladnosti uzrokovano dizajnom, te da naglasak na kvalitetu treba biti u fazi projektiranja. On je pristalica robustnog dizajna, odnosno dizajna koji rezultira proizvodom koji se može izraditi u širokom rasponu proizvodnih uvjeta. Taguchi-jeva funkcija gubitaka i općenito njegova fiozofija tada nije bila dobro ni shvačena ni prihvaćena. Danas je to prevladavajuća filozofija i temeljno načelo moderne industrijske proizvodnje posebice u kontekstu poboljšavanja kvalitete i s tim u vezi

odgovarajućeg smanjivanja troškova proizvodnje. Poznata je Taguchi-jeva maksima [7]: "Kvaliteta proizvoda je minimum gubitaka za društvo na koji utječe proizvod od trenutka njegove isporuke".

2.8. Robert William Galvin Robert William „Bob“ Galvin rođen je 9.10.1922. u Marshfieldu, Wisconsin, a umro je 11.10.2011. Bob Galvin je bio sin osnivača Motorole Paula Galvina i radio je u Motoroli od 1940. godine, a kao izvršni direktor od 1959. do 1986. godine.


Vedran Mudronja

Galvin je, osim formalne obuke za upravljanje kompanijom, radio na radnim mjestima nižih razina gdje je gradio radno iskustvo uz pomoć starijih zaposlenika. Početkom 1980-tih godina Galvin, zajedno sa svojim inženjerom B.Smith-om, te uz savjetovanje s D. Shainin-om, u nastojanju da poboljša kvalitetu uvodi sustav Six Sigma. Navodi se da je zahvaljujući sustavu Six Sigma 1987. godine vrijednost dionice Motorole skočila od 0,89 na 6,10 dolara. Radi evidentnih uspjeha Motoroli se 1989. godine po prvi put dodjeljuje Malcolm Baldrige National Quality Award. Galvin nije bio „one-man show“. Umjesto toga, Galvin održava radnu kulturu u kojoj se menadžeri na svim razinama potiču da razvijaju osjećaj vlasništva i pripadnosti kompaniji, te spremnost da se uključe u otvorene rasprave. Galvin je osjetio da je ključ za dugoročni prosperitet Motorole učinkovito služenje svojim kupcima, zaposlenicima, dioničarima i zajednici. Prema svakom zaposleniku treba se ophoditi s dostojanstvom, održavati otvoreno i iskreno ozračje u kojem se zaposlenicima pruža prilika oslobađanja maksimuma potencijala i razvoja osjećaja jedinstva s Motorolom.

3. ZAKLJUČAK

Ugodno je promatrati ovu povijesnu fotografiju. Ne samo povijesnu, već vrlo vjerojatno i neponovljivu. Hoće li svijet ikada više imati ovakva „svjetska imena“ na području kvalitete? Iako su se u pogledima na određene pojave u sustavima upravljanja kvalitetom ponekad i razlikovali njihova je ostavština za kvalitetu impozantna. Možda se pod utjecajem aktualne svjetske krize i recesije uvlači i doza pesimizma u ovaj tekst, ali

pitamo se što bi se još novog ili revolucionarnog na polju upravljanja kvalitetom moglo dogoditi u budućnosti. Kako se kvaliteta snalazi u svijetu rastuće pohlepe i trke za profitom? Hoće li kvaliteta izdržati u tom ratu koji ugrožava temeljnu odrednicu kvalitete – čovjeka? Financijski moćnici danas vladaju svijetom. Kreditni rejtinzi postaju sudbonosno pitanje nacija – država. Deming je u uvodu knjige The New Economics napisao [8] „da su nas ekonomisti učili da će nam konkurencija riješiti probleme. U stvarnosti, a to sada vidimo, konkurencija ima razarajući utjecaj. Ono što nam treba je suradnja i prijelaz na novi način upravljanja.” Da li je ovakvo Demingovo razmišljanje utopističko? Dugi niz godina svijet se divio Japancima i njihovim uspjesima na području kvalitete. Kaizen je bio pojam o kojem se najčešće raspravljalo uz nastojanje prenašanja filozofije i metoda kaizena na Zapad. Zapaženi rezultati u tom smislu nisu postignuti ponajviše radi kulturoloških razlika. Japanci su previše odani svom poslu, radišni, ništa im nije teško. Ishikawa je to tumačio učenjem


Vedran Mudronja

japanskog (kineskog) pisma. Kinesko pismo je jedno od najtežih pisanih sustava u svijetu kojim mladi Japanci ovladavaju uz ogroman rad i trud. Tako naporan rad u ranoj mladosti postaje odrednica karaktera tog (tih) naroda. Japanska iskustva o upravljanju i poboljšavanju kvalitete uglavnom su bila povezana s iskustvima Toyote. Toyota je postala i bila dugo svjetska referencija za kvalitetu. Da li je to još uvijek tako? Sjetimo se propusta u kvaliteti koji su se nedavno dogodili. Toyotina reputacija je tim propustima ipak značajno okrznuta. Trka za profitom ubire svoj danak i kod najjačih, mlađi Japanci mijenjaju svoj pogled na svijet i nastoje „pobjeći“ od japanskog stila življenja. Prije dvadesetak godina konačno smo dobili i jednu referenciju kvalitete na Zapadu – Motorolu. O poslovnim uspjesima Motorole i uspjesima projekta Six Sigma sve je poznato. Uspjeh Motorole treba pripisati isključivo glavnom menadžeru Bobu Galvinu. Deming je u tom kontekstu u knjizi The New Economics napisao[8]: „Postaviti nekoga za potpresjednika tvrtke zaduženog za kvalitetu biti će razočaravajuće i flustrirajuće. Samo vrhovno rukovodstvo može biti odgovorno za kvalitetu. Kvaliteta se ne može delegirati.“ Bob Galvin je umro prije nekoliko mjeseci. Što je danas s Motorolom? Tvrtka se ponovno našla u velikim poslovnim dubiozama. Može li se razmišljati o tome da će tvrtka biti uspješna na duge staze ako glavni menadžer ujedno ima i značajne vlasničke udjele? Sjetimo se da je Bob Galvin bio sin osnivača Motorole. Vjerojatno i iskustva Toyote potkrepljuju ovakvo razmišljanje. Biti ćemo svjedoci i u budućnosti tvrtkama koje bljesnu i izazivaju svjetsku pažnju a potom se ugase. Sve je i sve će biti u rukama menadžera. Menadžera koji znaju. Deming je rekao: “Ne postoji zamjena znanju. ” Možemo dodati - od razine tvrtke do razine države. Juranova zapažanja u tom smislu su bila: “Promatrajući mnoge kompanije na djelu nisam u mogućnosti ukazati niti na jedan slučaj gdje su zadivljujući rezultati postignuti bez aktivnog i osobnog vodstva višeg menadžmenta.” U tom smislu Crosby je izjavio[6]: „Vi kao menadžeri imate obvezu zahtijevati kontinuirana poboljšanja kvalitete od vaše operative, bili vi u računovodstvenom poslu ili u prodavaonici strojeva. Imate obvezu pružiti promišljeno i maštovito vodstvo. Što pružite, to ćete dobiti nazad.“ Ili, kako je znao govoriti Shigeo Shingo: „Radnike ne treba otpuštati nego motivirati. Otpuštati samo one koje nije moguće motivirati.“ Motivacija radnika je često nepremostiv problem. Prisjetimo se da najčešći odgovor radnika na upit konsultanta da li je obavio određenu zadaću u cilju uvođenja sustava upravljanja kvalitetom i sl. glasi: „Nisam imao vremena!“ Shigeo Shingo je u svoje vrijeme odgovarao: „Imat ćete vremena kada umrete ili kad vam kompanija propadne.“ Završimo s Demingom [8]: „Tvrtka može imati najbolje inženjere i najboljeg komercijalistu u državi, ali ako oni ne funkcioniraju zajedno kao jedan sustav, ta će tvrtka izgubiti bitku u nadmetanju s tvrtkom koja upošljava daleko manje stručne ljude, ali zato ima dobro rukovođenje. Posao menadžmenta nije nadgledanje nego vodstvo“.

LITERATURA [1] Watson, G. H. The Legacy of Ishikawa, Quality Progress, April 2004, pp. 54 – 57. [2] QP Staff. Guru Guide, Six thought leaders who changed the quality world forever, Qality Progress, November 2010, pp.14 – 21. [3] Petersen, P. B. Total quality management and the Deming approach to quality management, Journal of Management


Vedran Mudronja

History (Archive), Vol. 5 Iss: 8,1999, pp.468 – 488. [4] Juran, J.M. Juran’s message for Europe, European Quality, Vol.1, No.1, 1994. [5] Phillips-Donaldson, D. 100 Years of Juran, Quality Progress, May 2004, pp.25 – 39. [6] Johnson, K. Philip B. Crosby Mark on Quality, Quality Progress, October 2001, pp. 25-30. [7] http://qualitygurus.com/ [8] Deming, W. E. The New Economics for Industry, Government, Education (2nd ed.). MIT Press, 2000. [9] Feigenbaum, A.V. Total Quality Control, McGraw-Hill, 1991. [10] QP Staff, Walter A. Shewhart – Father of Statistical Control, Quality Progress, January 1986, pp. 50-51. [11] Watson, G. H, Total Quality, Total Commitment, Quality Progress, November 2008, pp. 20-26. [12] Stratton, B. Gone but Never Forgotten, Quality Progress, March 1994, pp. 24-28. [13] http://quality.dlsu.edu.ph/chronicles/deming.html [14] http://www.qualitydigest.com [15] http://www.iso-9000.ro/eng/9001/gurus.htm [16] http://www.ieeeghn.org/wiki/index.php/Robert_W._Galvin, 2011. [17] Robert D. McFadden "Robert W. Galvin, Who Ushered Motorola Into the Modern Era, Dies at 89". The New York Times, 2011. [18]http://www.nytimes.com/2011/10/13/technology/robert-w-galvin-who-led-motorola-dies-at-9.html?ref=deathsobituaries [19] http://en.wikipedia.org/wiki/Joseph_M._Juran [20] http://en.wikipedia.org/wiki/Philip_B._Crosby [21] http://en.wikipedia.org/wiki/W._Edwards_Deming

WHAT HAVE WE LEARNED FROM THE QUALITY GURUS? Summary The modern concept of quality is a result of interaction of the teachings and philosophies of several great names, also known as quality gurus, who have defined the movement for quality during the last 80 years. This paper summarizes the resumes of quality gurus, with special attention to their well-known sayings and principles. Will the world ever again have such ‘world-renowned’ names in the field of quality? What new or revolutionary developments in the field of quality management could occur in the future? Keywords: quality gurus, quality management


Josip Nađ

JOSIP NAĐ Konex d.o.o, Varaždin [email protected]

POSLOVNO INFORMATIČKA PODRŠKA ZA OSTVARIVANJE SLJEDIVOSTI U PROIZVODNJI


Sažetak U radu je prikazan princip poslovno informatičke podrške potrebne za ostvarivanje željene razine sljedivosti u proizvodnji. Sljedivost zadnjih godina postaje obavezni pojam u svim vrstama proizvodnje i kontinuirano se pojavljuju zahtjevi za potpunim povezivanjem procesa vezanih za ulaz sirovine sa procesima transformacije i procesima distribucije/prodaje gotovog proizvoda. Sljedivost mora biti omogućena u oba pravca: od dobavljača sirovine prema kupcu gotovog proizvoda, u slučaju potrebe za povlačenjem određene količine proizvoda iz potrošnje, te u smjeru od kupca do dobavljača, u slučaju potrebe za otkrivanjem uzroka loše kvalitete proizvoda. Za ostvarivanje sve većih zahtjeva za sljedivošću, neophodna je snažna informatička podrška, čiji će principi biti predstavljeni na primjeru jedne skandinavske proizvodne firme. Ključne riječi: proizvodnja, sljedivost, informatička podrška

1. UVOD Današnji potrošački trendovi postavljaju pred proizvodne firme sve veće i strože zahtjeve za ostvarivanjem sljedivosti. Da bi se takvi strogi zahtjevi sljedivosti mogli kvalitetno ostvariti, poslovno-informatička podrška mora biti na iznimno visokoj razini. Istu je moguće ostvariti zahvaljujući tehnološkom napretku, ali pri tome se mora imati na umu ravnoteža želja i financijskih mogućnosti. Informatička podrška se može dobiti na nekoliko načina, ovisno o broju uključenih sustava. U proizvodnim je firmama redovito u upotrebi više IT sustava te se za ostvarenje jednoznačne sljedivosti mora koristiti međusobno povezivanje tih sustava, kada govorimo o integriranom sustavu sljedivosti. Integrirani sustavi se najčešće sastoje od jednog poslovnog (ERP) sustava i nekoliko proizvodno-procesnih sustava. Integrirani sustav mora osigurati automatsku izmjenu podataka između ERP sustava i sustava za praćenje proizvodnog procesa:

• skupljanje podataka • obrada podataka • prikaz podataka

Sve ključne točke u procesu, počevši od prijema materijala od dobavljača pa sve do isporuke prozvoda kupcu, moraju biti opremljene odgovarajućom opremom te pogodnim programima za prikupljanje podataka iz procesa. Naravno, sve to mora biti zaokruženo jasno definiranim ciljem, čiji je osnovni parametar željena razina sljedivosti. Razina sljedivosti mora biti optimirana obzirom na tehničke mogućnosti praćenja proizvodnih detalja, pri čemu se svakako mora voditi računa i o ekonomski faktoru. Naime, iskustva govore da linearno


Josip Nađ

povećavanje zahtjeva za detaljima uzrokuje eksponencijalno povećavanje budžeta potrebnog za nabavu opreme i samu implementaciju cijelog sustava.

2. PREDUVJETI Iz definicije sljedivosti koja govori o sposobnosti praćenja povijesti bilo kojeg elementa procesa putem zapisanih informacija, sasvim je jasno vidljivo da je sljedivost kombinacija nekoliko poslovnih disciplina. U razvoj i primjenu sustava sljedivosti mora biti uključeno više odjela poduzeća. Osim odjela kvalitete, u projekt moraju biti uključeni logistika i proizvodnja te svakako i IT odjel. Da bi se cijeli ciklus pokrenuo, potrebno je prvo donijeti čvrstu, jasnu i nedvosmislenu poslovnu odluku da se kreće sa razvojem i implementacijom koncepta sljedivosti. Na osnovu odluke se zatim moraju definirati neposredne odgovornosti svih uključenih odjela i pojedinaca. Kada se govori o praćenju sljedivosti u proizvodnji, neizbježna je potreba za korištenjem kvalitetnog ERP sustava [5] u kojem se vodi detaljna evidencija o svim proizvodnim proizvodnim recepturama, počevši od detaljne specifikacije svih sastojaka proizvoda sve do ključnih tehnoloških detalja:

• proizvodno vrijeme • proizvodna linija

Proizvodne recepture su kasnije osnova za kreiranje proizvodnih dokumenata (radnih naloga), pomoću kojih se evidentiraju svi potrebni detalji proizvodnje. U slučaju logistike i lanca opskrbe, sljedivost zahtijeva praćenje jediničnih pakiranja (pakovina), serija ili serijskih brojeva. Svako kretanje pakovine je potrebno evidentirati, a zapisi nastali praćenjem moraju osigurati jednoznačno dolaženje do potrebnih informacija traženih zahtjevima sljedivosti:

• što je uzrok loše kvalitete (koja sirovina, dobavljač ili proizvodni proces) • gdje su završili proizvodi koje treba povući sa tržišta

Implementacija sustava sljedivosti redovno zahtijeva značajnu financijsku investiciju, čija se isplativost ne može uočiti na prvi pogled, niti se može mjeriti na bilo koji način. Jedan dio investicije se odnosi na poslovnu organizaciju i prilagodbu korištenog ERP sustava, a drugi dio se odnosi na nabavu potrebne tehničke infrastrukture i opreme. Od tehničkih je preduvjeta potrebno npr. osigurati dovoljan broj skenera i procesnih pisača za označavanje pakovina, ali vjerovatno i projektiranje potpuno novih procesnih mjerenja i načina sakupljanja procesnih podataka.

3. PROCESI Poslovnih procesa u proizvodnji ima mnogo i isti se mogu analizirati na različite načine, obzirom na vrstu proizvodnje i svrhu analize. U svrhu ovog rada, poslovni procesi vezani za sljedivost se dijele u pet grupa:

• prijem materijala od dobavljača • ulazak materijala u proces transformacije • proces transformacije • izlazak materijala/proizvoda iz procesa transformacije • isporuka proizvoda kupcima

U nastavku će svih pet procesa biti detaljnije razrađeno. Za sve procese je karakteristično da se evidencija svih materijalnih kretanja mora voditi maksimalno detaljno, ali optimirano


Josip Nađ

obzirom na logističke (financijske) mogućnosti. Idealno bi bilo svaki oblik pakiranja voditi u sustavu pod svojim jedinstvenim brojem, ali budući da to nije uvijek moguće, potrebno je donijeti poslovnu odluku o razini pakiranja za koju se traži sljedivost. Primjer 1: ukoliko se neki materijal prima od dobavljača u kontejnerima, onda se svaki kontejner treba vodi u sustavu kao zasebna jedinica sa svojim jedinstvenim brojem. Primjer 2: ukoliko se neki materijal prima od dobavljača u bačvama koje su zajedno dopremljene na paleti, onda se donosi odluka da li će jedinstvena jedinica pakiranja biti paleta ili bačva. Primjer 3: ukoliko se proizvod pakira u nekoliko različitih oblika (potrošačko pakiranje, trgovačko pakiranje i distribucijsko pakiranje), onda se poslovnom odlukom određuje da li će se samo jedna (i koja) vrsta pakiranja voditi kao zasebna jedinica, ili će se voditi evidencija o dvije (tri) vrste pakiranja. Tada bi se govorilo o višerazinskim pakovinama

3.1 Prijem materijala od dobavljača Prilikom zaprimanja robe na skladište, cilj je zaprimiti materijal u formi u kojoj je zapakiran (prema primjeru 1). Ukoliko tehnički uvjeti to omogućuju, zaprimanje se treba obaviti jednostavnim skeniranjem etikete na paleti/kontejneru/bačvi/kutiji ... Ukoliko skeniranje nije omogućeno, zaprimanje se obavlja "ručno", što je redovno puno složeniji proces i traži neuporedivno više vremena i vještine od osobe koja radi zaprimanje. Slika 1 - Prijem materijala od dobavljača

Osim tehničkih preduvjeta, postoji i jedan poslovni: sa svim dobavljačima treba dogovoriti proces dostavljanja materijala uz prikladnu etiketu koja sadrži sve potrebne informacije u pogodnom obliku za skeniranje. Tu se uočava drugi mogući problem: što ako dobavljači nisu u stanju dostaviti robu sa odgovarajućim etiketama? U tom slučaju je potrebno omogućiti ispis željene etikete na mjestu zaprimanja robe. Nakon ispisa etikete i njenog priljepljivanja na pakovinu, može se obaviti skeniranje u svrhu zaprimanja materijala, čime je ujedno omogućena detaljna evidencija takve pakovine u daljnjim koracima proizvodnog procesa.

3.2 Ulazak materijala u proces transformacije Da bi se ostvarila željena sljedivost, potrebno je voditi detaljnu evidenciju o potrošnji materijala. Takva evidencija se može voditi pomoću informacija o pakovinama. Ponovno se radi o potrebi evidencije skeniranjem pakovine, da bi se izbjegao ručni unos podataka. U cijelom procesu ulaska materijala u proces transformacije, obično se govori o dva koraka:

• pripremanje materijala (opskrba pogonskih skladišta) • evidencija potrošnje materijala

Pripremanje materijala se obavlja na osnovu definiranih potreba iz proizvodnje. Te se potrebe obično formiraju u obliku rezervacije za preskladištenjem materijala, te se na osnovu toga materijal po potrebi preskladištava iz glavnog skladišta u pogonsko skladište, gdje bi trebao biti na raspolaganju za potrošnju.


Josip Nađ

Slika 2 - Preskladištenje materijala

Kao i prethodni korak prijema na skladište, i preskladištenje se treba raditi skeniranjem pojedinačnih pakovina. Sljedeći korak u procesu je evidencija potrošnje materijala u proizvodnji. Potrebno je evidentirati vezu materijala i proizvodne linije koja obavlja pretvorbu, te sve to zapisati vezano uz određeni proizvodni nalog. U svim slučajevima kad se radi o potrošnji više pakovnih jedinica na jedan proizvodni nalog, potrebno je omogućiti skeniranje pakovine. Slika 3 - Potrošnja materijala

U slučajevima kad se jedna pakovina troši na nekoliko proizvodnih naloga, treba optimirati proces i donijeti odluku da li će se voditi "direktna" evidencija na osnovu podataka dobivenih iz procesnih mjerenja, ili će se voditi automatska evidencija zasnovana na FIFO principu i vremenskoj markici.

3.3 Proces transformacije U procesu transformacije/pretvorbe se od utrošenih sirovina dobija proizvod spreman za prodaju. Proces transformacije se može voditi direktno ili uz pomoć poluproizvoda. U slučaju da se koriste poluproizvodi, iste je potrebno voditi kao zasebne stavke na skladištu. Osim toga je potrebno imati dva odvojena proizvodna naloga, jedan za poluproizvod i jedan za gotovi proizvod. Poluproizvod se nakon proizvodnje evidentira količinski na pogonskom skladištu, te se poslije iz tog skladišta poluproizvod izdaje na proizvodni nalog za gotovi proizvod. Slika 4 - Proizvodnja i potrošnja poluproizvoda

U slučaju da se poluproizvod zasebno pakira, moguće je i za njega koristiti pakovine. Potrebno je omogućiti zasebno označavanje svake pakovine, te skeniranje pakovine prilikom potrošnje na nadređeni proizvodni nalog. Ukoliko se koriste određena mjerenja (npr. mjerenje mase), takve podatke je potrebno uključiti u evidenciju proizvedenih pakovina, odnosno u sva materijalna knjiženja. U slučaju da se poluproizvod ne pakira, moraju se koristiti tzv. serije, pri čemu se jednom serijom može smatrati npr. dnevna proizvodnja ili količina određena tehnološkim procesom.


Josip Nađ

U tom slučaju je potrebno omogućiti mjerenje količine i takvi podaci bi se trebali koristiti u evidenciji proizvodnje/potrošnje poluproizvoda.

3.4 Izlazak materijala/proizvoda iz procesa transformacije Za praćenje izlaska proizvoda iz procesa transformacije, obavezno se koristi označavanje svake pakovine i evidentiranje istih u sustav. Evidencija treba sadržavati sve relevantne proizvodne detalje, od proizvodne linije i broja proizvodnog naloga, sve do vremena završetka proizvodnje odnosno vremena pakiranja. Slika 5 - Proizvodnja i označavanje proizvoda

Na osnovu tih podataka se poslije lako dolazi do evidencije svih utrošenih materijala u procesu proizvodnje određenog skupa pakovina.

3.5 Isporuka proizvoda kupcima Proces isporuke kupcima se obično odvija u dva koraka:

• distribucija proizvoda: otpremanje iz tvornice u distribucijsko skladište • prodaja: otprema proizvoda iz distribucijskog skladišta kupcima

Izdavanje materijala iz skladišta gotovih proizvoda za potrebe procesa distribucije se najlakše obavlja pomoću skeniranja. Sve pakovine koje se transportiraju u distribucijsko skladište se pojedinačno skeniraju. U ovom koraku procesa je vrlo korisna opcija višerazinskih pakovina. Ako se proizvod proizvodi u kutijama koje se zatim pakiraju u palete, a želi se praćenje prodaje kutija kupcima, onda bi moglo biti prilično zahtijevno očekivati od operatera skeniranje svake pojedinačne kutije. U tu svrhu se u proces uvode višerazinske pakovine, kada se jednim skeniranjem cijele palete omogućava praćenje kretanja svih kutija unutar skenirane palete. Slika 6 - Distribucija proizvoda

Kada roba stigne u odredišno distribucijsko skladište, moguće je obaviti skeniranje pojedinačnih pakovina, ili je moguće u cijelosti prihvatiti cijelu pošiljku i sve pakovine u njoj. Proces otpreme proizvoda kupcima se također provodi skeniranjem pakovine. U Prodajnom dokumentu se navede tražena količina, a u dokumentu otpreme su navedene pakovine koje su otpremljene kupcu.


Josip Nađ

Slika 7 - Prodaja proizvoda

U slučaju višerazinskih pakovina, skenira se ona razina koja se otprema kupcu.

4. PRIMJER RJEŠENJA Kao primjer projekta kojim je postignuta razina sljedivosti definirana i egzaktno tražena odlukom uprave korporacije, navest će se jedna skandinavska proizvodna firma. Glavni proizvodi su salvete, papirne maramice, papirni ubrusi i toaletni papir. Osnovne sirovine su pulpa (drvenjača) i reciklirani papir, a kao poluproizvodi se pojavljuju deinkirana (obezbojena) pulpa i veliki kolutovi baznog papira. Dva glavna tehnička procesa vezana za sljedivost (skeniranje i označavanje) su riješeni na način da se skeniranje kompletno odrađuje u korištenom ERP sustavu (SAP), dok se označavanje pakovina provodi u specijaliziranom vanjskom sustavu i podaci se naknadno prebacuju pomoću sučelja u ERP sustav. Osnovna struktura proizvoda je prikazana na sljedećoj slici. Slika 8 - Primjer strukture proizvoda

Sirovine se dopremaju u paletama, kontejnerima ili balama. Pulpa se doprema u balama od cca 1.000 kg. Svaka bala je opremljena RFID čipom, pomoću koga se rade očitavanja prijema i utroška pulpe. Također, ti se podaci istovremeno prenose i posebnom komunikacijom u ERP sustav dobavljača (SAP). Ostale sirovine se dopremaju u kontejnerima ili paletama i pri tome se svaki kontejner/paleta vode kao zasebna pakovina. S većinom dobavljača je postignut dogovor o odgovarajućem označavanju sirovina, te se prilikom prijema materijala od tih dobavljača koristi jednostavno skeniranje. Kod manjeg broja dobavljača dogovor još nije postignut, te se u tom slučaju prilikom prijema materijala prvo printaju odgovarajuće etikete. Etikete se zatim lijepe na palete i nakon toga se palete skeniraju.


Josip Nađ

Za praćenje proizvodnje se koriste proizvodni nalozi. Evidencija potrošnje materijala u proizvodnji se uglavnom vodi očitavanjem bar-koda na etiketama. U slučajevima kad se jedna paleta troši na nekoliko proizvodnih naloga, koristi se princip preskladištenja na pogonsko skladište i FIFO princip za praćenje vremena utroška. Deinkirana pulpa se proizvodi po posebnom proizvodnom nalogu, a budući da se sva proizvedena količina odmah potroši u nastavku procesa, zaključeno je da nije potrebno detaljnije praćenje po serijama. Kolutovi baznog papira se prate pomoću posebnih proizvodnih naloga, te se nakon proizvodnje posebno označavaju i vode u sustavu kao pojedinačne pakovine. U proizvodnom procesu se vodi mjerenje mase svakog koluta i ta se informacija koristi pri označavanju pojedinačnih kolutova. Nakon provedenog označavanja podaci se šalju u ERP sustav, te su u takvom obliku pogodni za detaljnu evidenciju, izvještavanje i kasnije skeniranje prilikom potrošnje na liniji za proizvodnju gotovih proizvoda. U slučajevima proizvodnje manjih kolutova, obično se nekoliko kolutova pakira zajedno, te se tada koristi višerazinska pakovina. Svaki kolut se u sustavu evidentira kao jedna pakovina, te se još i skupno pakirani kolutovi vode kao dodatna pakovina. Gotovi proizvodi se pakiraju u nekoliko različitih vrsta pakiranja (korisničko, trgovačko, distribucijsko i transportno pakiranje). Zasebno označavanje se vodi za trgovačko i distribucijsko pakiranje, ali se samo distribucijska pakiranja (palete) vode u ERP sustavu kao posebne pakovine. Prijenos podataka iz vanjskog sustava za označavanje pakovina u ERP sustav je potpuno on-line, te se palete gotovih proizvoda mogu skenirati odmah nakon označavanja, bilo radi direktne otpreme kupcu, bilo radi smještaja u skladišni prostor.

5. ZAKLJUČAK U radu je opisan proces kojim se može osigurati zadovoljavajuća razina sljedivosti u oba logistička pravca:

• od dobavljača sirovine prema kupcu gotovog proizvoda, u slučaju potrebe za povlačenjem određene količine proizvoda

• u smjeru od kupca do dobavljača, u slučaju potrebe za otkrivanjem uzroka loše kvalitete proizvoda.

Prikazani su poslovni i tehnički uvjeti za pokretanje i implementaciju projekta sljedivosti, te razrada pet glavnih procesa vezanih za sljedivost u proizvodnim firmama. Sadašnji stupanj tehnološkog napretka omogućava da se uz razumnu financijsku investiciju dođe do sasvim zadovoljavajuće razine sljedivosti. Osnovni tehnički elementi koji se moraju koristiti su označavanje i skeniranje pakovina. Obzirom da se o svakoj pakovini i svakom njenom kretanju vodi detaljna evidencija u sustavu, potrebno je osigurati dovoljnu količinu memorije ali i vrhunski ERP sustav.

LITERATURA [1] ... Implementing Traceability in the Food Supply Chain, CIES The Food Business Forum, 2005. [2] D. Severance, J. Passino, IT u primjeni, Mate d.o.o., Zagreb, 2009. [3] D. Burrus, Flash Foresight, HarperCollins, USA, 2011. [4] J. Nađ, Poslovno informatička podrška za tri razine kvalitativnih procesa u proizvodnji, HDK, 2011.


Josip Nađ

IT SUPPORT FOR THREE LEVELS OF QUALITATIVE PROCESSES IN MANUFACTURING

Summary The paper presents the principle of IT support required to achieve the necessary level of consistency in production. Traceability is no longer unique to pharmaceutical and food companies: in recent years the term has become mandatory in all types of production. New requirements for connecting processes relating to raw material input, transformation process and the process of distribution/sale of finished products are continuously appearing. Traceability must be enabled in both directions: from raw-material supplier to the purchaser of the finished product, in case of a need for the withdrawal of certain products from consumption, and in the direction of the purchaser to the vendor, if necessary to discover the causes of poor-quality products. In order to satisfy increasing demands for traceability, strong IT support is needed. The principles of IT support will be presented through the example of a Scandinavian production company. Keywords: Quality, Manufacturing, Processes, IT support


Nenad Nikolić, Biljana Tanatarec

NENAD NIKOLIĆ Hrvatski zavod za norme, Zagreb [email protected] BILJANA TANATAREC Doron Net d.o.o., Zagreb [email protected]

OSNOVNE NORME ZA ORGANIZACIJE KOJE SE BAVE OCJENJIVANJEM SUKLADNOSTI, AKREDITACIJOM I

CERTIFIKACIJOM

Stručni rad / Professional paper Sažetak Norme za organizacije koje se bave ocjenjivanjem sukladnosti, akreditacijom i certifikacijom mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: osnovne norme po kojima organizacije trebaju organizirati svoj rad i norme u specijaliziranim područjima. U području osnovnih norma djeluju ISO-ovi, CEN-ovi i hrvatski tehnički odbori. U ovome radu je dan pregled objavljenih norma, projekata uključenih u programe rada i norma koje se nalaze u različitim fazama nastajanja. Ključne riječi: osnovne norme, akreditacijska tijela, tijela za ocjenjivanje sukladnosti, certifikacijska tijela, certifikacija osoblja, proizvoda, procesa sustava ili usluga

1. UVOD Na europskoj i svjetskoj razini već duže vrijeme se gradi i uspostavlja međunarodni sustav kvalitete. U tome sustavu nastoji se osigurati što je moguće ujednačeniji rad svih tijela koje daju svoj doprinos u tome sustavu. Taj sustav se zasniva na međusobnom povjerenju, ujednačenim kriterijima, neprekidnim nadzorom, zakonima, propisima i uredbama i međunarodnim i europskim normama. Na vrhu nacionalnog sustava nalaze se dvije institucije koje vode brigu o tome sustavu. Prva institucija je nadležno ministarstvo kao tijelo državne uprave, različite organizacije i naziva od države do države [1]. Zadatak nadležnog ministarstva je osiguravanje općih ciljeva društva o sigurnosti i zdravlju građana, brige za okoliš, održivi razvoj, društvenu odgovornost i slobodu kretanja ljudi, roba i usluga. Druga institucija je nacionalno akreditacijsko tijelo [2] kao stručno tijelo koje stručno nadzire rad organizacija u različitim područjima sustava za kvalitetu i surađuje s tijelima državne uprave. Zadaci obiju institucija se isprepliću pa tijela državne uprave donose potrebne zakonske i druge dokumente iz svoje nadležnosti dok u stručnome dijelu stručne poslove uglavnom prepuštaju akreditacijskome tijelu. Stručnu bazu cijelog sustava čine druge dvije institucije. To su nacionalni mjeriteljski instituti koji osiguravaju sljedivost svih mjerila u odnosu na nacionalne i međunarodne etalone i osiguravaju potrebnu ujednačenost svih mjerenja s onima na svjetskoj razini. Tu su i nacionalna normirna tijela [3] s više tisuća stručnjaka koji se u stotinama tehničkih odbora brinu za najbolje moguće dokumente (danas samo objavljenih i važećih međunarodnih i europskih normi ima nekoliko desetaka tisuća) u kojima se objedinjavaju najšire prihvaćena znanja i odredbe u pojedinim područjima koja se uređuju.



2. OSNOVNA NORMA ZA RAD AKREDITACIJSKOG TIJELA Osnovna međunarodna ujedno i europska norma prihvaćena kao hrvatska norma prema kojoj bi trebalo akreditacijsko tijelo uskladiti svoj rad je HRN EN ISO/IEC 17011:2005, Ocjena sukladnosti -- Opći zahtjevi za akreditacijska tijela koja akreditiraju tijela za ocjenu sukladnosti (ISO/IEC 17011:2004; EN ISO/IEC 17011:2004) [4]. Akreditacijsko tijelo svakako treba raditi u skladu sa zakonskim propisima zemlje u kojoj djeluje kao i u skladu s pravilima organizacije na regionalnoj (europskoj) ili međunarodnoj razini. Akreditacijsko tijelo obično osnivaju tijela državne uprave i ono djeluje kao javna organizacija, ali to nije slučaj u svim državama. Postoje i privatne organizacije koje djeluju kao akreditacijska tijela u skladu sa zakonima, normama i pravilima organizacije i države kojoj pripadaju. Akreditacijska tijela nastala su uglavnom odvajanjem stručnog dijela iz tijela državne uprave kako bi se potencirala potrebita nezavisnost tog tijela. Državna uprava nema u svome zadatku stručan rad niti okupljanje stručnjaka u specijaliziranim područjima već se njezin rad temelji na izradi zakonskih dokumenata kojima uređuje rad u nekome području. Zato akreditacijsko tijelo ima zadatak stručno osposobiti procjenitelje tj. stručnjake koji odlaze u pregled tijela koja su zatražila akreditaciju i ujednačiti kriterije za preglede. Samo akreditacijsko tijelo u zakonskom pogledu nadzire nadležno ministarstvo. S akreditacijskim tijelom po potrebi mogu ostali dijelovi državne uprave potpisivati ugovore o međusobnoj suradnji. U stručnome pogledu, akreditacijsko tijelo nadziru i pregledavaju druga slična tijela u drugim državama najčešće u obliku godišnjeg pregleda. Taj godišnji pregled obavlja tim stručnjaka iz različitih nacionalnih akreditacijskih tijela i on je sličan pregledu i ocjenjivanju među tijelima iste razine („peer assessment“). Ta različita nacionalna akreditacijska tijela prethodno trebaju potpisati sporazum o međusobnom priznavanju te prihvaćanju rezultata ocjenjivanja sukladnosti, a to u sebi podrazumijeva i istovrstan način rada kao i jednake kriterije u radu svakog od tih tijela. Norma HRN EN ISO/IEC 17011:2005 je prošla međunarodnu i europsku periodičku petogodišnju reviziju 2009. godine kada je potvrđena sve do 2014 godine i do tada se ne očekuju promjene u normi. U okviru rada tehničkog odbora Hrvatskoga zavoda za norme HZN/TO Z2, Ocjenjivanje sukladnosti i akreditacija u tijeku je izrada prijevoda na hrvatski jezik norme HRN EN ISO/IEC 17011:2005.

3. OSNOVNA NORMA ZA RAD TIJELA ZA OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI

Osnovna europska norma prihvaćena kao hrvatska norma prema kojoj bi trebalo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti uskladiti svoj rad je HRN EN 45011:1998, Opći zahtjevi za ustanove koje provode potvrđivanje proizvoda (ISO/IEC Upute 65:1996; EN 45011:1998) [5]. Ta je norma nastala na temelju starijeg normativnog dokumenta, ISO/IEC Guide 65 iz 1996. godine. Posljednja redovita petogodišnja revizija izvorne norme bila je 2009. godine. U međuvremenu otpočeo je rad na novoj međunarodnoj i europskoj normi EN ISO/IEC 17065 koja će kada postane hrvatska norma zamijeniti normu HRN EN 45011:1998. Prema planu, objava nove međunarodne i europske norme (a time i hrvatske) EN ISO/IEC 17065 očekuje se u rujnu 2012. godine. Trenutno je na međunarodnoj i europskoj razini u razmatranju radni projekt europske radne oznake JT001035 - prEN ISO/IEC 17065, Conformity assessment - Requirements for bodies certifying products, processes and services (ISO/IEC/DIS 17065:2011) [6].



4. OSNOVNA NORMA ZA RAD TIJELA KOJA PROVODE AUDIT I

CERTIFIKACIJU SUSTAVA UPRAVLJANJA Osnovna međunarodna ujedno i europska norma prihvaćena kao hrvatska norma prema kojoj bi trebalo tijelo koje provodi audit i certifikaciju sustava upravljanja uskladiti svoj rad je: HRN EN ISO/IEC 17021:2011, Ocjenjivanje sukladnosti -- Zahtjevi za tijela koja provode audit i certifikaciju sustava upravljanja (ISO/IEC 17021:2011; EN ISO/IEC 17021:2011) [7]. Izgleda da će ova norma biti dio niza normi i tehničkih specifikacija, jer je u ovom trenutku u izradi tehnička specifikacija o čijem se nacrtu raspravlja na međunarodnoj razini ISO/IEC DTS 17021-2, Conformity assessment -- Requirements for third party certification auditing of environmental management systems -- Part 2: Competence requirements [8].

5. OSNOVNA NORMA ZA RAD TIJELA KOJA PROVODE CERTIFIKACIJU OSOBLJA

Osnovna međunarodna ujedno i europska norma prihvaćena kao hrvatska norma prema kojoj bi trebalo tijelo koje provodi certifikaciju osoblja uskladiti svoj rad je HRN EN ISO/IEC 17024:2003, Ocjena sukladnosti -- Opći zahtjevi za tijela koja provode potvrđivanje/certifikaciju osoblja (ISO/IEC 17024:2003; EN ISO/IEC 17024:2003) [9]. Očekuje se tijekom 2012. godine objava novog poboljšanog izdanja te norme čiji konačni nacrt je došao na glasovanje članicama tehničkog tijela Međunarodne organizacije za normizaciju (International Organization for Standardization - ISO) pod nazivom ISO/IEC FDIS 17024, Conformity assessment -- General requirements for bodies operating certification of persons [10].

6. OSNOVNA NORMA ZA RAD TIJELA KOJA PROVODE INSPEKCIJU PROIZVODA, PROCESA, USLUGA ILI OSOBLJA

Osnovna međunarodna ujedno i europska norma prihvaćena kao hrvatska norma prema kojoj bi trebalo tijelo koje provodi inspekciju proizvoda, procesa, usluga ili osoblja uskladiti svoj rad je HRN EN ISO/IEC 17020:2005, Opći zahtjevi za rad različitih vrsta tijela koja provode inspekciju (ISO/IEC 17020:1998; EN ISO/IEC 17020:2004) [11]. U tijeku je postupak javne rasprave i prihvaćanja najnovijeg poboljšanog izdanja te norme u hrvatsku normizaciju ISO/IEC 17020:2012, Conformity assessment -- Requirements for the operation of various types of bodies performing inspection [12] kojeg su upravo prihvatile i objavile međunarodna i europska organizacija za normizaciju. Ovdje treba razumjeti što je to inspekcija i razlikovati je od tijela s posebnim ovlastima kakva su nekada djelovala pod tim nazivom u Republici Hrvatskoj. Inspekcija dakle nije tijelo koje se bavi određenim ovlaštenim poslovima kao što je to na primjer u Republici Hrvatskoj inspektorat, već je inspekcija postupak provjere. Inspekcija je u stvari postupak tijekom kojeg se pregledava i provjerava da li su proizvod, proces, usluga, osoblje, radna okolina, tehnologija ili metodologija rada u skladu s nekim posebnim odnosno općim zahtjevima. Takvu prosudbu da li su u skladu sa zahtjevima daje stručno osoblje na temelju neposrednih ili naknadnih nalaza u koje mogu biti uključena razna druga tijela koja pri tome pomažu svako u svojem području stručnosti. I inspektorat može provoditi inspekciju uz svoje ostale poslove prema ovoj normi. Inspekcija predstavlja najvažniji postupak u sveobuhvatnom



procesu nadzora tržišta („market surveillance“) tijekom koje se na primjer na licu mjesta pregledavaju i provjeravaju proizvodi ili izuzimaju proizvodi prema posebnome postupku za dodatni pregled.

7. OSNOVNA NORMA ZA MEĐUSOBNO OCJENJIVANJE TIJELA KOJA SE NALAZE NA ISTOJ RAZINI

Osnovna međunarodna ujedno i europska norma prihvaćena kao hrvatska norma prema kojoj bi trebalo uskladiti rad prilikom međusobnog ocjenjivanja tijela koja se nalaze na istoj razini je HRN EN ISO/IEC 17040:2008, Ocjenjivanje sukladnosti -- Opći zahtjevi za ocjenjivanje među tijelima iste razine, za tijela za ocjenjivanje sukladnosti i akreditacijska tijela (ISO/IEC 17040:2005; EN ISO/IEC 17040:2005) [13]. Takvo međusobno ocjenjivanje, u svrhu provjere i ujednačavanja rada kako bi se uskladili kriteriji i neposrednim pregledom dobio visok stupanj povjerenja u dokumente drugih tijela koji se međusobno priznaju, provode akreditacijska tijela i tijela za ocjenjivanje sukladnosti periodički.

8. OSNOVNA NORMA ZA RAD ISPITNIH I UMJERNIH LABORATORIJA Osnovna međunarodna ujedno i europska norma prihvaćena kao hrvatska norma prema kojoj bi laboratorij koji se bavi ispitivanjima i umjeravanjima trebao uskladiti svoj rad je HRN EN ISO/IEC 17025:2007, Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija (ISO/IEC 17025:2005+Cor.1:2006; EN ISO/IEC 17025:2005+AC:2006) [14]. Laboratoriji su posebno važne organizacije u sustavu kvalitete i nadzora tržišta. Laboratoriji koji postupaju prema ovoj normi ujedno u dijelu svog posla obavljaju ulogu i tijela za ocjenjivanje sukladnosti (npr. u dijelu norme koji se odnosi na davanja mišljenja i tumačenja). Također, ispunjavanje zahtjeva ove norme pretpostavlja i da je unutar laboratorija uspostavljen sustav upravljanja kvalitetom.

9. OSNOVNA NORMA ZA RAD TIJELA KOJA ORGANIZIRAJU OCJENJIVANJE SPOSOBNOSTI RADA LABORATORIJA POMOĆU USPOREDBI MJERENJA VIŠE LABORATORIJA

Osnovna međunarodna ujedno i europska norma prihvaćena kao hrvatska norma prema kojoj bi se tijelo koje se bavi ocjenjivanjem sposobnosti rada laboratorija pomoću usporedbi mjerenja više laboratorija trebalo uskladiti svoj rad je, HRN EN ISO/IEC 17043:2010, Ocjenjivanje sukladnosti -- Opći zahtjevi za ispitivanje sposobnosti (ISO/IEC 17043:2010; EN ISO/IEC 17043:2010) [15]. Ovo je relativno novije područje rada koje postaje sve važnije jer usporedbe mjerenja predstavljaju u pojedinim slučajevima jedini način na koji se može ocijeniti sposobnost rada nekog laboratorija.

10. OSNOVNA NORMA ZA RAD MEDICINSKIH LABORATORIJA Osnovna međunarodna ujedno i europska norma prihvaćena kao hrvatska norma prema kojoj bi medicinski laboratorij trebao uskladiti svoj rad je HRN EN ISO 15189:2008, Medicinski laboratoriji -- Posebni zahtjevi za kvalitetu i osposobljenost (ISO 15189:2007; EN ISO 15189:2007) [16]. U međuvremenu pokrenut je postupak koji je u tijeku objave nove verzije



te norme nešto izmijenjenog naziva čiji nacrt je nHRN EN ISO 15189, Medicinski laboratoriji -- Zahtjevi za kvalitetu i osposobljenost (ISO/DIS 15189:2011; prEN ISO 15189) [17], a sama norma očekuje se krajem 2012 ili početkom 2013. godine.

11. NAJNOVIJI RADNI DOKUMENTI U PRIPREMI NORMI ZA RAD ORGANIZACIJA KOJE SE BAVE OCJENJIVANJEM SUKLADNOSTI, AKREDITACIJOM I CERTIFIKACIJOM

U tijeku je rad na međunarodnoj razini na slijedećim radnim dokumentima: ISO/IEC TS 17021:2011 Part 3, Conformity assessment – competence requirements for certification auditing of quality management systems; ISO/IEC TS 17022, Conformity Assessment – Requirements and recommendations for the content of a third-party audit report on management systems; ISO/IEC 17067, Conformity assessment – Fundamentals of product certification. Očekuje se nakon objave ovih normativnih dokumenata njihova praktična primjena u području infrastrukture kvalitete kao i još objektivnija slika svih tijela i organizacija koje u tome radu sudjeluju.

12. ZAKLJUČAK Cijela strukturalna piramida infrastrukture za kvalitetu i nadzor tržišta zasniva se na osnovnim normama za rad pojedinih dijelova te piramide. Pored tih normi svi od sudionika trebaju poznavati ogroman broj drugih normi na temelju kojih donose zaključke o proizvodima, procesima, uslugama, organizaciji, osoblju, metodologiji, radnoj okolini ili tehnologiji. Njihova organizacija se zasniva na gore navedenim normama, ali njihov svakodnevni rad se svakako obavlja prema zahtjevima uskospecijaliziranih strukovnih normi. Gore opisane norme su neizbježan i temeljni faktor rada u području ocjenjivanja sukladnosti, akreditacije i certifikacije.

LITERATURA [1] www.mingorp.hr, pregledano 2012-03-30 [2] www.akreditacija.hr, pregledano 2012-03-30 [3] www.hzn.hr, pregledano 2012-03-30 [4] Hrvatska norma u izvorniku na engleskome jeziku HRN EN ISO/IEC 17011:2005, Ocjena sukladnosti -- Opći zahtjevi za akreditacijska tijela koja akreditiraju tijela za ocjenu sukladnosti (ISO/IEC 17011:2004; EN ISO/IEC 17011:2004), Hrvatski zavod za norme, 2004. godina, Zagreb [5] Hrvatska norma na hrvatskome jeziku HRN EN 45011:1998, Opći zahtjevi za ustanove koje provode potvrđivanje proizvoda (ISO/IEC Upute 65:1996; EN 45011:1998), Hrvatski zavod za norme, 1998. godina, Zagreb [6] Radni projekt europske radne oznake JT001035 - prEN ISO/IEC 17065, Conformity assessment - Requirements for bodies certifying products, processes and services (ISO/IEC/DIS 17065:2011), European Committee for Standardization (CEN), 2012. godina, Bruxelles [7] Hrvatska norma u izvorniku na engleskome jeziku HRN EN ISO/IEC 17021:2011, Ocjenjivanje sukladnosti -- Zahtjevi za tijela koja provode audit i certifikaciju sustava upravljanja (ISO/IEC 17021:2011; EN ISO/IEC 17021:2011), Hrvatski zavod za norme, 2011. godina, Zagreb [8] Radni nacrt tehničke specifikacije međunarodnog tehničkog odbora ISO/IEC DTS 17021-2, Conformity assessment -- Requirements for third party certification auditing of environmental management systems -- Part 2: Competence requirements, International Organization for Standardization (ISO), 2012. godina, Geneve



[9] Hrvatska norma u izvorniku na engleskome jeziku HRN EN ISO/IEC 17024:2003, Ocjena sukladnosti -- Opći zahtjevi za tijela koja provode potvrđivanje/certifikaciju osoblja (ISO/IEC 17024:2003; EN ISO/IEC 17024:2003), Hrvatski zavod za norme, 2003. godina, Zagreb [10] Konačan nacrt međunarodne norme ISO/IEC FDIS 17024, Conformity assessment -- General requirements for bodies operating certification of persons International Organization for Standardization (ISO), 2012. godina, Geneve [11] Hrvatska norma u izvorniku na engleskome jeziku HRN EN ISO/IEC 17020:2005, Opći zahtjevi za rad različitih vrsta tijela koja provode inspekciju (ISO/IEC 17020:1998; EN ISO/IEC 17020:2004), Hrvatski zavod za norme, 2005. godina, Zagreb [12] Međunarodna norma ISO/IEC 17020:2012, Conformity assessment -- Requirements for the operation of various types of bodies performing inspection, International Organization for Standardization (ISO), 2012. godina, Geneve [13] Hrvatska norma u izvorniku na engleskome jeziku HRN EN ISO/IEC 17040:2008, Ocjenjivanje sukladnosti -- Opći zahtjevi za ocjenjivanje među tijelima iste razine, za tijela za ocjenjivanje sukladnosti i akreditacijska tijela (ISO/IEC 17040:2005; EN ISO/IEC 17040:2005), Hrvatski zavod za norme, 2008. godina, Zagreb [14] Hrvatska norma na hrvatskome jeziku HRN EN ISO/IEC 17025:2007, Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija (ISO/IEC 17025:2005+Cor.1:2006; EN ISO/IEC 17025:2005+AC:2006) Hrvatski zavod za norme, 2007. godina, Zagreb [15] Hrvatska norma u izvorniku na engleskome jeziku HRN EN ISO/IEC 17043:2010, Ocjenjivanje sukladnosti -- Opći zahtjevi za ispitivanje sposobnosti (ISO/IEC 17043:2010; EN ISO/IEC 17043:2010), Hrvatski zavod za norme, 2010. godina, Zagreb [16] Hrvatska norma u izvorniku na engleskome jeziku HRN EN ISO 15189:2008, Medicinski laboratoriji -- Posebni zahtjevi za kvalitetu i osposobljenost (ISO 15189:2007; EN ISO 15189:2007), Hrvatski zavod za norme, 2008. godina, Zagreb [17] Radni nacrt hrvatske norme u izvorniku na engleskome jeziku nHRN EN ISO 15189, Medicinski laboratoriji -- Zahtjevi za kvalitetu i osposobljenost (ISO/DIS 15189:2011; prEN ISO 15189), Hrvatski zavod za norme, 2012. godina, Zagreb

FUNDAMENTAL STANDARDS FOR CONFORMITY-ASSESSMENT ORGANIZATIONS AND ACCREDITATION AND CERTIFICATION BODIES

Summary Standards for organizations which are engaged in conformity assessment, accreditation and certification can be divided into two basic groups: fundamental standards by which organizations should organize their work, and standards in specialized fields. ISO, CEN and Croatian Technical Committees work in the field of fundamental standards. In this paper, an overview of published standards, projects included in working programmes, and standards which are in various phases of preparation is given. Keywords: fundamental standards, accreditation body, conformity-assessment body, certification body, certification of products, process, system


Damir Percel

DAMIR PERCEL Hrvatska gospodarska komora, Zagreb [email protected]

POSTOJI LI ODRŽIVA GRADNJA?


Sažetak Bez obzira o kojoj se metodi gradnje radi, zajednički cilj bi uvijek trebao biti pronaći i koristiti onu koja je ujedno ekonomična i energetski učinkovita, ona koja nije štetna i koja je u prijateljstvu s okolišem, kao i ona koja djeluje umirujuće na dušu i ugodna je oku. Ispunjenje navedenih zahtjeva i pomirenje svih suprotnosti koje proizlaze iz njih krajnji je cilj održive gradnje i čini njegovu suštinu. Ova sveobuhvatna zadaća trebala bi uvijek biti na pameti, a s vremenom postati i obveza, investitorima, projektantima, izvođačima i ostalim javnim sudionicima u gradnji, uključujući lokalnu i širu društvenu zajednicu, kao i privatnim graditeljima i krajnjim korisnicima. U tu svrhu potrebno je pronaći pogodan način kako, barem na području graditeljstva, steći energetsku neovisnost i neutralizirati utjecaj civilizacije na okoliš. To je danas samo djelomično postignuto gradnjom „solarnih kuća“, vjetroelektrana, sustavima za pročišćavanje otpadnih voda i korištenjem „zelenih“ materijala. No, sve je više i više onih koji shvaćaju da to nije dovoljno, već da se „prava“ održivost može postići samo kroz promjenu načina razmišljanja svih sudionika. Je li to moguće? Što treba učiniti da bi se to postiglo? Ključne riječi: održiva gradnja, održivo projektiranje, energetska učinkovitost, zaštita okoliša

1. UVOD Članak se sastoji od nekoliko neovisnih dijelova. Kao prvo, pokušalo se objasniti pojam održive gradnje, odnosno gdje i kako se on uklapa u širu sliku globalnog gospodarstva. Zatim su kroz nekoliko točaka prikazani prijedlozi načela održive gradnje, a na kraju prijedlozi primjene održive gradnje u praksi.

2. ŠTO JE TO UOPĆE „ODRŽIVA GRADNJA“? U današnje vrijeme pojmovi "održivi razvoj", "održivo projektiranje/dizajn" i "održiva gradnja" „zelena gradnja“ sve su popularnije i prijemčljivije riječi. Uz njih se često naslanja i pojam "energetska učinkovitost". Njihovo značenje pogotovo raste s povećanjem troškova energije, osobito cijene goriva. Opće je poznato da fosilna goriva nisu nepresušna i da će ih na kraju ponestati. Osim ako se ne pronađu nova nalazišta ovih ili nekih drugih prirodnih resursa te iskorištavanje ponovno ne počne i spasi čovječanstvo na neki kraći vremenski rok. No, ovo je malo vjerojatno i to je nešto što se napokon treba prihvatiti.


Damir Percel

Kao prvo, postavlja se pitanje kako se gore navedeni pojmovi uklapaju u priču „spasa“ čovječanstva, ako se stvari promatraju globalno, a kako se gleda pojedinac. Kako oni mogu pomoći i društvu i pojedincu? Što uopće znači riječ održivost, kako se primjenjuje na društvo, na živote ljudi, poslovanje i općenito krajnji opstanak? Samo jednostavno pretraživanje po Internetu rezultirat će stotinama tisuća nađenih referenci. Sve je naoko slično u određenoj mjeri, a opet drukčije. Što se više proučava ovo područje dolazi se do spoznaje da mnogi stručnjaci, inženjeri, arhitekti, a i drugi koji su u tome postali specijalisti, razlikuju u shvaćanju onoga što se naziva "održiva gradnja“. Za neke, to znači korištenje prirodnih materijala, ponovnu uporabu otpadnih proizvoda (reciklaža), korištenje alternativnih prirodnih resursa kao gorivo, kao i izbjegavanje određenih materijala (npr. čelik) koji zahtjevaju korištenje velike količine energije za proizvodnju. Za one druge, sve navedeno to nije - jer su prvenstveno fokusirani na „zeleno“, bilo da se radi o proizvodima, materijalima i prirodnim resursima, bilo da se radi o tehnologijama. Ipak slažu se i preklapaju s onim prvima u gledištu da je održivost sve ono što je dobro za okoliš i planetu u cjelini. No, i jedni i drugi najčvršće su ujedinjeni u stavu da čovječanstvo, odnosno naša civilizacija, treba napraviti potpuni zaokret. Iz do sada izloženog vidljivo je da je održiva gradnja vrlo složeno područje. Iako je njen ključni aspekt održivost okoliša, jednako tako uključuje i druge aspekte, poput socijalne i ekonomske održivosti. Dakle, održiva gradnja podrazumijeva utjecaj iste na okoliš, odnosno utjecaj dugoročnog korištenja objekta na okruženje, ali i to je li gradnja i održavanje objekta ekonomski isplativa, uklapa li se održivo u društvenu strukturu na području gdje je se gradi, uključuje li aktivnosti na povećanju energetske učinkovitosti, smanjuje li količinu energije koju će objekt utrošiti (dugoročno gledano), kao i koristi li održive materijale (poput recikliranih i obnovljivih). U nastavku bit će prikazano nekoliko različitih, uvjetno rečeno „alternativnih“ gledišta koje bi trebalo poštovati pri održivoj gradnji, odnosno pripadnom projektiranju iste. Ova alternativna gledišta potiču oblik gradnje koji se služi metodama koji se rijetko koriste u tipičnoj gradnji. Pri tome se pod pojmom 'tipične gradnje' podrazumijeva standardni način gradnje koji se koristi za izgradnju stambenih i poslovnih objekata na području Hrvatske, okolne regije, EU i većine svijeta. Stoga se i izraz alternativno obično odnosi na tip gradnje s kojim se većina graditelja, odnosno investitora, projektanata i izvođača radova, ne koristiti ili samo djelomično koristi u svojoj praksi. Danas se ova gledišta polako, ali sigurno, uključuju u područje održive gradnje. Indirektna korist ovog načina gradnje jest to da može minimalizirati ili barem bitno smanjiti uporabu prirodnih resursa.

3. NAČELA ODRŽIVE GRADNJE Bilo da se radi o investitorima, projektantima ili krajnjim korisnicima, najčešće se u praksi susreće stil gradnje koji utječe na okoliš. Prilikom investicijskih odluka o gradnji, kao i u fazi projektiranja i eksploatacije građevinskih objekata uglavnom postoji nekoliko izbora koji mogu napraviti veliku razliku u tome kakva će biti kvaliteta života i troškovi onih koji će predmetne građevine koristiti. Postojeće trendove današnje kulture teško je izbjeći i, na žalost, isti nisu usmjereni u pravom smjeru po pitanju održive budućnosti. A jedan od najbitnijih izbora u svačijem životu jest u kakvoj vrsti objekata živi i radi. Dosadašnje iskustvo pokazalo je da se u svim gore navedenim fazama treba rukovoditi sljedećim načelima:


Damir Percel

3.1 Procjena optimalne veličine objekata

U posljednjih nekoliko desetljeća trend gradnje bio je gradnja sve većih, impozantnijih i zahtjevnijih građevina kako bi se dokazalo da je graditeljstvo na višem stupnju razvoja nego kod prethodnih generacija. Iako taj trend laska ljudskom egu, isti se s vremenom pokazao neodrživ na dulji rok, posebice u današnjem svjetlu recesije i općenite krize u svijetu. Dakle, ne uklapa se s pozicije održivog životnog stila. Velike i zahtjevne građevine, bilo da su stambene ili poslovne, uglavnom zahtjevaju korištenje ogromnih količina energije za grijanje i rashlađivanje. Ta se energija uglavnom koristi izgaranjem fosilnih goriva koja su, kako je sada vidljivo, kratkotrajna, a koja ujedno emitiraju stakleničke plinove i zagađivače u atmosferu. Također, za izgradnju većih i zahtjevnijih objekata mora se koristiti više materijala za njegovu izgradnju, a svaki od njih ima neku svoju ekološku posljedicu. Bilo da se time smanjuje količina šuma, bilo da eksploatacijom mineralnih i rudnih bogatstava okrnjuje planeta i smanjuju budući izvori sirovina. Dakle, izgrađeni objekti, odnosno prostori trebali bi odgovarati stvarnoj potrebi poslovnih ili privatnih korisnika. Ključ je učinkovita uporaba prostora, putem donošenja razumnih investicijskih odluka, dobra organizacija projektiranja i gradnje te vođenja eksploatacije temeljene na realno upravljivoj razini. Stoga, potrebno je podići, odnosno razvijati, ekološku svijest kod svih sudionika u gradnji po ovom pitanju.

3.2 Korištenje prirodnih izvora energije za osvjetljenje, zagrijavanje i rashlađivanje objekata (prirodno osvjetljavanje, zagrijavanje i rashlađivanje prostora)

U stanovanju ne postoji bolja alternativa prirodnom zagrijavanju ili rashlađivanju prostora. Sada su već dobro vidljive i poznate zdrastvene posljedice umjetnog zagrijavanja odnosno rashlađivanja radnih prostora i prostora u kojima se živi. Čak i korištenje naprednih klimatizacijskih sustava ostavlja posljedice na zdravlje i psihu ljudi, a da se ne govori o niskobuđetnim air-condition uređajima. Osvjetljenje prostora također je bitan čimbenik, odnosno komponenta zdravlja. Prilikom projektiranja objekata, odnosno radnih prostora i prostora za stanovanje, gdje god je to moguće, treba voditi računa o tome na koji način iskoristiti prirodne izvore energije, konfiruraciju terena i reljef, zemljopisni položaj, smještaj u prostoru u odnosu na strane svijeta, nadmorsku visinu, mikroklimu, godišnja doba i dr. Sada, u 21. stoljeću napokon se došlo do spoznaje da ništa ne može biti ugodnije za tijelo i um od života i rada u prirodno grijanom, rashlađenom i osvjetljenom prostoru. Naglasak je na 'prirodnom' jer pravi dizajn je ključan za udobnost takvog objekta, odnosno prostora. Na primjer, nije dovoljno isprojektirati tkz. „solarnu kuću“ samo zato jer je ista trenutni hit i misliti da je time sve riješeno. U nekim od tih „solarnih kuća“ korisnici se osjećaju neugodno jer je grijanje, odnosno hlađenje napravljeno strogo 'po udžbeniku', bez dodira sa stvarnim stanjem na terenu. Dobar pasivni solarni dizajn osigurat će dovoljno sunčevog svjetla u prostorima, a kod zagrijavanja prostora, primjerice, imat će u vidu apsorbciju okolne termalne mase (npr. zidnih materijala), tako da se toplina postupno može vratiti natrag u prostorije jednom kada prirodni izvor energije (npr. sunce) ne opskrbljuje objekt. Pravilno odabran termičko-građevni materijal bit će vrsta 'toplinske baterije' koja pohranjuje toplinu, apsorbira istu, kako bi spriječila da prostor preuzme previše topline tijekom pojedinog dana. Jednako tako, u cjelovitom rješenju važan je i termoizolacijski materijal koji zadržava tu toplinu unutra. Termičko-građevni materijal mora biti izoliran izvana, inače će akumuliranu energiju samo ispustiti natrag u okolni prostor. Opće je poznato da objekti od kamena mogu imati tone i tone mase, ali u njima može biti neugodno hladno zbog navedenog energetskog odljeva. Kao što je gore navedeno, dobro osmišljen 'prirodni dizajn' utjecat će da je objekt, odnosno prostor topao kada se to želi, ali i rashlađen onoliko koliko se to želi. Dakle, dobar 'prirodni dizajn'


Damir Percel

koristit će materijale pravilne vrste postavljen na pravim mjestima, kombinirajući termodinamiku s oku ugodnim dizajnom.

3.3 Korištenje lokalnog građevnog materijala Postoji nekoliko prednosti korištenja lokalnog, autohtonog materijala. Kao prvo, isti se najčešće prirodno uklapaju u "osjećaj" mjesta, njegovo okruženje. Drugo, ne koristi se toliko fosilnog goriva za prijevoz na mjersto ugradnje i velika je vjerojatnost da će biti manje industrijski obrađeni. Primjer građevnih materijala u Hrvatskoj prvenstvno bi bili kamen i srodni kameni materijal, drvo i drvne prerađevine.

3.4 Korištenje prirodnih materijala i resursa, ako je moguće obnovljivih U objektima, odnosno prostorima u kojima su za gradnju upotrebljeni prirodni materijali, ljudi se najčešće najugodnije osjećaju. Kada se, primjerice, gazi po prirodnom drvetu ili kamenu pod nogama se osjeća čvrstina i povezanost s prirodom. Glavni razlog za odabir prirodnih materijala pred industrijskim jest taj da je zagađenje uzrokovano nihovom proizvodnjom minimalan, u odnosu na druge industrijske materijale. Sada je poznato da se za svaku tonu cementa koji je proizveden jednaka količina ugljičnog dioksida ispušta u zrak. Ako se govori o zdravlju, prirodni materijali mnogo manje negativno utječu na isto. No u svemu, pa i ovdje kod eksploatacije treba imati mjeru. U današnje vrijeme, velika većina ljudi svjesna je i može posvjedočiti nevjerojatnoj degradaciji prirodnih resursa. Dok drvo, na oko, možemo smatrati obnovljivim izvorom, neki od prirodnih resursa uništeni su gotovo preko obnovljive granice te je time narušen ogromni dio ekosustava. Stoga, prilikom projektiranja treba koristiti materijale koji su obnovljivi.

3.5 Graditi da traje U današnje vrijeme postoji stav da sve što je staro treba zamijeniti novime. Nažalost, to je u dosta slučajeva točno, što zbog loše isprojektiranih konstrukcija, što zbog nekvalitetnih ugrađenih materijala, a što zbog nedostatka ili neadekvatnog održavanja. Dobro izveden objekt može trajati stoljećima, što bi u biti i trebao. Primjerice, vlaga koja se uvukla u konstrukciju objekta može dovesti dovodi do propasti iste i to je teško izbjeći, bilo iz da se radi o vlazi iz okruženja ili o unutarnjoj kondenzaciji. Stoga, treba koristiti materijale otporne na atmosferilije te povećanu toplinu, hladnoću i vlagu.

3.6 Korištenje iskustva tradicionalne gradnje (arhitekture) U cijelom svijetu postoje mnoge prekrasne zgrade raznih stilova koje svojim oblicima, materijalima, uređenjem, ukrašavanjem, konceptima za grijanje i rashlađivanje podsjećaju graditelje kako se treba graditi. Tradicionalna (narodna) arhitektura izgubila se postupno tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, kada su počele prevladavati suvremene metode gradnje. To je šteta jer su mnogi od starih načina gradnje upotrebljavali i prirodne materijale i jednostavne koncepte koji su energetski učinkoviti, odnosno održivi na dulji rok. I pri tome su često bili lijepi i ugodni oku.

3.7 Usmjerenost na energetsku učinkovitost Danas postoji mnogo načina kako bi se što manje koristila fosilna goriva. Korištenje sunca, vjetra, vode za proizvodnju električne energije samo su neki od njih. Ukoliko se javni ili


Damir Percel

privatni investitor odluči za ovu varijantu svejedno će biti prisiljeni na oprez, vezano uz način na koji će korisnici u eksploataciji objekata upotrebljavati energiju, jer su isti ograničeni. Nadalje, bilo da je energija dobivena iz alternativnih izvora ili iz mreže, isplati se odabrati energetski učinkovite uređaje. Primjerice, valja projektirati i koristiti nova florescentna rasvjetna tijela jer koriste približno trećinu električne energije nego standardne žarulje. Mnogi uređaji koriste dosta energije samim priključenjem na izvor napajanja. Uvijek treba biti siguran da je to izbjegnuto.

3.8 Djeljenje kapaciteta (energetskih/materijalnih/poslovnih/prostornih) Jedno od osnovnih načela održivosti je dijeljenje postojećih kapaciteta s drugim korisnicima. Ukoliko postoji ovakav pristup može se izbjeći nepotrebno dupliciranje energetskih, materijalnih, poslovnih ili prostornih kapaciteta. Na taj način, i investitorima i krajnjim korisnicima ne samo da je potreban manji broj postrojenja, instalacija, alata i sl., nego u isto vrijeme, svi zajedno, imaju na raspolaganju veći izbor istih. Ovo je, nadalje, dobro rješenje gledajući i s naslova očuvanja okoliša - kroz smanjenu industrijsku aktivnost, i s naslova pojedinog investitora, odnosno krajnjeg korisnika – pojedincu i kolektivu se pruža više mogućnosti.

3.9 Ponovna upotreba građevnih materijala Ako materijal već postoji, možda se može ponovno koristiti, jer se na taj način otklanja potreba za iskorištavanjem novih resursa i izbjegavaju posljedice njihove obrade. Također, smanjuje se opterećenje odlagališta otpada ili skladišta za daljnju obradu. Mnogi materijali mogu se ponovo koristiti za izgradnju, primjerice staklo. Opće je poznato da drvo koje se održava na suhome ne degradira puno te da je stara osušena drvna građa mnogo bolja nego svježe obrađena.

3.10 Ponovna upotreba lokalnih prirodnih resursa Već prilikom faze projektiranja objekata treba razmotriti mogućnost ponovnog korištenja mnogih prirodnih resursa. Ovakvo racionalno korištenje istih u eksploataciji objekata uvelike će smanjiti troškove investitorima, kao i krajnjim korisnicima, a ujedno će smanjiti negativni utjecaj otpadnih tvari i materijala na okoliš. Već su odavno u uporabi WC-i niskog protoka, aeratori na slavinama, tuševi sa slušalicama koje reduciraju protok vode, no korištenje lokalnih prirodnih izvora te potom ponovna upotreba istih radikalniji je pristup. Isti uključuje preusmjeravanje lako opterećene vode od kupanja, pranja odjeće, vode iz umivaonika, sudopera i drugih kućanskih aparata, vode za zalijevanje bilja, prikupljene kišnice s krovova i asfaltiranih površina te njihovo ponovno korištenje u kućanstvima i poslovnim sredinama za razne namjene. To može biti vrlo učinkovit i siguran način uštede, ukoliko se projektiranje izvrši pažljivo, kako bi se izbjegle kemijske i bakterijološke zaraze. Primjerice, uređenje okoliša s autohtonim biljem otpornog na sušu može uštedjeti ogromnu količinu vode, kao i prelazak na kompostirane WC-e.

4. PRIMJENA ODRŽIVE GRADNJE Na koji način promijeniti svijest i primijeniti načela održive gradnje? Svijest pojedinca polako raste već duže vrijeme jer je na to prisiljen troškovima izgradnje i troškovima u eksploataciji objekta, no kako održivost primijeniti kada se govori o poslovnom okruženju? Ono na čemu


Damir Percel

večina tvrtki „pada“ jest njihova nesposobnost da provedu svoje ideje na području održivog projektiranja i gradnje te pridobiju sve svoje zaposlenike kako bi aktivno sudjelovali u viziji održivosti. Treba biti svjesan da je to zahtjevan i dugotrajan proces, koji ovisi o vrlo mnogo čimbenika, stoga njegovoj primjeni treba pristupiti strpljivo, jer je za uspjeh prihvaćanja i uvođenja u praksu bilo koje metode ključna suradnja svih sudionika. U nastavku je prikazano nekoliko polazišta i etapa za učinkovitu provedbu održive gradnje, odnosno projektiranja:

• Postići jasnu predanost uprave, višeg i nižeg rukovodstva. Ovo će osigurati da održiva gradnja, odnosno održivo projektiranje ima jednaku važnost kao i ostatak proizvodne ili uslužne djelatnosti tvrtke u upravljačkim odlukama. Novi korporativni ciljevi na području održivosti trebaju biti jako prihvaćeni od strane višeg menadžmenta tako da svi ostali rukovoditelji i zaposlenici shvate da ove direktive nisu privremene i kratkotrajne;

• Odrediti jednog iskusnog člana uprave za povedbu i kordinaciju svih aktivnosti na ovom području;

• Osmisliti najpodesnije načine koordinacije uprave, rukovodstva, voditelja odjela / sektora i drugih stručnjaka;

• Osnovati odjel ili sektor za održivost, odnosno održivu gradnju. Ovaj novi dio organizacijske strukture trebao bi biti odgovoran direktno upravi, odnosno višem rukovodstvu. Dati odgovarajuća ovlaštenja rukovoditeljima odjela / sektora;

• Napraviti multidisciplinarne timove, tako da svi sektori, odnosno odjeli u tvrtci budu uključeni i povezani u procesu promjena;

• Podići sposobnosti svih zaposlenika na ovom području, potičući ih da oni budu ti koji će utjecati na poboljšanja. Sve ovo ostvariti putem pružanja za ovo područje odgovarajućim edukacijama, a prema područjima rada zaposlenika;

• Iskoristiti kreativnost zaposlenika tako da radno okruženje dopušta davanje novih ideja i dopušta neformalnu raspravu u vezi istih te ustanoviti mehanizam za analizu tih ideja;

• Odrediti mjerljive ciljeve koji će biti integrirani s postojećom osnovnom djelatnošću tvtke, financijama, kvalitetom, sigurnošću, troškovima i svim drugim podacima koji se prate. Plan promjena mora biti koncipiran na jednostavan način, tako da svaki zaposlenik tvrtke može razumjeti kako njegovo svakodnevno poslovanje utječe na razvoj održivosti.

5. ZAKLJUČAK Ono što se pokušalo s prethodnih nekoliko stranica jest dati jednostavan opis održive gradnje koji može pripomoći u razumijevanju osnova. Namjera je bila da se ono što se ovdje nalazi koristi kao „odskočna daska“ za istraživanje ovog područja. Također, članak je dao osvrt na dosadašnja iskustva, kao i osvrt na probleme koji se postavljaju pri primjeni. Ovaj članak, nadalje, želio je ukazati na međuodnos čovjeka i okoliša te njegovog utjecaja na stanje istoga kad je u pitanju gradnja. Neminovno se nameće pitanje koje je prednosti donio tehnološki napredak, a koliko je naštetio. Kada se u cjelini sagleda trenutno stanje nije teško zaključiti da vremena za promjenu smjera nema na pretek. Može se samo konstatirati da su pokrenuti prirodni procesi čije se posljedice teško mogu sagledati i koje će još dugo vremena imati negativni trend. Budući da je mnogo navedenih procesa uzrokovano ljudskom aktivnošću neminovno je da čovječanstvo uvidi da štetu zapravo radi sebi, a ne planeti. Ona je već u svojoj povijesti imala mnogo veća iskušenja koja je savladala, a koje čovječanstvo kao


Damir Percel

vrsta ni djelomično ne bi moglo. Stoga, bez obzira na današnje teške uvjete na gospodarskom tržištu u koje spada i graditeljstvo, mora se učiniti sve što bi moglo dovesti do vidljivih poboljšanja, kako u ekološkom tako i u prihodovnom i organizacijskom smislu. Ipak, ono što se ističe u pozitivnom svjetlu jest činjenica da danas postoji veliko mnoštvo literature i odgovarajućeg tehničkog materijala te drugih resursa na ovu temu, posebice na webu, što ukazuje da se svijest ljudi postupno mijenja u posljednjih nekoliko godina. No, budući da je, s jedne strane zahtjevan, a s druge strane dugotrajan proces, koji ovisi o vrlo mnogo čimbenika - socijalnih, društvenih, geopolitičkih, valja biti strpljiv. Treba biti svjestan činjenice da su za provedbu mnogo manjih stvari u povijesti prosječno bila potrebna desetljeća i destljeća. Uspjeh prihvaćanja i uvođenja u praksu metoda održive gradnje ovisit će o svim sudionicima u graditeljstvu i društvu. Investitori, projektanti i izvođači radova u graditeljstvu sasvim sigurno su ušli u novu eru i moraju se odlučiti i odabrati kako i na koji način nastaviti na ovom vrlo važnom području gospodarstva.

LITERATURA [1] Boodhoo, Y.: “Energy and Buildings”, Vol.15-16 [2] Boyer, E.L. & Mitgang, L.D. “Building Community: A new future for architecture education and practice“, Carnegie foundation for the Advancement of Teaching, Princeton, NJ. [3] Collier, J.: “Architecture and its ethical dilemmas” Taylor Francis, London, Eng. [4] Guy, S. & Shove, E.: “The sociology of energy, buildings and the environment: Constructing knowledge, designing practice”, Routledge, London, Eng. [5] Kibert, C.J.: “Sustainable Construction - Green Building Design & Delivery” [6] Kuller, R.: “Planning for good indoor lighting”, Building Issues, Vol.14 [7] Lynne, E. & Adams, C.: “Alternative Construction – Contemporary Natural Building Methods” [8] Misra, A.: “Passive solar architecture”, Building Advisory Service and Information Network, No.18 [9] Olgyay, A. & Olgyay,V.: “Solar Control and Shading Devices“, Princeton University Press, Princeton, NJ. [10] Schaefer, K.: “Site Design and Planning for Sustainable Construction”, Tampa, Florida, US [11] Steele, J.: “Ecological architecture: A critical history”, Thames and Hudson, London, Eng. [12] Stultz, R. & Mukerji, K.: “Appropriate building materials: A catalogue of potential solutions“, Swiss Centre for Appropriate Technology, Gallen, Switz. [13] Watson, D.: “Architecture, technology, and environment”, Journal of Architectural Education, Vol.51 [14] Williamson, T. & Radford, A.: “Building, global warming and ethics” Routledge, London, Eng. [15] Williamson, T., Radford, A. & Bennetts, H.: “Understanding sustainable architecture”, London, Eng. [16] Woolley, T.: “Green building: Establishing principles” Routledge, London, Eng.

IS THERE SUCH A THING AS SUSTAINABLE CONSTRUCTION?

Summary Whatever the construction method, the common goal should always be to find and use that which is both economical and energy-efficient, which is not harmful and is friendly to the environment, and which is soothing to the soul and pleasant to behold. The fulfilment of these requirements and reconciliation of all contradictions that arise from them is the ultimate goal of sustainable construction and constitutes its essence. This comprehensive task should always be borne in the minds, and eventually become a liability, of investors, designers, contractors and other participants in the public construction sector, including the local and wider community, as well as of private builders and end users. For this purpose a convenient way must be found, at least in the construction sector, to gain energy-independence and to neutralize the impact of civilization on the environment. It has, up to now, been only partially achieved through the construction of ‘solar houses’, wind power plants, wastewater treatment facilities and the use of ‘green’ materials. But there are more and more of those who realise that this is not enough, but that ‘proper’ sustainability can be achieved only through a change of mindset of all participants. Is this possible? What should be done to achieve this? Keywords: sustainable construction, sustainable design, energetic efficiency, environmental protection


Ana Perišić, dipl.ing., Divna Goleš, mag.oec., Kristina Škrabo, bacc.oec., Antonia Milković, bacc.oec.

ANA PERIŠIĆ, dipl.ing., DIVNA GOLEŠ, mag.oec., KRISTINA ŠKRABO, bacc.oec., ANTONIA MILKOVIĆ, bacc.oec. Veleučilište u Šibeniku, Šibenik [email protected], [email protected], [email protected],

ULOGA ONLINE DRUŠTVENIH MREŽA U PRAVOVREMENOSTI INFORMIRANJA U VISOKOM OBRAZOVANJU;

PRIMJER VELEUČILIŠTA U ŠIBENIKU

Znanstveni rad / Scientific paper Sažetak Pojava globalne komunikacije je bitno promijenila način i brzinu ljudskog rada što se očituje i u visokom obrazovanju. Razvoj online društvenih mreža i porast njihove popularnosti uvjetovao je raširenost njihove uporabe ne samo u privatnom, već i u poslovnom svijetu. Kako je pravovremenost informacija oduvijek bila jedna od ključnih faktora kvalitetnog obavljanja zadatka, činilo se važno ispitati ulogu online društvenih mreža u njihovom širenju. Autorice u radu ispituju i analiziraju taj utjecaj i ulogu, kao i njihovu stvarrnu potrebu u pravovremenom informiranju ispitujući na uzorku studenata Veleučilišta u Šibeniku. Ključne riječi: globalna komunikacija, visoko obrazovnje, online društvene mreže, pravovremenost informacija, kvalitetno obavljanje zadatka

1. UVOD Kvaliteta je važan čimbenik razvoja i napretka u svim gospodarskim djelatnostima te je danas neizostavni dio svake organizacije koja želi opstati na tržištu i biti konkurentna. Danas se od visokoškolskih ustanova očekuje da uspostave kvalitetan sustav obrazovanja kako bi ishodi učenja i ostvarene kompetencije studenata bile u skladu sa potrebama tržišta, stoga je upravljanje kvalitetom u obrazovanju sveubuhvatan proces svih aktivnosti i mehanizama kojima se uspostavlja, održava, razvija i unaprijeđuje kvaliteta sustava visokog obrazovanja.. S obzirom da je danas sve prisutnija globalizacija i internacionalizacija ukupnih gospodarskih kretanja te tako i u području obrazovanja, u suvremenim uvjetima je sve izraženija uspostava globalne komunikacije. Danas je gotovo nemoguće upoznati osobu koja nema otvoren profil na nekoj od društvenih mreža. Čak i većina institucija, ustanova, udruga, tvrtki te ostale pravne osobe posjeduju vlastiti ''on line'' profil. No, pitanje je što su to zapravo društvene mreže, kakav je njihov utjecaj na svakodnevni život, služe li jedino kao izvor zabave ili imaju veću ulogu.

2. DRUŠTVENE MREŽE

Društvene mreže (social networking site [1] nešto su noviji fenomen u internetskim sferama. Riječ je o besplatnim online servisima koji korisnicima omogućuju raznovrsne vidove komunikacije sa svijetom i mogućnost vlastite prezentacije. Društvenim mrežama danas se koriste stotine milijuna ljudi, a osim onih neutralnih (generalne uporabe) postoje i servisi s



određenijom namjenom glede sadržajnog fokusa i profila korisnika. U posljednje vrijeme dolazi do sve snažnijih promjena u razvoju i samom napretku društvenih mreža. Početna komunikacija preko news grupa s vremenom se proširila na generalnu uporabu i postala jednim od prvih oblika Internet druženja i javnih rasprava. Nešto kasnije razvijaju se i populariziraju IM klijenti, chat appleti unutar web portala te forumi neznatno drugačiji od današnjih. Već su ti programi i appleti pružali solidne mogućnosti profiliranja korisnika i same komunikacije sa svijetom. Međutim, zbog niskih brzina spajanja korisnika, nedostatka skladišnog prostora uslužnih servera i tehnoloških ograničenja istinsko virtualno druženje i/ili prezentacija nisu bili izvedivi. Evolucijom spomenutih tehnologija došlo je do rapidnog povećanja interesa korisnika (čiji je broj godinama eksponencijalno rastao) koje ni danas ne jenjava. Besplatno postavljanje slika i video klipova, te pisanje blogova i upravljanje sadržajem postali su vjesnici nove korisničke paradigme. Nju određuju oni web servisi koji su sustavno integrirali sve navedene tehnologije: od blogova i chata do video i foto „škrinjica“ i od spomenutih komponenti napravili kompaktan sustav društvene mreže. Današnje društvene mreže su u najvećoj mjeri besplatne – tek neke od njih naplaćuju dodatne usluge. Jedini preduvjet za njihovo korištenje je (što brža) internet veza, a ponegdje i periferni uređaji poput web kamere. Danas postoji velika lista društvenih mreža, no kao najznačajnije navode se sljedeće: Facebook, Twitter, MySpace, Hi5, Friendster, Linkedln, WAYN, Last.fm, DeviantART i dr. Što se tiče društvenih mreža nastalih na području RH, postoji ih nekoliko. Među njima najpoznatije su Iskrica, Tulumarka, Netopolis, Smokva i dr.. Unatoč velikom broju prisutnih društvenih mreža, te njihovoj pristupačnosti, vodeću ulogu te najveći utjecaj ima Facebook. Riječ je o društvenoj mreži s najvećim trendom rasta, osnovanoj 2004. godine [2]. Isprva je zamišljen kao social networking site za studente harvardskog sveučilišta, no ubrzo je proširio primjenu na sva američka sveučilišta, zatim na srednje škole, a danas djeluje kao društvena mreža generalne uporabe. Njegov osnivač i današnji CEO Facebook korporacije je Mark Zuckerberg. Broji preko 80 milijuna registriranih korisnika, od kojih je velik dio stalno aktivan. Procjenjuje se da je Facebook država, bila bi četvrta najveća država na svijetu [3]. Unatoč mnogobrojnim prednostima koje društvene mreže danas pružaju, postoji i velik broj nedostataka poput problema lažnih dentiteta, zaštite privatnosti, nedostatka interpersonalne komunikacije te problem redundandnosti informacija i autorskih prava.

3. DRUŠTVENE MREŽE I OBRAZOVANJE; PRIMJER VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU

Činjenica je da su društvene mreže unijele revoluciju od mikro pa sve do makrorazine. Danas se postavlja pitanje, budući da su dokazane kao jedan od glavnih izvora zabave i razonode, koliko su društvene mreže bitne u visokom obrazovanju. U obrazovnim krugovima na svim razinama širom svijeta podosta se raspravlja o prednostima alata društvenog umrežavanja i softvera u obrazovanju. Činjenica je da obrazovne ustanove klasičnim načinima učenja igraju važnu ulogu u učenju komunikacijskih vještina i razvijanju socijalnih vještina koje podupiru učenje, a što se ne može naučiti na Internetu ili pomoću njega razvijati. Doista, većina obrazovnih okruženja temelji se na konvencionalnim metodama koje su visoko strukturirane u smislu napretka učenika. Socijalno umrežavanje bitno omogućava manje kontrole, korisnik generira okoliš, i na taj način izazivaju tradicionalne metode nastave i učenja. Dakle, izvodi se pozitivan zaključak o društvenom umrežavanju unutar visokoobrazovnih ustanova, ali jedino u pogledu informiranja korisnika, 24-satnog pristupa nastavnom materijalu te u vidu brzine dobivanja istih. Veoma je bitno naglasiti utjecaj društvenih mreža na brzinu informacija.



Veleučilište u Šibeniku je osnovano 2006. godine. Ustrojena su tri odjela: Odjel Menadžmenta, Odjel Prometa, i Odjel Uprave na kojim se izvode četiri studijska programa. Na Veleučilištu trenutno studira ukupno 1124 studenta Prvotni oblik informiranja studenata bili su oglasna ploča, web stranica, studomat, konzultacije te referada Veleučilišta, dok je nastavni materijal bio dostupan isključivo u veleučilišnoj skriptarnici te knjižnici. Međutim, godine 2008. dolazi do socijalnog umrežavanja. Naime, Veleučilište u Šibeniku uvodi e-learning sustav. Osnovna definicija e-učenja kaže kako je to korištenje multimedije i Interneta u svrhu poboljšanja kvalitete učenja - omogućavanjem pristupa udaljenim izvorima i uslugama i omogućavanjem suradnje i komunikacije i na daljinu[4]. Uvođenjem e-learning sustava došlo je do znatno veće brzine i kvalitete u prijenosu informacija, nastavni materijal postao je dostupan svim korisnicima sustava 24h dnevno te je bitno naglasiti kako su sada informacije postale zaštićene, odnosno dostupne jedino prijavljenim korisnicima, studentima s važećim matičnim brojem studenta iz matične knjige Ustanove. Dakle, danas Veleučilište u Šibeniku omogućava pristup informacijama preko oglasne ploče, studomata, studentske referade, web stranice, e-learninga te profesorskih konzultacija, a još nema otvoren profil na nekoj od društvenih mreža te se u radu ispituje stav studenata prema takvom obliku informiranja. Pristup nastavničkom materijalu moguć je i dalje u skriptarnici, knjižnici a najvećim dijelom u sustavu e-learninga.

4. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA I KARAKTERISTIKE UZORKA

Istraživanje je provedeno u ožujku 2012. na Veleučilištu u Šibeniku na sva tri odjela: Odjelu Menadžmenta (studijski programi: stručni studij Menadžmenta i specijalistički diplomski stručni studij Menadžment), Upravnom odjelu (studjski program: stručni studij Upravni studij) i Odjelu Prometa (studijski program: stručni studij Promet). Od ukupno 340 anketnih upitnika, 304 je uredno ispunjeno. U prikupljanju podataka korištena je metoda ankete na uzorku studenta. Anketni upitnik je podijeljen u dva dijela. Prvi dio obuhvaća osobna pitanja o dobi, spolu, principu studiranja (redovan/izvanredan), godini studija, odjelu studija i dosadašnjoj prosječnoj ocjeni studija. Drugi dio anketnog upitnika sastojao se od 18 pitanja, kojima je ispitano: u kojoj mjeri studenti koriste online izvore informiranja i društvene mreže, koristi studentima društvena mreža u obrazovne svrhe, te kakvo je njihovo mišljenje o korištenju društvenih mreža u obrazovne svrhe i provjerenosti informacija dobivenih putem društvenih mreža. Također je ispitana i kvaliteta postojećih online izvora informiranja Veleučilišta. Studentima su na ove teme postavljena i otvorena pitanja o korištenju društvenih mreža u obrazovne svrhe i o kvaliteti online izvora informiranja Veleučilišta. U analizi podataka korištene su metode deskriptivne i inferencijalne statistike: grafičke i numeričke metode, metoda procjene parametara, te postupci testiranja statističkih hipoteza (χ2 test). Anketnim upitnikom ispitana su 304 studenta od čega je 77% studenata Odjela Menadžmenta, 15% je studenata Prometnog odjela, a 8% uzorka čine studenti Upravnog odjela. S obzirom da su studenti Odjela Menadžmenta u strukturi ukupno upisanih studenata postotno najzastupljeniji ( 53,5% ), najviše ispitanih studira upravo sa Odjela Menadžmenta. Redovni studenti čine 80% uzorka, dok izvanredni studenti čine 20% uzorka. Studenti čija je prosječna ocjena studija ocjena dovoljan ili dobar čine 55% uzorka, dok studenti čija je prosječna ocjena studija vrlo dobar ili odličan čine 45% uzorka. Studenti su bili podijeljeni i dobnim granicama: njih 77% je mlađe od 23 godine, 9% anketiranih studenata je dobi 24 do 29 godina, 8% ih je ud dobnoj skupini 30 do 39 godina, dok je 4% studenata starije od 40 godina.



5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Prije rezultata istraživanja o ulozi online društvenih mreža u pravovremenosti informiranja u visokom obrazovanju, dajemo rezultate ispitivanja o korištenju standardnih i online izvora informiranja na Veleučilištu u Šibeniku. Graf 1. Oblici informiranja o nastavnom procesu

Izvor: Izvorno autorsko Isključivo standardne oblike informiranja kao što su oglasna ploča, referada i telefonski upiti koristi 8,25% ispitanih studenata, dok online oblike informiranja koristi 44,88% ispitanih studenata, a sve oblike informiranja (standardne i online) koristi 46,86% ispitanih studenata. Osim web stranica Veleučilišta, studentima Veleučilišta u Šibeniku omogućeno je korištenje studomata, te e-learning sustava. Pohvalno je kako 81,25% ispitanih studenata smatra online izvore informiranja (web stranica Veleučilišta, e-learning i studomat) kvalitetnim izvorima informacija. Najviše studenata koristi web stranice Veleučilišta kao online izvor informiranja (90,73% ispitanih studenata). E-learning sustav koristi 44,37% ispitanika, a studomat kao online izvor informiranja koristi 27,81% ispitanih studenata. Graf 2. Pravovremenost informiranja Graf 3. Pravovremenost informiranja standardnim oblicima online oblicima

Izvor: izvorno autorsko Izvor: izvorno autorsko Snagu utjecaja online izvora informiranja na pravovremenost informiranja u sustavu obrazovanja prepoznaju i studenti, 76% ispitanih smatra kako su online oblici informiranja dovoljni kako bi potrebne informacije dobili na vrijeme. Proporcija ispitanih studenata koji smatraju kako su standardni oblici informiranja dovoljni kako bi informacije dobili na vrijeme iznosi 57%. Kako čak 88,15% anketiranih studenata ima otvoren profil na nekoj od društvenih mreža (od čega prednjači Facebook sa 77,55% anketiranih), nužno je razmotriti mogućnost aktiviranja



Veleučilišta na društvenim mrežama u smislu otvaranja profila ustanove na jednoj od društvenih mreža. Graf 4. Korištenje društvenih mreža u Graf 5. Stav o pravovremenost informiranja nastavi putem društvenih mreža

Izvor: izvorno autorsko Izvor: izvorno autorsko Vrijeme koje studenti provode koristeći društvene mreže je značajno, čak više od 55% ispitanika dnevno provede najmanje 2 sata koristeći društvene mreže! Neki studenti već koriste društvene mreže u obrazovne svrhe, te mnogima od njih društvene mreže pomažu u pravovremenosti informiranja u nastavne svrhe. Više od polovice ispitanih studenata, njih 53%, smatra kako im društvena mreža omogućava brži dolazak do informacija vezanih uz nastavu, a samo njih 10,6% je suprotnog mišljenja. Na sljedećim grafovima je prikazano u kolikoj mjeri studenti koriste društvenu mrežu za raspravu o aktualnostima na fakultetu, te pomaže li im društvena mreža pri informiranju o samom studiranju i ispitima. Graf 6. Korištenje društvenih mreža u Graf 7. Društvene mreže i pravovremenost obrazovne svrhe informiranja o nastavi

Izvor: izvorno autorsko Izvor: izvorno autorsko Trećina ispitanih studenata koristi društvenu mrežu za raspravu o aktualnostima na fakultetu, a vidljivo je da većini studenata društvena mreža pomaže pri informiranju o samom studiranju i polaganju ispita. Samo je 19,3% ispitanih studenata izjavilo kako im društvena mreža ne pomaže u informiranju o nastavi. Dakle, vidimo da je uloga društvenih mreža u obrazovnom procesu neupitna.



Graf 8. Korištenje društvenih mreža u obrazovne svrhe s obzirom na razinu studija

Izvor: izvorno autorsko

Postoji statistički značajna razlika u korištenju društvenih mreža studenata stručnih studija i specijalističkog diplomskog studija. Proveden je χ2- test o neovisnosti tih obilježja ( χ2 = 16,34, p-vrijednost = 0,0001 ) čime je potvrđena povezanost između korištenja društvenih mreža u svrhu informiranja o nastavi i razine studija. Studenti stručnih studija u većoj mjeri koriste društvene mreže u svrhu informiranja u nastavi (78,8%) od studenata specijalističkog diplomskog studija (44,8%). Iako Veleučilište nudi kvalitetne izvore informiranja, 45% studenata smatra kako je potrebno Veleučilištu kreirati profil na jednoj od društvenih mreža u svrhu poboljšanja pravovremenosti informiranja studenata. Na sljedećem grafu prikazuje se kako su ispitanici odgovorili na postavljena pitanja vezano uz potrebu kreiranja profila Veleučilišta na nekoj od društvenih on line mreža u svrhu poboljšanja pravovremenosti informiranja studenata. Graf 10. nam pokazuje razliku u stavu o potrebi kreiranja profila Veleučilišta na nekoj od društvenih mreža s obzirom na dob studenta. Testirana je i hipoteza o ovisnosti stava o potrebi kreiranja profila i dobi studenta. Graf 9. Potreba kreiranja profila Ustanove Graf 10. Potreba kreiranja profila Ustanove na društvenoj mreži na društvenoj mreži s obzirom na dob

Izvor: izvorno autorsko Izvor: izvorno autorsko Ispitivanje je pokazalo kako 47,8% studenata mlađih od 24 godine smatra da je Veleučilištu nužno kreirati profil na jednoj od društvenih mreža, dok je istog mišljenja manji broj anketiranih studenata koji su u dobi 24 godine ili starije, njih 35,9%. Hipoteza o postojanju ovisnosti dobi studenta i stava o nužnosti kreiranja profila Ustanove na društvenoj mreži testirali smo χ2 testom, dobiveni rezultati ukazuju na postojanje ovisnosti (χ2 = 2,87, p-vrijednost = 0,09). Dakle, studenti mlađe dobi su u većoj mjeri stava kako je Veleučilištu



nužno kreirati profil na jednoj od društvenih mreža u svrhu poboljšanja pravovremenosti informiranja studenata, od studenata starije dobi. Studenti stručnih studija, dakle mlađe dobi su daleko otvoreniji prema novim tehnologijama. Na temelju zadnja dva testa možemo reći da će utjecaj društvenih mreža u obrazovne svrhe rasti. Graf 11. Provjerenost informacija na Graf 12. Nužnost društvenih mreža društvenim mrežama u informiranju na Veleučilištu

Izvor: izvorno autorsko Izvor: izvorno autorsko Tek 28% ispitanika smatra društvene mreže nužnima u informiranju vezanom za nastavu na Veleučilištu. Ovaj malen postotak studenata koji društvenu mrežu smatra nužnom u informiranju povezan je sa sumnjom u provjerenost informacijana društvenim mrežama. Tek 14,38% studenata tvrdi da su informacije dobivene putem društvenih mreža provjerene. Hipotezu o postojanju ovisnosti između ova dva obilježja testirali smo χ2-testom, dobivena vrijednost testne statistike (χ2 = 31,50), odnosno pripadna p-vrijednost (p.v.= 0), potvrđuju postojanje ovisnosti. Tablica 1. Povezanost stava o nužnosti društvenih mreža u obrazovne svrhe i stava o provjerensto informacija dobivenih putem društvenih mreža Smatrate li društvenu mrežu nužnom u informiranju vezanom za nastavu?

Možete li tvrditi da su sve informacije dobivene putem društvenih mreža provjerene?

DA NE UVIJEK DODATNO PROVJERIMDA 62,80% 17,60% 26,40% NE 37,20% 82,40% 73,60% UKUPNO 100% 100% 100%

Izvor: izvorno autorsko Većina studenata koja informacije dobivene putem društvenih mreža ne smatra provjerenima ne vidi društvenu mrežu kao nužan oblik online informiranja vezanog uz nastavu (82,40%), a tek 17,6% ispitanika smatra društvenu mrežu nužnom. Suprotno, većina studenata koja informacije dobivene putem društvenih mreža smatra provjerenima, ne smatraju društvenu mrežu nužnom u informiranju vezanom uz nastavu (82,40%). Bez obzira na veliko korištenje društvenih mreža općenito, studenti su dali prosječnu ocjenu od 3,42 mogućnosti korištenja društvenih mreža u obrzovne svrhe. Na kraju, dajemo najčešće odgovore studenata na otvoreno pitanje: zašto je potrebno Veleučilištu kreirati profil na jednoj od društvenih mreža:

• radi veće dostupnosti informacija,



• pravovremenost informiranja jer studenti više vremena provode koristeći društvene mreže nego postojeće online izvore informiranja,

• komentiranje i konzultacije sa kolegama. • osim činjenica, na taj način mogu se razmijeniti iskustva, • olakšava studentima dogovaranje oko ispita, rokova, predavanja… • mogućnost otvaranja rasprava i dr.

6. ZAKLJUČAK

U razvoj i primjenu sveobuhvatnog sustava osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju, da bi bilo učinkovito, treba uključiti aspekte upravljanja kvalitetom na svim razinama, od nacionalne, preko ustanova, sve do studenata i nastavnika. Širi cilj u razvoju sustava osiguranja kvalitete obuhvaća uspostavljanje "kulture kvalitete" i politike kvalitete u akademskoj zajednici s praćenjem visokih standarda i kriterija kvalitete. Studenti Veleučilišta u Šibeniku u velikoj mjeri koriste online izvore informiranja u obrazovne svrhe. Korištenje društvenih mreža u obrazovne svrhe većinom prepoznaju studenti mlađe dobi, što nas navodi na zaključak kako vrijeme korištenja društvenih mreža u obrazovne svrhe na Veleučilištu u Šibeniku tek dolazi. Velika prepreka tome je sumnja u provjerenost informacija dobivenih putem društvenih mreža. Otvaranjem profila na jednoj od društvenih mreža, Veleučilištu bi bilo omogućeno pratiti provjerenost informacija i time poboljšati kvalitetu online izvora informiranja te utjecati na povećanje zadovoljstva studenata ukupnim nastavnim procesom, a sve u cilju povećanja atraktivnosti studija i očekivanih ishoda učenja. LITERATURA [1] http://www.vidipedija.com/~vidipedi/index.php?title=Dru%C5%A1tvene_mre%C5%BEe [2] http://www.vidipedija.com/~vidipedi/index.php?title=Facebook [3] http://www.zdravi-grad-porec.hr/strucne_teme_drustvene_mreze.php [4] Ćukušić, M., Jadrić, M.: "E-učenje: koncept i primjena", Školska knjiga, Zagreb, 2012. [5] Šošić, I.: Primijenjena Statistika, Školska knjiga, Zagreb, 2004.

THE ROLE OF ONLINE SOCIAL NETWORKS IN INFORMATION TIMELINES IN HIGHER EDUCATION: THE EXAMPLE OF ŠIBENIK POLYTECHNIC

Summary The phenomenon of global communication has significantly changed the manner and the speed of human labour, which also shows itself in higher education. The development of online social networks and the increase in their popularity has spread their use not only in the private world, but in business as well. Since keeping the right timing of information has always been one of the key factors in the quality of performing certain tasks, it was very important to examine the role of online social networks in their expansion. By examining a sample of students at Šibenik Polytechnic, the authors of this paper have examined and analysed the impact and role of online social networks, as well as their need with respect to the right information timelines. Keywords: global communications, higher education, online social network, information timelines, quality task performance


Krunoslav Premec, Antun Benčić

KRUNOSLAV PREMEC, ANTUN BENČIĆ Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb [email protected], [email protected]

INFRASTRUKTURA KVALITETE UMJERNOG LABORATORIJA ZA OZON

Znanstveni rad / Scientific paper

Sažetak Zbog svojih štetnih učinaka na ljude, biljke i materijale prizemni ozon, kao manjinski sastojak atmosfere, ima značajno mjesto u sustavu mjerenja i obavješćivanja o prekoračenim štetnim granicama. Sukladno važećem Zakonu o zaštiti zraka, te smjernicama Europske unije definirani su načini osiguranja kvalitete mjerenih podataka o ozonu. U tom cilju je u Državnom hidrometeorološkom zavodu uspostavljen umjerni laboratorij za umjeravanje mjerila prizemnog ozona, te osiguranje sljedivosti. S obzirom da je to trenutno jedini akreditirani umjerni laboratorij za ozon prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 u Hrvatskoj, namjera je ovim radom prikazati infrastrukturu kvalitete umjernog laboratorija kao i njegovu ulogu u mjeriteljskoj infrastrukturi Hrvatske. Ključne riječi: sustav upravljanja, umjeravanje, ozon

1. UVOD

Onečišćenje zraka kao posljedica ubrzanog industrijskog razvoja i drugih antropoloških aktivnosti predstavlja velik problem današnjice. Sve veća pozornost posvećena zaštiti zraka i praćenju njegove kvalitete rezultirala je time da je Europska komisija izdala direktivu broj 2008/50/EC (tzv. „CAFE“ direktivu), u kojoj je definiran opći okvir za kvalitetu zraka u okolišu, te smjernice i kriteriji za čistiji zrak u Europi (1). Sukladno „CAFE“ direktivi dužnost je svake države članice Europske Unije odrediti odgovarajuća nadležna tijela odgovorna za: procjenu kvalitete zraka, odobravanje mjernih sustava, u smislu metoda, opreme, mreže i laboratorija, osiguranje točnosti mjerenja, analizu mjernih metoda, koordinaciju programa osiguranja kvalitete mjerenja organiziranih od Europske komisije na teritoriju matične države, te suradnju s ostalim državama članicama i Europskom komisijom. Sva mjerenja moraju biti u skladu s europskim normama (Tablica 1). Tablica 1: Referentne metode mjerenja kvalitete zraka prema „CAFE“ direktivi (1)

Komponenta Kemijski simbol Oznaka norme Sumpor-dioksid SO2 EN 14212:2005 Dušikovi oksidi NOx EN 14211:2005 Olovo Pb EN 14902:2005 Lebdeće čestice (10 μm) PM10 EN 12341:1999 Lebdeće čestice (2,5 μm) PM2,5 EN 14907:2005 Benzen Benzen EN 14662:2005 (1,2,3) Ugljični monoksid CO EN 14626:2005 Ozon O3 EN 14625:2005



„CAFE“ direktiva osim glavnih strogo definiranih smjernica, ostavlja mogućnost da države članice Europske unije same definiraju najpogodniji način za implementaciju direktive. U Hrvatskoj je nadležno tijelo za stvaranje zakonodavnog okvira za implementaciju „CAFE“ direktive u svrhu praćenja kvalitete zraka Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Na temelju smjernica „CAFE“ direktive definiran je i Zakon o zaštiti zraka (NN 130/11) u kojem su definirane nadležnosti i odgovornosti za zaštitu zraka i ozonskog sloja, te za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim promjenama. U Zakonu je istaknuto da radom državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka, koja je uspostavljena s ciljem praćenja kvalitete zraka u zonama i aglomeracijama na području Republike Hrvatske, upravlja Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) koji i osigurava izgradnju novih postaja, dok je za informacijski sustav zaštite zraka zadužena Agencija za zaštitu okoliša. Kroz taj zakonodavni okvir definirana je i uloga laboratorija koji osiguranjem sljedivosti mjerenja, te time stvaranjem vjerodostojnosti i povjerenja u rezultate, predstavljaju temeljni preduvjet harmoniziranog praćenja kvalitete zraka. Osim toga, za praćenje kvalitete zraka Zakonom su definirane i dvije vrste laboratorija. Ispitni laboratoriji obavljaju praćenje kvalitete zraka, emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, provjeru ispravnosti mjernog sustava za kontinuirano mjerenje emisija iz nepokretnih izvora te praćenje kvalitete proizvoda. Druga vrsta laboratorija su referentni laboratoriji, koji su zaduženi za usklađivanje programa osiguranja kvalitete mjerenja i podataka kvalitete zraka na području RH. Neki od osnovnih uvjeta koje referentni laboratoriji moraju ispunjavati su akreditacija prema normi HRN EN ISO/IEC 17025 za jednu ili više referentnih metoda mjerenja, te sudjelovanje u ispitivanjima sposobnosti laboratorija u međunarodnim programima međulaboratorijskih usporedbi za referentne metode mjerenja. Obveze referentnih laboratorija su osigurati i provjeravati mjernu sljedivosti ispitnih laboratorija za praćenje kvalitete zraka sukladno normi HRN EN ISO/IEC 17025 jednom godišnje. Nadalje referentni laboratorij ima obvezu surađivati s Europskom komisijom i nacionalnim referentnim laboratorijima za praćenje kvalitete zraka država članica EU u svrhu osiguranja usporedivosti i kvalitete mjerenja, sudjelovati na ispitivanjima sposobnosti laboratorija na međulaboratorijskim usporedbama EU, organizirati i redovito provoditi ispitivanja sposobnosti ispitnih laboratorija za praćenje kvalitete zraka međulaboratorijskim usporedbama, osigurati provođenje mjerenja referentnim metodama ili izdavanje potvrda o ekvivalenciji drugih metoda u skladu sa standardima Europske komisije, te pružati znanstvenu i tehničku pomoć iz područja praćenja kvalitete zraka na zahtjev nadležnog ministarstva. Referentni laboratoriji bi trebali izdavati bi trebali izdavati potvrde ispitnim laboratorijima za svaku referentnu metodu mjerenja, odnosno za testove ekvivalencije za nereferentne metode sukladno standardima Europske komisije. Referentne laboratorije proglašava ministar nadležnog ministarstva, koji ujedno donosi i sve podzakonske akte. Iako je kod akreditacije dovoljna akreditacija referentnog laboratorija kao ispitnog laboratorija, s obzirom na jasan zahtjev da se kod akreditacije eksplicitno izrazi mjerna nesigurnost akreditiranih metoda, „CAFE“ direktiva preporuča da laboratorij u dogovoru s nacionalnim akreditacijskim tijelom razmotri da li je prikladna akreditacija ispitnog ili umjernog laboratorija.

2. RAZVOJ UMJERNOG LABORATORIJA DHMZ-a U cilju ispunjavanja smjernica „CAFE“ direktive, osiguranja sljedivosti mjerenja, te povjerenja u rezultate mjerenja, u Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ-u) uspostavljena je neovisna radna jedinica pod izravnom ingerencijom Ravnatelja – Samostalni odjel za umjerni laboratorij (SOUL). Glavna zadaća laboratorija je umjeravanje mjerila koja



koristi DHMZ. Laboratorij je počeo s nabavom etalonskih mjerila još devedesetih godina 20. stoljeća, da bi 2002. godine bio nabavljen primarni standard za ozon. Osim etalonske opreme za umjeravanja analizatora ozona, u okviru Phare 2006 projekta Europske unije „Uspostava sustava praćenja i upravljanja kakvoćom zraka“, SOUL je opremljen etalonskim sustavom za umjeravanje analizatora sumpor - dioksida, ugljik - monoksida, dušikovih oksida, te BTX spojeva. S obzirom na potrebu osiguranja povjerenja u rezultate, u SOUL-u je razvijen sustav upravljanja koji obuhvaća sustav kvalitete, te administrativni i tehnički sustav koji utječu na rad laboratorija sukladno normi HRN EN ISO/IEC 17025 (2). Tehnički zahtjevi su osim prema normi HRN EN ISO/IEC 17025, za umjeravanje mjerila prizemnog ozona ispunjeni i prema normiranim metodama ISO 13964 (3) i EN 14625 (4). Struktura uspostavljenog sustava upravljanja uspostavljena je na tri razine (Slika 1): priručnik za kvalitetu (MLQM) koji je temeljni dokument SOUL-a, postupci sustava upravljanja (MLQP) u kojima je opisana svrha, odgovornost i redoslijed aktivnosti za provedbu određenog posla, te radne upute (MLWI), koje detaljno opisuju aktivnost za obavljanje određenog posla, i unutarnji (obrasci (MLQF), tehnička dokumentacija) i vanjski dokumenti (norme, zakoni, propisi). Slika 1: Hijerarhija dokumentacije sustava upravljana SOUL-a

Navedeni sustav je akreditiran od strane Hrvatske akreditacijske agencije (Tablica 2), te je SOUL trenutno jedini akreditirani umjerni laboratorij za umjeravanje mjerila prizemnog ozona u Hrvatskoj.

MLQM

MLQP

MLWI, MLQF

Priručnik, temeljni dokument

Postupci, aktivnosti

Upute, obrasci, specifikacije, vanjski dokumenti



Tablica 2: Umjerne mogućnosti SOUL-a

Mjerna veličina Mjerno područje Mjerna sposobnost Metode umjeravanja

Prizemni ozon 0 do 500 nmol/mol

2,5 nmol/mol + c*0,8 za c ≤ 100 nmol/mol 0,7 nmol/mol + c*2,6 za c > 100 nmol/mol

Metoda usporedbe ISO 13964

Temperatura Termometri s

direktnim očitanjem (termopar)

- 50 do 100 °C 0,7 K MLQP 5.4.1.

Temperatura Termometri s

direktnim očitanjem (PT)

- 50 do 100 °C 60 mK MLQP 5.4.1.

Temperatura Stakleni termometri

rastezanja - 20 do 50 °C 120 mK MLQP 5.4.11.

3. OSIGURANJE SLJEDIVOSTI MJERENJA PRIZEMNOG OZONA

Etalonski sustav SOUL-a za umjeravanje analizatora ozona sastoji se od generatora čistog zraka, te primarnog standarda TEI 49C PS, koji generira različite volumne udjele ozona za analizator koji se umjerava. Sljedivost mjernih rezultata (Slika 2) osigurana je umjeravanjem primarnog standarda DHMZ-a TEI 49C PS u Češkom hidrometeorološkog zavodu (Česky Hidrometeorologicky Ustav – ČHMU) u Pragu, koji održava etalon standardni referentni fotometar broj 17 (SRP-17). ČHMU je proglašen od strane Svjetske meteorološke organizacije regionalnim centrom za prizemni ozon. Nadalje je sljedivost osigurana prema svjetskom centru za prizemni ozon, također proglašenim od strane Svjetske meteorološke organizacije, a koji se nalazi u okviru Švicarskih federalnih laboratorija za ispitivanje materijala i istraživanje (EMPA – Eidgenoessische Materialpruefungs und Forshungsanstalt) u Duebendorfu, kraj Zuricha. EMPA obavlja umjeravanja pomoću etalona SRP-15, koji je redovito umjeravan u Američkom Institutu za standarde i tehnologiju (NIST- National Institute of Standards and Technology) u Gaithersburgu, gdje se nalazi primarni etalon SRP-2. Svi SRP etaloni sudjeluju redovito u ispitivanjima sposobnosti u međulaboratorijskim usporedbama i njihovi rezultati se nalaze u BIPM-ovoj bazi podataka o ključnim usporedbama – BIPM – KCDB (Key Comparison Dana Base). Važni parametri za ocjenu stabilnosti i pouzdanosti primarnog standarda su vrijednosti pomaka nule (zero offset) i vrijednosti koeficijenta nagiba (slope). Umjeravanja primarnog standarda SOUL-a od 2002. godine pokazuju da su vrijednosti pomaka nule kroz cijelo vrijeme unutar granica ±0,3 ppb oko stvarne vrijednosti 0 ppb. Ta je vrijednost čak 3 puta manja od one koju daju specifikacije proizvođača (TEI 49C PS User Manual). Vrijednosti nagiba su kroz cijeli promatrani period umjeravanja unutar granica 1,011 ± 0,005, što je višestruko točnije od specifikacija proizvođača. Navedene činjenice ukazuju na izuzetnu stabilnost primarnog standarda SOUL-a, što uz akreditaciju i realiziranu međulaboratorijsku usporedbu osigurava pouzdanost u kvalitetu umjeravanja, te ostvaruje preduvjete za doprinos poboljšanja mjeriteljske infrastrukture na području kvalitete zraka.



Slika 2: Osiguranje sljedivosti mjerenja prizemnog ozona

4. MOGUĆ DALJNJI RAZVOJ SOUL-a Europska mreža nacionalnih referentnih laboratorija u području kvalitete zraka (European Network of National Air quality Reference Laboratories – AQUILA) osnovana je 2001. godine s ciljevima da postane mjesto regularne razmjene znanstvenih i tehničkih informacija među nacionalnim referentnim laboratorijima kako bi se poboljšalo znanje, unaprijedile metode mjerenja i točnost rezultata i na taj način harmonizirale mjere osiguravanja i kontrole kvalitete podataka u Europi (6). Joint research center, Institute for Environment and Sustainability, Climate Change and Air Quality Unit, European Reference Laboratory for Air Pollution (ERLAP) u Ispri, Italija, od Europske je komisije dobio odgovornost organiziranja međulaboratorijskih usporedbenih mjerenja i sličnih aktivnosti za onečišćujuće tvari u zraku. Glavni ciljevi usporedbenih mjerenja su usporedba etalona i mjernih sposobnosti laboratorija koji obavljaju ulogu nacionalnih referentnih laboratorija. Iako još nije u potpunosti definirano da li mjerenja kvalitete zraka spadaju u zakonsko ili u temeljno mjeriteljstvo, po uzoru na zemlje članice Europske unije (Finska, Češka, Slovačka, Francuska, Mađarska, Italija, Slovenija), moguće je uspostaviti mjeriteljsku infrastrukturu za kvalitetu zraka u Hrvatskoj uređenu i sljedivu (Slika 3) do Međunarodnog odbora za utege i mjere (Bureau International de Poids et Mesures – BIPM). Kroz navedenu shemu jasno se prepoznaje i uloga nacionalnih mjeriteljskih instituta u mjerenjima kvalitete zraka koja u konačnici ostvaruju vezu s osnovnom jedinicom SI sustava mol. Nacionalni referentni laboratorij bi u takvoj strukturi, a sukladno preporukama AQUILA-e, bio akreditiran umjerni laboratorij, koji je proglašen od stane Hrvatskog mjeriteljskog instituta i financiran iz državnog proračuna. Njegove bi zadaće bile: osiguranje sljedivosti umjeravanjem etalona ispitnih laboratorija, sudjelovanje u međunarodnim međulaboratorijskim usporedbenim mjerenjima, organizacija nacionalnih međulaboratorijskih

ANALIZATOR OZONA

ANALIZATOR OZONA

ANALIZATOR OZONA

BIPM (KCDB)

NIST SRP-2

EMPA SRP-15

ČHMU SRP-17

DHMZ TEI 49CPS

Definicijski primarni etalon

Svjetski umjerni centar za ozon

Regionalni umjerni centar za ozon

„Nacionalni“ umjerni centar za ozon

Mjerne postaje

Baza podataka o ključnim

usporedbama



usporedbenih mjerenja, koordinacija programa osiguranja i kontrole kvalitete, razvoj i poboljšavanje etalona, kao i metoda mjerenja i umjeravanja, osiguravanje potpore lokalnim jedinicama, te organizacija treninga osoblja uključenog u mjerenja kvalitete zraka.

Slika 3. Prijedlog mjeriteljske infrastrukture kvalitete zraka u Hrvatskoj

U predloženoj koncepciji mjeriteljske infrastrukture kvalitete zraka u Hrvatskoj, s obzirom na prikazane potencijale, značajno mjesto mogao bi zauzimati i SOUL, čiji je daljnji razvoj moguć kroz definiranje metoda umjeravanja i sustava upravljanja za analizatore sumpor-dioksida, ugljik-monoksida, dušikovih oksida i BTX spojeva, za koje već postoji ispitan etalonski sustav u SOUL-u.

5. ZAKLJUČAK

Povećana svijest i potreba za poznavanjem onečišćenja zraka, klimatskih promjena, te upozoravanja javnosti o mogućim štetnim stanjima i posljedicama implicira kao temeljni preduvjet pouzdanih informacija definiranje jasne mjeriteljske infrastrukture kvalitete zraka. Europska legislativa vezana uz praćenje kvalitete zraka zahtijeva od svake države članice da razvije mrežu mjernih postaja za mjerenje kvalitete zraka i uz to sustav koji će osigurati zadovoljavajuću kvalitetu tih podataka. Zakonom o zaštiti zraka u Hrvatskoj je u velikoj mjeri implementirana „CAFE“ direktiva, ali još uvijek nije jasno definiran položaj mjerenja kvalitete zraka u nacionalnoj mjeriteljskoj infrastrukturi. Primjeri iz hrvatskog zakonodavstva ukazuju na neujednačen način proglašavanja referentnih etalona, te nedovoljno jasno definiranu ulogu Državnog zavoda za mjeriteljstvo i Hrvatskog mjeriteljskog instituta u navedenoj problematici. Sljedivost mjerenja i rezultata kroz sustavno umjeravanje mjerila za potrebe DHMZ-a i vanjskih kupaca, obavlja SOUL, čija je kompetentnost rada i povjerenje u rezultate potvrđeno akreditacijom i sudjelovanjem u međulaboratorijskim usporedbama i ispitivanjima sposobnosti. Postignuti rezultati, kao i stečeno iskustvo, pružaju obećavajuću osnovu za

Mjerilo 1

Ispitni laboratorij

BIPM

EURAMET

HMI

Nacionalni umjerni laboratoriji

Mjerilo 1 Mjerilo 1

Ispitni laboratorij

Um

jeravanje

Osiguranje sljedivosti



pozicioniranje SOUL-a u uspostavi kvalitetne mjeriteljske infrastrukture na području kvalitete zraka kao važnog čimbenika, čiji potencijali mogu ispunjavati zahtjeve nacionalnog referentnog laboratorija. U suradnji s ostalim postojećim resursima u Hrvatskoj na području mjeriteljske infrastrukture kvalitete zraka na taj način doprinijelo bi se osiguranju konkurentnosti Hrvatske i njenog gospodarstva unutar članstva u Europskoj uniji.

LITERATURA [1] Directive 2008/50/EC of the European Parliament and of the Council of 21 May 2008 on ambient air quality and cleaner air for Europe – “CAFE” direktiva [2] HRN EN ISO/IEC 17025: 2007: Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija [3] ISO 13964, 1998: Air quality – Determination of ozone in ambient air – Ultraviolet photometric method [4] EN 14625:2005 Kvaliteta okolnog zraka – Standardna metoda za mjerenje koncentracije ozona pomoću ultraljubičaste fotometrije [5] National Air Quality Reference Laboratories and the European Network – AQUILA : Roles and requirements for measurement traceability, accreditation, quality assurance/quality control, and measurement Comparisons, at National and European Levels, V. 2; December 2009.

QUALITY INFRASTRUCTURE OF THE CALIBRATION LABORATORY FOR OZONE Summary Because of its harmful effects on humans, plants and materials, surface ozone, as a minor constituent of the atmosphere, has a significant place in the system of measuring and providing information on exceeded harmful limits. Quality-assurance methods for the ozone data measured are defined pursuant to the valid Air Protection Act and EU directives. For that purpose, the Meteorological and Hydrological Service of Croatia has established a calibration laboratory for the calibration of ozone analysers and to ensure traceability. Given that this is currently the only accredited calibration laboratory for ozone in accordance with ISO / IEC 17025 in Croatia, the aim of this article is to show the quality infrastructure of the calibration laboratory, as well as its role in the Croatian metrology infrastructure. Keywords: management system, calibration, ozone


Antonija Radić, Zrinka Kardum

ANTONIJA RADIĆ Hoteli Vodice d.d., Vodice [email protected] ZRINKA KARDUM Hoteli Vodice d.d., Vodice [email protected]

KVALITETA USLUGE, HOTELI VODICE d.d. PODIZANJE KVALITETE USLUGE S OSVRTOM NA HOTEL PUNTA


Sažetak U današnje vrijeme kvaliteta je postala jedan od ključnih faktora opstanka poduzeća na tržištu. Što se tiče hotelske industrije, kvaliteta usluga tamo predstavlja veoma važan čimbenik uspješnog poslovanja. Kvaliteta usluge je izvana savršeno vidljiva onda, kada je u potpunosti ostvarena. To ujedno znači da i neki manji pozitivni pomaci, često znaju polučiti vidljiviji učinak. Svakom hotelu je cilj privući što više gostiju, te ih uvjeriti da se ponovo vrate. To se postiže na jedan jedini način, da cjelokupna kvaliteta uslugu bude na željenoj razini i da svakom gostu budu ispunjena sva očekivanja s kojima je on došao u određenu destinaciju. Kako bi kvaliteta usluge funkcionirala u organizacijskoj hijerarhiji, hoteli se dijele na manje odjele koji su sadržajno i po načinu rada različiti jedan od drugoga te imaju veliku autonomiju, ali i veliku odgovornost. Svakom poslodavcu bitno je da svaki od tih dijelova radi što kvalitetnije i pruža što bolje usluge svojim gostima, jer i najmanja negativna ocjena iz bilo kojeg dijela može narušiti ukupan dojam usluga u hotelu. Cilj ovog rada je prikazati važnost kvalitete usluge u hotelskoj industriji odnosno prikazati podizanje kvalitete usluge u Hotelu Punta. Ključne riječi: kvaliteta usluga, kvaliteta po odjelima, edukacija, motivacija, HACCAP sustav

1. UVOD Ghandi je rekao: „Gost je najvažniji posjetitelj naših prostora. Ne ovisi on o nama, nego mi ovisimo o njemu. Ne može nas prekinuti u našem poslu jer je on njegova svrha. On nije uljez u našoj djelatnosti, već je njezin sastavni dio. Uslužujući ga, ne činimo mi uslugu njemu, nego je on čini nama dopuštajući da ga uslužimo.“ Započeli smo s tom rečenicom jer u našem poduzeću gost je na prvom mjestu. Gost je smisao ovog posla, turizma i ugostiteljstva ako ćemo gledati općenito. Klijenti, gosti odnosno korisnici naših usluga koji iz godine u godinu posjećuju našu hotelsku kuću raznih su nacionalnosti, sa sobom donose različite kulturološke pa tako i vjerske navike i običaje, a naše osoblje se trudi da prepozna te zahtjeve i sukladno s tim iskazuju im poštovanje u svakoj prilici i u svakom prostoru,svakom pojedincu baš kako bismo i mi voljeli da drugi poštuju naše običaje i manire. Kako i sve ostale hotelske kuće tako i naša, uvijek težimo vrhunskoj usluzi. Onog trena kad se postigne vrhunska usluga, postavio se i temelj uspješnosti organizacije i u tom smislu, kvalitetna usluga zadovoljava i nadmašuje



očekivanja i zahtjeve gostiju. U nastavku prikazati će se važnost kvalitete usluge i što se čini na njenom podizanju u Hotelu Punta, koliko važnost kvalitetne usluge utječe na gosta te kako je kvalitetna usluga osnova dobrog i uspješnog poslovanja.

2. KVALITETA NA SVIM RAZINAMA I SVAKOM ODJELU Prilikom prve posjete gosta, najbitnije je nadmašiti njihova očekivanja, jer kao i svima drugima tako i nama je bitno da se taj gost stekne pozitivno mišljenje u svakom aspektu a u krajnjem slučaju da nas posjeti ponovno. Da bi se to postiglo cjelokupna kvaliteta usluga mora biti na željenoj razini i da su tom gostu ispunjena sva očekivanja zbog kojih je on odabrao i naposljetku došao u naš hotel. Pod kvalitetom usluge podrazumijevaju se svi oni postupci koji će rezultirati oduševljenjem gostiju. Pritom su ključni slijedeći aspekti: • Kultura usluge - poduzeće mora živjeti i zračiti eksplicitnom kulturom usluge prema van i prema unutra a upravljački menadžment osobito mora prednjačiti kao primjer u oživotvorenju kulture usluge. • Uslužnost - moraju je imati svi zaposlenici, posebice oni koji su u neposrednim kontaktima s gostima; uslužnost će biti značajno potpomognuta ako se osoblje stavi u ulogu gostiju. • Standardnost - procesi i izvršenja moraju se odvijati u skladu s očekivanjima gostiju. • Stručnost - uslužno osoblje mora biti kompetentno; to se podjednako odnosi i na njihov stručni know-how, i na njihov odnos prema gostima. • Pritužbe - one su ishodište za poboljšanja i moraju stoga biti dobronamjerno shvaćene. U nastavku rada vidjet će se tabelarni prikaz reklamacija gostiju i s obzirom na to napravit će se analiza po odjelima, što je u svakom urađeno da se kvaliteta usluge poveća.

2.1. Reklamacije gostuju u razdoblju od 2007.-2011. Od strane naše hotelske kuće nikad se neće čuti: „Mi ne dobivamo prigovore!“ jer svi već znamo da su takve tvrdnje neistinite, a govoreći ih samo se pokazuje negativan stav prema gostima koji se žale, a to je i negativna reklama za objekt. Za razliku od nekih hotelskih kuća koji pokušavaju prigovore prikriti ili ih uopće ne prepoznaju, mi naše pogreške priznajemo i na vrijeme uočavamo te se u svakom pogledu trudimo ispraviti ih i na taj način udovoljiti svakom gostu. Feedback od gostiju vitalan je faktor u nastojanjima poduzeća, da unaprijedi razinu usluga koje pruža. «Gost koji se žali je dobitak. Gost koji se žali je važan kupac. Gostu koji se žali moramo biti zahvalni.» u cilju poboljšanja kvalitete velika pažnja se posvećuje rješavanju pritužbi gosta. Prigovori se tretiraju kao da jer je svaki prigovoe mogućnost da se nešto poboljša, odnosno da se iz negativne situacije i nezadovoljnog gosta u krajnosti postigne cilj to jest pozitivna situacija i zadovoljan gost. Svaki gost koji koristi nađe usluge može iznijeti svoje nezadovoljstvo bilo u pismenoj formi putem upitnika, pisma ili knjige žalbe ili pak u direktnoj komunikaciji. Ukoliko do njih dođe takve pritužbe se temeljito realiziraju, proučavaju i što je najbitnije, promptno se rješavaju.



Tablica 1: Reklamacije iz razdoblja 2007.-2011.

Iz navedene tablice, vidu se pritužbe iz navedenog razdoblja. Za takve pritužbe postoje i tehnike svladavanja tih prigovora i načini na koji se rješavaju, odnosno propisana pravila i određeni koraci. S obzirom na prethodno navedeno, u nastavku se prikazuje sve mjere koje su poduzete po odjelima za podizanje kvalitete usluge u našem hotelu. Wellness&Spa departman Što se tiče Wellness & Spa Centra od strane Uprave hotela donesene su temeljne odredbe kojima je propisano da se zbog intime i diskrecije djeci do 16 godina omoguće boravak u razdoblju od 10-12 sati. Pored toga, i cijene određene su od strane Uprave hotela te suza sve goste jednake. Za slučaj neljubaznosti osoblja poduzete su mjere edukacije istih na način da su djelatnici morali sudjelovati na hospitality treninzima. MICE department Loša organiziranost koja se pojavljivala u ovom odjelu riješena je na način da su poduzete mjere edukacije vezane za komunikaciju između svih departmana u hotelu. Poboljšalo se na način da su se informacije sada slale putem e-maila i na taj način brže dolaze, a svi operativni departmani su sada bili u mogućnosti na vrijeme se pripremiti za određeni događaj. Još jedan razlog neorganiziranosti i kašnjenja jest taj da su se u prošlosti za program animacija angažirali vanjski suradnici, a u novije vrijeme zapošljava se osoblje unutar tima MICE departmana te je od 0-24 dostupno gostima hotela odnosno na raspolaganju su im prema propisanom animacijskom programu kroz cijelu sezonu trajanja animacija.



Hauskeeping department Nezadovoljstvo gostiju u ovom departmanu također se svelo na minimum. S obzirom na podatke prikazane u tabeli 1., poduzele su se i mjere sukladno s tim. Sobe su renovirane, tepisi promijenjeni te s svakodnevno održavaju strojevima za mokro i suho pranje. Bazeni su ljetnoj sezoni se temeljito dva puta tjedno održavaju ovisno o vremenskim okolnostima. U sezoni 2011. godine u Hotelu Punta po prvi puta se pojavljuju i dodatni zaposlenici odnosno „room inspector“, te sve pritužbe do kraja te sezone svedene su na minimum a tako se planira i u budućnosti. Pored toga svake godine provode se edukacije kojima se zaposlenici odjela upoznavanju s novim sredstvima za čišćenje i održavanje koje se koriste u hotelu, te u sklopu toga zaposlenike se uči slagati ručnike u razne oblike koji se stavljaju gostima u sobe (slika 1). Kao što je prethodno spomenuto sobe su renovirane, odnosno promijenili su se kreveti, tuš kabine, dječji krevetići, dekorativne slike, tapecirane stolice koje odgovaraju ambijentu, sobe su osvježene novim bojama, itd. Slika 1.: Prikaz uređenja sobe prije dolaska gosta

F&B department U ovom odjelu od 2007. godine provele su se značajnije promjene. U prošlosti ponuda hrane je bila manje raznolikija, zbog rasporeda sjedećeg prostora dolazilo je do gužvi prilikom vremena večere. U međuvremenu poduzete su sve mjere kako bi se te pritužbe smanjile, odnosno za početak navesti će se mjere kojima se proširio izbor hrane za doručak. To se postiglo uvođenjem linija: - Žute linije (usluživanje žitarica, orašastih plodova, sušenog voća), - Bijela linija (usluživanje svih mliječnih proizvoda), - Crvena linija (usluživanje mesnih proizvoda), - Smeđa linija (usluživanje jela pripremljenih od jaja), - Zelena linija (usluživanje svježeg sezonskog voća i povrća). Uvođenjem tih linijama ponuda hrane postala je raznolika i svi zahtjevi gostiju hotela su obuhvaćeni pa čak i onih najizbirljivijih. I od 2008. godine nije bilo pritužbi na ponudu hrane. S druge strane moralo se riješiti problem gužva za vrijeme večere i obzirom na to poduzete su sljedeće mjere. Hotel je uveo „2seating rule“. To znači da je večera koja se poslužuje podijeljena na dva dijela, odnosno gost prilikom dolaska može birati želi li večerati u prvo vrijeme (18:15) ili u drugo vrijeme (19:30), te kada se odluči dobije karticu na kojem piše njegovo ime i prezime, broj sobe te boravak u hotelu. Prilikom prvog dolaska šef sale tom



gostu dodijeli stol koji ostaje uvijek isti za vrijeme njegovog boravka. Pored toga uveden je i romantični doručak u sobi kojeg dostavlja room servis svakom gostu koji ga naruči. Sales department U 2007. Godini pojavljivale su se greške koje su se ticala rezervacija prilikom smještaja i cijene istih. Da bi se to ispravili poduzele su mjere trostruke kontrole cjenika i rezervacija. Nekad je to kontrolirala samo jedna osoba, a sad u kontrolu bookinga odnosno rezervacije uključeno je više osoba i više departmana odnosno Front Office Departman i Sales Departman. Maintance department U cilju povećanja kvalitete i zadovoljstva gostiju u odjelu tehničke službe u zadnjih nekoliko godina zabilježene su sljedeće promjene: - kompletna zamjena tepisona po hodnicima i u sobama, - modernizacija liftova, - zamjena svih starih televizora s LCD televizorima - uvođenjem interneta u svim sobama, - modernizacija wc-ova - zamjena kreveta i madraca - zamjena regulatora klimatizacije - osvježavanje soba i hodnika novim bojama

2.2. Uvođenje dodatnih mjera u cilju usavršavanja kvalitete U cilju poboljšanja kvalitete intenzivno se počelo raditi na načinu pristupa gostima od strane operativnih departmana. Cilju poboljšanja kvalitete usluge pokušavaju se nadmašiti želje i potrebe gosta, a ne samo odgovarati na postavljene već predvidjeti iste kako bi se gost osjećao da je jedan jedini a ne jadan od mnogih. S obzirom na rečeno sljedeće mjere su se poduzele kako bi se što više približilo tom cilju. Rođendani i obljetnice gostiju posebno se obilježavaju. Ukoliko je gost u to vrijeme u hotelu dobiva poklon od strane hotelske kuće, a ukoliko trenutno nisu na boravku, a stalni su gosti, šalje im se čestitka na kućnu adresu. Gostima se u sobe prije dolaska šalje General Manager pismo u kojem se gosta oslovljava imenom te ga se obavještava o svim aktualnim događajima i događajima koji se planiraju u skoroj budućnosti te specijalnim ponudama hotela. Za sve se goste posebno ručno izrađuju prigodni pokloni od prirodnih materijala: - Lavanda, ujedno i zaštitna boja hotela. U suhom, rasutom obliku pakuje se u vrećice na koje se stavlja logo hotela uz prigodan tekst: „Bitne stvari u životu ponekad su očima nevidljive. Lavanda je simbol sreće, odanosti i radosti. Ugodan boravak želi Vam Vaša Punta“



Slika 2. Hotelski poklon – Lavanda u vrećici

S obzirom da okoliš oko hotela u ljetnim mjesecima krasi cvijet lavande, osoblje zaduženo za njeno uređenje, svakodnevno je i bere, te se dekoriraju buketići koji se poklanjaju VIP gostima u njihove sobe zajedno s prikladnom dnevnom porukom. Slika 3. Hotelski poklon- Buketići lavande

Recepcija hotela izrađuje suvenire od drva „cjepanice“ prirodnog materijala koji se nabavljaju pazeći na postavljene standarde. Suveniri se izrađuju za trajno sjećanje na našu hotelsku kuću uz prigodnu poruku: „ručni rad je umjetnost u kojeg ugrađujemo dio sebe, unikat je napravljen samo za Vas kako bi ga ponijeli sobom kao trajno sjećanje na boravak u našoj hotelskoj kući“. Informativno propagandni hotelski materijali u 2011. godini izrađeni su također u zaštitnoj lavanda boji, to uključuje: room service karta, wellness & spa katalog, kartice za hotelske ključeve te podmetači za čaše koji su istog dizajna i iste boje. U hotelskom lobiju gostima je svakodnevno dostupan dnevni te tjedni tisak. Pored toga gostima je omogućen wirelless Internet kako u lobiju hotela tako i u svim sobama.



Slika 4.: Hotelski pokloni i informativno propagandi materijali

VIP, MICE te stalnim gostima prije odlaska na spavanje dočekuju ih bočice vode s prigodnom porukom ili ih dočekuju posebno pripremljeni, dekorirani te zapakirani suhi kolačići od šefa kuhinje. U 2011. Godini Hotel Punta započinje s izgradnjom novog privatnog parkinga koji će imati kapacitet parkiranja 8 autobusa te 300 automobila, čime se ujedno rješava problematika nemogućnosti pronalaska parkirnog mjesta u blizini hotela. Cijene parkinga su propisane od strane Uprave hotela te su jednake za sve goste. Uz početak izgradnje parkinga, u sezoni 2001. Godine renoviran je postojeći objekt s vanjskim bazenom koji dobiva novo ruho i novi naziv „Pool bar hotel Punta“. Zamijenjen je stari štekat novim chill-out sjedalicama i stolovima a cijeli objekt dobiva i drveni okvir na koji se postavljaju bijele zavjese koje pružaju gostima umirujući i opuštajući osjećaj. Od prirodnog kamena izvedena je i nova reklama „PUNTA“, koja je osvijetljena reflektorima i na taj način odvraća pažnju svim prolaznicima s plaže a zvukovi latino glazbe sve potencijalne prolaznike mame na osvježavajući cocktail uz dobru zabavu do sitnih noćnih sati. U sklopu toga, velika pažnja posvećuje se i programu glazbe obogaćenog poznatim instrumentalnim skladbama, koja se svakodnevno mijenja da ne bi postala monotona gostima koji se zadržavaju dulji period.

3. EDUKACIJOM HOTELSKOG OSOBLJA DO BOLJE KVALITETE Može se reći da je moto našeg poduzeća kada je hotelsko osoblje u pitanju : „Pravi ljudi, na pravom mjestu u pravo vrijeme“. Tržište izvrsnog osoblja za izvrsne usluge standard je svake hotelske kuće pa tako i naše. Standardima se propisuje kvaliteta ugostiteljskih proizvoda i usluga. Odstupanje od propisane kvalitete nisu dozvoljene jer predstavljaju nekakvu vrstu pogreške i gubitak u vidu smanjenja prometa, smanjenja dobitka, smanjenja ugleda hotela i u krajnosti gubitak gostiju. Izvrsne usluge su rezultat dosljedne primjene standarda i procedura od strane uvježbanog osoblja.



Važnost ljudskih potencijala osjetno je porasla zbog novog mjesta i uloge čovjeka u svim djelatnostima u društvu. Riječ je o racionalnom, humanom biću koje pokreće sve aktivnosti i čiji rezultati ovise o znanju, sposobnostima, vještinama te motiviranosti. Kultura hotela Punta predstavlja fenomen koji je utjelovljen u njegovim zaposlenicima, obuhvaća način života i rada u hotelu, međusobne ljudske odnose, sustave vrijednosti i shvaćanje. Na osnovu izrečenog kreira se image hotela te se stvara osnova za konstrukciju slike hotela pomoću koje će ono postati prihvaćeno i prepoznatljivo. Brze promjene u tehnici, tehnologiji, organizaciji i upravljanju potakle su i promjene u oblicima, metodama i trajanju obrazovanja. Znanje i sposobnosti zaposlenih čine nevidljive faktore poslovanja i čije se vrijednosti stalno mijenjaju i potrebno ih je neprestano dograđivati i usavršavati. Ulaganje u kadrove jedan je od najznačajnijih čimbenika u proizvodnom procesu, pri čemu porast broja i razina obrazovanja igra posebno značajnu ulogu. Teorijski je moguće pretpostaviti da se na poslu bolje snalaze i da su uspješniji oni koji se školuju, da je njihova mobilnost veća i napredovanje izglednije. Tijekom izvođenja obrazovnih programa hotel Punta ispituje da li je obrazovanje u funkciji proizvodnosti, napredovanja, dosezanja postavljenih ciljeva. Za svakog zaposlenika u hotelu Punta utvrđuje se različita razina potrebe za obrazovanjem. Osposobljavanje radnika za tekući posao prema određenim normama podrazumijeva oblike obrazovanja kao što su instruktaža, orijentacija, pripravnički staž. Dopunsko obrazovanje ili privremeni premještaj planira se za radnike koji postižu standarde produktivnosti, ali mogu i žele proširiti znanja. Na najvišoj razini nalaze se izuzetno motivirani i sposobni pojedinci za koje je potrebno omogućiti izvanredno školovanje, seminare, specijalizacije. U nastavku navest će se svi važniji stručni tečajevi koji su zaposlenici našeg poduzeća polazili kako bi njihova edukacija bila na nivou. U Maintenance departmanu od 2007. godine pa do danas položeno je nekoliko stručnih tečajeva poput, Specijalista zaštite na radu, Ložač centralnog grijanja, Punitelj posuda centralnog grijanja, Stručni tečaj za rukovođenje otrovima i kemikalijama. Front Office Departman iz godine u godinu radi na usavršavanju stranih jezika, te se nekoliko puta u godini organiziraju edukacije recepcijskog osoblja na temu ljubaznosti odnosno hospitality, poboljšanje komunikacije te multikulturalnost. Najveći broj edukacijskih treninga proveden je u F&B departmanu, koji su bili dužni polaziti kako stalni zaposlenici tako i oni koji su zaposleni u sezoni. Konkretno za prošlu godinu sljedeći treninzi su provedeni: - Hospitality trening - upoznavanje s ugostiteljskim normama ponašanja i odnosi s gostom, - Wine cours - upoznavanje osnova posluživanja i testiranja vina, - Wine & food coure – upoznavanje načina kombiniranja hrane i vina, - Servis course – upoznavanje s načinom posluživanja vina i hrane, - Edukacija u ugostiteljstvu: tečajevi za barmene, savjetnike za vina, - mjere za podizanje razine sigurnosti u ugostiteljsko-turističkim naseljima i hotelima. Pored edukacije željela bi se naglasiti i motivacija radnika koju providimo u našem poduzeću. Smatramo da je motivacija zaposlenika jako bitna stavka, jer sa motiviranim stručnim kadrom postižemo bolje rezultate i povećavamo efikasnost našeg poduzeća. Motivacija je ključ poboljšanja radnog uspjeha, a motivirani radnici rade bolje, brže i imaju puno bolje rezultate. Motivacija naših zaposlenika provodi se na slijedeće načine, osim klasičnih načina nagrade poput novčanih bonusa, radnici se motiviraju stimulacijom individualne prodaje aranžmana i smještajnih jedinica te stimulacijom prodaje izleta. Svakodnevno se prati knjiga utisaka koja je izložena na recepciji, restoranu i u Wellness & Spa Centru, te se na temelju broja pohvala pojedini djelatnici nagrađuju. Još jedan od načina motivacije zaposlenika jesu team building programi koje poduzeće organizira za svoje



zaposlenike a za djelatnike s višegodišnjim radim iskustvom u hotelu Punta organiziraju se putovanja. 4. HACCAP SUSTAV U HOTELU PUNTA U skladu sa suvremenim trendovima i zahtjevima potrošača, radi ravnopravnog sudjelovanja u svjetskoj utakmici na turističkom tržištu, zbog razvitka i podizanja kvalitete hrvatske turističke ponude izrađen je Kodeks odnosno jamstvo neškodljivosti namirnica u ugostiteljstvu HACCAP sustavom. Akronim od engleskih riječi Hazard Analysis Critical Control Points a u prijevodu Analiza opasnosti kritičnih postupaka procesa. To je koncept sustavnog približavanja upravljanju sigurnošću hrane baziran na principima kojima je cilj prepoznati opasnosti koje se mogu dogoditi u bilo kojoj fazi lanca opskrbe hranom (“od farme do stola”) i staviti ih pod kontrolu da se ne dogode. HACCAP sustav je uveden 2008. Godine u Hotel Puntu i od tada uspješno funkcionira. Bitno je naglasiti i važnost edukacije jer svi rukovatelji hranom imaju svoju ulogu u HACCP sustavu i moraju biti svjesni odgovornosti i ovlasti. Ovisno o načinu implementacije sustava, osnovnu izobrazbu provodi voditelj HACCP tima ili konzultantska kuća koja je radila na uvođenju sustava. Edukacija zaposlenika bila je sastavni dio faze implementacije sustava. Od tima, osobito od voditelja, očekuje se viša razina poznavanja sustava pa vrlo često članovi tima prolaze i eksternu, formalnu edukaciju o primjeni HACCP sustava. Sustav kontrole HACCP sustava u hotelu Punta, odvija se svakodnevno i to na nekoliko razina. Prva je svakako neposredni nadzor nad kritičnim mjestima u procesu prijama i skladištenja namirnica te pripreme i posluživanja hrane. Sljedeći je nivo kontrole verifikacija HACCP sustava. Verifikacija se odvija na dva načina: kontrolom nadzora nad Kontrolnim točkama i Kritičnim kontrolnim točkama, kontrolu higijenskih uvjeta, kontrolu namirnica i gotove hrane te provođenjem Internih audita. Za nadzor nad Kontrolnim točkama / Kritičnim kontrolnim točkama odgovorni su zaposlenici na radnim mjestima gdje se one pojavljuju, dok su za verifikaciju sustava odgovorni neposredni rukovoditelji i / ili članovi HACCP tima. Slijedom navedenih spoznaja, HACCP sustav kao način proaktivnog djelovanja u osiguranju zdravstveno ispravne hrane trebao bi doprinijeti smanjenju broja oboljelih od alimentarnih toksoinfekcija u ugostiteljskoj ponudi. Današnji trendovi usmjereni su kvaliteti i poboljšanju usluga te su orijentirani prema kupcu. Od kupca sve počinje jer on postavlja zahtjeve, ali ciklus njime i završava jer upravo je kupac taj koji daje povratnu informaciju o kvaliteti pružene usluge. Zahtjevi današnjeg kupca sve su veći, a tako i u pogledu zdravlja. HACCP sustav predstavlja model koji će doprinijeti sigurnosti korisnika usluga, unapređenja njegova zdravlja a time i njegova zadovoljstva.

5. ZAKLJUČAK Tržištem koje se u današnje vrijeme globalizira vlada sve veća konkurencija. Istodobno gledano s tim kupci su sve izbirljiviji. Mnoga su poduzeća toga već odavno svjesna, a druga se poduzeća osvješćuju kako je kvaliteta usluge vrlo snažan alat za „borbu i opstanak“ na tržištu. Mnoge su zemlje toga svjesne već duži niz godina, međutim, i u Hrvatskoj u posljednje vrijeme taj trend obećavajuće raste. Mnogim poduzećima teško se diferencirati od svojih konkurenata, stoga nerijetko završe kao „još jedna riba u moru“ – još jedan restoran, hotel, kafić, i sl. Kako bi se takav scenarij i izbjegao u potpunosti, potrebno je diferencirati se od konkurencije. Danas to i nije tako lako pomoću tehničkih karakteristika, budući da su proizvodi koji se nude više-manje identični, s



jedva vidljivim razlikama. Upravo zato, potrebno je alat za diferenciranje potražiti negdje drugdje odnosno u kvaliteti usluge. Upravo tu kvalitetu usluge prikazali smo ovim radom, odnosno način na koji se provodi u našoj hotelskoj kući. S obzirom da konkurencije kako je već spomenuto nude identične proizvode, naše poduzeće upravo s kvalitetom pokušava privući i na taj način stvoriti lojalne klijente koji će se redovito vraćati kod nas i koristiti naše usluge. Kvalitetu usluge potrebno je smatrati izvorom konkurentske prednosti jer upravo na temelju nje kupci nas prvo biraju jer znaju da ćemo im kvalitetnom uslugom pružiti i više od očekivanoga, a na taj način stvaramo svoje vlastito tržište klijenata, svoju tržišnu nišu, odnosno svoj brand.

LITERATURA [1 ]Avelini-Holjevac I.: Kontroling-upravljanje poslovnim rezultatima, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 1998 [2] Avelini Holjevac, I., Upravljanje kvalitetom, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija, 2002. [3] Berry L.L./Parasuraman A., Marketing Services,The Free Press, New York, 8/1991. [4] Cats-Baril William, seminar "Business Redesign", IEDC, Bled, 1998. [5] Cerović, Z., Hotelski menadžment, Fakultet za turistički i hotelski menedžment Opatija, Opatija, 2003. [6] Gržinić J.: Koncepti mjerenja kvalitete usluga u hotelskoj industriji, Ekonomska misao i praksa, No.1, 2007. [7] Cvenić J., Vidranski T., http://www.hrks.hr/skole/15_ljetna_skola/49.pdf

SERVICE QUALITY, VODICE HOTELS dd RAISING THE QUALITY OF SERVICES, WITH EMPHASIS ON THE HOTEL PUNTA

Summary In recent times, quality has become one of the key factors for the survival of an enterprise in the marketplace. For the hotel industry, quality of service is a very important factor in business success. Quality of service is perfectly visible from the outside only when it is fully realized. This also means that some less positive developments often produce visible effects. Each hotel aims to attract more guests, and its goal is to persuade them to come back. This is achieved in only one way: by setting the overall quality of service at the desired level, and fulfilling all the expectations that each guest brings to a certain destination. So that quality of services can be effective in the organizational hierarchy, the hotels are divided into smaller sections that are different from each other in content and mode of operation, and have great autonomy, but also great responsibility. To every employer it is important that each of these components work to a high level of quality, and provide the best for its guests, because even the slightest negative rating of any part may mar the overall impression of service at the hotel. The aim of this paper is to show the importance of service quality in the hotel industry and demonstrate the raising of the quality of service at the Hotel Punta. Keywords: service quality, quality across departments, training, motivation, HACCAP system


Biserka Runje, Tomislav Kranjec, Vesna Alar, Srđan Medić

BISERKA RUNJE Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb [email protected] TOMISLAV KRANJEC Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb [email protected] VESNA ALAR Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb [email protected] SRĐAN MEDIĆ Veleučilište u Karlovcu, Karlovac [email protected]

VALIDACIJA, ISKAZIVANJE I USPOREDBA REZULTATA MJERENJA DEBLJINE PREMAZA


Sažetak U cilju osiguravanja kvalitete zaštite materijala u radu su obrađene metode validacije i interpretacije rezultata mjerenja debljine premaza. U tu svrhu primijenjene su opće prihvaćene statističke metode i alati koje omogućuju analizu i usporedbu rezultata mjerenja. Osim opće prihvaćenih statističkih metoda u radu su primijenjeni i alati za praćenje i procjenjivanje kvalitete procesa zaštite materijala premazima. Također je ukazano na važnost procjene mjerne nesigurnosti u sustavu osiguravanja kvalitete zaštite materijala. Ključne riječi: validacija rezultata mjerenja, debljina premaza, mjerna nesigurnost

1. UVOD

U sustavima zaštite materijala kontrola se provodi tijekom cijelog procesa zaštite, od temeljnog do završnog sloja, kroz cijeli tehnološki proces odnosno kroz cijeli životni vijek proizvoda. Nanošenje prevlaka na površinu proizvoda najraširenija je metoda zaštite od korozije i drugih vrsta oštećivanja materijala. Svrha je zaštitnih prevlaka i premaza da dovoljno dugo štite konstrukcijski materijal, na koji su nanesene, od štetnih utjecaja okoline tj. od trošenja korozijom, abrazijom, erozijom ili kavitacijom, od pojava zamora, pukotina, loma i puzanja, od bubrenja, razaranja biološkim čimbenicima, oštećivanja svjetlošću ili radijacijom itd. Osim navedenih funkcija, premaz ima estetsku komponentu. Debljina sloja mjerodavna je za zaštitno djelovanje, trajnost zaštite, učestalost pora, tvrdoću i elastičnost premaza. Dok pretanki sloj, zbog mogućih pora ili nedovoljne pokrivenosti površine, najčešće ne daje zadovoljavajuće zaštitno djelovanje, predebeli sloj može dovesti do pogrešaka u premazu. Mjerenja i kontrola debljine sloja se provode sukladno normi HRN EN ISO 2808, koja uključuju kontrolu mokrog i suhog filma premaza. Ovisno o veličini površine koja se štiti preporuča se gustoća mjernih točaka sukladno normi SN 555 011. Smjernice za primjenu opće prihvaćenih statističkih metoda na području ispitivanja korozije, a time i u postupku mjerenja debljine premaza dane su u Vodiču G 16 – 95 : 2004.



2. STATISTIČKE VELIČINE I METODE ZA PRAĆENJE KVALITETE PREMAZA

Statistička analiza može biti vrlo korisna za interpretaciju rezultata, za utvrđivanje činjenica, zakonitosti i uočavanje trendova tijekom odvijanja procesa te predstavlja nužan korak u analizi rezultata u bilo kojem postupku koji daje kvantitativne informacije. U postupku analize rezultata mjerenja debljine premaza potrebno je utvrditi mjere centralne tendencije i mjere rasipanja rezultata te podatke grafički prikazati. Smjernice i izrazi za statističku obradu rezultata mjerenja debljine premaza dane su u tablici 1. Tablica 1: Izrazi za statističku obradu i grafičko prikazivanje rezultata mjerenja debljine premaza Rezultati mjerenja: 1. Aritmetička sredina x

2. Medijan Podatak u sredini rastućeg ili padajućeg

niza 3. Mod Podatak s najvećom frekvencijom 4. Raspon R 5. Procijenjeno standardno

odstupanje s

6. Procijenjeno standardno odstupanje aritmetičke sredine xs n

ssx =

Smjernice za grupiranje podataka u intervalne razrede Ako je broj podataka n nekoliko desetaka tada je broj razreda G ≈ 5 do 8 Ako je broj podataka n od 100 do 200 tada je broj razreda G ≈ Ako je broj podataka n nekoliko stotina i više tada je broj razreda G do 15

Mjere centralne tendencije i mjere rasipanja te histogramski prikaz rezultata omogućiti će brzi uvid u ponašanje podataka te pomoći pri odabiru drugih statističkih metoda. Uglavnom se od podataka očekuje da se ponašaju po normalnoj razdiobi. Ako ta razdioba nije normalna može se upotrijebiti transformacija koja će normalizirati određenu razdiobu. Analiza se može provesti nad transformiranim podacima. Ukoliko nema dovoljno podataka, oblik razdiobe može biti određen na temelju hipoteze o ponašanju sličnih tipova podataka. Kada se izražava rezultat standardnog odstupanja važno je jasno napomenuti da li se rezultat odnosi na standardno odstupanje aritmetičke sredine ili na pojedinačne vrijednosti. U svakom slučaju, treba navesti i broj mjerenja. Postupci statističke analize rezultata mjerenja debljine premaza nadalje mogu biti usmjereni na utvrđivanje razlika između aritmetičkih sredina uzoraka, testiranje homogenosti varijanci te otkrivanje grubih grešaka. Testovi koji imaju značajnu primjenu u postupku analize rezultata mjerenja debljine premaza dani su u tablici 2.

n



Tablica 2: Značajni testovi u postupku analize rezultata mjerenja debljine premaza

Test Izraz Kriterij za

odbacivanje hipoteze H0

Primjena

F –test

Usporedba varijanci dvaju uzoraka

Cochran -ov test

Usporedba varijanci više uzoraka (homogenost varijanci)

Studentov t- test

Usporedba aritmetičkih sredina dvaju uzoraka

Grubbs - ov test

Testiranje grubih grešaka

3 × s test (z – test)

Testiranje grubih grešaka

Navedene opće prihvaćene statističke metode omogućuju prikupljanje, analizu i usporedbu rezultata mjerenja, ali za praćenje procesa i za dobivanje potpune mjeriteljske informacije o kvaliteti rezultata potrebno je uključiti alate kontrole kvalitete i provesti postupak procjenjivanja mjerne nesigurnosti rezultata mjerenja.

3. PROCJENA SPOSOBNOSTI PROCESA

Sposoban proces je onaj proces koji može proizvoditi jedinice (dijelove) unutar zahtijevanih granica. Raspon zahtjeva T je područje između gornje (USL) i donje granice zahtjeva (LSL), odnosno T = USL - LSL. Raspon procesa podrazumijeva područje unutar ± 3 standardna odstupanja (6 ×σ) u odnosu na sredinu procesa (99,73 % površine ispod krivulje normalne raspodjele kojom se aproksimira proces). Sposobnost procesa se procjenjuje računanjem tzv. indeksa sposobnosti procesa.

Potencijalna sposobnost

Demonstrirana izvrsnost Cpk = min(CpL,CpU)

gdje su CpL i CpU donja i gornja potencijalna sposobnost.

∑=

= k

iis

sC

1

2

2max

sxx

piG −

=

sxx iz −

=

2

2

u

i

ssF =

dsxxt 21−= 2/1 α−> tt

0FF >

3>z

0CC >

0GGp >

σ×=

6TCp

σ×−= 3

LxpLC σ×

−= 3xU

pUC

Slika 1 - Sposobnost procesa



Pouzdana procjena sposobnosti procesa može se donijeti samo temeljem praćenja procesa primjenom odgovarajuće kontrolne karte i nakon dovođenja procesa u stanje statističke kontrole (stanje «pod kontrolom»). Kontrolnom kartom se prate varijacije procesa u vremenu. Tehnika kontrolnih karata sastoji se od uzimanja većeg broja malih uzoraka iz procesa. Uzorci se uzimaju, ako je primjenjivo, slučajnim odabirom. Temeljem provedenih mjerenja računa se jedan ili više statističkih parametara. Otklanjanjem značajnih uzroka varijacija u procesu i dovođenjem sredine procesa u okoliš ciljane vrijednosti ima smisla procjenjivati njegovu sposobnost.

4. PROCJENA MJERNE NESIGURNOSTI

Mjerni rezultat je potpun samo ako sadrži vrijednost pridruženu mjerenoj veličini i mjernu nesigurnost pridruženu toj vrijednosti. Pri tome se mjerna nesigurnost definira kao parametar pridružen rezultatu mjerenja koji opisuje rasipanje vrijednosti koje se mogu razumno pripisati mjerenoj veličini. Nesigurnost mjernog rezultat odražava pomanjkanje potpunog znanja o vrijednosti mjerene veličine. Činjenica je da se mjerni rezultat ne može opisati jednom vrijednošću jer u stvarnosti postoje mnogi izvori nesigurnosti. Dok su se tradicionalne metode procijene mjerne nesigurnosti bazirale na iskustvu i ugledu osobe i laboratorija gdje su se provodila mjerenja, danas takove metode nisu više dostatne, već se zahtijevaju dokazi o iskazanoj mjernoj nesigurnosti.

5. EKSPERIMENTALNI DIO

U okviru eksperimentalnog dijela rada provedena je analiza rezultata mjerenje debljine premaza na vertikalnoj ploči I- profila čelične konstrukcije mosta, procjena sposobnosti procesa nanošenje protupožarnog premaza na čelični nosač i procjena mjerne nesigurnosti rezultata mjerenja debljine premaza na uzorku lima vanjske oplate broda.

5.1 Analiza rezultata mjerenje debljine premaza na vertikalnoj ploči I- profila čelične konstrukcije mosta

Mjerenje debljine premaza provedeno je sukladno normi HRN EN ISO 2808 na 100 mjernih mjesta (slika - 2). Rezultati mjerenja provedeni od strane četiri mjeritelja prikazani su u tablici 3.

Mjeritelj Broj mjerenja

Maksimalna vrijednost debljine premaza, μm

Minimalna vrijednost debljine premaza, μm

Aritmetička sredina debljine premaza, μm

Standardno odstupanje, μm

I 100 303 128 195 42,4

II 100 346 118 203,2 42,3

III 100 632 113 268 104,1

IV 100 332 108 199 46,1

Slika 2 - Vertikalna ploča I- profila čelične konstrukcije mosta

Tablica 3: Rezultati mjerenja debljine premaza na verikalnoj ploči I profila



U okviru analize rezultata provedeno je statističko testiranje značajnosti razlika između aritmetičkih sredina i testiranje homogenosti varijanci uzoraka. Grafički prikaz rezultata mjerenja debljine premaza na vertikalnoj ploči I- profila čelične konstrukcije prikazan je na slici 3. Rezultati t – testa dani su u tablici 4.

Tablica 4: Vrijednosti parametra t

Mjeritelj 1 Mjeritelj 2 Mjeritelj 4

Mjeritelj 1 - 1,37 - 0,64

Mjeritelj 2 - 1,37 0,67

Mjeritelj 4 - 0,64 0,67

Cochranovim testom utvrđeno je da standardno odstupanje rezultata mjerenja mjeritelja 3 značajno odstupa od vrijednosti standardnih odstupanja ostalih mjeritelja te je rezultat potrebno isključiti iz daljnje analize. Studentov t – test je pokazao da nema značajnih razlika između aritmetičkih sredina rezultata mjerenja mjeritelja 1, mjeritelja 2 i mjeritelja 4 na razini P = 95 %.

5.2.Procjena sposobnosti procesa nanošenja protupožarnog premaza

Provedeno je mjerenje ukupne debljine suhog filma protupožarnog premaza na čeličnom nosaču. Debljina premaza izmjerena je na 25 mjernih mjesta uz 5 ponovljenih mjerenja. Odabrani primjer analiziran je probnom verzijom programskog paketa Minitab 15. Rezultati praćenje procesa i procjene sposobnosti procesa nanošenja protupožarnog premaza dani su na slici 4.

Slika 3 - Grafički prikaz rezultata mjerenja debljine premaza na vertikalnoj ploči I- profila čelične konstrukcije



4137332925211713951

4,2

3,6

3,0Sam

ple

Mea

n

__X=3,762

UCL=4,632

LCL=2,893

4137332925211713951

2

1

0

Sam

ple

Ran

ge

_R=0,462

UCL=1,511

LCL=0

4035302520

4,2

3,6

3,0

Sample

Valu

es

4,84,44,03,63,22,8

LSL

LSL 2,65Specifications

5432

Within

Overall

Specs

StDev 0,4099Cp *Cpk 0,90

PPM 3321,00

WithinStDev 0,4231Pp *Ppk 0,88

Cpm *PPM 4275,01

Overall

Xbar Chart

Tests performed with unequal sample sizes

R Chart

Tests performed with unequal sample sizes

Last 25 Subgroups

Capability Histogram

Normal Prob PlotA D: 0,507, P: 0,197

Capability Plot

Na osnovu praćenje procesa kontrolnom kartom aritmetičkih sredina i raspona može se zaključiti da je proces nanošenja protupožarnog premaza za čelični nosač pod kontrolom, odnosno da nema značajnih varijacija u procesu. Uz uvjet da je dopuštena donja granica debljine protupožarnog premaza u iznosu LSL = 2,65 µm vrijednost koeficijenta sposobnosti procesa Cpk ukazuje na pojavu nesukladnih jedinica u procesu.

5.3 Procjena mjerne nesigurnosti rezultata mjerenja debljine premaza

U radu je provedeno mjerenje debljine premaza na uzorku lima vanjske oplate broda veličine 270 mm x 200 mm. Uzorak je zaštićen sa prvim slojem sustava antikorozivne zaštite debljine 100 µm. Specificirana debljina suhog filma u iznosu od 100 µm dana je uz kriterij kontrole ″80-20″ prema kojem 80% rezultata mora biti veće ili jednako vrijednosti od 100 µm, a 20% rezultata može biti u granicama od 80 µm do 100 µm. Mjerenja su provedena ne razornom metodom primjenom elektroničkog instrumenta QuaNix 1500. U cilju utvrđivanja mjerne nesigurnosti rezultata mjerenja debljine premaza, mjerenja su provedena u laboratorijskim uvjetima na 35 mjernih mjesta. Mjerni postupak ponovljen je tri puta. Aritmetičke sredine debljina premaza za svako mjerno mjesto dane su u tablici 5. Na osnovu rezultata mjerenja i izračunatih statističkih parametara može se zaključiti da minimalne debljine (83,4 µm, 86,7 µm i 99,8 µm) i broj mjernih mjesta s minimalnom debljinom zadovoljavaju kriterij ″80-20″.

Slika 4 – Procjena sposobnosti procesa nanošenja protupožarnog premaza



Tablica 5: Rezultati mjerenja debljine premaza Mjerno mjesto

Debljina premaza

µm

Mjerno mjesto

Debljina premaza

µm

Mjerno mjesto

Debljina premaza

µm

Mjerno

mjesto

Debljina

premaza

µm

1 132 11 136 21 183 31 194

2 128 12 139 22 172 32 177

3 113 13 135 23 157 33 168

4 102 14 100 24 132 34 148

5 86,7 15 103 25 129 35 131

6 125 16 170 26 196

139=x µm

1,31=s µm

4,83=Min µm

196=Max µm

7 143 17 120 27 188

8 133 18 148 28 187

9 99,8 19 116 29 151

10 83,4 20 100 30 150

Sukladno gore spomenutim normama ovakav način prikazivanja podataka nije potpun i ne daje potpunu informaciju o rezultatu mjerenja. Kako u stvarnosti postoje mnogi izvori nesigurnosti mjerni rezultat se ne može opisati samo jednom vrijednošću. Ukoliko u rezultat mjerenja uključimo i mjernu nesigurnost dobit ćemo potpunu mjeriteljsku informaciju. Drugim riječima da li se rezultat debljine premaza na mjernom mjestu 10 nalazi unutar 80 % specificirane vrijednosti znat ćemo tek nakon proračuna mjerne nesigurnosti.

5.3.1 Proračun za iskazivanje mjerne nesigurnosti

U postupku mjerenja debljine premaza postoji niz utjecajnih veličina koje značajno pridonose nesigurnosti mjerenja. Glavni izvori nesigurnosti koji pridonose nesigurnosti mjerenja, pobrojani su kako slijedi: mjerni instrument koji se koristi u postupku mjerenja, etalon za podešavanje instrumenta, ponovljivost i obnovljivost pozicioniranja instrumenta, geometrija površine predmeta mjerenja (zakrivljenost površine, odstupanje od ravnoće, hrapavost) i utjecaj temperature. Navedeni glavni utjecajni faktori mogu se izraziti algebarski, te međusobno kombinirati, u cilju dobivanja matematičkog modela koji opisuje mjerenje. Općenito nesigurnost se računa za vrlo specifičan mjerni postupak. Specifičnost mjernog postupka i utjecajni faktori moraju biti jednoznačno definirani prije određivanja nesigurnosti. Matematički model mjerenja Uvođenjem svih utjecajnih veličina u postupku mjerenja matematički model mjerenja može se izraziti izrazom (1)

dtdpdrdmdedudxd δδδδδδ ++++++= (1)



gdje je:

d - stvarna debljina premaza dx - izmjerena debljina premaza δdu - granična pogreška instrumenta δde - korekcija zbog utjecaja etalona δdm - korekcija zbog geometrije površine predmeta mjerenja δdr - korekcija zbog utjecaja očitanja δdp - utjecaj ponovljivosti pozicioniranja δdt - utjecaj temperature

U radu je proračun mjerne nesigurnosti proveden Monte Carlo metodom. Funkcija gustoće vjerojatnosti izlazne veličine d dobivena je konvolucijom razdioba ulaznih veličina uz M = 100000 simulacija.

Ulazne veličine xi definirane su funkcijama gustoće vjerojatnosti g(xi) (Tablica 6.)

Tablica 6: Ulazne veličine i funkcije gustoće vjerojatnosti u postupku simulacije Ulazna veličina xi Funkcija gustoće vjerojatnosti g(xi) Izmjerena debljina premaza dx Normalna razdioba (M; d µm; 2 µm) Granična pogreška instrumenta δdu Pravokutna razdioba (M; -1,6; 1,6 µm) Korekcija zbog utjecaja etalona δde Pravokutna razdioba (M; 0 µm; 0,4 µm) Korekcija zbog geometrije površine predmeta mjerenja

δdm Pravokutna razdioba (M;-2; 2 µm)

Korekcija zbog utjecaja očitanja δdr Pravokutna razdioba (M;-0,3; 0,3 µm) Utjecaj ponovljivosti pozicioniranja

δdp Normalna razdioba (M; 0 µm; 1,3 µm)

Utjecaj temperature δdp -

Funkcija gustoće vjerojatnosti izlazne veličine g(d) prikazana je slikom 5.

Slika 5 - Funkcija gustoće vjerojatnosti g(d) za d = 83,4 µm (mjerno mjesto 10)

70 75 80 85 90 95 100

8000

0

bk

Y0 025, Y0 975,

Nakon procjene mjerne nesigurnosti može se očekivati, uz vjerojatnost od 95%, da se minimalna debljina premaza nalazi unutar intervala:

(Y0,025 = 77,4 µm; Y0,975 = 89,1 µm)

Debljina premaza, µm



Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti da nije ispunjen uvjet postavljen na minimalnu debljinu, a samim time nije zadovoljen kriterij ″80-20″.

6. ZAKLJUČAK

U posljednje vrijeme postavljaju se sve oštriji zahtjevi na kvalitetu debljine premaza, te je procese nanošenja potrebno pratiti u svim fazama. Rezultate mjerenja prikupljene u svim fazama procesa potrebno je analizirati i tumačiti u cilju dovođenja procesa pod kontrolu i osiguravanja traženih specifikacija, te u cilju smanjenja troškova. Pri tome treba voditi računa o kvaliteti mjernog rezultata.

Analizom rezultata mjerenja debljine premaza na vertikalnoj ploči I - profila čelične konstrukcije utvrđeno je da standardno odstupanje rezultata mjerenja mjeritelja 3 značajno odstupa od vrijednosti standardnih odstupanja ostalih mjeritelja te je rezultat potrebno isključiti iz daljnje analize. Studentov t – test je pokazao da nema značajnih razlika između aritmetičkih sredina rezultata mjerenja između mjeritelja 1, mjeritelja 2 i mjeritelja 4 na razini P = 95 %.

Na osnovu praćenje procesa kontrolnom kartom aritmetičkih sredina i raspona može se zaključiti da je proces nanošenja protupožarnog premaza na čelični nosač pod kontrolom, odnosno da nema značajnih varijacija u procesu. Uz uvjet da je dopuštena donja granica debljine protupožarnog premaza u iznosu LSL = 2,65 µm vrijednost indeksa sposobnosti procesa Cpk ukazuje na pojavu nesukladnih jedinica u procesu.

Prosječna nanesena debljina premaza na uzorku lima vanjske oplate broda znatno je iznad očekivane prosječne vrijednosti i iznosi 139 µm. Navedena karakteristika procesa značajno povećava troškove procesa. Nakon procjene mjerne nesigurnosti može se očekivati, uz vjerojatnost od 95%, da nije ispunjen uvjet postavljen na minimalnu debljinu, a samim time nije zadovoljen kriterij ″80-20″. LITERATURA

[1] ISO 2808 : 1997, Paints and varnishes – determination of film thickness [2] G 16 – 95 : 2004, Standard Guide for Applying Statistics to Analysis of Corrosion Dana [3] B. Runje, G. Baršić, Ž. Alar, Uncertainty Estimation of Coating Thickness Measurement Results. MP Materials Testing. 2010/03, 182-186. [4] V.Mudronja, Predavanja iz kolegija Kontrola kvalitete, FSB, Zagreb,2011. [5] B. Runje, Statistička obrada i grafičko prikazivanje rezultata mjerenja. Seminar: Izobrazba za usavršavanje osoba koje obavljaju poslove zaštite metalnih konstrukcija od korozije premazima, Hrvatsko društvo za zaštitu materijala Zagreb, 2011.

VALIDATION, EXPRESSION AND COMPATIBILITY OF COATING THICKNESS MEASUREMENT RESULTS

Summary In order to ensure quality protection of materials, methods of validation and interpretation of coating thickness measurement results have been presented in the paper. For this purpose we have applied the generally accepted statistical methods and tools that allow analysis and comparison of measurement results. In addition to the generally accepted statistical methods, tools for monitoring and evaluating the quality of the process of protecting the material with coatings are described in the paper. The importance of evaluating the uncertainty in the system of quality assurance of protection of materials is also emphasized. Keywords: validation of measurement results, coating thickness, mesurement uncertainty


Ivana Simić, Sanja Peterlić

IVANA SIMIĆ, SANJA PETERLIĆ SUPERA KVALITETA d.o.o., Zagreb [email protected], [email protected]

HALAL PROIZVODIMA SVE VIŠE VJERUJU I NEMUSLIMANI


Sažetak Riječ halal arapskog je porijekla i znači dozvoljeno, prema islamskim propisima. Halal industrija temelji se na uvjerenju kako muslimani trebaju jesti halal hranu i koristiti kozmetičke, farmaceutske i druge halal proizvode te usluge hotela i banaka koje su u skladu s islamskim vjerskim propisima. Stoga se proizvođači prehrambenih proizvoda okreću halal proizvodnji svjesni mogućnosti širenja na europsko tržište i tržište arapskih zemalja. Halal proizvodi moraju ispuniti i zahtjeve svih propisa o zdravstvenoj ispravnosti i higijeni jer je halal standard usklađen s međunarodnim standardima iz područja sigurnosti i kvalitete hrane (ISO 22000, IFS, BRC, itd.). Svinjetina, alkohol, određene masti, enzimi, želatina i aditivi su haram, proizvodi koji su muslimanima zabranjeni. Halal certifikat jamstvo je da su proizvodi proizvedeni prema zahtjevima halal norme, veće kvalitete i sigurnosti što omogućava proširenje tržišta i konkurentnu prednost u poslovnom okruženju moderne prehrambene industrije te povećava povjerenje potrošača, bilo da je riječ o muslimanima ili nemuslimanima koji su sve brojniji potrošači ovih proizvoda. Ukupno europsko tržište halal hrane procijenjeno je na oko 66 milijardi dolara s tendencijom rasta od 10 do 15 % godišnje što govori da je poslovanje halal hranom jedan od trendova u prehrambenoj industriji koji tek dolazi. Ključne riječi: Halal, hrana, haram, kvaliteta, certifikat

1. UVOD

Riječ halal arapskog je porijekla i znači dozvoljeno, ugodno, prema islamskim propisima. Ono što je prema islamskim propisima zabranjeno naziva se haram, dok mešbuh znači sumnjiv i kao takav zabranjen sve dok se ne dokaže da je čist odnosno halal. Osnovne odredbe o halalu utvrđene su u izvorima islamskog učenja i kao takve nisu se mijenjale od sredine VII. stoljeća te vrijede u bilo kojem dijelu svijeta gdje žive muslimani[4]. Cijeli je niz ajeta i hadisa, izreka Božjeg poslanika, koje detaljno objašnjavaju što je sve dopušteno, a što zabranjeno muslimanima za upotrebu ili konzumiranje. Najčešće citirani ajeti iz Kur'ana koji se odnose na halal hranu glase: “O ljudi, jedite od onoga što ima na zemlji, ali samo ono što je dopušteno (halal) i što je prijatno...” Kur’an, El-Bekare,168. i “O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! “ Kur’an, El-Bekare, 172. Halal možemo primijeniti u jezičnom, vjerskom, kulturološkom, tradicijskom i zdravstvenom kontekstu. Riječ halal često se u razgovoru koristi i sa značenjima oprostiti, dati bez naknade, pošteno zaraditi i slično. Halal mogu biti različite vrste proizvoda (hrana, kozmetika, lijekovi i predmeti opće upotrebe) i usluga (trgovina, ugostiteljstvo, bankarstvo).



Halal kvaliteta predstavlja ukupnost karakteristika proizvoda ili usluga koje su u skladu s islamskim propisima, ispunjavaju zahtjeve kvalitete te su kao takvi dopušteni potrošačima islamske vjeroispovijesti. Halal industrija temelji se na uvjerenju da bi muslimani trebali jesti hranu i koristiti kozmetičke proizvode koji su dopušteni i u skladu s vjerskim propisima. Halal proizvodi su provjereni i sigurni te ispunjavaju visoke zahtjeve kvalitete i zdravstvene ispravnosti. Norma HRN BAS 1049:2010 Halal hrana -- Zahtjevi i mjere[1] propisuje što je dozvoljeno, a što zabranjeno muslimanima, kako se vrši halal klanje životinja, kako se označavaju halal proizvodi te koji su aditivi halal, a koji nisu. Halal standard utemeljen je na šerijatskom zakonu i zahtjevima Codex Alimentariusa CAC/RCP 1-1969 Ver. 4 2003[2] vezanim uz zdravstvenu ispravnost i higijenu hrane te je kompatibilan s drugim međunarodnim normama sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošću (ISO, IFS, BRC, GLOBALGAP i drugi). Halal proizvode i usluge mogu koristiti i nemuslimani jer nisu u suprotnosti s odredbama drugih vjera.

2. HALAL KVALITETA U PREHRAMBENOJ INDUSTRIJI

2.1 Tržište halal proizvoda Prodaja hrane koja je halal, odnosno u skladu s islamskim vjerskim propisima, snažno će rasti u godinama koje dolaze obzirom na činjenicu da sve više potrošača i nemuslimanske vjeroispovijesti konzumira halal hranu čime se potiče prehrambenu industriju i maloprodajne lance da svoju poslovnu strategiju usmjeravaju na taj sektor. Halal u ugostiteljstvu je novi oblik turističke ponude koja je već prisutna u svijetu i uvelike se ne razlikuje od onoga što uobičajeno poznajemo kao turizam. Halal u ugostiteljstvu zahtijeva da turistima muslimanima budu zadovoljena dva osnovna aspekta, omogućavanje uvjeta za obavljanje vjerskih obreda i dostupnost halal hrane. Halal proizvodi mogu se uklopiti u gotovo sve prehrambene navike, prihvatljivi su za sve životne dobi, zdravstveno ispravni i visokokvalitetni proizvodi te prisutni na svim područjima svijeta. Dodatna kontrola proizvodnje halal proizvoda jamči sigurnost i kvalitetu. Halal tržište jedno je od najperspektivnijih. Svjetsko halal tržište je unatoč globalnoj krizi zadnjih godina raslo 40 %, a 2010. godine procijenjeno je na 635 milijardi američkih dolara s tendencijom rasta od 20 do 25 % u idućih desetak godina. Halal tržište možemo podijeliti na arapsko (islamsko) tržište, halal tržište EU i regionalno halal tržište. Potrošnja halal hrane sve je veća u europskim zemljama, a naročito u Francuskoj kao najvećem tržištu gdje se povećava 7 do 10 % godišnje. Procjenjuje se da vrijednost halal tržišta Europske Unije iznosi 66 milijardi američkih dolara. Tako se primjerice halal tržište Velike Britanije procjenjuje na oko 2,8 milijardi funti, a prema podacima britanske Agencije za sigurnost hrane, halal hranu konzumira oko 6 milijuna potrošača. Za prehrambenu industriju Hrvatske i zemalja regije halal tržište EU je najperspektivnije obzirom da su europski pripadnici islamske vjeroispovijesti najbliži, a i njihova kupovna moć je na visokom nivou. Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija i Kosovo pokazuju sve veći interes za halal proizvodima. Neke uspješne hrvatske tvrtke, primjerice Danica mesna industrija d.o.o., Kalničke vode d.o.o., Kraš d.d., Naše Klasje d.o.o., Perutnina Ptuj Pipo d.o.o., Viro Tvornica Šećera d.d, Vindija d.d., Koka d.d., Vindon d.o.o., Puris d.d., Zvečevo d.o.o., Gavrilović d.o.o., Pekarnica Latica d.o.o., Zdenka d.o.o, Paška Sirana d.d. itd., povećale su konkurentnost svojih proizvoda u regiji certificiranjem po zahtjevima halal kvalitete te apliciranjem znaka halal kvalitete na ambalažu čime su podigle svoj izvoz i do 40 % na regionalnom halal tržištu.



2.2 Zahtjevi halal kvalitete

Halal proizvodi u svom sastavu ne smiju imati ni jedan sastojak koji je muslimanima zabranjen za upotrebu. U procesu proizvodnje takvih proizvoda primjenjuju se zahtjevi norme HRN BAS 1049:2010[1] i ne koriste se zabranjene sirovine i druga sredstva. Da bi proizvod bio halal mora ispunjavati zahtjeve svih propisa o zdravstvenoj ispravnosti, higijeni i sanitaciji. Halal proizvodi označeni su zaštitnim znakom halal kvalitete. Suprotno od halal proizvoda su haram proizvodi u koje ubrajamo proizvode koji u svom sastavu imaju neku od komponenti kao što su alkohol, svinjsko meso, masti zabranjenih životinja, enzimi zabranjenih životinja, želatina dobiveni od zabranjenih životinja te aditivi zabranjenih sirovina. Halal kvalitetom želi se zaštiti zdravlje potrošača kroz osiguranje kvalitetnih i sigurnih proizvoda te strože i dodatne kontrole proizvodnih procesa, proizvoda i sirovina. Velika pažnja pridaje se utvrđivanju štetnog utjecaja konzervansa na zdravlje potrošača[4]. Stoga su svi dodaci hrani označeni s E brojevima pomno ispitani te je određen njihov halal ili haram status obzirom na utvrđenu štetnost utjecaja na zdravlje. Halal normom zabranjena je hrana životinjskog podrijetla poput domaće i divlje svinje, pasa, zmija i majmuna, mesoždera s kandžama i očnjacima, ptica grabljivica s kandžama, štetočina te životinja koje je prema islamskim propisima zabranjeno ubijati, kao što su mravi, pčele i djetlići, životinje koje žive i na kopnu i u vodi, poput žaba i krokodila, mazge i domaća magarad, otrovne i opasne morske životinje te krv. Zabranjena je i hrana od otrovnih i opojnih biljaka, osim onih iz kojih se štetne tvari eliminiraju tijekom proizvodnje. Zabranjen je alkohol i drugi opojni i za zdravlje štetni napici. Kako bi meso bilo halal, životinja mora biti zdrava i živa, a osoba koja obavlja klanje mora biti musliman. Sa životinjom se mora postupati prema zahtjevima norme HRN BAS 1049:2010, a prije klanja mora se izgovoriti molitva “Bismillah“.

2.3 Uvođenje i certificiranje halal kvalitete proizvoda Na području Republike Hrvatske oznaku halal mogu dobiti hrana, kozmetika, lijekovi, predmeti opće upotrebe i ugostiteljski objekti (hoteli i restorani) ukoliko su certificirani od strane Centra za certificiranje halal kvalitete Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu[3]

. Proces dobivanja halal certifikata podrazumijeva usklađivanje poslovanja s normom HRN BAS 1049:2010, primjenu propisanih zahtjeva te ocjenu usklađenosti poslovanja s propisanim zahtjevima ove norme od strane Centra za certificiranje halal kvalitete Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Proces certificiranja vrši na osnovu postupka halal certificiranja koji određuje Centra za certificiranje halal kvalitete Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, a koji je jednak za sve organizacije koje se odluče proizvoditi i certificirati halal proizvode. Zainteresirane tvrtke podnose zahtjev za certificiranjem i dostavljaju dokumentaciju kojom dokazuju kako posluju u skladu sa zakonskom regulativom iz područja sigurnosti hrane te da mogu ispuniti zahtjeve norme HRN BAS 1049:2010. Nakon provjere dokumentacije od strane Centra za certificiranje halal kvalitete Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj potpisuje se ugovor o certificiranju te se provodi edukacija zaposlenika (internih auditora) koji su zaduženi za primjenu norme HRN BAS 1049:2010. Tvrtka mora pripremiti dokumentaciju u kojoj su opisani svi postupci te ispuniti zahtjeve norme u odnosu na procese nabave sirovina, prijama i skladištenja sirovina, proizvodnje te skladištenja i transporta gotovih proizvoda. Uvođenje halal kvalitete podrazumijeva i primjenu HACCP sustava te sustava upravljanja kvalitetom. Za svaki korak proizvodnog procesa mora biti dokumentirana analiza harama. U standardizaciji halala primjenjuje se proaktivno preventivan pristup u sprječavanju mogućnosti ulaska harama u proces proizvodnje. Prevencija podrazumijeva i osiguranje halal kvalitete sirovina u nabavi. Nakon što tvrtka samostalno ili



uz pomoć certificiranih savjetnika za halal kvalitetu ispuni navedene zahtjeve Centar za certificiranje halal kvalitete Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj organizira i provodi certifikacijski audit, Komisija za verifikaciju provjerava je li certificiranje obavljeno na propisan način te Upravno vijeće donosi odluku o dodjeli certifikata tvrtki. Centar za certificiranje halal kvalitete Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj najavljenim i nenajavljenim auditima te analizama gotovih proizvoda na prisutnost harama vrši provjeru ispunjavanja zahtjeva i mjera norme HRN BAS 1049:2010. Označavanje halal proizvoda odgovarajućim zaštitnim znakom halal kvalitete jedan je od zadataka koji Centar za certificiranje halal kvalitete Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj u dogovoru s proizvođačima nastoji ispuniti. Označavanje se vrši kako bi potrošač lakše prepoznao halal proizvod. Slika 1. Postupak certificiranja halal kvalitete[5]



3. ZAKLJUČAK

Uvođenjem i certificiranjem halal kvalitete proizvođači osiguravaju veću konkurentnost svojih proizvoda kao i mogućnost izvoza u zemlje s muslimanskim stanovništvom. Obzirom na sve veću potražnju halal proizvoda na tržištu te sve masovniju međunarodnu trgovinu ovim proizvodima očekuje se porast broja tvrtki koje u proizvodnji halal proizvoda vide priliku za svoj rast i razvoj. Kako je ukupno europsko tržište halal hrane procijenjeno na oko 66 milijardi dolara s tendencijom rasta od 10 do 15 % godišnje, poslovanje halal hranom je jedan od trendova u prehrambenoj industriji koji tek dolazi. U prilog ovom ide i činjenica kako se konzumaciji halal proizvoda sve češće okreću i nemuslimani u potrazi za kvalitetnijim proizvodima čime žele pozitivno utjecati na svoje zdravlje. LITERATURA [1] HRN BAS 1049:2010, Halal hrana -- Zahtjevi i mjere (BAS 1049:2010) [2] Codex Alimentarius CAC/RCP 1-1969 Ver. 4 2003 [3] www.halal.hr [4] www.halal.ba [5] Hrvatska gospodarska komora županijska komora Split, Certificiranje halal kvalitete, 2010., p. 7

MANY NON-MUSLIMS TRUST HALAL PRODUCTS

Summary The word ‘halal’ is originally arabic, and means ‘allowed in accordance with Islamic regulations’. The halal industry is based on the opinion and belief that Muslims should eat halal food, use cosmetic, pharmaceutical and other halal products, and use hotel and bank services that are in accordance with Islamic religious regulations. Therefore a lot of food manufacturers are turning to halal production, aware of the possibilities of expansion to the European and Arabic markets. Halal products must satisfy all regulations relating to safety and hygiene standards, as halal is compliant with international standards in the field of food safety and food quality. Pork, alcohol, certain fats, enzymes, additives and gelatin are haram, products that are prohibited to Muslims. Halal certification is a guarantee that halal products have higher quality and safety, and that consequently there is more chance of market expansion and competitive advantage in the business environment of the modern food industry, and also increases the confidence of Muslim and non-Muslim consumers. The total European Market for halal food is estimated at about 66 billion dollars, with a tendency of growth of ten to fifteen percent per year, which indicates that the halal food business is one of the trends of the food industry that are yet to come. Keywords: halal, food, haram, quality, certificate


Jerko Sladoljev

JERKO SLADOLJEV Udruga top kamping kvalitete UTKK, Poreč [email protected]

EFEKTI KAMPING KVALITETE U KAMPOVIMA USPOREDBA HRVATSKA I REGIJA VENETO – ITALIJA


Sažetak Kvaliteta u kamping ponudi je ukupni identitet proizvoda koji u sebi sadrži obećanje i nastojanje da se obećanje isporuči sukladno iskomuniciranom, a pritom ima vidljive elemente (hardware-oprema) i nevidljive (software – emotivne doživljaje kroz programe). Pritom veliki efekt i jedinstvenu alkemiju stvaraju pozicija lokacije i mjesto (okolina). Elementi kvalitete u našem slučaju su: oprema sanitarija-vizualni zajednički dojam, oblikovanje i njega parcela, ponuda opskrbe i servis, oprema za slobodno vrijeme i program za slobodno vrijeme (sve mogućnosti: sporta i wellnessa) i program za animaciju. Ciljne grupe nas prepoznavaju kroz naše razlike u odnosu na druge (naš USP). Koji su segmenti prioritetni, a koji slijede i stvaraju koegzistenciju ciljnih grupa? Koje su naše ciljne grupe, kako identificiraju i prepoznaju kvalitetu, kako se istražuju, promoviraju, prate i razvijaju prema segmentaciji, mjenjaju i dograđuju? Koji su efekti kvalitete? Odgovore na ta pitanja dajemo u usporedbi kvalitete i rezultata te kvalitete u hrvatskoj kamping ponudi i ponudi regije Veneto (Italija). Zaključno ulaganje u kvalitetu se isplati: regija Veneto ulaže više u kvalitetu i ima bolji poslovni efekt. Ključne riječi: elementi kamping kvalitete, kamping hardware, kamping software, segmentacija, poslovni efekti kvalitete

1. UVOD Zadatak ovog uradka ima za cilj definirati odnose cijene i kvalitete i kvalitetu u odnosu na najbolje ponuđače istog proizvoda u Europi. Prema recentnim istraživanjima (ADAC 2011.godine) najjači europski kamping ponuđači su regija Veneto u Italiji i Languedoc Roussillon u Francuskoj. Na početku smo dali instrumnete kontrole kvalitete u kampovima koji se kao takvi u praksi najčešće pojavljuju, a zatim i elemente (profile) proizvoda koji prate potražnju za kvalitetom (po mišljenju potrošača). Uzeli smo neke dostupne elemente konkurentnosti proizvoda nama najbliže inozemne regije Veneto (samo 250 km udaljenosti) i usporedili elemente (profile) proizvoda te njihov utjecaj na financijeske efekte i količinu zadovoljstva potrošača. Smatramo da se na taj način može usporediti i kvalificirati kvalitete po regijama te iz tih odnosa povući i stanovita pouka za djelatnike u kamping turizmu Hrvatske.


Jerko Sladoljev

2. KAMPING U EUROPI I USPOREDBA REGIJE VENETO (ITALIJA ) S

HRVATSKOM Kamping turizam ostvaruje u Europi prema Eurostat-u oko 350 milijuna noćenja i broji oko 60 milijuna kampista koji borave u 35 000 kampova s prijemnim kapacitetom od 10 milijuna osoba dnevno. Prosječna dnevna potrošnja kampista po nekim europskim istraživanjima iznosi oko 40 eura što znači da kampisti donose u europsku blagajnu godišnje najmanje 15 milijardi eura ne računajući troškove opreme i novih kamping smještajnih objekata. Kamping industrija koja se bavi proizvodnjom kamping opreme ima gdišnje oko 500 milijuna eura prometa. Investicije u kampovima s investicionim održavanjem iznose po procjenama godišnje oko 4 milijarde eura. Dakle kompletan kamping obrtaj kao segment europskog turizma donosi godišnje u europske blagajne oko 20 milijardi eura. Od kamping turizma živiu Europi cca 400.000 osoba a od turizma u cijelini 8 milijuna osoba i 2 milijuna tvrtki. To je dovoljan razlog da se proradi malo na trendovima koje ova ozbiljna grana turizma ostvaruje. Grafikon 1. Europski kamping turizam u zadnjoj dekadi (prognoze)

EUROPSKI KAMPING TURIZAM U ZADNJOJ DEKADI (PROGNOZE)

50 52 54 55 56 57 58 59 60 61 62

320 325 328 330 340 342 345 350 352 354 356

18,2 18,5 18,7 18,9 19 19,2 19,5 19,7 19,9 20,1 20,2

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

broj dolazaka (u milijunima) broj noćenja (u milijunima) prihod (u bilijunima Eura)

Za sljedeću dekadu (2012.-2022.) možemo očekivati blagi rast u fizičkom prometu i turističkom prihodu (1-3%) godišnje. Broj kampista bi mogao rasti po stopi od 1-2% godišnje, a ukupni prihod od kamping smještaja, kamping opreme i investicijskih troškova bi mogao godišnje rasti do 4%. Potrebe kamping potrošača, koje često zovemo ekonomskim rječnikom kamping industrijom će se brzo i vrlo ozbiljno mijenjati. Okolnosti i prilke u kojima živimo se mijenjaju ali ono što je najvažnije profil, navike i potrebe kampista naših potrošača usluga u kampovima se mijenjaju iz godine u godinu. Mijenja se i Europa, dolaze nove generacije kampista koje traže da se odgovori izazovima novog vremena.


Jerko Sladoljev

2.1. Instrumenti i elementi kontrole kvalitete u kampovima (profili)

Kvalitet je sposobnost jednog proizvoda ili usluge da zadovolji goste, posebno gledano s aspekta definiranih i određenih te ugovorenih i obećanih svojstava očekivanog zadovoljstva kupca. Instrumenti kontrole proizvoda u kampovima su: Audit Procedura metodskog i neovisnog prosuđivanja po kojoj se kontrolira praktićni dio proizvoda bilo na bazi referenci u okviru jednog certifikata za usluge ili jedne bilježnice zadataka iz serije svojstava proizvoda vezano za riješenja o ispravama i atestima kvalitete Vanjski audit Vanjskim auditom smatramo postupak kada profesionalac koji obavlja audit nema nikakve veze s poduzećem ili proizvodom kojeg kontrolira , dakle na naćin da se garantira nepristranost vrednovanja kvalitete proizvoda. Postupak kvalitete Proces koji cilja prema kvaliteti i garantira kvalitet proizvoda i usluga. Pritom se radi distinkcija unutar tri postupka: 01.Određivanje pravila – normiranje , 02.Certifikacija ( usluga) koje su propisane, 03.Određivanje etikete-oznake kvalitete koja odgovara postojećim karakteristikama kao i kod partnera koji su već usvojili sličnu razinu oznaka kvalitete. Zajedničke karakteristike su: dobrovoljnost i nenametljivost a počiva na odrednicama koje se tekstualno obrade i propisuju te podliježu redovnoj kontroli. Oznake kvalitete (label) Oznake kvalitete (Label-etiketa) su uredovne oznake identifikacije kvalitete a utemeljene su na poćetku bile za prehrambene proizvode. Upotreba oznaka se kasnije razvila i za druge sektore gospodarstva. Isto tako oznaka kvalitete se koristi u oglašavanju, uglavnom pod predođbom da stanovoto ustrojstvo ili institucija (udruga) koje bi trebale biti neovisnog karaktera gdje će se pružateljima usluga potvrditi da odgovaraku zacrtanim normama. Bitno je da se poštuju norme koje su propisane i obećane za dani proizvod sadržavajući posebnosti značajne za potrošača, a kontrolirane neovisnom i kredibilnom procedurom. Procedure i tretman reklamacija gostiju : Procedura i tretman reklamacija je organizacija koja je postavljena u život po institucijama koje dozvoljavaju:

- da uzmu u obzir svaku primjedbu gosta - da provjere istinitost nedostatka na koji se gost žali - da odgovori odmah i efikasno u vrlo kratkom roku - da stavi u život aktivnosti koje će ispraviti manjkavost i obaviti potrebne korekcije

Karakteristike neovisnih kontrolnih institucija Odgovara slijedećim karakteristikama:

- bavi se turističkom djelatnošću - na pripada nijednom državnom ili javnom sektoru - uključene su u rad neke priznate asocijaciji ili institucije (udruge)

Elementi proizvoda - profili Sanitarna oprema Na početku profila kampa nalazi se sanitarna oprema. I to s razlogom. Koliko god se inače gosti razlikovali u svojim zahtjevima koje stavljaju pred kamp, svaki je od njih upućen na mogućnosti funkcionalnog i čistog pranja te tuševe i WC-e. U tom smislu sanitarije predstavljaju okosnicu infrastrukture svakog kampa te su kao takve kraljevska disciplina


Jerko Sladoljev

svake klasifikacije. Pet zvjezdica signalizira izvanrednu sanitarnu ponudu, dok nedostatna opremljenost neće dobiti ni jednu zvjezdicu. Oblikovanje parcela u kampu Osim sanitarne opremljenosti autokampa, parcele u autokampovima predstavljaju drugo najvažnije ključno područje u ponudi svakog kampa. Ipak, parcela u kampu jedina je direktna, individualna protuusluga koju će svaki gost dobiti za cijenu noćenja. Kamp, koji u tom području želi steći pet zvjezdica, mora skoro u potpunosti biti parceliran te imati parcele prosječne veličine najmanje 100 četvornih metara. Nadalje, gost na svakoj parceli kampa može očekivati vlastiti strujni priključak. Iznad toga, velika većina parcela u kampu mora biti opremljena kombiniranim priključcima za otpadnu vodu/svježu vodu. U kvalitativnom pogledu, izvanredno dobro održavanje okruženja nekog kampa zaokružit će i njegovu pojavu. Opskrba Treći važni stup u području usluga nekog kampa predstavljaju gastronomska ponuda i mogućnosti kupovine. Najvišu ocjenu od pet zvjezdica dobit će neki kamp samo ako osim gostionice ima i mogućnost nabave stvari za svakodnevnu upotrebu. Nadalje, u kampu se moraju biti pružena mogućnost nabave i artikala za kampiranje i rekreaciju. Ukupno gledano, ovdje također vrijedi sljedeće: ako je ponuda manja, kamp također ima manje zvjezdica. Rekreacijski sadržaji Kampovi klasične provenijencije danas strahovito brzo mutiraju u svjetove za godišnji odmor i rekreacijske parkove. Mogućnosti za dječju igru, sportski i zabavni sadržaji, kao i mogućnost kupanja, pred prvotnom su namjenom masivno dobili na važnosti. Da bi kamp u ovom segmentu ponude pripadao najboljima, svaki mora raspolagati atraktivnim mogućnostima za dječju igru, mora imati zanimljivu kombinaciju sportskih sadržaja, a mora ponuditi nešto u vezi kupanja. Kreativnost se nagrađuje, tako da će kamp s fantastično uređenim, velikim bazenom s popratnim sadržajima, za puni doživljaj kupanja, dobiti bolju ocjenu nego kamp koji nudi samo mali bazen u obliku pravokutnika. I individualno opremljeno dječje igralište za male avanturiste kotirat će u očima gostiju bolje nego igralište s normiranim spravama iz velikoserijskog asortimana. Nadalje, lječilišni sadržaji i wellness ponude donose dodatne bodove. Rekreacijski programi Animacijski i rekreacijski programi polariziraju kampističku zajednicu kao jedva bilo što drugo – dok ovdje vlada usijano oduševljenje, tamo je na djelu hladna odbojnost. Činjenica je da su i jedno i drugo u trendu. Peti i posljednji stup posvećen je tom području usluga. Kampovi koji u ovom segmentu imaju pet zvjezdica nude svojim gostima rekreacijski program u punom formatu – za djecu i mladež; za bavljenje sportom i za zabavu. I sve to najmanje šest dana u tjednu. U kampova koji imaju manje zvjezdica, sukladno tomu, na takve ćete ponude naići rjeđe ili će pak biti ograničene na jednu od dviju vrsta gore spomenutih programa.

2.2. Usporedbe Veneto (i) – Hrvatska

VENETO - ITALIJA 2.500 kampova. 1.360.000 osoba kao kapacitet (na 4,5ml. u totalu)

2.500 kampova = 30 % svih kapaciteta 62.500.000 noćenja (na 370ml. u totalu) 17 % = noćenja s velikom sezonalnošću

• prosječni kap.kampa = 544 osobe i 46 noćenja po svakom mjestu / osobi izraženo u kapacitetu


Jerko Sladoljev

2.3. Hrvatska

237.000 osoba kao kapacitet (na 1 mio u totalu) 225 većih kampova te 350 manjih (ispod 50 mjesta) = 17% svih kapaciteta 13.700.000 noćenja (na 58 milijuna) = 24% noćenja s velikom sezonalošću (65 dana) Prosječni kamp ima kapacitet od 1.100 osoba ili 57 dana po svakom mjestu osobi izraženo u kapacitetu. Grafikon 2. Broj noćenja po regijama u Italiji

Broj noćenja po regijama u Hrvatskoj: Istra 6.600.000 Kvarner 3.900.000 Dalmacija 4.200.000 Ukupno 13.700.000 Broj kampova u Venetu/ usporedba s HR

• �175 kampova Hrvatska 237 kampova • 217.000 mjesta-osoba (kapacitet) Hrvatska 240.000 • 1.050 hektara Hrvatska 1.600 hektara • 16.100.000 noćenja Hrvatska 13.700.000 noćenja • srednja veličina kampa = 60.000 m2. i 1.240 mjesta po kampu, 74,2 noćenja po

mjestu i 48,4 m2/po osobi Hrvatska ima srednju veličinu kampa 1100 osoba ili 66.600 m 2 po kampu, 57 noćenja po mjestu u kampu i 66,6 m2 po osobi u kampu. Veneto: ima mnogo veću prosječnu veličinu kampova i dužu iskorištenost u odnosu na ostatak Italije, a u odnosu na Hrvatsku mnogo manje prostora po mjestu, bolju iskorištenost po mjestu i do 37 % veću zaradu po mjestu..


Jerko Sladoljev

Grafikon 3. Camping Veneto - odnosi u lokaciji kampova

Uz more i jezera ostvaruje se 91,6% svih noćenja Veneta što je i glavni motiv dolaska kampista. Stoga su plaže vrlo bitne. Grafikon 4. Kretanja u noćenjima/dolascima i danima boravka u Venetu Konstantan pad prosječnih dana boravka zbog povećanja smještajnih jedinica. Tabela 1. Camping Veneto. Noćenja glavnih emitivnih tržišta

Hrvatska : odnosi glavnih emitivnih tržišta Njemačka 30% ili 4,2 mio noćenja Slovenija 18 % ili 2,5 mio noćenja

Trend overnights / arrivals / stay (days) 1997-2006

1997 2000 2002 2004 2005 2006

arrivalsbednightsstay/days


Jerko Sladoljev

Austrija 10% ili 1,4 mio noćenja Nizozemska 10% ili 1,4 mio noćenja Italija 10% ili 1,4 mio noćenja Ukupno 78% ili 10.7 mio noćenja ostali 18 % ili 2,5 mio noćenja Hrvatska 4 % ili 0,6 mio noćenja SVEUKUPNO 100 % ili 13,7 mio noćenja Trend je u Hrvatskoj potpuno isti kao i u Venetu, s razlikom da nemamo gostiju iz Engleske i Francuske što je u Venetu slučaj, dakle potrebno je ispitati zašto nemamo tih gostiju: Istra je samo 200 km udaljena od Venecije!!!! Grafikon 5. Ekonomskim jezikom - prikaz troškova u Venetu.Smještaj, prehrana, transport, odmor, shoping i ostalo izraženo u %. Evidentan je porast troškova smještaja iz razloga i rasta jedinica iz godine u godinu dok je trošak prehrane u padu, a isto vrijedi za prijevoz i shoping. S druge strane raste trošak za igre i animaciju (odmor) ali posebno zahvaljujući novim programima i opremi za te svrhe u kampovima. Hrvatska Smještaj 15 Eura 37% Hrana 7 Eura 17 % Shoping 9 Eura 22 % Prijevoz 3 Eura 0,7% Odmor (zabava) 6 Eura 1,5% Ukupno 40 Eura po osobi dnevno 100%

Trend della spesa campeggiatori in Veneto

2004 39,00% 34,00% 7,00% 6,70% 11,10% 2,20%

2007 40,96% 31,73% 6,92% 7,12% 10,77% 2,50%

Alloggio Vitto Trasporto Svago Shopping Altro


Jerko Sladoljev

Grafikon 6. Kamping Veneto -trend noćenja glavnih tržišta u kampovima Trend je u Hrvatskoj potpuni isti s razlikom da nemamo gostiju iz Engleske i Francuske što je u Venetu slučaj !!!! Ekonomskim jezikom52 eura je dnevna potrošnja u Venetu, a u Hrvatskoj 40 eura x 16.100.000 noćenja = 837mio. eura ukupno /Hrvatska 40 Eura x 13.7 mio noćenja = 548 mio eura. Samo Veneto utrži oko 300 mio eura(36% više) više s manje kapaciteta i s mnogo manjom površinom od Hrvastke. Troškovi po kampistima (€ 52,00):

• € 21.3 smještaj/hrana • € 5,6 shoppng • € 3,6 transport • € 3,7 odmor • € 1,3 ostalo

Hrvatska troškovi po kampistima (Eura 40) Smještaj 15 Eura 37,5 % Hrana 7 Eura 17,5 % Shoping 9 Eura 22,5 % Prijevoz 3 Eura 7,5 % Odmor (zabava) 6 Eura 15 % Ukupno 40 Eura po osobi dnevno 100% Tabela 2. Kategorizacija – stanje : Veneto/Hrvatska ZVJEZDICE

PODRUČJE Veneto HR Veneto HR Veneto HR Veneto HR

Prijemna gustoća m2 x osoba

28 32 40 36 45 40 60

Primjer na 100 000 m2;

max. broj osoba

3.571 3.125 1.500 2.778 2.200 2.500 2.300

Kategorizacija u Venetu definira se od 1 do 4 zvjezdice – ovisno uglavnom od 2 faktora: 1) Prihvatna gustoća

Presenze

-

1.000.000

2.000.000

3.000.000

4.000.000

5.000.000

6.000.000

7.000.000

1997 2000 2002 2004 2005 2006

A DKNL Oth.D I


Jerko Sladoljev

2) Higijensko – sanitarna oprema Hrvatska nema kampova sa jednom zvjezdice a ima nevjerojatno mali broj gostiju u kampovima sa dvije zvjezdice mjereno na površiniood 100.000 m2. Vidljiva je također manja iskorištenost i prisutnost gostiju prema ponuđenoj površin i u kampovima i do 40%. Hrvatska također nema niti jedan kamp sa 5 zvjezdica. Diferencirana usporedba kamping ponude Hrvatske s ponudom konkurencije» TALIJANSKI JADRAN – VENETO gledano kroz zvjezdice mjerio je i njemački ADAC.Po njihovim elementima kvalitete ( sanitarije,parcela,servis, animacija software i animacija hardware) kamp može imati najviše 25 zvjezdica ili pet zvjezdica po svakom elemetu.Evo te situacije iz 2010.g. a izgleda kako slijedi: Tabela 3. Kvaliteta Veneto – Hrvatska

Istra Kvarner Dalmacija Venecija-Veneto Ukupna ponuda

14,8 zvjezdica 10.8 zvjezdica 8,4 zvjezdice 17.4 zvijezdice

Sanitarije

2.3 zvjezdice 2,0 zvjezdice 1.7 zvjezdice 2.9 zvijezdice

Kamp parcele

2.7 zvjezdica 2.0 zvjezdica 1.7 zvjezdica 3.4 zvjezdice

Prema ovoj analizi samo je Istra po kvaliteti bliža Venetu a ostale hrvatske regije zaostaju i do 50% za Venetom a ukupnom idealnom kvalitetom po ADAC kriterijima i do 75%.Zanimljivo je da se to isto može vidjeti na financijskom planu kada gledamo prihode odnosno dobit po kampovima Tabela 4. Razlike u ponudi i potražnji u kampovima Europe (Izvor CNTC) Potražnja Ponuda HRV 5 zvjezdica 15% 1% 0% 4 zvjezdice 26% 11% 7% 3 zvjezdice 24% 29% 30% 2 zvjezdice 18% 34% 63% 1 zvjezdica 17% 25% 0% Tabela 5. Potražnja u odnosu na dužinu obale

HRVATSKA BROJ STANOVNIKA

BROJ NOĆENJA

Po ovome se može zaključiti da su Slovenci naši najveći gosti, jer s obzirom na broj stanovnika ostvaruju najveći dio noćenja.

Njemačka i Austrija = 23%

82.422.299 8.280.703

10,8 milijuna

Slovenija = 10,4%

2.053.014 5,4 milijuna

Italija = 8,4% 58.462.375 4,32 milijuna Češka = 7,4 % 10.249.216 3,78 milijuna Poljka = 5,1% 38.536.869 2,7milijuna


Jerko Sladoljev

3. ZAKLJUČAK- OCJENA ADAC KVALITETE

ADAC je izradio analizu kvalitete kampova po elementima proizvoda prema inspekciji 2010.g. Taj prikaz koristi i KUH kao dokaz da je Hrvatska na trećem mjestu po kvaliteti svojeg kamping proizvoda u 2010.g. Takva dijagnoza je točna ako se ne zna čitati tabela koju je ADAC dostavio svim svojim članovima i novinarima. Naime najvažninji elementi porizvoda kao što je SANITARIJA i PARCELA su nažalost na 7. i 6. mjestu. Prosjek je prosjek, ali u kampingu ove dvije kategorije imaju najjaču težinu i prevagu. Dakle, prosjek kvalitete hrvatskih kampova s visokom ocjenom na trećem mjestu treba uzeti s velikom rezervom jer kada se daju takve izjave potrebno je isto ponderirati sa ova dva elementa koja su definitivno bitnija po težini kvalitativnih elemenata proizvoda od prosjeka. Figurativno rečeno to je kao da kažemo kako je hrvatska kamping ponuda gospodin u fraku i opancima umjesto primjerenim cipelama. Stoga nije dobro i uglavnom je kontra produktivno koristiti određene međunarodne ocjene i nerealno prikazivati kvalitetu ako se ona ne prikaže u kontekstu pojedinih elemenata proizvoda koji imaju prevagu. S mog gledišta Hrvatska je ponderirano s ovim elementima na 7 mjestu po kvaliteti, a 5.mjestu po skupoći u Europi što joj ne daje baš najbolji odnos cijena: kvaliteta. Tabela 6. Ocjena kvalitete po ADAC-u

0,12GR0,84IRL1,23IRL1,42N1,34P1,27N

0,12IRL0,96GB1,49N1,47P1,35FIN1,32IRL

0,12N1,26N1,51FIN1,85FIN1,74GR1,38FIN

0,23FIN1,26P1,79GB1,93GR1,74H1,47P

0,40GB1,32CH1,80H2,09CH1,77S1,59GR

0,49P1,44GR1,81A2,17H1,98IRL1,64H

0,50S1,63D2,08D2,34I2,05N1,68CH

0,51CH1,70H2,09S2,44IRL2,13E1,71GB

0,74DK1,73A2,19CH2,57S2,17I1,77S

0,80H1,91E2,23DK2,62E2,27CH1,99D

0,83D1,93S2,35F2,66D2,36HR2,04A

1,05A1,99FIN2,73GR2,68HR2,48GB2,14DK

1,71E2,12I2,79P2,74A2,59F2,30E

2,16HR2,21DK2,91HR2,82DK2,71DK2,37I

2,21I2,32F3,01I2,92GB2,76D2,50HR

2,27F2,39HR3,05NL3,12F2,89A2,53F

3,50NL2,81NL3,13E3,52NL2,93NL3,16NL

Averageanimation

Averageleisure

facilitiesAveragesupply

Averagepitches

Averagesanitaryfacilities

Averageall

categories

Iz ovog pregleda očito je da iako je Hrvatska na trećem mjestu po kvaliteti, njena dva elementa koja prevaguju u ocjenama inspektora, ali i gostiju (parcele i sanitarije) su na 7. odnosno 6. mjestu, pa je realan rang 7.mjesto u Europi i previsoka cijena (u odnosu na kvalitetu) 5. mjesto po skupoći. To govori da bi se cijena Hrvatskih kampova trebala spustiti za 20% kako bi zadovoljila optimalno kriterij kvalitete koju nudi, a vjerojatno bi time povećala i financijski efekt koji za sada lantentno zaostaje jer ovaj odnos nije izniveliran.

LITERATURA (1) S. Thurn, Campingfuehrer ADAC, 2010..godine (2) S. Thurn, Campingfuehrer ADAC, 2011.godine (3) S. Thurn, Campingfuehrer ADAC, 2012.godine (4) H. Nitschke, CTNC Counsalting, 2011.godine (5) J. Gout, Predavanje Cavtat, 2001.godine (6) J. Sladoljev, Kamping marke Zaton (1), 2008. godine


Jerko Sladoljev

(7) A. Birin, Magistarski rad FHTM Opatija, 2010. godine

EFFECTS OF CAMPING QUALITY IN CAMPS COMPARING CROATIA AND THE VENETO REGION OF ITALY

Summary Quality, in what is on offer in camping, is the total identity of the product, which in itself contains a promise and a commitment to deliver the promise in accordance with what has been communicated, while containing elements both visible (hardware: equipment) and invisible (software: emotional experiences gained through the programmes). The major effect and unique alchemy create a position of location and place (environment). The elements of quality in our case are: sanitary equipment – a visual common impression, design and care of plots, offer of supplies and services, equipment for leisure time and leisure programmes (all options: sport and wellness), and a programme for animation. Target groups recognize us through our differences in relation to others (our USP). Which segments are priorities, and which follow and create a coexistence of the target groups? What are our target groups, how can they be identified, and how do they recognize quality, how are they investigated, monitored and developed in accordance with segmentation, how are they changing and rebuilding? What are the effects of quality? We provide answers to these questions by comparing the quality and the results of that quality in Croatian camping deals with those of the region of Veneto (Italy). In conclusion, investment in quality pays off: the Veneto region invests more in quality and does better business. Keywords: Elements of camping quality, camping hardware, camping software, segmentation, business effects of quality


Igor Sviben

IGOR SVIBEN Zagrebačka banka d.d., Zagreb [email protected]

UPRAVLJANJE KVALITETOM INFORMACIJE MODEL ZA OCJENU KVALITETE INFORMACIJA


Sažetak Informacija je strateški resurs poduzeća i predstavlja ulaznu sirovinu u procesu odlučivanja. Kvalitetna informacija omogućava donošenje kvalitetnih odluka. Rad opisuje primjenu načela upravljanja kvalitetom na informaciju i upravljanje informacijom. U radu su definirane dimenzije i metrike kojima opisujemo i mjerimo kvalitetu informacija, te je prikazan model za ocjenu kvalitete informacija i njegova primjena u sustavu upravljanja kvalitetom informacija u upravljačkom informacijskom sustavu. Ocjena kvalitete ima dvojaku funkciju. Prvi zadatak je osigurati održanje postojeće razine kvalitete, a drugi zadatak je identificirati dijelove proizvodnog sustava za unapređenje kvalitete. Primjena ovog modela je moguća na različitim sustavima upravljanja i organiziranja podataka, na relacijske i višedimenzionalne modele podataka, na transakcijske sustave i sustave podrške odlučivanja. Zbog mogućnosti različite primjene ovaj model ocjene kvalitete nazvat ćemo univerzalni model ocjene kvalitete informacija. U ovom radu analizirana je veza troškova i kvalitete informacija. Ključne riječi: upravljanje kvalitetom informacija, metrika kvalitete, model ocjene kvalitete informacija, troškovi kvalitete

1. UVOD Živimo u informacijskom dobu koje se temelji na znanju, inovacijama, informacijama i poduzetništvu. Način poslovanja, situacija na tržištu i posebice očekivanja kupaca mijenjaju se velikom brzinom. Uspješna poduzeća bit će ona koja će uspjeti brzo reagirati na promjene, prilagoditi se novim uvjetima poslovanja, tržišnim prilikama i zahtjevima kupaca. Informacija postaje strateški resurs za poduzeća jer na osnovu informacija poduzeće stvara nove proizvode i usluge i ostvaruje konkurentsku prednost. Vrijednost informacije je u njezinoj ulozi u odlučivanju. Ukoliko ne bi bilo izbora ili odlučivanja informacija bi bila nepotrebna. Informacija predstavlja ulaznu sirovinu u proces donošenja odluka. O kvaliteti informacija, njezinoj točnosti, pravovremenosti, pouzdanosti i jednoznačnosti ovisit će odluka djelatnika znanja. Kvalitetne informacije omogućavaju donošenje kvalitetnijih odluka i pridonose konkurentskoj prednosti i učinkovitosti. Prema istraživanju PriceWaterhousecoopersa 2004. godine, ispitanici su procijenili prosječno vrijednost podataka kao 37% ukupne vrijednosti poduzeća, a svega njih 34% ima visoko povjerenje u podatke svog poduzeća.


Igor Sviben

2. KVALITETA I INFORMACIJE Informacija je postala ravnopravni šesti resurs u organizaciji uz pet tradicionalnih: ljude, strojeve, novac, materijale i menadžment. Informacija kao šesti organizacijski resurs ima, za razliku od ostalih resursa, specifična obilježja: za razliku od materije i energije, ona se ne troši korištenjem, niti se smanjuje raspodjelom. Informacije najčešće zadovoljava one potrebe koje se ne mogu zadovoljiti materijom ili energijom, dok istovremeno informacija može nadomjestiti neke materijalne ili energetske procese. Značaj informacije u poslovanju proizlazi iz njezine uloge u procesu odlučivanja. Informacija postaje resurs kojim se mogu kreirati nove usluge, stvoriti novi procesi unutar poduzeća i postojećim proizvodima dodati nova vrijednost. Proizvodni proces možemo promatrati kao procesni sustav u kojeg ulaze sirovine, a izlaze fizički gotovi proizvod. Analogno tome, informacijski sustav možemo promatrati kao procesni sustav u kojeg ulaze podaci, a izlaze informacijski proizvodi. Procesi za proizvodnju informacija su procesi u kojima se informacija stvara, prikuplja, ažurira. Izlaz iz proizvodnog procesa je informacija spremljena u bazu podataka. Primjena principa upravljanja kvalitetom na informaciju zahtijeva promatranje informacije kao proizvoda, a proces nastanka informacije kao proces proizvodnje. Informaciju možemo promatrati kao proizvod koji je ima opipljive karakteristike, spremljen je i spreman za upotrebu. Upotrebljena informacija daje dojam usluge, jer uključuje međudjelovanje sustava i korisnika. Upravljanje podacima primjenom principa upravljanja kvalitetom podrazumijeva odabir dimenzija kvalitete, definiranje metrika odnosno mjera kvalitete podataka, definiranje principa upravljanja kvalitetom informacija, definiranje procedura za kontinuirano unapređenje procesa i određivanja referentnih vrijednosti za mjere kvalitete informacija. Potpuno upravljanje kvalitetom podataka (eng. Total Data Quality Management, TDQM) predstavlja metodu nastalu primjenom izvorne metode potpunog upravljanja kvalitetom u materijalnoj proizvodnji na proizvodnju informacija. TDQM obuhvaća četiri glavne faze procesa za upravljanje informacijskim proizvodom koji se iterativno izvode. To su slijedeće faze : (1) definiranje dimenzija, (2) mjerenje, (3) analiza i (4) unapređenje kvalitete. • Faza definiranja uključuje određivanje dimenzija kvalitete podataka. • Faza mjerenja određuje metriku dimenzija kvalitete koje se koriste za utvrđivanje stanja kvalitete, kao i njihov izračun, te usporedbu s predefiniranim, željenim stanjem kvalitete podataka. • Faza analize identificira uzroke problema s kvalitetom podataka i istražuje međuzavisnosti. • Faza unapređenja donosi rješenja za unapređenje kvalitete podataka i rješenja unapređenja za procese. Cilj upravljanja kvalitetom podataka je osigurati povratnu vezu radi stalnog unapređenja procesa kako bi spriječili ponavljanje problema. Aktivnosti mjerenja i unapređenja su međusobno povezane jer tek postojanjem mjera kvalitete podataka, moguće je napraviti procjenu kvalitete i usporedbu s referentnim vrijednostima, odrediti prioritete i poduzeti aktivnosti unapređenja.

3. DIMENZIJE I METRIKE KVALITETE INFORMACIJA Larry English kvalitetu informacija definira : „Stalno ispunjavanje očekivanja krajnjih korisnika i radnika znanja.” Također, English, kvalitetu informacija odnosno podataka definira kao mjeru koja opisuje koliko je informacija usklađena sa specifikacijama.


Igor Sviben

Kako je teško upravljati kvalitetom proizvoda bez razumjevanja karakteristika koje opisuju njegovu kvalitetu, tako je isto teško upravljati kvalitetom podataka bez razumjevanja karakteristika koje opisuju njihovu kvalitetu. Autori Wang, Yang i Strong uzimajući u obzir prethodno spomenute definicije kvalitete podataka, razlikuju četiri kategorije karakteristika kvalitete podataka: apsolutna kvaliteta, pristupačnost, povezanost i predstavljenost. Kategorije dalje razrađuju do pojedinih karakteristika odnosno dimenzija. Tablica 1 - Kategorije i dimenzije kvalitete podataka

Kategorija Dimenzija

Apsolutna ili unutarnja točnost, objektivnost, vjerodostojnost, uvaženost

Pristupačnost pristupačnost, sigurnost pristupa

Povezanost bitnost, dodana vrijednost, vremenski okvir, potpunost, količina podataka

Predstavljenost protumačenost, lakoća razumijevanja, jasnoća predstavljanja, stalnost predstavljanja

Konceptualni model kvalitete informacija, predstavlja model klasifikacije dimenzija odnosno karakteristika kvalitete u procesu procjene kvalitete informacija. Stupci u modelu proizlaze iz dvije definicije kvalitete, tako da su u prvom stupcu navedene karakteristike koje opisuju koliko kvaliteta informacija udovoljava specifikacijama, a drugi stupac sadrži karakteristike koje opisuju koliko kvaliteta informacija udovoljava očekivanjima korisnika. Retci u modelu sadrže karakteristike kvalitete informacija koje opisuju informaciju kao proizvod odnosno informaciju kao uslugu. Klasifikacija pojedinih karakteristika kvalitete informacija po kvadrantima, prema načinu gledanja na informaciju (kao proizvod ili kao uslugu) i načinu mjerenja kvalitete (udovoljava li zadanim specifikacijama ili udovoljava li očekivanjima korisnika), pomaže proizvođačima i skrbnicima informacija u boljem razumijevanju kako informaciju učiniti kvalitetnom . Prilikom ocjenjivanja pojedinih karakteristika kvalitete proizvođači i skrbnici informacija ocjenjuju karakteristike navedene u lijevom stupcu, dok korisnici informacija ocjenjuju karakteristike navedene u desnom stupcu konceptualnog modela. Tablica 2 – Konceptualni model i dimenzije kvalitete podataka

Usklađenost sa specifikacijama (standardima) Udovoljavanje očekivanja korisnika

Kvaliteta informacije kao proizvod

Ispravnost informacije

• točnost • jezgrovitost • potpunost • stalnost predstavljanja

(konzistentnost)

Korisnost informacije

• dostatnost • primjenjivost

(relevantnost) • razumljivost • protumačenost

(interpretabilnost)


Igor Sviben

• objektivnost Kvaliteta informacije kao usluga

Pouzdanost informacije

(koliko proces pretvaranja podataka u informaciju udovoljava standardima)

• pravovremenost • sigurnost

Upotrebljivost informacije

(koliko proces pretvaranja podataka u informaciju udovoljava očekivanjima)

• uvjerljivost • dostupnost • jednostavnost

korištenja • pouzdanost

(reputacija) • dodana vrijednost

• U kvadrantu ispravnosti informacija promatraju se karakteristike kvalitete (točnost, jezgrovitost, potpunost i stalnost predstavljanja ili konzistentnost) koje opisuju koliko informacija promatrana kao proizvod udovoljava specifikacijama. Dimenzije iz ovog kvadranta su opipljive i mjerljive u odnosu na postavljene specifikacije. Ove karakteristike moguće je ocijeniti temeljem samih podataka u bazi podataka. Karakteristike ispravnosti podataka ili informacija su obično neovisne o zadatku i odluci koje korisnik donosi temeljem informacije. Informacija je visoke kvalitete ukoliko je točna, potpuna i predstavljena u odgovarajućem obliku. • U kvadrantu pouzdanosti promatraju se karakteristike (pravovremenost i sigurnost) koje opisuju koliko informacija promatrana kao usluga udovoljava specifikacijima kvalitete. Informacija kao usluga nastaje u procesu njenog prihvaćanja i korištenja. Primjerice, ako korisnik dobiva informaciju uvijek pravovremeno, u zadanom roku, tada je specifikacija usluge zadovoljena odnosno ispunjena. Karakteristike iz ovog kvadranta ne mogu a priori biti ocjenjene temeljem samih podataka iz baze podataka. Kao kod svake usluge, kvaliteta informacije može se ocijeniti tek nakon njene uporabe. • U kvadrantu korisnosti informacija promatraju se karakteristike (dostatnost, primjenjivost, razumljivost, interpretabilnost, objektivnost) koje opisuju koliko informacija promatrana kao proizvod udovoljava očekivanjima korisnika odnosno koliko mu je ona korisna. Ocjenjivanje karakteristika iz ovog kvadranta vezano je uz zadatak kojeg korisnik obavlja. Primjenjivost informacije ovisi o zadatku kojeg korisnik obavlja. Ako informacija omogućuje odlučivanje, informacija je dostatna. • U kvadrantu upotrebljivosti informacija promatraju se karakteristike (uvjerljivost, dostupnost, jednostavnost korištenja, reputacija, dodana vrijednost) koje opisuju koliko informacija promatrana kao usluga udovoljava očekivanjima korisnika. Ove karakteristike može ocijeniti jedino korisnik ovisno o zadatku ili odluci za koje informacije koristi. Kako bi iskoristio informaciju korisnik mora biti u mogućnosti pristupiti joj i prilagoditi je svojim potrebama. Stoga ove karakteristike zavise o informacijskom sustavu kao posredniku između korisnika i podataka, koji omogućuje pristup i prilagodbu informacija. Korisnik će koristiti informaciju ako mu je dostupna i jednostavnog korištenja. Pritom informacija mora biti uvjerljiva i korisnik mora vjerovati izvoru informacija. Prilikom ocjenjivanja pojedinih karakteristika kvalitete proizvođači i skrbnici informacija ocjenjuju karakteristike navedene u lijevom stupcu, dok korisnici informacija ocjenjuju karakteristike navedene u desnom stupcu konceptualnog modela.


Igor Sviben

4. MODEL ZA OCJENU KVALITETE INFORMACIJA Dimenzije i metrika kvalitete, princip upravljanja, procedure unapređenja kvalitete i referentne vrijednosti čine model za ocjenu kvalitete informacija. U ovom dijelu rada opisan je model za ocjenu kvalitete informacija koji je primjenjiv na različita poduzeća i projekte. Mjere kvalitete informacija na kojima se temelji ovaj model su: • objektivne mjere neovisne o zadatku, • objektivne mjere ovisne o zadatku, • subjektivne mjere. Temeljne mjere, odnosno ocjene kvalitete sa kojima ocjena kvalitete započinje, su objektivne mjere kvalitete neovisne o zadatku. One daju uvid u stanje kvalitete informacija neovisno o kontekstu upotrebe informacija. Slijedeći korak je napraviti ocjenu kvalitete uzimajući u obzir zadatak za koji će se određeni podaci koristiti. Na osnovu tih mjera moguće je ocijeniti jesu li i u kojoj mjeri raspoložive informacije odgovarajuće za određeni zadatak. Zadnji korak je uvođenje subjektivne ocjene kvalitete informacija za određeni zadatak. Slika 1 – Hijerarhija mjera kvalitete informacija u univerzalnom modelu

To je model koji se temelji na indikatorima i statističkim pokazateljima iz kojih je moguće izvesti metriku za mjerenje kvalitete informacija odnosno kvantificirati stanje kvalitete informacija nekog sustava. Statistički postupci i pokazatelji koji se koriste su slijedeći: • Provjera broja zapisa s vrijednošću nula i bez vrijednosti • Osnovna statistika - ovim postupkom računa se minimum, 1., 5., 10., 25., 50., 75., 90., 95. i 99. percentil, maksimum, kao i srednja vrijednost i standardna devijacija za sve numeričke varijable. Važno je znati što očekivati od podataka za svaku varijablu kako bi mogli izvući smislene zaključke iz rezultata izračuna


Igor Sviben

• Analiza međuzavisnosti - ova procedura sastoji se u računanju Pearsonovog koeficijenta korelacije za numeričke varijable. Važno je znati podatke i svaku varijablu kako bi donijeli ispravne zaključke na temelju dobivenih rezultata (primjerice jesu li varijable pozitivno ili negativno međuzavisne). Ovakva statistika predstavlja osnovu za objektivnu ocjenu kvalitete neovisne o zadatku. Statistika omogućava svim sudionicima u informacijskom lancu detaljni uvid u profil podataka i profil svake varijable. Pored navedenih statističkih postupaka, postupci koji nadopunjavaju objektivnu ocjenu kvalitete su provjera relacijskog integriteta i drugih ograničenja koja proizlaze iz same baze podataka. Provjeravaju se potpuni referencijalni integritet između tablica u oba smjera koje su u odnosu roditelj – dijete, te poslovna pravila o ispravnosti podataka. Objektivna ocjena kvalitete informacija nastavlja se ocjenom kvalitete ovisno o zadatku, definiranim poslovnim pravilima nastalim na kontekstu primjene. Složene testove moguće je i potrebno napraviti kako bi se podaci spojili i provjerili u kontekstu i na način na koji će biti korišteni. U razvoj ove razine ocjene kvalitete potrebno je pored informatičara uključiti i poslovne korisnike. Ocjena kvalitete informacija predstavljenim modelom zaokružena je sa subjektivnom ocjenom kvalitete korisnika informacija. Rezultat navedenih postupaka je skup izvještaja s istaknutim odstupanjima, odnosno naglašenim dijelovima gdje je potrebna dodatna provjera ako želimo zadržati postojeću razinu kvalitete. Cijeli model i generiranje kontrolnog skupa izvještaja moguće je automatizirati i koristiti kao gradivi element u izgradnji sustava upravljanja kvalitetom informacija. Uvođenjem vremenske dimenzije u predstavljen model ocjene kvalitete informacija i vremenskom usporedbom metrika dobivamo moćan sustav kontrole kvalitete. Usporedbom i praćenjem statističkih pokazatelja za pojedinu varijablu i tablicu sustava moguće je uočiti odstupanja i dobiti indikatore o mogućim greškama. Model za ocjenu kvalitete zamišljen je kao sredstvo za dobivanje ocjene kvalitete informacija u cilju kontrole kvalitete i održanja postignute razine kvalitete, te određivanja područja gdje je potrebno unapređenje. Primjena ovog modela je moguća na različitim sustavima upravljanja i organiziranja podataka, na relacijske i višedimenzionalne modele podataka, na transakcijske sustave i sustave podrške odlučivanja. Zbog mogućnosti različite primjene ovaj model ocjene kvalitete nazvat ćemo univerzalni model ocjene kvalitete informacija.

5. SUSTAV UPRAVLJANJA KVALITETOM INFORMACIJA Svaki sustav upravljanja kvalitetom informacija uključuje aktivnosti s ciljem razumijevanja potreba krajnjih korisnika, zatim aktivnosti s ciljem utvrđivanja i ispravljanja grešaka i aktivnosti sprečavanja pojave budućih grešaka, te aktivnosti izgradnje infrastrukture za učinkovito i uspješno upravljanje navedenim aktivnostima. U ovom poglavlju bit će prikazan sustav upravljanja kvalitetom informacija u upravljačkom informacijskom sustavu. Shema na slici 2 prikazuje sustav podrške odlučivanju, odnosno proizvodni informacijski proces gdje transakcijski sustav predstavlja izvor podataka, a skladište podataka i izvještajni modeli predstavljaju proizvode koji se isporučuju krajnjim korisnicima. Cijeli prikazani sustav nastanka informacija naziva se i informacijski lanac. Na svakom dijelu proizvodnog informacijskog procesa, između pojedinih dijelova sustava, postoji sustav kontrole i ocjene kvalitete. Sustav kontrola ima dvojaku funkciju. Prvi zadatak je osigurati održanje postojeće razine kvalitete, a drugi zadatak je identificirati dijelove


Igor Sviben

proizvodnog sustava za unapređenje kvalitete. Rezultat sustava kontrole i mjerenja kvalitete predstavlja osnovu za donošenje odluke prekida li se daljnji proces proizvodnje informacije i ponavljaju li se prethodne faze ili ne. Sustav kontrole omogućava uočavanje greške u fazi u kojoj je greška nastala, njezin ispravak u fazi nastanka i time minimiziranje broja ponavljanja faza procesa proizvodnje informacija. Slika 2 – Sustav upravljanja kvalitetom informacija o kupcima

Ako je, primjerice, sustavom kontrola i mjerenjem kvalitete koja slijedi punjenje detaljnih tablica skladišta podataka uočena greška, odnosno odstupanje od odgovarajuće razine kvalitete, moguće je pokrenuti postupak otkrivanja uzroka takvog stanja, te po otkrivanju uzroka, napraviti ispravak greške i ponoviti jedino fazu punjena detaljnih tablica. Nakon ponovnog punjenja detaljnih tablica skladišta podataka, ponavlja se ocjena kvalitete. Ako ocjena kvalitete pokazuje postojanje odgovarajuće, ciljane razine kvalitete informacija, moguće je nastaviti s proizvodnim procesom. Na ovaj način, postignuta je ciljana razina kvalitete uz minimalno ponavljanje i ispravak, te minimalni utrošak vremena i novca. Usporedba rezultata mjerenja kroz vrijeme daje referentne vrijednosti i omogućava praćenje trenda te omogućava iskazivanje mjere kvalitete cijelog izvještajnog sustava, odnosno sustava za podršku poslovnom odlučivanju kao indeksa kvalitete sustava. Postojanje mjera kvalitete pojedinih faza procesa omogućava: • međusobnu usporedbu kvalitete pojedinih faza procesa proizvodnje informacija, odnosno identifikaciju faze s najmanjim indeksom kvalitete kao faze kandidata za


Igor Sviben

unapređenje, ukoliko se želi povećati indeks kvalitete informacija cijelog procesa, odnosno sustava. Na ovaj način, određuje se dio sustava u koji je potrebno prvo alocirati resurse (ljudske i materijalne) kako bi izlaz iz sustava bio bolje kvalitete. • Postojanje mjera kvalitete informacija omogućava planiranje aktivnosti unapređenja. • Praćenje i mjerenje uspješnosti organizacijskih dijelova koji proizvode i skrbe o podacima i informacijskom sustavu; • Održanje postojeće razine kvalitete odnosno postojanost usluge i isporučenih informacija. • Zadržavanje postojeće razine povjerenja krajnjih korisnika. • Unapređenje zadovoljstva krajnjih korisnika, kupaca. Mjere kvalitete predstavljaju upravljački alat, to jest, sustav unapređenja zadovoljstva kupaca. Sustav kontrole je kontinuirani proces koji se provodi kod svakog ponavljanja procesa proizvodnje informacija i sustav koji se kontinuirano nadograđuje i unapređuje. Ako proces nastanka informacije razložimo na nekoliko faza, nakon svake faze moguće je i potrebno provoditi kontrole odnosno procjenjivati kvalitetu. Ukoliko se uoči propust ili nedostatna kvaliteta informacija, moguće je odmah napraviti akciju bilo ispravka greške ili ponavljanje jedne faze procesa proizvodnje kako bi za slijedeću fazu procesa ulazni podatak bio potrebne kvalitete. Vremenom, sustav kontrola moguće je i potrebno nadograđivati s novim postupcima i ugradnjom dodatnih pravila kako bi greška bila uočena u fazi procesa proizvodnje u kojem je nastala.

6. TROŠAK I KVALITETA INFORMACIJA

Kao proizvod, informacija ima iste sastavnice troškova kao i bilo koji proizvod. Troškove dijelimo na fiksne i varijabilne. Proizvodnja informacija, kao i svaka proizvodnja, ima varijabilne i fiksne troškove. Fiksni troškovi su oni koji nastaju stvaranjem uvjeta za pokretanje proizvodnje informacija. To su troškovi razvoja aplikacija, izgradnje baza podataka. Varijabilni troškovi su oni nastali u radu aplikacija radi stvaranja, ažuriranja ili korištenja informacije. Varijabilni troškovi rastu inkrementalno ovisno o broju proizvedenih jedinica proizvoda ili zapisa. Proces upravljanja resursom sastoji se od pet aktivnosti. Učinkovito upravljanje svim glavnim resursima poduzeća (ljudi, strojevi, novac, materijal, menadžment i informacija) zahtijeva te iste aktivnosti. Tih pet aktivnosti jesu: (1) planiranje resursa, (2) dobavljanje, (3) održavanje, (4) odlaganje i (5) korištenje resursa. Resursi zahtijevaju planiranje radi optimalne upotrebe. Kako bismo resurs mogli koristiti moramo ga prvo dobaviti. Radi osiguranja optimalne učinkovitosti, resurs treba održavati. Kad resurs više nije potreban, potrebno ga je odložiti. Prve četiri aktivnosti procesa upravljanja resursom - planiranje, dobavljanje, održavanje, odlaganje – predstavljaju troškovne aktivnosti. Do upotrebe, resurs ima potencijalnu vrijednost. Vrijednost resursa proizlazi iz njegove upotrebe. Korištenje resursa je aktivnost koja donosi korist, odnosno prihod njegovom korisniku. Vrijednost resursa je ostvarena upotrebom u procesu koji dodaje novu vrijednost. Učinkovito upravljanje informacijom kao resursom, sastoji se od istih pet aktivnosti kao i upravljanje bilo kojim drugim ključnim resursom u poduzeću. Planiranje potrebe za informacijama u poduzeću oslanja se na misiju, ciljeve i strategiju poduzeća, odnosno planiranje koje su informacije potrebne kako bi se ta misija, ciljevi i strategija ispunili. Planiranje uključuje oblikovanje i razvoj modela podataka, fizičku izgradnju baza podataka, modeliranje i razvoj aplikacija koje će stvarati, održavati, odlagati i upotrebljavati informacije. Planiranje predstavlja fiksne troškove koji nastaju prije nego što prvu informaciju pohranimo i podijelimo sa svima kojima je potrebna u procesu odlučivanja.


Igor Sviben

Dobavljanje informacija sastoji se od poslovnih procesa i aplikacija koji stvaraju, odnosno pohranjuju informaciju. Aplikacije su kao proizvodni proces kojim nastaje proizvod. Prava proizvodnja informacija je zapravo stvaranje znanja i novih spoznaja unutar poduzeća. Održavanje informacija sastoji se od poslovnih procesa i aplikacija koji ažuriraju podatke. To su aktivnosti poput održavanja opreme i kapaciteta za proizvodnju. Informacije koje se ne održavaju, postaju nekvalitetne i neupotrebljive u odlučivanju. Održavanje informacija predstavlja trošak i ono ne stvara direktno novu vrijednost, ali je neophodno kako bi kasniji procesi stvaranja nove vrijednosti uspjeli. Odlaganja nepotrebnih informacija koje više nisu potrebne ili su zastarjele je proces arhiviranja informacija i oslobađanja resursa. Ovaj proces je trošak. Proces pribavljanja, održavanja i odlaganja informacija i pripadajuće aplikacije koje podržavaju navedene procese predstavljaju varijabilne troškove proizvodnje informacija. Korist resursa proizlazi iz njegovog korištenja. Dokle god se resurs ne koristi, on ima jedino potencijalnu vrijednost. Vrijednost informacije je jednostavno definirana kao razlika prihoda, odnosno dobitka ostvarenog njenom upotrebom i troškova planiranja, dobavljanja, održavanja i odlaganja informacije. Podaci koji se nalaze u bazama podataka, čak ako su sto posto cjeloviti i točni, nemaju nikakvu opipljivu vrijednost. Njihova je vrijednost potencijalna. Vrijednost informacija proizlazi iz njezine upotrebe u procesu stvaranja novog znanja ili u procesu odlučivanja. Vrijednost informacije raste minimiziranjem troškova planiranja, dobavljanja, održavanja i odlaganja informacije, a maskimiziranjem koristiti ostvarene korištenjem informacije. Svrha izračunavanja troškova kvalitete zapravo je samo privući pažnju uprave i osigurati bazu mjerenja kako bi se uočilo napredovanje poboljšanja kvalitete . Postoje tri vrste troškova kvalitete informacije : Troškovi nekvalitetnih informacija su troškovi nastali uslijed grešaka, koje su prouzročile nekvalitetne informacije, potrebe za ponavljanjem i ispravcima određenih aktivnosti, te troškovi izgubljenih i propuštenih mogućnosti. Ti troškovi su mogu biti znatni i ono što je bitno, ti se troškovi mogu izbjeći. Troškovi procjene i praćenja kvalitete informacija nastaju radi provjere odvijanja poslovnih procesa i te troškove treba svesti na minimum. Troškovi procesa unapređenja kvalitete informacija i spriječavanja grešaka. Velike uštede moguće je postići unaprijeđujući procese koji spriječavaju nastanak grešaka i povećavaju kvalitetu informacija. Troškovi nekvalitetnih informacija uključuju troškove nastale uslijed: (1) neuspjeha poslovnih procesa, (2) ispravaka i pronalaženja nedostajućih informacija, te (3) izgubljenih i propuštenih prilika – što se naziva oportunitetnim troškovima. Troškovi procjene kvalitete nastaju prilikom provjere kvalitete informacija. Provjera se radi kako bi se uvjerili u ispravnost odvijanja poslovnih procesa. Procjena kvalitete nije sama po sebi aktivnost koja dodaje vrijednost, to je trošak. Njezina vrijednost je ukoliko utječe na poboljšanje poslovnih procesa. Problem kvalitete ne rješava se dodavanjem koraka za provjeru kvalitete koji bi odvajao proizvode sa greškom, već poboljšanjem procesa na način otklanjanja uzroka nastanka grešaka. Troškovi procjene kvalitete uključuju troškove softvera za analizu kvalitete informacija i troškove ljudi koji su uključeni u proces procjene. Premda je procjena troškovna stavka, ono što radimo s rezultatima procjene može stvoriti novu vrijednost. Kad korisnici informacija raspolažu s procjenom kvalitete informacija, motivirani su za poboljšanje kvalitete i mogu pratiti napredak kvalitete, a u procesu odlučivanja, znaju pouzdanost informacija i mogu ponderirati odluke koje donose na osnovu takvih informacija.


Igor Sviben

Investicije u unapređenje i reinženjering poslovnih procesa, radi unapređenja kvalitete informacija i spriječavanja grešaka, donose najveće koristiti poduzeću. Kako bismo dobili pravu ocjenu isplativosti ulaganja u kvalitetu, moramo znati ukupne troškove razine kvalitete kakva je sada. Ti se troškovi, često, pogrešno prihvaćaju kao troškovi normalnog poslovanja.

7. ZAKLJUČAK Upravljati informacijom znači upravljati i njezinom kvalitetom. Primjenom načela upravljanja kvalitetom na informaciju kao proizvod i njezin proizvodni proces možemo osigurati kvalitetu informacija. Vrijednost informacije je u mjeri koliko osposobljava poduzeće u ostvarenju svoje misije i ciljeva. U radu je prikazan univerzalni model za ocjenu kvalitete informacija koji je primjenjiv na različitim sustavima upravljanja i organiziranja podataka. Mjere kvalitete za pojedine faze procesa proizvodnje moguće je promatrati kao mjere učinkovitosti i time postaju upravljački alat. Doprinos kvalitete je u smanjenju troškova proizvodnje i povećanju poslovnih mogućnosti, a mjerenje troškova kvalitete daje mogućnost postavljanja jasnih ciljeva i praćenja njihovog ostvarenja. Najbolji način mjerenja nečega je ako to možemo izraziti u novcu kao u ovom slučaju. Ulaganje u kvalitetu je investicija, a ne trošak.

LITERATURA

[1] Larry P. English, Improving Data Warehouse and Business Information Quality Methods for Reducing Costs and Increasing Profits, Wiley Computer Publishing, 1999. [2] Diane M Strong, W.Lee Yang, Richard Y. Wang, Data quality in context, Commun. ACM, br. 40,5 (1997), str. 103-110. [3] Leo L. Pipino, W.Lee Yang, Richard Y. Wang, Data Quality Assessment, Commun. ACM, br. 45,4 (2002), str. 211-218. [4] Richard Y. Wang, A Product Perspective on Total Data Quality Management, Communications of the ACM, br. 41, 2 (1998), str. 58-65. [5] Mladen Varga, Kako mjeriti kvalitetu informacija, Case 22, 2010. [6] John Benge, George Marinos, Willie Jordaan, Paul Smith, Henry Kenyon, Global Data Management Survey 2004 - Data Quality Management, PricewaterhouseCoopers [7] Joseph M. Juran, Edward G. Schilling, Juran's quality handbook, McGraw-Hill, Fifth edition, International Editions 2000 [8] Beverly K. Kahn, Diane M Strong, Richard Y. Wang, Information Quality Benchmarks: Product and Service Performance, Communications of the ACM, br. 45, 4 (April 2002), str. 184-192.

INFORMATION QUALITY MANAGEMENT A MODEL FOR THE ASSESSMENT OF INFORMATION QUALITY

Summary Information is a strategic asset of an enterprise, representing the incoming raw material of the decision process. Quality information leads to quality decision making. The paper contains an overview of the principles and rules of quality management, as well as their implementation in information gathering and management. The paper defines the dimensions and metrics by which we describe and measure information quality, and it presents a model for the assessment of information quality which allows comparison between organizational units and can be used as a managerial tool to prioritize candidates for the improvement of quality within the information system. Assessment of information quality has two roles. The first is to maintain the present level of quality, and the second is to identify parts of the production system for information quality improvement. It is possible to apply the model for assessment of information quality to various information systems and data models, so we


Igor Sviben

call it the universal model for the assessment of information quality. The paper furthermore analyses the relation between costs and information quality. Keywords: Information Quality Management, Data Quality Metrics, Model for the Assessment of Information Quality, Costs of Information Quality


mr. sc. Krunoslav Škrlec, dipl. ing. stroj. Dražen Skrba, dipl. ing. građ.

Mr. sc. KRUNOSLAV ŠKRLEC, dipl. ing. stroj. Visoko gospodarsko učilište, Križevci [email protected] DRAŽEN SKRBA, dipl. ing. građ. HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb [email protected]

ENERGETSKA UČINKOVITOST U ZGRADARSTVU ENERGETSKI PREGLEDI I UPOTREBA ENERGETSKIH SUSTAVA


Sažetak Tema rada je istražiti i analizirati rezultate energetskih pregleda građevinskih objekata na području sjeverozapadne (kontinentalne) Hrvatske u periodu nakon stupanja na snagu Zakona o učinkovitom korištenju energije odnosno primjene Europske Direktive 2006/32/EC za poboljšanje energetske učinkovitosti. Isto tako cilj istraživanja je saznati koliki je stupanj znanja građana vezan za pravilnu tj. optimalnu izvedbu energetskih sustava koji podižu energetsku učinkovitost. Ključne riječi: energetski pregled zgrade, energetska učinkovitost, energetski sustavi

1. UVOD

U procesu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji i usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom, jedna od važnijih aktivnosti u području zgradarstva i energetske učinkovitosti je prijenos Direktive o energetskim svojstvima zgrada (Directive 2002/91/EC on Energy Performance of Buildings). Europske inicijative s kraja 2008. godine, sadržane u paketu mjera za poticanje korištenja energije iz obnovljivih izvora i prerađenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrade (Directive 2010/31/EU on the Energy Performance of Buildings - recast) postavljaju sektor graditeljstva u ključnu ulogu energetske politike i politike zaštite okoliša u Europi. Ove se inicijative baziraju na ranije utvrđenim ciljevima Europske unije za razdoblje od 2007. do 2020. godine, a to su 20% smanjenje emisije stakleničkih plinova, 20% povećanje energetske učinkovitosti, povećanje udjela obnovljivih izvora energije na 20% u ukupnoj energetskoj potrošnji, te 10% udio biogoriva u transportu.

1.1. Uvođenje energetske certifikacije Uvođenje energetske certifikacije zgrada u hrvatsko zakonodavstvo i podjele zgrada u energetske razrede prema godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje, donosi niz ključnih promjena u graditeljstvu, koje mogu odigrati značajnu ulogu kako u povećanju standarda gradnje i osmišljavanju suvremenog energetskog koncepta novih zgrada te osuvremenjivanju postojećih zgrada, tako i u značajnom doprinosu smanjenju energetske potrošnje u sektoru zgradarstva, kao najvećem pojedinačnom potrošaču energije. Ključni faktori kojima se projektanti trebaju posvetiti su: integracija alternativnih sustava i obnovljivih izvora energije u arhitekturu i urbanizam, rješavanje višefunkcionalnih



konstruktivnih elemenata zgrada, integralno projektiranje i inovativne tehnologije uz poznavanje financijskih mogućnosti i rizika te unaprjeđenje kvalitete života u zgradama uz smanjenje njihovog ekološkog otiska. Dobro planiran energetski koncept ima veliki potencijal u smislu održivosti i povećanja energetske učinkovitosti. Najbolji rezultati postižu se integralnim planiranjem poboljšanja standarda, povećanja fleksibilnosti, smanjenja potrošnje energije, a time i troškova održavanja, te povećanja korištenja višefunkcionalnih elemenata i obnovljivih izvora energije.

1.2. Certifikat o energetskim svojstvima zgrade Certifikat o energetskim svojstvima zgrada mora sadržavati referentne vrijednosti kao što su pravne norme i mjerila kako bi potrošačima omogućio usporedbu i procjenu energetskih svojstava zgrade. Certifikatu treba priložiti preporuke za povećanje energetske učinkovitosti. On služi jedino kao informacija, eventualni pravni ili drugi učinci certifikata određuju se prema pravilima pojedinih država. Ujedno, energetski certifikat jest i jaki marketinški instrument s ciljem promocije energetske učinkovitosti i niskoenergetske gradnje te postizanja višeg komfora života i boravka u zgradama. Energetskim certificiranjem zgrada dobivaju se transparentni podaci o potrošnji energije u zgradama na tržištu, energetska učinkovitost prepoznaje se kao znak kvalitete, potiču se ulaganja u nove inovativne koncepte i tehnologije, potiče se korištenje alternativnih sustava za opskrbu energijom u zgradama, razvija se tržište novih niskoenergetskih zgrada i modernizira sektor postojećih zgrada, te se doprinosi ukupnom smanjenju potrošnje energije i zaštiti okoliša.

1.3. Nacionalna metodologija energetskih pregleda zgrada

Metodologija se usklađuje s novim Pravilnikom o energetskom certificiranju. Prema toj metodologiji, energetski pregled zgrade obvezno uključuje:

analizu građevinskih karakteristika zgrade u smislu toplinske zaštite (analizu toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade)

analizu energetskih svojstava sustava grijanja i hlađenja analizu energetskih svojstava sustava klimatizacije i ventilacije analizu energetskih svojstava sustava za pripremu potrošne tople vode analizu energetskih svojstava sustava potrošnje električne energije - sustav

elektroinstalacija, rasvjete, kućanskih aparata i drugih podsustava potrošnje električne energije

analizu upravljanja svim tehničkim sustavima zgrade potrebna mjerenja gdje je to nužno za ustanovljavanje energetskog stanja i /ili

svojstava analizu mogućnosti promjene izvora energije analizu mogućnosti korištenja obnovljivih izvora energije i učinkovitih sustava prijedlog ekonomski povoljnih mjera poboljšanja energetskih svojstava zgrade,

ostvarive uštede, procjenu investicije i jednostavno razdoblje povrata izvješće s preporukama za optimalni zahvat i redoslijed prioritetnih mjera koje će

se implementirati kroz jednu ili više faza. Energetski pregled zgrade opcionalno može uključivati i druge radnje ovisno o namjeni i vrsti zgrade, kao npr. analizu potrošnje sanitarne vode i preporuke za smanjenje potrošnje sanitarne vode.



1.4. Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji Ovim se Zakonom (NN 152/2008) uređuje područje učinkovitog korištenja energije u neposrednoj potrošnji, donošenje programa i planova za poboljšanje energetske učinkovitosti i njihovo provođenje, mjere energetske učinkovitosti, a posebno djelatnost energetskih usluga i energetskih pregleda, obveze javnog sektora, energetskog subjekta i velikog potrošača te prava potrošača u primjeni mjera energetske učinkovitosti. Zakon se ne odnosi na energetsku učinkovitost u postrojenjima za proizvodnju i transformaciju energije, prijenos i distribuciju energije te na uvjete za obavljanje energetskog pregleda radi izdavanja energetskog certifikata zgrade, niti na energetske preglede kotla za grijanje i sustava za klimatizaciju u zgradi na koje se odnose posebni propisi u području gradnje. Svrha ovoga Zakona je ostvarivanje ciljeva održivog energetskog razvoja: smanjenje negativnih utjecaja na okoliš iz energetskog sektora, poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom, zadovoljavanje potreba potrošača energije i ispunjavanje međunarodnih obveza Republike Hrvatske u području smanjenja emisija stakleničkih plinova i to poticanjem primjene mjera energetske učinkovitosti u sektorima neposredne potrošnje energije. Zakon obvezuje na izradu Nacionalnih akcijskih planova energetske učinkovitosti, te drugih planskih dokumenata na razini županija i gradova. Zakon implementira i obvezu iz EPBD direktive o redovitim energetskim pregledima kotlova za grijanje i sustava za klimatizaciju. Ovlaštene osobe za energetske preglede zgrada sa složenim tehničkim sustavom, u dijelu koji se odnosi na strojarski dio tehničkog sustava, prema posebnom propisu mogu obavljati i redovite energetske preglede kotlova za grijanje i sustava za klimatizaciju zgrade.

1.5. Osnovni elementi energetskog pregleda Osnovni elementi energetskog pregleda postojećih zgrada za potrebe energetskog certificiranja su:

analiza energetskih svojstava zgrade i karakteristika upravljanja potrošnjom i troškovima energije

analiza i izbor mogućih mjera poboljšanja energetskih svojstava zgrade energetsko, ekonomsko i ekološko vrednovanje predloženih mjera završno izvješće o energetskom pregledu s preporukama i redoslijedom prioritetnih

mjera Osnovni elementi energetskog pregleda novih zgrada za potrebe energetskog certificiranja su:

analiza energetskih svojstava zgrade i karakteristika upravljanja potrošnjom i troškovima energije – prema podacima iz projektne dokumentacije i uvidom u izvedeno stanje

završno izvješće o energetskom pregledu s iskazom podataka za izradu energetskog certifikata

1.6. Predmet i cilj istraživanja

Predmet istraživanja su provedeni energetski pregledi jednostavnih i složenih sustava stambenih i nestambenih zgrada nakon donošenja Direktive 2006/32/EC, odnosno Zakona o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/2008) na području sjeverozapadne Hrvatske. Cilj istraživanja je uočiti kakva je situacija u zgradarstvu u pogledu energetske učinkovitosti uspostavom nacionalne strategije o racionalnom upravljanju energijom, koja je dinamika



učinaka takve strategije, koji se problemi javljaju te donijeti smjernice i preporuke kako bi se učinak povećao.

1.7. Metodologija istraživanja Metode koje su korištene u istraživanju su komparativna metoda te metoda studije slučaja tj. analize dosadašnjih provedenih energetskih pregleda stambenih i nestambenih zgrada. Za stupanj informiranosti građana o energetskoj učinkovitosti, u vrijeme provođenja energetskih pregleda, koristila se metoda intervjuiranja iz razloga što su potencijalni ispitanici puno opušteniji i slobodniji u odgovorima.

2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Analiza rezultata istraživanja podijeljena je u nekoliko potpoglavlja na način da se odvojeno prikažu rezultati vezani uz ključne segmente energetskog pregleda.

2.1. Način grijanja zgrade Važan segment energetskog pregleda zgrade, bilo da se radi o jednostavnom tehničkom sustavu ili složenom sustavu, je na koji način se napaja sustav grijanja objekta, odnosno koji je izvor sustava grijanja zgrade. Uvidom u do sada izvršene energetske preglede stambenih i nestambenih zgrada dobiveni su sljedeći rezultati prikazani grafikonom 1. Grafikon 1 – način grijanja zgrade

Izvor: Izvorno autorsko prema rezultatima istraživanja



2.2. Energetski razredi zgrade

Dosadašnji rezultati energetskih pregleda jednostavnih i složenih tehničkih sustava vezanih uz energetsku učinkovitost pokazali su da najviše novih zgrada spada u energetski razred C, što i nije dobar rezultat obzirom da se radi u velikoj mjeri o novo izgrađenim građevinskim objektima. Grafikon 2 – energetski razredi zgrade


2.3. Energetski razredi zgrade Iz razloga preciznije analize rezultata istraživanja i donošenja kvalitetnijih zaključaka važno je istaknuti omjer između jednostavnih tehničkih sustava i složenih sustava u ovakvom načinu istraživanja. U sljedećem grafikonu može se vidjeti da je udio takvih dvaju sustava u istraživanju jednak, što daje mogućnost donošenja zajedničkih zaključaka bez obzira na složenost tehničkih sustava.



Grafikon 3 – odnos udjela složenih i jednostavnih tehničkih sustava


2.4. Izvor energije za grijanje

Rezultati istraživanja do sada odrađenih energetskih pregleda na dovoljno velikom referentnom uzorku govori da izvor energije za napajanje sustava grijanja u zgradarstvu u najvećoj mjeri čini prirodni plin. Taj podatak jasno nameće zaključak kako prostora u povećanju energetske učinkovitosti korištenjem obnovljivih izvora energije ima mnogo. Sljedeći grafikon prikazuje omjer korištenja prirodnog plina kao izvora energije nasuprot ostalim izvorima energije. Grafikon 4 – izvor energije za napajanje sustava grijanja




2.5. Odnos novih prema starim zgradama

Kao što je u prethodnom poglavlju, vezano uz omjer složenih/jednostavnih sustava, naglašena važnost prikaza udjela zbog preciznije analize, tako se i ovdje mora naglasiti udio zgrada obzirom na vijek starosti. Taj podatak, uz rezultate ostalih istraživanja, dodatno potvrđuje tezu koja će biti iznesena u zaključku, a to je da svijest mogućnosti povećanja energetske učinkovitosti nije na dovoljnoj razini. Taj zaključak nameće činjenica da su u istraživanju u daleko većem postotku obrađene nove zgrade. Upravo taj podatak pokazuje sljedeći grafikon. Grafikon 5 – omjer novih/strarih zgrada


2.6. Vrste zgrada obuhvaćene istraživanjem U zadnjem dijelu istraživanja vezanim uz energetske preglede prikazan je podatak koji se odnosi na broj stambenih odnosno nestambenih objekata koji su dio ovog istraživanja. Taj podatak je u istoj mjeri važan kako bi se mogle donijeti što kvalitetnije preporuke i smjernice u pogledu povećanja energetske učinkovitosti i racionalnom korištenju prijeko nam potrebne energije u neposrednoj potrošnji.



Grafikon 6 – vrste zgrada u istraživanju


2.7. Stupanj znanja građana vezan za pravilnu izvedbu energetskih sustava

Nedavno provedena istraživanja istih autora pokazuju kako građani prvi korak u povećanju energetske učinkovitosti usmjeravaju prema promjeni stolarije, iako su ista istraživanja pokazala vrlo nizak stupanj znanja vezanih uz odabir kvalitetne stolarije. Nadalje, osjetno je poraslo zanimanje za obnovljive izvore energije, što možemo pripisati medijima i sve aktivnijim poduzetnicima vezanim uz proizvodnju električne energije. Isto istraživanje pokazuje kako ispitanici nisu dovoljno upoznati s energetskim certificiranjem te ga dosta velik postotak građana smatra dodatnim nametom. U ovom istraživanju obrađen je dio o kojem se u kampanjama o energetskoj učinkovitosti vrlo malo naglašava, a to su postojeći energetski sustavi i njihova iskoristivost. Energetskim pregledima koji su provedeni i analizirani u ovom istraživanju i radu uočeno je da je stupanj iskoristivosti postojećih energetskih sustava nedovoljan. Komunikacijom s ispitanicima uočeno je kako povećanje energetske učinkovitosti vide kroz obnovljive izvore energije, dok postojeće sustave i korekcije na njima zanemaruju. To svakako nije najbolji način povećanja energetske učinkovitosti, jer omjer uloženih sredstava za korekcije postojećih sustava nasuprot uloženim sredstvima u obnovljive izvore energije za sada nije niti blizu linearnom omjeru.



3. ZAKLJUČAK Rezultati istraživanja energetskih pregleda na referentnom uzorku od 30-ak obavljenih energetskih pregleda vezanih uz svrstavanje zgrada u energetske razrede govore da prava razina svijesti potrebe povećanja energetske učinkovitosti nije dovoljna. Taj zaključak podupire podatak kako su većina novih zgrada svrstane u energetski razred C. Sljedeći zaključak koji se nameće je taj da prostora za povećanje energetske učinkovitosti u dijelu korištenja obnovljivih izvora energije ima jako mnogo, što se jasno može vidjeti iz podatka kako velika većina objekata trenutno koristi prirodni plin kao jedini izvor energije za grijanje. Iz razgovora s ispitanicima ovog istraživanja može se uočiti, pored ostalog već navedenog, i velika očekivanja od eventualnih potpora i subvencija, kako od naše Vlade, tako i od europskih fondova. U kojoj mjeri će biti ispunjena takva očekivanja, tek moramo vidjeti u skoroj budućnosti. Na kraju, poglavlje zaključka završavamo kritičkim osvrtom na trenutne subvencije koje se usmjeravaju prema cijeni proizvedene električne energije potencijalnim proizvođačima na obnovljive izvore energije, a ne prema opremi koja pomaže u povećanju energetske učinkovitosti, jer smatramo da takav model ne pogoduje tzv. običnim ljudima nego velikim igračima.

LITERATURA [1] M. Andrassy, Priručnik za energetsko certificiranje zgrada, Tiskara Zelina, Zagreb, 2010. [2] K. Škrlec, Energetska učinkovitost – dodatna kvaliteta u proizvodnji i građevinarstvu, Kvaliteta i društvena

odgovornost, Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, Zagreb, 2012, p. 149.-159. [3] I. Alfirević, Temelji inženjerskih znanja, Školska knjiga, Zagreb, 1996. [4] M. Šivak, Centralno grijanje, ventilacija i klimatizacija, nakladnička djelatnost Marijan Šivak, Zagreb,

1998, [5] M. Žugaj, Temelji znanstvenoistraživačkog rada, TIVA, Varaždin, 2006.

ENERGY EFFICIENCY IN BUILDINGS ENERGY AUDIT AND USE OF ENERGY SYSTEMS

Summary The topic of this paper is to research and analyse the results of energy audits of buildings in north-west (continental) Croatia in the period since the Act on Efficient Energy Use entered into force, that is, since the application of European Directive 2006/32/EC for improvement in energy efficiency. The research also aims to find out the level of knowledge of citizens about correct, i.e. optimal, implementation of energy systems which increase energy efficiency. Keywords: energy audit of buildings, energy efficiency, energy systems


Jadranka Špikić

JADRANKA ŠPIKIĆ Petrokemija d.d. Kutina [email protected]

KOMUNIKACIJA U SUSTAVU UPRAVLJANJA KVALITETOM KAKO POSTIĆI DOBRU INTERNU KOMUNIKACIJU U ORGANIZACIJI


Sažetak Stalna potreba procjene stanja interne komunikacije u sustavu upravljanja kvalitetom je neophodna bez obzira na dugogodišnju uspostavu sustava u organizaciji. Svaki već utvrđeni i provjereni proces može biti ugrožen, i najčešće je, zbog pogreške u komunikaciji izvršitelja u procesu. Dobro uspostavljena komunikacija je osnova učinkovitosti, a komunikacija međusobno ovisnih izvršitelja u procesima rada je uvjet za ostvarenje zadanih ciljeva . Dobro uspostavljen i dobro održavan sustav interne komunikacije utječe na ostvarenje poslovnih rezultata i obično ga ocjenjujemo kroz kvalitetu ljudskih resursa i njihove međusobne odnose. Analizom nesukladnosti, reklamacija kupaca, pogreški u procesima rada najčešće dolazimo do „ljudskog faktora“, što u većini slučajeva znači – greška u komunikaciji. Primjena informatičkih tehnologija olakšava brzinu i količinu u komunikaciji, ali ne umanjuje potrebu provjere razumijevanja kao i provjeru primjene informacije. Ključne riječi: interna komunikacija, sustav upravljanja kvalitetom, organizacija

1. UVOD Negdje u sredini, točnije u točki 5.5.3., tvorci norme ISO 9001:2008 stavili su komuniciranje, a uz to i čarobnu riječ mora. Kada uspostavljate sustav upravljanja kvalitetom, shvatite da kako je postavljena komunikacija „u sredinu“ norme, komunikaciju u organizaciji također morate postaviti „u sredinu“ kako bi povezala procese i izvršitelje u procesima Koliko god dugo imate i primjenjujete sustav upravljanja kvalitetom, komunikacija ostaje primarni problem. I najkraće zanemarivanje komunikacije, stvorit će ozbiljne probleme i vratit se kao problem s tendencijom stalnog uvećavanja. Komunikacija je sredstvo povezivanja ljudi u svakoj organizaciji. Bez komunikacije ne postoji ljudsko društvo, a kamoli organizacija. Komunikacija i njezino stalno provjeravanje potrebna je za interno i eksterno funkcioniranje organizacije.

2. KOMUNIKACIJA U SUSTAVU UPRAVLJANJA KVALITETOM 2. 1. Definicije i elementi komunikacije


Jadranka Špikić

Osnovni elementi komunikacije su: Pošiljatelj Način prijenosa poruke Primatelj

Postoji niz definicija komunikacije: Komunikacija je proces razmjene informacija s ciljem da se strane u komunikaciji

razumiju Komunikacija je dvosmjeran proces prijenosa informacija, stavova, mišljenja kao i

osjećaja Komunikacija je prijenos informacija od pošiljatelja k primatelju uz uvjet da primatelj

razumije sadržaj

2.2. Prijenos poruke U prijenosu poruke zbog različitih uzroka dio sadržaja se gubi Osnovna podjela komunikacije je na:

Verbalnu - oblikuje 5% našeg shvaćanja Neverbalnu - oblikuje 95% našeg shvaćanja i sadržaja koji pohranjujemo

Na sadržaj, koji nam daje naš sugovornik(= interpersonalna komunikacija), utječu geste, boja glasa, okolina, izgled, govor tijela i mnogi drugi čimbenici kojih nismo ni svjesni. Komunikacija je dvosmjerni proces i to nikako ne smijemo zaboraviti, počevši od osnovne fizičke uvjetovanosti: imamo dva uha i samo jedna usta. Odašiljatelj poruke očekuje potvrdu da je sadržaj primljen., prihvaćen, odbačen, odnosno neki oblik reakcije. U organizaciji komunikacija se odvija :

Usmeno ( sastanci formalni i neformalni, telefonom, video konferencija,..) Pismeno ( različiti dokumenti koji se dostavljaju internom ili eksternom poštom, e-

mailom, faksom...) Organizacija nastoji osigurati pouzdanost u protoku informacija, odnosno osigurati da će pravovremeno primatelj dobiti informaciju potrebnu za rad. U organizaciji komunikacija se odvija u različitim pravcima:

Prema dolje (odražava organizacijsku hijerarhiju) Prema gore (često zanemarena , ali ako je ustrojena i podržavana, odražava

demokratičnost organizacije i rukovodstvo koje je otvoreno za komunikaciju) Bočno, odnosno horizontalno Dijagonalno

U današnje vrijeme, uz razvijenu infrastrukturu prijenosa informacija, bombardirani smo ogromnim brojem informacija koje smo prisiljeni selektirati, pa čak se i obraniti od njih ako su za nas nebitne. Uostalom, ljudi selekcioniraju informacije na osnovu svojih potreba i želja. U organizaciji se odvija stalno komuniciranje na različitim organizacijskim nivoima, ali i izloženost prekidima i preprekama u komunikaciji . Organizacija gradi i održava organizacijsku mrežu komunikacija i ona odražava organizacijsku kulturu.

2.3. Poslovna komunikacija Komunikacija u organizaciji nazivamo poslovna komunikacija. Poslovna komunikacija je proces u kojem se informacije šalju, primaju i razumiju, a što se povratno potvrđuje.


Jadranka Špikić

Osnovni ciljevi komunikacije su Koordinacija poslova u procesima Rješavanje prepreka u odvijanju procesa Razmjena svih potrebnih informacija potrebnih u procesu Rješavanje konflikta

U organizaciji postoji, paralelno živi i djeluje Formalna komunikacija Neformalna komunikacija Jednosmjerna komunikacija Dvosmjerna komunikacija Posredna i Neposredna komunikacija

Formalna je unaprijed isplanirana te se hijerarhijski prosljeđuje u organizacijsku strukturu. Ima točno utvrđenu formu, kao napr. odluke, zapisnici sa sastanaka, izvještaji, pravilnici. Neformalna se dešava spontano na osnovu informacija koje u komunikaciji „slobodno“ interpretiraju sugovornici, što nazivamo trač ili glasine i imaju veliki utjecaj na komunikaciju u organizaciji i sastavni su dio organizacijske kulture svake organizacije. Istraživanja pokazuju da te informacije su točne i preko 75%. Jednosmjerna – kada komunikacija ide samo u jednom pravcu, za što su primjer odluke najvišeg poslovodstva na koje se ne očekuje povratna informacija, osim ako ih ne devastira neformalna komunikacija. Dvosmjerna – ako je podržavana i održavana u organizaciji, ona je najdemokratičniji oblik i pokazuje zrelost ustroja organizacije i visokih vrijednosti koje ima menadžment u odnosu na zaposlene. Posredna komunikacija – u kojoj u pošiljatelj i primatelj nisu u direktnom kontaktu, već imaju posrednika koji prenosi informaciju (napr. uprava objavljuje odluke koje tumače rukovoditelji radnicima ili radnu uputu koju je izradila stručna služba, a smjenovođa prenosi izvršiteljima...) Posredna komunikacija je uvijek i jednosmjerna i ne očekuje se povratna informacija. Ta vrsta komunikacije prevladava u velikim organizacijama. Ona je neophodna i jednostavna za upotrebu, ali u sebi nosi zamke ne razumijevanja i može izazvati niz prepreka u odvijanju procesa rada. Neposredna komunikacija nema posrednika i sudionici komuniciraju međusobno što je primjer sastanaka. Ona u sebi sadrži obično i dvosmjernost osim ako ne prevladava autokratski tip rukovođenja.

2.4. Prekidi u komunikaciji Razlozi za „ne komunikaciju“ u organizaciji mogu biti mnogobrojni , a najčešće su:

Nedostatno planiranje Loše sročene poruke (bilo pismene ,bilo usmene) Nepovjerenje ili strah prema pošiljatelju poruke Gubitak informacija u prijenosu Preopterećenost informacijama

Rezultat loše komunikacije u organizaciji je sukob koji može biti : Prikriven (vodi se neformalnim oblicima komunikacije) ili Otkriven (napr. različiti interesi koji se iznose na sastancima, a obično im arbitrira viši

rukovoditelj) Uzroci sukoba nastaju što pojedinac ,grupa ili grupe imaju različite podatke odnosno činjenice, zastupaju različite ciljeve, često i vrijednosti što karakterizira najsloženije sukobe.


Jadranka Špikić

U društvu to izaziva ratove.

2.5. Rješavanje sukoba

Sukobi se rješavaju: Agresijom Povlačenjem Izbjegavanjem Kompromisom (iziskuje najveći napor u komunikaciji i osnovica je za daljnju

suradnju) Što se od vas očekuje u koordinaciji poslova sustava upravljanja kvalitetom ? Uključite se aktivno i pokušajte shvatiti poziciju suprotnih strana što znači da morate:

Prepoznati i definirati problem Obaviti razgovore ,kako pojedinačne, tako i zajedničke Naći zajedničke dodirne točke- iz kojih morate naći zajednička rješenja Približiti stavove i kompromisom doći do suradnje

2.6. U Petrokemiji

Iz norme ISO 9001:2008: Točk. 5.5.3. „Uprava mora osigurati uspostavljanje odgovarajućih procesa komuniciranja unutar organizacije kao i da se to komuniciranje održava s obzirom na učinkovitost sustava upravljanja kvalitetom.“ Kako je rečeno, kako je shvaćeno i kako je provedeno, je problem svake organizacije i postoji od prvih ljudskih zajednica. Ne razumijevanje je osnovica nastalih problema i zapreka u odvijanju procesa. Kada bi analizirali te zapreke i njihove posljedice došli bi do rezultata koji možemo banalizirati u: „netko nekog nije razumio što, kada i kako treba napraviti“. Norma traži uspostavljanje komunikacijskih procesa, što znači da moramo dokazati kako smo postavili komunikacijske procese, da li su svrsishodni , odnosno kako funkcionira sustav upravljanja kvalitetom.

2.7. Kako uočavamo prekide ? Sve što norma traži možemo prvenstveno dokazati na uočenim „ nedostacima“ sustava kao što su utvrđene nesukladnosti, nalazi unutarnjih i vanjskih audita, reklamacije kupaca i dobavljača, zaključci stručnih kolegija i upravina ocjena sustava. Postoje različite vrste komunikacije, a njihov odabir ovisi o procesu i izvršiteljima u procesu da bi postigli učinkovitost komunikacije. Na primjer, premda smo propisali da korisnika obavještavamo o novom dokumentu pisanim obavijestima ili e-mailom, ovisno o „važnosti“ izvršitelj za proces, potvrdit ćemo njegovu upućenost u bit dokumenta i osobnim ili telefonskim razgovorom. Rekli bi: duplo je duplo, odnosno podigli smo stupanj sigurnosti da se nešto nije shvatilo, krivo shvatilo ili zanemarilo. Dodatnom komunikacijom stvaramo bolje prihvaćanje sustava upravljanja kvalitetom, jer svako od nas cijeni osobni pristup kud i kamo više od bezličnih obavijesti da je promijenjen dokument pod brojem xx-xx-x-x-x-xxx/ xxx. Pristup ne smije biti doslovno provjeravajući, već naći zaobilazni način i provjeriti kako je primijenjen dokument.


Jadranka Špikić

2.8. Uloga izobrazbe u komunikaciji Jedan od najboljih oblika komunikacije u sustavu je stalna izobrazba koja se provodi prema potrebama procesa u malim grupama u kojima izvršitelj može pitati dobiti neposredne odgovore. To također bitno smanjuje poteškoće u komunikaciji. Ako s nekim komuniciramo, a on ne odgovara ili odgovara da bi zadovoljio osnovno, izdvojite ga i posebno pojačajte sve oblike komunikacije. U toj cjelini stvorit će se niz problema u sustavu za koji trebate dodatne snage da ih riješite uz otpor koji se stvorio. Velika organizacija traži našu stalnu pažnju i njegovanje svih primjerenih oblika komunikacije. Iziskuje stalno razvijanje umijeća prilagodbe prema onome kojem je komunikacija namijenjena. Za sve bitne informacije u sustavu / procedure, upute, izvještaji / propisano je da korisnik svojim potpisom potvrđuje da je upoznat, a da li je shvatio? To je bit sustava i o tome moramo voditi stalnu brigu. Formalno ste ga upoznali s dokumentom kada je potpisao, stvarno ste ga upoznali u neformalnom razgovoru kada ste porazgovarali o svemu i svačemu, a uzgred provjerili i stupanj usvojenosti informacija koji ste mu dostavili i kome je on dostavio potrebne informacije, jer u drugom krugu, vrlo često dolazi do pucanja karika. Naravno da to ne možete uvijek i za svaki dokument, ali za važne obvezno, kao za one koje ste prepoznali kao „malo zaboravljive“.

2.9. Intranet, internet i e-mail. Korištenjem Baze dokumenata u velikim organizacijama uštedjeli smo mnogo hektara šuma, jer nema silnih kopiranja i slanja internom poštom. Brzo i efikasno su svi upoznati i to tako da im pošaljemo obavijest o novom dokumentu na bazi, ali se moraju potpisati na listu obavijesti da su o tome upoznati i to se čuva uz original dokumenta. Naravno uz svu informatičku tehnologiju provjerite koliko toga je doprlo do njega ili je samo „ bacio oko“na novi dokument. Za takvu naknadnu komunikaciju morate dobro poznavati organizacijsko ustrojstvo organizacije ,izvršitelje u procesima i sustav i odgovornosti za procese. Brzina kolanja informacija i njihova dostupnost korisnicima je neusporediva, ali i vaša odgovornost da su one shvaćene i da su po njima djeluje je znatno povećana.

2.10. Kako nam se gube informacije? Najzorniji prikaz gubljenja informacija „ na putu“je u hijerarhijskoj strukturi organizacije. Ako se odluke i zaključci Uprave prikažu sa 100% , onda nivo direktora profitnih i troškovnih centara primi cca 60% ; rukovoditelji službi cca 30%, radnici cca 20%. Osim svih naših ljudskih ograničenja koji uzrokuju te gubitke, neformalna komunikacija u procesu ometa ovu formalnu i zato ponovno trebamo dodatni napor za provjeru kako je shvaćeno, odnosno kako je provedeno. Nove tehnologije su nam ubrzale i dotok i broj informacija, ali su ponekad „zaglušile“ korisnike. Naknadnom provjerom „shvaćenog i prihvaćenog“ utvrđujemo koje su dodatne informacije korisniku potrebno s obzirom na zahtijevani rezultat. Osobna komunikaciju upotrebljava nove putove komunikacije, ali i dalje svako od nas najviše cijeni personalizirani pristup.


Jadranka Špikić

Takav pristup traži naš najveći angažman, ali gubitak informacije je najmanji.

3. ZAKLJUČAK Osim starih načina komunikacije ( do interneta), komunikacija je dobila nove forme koje se još uvijek razvijaju , odnosno nadograđuju , a vjerojatno će biti danas-sutra i „bontonizirana“ tj. uvest će se neka nova pravila u ophođenju u toj vrsti komunikacije . Organizacije moraju u svojem radu razvijati sve dostupne oblike razmjene informacija, neprekidno poboljšavati organizaciju komunikacije kao najsigurniji način da se procesi odvijaju prema zadanim ciljevima. Kupac, vlasnici, upravljačke strukture, zaposlenici i društvena zajednica su u stalnoj komunikaciji i o njima ovisi rezultat poslovanja organizacije. LITERATURA [1] Mirna Bjelić, prof. psihologije, Kako motivirati i uspješno komunicirati, Petrokemija d.d.2010. [2] Dr.sc.Olga Štajdohar-Pađen, Plivati s ISO-om i ostati živ,Kigen, Zagreb 2009 [3] Prof.dr.sc. Sanja Pfajfer, Menadžment, internet skripta Ekonomski fakultet Osijek

COMMUNICATION IN A QUALITY MANAGEMENT SYSTEM HOW TO ACHIEVE GOOD COMMUNICATION WITHIN AN ORGANIZATION

Summary Although a quality management system has been in place in the company for years, there is a constant need to assess the state of internal communications in the system. Every established and proven process can be, and usually is, compromised as a result of errors in communication among employees in the process. Well-established communication is the basis of efficiency, and communication among mutually dependent employees in work processes is a prerequisite for achieving the set goals. A well-established and well-maintained system of internal communication affects the achievement of business results, and is usually evaluated through the quality of human resources and their mutual relationships. Analysis of non-compliances, customer complaints and errors in work processes often points to the ‘human factor’, which commonly means an error in communication. The use of information technology facilitates speed and volume in communication, but does not diminish the need for proper understanding and verification of information. Keywords: internal communication, quality management system, organization


Ružica Štimac, Dorotea Šarlija, Irena Jukić

RUŽICA ŠTIMAC, DOROTEA ŠARLIJA, IRENA JUKIĆ Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu [email protected], [email protected], [email protected]

SUSTAVNI NADZOR TRANSFUZIJSKOG LIJEČENJA – HEMOVIGILANCIJA


Sažetak Sustavni nadzor transfuzijskog liječenja - hemovigilancija je važan dio osiguranja kvalitete u transfuzijskoj medicini koji obuhvaća procese sljedivosti i označavanja krvnih pripravaka i praćenje ozbiljnih štetnih reakcija/događaja (OŠR/OŠD) vezanih uz prikupljanje ili transfuziju krvi, odnosno krvnih pripravaka. Cilj hemovigilancije je sprječavanje štetnih ili neočekivanih reakcija/događaja u davatelja/ primatelja krvi ili njihovo svođenje na najmanju moguću mjeru. Provodi se kroz otkrivanje, prikupljanje i analizu podataka o OŠR/OŠD i ukazuje na potrebu provođenja korektivnih mjera u cilju sprječavanja mogućih nezgoda ili nuspojava transfuzijskog liječenja. U Hrvatskoj od 1999.g. postoji dobrovoljni Registar transfuzijskih reakcija. Od 2007.g. praćenje OŠR/OŠD postaje zakonska obveza prema Zakonu o krvi i krvnim pripravcima (NN 79/06, NN 124/11) i Pravilniku o sustavu sljedivosti krvnih pripravaka i praćenju ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih reakcija (NN 63/07, NN 18/09). Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu prikuplja, analizira podatke, izvještava i daje preporuke za korektivne/preventivne radnje. Ključne riječi: sustavni nadzor transfuzijskog liječenja, hemovigilancija

1. UVOD Hemovigilancija je nadzor nad transfuzijskim liječenjem odnosno sustav koji obuhvaća procese sljedivosti i označavanja krvnih pripravaka i praćenje ozbiljnih štetnih reakcija/događaja vezanih uz prikupljanje ili transfuziju krvi, odnosno krvnih pripravaka. Sljedivost je skup postupaka i mjera kojima se može nepogrešivo identificirati svakog pojedinog darivatelja krvi, uzetu dozu, proizvedeni krvni pripravak i bolesnika koji je dobio transfuziju. Neželjeni transfuzijski učinci se mogu pojaviti u bilo kojoj od navedenih faza, a javljaju se u 1-3% transfundiranih bolesnika. Hemovigilancija je usredotočena na komplikacije kod davatelja krvi i na reakcije u bolesnika liječenih transfuzijom kao i na greške prilikom prikupljanja, proizvodnje, testiranja, skladištenja i izdavanja krvi i krvnih pripravaka. Cilj hemovigilancije je sprečavanje štetnih ili neočekivanih reakcija/događaja u davatelja/primatelja krvi ili njihovo svođenje na najmanju moguću mjeru. Kroz otkrivanje, prikupljanje i analizu podataka o reakcijama/događajima hemovigilancija daje pouzdana saznanja o neželjenim posljedicama transfuzijskog liječenja. Ta saznanja ukazuju na potrebu provođenja korektivnih mjera u cilju sprečavanja nezgoda ili nuspojava transfuzijskog liječenja te neprekidnog poboljšanja sigurnosti transfuzijskog liječenja.



2. POVIJEST Početci hemovigilancije nastaju 90-tih godina u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Naziv hemovigilancija, pojavio se 1991 godine u Francuskoj osnivanjem Odbora za uspostavu sustava za praćenje transfuzija krvi. Radom ovog odbora nastala je Nacionalna mreža 1994. godine. Ovaj sustav je od početka bio zakonski obvezan. U Velikoj Britaniji je 1996 godine započeo s radom SHOT (Serious Hazards of Transfusion) samostalan, dobrovoljan, stručno vođen sustav hemovigilancije. Tijekom godina je većina razvijenih zemanja u svijetu uvela dobrovoljne ili obvezne sustave hemovigilancije. U Hrvatskoj se reakcije na transfuzijsko liječenje prikupljaju od 1999. godine kada je na inicijativu Hrvatskog društva hematologa i transfuziologa pokrenut Registar transfuzijskih reakcija kao dobrovoljni sustav. Vodili su ga djelatnici Zavoda za transfuziju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Sustav je počeo s radom sa 7 uključenih ustanova. Tijekom godina se broj ustanova koje su se uključivale u Registar transfuzijskih reakcija povećavao sve do danas kad je u taj sustav uključeno 36 ustanova koje primjenjuju transfuzijsko liječenje. Hrvatska se 2003. godine uključila u European Haemovigilance Network (danas International Haemovigilance Network). Tijekom 2006. i 2007.g. Hrvatska je preuzela zakonodavstvo Europske unije za područje krvi i krvnih pripravaka te je hemovigilancija postala zakonska obveza temeljem Zakona o krvi i krvnim pripravcima (NN 79/06, NN 121/11) i Pravilnika o sustavu sljedivosti krvnih pripravaka i praćenju ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih reakcija (NN 63/07, NN 18/09).

3. ZAKONODAVSTVO Zakon o krvi i krvnim pripravcima je usklađen s Direktivom Europskog vijeća 2002/98/EC i propisuje praćenje štetnih događaja, sustav sljedivosti krvnih pripravaka, uspostavu jedinstvenog nacionalnog sustava prijavljivanja štetnih i neočekivanih događaja i reakcija, uspostavu sustava prijavljivanja ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih reakcija unutar zdravstvenih ustanova koje primjenjuju krv i krvne pripravke i vođenje registra ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih reakcija. Pravilnik o sustavu sljedivosti krvnih pripravaka i praćenju ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih reakcija je usklađen s Direktivom Europske komisije 2005/61/EC i propisuje sljedivost krvi i krvnih pripravaka, obavješćivanje o ozbiljnim štetnim reakcijama i događajima putem obrazaca za pojedinačne prijave i godišnja izvješća. Prema Zakonu i Pravilniku Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu (HZTM) je obvezan uspostaviti jedinstveni nacionalni sustav prijavljivanja štetnih i neočekivanih događaja i reakcija povezanih sa prikupljanjem i testiranjem krvi te proizvodnjom, čuvanjem i raspodjelom krvnih pripravaka, koji bi mogli utjecati na njihovu djelotvornost, kvalitetu i neškodljivost kao i primjenom krvnih pripravaka, u slučaju sumnje na njihovu djelotvornost, kvalitetu i neškodljivost. HZTM je obvezan zdravstvenim ustanovama u kojima se provodi transfuzijsko liječenje dostaviti obrazac za vođenje evidencije o tijeku transfuzija i za hitno obavješćivanje o bilo kakvim ozbiljnim štetnim reakcijama zapaženim na primateljima za vrijeme ili nakon transfuzije, koje bi se mogle pripisati kvaliteti ili sigurnosti krvi i krvnih pripravaka. Zdravstvene ustanove koje primjenjuju krvne pripravke za transfuzijsko liječenje obvezne su uspostaviti sustav prijavljivanja ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih reakcija unutar ustanove. O svakom ozbiljnom štetnom događaju i ozbiljnoj štetnoj reakciji, zdravstvena ustanova obvezna je bez odgađanja pisano izvijestiti Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu i Ministarstvo zdravlja. Također su zdravstvene ustanove koje primjenjuju transfuzijsko liječenje dužne poslati u HZTM godišnja izvješća o reakcijama/događajima.



4. REAKCIJE I KOMPLIKACIJE KOD DAVATELJA KRVI U Hrvatskoj se reakcije i komplikacije klasificiraju prema Standardima za prikupljanje i prikaz podataka o reakcijama vezanim za darivanje krvi (European Haemovigilance Network i International Society of Blood Transfusion, 2008.g.). Prema tim standardima, reakcije i komplikacije su razvrstane u kategorije prema vrsti simptoma sa sličnom etiologijom i patogenezom i prema ozbiljnosti reakcija koja se ocjenjuje trajanjem simptoma i potrebom za liječenjem. Podijeljene su u lokalne reakcije vezane uz venepunkciju (ubod iglom) kao što su ozljede žile ili živca, opće reakcije kao što su trenutne ili odgođene vazovagalne reakcije (slabost, nesvjestica), reakcije vezane uz postupke afereza (prikupljanje krvnih komponenti na staničnim separatorima) i ostale rijetke reakcije/komplikacije. Prema težini reakcije/komplikacije se dijele u tri glavne razine temeljem zahtjeva za liječenjem i ishoda reakcije/komplikacije; blage (bez posljedica), umjerene (dugotrajniji simptomi od dva tjedna do godine dana) i teške (simptomi s trajanjem dužim od godine dana koji zahtijevaju liječničku intervenciju ili hospitalizaciju).

5. OZBILJNE ŠTETNE TRANSFUZIJSKE REAKCIJE

Ozbiljna štetna transfuzijska reakcija je nepredvidiv odgovor bolesnika vezan uz transfuziju krvi, odnosno krvnih pripravaka, koji dovede ili može dovesti do smrti, oštećenja zdravlja bolesnika, odnosno koji ima za posljedicu bolničko liječenje osoba, njihov pobol ili koji ih produžava. Postoji više vrsta reakcija na transfuzijsko liječenje:

• Akutna hemolitička transfuzijska reakcija • Odgođena hemolitička transfuzijska reakcija • Febrilna nehemolitička transfuzijska reakcija • Alergijska transfuzijska reakcija • Anafilaktoidna transfuzijska reakcija • Transfuzijom izazvana akutna ozljeda pluća • Posttransfuzijska purpura • Transfuzijom izazvana bolest transplantata protiv domaćina • Transfuzijom uzrokovano preopterećenje kardiovaskularnog sustava • Transfuzijom prenesena bakterijska infekcija • Transfuzijom prenesena virusna infekcija • Imunizacija na antigene

6. OZBILJNI ŠTETNI DOGAĐAJI

Ozbiljan štetan događaj je neželjena pojava vezana uz prikupljanje, testiranje, obradu, čuvanje, raspodjelu, prijevoz i primjenu krvi i krvnih pripravaka, koja dovede ili bi mogla dovesti do smrti ili opasnosti od oštećenja zdravlja bolesnika, odnosno koja ima za posljedicu bolničko liječenje osoba, njihov pobol ili koja ih produžava. Ukoliko je takav događaj uočen prije primjene krvnog pripravaka karakterizira se kao „near miss“. Ozbiljni štetni događaji najčešće nastaju zbog ljudske pogreške:

• pogrešna identifikacija • zamjena uzoraka krvi • pogrešno prepisivanje podataka • zamjena krvnih pripravaka • neodgovarajuća primjena krvnih pripravaka • pregrijavanje, pothlađivanje krvnih pripravaka • davanje lijekova tijekom transfuzije



• nepravilno rukovanje priborom itd.

7. KARAKTERISTIKE USPJEŠNOG SUSTAVA HEMOVIGILANCIJE Cilj sustava hemovigilancije je poboljšanje sigurnosti davatelja/primatelja krvi. Kako bi se taj cilj postigao potrebno je razviti dobar sustav izvještavanja i sustav izobrazbe. Izvještavanje treba biti sigurno za osobe koje prijavljuju, ne smije se otkrivati identitet pacijenta, ustanove ili osobe koja podnosi izvještaj. Sustav izvještavanja treba biti neovisan od tijela koja su u mogućnosti da kazne izvestitelja ili ustanovu. Izvještaje trebaju analizirati stručnjaci koji razumiju kliničke okolnosti i koji su educirani da prepoznaju temeljne uzroke. Izvještaji trebaju biti odmah analizirani i odgovorne osobe obaviještene u što kraćem roku o preporukama koje proizlaze iz tih analiza. To je posebno važno ako se radi o ozbiljnoj reakciji/događaju. Preporuke trebaju biti usmjerene na promjene u sustavima, procesima ili proizvodima, a ne na rad pojedinca. Ustanova koja zaprima izvještaje treba biti u mogućnosti da o preporukama izvještava sve ustanove koje sudjeluju u sustavu hemovigilancije, a koje su dužne preporuke provoditi.

8. ZAKLJUČAK Unatoč zakonskoj obvezi praćenja i prijavljivanja ozbiljnih štetnih reakcija/događaja ne postoji jedinstvena mreža operativnih komunikacijskih veza između kliničkih odjela, bolničkih transfuzija, HZTM i Ministarstva zdravlja. Zbog toga je otežano istraživanje reakcija/događaja, prijavljivanje reakcija/događaja kasni i podaci često nisu potpuni. Ozbiljne štetne reakcije/događaji su važan dio transfuzijskog liječenja. Prepoznavanje reakcija/događaja može biti od životne važnosti za bolesnika, a prijavljivanje reakcija/događaja može spriječiti nezgodu ili nuspojavu budućih transfuzijskih liječenja. U cijelom tom lancu je najvažniji timski rad sestara i liječnika koji primjenjuju transfuzijsko liječenje, bolničkih transfuziologa i djelatnika Registra transfuzijskih reakcija i događaja. Nadamo se da će informatizacija transfuzijske službe koja je u tijeku omogućiti da već uhodan sustav prijavljivanja štetnih reakcija/događaja postane ujednačen i više učinkovit.

LITERATURA [1] D. Grgičević, T. Vuk. Imunohematologija i transfuzijska medicina. Medicinska naklada, Zagreb, 2000. [2] Zakon o krvi i krvnim pripravcima (NN 79/06, NN 121/11). http://www.nn.hr [3] Pravilnik o sustavu sljedivosti krvnih pripravaka i praćenju ozbiljnih štetnih događaja i ozbiljnih štetnih reakcija (NN 63/07, NN 18/09). http://www.nn.hr [4] International Society of Blood Transfusion (ISBT), Working Party on Haemovigilance and European Haemovigilance Network: Standard for Surveillance of Complications Related to Blood Donation, 2008. http://www.isbt-web.org [5] Knowles S, Cohen H, Watt A, et al, on behalf of the Serious Hazards of Transfusion (SHOT) Steering Group: The 2010 Annual Report. http://www.shotuk.org [6] Agence française de sécurité sanitaire des produits de santé (AFSSAPS): Annual Haemovigilance Report, 2010. http://www.afssaps.fr [7] WHO Draft Guidelines for Adverse Event Reporting and Learning Systems, 2005. http://www.who.int



SYSTEMATIC MONITORING OF TRANSFUSION THERAPY – HAEMOVIGILANCE

Summary Systematic monitoring of transfusion therapy – haemovigilance is an important part of quality assurance in transfusion medicine which includes processes of traceability and identification of blood products and monitoring of serious adverse reaction/event (SAR/SAE) related to the collection or transfusion of blood or blood components. The aim of haemovigilance is to prevent unexpected SAR/SAE in the blood donor/recipient or to reduce them to a minimum. It is conducted through the detection, data collection and analysis of SAR/SAE and suggests need to implement corrective measures for preventing possible accidents or side effects of transfusion therapy. Since 1999 Croatia has had a voluntary Registry of transfusion reactions. According to the Law on Blood and Blood Components (OG 79/06, OG 124/11) and By-Law on the System of Traceability of Blood Components and Monitoring of SAR/SAE (OG 63/07, OG 18/09), from 2007 is surveillance of transfusion SAR/SAE legal obligation. Croatian Institute of Transfusion Medicine collects, analyses, reports and makes recommendations for corrective/preventive actions. Key words: systematic monitoring of transfusion therapy, haemovigilance


Tamara Tarnik, Liljana Dolšak, Lada Crnobori

TAMARA TARNIK, LILJANA DOLŠAK, LADA CRNOBORI Visoka škola za sigurnost s pravom javnosti, Zagreb [email protected], [email protected], [email protected],

ZAŠTITA OKOLIŠA TRGOVANJE EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA


Sažetak Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskim protokolom. Republika Hrvatska je stranka UNFCCC od 1996. godine i punopravna članica Kyotskog protokola od 2007. godine. Početkom 2012. godine nastupio je Post-Kyotski period u kojem Europska unija preuzima vodeću ulogu u vođenju politike klimatskih promjena zadavanjem cilja smanjenja emisije stakleničkih plinova za zemlje članice, za 20% do 2020. godine u odnosu na 1990. godinu. Jedan od mehanizama Kyotskog protokola za smanjenje emisija stakleničkih plinova je uspostava sustava trgovanje emisijama (ETS). Treće razdoblje trgovanja emisijama stakleničkih plinova započinje 1.1.2013. godine. Priključivanje Republike Hrvatske u europsku mrežu trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU-ETS) poklapa se s početkom trećeg razdoblja trgovanja, iako Hrvatska postaje dio Europske unije šest mjeseci kasnije tj. 1.7.2013. godine. U ovom radu dan je prikaz zakonskih propisa EU koji se odnose na trgovanje emisijama stakleničkih plinova, opisan je mehanizam trgovanja emisijama te je dan osvrt na tijek pripreme priključivanja Hrvatske u EU-ETS. Ključne riječi: staklenički plinovi, trgovanje emisijama, Post-Kyotski period

1. POVEĆANJE KONCENTRACIJE STAKLENIČKIH PLINOVA UTJEČE NA PORAST TEMPERATURE NA ZEMLJI

Promjene kroz koje je tijekom povijesti prolazila Zemlja, rezultat su prirodnih čimbenika kao što su promjene Zemljine putanje oko Sunca, vulkanska aktivnost i kolebanja unutar atmosfere. Vodena para (H2O), ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4) i didušikov oksid (N2O) su staklenički plinovi koji nastaju uslijed prirodnih aktivnosti i izmiješani u cjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko Zemlje. Taj omotač sprječava gubitak toplinske energije u svemir i omogućava život na zemlji. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bila bi oko 30ºC stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna. Međutim, čovjek korištenjem fosilnih goriva, sječom šuma, uzgajanjem stoke, utječe na povećanje koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Najčešći staklenički plin koji nastaje kao posljedica ljudske aktivnosti tj. izgaranja fosilnih goriva je ugljikov dioksid (CO2). Istraživanja su pokazala da je koncentracija CO2, narasla u odnosu na razinu u predindustrijsko doba za 37% i nastavlja dalje rasti. Dodatno, čovjek sječom šuma uništava tzv. ponore ugljika, budući da drveće procesom fotosinteze veže ugljikov dioksid (CO2) iz atmosfere i koristi ga za proizvodnju hranjivi tvari. Dodatno, izgaranjem drvne biomase, u atmosferu se ponovno oslobađa CO2. Drugi staklenički plinovi koji se ispuštaju u atmosferu kao posljedica ljudske ativnosti, (metan, didušikov oksid, sumporov heksafluorid itd.), pojavljuju se u manjim količinama od CO2, ali je njihov



staklenički potencijal puno veći od stakleničkog potencijala CO2, stoga i ove plinove treba uzimati u obzir kada se promatra utjecaj na pojačavanje učinka staklenika. Znanstvenici Međudržavne komisije za klimatske promjene (IPCCC), znanstveno tijelo kojeg su 1988. godine osnovali Svjetska meteorološka organizacija (WMO) i Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP), smatraju da čovjek ispuštanjem stakleničkih plinova u atmosferu utječe na porast globalne prosječne temperature i klimatske promjene. Istraživanja su pokazala je je globalna temperatura u posljednjih 100 godina narasla za 0,75ºC. Procjenjuje se da će do kraja ovog stoljeća globalna prosječna temperatura narasti između 1,1-6,4ºC, ukoliko se ne poduzmu aktivnost koje će ograničiti emisije stakleničkih plinova u atmosferu. Povećanje globalne temperature za 2ºC u odnosu na predindustrijsko doba, znanastvenici smatraju prijelomnom točkom povećanja rizika od pojave opasnih i vjerojatno katastrofalih promjena u atmosferi i životu na Zemlji. Međutim i današnje povećanje prosječne temperature od 0,75ºC ima značajnog utjecaja na klimu. U prilog tome znanstvenici IPCCC navode sve češće pojavljivanje ekstremnih vremenskih prilika posljednjih godina – velike poplave, suše, topljenje ledenjaka, podizanje razina mora, te ih povezuju s povećanjem koncentracije antropogenih stakleničkih plinova. Neki, pak, znanstvenici, kao što je fizičar prof. dr.sc. Vladimir Paar, promjene klime tumače kao cikličke svemirske izmjene toplih i hladnih razdoblja, a manje utjecajem čovjeka na pojačavanje učinka staklenika tj. globalnog zatopljenja. Međutim, činjenica je da se klima mijenja i utječe na život na Zemlji.

2. EUROPSKA UNIJA IMA VODEĆU ULOGU U SVIJETU U BORBI PROTIV KLIMATSKIH PROMJENA

Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskim protokolom. Vodeću ulogu u svijetu u borbi protiv klimatskih promjena imaju zemlje članice Europske unije (EU). Zemlje EU postavile su si vrlo stroge i ambiciozne ciljeve za budućnost, a također potiču i druge zemlje svijeta da se aktivnije uključe u borbu protiv klimatskih promjena. EU je otišla i korak dalje pa razvija strategiju za prilagođavanje utjecajima promjene klime koji se više ne mogu spriječiti. Mjere koje se trebaju poduzeti da bi se ograničile i smanjile emisije stakleničkih plinova su skupe, ali stav EU je da bi posljedice klimatskih promjena, ukoliko se ništa ne bude poduzimalo, mogle biti puno skuplje.

2.1 Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotski protokol

Na svjetskom summitu o Zemlji (Earth summit) održanom u Rio de Janeiru 1992. godine, donesena je Okvirna konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Temeljni cilj UNFCCC je stabilizirati koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja bi spriječila opasni antropogeni utjecaj na klimu. Da bi se ispunio taj cilj, ukupni porast globalne prosječne godišnje temperature ne smije biti veći od 2°C u odnosu na temperaturu prije industrijalizacije. Međudržavna komisija za klimatske promjene, navodi da za postizanje toga cilja, globalne emisije stakleničkih plinova moraju doseći najvišu razinu do 2020. godine. To podrazumijeva povećane napore Europske unije, brzo uključivanje razvijenih zemalja i poticanje zemalja u razvoju na sudjelovanje u procesu smanjivanja emisija. Do danas je UNFCCC potpisalo 195 zemalja, a među njima je i Republika Hrvatska. Četiri godine kanije, uočeno je da odredbe UNFCCC za smanjenje emisija nisu dovoljno precizne u postizanju ciljeva, stoga je na trećoj Konferenciji stranaka UNFCCC, 1997. godine prihvaćen Kyotski protokol kojim industrijalizirane države svijeta moraju smanjiti emisije stakleničkih



plinova ukupno za 5 %, u razdoblju od 2008. do 2012. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. Postavljeni ciljevi razlikovali su se od države do države i kretali su se u rasponu od -8% smanjenja do +10% povećanja emisija (npr. zemlje EU ukupno smanjenje od 8%). Kyotski protokol stupio je na snagu 2005. godine, nakon što ga je ratificiralo 55 država Priloga I. UNFCCC, a čija emisija ukupno prelazi 55 % emisije stranaka Priloga I. iz 1990. godine. Kyotski protokol odnosi se na emisije šest stakleničkih plinova: ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), didušikov oksid (N2O), hidrofluorougljike (HFC), perfluorougljike (PFC) i sumporov heksafluorid (SF6).

2.2 Kyotski cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za Republiku Hrvatsku U vrijeme potpisivanja Kyotskog protokola 1999. godine, kao 78. zemlja potpisnica, RH nije raspolagala točnim podacima o emisija stakleničkih plinova u baznoj 1990. godini, stoga je pokrenula pregovore oko izmjene bazne godine, odnosno povećanja polazne emisije za 3,5Mt CO2. Međutim, nekoliko godina nakon pregovaranja o baznoj godini, Hrvatska je 2011. godine pokrenula proces povlačenja žalbe pred Tajništvom UNFCCC i Kyotskog protokola na odluku kojom se Hrvatskoj ne dopušta dodavanje emisija stakleničkih plinova u iznosu od 3,5Mt odobrenih na konferenciji država stranaka UNFCCC u prosincu 2006. godine. Tijekom konzultacija 2010. godine, Europska Komisija predložila je Hrvatskoj povlačenje žalbe, te da se pitanje emisija potrebnih za ispunjenje obveza Hrvatske prema Kyotskom protokolu riješi na bilateralnoj razini s Europskom Unijom. U tom smislu EU je spremna, ako za to bude potrebe, nakon prvog kyotskog razdoblja 2008.-2012., Hrvatskoj posuditi potrebne dodatne količine emisijskih kvota, čime bi Hrvatska bila u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoj kyotski cilj. Emisijske jedinice posudit će se iz buduće kvote neenergetskih emisija, između ostalog u sektorima poljoprivrede, gospodarenja otpadom, kućanstva te prometa, predviđenih za razdoblje 2013.-2020. godine. Odustajanjem od žalbe, Hrvatska mora ispuniti svoje obveze preuzete potpisivanjem Kyotskog protokola o smanjenju emisija za 5% u razdoblju 2008.-2012., u odnosu na emisije iz 1990. godine. Navedeno znači da bi ispunila Kyotski cilj, Hrvatska mora smanjiti emisije stakleničkih plinova na 29,87 Mt, budući da je ukupna emisija 1990. godine iznosila 31,44 Mt. U cilju praćenja emisija stakleničkih plinova, zemlje potpisnice UNFCCC i Kyotskog protokola, obvezne su izrađivati nacionalna izvješća sukladno rokovima i smjernicama Tajništva UNFCCC i metodologiji Međuvladinog tijela o klimatskim promjenama. Za izradu i dostavu nacionalnog izvješća u RH, nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Republika Hrvatska predala je 2011. godine nacionalno izvješće o emisijama stakleničkih plinova za razdoblje od 1990.-2009. godine. Izvješće za 2010. Godinu, RH treba predati 2012. godine, a završno izvješće iz kojeg će se vidjeti da li je ostvarila kyotski cilj treba biti predano Tajništvu UNFCCC tijekom 2014. godine. Za usporedbu, ukupna godišnja emisija stakleničkih plinova svedena na ekvivalentnu tonu CO2 2008. godine iznosila je 30,96 Mt, a 2009. godine 28,87 Mt.

2.3 Ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova nakon 2012. – Post-Kyoto Na sjednici Pomoćnih tijela UNFCCC za znanstveno tehnička pitanja (SBSTA) i Radne skupine za drugo obvezujuće razdoblje za države Priloga I. u okviru Kyotskog protokola (AWG)¸ održanoj 2007. godine, glavna tema bila je razmatranje režima smanjenja emisija stakleničkih plinova nakon 2012. godine. Polazište za određivanje ciljeva smanjenja emisija za Post-Kyotsko razdoblje bili su rezultati znanstvenih istraživanja koji su pokazali sljedeće: s porastom koncentracije emisija stakleničkih plinova u atmosferi uočene su promjene globalne temperature na kopnu i u oceanima do dubine od 3000 m, te smanjenje ledenjaka i ledenog pokrova na polovima. Utvrđeno je da je čovjekov utjecaj presudan za navedene



promjene s čak 90% vjerojatnosti. Kako globalno zagrijavanje ne bi poraslo više od 2-2,4 ˚C do 2050., nužno je da se maksimum koncentracije emisije stakleničkih plinova (445-490 ppm) dogodi između 2000. i 2015. nakon čega treba uslijediti pad, a ne do 2020. godine kako je 1996. godine u svom cilju zadala UNFCCC. Te iste, 2007. godine, čelnici država EU podržali su integrirani pristup klimatskoj i energetskoj politici koja ima za cilj borbu protiv klimatskih promjena i povećanje energetske sigurnosti EU (tzv. klimatsko-energetski paket), uz istovremeno jačanje konkurentnosti. Cilj politike 3X20 je do 2020. smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20% u odnosu na 1990. godinu, povećati udio obnovljivih izvora energije na 20 %, povećati energetsku učinkovotost za 20 %, te udio biogoriva u prometu za 10 % do 2020. godine. Provedbom politike 3x20 želi se postići da EU bude visoko energetski učinkovito gospodarstvo s niskom razinom emisija stakleničkih plinova. Zemlje EU, predložile su također smanjenje emisija od 30% do 2020. godine u odnosu na 1990. godinu, ukoliko ostale industralizirane zemlje (SAD, izuzev Kalifornije) te zemlje u razvoju (Indija, Kina), koje emitiraju velike količine stakleničkih plinova, sporazumom preuzmu odgovarajuće obveze u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova. Ovaj sporazum trebao bi stupiti na snagu do početka 2013. godine, kada istječe prvo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola. Nedugo nakon odluke zemalja EU za preuzimanje vodeće uloge u borbi protiv klimatskih promjena 2008. godine i zadavanja visokih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova, nastupila je ekonomska kriza koja je dovela do temeljnih promjena u političkom i ekonomskom okruženju europske klimatske politike. Stoga je Europska komisija 2010. godine objavila dokumet „Analiza mogućnosti smanjenja emisija stakleničkih plinova iznad 20% i procjena rizika izmještanja ugljika (tzv. carbon leakage). Zaključak ovog dokumenta je da EU treba nastaviti s provedbom politike smanjenja emisija stakleničkih plinova uz istovremeno praćenje gospodarske situacije i stanja na tržištu s posebnim osvrtom na konkurentnost, budući da se velike tvrtke koje su konkurencija europskim tvrtkama, nalaze u zemljama koje se nisu obvezale na ograničanje i smanjenje emisija stakleničkih plinova. Također postoji opasnost da države EU prebace industriju u zemlje koje nemaju obvezu smanjenja emisija stakleničkih plinova te izmještanjem ugljika tj. prebacivanjem emisija CO2 u druge dijelove svijeta, umjesto provedbe mjera za njihovo smanjenja, naruše temeljni koncept EU politike za borbu protiv klimatskih promjena.

3. TRGOVANJE EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA JEDNA JE OD

MOGUĆIH MJERA NJIHOVOG SMANJENJA

3.1 Mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova – domaće mjere i fleksibilni mehanizmi Kyotskog protokola

Kyotskim protokolom omogućava se zemljama obveznicama postizanje zadanih ciljeva tzv. domaćim mjerama. Domaće mjere provode se u različitim sektorima: energetici, industriji, prometu, graditeljstvu, gospodarenju otpadom, poljoprivredi, stočarstvu i šumarstvu. Mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova su: korištenje obnovljivih izvora energije, povećanje energetske učinkovitosti, energetsko korištenje otpada, promjene tehnologija u industriji, razvrstavanje otpada, izolacija zgrada, korištenje javnog prijevoza, povećanje udjela biodizela u gorivu za pogon automobila i sredstava javnog prijevoza, korištenje automobila koji troše manje goriva, pošumljavanje, promjene korištenja zemljišta, plaćanje naknada za svaku ispuštenu tonu CO2 prema „načelu onečišćivač plaća“. Zahtjevi za smanjenje ili ograničavanje emisija stakleničkih plinova direktno utječu na gospodarstvo pojedine zemlje. Kako bi se pomoglo zemljama da ostvare svoje obveze, potaknuo privatni sektor i zemlje u razvoju na sudjelovanje u aktivnostima smanjenja emisija stakleničkih



plinova, Kyotski protokol omogućava osim obvezne provedbe tzv. domaćih mjera, tri fleksibilna mehanizma koji se temelje na tržišnim osnovama: mehanizam zajedničke provedbe (Joint Implementation, JI), mehanizam čistog razvoja (Clean Development Mechanism, CDM) i trgovanje emisijama (Emission Trading System, ETS). CDM je mehanizam koji ima za cilj poticati smanjenje emisija stakleničkih plinova i održivi razvoj, omogućavajući industrijaliziranim zemljama više fleksibilnosti u ispunjavanju zadanih obveza. CDM omogućava industrijaliziranim zemljama Priloga I provedbu projekata smanjenja emisija stakleničkih plinova u zemljama u razvoju i zaradu ovjerenih jedinica smanjenja emisija tzv. Certified Emission Reduction (CER). Svaka CER jedinica ekvivalentna je jednoj toni ugljikovog dioksida (CO2eq) i može se koristiti za postizanje ciljeva Kyotskog protokola. JI je mehanizam koji omogućava zemljama članicama Priloga I provedbu projekata smanjenja emisija stakleničkih plinova u drugim zemljama Priloga I. Provedbom JI projekta, zemlja nositelj projekta zarađuje jedinice smanjenja emisije tzv. Emission Reduction Unit (ERU). Svaka ERU, ekvivalentna je jednoj toni CO2eq. JI omogućava zemlji nositelju projekta postizanje ciljeva iz Kyota na troškovno učinkovit način, a zemlja u kojoj se projekt provodi ostvaruje dobrobit uslijed ulaganja stranog kapitala i transfera tehnologije. ETS je međunarodni sustav za trgovanje emisijama stakleničkih plinova koji djeluje po načelu ograničenja i trgovanja tzv. cap and trade tj. apsolutne kvote. Cilj ETS-a je ograničiti ukupne emisije stakleničkih plinova iz postrojenja na vlastitom području na način da se svakom postrojenju izda dozvola za emitiranje točno određene količine emisije u obliku dodijele određenog iznosa prava na emisiju. Jedinica dodijeljene dozvole tzv. Assigned Amount Unit (AAU) predstavlja dozvolu za emisiju ekvivlentnu jednoj toni CO2. Potpisnice Kyotskog protokola mogu, također, kompenzirati svoje emisije povećavajući ponore emisija tj. upijanje ugljika u drvnoj masi kroz projekte uporabe i prenamjene zemljišta te projekte u šumarstvu tzv. LULUCF (Land use, land-use change and forestry), npr. pošumljavanje i upravljanje šumama, upravljanje obradivim površinama, pašnjacima i sl. Jednice povećanja ponora ugljika su tzv. RMU (Removal Unit). Početna ideja trgovanja emisijam bila je da se CER i ERU jedinice smatraju bonusima tj. predstavljaju uštede u odnosu na neku referentnu razinu emisija. Za razliku od CER i ERU, AAU je po tipu dozvola i koristi se u sustavu apsolutne kvote. Nadalje, svako postrojenje moralo je unutar razdoblja trgovanja posjedovati iznos prava na emisiju ekvivalentan stvarnoj emisiji tijekom protekle godine. Pritom se prava na emisiju raspodijeljuju na način da su pojedina postrojenja prisiljene ili smanjiti svoju godišnju emisiju stakleničkih plinova primjenom domaćih mjera na vlastitim postrojenjima ili kupiti potrebnu količinu prava na emisiju na tržištu. Za potrebe trgovanja, države su morale uspostaviti registar emisijskih dozvola u elektroničkom obliku čija je svrha pohranjivanje, prijenos, praćenje i verifikacija dodjeljenih emijskih dozvola. Nositelj računa u registu može biti svaka pravna i fizička osoba. Registar bilježi promjenu vlasništva emisijskih dozvola, ali nije burza emisija niti prati kupoprodajne transakcije. Tvrtke koje imaju obvezu smanjenja emisija mogu trgovati dozvolama međusobno ili putem posrednika –brokera, banke. Ukoliko na kraju promatranog razdoblja postojenje ne preda u registar onoliko emisijskih dozvola, koliko je ispustilo tona CO2, mora platiti kaznu u iznosu od 100€/t, za svaku ispuštenu, a nepokrivenu tonu. Plaćanje navedene kazne ne oslobađa operatora od obveze predaje prava na emisiju za prekomjernu količinu emisija pri predaji prava na emisiju za slijedeću godinu. JI i ETS su mehanizmi koji vrijede između država stranaka Priloga I, a CDM je mehanizam koji vrijedi između bilo koje države Priloga I, te onih koje nisu u Prilogu I UNFCCC.



3.2 Europska mreža trgovanja emisijskim jednicama stakleničkih plinova (EU-ETS)

Danas je uspostavljeno nekoliko sustava trgovanja emisijama u svijetu, a razlikuju se prema vrsti emisija kojima se trguje, veličini te karakteristikama sustava trgovanja. Europska mreža trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU-ETS) je prvi takav uspostavljeni sustav i prema broju sudionika te količinama emisijskih jednica kojima se trguje, najveći i najintenzivniji. EU-ETS je temelj politike EU za borbu protiv klimatskih promjena i ključni alat za smanjenje emisije stakleničkih plinova na ekonomski učinkovit način. EU-ETS temelji se na Direktivi 2003/87/EC o trgovanju emisijama (ETS direktiva). U prilogu I. EU-ETS direktive navedene su djelatnosti na koje se direktiva odnosi u sektoru energetike (postrojenja za izgaranje toplinske snage na ulazu veće od 20 MW, rafinerije, koksare), sektoru proizvodnje ili obrada željeza i čelika, sektoru proizvodnje minerala (cementare, proizvodnja stakla i keramike) te ostale industrijske aktivnosti (proizvodnja papirne kaše od drva ili drugih vlaknastih materijala te papira i kartona, proizvodnog kapaciteta većeg od 20 t/dan). Početkom 2012. godine popis djelatnosti na koje se odnosi EU-ETS direktiva proširen je na emisije stakleničkih plinova iz zrakoplovstva. U narednom periodu planira se proširenje EU-ETS-a na kemijsku industriju, proizvodnje dušika i proizvodnju aluminija. Također, od 1.1.2013. godine, osim emisija CO2 u sustav se uključuje i didušikov oksid (N2O). Danas EU-ETS obuhvaća oko 11.000 postrojenja u 30 zemalja (27 članica EU + Island, Lihtenštajn i Norveška). Navedenih 11.000 postrojenja sudjeluju s 50% udjela u ukupnim EU emisijama CO2 i s 40% udjela u ukupnoj emisiji svih stakleničkih plinova EU. EU-ETS je započela s radom 2005. godine i to je početak tzv. I. EU-ETS razdoblja (EU-ETS1) koje je trajalo do 31.12.2007. godine. Ove tri godine smatraju se probnim razdobljem, čija je svrha bila priprema za stupanje na snagu globalnog sustava trgovanja emisijama u skladu s Kyotskim protokolom, u siječnju 2008. godine. Sva postrojenja obuhvaćena ETS direktivom morala su do 1. 1. 2005. godine ishoditi dozvolu za emisiju stakleničkih plinova. Jedna dozvola pokriva jedno ili više postrojenja na istoj lokaciji kojima upravlja isti operater. Jedinice kojama se trguje u EU-ETS su tzv. European Unit Allowance (EUA), a Direktivom 2004/101/EC o povezivanju, omogućeno je da se operaterima emisijski bonusi ostvareni u CDM i JI projektima priznaju kao emisijske dozvole te da se njima trguje. U okviru EU-ETS mogu su biti upotrijebljene sve ERU i CER jedinice osim onih koje su nastale kao rezultat rada nuklearnih postrojenja te onih nastalih u sektoru korištenja zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstvu tj. RMU. Drugo razdoblje trgovanja započelo je 2008. i traje do kraja 2012. godine. Kraj II. EU-ETS razdoblja (EU-ETS-2) poklapa se krajem prvog obvezujućeg razdoblja prema Kyotskom protokolu. Za EU-ETS-1 iEU-ETS-2, svaka od država članica EU trebala je izraditi vlastiti nacionalni alokacijski plan (NAP) i navesti ukupni iznos prava na emisiju namijenjen za raspodjelu postojenjima pokrivenim ETS direktivom, te način na koji će se provesti raspodjela. NAP je trebao biti zasnovan na objektivnim i transparentnim kriterijima navedenim u Dodatku III ETS direktive. Glavni kriterij prema kojem su države određivale ukupni iznos prava na emisiju NAP-om i dodjeljivale ih postrojenjima, morao je biti u skladu s obvezama i ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova potpisanih u okviru Kyotskog protokola. Nakon izrade, NAP je dostavljan Europskoj komisiji na mišljenje i odobrenje. U EU-ETS-1 i EU-ETS-2 države EU mogle su postrojenjima raspodijeliti prava na emisiju besplatno ili ih je država nudila na dražbi (aukciji). Ponuda prava na emisiju na dražbi značila je da postrojenja moraju kupiti od države onaj iznos prava na emisiju koji procjenjuju da im je potreban. Troškovi pojedinog postrojenja sastojali su se, stoga od troškova smanjenja emisije na poželjnu razinu provedbom tzv. domaćih mjera, a drugim dijelom od troškova za kupnju prava na emisiju. Prihod od dražbe države su mogle iskoristiti za uvođenje odgovarajućih poreznih olakšica, povrat novca sudionicima dražbi prema odgovarajućim kriterijima ili za potrebe državnog proračuna. Metoda raspodjele prava na



emisiju u prva dva perioda trgovanja emisijama bila je u najvećem postotku besplatna i to za EU-ETS-1 države članice EU bile su obvezne najmanje 95% ukupnog iznosa prava na emisiju raspodijeliti besplatno, dok su za EU-ETS-2 bile obvezne besplatno raspodijeliti najmanje 90% prava na emisiju. Postrojenja čije su emisije stakleničkih plinova bile ispod zadanih ograničenja zbog ulaganja u mjere za smanjenje emisija, mogle su višak dodjeljenih prava na emisiju prodati na tržištu i ostvariti prihod. Ona postrojenja koja nisu ulagala u mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova jer im npr. nije bilo isplativo ulagati u mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova u stara postrojenja na kraju životnog ciklusa, za prekoračenu količinu emisija iznad zadanog ograničenja morale su kupiti emisijske jedinice na tržištu. Na taj način, postrojenjima je dana mogućnost da zadane ciljeve smanjenja emisija ostvare na troškovno učinkovitiji način. Države članice same su odlučivale o raspodjeli i izdavanju prava na emisiju svojim postrojenjima, sukladno propisanim kriterijima, a morale su predvidjeti i osigurati potrebne količine prava na emisiju koje će biti raspodijeljene na nove sudionike. U cilju praćenja i izvještavanja o emisijama stakleničkih plinova operateri postrojenja bili su obvezni napraviti izvješća u skladu s odredbama navedenim u Dodatku IV. i verificirati ih u skladu s kriterijima postavljenim u Dodatku V. ETS direktive. Svaka država članica, također, je bila obvezna uspostaviti nacionalni registar emisija stakleničkih plinova s računima za bilježenje prava na emisiju. Registar stakleničkih plinova u prva dva perioda trgovanja sastojao se od nacionalne komponente u zemlji članici i centrale na razini EU koja je provjeravala da li su transferi dozvola u skladu sa zanonskim popisima EU. Zemlje sudionici EU-ETS-2 mogu koristiti besplatno dodjeljene emisijske jedinice u trećem periodu trgovanja, ukoliko im je ostao višak nakon predaje u registar nakon pokrivanja emisije CO2 iz prethodnog razdoblja.

3.3 Treći period trgovanja emisijama stakleničkih plinova značajno se razlikuje od prethodna dva perioda

Nakon završetka prvog perioda trgovanja emisijama stakleničkih plinova krajem 2007. godine, uočeno je da je metodologija za izradu NAP-a suviše složena i nedovoljno transparentna te da proces provjeravanja, nadopune i odobravanja NAP-a predugo traje. Stoga je metodologija za izradu NAP-a u EU-ETS-2 pojednostavljena. Nadalje, u prvom periodu trgovanja, države EU oslonile su se na procjenu emisija stakleničkih plinova na temelju kojih su odredile nacionalnu kvote. Nakon što je neovisna verifikacija pokazala da su kvote precijenjene i da je na tržištu previše emisijskih jedinica, njihova cijena je značajno pala. Za EU-ETS-2 riješeno je pitanje praćenja, izvještavanja te pravovremene verifikacije podataka o emisijama, no pokazalo se da je neophodno provesti ujednačavanje unutar EU-ETS-a kako bi se osiguralo smanjenje emisija s minimalnim troškovima i minimalnim smanjenjem konkurentnosti postrojenja obveznika ETS direktive. Stoga se u trećem periodu trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU-ETS-3), koje započinje 1.1.2013. godine i traje do 31.12.2020. godine, odustalo se od izrade NAP-a na razini svake države, a količina prava na emisiju tj. emisijska kvota određena je na razini EU i za 2013. godinu iznosi 2,04 milijarde tona CO2(eq) i još je položna promjenama. Ova kvota smanjivat će se svake godine za 1,74% i na kraju EU-ETS-3, 2020. godine iznosit će1,75 milijardi tona CO2(eq). Smanjenje emisija stakleničkih plinova navedenom dinamikom, odgovarat će smanjenju emisija 2020. godine za 20% u odnosu na 1990., odnosno 21% u odnosu na 2005. godinu. U cilju stvaranja učinkovitijeg tržišta, EU-ETS-3 trajat će najduže do sada tj. 8 godina. Raspodjela kvota bit će većinom putem dražbi i iznosit će najmanje 50% EU kvote u odnosu na dosadašnji prevladavajući način raspodjele tj. besplatne dodjele emisijskih kvota. Države članice stavljat će na dražbu jedinice koje ne dodjeljuju besplatno i to prema sljedećim kriterijima: 88% prema udjelu država članica, 10% prema BNP po stanovniku te 2% prema dosadašnjem



smanjenju emisija. Uredbom EU 1031/2010 uspostavlja se zakonski okvir za održavanje dražbi od 2013. godine, uključujući rane dražbe od 120 milijuna EUA u drugoj polovici 2012. godine. Rane dražbe uvedene su zbog proizvođača električne energije budući da se energija prodaje unaprijed, a unaprijed se kupuje gorivo pa i emisijske jedinice. Dražba je u EU-ETS-3 osnovno načelo raspodjele sektorima koji imaju mogućnost prenijeti trošak emisijskih jednica na potrošače. Npr. energetski sektor će od 1.1.2013. godine morati kupovati 100% emisijskih jedinica na dražbama za proizvodnju električne energije, osim ako države nisu isodile pravo na postepeno kupovanje emisijskih jednica do 2020. godine, što za RH nije slučaj. U cilju održavanja dražbi kreira se platforma na razini EU uz mogućnost stvaranja nacionalnih dražbi (Njemačka, Poljska). Za razliku od prethodna dva perioda trgovanja u EU-ETS-3 stvorit će se jedinstveni registar EU kojim će upravljati Europska komisija (EK) u svrhu otvaranja korisničkih računa za dodjelu, predaju i poništavanje emisijskih jedinica. Sektor industrije ima mogućnost postepenog kupovanja emisijskih jedinica na dražbama počevši s 30% u 2013. godini. Odlukom 2011/278/EC o dodjeli besplatnih kvota dane su smjernice i propisana metodologija za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jednica i to za 10% najučinkovitijih postrojenja u pojedinom sektoru u EU u razdoblju od 2007.-2008. godine. Nadalje, budući da je tržište u prethodna razdoblja trgovanja preživjelo različite oblike kriminala (prijevare s porezom na dodanu vrijednost, krađa identiteta), Europska komisija razrađuje strožije mehanizme nadzora registra za EU-ETS-3 u odnosu na prethodna dva perioda.

3.4 Osvrt na nedostatke dosadašnjih EU-ETS razdoblja i njihov utjecaj na cijenu emisijskih jednica

Dodijeljena apsolutna kvota za EU-ETS-1 u količini od 2,298 milijardi tona CO2, bila je za 8,3% veća od stvarne i verificirane emisije za 2005. godinu. Postrojenja su zbog nastalog viška mogla povećati svoje emisije ili sačuvati emisijske jednice za sljedeće razdoblje. Želeći izbjeći ulaganja u kratkoročne mjere za smanjenje emisija CO2, postrojenja su snažno lobirala protiv niže nacionalne kvote koja bi bila učinkovitija u smanjivanju emisija i u tome uspjela. U EU-ETS-2 (2008.-2012.) koje još uvijek traje, nacionalna kvota pojedine članice u prosjeku je za 2% niža od emisije stakleničkih plinova u 2005. godini. Unatoč tome u 17 država članica EU, uključujući Francusku, Poljsku i UK, nacionalne kvote za 2012. godinu više su od emisija stakleničkih plinova 2005. godine. Čak 21 država od 27 EU članica tražila je povećanje nacionalne kvote za 2012. godinu, a najbogatija država EU, Luxembourg tražila je povećanje od 52%. Na tržištu je trenutno toliko emisijskih dozvola da postrojenja obveznici EU-ETS direktive, legalno ne moraju poduzimati nikakve mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2016. godine. Kroz CDM projekte, članice EU pak mogu ulagati u projekte smanjenja emisija u zemljama izvan Europe. Na ovaj način izbjegavaju smanjenja emisija u vlastitim državama, a često se provedbom CDM mehanizama ne smanjuje emisija stakleničkih plinova u zemlji domaćinu tj. zemljama u razvoju. Uslijed inflacije EUA i CER na tržištu i pada njihove potražnje, jedinična cijena dozvola značajno je varirala od 2005. godine do danas. Za usporedbu, najviša jedinična cijena EUA od početka EU-ETS do danas bila je oko 30 €/ toni, a najniža 0,25 centa/ tona.

4. TRGOVANJE EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska priključuje se europskoj mreži trgovanja emisijskim jednicama stakleničkih plinova (EU-ETS), 1.1.2013. godine tj. šest mjeseci prije pristupanja u punopravno članstvo EU. U Zakon o zaštiti zraka prenijete su odredbe zakonskih propisa EU



koji se odnose na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Na temelju Zakona o zaštiti zraka donesen je niz podzakonskih propisa koji se odnose na praćenje emisija stakleničkih plinova, provedbu fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola, emisijske kvote i trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. Budući da se treći period trgovanja značajno razlikuje od prethodna dva, zakonski propisi EU iz ovog područja se mjenjaju i nadopunjavaju, što rezultira izmjenama i dopunama hrvatskih zakonskih propisa iz ovog područja. U tijeku je donošenje nove Uredbe o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova te Pravilnik o načinu dodjele besplatnih emisijskih jedinica. U RH je uspostavljen sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova i izrada Inventara emisija. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je središnje nacionalno tijelo nadležno za vođenje nacionalnog sustava za praćenje emisija. Za provedbu poslova izvješćivanja odgovorna je Agencija za zaštitu okoliša, dok je za izradu inventara emisija odgovoran ovlaštenik.

5. ZAKLJUČAK Pred Republikom Hrvatskom je razdoblje izazova iz najmanje dva razloga: Hrvatska je 2011. godine povukla žalbu pred Tajništvom UNFCCC i Kyotskog protokola na odluku kojom se Hrvatskoj ne dopušta dodavanje emisija stakleničkih plinova od 3,5Mt u baznoj 1990. godini te činjenice da se priključuje u europsku mrežu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU-ETS), čak šest mjeseci prije pristupanja u punopravno članstvo EU, tj. 1.1.2013. godine. Ukoliko to bude potrebno, EU je spremna za ispunjavanje cilja iz Kyotskog protokola posuditi Hrvatskoj količinu emisijskih kvota koja će joj eventualno nedostajati, no nije jasno pod kojim uvjetima, kada i kojoj jediničnoj cijeni će Hrvatska vraćati posuđenu kvotu. Dvadeset i pet zemalja članica EU od njih 27 ima iskustvo u trgovanju emisijama stakleničkih plinova od početka prvog razdoblja trgovanja tj. 2005., a dvije članice EU od 2007. godine. U prethodna dva razdoblja trgovanja glavni način raspodjele emisijskih kvota bio je besplatna dodjela, dok je u trećem periodu, na početku kojeg se Hrvatska priključuje u EU-ETS, glavni način raspodjele dražba tj. kupovanje emisijskih jednica na tržištu. Zbog previsokih nacionalnih kvota koje su u prethodnim razdobljima dodjeljivane, države članice EU ne moraju ulagati u mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2016. godine. Sav višak besplatno dodijeljenih emisijskih dozvola mogu prenijeti u treće razdoblje koje počinje 2013. godine. Velike energetske kompanije u prethodna dva razdoblja, iako su im emisijske dozvole dodjeljivane besplatno, povećale su cijenu električne energije na račun emisijskih dozvola i ostvarile neopravdanu dobit. Deset zemalja EU imaju pravo postepenog kupovanja emisijskih jednica za proizvodnju električne energije od 2013. do 2020. godine jer su zadovoljile zadane uvjete EU za izuzećem, dok su postrojenja u Hrvatskoj obvezna kupiti 100% emisijskih jednica za proizvodnju električne energije počevši od 1.1.2013. godine. U drugoj polovici 2012. godine počinje rana dražba za 120 milijuna emisijskih jedinica, i prema sadašnjoj relativno niskoj jedničnoj cijeni emisijskih jednica te procjenama rasta jednične cijene nakon 2013. godine, rana dražba bila bi možda prilika da hrvatska postrojenja kupe jeftinije emisijske jednice koje će predavati u registar za pokrivanje emisija u budućem razdoblju. Pitanje je da li RH i pod kojim uvjetima može sudjelovati na ranim dražbama, budući da nije članica EU. Dodatni izazov za postrojenja u RH predstavlja činjenica da je jedinična cijena emisijskih jednica podložna promjenama i velikim oscilacijama, često puta iz razloga koji se ne mogu jednostavno predvidjeti i zahtjevaju iskustvo, znanje i alate, za koje je pitanje ima li ih Hrvatska u ovom trenutku i hoće li ih imati 1.1.2013. godine.



LITERATURA [Sve velika slova, Times New Roman 12, podebljano; uvlaka 1,2 cm, poravnanje lijevo]

[1] Europska komisija, http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/index_en.htm [2] Friends of the Earth Europe, The EU Emissions Trading System: failing to deliver, http://ec.europa.eu/clima/consultations/0005/registered/9825553393-31_friends_of_the_earth_europe_en.pdf, 2010. [3] Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, National Inventory Report, 2011. [4] Directive 2003/87/EC of the European Parliament and of the Council of 13 October 2003 establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community and amending Council Directive 96/61/EC [5] Directive 2004/101/EC of the European Parliament and of the Council of 27 October 2004 amending Directive 2003/87/EC establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community, in respect of the Kyoto Protocol's project mechanisms [6] Commission Decision 2006/780/EC of 13 November 2006 on avoiding double counting of greenhouse gas emission reductions under the Community emissions trading scheme for project activities under the Kyoto Protocol pursuant to Directive 2003/87/EC of the European Parliament and of the Council (notified under document number C(2006) 5362)

ENVIRONMENTAL PROTECTION

GREENHOUSE GAS EMISSIONS TRADING Summary On a global level, the problem of climate change is addressed through the United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC) and the Kyoto Protocol. The Republic of Croatia has been party to the UNFCCC since 1996 and a full member of the Kyoto Protocol since 2007. With the beginning of 2012, the Post-Kyoto period began, wherein the European Union takes the lead in the guidance of climate-change policies by setting the goal of greenhouse gas emissions reduction for its member countries at 20%, with respect to 1990, by the year 2020. One of the mechanisms of the Kyoto Protocol for the reduction of greenhouse gases is the establishment of an emissions trading system (ETS). The third period of greenhouse gas emissions trading will start on January 1, 2013. The Republic of Croatia's accession to the European network of greenhouse gas emissions trading (EU-ETS) fits in with the beginning of the third period of trading, although Croatia is to become an EU member as of July 1, 2013. This paper provides an overview of the EU legal regulations dealing with greenhouse gas emissions trading, describes the emissions trading mechanism, and provides an overview of the course of the preparations for Croatia's accession to the EU-ETS. Keywords greenhouse gases, emissions trading, Post-Kyoto period


Silvana Tomić Rotim, Nataša Kučeković, Ivan Jakab

SILVANA TOMIĆ ROTIM, NATAŠA KUČEKOVIĆ, IVAN JAKAB ZIH d.o.o., Zagreb, ZIH d.o.o., Zagreb, Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb [email protected], [email protected], [email protected]

PRIMJENA STANDARDA INFORMACIJSKE SIGURNOSTI U LUTRIJSKOM POSLOVANJU


Sažetak U lutrijskom poslovanja iznimna važnost se pridaje sigurnosti informacija. Kao kritični faktori prepoznaju se zaštita privatnosti igrača i osiguranje povjerenja u priređivača lutrijskih igara. Kako bi se hrvatski priređivači lutrijskih igara uspješno uključili u svjetsko lutrijsko tržište, nužno je, s aspekta informacijske sigurnosti, osigurati prepoznatljivo i dokumentirano okruženje za odvijanje igara. U tu svrhu razvijen je međunarodni sigurnosni standard za lutrijsko poslovanje – WLA (World Lottery Associationj Security Control Standard). WLA obuhvaća dvije skupine zahtjeva, opće i specifične sigurnosne zahtjeve. Opći zahtjevi temelje se na ISO/IEC 27001:2005 standardu za upravljanje informacijskom sigurnošću, a nadopunjeni specifičnim lutrijskim sigurnosnim zahtjevima, određuju minimalne uvjete potrebne za učinkovito upravljanje sigurnošću u lutrijskom poslovanju. U ovom radu prikazano je kako kombinacijom raspoloživih standarda informacijske sigurnosti ostvariti željenu razinu sigurnosti informacija u lutrijskom poslovanju i povjerenje javnosti u priređivače takvih igara. Ključne riječi: WLA - World Lottery Association, ISO 27001, Informacijska sigurnost, Lutrijsko poslovanje

1. UVOD Informacijska sigurnost postaje neizbježni faktor uspješnog poslovanja u velikom broju današnjih djelatnosti. Jedna od njih u kojoj je iznimno bitna informacijska sigurnost jeste lutrijsko poslovanje. Svaka lutrija prodaje igre i šansu za dobitak svojim igračima, a svojim vlasnicima donosi značajnu dobit. Pri tome i jedni i drugi žele biti sigurni da ništa neće ugroziti njihov dobitak. Igrači moraju imati povjerenje u priređivača igara, na način da će poštivati pravila igara, da neće manipulirati informacijama i da će u svakom trenutku garantirati sigurnost njihovih osobnih podataka i općenito njihovu privatnost. To osobito dolazi do izražaja u današnje vrijeme kada se omogućavaju lutrijske igre i putem Interneta, gdje je iznimnno bitno zaštititi sve informacije o igraču, uključujući i podatke o njgovoj kreditnoj kartici kojom provodi plaćanje. Također, u slučaju dobitka, većina igrača želi zaštititi svoju privatnost. S druge strane vlasnici žele biti sigurni da priređivači lutrijskih igara posluju u skladu sa zakonskom regulativom i objavljenim pravilima igara, kako se ni na koji način ne bi ugrozio imidž i povjerenje u takve institucije. Zbog toga je bitno da svaki priređivač lutrijskih igara osigura sva tri bitna aspekta informacijske sigurnosti u svom poslovanju: povjerljivost, integritet i raspoloživost informacija. Da bi se to uspješno i na sistematičan način provelo, nužno je primijeniti neki od standarda informacijske sigurnosti. Uz dobro poznati, generalni standard informacijske sigurnost ISO/IEC 27001:2005, Svjetska lutrijska organizacija razvila je WLA standard informacijske



sigurnosti, u cijelosti prilagođen lutrijskom poslovanju. On se sastoji od dva ključna dijela: općeg i lutrijskog. Opći dio se dobrim dijelom naslanja na zahtjeve ISO 27001 standarda i uz to kao preduvjet navodi i implementaciju ISO 27001 standarda u cijelosti. Verzija tog satndarda 4.1, koja je još uvijek u draftu, daje 9 skupina zahtjeva u općem dijelu, uvodeći interne procjene i privatnost igrača kao novost u odnosu na prethodnu verziju. Također, u lutrijskom dijelu, ovaj standard daje 8 skupina zahtjeva, od čega čak tri nove skupine koje se odnose na Internet prodaju i interaktivne usluge, pretplatu i sportsko klađenje. U praksi svi ovi zahtjevi se implementiraju u skladu s razrađenom metodologijom za sve ključne procese i svu kritičnu imovinu priređivača lutrijskih igara. Ta metodologija uključuje prepoznavanje ključnih procesa, određivanje informacijske imovine za svaki od njih, njeno klasificiranje po povjerljivosti, integritetu i raspoloživosti, identificiranje ključnih prijetnji i ranjivosti, procjenu rizika te definiranje plana postupanja s rizicima. U skladu s planom implementiraju se sve bitne sigurnosne kontrole kojima se umanjuju rizici i osigurava poslovanje u skladu sa standardima informacijske sigurnosti. Rizik nikada neće nestati, ali će se ovakvim pristupom umanjiti, kao što će se i osigurati povjerenje igrača i vlasnika u rad priređivača lutrijskih igara.

2. WLA STANDARD INFORMACIJSKE SIGURNOSTI Svaki priređivač lutrijskih igara mora osigurati adekvatno i sigurno okruženje za pružanje svojih usluga, tj. za prodaju lutrijskih igara u cilju zadobivanja i očuvanja povjerenja svojih igrača i ostalih dionika. Pri tome je najbolji pristup slijediti standarde Svjetske lutrijske organizacije koja je svojim WLA standardom pružila dobar okvir svim lutrijskim organizacijama u osiguranju informacijske sigurnosti u svom okruženju. Ovaj standard definira način upravljanja rizicima i sigurnošću u lutrijskom sektoru i predstavlja najznačajnije polazište po pitanju informacijske sigurnosti u ovom sektoru. Usklađen je i sa zahtjevima ISO 27001 standarda informacijske sigurnosti. Dobar je alat i za menadžment koji putem njega može imati neovisan pregled i ocjenu po pitanju informacijske sigurnosti, a sve u cilju povećanja povjerenja u lutrijsku sigurnost. Putem njega svi priređivači lutrijskih igara mogu osigurati povjerljivost, integritet i raspoloživost informacija nužnih za njihovo uspješno poslovanje. WLA sustav upravljanja informacijskom sigurnošću također se temelji na dobro poznatom „Plan-Do-Check-Act“ modelu, uključujući planiranje, implementaciju, nadzor i pregled te kontinuirano održavanje i poboljšavanje sustava. U nastavku se daje pregled općih i lutrijskih zahtjeva WLA standarda informacijske sigurnosti te mapiranje sa zahtjevima ISO 27001 stndarda.

2.1 Opći zahtjevi informacijske sigurnosti Opći zahtjevi informacijske sigurnosti uključuju 9 glavnih skupina kroz koje se implementira 38 sigurnosnih kontrola:

• G.1 Organizacija sigurnosti • G.2 Sigurnost ljudskih resursa • G.3 Fizička i sigurnost okruženja • G.4 Upravljanje operativom • G.5 Kontrola pristupa • G.6 Održavanje informacijskih sustava



• G.7 Upravljanje kontinuitetom poslovanja • G.8 Interne procjene • G.9 Privatnost igrača

U području skupine G.1 Organizacija sigurnosti identificirano je više bitnih sigurnosnih kontrola. Jedna od njih je nužnost formiranja Foruma sigurnosti koji bi provodio nadzor i pregled ISMS-a te davao prijedloge za poboljšanja, a imao bi i obavezu sastajanja barem dva puta godišnje. U ovoj skupini kao bitan zahtjev ističe se i potreba definiranja funkcije sigurnosti, tj. osobe koja će biti odgovorna za implementaciju sigurnosnih kontrola u cijeloj organizaciji. Kao takva mora biti pozicionirana u organizacijskoj shemi na mjesto koje će joj osigurati direktnu liniju izvješćivanja najvišeg menadžmenta i pristup svim resursima bitnim za procjenu, implementaciju i unapređenje sigurnosnih kontrola za umanjenje svih potencijalih rizika. Ta osoba mora biti i član Foruma sigurnosti i biti odgovorna za valjanost predloženih unapređenja ISMS-a. Ova skupina zahtjeva dobrim dijelom se preklapa s A.6.1 skupinom zahtjeva ISO 27001 standarda. U skupini G.2 Sigurnost ljudskih resursa ključne kontrole su implementacija Kodeksa ponašanja i podizanje svijesti, edukacija i trening za informacijsku sigurnost. To prvenstveno znači da je potrebno načiniti Kodeks ponašanja koji će uključivati elemente poput anti-darovne politike, prijave sukoba interesa te disciplinskog postupka u slučaju kršenja svih sigurnosnih politike i procedura. Također, nužno je osigurati adekvatno planiranje edukacije i podizanje svijesti djelatnika, te iste provoditi u skladu s planom i voditi evidenciju o njima. Ovi zahtjevi su sukladni A.8 zahtjevima ISO 27001 standarda. Skupina G.3 Fizička i sigurnost okruženja obuhvaća zaštitu sigurnosnih prostora, kao što je data centar, sistem sala i telekomunikacijska soba, te fizičku kontrolu pristupa tim prostorima. Ova skupina zahtjeva odgovara A.9.1 zahtjevima standarda ISO 27001. Skupina G.4 Upravljanje operativom obuhvaća zaštitu od sigurnosnih ranjivosti na sustavima važnim za izvođenje lutrijskih igara adekvatnom instalacijom zakrpa za uočene ranjivosti. U ISO 27001 standardu upravljanje operativom i komunikacijama je pokriveno znatno većim brojem sigurnosnih kontrola u skupini A.10, dok je dio koji se odnosi na upravljanje tehničkom ranjivošću definiran kontrolom A.12.6. Skupina G.5 Kontrola pristupa odnosi se prvenstveno na upravljanje udaljenim pristupom sustavima za lutrijske igre. Nužno je načiniti proceduru za kontrolu udaljenog pristupa sustavima lutrijskih igara, koja će uključiti sve elemente od dodjele prava pristupa, kontrole pristupa kroz logove, praćenje sigurnosnih incidenata itd. Ovaj dio odgovara kontroli pristupa A.11 iz ISO 27001 standarda, uz naglasak na udaljeni rad A.11.7. U skupini G.6 Održavanje informacijskih sustava ključne kontrole su kriptografske kontrole i testiranje sustava. Cilj kriptografskih kontrola je zaštititi povjerljivost, autentičnost i integritet svih ključnih informacija koje se odnose na lutrijske igre i igrače. Pri tome je bitno osigurati primjenu kriptografskih kontrola na sve prijenosne uređaje i medije na kojima su pohranjene klasificirane informacije, na njihov prijenos mrežom, na informacije o dobitnim srećkama i validacijskim brojevima, financijskim transakcijama itd. Kriptografske kontrole su obuhvaćene i skupinom A.12.3 u ISO 27001 standardu. Također, potrebno je osigurati povjerljivost i integritet testnih podataka i spriječiti primjenu produkcijskih podataka za testiranje. Skupina G.7 Upravljanje kontinuitetom poslovanja osigurava zaštitu imidža i reputacije priređivača lutrijskih igara te zaštitu od prekida u poslovnim aktivnostima. Potrebno je pripremiti plan kontinuiteta poslovanja koji obavezno odobrava uprava. Ti zahtjevi su u skladu s točkom A.14 ISO 27001 standarda. Skupina G.8 odnosi se na obvezu provođenja internih procjena koje prvenstveno moraju biti neovisne, tj. nitko ne smije procjenjivati svoje područje rada i moraju se provoditi na



profesionalan način, što znači da svi procjenitelji moraju poznavati lutrijsko poslovanje i tehnike procjene, primjenjivati adekvatne standarde za procjenu te raditi na povećanju učinkovitosti internih procjena. Interni procjenitelji o rezultatima svojih procjena moraju izvješćivati najviši menadžment i dati sve potrebne inpute za rad Foruma sigurnosti. ISO 27001 također prepoznaje interne procjene kao bitan mehanizam nadzora i unapređenja sustava upravljanje informacijskom sigurnošću te ga i kroz svoj obavezni dio, a i kroz Anex 6.1.8 iznosi kao obavezni zahtjev. U skupini G.9 Privatnost igrača obrađuju se zahtjevi zaštite prikupljenih osobnih podataka igrača u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka i samim standardom. Pod tim se podrazumijeva priprema politike privatnosti i rukovanja osobnim podacima, klasifikacija tih podataka te njihovo čuvanje i kriptiranje. Također, nužno je implementirati i kontrole za zaštitu podataka o dobitnicima u lutrijskim igrama. Pristup takvim podacima mora biti ograničen, a pristup nadziran i dokumentiran. ISO 27001 standard u svojoj skupini Sukladnosti tretira i problem zaštite osobnih podataka A.15.1.4.

2.2 Lutrijski zahtjevi informacijske sigurnosti Lutrijski zahtjevi informacijske sigurnosti uključuju 8 skupina putem kojih se implementira 96 sigurnosnih kontrola:

• L.1 Instant srećke • L.2 Izvlačenje lutrijskih igara • L.3 Sigurnost prodavača lutrijskih proizvoda • L.4 Zaštita nagrada • L.5 Prodajno osoblje i podrška korisnicima • L.6 Internet prodaja i interaktivne usluge • L.7 Pretplata • L.8 Sportsko klađenje

Skupina L.1 obuhvaća zahtjeve za implementacijom sigurnosnih kontrola u dizajniranju instant igara, tisku instant srećki, njihovoj dostavi, skladištenju, distribuciji i prodaji te na kraju životnog ciklusa pri zaključenju instant igara. Potrebno je imati jasno definirane procedure koje pokrivaju kompletan životni ciklus instant igara, s jasno definiranim odgovornostima, kriterijima odabira dobavljača, kontrolom kvalitete u tiskari i konačnim testiranjem prihvatljivosti. Prilikom tiska instant srećki iznimno je bitno osigurati potrebnu kvalitetu, kriptirati validacijske brojeve i dobitne datoteke te verificirati i testirati srećke. I sam transport srećki treba osigurati da se odvija prema ranije usklađenom planu i u zapečaćenim kontejnerima. Svi prodavaču moraju dobiti upute o prodaji instant sreći i proći adekvatne edukacije. Prilikom zaključenja igara potrebno je voditi računa o načinu prikupljanja neprodanih srećki i njihovom uništavanju. U skupini L.2 Izvlačenje lutrijskih igara postoje tri osnovne podskupine koje se odnose na upravljanje izvlačenjem lutrijskih igara, provođenjem samog izvlačenja i osiguranjem uređaja za izvlačenje i setova loptica. Pri tome je iznimno bitno izraditi jasne radne upute, definirati članove i obveze tima za izvlačenje te osigurati neovisan nadzor izvlačenja. Samo izvlačenje se mora odvijati u skladu s jasno definiranom procedurom i jasno definiranim odgovornostima svih osoba uključenih u proces izvlačenja. Osim toga, jako je važno osigurati redovnu kontrolu i održavanje uređaja za izvlačenje i setova loptica, kao i njihovo skladištenje i čuvanje. Skupina L.3 Sigurnost prodavača lutrijskih proizvoda obuhvaća sigurnosne kontrole pri odabiru i ugovaranju s prodavačima, njihovom radu te za zaštitu terminala za igre na sreću. Priređivači lutrijskih igara moraju jasno definirati sigurnosne zahtjeve koje prodavači u svom



okruženju moraju implementirati. Također, sve transakcije između terminala na prodajnim mjestima i centralnog sustava moraju biti adekvatno zaštićene, te implementirani potrebni sigurnosni mehanizmi za zaštitu integriteta lutrijskih igara na samim terminalima. U skupini L.4 Zaštita nagrada ističu se dvije podskupine. Prva od njih odnosi se na validaciju i isplatu nagrada, a druga na zaštitu nepotraživanih nagrada. Priređivač lutrijskih igara mora definirati proces validacije za različite razine nagrada i tipove igara, te proces za isplatu nagrada. Također, potrebno je pripremiti proceduru za zaštitu nepotraživanih nagrada i podatkovnih datoteka koje sadrže informacije vezane na status isplata za svaku igru, vodeći računa o kontroli pristupa i pregledu logova koji mogu ukazati na sumnjive pokušaje pristupa i potencijalne sigurnosne incidente. Skupina L5 Prodajno osoblje i podrška korisnicima obuhvaća kontrole za sigurnost osoblja koje radi izvan prostora organizacije te osoblja koje radi u osjetljivom području s mogućnošću javnog pristupa. Za obje kategorije potrebno je uspostaviti politike kojima će se osigurati adekvatna razina zaštite. U skupini L6 Internet prodaja i interaktivne usluge ključne kontrole odnose se na zaštitu integriteta, povjerljivosti i raspoloživosti Internet sustava za igre, zaštitu od prijevare i pranja novca te dizajn i odobrenje igara u skladu sa zakonskom regulativom i pravima autorizacije. U skladu s tim nužno je osigurati slojevitu arhitekturu Internet sustava za igre, mrežnu segregaciju i ostale kontrole kojima će se umanjiti rizik od napada i zlouporabe pohranjenih podataka o igračima i provedenim transakcijama. Potrebno je uspostaviti proces identifikacije igrača, dodjele korisničkog računa te po potrebi isključenja igrača. Također, priređivač igara preko Interneta treba razraditi proceduru dizajna i razvoja takvih igara, uz jasno definirana pravila igara i odgovornosti za njihovo odobrenje. Skupina L.7 Pretplata donosi kontrole koje osiguravaju zaštitu integriteta pretplatničkih podataka. Pristup tim podacima je strogo ograničen samo na osobe koje su ovlaštene raditi s njima. Oni se mogu mijenjati na pisani zahtjev korisnika, a o svim promjenama korisnik mora biti obaviješten. U skupini L.8 Sportsko klađenje postoji više podskupina kontrola: osiguranje integriteta ponude za klađenje, integritet događaja i odgovarajućih mogućnosti, osiguranje pouzdanih rezultata, smanjenje rizika od prijevare i pranja novca te ispravnost u ponudi klađenja uživo. Priređivač igara je dužan održavati listu autoriziranih događaja za klađenje, uključujući i klađenja uživo, uspostaviti proceduru definiranja i ažuriranja vjerojatnosti ishoda na pojedinim događajima temeljem povijesnih i drugih parametara te definirati politiku potvrđivanja rezultata temeljem odobrenih izvora prije javne objave. Također, nužno je uspostaviti procedure za nadzor tržišta i uočavanje mogućih neregularnosti, kako bi se spriječile eventualne prijevare ili pranje novca.

2.3 Mapiranje WLA i ISO 27001 standarda U organizacijama koje priređuju lutrijske igre nužno je kombinirati WLA i ISO 27001 standarde. Iz opisa WLA zahtjeva proizlazi da se oni dijelom preklapaju s ISO 27001 zahtjevima te ih je potrebno upotpunjavati i implementirati širi spektar sigurnosnih kontrola. Osim općeg dijela WLA standarda koji sam po sebi proizlazi i većim dijelom se preklapa sa zahtjevima ISO 27001 satndarda, i lutrijski dio zahtjeva djelomično se preklapa s ISO 27001 zahtjevima i poželjno ih je u cilju umanjenja rizika nadopunjavati. Kako bi se u samoj implementaciji ovih sigurnosnih zahtjeva osiguralo lakše prepoznavanje adekvatnih sigurnosnih kontrola, poželjno je mapirati zahtjeve WLA i ISO 27001 standarda. Rezultati mapiranja na najvišoj razini prikazani su u tabeli 1.



Tabela 1: Mapiranje zahtjeva WLA i ISO 27001 standarda

ISO 27001

WLA

Obavez. dio

(4-8)

A.5 Politika

IS

A.6 Organizacija

IS

A.7 Imovina

A.8 HR

sigurnost

A.9 Fizička

sigurnost

A.10 Kom. i oerativa

A.11 Kontrola pristupa

A.12 Nabava, razvoj i održ.

A.14 BCM

A.15 Sukladnost

G.1 X X X G.2 X X G.3 X X G.4 X X G.5 X G.6 X X X G.7 X G.8 X X G.9 X L.1 X X X L.2 X X X L.3 X X X L.4 X L.5 X L.6 X L.7 X L.8 X X



Iz gornje tablice proizlazi da se svaka točka općeg dijela WLA standarda preklapa ili nadopunjava barem jednom pripadajućom točkom ISO 27001 standarda. U nekim slučajevima, kao što su to skupine zahtjeva G.1 i G.6 postoji poveznica i na tri točke ISO standarda. Prilikom mapiranja lutrijskog dijela WLA zahtjeva i ISO standarda uočava se velika važnost adekvatne kontrole pristupa i poveznica na A.11 ISO 27001 te na ne manje bitne zahtjeve organizacije te komunikacije i operative A.6 i A.10. Također, budući da upravljanje imovinom nije zasebni zahtjev unutar WLA standarda, pri implementaciji lutrijskih zahtjeva nužno ih je kombinirati s A.7 ISO 27001 standarda. Iz svega navedenog proizlazi da je pri samoj implementaciji WLA sigurnosnih kontrola iznimno bitno nadopuniti ih kontrolama iz ISO 27001 standarda.

3. METODOLOGIJA UVOĐENJA INFORMACIJSKE SIGURNOSTI U LUTRIJSKO POSLOVANJE

Temeljem provedenih analiza WLA i ISO 27001 standarda te na osnovi bogatog iskustava u implementaciji sustava informacijske sigurnosti u različita poslovna okruženja, stvoreni su preduvjeti za razradu metodologije uvođenja informacijske sigurnosti u lutrijsko poslovanje. Razrađeni su osnovne faze metodologije, identificirane metode i tehnike koje se mogu koristiti u pojedinim fazama te definirani osnovni ulazi i izlazi iz svake faze, tabela 2. Tabela 2: Metodologija uvođenja informacijske sigurnosti u lutrijsko poslovanje R.br. Faza Metode / tehnike Ulazi / izlazi

1. Definiranje opsega primjene sustava informacijske sigurnosti

• Analiza lutrijskih procesa i proizvoda

• Brainstorming

• Zahtjevi tržišta • Zahtjevi

standarda / • Detaljan opseg

primjene 2. Definiranje organizacije

sigurnosti i izrada krovne politike

• Tehnika izrade organigrama

• Analiza standarda • SWOT • Tehnika izrade

politika • Brainstorming

• Postojeći organigram

• Zahtjevi standarda /

• Novi organigram • Krovna politika

sigurnosti 3. Definiranje načina upravljanja

dokumentima i aktivnostima poboljšanja u sustavu sigurnosti

• Metode upravljanja dokumentima

• Tehnike za rješavanje problema i poboljšanja

• Tehnika izrade procedura

• Brainstorming

• Postojeći sustavi upravljanja dokumentima i poboljšanjima

• Zahtjevi standarda /

• Procedura upravljanja dokumentima i zapisima

• Procedura upravljanja popravnim i



preventivnim radnjama

4. Popis i klasifikacija informacijske imovine

• Metode popisa informacijske imovine

• Alati za popis imovine

• Tehnike klasifikacije inf. imovine

• Grupni rad

• Postojeći popisi različitih tipova imovine

• Oznake povjerljivosti na inf. imovini

• Politika klasifikacije /

• Popis informacijske imovine

• Klasificirana informacijska imovina

5. Procjena rizika • Metode procjene rizika

• Alati za procjenu rizika

• Grupni rad • Brainstorming

• Popis informacijske imovine

• Klasificirana informacijska imovine

• Metodologija procjene rizika /

• Definirane prijetnje i ranjivosti

• Izvješće o procjeni rizika

• Popis neprihvatljivih rizika

6. Definiranje kontrola za umanjenje rizika

• Grupni rad • Brainstorming

• Popis neprihvatljivih rizika

• WLA i ISO 27001 standardi /

• Plan postupanja s rizicima

• Izjava o primjenjivosti kontrola

7. Implementacija sigurnosnih kontrola

• Metode i tehnike umanjenja rizika

• Edukacije i treninzi • Grupni rad

• Plan postupanja s rizicima

• WLA i ISO 27001 standardi /

• Politike i procedure

• Zapisi o primjeni



kontrola • Metrike za

mjerenje učinkovitosti kontrola

8. Provjera učinkovitosti kontrola • Tehnike mjerenja učinkovitosti kontrola

• Alati za mjerenje učinkovitosti

• Plan internih procjena

• Metrike za mjerenje učinkovitosti kontrola /

• Izvješća o procjenama

• Zapisi o vrijednosti metrika učinkovitosti

• Zapis o ocjeni sustava inf. sigurnosti

• Prijedlozi poboljšanja

Ova metodologija, sa svojim metodama i tehnikama, garantira uspješnu implementaciju sustava informacijske sigurnosti u organizacijama koje se bave priređivanjem lutrijskih igara. U koracima 6 i 7 treba koristiti rezultate mapiranja WLA i ISO 27001 standarda kako bi se osigurala najoptimalnija kombinacija sigurnosnih kontrola i njihova implementacija. Korak 8 osigurava kontinuirano poboljšavanje sustava informacijske sigurnosti te njegovu kontinuiranu primjenu i provedbu „Plan-Do-Check-Act“ ciklusa.

4. ZAKLJUČAK Danas uspješnost većine organizacija, a osobito priređivača lutrijskih igara u većoj mjeri ovisi o sposobnosti zaštite povjerenih im informacija, privatnosti njihovih korisnika, kao i kontinuiteta usluga koje pružaju. U tu svrhu su na međunarodnoj razini razvijeni različiti standardi informacijske sigurnosti, među kojima je sada najznačajniji ISO 27001 koji se može primijeniti u bilo kojem tipu organizacije. S vremenom se ukazala potreba za razvojem različitih granskih standarda, što je u lutrijskom poslovanju rezultiralo razvojem WLA sigurnosnog standarda. Taj standard je razvila Svjetska lutrijska organizacija i time je on postao imperativ za sve priređivače lutrijskih igara koji se žele uključiti u međunarodno tržište pružatelja takvih usluga. Taj standard se u velikoj mjeri oslonio na ISO 27001 s kojim se kombinira prilikom uvođenja sustava informacijske sigurnosti. U radu je prikazana analiza oba standarda, ali i rezultati njihovog mapiranja koji pružaju dodatnu vrijednost za sve lutrijske organizacije koje ih žele implementirati. Također, razrađena je metodologija uvođenja sustava informacijske sigurnosti temeljem kombinacije ova dva standarda, čijom se primjenom olakšava sama implementacija i osigurava kontinuirano poboljšavanje te sve bolja primjena u praksi.



LITERATURA

[1] Christos K. Dimitriadis, Information Security from a Business Perspective: A Lottery Sector Case Study, ISACA Journal, Volume 1, 2011. [2] http://www.intralot.com/content/1872/added-value-information-security-lottery-sector [3] ISO/IEC 27002, Information technology – Security techniques – Code of practice for information security management, 2005. [4] ISO/IEC 27001, Information technology – Security techniques – Information security management system - Requirements, 2005. [5] World Lottery Association, WLA Security Control Standard, Draft 1 of V4.1, 2011.

WLA (WORLD LOTTERY ASSOCIATION) SECURITY CONTROL Summary Information security has an extraordinary importance in the lottery business. Privacy protection and assurance of players' trust are critical factors in the organization of lottery games. It is necessary, in terms of information security, to provide an environment for running games that is recognized and documented, so the organizers of Croatian lottery games can be successfully involved in the global lottery market. The International Safety Standard for the Lottery Business – WLA (World Lottery Association Security Control Standard) has been developed for this purpose. It includes two sets of requirements: general and specific security requirements. The general requirements are based on the ISO/IEC 27001:2005 standard for information security management. Complemented by specific security requirements for lottery, they determine the minimum conditions which are necessary for effective security management in the lottery business. In this study is shown how to achieve a desired level of information security in the lottery business and public trust in the organizers of such games, by combining the available information security standards. Keywords: WLA - World Lottery Association, ISO 27001, Information security, Lottery business.


Đuro Tunjić, Željko Bacinger, Hrvoje Knežević

ĐURO TUNJIĆ, ŽELJKO BACINGER, HRVOJE KNEŽEVIĆ TÜV-CROATIA d.o.o. članica TÜV NORD GRUPE, Slavonski Brod [email protected], [email protected], [email protected]

VERIFIKACIJA EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA U FUNKCIJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI I ZAŠTITE OKOLIŠA

ORGANIZACIJA RAZVOJ I PRIMJENA ALATA ZA MJERENJE UČINKA ORGANIZACIJA NA

OKOLIŠ

Stručni rad / Professional paper Sažetak Među obvezama Republike Hrvatske koje proizlaze iz Kyoto protokola, te iz procesa pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (EU) je prijenos pravne stečevine EU iz područja klimatskih promjena u hrvatsko zakonodavstvo. Organizacije koje su obveznice primjene dijela zakonske regulative donešene temeljem prethodno navedenih obveza imaju priliku pokrenuti proces racionalnog gospodarenja energetskim resursima koje koriste za proizvodnju, a mjere se kroz emisije stakleničkih plinova iz postrojenja. Razvijeni su standardi za upravljanje energetskim resursima koji poštujući saznanja u području upravljanja sustavima imaju za cilj pomoći organizacijama pokrenuti i upravljati procesima koji vode ka smanjenju potrošnje energije po jedinici proizvoda i u konačnici postignuće konkurentske prednosti. Naravno za spomenuti je da je za početak procesa osnovni motiv zadovoljenje zakonskih zahtjeva po pitanju emisija stakleničkih plinova. Ključne riječi Energetska učinkovitost, Verifikacija emisija stakleničkih plinova, Sustavi upravljanja

1. UVOD

Obveze koje su preuzete u postupku pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji pokrenule su niz procesa u području komuniciranja podataka iz i prema organizacijama koje su značajniji korisnici energije i emiteri stakleničkih plinova. Niz je zakonskih promjena u pravilima izvješćivanja doneseno i još se donosi. Uspostavlja se sustav nadzora i izvješćivanja u navedenom području kroz sustav akreditiranja subjekata koji učestvuju u tim procesima. Organizacije (operateri – obveznici izvješćivanja) su u situaciji da ponovno pregledavaju i provjeravaju sustave koje su do jučer koristili za izračun i izvješćivanje o emisijama, a kako bi ih uskladili sa novim pravilima. Sve navedeno i niz nespomenutih radnji i postupaka učinilo je dio podataka vezanih za mogući utjecaj organizacija na klimatske promjene vidljivijima i prepoznatljivijima. Time se pak stvorila mogućnost komunikacije o navedenim aspektima poslovanja u kontekstu današnjeg stanja gospodarstva te pokretanja procesa vezanih za uštede u organizacijama. Dio procesa je mnogim organizacijama poznat. Nije se mnogo promijenilo u odnosu prema energiji i resursima koje organizacije imaju na raspolaganju i način na koji njima raspolažu. No, u međuvremenu se razvilo niz alata koji su omogućili lakšu



komunikaciju podataka i alata kojima se može upravljati promjenama koje se žele (ako se žele) u tom području učiniti. Sustavi upravljanja su se razvili na način da gotovo nema područja upravljanja u organizacijama za koje ne postoji adekvatan standard upravljanja. Tako je i za upravljanje energijom stvoren i usvojen standrad ISO 50001 koji se može koristiti za postizavanje ušteda u području korištenja energije u organizacijama pa time naravno doprinositi očuvanju okoliša. Autorima je ideja da ovim radom doprinesu komuniciranju saznanja u navedenom području.

2. PROCESI VERIFIKACIJE EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA

2.1 Postupci i učesnici u procesu verifikacije emisija stakleničkih plinova Zakonska regulativa koju je preuzela Republika Hrvatska pokrenula je proces izrade Planova emisija stakleničkih plinova. Navedenim je planovima bilo potrebno opisati sve elemente sustava mjerenja, prijenosa podataka i izračuna emisija stakleničkih plinova organizacija koje su obveznice. Navedenim je bilo Planovima potrebno opisati i primjenjeni sustav upravljanja nad ovim podacima, gdje je najčešće spominjani standard ISO 9001 i ISO 14001, dakle standard sustava upravljanja kvalitetom i standard sustava upravljanja zaštitom okoliša. Postupak verifikacije uključuje provjeru podataka i izračuna gore spomenutih emisija i naravno izvješćivanje relevantnih učesnika. Učesnici u navedenim procesima su operateri postrojenja koji su obveznici, relevantno Ministarstvo, relevantna agencija, verifikatori, savjetnici. Korisno je spomenuti da je proces započeo prevođenjem niza vodiča koji su poslužili uspostavi sustava. Ciklus koji se uspostavlja ima takav ritam da započinje krajem godine u prosincu prikupljanjem podataka i izradom godišnjeg izvještaja o emisijama, nastavlja se verifikacijom navedenoga izvještaja, dostavljanje verificiranoga izvještaja ovlaštenoj agenciji koja ga proslijeđuje resornom Ministarstvu i sve je to baza za donošenje dozvoljenih kvota za organizaciju. Postupak se nastavlja izradom metodologije za određivanje podataka o djelatnostima postrojenja, a sa ciljem da se postrojenjima odobri dio besplatnih emisija za razdoblje 2013. do 2020. Godine. Navedeno ima za cilj da dio emisija bude besplatan, ali bi taj dio trebao padati svake slijedeće godine, počev od 2013., i motivirati organizacije da smanje emisije tj pokrenu procese ušteda. Naravno, to sve vodi ka uspostavi sustava trgovanja emisijskim kvotama stakleničkih plinova. U svijetu su pozanti npr. Finski model elektroničke razmjene svih prethodnih podataka i izvješća, a dio podataka je i kod nas danas već dostupan javnosti.

2.2 Sustav upravljanja energijom (emisijama stakleničkih plinova ?) Međunarodni standard ISO 50001 je 2011. usvojen s osnovnim ciljem da omogući organizacijama uspostavu i upravljanje procesima poboljšanja energetske učinkovitosti, efikasnosti u upotrebi i trošenju energije, dakle postizanje ušteda. Primjena standarda trebala bi omogućiti smanjenje troškova i emisija stakleničkih plinova kroz sustavno upravljanje energijom. Standard specificira zahtjeve za sustav upravljanja energijom kako bi organizacija razvila i uvela politiku i ciljeve koji uzimaju u obzir zakonske zahtjeve i informacije o značajnim utrošcima energije.



Naravno, kao i svaki standard sustava upravljanja i primjena ovoga standarda ovisi od odlučnosti Poslovodstva da stvori uvjete za njegovu primjenu. Standard ima između ostalih elemenata dobro poznate zahtjeve sustava upravljanja kao što je Politika, ciljevi, ocjena sustava od strane Poslovodstva, interne audite, nadzor dokumentacije, nadzor zapisa, nesukladnsoti, korektivne i preventivne radnje, a što su dobro poznati zahtjevi sutava upravljanja. Naravno i na kraju je tablica usporedbe sa danas najkorištenijim standardima sustava upravljanja (kvalitete, i sustava upravljanja zaštitom okoliša). Glavnina aktivnosti vezanih za emisije stakleničkih plinova u organizacijama je povezana sa opremom koja proizvodi energiju, pa je ovaj standard dobrodošao alat osoblju koje upravlja ovim resursima u organizaciji da se sustavno upravlja ovim područjem.

3. ZAKLJUČAK Uspostavljena infrastruktura komunikacije podataka u organizacijama koje su obveznice izvješćivanja i verifikacije podataka o emisjama stakleničkih plinova omogućava instaliranje novih metoda upravljanja energijom u organizacijama. Podaci koji su na raspolaganju iz zemalja koje su koristile slične sustave pokazuju da se u razdoblju od oko tri godine korektne primjene sustava upravljanja energijom mogu postići uštede do 25 % u odnosu na početne vrijednosti. Prilika je koja se pruža i mnoge organizacije iz ovoga područja već razmišljaju o uvođenju navedenih sustava ili su počele uvođenje. Korisno je iskoristiti saznanja drugih koja su na raspolaganju, a ne možda učiti na vlastitim pogreškama.

LITERATURA [1] Cefic Chemdata International and European Environment Agency (EEA) [2] TAIEX INFRA 42415, Zagreb, September 2010, Implementation of the EU ETS , Gabriela Boca, ROMANIAN Ministry for Environment and Forestry [3] EU ETS: How to Comply with your Greenhouse Gas Emissions Permit, (http://www.environment-agency.gov.uk/business/topics/pollution/32232.aspx)

[4] ISO 50001:2011

GREENHOUSE-GAS EMISSION REPORT VERIFICATION IN ORGANISATIONAL ENERGY EFFICIENCY AND ENVIRONMENT PROTECTION

DEVELOPMENT AND IMPLEMENTATION OF TOOLS TO MEASURE AN ORGANISATION'S IMPACT ON THE ENVIRONMENT

Summary Among the duties of the Republic of Croatia to comply with the obligations set in the Kyoto Protocol is adjustment to the legislation already existing in the European Union in the field of climate change. Organisations that are obliged to comply with parts of these regulations have the chance to start a process of rational energy management. Such processes are measured through the Greenhouse Gas (GHG) emissions of the organisations. The energy management standards are developed to manage resources, taking into account the management system knowledge already developed. These systems are aimed at helping the organisation to initiate and manage processes to reduce energy consumption per unit of product produced, and may lead to better competitive position on the market. It is important to stress that the basic motive is to comply with the regulations set for Greenhouse Gas (GHG) emissions. Keywords: Energy efficiency, Greenhouse Gas (GHG) emissions, Management system


Natalija Uršulin-Trstenjak, Saša Šušnić, Davor Levanić

NATALIJA URŠULIN-TRSTENJAK, SAŠA ŠUŠNIĆ, DAVOR LEVANIĆ Veleučilište u Varaždinu, Varaždin, DLS d.o.o., Rijeka, Veleučilište u Varaždinu, Varaždin [email protected], [email protected], [email protected]

SPECIFIČNOSTI ISPUNJAVANJA ZAHTJEVA ZA UPRAVLJANJE DOKUMENTACIJOM U OSIGURAVANJU KVALITETE I

SIGURNOSTI HRANE U POSLOVNOM SUBJEKTU ZA PROIZVODNJU MEDA I PROIZVODA OD MEDA


Sažetak Sustav upravljanja kvalitetom prema normi HRN EN ISO 9001:2009 zahtjeva uspostavu, implementaciju i održavanje dokumentiranog postupka upravljanja dokumentima. U pojedinim subjektima u poslovanju s hranom koje karakterizira mali broj zaposlenika, značajan broj proizvoda, izrazito sezonsko poslovanje i složena zakonska regulativa iskazuju se specifičnosti ispunjavanja tog zahtjeva i osiguravanje kontinuiteta u poboljšavanju sustava upravljanja. U radu je istaknut pristup u ispunjavanju zahtjeva u poslovnom subjektu za proizvodnju meda i proizvoda od meda tipa zadruga pri čemu je u obzir uzeta veličina organizacije, vrste aktivnosti, složenost procesa i međudjelovanje te kompetencija zaposlenika. Poslovni subjekt je u sustav upravljanja integrirao HACCP sustav čime je osigurana sigurnost proizvoda. U svrhu ispunjavanja zahtjeva i specifičnosti poslovanja izrađeni su politika kvalitete i sigurnosti hrane, poslovnik kvalitete, dokumentirani postupci i zapisi koje zahtjeva norma, dokumenti i zapisi nužni za djelotvorno planiranje, provođenje i nadzor procesa. Poseban je naglasak bio na aktivnostima izrade dokumenata koji će osigurati operativnost u postupanju uz postizanje optimalnog učinka. Ključne riječi: ISO 9001:2008, dokumentacija, HACCP, med, proizvodi od meda

1. UVOD Većina poslovnih subjekata se suočava s izazovima kod uspostavljanja sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane. U malim poslovnim subjektima izazovi su potencijalno veći zbog:

- minimalno raspoloživih resursa, - troškova za uspostavljanje i održavanje sustava, - poteškoća u razumjevanju i primjeni zahtjeva.

U malim subjektima često je svega nekoliko ljudi uključeno u procese i od njih se očekuje poduzimanje niza raznih aktivnosti, jednostavna i izravna komunikacija a donošenje odluka se može zahtjevati i od samo jedne osobe. Sve to mora pratiti odgovarajuća dokumentacija, koja se mora prilagoditi veličini subjekta i vrsti aktivnosti, složenosti procesa i kompetenciji zaposlenika. Dokumentacija je informacija na raznim medijima. Medij može biti papir, magnetni, elektronički ili optički kompjuterski disk, fotografija ili “master” uzorak, ili njihova kombinacija.



Upravljanje dokumentima zahtjeva postojanje dokumentiranog postupka kako bi se uspostavio potreban nadzor za:

- odobravanje primjerenosti dokumenta prije upotrebe, - pregled i ažuriranje kada je potrebno i ponovno odobravanje dokumenata, - osiguravanje identifikacije izmjena i statusa važećeg izdanja dokumenata, - osiguravanje dostupnosti odgovarajuće verzije dokumenata na mjestu upotrebe, - osiguravanje trajne čitljivosti dokumenata i njihovo brzo prepoznavanje, - osiguravanje da su dokumenti vanjskog porijekla koji su od strane subjekta određeni

nužnima za planiranje i provođenje sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane identificirani te da je njihova raspodjela pod nadzorom,

- sprečavanje nehotične primjene zastarjelih dokumenata te primjereno označavanje ako se čuvaju iz bilo kojeg razloga.

Zapisi su dokumenti u kojima su navedeni ostvareni rezultati ili koji osiguravaju dokaz o provedenoj radnji. Zapise je potrebno uspostaviti kako bi osiguravali dokaz o sukladnosti sa zahtjevima norma i djelotvornoj provedbi sustava. Upravljanje njima zahtjeva uspostavu dokumentiranog postupka koji definira nadzor potreban za identifikaciju, pohranu, zaštitu, pronalaženje, vrijeme čuvanja i dostupnost. Uspostavljeni zapisi moraju ostati čitljivi, prepoznatljivi i dostupni. Pored pružanja dokaza o sukladnosti, zapisi služe za analizu uzroka problema i analizu trendova kao predispoziciju za poduzimanje preventivnih radnji.

2. CILJ Prikaz implementacije sustava upravljanja kvalitetom prema normi HRN EN ISO 9001:2009 i HACCP sustava.

3. MATERIJALI I METODE Kao primjer iz prakse uzet je u obzir poslovni subjekt (tipa zadruga) za proizvodnju meda i proizvoda od meda koji je uspješno implementirao sustav upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001:2008 i HACCP sustav. Proizvodnja obuhvaća:

- med (razne vrste i pakiranja), - proizvode od meda (rakija s dodatkom meda, matična mliječ, propolis).

Subjekt zapošljava četiri radnika (direktor, voditelj proizvodnje i dva operatera), odnosno u periodima sezonskih opterećenja u proizvodnji i prodaji do deset radnika (pomoćni operateri, prodavači). Subjekt posluje tri godine i posjeduje vlastitu poslovnu lokaciju na kojoj se obavlja djelatnost proizvodnje i na kojoj je smještena uprava. U vrijeme turističke sezone subjekt ima u najmu izdvojene poslovne lokacije (u najmu), isključivo za potrebe privremenog skladištenja i prodaje proizvoda. Vlasnik zadruge ujedno je upravitelj i predstavnik poslovodstva.



4. RASPRAVA

Pristup formiranju dokumentacije u takvoj organizacijskoj koncepciji baziran je na minimalizmu. Formalni zahtjevi sustava realizirani su najosnovnijoj formi, dok su svi potrebni detalji preneseni putem edukacije zaposlenika i provjere njene učinkovitosti. U svim slučajevima, kada je to bilo primjenjivo, obavljena je integracija sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane. Na taj se način postigla neodvojivost kompatibilnosti i značaja oba sustava čime su i zaposlenici prihvatili postulate s ciljem ostvarenja zadovoljstva kupaca i neprekidnog poboljšanja. Dokumentacija sustava sadrži:

- dokumentiranu izjavu o politici kvalitete - poslovnik kvalitete i sigurnosti proizvoda - HACCP plan - obavezne dokumentirane postupke - dokumente za koje je procjenjeno da su nužni za djelotvorno planiranje, provođenje i

nadzor procesa. Specifičnost djelatnosti i struktura tvrtke uvjetovali su izradu i odobravanje:

- plana proizvodnih i prodajnih aktivnosti/realizacije plana proizvodnih i prodajnih aktivnosti

- postupka proizvodnje (u istom su integrirana postupanja vezana za prijem sirovina, proizvodne postupke, skladištenja i provjere kvalitete i sigurnosti proizvoda)

- postupka prodaje (uključujući postupanja zaposlenika s proizvodima i kupcima na izdvojenim lokacijama).

Dostupnost nastale dokumentacije osigurana je u informatičkom obliku. Za povremene izdvojene lokacije osigurana je nužno potrebna pisana dokumentacija. Kod primjene informatičke distibucije uzeti su u obzir potrebni zahtjevi - osigurana je dozvoljena razina prisupa, redovita antivirusna zaštita i pohranjivanje podataka. Upravljanje dokumentacijom vanjskog porijekla obaveza je Voditelja proizvodnje. Ističe se značaj tehničke dokumentacije vezane uz proizvodnu opremu, praćenje zakonskih propisa i postupanje s analitičkim izvješćima. Odgovornosti i ovlaštenja su definirana i zaposlenicima prenesena aktom upravitelja. Kako je, zbog veličine zadruge, nemoguće potpuno jasno definiranje i isključivost područja poslova, povremenim se aktima ili usmenim uputama preraposdjeljuju obaveze zaposlenika, bez umanjenja značaja zahtjeva za preciziranjem odgovornosti. Interna komunikacija odvija se putem održavanja tjednih sastanaka upravitelja i voditelja proizvodnje, dok se operativni dnevni sastanci s zaposlenicima obavljaju prema procjeni potrebe voditelja proizvodnje. Kratki zapisnici o obavljenom sastanku koji sadržavaju obaveze, rokove i odgovornosti su obavezni. Upravina ocjena, kao obavezni dokument, čini u potpunosti jasan pregled aktivnosti, uvažavajući ulazne i izlazne podatke, i upućuje na moguća poboljšanja sustava. Da bi se ostvarila svrsishodnost i potpuna operativnost dokumentacije obavljen je niz edukacija od strane upravitelja, voditelja proizvodnje i poslovnih savjetnika pri čemu je naglašavan značaj primjene dokumentacije i upoznavanje s istom. Prilikom planiranja edukacija predviđen je način i termin provjere njihove učinkovitosti, što je uglavnom činjeno intervjuiranjem zaposlenika, praćenjem postupanja i stupnja kvalitete i sigurnosti proizvoda. Proveden je i čitav niz aktivnosti na dobivanju povratne informacije od kupaca. Anketiranje značajnih kupaca (dostavljanje ankete poštom), anketiranje direktnih kupaca na licu mjesta, prikupljanje informacija putem web stranice, obrada pohvala i pritužbi, praćenja odaziva



tržišta na pojedine proizvode aktivnosti su na osnovu kojih se donosi ocjena o zadovoljstvu kupaca i na osnovu čega se čine preventivne mjere. Kako bi se osigurala potpuna objektivnost, unutrašnji audit se provodi od strane poslovnog savjetnika ili, periodički, od strane voditelja proizvodnje tvrtke koja obavlja sličnu djelatnost.

5. ZAKLJUČAK Rezultat ove razine dokumentiranosti sustava, apsolutno prilagođenoj poslovanju, je razumjevanje i poštivanje zadanih pravila, osiguranje kvalitete i sigurnosti proizvoda.

LITERATURA [1] HRN EN ISO 9001:2009 Sustav upravljanja kvalitetom - zahtjev [2] Codex Alimentarius CAC RCP 1 rev. 4 (2003) [3] HRN EN ISO 22005:2006 Sustavi upravljanja sigurnošću hrane - Zahtjevi za svaku organizaciju u lancu hrane [4] HRN ISO/TR 10013:2002 Smjernice za izradu dokumentacije sustava upravljanja [5] ISO Central Secretariat/International Trade Centre: ISO 9001 for Small Businesses [6] www.iso.org

SPECIFICS OF FULFILMENT OF REQUIREMENTS FOR DOCUMENTATION MANAGEMENT IN FOOD QUALITY ASSURANCE AND SAFETY

IN A BUSINESS FOR PRODUCTION OF HONEY AND HONEY PRODUCTS Summary Pursuant to ISO 9001:2008, a Quality Management System requires the establishment, implementation and maintenance of documented procedures for document management. In some companies in the food business – which is characterized by a small number of employees, significant number of products, highly seasonal business, and complex legislation – the specifics of satisfying this requirement and the assurance of continuity in improving the management system are shown. The paper emphasizes an approach to meeting the requirements in a business for the production of honey and honey products of a cooperative society type, where the size of the organization, types of activities, the complexity of processes, interaction, and the competence of employees were taken into account. The company has integrated the HACCP system into its management system, thus ensuring product safety. In order to meet the requirements and specifics of the business, several documents were created: food quality and safety policies, the rules of quality procedures, documented procedures and records required by the standard, documents and records necessary for effective planning, implementation and process monitoring. Special emphasis was put on the activities of making the documents that will ensure effectiveness in handling, by achieving an optimal effect. Keywords: ISO 9001:2008, documentation, HACCP, honey, honey products


Dragutin Vuković

DRAGUTIN VUKOVIĆ KING ICT d.o.o., Zagreb [email protected] ELEKTRONIČKO UPRAVLJANJE DOKUMENTIMA U SUSTAVIMA

UPRAVLJANJA KVALITETOM KAKO UČINKOVITO UPRAVLJATI DOKUMENTIMA UZ MINIMALNO

ULAGANJE

Stručni rad / Professional paper Sažetak U svim normama sustava upravljanja kvalitetom neizostavan je zahtjev upravljanje dokumentima i zapisima. Danas je uobičajeno zapisima upravljati kroz elektroničke informacijske sustave, pa možemo reći da se većinom zapisi stvaraju, održavaju i upravljaju u elektroničkim sustavima. Kod dokumenata u širem smislu situacija je nešto drugačija – iako velika većina dokumenata nastaje u digitalnom obliku te se pohranjuje i prenosi pomoću elektroničkih sustava, upravljanje dokumentima tek se u manjoj mjeri ostvaruje kroz elektroničke sustave. Argumenti za nepostojanje elektroničkog sustava upravljanja dokumentima najčešće uključuju tvrdnju da su takvi sustavi skupi i složeni za uvođenje pa dobrobiti od njihovog uspostavljanja ne opravdavaju ulaganje, tvrdnju koja na prolazi kušnju suvremenih informatičkih tehnologija. Ovaj rad razmatra upotrebu elektroničkih sustava upravljanja dokumentima u ispunjavanju zahtjeva normi ISO 9001, ISO 14001 i ISO 27001 te pogodnosti koje takav sustav ostvaruje u odnosu na 'papirni' sustav. U potporu argumentacije o raspoloživosti prikladnih rješenja prikazan je sustav upravljanja dokumentima ostvaren pomoću uobičajenih programa uredske učinkovitosti, primijenjen u integriranom sustavu upravljanja kvalitetom i okolišem. Ključne riječi: Sustav upravljanja kvalitetom, Sustav upravljanja dokumentima, ISO 9001, tijek poslova

1. UVOD Upravljanje dokumentima i zapisima bilo je, jest i ostat će jedan od ključnih zahtjeva normi za sustave upravljanja kvalitetom. Bez djelotvornog i dosljednog procesa upravljanja dokumentima i zapisima, integritet sustava upravljanja kvalitetom će zatajiti, kako u praktičnom poslovnom smislu tako i u smislu ocjenjivanja sukladnosti s normom. Norma ISO 9001 [1] specifično zahtijeva dokumentiranje politike kvalitete, ciljeva kvalitete, priručnika kvalitete i dokumentiranih postupaka. Dokumentirani postupci uključuju postupke identificirane u normi ISO 9001, te druge dokumente potrebne za osiguranje djelotvornog planiranja, provođenja i upravljanja procesima. Minimum od šest postupka koji, prema zahtjevima norme, moraju biti dokumentirani uključuje: upravljanje dokumentima (4.2.3), upravljanje zapisima (4.2.4), unutarnja prosudba (8.2.2), upravljanje nesukladnostima (8.3), popravne radnje (8.5.2) i preventivne radnje (8.5.3). Za određivanje koji dodatni dokumenti su potrebni, norma preporučuje procesni pristup, te sustavski pristup dokumentiranju i upravljanju Sustavom upravljanja kvalitetom.


Dragutin Vuković

Organizacija mora identificirati i dokumentirati potrebne pojedinačne i sustavske procese, uključujući njihovu međusobnu povezanost i međudjelovanje s organizacijskom strukturom. Potrebna sustavska dokumentacija mora biti prikladna vrsti i veličini organizacije, složenosti i međudjelovanju procesa, te osposobljenosti djelatnika. Sustavi upravljanja dokumentima razlikuju se od organizacije do organizacije, ali učinkovite organizacije znaju koji dokument je u pripremi, koji u pregledu, odobravanju, reviziji ili upotrebi, a koji je izbačen iz daljnje upotrebe. Stupanj profinjenosti koji odlikuje sustav razmjeran je stupnju profinjenosti same organizacije. Velika organizacija s više cjelina prostorno raspršenih na više lokacija trebat će složeniji i rafiniraniji sustav upravljanja dokumentima od neke manje i jednostavnije organizacije. Iako postoje brojni izvrsni sustavi upravljanja dokumentima, većina ih dijeli zajedničke osnove. Utvrđeni su postupci za predlaganje, izradu, pregled, odobravanje, kontrolu, reviziju i arhiviranje dokumenata. Dokumenti mogu imati i dodatne kontrole koje omogućuju njihovo lako pronalaženje, pretraživanje po meta-podacima i sadržaju dokumenta, praćenje povijesti revizija i slično. Tipično organizacija opisuje svoj sustav upravljanja dokumentima priručnikom ili sličnim dokumentom. Neke organizacije također imaju i upute kako se pripremaju pojedine vrste dokumenata – pravilnici, postupci, radne upute, priručnici, izvještaji, itd. Djelotvorni sustav upravljanja dokumentima osigurava održavanje integriteta tijekom cijelog životnog ciklusa dokumenta. Suština upravljanja dokumentima je u ovome: organizacija mora utvrditi kako upravlja svojim dokumentima i to dokumentirati; svi koji rade s dokumentacijom u sustavu moraju razumjeti kako sustav funkcionira; to znači da svi korisnici sustava moraju biti osposobljeni za njegovu upotrebu i ne odstupati od propisanih postupaka.

2. ELEKTRONIČKO UPRAVLJANJE DOKUMENTIMA Elektronički sustavi upravljanja dokumentima (ESUD), ostvareni primjenom računalnih tehnologija, nalaze sve širu primjenu ali tipično i najčešće su u funkciji upravljanja zapisima. Zakonska regulativa nameće obvezu djelotvornog upravljanja određenim vrstama zapisa, na primjer računima, kadrovskim zapisima, putnim nalozima i slično, tako da je time opravdana investicija u elektroničke sustave koji upravljanje zapisima čine djelotvornim, dosljednim i učinkovitim. Kod drugih dokumenata koji ne spadaju u zapise, tipično takvih koji se koriste u sustavima upravljanja kvalitetom, kao i drugim sustavima upravljanja (okolišem, sigurnošću informacija, informacijskim tehnologijama, sigurnošću hrane, imovinom, itd.) zahtjevi za upravljanje postavljaju se iz domene najbolje prakse a ne iz zakonske domene. To izaziva smanjenu razinu motivacije organizacije da uloži u elektronički sustav upravljanja dokumentima. Stoga će se organizacija u početku osloniti na 'klasični' sustav papirne dokumentacije i ručnog procesa upravljanja i tek nakon ponovljenih problema s funkcioniranjem sustava početi razmišljati o informatizaciji upravljanja dokumentima.

2.1 Osnovni ESUD

Većina organizacija počne razvijati osnovni ESUD koristeći dijeljeni datotečni sustav u mreži za smještaj dokumenata i sustav elektroničke pošte za usmjeravanje tijeka posla. 'Papirni' sustav upravljanja dokumentima obično počinje postajati 'elektronički' uspostavljanjem sustava imenika i mapa strukturiran ili prema organizacijskim cjelinama (Prodaja, Nabava, Razvoj, Kvaliteta, itd.) ili prema vrstama dokumenata (Pravilnici, Postupci, Radne upute, Nacrti, itd.). Mrežni administratori će obično postaviti kontrolu prava i vrste pristupa za


Dragutin Vuković

korisnike dokumenata (čitanje, pisanje, itd.). Tijek poslova u upravljanju dokumentima će se podržavati slanjem dokumenata putem elektroničke pošte kroz postupak pregleda i odobravanja. Međutim, elektroničko spremište i usmjeravanje dokumenata elektroničkom poštom ne znači nužno da se dokumentima upravlja učinkovito. Organizacija će uskoro otkriti da mrežno spremište dokumenata i usmjeravanje dokumenata kroz proces upravljanja kao privitaka u elektroničkoj pošti ima mnoga ograničenja. Prava pristupa na mrežnim mapama nemaju potrebnu razinu detalja i najčešće se svodi na 'sve-ili-ništa' pristup, tj. ako korisnik ima pravo izmjene na jednom dokumentu u mapi onda može mijenjati i sve ostale dokumente u toj mapi. Mrežno spremište dokumenata i dalje zahtijeva značajan ručni dio posla oko kontrole nad izmjenama dokumenata. U osnovnom ESUD-u administratori dokumenata mogu slati dokumente na pregled i odobravanje kao privitke u elektroničkoj pošti, međutim slijed pregleda i odobravanja mora i dalje biti kontroliran ručno. Elektroničko potpisivanja dokumenata također se može primijeniti ako je raspoloživo u sustavu elektroničke pošte. Stvari postaju sve složenije kako raste broj pregledatelja i odobritelja jer je sve teže pratiti višestruke izmjene nad kopijama i komentare dokumenata koje su u procesu upravljanja. Administratori moraju ručno pratiti sve poslane kopije dokumenta i preusmjeravati komentare i izmjene koje primaju. Također nema automatskih notifikacija o izvršenim koracima postupka, pa administratori moraju voditi brigu o rokovima i slati podsjetnike ako se rokovi prekoračuju, kao i slati obavijesti o odobrenim revizijama dokumenata kad one uđu u primjenu. 2.2 Napredni ESUD Na tržištu je raspoloživo mnogo općih i specijaliziranih programskih paketa kao rješenja za upravljanje dokumentima. Neki od njih su izrađeni kao dodatak ili modul u širem upravljačkom sustavu kao što su ERP (Enterprise Resource Planning) ili e-mail sustavi, neki su izgrađeni kao samostojeći sustavi koji se povezuju s drugim poslovnim sustavima. Neki programski paketi su inicijalno načinjeni da bi osigurali sukladnost s normativnim zahtjevima sustava upravljanja (ISO 9001, ISO 14001 [2], ISO 27001 [3], itd.). Većina raspoloživih naprednih sustava upravljanja dokumentima nudi spremište dokumenata, upravljanje pravima pristupa, usmjeravanje dokumenata kroz tijek poslova (workflow) upravljanja, i notifikacije elektroničkom poštom, i predefinirane predloške za dokumente. Najniža kategorija naprednog ESUD-a tipično nudi nadogradnju na osnovni ESUD koji pomažu administratorima da zabilježe veze (linkove) na postojeće lokacije dokumenata, te prate revizije i postupak pregleda i odobravanja. Oni su tipično instalirani na računalu administratora. Ne nude svi mogućnosti usmjeravanja, tijek poslova i automatske notifikacije. U srednjoj kategoriji ESUD-a su sustavi koji nude arhitekturu klijent/poslužitelj zajedno s automatskim usmjeravanjem i notifikacijama. Dokumenti su pohranjeni na jednom mjestu na serveru a korisnici im pristupaju kroz mrežu sa svojih klijentskih računala pomoću programa za upravljanje dokumentima. Mnogi sustavi u ovoj kategoriji nude poboljšanu granulaciju kontrole pristupa dokumentima tako što dokumente pohranjuju u bazi podataka a ne na dijeljenom datotečnom sustavu. Povezivanje s drugim poslovnim aplikacijama je prisutno ali dosta ograničeno. Kod naprednih ESUD-a u gornjoj kategoriji mogućnosti su slične kao i u srednjoj kategoriji ali su značajno poboljšane mogućnosti povezivanje s drugim poslovnim aplikacijama, a skalabilnost rješenja je takva da omogućuje velika opterećenja – spremišta za milijune dokumenata i desetine tisuća izmjena dnevno. Dok se u srednjoj kategoriji to nudi tek kod dijela boljih rješenja, u ovoj kategoriji obavezna je mogućnost pristupa dokumentima kroz intranet/Internet gdje se kao klijentski program koristi internetski preglednik.


Dragutin Vuković

3. MORA LI ESUD BITI SLOŽEN I SKUP?

"Svaka inteligentna budala može napraviti stvari većima, kompleksnijima i nasilnijima, ali je potreban dodir genija i hrabrost za pokrenuti stvari u suprotnom smjeru". (Albert Einstein) Bez obzira koju razinu ESUD-a odabrali, svaka od njih mora se implementirati na prikladnoj opremi (serveri, klijentska računala, mreža) s prikladnim programima (licence), uz primjeren utrošak rada (ljudski resursi) i vremena za osposobljavanje djelatnika za upotrebu sustava. Često je potrebno uložiti i dodatni trud da se sustav prilagodi potrebama procesa upravljanja dokumentima kako ga je utvrdila organizacija, kao i za postizanje sukladnosti sustava sa zahtjevima normi. Sve ovo nabrojano predstavlja troškove koje organizacija mora podnijeti kako bi uvela u rad potrebni ESUD za specifičnu namjenu. Posve je logično i poslovno opravdano da organizacija ocjenjuje prioritet potencijalne investicije dovodeći u relaciju troškove implementacije sa značajem i volumenom dokumenata u sustavu. Nažalost, kad su u pitanju sustavi upravljanja kvalitetom, okolišem ili informacijskom sigurnošću, značaj i volumen dokumenata te frekvencija njihovih izmjena u sustavu obično od organizacije bude ocijenjena tako da se nikakva osim minimalnih ulaganja u ESUD ne mogu opravdati. U težnji da se u ovim kriznim vremenima prema troškovima ponašamo s pažnjom dobrog gospodarstvenika a ipak se ne odreknemo dobrobiti koje pruža napredni ESUD, u KING ICT smo pokrenuli projekt izrade ESUD-a za Integrirani sustav upravljanja kvalitetom i okolišem (ISU), s namjerom da ga koristimo i za budući sustav upravljanja informacijskom sigurnošću, sa slijedećim ograničenjima i zahtjevima:

- Koristiti postojeću računalnu opremu (nema nabave dodatne opreme) - Koristi postojeću programsku opremu (nema nabave dodatnih licenci) - Minimalizirati troškove razvoja (koristiti interne resurse) - Minimalizirati troškove osposobljavanja djelatnika (što jednostavnije za učenje) - Administracija dokumenata distribuirana (nema zapošljavanja administratora) - Tijek poslova podržava utvrđeni postupak upravljanja dokumentima - Sustav sukladan sa zahtjevima za upravljanje dokumentima normi ISO 9001, ISO

14001 i ISO 27001 S tim početnim postavkama krenuli smo u izgradnju ESUD-a za potrebe ISU.

4. SUSTAV UPRAVLJANJA DOKUMENTIMA ISU U KING ICT U trgovačkom društvu KING ICT uspostavljen je Integrirani sustav upravljanja (ISU) koji objedinjuje upravljanje kvalitetom sukladno normi ISO 9001, te upravljanje okolišem sukladno normi ISO 14001. Upravljanje dokumentima jedinstveno je za sve dokumente u sustavu bilo da se oni odnose na kvalitetu, okoliš ili oboje. Sustav za upravljanje dokumentima ISU ostvaren je u postojećem intranetu Društva upotrebom kolaboracijskih tehnologija raspoloživih u Microsoft Office programskom sustavu. Dostupan je s naslovnice intraneta Društva. Dokumenti su pohranjeni u dokumentacijskoj knjižnici ISUdoc na Microsoft Office SharePoint Serveru, na kojem je također implementiran postupak upravljanja dokumentom kao tijek poslova (workflow) kojim se kontrolira cijeli životni ciklus dokumenta.


Dragutin Vuković

4.1 Predlošci dokumenata u ISU U sustavu upravljanja dokumentima ISU autori kreiraju nove dokumente iz raspoloživih obrazaca ugrađenih u sustav (New Document), ili u sustav unose postojeće dokumente kreirane na klijentskom računalu (Upload Document), kako se može vidjeti na Slici 1. Slika 1 – Raspoloživi obrasci za nove dokumente u ISU

Ovim obrascima utvrđeno je oblikovanje i stil za izradu ovih vrsta dokumenata (vrsta i veličina slova, razmaci, zaglavlja, podnožja, naslovi i međunaslovi, itd.). Obrasci su izrađeni programom MS Word i usklađeni su s postupkom upravljanja dokumentima. Ostale vrste dokumenata za koje nisu predviđeni obrasci kreiraju se u slobodnoj formi, prema potrebama i nahođenju autora, uz zadovoljavanje zahtjeva za obavezne elemente sadržaja.

4.2 Informacijski panel i meta-podaci dokumenta Dokumentima u ISU se upravlja pomoću informacijskog panela dokumenta (DIP, od engl. Document Information Panel) u klijentskim programima Microsoft Office. DIP sadrži meta-podatke dokumenta (obilježja). DIP je izrađen upotrebom alata MS Office InfoPath [4]. Primjer izgleda DIP, kako ga vidi kontrolor dokumenta u programu MS Word kad otvori pripadni dokument, prikazan je Slikom 2. Slika 2 – Primjer izgleda informacijskog panela dokumenta u programu MS Word


Dragutin Vuković

Korisnik s ovlastima mijenjanja dokumenta može mijenjati meta-podatke koji su mu vidljivi u klijentskom programu (Word, Excel). Osim meta-podataka koje vidi i može mijenjati korisnik, DIP sadrži i druge meta-podatke, koji se koriste u procesu upravljanja dokumentima i nisu izravno vidljivi korisniku. Ti meta-podaci dostupni su programu za upravljanje tijekom posla i vidljivi su na intranetu u knjižnici ISUdoc. Meta-podaci čine cjelinu s dokumentom. Promjena u meta-podacima dokumenta zahtijeva ponovno odobravanje i objavljivanje dokumenta, čak i ako se ne objavljuje nova revizija dokumenta. Od ovoga je izuzet podatak o datumu zadnje kontrole dokumenta; kontrola dokumenta može se registrirati bez ponovnog odobravanja.

4.3 Životni ciklus dokumenta Životni ciklus dokumenta obuhvaća sve što se s dokumentom događa od njegovog nastanka (kreiranje) pa do prestanka njegovo upotrebe (umirovljenje). Životni ciklus dokumenta prati se iz koraka u korak tijeka poslova, sve promjene bilježe se u bazi podataka. Ti su podaci vidljivi na intranetu kao Version history (Slika 3). Slika 3 – 'Curriculum vitae' dokumenta u knjižnici ISUdoc (prikazan je samo dio)


Dragutin Vuković

Verzija dokumenta na intranetu nije u relaciji s brojem revizije dokumenta u ESUD ISU, već se odnosi na sve promjene koje dokument prolazi tijekom svog životnog ciklusa. Posebno je označena verzija dokumenta koja je trenutno odobrena i objavljena za upotrebu. Mogu postojati više verzije dokumenta od one objavljene (na primjer tijekom rada na novoj reviziji dokumenta) ali one su vidljive samo korisnicima s pravom izmjena dokumenta (autori, pregledatelji); ostali korisnici vide samo odobrenu i objavljenu verziju.

4.4 Tijek poslova u ESUD Postupak upravljanja dokumentima u ESUD ISU ostvaren je kao tijek poslova (workflow) kojega izvodi skup programa. Pojedini programi tijeka posla aktiviraju se prilikom promjena stanja dokumenta. Ovi programi izrađeni su upotrebom alata MS Sharepoint Designer [5] koji omogućuje izradu workflow programa bez pisanja koda, odabirom kombinacija unaprijed definiranih aktivnosti nad meta-podacima objekta u dokumentacijskoj knjižnici. Zbirku programa koji izvršavaju tijek poslova ESUD-a prikazuje Slika 4.


Dragutin Vuković

Slika 4 – Skup programa za upravljanje tijekom poslova u ESUD

4.5 Aktivnosti korisnika u ESUD Dokument može otvoriti za izmjenu samo jedan korisnik istodobno, što je kontrolirano mehanizmom odjave/prijave dokumenta (Check Out / Check In). Ovisno o stanju dokumenta i ulozi u ESUD korisnika koji otvara dokument, prikazuju se specifični dijelovi DIP s izborom aktivnosti za tu ulogu, kako prikazuje Slika 5. Slika 5 – Izbor aktivnosti u DIP za razne uloge u procesu upravljanja dokumentima


Dragutin Vuković

Korisnik odabira aktivnost u DIP kliknuvši na prikladni gumb nakon čega sprema i zatvara dokument. Odabrana aktivnost izvodi se pokretanjem prikladnog programa tijeka posla, nakon prijave dokumenta u knjižnicu ISUdoc. Korisnik može upisati svoje primjedbe u odgovarajuće polje DIP-a i te primjedbe će biti poslane slijedećem korisniku u procesu, zajedno s drugim podacima o dokumentu, putem notifikacijske poruke elektroničke pošte.

4.6 Notifikacije u ESUD Obavijesti u procesu upravljanja dokumentom šalju se iz programa za tijek poslova elektroničkom poštom. Primjer notifikacijske poruke elektroničke pošte, koju prima pregledatelj dokumenta nakon što mu autor pošalje dokument na pregled, prikazuje Slika 6. Slika 6 – Primjer poruke u tijeku poslova upravljanja dokumentima ISU

Različiti sadržaji poruka generiraju se ovisno o statusu dokumenta i aktivnosti koja je u tijeku, ali svaka poruka sadrži u sebi vezu na dokument. Tako korisnik može otvoriti dokument izravno iz poruke elektroničke pošte, bez posebnog pristupanja sustavu za upravljanje dokumentima, čime je olakšan i ubrzan rad.

4.7 Objavljivanje i distribucija dokumenta Odobreni dokument automatski biva objavljen u sustavu upravljanja dokumentima i postaje dostupan korisnicima, o čemu se šalje poruka elektroničkom poštom prema popisu za distribuciju dokumenta. Distribucija dokumenata obavlja se elektronički kroz intranet, na način da se originalni dokumenti održavaju u dokumentacijskoj knjižnici kojoj korisnici imaju osiguran pristup sa svojih klijentskih računala. Kontrolirane kopije se ne koriste. Korisnici imaju mogućnost ispisati privremene kopije dokumenata radi lakše primjene, pri čemu se automatski na svakoj stranici dokumenta ispisuje datum i vrijeme ispisa, te napomena da je kopija upotrebljiva 24 sata od ispisa.


Dragutin Vuković

Nakon što je poslana obavijest o odobrenju i objavljivanju nove revizije dokumenta svi korisnici sustava mogu novoj reviziji dokumenta pristupiti na intranetskoj stranici ESUD-a gdje je prikazan glavni popis dokumenata kroz koji su dostupni svi odobreni dokumenti sustava ISU. Izgled ove stranice prikazuje slika 7. Slika 7 – Glavni popis dokumenata ISU na intranetu KING ICT

5. ZAKLJUČAK Za realizaciju ESUD u ISU KING ICT korišteni su oprema i programi koji su već raspoloživi kao dio informacijske infrastrukture poduzeća: lokalna mreža; intranet temeljen na MS Office SharePoint Server 2010; klijentska računala korisnika opremljena standardnim paketom uredske učinkovitosti MS Office 2010. U razvoju su korišteni alati MS Office InfoPath 2010, te MS SharePoint Designer 2010, već prije nabavljeni i licencirani za druge razvojne projekte. Nije bilo potrebno dodatno kupovati ni opremu niti licence. Za razvoj rješenja nisu angažirani programeri, čitav razvoj odradio je jedan djelatnik s kompetencijama 'knowledge worker'-a. Na razvoj je utrošeno ne više od 30 čovjek-dana, a sustav je osposobljen za primjenu u roku 60 dana od početka projekta ('developer' je imao i druge zadatke osim ovog projekta). Korisnici sustava ne trebaju dodatna znanja osim upotrebe alata uredske produktivnosti (Word, Excel), za koje su već osposobljeni.


Dragutin Vuković

Osposobljavanje za upotrebu sustava upravljanja dokumentima ne traje dulje od 30 minuta, a većini korisnika je dovoljno pročitati dokument ISU koji objašnjava postupak upravljanja dokumentima (desetak stranica, sa slikama). Na primjeru opisanom u ovom radu pokazano je kako učinkovito upravljanje dokumentima u sustavima upravljanja kvalitetom možemo ostvariti s minimalnim ulaganjima, korištenjem informatičkih resursa i alata raspoloživih u okruženju koje nije daleko od tipične informatičke opremljenosti prosječnog hrvatskog poduzeća. Potrebna je samo volja i hrabrost koju spominje A. Einstein; dodir genija nije nužan iako je nešto znanja i vještine dobrodošlo.

LITERATURA [1] HRN EN ISO 9001:2009 Sustavi upravljanja kvalitetom -- Zahtjevi (ISO 9001:2008; EN ISO 9001:2008), Zagreb, Hrvatski zavod za norme, 2009. [2] HRN EN ISO 14001:2009 Sustavi upravljanja okolišem -- Zahtjevi s uputama za uporabu (ISO 14001:2004; EN ISO 14001:2004), Zagreb, Hrvatski zavod za norme, 2009. [3] HRN ISO/IEC 27001:2006 Informacijska tehnologija -- Sigurnosne tehnike -- Sustavi upravljanja informacijskom sigurnošću -- Zahtjevi (ISO/IEC 27001:2005), Zagreb, Hrvatski zavod za norme, 2006. [4] S. Mann, InfoPath with SharePoint 2010 How-To, Sams, Indianapolis, 2010, p. 3-254 [5] S. Wright, D. Petersen, Pro SharePoint Designer 2010, Apress, New York, 2011, p. 351-446

ELECTRONIC DOCUMENT MANAGEMENT IN QUALITY MANAGEMENT SYSTEMS HOW TO MANAGE DOCUMENTS EFFICIENTLY ON A SHOESTRING BUDGET

Summary All quality management standards state a ubiquitous requirement to manage documents and records. It is common nowadays to manage records through electronic information systems – we could say that most records are created, stored and managed in electronic systems. With documents in a wider sense, the situation is a bit different – while most documents are created, stored and transferred electronically, document management is much less implemented electronically. Arguments to support the non-existence of an electronic document management system often include a statement that such systems are expensive and complicated to implement, so their benefits do not justify the investment, a statement that does not pass the test of contemporary information technologies. This paper considers the use of electronic document management systems to satisfy the requirements of the ISO 9001, ISO 14001 and ISO 27001 standards, as well as the benefits such a system may provide in contrast with a ‘paper’ system. In support of the argument that convenient solutions are available, a case study is provided of a document management system implemented with common office efficiency software, applied to an integrated system of quality and environment management. Keywords: Quality Management System, Document Management System, ISO 9001, Workflow


Sonja Zlatović, Božica Marić, Bruno Škacan

SONJA ZLATOVIĆ Tehničko veleučilište u Zagrebu [email protected] BOŽICA MARIĆ Tehničko veleučilište u Zagrebu [email protected] BRUNO ŠKACAN Karst d.o.o. [email protected]

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM U GRADITELJSTVU TKO BRINE O SIGURNOSTI STAMBENIH I DRUGIH GRAĐEVINA?


Sažetak Sustavom propisa i normi osigurava se kvaliteta cjelokupne građevine: kvaliteta prethodnih ispitivanja lokacije, izvedbe projekata, proizvodnje i ugradbe građevnih materijala i proizvoda, izvedbe, uporabe i održavanja, te uklanjanja građevine. Proces pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji uključio je i prilagodbu mnogih propisa i prihvaćanje i prilagodbu europskih normi, čime je proširen krug eksperata čije znanje i iskustvo ugrađujemo u građevinske objekte. Posebnosti prakse i uspješnost komuniciranja između struka kao i između struke i javnosti, uvjetuju ipak zadržavanje nekih slabosti. Članak donosi pregled sustava propisa i normi, te raspravu o slabim mjestima i mogućnostima poboljšanja – posebno za stambene i slične zgrade. Ključne riječi: sustavi upravljanja kvalitetom, graditeljstvo, zgrade

1 UVOD Sustav propisa i normi koji osigurava kvalitetu građevina prikazan je kratko kroz pregled zakona s navođenjem nekih odgovornosti sudionika u gradnji. Novi paket europskih konstrukcijskih normi sada je pred uporabom i u našoj zemlji, uključujući i nacionalne dodatke, kao što su karte (Slika 1) koje su izazvale dosta zanimanja u javnosti. Slika 1–Prikaz karte horizontalnih vršnih ubrzanja tla za dva povratna razdoblja [1]



Što je novo u ovom sustavu, gdje su ipak propusti, kako poboljšati cijeli sustav i na što se valja pripremiti za budućnost?

2 ZAKONSKI OKVIR Sustav upravljanja kvalitetom u graditeljstvu oslanja se na dugogodišnju praksu i na stari sustav propisa i normi [2]-[3], koji se zamjenjuje novim sustavom u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju [4]. Temelj novom sustavu čine Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti [5], Zakon o općoj sigurnosti proizvoda [6], Zakon o normizaciji [7], Zakon o akreditaciji [8] i Zakon o mjeriteljstvu [9]. Zakoni, propisi i pravilnici koji se odnose na graditeljstvo popisani su pregledno na stranicama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja [10] tj. [11], a mogu se bez naknade čitati na mrežnim stranicama Narodnih novina [14]. Zakon o obaveznim odnosima dodatno uređuje pitanje odgovornosti sudionika u građenju. Primjena normi dobrovoljna je, iako ih propis može učiniti obaveznima. Popis norma može se vidjeti na stranicama Hrvatskog zavoda za norme (HZN) [12], a norme se mogu prelistati u HZN, gdje se mogu i nabaviti. Hrvatske norme se izdaju kao posebne publikacije i zaštićene su u skladu sa zakonom, nacionalnim propisima i međunarodnim propisima o autorskim pravima. Sva autorska prava i prava korištenja normi pripadaju hrvatskom normirnom tijelu. [7].

2.1 Zakoni u području gradnje Zakon o prostornom uređenju i gradnji [15] uređuje „sustav prostornog uređenja i gradnju, nadležnosti tijela državne vlasti i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u upravnim i drugim postupcima, te upravni i inspekcijski nadzor“ [15]. Gradnjom se smatraju „projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevina“ [15]. Zakon propisuje obaveze sudionika u gradnji, to su investitor, projektant, revident, izvođač, nadzorni inženjer. Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji [17] uređuje „obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja, poslova projektiranja i/ili stručnog nadzora građenja, obavljanje djelatnosti građenja i obavljanje djelatnosti upravljanja projektom gradnje u svrhu osiguranja kvalitetnog, stručnog i odgovornog obavljanja tih poslova i djelatnosti te postizanja drugih ciljeva određenih posebnim propisima kojima se uređuje područje prostornog uređenja, gradnje i građevnih proizvoda“ [17]. Zakon o građevnim proizvodima [16] uređuje „tehnička svojstva, ocjenjivanje sukladnosti i dokazivanje uporabljivosti građevnih proizvoda kao uvjeta za njihovo stavljanje na tržište, distribuciju i uporabu u mjeri potrebnoj za ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu određenih posebnim propisima, provedba upravnih i drugih postupaka te prava i obveze tijela državne uprave, pravnih i fizičkih osoba s tim u vezi“ [16]. Navedeni zakoni nadopunjavaju se nizom propisa i pravilnika [11], koji propisuju i uporabu određenih normi. Na primjer, Tehnički propis o građevnim proizvodima [19] propisuje specificiranje tehničkih svojstava građevnih proizvoda prema normama koje navodi u prilozima, radi se o ukupno 369 normi. Zakon o obaveznim odnosima [18] dodatno osigurava odgovornost sudionika u građenju.



2.2 Komora i strukovni naziv ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer Komora [17] je samostalna strukovna organizacija koja čuva ugled, čast i prava ovlaštenih arhitekata, odnosno ovlaštenih inženjera, promiče, zastupa i usklađuje njihove zajedničke interese pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu te skrbi da ovlašteni arhitekti, odnosno ovlašteni inženjeri savjesno i u skladu sa zakonom i javnim interesom obavljaju svoje poslove i pri tome štite i unapređuju hrvatsku graditeljsku baštinu i krajobrazne vrijednosti. Stručni naziv ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer [17], koje se stječe završavanjem odgovarajućeg integriranog diplomskog ili diplomskog sveučilišnog ili specijalističkog diplomskog stručnog studija, zatim dvogodišnjim (magistar inženjer) ili četverogodišnjim (specijalist inženjer) radom pod mentorstvom ovlaštenog inženjera prema pravilima Komore, te polaganjem odgovarajućeg stručnog ispita uz sljedeće zahtjeve: da protiv nje nije pokrenuta istraga, odnosno da se protiv nje ne vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela koji se vodi po službenoj dužnosti; da je dostojna za obavljanje arhitektonskih i inženjerskih poslova i da ne obavlja poslove koji su nespojivi s arhitektonskom i inženjerskom djelatnošću. Ovlašteni inženjeri obavezni su nastaviti svoje obrazovanje kroz programe koje potvrđuje Ministarstvo. Danas su komore podijeljene prema strukama. Više o Hrvatskoj komori inženjera građevinarstva, o programima obrazovanja i može se pročitati na stranicama HKIG [13].

2.3 Bitni zahtjevi za građevinu Zakon o prostornom uređenju i gradnji [15] propisuje šest bitnih zahtjeva za građevinu koji se osiguravaju u projektiranju i građenju građevine. Sedmi bitni zahtjev ovdje naveden Zemljama Članicama EU propisuje Construction Products Regulation (305/2011/EU - CPR): 1. mehanička otpornost i stabilnost tako da predvidiva djelovanja tijekom građenja i uporabe ne prouzroče: rušenje građevine ili njezina dijela,deformacije nedopuštena stupnja, oštećenja građevnog sklopa ili opreme zbog deformacije nosive konstrukcije, nerazmjerno velika oštećenja u odnosu na uzrok zbog kojih su nastala. 2. zaštita od požara tako da se u slučaju požara očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđena posebnim propisom, spriječi širenje vatre i dima unutar građevine, spriječi širenje vatre na susjedne građevine, omogući da osobe mogu neozlijeđene napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje, omogući zaštita spašavatelja. 3. higijena, zdravlje i zaštita okoliša tako da ih posebice ne ugrožava: oslobađanje opasnih plinova, para i drugih štetnih tvari (onečišćenje zraka i sl.), opasno zračenje, onečišćenje voda i tla, neodgovarajuće odvođenje otpadnih i oborinskih voda, dima, plinova te tekućeg otpada, nepropisno postupanje s krutim otpadom, sakupljanje vlage u dijelovima građevine ili na površinama unutar građevine. 4. sigurnost u korištenju tako da se tijekom uporabe izbjegnu moguće ozljede korisnika građevine koje mogu nastati uslijed poskliznuća, pada, sudara, opeklina, električnog udara i eksplozije, 5. zaštita od buke tako da zvuk što ga zamjećuju osobe koje borave u građevini ili u njezinoj blizini bude na razini koja ne ugrožava zdravlje i osigurava noćni mir i zadovoljavajuće uvjete za odmor i rad, 6. ušteda energije i toplinska zaštita tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike, potrošnja energije prilikom korištenja uređaja za grijanje, hlađenje i provjetravanje bude jednaka propisanoj razini ili niža od nje, a da za osobe koje borave u građevini budu osigurani zadovoljavajući toplinski uvjeti.



7. Održivo korištenje prirodnih resursa. Građevina treba biti projektirana, izvedena i uklonjena na takav način da uporaba prirodnih izvora bude održiva i posebno osigurava sljedeće: (a) ponovnu uporabu ili recikliranje građevine, materijala i dijelova nakon uklanjanja građevine, (b) trajnost građevine, (c) uporabu sirovina i materijala u građevini koja su kompatibilna s okolišem.

2.4 Projektiranje i kontrola projekata Projektiranje, kontrolu i nostrifikaciju projekata, investitor mora povjeriti osobama koje ispunjavaju uvjete za obavljanje tih djelatnosti. [15] Projektant može biti fizička osoba koja ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer. Projektant je odgovoran da projekti koje izrađuje ispunjavaju propisane uvjete, a osobito da je projektirana građevina usklađena s lokacijskom dozvolom, da ispunjava bitne zahtjeve za građevinu i da je usklađena s odredbama zakona [15] i posebnim propisima. Revident može biti fizička osoba ovlaštena za kontrolu projekata. Diplomiranim inženjerima s pravom na projektiranje u istom području s barem deset radnog iskustva u projektiranju i s posebnim dosezima, ovo ovlaštenje daje se u skladu s pravilnikom i prema preporuci povjerenstva, oba u nadležnosti ministra. Revident ne može ocjenjivati projekt u čijoj je izradi sudjelovao niti osobno niti je sudjelovala pravna osoba u kojoj je zaposlen.

2.5 Izvođač i stručni nadzor nad građenjem Građenje i stručni nadzor građenja investitor mora povjeriti osobama koje ispunjavaju uvjete za obavljanje tih djelatnosti, te je u pravilu dužan osigurati stručni nadzor građenja građevine. [17]. Uvjete koje mora ispunjavati izvođač propisuje Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji [17]. Izvođač je dužan [17] graditi u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, potvrđenim glavnim projektom, odnosno građevinskom dozvolom i pri tome: povjeriti izvođenje građevinskih radova i drugih poslova osobama koje ispunjavaju propisane uvjete za izvođenje tih radova, odnosno obavljanje poslova; radove izvoditi tako da se ispune bitni zahtjevi i drugi uvjeti za građevinu; ugrađivati građevne proizvode i opremu u skladu sa zakonom; osigurati dokaze o uporabljivosti ugrađenih građevnih proizvoda, dokaze o sukladnosti ugrađene opreme prema posebnom zakonu, isprave o sukladnosti određenih dijelova građevine bitnim zahtjevima za građevinu i od ovlaštenih tijela izdane dokaze kvalitete (rezultati ispitivanja, zapisi o provedenim procedurama kontrole kvalitete i dr.) za koje je obveza prikupljanja tijekom izvođenja građevinskih i drugih radova za sve izvedene dijelove građevine i za radove koji su u tijeku određena zakonom, posebnim propisom ili projektom; propisno zbrinuti građevinski otpad nastao tijekom građenja na gradilištu; sastaviti pisanu izjavu o izvedenim radovima i o uvjetima održavanja građevine. Nadzorni inženjer može biti fizička osoba koja ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer i provodi u ime investitora stručni nadzor građenja ako za to ispunjava uvjete građenja [17] i propisima donesenim na temelju tog zakona [11]. Nadzorni inženjer ne može biti zaposlenik osobe koja je izvođač na istoj građevini. U provedbi stručnog nadzora građenja nadzorni inženjer dužan je, između ostaloga: – nadzirati građenje tako da bude u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, potvrđenim glavnim projektom, odnosno građevinskom dozvolom, ovim Zakonom i posebnim propisima, – sastaviti završno izvješće o izvedbi građevine.



2.6 Tehnički pregled, uporaba, održavanje i uklanjanje građevine Zakon [15] detaljno propisuje tko i kako sudjeluje u tehničkom pregledu, te kako se izdaje uporabna dozvola. Zakon [15] također propisuje da se građevina rabi samo sukladno njezinoj namjeni. Za održavanje građevine odgovoran je [15] vlasnik, i to tako da se, između ostalog, očuvaju bitni zahtjevi za građevinu, te da se ne naruše svojstva građevine. Valja naglasiti da se ova odgovornost proteže ne na projektni vijek, nego na vrijeme trajanja građevine. Uklanjanje građevine ne smije utjecati na stabilnost zemljišta i drugih građevina, niti drugačije ugroziti javni interes. Te i druge detalje propisuje Zakon o prostornom uređenju i gradnji. [15]

2.7 Paket Eurokoda U procesu prihvaćanja u zemlji je paket europskih konstrukcijskih normi koje po prvi put cjelovito obuhvaćaju cijelu građevinu ([20]-[29]). Godine 1975. Europska Komisija odredila je akcijski program u području građevinarstva da bi se eliminirale tehničke prepreke trgovini i harmonizaciji tehničkih specifikacija. Godine 1989. priprema Eurokoda s Europske Komisije prenesena na CEN. Ovi Eurokodovi koriste se da bi se dokazala usklađenost građenja s bitnim zahtjevima Council Directive 89/106/EEC, posebno Bitni zahtjev broj 1 – Mehanička otpornost i stabilnost i Bitni zahtjev broj 2 – Sigurnost u slučaju požara, te predstavljaju temelj za specificiranje ugovora o izvedbi građenja i odgovarajućih inženjerskih usluga i okvir za pripremu harmoniziranih tehničkih specifikacija za građevinske proizvode (EN i ETA). U HZN svi Eurkodovi su prihvaćeni na engleskom jeziku, međutim, da bi pojedini Eurokod postao nacionalnom normom, mora, uz puni tekst Eurokoda (uključujući anekse) kao što ih publicira CEN, dobiti nacionalnu naslovnu stranicu, nacionalni predgovor, te nacionalni dodatak (national annex.. NA) koji navodi parametre koji se određuju za Zemlju Članicu, (NDP.. Nationally Determined Parameters), odluke o primjeni informativnih dodataka, te reference prema dodatnim podacima koje mogu pomoći korisniku pri primjeni Eurokoda. Dakle, usvajanje i priprema norme zahtijeva između ostalog i predani rad eksperata za pojedinu disciplinu i pažljivi prijevod i usaglašavanje prijevoda. Slika 1 prikazuje kako izgledaju karte koje su pripremili seizmolozi za Eurokod 1 [1] Primjena Eurokoda bit će vezana na poteškoće s terminologijom, ali puno veće poteškoće očekuju se oko razumijevanja sustava osiguranja sigurnosti. Eurokodovi unose velike novosti u praksu naše zemlje uključujući i podizanje razine kvalitete u istražnim radovima i u projektiranju na razine znatno više nego je uobičajeno. Do sada su sva visoka učilišta u RH uvela u nastavu upoznavanje s Eurokodovima tako da bi po završetku studija studenti bili pripremljeni na rad s novim normama. Što se tiče već diplomiranih inženjera, Komora i visoka učilišta izvode različite programe u sklopu stručnog usavršavanja za ovlaštene inženjere koji olakšavaju uporabu novih normi i rad na novi način. Međutim, od svakog sudionika traži se ozbiljni napor za savladavanje novih znanja i vještina.

3 KAKVU SIGURNOST OBEĆAVA RAD UNUTAR ZAKONSKOG OKVIRA I EUROKODA?

Pokazuje se da se provedbom djelatnosti osiguranja kvalitete stupanj sigurnosti povećao sa 10-4 do 10-5 na 10-7 do 10-8. Zadatak inženjera je predvidjeti sve situacije i pripremiti građevinu da izdrži sva djelovanja i utjecaje koji se mogu događati tijekom izvedbe i predviđene uporabe. Dodatno se zahtijeva da konstrukcija bude robusna – da izdrži posljedice ljudske greške bez štete nerazmjerne stvarnom uzroku, što se postiže izbjegavanjem,



uklanjanjem ili smanjivanjem hazarda, izborom konstruktivnih oblika koji imaju nisku osjetljivost za promatrane hazarde, te koji će preživjeti na odgovarajući način slučajno uklanjanje pojedinog elementa ili dijela konstrukcije ili pojavu prihvatljive lokalne štete, izbjegavanjem, koliko je god moguće, konstruktivnih sustava koji se mogu srušiti bez upozorenja, te povezivanjem konstruktivnih elemenata u cjelinu. Ali, kako predvidjeti sva djelovanja i sve utjecaje? Vrlo pažljivim istraživanjima koja će uključiti različite struke – seizmologe, geologe, građevinare geotehničare, građevinare konstruktere, arhitekte, tehnologe i druge. Pri tome sve se struke moraju razumjeti i uvažavati zahtjeve drugih struka i međusobno prilagođavati zahtjeve.

4 AKTUALNA SITUACIJA Kratki pregled zakonskog okvira možda daje uvid u ozbiljni rad koji arhitekti i inženjeri moraju uložiti da bi građevine bile sigurne, udobne i da bi omogućavale kvalitetnu uporabu i život korisnika. Ovom ozbiljnom radu prethodi i prati ga veoma ozbiljno obrazovanje koje mora omogućiti razumijevanje mogućih problema, predviđanje i savladavanje svih nepogoda koje mogu zadesiti građevinu (svaki snijeg, svaki vjetar, svaki potres i slično), dakle svodeći rizike na prihvatljivu mjeru za sve buduće korisnike. Pri tome treba stalno voditi brigu o cijenama i štedjeti što je više moguće jer korisnici od svega najbolje vide upravo cijenu.

4.1 Tradicija samostalne gradnje Tradicionalna gradnja stambenih kuća vještina je koju stanovnici nekog kraja prenose s koljena na koljeno i u susjedskim grupama primjenjuju na gradnju novih malih kuća. Tradicija uključuje i rješavanje lokalnih problema – na primjer visoka podzemna voda, mekano tlo, visoki snjegovi – metodom pokušaja i pogreške ako ne drugačije, dugogodišnjim promatranjem i prilagodbama. Ovaj način gradnje izvrsno funkcionira u situacijama koje se u nekom kraju mijenjaju malo ili polagano. Odavde proizlazi i povjerenje u vlastite snage, povjerenje prema dobrim majstorima, i nepovjerenje prema struci za koju se prepoznaje uglavnom traženje novca za ništa ili malo rada. Međutim, primjena tradicijske gradnje u novim klimatskim uvjetima ili drugim seizmičkim područjima, kao i u drugim uvjetima u gospodarstvu, ipak je nedovoljna – a promjena uvjeta prilika je za iskorak u struci. Slika 2– „Betonski zid“ u prizemlju jedne kuće u sjevernom dijelu Zagreba nad kojim je izvedeno povišenje gornjeg kata, potkrovlja i veći krov – noćna mora za stanare koji su, s velikim povjerenjem u svog majstora, potrošili ušteđevinu, ali ostali nesigurni



4.2 U rukama pravog majstora Slijedeći povjerenje u vlastite sposobnosti građenja, te u još veće sposobnosti pravih majstora, privatne investitore često vodi do povjerenja prema majstorima koji, unatoč sjajnom prethodnom radu, u pravilu ne mogu prepoznati nove izazove. Pravi majstor zidar, na primjer, dragocjenih sposobnosti, može dobiti i preuzeti zadatak zamjene cijelog krova i izvedbe zidova kojima će se povisiti kat, te time opteretiti prizemlje (Slika 2), temelja, temeljnog tla, o kojima uopće ne mora voditi računa iako će ustvari dovesti cijeli objekt u opasnost – ako ne odmah nakon završetka, a onda u budućim mogućim situacijama. Pojave klizišta, pojave pukotina u zidovima usljed klizanja ili skupljanja i bujanja temeljnog tla, sve su to uobičajene posljedice nestručnog rada onih koji preuzimaju zadatke veće od vlastitog obrazovanja ([32]).

4.3 Uloga investitora, uloga korisnika Osobe svjesne vlastitih ograničenja u području građenja, mogu potražiti gotovu vilu ili gotovi stan. Pri tome korisnici, prije svega vide izgled, te prema izgledu zaključuju o kvaliteti, nesvjesni svih ostalih zahtjeva koje građevina mora ispuniti. Korisnici, govoreći o stanu, mogu vidjeti i raspored prostorija i veličinu prozora, ali ne i kvalitetu nosive konstrukcije i moguće ponašanje u izvanrednim okolnostima. Korisnicima ostaje povjerovati arhitektima i građevinarima i drugim inženjerima u graditeljstvu, koji su građevinu zamislili, kao i svim ostalim sudionicima u gradnji. Pokazuje se da je najbolje ako se mogu posve pouzdati u šturo prikazani zakonski okvir i sustav obrazovanja, odgovornosti i provjera.

4.4 Održavanje zgrada, promjene namjene i poboljšanja Vlasnik koji nije u stanju održavati građevinu, može održavanje povjeriti onima koji za to imaju mogućnosti – prema posebnim propisima [10]. Što zbog nerazumijevanja i neobrazovanja, što zbog drugih razloga, sustav održavanja treba ozbiljna poboljšanja. Na primjer, ma kako dragocjen bio rad dobrog vodoinstalatera u promjeni ili postavljanju instalacija, neopreznost pri radu može dovesti do začepljivanja odvodnje i ponavljanog poplavljivanja u nizu stanova, a predavanje cjelokupnog uređenja stana u ruke majstorima može dovesti do niza oslabljenja nosive konstrukcije i drugih opasnosti koje se neće prepoznati. Na primjer zatvaranje balkona (Slika 3) kojima neki stanovi povećavaju korisnu površinu, istovremeno znači i neodgovarajuće opterećivanje balkona, jer stanari nemaju upozorenja da na nekadašnji prostor balkona – predviđen za lonce s cvijećem i lagane stolce za sunčanje, ne smiju postaviti teški namještaj uključujući police s knjigama i slično. Slika 3– Fotografija balkona koji trebaju bolje održavanje i popravljanje, te balkona koji je zatvoren, i tako dodatno opterećen prozorima, podovima, namještajem.



4.5 Kako uštedjeti? Ili je ipak bolje ne štedjeti na svakom koraku?

Iako se čini da se najveće uštede mogu postići tako da gradnju korisnik obavi sam, ili, u sljedećem koraku, povjeri posao majstoru, a tek izuzetno arhitektu ili inženjeru, bez pretjeranog formaliziranja, treba osigurati da svatko preuzima i izvodi samo onaj dio posla za koji je obrazovan i za koji može biti odgovoran. Za investitora također, kratkoročna ušteda na prethodnim istraživanjima i na projektu – i u vremenu i u novcu – vrlo često znači i produljenje vremena i povećanje troškova gradnje. Ukratko, mnogi slučajevi poteškoća pri gradnji pokazuje da se najveće uštede mogu postići tako da se posao povjeri osobama koja su za taj posao stručne, te pri tome odgovorne i predane primljenom poslu. Jednako tako i izvođač, da bi mogao kvalitetno obaviti cjelokupni posao, mora biti u stanju ne samo platiti građevne proizvode i materijal, nego mora moći zaposliti obrazovane radnike koje će moći pristojno i na vrijeme platiti tako da mogu raditi uspješno i pažljivo. U vrijeme krize koja znači poskupljenja i osiromašivanja mnogih, ipak nužno je štedjeti. Možemo li štedjeti upravo u građenju? Stanovanju? Izgleda da i tu treba potražiti rješenja kod stručnjaka i u razvoju struke.

5. POTREBA ZA POBOLJŠAVANJEM I ŠTO DONOSI BUDUĆNOST Što znači poboljšavanje u vrijeme globalizacije, otvaranja granica i smanjivanja cijene rada? U vrijeme povećanja cijene energije? Kad sve veći broj ljudi oko nas ne uspijeva ostvariti prihod kojim će pokriti minimalne troškove života? Kad se dodatno povećavaju cijene energenata svih vrsta?

5.1 Razvoj graditeljstva prati razvoj gospodarstva Većina američkih televizijskih programa pokazuje interijere prostrane, obasjane svjetlom, opremljene golemim ekranima i fantastičnim uređajima... je li to i naša budućnost? Veoma je lako zamisliti život u sve boljem i skupljem okruženju. Istina je i da računala i kućanski aparati pojeftinjuju – i stalno se stvaraju nove vrste sve moćnije i skuplje. Međutim, možemo li i trebamo li doista pratiti sve te sjajne primjere? Možda možemo provjeriti i kako žive na drugim stranama svijeta. Na televiziji mogu vidjeti slumovi neprepoznatljivih oblika i nejasne organizacije života na rubovima velikih gradova nekih dalekih zemalja. Naše su mogućnosti vjerojatno negdje između ta dva ekstrema. Možda se ozbiljnije trebamo okrenuti i nekim posve drugim zemljama, kao što su Kina i Japan, možda Malezija, koje njeguju drugačiji odnos prema radu i drugačija očekivanja od životnog standarda – a omogućavaju i mnoga životna zadovoljstva koja bi nas mogla učiniti sretnijima. Možda se i arhitekti i inženjeri trebaju okrenuti gradnji koja će donijeti i sigurnost i jeftinije stanovanje i siromašnijim stanovnicima – i u našoj zemlji i na cijeloj Zemlji.

5.2 Energenti, voda, prostor, odlaganje otpada, hazardi Budući će opstanak ovisiti o budućoj raspoloživosti prostora, vode, energenata budućnosti. Energetska učinkovitost danas je od najčešće spominjanih termina u graditeljstvu. Nova gradnja, poboljšavanje postojećih objekata, značit će i dugoročno trošenje puno manje energije za zagrijavanje ili hlađenje životnih prostora. Istovremeno, valjalo bi se pozabaviti i ostalim hazardima na koje možemo naići. Potresi su u našem području relativno rijetki, i nailaze u periodima dovoljnima da zaboravimo na njih ([1]), ali ne bi li bilo dobro pri poboljšavanju energetske učinkovitosti pozabaviti se i nosivim konstrukcijama i ojačati ih za



slučaj potresa? Pri tome valjalo bi ne osloniti se samo na proračune nego provjeriti i poboljšati oblike konstrukcija odnosno mogući prijenos opterećenja. Što nas još čeka u budućnosti? Na što se valja pripremati? Novi oblici konstrukcija za nove namjene. Nova rješenja za nove klimatske uvjete i uvjete štednje energenata, vode, prostora. Nova rješenja potrebna su i za rješavanje pitanja otpada – posebno u ovoj lijepoj zemlji u kojoj nismo svjesni vrijednosti prostora, čiste zemlje i čiste vode. Odlagališta otpada privremeno su rješenje – dok ne shvatimo da moramo kako smanjiti količinu otpada uopće, tako i promijeniti načine postupanja s otpadom (Slika 4). Slika 4– Talionica otpada u Japanu, Osaka. Otpad taljen na veoma visokim temperaturama pretvara se u šljaku koja se koristi u građevinarstvu i neopasne plinove.

6. ZAKLJUČAK Vrlo šturi prikaz zakonskog okvira pokazuje složen ali jasan sustav osiguranja kvalitete koji će se u pojedinim elementima poboljšavati, a najveći prostor za poboljšavanje ostaje pitanjima odgovornosti i poštenja. Propisi definiraju pojedine odgovornosti, provjere i daju određena osiguranja. Međutim najbolji rezultati dobivaju se i u pojedinoj gradnji ili u cjelokupnom sustavu građenja na postavkama Cjelokupnog upravljanja kvalitetom (TQM [30]): stvaranjem kulture pogodne za razvoj i poboljšavanje: svatko mora razumjeti da se sve može poboljšati – i preuzeti odgovornost za sudjelovanje u tome, svi trebaju biti ohrabreni u smanjivanju gubitaka, svatko smije zaustaviti proces u slučaju greške, svatko treba provjeravati vlastiti rad, greške se ne smiju prenositi u sljedeći proces, svatko mora biti predan ispunjenju zadaće, vanjske dobavljače i korisnike treba uključiti u proces poboljšanja, greške treba vidjeti kao mogućnost za poboljšanje, a poštenje, iskrenost i pažnja trebaju biti dio dnevnog života. Gledajući u budućnost, valja se sjetiti riječi Alberta Einsteina: „Značajni problemi na koje nailazimo danas ne mogu biti riješeni razmišljanjem iste razine koja ih je stvorila.“ Ova gospodarska kriza nije samo privremeni zastoj u pravocrtnom razvoju, ovo je ponovno uređivanje svijeta. Budemo li otvoreni promjenama, cvjetat će tisuće cvjetova. Budemo li slijedili pravila upravljanja kvalitetom, osigurat ćemo si mjesto u Europi i u svijetu – ali ćemo morati ići i dalje.

LITERATURA [1]. Herak, M. et al, Karte potresnih područja Republike Hrvatske, http://seizkarta.gfz.hr/karta.php [2]. Zakon o preuzimanju Zakona o standardizaciji koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakon, Narodne novine 53/91,1991.



[3]. Zakon o normizaciji, Narodne novine 55/96 (Zakon je zamijenjen, v. [7])1996. [4]. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, http://www.mvep.hr/ei/default.asp?ru=143&sid=&akcija=&jezik=1 [5]. Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti, Narodne novine 20/10, 2010 [6]. Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, Narodne novine 30/09, 2009 [7]. Zakon o normizaciji, Narodne novine 163/03, 2003 [8]. Zakon o akreditaciji, Narodne novine 158/03, 75/09, 2009 [9]. Zakon o mjeriteljstvu, Narodne novine 163/03, Narodne novine 194/03, Narodne novine 111/07; 2007 [10]. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Propisi http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=3654 [11]. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Propisi iz područja gradnje, http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=3715 [12]. Hrvatski zavod za norme, http://www.hzn.hr [13]. Hrvatska komora inženjera građevinarstva, http://www.hkig.hr/ [14]. Narodne novine, http://narodne-novine.nn.hr/default.aspx [15]. Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Narodne novine 76/07, 38/09, 55/11, 90/11; 2011 [16]. Zakon o građevnim proizvodima, Narodne novine 86/08, 2008 [17]. Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji, Narodne novine 152/08, 49/11, 2011 [18]. Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05, 41/08, 2008 [19]. Tehnički propis o građevnim proizvodima, Narodne novine 33/10, 2010 [20]. EN 1990: Eurocode Basis of structural design, 2002, 2005 [21]. EN 1991: Eurocode 1 Actions on structures, 2002 -2006 [22]. EN 1992: Eurocode 2 Design of concrete structures 2005-2007 [23]. EN 1993: Eurocode 3 Design of steel structures, 2004-2005 [24]. EN 1994: Eurocode 4 Design of composite steel and concrete structures, 2004 [25]. EN 1995: Eurocode 5 Design of timber structures, 2005-2006 [26]. EN 1996: Eurocode 6 Design of masonry structures, 2005 [27]. EN 1997: Eurocode 7 Geotechnical design, 2004, 2007 [28]. EN 1998: Eurocode 8 Design of structures for earthquake resistance, 2004-2006 [29]. EN 1999: Eurocode 9 Design of aluminium structures, 2007 [30]. Barrie G.D; Van der Wiele, T.; Van Iwaarden, Jos. Managing Quality.Blackwell Publishing. 1999, 2007. [31]. Androić,B., Dujmović,D., Džeba, I. Inženjerstvo pouzdanosti. I.A. Projektiranje, Zagreb, Hrvatska. 2006 [32]. Zlatović, S. et al, Zbirka slijeganja ), https://picasaweb.google.com/sonja.zlatovic.tvz/ZbirkaSlijeganja#

QUALITY MANAGEMENT SYSTEMS IN CIVIL ENGINEERING WHO CARES ABOUT THE SECURITY OF BUILDINGS?

Summary A system of acts and norms assures the quality of buildings: the quality of investigations of the location, quality of design, of construction products and civil engineering works, of its use and maintenance, as well as the demolition of the building. The process of association to the EU of the Republic of Croatia has included progressive harmonisation of its legislation with that of the European Community as well as acceptance and adaptation of norms, which has significantly enlarged the number of experts whose knowledge and experience contribute to the quality of buildings. However, the particularities of the practice and the efficacy of the communication among the professions, as well as between the professions and the public, reveal some weak spots. The paper gives an overview of the current system of legislation and norms, as well as a discussion of the weak points and the possibilities for improvement. Keywords: Quality Management Systems, Civil Engineering, Buildings


mr. Vesna Žerjav, dipl. ing.

Mr. VESNA ŽERJAV, dipl.ing. Farmal d.d. Zagreb [email protected]

UTJECAJ LIJEKOVA NA OKOLIŠ I POSTUPCI ZBRINJAVANJA

Stručni rad / Professional paper Sažetak Potrošnja lijekova za ljudsku i veterinarsku primjenu u uzlaznoj je putanji, kao i njihovo otpuštanje u okoliš. U Hrvatskoj je potrošnja lijekova na recept proteklih godina rasla za oko 15% pri čemu je izdvajanje za takve lijekove prosječno iznosilo 255 $/stanovniku. Masovna, a najčešće nepotrebna, upotreba tableta, kapsula, sirupa, sprejeva ili prašaka pretvara prirodu u groblje lijekova i njihovih razgradnih produkata odnosno metabolita. S obzirom na sve veću svjesnost i naučno utemeljene dokaze o utjecaju lijekova na okoliš, sve veća pažnja pridaje se pravilnom postupanju s farmaceutskim otpadom, odnosno otpadnim lijekovima. Postupak odobravanja novih lijekova regulirano uključuje ocjenu rizika na okoliš jer u najvećoj mjeri lijekovi nakon primjene i izlučivanja, kao i neupotrijebljeni lijekovi dospiju u okoliš putem komunalnih otpadnih voda. U radu će biti prezentirana potrošnja lijekova u RH, njihov utjecaj na okoliš te zahtjevi regulative. Ključne riječi: lijekovi, potrošnja lijekova, utjecaj lijekova na okoliš.

1. UVOD

Potrošnja lijekova za ljudsku i veterinarsku primjenu u uzlaznoj je putanji, kao i njihovo otpuštanje u okoliš. U Hrvatskoj je potrošnja lijekova na recept proteklih godina rasla za oko 15% pri čemu je izdvajanje za takve lijekove prosječno 255 $/stanovniku, a to je dvostruko više od Rumunjske ili Bugarske no bitno manje od ostalih zemalja u okruženju. U Sloveniji se izdvaja 377 $/stanovniku, a u Češkoj 412 $/stanovniku. Iako je potrošnja lijekova po stanovniku u Austriji dvostruko veća no u Hrvatskoj, Austrija slovi kao najracionalnija zemlja po potrošnji lijekova, gdje se na lijekove potroši manje od 1% BDP. U Hrvatskoj se na lijekove potroši 1,9% BDP.

2. PRISUTNOST LIJEKOVA U OKOLIŠU

Mnogi lijekovi u ljudskom tijelu prolaze proces biotransformacije, što rezultira oslobađanjem znatnih količina različitih metabolita. Ti metaboliti mogu se dalje transformirati u postupku pročišćavanja otpadnih voda. Produkti razgradnje lijekova mogu imati sličnu ili čak veću toksičnost od izvorne tvari. Nakon primjene, lijekovi dospijevaju u okoliš izlučivanjem, bilo u nepromijenjenom obliku ili u obliku metabolita. U najvećoj mjeri lijekovi nakon primjene i izlučivanja, kao i neupotrijebljeni lijekovi dospiju u okoliš putem komunalnih otpadnih voda (slika 1).



Slika 1. Dospijevanje lijekova u okoliš

Otpadne vode iz bolnica i tvornica lijekova sadržavaju značajne količine lijekova. Zbog nepotpunog izdvajanja sustavom pročišćavanja otpadnih voda ostaci mnogih toksičnih organskih tvari, uključujući lijekove i njihove produkte razgradnje kontaminiraju rijeke, jezera, a rjeđe i podzemne vode i vodu za piće. Iako je stabilnost lijekova niska, njihova rasprostranjenost u okolišu značajna je zbog toga što je brzina otpuštanja u okoliš veća od brzine transformacije i degradacije. Sulfonamidi, fluorokinoloni su najstabilniji, zatim makrolidi, tetraciklini, aminoglikozidi i β-laktamski antibiotici. U tlo i sedimente najbrže se apsorbiraju tetraciklini i fluorokinoloni, zatim makrolidi, sulfonamidi, aminoglikozidi i β-laktamski antibiotici. Masovna, a najčešće nepotrebna, konzumacija tableta, kapsula, sirupa, sprejeva ili prašaka pretvara prirodu u groblje lijekova i njihovih razgradnih produkata odnosno metabolita. Problem je što ciljano terapijsko djelovanje lijekova ne završava u ljudskom organizmu, već se njihovo nepredvidljivo biološko djelovanje nastavlja u otpadnim, podzemnim i površinskim vodama. Lijekovi u okolišu narušavaju eko-sustave, izazivaju pomore riba, algi, vodenih kukaca, a najpoznatiji slučaj ekološke katastrofe izazvane lijekovima jest potpuni nestanak supova na indijskom potkontinentu. Osim potoka, rijeka i mora, otkriveno je da i pitka voda sadrži mjerljive količine različitih farmaceutskih proizvoda. Zagađenje pitkih voda lijekovima dovodi tako do neželjene sekundarne medikalizacije ljudi, odnosno do prisilne i apsurdne „terapije“ lijekovima naših susjeda. Promatrajući pojedine grupe lijekova i njihov negativni utjecaj na okoliš i žive organizme, dokazano je da fluoksetin iz grupe antidepresiva najopasniji za organizme u vodi, a pronađen je u tkivima riba (npr. šaran). Sličnu toksičnost za žive organizme u vodi pokazuje i diazepam. S obzirom da su nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSA1D) često korišteni lijekovi i da se mogu dobiti bez recepta, jasno je da uslijed česte i velike upotrebe mogu biti nađeni i u okolišu. Tako je utvrđeno da diklofenak ima veliki toksični učinak na alge. U Pakistanu i Indiji potvrđeno je da je diklofenak iz površinskih voda jedan od glavnih uzroka



uginuća različitih vrsta ptica grabljivica, s obzirom da uzrokuje nefrotoksičnost. Beta blokatori propranolol i metoprolol, koji predstavljaju membranske stabilizatore, nađeni u površinskim vodama, pokazuju toksični efekt na planktonsku vrstu Daphnia magna koja često predstavlja bioindikator zagađenja voda. Prisustvo antibiotika u okolišu uzrok je rezistencije, pa je već potvrđena rezistencija bakterija koje naseljavaju potoke i rijeke u SAD-u na antibiotike poput imipenema, ampicilin i ceftazidim. Različiti sintetski estrogeni su pronađeni u vodama i to u biološki aktivnim koncentracijama. Ove supstance se koriste kao oralni kontraceptivi, a takav efekt pokazuju i na ribama, što je potvrđeno kroz smanjenje reproduktivne funkcije nekih vrsta riba za 56 posto.

3. POSTUPAK ZBRINJAVANJA LIJEKOVA KAO FARMACEUTSKOG

OTPADA

S obzirom na sve veću svjesnost i naučno utemeljene dokaze o utjecaju lijekova na okoliš, od velike je važnosti pravilno postupanje s farmaceutskim otpadom, odnosno otpadnim lijekovima. U mnogim zemljama provode se programi koji stanovništvu omogućuju povrat neiskorištenih lijekova i lijekova kojima je istekao rok trajanja. Najčešće se ovi programi provode kroz ljekarne, koje predstavljaju mjesta na kojima se takvi lijekovi mogu odložiti bez naknade. Praksa se je da se prilikom povrata lijekova vodi registar koji za cilj ima evidentirati koji lijekovi se vraćaju (prema ATC kodu), razlog povrata (neiskorišteni lijekovi ili lijekovi kojima je istekao rok trajanja), status vraćenog lijeka (Rp/BRp), te u konačnici financijska vrijednost. Mnoge vlade su preko nadležnih institucija marketinškim aktivnostima putem medija informirale stanovnike o tome na koji način upravljati kućnim farmaceutskim otpadom. Tako se za krute oblike preporučuje da se izvade iz originalnog pakovanja i spreme u posudu od plastike. Neki programi preporučuju da se takvi lijekovi otope u malo vode kako bi se prevenirala njihova zloupotreba ili doda neka praškasta supstanca (brašno i si.) te da se posuda zatvori i poklopac zalijepi te tako odloži u komunalni otpad. Kada su u pitanju tekući ljekoviti oblici, potrebno ih je iz originalnog pakovanja prebaciti u posudu od plastike te postupiti kao u slučaju krutih oblika. Kada se lijekovi nalaze u blisterima (što je najčešće slučaj na našem tržištu) takvi se lijekovi moraju vratiti u originalnom pakovanju. Originalno pakovanje mora se zatvoriti ljepljivom trakom i spremiti u posudu od plastike te dalje postupiti na prethodno opisan način. Svakako da je najsigurniji i najefikasniji vid upravljanja farmaceutskim otpadom povrat lijekova u ruke stručnjacima koji će dalje na najbolji način rukovati istim. Uloga suvremenog i odgovornog farmaceuta se ogleda i u ovom segmentu farmaceutske brige te ljekarne predstavljaju sabirna mjesta za kućni farmaceutski otpad. I u našoj zemlji donesen je niz zakona i pravilnika koji tretiraju farmaceutski otpad, direktno ili indirektno, te je neophodno pridržavati se takvih propisa. Prikupljeni lijekovi se dalje predaju na brigu kompanijama ovlaštenim za zbrinjavanje opasnim otpadom, prema striktno utvrđenim procedurama. Najčešća metoda uništavanja lijekova je spaljivanje.

4. OCJENA RIZIKA LIJEKOVA ZA OKOLIŠ – ZAKONODAVSTVO U

EUROPSKOJ UNIJI

Odobravanje novih lijekova za ljudsku primjenu u Europskoj uniji regulirano je Direktivom 2001/83/EC, a ona se odnosi na rizike za okoliš koji proizlaze iz primjene, skladištenja i odlaganja lijekova, a ne iz sinteze ili proizvodnje lijekova. Prema navedenoj direktivi zahtjev za odobrenje novih lijekova za ljudsku primjenu mora sadržavati ocjenu rizika koji lijek može



imati za okoliš (Environmental risk assessment). Prema ovoj smjernici svaki zahtjev za odobrenje novog lijeka treba sadržavati ocjenu potencijalnog rizika lijeka za okoliš (ERA) i u slučaju potrebe nužno je poduzeti mjere za smanjenje negativnog utjecaja na okoliš. Vitamini, elektroliti, aminokiseline, peptidi, proteini, ugljikohidrati i lipidi su izuzeti jer je mala vjerojatnost negativnog utjecaja na okoliš. Također su zbog prirode njihovih sastojaka izuzeta cjepiva i biljni lijekovi. Za odobravanje radiofarmaceutika dodatni zahtjevi za praćenje emisije zračenja utvrđeni su direktivama Vijeća EU (96/29/Euratom i 97/43/Euratom). Ocjena rizika koji lijek može imati za okoliš (ERA) je proces koji se sastoji od dvije faze. U fazi I ispitivanja se temelje isključivo na djelatnoj tvari, neovisno o načinu primjene, farmaceutskom obliku, metabolizmu lijeka i njegovom izlučivanju. Ocjenjuje se izloženost okoliša lijeku, izračunava se predvidiva koncentracija lijeka u vodenom okolišu (PEC, od engl. Predicted Environmental Concentration). U fazi II ocjenjuju se sudbina lijeka u okolišu i njegovi učinci na okoliš. Kod ocjene rizika za okoliš skupljaju se i obrađuju svi dostupni podaci o fizikalno-kemijskim osobinama, primarnoj i sekundarnoj farmakodinamici, toksikologiji, metabolizmu, izlučivanju, razgradnji i postojanosti djelatne tvari i/ili određenog metabolita. Neovisno o rezultatima ispitivanja potencijalnog rizika ne postoje kriteriji kojima bi se uskratilo davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Navedeno podrazumijeva da utvrđivanje visokog rizika za okoliš neće uskratiti stavljanje lijeka u promet, kao ni utjecati na smanjenu potrošnju lijeka. Kad se na osnovu provedenih ispitivanja ne može isključiti rizik za okoliš, smjernica propisuje mjere predostrožnosti i sigurnosne mjere koje treba poduzeti. Ove mjere navode se u dokumentima o lijeku namijenjenim zdravstvenim djelatnicima i pacijentima (Sažetak opisa svojstava lijeka, Uputa o lijeku i Označavanje).

5. OCJENA RIZIKA LIJEKOVA ZA OKOLIŠ – ZAKONODAVSTVO U HRVATSKOJ

Potreba ocjene rizika za okoliš tijekom davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj regulirana je Zakonom o lijekovima i Pravilnikom o postupku i načinu davanja odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet. Definirano je da se u sklopu dokumentacije o lijeku koja se dostavlja uz zahtjev za davanjem odobrenja prilaže Izvješće o ocjeni rizika za okoliš. Također je propisano da u sažetku opisa svojstava lijeka i na vanjskom pakovanju gotovog lijeka moraju biti navedene posebne mjere za uklanjanje neupotrijebljenog lijeka ili ostataka lijeka, a kada je potrebno, s uputom o prikladnom sustavu prikupljanja koji se primjenjuje. Iako u Hrvatskoj ne postoje specifične smjernice za ocjenu rizika koji lijek može imati za okoliš, Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) ocjenu dokumentacije provodi sukladno najnovijim znanstvenim saznanjima i smjernicama Europske agencije za lijekove (EMA).

6. ZAKLJUČAK

Sa sve većom primjenom i potrošnjom lijekova povećava se i prisutnost njihovih metabolita u okolišu, a cjelokupni eko sustav polako se narušava. Izmjenom regulative i njenom pažljivijom primjenom nastoje se izbjeći daljnje negativne posljedice. U Hrvatskoj su definirani pravni akti koji reguliraju sustav gospodarenja otpadom, i komunalnim i medicinskim. Oni obuhvaćaju sve segmente sustava upravljanja otpadom, od mjesta nastanka, prijevoza do konačne dispozicije te reguliraju upravljanje pojedinim vrstama otpada ovisno o njihovim svojstvima. Unatoč tome, svakodnevni primjeri iz prakse pokazuju da se pravila i



propisi ne poštuju, te da se medicinskim opasnim otpadom još uvijek ne rukuje pravilno. Dio regulative koji se odnosi na Ocjenu rizika koji lijek može imati za okoliš odnosi se isključivo na rizik pri primjeni lijeka, njegovom izlučivanju i uklanjanju neupotrijebljenog lijeka, a ne na mogući rizik onečišćenja okoliša tijekom proizvodnje lijeka. Sukladno hrvatskom zakonodavstvu, ocjena rizika koji lijek može imati za okoliš treba biti priložena u sklopu dokumentacije o lijeku u svrhu stavljanja lijeka u promet u Republici Hrvatskoj, no neovisno o rezultatima ispitivanja potencijalnog rizika ne postoje kriteriji kojima bi se uskratilo davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Svrha dobro provedene ocjene rizika za okoliš je utvrditi štetne utjecaje na okoliš, definirati mjere koje je potrebno poduzeti pri pohrani i zbrinjavanju lijeka, a te podatke o lijeku potrebno je upotpuniti neophodnim podacima o zbrinjavanju neupotrijebljenog lijeka.

LITERATURA [1] European Commission – Volume 4 Good manufacturing practice (GMP) Guidelines [2] Pravilnik uvjetima i postupku utvrđivanja zahtjeva dobre proizvođačke prakse te o postupku davanja proizvodne dozvole i potvrde o provođenju dobre proizvođačke prakse ( NN br. 7/09) [3] Pravilnik o dobroj proizvođačkoj praksi za lijekove (NN 74/09) [4] Zakon o lijekovima (NN br 71/07) [5] G. Čogelja Čajo,V. Osrečki, S. Tomić; Utjecaj lijekova na okoliš, Kemija u industriji Vol 59 No. 7-8 July 2010 [6] EU 2001/83/EC

DRUG CONSUMPTION, DISPOSAL PROCEDURES AND ENVIRONMENTAL IMPACT Summary The consumption of drugs for human and veterinary use is on an upward trajectory, as well as their release into the environment. In Croatia, the drug consumption last year grew by 15%, while the average allocation for such drugs was $255 per capita. Mass, and often unnecessary, use of tablets, capsules, syrups, sprays or powders transforms nature into a cemetery for drugs and the products of their degradation, or metabolites. With increasing awareness of, and scientifically-based evidence for, effects on the environment, more attention is being paid to the proper handling of pharmaceutical waste and waste drugs. The process of approving new drugs is regulated by the assessment of risks to the environment, for the reason that drugs, after usage and excretion, as well as unused drugs, get into the environment through municipal wastewater. This article will represent the consumption of drugs in Croatia, its impact on the environment and regulatory requirements. Keywords: drugs, consumption of drugs, drug impact on the environment


Nevena Živković, Grozdana Avirović, Stjepan Leaković

NEVENA ŽIVKOVIĆ, Petrokemija d.d., tvornica gnojiva, Kutina [email protected] GROZDANA AVIROVIĆ, Petrokemija d.d., tvornica gnojiva, Kutina [email protected] STJEPAN LEAKOVIĆ, Petrokemija d.d., tvornica gnojiva, Kutina [email protected]

USKLAĐIVANJA SA ZAKONSKIM ZAHTJEVIMA PREDNOST PRIMJENE NORME ISO 14001


Sažetak Petrokemija d.d. sa svojim osnovnim djelatnostima proizvodnje mineralnih gnojiva, čađe i proizvoda na bazi bentonitnih glina ima značajan utjecaj na okoliš. Osnovni cilj Politike kvalitete i okoliša je visoka kvaliteta proizvoda i usluga uz najmanji mogući utjecaj na okoliš ali i ostvarenje usklađenosti s važećim nacionalnim propisima i propisima tržišta na kojima je prisutna. Nacionalni propisi koji reguliraju područje zaštite okoliša čine prilično opsežnu materiju sistematiziranu na način da prati organizaciju zaštite okoliša po nadležnostima pojedinih ministarstava za različite sastavnice okoliša. Sustavni i sveobuhvatni pristup zakonskim zahtjevima u sustavu upravljanja okolišem osiguran normom ISO 14001, jedan je od značajnih elemenata trajnog poboljšanja stanja. Ujedno to je sastavni dio kvalitetne pripreme za redovite inspekcijske nadzore te dobar alat za sprječavanje pojava prekršaja i novčanih kazni. Upravljanje propisima u Petrokemiji d.d., uspostavljeno kroz postupke sustava upravljanja kvalitetom i okolišem, osigurava pravovremenu informaciju o zakonskim zahtjevima do izvršitelja na čiju se djelatnost propis odnosi. Prikazan je način obavješćivanja o novoizašlim propisima, ažuriranje Liste važećih propisa i dozvola u području zaštite okoliša kao i analiza utjecaja njihove primjene na poslovne aktivnosti Petrokemije d.d. Ključne riječi: Sustav upravljanja okolišem, zakonski zahtjevi, praćenje i usklađivanje

1. UVOD

Osnovna djelatnost Petrokemije d.d. su proizvodnja mineralnih gnojiva, čađa, proizvoda na bazi bentonitnih glina, a osim navedenog pruža i usluge u području razvoja, projektiranja, nadzora, održavanja, umjeravanja, kontrole kvalitete i konzultacija. Svojim djelatnostima Petrokemija d.d. ima značajan utjecaj na okoliš. Aspekti okoliša kao sastavni dio djelatnosti, usluga i proizvoda Petrokemije d.d. koji mogu s okolišem uzajamno djelovati, okosnica su cijelog sustava upravljanja okolišem. Sustav upravljanja okolišem uspostavljen je i certificiran u Petrokemiji d.d. 2004. godine, a od 2007. godine certificiran je po normi ISO 14001 : 2004. Osnovni cilj Politike kvalitete i okoliša Petrokemije d.d. je visoka kvaliteta proizvoda i usluga uz najmanji mogući utjecaj na okoliš uz ostvarenje usklađenosti s važećim nacionalnim propisima i propisima tržišta na kojima je prisutna uz ostvarivanje stalnog poboljšanja. Nacionalni propisi koji reguliraju područje zaštite okoliša čine prilično opsežnu materiju sistematiziranu na način da prati organizaciju zaštite okoliša po nadležnostima pojedinih ministarstava za različite sastavnice okoliša.



Složenost zakonskih zahtjeva vezano za okoliš je značajan izazov za tvrtke. Prvi ključni korak je prepoznati koji propisi su primjenjivi na djelatnost, proizvode i usluge tvrtke kao kontinuirano osiguravanje sukladnosti tvrtke s propisima. Iako ne može jamčiti pravnu usklađenost, sustav upravljanja okolišem je alat koji tvrtki olakšava sagledavanje stanja i njegovo unaprjeđenje u odnosu na zakonske zahtjeve. Sustav opravljanja okolišem ujedno olakšava nadzornim tijelima procjenu i ocjenu sukladnosti tvrtke u odnosu na okolišno zakonodavstvo. Točkom 4.3.2 Zakonski i ostali zahtjevi, norma zahtjeva uspostavu, primjenu i održavanje postupaka za utvrđivanje i pristup odgovarajućim zakonskim i drugim zahtjevima na koje se ta organizacija obvezala u odnosu na svoje aspekte okoliša. Upravljanje propisima u Petrokemiji d.d., uspostavljeno kroz postupke sustava upravljanja kvalitetom i okolišem, osigurava pravovremenu informaciju o zakonskim zahtjevima do izvršitelja na čiju se djelatnost propis odnosi.

2. USKLAĐIVANJE SA ZAKONSKIM ZAHTJEVIMA 2.1 Nacionalni propisi iz područja zaštite okoliša primjenljivi u Petrokemiji d.d.

Obavljanje djelatnosti Petrokemije d.d. na području zaštite okoliša regulirano je sljedećim osnovnim nacionalnim zakonskim propisima po sastavnicama okoliša u nadležnosti različitih ministarstava kako je prikazano Tablicom 1. Tablica 1: Osnovni nacionalni zakonski propisi po sastavnicama okoliša i nadležno ministarstvo

Područje /sastavnica Naziv zakona Nadležno ministarstvo*

Općenito Zakon o zaštiti okoliša Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Zrak Zakon o zaštiti zraka Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Vode (uporaba i zaštita voda)

Zakon o vodama Ministarstvo poljoprivrede Zakon o financiranju

vodnog gospodarstva Otpad Zakon o otpadu Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Priroda Zakon o zaštiti prirode Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Buka Zakon o zaštiti od buke Ministarstvo zdravlja Kemikalije Zakon o kemikalijama Ministarstvo zdravlja Ionizirajuće zračenje

Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti Ministarstvo zdravlja

Energetika Zakon o energiji Ministarstvo gospodarstva

Ostalo Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Ministarstvo gospodarstva Ministarstvo zaštite okoliša i prirode

*...odnosi se na novoustrojena Ministarstva U prepoznavanju nacionalnih zakonskih propisa koji su primjenjivi u Petrokemiji d.d. bitno je dobro poznavanje njenih djelatnosti, proizvode i usluga shematski prikazanih na Slici 1.



Slika 1. Shematski prikaz procesa i tokova aktivnosti Petrokemije d.d.

Iz Tablice 1. i Slike 1. proizlazi da praćenje nacionalnih zakonskih propisa iz područja okoliša, a primjenljivih u Petrokemiji d.d., pretpostavlja praćenje informacija o propisima na web stranicama nadležnih ministarstava (npr. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, www.mzoip.hr; Ministarstvo poljoprivrede, www.mps.hr i www.voda.hr; Ministarstvo zdravlja, www.miz.hr i www.hzt.hr; Ministarstvo gospodarstva www.mingorp.hr) uz praćenje Narodnih novina na web stranici www.nn.hr. Navedeni zakoni znače i postojanje velikog broja podzakonskih akata, što uz potrebu tvrtki da ima informaciju i pristup i o povučenim propisima, dodatno otežava upravljanja primjenljivim propisima. S ciljem da se tvrtkama olakša upravljanje propisima i usklađivanje s propisanim obvezama sve prisutnija je mogućnost slanja elektronskih obavijesti operaterima o njihovim najnovijim izmjenama. Iskustvo Petrokemije d.d. na ovom području je, za sada, primanje promptnih obavijesti o novoobjavljenim propisima i propisima u procesu donošenja putem elektronske pošte od strane Hrvatske gospodarske komore uz stalnu obvezu posjećivanja prethodno navedenih web stranica. Kao korisnu web stranicu prepoznali smo tražilicu Cadial, www.cadial.hr, koju održava Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referentna agencija, a na koju smo uputili sve potencijalne korisnike u Petrokemiji d.d.

2.2 Upravljanje propisima u sustavu upravljanja okolišem Petrokemije d.d.

Sukladno zahtjevima normi ISO 9001 (5.2.; 7.2.1. i 8.2.1) u Petrokemiji d.d. je uspostavljen postupak nabavljanja, kontrole, distribucija i čuvanje propisa kako je opisano uputom „Upravljanje propisima i normama“. Propisi u Republici Hrvatskoj objavljuju se u Narodnim novinama i njihovim dodacima. Knjižnica Petrokemije d.d. nabavlja Narodne novine na osnovi iskazanih potreba korisnika, odnosno rukovoditelja organizacijskih cjelina i kontrolirano ih distribuira korisnicima putem dostavne knjige, na temelju odobrenog popisa s kartice korisnika. Odgovornost rukovoditelja je osigurati radnicima odgovarajuće propise potrebne za rad. Poštivanje propisanih odredbi u propisanom roku koji je naveden u odgovarajućem propisu je obvezno neovisno o tome što će novoizdani propis/kriterij s određenim vremenskim zaostatkom biti evidentiran izmjenom odgovarajućih dokumentiranih postupaka/uputa sustava. Narodne novine se obvezno čuvaju u Pravnim poslovima dok ostale organizacijske cjeline same određuju mjesto, način čuvanja i odlaganja Narodnih novina. Organizacijska cjelina može pratiti propise Republike Hrvatske i direktnim pristupom web stranici Narodnih novina na adresi www.nn.hr. Petrokemija d.d. je značajno smanjila broj



primjeraka Narodnih novina na račun bolje uporabe Narodnih novina u e-formi. U sustavu upravljanja okolišem jedan o osnovnih zahtjeva je sukladnost sa zakonom i postizanje dobrih okolišnih karakteristika. Točkom 4.3.2 Zakonski i ostali zahtjevi, norma ISO 14001 zahtjeva da organizacija uspostavi, primjenjuje i održava postupak/postupke za: a) utvrđivanje i pristup odgovarajućim zakonskim i drugim zahtjevima na koje se ta organizacija obvezala u odnosu na svoje aspekte okoliša, i b) utvrđivanje kako se ti zahtjevi primjenjuju na njezine aspekte okoliša. Organizacija mora osigurati da se ovi primjenjivi zakonski i drugi zahtjevi na koje se ta organizacija obvezala uzmu u obzir pri uspostavljanju, primjeni i održavanju njezinog sustava upravljanja okolišem. Preuzimajući odgovornost za svoje utjecaje na okoliš, a da bi osigurala potpunu informaciju, u Petrokemiji d.d. se nastavno na uputu „Upravljanje propisima i normama“ sustava kvalitete, redovito daje informacija o novoizišlim propisima i ostalim pravnim dokumentima na dvomjesečnoj razini objavom u internim „Dvomjesečnim izvješćima sustava upravljanja okolišem“. Dvomjesečno izvješće dostavlja se Upravi i u sve organizacijske cjeline tehničkih djelatnosti. Podaci o propisima iz dvomjesečnih izvješća podloga su za izradu „Liste propisa i obvezujućih dokumenta SUO“ koja se izrađuje sukladno obvezi iz postupaka „Propisi i ostali obvezujući dokumenti u SUO“. Sažeti prikaz novoobjavljenih propisa izrađuje se i u okviru polugodišnjeg i godišnjeg izvješća. Popis svih važećih propisa iz područja okoliša koji se primjenjuju u Petrokemiji d.d. sadržan u „Listi propisa i obvezujućih dokumenta SUO“ se obnavlja najmanje jednom godišnje. Najkasnije do 31.ožujka tekuće godine unesu se sve izmjene ili novo izašli propisi u prethodnoj kalendarskoj godini. Radi boljeg pregleda, izmjene u Listi se označavaju podebljanim slovima. Lista može biti dopunjena i propisima koji nisu objavljeni u dvomjesečnim izvješćima, ako se naknadno utvrdi da određeni propis uređuje neki od aspekata okoliša Petrokemije d.d. Lista u ovom trenutku sadrži 36 Zakona i 246 podzakonskih akata obvezujućih za Petrokemiju d.d., a strukturirana je da su podzakonski akti navedeni ispod zakona temeljem kojeg su izdani (Slika 2.). Slika 2. Lista propisa i obvezujućih dokumenta SUO Petrokemije d.d. (izvod)



Upravljanje propisima u sustavu upravljanja okolišem u Petrokemiji d.d. obuhvaća i izradu i održavanje „Popisa dozvola, rješenja i ostalih pravnih dokumenata u sustavu upravljanja okolišem“ koja je u funkciji pravovremenog pokretanja postupaka obnove postojećih i/ili ishođenja novih dozvola, rješenja, suglasnosti kao i ostalih mišljenja nadležnih tijela. U Popisu dozvola (Slika 3.) vode se podaci po rubrikama :

- Redni broj - Broj dokumenta (Klasa i Ur.broj) - Naslov dokumenta -dozvole/rješenja (izdano od) - Veza s propisom - Mjesto čuvanja - Rok važenja (uz naznaku datuma pokretanja postupka obnove) - Datum izdavanja

Slika 3. Popis dozvola, rješenja i ostalih pravnih dokumenata u sustavu upravljanja okolišem Petrokemije d.d. (izvod)

Zakonski zahtjevi bitan su kriterij koji se primjenjuje kod određivanja značajnosti aspekata okoliša. Sukladno zahtjevu norme (4.5.2.1.) u Petrokemiji d.d. se provodi i periodično vrednovanje usklađenosti s primjenjivim zakonskim zahtjevima. Relevantni zakonski zahtjevi dokumentirani su kroz odgovarajuće postupke (Aspekti okoliša, Upravljanje emisijama onečišćujućih tvari u zrak, Plan zaštite voda, Upravljanje otpadom, Upravljanje projektiranjem i razvojem), a zakonski kriteriji uključeni u operativne postupke i upute kao radni parametri.

2.3 Provođenje usklađivanja sa zakonskim zahtjevima, prednost primjene norme ISO 14001

Kroz unutrašnje audite provjerava se poznavanje zakonskih zahtjeva i postupka praćenja propisa koji se odnose na provjeravanu cjelinu kako i stanje usklađenosti s važećim nacionalnim zakonskim propisima. Niže organizacijske cjeline Petrokemije d.d. same



propisuju način komunikacije o primjenjivim zakonskim propisima prema krajnjim korisnicima, a sukladno „krovnim“ postupcima sustava. Nakon prepoznavanja novog propisa u području okoliša primjenjivog u Petrokemiji d.d., od strane Povjerenika Uprave za kvalitetu i sustav upravljanja okolišem, Voditelj SUO i Viši suradnik upravljanja okolišem analiziraju obveze za Petrokemiju d.d. koje proizlaze iz propisa. U „Dvomjesečnom izvješću sustava upravljanja okolišem“ objavljuje se kratki sažetak sadržaja propisa i po potrebi pokreće usklađivanje s novim propisom uz definiranje roka i nositelja aktivnosti. Ocjena utjecaja novih zakonskih i drugih zahtjeva na sustav upravljanja okolišem, a koji se odnose na aspekte okoliša provodi se u okviru preispitivanja upravljanja koje provodi uprava na Odboru za kvalitetu i SUO najmanje jedanput godišnje. Za Petrokemiju d.d. je od značaja da sagledava najavljene promjene zakonskih zahtjeva s ciljem da predvidi potencijalne utjecaje na tvrtku i isto ugradi u planove usklađivanja s novim zakonskim zahtjevima uz proaktivni pristup uz davanje primjedbi na prijedloge zakona/propisa u procesu njihovog donošenja.

3. ZAKLJUČAK

Prepoznavanje primjenjivosti zakonskih propisa, njihovo razumijevanje te usklađivanje sa zakonskim propisima zahtjevan je cilj za tvrtke. Uspješan sustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001 značajno doprinosi prepoznavanju zakonskih zahtjeva i ostvarenju potpune sukladnosti s okolišnim zakonodavstvom. Za tvrtke s kompleksnom djelatnošću na koju su primjenjivi brojni zakonski propisi postojanje neusklađenosti može rezultirati ozbiljnim posljedicama. Ustrojeni postupak upravljanja zakonskim zahtjevima u Petrokemiji d.d. potvrđuje se kao uspješan prema rezultatima do sada provedenih inspekcijskih nadzora i uspostavljenim odnosima s lokalnom zajednicom.

LITERATURA [1] HRN EN ISO 14001:2004 [2] The Institute of Environmental Management and Assessment, Practitioner, Managing compliance with environmental law: a good practice guide, Best Practice Series, Volume 6, IEMA, UK, December 2005 [3] Interna dokumentacija sustava upravljana kvalitetom i sustava upravljanja okolišem Petrokemije d.d.

COMPLIANCE WITH LEGAL REQUIREMENTS ADVANTAGES OF THE USE OF ISO 14001

Summary Petrokemija Plc, with its core business production of mineral fertilizers, carbon black and bentonite clay-based products, has a significant impact on the environment. The main goal of the Quality and Environmental Policy is not only high-quality products and services with the least possible impact on the environment, but also compliance with applicable national laws and regulations of the markets in which it is present. National regulations governing environmental protection are quite extensive, systematized to follow the environmental protection organization according to the responsibilities of individual ministries for various environmental components. A systematic and comprehensive approach to statutory requirements in the environmental management system provided by ISO 14001 is one of the important elements of continuous improvement. It is also an integral part of good preparation for regular inspection supervisions and a good tool for prevention of misdemeanours and fines. Management of regulations in Petrokemija, established through procedures of quality



and environment management systems, provides timely information on regulatory requirements for employees to which the activity of the regulation applies. The paper shows the method for informing on new issues of the regulations, and the updating of the list of applicable regulations and permits in the area of environmental protection, as well as analysis of the impact of their application to the business operations of Petrokemija Plc. Keywords: environmental management system, legal requirements, monitoring and compliance


ZLATNI SPONZOR


Documents

Zbornik s Konferencije o Kvaliteti (Brijuni)