ZBORNIK RADOVA TRAUMA I POMIRENJE - Stampa.pdf · Izdavač: HKO „Kruh sv. Ante“ - Trauma centar Zagrebačka 18, Sarajevo [email protected] [email protected] Za izdavača:

ZBORNIK RADOVA TRAUMA I POMIRENJE

TC1 Finalna01.indb 1TC1 Finalna01.indb 1 30.6.2009 0:24:2830.6.2009 0:24:28

Izdavač: HKO „Kruh sv. Ante“ - Trauma centar Zagrebačka 18, Sarajevo [email protected] [email protected] www.kruhsvante.org

Za izdavača: fra Stipan Radić, ravnatelj HKO “Kruh sv. Ante”Autori: s. Ines Vujica, dipl. teolog Dejan Aždajić, mr. teologije Naira Hodžić, prof. predškolskog odgoja Sevimka Drinić, dipl. psiholog Nermina Vehabović - Rudež, licencirani psihoterapeut mr. sc. Katica Nikolić, dr. med., neuropsihijatar Amela Puljak - Shank, mr. transformacije konfl ikta Nancy Good Sider, dr. psihologije Vamik D. Volkan, prof. psihijatrije Stephen R. Goodwin, dr. teologijeUrednik: Naira Hodžić, voditelj Trauma centraRedakcija: Jelena Damjanac Mirjana OstojićRecenzenti: fra Mile Babić, dr. teologije i fi lozofi je prava Blanka Režek, specijalista traumatske psihologije Ileana Šnur - Muratagić, dipl. socijalni radnikLektor: fra Ivan NujićNaslovna strana: Branko IlićGrafi čka obrada ilustracija: Goran LjubasDTP : Bernard FilipovićTisak: WELING studioTiraž: 1500Sarajevo: 2009.godine


ZBORNIK RADOVATRAUMA I POMIRENJE

TRAUMA CENTARSarajevo, 2009.



- 5 -

Mir i Dobro!,

franjevački je pozdrav koji najsažetije izražava karizmu franjevačkog poslanja. Svjesni smo toga da je Bog čovjeka stvorio kao slobodno i sretno biće. Zloporabom slobode čovjek je izgubio darovanu sreću, opteretio sebe i druge različitim problemima. Franjevci žele sami biti i drugima pomoći da budu instrument u Božjim rukama koji će poslužiti razvoju i ozdravljenju vlastitog bića i ozdravljenju drugih, kako bismo živjeli u miru i činili dobro, kako bismo se osjećali kao voljena bića. Čine to u Bosni i Hercegovini već više od sedam stoljeća. To je razlog zašto su prošle godine, pod okriljem Humanitarno-karitativne organizacije Kruh sv. Ante, otvorili Trauma centar za pomoć traumatiziranim osobama, čiji je plod jednoipolgodišnjeg rada i ovaj zbornik radova Trauma i pomirenje.

Trauma je posljedica konfliktnih, stresnih događaja koji fizički i mentalno ugrožavaju osobu i korjenito mijenjaju njezin život. Fenomen etno-nacionalnih konflikata karakteristika je ovog trusnog podneblja, sa transgeneracijskim posljedicama.Kao pojedinci i etno zajednice kroz povijest plaćali smo visoku cijenu tih konfl ikata. Svježi primjer užasa Srebrenice najrječitije to potvrđuje. Zato graditelji mira trebaju prepoznati i ispitati traumu koja tinja u pozadini tih sukoba.

U svakodnevnom govoru riječ trauma ima negativni prizvuk: osoba nije normalna, luda je i nesposobna boriti se sa životnim poteškoćama, što stvara stigmu i predrasude prema traumatiziranim osobama. Trauma uništava osjećaj sigurnosti, a želja za kažnjavajućom pravdom često se pretvara u osvetu, pa žrtva postaje nasilnik koji pravi nove žrtve. Time se zatvara paradoksalni krug.

Čovjek u konfliktu nalazi se u unutrašnjem rascjepu uma i srca pa mu stoga treba pristupiti stručno i suptilno.Traumatiziranima je potrebna pomoć profesionalaca,obitelji i šire društvene zajednice u procesu liječenja. Potrebno je proraditi traumatska iskustva i liječiti cjelovitu osobu na holistički način: um, tijelo


- 6 -

i dušu. Potrebno je pomoći im da i u neprijatelju prepoznaju ljudsko biće koje pati i osjeća bol kao i oni. Ne tražiti kaznenu pravdu, nego tražiti od počinitelja zla da preuzme punu odgovornost za učinjena nedjela i da postane aktivan u ispravljanju nedjela. Pravdu ne zasnivati na nasilju i odmazdi, nego na opraštanju, pomirenju i popravljanju. Treba provoditi restorativnu pravdu koja se brine i o žrtvi i o počinitelju, pravdi koja liječi duše svih.To znači pravilno suočiti se sa prošlošću i biti spreman mijenjati sadašnjost u ime bolje budućnosti.

Zbornik radova Traumi i pomirenje želi dati svoj doprinos tome kako proći korak po korak kroz povijest nasilja ili konfl ikata koji povezuju obje strane i kako drugačije gledati na priče i mitove koje su nam ispričali, na probleme s kojima smo se susreli. Želi nam pomoći da u pravom svjetlu sagledamo prošlost, kako bismo mogli mirnije živjeti budućnost. Čovjek, kao kruna stvorenja, pozvan je da se uzdigne iznad instikata, strahova, boli i mržnje, kako ne bi izgubio samoga sebe.

Ako se uspije uz pomoć ovog zbornika radova Trauma i pomirenje izliječiti bar jednu dušu, spasiti bar jedan život, vratit narušeni mir i sreću bar u jednu obitelj, bit će to najbolja zahvala autorima radova i dobročiniteljima koji su pomogli da ugleda svjetlo dana i koji pomažu rad Trauma centra.

Fra Stipan Radić,ravnatelj HKO „ Kruh sv.Ante“


Živjeli smo vjerujući da su drugi krivi za našu patnju. Sve loše stvari koje smo sami činili smatrali smo opravdanom

reakcijom na zlo koje su nama učinili.Iako smo i sami znali biti zli, vjerovali smo da,

zbog nama učinjenog zla, to smijemo biti.Samim tim, smatrali smo da to nije zlo i da smo bolji od drugih,

te se nismo osvrtali na to, niti se bavili njim.Vremenom smo postali toliko zli da to nismo mogli ignorirati

i pitali smo se kako se to nama desilo.Netko je rekao da smo nekada davno bili previše sujetni

da bi mogli vjerovati da smo jednaki onim drugima.To je bila istina.

(napisali sudionici seminara Trauma u procesu pomirenja, Mostar 2009.)



- 9 -

U MIRU S BOGOM, U MIRU SA SOBOM I

SA SVIM LJUDIMA

„Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga. I tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.

Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav“ (1Iv 4,7-8).

s. Ines Vujica, diplomirani teolog

1. Čovjek današnjiceU Bosni i Hercegovini rat je odavno završio, ali za sobom je ostavio ruševine

materijalnog i duhovnog karaktera. Pojedinci su urušeni sami u sebe, u vlastito duhovno zgarište, u osobni užas. Nesposobni su shvatiti i razumjeti sve ono što se dogodilo, oprostiti i zaboraviti. Nije lako oprostiti. „Moglo bi bit da je lakše umrit, nego ljudima reć: Oprosti!“1

Sve je više onih koji ne vide smisao svog života, koji traže pravi put zaboravljajući da je Isus odgovorio na sva ljudska pitanja kada je za sebe rekao: „Ja sam put, istina i život - nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Iv 14,6). Isus je jedina istina koja može osloboditi ljude.

Puno je onih koji su na bilo koji način ojađeni: odbačeni, tjeskobni, bezvoljni, frustrirani. Mnogi osjećaju razne traume i unutarnje blokade, zarobljeni grijehom žele se osloboditi, ali ne mogu. Čovjeku današnjice može pomoći samo Bog (od kojeg je on sve dalje i dalje svojim činima i postupcima), jer jedino je Bog jači od svih naših trauma, strahova i bolesti. David iz iskustva Božje prisutnosti u svom životu i potpune predanosti može reći: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom“ (Ps 23,4). Bog, naš Spasitelj i Otkupitelj, sasvim nam je blizu i ovako govori: „Ne boj se, jer ja sam te otkupio imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam: ili preko rijeke, neće te preplaviti. Prođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj, jer vrijedan si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim“ (Iz 43,1-5).

Bog govori „Ne boj se“, ali čovjek živi u strahu i nalazi se u potrazi za autentičnim životom. On živi na površini pa je stoga i njegovo djelovanje površno, rascjepkano na tisuće djelića. Nedostaje dimenzija dubine, nedostaje ono što se može postići jedino

1 Gibonni, Oprosti.


- 10-

kontaktom s dubinama egzistencije sa svijetom koji nadilazi kategorije prostora i vremena, ali koji zato nije manje stvaran od pojavnoga. Danas čovjek više nego ikada treba da se suoči sa svojim životom, da se vrati samome sebi, svojoj nutrini i Bogu, koji ga je stvorio, po kojem postoji i jest. „Jahve Bog napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša“ (Post 2,7).

Čovjek je izgubio dimenzije dubine sa samim sobom i s Bogom. Zaboravio je da je, kako reče mučenik Irenej, slava Božja - Gloria Dei homo - ili, kako su ga nazivali stari Grci, anthropos, tj. onaj koji je okrenut gore (ana + trepo). Čovjek je rođen za nebo, zato i gleda prema gore, rođen nebu, ali na zemlji.

Gleda li današnji čovjek prema gore ili je izgubio svijest da je rođen nebu? Je li današnji čovjek sposoban čuti i povjerovati u Isusove riječi: „Ne bojte se! Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,19-20).

2. Čovjek kao cjelovito biće“Čovjeka promatramo u cjelini kada gledamo njegove bitne dimenzije i ono

što ga čini cjelovitom osobom, tj. kada ga promatramo kao tjelesno, emocionalno, društveno i duhovno biće.“

2. 1. Čovjek kao tjelesno i duhovno bićeČovjek nije samo tijelo i odijelo, nego puno više: „Bog napravi čovjeka od praha

zemaljskog, te mu u nosnice udahne dah života, tako postane čovjek živa duša” (Post 2,7). Riječ duša u Svetom pismu označava ljudski život - cijelu ljudsku osobu. Čovjek nije samo tijelo što živi u vremenu, nego i duh određen za vječnost. U tom ga je smislu Karl Rahner defi nirao kao Geist in der Welt - Duh u svijetu.

Duhovna dimenzija je čovjekova otvorenost za Boga, i ako se ona ne afi rmira, čovjek odlazi u propast. Duša je nešto najljepše što čini čovjeka: iako nevidljiva, ona je središte, najvažnija točka ljudske osobe, koja određuje našu osobnost, vrline, mane.

Tijelo je poput hrama i treba ga njegovati. Njega tijela ne znači samo brigu o fi zičkom izgledu. To je upoznavanje samoga sebe, pogled u sebe, u svoju nutrinu, susret sa samim sobom, svojim potrebama, čežnjama, nadama i strepnjama. Čovjek može biti zdrav i bolestan. „Zdravlje i bolest imaju različito značenje za čovjekovu egzistenciju u njezinim životnim okolnostima. Zdravlje mu omogućuje da živi u psihofi zičkom skladu sa sobom i svojim svijetom, bolest pak znači da mu taj sklad izmiče“.2

Zdrav čovjek se osjeća dobro, sve stanice njegovog organizma funkcioniraju dobro. U bolesti se čovjek osjeća loše jer njegov organizam ne funkcionira dobro. Medicina istražuje i liječi na području tjelesnog. To su bolesti koje se mogu dijagnosticirati, ali postoje i bolesti koje se ne mogu dijagnosticirati: razni konfl ikti, traume, bolne emocije koje se ne mogu registrirati aparatima. U povijesti religija bolest nikad nije gledana kao čisto medicinski problem, nego je uvijek i simbol

2 H. J. Höhn, Spuren. Die asthetische Kraft der Sakramente, Würzburg 2002.


- 11 -

obuhvatne ugroženosti. Duhovno područje liječi Bog, koji je udahnuo čovjeku dah života i darovao mu život. U Bibliji, točnije u Evanđelju, nalazimo brojna svjedočanstva da od Božje brižne ljubavi dolazi ozdravljenje (usp. Mk 1,31; Mk 1,41; Lk 13,13; Mk 7, 32-35; Mk 6,12).

U svijetu danas postoje različite metode terapijskog liječenja duhovnih poteškoća: agapoterapija, logoterapija i liječenje duhovnom obnovom, a jedna od najrasprostranjenijih metoda liječenja je hagioterapija.

„Hagioterapija želi postići duhovni mir, odnosno omogućiti da čovjek iznova stekne potpuno povjerenje u život, uklanjajući strahove, sumnje, predrasude, mržnju, agresivnost. To se događa tako što se na mjestu gdje se nalazila sklonost zlu, odnosno grijehu, otvori mjesto ljubavi, praštanju, povjerenju, sigurnosti“.3

2. 2. Čovjek - društveno biće Čovjek je društveno biće, biće zajednice i odnosa. Reče Bog: “Nije dobro

da čovjek bude sam, načinit ću mu pomoć kao što je on“ (Post 2,18). Čovjek se ostvaruje samo u zajedništvu s drugima, tj. u odnosu. Da bi se razvila normalna osoba, treba znati uspostavljati dobre međuljudske odnose. Bez odnosa čovjek nema lica, drugima i sebi je nepoznat.

Ljudi se mogu gledati licem u lice, ili nažalost prolaziti jedni pored drugih bez postojanja stvarnog odnosa. Danas vlada otuđenost i izoliranost. Krajnja izoliranost jednih od drugih. Kao što nas dobri međuljudski odnosi mogu približiti jedne drugima i Bogu te uvesti dublje u zbilju ljubavi radi koje smo stvoreni, isto tako nas loši međuljudski odnosi mogu udaljiti od Boga i bližnjih.

Naš odnos prema Bogu i bližnjemu je opisan u Deset Božjih zapovijedi. Bog preko Mojsija sklapa savez s cijelim čovječanstvom. Prve tri zapovjedi govore o čovjekovu odnosu prema Bogu, a ostalih sedam o odnosu prema bližnjemu, a to je svaki čovjek potreban naše pomoći.

Svaki put kad čovjek krši Božje zapovjedi, prekida savez - odnos s Bogom, udaljuje se od Boga, samoga sebe i drugih - čini grijeh, koji uvijek odvaja čovjeka od Boga i bližnjega. Grijeh je uvijek uzrok zla, a čovjek je pozvan činiti dobro, ljubiti i praštati. Grijehom čovjekova cjelovitost biva razdijeljena. Stvara se podsvjesni osjećaj pomanjkanja sigurnosti, životne energije. Osjećaju se poremećaji. Čovjek nije u stanju (zbog svoje ljudske ograničenosti) ispraviti nastale devijacije na području vlastitog duha: grižnju savjesti, strahove, samosažaljenje, depresiju, ovisnost - jednostavno ne može sam sebi oprostiti. Duhovnu dimenziju čovjeka može liječiti samo onaj koji je apsolutno svet, onaj koji je čovjeku darovao život, onaj koji je stvorio njegov duh, a to je Bog.

Bog čovjeka poziva na pomirenje sa sobom i sa svim ljudima. Svatko od nas pozvan je na pomirenje, a to znači ne samo zauzimanje za novi odnos prema drugome, nego i za očuvanje odnosno još više za profi liranje vlastitoga identiteta. Istinsko pomirenje među ljudima često ne ide bez osobne muke i križa te napuštanja određenih stvari koje nam se čine vrlo važnima. Pomirenje je zadaća

3 T. Ivaničić, Dijagnoza Duše i Hagioterapija, Teovizija, Zagreb 2002.


- 12-

koju treba ostvarivati na konkretnom društvenom planu. Pomirenjem moraju završiti neprijateljstva i sukobi koji razdvajaju pojedince i zajednice. Duhovnost pomirenja počinje stvaranjem prostora sigurnosti, gostoljubivosti i strpljivosti, prihvaćanjem osoba te izgradnjom zajednice sjećanja i nade.

„Opraštanje je usmjereno prema budućnosti, jer uzmimo da čovjek ostane kod svoga zla, da to zlo izaziva novo zlo i lanac zla ide u nedogled. Ako kažemo da zlo uništava život, onda život više ne bi bio moguć, ne bi bilo budućnosti. Ako želimo imati budućnost, onda je praštanje nužno. Naravno, onoga tko se zatvori ne možemo na silu otvoriti, on ostaje zatvoren u svoj svijet. Ali uvijek treba ostati naša ispružena ruka: ako on tu ruku vidi i prihvati je, onda za njega ima budućnosti.“4

2. 4. Čovjek emocionalno biće „Odgovor na probleme ljudske egzistencije je ljubav“.5 Osnovna čovjekova težnja jest ljubav - biti ljubljen. Svaki čovjek čezne da bude

voljen i sretan. Kad se to ostvari, radostan je, a žalostan kad mu to ne uspije. Sve ono što smo bilo kada doživjeli, bilo ugodno ili neugodno, nosimo u sebi.

Dijete koje nije primilo obiteljsku ljubav ide kroz svijet s velikim hendikepom - s potisnutim emocijama, a ono koje je bilo voljeno nosi optimističan stav o životu.

Nemoguće je proći kroz život, a da ti ne propadne neki posao, da ne budeš razočaran prijateljstvom, ljudima, samim sobom…, da nikad ne budeš bolestan, da ne osjetiš bol…, da ti nitko u obitelji ne umre, da nikada ne pogriješiš… Međutim, „ako se prepustiš skupljanju vječno krvavih rana, živjet ćeš kao ranjena ptica, nesposobna ponovno poletjeti“ (Susana Carizza).

3. Osobna radost je ovisna o sudbini ljudi s kojima živimoMože li čovjek uopće biti duboko, svestrano i trajno sretan i radostan ako u

ljudima oko sebe vidi duboke korijene nemira i tuge? Osobna je radost ipak ovisna o sudbini ljudi s kojima živimo. Svakoj istinskoj radosti odgovara sudjelovanje u radosti drugoga. Zato je nezamislivo da se karakteran čovjek cjelovito i nepomućeno raduje dok drugi oko njega stradaju i bolno trpe. Zaista, ništa čovjeka ne može tako duboko zaboljeti kao kad u svojoj nevolji doživi da su drugi, osobito njegovi najbliži, ravnodušni ili bezosjećajni na njegovu nevolju.

Apostol Ivan, jedan od najbliskijih Isusovih prijatelja, zapisao je potkraj života: „A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i povjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu“ (1Iv 4,16).

Ali što je to ljubav? „Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga. Tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav“ (1Iv 4,7-8).

Umjesto zaključka rekla bih da svatko od nas u svom životu nastoji biti čovjek - čovjek vječnosti, ali se istovremeno pita kako to ostvariti. „U ono vrijeme neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita ga: “Učitelju, što mi je činiti da život

4 Zbornik radova sa znanstvenog simpozija Praštanje, Split 1995.

5 E. Fromm, Umijeće ljubavi, Alinea, Zagreb, 1997.


- 13 -

vječni baštinim?” A on mu reče: “U Zakonu što piše? Kako čitaš?” Odgovori mu onaj: “Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; a svoga bližnjega kao sebe samoga!” Reče mu na to Isus: “Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.” Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: “Ma, tko je moj bližnji?” Isus prihvati i reče: “Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrine se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kada se budem vraćao’. Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?” On odgovori: “Onaj koji mu iskaza milosrđe.” Nato mu reče Isus: “Idi pa i ti čini tako!” (Lk 10, 25-37).

Dakle, bližnji je svaki čovjek koji je potreban naše pomoći. Bez obzira na boju kože, vjeru, naciju. Ljubav i pomirenje kroz vjeru i pouzdanje u Boga, Isusa Krista, odgovor je na etičke, nacionalne i obiteljske sukobe i njihove posljedice. „Kršćanstvo pamti detalje muke, ali ih vidi kroz svjetlo uskrsnuća. U kršćanstvu se naslućuje da ljudska povijest nije prepuštena samoj sebi, nego je na neki način pod Božjim svjetlom, da je Bog osloboditelj, a ne sudac. Uskrsnuća ne bi bilo da na križu ljubav nije spalila svaku sjenu osvete“.6

6 A. Vučković, Religioznost i praštanje, u: Društvena istraživanja 16 (2007), 6 (92), str. 1218.

Literatura:E. Fromm, Umijeće ljubavi, Alineja, Zagreb, 1997.

H. J. Höhn, Spuren. Die asthetische Kraft der Sakramente, Würzburg 2002.

T. Ivaničić, Dijagnoza Duše i Hagioterapija, Teovizija, Zagreb 2002.

A. Vučković, Izvorni znanstveni rad, Religioznost i praštanje, Zagreb 2006.

Zbornik radova sa znanstvenog simpozija „Praštanje“, Split 1995.



- 15 -

ULOGA RELIGIJE U PROCESU ISCJELJENJA I IZGRADNJI MIRA

Dejan Aždajić, magistar teologije

Zajednička pitanjaJednog dana jedan mali dječak upita svoga oca: „Tata, danas smo učili u školi

da svijet lebdi u svemiru, a da ga nitko ne drži. Kako je to moguće?“ Otac, pošto je znao da je to dječje pitanje, dao je dječji odgovor: „Sine, kamila je ta koja drži svijet na svojim leđima.“ Dječak, nikako zadovoljan sa ovim odgovorom, opet upita: „A tko drži kamilu?“ Već malo manje samopouzdan u svoj odgovor, tata reče: „Pa, slon. Slon nosi kamilu.“ „A tko nosi slona?“, upita dječak. „To se zna. Kit, nego tko!?“, reče otac već dosta glasnije, misleći da će mu to povećati autoritet i zadovoljiti sinovo pitanje. Poslije male pauze, sin stidljivo pogleda oca i skoro šapćući upita: „A kita, tata? Tko njega nosi?” Otac frustrirano odgovori: „Kit, sine moj. On ide sve do kraja!”

Naveo sam ovu malu priču da bismo se prisjetili kako smo nekada kao mala djeca mnogo više ispitivali svijet oko sebe. Iako to više ne činimo tako često, pitanja su još uvijek tu. U našoj poslijeratnoj i istraumatiziranoj državi BiH ima gomila pitanja o Bogu, o pravdi, budućnosti i još mnogo čemu. Većina ljudi, međutim, zakapa ta pitanja otpisujući ih kao neobjašnjiva, ili nalaze neki vlastiti odgovor koji često izbjegava Boga te tako dovodi do teške depresije, straha i nesigurnosti. Ja sam uvjeren, i u ovom eseju namjeravam pokazati, kako čovjek može samo kroz monoteistički svjetonazor, bio to islam, kršćanstvo ili judaizam, doći do zadovoljavajućih odgovora, i u potpunosti razumjeti što njega zapravo čini čovjekom, te da time postigne kompletno iscjeljenje svoga povrijeđenog bića. U našem društvu je tako neophodno da aktivno obratimo pažnju na duhovno zdravlje traumatiziranih pojedinaca koji su, moglo bi se reći, skoro svi državljani ove Zemlje, da se vođe različitih religija moraju potruditi oko suradnji u ovom plemenitom nastojanju.


- 16 -

U ovom istraživanju svjetskih religija i antropologije različitih etničkih zajednica otkrio sam da svi ljudi svijeta dijele zajednička pitanja. Bez obzira na to da se možda formulacija ovih pitanja može razlikovati u nekim manjim detaljima, svojstvo je uvijek isto. Bila to politeistička Indija, animistička Afrika, monoteistička Saudijska Arabija ili ateistička Europa, svi svjetonazori će prije ili kasnije morati obratiti pažnju na te zajedničke ljudske dileme.

Iako ima niz načina da se navedu, ova pitanja se mogu najbolje sumirati na sljedeće točke:

1. Porijeklo – odakle smo došli?2. Svrha – zašto smo tu?3. Moral – kako da se ponašamo?4. Vječnost – kamo idemo poslije smrti?

Različiti odgovoriPrije ili kasnije bit ćemo prisiljeni dati odgovore, prvo sami sebi, pa onda

ostalim ljudima s kojima dođemo u kontakt. Odgovori na ova pitanja će biti ključni za naše duhovno, mentalno, emocionalno, pa i čak tjelesno zdravlje. Kroz historiju čovječanstva mnogi su pokušali ponuditi metafi zička objašnjenja, ali zbog nedostatka prostora ukratko se može reći da postoje tri glavna načina pronalaženja ovih ključnih odgovora. Prvi bi bio zapadnjački način, koji pronalazi i formulira svoje odgovore služeći se empirizmom, u kojem je iskustvo sastavni dio spoznaje, te racionalizmom, u kojem je um temeljni izvor spoznaje. Ovaj pristup spoznaje istine, koji je započeo tokom osamnaestog stoljeća i poznat kao prosvjetiteljstvo, s poznatim herojima kao što su Kant i Descartes, odbacio je svaku mogućnost postajanja duhovne sfere ili postojanja nekakvog Božanstva. Jedini način dolaska do odgovora bio je uz pomoć kritičkoga uma i ljudske neograničene snage. Ali skoro tristo godina kasnije, „Mislim, dakle – jesam” postala je poznata mantra koja je, kao što to često tako bude, ostavila svoje ponavljače potpuno razočarane i iznevjerene. Zapostavljajući duhovnu dimenziju, rezultat racionalizma bio je u najboljem slučaju samo djelomično uspješan, a u najgorem apsolutno nezadovoljavajući. Puka znanost, prema tome, nikako nije u mogućnosti riješiti integralni problem čovjeka. Ona ga samo djelomice rješava, jer stvarno rješava jedino problem njegova fi zičkog postojanja, a čovjek nije samo tijelo, nije samo materija, nego mnogo više od toga. Ako bismo ga sveli samo na tijelo i njegove materijalne potrebe, time bismo ga potpuno izjednačili sa životinjom.

Upravo to se desilo i svima nam je poznato pod imenom Teorija evolucije, gdje vlada Machiavellijevo pravo jačega i gdje puka slučajnost iz ničega stvara čovjeka. Plod ovoga, također propalog, racionalističkog truda jest utemeljeni ateizam u većini zapadnih država, koji je doveo do pluralizma i hedonizma u moralu, besciljnosti i depresije u životu i totalnog beznađa i obeshrabrenosti glede života poslije smrti. Na gore navedena pitanja ovaj zapadni sistem bi praznim ponosom odgovorio da smo mi kozmička slučajnost, koja je tu da održi ljudsku rasu, živeći po subjektivnim i promjenjivim moralima, bez ikakve nade prema vječnosti, nego uvjerena da


- 17 -

poslije smrti nema ničega. Ne samo da su ovi odgovori totalno neadekvatni, nego su i opasni zbog stvaranja besmislenih ljudi koji nemaju razloga za život i ni višu moralnu odgovornost prema jednom transcendentnom Bogu, pa vrlo brzo mogu biti zloupotrijebljeni. Naročito kada je riječ o teško traumatiziranim ljudima, vrlo je važno da budemo svjesni da, ako se ne vodi računa o cijeloj osobi nego samo o njezinoj materijalnoj strani, vrlo lako može doći do novih traumatskih situacija i jednog beskonačno paklenog ciklusa. Poznati pisac Ivo Andrić to je već davno primijetio i sjajno opisao u svojoj čuvenoj Na Drini ćuprija:

„Pošto su prošle prve godine nepoverenja, nesnalaženja, oklevanja i osećanja privremenosti, kasaba poče da nalazi svoje mesto u novom redu stvari. Narod je nalazio rada, zarade i sigurnosti. A to je bilo dovoljno da život, spoljni život, i ovde krene ‘putem usavršavanja i napretka’. Sve ostalo je potiskivano u onu mračnu pozadinu svesti gde žive i previru osnovna osećanja i neuništiva verovanja pojedinih rasa, vera i kasta, i tu, prividno mrtva i pokopana, spremaju za docnija, daleka vremena neslućene promene i katastrofe, bez kojih narodi, izgleda, ne mogu da budu, a ova zemlja pogotovu.“1

Iako je prošlo već više od trinaest godina od kraja rata u BiH, iako se životni standard znatno poboljšao a kuće su nanovo izgrađene, zapadni materijalizam nikako ne može dovesti do potpunog i dugoročnog iscjeljenja traumatiziranog pojedinca. Za to je neophodna duhovna dimenzija.

Drugi odgovor na vječna ljudska pitanja bi bio istočnjački način. Ovaj krajnje mistički prilaz ljudskim dilemama suprotan je ekstrem spomenutom zapadnjačkom primjeru. On odbacuje sav ratio i empiriju zamjenjujući ih različitim vježbama ispražnjenja kojima je glavni cilj uništenje svih ljudskih želja i potreba. Time ovaj sistem vjerojatno želi stvoriti jednu vrstu amnezije onih glavnih ljudskih pitanja. Ona se racionalistički ignoriraju, a mistički se na njih odgovara na vrlo subjektivan način. Čak je i riječ odgovor po nekim defi nicijama neispravna, jer krajnji cilj nije da se postignu zadovoljavajuća rješenja nego da se čovjek isprazni od same potrebe za odgovorom. Kad se to pražnjenje postigne, čovjek bi trebalo da uđe u potpunu prazninu, koju poznajemo pod popularnim imenom nirvana. Tako ujedinjen s Bogom on izgubi sve svoje osobine i potrebe živeći u nekom neopisivom vječnom stanju. Ovaj svjetonazor bi na naša ljudska pitanja odgovorio sljedeće: „Naše porijeklo je da smo nastali u jednom neodređenom trenutku u beskrajnoj i vremenski cikličkom univerzumu. Na ovome smo svijetu da bismo spoznali da smo dio toga stvarateljskog Božanstva i da je naš krajnji cilj da se oslobodimo svih ljudskih želja, makar to još trajalo bezbroj godina. Moral je ljudska iluzija, a čovjek se može ponašati kako hoće, jer distinkcija između dobra i zla ne postoji. Poslije smrti slijedi ili reinkarnacija, ili ujedinjenje s Bogom.“

Još toga bi se ovdje moglo navesti, ali dovoljno je opisati da su rezultati ovog svjetonazora uglavnom sve forme budizma, hinduistički politeizam sa svojom nespretnom doktrinom beskrajnih reinkarnacija i druge manje poznate mističke religije. Iako ovaj mistički postupak dolaženja do takozvanih odgovora ispunjava

1 Andrić, Ivo. Na Drini Ćuprija, Svjetlost, Sarajevo 1989.


- 18 -

čovjeka na jednoj početnoj i poprilično plitkoj razini, ubrzo slijedi hladna spoznaja da nešto suštinski nedostaje, a to je upravo onaj dio čovjeka koji je na Zapadu daleko prenaglašen – ljudske emocije, razum i neophodne, od Boga odobrene, fi zičke potrebe.

Superiornost monoteizmaU klasičnom monoteizmu ova dilema je riješena tako da sintetički ujedinjuje

zapadni i istočni odgovor, uvažavajući cjelokupno ljudsko biće. Ovakvim pristupom monoteizam nudi najopširniju i najprihvatljiviju sliku smisla života. Budući da tretira čovjeka u njegovoj cjelini, u stanju je inkorporirati sve njegove duhovne, duševne i fi zičke potrebe dajući odgovore na ova esencijalna ljudska pitanja. Pod monoteizmom se podrazumijeva islam, kršćanstvo i judaizam, koji usprkos svojim brojnim različitim tumačenjima teologije, imaju zajedničko mišljenje i interpretaciju o glavnim stupovima vjere. Kod svih ovih religija korijen vjere potječe od Abrahama i širi se preko različitih proroka ili poslanika (pejgambera). Vjera u meleke (anđele), Šejtana (Sotonu), Sudnji dan (yawm ad-dīn) i kulminaciju historije, kada će svi ljudi uskrsnuti na dan uskrsnuća (yawm al-Qiyāma) i stati pred Boga da im On sudi, uglavnom je ista, a razlikuje se samo u detaljima. Ukratko se iz monoteističke perspektive može reći sljedeće: Bog se je odlučio stvoriti čovjeka i suvereno mu se objaviti na različite načine. Svrha te objave je da bi čovjek mogao odano služiti Bogu na propisani način i dobrovoljno ga svim svojim srcem voljeti i slaviti. Nadalje, Bog je odredio da se čovjek mora ponašati po objektivnim moralnim zakonima, objavljenima u svetim knjigama, te da će jednog dana sigurno odgovarati pred Bogom za svoja djela i zbog toga provoditi vječnost ili u Božjoj prisutnosti, ili odstranjen od Njega za sva vremena, u tzv. paklu ili džehennemu. Znači, čovjek ima porijeklo, ima smisao, ima moralnu odgovornost i ima vječni život. Sve to nam pruža monoteistički svjetonazor. Postavlja se pitanje: zašto ove gore spomenute vrijednosti, toliko korisne i važne, tako daleko nadmašuju ostale ponuđene svjetonazore?

Iako mnogi sekularni skeptici tvrde da je ovaj vjerski sistem „zastario“, da „zarobljava ljudsku slobodu“ i da više nije „progresivan ni moderan“, ipak je samo on u stanju ljudima pružiti istinsku nadu, smisao za život, vrijednost, moralnu svijest i sigurno očekivanje vječnoga života. Pošto nas je Bog iz Svoje ljubavi stvorio, znamo da smo u Njegovim očima važni i da neizmjerno puno vrijedimo. U Kur’anu se navodi i ovo: Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili (El-Ma’ide, 32).

Nadalje, ako Bog od nas traži da ga slavimo, onda možemo sigurno biti uvjereni da je to najbolje za nas. Mi jesmo robovi na neki način, ali dobrovoljni robovi najboljem i najmilostivijem Gospodaru. Nada u vječni život i ljubav prema Bogu potiče nas na činjenje dobrih djela koja će biti nagrađena već na ovom svijetu, a naročito na onom. Svijest da zapravo postoji život poslije smrti od čovjeka je odstranila njegov


- 19 -

najveći strah. Kao što je Pavao naglasio u svom Pismu Korinćanima:„A kad se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i ovo smrtno tijelo

besmrtnošću, tada će se ispuniti pisana riječ: ‘Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?“2

Vjera u transcendentnog Stvoritelja, svrhovitost života, neraspadljivost i vječni život nije iluzija ni priželjkivanje nečega nedostižnog, nego nasušna potreba, koju je Bog usadio u srce svakog ljudskog bića i koja se može utažiti kroz vjeru u tog Boga. Da bi se potvrdio naš stav da samo monoteizam pruža dovoljno adekvatan svjetonazor kroz koji čovjek može razumjeti samoga sebe i, služeći se tom spoznajom, postići cjelovito izlječenje i iscjeljenje svoga bića poslije jednog traumatskog događaja, moramo točno defi nirati što zapravo čini jedno ljudsko biće.

Čovjek kao kruna Božjeg stvorenjaČovjek sigurno jest materijalno biće (arapski džism), jer se sastoji od mesa

i krvi, ali on je mnogo više od toga, nešto mnogo uzvišenije od puke materije. Upravo ono što ga dijeli od životinje i što ga čini čovjekom jest njegovo duhovno biće i njegovo duhovno postojanje. Čovjek je, prema Kur’anu, stvoren od zemlje, znači od puke materije, ali je Allah, dž.š., nakon toga udahnuo u njega dio svoga duha: Ja ću stvoriti čovjeka od suhog crnog blata, kome će biti dat oblik, pa kada ga potpuno stvorim i udahnem u njega dušu (rūh), padnite pred njim čineći sedždu! 3

Udahnjivanjem Božjeg duha čovjek dobiva novu duhovnu dimenziju na temelju koje on postaje vječito biće s nadom, životnom svrhom i Bogom određenim značajem. Njegovi osjećaji, emocije razum i svijest sada su nastanjeni u njegovoj duši (nefs). U Zbirci hadisa prof. A. Silajdžić defi nira točno što se podrazumijeva pod dušom: „U smislu duše nefs je središte odgovornosti čovjeka za učinjena djela, odnosno ona je princip čovjekove svijesti.“4 Znači ova duša, koja je na neki način nastanjena u ljudskome tijelu, vitalizirana je našom duhovnom dimenzijom. Ovo je vrlo važno razumjeti kada je u pitanju dušobrižništvo i pomoć ljudima koji su zanemarili svoju duhovnu stranu, a traže duševno iscjeljenje, no o tome više kasnije.

U islamskoj teologiji postoji dosta pokušaja defi niranja i razlikovanja između ruha i nefsa. Zbog nedostatka prostora je najbolje navesti sljedeću vrlo dobru defi niciju prof. Silajdžića: „Zapravo rūh se tumači kao vitalna snaga koja održava tijelo i čini ga smislenim. On je duhovni osnov čovjeka. Kada je u pitanju odnos između rūha i nefsa, on je Božji dar koji oživljava i prima Božju Objavu, kako smo već kazali, dok je nefs isključivo vezan za čovjeka i ima važenje za čovjekov život nakon primanja Objave. On je duhovni princip odnosno središte savjesti i odgovornosti za vlastita postupanja.“5

Drugim riječima se može reći da je rūh generator uključen u Božju snagu, koji

2 Biblija. Stari i Novi Zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2006.

3 Kur’an s prevodom, prijevod s arapskog: Besim Korkut, Melik Fahd, Medina 2008.

4 Silajdžić, Adnan, 40 hadisa sa komentarom, Rijaset IZ u BiH, Sarajevo 2005, str. 143-144.

5 Ruh i nefs u Kur’anu, http://www.preporod.com/duhovna-obzorja-rubrike-39/903-ruh-i-nefs-u-

kuranu.html, 15. april 2009.


- 20 -

ojačava i pravilno usmjerava našu dušu (nefs) ukoliko mi to svojom slobodnom voljom dozvoljavamo ili čak tražimo. Ova monistička i neophodna povezanost duha, duše i tijela veoma je važna kada je u pitanju cjelovito ljudsko iscjeljenje.

Glede stvaranja čovjeka i u Bibliji vidimo zanimljive paralele s Kur’anom. U Knjizi Postanka piše: „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života (hebrejski neshama). Tako postane čovjek živa duša (hebrejski nefesh).“6

Ovo isto potvrđuje i Job (Ejjub) u svojoj Knjizi, koju mnogi biblijski kritičari smatraju najstarijom, kada kaže: „Ta i mene je duh Božji stvorio, dah (neshama) Svesilnog oživio mene.“7

Ovdje jasno vidimo da je čovjek prezentiran kao sintetičko biće koje se sastoji od materije (prah, tijelo), duše (nefesh, razum, emocije) i duha (neshama). To ne znači da se čovjek može tako jednostavno podijeliti i definirati na dualistički ili čak i na multistički način, nego ova umjetna, čovjekovom razumom ograničena defi nicija jednostavno služi da bi se kompleksnost čovjekove nepodjeljive cjeline mogla bolje opisati i razumjeti. Može se reći da sve monoteističke religije dijele ovu antropološku defi niciju čovjeka i time uvažavaju njegovu vječnu dimenziju. Zapravo, ta vječnost daje čovjeku onu sigurnost i nadu koju on traži u ovom životu i koju mu ostali svjetonazori ne mogu dati. U jednom dobro napisanom članku ta vječnost duše opisana je na sljedeći način: „Kada je riječ o njenim svojstvima, Handžić veli da je duša kao i sve ostalo, osim Boga, stvorena i postala. Ipak, ona ubuduće ostaje vječna. Duša će pretrpjeti smrt, ali se njezina smrt sastoji u rastanku s tijelom.“8

Ako ovaj svijet uistinu nije sve i fi zička smrt ne obilježava kraj, onda se mnogo životnih dilema i pitanja mogu sigurno puno bolje razumjeti. Kada je u pitanju dušobrižništvo za ljude koji su doživjeli traumatski događaj, vrlo je važno da prije svega - kako bismo toj osobi mogli adekvatno i odgovorno pomoći - shvatimo koja su ta vječna ljudska pitanja i od čega se zapravo čini ljudsko sastoji. Moramo biti svjesni da trauma utječe na čitavo ljudsko biće, a ne samo na jedan njegov dio. To znači da su i duh i duša i tijelo poremećeni. Na primjer, ako osoba doživi tešku isključivo emocionalnu traumu (strah), taj događaj će vremenom, ako ne bude tretiran, imati i negativne posljedice na fi zičko tijelo (bolest), pa čak i na čovjekov duh (odstranjenje od Boga, izolacija itd.). Nažalost, općenito gledano, tretiranje ljudi, koje je danas bazirano na grčko-helenističkom dualizmu, isključivo se fokusira na dušu i tijelo, a sasvim se zanemaruje ljudska duhovna dimenzija. Štoviše, zapadni sistem psihoanalize, čvrsto baziran na Freudovu i Jungovu modelu, sasvim odbacuje bilo kakvo postojanje transcendentnog Božanstva i potpuno se oslanja na puki materijalizam. A kao što smo gore već naveli, na ljudske životne dileme i pitanja ne može se adekvatno odgovoriti ako nedostaje svijest o tome trećem sastojnom, i po našem mišljenju, najvažnijem dijelu čovjekova bića. Uvjereni smo da je nemoguće

6 Biblija. Stari i Novi Zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2006.

7 Isto.

8 Ruhi nefs u Kur’anu, http://rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=5134:

ruh-i-nefs-u-kuranu-&catid=32:ostalo&Itemid=76, 18. april 2009.


- 21 -

postići sveobuhvatno i dugoročno iscjeljenje cijelog čovjeka zanemarujući njegova vječna pitanja, a pogotovo njegovu ljudsku duhovnost i vjeru. Zato je neizmjerno važno obratiti pažnju na ovaj duhovni aspekt te, u skladu s njim, ne zanemariti ni ljudske duševne i fizičke potrebe kada je u pitanju sintetičko i sveobuhvatno dušobrižništvo, kojem je krajnji cilj potpuno iscjeljenje individualne osobe, a s time i postizanje promjene u općem društvu. Imajući u vidu ovaj plemeniti cilj, vjerski službenici različitih monoteističkih religija trebali bi aktivno tražiti suradnju i pozitivno koristiti svoje zajedničke točke kako bi moglo doći do stvarnog napretka i dugoročne promjene u našem društvu.

Literatura: Andrić, Ivo. Na Drini Ćuprija, Svjetlost, Sarajevo 1989.

Biblija. Stari i Novi Zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2006.

Kur’an s prevodom, prijevod s arapskog: Besim Korkut, Melik Fahd, Medina 2008.

Silajdžić, Adnan, 40 hadisa sa komentarom, Rijaset IZ u BiH, Sarajevo 2005, str. 143-144.

Ruh i nefs u Kur’anu, http://www.preporod.com/duhovna-obzorja-rubrike-39/903-ruh-i-nefs-u-

kuranu.html, 15. april 2009.

Ruhi nefs u Kur’anu, http://rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=5134:

ruh-i-nefs-u-kuranu-&catid=32:ostalo&Itemid=76, 18. april 2009.



- 23 -

NASILJE KAO STIL PONAŠANJA

U BiH

Naira Hodžić, profesor predškolskog odgoja

UvodRat koji je u BiH trajao od 1992. do 1995. godine započet je zbog teritorija, ali

se na kraju pretvorio u međuetnički sukob Srba, Hrvata i Bošnjaka. Produkt rata je podijeljena država, oko 96.000 ubijenih i nestalih osoba, više od 440 identifi ciranih lokacija zatvora i logora, 320 masovnih grobnica i 900 događaja masovnog ubojstva, u kojima su žrtve pretežno civili, porušeni mostovi, vjerski objekti, zgrade i naravno traumatizirani građani (www.idc.com, maj/svibanj 2009).

Država je podijeljena na dva dijela, dva entiteta. RS zauzima 49% teritorija i u njoj, uglavnom, žive Srbi. Hrvati, Bošnjaci i ostali tijekom rata su protjerivani, odvođeni u logore i ubijani. FBiH obuhvaća 51% teritorija BiH i u njoj uglavnom žive Bošnjaci i Hrvati te određen postotak Srba. Naravno, u BiH žive i Bosanci, samo im se ne da pravo da se tako izjašnjavaju. To potvrđuje da vladajućoj strukturi itekako odgovara da ljude drži u nacionalnim skupinama jer tako lakše njima manipulira. Tome u prilog ide i činjenica da se tijekom rata desio žestok sukob između Hrvata i Bošnjaka, koji je rezultirao podijeljenim školama i podijeljenim gradovima u FBiH.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), više od 10% stanovništva u Bosni i Hercegovini ima PTSP (www.ptsp.ba, maj/svibanj 2009).

Službeni podaci državnih institucija ne postoje, kao ni strategija za podršku i pomoć osobama s PTSP-om i članovima njihovih obitelji. Bosanskohercegovačke vlasti ne negiraju, nego ignoriraju postojanje PTSP-a. Ignoriraju da je bosanskohercegovačko društvo zapravo društvo traumatiziranih građana te da je neophodno raditi na procesuiranju traume za dobrobit građana, kao i samog društva, i to sustavno.

I dok se naši političari u ime naroda bore za svoj položaj i svoje plaće, većina stanovništva je na rubu egzistencije. Borba za opstanak, onaj goli, za komad kruha,


- 24 -

nastavlja se. Oni koji su do jučer branili ovu zemlju, a svatko ju je branio od svakoga, danas više nisu potrebni društvu. Opće nezadovoljstvo i frustracija bh. građana poslijeratnim periodom i radom političara, neprorađene ratne i poslijeratne traume ogledaju se u povećanom broju oboljelih, posebice od karcinoma, povećanom broju ovisnika te rastu obiteljskog i maloljetničkog nasilja.

Nasilje koje se svakodnevno događa ne poznaje entitetske ni bilo koje druge granice, što potvrđuju mnogobrojni primjeri. Evo kratke analize 2008. godine.

Sarajevo za nepuna dva mjeseca bilježi dva ekstremna slučaja maloljetničkog nasilja. U prvom slučaju maloljetnici su polili benzinom i spalili staricu u haustoru. U drugom slučaju izboli su nožem svog vršnjaka u tramvaju, na očigled ostalih putnika, koji nisu reagirali. Upravo to nereagiranje je indikator apatičnog stanja u kojem se nalaze građani BiH, a produkt je kontinuiranog traumatiziranja.

Mostar, prelijepi hercegovački grad na Neretvi, podijeljen na dva dijela: zapadni, hrvatski, i istočni, bošnjački. Podijeljen grad, podijeljene škole, podijeljeni ljudi. U ovom gradu sve je mogući izvor sukoba, pa i nogometne utakmice. Pred jednu takvu utakmicu u novembru mladi sa zapadne i istočne strane dogovorili su mjesto sukoba i to preko interneta! Veoma kreativno korištenje interneta! Policija je, na svu sreću, uspjela spriječiti dogovoreni sukob.

Ni RS nije pošteđena maloljetničkog nasilja. U Derventi su dvojica srednjoškolaca zlostavljali trećega. Osim fizičkoga bili su prisutni elementi i seksualnog nasilja. Sve to su snimili na mobitel i snimku zlostavljanja poslali svojim poznanicima, a ovi proslijedili dalje. Nekoć su se ljudi hvalili dobrim djelima, a sada se ponose čineći bol drugome. Nažalost, to postaje standard ponašanja mladih u BiH. Sličan događaj desio se i u Jelahu (FBiH), samo što su akteri bili učenici osnovne škole.

U Zenici se za Kurban-bajram, jedan od najvećih praznika muslimana, desilo ubojstvo u centru grada, i to u podne, kada je najveći broj prolaznika na ulici. Dvojica šesnaestogodišnjaka pucala su u narkodilera.

Primjera, nažalost, ima mnogo. Svakodnevno o njima slušamo na vijestima ili čitamo iz novina. Oni svjedoče da nasilje postaje stil života u BiH. Zašto? Odgovor možemo tražiti u neprocesuiranim traumama.

Trauma i posttraumatski stresni poremećaj – PTSPTrauma je događaj izvan uobičajenog životnog iskustva, teško podnošljiv za bilo

koju osobu. To je događaj koji korjenito mijenja živote ljudi. Može se desiti bilo kome, bilo kad i bilo gdje. Traumatski događaj je događaj koji ugrožava život osobe ili je ona svjedokom ubojstva, nasilja i sl. Taj događaj ne ugrožava osobu samo fi zički, nego ugrožava i njezino mentalno zdravlje. U literaturi postoje dva tipa trauma, ali u životu, posebice u ratnim uvjetima ili kada je u pitanju obiteljsko nasilje, ne postoji jasna granica između njih.

Prvi tip traume vezujemo za prirodne katastrofe, gubitke, silovanje - za događaje koji se dogode iznenada i jednom u životu. Sjećanja glede toga događaja veoma su živa i manifestiraju se kroz noćne more, iznenadne povratne slike (fl ashback) te


- 25 -

repetitivne igre kod djece. Drugi tip traume vezujemo za duži vremenski period, kao što je život u ratu, ili život u poslijeratnoj prolongiranoj neizvjesnosti, obiteljskom nasilju i sl. To znači da se traumatski događaji dešavaju u kontinuitetu, samo s različitim intenzitetom. Neke od reakcija na ovu vrstu traume su obamrlost, depresija, praznina i sl. Da ne postoji jasna granica između ova dva tipa traume, osjetili smo na svojoj koži tijekom rata u BiH, kao što osjećaju i oni koji su izloženi obiteljskom nasilju.

Ne postoji mjesto na svijetu bez traumatskih događaja niti postoje ljudi imuni na reakcije izazvane traumatskim događajem. Neka istraživanja pokazuju da svaki četvrti traumatski događaj rezultira PTSP-om – i to ili neposredno po traumatskom događaju, ili pak nekoliko godina ili decenija kasnije.

Što je PTSP i kako nastaje?Traumatski događaj utječe na psihičku ravnotežu čovjeka izazivajući veliku

emocionalnu reakciju – traumatski stres koji karakterizira intenzivan osjećaj straha, užasa, bespomoćnosti i potpunog gubitka kontrole. Poslije traumatskog događaja djelići negativnih emocija i misli pritišću osobu stvarajući oko nje razlomljeni oblak. Ukoliko se na vrijeme ne intervenira u smislu oslobađanja tih misli i emocija, oko osobe se formira obruč, tj. PTSP, tako da negativne misli i emocije potpuno preplave osobu onemogućavajući joj da normalno funkcionira u obitelji, na poslu i u društvu.

Simptome PTSP-a dijelimo na: simptome ponovnog proživljavanjaTo su iznenadne povratne slike (fl ashback) i neprijatni snovi, preciznije noćne

more vezane za taj događaj. Za djecu su karakteristične repetitivne igre - one igre koje djeca stalno ponavljaju - putem kojih oni pokušavaju shvatiti što se zapravo desilo. Za razliku od omiljenih igara u kojima uživaju, repetitivnu igru prekidaju u momentu kada je strah najintenzivniji.

simptome izbjegavanja Napori da se izbjegnu misli ili aktivnosti vezane za traumatski događaj smanjuju

interes za bitne aktivnosti, javlja se osjećaj udaljavanja od drugih, sužava se spektar emocija, te se javlja osjećaj uskraćenosti za budućnost.

simptome povišene budnostiOgledaju se u teškoćama pri spavanju, koncentraciji, razdražljivosti, provali

bijesa, naglašenom reagiranju strahom, pojačanom oprezu i sl.

•

•

•


- 26 -

Trauma i dijeteDječji razvoj ovisi o kvaliteti odnosa između djece i njihovih najbližih. Okolina

koja pruža ljubav i sigurnost, nova iskustva i odgovornosti, priznanje i pohvale, sve to može u znatnoj mjeri pridonijeti djetetovu razvoju. Ovakva okolina pomaže djetetu u procesuiranju eventualnih traumatskih događaja. Nažalost, okolina – i to najbliža, dakle obitelj – često je izvor traumatskih iskustava za dijete. Kada govorimo o djetetu i traumatskom iskustvu, govorimo o trima mogućim situacijama.

Prva situacija (Slika 2) događa se kada dijete doživi traumatsko iskustvo, ali je roditelj uz njega, pod čim podrazumijevamo i fi zičku i emocionalnu dostupnost roditelja. U ovom slučaju roditelj predstavlja zaštitni omotač za dijete i trauma ne ide direktno na dijete.

U drugoj situaciji (Slika 3) dijete doživi traumatsko iskustvo, a roditelj ili uopće nije fi zički dostupan, ili je s djetetom, ali zbog vlastitog psihološkog stanja ne može djetetu pružiti adekvatnu podršku. Tada trauma ide direktno na dijete, jer roditelj ne predstavlja adekvatan zaštitni omotač. Ova situacije je vrlo česta u BiH.

Treća situacija (Slika 4) sve je prisutnija u našem društvu. Roditelj je izvor traumatskih iskustava za dijete zbog vlastitog nefunkcioniranja kao posljedice neprocesuiranih vlastitih traumatskih iskustava. Ovisničko ili nasilničko ponašanje, kao i totalno povlačenje roditelja, izvor je kontinuirane neizvjesnosti i traume za dijete. Jedna od posljedica traumatskog iskustva za dijete je gubljenje povjerenja u odrasle, jer odrasli bi trebali osigurati uvjete za rast i razvoj djeteta, trebali bi ga podržavati u procesu odrastanju, a oni rade suprotno. Odrasli postaju izvor traumatskog iskustva za dijete. Ako je ta odrasla osoba roditelj ili član obitelji, tada je osjećaj gubitka povjerenja i razočaranja u odrasle još intenzivniji.


- 27 -

Druga i treća situacija najteže su za dijete. Moguće reakcije djeteta na ove situacije su:

pretjerana zaokupljenost i razmišljanje o iskustvima nasiljaosjećaj preplašenosti i tugedoživljaj bolesti i razne smetnje uzrokovane strahom i tugom (gubitak energije i apetita, lupanje srca uz smetnje disanja i kada je uplašeno, ali i kada nema vidljivih uzroka, glavobolja i tjelesni bolovi, govorne smetnje i poremećaji, teškoće spavanja)gubitak koncentracije i interesa, osjećaj dosade i često uzdisanje zbog psihičke napetostipovećana razdražljivost; uznemirenost i tjelesni nemirnepovjerenje u druge ljude, posebice odraslenedostatak samopouzdanja prouzročen i osjećajem napuštenosti.

Ove reakcije mogu se dovesti u direktnu vezu s porastom nasilja na svim razinama i u svim oblicima, kao i s povećanjem broja ovisnika.

Kružna obiteljska interakcijaPTSP definitivno utječe na obitelj, tj. na kvalitetu odnosa u obitelji. Članovi

obitelji sa simptomima PTSP-a ne mogu normalno funkcionirati u obitelji zbog svoje povučenosti, agresivnosti, nepredvidivosti, preosjetljivosti i sl. Nemogućnost normalnog funkcioniranja tih osoba povlači za sobom njihovo neispunjavanje dosadašnjih obaveza vezanih za vlastitu ulogu u obitelji. Dolazi do mijenjanja obiteljskih uloga, tako da drugi članovi obitelji postaju prinuđeni preuzeti više obaveza i odgovornosti nego što mogu. Javlja se negativna kružna interakcija u obitelji, što podrazumijeva međusobno optuživanje i nezadovoljstvo svih članova. Svakodnevno optuživanje izaziva ljutnju, članovi obitelji se „ukopavaju“ u svoje pozicije i ne žele se mijenjati. Žalbe svih strana su utemeljene, ali to ne dovodi do poboljšanja stanja u obitelji i stvaranja neophodne atmosfere podrške, nego naprotiv dovodi do još lošijih odnosa u obitelji. Tako se krug nasilja održava u obitelji, ali se proširuje i na društvo.

•••

•

•••


- 28 -

Je li ovo zaista začarani krug i može li se iz njega izaći?

Trauma i društvoGrađani, a posebice mladi ne mogu, ne znaju kanalizirati svoju frustraciju.

Rođeni su ili početkom rata, ili tijekom rata. Bili su izloženi traumatskim događajima, posredno ili neposredno, preko priča svojih najbližih. Obitelj, koja im je trebala dati sigurnost i podršku u procesu odrastanja, zakazala je. Roditelji, i sami traumatizirani, bore se za preživljavanje obitelji. Sve to dovodi do disbalansa odnosa u obitelji i promjene uloga. Očevi svoju tjeskobu najčešće pokušavaju odagnati alkoholom. Majke preuzimaju ulogu i oca; zaokupljene problemom preživljavanja obitelji i odnosima s partnerom, ne mogu biti adekvatna podrška svojoj djeci. U ovakvim odnosima djeca se često zaboravljaju. Na njih se obrati pažnja tek kada nastupe problemi.

U takvim obiteljima, a njih je najviše u BiH, djeca se ne osjećaju voljenom, željenom. Osjećaju duboku tugu i frustraciju jer smatraju da su suvišni i nevažni svojim roditeljima. Oni koji bi ih trebali voljeti, biti im podrška i voditi ih kroz život, izvor su njihovih traumatskih iskustava. Ljutnja koja se javlja zbog toga i misao da im to roditelji rade namjerno, jer ih ne vole, ne žele, prouzrokuje želju za osvetom, a ta želja nije ništa drugo nego činjenje nasilja prema sebi, tako da imamo povećan broj ovisnika, odnosno prema drugima, pa imamo porast maloljetničkog nasilja. Djeca postaju zaokupljena nasiljem, koje im postaje stil života i način rješavanja nagomilane frustracije.

Ako djeca ne mogu dobiti podršku u obitelji, trebala bi je imati u školi. Nažalost, događa se suprotno, jer su nastavnici i sami traumatizirani ratom i poslijeratnim periodom, kao i zahtjevima koje pred njih postavlja obrazovni sustav. Svoju nagomilanu frustraciju uglavnom usmjeravaju prema učenicima, tako da škole – rasadnici razvoja akademskih vještina i znanja – umjesto da budu rasadnici razvoja kritičkog promišljanja, bitnog čimbenika u prevenciji ovog problema, postaju za učenike dodatni izvor traume.


- 29 -

Iz svega navedenog očigledno je da su se očevi, majke, učenici, nastavnici, građani BiH „zaglavili“ u poziciju žrtve i tako pridonose daljnjem širenju nasilja.

Mogućnost prekida kruga nasilja u BiH Hoćemo li ostati u krugu nasilja ili izaći iz njega, to je naš izbor! Naravno, nije

lako izaći iz onoga što nas okružuje i što je naša svakodnevnica, ali je moguće. Moguće je ukoliko smo svjesni da ne možemo utjecati na ono što se desilo, ali možemo utjecati na našu percepciju toga. O našoj percepciji nekog događaja ovisi kakav ćemo stav zauzeti prema njemu. O stavu ovise misli koje će se javiti, osjećanja koja su produkt tih misli i konačno naše djelovanje. O našoj percepciji ovisi ulazimo li u krug nasilja ili biramo osobnu slobodu.

Za lakše razumijevanje povezanosti percepcije i nasilja koristit ćemo skicu Laurenca Reichlera, skicu nenasilne komunikacije po dr. Marshallu Rosenbergu (Slika 6), koja predstavlja filozofiju življenja, a komunikacijske vještine su samo njezin sastavni dio.

Nenasilna komunikacija po dr. Marshallu Rosenbergu uči nas da sve počinje našim opažanjem, percepcijom. Ovisno o tome kako opažamo stvari, tj. opažamo li ih ili ih dijagnosticiramo i etiketiramo, u nama se javljaju određena osjećanja – osjećanja ugode ili neugode – već prema tome jesu li naše potrebe u datoj situaciji zadovoljene ili ugrožene. Osjećaji su indikatori naših potreba i zato je neophodno povezati osjećaje i potrebe. Međutim, opasno je ostati na razini osjećanja, što se uglavnom dešava, jer ukoliko ostanemo na nivou osjećanja, možemo biti beskrajno tužni, ljuti, frustrirani… Osjećaji mogu postati naš zatvor. Da bismo ga se oslobodili, neophodno je osjećaje povezati s potrebama, jer su potrebe naša životna energija. One nas pokreću. Svako naše djelovanje vođeno je zadovoljenjem neke potrebe.


- 30 -

Način opažanja date situacije direktno je povezan s pitanjima koja se sama nameću, a vode nas u pravcu okrivljavanja ili razumijevanja, nasilja iliosobne slobode.

Možemo birati okrivljavanje ili razumijevanje. Biramo li okrivljavanje, a to najčešće radimo, javit će se sljedeća pitanja: Zašto se to meni/nama desilo? Kako su mi/nam samo mogli to uraditi? Ova pitanja i traženje odgovora na njih uvode nas u krug nasilja; preko njih mi podržavamo i održavamo krug nasilja. Zašto? Tražeći odgovore na ova pitanja javlja nam se misao da smo ono što nam se desilo upravo i zaslužili. Tako idemo u samooptuživanje ili samosažaljenje. Može nam se javiti i misao da nam je to neko namjerno uradio. Baš nama! Ta misao veže ljutnju, bijes, traži osvetu, koju usmjeravamo ili prema sebi, ili prema drugima. Okrenemo li je prema sebi, javlja se psihosomatski poremećaj, koji može rezultirati i nekim ovisničkim ponašanjem. Okrenemo li je prema drugima, dobivamo etiketu nasilnika. Kamo god je usmjerili, prema sebi ili prema drugima, ostajemo u začaranom krugu nasilja, a život nam se počinje svoditi na čekanje prilike za osvetu kako bismo konačno našli mir. Zaboravljamo da je osveta prvi znak ljudske slabosti i da nam nikada ne donosi mir. Ona crpi našu energiju, oduzima vrijeme, uništava nam bitne odnose i negativno utječe na naše mentalno zdravlje. Ovaj način percepcije, ovaj put okrivljavanja sami biramo!

Nismo tako bespomoćni kao što mislimo. Imamo moć birati način na koji promatramo stvari, način na koji promatramo ono što nam se desilo. Možemo izabrati razumijevanje umjesto okrivljavanja, slobodu umjesto zatvora. Trebamo samo stvari promatrati iz drugog kuta i odabrati put razumijevanja. Odabirom ovog


- 31 -

puta javlja se sljedeće pitanje: Što se to sa mnom dešava? Ovo pitanje vraća nas nama samima i daje nam šansu da razumijemo sve one osjećaje koji se dešavaju u nama. Daje nam šansu da razumijemo svoja osjećanja i povežemo ih s potrebama koje su u toj situaciji bile ugrožene. To razumijevanje oslobađa našu životnu energiju i daje nam polet da djelujemo u pravcu postizanja osobne slobode i mira. Razumjeti što se dešava u nama važan je preduvjet za razumijevanje što se dešava s drugima. To nam pomaže odgovoriti na slijedeće pitanje: Zašto su to uradili? Ako znamo da je svako ponašanje vođeno zadovoljenjem neke potrebe, onda postoji šansa da suosjećamo s osobom čije je ponašanje bilo uzrokom naše boli, da suosjećamo s njezinim potrebama, ali to nikako ne znači suosjećamo s njezinim ponašanjem. Razumjeti ponašanje drugih i vezati ga za njihove potrebe ključ je naše slobode, našega mira. To nas oslobađa ljutnje, bijesa, mržnje, i spašava nas zatvora koji nesvjesno biramo. Postajemo „trauma mudri“, podrška sebi i drugima, svjesni da nas je traumatsko iskustvo promijenilo i da nikada nećemo biti oni otprije. Ali i to smo mi! Oni prije traume i oni poslije. Prihvatiti to iskustvo, integrirati ga, znači osloboditi se, naći svoj mir i prekinuti krug nasilja.

ZaključakMir počinje s nama, u našoj glavi, u našem srcu i u našoj duši. Da bismo ga

postigli, trebamo se baviti sobom. Bavljenje drugim ljudima, posebice onima iz drugog naroda, i onim što su oni učinili, izvor je nepresušne ljutnje usmjerene prema njima, a ona se tijekom rata ogledala u najekstremnijim oblicima nasilja. Sada kada smo odlučili „zaboraviti“ to što se desilo i oprostiti, naravno formalno, ali ne i suštinski, ljutnja i bijes i dalje ostaju i pokreću nas, samo ih sada ne usmjeravamo prema nekoj od drugih strana, nego objekt za iskaljivanje svoje ljutnje pronalazimo u neposrednoj okolini, obitelji, školi, poslu, ili je okrećemo prema sebi. Tako održavamo krug nasilja i postajemo „dobri“ modeli po kojima mladi uče.

Da smo zaista „dobri“ modeli i da nasilje postaje stil života u BiH, govori porast obiteljskog nasilja i maloljetničke delikvencije. Današnji maloljetni delikventi rođeni početkom i tijekom rata u BiH, a njihovo ponašanje produkt je disfunkcionalne obitelji, što je posljedica neprocesuiranih ratnih i poslijeratnih trauma.

„Maloljetnička delikvencija je poseban društveni problem zbog toga što se maloljetnici pojavljuju kao prijestupnici u oblasti zloupotrebe droga, krivičnih djela teške krađe i provale u poslovne prostore, automobile, stanove i drugo, vršeći ih pojedinačno ili grupno. Također, sve češće se pojavljuju i kao izvršioci težih krivičnih djela, kao što su razbojništva, silovanje i sl. Od ukupnog broja prijavljenih lica za počinjena krivična djela, 127 (ili 9,9%) čine maloljetnici“ (www.fup.gov.ba, maj/svibanj 2009).

Razumjeti ponašanje ove djece bez etiketiranja i osuđivanja znači dati im šansu za promjenu. Etiketiranje i osuđivanje, koje najčešće koristimo, održava krug nasilja. Ako znamo da je svako ponašanje vođeno zadovoljenjem neke potrebe, onda nam je jasno da empatiju pružamo za potrebu, a ne za ponašanje. Pružajući empatiju za potrebe, otvaramo prostor za sagledavanje drugih načina zadovoljenja te potrebe,


- 32 -

načina koji su društveno prihvatljivi i koji ne ugrožavaju ni njih ni okolinu. Svojim ponašanjem oni nam žele nešto reći. Oni nisu neodgojeni, drski, bezobrazni, oni nisu nasilnici, kako ih nazivamo. Oni su nesigurni i uplašeni jer žive u kontinuiranoj neizvjesnosti, a treba im razumijevanje i podrška. Razumjeti ponašanje ove djece, znači priznati ih, priznati njihov strah, njihov bol, njihove potrebe. Samo im tako možemo pomoći da razumiju sami sebe, da razumiju zašto odabiru takvo ponašanje. Razumijevanjem sebe i svoga ponašanja oni postaju sposobni razumjeti i ponašanje članova svoje obitelji: članovi njihovih obitelji ponašaju se tako ne zato što ih ne vole ili ne žele, nego zato što su preplavljeni negativnim mislima i osjećanjima i kao takvi ne mogu im pružiti ni podršku, ni sigurnost, ni ljubav. Razumjeti znači ne doživjeti to protiv sebe. To daje olakšanje, a ljutnja prema članovima obitelji, ljutnja koja uzima toliko energije, koja ih odvodi na put nasilja, ovisnosti, kriminala, ta ljutnja može se preobraziti u razumijevanje i podršku, koja je itekako potrebna i članovima njihovih obitelji i njima samima.

Budući da više od 10% stanovništva Bosne i Hercegovine ima PTSP, neophodno je sustavno raditi na procesuiranju traumatskih iskustava, ali i stvaranju neophodne klime podrške, kako bi se te osobe ohrabrile zatražiti stručnu pomoć. U kreiranju klime podrške, utemeljene na boljem i pravilnijem razumijevanju ove problematike, bitnu ulogu igra edukacija glede traume, njenog utjecaja na osobu, obitelj, društvo te njenu ulogu u procesu pomirenja. Ona pridonosi i skidanju stigme sa svega što je vezano za traumu i PTSP, jer to na ovim prostorima još uvijek ima pejorativan karakter.

Traumu ne možemo zaboraviti, iako su ljudi s ovih područja razvili fantastične mehanizme potiskivanja. Što se događa kada ono što se potisne izađe svom silinom napolje i u najgorem obliku, vidjeli smo tijekom rata u BiH, a svakodnevno to viđamo i kroz obiteljsko nasilje, maloljetničku delikvenciju i sl.

PTSP je naša realnost i što prije tu realnost priznamo, prije ćemo započeti s radom na strategiji za oporavak pojedinca i društva. Bez oporavka pojedinca nema ni oporavka društva.


- 33 -

Literatura: Ayalon Ofra, Spasimo djecu, Školska knjiga, Zagreb 1995.

Foy David W., Liječenje PTSP-a, Naklada Slap, Jastrebarsko 1994.

Gruden Zdenka, Dječja psihoterapija, Medicinska naklada, Zagreb 1996.

Grupa autora, Pomozimo djeci stradaloj u ratu. Priručnik za psihologe, Zagreb 1994.

Liss Jerome, Pomozimo jedno drugome, Doca, Beograd 2000.

Mitendorf Karlo, Trauma i mentalno zdravlje. Iskustva, pristupi i tehnike, Institut za

psihotraumu, Zagreb 1996.

Oaklander Violet, Put do dječjeg srca, Školska knjiga, Zagreb 1996.

Rosenberg Marshall, Jezik saosećanja, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,

Beograd 2002.

Rosenberg Marshall, Jedan model nenasilne komunikacije, Cicero, Beograd 1996.

Šimić Filip, Traumaterapija danas, Wings of hope, Sarajevo 2002.

www.fup.gov.ba, maj/svibanj 2009.

www.idc.com, maj/ svibanj 2009.

www.ptsp.ba, maj/svibanj 2009.



- 35 -

TRAUMA POST FESTUM

Sevimka Drinić, diplomirani psiholog

UvodRaspravljati o traumi u Bosni i Hercegovini nakon dvocifrenog broja godina od

završetka rata u najmanju je ruku empirijski i pragmatično. Paradigma traume na ovim prostorima treba se promatrati kao involvirani način postojanja i življenja u svim sferama bivstvovanja. Ipak, naučnici i istraživači imaju obvezu govoriti i nalaziti nove pristupe onome što se u mreži ljudskog postojanja i naukovanja defi niralo kao trauma i istraživati komplekse koje trauma stvara u mreži psihičkog života. Sve to je nužnost i potreba zbog transgeneracijskog prijenosa na dolazeće generacije koje su sada u fokusu našeg daljeg zanimanja.

Defi nicije traume koje nalazimo u literaturi predstavljaju široku lepezu događaja koji dovode do reakcije prepoznavanja u ovom kontekstu. Historijski aspekti traume, gledane kronološki, nosili su specifikum svog vremena, ali čini se da je ljudska destruktivna kreativnost brže napredovala, tako da su je defi nicije samo pratile pokušavajući dostići kompleksnost pojma. U početku dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije psiholozi se ovim izazovom nisu bavili. Rat pripada kategoriji izvanrednih životnih događaja koji nas pogode nespremne, dese se uz malo ili bez ikakvog upozorenja i onemogućavaju korištenje naših uobičajenih strategija suočavanja. Rat koji se desio na ovim prostorima doveo je do frustracije kod stručnjaka raznih disciplina koji su trebali, u to vrijeme, na virtuozan način uroniti u naukovanje o uzrocima, posljedicama, identitetima… U svijetu je, koliko god da su postojano podgrijavana ratna žarišta, postojala literatura koja je mogla pomoći u stručnom radu s ratnim veteranima, silovanim ženama, ali to su bili ratovi s drugih područja, individualni slučajevi silovanja. Ponuđene defi nicije traume su korištene kao polazna tačka u redefi niranju jedinstvenih događaja na Balkanu kao specifi kumu. Ono što se dešavalo tražilo je interventno djelovanje s djecom, mladima, ženama, odraslima,


- 36 -

ranjenicima, izbjeglicama itd. Polazna tačka u poimanju traume zasigurno je spoznaja o tome koji sve događaji izazivaju traumatske reakcije. Neophodno je u kontekstu rata govoriti o tome zato što su događaji u BiH obogatili svjetsku znanost nudeći mogućnost preispitivanja kompleksnosti traume već prema prirodi izvora, trajanju, dobi osoba koje pate od PTSP-a i odraza na njihov kasniji životni razvoj.

PTSP kao odgovor na traumuPosttraumatski stresni poremećaj je psihopatološki odgovor na traumatski

događaj. Međutim, unatoč preplavljujućem intenzitetu traumatskog iskustva neće svi pojedinci pogođeni traumom razviti PTSP, što znači da razvoju poremećaja osim traumatskog događaja doprinose i neki drugi faktori. Postojeći empirijski nalazi pokazuju da socijalni faktori, posebice socijalna podrška imaju zaštitni učinak na razvoj i održavanje ovog poremećaja. Iako je pitanje osobina ličnosti kao etioloških faktora još uvijek neriješeno, postojeći podaci upućuju na povezanost nekih osobina ličnosti i PTSP-a. Analize učinkovitosti različitih tretmana u stranoj literaturi upućuju na kroničan tijek PTSP-a izazvanog ratnim iskustvom te djelomična poboljšanja simptoma unatoč liječenju. Osim što su vrlo otporni na tretman, simptomi kroničnog PTSP-a su za pojedinca koji ih ima mučni te uzrokuju klinički značajne smetnje u obiteljskom, bračnom, profesionalnom i međuosobnom funkcioniranju.

U genezi doživljaja koji potencijalno dovode do traume i potencijalno prelaze u PTSP jest sukob ili konfl ikt. U konfl iktnim situacijama često se reagira agresijom ili povlačenjem. Neriješen sukob na individualnom planu može dovesti do dugotrajne frustriranosti koja može varirati od osjećaja tjeskobe, nelagode, zabrinutosti, preko gubitka samopouzdanja i samopoštovanja do neurotskih i psihosomatskih poremećaja. Na međuosobnom planu u pravilu dolazi do esencijalnih sukoba. Naime, takav sukob je, iako pritajen, stalno prisutan, kako bi se prvom prilikom, makar se radilo i o bezazlenom povodu, ponovo razbuktao.1 Sukobi se odvijaju po psihologijskim zakonitostima koje određuju ljudsko ponašanje:2

1. Svaki sudionik u socijalnoj interakciji ponaša se prema drugoj osobi u skladu sa svojim mišljenjem, opažanjima i vjerovanjima o njoj. Ona možda nisu objektivno točna, ali za njega/nju u tom trenutku predstavljaju jedinu i pravu istinu.

2. Svaki sudionik u socijalnom odnosu svjestan je da ga svaka druga osoba isto tako opaža i procjenjuje, pa svoje ponašanje usklađuje s očekivanjima kako ga druga osoba doživljava. No, ta očekivanja, sa stajališta druge osobe, mogu biti sasvim pogrešna.

3. Socijalni odnos nije samo određen prethodnim iskustvom, motivima, stavovima i očekivanjima, nego je istodobno i izvor novog iskustva, novih stavova, novih očekivanja. Stoga svaka interakcija mijenja i nas, ali i osobu s kojom dolazimo u kontakt.

4. Svaki socijalni odnos zbiva se unutar neke šire socijalne okoline – obitelji, radne grupe, nacije – koje su, neovisno o pojedincima, razvile određene simbole,

1 Prišlin i Vizek-Vidović, 1990, prema: M. Ajduković i N. Pečnik, 1994.

2 Deutsch, 1973, prema: M. Ajduković i N. Pečnik, 1994.


- 37 -

vrijednosti i norme značajne za međusobnu interakciju. Njihovo nepoznavanje otežava komunikaciju i dovodi do konfl ikta.

Svako živo biće je ograničeno svojim tijelom, što čini da je istovremeno različito od svijeta i podložno njegovim ćudima. Osjećanje bespomoćnosti slijede trenuci smirivanja, ali osjećanje fi zičkog integriteta postoji samo kroz doživljaj onoga što ga može dovesti u pitanje, a to je prije svega doživljaj siline, nasilja, agresije bez agresora i skoro bez žrtve, stanje krajnje napetosti i neprijatnosti koje ne potječe ni iz straha ni iz bijesa, nego je neraspoznatljiva mješavina tih dvaju osjećaja. Predodžbe uništavanja potječu iz ovog prvobitnog neraspoznavanja: one prije svega označavaju opasnost, sve opasnosti po fizičku cjelovitost kojoj prijete razaranjem, ali mogu predstavljati i nasilje, i to prije svega ono koje potječe iz mržnje.3 Uobičajeni odgovor na nasilje je njegov progon iz svjesnoga. Nasilje se, međutim, ne da sakriti. Koliko je god jaka želja da se ono porekne, toliko je jasno da je poricanje nemoguće. No, za razvoj konfl ikta između grupa, kao i za njegovo kasnije razrješavanje, izuzetno su važne, ne samo percepcije vlastite, nego (možda i više) suparničke grupe, pogotovo one koje ukazuju na činjenicu da ta grupa ugrožava neke interese moje grupe.4

Socijalni identitet kao baza za odnose među ljudimaTeorija socijalnog identiteta kaže da pojedinac socijalni identitet stječe na

temelju pripadnosti pojedinim grupama, tj. njegov socijalni identitet sastoji se od onih aspekata vlastite slike o sebi koji potječu iz onih grupa kojima pripada. Dakle, kada osoba o sebi počne misliti kao o pripadniku određene socijalne kategorije odnosno grupe, možemo reći da je kod nje pobuđen socijalni identitet.5 Različiti autori slažu se da socijalni identitet pojedinca ovisi o dvama procesima: prepoznavanju vlastite sličnosti s pripadnicima svoje grupe te percepcije različitosti u odnosu na pripadnike drugih grupa.6 Socijalni identitet, kao što je već ranije spomenuto, odnosi se na to kako pojedinac vidi sebe kao člana grupe kojoj pripada. No, pripadanje grupi i socijalna identifikacija mogući su samo u usporedbi s grupama kojima ne pripadamo, pa se socijalni identitet odnosi i na razlikovanje od drugih grupa. Uključena je dakle sličnost unutar vlastite grupe i razlikovanje od drugih grupa.7

Često se na osobni i socijalni identitet gleda kao na suprotnosti jer je teško shvatiti kako se pojedinac može istovremeno osjećati različitim od drugih i sličnim njima. No, istraživanja na stvarnim socijalnim grupama pokazala su da su osobni i socijalni identitet povezani.8 Prema Tajfelu i Turneru (1986) socijalni identitet može biti pozitivan ili negativan, ovisno o tome kako pojedinac procjenjuje vlastitu socijalnu grupu, neovisno o osobnim karakteristikama ili postignućima unutar grupe. Socijalni identitet pojedinca ovisi o njegovoj evaluaciji vlastite grupe i percepciji kako

3 M. Zlotović, Strahovi kod dece, III. izd., 1989.

4 M. Biro, Debate: Normalizacija, pomirenje i uspostavljanje povjerenja na ex-Yu prostorima.

5 Jelić, 2003.

6 Brewer, 1993; Calhoun, 1994; Franceško i sur., 2002.

7 Franceško i sur., 2002.

8 Worchel i sur., 1998, prema: Jelić, 2003.


- 38 -

drugi evaluiraju tu grupu.9 U slučaju da se vlastita grupa procjenjuje pozitivno u usporedbi s drugim grupama, socijalni identitet je pozitivan.10 Temeljna pretpostavka teorije socijalnog identiteta jest da članstvo u grupi i osjećaj pripadnosti pridonose pozitivnoj slici o sebi kod svakog pojedinca. Pozitivan socijalni identitet pruža osobi osjećaj sigurnosti, samopoštovanja, vlastite vrijednosti i pripadnosti. Budući da pojedinac sliku o sebi stječe na temelju vlastitih karakteristika i na temelju karakteristika grupe kojoj pripada, on nastoji grupu kojoj pripada vrednovati pozitivno. To prvenstveno čini kroz proces socijalne komparacije vlastite grupe s drugim grupama. O negativnom socijalnom identitetu govorimo kad pojedinac vlastitu grupu procjenjuje negativno u usporedbi s komparativnim grupama.

Traumatski događaji dovode u pitanje bazične odnose među ljudima. Oni razaraju vezanost za porodicu, prijatelje, ljubav i zajednicu. Oni razaraju self koji se stvara i odražava kroz odnos s drugima. Oni podrivaju sisteme vjerovanja žrtve u prirodni ili božanski poredak stvari i dovode u stanje egzistencijalne krize.11

Identifi kacija događaja koji izazivaju traumuKada govorimo o psihološkoj traumi, govorimo o aspektima moći i posljedicama

koje izaziva osjećaj gubljenja sposobnosti vladanja situacijom. Traumatski događaji nisu unikat po svojoj prirodi nego po utjecaju na adaptivne mehanizme čovjeka neophodne za život. Za razliku od uobičajenih ljudskih nesreća, traumatski događaji generalno nose sa sobom neposrednu opasnost po život ili tjelesni integritet, ili bliski susret s nasiljem i smrću. Oni sučeljavaju ljudsko biće s ekstremnom bespomoćnošću i terorom te izazivaju odgovore koji imaju razmjere katastrofe.12

Izvori traumatskog događaja mogu se razlikovati po svojoj prirodi, ali u ovom kontekstu potrebna je distinkcija između rata i ratnih stresora.13 Suština je da je samo u ovim situacijama pojedinac konstantno izložen strahu od gubitka vlastitog života i života svojih najbližih.

Intenzitet ovog permanentnog pritiska izaziva psihosocijalne posljedice koje u pravilu ostavljaju za sobom dvije duboke rane u cjelovitoj ličnosti žrtve. To su:

a) osjećaj krivnje, što slijedi iz dramatične nemoćnosti u kontroli situacije odnosno razvoju događaja, i

b) osjećaj poniženosti od strane nadmoćnog nasilnika.14

9 Jelić, 2003.

10 Mummendey, 1985, prema: Jelić, 2003.

11 Judit Lewis Herman, M. D. 1997, str. 67.

12 Judit Lewis Herman, M. D. 1997.

13 Pošto traumatski sindromi imaju zajedničke osnovne karakteristike, proces oporavka

se, također odvija na sličan način. Osnovne faze oporavka su uspostavljanje sigurnosti,

rekonstrukcija priče o traumi i ponovno uspostavljanje veza između osoba koje su preživjele i

njihove zajednice.

14 Frederik, 1980, prema: A.Barath, D. Matulj i Lj. Sabljak, 1996.


- 39 -

Tri su temeljna obrasca u rješavanju trauma:15 pozitivno, negativno i funkcionalno razrješenje traume. Pozitivno rješavanje tipično je za odrasle, kad je osoba sposobna obraditi traumu na realističan način, prihvaćanjem boli, srdžbe, kao i svih gubitaka koje ima u pamćenju…, te kada osoba opaža i razumije situaciju kao činjenično stanje i ne osjeća se racionalno odgovornim uzročnikom (krivcem). Ljudi koji uspiju savladati tu strategiju obično brzo napuštaju stanje i osjećaj kontrole nad događajima. Strategija negativnog sučeljavanja s traumom i njezinim posljedicama, s druge strane, očituje se u poremećajima predodžbe o kontroli nad zbivanjima jednako unutar kao i izvan sebe. Tipično se javlja destruktivnost i osjećaj zatečenosti, a osoba nastavlja živjeti u emocionalnom i spoznajnom okruženju izvornoga traumatskog događaja. I konačno, funkcionalno razrješenje traume nastupa kad osoba akutno (privremeno) ulaže napor u aktivno sučeljavanje s vlastitim poslijeratnim stanjem, ali će taj napor s vremenom jenjavati. Umjesto trajnog napora, uloženog u ugrađivanje i pretvorbe traumatskog iskustva u osobni rast i razvoj, ličnost se s vremenom prihvati stilova pasivnog sučeljavanja poput izbjegavanja svih podsvjesnih znakova na izvorni događaj, negiranja, potiskivanja, suicidalnih misli i slično.

Traumatska iskustva, za razliku od događanja u svakodnevnom (mirnodopskom) životu i okruženju, imaju tri bitna obilježja. Prvo, traumatski doživljaji odlikuju se jačinom svoga djelovanja na cjelokupni osjetilni i psihofi zički sustav svih sudionika, bez razlike. Drugo, traumatska događanja izravno djeluju biološki, i to na razinama subkortikalnih (hipotalamičkih) regija u autoregulaciji fizioloških, imunoloških, spoznajnih i afektivnih funkcija ličnosti. Zbog toga su one univerzalne i slijede jedinstvene obrasce razvitka jednako u djeci kao i u odraslima, uključujući simptome poput trajnog proživljavanja izvorne situacije na svaki podsjetni znak (trigger), stalnog izbjegavanja sličnih situacija i podražaja, trajne napetosti i slično.16 Nakon što je preživjela traumatsku prošlost, preživjela osoba suočava se sa zadatkom stvaranja budućnosti. Ona je preživjela stari self, koji je trauma razorila, i sada mora izgraditi novi self. Trauma je iskušala i zauvijek izmijenila njezine odnose s drugima; osoba sada mora uspostaviti nove. Stara vjerovanja koja su davala smisao njezinom životu pretrpjela su snažan izazov; ona sada mora otkriti novu tajnu nadu. Sve ovo su zadaci treće faze oporavka. Završavajući ovaj posao, preživjela osoba ponovo uspostavlja svoj svijet.

Kada se radi o adolescentima, mora se shvatiti njihova specifi čna dob koja pored psiholoških karakteristika koje nosi, a koje za pojedine od njih nije nimalo laka, je imputirana individualnim i traumama njihovih roditelja te ostalih članova društva. Kao članovi svojih obitelji doživljavaju sekundarnu traumu. Zbog toga trauma postaje socijalni problem.

15 Gill, 1999, prema: A. Barath, D. Matulj i Lj. Sabljak, 1996.

16 A. Barath, D. Matulj, Lj. Sabljak, Korak po korak do oporavka; priručnik za kreativne susrete s djecom u ratnim i poslijeratnim vremenima, 1996, str. 25.


- 40 -

Kako do pomirenja?Trnovit je to put… Ono što je još uvijek nužnost u ispunjavanju dužnosti

profesionalnih i humanističkih radnika jest nastavak rada s populacijom koja je ostala živjeti na prostorima Balkana, pogotovo u BiH. Statistički podaci, koji ukoliko ne govore o broju umrlih od kancerogenih ili bolesti kardiovaskularnog sistema, svjedoče o porastu devijantnih socijalnih ponašanja, eskalaciji maloljetničke delikvencije, broja ovisnika itd., što suštinski govori kolika je zaista potreba da se društvo bavi traumom post festum koja je zahvatila sve dobne kategorije. Govor o traumi u suvremenom društvu izgleda kao govor o političkim temama, ali to je u stvari osvjetljavanje trenutnog stanja i apel da se studioznije pristupi generacijskom i transgeneracijskom prenošenju traume – to je nužnost.

Osnovni je cilj i smisao rada s odraslima povratiti tri temeljne sposobnosti ličnosti za pretvorbu traumatskog iskustva u stvaralačku snagu, rast i razvoj:

(1) povratiti povjerenje u sebe i druge (2) povratiti bogatstvo i kontrolu emocija i pamćenja(3) unaprijediti moralno rezoniranje i osjećaj odgovornosti za sebe i druge

Poznavanje psihosocijalnih zakonitosti sukoba može nam omogućiti da jasnije shvatimo prave uzroke sukoba, a time smo i bliže njegovu efi kasnijem rješavanju. Uz poznavanje uzroka sukoba, za njihovo efi kasnije rješavanje značajni su spoznaja i neposredno iskustvo da konfl ikt nije sam po sebi destruktivan i negativan: on može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih, uspješnijih rješenja. Takve konfl ikte zbog njihova ishoda nazivamo konstruktivnim konfl iktima. Na subjektivnom planu oni dovode do osjećanja zadovoljstva i samopouzdanja te potiču radoznalost i kreativno mišljenje. Na međuosobnom planu oni dovode do toga da su svi sudionici zadovoljni ishodom te da ishod predstavlja unaprjeđenje socijalnih odnosa. Konstruktivno rješavanje konfl ikata pretpostavlja aktivan odnos prema problemu, pri čemu će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama, tako i o potrebama i željama druge strane.17 To je poseban aspekt socijalnih vještina čije učenje i razvijanje treba započeti već u najranijem djetinjstvu.

Borba protiv posljedica ovih PTS sindroma vodi kroz rad na nenasilnom ponašanju. Pod nenasilje podrazumijevamo upravo aktivno načelo: traganje za kreativnim, konstruktivnim rješavanjem sukoba. No, aktivno nenasilje nije lako, nije bez boli, niti garantira rješenje. Postoje vještine i tehnike koje pomažu i daju osjećaj da smo sposobni sukobe rješavati nenasilno, no za to treba biti jak. Jakost znači biti prodoran kada se konfrontiramo, imati samopouzdanja i uspostaviti odnose na temelju snage i povjerenja. Biti nenasilan ne znači biti slab, nego jak.

Što s djecom u procesu pomirenja?Zbog toga je veoma bitno kod djece izgraditi veće samopouzdanje i

samopoštovanje. Posebnu pažnju i napor treba uložiti kod djece koja potječu iz disfunkcionalnih porodica koje su to postale uslijed različitih prilika. Realne životne prilike djece ne mogu se promijeniti, ali pedagoški radnici mogu preduhitriti stres

17 Carnevale i Pruit, 1992, prema: M. Ajduković i N. Pečnik, 1994.


- 41 -

i ojačati djecu za bolje nošenje s postojećim ili budućim poteškoćama u životu. Edukacijom svih subjekata dječjeg života (nastavnicima i članovima obitelji) o stresu, traumi, agresivnim manifestacijama ponašanja u školskoj i životnoj sredini omogućit će se širenje dijapazona onih koji mogu pomoći djetetu u nadilaženju traume. Neupitan segment rada je i povećanje razine komunikacijskih sposobnosti: izazvane kvalitetnom dvosmjernom komunikacijom one vode djetetovu prihvaćanju sebe i drugih kao i uspostavljanju kontakta s društvenom okolinom. Pri tome se razvijaju vještine nenasilnog rješavanja vanjskih i unutarnjih konfl ikata, što realno znači suočavanje i rješavanje tekućih problema koji imaju djeca i roditelji.

Ako želimo osposobljavati djecu da ponovo koriste i u korištenju razvijaju svoj IQ, EQ i SQ, tj. da uočavaju i otkrivaju bitne veze i odnose među pojavama, da razlikuju činjenice od pretpostavki, bitno od manje važnog, da povezuju različite činjenice i podatke, da uviđaju problemske situacije, da pronalaze alternativna rješenja itd, nužno je uključiti interaktivni komunikacijski sistem ako želimo da nauče živjeti s drugima, tj. da mogu suosjećati i svladavati se, otkrivati i razumijevati smisao života.

Takva djeca bi bila odgovornija, samopouzdanija, popularnija i otvorenija, spremna da pomognu i društvenija, bolje bi razumijevala druge, bila bi pažljivija, zainteresiranija za druge, društveno spremnija za rješavanje međusobnih problema, demokratičnija i - što je možda najvažnije - bila bi u skladu s vlastitom ličnošću.

Takva djeca bi postala ljudi s razvijenim atributima koji progresivno vode integraciji.

Literatura: Barath Arpad, Matulj Daša i Sabljak Ljiljana, Korak po korak do oporavka. Priručnik za

kreativne susrete s djecom u ratnim i poslijeratnim vremenima, Tipex, Zagreb 1996.

Goleman Danijel, Emocionalna inteligencija, Geopoetika, Beograd 1999.

Gruden Zdenka, Dječja psihoterapija, Medicinska naklada i Gruden, Zagreb 1996.

Herman Judith Lewis, Trauma i oporavak, Svjetlost, Sarajevo 1997.

Janakov Blagoja, Psihologija samosvijesti, Istraživačko-izdavački centar, Novi Beograd 1987.

Oaklander Violet, Put do dječjeg srca. Geštaltistički psihoterapijski pristup djeci, Školska

knjiga, Zagreb 1996.

David W. Foy, Liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja. Kognitivno-bihevioralni postupci, Naklada Slap, Jastrebarsko 1994.



- 43 -

TRAUMA U SUSRETU S

TEORIJOM IZBORA

Nermina Vehabović-Rudež, licencirani psihoterapeut

UvodSvoj profesionalni angažman rada s traumatiziranim osobama, ženama i

djecom, prognanicima s područja Srebrenice, Žepe i Bratunca, počela sam 1998. godine u okviru NVO sektora. Svakodnevna upućenost na traumatizirane osobe i savjetodavno - terapeutski rad s njima bili su za mene velik profesionalni izazov, ali i izvor emotivne boli. Osjećala sam svu ljudsku bespomoćnost slušajući potresne priče žena koje su govorile o pogibiji i nestanku svojih najmilijih, o progonu i o torturi. Svaka intervencija mi se činila izlišnom i neefikasnom pred tolikom količinom ljudske boli. Osim toga, i sama sam tokom rata bila izbjeglica i izgubila bliskog člana porodice.

Sve je to bio dovoljno jak razlog traganja za edukacijom koja bi mi dala dodatno znanje i osjećaj kompetentnosti koji su mi bili tako potrebni. Vjerovala sam da ću ovladavajući metodama i tehnikama i uz teorijsko znanje biti kompetentnija i spremnija pomoći traumatiziranim osobama.

Sasvim slučajno izbor je bila edukacija iz područja realitetne terapije i teorije izbora, koja se odvijala u Hrvatskoj i trajala je 2,5 godine. Ulaskom u edukaciju počela sam polagan i dug put rada na osobnim iskustvima i internalizaciji postulata TI, koja će biti moja snaga u nošenju sa svakodnevnim osobnim i profesionalnim izazovima, ali i snaga u radu s osobama koje su mi se obraćale za pomoć. Moja edukacija iz teorije izbora permanentno se nastavlja. Profesionalni rad s traumatiziranima nastavila sam i kroz Međunarodni crveni križ, gdje sam bila angažirana kao psihosocijalni konsultant za pitanja porodica nestalih, a od prije godinu dana, radeći u Centru za mentalno zdravlje u Visokom, susrela sam se s osobama koje, kroz različite psihološke poteškoće, još uvijek pokazuju efekte ratnih i poslijeratnih trauma.


- 44 -

U ovom radu pokušat ću predstaviti koncept teorije izbora koji može biti dobra osnova za rad s traumatiziranima i osnova za stvaranje uvjeta za oprost i pomirenje među narodima na ovom prostoru.

U nastavku ću dati definicije pojmova trauma, pomirenje i oprost te šire predstaviti koncept teorije izbora.

Defi nicija pojmovaTrauma

Trauma je jedinstveno iskustvo vezano uz neki događaj ili trajno stanje,kod kojeg je sposobnost osobe da integrira afektivno iskustvo onemogućena prijetnjom životu ili tjelesnom integritetu. Traumatske reakcije su normalne reakcije na nenormalnu situaciju.1 Djelovanje traume je vidljivo kroz različite poteškoće ili poremećaje. Pomirenje

Pomirenje u psihološkom okviru odnosi se na sociokulturni proces koji obuhvaća većinu članova društva, koji formiraju nova uvjerenja o bivšim protivnicima, o svom vlastitom društvu i o odnosima tih dviju grupacija. Proces pomirenja podrazumijeva promjenu sistema uvjerenja članova društva. Možda najvažnija promjena u toj ideologiji sukoba tiče se uvjerenja o apsolutnoj pravednosti naših vlastitih ciljeva koji su u kontradikciji sa sličnim uvjerenjima druge strane.2

Treba naglasiti da, kako bi došlo do pomirenja, obje strane trebaju biti zainteresirane za ulazak u taj procesOprost

Oprost, kao opreka osveti, često se smatra krajnjim ciljem rješavanja konflikta. Međutim, ta kategorija je i kompleksna i kontroverzna. Neki drže da žrtve moraju same izabrati između pravde i zaborava, objašnjavajući da je oprost žrtvovanje pravde ili nedostatak želje da se počinitelji kazne.Oprost služi preispitivanju tvrdokornosti (gorčine) kako bi se umanjilo vlastitu bol. On služi prekidu lanca nasilja s nadom da se mogu uspostaviti novi odnosi sagrađeni na međusobnom povjerenju, što na kraju može poslužiti kao bolja osnova za bolje društvo.Oprost služi žrtvama da ojačaju i povrate ponos, dok u isto vrijeme služi kao lekcija onima koji su nasilje i zločin počinili. Oprost je kategorija kojom se pravi razlika između zlih i drugačijih i promovira nove vrijednosti. Oprost je snaga onoga nad kojim je zločin urađen, a ne pravo kojim se maše.3

Oprost je individualna odluka svakog pojedinca i ne može se narediti.

Osnovni postulati Teorije izboraPsihijatar i psiholog dr. William Glasser, utemeljitelj teorije izbora i autor

psihoterapijske metode realitetne terapije, počeo je kreirati svoju teoriju već

1 Cvitan, Grozdana, Tocilj-Šimunović, Gorana (ur.), Trauma uronjena u rat (zbornik), IRCT, Zagreb

2001.

2 Petrović, Nebojša, Psihološki aspekti procesa pomirenja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, izvor Internet.

3 Media Diversity Institute, Osveta i oprost; izvor Internet.


- 45 -

početkom 60-tih godina prošlog stoljeća na osnovi profesionalnog rada s teškim psihijatrijskim bolesnicima i osobama s različitim poremećajima u ponašanju.

U njegovoj teoriji čovjek je stavljen u prvi plan, s naglaskom da je svaki pojedinac sposoban izabrati efikasniji i kvalitetniji život stvaranjem kvalitetnijih međuljudskih odnosa s osobama koje su mu važne, a samim tim sposoban je osigurati za sebe i bolje mentalno i fi zičko zdravlje.

Teorija izbora naučno pojašnjava ponašanja svih živih bića. Ona gleda na svako ponašanje kao na izbor – u tom je trenutku to najbolje ponašanje za koje smo sposobni kako bismo zadovoljili jednu ili više osnovnih ljudskih potreba. Mi smo sposobni i za druga ponašanja, ali ih nismo u datom trenutku pronašli. Ona nas upućuje da možemo mijenjati svoje ponašanje, ali ne i ponašanje drugih ljudi. Teorija izbora drži da su kvalitetni odnosi temelj duševnog zdravlja.

Postoji deset najvažnijih aksioma teorije izbora, koji je na kratak i jednostavan način objašnjavaju.

1. Jedino ponašanje koje možemo kontrolirati jest naše vlastito. Ovaj postulat govori da, bez obzira koliko se trudili kontrolirati tuđa ponašanja, u tome nećemo uspjeti, ali zato možemo kontrolirati ono što sami odabiremo raditi.

2. Sve što možemo dati drugoj osobi je informacija. Svako naše vanjsko ponašanje, naš izgled, boja glasa, sve što odašiljemo u kontaktu s drugom osobom jesu informacije za tu osobu. Ona ih tumači za sebe. Sve informacije koje dobivamo od drugih osoba možemo provjeravati kako bismo izbjegli nesporazume zbog različitog tumačenja informacija.

3. Svi dugotrajni psihički problemi su problemi odnosa. Ukoliko imamo nekvalitetne odnose u svojoj okolini ili smo neke važne izgubili, prije ili kasnije pojavit će se poteškoće na psihičkom planu ili različite somatske poteškoće.

4. Problematičan odnos je uvijek dio našeg sadašnjeg života.5. Ono što se dogodilo u prošlosti potpuno je povezano s onim što smo mi

danas, no svoje osnovne potrebe možemo zadovoljiti samo danas, upravo sada, i možemo planirati kako da ih nastavimo zadovoljavati u budućnosti. Ovaj postulat ističe važnost sadašnjeg trenutka, u kojem je važno da se trudimo zadovoljavati svoje potrebe. U prošlost se ne možemo vratiti i prepravljati je, niti u prošlosti možemo zadovoljavati ono što nam sada treba.

6. Svatko od nas svojim svakodnevnim ponašanjem pokušava zadovoljiti 5 osnovnih, genetski usađenih potreba: potrebu za preživljavanjem, za ljubavlju i pripadanjem, za moći, za slobodom i za zabavom. Sve što radimo tijekom cijeloga dana svodi se na to da kroz različite aktivnosti, međuljudske odnose ili uz stvari pokušavamo zadovoljiti svoje potrebe. Događa se da su ti pokušaji neučinkoviti, a ukoliko takvo stanje potraje, počinju se javljati različite psihičke ili somatske poteškoće.

7. Svoje potrebe možemo zadovoljiti jedino zadovoljavajući slike koje imamo u svom svijetu kvalitete. Svatko od nas ima svoj jedinstveni svijet koji je kreiran od našeg rođenja. Taj svijet govori o onome što mi želimo, o našim predodžbama i našim idejama. Vođeni tim svijetom, pokušavamo zadovoljavati svoje potrebe.

8. Sve što činimo je ponašanje. Svako ponašanje je cjelokupno i sastoji se od


- 46 -

četiri komponente: aktivnosti, mišljenja, osjećanja i fi ziologije. Ovaj postulat ističe jedinstvo psihičkog i tjelesnog te da ih se ne može promatrati odvojeno.

9. Svako cjelokupno ponašanje opisano je glagolima i nazvano prema najprepoznatljivijem dijelu (npr.: deprimiram ili izabrao sam depresiju).

10. Svako cjelokupno ponašanje je izabrano. Direktnu kontrolu imamo nad komponentama aktivnosti i mišljenja. Svoja osjećanja i fi ziologiju možemo indirektno kontrolirati kroz ono što izabiremo činiti i misliti.4 U ovom postulatu se ističe važnost spoznaje na koje dijelove cjelokupnog ponašanja možemo utjecati i koliku moć ima svaki pojedinac zato što može za sebe izabrati kvalitetniji život.

Svrha teorije izbora je usmjeriti osobu na ono što sama odabire činiti u odnosu, a ne ono što drugi odabiru činiti.

Iako naizgled jednostavni, ovi postulati zahtijevaju sistematsko izučavanje i internalizaciju kako bi bili od koristi u radu s traumatiziranim osobama i kako bi im ponudili novu životnu perspektivu. Bez novih efi kasnijih uvjerenja nema promjene ni kod pojedinca ni u društvu.

Poznati hrvatski profesor i psihoterapeut Eduard Klain govoreći o bolesti društva nakon rata kaže: „Zapisao sam u svojim memoarima kako je moj jedini originalni doprinos znanosti balkansko-boljševički sindrom. A od njega patimo i danas, jer naša su razmišljanja boljševička i nije važno što mi sada imamo šest partija na vlasti, što je demokracija, što se progoni kriminal, jer u mentalnom sklopu je ono što je bilo jučer. Ljudi se danas okreću na cesti hoće li ih netko čuti ako govore protiv vlasti i države, bez obzira što nije opasno i što se može govoriti… Demokracija nije vanjsko nego unutrašnje pravo i dok se bojite govoriti, čak i ono što smijete, nema promjene. Jer sve ide iznutra… Čovjek slobodu mora naslijediti u djetinjstvu, od majke, i tek tada je spreman pokazati svoju kreativnost. A da bi se to dogodilo, i majka mora biti slobodna. Naravno, ovdje su jako važne i uloge odgajatelja, učitelja, institucija…“5

Traumatiziranim osobama upravo je potrebno ponuditi mogućnost da nakon perioda stabilizacije primarnih simptoma, krenu u usvajanje novih uvjerenja, novih navika, koji će im dati osjećaj odgovornosti za vlastiti život.

Perspektive17 godina nakon rata, važno je postaviti pitanje koje su perspektive u nošenju

s efektima ratne i poslijeratne traume. Cijenim da je o ovome važno govoriti iz dva razloga: prvi je razrješavanje individualne traume kao kočnice za zdravu sadašnjost i budućnost pojedinca, a drugi smanjivanje mogućnosti za transgeneracijskom traumom, koja bi mogla unijeti nemir kako za pojedince u generacijama koje dolaze, tako i na široj društvenoj razini, kroz neki novi oružani sukob. Vjerujem da su ovo dovoljno jaki razlozi koji pozivaju stručnjake i društvo u cjelini da ponude nova uvjerenja i nove perspektive kako bismo u budućnosti imali zdravije pojedince i društvo u cjelini.

4 Glasser, William, Teorija izbora, Alinea, Zagreb 2000.

5 Cvitan, Grozdana,Tocilj-Šimunović, Gorana (ur.), Trauma uronjena u rat (zbornik), IRCT, Zagreb

2001.


- 47 -

Valja naglasiti da se nijednog trenutka ne treba zaboraviti nastradale i njihove porodice, niti umanjiti krivnja počinitelja, ali se treba raditi na razradi iskustava, na oprostu i pomirenju. Treba znati da to nije ni lak ni brz proces, i zato mu treba pristupiti sistematski.

2001. godine bila sam u Beogradu sudionik međunarodne konferencije Istina i pomirenje, koju je organiziralo Viktimološko društvo Srbije. Osim kolega iz regije bili su i predstavnici Njemačke, Izraela i Irske, i svi smo govorili o svojim iskustvima. Bilo je to dosta bolno, ali i poučno iskustvo. Tada sam po prvi put čula iz iskustva Nijemaca i Izraelaca da prije pomirenja treba doći oprost. To je otvorilo nove perspektive u mom razmišljanju. Znamo da se političkim putem mogu pomiriti zaraćeni narodi bez pristanka pojedinaca, ali to ne znači da su pojedinci psihološki sazreli za pomirenje. Da bi došlo do psihološkog pomirenja u pravom smislu, obje strane trebaju na to biti spremne, a to je dugotrajan proces koji podrazumijeva rad na traumatskim iskustvima, potom oprost, koji je individualna i slobodna odluka svakog pojedinca, a tek onda dolazi stvarno pomirenje.

Otpor prema pomirenju moji su klijenti pokazivali svaki put kad bi o tome razgovarali. Ta riječ je izazivala kod njih veliku frustraciju jer se činila uvredljivom i nametnutom. Ovo je u skladu s teorijom izbora jer pokazuje da će svaki pokušaj nametanja tuđeg načina i metoda biti prilika da se okolina suoči s različitim otporima i destrukcijama, agresijom i drugim oblicima neefikasnih ponašanja. Čovjek samostalno bira ono što misli da je za njega dobro i čime će zadovoljiti svoje psihološke potrebe. Iz toga se može tumačiti i da je želja za osvetom jedan od načina kojima osoba pokušava zadržati dio moći i traži način da se osjeća bolje. Naravno, izbori nisu uvijek dobri ni za nas ni za druge, ali da bi se biralo efi kasna ponašanja, osoba treba raspolagati informacijama i imati pored sebe osobe koje će joj omogućiti da se uvjeri kako postoje i drugačija uvjerenja i nove perspektive, a te osobe su često psihijatri i psiholozi.

Oprost je stvar osobnog izbora pojedinca i ne ovisi o drugoj strani. Ljudi opraštaju da bi lakše živjeli, da bi se oslobodili tereta mržnje. Da nema oprosta, bili bismo stalno u začaranom krugu koji vodi novoj agresiji. Ova činjenica nudi objašnjenje zašto se vratio rat na naše prostore: pretpostavljamo zato što se traumatska iskustva nisu rješavala, nego su se prikivala; pomirenje je došlo nasilnim putem i trebao je samo pogodan trenutak da se transgeneracijska traumatska iskustva razbuktaju i potraži prilika za osvetu.

Teorija izbora kao okvir, kao ideja o sretnijem životu, nudi postulate koji ne govore u prilog osveti, ali ne negiraju svu bol i dostojanstvo žrtve. Ako malo bolje pogledamo, nama kao pripadnicima naroda s ovog područja vrlo je važna naša veza s prošlošću i tradicijom; mi se vraćamo u prošlost i tražimo u njoj uzrok današnje nesreće. To postaje glavni razlog što ne napuštamo ideju o osveti. Teorija izbora naglašava važnost prošlosti u životu pojedinca, ali isto tako ističe da u prošlosti ništa ne možemo mijenjati, niti možemo zadovoljavati svoje potrebe.

Na kraju, William Glasser zastupa ideju da su nam važni odnosi temelj mentalnog i fi zičkog zdravlja. Oni nas ozdravljaju, ali nas i razbolijevaju. Trauma


- 48 -

nastaje u odnosu i liječi se kroz odnos (Ćeranić, 2001). Traumatizirane osobe su izgubile jedan ili više bliskih odnosa, što objašnjava svu silinu traumatskih simptoma koji su se pojavljivali. Ono što im se može ponuditi jesu kvalitetniji odnosi u zajednici, povezivanje kroz grupnu i individualnu terapiju. U fazi oporavka osobama je potrebno pružiti mogućnost da ih se čuje, da im se da prilika da kažu što misle i osjećaju, ali im nuditi i siguran okvir, te vjerovati u njih i njihov osobni potencijal za oporavak.

Ono što danas nedostaje ljudima koji su bili izloženi traumatiziranju jest potpora društva, osiguravanje mogućnosti da izađu iz pozicije žrtve i preuzmu kontrolu nad svojim životima, što je nemoguće bez ekonomske podrške, mogućnosti zapošljavanja i napredovanja i nuđenja mogućnosti stjecanja novih uvjerenja kroz razradu traumatskih iskustava i edukaciju, kako bi živjeli kvalitetnije i bili efi kasniji u suočavanjem sa svakodnevnim poteškoćama.

Literatura: Glasser, William, Teorija izbora, Alina, Zagreb 2001.

Cvitan, G., Tocilj-Šimunović, G. (ur.), Trauma uronjena u rat (zbornik), IRCT, Zagreb 2001.

Šimić, F. (ur.): Traumaterapija; Grafi t, Lukavac 2001.

Petrović, Nebojša, Psihološki aspekti pomirenja u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji; internetski izvor.

Media Diversity Institute (izd.), Osveta i oprost; internetski izvor.


- 49 -



- 51 -

PSIHOLOŠKA TRAUMA, RAD NA REPROCESIRANJU TRAUME I

REDUKCIJI NJENIH POSLJEDICA

mr. sc. Katica Nikolić, dr. med., neuropsihijatar

UvodPosttraumatski stresni poremećaj kao poseban psihijatrijski nozološki entitet

prvi put je službeno prihvaćen u izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalno zdravlje američke psihijatrijske udruge 1980. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) posttraumatske stresne poremećaje uvodi tek u Desetu reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih stanja. Danas koristimo u dijagnosticiranju PTSP-a i drugih psihijatrijskih oboljenja DSM-IV i MKB-10, u kojima je prihvaćeno da ekstreman stres može dovesti do (trajnog) psihičkog poremećaja.

Jednim od prvih stručnih opisa PTSP-a smatra se Freudova studija o ratnoj neurozi iz 1921. Kardiner je 1941. prvi opisao puni sindrom PTSP-a. On predstavlja kloster simptoma koji se javljaju nakon izlaganja nepredvidivim i po život opasnim u neposrednoj okolici.

Pitanje utjecaja stresa na kasnije psihičko stanje onoga tko je prošao stresnu situaciju počelo se naglašavati nakon Drugog svjetskog rata.

Koncepcija PTSP-a osmišljena je proučavanjem psihičkih teškoća veterana Vijetnamskog rata, ali značajna je njegova primjenjivost na različite tipove psihotraume.

PTSP nije jedini oblik psihopatološkog poremećaja koji je posljedica stresa.Smatra se da danas 20% ljudi koji prolaze kroz teške stresove razviju teški

psihički poremećaj, da su kod oko 18% ambulantnih psihijatrijskih pacijenata psihičke smetnje nastale kao posljedica životnih trauma.

U Bosni i Hercegovini tijekom četverogodišnjeg rata većina stanovništva bila je izložena traumatskim događajima i preživjela višestruku traumatizaciju. Ratna


- 52 -

zbivanja na ovim područjima iz temelja su mijenjala uobičajene tokove života velikog broja ljudi i izvor su niza stresnih događaja. Sa sigurnošću se može reći da nema nijedne osobe koja na neki način nije osjetila pritisak rata kao stresnu situaciju, a to traži nove načine prilagođavanja.

Kod nas su vršena istraživanja uglavnom na ograničenim, ciljanim i unaprijed defi niranim skupinama, kao što su ratni veterani, zarobljenici, logoraši, prognanici, izbjeglice, silovane i seksualno zlostavljane žene, adolescenti i djeca, dok značajne epidemiološke studije koja bi se odnosila na prevalenciju PTSP-a u općoj populaciji nema.

Sumirajući rezultate raznih epidemioloških studija, Litz je 1996. zaključio da je u svijetu vrlo visoka prevalencija potencijalnih traumatskih događaja u modernom vremenu te da ona u općoj populaciji u svijetu iznosi između 5-10%. U općoj populaciji prevalencija tijekom života iznosi 1-14%, a u rizičnim skupinama (žrtve nasilja, ratnici, žrtve katastrofalnih prirodnih nesreća) 3-58%.

Danas je PTSP jedan od najčešćih psihijatrijskih poremećaja, a na osmom je mjestu ljestvice svih zdravstvenih poremećaja, s tendencijom porasta oboljelih. (SOZ, 2002).

Defi nicija PTSP-aTo je poremećaj koji nastaje kao odgođeni i/ili produženi odgovor na stresni

događaj ili situaciju, kratkotrajnu, dugotrajnu, izuzetno opasnu ili kobnu, koja bi izazvala duboku tjeskobu gotovo kod svakoga. Takve su npr. prirodne ili neprirodne katastrofe, teška nesreća, rat, prisustvovanje nasilnom umorstvu, stradanje kao žrtve mučenja, terorizam, silovanje, zlostavljanje fi zičke i psihičke naravi. Ako su prisutni predisponirajući čimbenici poput crta ličnosti ili prethodna povijest neurotične bolesti, može se spustiti prag za razvijanje poremećaja ili pogoršati njegov tijek, ali ti čimbenici nisu ni nužni ni dovoljni da bi se objasnila pojava poremećaja PTSP je kombinacija bioloških i psiholoških čimbenika. Specifi cira se kao:

a. akutni stres poremećaja – ukoliko simptomi traju manje od tri mjesecab. kronični – simptomi traju tri mjeseca ili dužec. odgođeni početak – početak simptoma bar šest mjeseci nakon stresad. kompleks – posttraumatski i stresni poremećaj.

Dijagnostički kriterij PTSP-a po DSM-IVA. Osoba je bila izložena traumatskom događaju koji je uključivao oba sljedeća

navoda:1. osoba je preživjela, prisustvovala ili se suočila s događajem ili događajima koji

su predstavljali izravnu ili potencijalnu smrtnu opasnost, ranjavanje ili ugroženost osobnog ili tuđeg fi zičkog integriteta

2. kao odgovor na traumatsku situaciju pojavio se intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti ili ugroženosti.

Napomena: kod djece umjesto spomenutih osjećaja može se pojaviti dezorganizirano ili agitirano ponašanje.


- 53 -

B. Traumatski događaj se stalno proživljava na jedan (ili više) od sljedećih načina:1. povremena i nametljiva sjećanja na događaj uključujući slike, misli, percepcijeNapomena: kod male djece može se javiti ponavljanje igre u kojoj je izražena tema

traume.2. ponavljanje uznemirujućih snova o događajuNapomena: kod djece se mogu pojaviti zastrašujući snovi ne prepoznatljivog

sadržaja.3. osoba se ponaša i osjeća kao da se traumatski događaji ponovo zbivaju

(osjećaj ponovnog proživljavanja situacije, iluzije, halucinacije, epizode disocijativnih fl ashback-a, uključujući i one koji se pojavljuju prilikom buđenja ili intoksikacije)

Napomena: kod male djece može se pojaviti i igranje koje oponaša traumu.4. intenzivna psihološka patnja zbog izloženosti događajima koji simboliziraju ili

podsjećaju na neki aspekt traumatskog iskustva5. fiziološka reaktivnost na izlaganja internim ili eksternim podražajima koji

predstavljaju ili su slični nekom aspektu traumatskog događaja.C. Stalno izbjegavanje poticaja vezanih za traumu ili otupjelost općih reakcija (koja

nije bila prisutna prije traume), na što upućuju barem tri od sljedećih simptoma:1. nastojanje da se izbjegnu misli, osjećaji ili razgovor vezan uz traumu2. nastojanje da se izbjegnu aktivnosti, mjesta i osobe koji podsjećaju na traumu;3. nesposobnost prisjećanja nekog važnog elementa traume (psihogena

amnezija)4. znatno smanjen interes ili sudjelovanje u značajnim aktivnostima5. osjećaj odvojenosti ili otuđenosti od drugih osoba6. reducirana afektivnost (npr. nesposobnost da se nekoga voli)7. osjećaj besperspektivnosti (npr. osoba smatra da neće ostvariti karijeru, brak,

imati djecu itd.).D. Stalni simptomi pojačane pobuđenosti (koji nisu bili prisutni prije traume) na

što upućuju barem dva od sljedećih simptoma:1. otežano usnivanje ili održavanje sna2. razdražljivost ili izljevi bijesa3. otežana koncentracija4. hipervigilitet5. reakcija pretjeranog strahaE. Trajanje smetnji pod B, C i D dulje od mjesec dana.F. Poremećaj uzrokuje klinički značajne smetnje ili oštećenja socijalnog, radnog i

drugog funkcioniranja.

Dijagnostički i istraživački kriterij po MKB-10A. Izloženost izuzetnom mentalnom ili fi zičkom stresoru, kratkog ili produženog

trajanja. B. Ustrajno prisjećanje „proživljavanje“ stresora putem nametljivih, fl ashback, živih

sjećanja, opetovanih snova ili proživljavanjem patnje pri izloženosti okolnostima koje podsjećaju na stres ili su s njim povezane.


- 54 -

C. Stvarno ili željeno izbjegavanje okolnosti koje podsjećaju na stresor ili su povezane s njim (ne postojeće prije izloženosti stresoru).

D. 1. Psihogena amnezija, djelomična ili potpuna, za neke važne aspekte razdoblja izloženosti stresoru.

D. 2. Trajni simptomi i povećane psihološke osjetljivosti i uzbuđenosti (ne postojeći prije izloženosti stresoru) vidljivo u bilo koja dva oblika od sljedećih:

a. teškoće pri uspavljivanju ili spavanjub. razdražljivostc. teškoće pri koncentriranjud. rastresenoste. povećana nervoza i ustrašenost.E. Kriteriji B, C i D pojavljuju se unutar šest mjeseci nakon stresnog događaja ili

kraja stresnog razdoblja.Na prostoru Bosne i Hercegovine urađeno je nekoliko znanstvenoistraživačkih

radova na ciljnim grupama, a rezultati istraživanja podudaraju se s velikim studijama rađenim u SAD-u, Njemačkoj i Hrvatskoj. S obzirom na posljedice izloženosti stresoru, naše iskustvo govori o više skupina pacijenata koji su pokazali simptomatologiju psihičkih poremećaja.

1. U prvu skupinu spadaju osobe koje iskazuju simptome odgođenog PTSP-a, a dekompenzacije nastaju završetkom uobičajenih vojnih ili radnih obveza, suočavanjem sa socijalnim frustracijama u mirnodopskom načinu života ili u koliziji s ponovnim prihvaćanjem normi mirnodopskog života.

2. Druga skupina s poremećajem prilagodbe su prognanici i izbjeglice koji su cijelo vrijeme živjeli u uvjetima kumuliranog stresa nižeg intenziteta. S novim mogućnostima povratka ili posjeta svom kraju nakon više godina oni vrlo često tek tad započinju proces tugovanja i suočavaju se sa stvarnom dimenzijom socijalnog i materijalnog gubitka koji su pretrpjeli.

3. U trećoj skupini su osobe čiji su članovi obitelji nestali, a kod kojih nije uspostavljena prilagodba. Nalaze se u situaciji kumulativnog nerazriješenog stresa ili su u situacijama stalnog podražavajućeg traumatskog okruženja. Uspostavljena „prividna“ prilagodba često biva iznova narušena.

4. Četvrta skupina pacijenata su oni koji su socijalnom situacijom gurnuti u razvoj rentnih smetnji.

5. Ovu skupinu čine osobe koje su prošle neki od terapijskih tretmana, ali trebaju dalju psihijatrijsku, socijalnu i drugu potporu. Kod njih je dio simptoma reduciran, ali stanje stresa ostaje i manifestira se kroz zakazivanje u mnestičkim funkcijama u obliku dekoncentracije, anhedonije, uočljivo vraćanje simptoma u situacijama godišnjica traumatskog iskustva, poremećaj spavanja, poremećaj obiteljskih odnosa itd.

Kronične smetnje traju od dvije do četiri godine uz terapijske pristupe od momenta dijagnosticiranja, pa do više godina.

Kao kronični poremećaji uzrokovani traumatskim iskustvom mogu se smatrati:1. kronični PTSP


- 55 -

2. poremećaj prilagodbe3. djelomični PTSP 4. trajne promjene osobnosti nastale zbog doživljene traume – zakazivanje na

osobnom planu, obiteljskom i u svim parametrima socijalnog funkcioniranja5. psihoze.

Prognoza i ishod ovise o nizu čimbenika: premorbidne strukture osobnosti, životne dobi traumatizirane osobe, vrsti stresova, okolnostima u kojima se psihotrauma događala, odnosu psihotraumatiziranog prema traumi i okolnostima stradanja, odnosu obitelji i socijalne sredine prema psihotraumatiziranom i samom stresu, kulturno-religioznim čimbenicima, komorbiditetu, odnosu prema liječenju itd. O prognozi i ishodu PTSP-a i njegovim posljedicama ne može se govoriti jednoznačno.

Ako se govori o akutnom PTSP-u, 50% slučajeva rješava se „spontanom“ remisijom. Prognoza kod kroničnog PTSP-a nije tako dobra, osobito ako se nakalemi ovisnost o alkoholu i drogama.

Liječenje terapijski ovisi o tome radi li se o akutnom ili kroničnom PTSP-u. Kod akutnog PTSP-a primjenjuje se površinska terapijska tehnika s ograničenim

trajanjem, dok se kod kroničnog poremećaja primjenjuje dugotrajno liječenje psihofarmacima i različitim psihoterapijskim postupcima. Hospitalizaciju je potrebno izbjegavati, a ako se pacijent zbog dekompenzacije praćene agresivnim ili suicidalnim pulzijama, ili zbog komplikacija druge vrste (intoksikacije alkoholom ili drogama, apstinencijske krize, psihotične epizode) primi u bolnicu, potrebno je taj oblik liječenja maksimalno skratiti.

U zaključku elaboriranja problema možemo reći da je trauma pojava koja dovodi do značajnih promjena u zajednici. Stvara kaos koji uzburka sve strukture u zajednici. Da bi pružanje pomoći bilo što efikasnije, treba uspostaviti dobru komunikaciju između svih razina društva. Potrebno je strukturirati pružanje pomoći psihotraumatiziranima, čime će se omogućiti dobra trijaža i uključivanje u psihosocijalnu rehabilitaciju što većeg broja ljudi, da bi se spriječile teže posljedice traumatskih iskustava. Poželjno bi bilo formirati savjetovališta, centre za psihotraume, što mi na našim prostorima nažalost nemamo.

Program redukcije i reprocesuiranja psiholoških posljedica traume u Kući mira, Rama-Šćit, svibanj 2001.

Praksa, život, uočavanje problema koji proistječu iz PTSP-a i drugih poremećaja nastalih uslijed traumatskih iskustava, potakli su osmišljavanje i jednogodišnju realizaciju programa redukcije i reprocesuiranja psiholoških posljedica traume u Kući mira.

Kuća mira je projekt Franjevačke provincije Bosne Srebrne, samostanske zajednice na Šćitu i stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja iz Prozora-Rame, Mostara i Bugojna. Njime se želi izaći u susret ljudima koji će dugoročno nositi posljedice rata u BiH i RH u vidu duševnih poremećaja PTSP-a, posljedica socijalnih poremećaja, osobnih ili obiteljskih stradanja. To je prostor gdje se afi rmira traženje smisla, nade i ljubavi kroz sve oblike dostupnih psihoterapijskih i farmakoterapijskih


- 56 -

oblika liječenja. Kroz meditaciju, oblike molitve, susrete s umjetnošću, prirodom, uz relaksaciju, sport, rekreativno-okupacioni rad, kroz susrete i rad s drugim ljudima sličnih iskustava mogu se mijenjati stavovi, prihvatiti sebe i svoju stvarnost. Pacijenti su koristili zdravstvene usluge u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, neuropsihijatrijskim službama lokalnih domova zdravlja, a nekolicina je hospitalizirana. PTSP ratne geneze, kronični oblici, oblici s odloženim početkom, poremećaj obiteljskog, osobnog, profesionalnog funkcioniranja, nakon izlaganja ekstremno jakim katastrofičnim životnim stresovima zahtijevaju nove oblike i pristupe u zdravstvenom i socijalnom kontekstu.

Utvrđeni ciljevi: kroz odabrane vidove grupne psihoterapije, socioterapije, farmakoterapije i relaksirajuće tehnike reprocesuirati, reducirati simptomatologiju PTSP-a i drugih psihičkih poremećaja; obnoviti samopoštovanje žrtava koristeći njihove resurse i pomoći u ponovnom uspostavljanju pozitivnog osobnog identiteta.

Ciljane grupe su osobe s dijagnozom PTSP-a, koju su dobili od strane lokalnih stručnjaka za mentalno zdravlje. Tražen je pismeni pristanak svakog pacijenta.

Formirane su dvije grupe od po dvadeset članova, ujednačene po dobnoj i spolnoj zastupljenosti. Predviđeno je da program traje dvije godine. Radi se i radilo bi se četiri puta godišnje po sedam dana. Sudionici cijelo vrijeme borave u Kući mira.

Promatrane varijable su: spol, dob, obrazovanje, nacionalnost, dužine prethodnog tretmana, vrsta terapije.

Dijagnostički instrumenti: standardni psihijatrijski intervju, sociodemografski podatci, strukturirani klinički intervju baziran DSM-IV i MKB-10 kriterijima, Harvardov test za traumu, Hamiltonove skale za depresiju i anksioznost, MMP psihološki test.

Rad neuropsihijatra: dijagnosticiranje, stvaranje radne atmosfere, osiguranje adekvatnog grupnog settinga, motiviranje pacijenta za suradnju, rad na sebi. Edukacija o samopomoći i inkorporiranju u socijalnu sredinu.

Obrada tema prilagođena je strukturi pacijenata: obrađuje se simptomatologija PTSP-a, stigmatizacija s duševnom bolešću, depresivnost, anksioznost, agresivnost, odnos s obitelji, djecom, radna funkcionalnost, seksualni život, suicid, osjećaj krivnje, tolerancija.

Površna grupna terapija, farmakoterapija, suport.Rad psihologa: kognitivno-bihevioralna psihoterapijska tehnika, tehnika

skulpture, psihodrame, tehnike rješavanja konfl ikta.Rad okupacionog terapeuta: relaksirajuće vježbe, vježbe disanja, okupaciono-

kreativni rad.

Postignuti rezultati Rezultati jednogodišnjeg rada su: smanjeno korištenje psihofarmaka,

antidepresiva, anksiolitika, hipnotika, stabilizatora raspoloženja i analgetika. Bolji uvid u svoje psihičko stanje. Poboljšanje radne, obiteljske i socijalne funkcionalnosti.

Pretpostavka je da bi u sljedećim etapama rada s osobama kod kojih je dijagnosticiran PTSP trebalo još više raditi na stjecanju samopouzdanja,


- 57 -

samopoštovanja te poštovanja drugih i drugačijih. Povećanjem samosvijesti čovjek bolje razumije nevolje drugih ljudi i spremniji je vidjeti posljedice primarnih i sekundarnih traumatskih iskustava iz različitih dimenzija. Samo kroz proces razumijevanja i prihvaćanja sebe kao jedinke čovjek može biti spreman prihvatiti novi proces, proces pomirenja i suživota.

U radu je sudjelovalo četrdeset pacijenata iz više mjesta: Rama-Prozor (8), Bugojno (8), Mostar (5), Livno (3), Vareš (4), Uskoplje-Gornji Vakuf (7), Vitez (2), Novi Travnik (2), Doljani (1).

Rezultati su: - mali procent čiste forme PTSP-ia uz visoku razinu kroniciteta- zajedničke karakteristike: nekompletno emocionalno procesuiranje, depresivne

reakcije, somatoforne reakcije, egzistencijalne dileme- značajan komorbiditet s drugim psihičkim poremećajima kao što su depresija

bez psihotičnih simptoma, trajna promjena osobnosti, zlouporaba alkohola, poremećaj seksualnih funkcija, sekundarna insomnija.

Jednogodišnji rezultati ukazuju na potrebu nastavka rada na projektu “Psihološka trauma – rad na reprocesuiranju traume i redukciji njenih posljedica“.



- 59 -

TRAUMA I POMIRENJE

Izvod iz djela: “20 poticaja za buđenje i promjenu - o izgradnji mira na prostoru bivše Jugoslavije”

Amela Puljek-Shank, magistar transformacije konfl ikta

UvodNe mogu da spavam. Sve vrijeme pred očima vidim slike - borbu, krv, lica ljudi.

Bojim se. Taj strah mi se zadržava u glavi i umu i ne mogu da ga se otresem. Rat se završio prije jedanaest godina, ali sam ja u osnovi i dalje u ratu.

Izgubio sam jedanaest članova porodice u ratu i ne mogu da podnesem ljude s neprijateljske strane ili da razgovaram s njima - istinski ih i potpuno mrzim. Ne znam hoću li se ikad ponovo osjećati sretnim.

Morao sam naučiti kako da preživim i da vrlo pažljivo osluškujem gdje će koja granata pasti. Morao sam se boriti za vodu i hranu povrh toga što sam nastojao da ostanem živ. Ovo stanje totalne napetosti trajalo je četiri duge godine, a život u strahu i gnjevu je istovremeno uništio moju dušu i moje srce. Zbilja sam postao kao životinja. Sva moja razmišljanja i reakcije bili su svedeni na prostu naredbu - opstati. Konačno, kad se rat završio, osjećao sam se tako prazno, tako šuplje, da sam želio da umrem. Dvanaest godina nakon rata i dalje pokušavam naći smisao života. Bolje je nego prvih godina poslije rata, ali vrlo mnogo radim na tome da ostanem normalan i zdrava razuma.

Ovo su neka od iskustava koja sam imala privilegiju čuti dok sam vodila seminare Prepoznavanje traume i pomirenja. Svi učesnici i učesnice dolazili su iz zemalja gdje je nasilje bjesnilo decenijima, a za mnoge od njih ovo učenje je ponudilo novo saznanje da su citirane misli i reakcije normalni odgovori na abnormalnu situaciju (STAR priručnik, 2002. i Trauma Awareness and Transformation Manual, 2004). Svi oni su bili duboko traumatizirani i bilo im je potrebno sigurno da izliječe svoje traume. Prvi put su mnogi od njih prepoznali da se radi o traumatskim iskustvima koja su ih zauvijek izmijenila i navela ih da se u tom trenutku osjete kao


- 60 -

da ne mogu da žive s neprijateljem, ne mogu da razgovaraju s neprijateljem i da jedino mogu da misle o tome da se neprijatelju osvete. Pomisao na bilo kakvu vrstu kontakta ili čak moguće pomirenje nije bila moguća. Postojala je potpuna destrukcija ljudskog odnosa i duboko nepovjerenje koje nije bilo moguće premostiti.

Bilo je potrebno da se nešto dogodi da bi nastupilo iscjeljenje i ponovno uspostavljanje odnosa - da se dogodi iscjeljenje ljudskog srca, uma i duše pojedinaca i grupa koji su preživjeli nasilni sukob. Iscjeljenje trauma je višestruko iskustvo za cijeli život, to je posvećenost i stvar ličnog izbora - kako za pojedince tako i za grupe. Odluka za iscjeljenje ne dolazi spontano i potreban je svrsishodan rad kroz mnogo godina i s mnogo budućih generacija. Ona nije prirodna - prirodna reakcija na bol i povrijeđenost je ili uzvratiti, ili pobjeći. U oba slučaja, traumatično iskustvo nas uči da ne možemo vjerovati onima koji su nas povrijedili, i stoga smo na oprezu i spremni uzvratiti udarac.

Na seminarima treninga i obuke postavljala su se pitanja: „U kakvom društvu mi želimo da živimo? Gdje i kako želim da moja djeca odrastu? Želim li se osvetiti i povrijediti drugoga, čak i ubiti ga samo da bih mogao/mogla živjeti u miru? Hoće li to donijeti mir za kojim žudim i sigurnost?“ Ova pitanja su ocrtala obrise procesa zalječenja - da bi se prekinuo ciklus nasilja, treba preuzeti rizik i poći putem izlječenja i mogućeg pomirenja. Ovakvo putovanje nije bez prepreka, teško je, bolno i tegobno na mnogo načina; na njega se rjeđe ide i jedno je od najtežih u životu na koje se može poći. Napisala sam „mogućnost pomirenja“, jer mnoge žrtve ne opredjeljuju se za pomirenje, nego izabiru proces zalječenja jer žele da im bude bolje. Kasnije, na putovanju k iscjeljenju, može se javiti ideja o pomirenju i ona ih vodi na druga, nova i neočekivana putovanja, što je također stvar ličnog izbora i proces koji može potrajati cio život. Dakle, oba putovanja, putovanje izlječenja traume i putovanje pomirenja, odvojena su, ali i povezana; ona su stvar ličnog izbora i ona su procesi. Mogu se odvijati odvojeno i da se nikad ne dotaknu, ali onda, usuđujem se reći, nikad ne bivamo u potpunosti izliječeni i pomireni. Oba putovanja se prožimaju.

Vulkan, destrukcija i ponovno rođenjeMetafora koja mi pada na um, kad mislim o traumi, jest slika erupcije vulkana.

Prije erupcije aktivnost se odvija unutar vulkana - vatra je aktivna, lava je vrela i neprekidno ključa. Uvijek postoji neka vrsta vulkanske aktivnosti (govorimo o aktivnim vulkanima) koja povećava unutrašnji pritisak. Nakon nekog vremena ovaj pritisak ispunja sav prostor unutar vulkana i puca od potrebe da „potroši“ pritisak. Poslije nekog vremena ovaj konstantni nivo energije, sakupljen unutar vulkana i unutar zatvorenog prostora, počinje rasti do točke kad nastaje erupcija. Erupcija vulkana je veoma opasna i destruktivna - spaljuje sve sa lica zemlje i sve je sivo, mračno i spaljeno, a život nestaje. Mjesto na kojem ima lave je vrelo, a u zrak se odašilje mnogo otrovnih plinova, mjesto postaje otrovno, a smrt i destrukcija odnose prevagu.

Kad pogledamo ovu sliku, prva asocijacija nam je da na ovom mjestu više neće biti života - da prevladavaju destrukcija i smrt. Međutim, nakon izvjesnog vremena


- 61 -

ohlađena lava i pepeo pretvaraju se u plodno zemljište koje zajedno s kišom hrani tlo i pomaže da se život obnovi. Sjeme vegetacije koje je (nekim čudom) opstalo počinje ponovo puštati izdanke i vraćati u život polja, još bogatija i zelenija nego ranije. Mjesto smrti i destrukcije postaje mjesto ponovnog rođenja i života.

Približimo ovu sliku sebi samima i svojim životnim iskustvima. Mnogi od nas su imali vrlo negativna i bolna životna iskustva, i mnogi od nas su našli načina da ih prežive, da opstanu, i da u životu nađu novi smisao; poslije njih postajemo drugačije osobe - zauvijek smo promijenjeni. Vidjeli smo život i sebe same u drugačijem svjetlu. Kao na primjeru vulkana, destrukcija je bila snažna - povrede i patnja nanijele su neizdrživu bol. Osjećali smo da nikad nećemo moći ponovo živjeti i da nema razloga da se nadamo i da volimo. Međutim, negdje duboko u nama sjeme života nije bilo uništeno i usprkos našim željama počelo je nagoniti nas da nanovo učimo živjeti - nadati se i voljeti. Ovo sjeme nam je pomoglo da se izliječimo i nađemo novi smisao življenja kao i novo osjećanje svrhe. Uzdigli smo se iz pepela vulkanske aktivnosti (iz otrovnih plinova i destrukcije) i nekako je, ni sami ne znamo kako, nada i ljubav prolila kišu života na nas i mi smo ustali od mrtvih - iznova smo počeli učiti kako živjeti.

Riječ trauma (ili traumatsko iskustvo) vrlo je negativna u svakodnevnom govoru jer postoje mnogobrojne predrasude o ovoj riječi - osoba nije normalna, luda je, nije u stanju boriti se s teškoćama ili ih nadići. Ovakva percepcija stvara stigmu i predrasude prema onima koji se s traumom bore, što zauzvrat pomaže onima kojima je teško da svoje probleme percipiraju kao nešto abnormalno i kao svoju ličnu slabost. Međutim, traumatska iskustva su stoljećima prisutna u životima ljudi i nisu ništa novo ni nepoznato. Uobičajeni načini izlaženja na kraj s traumatskim iskustvom jesu: ne govoriti o njemu, poricati ga i potiskivati ili nastojati da seono zaboravi. Traumatska iskustva su ona koja su pojedinci ili grupe preživjeli i nastala su kao rezultat nasilnog sukoba, fizičkog nasilja, seksualnog nasilja, izbjegličkog života, zlostavljanja u djetinjstvu, prirodnih katastrofa i sličnih životnih iskustava. Traumatsko iskustvo stvara traumatski stres prodornog intenziteta koji je izvan opsega uobičajenog ljudskog iskustva i koji bi skoro svakoga uplašio (Bartsch, 1996).

No, vratimo se našoj metafori s vulkanom. Da bismo se izborili a potom i izliječili svoju traumu, potrebno je da proradimo svoje traumatsko iskustvo. Postoje dva načina prolaska kroz traumu. Prvi je stalno se iznova prisjećati i ponavljati priču o traumatskom iskustvu u kojem su bol i patnja zaključani te nemaju načina napustiti tijelo, um i dušu neke osobe ili grupe zarobljene u ovom ciklusu, koji može trajati dugo, čak zauvijek. U ovom slučaju trauma stvara negativnu energiju koja se reciklira unutar osobe ili grupe slično kao što vulkan stvara erupciju, koja je nasilna i destruktivna. Svi znamo ljude i grupe koji se nisu oporavili od traumatskih iskustava i nikad nisu uspjeli izaći iz tog začaranog kruga jer su se zaglavili u svom bolu i nije bilo izlaza. Nasilna erupcija završila se konfl iktom ili ratom koji su sa svoje strane nasilje pothranjivali i ono je ponovo preraslo u erupciju nasilja. Tako se nastavlja ciklus u kojem se retraumatiziramo i tako se nasilje nastavlja.


- 62 -

Drugi način rada na traumatskom iskustvu zahtijeva liječenje traume na vrlo holistički način - traži liječenje našeg uma, tijela i duše. Također zahtijeva ozbiljan rad i posvećenost od strane pojedinca ili grupe te postaje lični izbor na individualnom ili grupnom nivou da se trauma izliječi umjesto da se ponavlja kroz generacije. Ova lična odluka ne pada s neba nego dolazi kroz proces u kojem je nekome dosta nasilja i destrukcije. Dolazi kroz želju da se ponovo bude ljudsko biće koje može živjeti u harmoniji sa samim sobom i s drugima. Kada se izbor napravi, postaje jasno da će to biti proces koji može potrajati godinama i koji traži posvećenost, predanost, povjerenje i iskrenost. Prije svega, zahtijeva iskrenost sa samim sobom, a onda i s drugima. Ovaj proces također zahtijeva vježbu, što znači da nastavljamo primjenjivati proces izlječenja tijekom cijelog života bez obzira što život donese.

Grafikon broj jedan, koji je napravila Olga Botcharova, prikazuje ciklus opraštanja i pomirenja. Ovaj model je od velike pomoći jer nam sugerira neophodne korake za početak procesa pomirenja, ali nije uklesan u kamenu, nije nepromjenjiv. On se može proširiti - u skladu s našim ličnim ili grupnim iskustvom, u skladu s našim kulturnim i historijskim karakteristikama. Ono što je kod ovog modela veoma korisno jest da sadrži dva ciklusa - prvi ciklus se zove Sedam koraka do osvete, a drugi Sedam koraka do opraštanja. Važno je naglasiti da je izlječenje traume istovremeno i odluka i proces, da izlječenje traume nije jednosmjerno i da je ključno to što imamo izbor - što znači da upravo mi odlučujemo želimo li izliječiti svoju traumu i poći putem opraštanja i pomirenja (Good Sider, 2001).

U prvom ciklusu Botcharova je dala konture sedam koraka u situacijama u kojima se svatko od nas nađe kad je povrijeđen ili kad pretrpi nasilje.

Grafi kon 1: Sedam koraka do osvete (Botcharova, 2001)

Ovaj unutrašnji ciklus daje obrise naše ljudske prirode - konture načina na koji mi prirodno reagiramo kad se osjetimo ugroženima i kad je u pitanju naš i životi


- 63 -

nama dragih osoba. Naša prirodna reakcija na akt agresije jest da se ponašamo defanzivno da bismo se zaštitili. Što je situacija opasnija, to smo zarobljeniji u načinu defanzivnog ponašanja. Logično mišljenje ne funkcionira, a ono što vodi defanzivni način ponašanja jesu naši instinkti - osjećamo da smo u opasnosti i stoga se moramo zaštititi. Također, što je dublja povreda, dublja je i bol, i tako snažno želimo osvetiti se i uzvratiti nanošenjem boli na isti način na koji su ga i nama nanijeli. Da bismo mogli druge povrijediti, mi se dehumaniziramo kako bismo stvorili objašnjenje i priču o tome kako imamo pravo učiniti agresiju drugome, koji je do tog trenutka već postao naš neprijatelj. Tako se ovaj ciklus zatvara jer smo mi bili povrijeđeni te, da bismo se zaštitili, uzvraćamo nanošenjem boli neprijatelju, koji, da bi sebe zaštitio, nanosi bol nama, i ciklus se nastavlja generacijama.

Na ovom mjestu važno je razumjeti da je za sve nas koji smo bili povrijeđeni i doživjeli ogromne gubitke i traume prirodno da osjećamo povrede i bol; prirodno je da potiskujemo svoje gubitke i strahove kako bismo mogli opstati usred opasne situacije; također je prirodno osjećati žudnju za pravdom i osvetom; i prirodno je opravdavati tu osvetu pred samim sobom. Kad kažem prirodno, hoću reći da nam je baš taj defanzivni način razmišljanja pomogao opstati i nastaviti živjeti. Prirodno je osjetiti sve spomenuto i sanjati o osveti, jer treba da žrtve mnogo puta prođu kroz taj ciklus iz početka da bi razumjele što im se dogodilo i zašto. Svima nam je potrebno da svoje priče mnogo puta pričamo samima sebi i drugima - na taj način pokušavamo razumjeti što smo preživjeli, što smo izgubili. Pokušavamo shvatiti svoju bol i pokušavamo je smjestiti na pravo mjesto u svojim srcima i glavama.

Opasnost od ovog zatvorenog kruga jest to da se čovjek u njemu može zaglaviti. Žrtva vrlo lako može postati agresor i da nastavi ciklus agresije kroz naredne generacije bez mogućnosti da se on ikad prekine. Postajemo zaključani u svojoj vlastitoj boli i patnji, nesposobni izići iz njih, jer ne možemo vidjeti ništa osim povrede i gubitka. Zaglavljeni smo u „egoizmu viktimizacije“ (Mack, 1990). Ono što nas održava u ovom krugu jest naše uvjerenje da, budući da smo bili povrijeđeni, imamo pravo povrijediti druge i tako stvaramo izgovore koji nam pomažu opravdati povrjeđivanje drugih. Da bismo bili u stanju povrijediti ili čak ubiti drugoga, moramo stvoriti dobar, valjan razlog da to uradimo. Zato stvaramo „ispravne narative o konfl iktu“ da bismo olakšali savjest. Nismo u stanju vidjeti izvan svoga bola, ne preuzimamo odgovornost za to što smo povrijedili druge i osjećamo malo krivice za to što smo nad drugim počinili nasilje (STAR priručnik, 2001).

Ovo je trenutak kad gubimo svoju humanost i kad naša trauma, bol i patnja preuzimaju kontrolu nad nama, kad gubimo osjećaj pripadnosti, samopoštovanja i dostojanstva. Ovo je trenutak kad potpuno prestajemo prepoznavati svetinju svoga vlastitog života - trenutak kad postajemo zvijer i neprijatelj našem neprijatelju koji je sa svoje strane također dehumaniziran. Rafael Moses je ovo stanje opisao sljedećim riječima: „Tako je dehumanizacija stanje u kojem jedno ljudsko biće ili grupa toliko brutalizira druge da žrtva izgubi samopoštovanje i ljudsko dostojanstvo. Postuliram da je dehumanizator morao izgubiti i kvalitetu humanosti - pa stoga i samopoštovanje i ljudsko dostojanstvo. On drugačije ne bi mogao počiniti


- 64 -

dehumanizirajuća djela… Vjerujem da u individui mora postojati intrapsihička spremnost da bude dehumanizirana da bi dehumanizirala drugoga; međutim, ovo se ne može dogoditi ukoliko izvjestan proces u velikoj grupi (često je to nacija) ne utre put za to“ (Moses, 1990). Tako je ovaj ciklus zatvoren i tako se stvara ciklus nasilja.

IzlazMeđutim, ja vjerujem da ljudi nisu bez razloga stvoreni s moždanim

aktivnostima. Mi smo sposobni za više mišljenje, što znači da nismo samo vezani za to da nas vode naši instinkti, naši strahovi i bol. Dat nam je dar razuma i razmišljanja, koji ima snagu da nas izdigne iznad boli i patnje kako bismo bili u stanju uvidjeti da ni nanošenje povreda i boli drugima nije rješenje. Ovaj moćni dar pomaže nam naučiti da povređivanjem i ubijanjem drugog uništavamo i sami sebe i javlja se trenutak kad se upitamo: kakav život ja stvaram za sebe i za budućnost koja dolazi poslije mene? Mnogi od nas nauče da povređivanjem drugih naša bol i patnja ne nestaju - nastavljaju postojati, čak se i produbljuju. U svojim umovima i srcima čuvamo sjećanja na povređivanje drugog, a te uspomene nisu zabavne. Kad nas savjest počne mučiti i kad nas srce pozove da re-evaluiramo nedjela koja smo učinili, nastupa trenutak kad počinjemo razmišljati kako da izađemo iz ciklusa nasilja, kako da razbijemo ovaj zatvoren krug.

Botcharova nam nudi izlaz - sljedeći korak je korak ka žaljenju i očitovanju bola. U tom trenutku samima sebi obznanjujemo, možda prvi put, kako smo bili teško povrijeđeni i koliko smo samo patili. Trenutak kad uspijevamo imenovati svoje gubitke, duboko žalimo i patimo za ljudima, izgubljenim životima, trenucima i sjećanjima, vrlo je težak korak jer nas poziva da se okrenemo samima sebi i izliječimo svoja slomljena srca i duše. Fokus više nije na neprijatelju, nego na nama i našoj boli. U tom trenutku preuzimamo kontrolu nad svojim životima, jer trauma i bol više ne vladaju nad njima. Tijekom ovog vremena potrebna nam je podrška, ljubav i razumijevanje najbližih. Potrebni su nam ljudi da nas podrže u ovom procesu. Krenuti putem izlječenja veoma je teško i zahtijeva hrabrost i snagu da se proces izdrži do kraja.

Grafi kon 2: Sedam koraka do opraštanja (Botcharova, 2001)

Nasilje

Kreiranje "prave historije"

Želja za pravdom i osvetom

Bijes – “zašto ja?” Potiskivanje

bola i straha

Čin "opravdanog" nasilja

PovredaBol Šok Poricanje

Prepoznavanje gubitka – panika

Žaljenje Ispoljavanje bola

Prihvatanje gubitka Imenovanje/suočavanje sa strahovima

“Zašto oni?” Rehumanizacija neprijatelja

Predaja Želja (izbor) da se oprosti Predanost rizikovanju

Utvrditi pravdu: Priznanje krivice Javno izvinjenje

Uspostavljenje pravde: Revidiranje istorije Pregovaranje o rešenjima Zajedničko planiranje

Pomirenje


- 65 -

Jedan od suradnika rekao mi je da je izabrao ulogu izlječenja najprije zato jer je prepoznao da u svom gnjevu i mržnji gubi samog sebe. Njegova želja za osvetom bila je tako jaka da ga je skoro uništila - to je bilo jedino o čemu je mislio. U jednom trenutku razumnosti uvidio je da je bio na rubu gušenja i gubitka razuma - i rizika da se totalno izgubi tako što će postati zvijer koja će samo željeti uništavati što više neprijatelja. U ovom trenutku zdravog razuma pred sobom je imao sliku kako će njegov život izgledati, a ono što je vidio bila je totalna destrukcija njegove duše i srca, potpuna samoća i separacija od svega što je životvorno i radosno. U tom trenutku on se (čak ni on sam ne umije opisati što je to što mu je dalo snagu) okrenuo i otišao od ponora samouništenja i odlučio da oplače ono što je izgubio. Iskoračio je iz ciklusa nasilja. Njegovo objašnjenje bilo je da nije htio da uništi samog sebe - rekao je da je mržnja kiselina koja mu je razjedala dušu komadić po komadić, sve do trenutka kad je shvatio da može postati čovjek bez duše.

Kad poduzmemo ovaj korak, često ne razmišljamo o tome kako se u nekom momentu u budućnosti želimo pomiriti s neprijateljem. Jedino o čemu mislimo jest želja da spasimo same sebe, kao u ovom primjeru. Ovo putovanje je na mnoge načine duhovno putovanje - trenutak kad oporavljamo svoju dušu, svoju vlastitu čovječnost. Kroz to vrijeme mi učimo o samima sebi na jedan potpuno nov način. Učimo tko smo postali u najgorim trenucima svoga života. Ovo je trenutak kad se sa svojom patnjom i boli susrećemo u potpunosti, a sa svojom traumom po prvi put. Suočavanje sa sobom nije zabavno; da budemo prisutni sami sa sobom, treba mnogo hrabrosti. Ovo je trenutak kad naučimo kako da sebi oprostimo i kako da samima sebi pomognemo izliječiti se. Ovo je također trenutak kad učimo kako suosjećati i kad počinjemo razvijati disciplinu opraštanja i pomirenja sa samim sobom.

Ciklus žrtve i počinitelja zločina

Grafi kon 3: Ciklusi neprijatelj/agresor i preživjeli/žrtva (Yoder, 2005)

3. Kreiranje dobrog protiv lošeg izgovora

4. Dehumanizacija neprijatelja

7. Socijalni i kulturni pritisci,

ponos

6. Odluka da se traži zadovoljenje vlastitih potreba,

nauštrb drugih

5. Viđenje nasilja kao zadovoljštine

8. (Naučena) bespomoćnost

3. Šok, povreda, poricanje, anksioznost, strah

2. Psihološke promjene

.1 Traumatski događaj(i), čin(i)

nasilja

9. Ponovno proživljavanje događaja, intruzivne misli,

izbjegavanje svega što podsjeća na događaj, pretjeran oprez

4. Prepoznavanje gubitka – panika

5. Potiskivanje bola i strahova – otupljenost,

izolacija

7. Krivica preživjelog/-le, sramota, poniženje

Ciklus neprijatelj/agresor

6. Bijes, ljutnja, duhovna pitanja, gubitak smisla

Ciklus preživjeli/žrtva

1.Viđenje sebe/grupe kao žrtve, pojačan

grupni identitet

2. Nezadovoljene potrebe za sigurnošću i pravdom – stid,

poniženje, strah

8. Napad u ime samoodbrane, pravde

ili ponovnog uspostavljanja časti

10. Fantazije o osveti,

potreba za pravdom


- 66 -

Grafikon broj tri vrlo jasno označava kako obje strane - i žrtva i počinitelj zločina mogu se zaglaviti u svojim ciklusima, i svatko od njih također može postati žrtva ili počinitelj. Grafi kon mi je pomogao shvatiti kako su ljudi u stanju počiniti užase, a da i vjeruju kako je ono što su uradili u suštini bilo za dobro njih same kao individue ili grupe. Također, pomogao mi je da bolje razumijem kako netko može postati agresor i kako u svakome od nas postoji potencijal da to postane. Opasno je kad nismo svjesni ovog potencijala i dopuštamo da životne okolnosti donose odluke umjesto nas. Ciklus žrtve i počinitelja ovdje je pojednostavljen iako je sam po sebi u grafi konu kompleksan. Postoje brojni drugi faktori koji doprinose tome da se zaglavimo u jednom ciklusu ili u oba (krećući se od jednog do drugog kroz različite periode u životu). Neki od faktora nalaze se u našem porodičnom odgoju (kakve su priče pričane o drugome - o neprijatelju), našem socijalnom kontekstu u kojem smo grupirani, našim sistemima vjerovanja, našoj emotivnoj i duhovnoj samosvijesti, razvoju i zrelosti.

Prihvaćanje traumatskog iskustvaPrihvaćanje traumatskog iskustva ne znači da smo ga zaboravili. To je

uvažavanje njegovog postojanja i užasa koji ne možemo zaboraviti - i ne bi trebalo da zaboravimo, ali u ovom procesu biramo kako ćemo ga se sjećati i što ćemo raditi s tim životnim iskustvima. Mnogi ljudi misle da, ako prihvate i pomire se s traumatskim iskustvom, znači da su odlučili zaboraviti. Mi možemo zaboraviti svoju traumu samo ako dobijemo amneziju - što se nekim žrtvama nekad i događa, jer im je traumatsko iskustvo bilo toliko užasno da se mozak, da bi preživio, potpuno zatvorio i žrtva se uopće ne sjeća svoje traume i nije u stanju da o njoj govori. Potrebno je mnogo rada i vremena da se žrtve sjete svog iskustva, a da pri tom ne polude. Međutim, mnogi od nas se sjećaju što im se dogodilo i to sjećanje neće nestati, ali će se promijeniti naše razmišljanje i razumijevanje toga.

Odluka o tome što želimo uraditi sa svojim traumatskim iskustvom, važna je odluka - odlučujemo smjestiti ga na pravo mjesto u svom srcu i mozgu i prihvaćamo ga kao i druga životna iskustva. Kad to jednom uradimo, moramo odlučiti što sa znanjem koje smo tako stekli - iskustvom i nevjerojatnom otpornošću srca, uma i duše. Duboko vjerujem da imamo odgovornost da ovo znanje podijelimo s drugima - da im pomognemo u njihovom procesu izlječenja. Drugi je razlog zbog kojeg ovo znanje moramo dijeliti s drugima to što smo uspjeli izići iz ciklusa žrtve, preživjeli smo traumu i sad cvjetamo. Postali smo ranjeni iscjelitelji - ranjeni iscjelitelji drugih. Ranjeni iscjelitelji su oni ljudi koji u traumatskim iskustvima ili kroz njih nalaze novo značenje u svom životu, svrhu i vjeru. Brinu se o sebi i dopuštaju da se drugi brinu o njima. Kao ranjeni iscjelitelji, mi nosimo svoje rane u sebi, ali ih ne nanosimo drugima. Radije ih koristimo da bismo drugima pomogli da nose svoje breme i omogućili da se i sami izliječe (Bartsch, 1996).

Svaki put kad drugima pomognemo u njihovom procesu izlječenja pomažemo i samima sebi - još više i još dublje liječimo svoju traumu. Pitanje koje se prirodno


- 67 -

nameće jest: „Liječimo li se mi od svojih trauma?“ Ja vjerujem da da. Izliječeni jednom za svagda bivamo u trenutku kad zaista postanemo svjesni patnje koju nanosimo drugima do točke u kojoj osjećamo da moramo pomoći. Ovo je trenutak kad možemo postići da se izdignemo iznad boli i patnje i da budemo tu za druge; trenutak kad u potpunosti shvatimo i osjetimo patnju drugih je svet trenutak u životu čovjeka. Taj trenutak je svet baš zato što nas može naučiti kako da postanemo suosjećajniji, da drugima pružamo više ljubavi i brige. Zalazimo duhovno u vrlo duboke prostore vlastite duše i učimo kako je život svet i kako svaka (ali zaista svaka) osoba ima pravo živjeti ovaj život u miru. Ova duboka duhovna promjena od nas čini bolje ljude - neki od nas prvi put nauče što zaista znači voljeti i brinuti se za drugoga, čak i ako ga ne poznajemo.

Spomenuto iscjeljenje nije se dogodilo samo na psihološkom, nego i na biološkoj i duhovnoj razini; ne znači samo da liječimo svoje srce i um, nego da treba da izliječimo i svoje duše. Da bi osoba bila izliječena, sva ova tri područja treba da krenu putem izlječenja, jer nije moguće izliječiti jednu oblast bez drugih dviju i postići potpuno izlječenje. Zato je put iscjeljenja veoma težak i nekad je potrebno da posvećenost i proces potraju čitav život. Tijekom tog procesa podrška porodice i prijatelja je esencijalna, kao i vjera ljudi u Boga, ili za one koji u Boga ne vjeruju, vjera u ljubav, ili bolje sutra, u nešto bolje što daje nadu i smisao. Svi mi vjerujemo u nešto i svi mi duboko u sebi vjerujemo da zaslužujemo da živimo u miru. Traumatsko iskustvo u početku je kletva, ali poslije iscjeljenja ono postaje dar koji nas uči kako da živimo svoj život, kako da volimo i brinemo o drugima - čak i o neprijatelju. Kad u svom procesu iscjeljenja stignemo do ovog stadija, opisali smo puni krug. Bili smo žrtve, i pošto smo ispričali svoje priče, iskoračili smo kako bismo postali oni koji su preživjeli i koji integriraju traumu u svoj život. Uz stečeno znanje prelazimo na stadij ranjenog iscjelitelja (Bartsch, 1996). Ovo je trenutak kad smo se osnažili i preuzeli kontrolu nad svojim životom i svojim traumatskim iskustvom. Počinitelja smo pobijedili onog časa kad smo odlučili izliječiti svoju traumu bez obzira ispričava li se on ili ne. Ovo je trenutak kad smo izašli iz ciklusa žrtve i postali spremni upitati se: „Što dalje?“

Pomirenje - jeste li ludi?Ako hoćemo da ostvarimo zaista potpuno i iskreno pomirenje s drugima, treba

da se posvetimo radu na traumi i pomirenju, odvojeno i zajedno u isto vrijeme. Važno je naglasiti da je pomirenje samo po sebi paradoksalno, i ono se može objasniti i opravdati samo do izvjesne mjere. Može se opravdati ako krenemo od motiva da, želimo li živjeti u mirnom društvu, moramo raditi na svojim traumama i kretati se u pravcu pomirenja. To je lakše reći nego učiniti jer većina ljudi pretpostavlja da raditi na traumi i pomirenju znači umotavati bol i patnju u obloge, zaobilaziti istinu, biti fi n prema drugome i pretvarati se da se ništa nije dogodilo. U ovoj fazi obje strane su vrlo pristojne i prijatne jedna s drugom te nastavljaju živjeti jedna pored druge, ali ne jedna s drugom - ne zajedno. Mi, u stvari, završavamo u uglu imajući na umu što je druga strana uradila nama ili našoj grupi tijekom stoljeća te da nikad nećemo


- 68 -

zaboraviti i da ćemo se, čim osjetimo moguću opasnost, svi dići na oružje (verbalno i bukvalno) braneći sebe i sve što nam je drago.

Iz navedene perspektive, paradoks traume i pomirenja ne može se opravdati jer je mogućnost gubitka i patnje ogromna, i naprosto je normalno braniti se. Mislim da je nadbiskup Tutu to dobro rekao: „Kod pomirenja se ne radi o tome da nam bude udobno; ne radi se o tome da su stvari drugačije nego što jesu. Pomirenje zasnovano na lažima, na okretanju glave od istine nije istinsko pomirenje i neće potrajati“ (Chapman, 2001). Pomirenje je vrlo pregnantna riječ. Mnogi ljudi će također reći da pomirenje nije moguće baš zato što nije autentično, istinsko i iskreno. Ima na svijetu mnogo primjera među nacijama i narodima koji su radili na pomirenju i završili u još dubljem sukobu. Međutim, bez obzira na to koliko su sukobi duboki, intimno bi svatko u sebi želio doživjeti dan u kojem će biti svjedok savršenog pomirenja - savršeni trenutak oprosta i istine, savršeni trenutak iscjeljenja. Svi mi u duši osjećamo žudnju za tim trenutkom i zamišljamo da je ovo savršeno pomirenje moguće i stvarno. Nastavljamo vjerovati u njega usprkos realnosti koja nas okružuje. Postoji nešto u nama što nas prisiljava da vjerujemo kako je moguće živjeti život u savršenom miru, gdje janje i vuk leže jedno pored drugog.

Da bismo postigli savršeno pomirenje koje bi donijelo savršeni mir, moramo vježbati. Postupno sam shvatila da ono neće doći nastati samo od sebe: ne može se stvoriti ni iz čega. Da bi pomirenje nastalo i bilo istinski prisutno kao sila koja mijenja poredak svemira, mora ga se primijeniti u praksi, tj. mora postati stvarnost. Kad kažem da treba vježbati, mislim da moramo naučiti kako da ostvarimo pomirenje. To znači da moramo stalno uvježbavati način kako da se pomirimo sa samima sobom i s drugima da bismo pomirenje ostvarili do samog kraja. Da bismo postali majstori pomirenja, moramo naučiti biti disciplinirani u ovoj vještini. Naučila sam (a učim i dalje) da se u njoj moram stalno vježbati. Isprva je čudno i nevjerojatno, a i zastrašujuće. Traži od nas da čujemo druge, da čujemo njihovu bol i patnju, da u drugome prepoznamo ljudsko biće. To nas navodi na to da počnemo promatrati stvari u drugom svjetlu, da počnemo sagledavati situaciju iz perspektive drugoga i tako razvijati novi odnos: postajemo povezani s drugim - našim neprijateljem. Ovo je trenutak kad humaniziramo svog neprijatelja i same sebe.

Prepoznavši u svom neprijatelju ljudsko biće koje duboko pati i osjeća bol i povredu isto kao i mi, kroz ovaj proces mi ponovo zadobivamo svoju humanost - u samima sebi prepoznajemo ljudsko biće. Onog trenutka kad se ovo prepoznavanje dogodi, i mi sami, a i naš neprijatelj, ponovo postajemo ljudska bića, stječemo samopoštovanje i dostojanstvo koje smo oboje izgubili, vraćamo se u porodicu ljudi i na vrlo paradoksalan način otvaramo se za novu razinu izlječenja. Postoji rizik od toga da mnogi od nas vjeruju kako samo naši neprijatelji postaju zvijeri - a mi ne. Međutim, u svakom nasilnom sukobu, trenutak kad smo primorani misliti na to kako ćemo drugoga povrijediti ili ubiti upravo je taj trenutak kad gubimo svoju ljudskost i dehumaniziramo se. Dakle, imati snage da se prvi put neprijatelju pogleda u oči mnoge od nas navodi na to da pogledamo sami sebe - svoju odgovornost, svoja djela, predrasude i nedjela.


- 69 -

Što dublje idemo, sve je prljavijePočinje proces u kojem preuzimamo odgovornost za ono što smo učinili

drugome, a drugi preuzima odgovornost za zla učinjena nama, na kraju priznajemo nedjela, imenujemo ih i ispričavamo se. Ovo je trenutak kad obje strane počinju razvijati povjerenje jedna u drugu - vjeru da nam ista ta bol i patnja neće biti ponovo nanesene, da se povijest neće ponoviti. Ovo je također trenutak u kojem shvaćamo da drugome nećemo nanijeti zlo i počinjemo misliti na budućnost zajedno s neprijateljem koji je tijekom ovog procesa prestao biti neprijatelj. Osoba ili grupa prestala je biti neprijatelj, ali to ne znači da nam je postala prijatelj. To se ne mora dogoditi, ali ono što treba da se dogodi jest poštovanje prema drugome (nekadašnjem neprijatelju) koje dolazi iz dubine, iznutra. Uz dužno poštovanje, priznajemo da drugi ima pravo da živi život, a kad u potpunosti prepoznamo svetinju života u drugom, istovremeno to isto prepoznajemo u samima sebi i otvaramo mogućnost za sklapanje mira s drugim.

U nekom momentu, na ovom putu prema izlječenju, kad smo se dovoljno iscijelili i kad smo u stanju pogledati izvan samih sebe i svoje boli, počinjemo primjećivati svog neprijatelja; možda prvi put u životu primjećujemo da i on pati i da je povrijeđen. U stanju smo ovo uočiti na svom neprijatelju zato jer smo sposobni vidjeti svoju vlastitu bol i povrijeđenost, i tek tada možemo suosjećati s drugim. U tom trenutku naš neprijatelj ponovo postaje ljudsko biće - on više nije zvijer.

Svi ovi procesi su vrlo spori i postupni. Ništa se ne događa odjednom i nekad je potrebno mnogo godina i decenija da se u nama, a i u drugima, ponovo izgradi ljudsko biće. Bukvalno se uzdižemo iz pepela, ali vremenom nalazimo snage da čujemo priču svog neprijatelja. To je trenutak kad krećemo putem opraštanja i možda shvaćamo da bismo voljeli pomiriti se s neprijateljem. Praštanje u ovom trenutku predstavlja trenutak kad trauma nema kontrolu nad životima žrtve i počinioca; rijetko je jednokratan događaj, a potrebne su godine da se on u potpunosti izvrši. I žrtva i počinitelj prolaze kroz opraštanje i ponovo mu se vraćaju na različite načine u različitim životnim trenucima. Ovaj proces je vrlo dinamičan i uvijek se mijenja (Schmidt, 1995).

Postoje mitovi o praštanju: mnogim ljudima praštanje znači zaborav; oprostiti znači prihvatiti uvredu; oproštaj je automatski; oproštaj je neki brzi događaj koji se odjednom desi, a zaborav znači da je u odnosu došlo do pomirenja (Miller, 2000). Oproštaj se ne dešava nasilu ni uz požurivanje: on nastaje duboko u nama kad smo mi spremni oprostiti. Kad opraštamo, mi uvažavamo činjenicu da je sjećanje bitno za praštanje; da gnjev, mržnja i gorčina prirodno slijede iz zloupotrebe moći, da je praštanje proces, i uvažavamo razliku između praštanja i pomirenja (Miller, 2000).

Razlika između opraštanja i pomirenja je u tome što opraštanje nije uvjetovano, nego dolazi svojim tempom. To znači da opraštamo kad želimo da oprostimo, a ne kad nam netko kaže da to uradimo. Spremnost da oprostimo nastupa kad smo unutar samih sebe dovoljno izliječeni da nam bol i patnja ne blokiraju mogućnost da vidimo život oko sebe u novom svjetlu. U tom trenutku naše srce je uhvatilo korak s našom glavom - to znači da srce i razum sad hodaju istim tempom i nisu međusobno


- 70 -

suprotstavljeni. Razum može razumjeti srce, a srce može razumjeti razum - možda po prvi put u svom procesu iscjeljenja postajemo potpuna osoba. Trauma ima moć rascijepiti osobu nadvoje. Jedan dio nas želi voditi normalan život i zaboraviti da se ikada desio bilo kakav traumatski događaj, a drugi dio naprosto ne može nadići ono što nam se dogodilo. Ako ne radimo s namjerom da izliječimo vlastite traume, ova dva stanja unutar nas uvijek će biti zaraćena i neće nam donijeti mir za kojim naša duša toliko žudi. Izborom da svoje traume izliječimo, u ovom procesu stižemo do stadija u kojem su razum i srce u stanju da se susretnu i da prihvate jedno drugo kao promijenjene, zahvaljujući iskustvu koje smo stekli. Postali smo nova osoba i možemo prihvatiti same sebe, izmijenjene.

Bilo bi vrlo korisno pročitati što je Ron Kraybill napisao na ovu temu u svom članku „Od uma do srca: ciklus pomirenja”.

Ljudi u konfl iktu obično se nalaze u unutrašnjem razdoru uma i srca. Pod umom podrazumijevam vrijednosti koje ljudi zastupaju te svijest koju imaju; pod srcem mislim na osjećanja. Ljudi misle da treba da se pomire s drugima, ali njihova srca nisu spremna na taj korak. Oni koji nisu umiješani u konfl ikt često zanemaruju ovaj unutrašnji sukob ili čine stvari koje taj sukob samo pogoršavaju. Situacije u kojima religija igra bitnu ulogu, posebno su rizične. Dobronamjerni prijatelji, svećenici ili posrednici, djeluju na način koji pojačava racionalne poruke, obraćajući se umu, ali zanemaruju poruke koje potječu od srca, osjećanja… Svijest o tome da je pomirenje iz srca proces s vlastitom dinamikom i ritmom ključ je za njegovo pokretanje. Na pitanje uma što treba biti, srce odgovara onim što jest. Um funkcionira kao svjetlo u prostoriji, dotakneš prekidač i ono radi. Srce funkcionira kao grijanje sobe - potrebno je vrijeme da se zagrije. Umom se postavlja smjer kretanja srca, ali ono na cilj stiže vlastitim tempom… Pravo iscjeljenje obuhvaća jedinstvo srca i uma (Kraybill, 1988).

Je li proces izlječenja završen onog trenutka kad oprostimo onima koji su nas povrijedili ili kad su obje strane priznale svoja nedjela jedna prema drugoj? Ne, proces nije završen, nego se nastavlja. Druga velika riječ s kojom obje strane treba da izađu na kraj jest pitanje pravde. Koja vrsta pravde treba da se dogodi da zadovolji moju potrebu za pravednom kaznom? Je li to zatvor za one koji su me povrijedili, je li to smrt za one koji su me povrijedili? Vrlo često, dok nakon užasne traume koju smo preživjeli razmišljamo o pravdi, mislimo o svim mogućim načinima na koje bismo mogli kazniti drugoga. Pravda kakvu zamišljamo je teška kazna (ponekad bi samo smrtna kazna bila ispravna) kroz koju bismo ispraznili svu svoju bol, mržnju, gnjev i duboku povrijeđenost. Istočili bismo sav otrov koji smo akumulirali tijekom godina patnje. Ova pravedna kazna bi nas oslobodila sve povrijeđenosti i bili bismo očišćeni od otrova. Popravili bismo se i mogli bismo normalno nastaviti svoje živote.

Međutim, mogla bih reći da se ne bismo popravili sasvim, jer ne bi došlo do iscjeljenja: ostale bi rane koje bi se često otvarale i nanosile nam bol. Zašto? Zato što nismo oprostili, nismo se oslobodili traume i nismo je integrirali u svoje životno iskustvo. I dalje smo u fazi oplakivanja svojih gubitaka i u fazi tugovanja. Trenutak kad odlučimo oprostiti trenutak je kad počinjemo tražiti drugu vrstu pravde


- 71 -

- ne osvetničku nego obnoviteljsku. Pravda koju tražimo zahtijeva od počinitelja da preuzme punu odgovornost za nedjela i postane vrlo aktivan u ispravljanju tih nedjela - zajedno sa žrtvama. Ova pravda zahtijeva potpuno sagledavanje prošlosti i onoga što se dogodilo. Zahtijeva u punoj mjeri suočavanje s realnom prošlošću i ovdje nema mjesta za pregovaranje i minimiziranje nedjela. Ovaj proces traži potpunu otvorenost i osjetljivost u priznavanju nedjela i mijenjanju sadašnjosti i budućnosti.

Ispravljanje nedjelaTraumatski događaj koji smo preživjeli natjerao nas je da uvidimo što je u životu

važno, da sagledamo kako bi mogle izgledati prošlost i budućnost i što bi trebalo da se dogodi kako bismo s drugim mogli mirno živjeti. U trenutku kad prepoznamo koliko smo (kao pojedinci ili grupa) generacijama plaćali visoku cijenu i koliko nas to košta, shvaćamo da će budućnost ovako izgledati i za one koji dolaze poslije nas - za našu djecu. Da bismo promijenili sadašnjost i budućnost, odlučujemo se istinski preispitati prošlost i spremni smo suočiti se ne samo s odgovornošću počinitelja, nego također i s našom, jer smo dopustili da se nasilje ili sukob prenose s generacije na generaciju.

Ovo je trenutak kad smo izabrali da se pravda ne zasniva na nasilju i odmazdi nego da bude zasnovana na opraštanju i popravljanju (Ellis, 2001). Obnoviteljska pravda koju tražimo brine se i o žrtvi i o počinitelju; bavi se cijelom zajednicom, onim što je nekome učinjeno i uzrocima koji su u korijenu toga; bavi se potrebama žrtve i počiniteljevom odgovornošću da popravi ono što je nekome nažao učinio; promovira, iscjeljenje i izlječuje zajednicu (Hart, 2004; Mike i Zehr, 2000). Obnoviteljska pravda liječi naše duše - kako duše žrtava tako i počinitelja: i jedni i drugi doživljavamo iscjeljenje na različite ili slične načine.

Obnova se dešava kada, korak po korak, prođemo kroz povijest nasilja ili konfl ikta koji povezuju dvije strane. U ovom procesu drugačije gledamo na priče koje su nam pričali - možda po prvi put. Prepoznajemo što su nam govorili naši roditelji i njihovi roditelji i koliko nam je odgoj nametao strah, nepovjerenje i animozitet prema drugima. Ovog trenutka priče na kojima smo odgajani sagledavamo u drugačijem svjetlu te počinje proces u kojem shvaćamo da ta priča nije toliko jednostavna i da ne postoji crno-bijela slika. Umjesto toga, postoje mnoge nijanse sivog - obje su strane doprinijele nasilju i pomogle da se ono nastavi.

„Integrirani okvir za izgradnju mira“ (Grafikon 4) Lise Schirch uvelike mi je pomogao da shvatim svoju potrebu da se, u procesu izgradnje mira, pozabavim prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Kako sam ja to razumjela, rad na izgradnji mira zahtijeva rad na traumi i pomirenju, a grafikon mi je pomogao da skiciram vremenski okvir za proces izlječenja traume i za pomirenje.


- 72 -

Nacija

Zajednica

Organizacija

Pojedinac

Plan izgradnje mira 1. Kako bez nasilja iznijeti korijene sukoba na

površinu? 2. Kako upravljamo neposrednom krizom i kako

spriječiti nasilje? 3. Kako imenovati korijene sukoba kroz procese

koji grade odnose i pronalaze rješenja za probleme?

4. Kako spriječiti da se kriza ponovi i kako izgraditi kapacitet za održiv i pravedan mir?

Analiza sukoba 1. Koji su korjeniti izvori sukoba?

2. Da li su potrebe ljudi zadovoljene na nacionalnoj razini, razini zajednice i individualnoj razini u sljedećim oblastima?

Potreba za ekonomskim resursima

Potreba za sigurnošću, poštovanjem, sudjelovanjem

Potreba za identitetom, kulturnim i religijskim vrijednostima

100+ 100+ godina 20-50 godina 5-10 godina 12 mjeseci 12 mjeseci 5-10 godina 20-50 godina

Integrirani okvir za izgradnju mira

Sadašnjost

Prošlost Budućnost

Grafi kon 4: Integrirani okvir za izgradnju mira (Schirch, 2002)

Grafi kon 4 objašnjava nam koliko duboko moramo ići dok radimo na pomirenju. Također nam govori kako se moramo svojski potruditi da bismo stigli do ozbiljne faze rada na svim razinama - rada na pojedinačnoj, organizacijskoj, komunitarnoj i nacionalnoj razini. Govori nam da između strana u sukobu rad na jednoj razini, bez posvećivanja drugim razinama na koje je sukob utjecao, neće donijeti istinito ispitivanje prošlosti i sadašnjosti, a budućnost koja se tako stvara neće donijeti trajan mir. Važna pitanja koja zahtijevaju odgovor glase: koji su uzroci sukoba i jesu li zadovoljene potrebe ljudi na nacionalnoj razini, razini zajednice i individualnoj razini u sljedećim oblastima: potreba za ekonomskim resursima, potreba za sigurnošću, poštovanjem i sudjelovanjem te potreba za identitetom, kulturom i religijskim vrijednostima? (Schirch, 2002)

Možda se radi o historijskom periodu od pet do deset godina ili je možda riječ o periodu od dvadeset ili čak sto i više godina. Ovaj grafi kon me nečemu naučio: dvije osobe ili grupe u sukobu gledaju na prošlost, sadašnjost i budućnost možda iz različitih uglova ili iz različitih vremenskih perioda. Ono što bih mogla vidjeti kao početak povijesti svoje patnje za druge je možda samo sredina njihove priče ili povijesti patnje i boli, ili to možda u njihovoj priči i ne postoji. Ovo je veoma važno imenovati, jer ilustrira naše različite referentne točke od kojih polazimo kad govorimo o povijesti, o tome tko je što uradio, tko je počinio koja zvjerstva itd. Ja ovo zovem „realnošću potreba“. Svaki pojedinac i grupa nosi svoje rane, bol i patnju iz različitih vremena i ima potrebu da počinitelj toj boli i patnji posveti pažnju i da za njih preuzme odgovornost (Puljek-Shank, 2003). Grafi kon nas uči i da se vrlo obazrivo i ozbiljno treba kretati kroz proces pomirenja.

Hod kroz historiju zahtjeva preispitivanje bitaka koje slavimo postignutih na račun drugih (izabrana slava), trauma koje oplakujemo iz generacije u generaciju i kojima ne dozvoljavamo da nas napuste (izabrane traume) (STAR Priručnik, 2001). U


- 73 -

ovom procesu, obje strane uče da su pobjede izvojevane na račun drugih i da je ono što jedna grupa slavi za drugu grupu tragedija. Također, učimo da naše priče potječu iz davnina (neke od njih su stare mnogo vjekova) i da smo upravo zbog nemogućnosti da oplakujemo svoje gubitke i da tugujemo mi spriječili iscjeljenje. Prolazak kroz historiju je veoma bolan proces koji nas vodi u nepoznatom pravcu, i ovim procesom utvrđujemo istinitost priča (radeći zajedno s drugima). Ove istinite priče refl ektiraju realnost i razumijevanje onoga što se odigralo na objema stranama.

Pomirenje podrazumijeva:iskreno uvažavanje nedjela/povreda koje je svaka strana nanijela drugoj,

iskreno kajanje i pokajanje za nanijete povrede, spremnost na ispriku za svoju ulogu u nanošenju povrede; spremnost sukobljenih strana da „puste“ gnjev i gorčinu koju je prouzrokovao sukob i povreda, odlučnost počinitelja da ne ponovi nanošenje povrede, iskreni napor da se ponovo bavimo prošlim patnjama koje su prouzrokovale sukob i da se nadoknadi nanijeta šteta u onoj mjeri u kojoj je to moguće; ulazak u novi, međusobno obogaćujući odnos; osjećaj pravde mijenja se tokom vremena, a takva promjena je neophodna da bi se uključilo u proces pomirenja kao postupnog, sporog i kompleksnog procesa (Aseefa i Abu Nimer, Abdul Aziz Said i Lakashitha S. Prelis).

Pomirenje zahtjeva posvećenost: nema vraćanja kad je ta posvećenost učinjena. Put k njemu nije ravan - vrlo je neravan i ponekad opasan. Nema lakog izlaza i tom procesu ponovo se posvećujemo kroz cio život. Čak i ako smo se otvorili za izlječenje traume i ako bismo se mogli izliječiti, i dalje nastavljamo živjeti život koji sam po sebi nije statičan. Vrlo je dinamičan, stalno se mijenja i pun je pozitivnih i negativnih iznenađenja. U životu ćemo vjerojatno ponovo naići na vrijeme kad će nam biti potrebno izliječiti se i raditi na oproštenju i pomirenju. Međutim, to neće biti prvi put. Bit će drugi, treći, četvrti, peti… Što više vježbamo, postajemo bolji u tome što primjenjujemo. Doći će vrijeme kad ćemo ponovo biti povrijeđeni i kad ćemo se ponovo naći u centru kruga osvete. Prirodno je da se ovdje ponovo nađemo. Na kraju, ljudski je osjećati bol i povredu. Ljudski je i žudjeti za zaštitom i osvetom za nanesenu bol, ali je razlika u tome što smo u svojim srcima i glavama posvećeni procesu opraštanja i pomirenja. Ovo znači da ćemo, pošto smo proveli neko vrijeme centru tog kruga, moći iz njega izići brže nego prvi ili drugi puta, a moći ćemo i imenovati svoje gubitke i žaliti za njima. Moći ćemo uvidjeti kako se osjećamo i zašto. Također ćemo ponovo znati zašto se želimo izliječiti. Obećali smo samima sebi da je život svet, da ne želimo završiti u mržnji i boli, da želimo živjeti i njegovati taj isti život, da želimo voljeti i nadati se. Kad ovu posvećenost uvažimo, znači da smo odlučili trajno primjenjivati jednu važnu vještinu - vještinu pomirenja.

Ovo poglavlje je kratak sažetak procesa iscjeljenja traume i pomirenja. Obje ove teme imaju mnogo podtema koje, da bi ih se detaljnije objasnilo, zahtijevaju više prostora. Obje teme su vrlo kompleksne i teške da se na njima radi. Nadam se da će čitanje ovog poglavlja čitaocu pružiti saznanja koja će mu biti od pomoći, kao i pitanja. Završila bih citatom koji me u vlastitom procesu iscjeljenja i pomirenja mnogo puta osnažio: „Ako ne možemo reći zbogom, ne možemo ni ponovo reći zdravo.”


- 74 -

Literatura: Abu-Nimer, Mohammed, Abdul Aziz Said i Prelis, S. Lakshitha. 2001. “Conclusion: The Long

Road to Reconciliation.” U: Reconciliation, Justice, and Coexistence. Muhammed Abu-Nimer,

ur. Lanham: Lexington Books.

Assefa, Hizkias, The Meaning of Reconciliation, http//www.gppac.net/documents/pbp/

part1/2_reconc.htm

Bartsch, Evely and Karl. 1996. Stress and Tauma Healing: A Manual for Caregivers. Durban:

Mennonite Central Committee, Vuleak Trust, and Diakonia Council of Churches.

Botcharova, Olga. 2001. “Implementation of track Two Diplomacy: Developing a Model

for Forgiveness. U: Forgiveness and reconciliation: Religion, Public Policy, and Confl ict Transformation. Raymond G. Helmick, S.J., i Rodney L. Peterson, ur. Philadelphia: Temple

Foundation Press.

Chapman, R. Audrey. 2001. “Truth Commissions as Instruments of Forgiveness and

Reconciliation.” U: Forgiveness and reconciliation: Religion, Public Policy, and Confl ict Transformation. Raymond G. Helmick, S.J., i Rodney L. Peterson, ur. Philadelphia: Temple

Foundation Press.

Ellis, George, F.R. 2001. “Exploring the Unique Role of Forgiveness.” U: Forgiveness and Reconciliation: Religion, Public Policy, and Confl ict Transformation. Raymond G. Helmick, S.J., i

Rodney L. Peterson, ur. Philadelphia: Temple Foundation Press.

Good Sider, Nancy. 2001. “At the Fork in the Road: Trauma Healing.” Conciliation Quarterly,

20:2.

Hart, Barry. 2004. “Trauma Healing and Restorative Justice.” Harrisonburg, VA: Confl ict

Transformation Program.

Kraybill, Ron. 1998. “From Head to Heart: The Cycle of Reconciliation.” Conciliation Quarterly

7:4.

Mack, E. John. 1990. “The Enemy System.” U: The Psychodynamics of International Relationships: Concepts and Theories, Tom 1. Vamik D. Volkan, Demetrios A. Julius, i Joseph,

V. Montville, ur. Lexington: Lexington Books.

Miller, Melissa. 2000. “Forgiveness and Reconciliation.” U: Mediation and Facilitation Training Manual (4. izdanje). Akron, PA: Mennonite Conciliation Services.

Moses, Rafael. 1990. “On Dehumanizing the Enemy.” U: The Psychodynamics of International Relationships: Concepts and Theories, tom 1. Vamik D. Volkan, Demetrios A. Julius, i Joseph,

V. Montville ur. Lexington: Lexington Books.

Puljek-Shank, Amela. 2003. “Bosnian Muslims.” Rad za kurs iz Komparativnih pristupa

izgradnji mira. Eastern Mennonite University.

Puljek-Shank, Amela i Puljek-Shank, Randy. 2003. “Journey of Healing.” U: Positive Approaches to Peacebuilding: A Resource for Innovators. Cynthia Sampson i dr. Washington,

DC: Pact Publications.

Schirch, Lisa. 2002. “Integrated Framework for Peacebuilding.” Priručnik sa Seminara o

svijesti o traumi i oporavku (STAR). Harrisonburg, VA: Eastern Mennonite University.

Schmidt, P. Janet. 1995. “Mediation and Healing Journey toward Forgiveness.” Conciliation Quarterly, 14:3.


- 75 -

Priručnik sa Seminara o svijesti o traumi i oporavku (Seminars on Trauma Awareness and

Recovery [STAR] manual.) 2002. Harrisonburg, VA: Eastern Mennonite University.

Priručnik za Svest o traumi i transformaciju 2004. Harrisonburg, VA: Eastern Mennonite

University.

Yoder, Carolyn. 2005. “The Little Book of Trauma Healing.” Intercourse, PA: Good Books.

Zehr, Howard. 2000. “Restorative Justice Signposts.” U: Mediation and Facilitation Training Manual (4. izd.). Akron, PA: Mennonite Conciliation Services.



- 77 -

NA RASKRŠĆU: LIJEČENJE TRAUMA

Izvod iz publikacije: “Conciliation Quarterly, 2001/2.”

Nancy Good Sider, doktor psihologije

Prijevod i sumacija: MMC Program za Jugoistočnu Europu

Kao graditelji mira moramo naučiti prepoznati i ispitati traumu, koja često tinja u pozadini sukoba. Mi, možda, možemo osigurati brz popravak, ali ne možemo transformirati postojeći konfl ikt, a da ne otkrijemo ili se nekako ne pobrinemo za traumu koja se nalazi ispod njegove površine. Sukob se, ustvari, može pogoršati. Žrtve iznova prolaze kroz traume te, ako se to ne liječi, žrtva može postati agresor, zlostavljani može postati zlostavljač.

Graditelji mira svakodnevno obavljaju svoj zadatak uz prizore mrtvih tijela pred svojim očima i zvuk bombardiranja u ušima. Kako bi transformirao konfl ikt u takvim situacijama, graditelj mira mora se najprije pozabaviti bijesom, ljutnjom, nasiljem i negiranjem, koji iz te traume proizlaze.

Daljnji rizik za graditelje mira u ignoriranju traume leži u mogućnosti da i sami postanu traumatizirani (ili paralizirani) ako ne prepoznaju moći i opasnosti rada u zonama sukoba sa snažnim traumama. Istraživači su nazvali ovu pojavu indirektnim ili sekundarnim traumatiziranjem (Žurnal traumatskog stresa, 1990). Ovaj fenomen pokazuje kako oni koji pružaju pomoć mogu biti podložni sličnom traumatiziranju kao i primarne žrtve. Ne moramo osobno preživjeti stvarni fi zički događaj da bismo bili traumatizirani. Pružanje mentalne pomoći može imati sličan emocionalni efekt kao i direktno nasilje koje se dogodilo. To je još jedan razlog zašto graditelji mira, koji rade u traumatski konfl iktnim situacijama, treba da razumiju traumu i njeno liječenje.


- 78 -

Opis traumeObični stres je čest u našim životima. Poznato nam je da zdrava količina stresa

u našem životu pomaže da se osjećamo živima i stimulira nas. Međutim, kada se osjećamo nemoćnima nositi se sa značajnim zahtjevima ili očekivanjima koja se pred nas stavljaju, mi doživljavamo uznemirenost. Uznemirenost se razlikuje od traumatskog stresa po tome što je ona postupna i manje intenzivna.

Traumatski stres ima prodornu snagu – on je iznenađujuća pojava izvan okvira uobičajenog ljudskog ponašanja. To bi prestrašilo skoro svakoga. Nakon genocida u Ruandi, u brošuri za djecu dana je sljedeća defi nicija traume: „Normalna reakcija na nenormalnu situaciju kada ti se dogodi nešto strašno ili loše“.

Obični stres Traumatski stres Promjena nastaje polako ili postupno Iznenadan i značajan gubitak Vremenom se smanjuje Prodorna snaga, šok za sistem Sposobnost planiranja i rješavanja problema Preplavljujući osjećaj beznađa

Ljude pogađa na različite načine Teror, užasavajuće za gotovo svakoga

Trauma može biti uzrokovana razarajućim prirodnim pojavama (potresi, uragani, poplave) ili nesrećama (automobilski sudar, pad aviona, koji uzrokuju invaliditet ili smrt) koje imaju za posljedice iznenadan značajan gubitak. Mnogo pogubniji oblik traume može biti uzrokovan nasiljem, nepravdom ili zločinima počinjenim od strane neke osobe ili grupe. Ova posljednja vrsta traume predstavlja temu ovog članka.

Grafi kon liječenja traume

(Prilagođeno iz krugova nasilja i agresije, autorice Olge Botcharove, dok je radila u Centru za međunarodne studije)

Nasilje

Kreiranje “prave priče o konfliktu”

Želja za pravdom i osvetom

Bijes – “zašto ja?”

Potiskivanje bola i tuge

Čin “opravdanog” nasilja

Povreda Bol Šok Poricanje realnosti

Prepoznavanje gubitka – panika

Žalovanje Očitovanje bola

Prihvaćanje gubitka Imenovanje/suočavanje sa strahovima

“Zašto oni”? Re-humanizacija neprijatelja

Izabrati praštanje Spremnost za preuzimanje rizika

Ponovno pisanje historije Pregovaranje o rješenjima Zajedničko planiranje

Uspostavljanje pravde koja obnavlja

Kretanje ka pomirenju

Kretanje izvan granica tolerancije


- 79 -

Liječenje traume zahtijeva prepoznavanje i izmirenje traume. To se može promatrati u koncentričnim krugovima. Unutrašnji krug može voditi ka prirodnom, instinktivnom putu osvete, a vanjski krug može slijediti put koji vodi k izmirenju. Unutrašnji krug može opisivati kako da se prepozna sukob zasnovan na traumi, a vanjski krug bi opisivao kako da se izmiri sukob zasnovan na traumi.

Prepoznavanje traume: „Unutrašnji krug“ 1. Prepoznavanje gubitka – panika

Ispunjeni strahom nakon shvaćanja užasne istine, pomiješanim sa strahom od budućnostiPoraženi zamišljanjem budućnosti bez onoga što smo izgubiliŠto je dramatičnija i iznenadnija promjena, veći je osjećaj preživljenog gubitka

2. Potiskivanje boli i tuge/strahaTrauma uništava naš osjećaj sigurnosti u svijetu; negiranje nam omogućava da dopustimo samo onoliko boli koliko možemo podnijeti u jednom trenutkuNegiranje i potiskivanje su uobičajeni mehanizmi preživljavanja koji nam omogućavaju da se krećemo kroz proces prilagodbe na katastrofalni gubitak U nastojanju da izbjegnemo bol, mi činimo sve da ne uronimo dublje u tugu ili da se ne suočimo sa strahovima iz prošlosti i budućnostiOkolnosti u mnogim konfl iktnim situacijama obično ne idu u korist vremena potrebnog za oplakivanje i žaljenje.

3. Bijes – „zašto ja?“Dozvoliti sebi da osjećamo bijes, mržnju i ljutnju, posebno ako smo bili predmet zlostavljanja, nasilja ili zločina, često čini zdravi dio procesa oporavkaOsjećanje bijesa prema počinitelju/-ima može predstavljati jedini izvor koji omogućava održavanje nekog ličnog poštovanjaBijes usmjeren prema unutra često se potvrđuje pitanjem: „Jesam li učinio/-la nešto da do ovoga dođe?“

4. Želja za pravdom i osvetomPravda koja kažnjava može se preokrenuti u traganje ili žudnju za osvetomIako se fantazije bijesa i osvete prvobitno pojavljuju kako bi donijele olakšanje, istina je suprotna. Ponavljanje fantazija osvete, ustvari, povećava patnju žrtve, pri čemu se preživjeli osjeća kao čudovište – „baš kao i oni“ (Hermann).

5. Kreiranje „prave“ priče o konfl iktuStvaranje mitova/heroja koji se dobro uklapaju u osvetničku priču o sukobuPisanje historije koja ide u prilog „onima u grupi“ (grupi žrtve), a demonizira „one izvan grupe“ (napadače/neprijatelje)Prebacivanje krivnje u potpunosti na „drugog“ tako da žrtva ne mora preuzeti nikakvu odgovornost

6. Čin „opravdanog nasilja“ Žrtva postaje agresor koji pravi nove žrtve i ponovo se kreće u unutrašnjem

krugu, sada kao agresor, ali još uvijek vjerujući za sebe da je žrtva

•

••

•

•

•

•

•

•

•

••

••

•


- 80 -

Nadilaženje traume: „vanjski krug“1. Žalovanje i očitovanje tuge

Svijest da se preživljena bol vremenom smanjuje Često se bojimo da ćemo biti savladani ako dopustimo suzama da tekuUočiti neki nagovještaj novog života još dok se raščišćava pepeo

2. Prihvaćanje gubitka; imenovanje i suočavanje sa strahomOni koji su preživjeli treba (1) da se distanciraju od događaja koje su preživjeli i (2) da integriraju te događaje u svoj životIntegriranje tuge i boli donošenjem odluke o liječenju, vjerovanju i razumijevanju što se desilo i vjerovanju u sebeDonošenje odluke da se zapamti i krene dalje

3. „ Zašto oni?“ Re-humanizacija neprijateljaKretanje žr tve od potpune zaokupljenosti samim sobom ka nekom prepoznavanju drugogRadoznalost kako je „drugi“ u to dospio; uočavanje obične humanosti drugog; preživjeli počinje postupnu transformaciju i čak može osjećati nasilnikovu skrivenu bol.Shvaćanje da nekažnjavanje „drugoga“ ne znači zaboravljanje onoga što se desilo, nego prije shvaćanje da se nikad u potpunosti ne možemo obračunati i da se unutrašnji mir postiže kad odustanemo Viđenje neprijatelja kao Božanstva*

4. Kretanje izvan granica tolerancijePrvi dječji korak povjerenja, koji nadilazi samo spremnost na suživotProronalaženje cilja preživjelih, tj. nekog smisla u pepelu

5. Izabrati oproštaj. Spremnost za preuzimanje rizikaNikako nije oprostiti i zaboravitiSposobnost da se želja za osvetom pretvori u traganje za nečim većimShvaćanje da nas neće izliječiti ništa što uradimo da bismo kaznili drugu osobu ili grupuShvaćanje da nas oslobađa korisnije usmjeravanje energije koju smo trošili na zadržavanje ljutnje, gajenje mržnje i njegovanje neizliječenih rana

6. Ponovno pisanje historije, Pregovaranje o rješenjima i zajedničko planiranjeRevidiranje priče o traumi tako da bude i iskrena i konstruktivnaProlaženje kroz prošlost zajedno, uz otvoreno ispitivanje rana na svim stranama, razdvajanje istine od laži i prepoznavanje zajedničkih odgovornostiIskrena isprika, simboli kajanja i česta potvrda dobronamjernostiZatvorenik traume/preživjeli treba da izvuče neki smisao iz patnje – „da pronađe neku svrhu i značenje patnje“ (Frankl, Čovjekova potraga za smislom, 1959)

7. Uspostavljanje pravde koja obnavljaObnavljajuća pravda, koja se fokusira na odnose i obnavljanjeVraćanje žrtava, kao i nasilnika u zajednicuPopravljanje socijalne povrede i pravih odnosa

•••

•

•

•

•

•

•

•

••

•••

•

••

••

•••


- 81 -

8. Kretanje k izmirenju i transformaciji konfl ikta zasnovanog na traumiZnači li to da treba da zaboravim što se desilo, ili da na bilo koji način oprostim. Oprost i zaborav predstavljaju upravo ono što je mnogima onemogućilo da postignu istinsko opraštanje

Četiri opće smjernice pri razmatranju dva kruga na ovom grafi konu1. Liječenje traume je i odluka i proces. Početni izbor podrazumijeva donošenje

odluke da se krene naprijed k liječenju ili da se ostane u unutrašnjem krugu reakcije/osvete/obračunavanja. Liječenje traume je i proces koji podrazumijeva da budem strpljiv prema samom sebi (i drugima, ako je cijela zajednica traumatizirana) dok se krećem tim putem.

2. Liječenje traume nije jednosmjerno. Ono sigurno nije linearno. Kao i faze tuge, osoba luta prije nego što počne slijediti uredan put napretka iz jedne faze u drugu. Liječenje traume, kao i sama trauma, kaotično je, konfuzno, napeto i iscrpljujuće. Osobe obično lutaju uokolo, preživljavajući kako najbolje znaju. Neki mogu doći do vanjskog kruga i odmah se vratiti u unutrašnji krug u želji za osvetom.

3. Ključ je u tome da se spozna kako je moguće napraviti izbor. Amela Puljek-Shank, koja pohađa postdiplomski studij o transformaciji sukoba na Istočnom menonitskom univerzitetu, prisjeća se korisnosti ovog grafi kona za liječenje traume. Budući da je preživjela rat u Bosni, Amela nam je ispričala kako joj je ovaj grafi kon za liječenje traume pomogao tako što je vizualno predstavio samu traumu. U to vrijeme njeno traumatsko iskustvo bilo je zbunjujuće i snažno emotivno iskustvo koje je uključivalo bljeskove prisjećanja i prodorni strah od sjećanja na ratne zločine. Na kraju, ona je bila u stanju stvoriti vizualnu predstavu svog unutrašnjeg emotivnog iskustva kao i drugog puta koji bi je mogao povesti k izlječenju. „U ratnoj situaciji, s ljutnjom, mržnjom i osvetom, mogla sam vidjeti da se, ustvari, nikada neću izliječiti ako ostanem u unutrašnjem krugu traumatske srdžbe i želje za nasiljem. Na osnovu grafi kona, počela sam shvaćati da imam izbora da ostanem u unutrašnjem krugu traume ili da krenem k vanjskom krugu liječenja traume: da izaberem liječenje, radije nego da mrzim i ubijam, da izaberem da, možda, opet postanem zdrava osoba, da izaberem poduzeti neke korake da se vratim kući nakon raseljenja – kući, svome duhu, svome tijelu, svojoj domovini.“Ameli je jasno da ljudi koji žele raditi na izgradnji mira i transformaciji sukoba, gdje je došlo do trauma, treba da prođu kroz obuku o liječenju i oporavku od traume. Ona smatra da trauma treba da bude suštinski predmet u svakom planu i programu za izgradnju mira. „Možete izgraditi mir na nivou vlade i smatrati da je posao završen, ali što kada je 2 miliona ljudi raseljeno i traumatizirano? Kako možete doći do mira kada se ne liječi trauma? Kako da izgladimo sukobe, ako nemamo nikakvu ideju kako da izliječimo traume? Da bi se stvorio stvarni mir, mora doći do prepoznavanja traume i mora se ostaviti vrijeme za njeno liječenje, kako na državnom, tako i na nivou svakog pojedinca.“

4. Paradoks proces izlječenja traume je: da bi zaboravili mi prvo moramo da se sjetimo.

•


- 82 -

Odluka na raskršću: izabrati kretanje od unutrašnjeg k vanjskom kruguZašto pustiti i krenuti k vanjskom krugu? Zašto oprostiti ili čak pomisliti na to?

Bol, nasilje ili nepravda tako su veliki da je glavni impuls, koji može trajati mjesecima i godinama, obračunati se. Preživjeli treba da nađe neke odgovore na pitanje zašto da ide dalje. Ponekad nam je potrebno da se dugo krećemo po unutrašnjem krugu dok ne postanemo sigurni da moramo, i postepeno izaberemo, da krenemo drugim putem izlječenja. Shvaćamo da nema baš ništa novo ili dobro na svijetu u unutrašnjem krugu ljutnje, osvete i mržnje te, ustvari, otkrijemo da smo postali slični neprijatelju. Gorčina je destruktivna, kako za sebe tako i za druge. Vanjski krug je tako neprirodan da moramo biti sigurni da neke od reakcija, koje dolaze tako ljudski, tako instinktivno, ne donose ništa dobro za nas ili naše zajednice.

Paradoks liječenja traume: da bismo zaboravili, moramo se sjećatiKao graditelji mira, počinjemo postavljati pitanja što da radimo nakon traume.

Kako da se sjećamo i pričamo o traumi, a da je ponovo ne preživljavamo? U svojoj knjizi Između osvete i opraštanja, Martha Minow opisuje dvogodišnju studiju u kojoj su postavljana ova pitanja. Ona je, s organizacijom koja se zove Suočavanje sa prošlošću i nama samima, istraživala spektar mogućih institucionalnih reakcija na

kolektivno nasilje, genocid, aparthejd i rat.Nakon tih zločina, „kakve lekcije se mogu naučiti, čemu da se uče mladi ljudi

koji odrastaju u svijetu koji je spoznao i još uvijek stvara neshvatljive modele nasilja i torture? Bi li bilo bolje štititi mlade ljude od činjenice ovakvih modela za vrijeme njihovog odrastanja? Rješenje do kojeg su došli programi poput Suočavanja sa prošlošću i nama samima kaže da je za mlade ljude bolje da znaju za užas počinjen od strane odraslih, nego da budu izloženi prešućivanju činjenica koje oblikuju njihov svijet. Razumljivo, mladi ljudi žele znati što je učinjeno, što se može učiniti da se

odgovori na to da se popravi i da se spriječe takve pojave u budućnosti.Poznato nam je da zaboravljanje i opraštanje ne funkcioniraju, nego,

ustvari, dovode do veće traume. Pitanje, koje i dalje zahtijeva kreativno liječenje i obnavljajuću reakciju na traumu: kako zapamtiti i krenuti dalje, a da se trauma izliječi i konfl ikt transformira. Kao graditeljima mira, naša je misija da saslušamo priču o traumi, revidiramo je kako bismo dobili potpuniju sliku o istini/-ama o traumi i počeli da je shvaćamo drugačije tako da bismo živjeli drugu priču za našu budućnost.




- 85 -

BOSNA I HERCEGOVINA:GORIVO IZ DAVNIH VREMENA

POKREĆE SUVREMENI PAKAO

Izvod iz dijela: “ Bloodlines:from ethnic pride to ethnic terrorism”

Vamik D. Volkan, profesor psihijatrije

Prijevod i sumacija: MMC Program za Jugoistočnu Europu

Prijenos traume kod pojedincaU skladu s svojim individualnim psihologijama i ozbiljnošću traume, razni

pojedinci se s posljedicama traume nose na različit način. Promotrite osobu koja preživi traumatski događaj s drastičnim gubicima i osjećajem bespomoćnosti, stida i poniženja. Zato što je osoba traumatizirana i zato što su ti gubici i oštećenje predodžbe o samom sebi suviše veliki da ih se prihvati, proces žaljenja se ne odvija na „normalan“ način. Osim toga, osjećanja bespomoćnosti, stida i poniženja ne mogu se nadići. Jedna od reakcija je „prikrivanje“ traumatizirane predodžbe o samom sebi te njeno otkrivanje i kontroliranje u „vanjskom“ okruženju. Na taj način na površini se može činiti da osoba nastavlja sa svakodnevnim životom bez pokazivanja znakova da je traumatizirana.

Putem transgeneracijske transmisije posljedice traume se prenose na sljedeću generaciju sa svjesnom ili nesvjesnom namjerom pronalaženja načina njihovog rješavanja i preobrazbe.

Zbog dodatnog tereta transgeneracijske transmisije traumatizirane predodžbe o samom sebi, osoba koja je dobije u narednoj generaciji mora uložiti puno unutarnjeg truda da bi se s njom nosila. Primalac ne postigne uvijek uspjeh u ovom zadatku. Ostaje još uvijek velika mogućnost njenog otkrivanja i prenošenja dalje na osobu koja tek razvija predodžbu o samoj sebi, u trećoj, pa i sljedećim generacijama.


- 86 -

Istraživanje psihologije velike grupeIstraživanje transgeneracijske transmisije traume, koja se u sklopu

traumatizirane predodžbe o samom sebi prenosi na naredne generacije, pruža mogućnost istraživanja značajnog aspekta psihologije etničke ili druge velike grupe. Interdisciplinarni rad psihoanalitičara, historičara, političkih naučnika i diplomata, koji smo obavili moji kolege i ja u Centru za istraživanje uma i ljudskih interakcija na Univerzitetu u Virdžiniji, fokusiran je na transgeneracijsku transmisiju traume koju je izazvao neprijatelj iz susjedstva, a koja je zajednička za hiljade ili milione članova traumatizirane grupe. Članovi grupe žrtava, iako su individualno različiti, posjeduju slične traumatizirane predodžbe o samom sebi povezane s bespomoćnošću, stidom i poniženošću, koje proizlaze iz traumatskog događaja. Mentalna predodžba zajedničke traume prenosi se onda na sljedeće generacije putem pohranjenih traumatiziranih predodžbi o samom sebi. Ta zaostavština zatim povezuje članove grupe budućih generacija i utječe na njihov grupni identitet.

Tu zajedničku traumu nazivam „izabranom traumom“ (Volkan, 1991). Riječ „izabrana“ dobro oslikava nesvjesni izbor velike grupe da identitet njihove grupe bude defi niran transgeneracijskom transmisijom zajedničke traume.

Transgeneracijska transmisija u Bosni i HercegoviniRadi ilustracije fenomena kolektivne grupne transgeneracijske transmisije

traumatiziranih predodžbi o samom sebi, sada ću se pozabaviti Bosnom i Hercegovinom, koja je u današnjim vijestima toliko prisutna. Ono što ovdje iznosim ne predstavlja ukupnu psihopolitičku analizu situacije u bivšoj Jugoslaviji. Fokusirat ću se samo na sudbinu jednog konkretnog događaja, zajedničke traume koja se desila prije 600 godina, te na njenim današnjim posljedicama.

KosovoNakon stjecanja nezavisnosti od Bizanta u 12. vijeku kraljevina Srbija je

bujala skoro 200 godina pod vodstvom dinastije Nemanjića, dostižući vrhunac pod omiljenim carem Stefanom Dušanom. Do kraja njegove dvadesetčetverogodišnje vladavine Srbija je obuhvaćala teritorij od hrvatske granice na sjeveru do Egejskog mora na jugu, od Jadranskog mora na zapadu do Carigrada na istoku. Dušan je umro 1355. i dinastija Nemanjića se nedugo zatim ugasila. Feudalni vladari u Srbiji izabrali su 1371. godine Lazara Hrebeljanovića za vladara Srbije, mada je on preuzeo titulu kneza ili vojvode radije nego kralja ili cara.

Pad Srbije koji je uslijedio najviše se pripisuje širenju Otomanskog carstva na teritorij Srbije, što je kulminiralo Kosovskim bojem 28. 6. 1389. na Kosovu polju (polju crnih ptica), na jugu Jugoslavenske federacije. Bez obzira na razmak od nekih sedamdeset godina između Kosovskog boja i potpune okupacije Srbije od strane otomanskih Turaka, postepeno se razvilo vjerovanje koje povezuje ova dva događaja.

Zahvaljujući novijim radovima, kao što su Emmertovi napori iz 1990, mi sada imamo, na engleskom, razne verzije „historijske istine“ Kosovskog boja. Znamo da je turski sultan, Murat I. bio smrtno ranjen od strane srbijanskog ubojice za vrijeme


- 87 -

ili nakon bitke. Također, znamo da je ranjeni sultan, ili njegov sin Bajazit, naredio smaknuće cara Lazara, koji je bio zarobljen tokom bitke. Međutim, kroničari se razilaze kad su u pitanju ostali rezultati bitke. Zbog velikih gubitaka na obje strane i smrti obaju vladara mnogi smatraju da je neposredni ishod bitke bio neriješen. Otomanske snage su se poslije Kosova, izgleda, vratile u Jedrene (Hadrijanopol), a cara Lazara je naslijedio njegov sin Stefan Lazarević, koji je navodno postao blizak saveznik Muratovog nasljednika.

Nakon sedamdeset godina, međutim, Turci su postigli suštinsku kontrolu nad Srbijom, a Kosovski boj postupno je počeo prerastati u „izabranu traumu“ za srbijanski narod. Mitske priče o boju prenošene su s generacije na generaciju putem jake usmene i religiozne tradicije u Srbiji, ovjekovječujući i pojačavajući traumatiziranu predodžbu Srba o samima sebi. Ono što je važno u ovom slučaju, kao i u drugima, nije historijska istina nego utjecaj zajedničke mentalne predodžbe “izabrane traume“ na identitet velike grupe ljudi. Marković (1983) spominje uspomenu na Kosovo kao „sveti bol“ (str. 111) i dodaje da je „samo pominjanje tog imena dovoljno da protrese Srbina do dubine njegove duše“ (str. 111).

Kako se „izabrana trauma“ razvijala, razni faktori uključujući razjedinjenost balkanskih Slavena, pa čak i same Lazarove porodice, Lazarova očigledna neefi kasnost kao vladara, kao i nastavak postojanja Srbije u mnogim decenijima nakon boja, bili su potisnuti. Nakon što je zajednička „predodžba objekta“ uključena u transgeneracijsku transmisiju traumatizirane predstave Srba o sebi, Lazar je prvobitno morao biti oslobođen odgovornosti za zapečaćenu sudbinu Srbije. Prema legendi, sveti Ilija, u obliku sivog sokola, pojavio se pred Lazarom u noći prije boja s porukom od Djevice Marije. Lazar je stavljen pred izbor: 1) ako želi, može pobijediti u boju i steći kraljevstvo na zemlji; 2) može izgubiti boj, umrijeti mučeničkom smrću i naći Kraljevstvo nebesko.

Legenda kaže, budući da je bio izuzetno religiozna osoba, Lazar je „izabrao“ poraz i smrt. Širenjem ove legende Srbi su kolektivno pokušali negirati stid i poniženost. Međutim, bespomoćnost i uloga žrtve nisu mogli biti demantirani, jer Srbi pod otomanskom kontrolom nisu imali snage vratiti svoju slavnu prošlost. Oni su se uhvatili za „mučeništvo“ legende i s tim se identifi cirali. Ustvari, osjećaj mučeništva dobro se uklapa u njihovu predotomansku percepciju samih sebe. Čak za vrijeme Nemanjića, Srbi su smatrali da su se žrtvovali za ostale kršćane u Evropi jer su služili kao tampon-zona pred napredovanjem muslimanskih Turaka. Srbi, koji pripadaju Grčkoj pravoslavnoj crkvi, međutim, nisu za svoju žrtvu dobili zahvalnost svojih rimsko-katoličkih susjeda u Evropi.

Kao rezultat ovih traumatiziranih i prenesenih predodžbi o samima sebi, koje pripadaju istoj „izabranoj traumi“, Srbi su se uhvatili za identitet žrtve i zbog poraza na Kosovu postali „vječiti žalobnici“ (Volkan i Zintl, 1993). Naravno, to što su u stvarnosti bili pod otomanskom okupacijom, podupiralo je tu zajedničku percepciju, a Crkva i narodni pjesnici uspješno su održavali tu „izabranu traumu“ u svijesti javnosti. Dan Kosovske bitke, 28. juni, obilježavan je kao Vidovdan i kroz stoljeća je postao predmet drugih legendi koje su pojačavale grupni identitet žrtve.


- 88 -

Polje crnih ptica postalo je „spomenik“; bojno polje je ostalo simbol tuge i nemoći koju Srbi pod otomanskom vladavinom nisu mogli ispraviti.

Otomanski Turci nisu direktno prisiljavali Srbe da prijeđu na islam, osim mladića koje su skupljali kao „danak u krvi“; u sklopu tog procesa kršćanski mladići su odvođeni od svojih porodica, postajali su muslimani i obučavani su da služe sultanu. Nakon što su se otomanski Turci doselili na teritorij Balkana, „pravoslavni patrijarh je lično posvjedočio u pismu Papi, 1385. godine, da je sultan ostavio njegovoj Crkvi potpunu slobodu djelovanja“ (Kinross, 1977, str. 59). Već za vrijeme vladavine Murata I. sjeme multikulturnog, multireligijskog i višejezičnog društva Otomanskog carstva, bilo je posijano. Ipak, „u Otomanskom carstvu svi su bili jednaki, samo su muslimani bili više jednaki“ (Volkan i Itzkowitz, 1994, str. 64). Tako su neki Slaveni postupno postajali muslimani tokom prva dva vijeka otomanske vladavine, posebno u Bosni, sivoj zoni između pravoslavnog i rimokatoličkog utjecaja. Tokom tog otomanskog perioda ovi preci današnjih bosanskih muslimana postali su srednja i viša klasa gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, dok su seljaci u Srbiji i Hrvatskoj ostali pravoslavci i katolici. Do sredine 16. vijeka polovina stanovništva u Bosni bili su muslimani, a Sarajevo je bilo gotovo u potpunosti muslimansko.

Među onima koji su ostali kršćani, ideja da je car Lazar (pa i šire Srbi) izabrao Kraljevstvo nebesko, a ne kraljevstvo na zemlji, ostala je živa na jedan prikriven način, osim tokom nekih ustanaka, kao što je onaj od 1804. do 1815. Srbi su održavali svoj identitet žrtve i veličanje žrtve u pjesmama.

Ponovno aktiviranje „izabrane traume“U aprilu 1987, Slobodan Milošević, sadašnji predsjednik Srbije, a tada

komunistički birokrat, prisustvovao je sastanku tri stotine partijskih delegata na Kosovu. U to vrijeme samo 10% stanovništva na Kosovu bili su Srbi. Većinu su, kao i danas, činili muslimanski Albanci. Tokom sastanka, grupa Srba (i Crnogoraca, također) pokušala se progurati do konferencijske sale. Htjeli su iznijeti svoje žalbe na teškoće koje su doživljavali na Kosovu. Lokalna policija blokirala je prolaz i zabranila toj grupi da uđe na sastanak. U tom trenutku, Milošević je istupio naprijed i rekao: „Niko, sada ni u budućnosti, nema pravo da vas bije.“ Gomila je odgovorila mahnitim ushićenjem i spontano počela pjevati „Hej Sloveni“, državnu himnu, uzvikujući „Hoćemo slobodu! Ne damo Kosovo!“ S druge strane, Milošević, vidno uzbuđen, ostao je u zgradi do zore, tokom 13 sati, slušajući priče o žrtvi i želji da se isprave stid, poniženje i bespomoćnost.

Milošević je iz ovog iskustva izašao preobražen, noseći „oklop“ srbijanskog nacionalizma. U jednom govoru on će kasnije izjaviti da Srbi na Kosovu nisu manjina, jer „Kosovo je Srbija i uvek će biti Srbija“.

Jedna priča posebno ilustrira kako je Milošević pustio s lanca srbijanski nacionalizam. Prema historičarima, godinu dana nakon Lazarova smaknuća završen je u manastiru Ravanica grob za njegovo tijelo i on je proglašen svecem. Kako su se „mitovi“ o Lazaru širili, počele su se u srpskim crkvama i manastirima pojavljivati bezbrojne ikone na kojima je on prikazan poput Krista. Kada je otomanska vladavina


- 89 -

stigla u Ravanicu, Lazarovi ostaci su premješteni na Frušku goru, sjeveroistočno od Beograda. Godine 1889, na 500. godišnjicu Kosovske bitke, razmatrani su planovi za vraćanje Lazarova mumifi ciranog tijela u Ravanicu, ali to nikada nije ostvareno. Kako se približavala 600. godišnjica, međutim, Milošević i drugi u njegovom okružju bili su odlučni da vrate Lazarovo tijelo iz „egzila“. Mumificirano tijelo je stavljeno u kovčeg i krenulo je „na turneju“ po svim srpskim gradovima i selima, gdje su ga dočekivale velike gomile onih koji su žalili obučeni u crninu (Kaplan, 1993). Kao rezultat zaustavljenog vremena od 600 godina, potaknuti srbijanskim rukovodstvom, Srbi su počeli osjećati kao da se poraz na Kosovu dogodio jučer, što je bilo umnogome olakšano činjenicom da je „izabrana trauma“ održavana u životu stoljećima. Pozdravljajući Lazarovo tijelo, oni su plakali, kukali i držali govore ističući kako nikada neće dozvoliti da se ponovi takav poraz.

Ono što nas ovdje zanima jest da je Milošević u mislima Srba, izgleda, reaktivirao predodžbu Lazara, tako da se žaljenje zbog njegova poraza u Kosovskom boju konačno može ostvariti i da se dovrši ispravljanje bespomoćnosti, poniženja i stida, pri čemu je to nevidljivo zajedništvo još više povezalo sve Srbe, tako da su počeli o samima sebi razvijati predodžbe u kojima je došlo do drastične promjene - novog osjećaja - da imaju pravo na osvetu, mada nije jasno je li upravo to Milošević namjeravao.

Ipak, Milošević je nastavio uzburkavati nacionalističko raspoloženje. Na primjer, naredio je izgradnju ogromnog spomenika na brdu iznad bojnog polja na Kosovu. Napravljen od crvenog kamena da predstavlja krv (Kaplan, 1993), on se nadvija 30 metara iznad „žalobnog“ cvijeća, a okružen je betonskim stupovima u obliku artiljerijskih granata, u kojima je ugraviran mač i godine 1389-1989. Na tornju su ispisane Lazarove riječi, izrečene prije bitke, kojima poziva svakog Srbina da dođe na Polje crnih ptica da se bori protiv Turaka. Ako neki Srbin ne dođe na njegov poziv, Lazarove riječi upozoravaju: „On neće imati djeteta, bilo muškog ili ženskog, i neće imati plodne zemlje gdje žito raste.“ Izgradnjom spomenika i povezivanjem godine 1389. s 1989, Milošević je ponovo poslao Lazarovu poruku iz davnina u sadašnjost. Poruka Srbima bila je jasna: „Ili se borite protiv Turaka, ili ćete biti kastrirani!“

28. juna 1989, na 600. godišnjicu Kosovskog boja, helikopter je dovezao Miloševića na Polje crnih ptica. On je „preuzeo podij od djevica koje su plesale u tradicionalnim narodnim nošnjama i poveo gomilu u visine mahnite ushićenosti jednostavnom porukom: nikada više islam neće poraziti Srbe“ (Vulliamy, 1994, str. 51). Na jednoj fotografi ji s toga skupa primijetio sam da je Lazarov davnašnji poziv na bitku protiv Turaka bio odštampan na majicama mnogih prisutnih.

U međuvremenu, Turci su još jednom postali „jasno prisutni“ neprijatelji. Hasan Aygün, koji je tada vodio tursku ambasadu u Beogradu, opisao je kako su ga u srbijanskoj prijestolnici smatrali „javnim neprijateljem broj jedan“. Gdje god se kretao, Srbi su ga pitali: „Zašto vi (Turci) planirate da nas napadnete?“ Gospodin Aygün je mislio kako skoro svaki Srbin vjeruje u neminovnost turske invazije te se bukvalno plašio za svoju sigurnost zbog „zaustavljanja vremena“.

Bosanski muslimani sada su doživljavani od strane Srba kao nastavak otomanskih Turaka i Srbi su ih često nazivali Turcima. U toj emotivnoj atmosferi koja


- 90 -

je proistekla iz zaustavljanja vremena, Srbi, a posebno oni koji su živjeli u Bosni i Hercegovini, počeli su osjećati kako imaju pravo uraditi bosanskim muslimanima ono što su vjerovali da su otomanski Turci učinili njima.

Prije nego je počelo etničko čišćenje i sistematsko silovanje bosanskih muslimanki, srpska propaganda se sve više fokusirala na potpaljivanje ideje da će se otomanski Turci, koje sada simboliziraju bosanski muslimani, opet vratiti.

Strah, koji je izjednačavao bosanske muslimane s otomanskim Turcima, uglavnom je zasnovan na fantaziji, a ovi prvi ustvari nisu imali nikakve vojne moći. Ipak, opsežni masivni planovi srpske agresije na bosanske muslimane bili su tako veliki da su se počeli vraćati kao bumerang, počeli su se shvaćati kao „prava“ prijetnja, zasnovana na traumi iz prošlosti, i iako ona u stvarnosti nije postojala, pojavio se poriv da se protiv nje djeluje. Tako se polako počela pojavljivati kolektivna ideja da muslimani treba da budu istrijebljeni. Srbi su se emotivno pripremili da „pročiste“ svoj identitet od svake moguće kontaminacije od strane otomanskih Turaka / bosanskih muslimana. Na primjer, u Sarajevu su postojale mnoge zgrade, umjetnička djela i rukopisi koji su svjedočili o prošlosti grada pod Otomanskim carstvom. Dragocjeni Kur’an, dar velikog vezira Mehmed-paše, čuvao se u poznatoj gradskoj Gazi-Husref-begovoj biblioteci. Zanimljivo je da su mnogi bosanski Srbi, koji su granatirali Sarajevo, sami potjecali iz bosanske prijestolnice (Butler, 1993). U njihovoj kolektivnoj reakciji i vraćanju na „zaustavljeno vrijeme“ grad je morao biti „pročišćen“ od svake veze s muslimanima. Tako su oni granatirali svoj vlastiti grad.

U vezi sa zajedničkom fantazijom da muslimani moraju biti očišćeni ili istrijebljeni, bila je i zajednička fantazija da se „danak u krvi“ mora preokrenuti, da se broj Srba, također, mora povećati da bi vodio bitku. Tako je svjesna strategija zastrašivanja spojena s nesvjesnom, što je za posljedicu imalo sistematsko silovanje hiljada muslimanki od strane srpskih vojnika. U pozadini toga stajala je pretpostavka Srba da će dijete, koje se rodi iz silovanja nesrpske žene, biti Srbin te da neće nositi osobine majke. Preispitujući ovo vjerovanje Beverly Allen (1996) je uočila: „Prisilna trudnoća, kao metoda genocida, ima smisla samo ako nemate pojma o genetici. Nijedna beba rođena iz takvog zločina neće biti isključivo srpska. Ona će dobiti pola svoga genetskog materijala od majke“ (str. 80). Ovoj činjenici gotovo da ne treba objašnjenje, ali je autorica jasno bila fokusirana na logično razmišljanje i biološku realnost, mada je u slučaju raspaljenih etničkih neprijateljstava „psihološka istina“ važnija. Tako, Srbi su težili pobiti mlade muslimane i istodobno ih zamijeniti novom „srpskom“ djecom te na taj način istinski osvetiti Kosovo. Činjenice i fantazija, prošlost i sadašnjost bili su intimno i nasilno izmiješani.

Na kraju, pišući o Bosni i Hercegovini, ono što se ondje desilo ne želim reducirati samo na reaktiviranje „izabrane traume“, nego želim naglasiti da poznavanje psiholoških procesa, posebno nesvjesnih procesa, može povećati naše razumijevanje o tome kako oni mogu postati gorivo koje će zapaliti najužasnije ljudske drame, odnosno održavati vatru kada neprijateljstva počnu. Psihoanalitičko istraživanje transgeneracijske transmisije zajedničke traume, njeno aktiviranje u odnosima između vođe i sljedbenika, kao i povezani fenomen „zaustavljenog


- 91 -

vremena“ može osvijetliti mnoge skrivene aspekte etničkih i drugih sukoba među velikim grupama i reći nam kako pitanja unutrašnjeg i vanjskog svijeta mogu postati međusobno povezana.

Literatura:Akhtar, S. (1992). Broken Structures: Severe Personality Disorders. Northvale, NJ: Jason Aronson.

Allen, B. (1996). Rape Warfare: The Hidden Genocide in Bosnia-Herzegovina and Croatia. Minneapolis, MN: University of Minnesota Press.

Apprey, M. (1993). The African-American experience: Forced immigration and transgenerational

trauma. Mind and Human Interaction, 4: 70-75.

Blum, H.P. (1983). Adoptive parents: Generative confl ict and generational continuity. The Psychoanalytic Study of the Child, 38: 141-163.

Butler, T. (1993). Yugoslavia mon amour. Mind and Human interaction, 4: 120-128.

Cain, A.C. and Cain, B.S. (1964). On replacing a child. Journal of the American Academy of Child Psychiatry, 3: 443-456.

Cvijic, J. (1986). Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje. Belgrade (reported in T.A. Emmert,

1990).

Deklava, K.B. and Post, J.M. (1995). Poet of Death: The World of Dr. Radovan Karadzic. A paper

presented at the 1995 Annual Meeting of the International Society of Political Psychology in

Washington, DC.

Emmert, T.A. (1990). Serbian Golgotha: Kosovo, 1389. New York: Columbia University Press.

Freud, S. (1909). Analysis of a phobia in a fi ve year-old boy. Standard Edition, 10: 5-147.

Gutman, R. (1993) A Witness to Genocide. New York: Macmillan.

Goethe, J.W. (1878). The Sorcerer’s Apprentice. In Goethe, ed. and tr. D. Luke. Baltimore:

Penguins Books, 1964.

Hartmann, H. (1939). Ego Psychology and the Problem of Adaptation. New York: International

Universities Press.

Hopkins, A. (1991). Pearl Harbor, Day of Infamy. Time (Dec. 2), 138: 30-60.

Howell, W.N. (1993), Tragedy, trauma and triumph: Reclaiming integrity and initiative from

victimization. Mind and Human Interaction, 4: 111-119.

Howell, W.N. (1993). “The evil that men do…”: Societal effects of the Iraqi occupation of Kuwait.

Mind and Human Interaction, 6: 150-169.

Kaplan, R.D. (1993). Balkan Ghosts: A Journey through History. New York: Vintage.

Kernberg, O.F. (1984). Severe Personality Disorders: Psychotherapeutic Strategies. New Haven:

Yale University Press.

Kestenberg, J. and Brenner, I. (1996). The Last Witness: The Child Survivor of the Holocaust. Washington, DC: American Psychiatric Press.

Kinross, L. (1977). The Ottoman Centuries: The Rise and Fall of the Turkish Empire, New York:

William Morrow.

Markovic, M.S. (1983). The Secret of Kosovo. In Landmarks in Serbian Culture and History, ed.

V.D. Mihailovich, pp. 111-131. Pittsburg, PA: Serb National Federation.


- 92 -

Poznanski, E.O. (1972). The “replacement child”: A saga of unresolved parental grief. Behavioral Pediatrics, 81: 1190-1193.

Saathoff, G. (1995). In the hall of mirrors: One Kuwaiti’s captive memories. Mind and Human Interactions, 6: 170-178.

Volkan, V.D. (1981). Linking Objects and Linking Phenomenon: A Study of Forms Symptoms, Metapsychology and Therapy of Complicated Mourning. New York: International University

Press.

Volkan, V.D. (1995). Intergenerational transmission and “chosen” traumas: A link between the

psychology of the individual and that of the ethnic group. In Psychoanalysis at the Political Border: Essays in Honor of Rafael Moses, eds. L. Rangell and R. Moses, pp. 251-276.

Madison, CT: International Universities Press.

Volkan, V.D. and Ast G. (1992). Eine Borderline Therapie. Göttingen, Germany: Vandenhoech &

Ruprecht.

Volkan, V.D. and Ast, G. (1994), Spektrum des Narzißmus. Göttingen, Germany: Vandenhoech &

Ruprecht.

Volkan, V.D. and Itzkowitz, N. (1993). “Istanbul, not Constantinople”: The Western world’s view of

“the Turk”, Mind and Human Interaction, 4: 129-140.

Volkan, V.D. and Itzkowitz, N. (1994). Turks and Greeks: Neighbours in Confi lct. Cambridgeshire,

England: Eothen Press.

Volkan, V.D. and Zintl, E. (1993). Life after Loss: The Lessons of Grief. New York: Charles

Scribner’s Sons.

Vulliamy, E. (1994). Seasons in Hell: understanding Bosnia’s War. New York: St. Martins Press.




- 95 -

ULOGA RELIGIJE U FORMIRANJU BOŠNJAČKOG,

SRPSKOG I HRVATSKOG NACIONALNOG NARATIVA

Izvod iz djela: „Fractured Land, Healing Nations“

Stephen R. Goodwin, doktor teologije

Prijevod i sumacija: Evanđeoska crkva, Sarajevo

UvodOvo poglavlje analizira stvarnu prirodu religija za srpski, bošnjački i hrvatski

nacionalni identitet, s naglaskom na njihove pojedinačne povijesne narative. Naime, poglavlje se fokusira na prvo pitanje istraživanja: koji je doprinos religija formiranju mitskih nacionalnih identiteta u bivšoj Jugoslaviji? Poglavlje uzima stav da vjerska dimenzija uključuje element mita u samo-razumijevanje Srba, Bošnjaka i Hrvata i nastoji da se uračuna utjecaj njihovih mitova u izradi etno-vjerskih sukoba.

Poglavlje ima za cilj pokazati da je religija urođena u identitete naroda Bosne i Hercegovine te da su religijsko-mitski elementi neophodni u procesu nacionalnog građenja. Na suodnosan način, poglavlje pokazuje da su vjerske vođe bile voljni sudionici u nacionalističkim momentima a ne da su prisiljeni od strane moćnih političkih elita. Uzete zajedno, religijska povijest, institucije i lideri doprinijeli su raspadu Jugoslavije.

Poglavlje je podijeljeno na tri dijela: u prvom se govori o srpskom nacionalnom narativu, potom slijedi bošnjački, a završava s hrvatskim nacionalnim narativom.

2. Religija i srpski nacionalni narativNekoliko komponenti sačinjava srpski nacionalni identitet, uključujući jezik,

etničku pripadnost, teritorij, religiju i pisanu povijest. Među njima se ističu religija i Srpska pravoslavna crkva (SPC), koja je u nedostatku vladara postala jedini čuvar nacionalnog identiteta.


- 96 -

Srpsku naciju je rodio i odnjegovao bizantski neoplatonistički misticizam, a njegov utjecaj se vidi u formiranju srpske nacionalne kolektivne svijesti u riječi i slici. Nacionalni narativ slijedi diskurs od zlatnog doba do viktimizacije u rukama drugih nacionalnih sila za preporod Srbije, ili mitsko-religioznim riječima: od stvaranja do mučenja, od raspeća do uskrsnuća. Tema patnje je posebno dominantna u nacionalnom sjećanju dotle da je bukvalno svako djelovanje danas opravdano s gledišta nacionalne viktimizacije u prošlosti.

Ovaj odjeljak prvo opisuje povijesne događaje koji oblikuju srpsku nacionalnu povijest, fokusirajući se na to kako se ovi događaji tumače u moralnim i religioznim mitološkim pojmovima. Drugo, on pokazuje kako se srpsko samo-razumijevanje, formulirano na temelju etnoreligijske isključivosti, sukobljava s etnoreligijskim nacionalnim identitetom Bošnjaka. Treće, on pokazuje kako se moderni nacionalizam, koji nastaje u 19. stoljeću, sjedinio s državnim i svećeničkim snagama da suprotstavi etničku netrpeljivost Srba i Bošnjaka.

2.1. Nebeska Srbija: religija i srpski nacionalni identitet

2.1.1. Dvije Božje ruke Od vremena kada je car Justinijan (527-565) kodifi cirao crkveno pravo, Bizant

je napravio uređenje svijeta prema dvama božanski zaređenim autoritetima – svećenstvu (sacerdotium) i carskom autoritetu (imperium).1 Dva autoriteta jednako su vršila vlast u skladnoj dijarhiji. „Dvije Božje ruke“ koje rade kao symphonia spojile su Crkvu i državne sile u Bizantskom Carstvu i njegovim nasljednicama, nacionalnim državama.

2.1.2. Sveti Sava i svećenstvo (sacerdotium)Slavenska plemena koja su se naselila na jugu Balkanskog poluotoka u 6. i 7.

stoljeću brzo su došla pod utjecaj bizantinskog pravoslavlja. Srpska je nacionalnost ukorijenjena u obiteljsku dinastiju Nemanjića, počev od sredine 12. stoljeća. Prvobitno kršten kao rimokatolik, Stefan Nemanja (1132-1199/1200) bio je ponovno kršten kao pravoslavac nakon što je vidio sjaj Carigrada. Sagradio je nekoliko kraljevskih crkava i samostana u Srbiji, Humu (Hercegovini) i Raškoj (Kosovu) i drugdje po srednjovjekovnoj Srbiji. 1197. godine prihvatio je svetu zapovijed: postao je monah zajedno sa svojim najmlađim sinom, Rastkom, poznatijim po monaškom imenu Sava, a umirovljen je na gori Atos, ostavljajući upravu obitelji i njezinu imovinu svome sinu Stefanu II.

Duboko svjestan neprijateljstva između Rima i Carigrada, nakon pustošenja Carigrada od strane križara (1204), Sava je 1217. poslao izaslanika papi Honoriju III. tražeći njegov blagoslov za Srbiju i „kraljevski vijenac za svoga brata Stefana“.2 Dvije godine kasnije Sava je posjetio prognanog bizantskog cara Theodora I. i pravoslavnog patrijarha Manuela Sarantena Hariopoulosa u Nici. Prihvaćajući priznanje koje

1 Ware 1997: 41.

2 Judah 2000:20.


- 97 -

je primio od pape, Sava je dobio autonomiju za srpsku Crkvu, povezujući srpsku nacionalnost i pravoslavlje.

2.1.3. Stefan Dušan i imperium Srpsko Carstvo doseglo je svoj teritorijalni vrhunac pod vodstvom Stefana

Dušana (1331-1355), koji je naslijedio vlast od svog oca Stefana Dečanskog. Dušan je pokrenuo kampanju teritorijalnog širenja koristeći bizantsku slabost i unutarnji razdor. Na jugu je zauzeo teritorije u Makedoniji, Epiru i Tesaliji, a na sjeveru je osvojio sve do Beograda i prisvojio dijelove Bosne. Godine 1346. imenovao je svog patrijarha kako bi se okrunio za cara Grka i Srba. To ga je odvelo u direktni sukob s bizantskim carem Ivanom VI. Kantakuzenom (1347-1354), čija je kći bila udata za Orhana I. (1326-1359), otomanskog sultana. Također, to je dovelo do raskola s pravoslavnim vlastima u Carigradu. Dušanovom smrću 1355. završila je njegova vojna kampanja protiv Carigrada, kojoj je bio cilj zamijeniti Bizantsko Carstvo novim srpsko-grčkim carstvom.3 U vrijeme njegove smrti, srpsko carstvo se proširilo od Dunava do Peloponeza.4 Dušan se danas pamti kroz pozlaćeni furnir povijesti, a njegovo carstvo kao vrhunac srpske dinastičke slave. Zbog svoje sumnjive uloge u očevoj smrti i protivljenju koje je prouzrokovao kod crkvenih vlasti u Carigradu, nikada nije kanoniziran. Njegova ostavština vidljiva je na teritoriju koju je zauzeo, a koji je kanoniziran kao Srbija.

2.1.4. Stvaranje slike Srpski vođe počeli su rano sa stvaranjem slike o naciji s nebeskom sudbinom.

Savin doprinos je išao dalje od autonomije: do institucionaliziranja božanskog prava, učvršćivanja dinastije iz loze Nemanjića. U njegovim kasnijim spisima svoga je oca povezao s biblijskim patrijarhom Abrahamom, shvaćajući Srbiju kao Novi Izrael.5 Srpsko vjerovanje u vlastitu božansku sudbinu povećalo se s Dušanovim teritorijalnim širenjem zemaljskog kraljevstva.

U 19. stoljeću Dušanovo carstvo postalo je prototip za ideologiju velikosrpstva ili Velike Srbije – božanski uređeno ekspanzionističko pravo za sve Srbe da žive u jednoj (velikoj) državi. Tvrdnja da je, gdjegod su srpske kosti pokopane, srpski teritorij i sveto tlo, dovela je Srbe u direktni sukob sa osmanskom dinastijom i transformirala sliku Nebeske Srbije.

2.1.5. Na bojnom polju i bazaru: susret s TurcimaPrisutnost Turaka na srpskom tlu predstavljala je religijski, ideološki i teritorijalni

izazov za Srbe, a poraz od Turaka na bojištu postao je osnova za novu, misticiziranu nacionalnu svijest, načinjenu od Kosovske bitke. Srbi ponavljaju i njeguju ovaj nacionalni narativ u svakom konfl iktu od sredine 19. stoljeća, i on je od najveće važnosti za razumijevanje današnjih nesuglasica i neslaganja na Balkanu.

3 Anzulović 1999: 37.

4 Ipak nije obuhvatilo neke ključne gradove-države: Solun, Dubrovnik i Drač.

5 Judah 2000:20.


- 98 -

2.1.6. Bitka na Kosovu i njezin mitološki značaj Prema nekim povjesničarima,6 bitka koja se dogodila Kosovu polju 28.

lipnja 1389. bila je vojno neodlučena. Ona je ipak postala mitski centar srpskog nacionalnog identiteta i primarna motivacijska slika za srpsku nacionalnu nezavisnost. Mit izvlači moralnu pobjedu iz vojnog poraza, čuva slavnu srpsku prošlost i nudi utopijsku viziju budućnosti. Knez Lazar, vođa srpskog naroda u sudbonosnoj bici, u fokusu je posebno jake religiozne slike. U najpoznatijem epu o bici, Pad Kraljevine Srbije, knezu Lazaru se pojavljuje sveti Ilija, prorok, u obliku sivog sokola. Sveti Ilija stavlja Lazara pred izbor: ili zemaljsko, ili nebesko kraljevstvo. Ako izabere zemaljsko kraljevstvo, Lazarova vojska će poraziti Turke, ali će naslijeđeno kraljevstvo biti prolazno; ako pak izabere nebesko kraljevstvo, Lazar i srpska vojska će stradati od turskih ruku, ali će steći vječno i nebesko kraljevstvo za srpsku naciju. Lazar je odabrao nebesko kraljevstvo, osuđujući svoju vojsku na poraz, a Srbiju na podložnost Turcima, ali je sačuvao srpsku dušu da u neko drugo vrijeme ponovno uskrsne.

2.1.7 Obraćenje i pod turskom dominacijom Srbi i drugi zapadni Europljani okarakterizirali su turska osvajanja na

europskom tlu kao gnusno zlo. U svom velikom djelu Rebecca West piše: „Noć je pala za četiri stoljeća, čistilište je postalo pakao i javlja se anarhija, koja je osnovno obilježje pakla“.7 Međutim, ostali narativi daju drugačiju sliku. Prvo, nakon Dušanove smrti 1355, Srpsko carstvo se već bilo počelo raspadati neovisno o turskim provalama. Nadalje, manje poznata bitka na rijeci Marici 1371. bila je sudbonosnija od međusobnog susreta vojske na Kosovu polju. Pobjedom na Marici Turci su nametnuli vazalstvo nekim srpskim područjima, tražeći od Srba da se bore sa sultanovim trupama protiv sunarodnjaka Srba u Kosovskoj bici. I prije kraja stoljeća Srbi i Turci su se zajedno borili da odbiju posljednji značajni križarski pohod s katoličkog Zapada 1396.8 Drugo, veća opasnost za srpsko nacionalno postojanje dolazila je od katoličkih Mađara nego od Turaka. Stoga je Lazarova udovica izabrala podaništvo sultanovoj vlasti radije nego izumiranje pod Mađarskom.9 Treće, srpski nacionalni identitet stabiliziran je pod turskom vladavinom. Načelo iz Kur’ana djimma (ar. dhimma) osiguralo je zaštitu za kršćane i Židove pod islamskim zakonom. Rana turska vladavina na Balkanu dopuštala je izgradnju crkava i samostana, važnih simbola srpskog identiteta. Srpski patrijarhat, osnovan pod Dušanovom vladavinom, a ponovo uspostavljen u Peći 1557, osigurao je nastavak srpskog identiteta. Naknadna osmanska osvajanja dovela su do migracija pravoslavnih naroda i proširila teritorij srpskih naselja po Bosni i Hrvatskoj.10

Srpska pravoslavna crkva uživala je značajnu korist i ugled kod sultana, jer su

6 Vidi, na primjer, Malcolm 1999: 58ff.

7 West 1994 : 840.

8 Judah 2000 : 33.

9 Judah 2000 : 32.

10 Malcolm 1994 : 70-81.


- 99 -

pravoslavnim narodima, na sličan način, prijetili rimokatolički upadi sa Zapada.11 Budući da je otomanski miletski12 sustav priznavao nacionalno vodstvo sebi podređenih naroda po religijskoj konfesiji, pravoslavno svećenstvo bilo je nagrađeno većim ovlastima nad vlastitim narodom, kada je moć cara bila onesposobljena. Kao rezultat toga, srpski identitet postao je izravno vezan uz Pravoslavnu crkvu.

2.1.8. Očuvanje slikeIako su Osmanlije srpskom narodu nametnuli vazalstvo već u njegovu

sumraku, povijesne realnosti ne potkrjepljuju sliku da je okrutni teror bio nametnut nespremnom narodu. Pošto je zemaljsko kraljevstvo izgubljeno, nebesko kraljevstvo je sada u potpunosti položeno u ruke Srpske pravoslavne crkve, koja je nastojala oslikati srpski narod kao moralno pravedan usprkos materijalnom porazu.

SPC je također pokušala očuvati zemaljsko kraljevstvo gradnjom i očuvanjem crkava i samostana. Ona je tada posvetila svoj teritorij i kanonizirala svoje kraljeve i mučenike slaveći nacionalnu sliku kroz ikonografiju u svojim svetištima. Ova teritorijalna svojatanja ponovo su izašla na površinu u 19. stoljeću s dolaskom moderne nacionalne države i preporodom srpske nacionalne svijesti.

2.2. Ustanak i uskrsnuće: pojava modernog srpskog identiteta

2.2.1. Netrpeljivosti Crkva-nacija i jezika-nacija Njemački romantizam u kasnom 18. i ranom 19. stoljeću inspirirao je novu

nacionalnu samosvijest na temelju zajedničke kulturno-jezične baštine nasuprot carskoj vlasti, religiji ili dinastičkim utjecajima.13 Koncept nacije-države prokrčio je sebi put kroz centre učenja u Europi, a na koncu je dopro i do osmanske prijestolnice. Tadašnje zloupotrebe i nesposobnost Topkapı palače ojačavaju pokret za reformu koji je zahtijevao razaranje sultanata. Nacije koje su dugo bile podređene sultanu počele su izranjati s nacionalnom samosviješću i koristiti slabost Osmanskog Carstva da bi izgradile vlastiti identitet.

Kulturološki nacionalizam je ohrabrio gradnju nacije oživljavanjem autohtonog folklora i izazvao centralizirane vlasti sultanata i ekumenskog patrijarhata. Tijekom ovog perioda srpska epska poezija, stvarana da uskrsne nacionalnu svijest, bila je usmjerena na osobu znanu kao Marko Kraljević (1389). Ovaj borac za i protiv sultana postao je posrednička književna fi gura između nazadujuće srpske nacije i moćnih Turaka. Srpski nacionalisti u 19. stoljeću odustali su od pomirljivog prikaza polarizirane slike Lazara i Kosovske bitke.14

11 Malcolm 1998 : 109.

12 tur. millet – narod, nacija

13 Jelavić 1983: 172,3.

14 Sells 1996b: 37.


- 100 -

2.2.2. Kristoslavizam i nebeski mandatSrpski nacionalizam je obilježen kristoslavizmom,15 esencijalnim pogledom da

su svi Slaveni rasno kršćani. Ovaj pogled implicira da su oni koji govore slavenski jezik a nisu kršćani zapravo izdajice svoje vjere i nacije – nisu pravi Slaveni.16 Prema tome, slavenski muslimani su Turci; oni su zagadili slavensku rasu i odgovorni su za smrt Krista-kneza Lazara na srpskoj Golgoti, Kosovu polju.17 Budući da je territorium Slavena svet, zemlja mora biti očišćena od svojih nečistoća, nekršćana i ne-Slavena. To je ostvareno na jedan od tri načina: obraćenjem na kršćanstvo, istjerivanjem iz zemlje ili uništenjem.

2.2.3. Knez Lazar i Srbija kao obličje Krista Kristoslavizam slijeva srpsku nacionalnu mitologiju i religioznu tipologiju.

Lazarova smrt u Kosovskoj bitci postavljena je uz Kristovo raspeće i predstavlja smrt srpske nacije.18 Turci su u priči Kristovi ubojice koji nenamjerno ispunjavaju Ilijino proročanstvo. U narativu Vuk Branković (14. st.) predstavlja fi guru Jude: Branković je izdao kneza Lazara otkrivši planove bitke Turcima, a potom propušta braniti Lazarev bok u sudbonosnom boju, dovodeći do kneževe smrti. U nacionalnom buđenju mita u 19. stoljeću, islamiziranim Slavenima pridaje se uloga Jude i Kristova obojice. Njihovo uništavanje je stoga opravdano iz etno-religijskog morala ogrezlog u nacionalističkoj mitologiji. Najgorljiviji od nacionalističkih pjesnika, princ-episkop Petar Njegoš zapalio je nacionalističku mržnju prema slavenskim muslimanima koja je jedan od razloga rasnog krvoprolića za sljedeće generacije.

2.2.4. Religiozni duh knez - episkopa Njegoša Srbi i Crnogorci proglasili su knez-episkopa Petra II. Petrovića Njegoša (1813-

1851) srpskim Shakespeareom zbog njegova literarnog genija. On će biti manje slavno opisan kao srpski Milton zbog svoga nacionalističkog priloga fi lozofi ji, teologiji i epskoj poeziji.19 Rođen je na području Crne Gore, tada pod osmanskom kontrolom, iako službeno neovisne i neosvojene. U dobi od dvadeset godina postao je vođa pokrajine kojom su pravoslavni episkopi teokratski upravljali od njezina osnivanja 1697. Njegov primarni zadatak bio je da ujedini i modernizira nezavisne planinske klanove koji su bili proganjani i paralizirani međusobnom krvnom osvetom. Iako je imao samo skromno obrazovanje bez formalne teološke obuke, Njegoš je stvorio nacionalni identitet i za Srbe i Crnogorce kroz svoju nacionalističku epsku pjesmu

15 Postoje razni izrazi kristoslavizma, a kao fenomen ne nalazi se samo u Srbiji. Sells (1996b:

92-114) bilježi i hrvatski izraz kristoslavizma, a Velikonja (199: 15-32) pokazuje da postoji i

slovenski izraz kristoslavizma. I hrvatski i slovenski oblici vezuju nacionalne heroje i mučenike

uz Rimokatoličku crkvu.

16 Velikonja 1999: 17.

17 Sells 1996b: xv.

18 Sells 1996b: 31.

19 Prvulović 1984: ix.


- 101 -

Gorski vijenac, objavljenu 1847.20 Anzulović ovako procjenjuje važnost te pjesme: „Utjecaj Gorskog vijenca je takav da se može usporediti s utjecajem Biblije u protestantskim zemljama ili Kur’ana u islamskom svijetu, ali njegova poruka je posve različita. Kroz autoritet svog autora i njegov elegični stih neizmjerno popularna poema je ovlastila i pojačala endemično nasilje iz kojeg je i proizišla.“21

Srpski arhimandrit Justin Popović (1894-1979) povezuje Njegošev epski spjev sa Srbima na sljedeći način:

„Veličanstvenost našeg naroda sastoji se u činjenici da su oni, kroz svetog Savu, usvojili evanđeosku pravdu i transformirali je u svoju vlastitu. Tokom stoljeća razvili su takvu srodnost s ovom pravdom da je ona postala njihovo svakodnevno, uobičajeno evanđelje. Samo to može objasniti zašto je naš narod u svim sudbonosnim trenucima svoje povijesti uvijek više volio nebesko od zemaljskog, besmrtno od smrtnog, vječnog od prolaznog.“22

Samo dva elementa ove određujuće poeme mogu se ovdje analizirati.

2.2.5. Sakrament krvi i etno-religijske čistoće Gorski vijenac započinje ozloglašavanjem ugnjetavanja pod sultanovom

vlašću. Njegov poziv na oslobođenje zagovara ubojstvo tiranina pravdajući ga primjerom Miloša Obilića, legendarnog junaka Kosovske bitke iz 1389. Lukavi Obilić, uspjevši u nakani da bude primljen u audijenciju kod sultana Murata (1362-89), čije su trupe već nadvladale Srbe i ubile kneza Lazara u slavnoj bici, izvlači skriveni nož i ubija sultana, izvršavajući odmazdu nad Turcima. Pjesma najednom proslavlja čin osvete i ocrnjuje Turke inspirirajući se nacionalističkim ustankom protiv osmanske dominacije.

Pjesma također spaja religiozni simbolizam i čin osvete. U drami Vladika (knez-episkop) i njegovi zemljaci slave božićni sveti-dan (engl. holiday – praznik; složeno od holy-day – sveti-dan, prim. prev.) čišćenjem23 zemlje od smrada i zagađenja od Turaka, onih koji govore srpski jezik, ali su islamske vjere.24 Saznavši što Crnogorci s njima planiraju, muslimani nude ceremonijalno pomirenje poput ugovora o prestanku krvne osvete i kraju klanskih borbi.25 Crnogorci odbijaju takvu pomirbu, a nude samo krštenje vodom ili krštenje krvlju.

20 Vijenac se odnosi na malo, kružno područje crnogorskih planina koje nisu osvojili ni Osmanlije

ni Habsburgovci. Crnogorska nezavisnost ostaje izvor velikog nacionalnog ponosa.

21 Anzulović 1999: 61.

22 Citirano u: Anzulović 1999: 13.

23 Ovo je prvi put u balkanskoj povijesti da su povezani etničnost i čišćenje.

24 Prema lingvističkom kriteriju, koji je uspostavio poznati reformator srpskog jezika i kompilator

srpskih narodnih priča Vuk Karadžić (1787-1864), oni koji su govorili srpski bili su Srbi.

Međutim, nacionalisti su tvrdili da su Bošnjaci obraćenjem promijenili svoj rasni identitet.

Oni nisu bili ni u kojem slučaju Turci iz Turske (Anadolije), a termin se koristio s pogrdnom

namjerom.

25 Sells 1996b: 42.


- 102 -

Isprva je pop pogrešno shvatio dim iz muslimanskih sela kao gorenje badnjaka, simbol dobre sreće za Novu godinu. Dim je od žrtvovanja cijelog naroda,26 a najavljuje Crnogorcima masakr muslimana. Vladika izlazi iz crkve s ostalima nakon božićne službe i prima vijest:

Koliko je ravnoga Cetinja,ne uteče oka ni svjedoka,ni da kaže kako im je bilo,

te pod sablju svoju ne metnusmokoji ni se neće pokrstiti;

…Kuće turske ognjem izgorjesmo,da se ne zna ni stana ni tragaod nevjerna domaćega vraga.Iz Cetinja u Đeklić pođosmo.Đeklićki se razbježaše Turci,

malo koga od njih posjekosmoma njihove kuće popalismo;od mečeta i turske džamije

napravismo prokletu gomilu,neka stoji za uklin narodu.27

Vladika je presretan zbog masakra koji uspoređuje s nacionalnim oslobođenjem:

Blago meni, moji sokolovi,blago meni, junačka slobodo!Jutros si mi divno voskresnulaiz grobovah našijeh đedovah!28

Uobičajeno oduzimanje života u krvnoj osveti bilo je grešan čin i zahtijevalo je ispovijed i odrješenje prije učestvovanja u svetoj pričesti. Ali zadovoljan pop oslobađa počinitelje ubojstava od obveze posta i ispovijedi, a zatim im služi svetu pričest. Ovom scenom Njegoš pokazuje da oni koji su ubili muslimane nisu počinili nikakav grijeh. Štoviše, prolijevanje muslimanske krvi bilo je samo po sebi sveti čin kroz koji su ubojice primili potpuno oproštenje svojih grijeha.29 Kalež svete pričesti koju je pop služio, bio je znak njihove čistoće i vrijednosti u očima Crkve.

26 Njegoš 1930: 208.

27 Njegoš 1930: 209.

28 Njegoš 1930: 209, 210.

29 Sells 1996b: 43.


- 103 -

Osveta za KosovoNjegošev Gorski vijenac uskrsnuo je kult Lazara i kosovskog mita i uklopio ga

u srpski nacionalizam. Dan Lazarove svetkovine, koji nikada ranije nije bio slavljen kao sveti dan, dobio je svoje simboličko značenje za poticanje rasta nacionalističkog ideala. 1860-tih ovaj dan je sjedinjen s Vidovdanom, koji se slavi 28. lipnja, i na taj način se svake godine odaje počast Kosovskoj bici. Srbi su proslavili 500. godišnjicu Kosovske bitke 1889. uz veliku nacionalnu proslavu, a 1892. godine Vidovdan (28. lipnja) je postao službeni crkveni praznik.

U 20. stoljeću ovaj dan je imao povećan značaj i služio je kao barometar nacionalističke klime. Djelujući kao Obilić u kosovskoj mitologiji, bosansko-srpski nacionalist Gavrilo Princip, koji je napamet znao Njegošev Gorski vijenac, ubio je habsburškog nadvojvodu Ferdinanda u Sarajevu na Vidovdan 1914. Zlosretni Vidovdanski ustav odobrila je Skupština 28. lipnja 1921. i tako inaugurirala prvu Jugoslaviju. Ne-Srbi su ovaj Ustav gledali kao srpsku nacionalističku teoriju, a Srbi su proslavili ovaj dan potpisivanja Ustava kao dan obnove svoga carstva.30 Neprijateljstvo koje je time stvoreno s Hrvatima imat će genocidne odjeke kroz međuetničke i nacionalističke borbe u Jugoslaviji 1941-1945.

600. godišnjica Kosovske bitke bit će zapamćena kao dan kada se Slobodan Milošević digao do mitološke veličine među srpskim nacionalistima.

Milošević, čiji je otac bio srpski pravoslavni pop u Crnoj Gori, bio je upoznat s religijsko-povijesnom mitologijom Srba u svojim ranim godinama.31 Komemoracija 28. lipnja 1989. održala se na slavnom mjestu bitke, koje je tada bilo dom etnički zamršene pokrajine u kojoj je albansko-muslimanski element činio više od 90% stanovništva. Dvije godine prije godišnjice, SPC je počela paradirati s Lazarovim ostacima kroz srpska područja Jugoslavije, izazivajući snažan nacionalistički osjećaj gdje god su ostaci pokazani.32 Na događaju koji se desio na povijesnom bojištu Milošević je prikazan kao obličje Lazara/Hrista s nacionalističkom mesijanskom misijom, a plakati Miloševića i Lazara zajedno su bili široko rasprostranjeni u mnoštvu većem od milijun ljudi. Iako u svom govoru nikada nije koristio pojam velikosrpstva (Velike Srbije), Milošević je jasno naznačio da je vrijeme za Srbe da osvete Kosovo i povrate svoja prava na zemaljsko kraljevstvo. Nakon što je veličao vrline srpskog naroda, sugerirao je da bi nacionalistički ideal mogao postati nasilan.33 Točno dvanaest godina kasnije, nakon što su njegove riječi dobile krvavu realnost po cijelom Balkanu, Lazarov blagdan će imati još jedan povijesni

30 Judah 2000: 109.

31 Ramet 1999: 299, 300.

32 Judah 2000: 109.

33 Judah bilježi značajan dio Miloševićevog govora kako slijedi: „Srbi u svojoj povijesti nikada

nisu osvojili i eksploatirali druge. Kroz svjetske ratove, oni su se oslobađali, a kada su mogli,

pomagali su i drugima da se oslobode… Kosovski heroizam ne dopušta nam da zaboravimo da

smo jednom bili hrabri i dostojanstveni i jedni od nekolicine koji su otišli u bitku neporaženi…

Šest stoljeća kasnije, mi smo opet u bitkama i svađama. One nisu oružane bitke, iako takve

stvari ipak ne bi trebale biti isključene…“ (2000: 163, 4)


- 104 -

moment: kada su zapadne sile na Vidovdan 2001. otjerale Miloševića u Hag, bio je to kraj jedne grozne noćne more za Bošnjake bivše Jugoslavije. Međutim, srpski su nacionalisti zapadnu intervenciju i Miloševićevo hapšenje na ovaj posebni dan shvatili samo kao potvrdu snage mita bitke i izraz viktimizacije pravednoga naroda.34

Ortaštvo Srpske pravoslavne crkve u etničkom čišćenju Pokušaji SPC-a da spriječ i nasilje bili su u najmanju ruku površni.

S jedne strane, tu su prigode u kojima su se vođe SPC na kraju pozivali na nasilje.35 Vodstvo SPC-a je podržalo mirovne inicijative i općenito pozivalo političke vođe koji su bili uključeni u ratnu kampanju da učine isto. Također su stupili u borbu s bošnjačkim vođama u pokušaju da dovedu svoje duhovne autoritete kako bi utjecali na zaraćene strane.36

S druge strane, postoji jak dokaz ortaštva s nacionalističkim nastojanjem. Kroz sv. Savu i Lazara oni su stvorili ideološku osnovu za spoj nebeskog i zemaljskog, religioznog i političkog carstva. Riječi jednog episkopa ovdje ukazuju na to: „Knez Lazar i Kosovski Srbi prvenstveno su stvorili nebesku Srbiju, koja je do danas sigurno narasla u najveću nebesku državu. Ako mi samo izbrojimo žrtve posljednjeg rata, milijuni milijuna srpskih muškaraca i žena, djece i nemoćnih su ubijani i mučeni u najvećim mukama ili su ih ustaški kriminalci bacili u jame i špilje, onda možemo zamisliti kako je veliko srpsko kraljevstvo na nebesima.“37

Tvrdnje SPC-a o srpskim etno-religioznim prioritetima hranile su ideju o rasnoj superiornosti i očekivanjima srpske prevlasti. Istovremeno su negirani Bošnjaci i njihova teritorijalna prava.38

U otvorenom pismu s episkopske konferencije 1987. godine SPC je prva upotrijebila termin genocid u post-titovskoj eri, vežući taj pojam s pravom Srba na muslimanima dominantno Kosovo.39 Upotreba pojma u tom kontekstu je alarmantna

34 Steven Erlanger također vidi simboličku važnost u događaju koji se desio za Vidovdan: „[…]

Za mnoge Srbe izručenje g. Miloševića samo će istaknuti njegovu reputaciju kao njihovog

branitelja koji podnosi mučeništvo za naciju u opasnosti kao što su činili i drugi heroji“

(2001: NP).

35 Vidi, na primjer, zajedničku izjavu srpskog patrijarha Pavla i zagrebačkog kardinala Franje

Kuharića s njihovog susreta u Ženevi u rujnu 1992. (1992: 50-2).

36 Prije izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, patrijarh Pavle sastao se s beogradskim muftijom

i muslimanskom delegacijom na čelu sa hadži Hamdijom ef. Jusufspahićem, a mjesec dana

kasnije i s Alijom Izetbegovićem. Zajedno su se žalili zbog zloupotrebe religije u političke

svrhe (Radić 1998b: 171). Vidi također predstavku bačkog episkopa Irineja patrijarhu Pavlu

na potpisivanju Bečke deklaracije u martu 1995, na konferenciji Apel za svjesno rješavanje

sukoba (Declaration 1995: 41-3).

37 Pismo episkopa šabačko-valjevskog Jovana u prigodi unošenja ostataka sv. Lazara u manastir

u Gračanici, o 600. godišnjici Kosovske bitke (citirano u: Radić 1998a: 189, 1998b: 167, 8).

38 Sells 1996b: 84.

39 Radić 1998a: 187.


- 105 -

i postavlja kosovske slike u središte nacionalističke kampanje SPC-a. Slogan „Само cлога Србина cпашава“40 i njegov simbol srpskog religioznog nacionalizma, grčki križ s četirima C, ističu jedinstvo i nedjeljivost srpske nacije. Implicira se da će srpski narod, sada raširen i izvan Srbije, u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, biti ujedinjen u jednu teritorijalnu Veliku Srbiju uz pomicanje granica i protjerivanje nekršćana.

Međutim, sukrivnja SPC-a proteže se iznad ideoloških podupiranja nacionalističkog pokreta. Iscrpna dokumentacija bilježi nijekanje SPC-a o zlodjelima velikih razmjera,41 što je praćeno i pokušajima svećenstva da pomrači stvarnost zamjenjivanjem zločinaca i žrtava u sukobu.42 Deklaracije i izjave SPC-a općenito su odjeknule u Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti 1986,43 koji tvrdi da su ostale jugoslavenske republike vršile eksploataciju Republike Srbije i srpskog naroda u vrijeme komunizma. Memorandum poziva na direktnu akciju da se nepravda ispravi.44 Vodstvo SPC-a također je ponudilo izravnu podršku srpskim

40 “Cамо cлога Cрбина cпашава”: četiri ćirilična slova S predstavljaju početna slova slogana, a

postavljena su oko pravoslavnog križa.

41 Anzulović 1999: 123. Također, Sells (1996b: 84) izjavljuje da je SPC poricala nasilje velikih

razmjera u formi logora smrti, organiziranog silovanja i sistematskog razaranja džamija. Dok

su pitanja logora i razaranja džamija neosporni, broj silovanja koje su počinili srbijanski i

bosansko-srpski vojnici ostaje užarena tema. Ovakve događaje je teško dokazati zbog prirode

zločina i odbijanja žrtava da svjedoče. O ovoj temi više se može naći npr. u: Allcock 2000: 402-

6. Dokazi koje su neimenovane žrtve dale na Tribunalu za ratne zločine i osuda zločinaca za

silovanje kao ratni zločin ne ostavljaju sumnju da su kroz silovanje počinjeni višestruki, etnički

motivirani zločini mržnje. O tome također izvještaj Amnesty Internationala (2001: n.p.).

42 Sveti Sabor SPC-a na svom zasjedanju 18. maja 1995. utvrdilo je da su bili žrtve kroz

genocidne inicijative. Između ostalog, tu stoji: „Mi smo svjedoci da su pravoslavni Srbi iz

Slavonske eparhije, njihov episkop, njihovo sveštenstvo, njihove crkve, manastiri i sela u

zapadnoj Slavoniji […] bili žrtve genocida, koji je bio nastavak i završetak genocida započetog

1941. u istim regijama, učinjen nad istim stanovništvom“ (SPC 1995: 39-40). Ova izjava

čini zajednički napor da poveže ovo nasilje s događajima iz Drugog svjetskog rata. Međutim,

propušta povezati ga s direktnim sukobom. Osvetnička vojna akcija od strane Hrvata 1995.

bila je poduzeta da bi se ponovo zauzeo hrvatski teritorij osvojena od strane Srba za vrijeme

njihove ofenzive radi stvaranja Velike Srbije 1991-92.

43 Patrijarh Pavle i četiri episkopa SPC-a potpisali su u aprilu 1997. dokument Deklaracija protiv

genocida srpskog naroda. Ona upozorava na genocidne postupke protiv Srba i tvrdi da su oni

bili žrtve u sukobu. Tu se tvrdi: „Povijest srpskih zemalja […] je puna primjera genocida protiv

Srba i progona kojima su bili izloženi. Procesi istrebljenja Srba na najrazličitije i

brutalne načine su se nastavljali. Kroz njihovu cijelu povijest oni su se suočavali sa

najokrutnijim oblicima genocida i progona koji su ugrozili njihovo postojanje, a ipak oni su

uvijek bili branioci svoje egzistencije, duhovnosti, kulture i demokratskih uvjerenja“ (citirano u:

Anzulović 1999: 124).

44 Beljo 1993: 61-80.


- 106 -

paravojnim vođama,45 a odnos SPC-a prema bosanskom srpskom vođi Radovanu Karadžiću također je izuzetno blizak.46 Neki svećenici SPC-a bili su direktni sudionici etničkog čišćenja,47 dok su drugi davali javne rasističke izjave, sugerirajući da će se činom genocida nad muslimanima postići duhovne vrijednosti.48 Podrška SPC-a Miloševiću izblijedjela je tek nakon što se distancirao od rukovodstva bosanskih Srba i nakon što je kampanja Velike Srbije potonula.49

Ostali pravoslavni krugovi podigli kritizirali su djelovanje SPC-a. Metropolit SPC-a za Zagreb, Ljubljanu i Italiju Jovan (Pavlović) kritizirao je podršku SPC-a Memorandumu. Ideologija Velike Srbije također je došla pod njihovo pomno ispitivanje i kritiku:

„S svojim prijedlozima [za pitanja teritorija i granice] uvukli ste Crkvu još više u politiku. Vi ste načinili svojstven rad Crkve još težim. Koketiranje s [nacionalističkom] opozicijom dovelo je Crkvu na tanak led.“50

Druge pravoslavne vođe, uključujući episkopa Kallistosa (Warea) od Duklje (Oxford), profesora Oliviera Clémenta (Francuska), profesora Nicholasa Losskya (Francuska) i Jamesa Foresta (USA), tajnika Pravoslavnog pokreta za mir, ohrabrili su SPC da zauzme jak stav protiv nasilja u Bosni i Hercegovini.51 SPC je dočekala ove kritike s jednostavnim nijekanjem svoga nacionalnog napora da postigne Veliku Srbiju.

45 Radić 1998a: 196, 7. Ozloglašeni paravojni vođa Željko Ražnatović, poznatiji kao Arkan, tvrdio

je za sebe da je „najveći patrijarhov miljenik i da je patrijarh Pavle osobno njegov vrhovni

zapovjednik“ (der größte Liebling des Patriarchats sei und daß Patriarch Pavle persönlich sein

Oberkommandant sei). Episkop SPC-a u Dalju Lukijan također je krstio njegovu vojnu jedinicu,

Tigrove, prije nego su otišli u borbu protiv Muslimana (Radić 1998a: 196, n.1).

46 Karadžić je ustvrdio: „Naši sveštenici su prisutni u svim našim promišljanjima i odlukama,

a glas Crkve sluša se kao glas najvišeg autoriteta“ (Unsere Priester sind in allen unseren

Überlegungen und Entscheidungen präsent, und auf die Stimme der Kirche wird als Stimme

der höchsten Autorität gehört) (Radić 1998a: 199).

47 U Trebinju je pravoslavni svećenik predvodio druge u protjerivanju jedne muslimanske

porodice iz njezinog doma. U Foči je džamija stara 500 godišnja uništena odmah nakon

proslave blagdana sv. Save. To područje je tada bilo etnički čisto i dato mu je novo ime,

Srbinje, tj. srpsko mjesto. Episkop Atanasije, možda najveći nacionalist među pravoslavnim

svećenstvom, odobravao je progon muslimana iz Trebinja i napadao svakoga tko je taj čin

kritizirao (Sells 1996b: 80, 83).

48 Za zvorničko-tuzlanskog episkopa Vasilija spominje se da je rekao: „Što više nevjernika

bosanski Srbi pobiju, to će bliže doći u nebo (intervju u Evropskim novostima, 4. mart 1993,

10, kako je citirano u Cigar-u 1995: 66).

49 Anzulović 1999: 123.

50 Anzulović 1999: 118.

51 Sells 1996b: 85.


- 107 -

2.3 Zaključak o srpskom nacionalnom identitetuKroz inspiraciju kneza-episkopa Njegoša,52 početni nacionalni osjećaj, ojačan

pseudo-kršćanskim slikama i balkanskom etikom krvne osvete, zapalio je kozmički ideal nacionalne pravednosti.

Neki promatrači tvrde da su nemilosrdni i manipulativni politički vođe zajedno s SPC-om odlučili iskorijeniti Bošnjake,53 jednako kao što je i Katolička crkva postala žrtvom političkih vođa. Dokaz, međutim, ukazuje drugačije. SPC je bila čuvar nacionalnog sna i identiteta, posebno kad nije bilo srpske države. Za njih je karakterističan svjesni klerikalizam i dobrovoljno učešće u nacionalističkom programu, koji su svećenici definirali i prvi izgovorili. Etno-religijski nacionalizam postao je prihvatljiva struktura za etničko čišćenje i genocid, čiji odjek se osjeća i danas.

3. Religija i bošnjački nacionalni narativ Balkanski sukobi su ponovo ojačali i internacionalizirali nacionalno pitanje

bošnjačke zajednice u postkomunističkom periodu. Konkurentni etnogenetski narativi koje im drugi pripisuju kompliciraju ovo pitanje. Nacionalizmu skloni Srbi prikazuju ih kao nametljive Turke čija prisutnost na Balkanu skrnavi svete kršćanske teritorije. Nacionalizmu skloni Hrvati oslikavaju ih kao otpadničke katolike. Neko vrijeme zapadna međunarodna zajednica gledala je na Bošnjake kao ratoborne, religiozne fundamentaliste koji bi, ako se naoružaju, samo pojačali nasilje na Balkanu.

Bošnjaci također zahtijevaju identitet koji je daleko od nesumnjivog, što S. P. Ramet tumači na sljedeći način:

„Danas u Bosni i Hercegovini ima muslimana koji sebe prvenstveno smatraju muslimanskim Hrvatima, ima onih koji sebe smatraju bosanskim Muslimanima (na primjer, Muslimani u etničkom smislu) i onih koji, u duhu [Izetbegovićeve] Islamske deklaracije, sebe jednostavno gledaju kao Muslimane. Osim toga, ima Muslimana koji su se u popisu stanovništva 1981. godine izjasnili da su Jugoslaveni. Ova već kompleksna slika napravljena je od teorija više osoba, kao što je Fuad Muhić, koji

52 Njegoš nije nipošto bio jedini pisac koji je donosio antimuslimanski osjećaj kroz svoja

književna djela. Bosanski nositelj Nobelove nagrade, književnik Ivo Andrić pokazuje snažan

antimuslimanski osjećaj. U skorije vrijeme Radovan Karadžić, koji je rođen u Crnoj Gori i koji

je napamet naučio Njegošev Gorski vijenac, autor je nekoliko svezaka poezije, uključujući i

jedan za djecu. Optužen je pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.

Vuk Drašković, vođa nacionalističke stranke u Srbiji i Crnoj Gori, novelist je opredijeljen za

koncept Velike Srbije. Njegova poznata novela Nož evocira slike etničkih zlodjela u istom

antimuslimanskom žanru Andrića i Njegoša. Nikola Koljević, bosansko-srpski dužnosnik

visokog ranga, bio je pjesnik i poznavatelj Shakespearea. Pisci Dobrica Ćosić i Antonije

Isaković bili su autori Memoranduma. Ćosić je 1992. postao predsjednik treće Jugoslavije (vidi

Anzulović 1999: 128-9).

53 Sells (1996b:79) iznosi ovu ideju kada kaže: „U Bosni je Srpska pravoslavna crkva napravila

istu grešku koju je Katolička crkva napravila u Hrvatskoj za vrijeme II. svjetskog rata: postala

je sluga religiozne nacionalističke borbe“.


- 108 -

sebe opisuje kao ateistu Muslimana, i koji, dakle, u potpunosti odvajaju religije od državljanstva“.54

Ovaj mozaik odražava raznoliku zajednicu u tranziciji. To je zajednica s dugom povijesti življenja u skladu s konceptom Mitmenschlichkeit, okarakteriziranim multinacionalnim, multireligijskim suživotom. To su vrijednosti koje mnogi Bošnjaci danas žele zadržati.

3.1. Uloga religije u bošnjačkom etnogenetskom narativuZajednička povijest, kultura i jezik koji su pronađeni među narodima u Bosni i

Hercegovini služe tome da se identiteti stope, a ne da bi ih se razlikovalo. Narativi bošnjačkog identiteta na ovaj način imaju korist interpretativnih shema modernista i primordijalista (oni koji su od iskona, prim. prev.).

Modernisti pokušavaju definirati Bošnjake u smislu nacionalne državne tvorevine koja je nastala od zapadnoeuropskih modela. Svjetovni Bošnjaci identificiraju se s ovim narativom i distanciraju od svoje religijske povijesti i od stranog utjecaja politiziranog islama, koji je sada prisutan u poslijeratnoj BiH. Moderni, svjetovni Bošnjak rado prihvaća vrijednosti i strukture svjetovne zapadne Europe i nacionalno-državne izgradnje.

Primordijalisti raspoznaju povijesno kontinuirano etničko pripadanje, ili praiskonski etnicitet,55 koji se i razlikuje od drugih, i postojao je prije drugih etničkih grupa na Balkanu. Oni priznaju islamsko religiozno nasljeđe, ali ga ne drže primarnim faktorom identiteta.

Bošnjaci u oba pogleda vide sebe kao stari autohtoni element56 u Bosni i Hercegovini ističući predosmansku etnogenezu, neovisnu o pravoslavlju i katoličanstvu. Oni se također bore za integritet bosanske države i brane svoje nacionalno pravo na zemlju kao legitimni nasljednici srednjovjekovnoga kraljevstva. Ove tvrdnje suprotstavljaju se tvrdnjama srpskih i hrvatskih povjesničara da su Bošnjaci islamizirani Srbi i Hrvati. Prema ovom narativu, religija je primarna osobina razlikovanja između Srba, Hrvata i Bošnjaka srednjovjekovnoga doba,57 i zato ova tvrdnja zaslužuje bliže promatranje.

3.2. Određujuća uloga religije u srednjovjekovnoj Bosni i HumuBošnjačka etnogeneza je komplicirano pitanje koje uključuje različite i

konkurentne tvrdnje. Tvrdnje koje su u optjecaju imaju zajedničko polazište, ukorijenjeno u Crkvi bosanskoj, koja je, prema tradicionalnim izvještajima, bila sektaška religiozna skupina neovisna o katoličanstvu i pravoslavlju.58 No, ne postoji nikakav konsenzus o Crkvi bosanskoj. Lovrenović prikladno opisuje trenutno stanje naobrazbe o Crkvi bosanskoj, ovako:

54 Norris 1993: 8.

55 Ovaj izraz koristi Sabrina P. Ramet, kako citira Norris, 1993: 7, n. 4.

56 Balić 1994a: 4.

57 Donia i Fine 1994: 9.

58 Sonyel 1994; Koštović 2001: 18, 19.


- 109 -

„U cijeloj povijesti srednjovjekovne Bosne nema ništa što je postalo tako zamršeno u raznim teorijama, romantičnim idejama, kontroverzama i tajanstvenosti kao Crkva bosanska i navodni bogumili, hereza njezinih sljedbenika. Već od sredine 19. stoljeća Crkva bosanska je bila stalna preokupacija učenjaka (i ozbiljnih i manje ozbiljnih), političara, književnika i pjesnika. Ideološki motivi uvelike su podupirali ovaj interes, što se koristilo za podršku raznim trenutnim političkim i nacionalnim idejama. To je, naravno, zakompliciralo svaki kritički pristup ovom kompleksnom i nejasnom predmetu.“59

Neka izvješća povezuju Bosansku crkvu i bogumile, sektu bugarskog podrijetla i manihejske orijentacije. Sonyel opisuje njihovu doktrinu i praksu ovako:

„Bogomili nisu vjerovali da je Isus bio razapet i odbacili su sve oblike kršćanskog monaštva, kao i posredovanje svećenika između čovjeka i Boga. Oni nisu dozvoljavali kipove i ikone u svojim hramovima, niti su tolerirali križeve, zvona, alkohol i sve ostalo što je odvraćalo čovjeka od direktnog zajedništva s Bogom.“60

Nedavno su se znanstvenici odvojili od ovog klasičnog pogleda i pokazali da nikada nije postojala veza između Crkve bosanske i bogumila. Pokretač istraživanja Crkve bosanske, Hrvat Franjo Rački (1828-1894), stvorio je ovu vezu kao simbol da označi bosanski suverenitet,61 a ovjekovječio ju je zajednički ministar fi nancija za vrijeme austrougarske vladavine Benjamin Kallay, koji je predložio stvaranje bosanske nacije (bošnjaštva), osnovane na ne-iredentističkom, interkonfesionalnom identitetu.62 Spekulacije o prirodi i vjerovanjima ove jedinstvene Crkve sigurno će se nastaviti zbog nedostatka povijesnih dokumenata. Ono što se sa sigurnošću zna jest da je Crkva bosanska izumrla s početkom islamizacije u Bosni i Hercegovini.

3.3. Islamizacija Bosne i Hercegovine Nekoliko faktora je doprinijelo postupnoj islamizaciji u Bosni i Hercegovini.

Prvo, kohezija i sigurnost osmanskog društva bile su u opreci s rascjepkanošću na feudalne posjede i županije. Ni pravoslavlje ni katoličanstvo nisu ponudili jaku organizacijsku podršku seljacima onako kako je to moglo osmansko društvo.

59 Lovrenović 2001: 51.

60 Sonyel 1994: 14.

61 Velikonja 2003: 28.

62 Suvremeni učenjaci koji poriču vezu između Crkve bosanske i bogumila i/ili neomaniheizma

su sljedeći: Fine (1996: 7, 8); Donia i Fine 1994: 23ff.; Velikonja (2003: 27ff.); Malcolm

(1994: 27-42); Lovrenović 2001: 51-55. Drugi učenjaci povezuju Crkvu bosansku s katarima

iz južne Francuske ili s patarenima oslanjajući se na dokumente iz Dubrovniku i Italije. Ostali

pak učenjaci sugeriraju da je Crkva bosanska zadržala osnovna rimokatolička vjerovanja i

prakse (Banac 1984: 40; Balić 1994a: 4). Danas ne postoji jasan razlog koji bi povezao Crkvu

bosansku s bogumilima ili neomanihejcima. Čak i površno ispitivanje više od 50.000 stećaka

- isklesani nadgrobnih spomenika, koji nose reljefe likova obaju spolova kako plešu, uokvirene

grozdovima grožđa, pripitomljavanja konja (što označava zemljoposjedništvo) i odjeće koja

pokazuje blagdanske ukrase - dokazuje da ova grupa nije asketski pristala uz dualistički

maniheizam.


- 110 -

Drugo, srednjovjekovna Bosna nosi nekoliko oznaka jake internacionalizacije katoličanstva i pravoslavlja, a novi religiozni izrazi su mogli steći uporište i sljedbeništvo zbog njihove slabosti. Friedman opisuje Bosnu prije osvajanja na ovaj način:

„Obični ljudi mora da su se osjećali duhovno nošeni tamo-amo bez učinkovite alternativne crkvene organizacije da ih vodi, i na taj način se povećala njihova ranjivost prema nagovaranju islama… Nesumnjivo, opće neznanje o religiji i obredima doprinijeli su lakoći s kojom su Bošnjaci prihvatili islam.“63

Treće, turski islam je jasno bio tolerantniji od mađarskog katoličanstva, koje je željelo iskorijeniti religiozni nesklad s vladajućim pravilima i standardima u Bosni i Hercegovini. Suprotno tome, sultanovi predstavnici bili su primorani štititi kršćanske i židovske manjine pod svojim suverenitetom. Osmanski miletski sustav davao je nemuslimanskim zajednicama visok stupanj autonomije i sačuvao je etnoreligijsku zajednicu koja je kasnije služila kao temelj za nacionalni identitet.64

Četvrto, ambiciozni pojedinci, koji su težili društvenom napretku, spremno su se obraćali na islam jer je osmanska politička elita otvarala svoja vrata samo muslimanima.65 Istambul je zahtijevao vojnu službu samo od muslimana, koji su zatim za zaslužnu službu Carstvu velikodušno nagrađivani zemljišnim posjedima. Vojna služba je ovako postala i sredstvo kojim su kmetovi mogli postati zemljoposjednici i faktor za obraćenje. Druge razine društva i veće građanske slobode, status i utjecaj također su dolazili s obraćenjem. Seljačka klasa dobila je porezne olakšice i rentalne benefi cije kada su se obraćali na islam, jer samo nemuslimani plaćali cižje (porez po muškoj glavi).

Peto, u multireligijskoj Bosni, osmanska vrhovna vlast je bila dobrodošla kao zaštita od ekspanzionističkih ambicija Bizanta i Rima. Neosporno vodstvo Istambula u 15. i 16. stoljeću uspostavilo je relativan mir i omogućilo procvat islama.

3.4. Utjecaj sufi zma na bošnjački identitetJedan od primarnih kanala islamizacije BiH došao je preko sufi jskog islama.

Putujući derviši iz Perzije i srednje Azije spojili su svoja učenja sa zanesenim izrazima turskog šamanizma66 i proširili svoje redove prema zapadu kroz Osmansko Carstvo do dolina Bosne i Hercegovine, gdje su sufi jski redovi pronašli trajni dom. Bektašijski, kadirijski, mevlevijski, malamijski i nakšibendijski tarikati (religijski redovi) došli su na Balkan između 15. i 17. stoljeća. Svaki je osnovao svoj vakuf (zavija67) u Sarajevu,

63 Friedman 1996: 19, 20.

64 Sistem je razlikovao nacije prema konfesiji, a svećenika najvišeg ranga prepoznavao je kao

osobu najodgovorniju za potrebe dotičnog naroda. Tako, nositelj titule poglavara pravoslavnih

kršćana na Balkanu bio je carigradski ekumenski patrijarh (Poulton 1997: 17).

65 Friedman 1996: 18. Dobar primjer je treći sin Hercega Stefana iz Huma (Hercegovina) koji

je služio na sultanovu sudu po principu devşirme. Dok je bio u Istambulu, prešao je na islam,

uzeo ime Ahmed i oženio je kćer Mehmeda II. Služio je tri sultana i došao do položaja velikog

vezira (Heywood 1996: 33).

66 Norris 1993: 86.67 Zavija (ar. zawiyah) je sklop aktivnosti u sufi jskom tarikatu. Često se sastoji od džamije kao


- 111 -

odakle su njihova pojedinačna učenja značajno utjecala na socijalni, etički i religiozni život u Bosni i Hercegovini.

Sufi jski redovi su uvodili držanje religioznog pravovjerja s izravnim i osobnim shvaćanjem Boga. Ovo je stvorilo napetost prema drugim granama islama glede pitanja vezanih za teologiju i, u nekim slučajevima, za držanje islamskog zakona.68 Sufizam se ukorijenio u Bosni i Hercegovini, jer je našao naklonost ljudi koji su već bili skloni pluralističkim religioznim izrazima, iako su vođe sunitske matice smatrali sufi jske redove devijantnima. Derviši su ostavili bogato naslijeđe u Bosni i Hercegovini kroz učenje i propovijedanje, duhovni primjer, a posebno kroz pisanu riječ u poeziji i epske narodne pjesme, što se nastavlja i danas. Sufi jska sklonost da prigrli religiozni roman i izbjegne institucionalizaciju omogućila im je da prodru u kulturu i društvo te da se prilagode promjenama unutar Bosne i Hercegovine.

3.5. Reforme i pomak prema sekularnom nacionalizmuKrajem 18. stoljeća osmanski kalifat je pokazao nezdrave znake nepotizma,

korupcije, zloupotrebe ovlasti i upravne nesposobnosti, signalizirajući potrebu za reformom.69 Tanzimat, turski reorganizacija – političke i društvene reforme su pokušale modernizirati carstvo kako bi ga sačuvale. Reforme se dijele u tri utvrđena razdoblja. Prvo razdoblje reformi počelo je Hatišerifom od Gülhane (1839) na čelu s Rašid Pašom, ministrom vanjskih poslova,70 a uspon mladih Osmanlija označava

kultnog mjesta i kućice za sljedbenike tarikata. Zavija je također služila kao ustanova socijalne

skrbi za siromašne i hendikepirane te kao utočište za bjegunce. Usp. Kane 1995: 370-3.

68 Posebnu pozornost privlači sukob između sunitske uleme u Bosni i Hercegovini i bosanskog

šeika Hamze iz malamijskog reda. Hamzini sljedbenici širili su njegovo učenje kroz obrtnički

ceh. Održavali su unutarnji i tajni religijski izraz, vjerujući da su vanjski izrazi religioznosti

podložni razmetanju. Ulema je smatrala da je ovaj red heretičan zbog svoga vjerovanja

u baqa-u (onaj koji ostaje/egzistira), u smislu da se Bog mogao mistički manifestirati u

pojedinačnom članu tarikata. Hamzu su protivnici optužili i za teološki panteizam, učenje

protiv rada i truda, i suprotstavili se njegovom protivljenju praksi tumačenja snova. Neki tvrde

da je imao visoko mišljenje o Issi (Isusu), koje je istiskivalo proroka Muhammeda. Hamzino

pogubljenje u rukama revnih sunita 1561. imalo je namjeru da se taj red uništi, a njegovo

učenje iskorijeni, ali ono je samo poslužilo da njegovu uzdizanju na status mučenika i još

većem širenju njegove poruke (Norris 1993: 115-117).

69 Shaw 1995: 273-4.

70 Ustav koji je tada proglašen ograničio je kontrolu sultanata podjeljujući moć višoj birokraciji

(Mardin 1995a: 183-6). Ustav je također ograničio utjecaj uleme, čija je kontrola nad

civilnim poslovima bila zasnovana na islamskom zakonu. Islâhat Fermanı (edikt reformi) je

1856. uspostavio jednaka prava i odgovornosti muslimana i nemuslimana diljem carstva.

Reorganizacijom nemuslimanskih milleta pokušala se učvrstiti osmanska vlast (Davison 1973:

115). Edikt je uvelike umanjio moć i autoritet kršćanskih vrhovnih svećenika, naviknutih na

privilegije i autonomiju unutar svojih milleta. Zbog toga su se i muslimanski i nemuslimanski

vjerski službenici suprotstavljali reformi.


- 112 -

početak drugog razdoblja (oko 1860-1876). 71 Treći period reforme obilježen je formiranjem Komiteta osmanske unije (1889), koji je postao Osmanski komitet unije i napretka (KUN), a u Europi je poznat kao mladoturci.72

Međutim, transformacija u središtu carstva imala je malo početno djelovanje u Bosni i Hercegovini. Muslimansko vodstvo na Balkanskom poluotoku uvijek je uživalo velik stupanj neovisnosti o sultanu i oduprlo se modernizirajućim reformama.73 Vanjski događaji koji su utjecali na sultanat donijeli su veće promjene u Bosni i Hercegovini. Turski poraz od Rusa (1877) i Berlinski kongres (1878) značili su da je habsburška vladavina istisnula islamski zakon i donijela odvajanje religije i države u Bosni i Hercegovini. Katolički Hrvati, najmanji od tri naroda u Bosni i Hercegovini, sada su dobili povlašteni status od svojih su-religijskih dobrotvora u Beču, onakav kakav su i muslimani bili uživali pod sultanom.

Turski i habsburški nesporazumi dosegli su razinu krize 1899, kada je jedna mlada muslimanka pobjegla iz svoje kuće u Mostaru da bi izbjegla dogovoreni brak, obratila se na katoličanstvo i dobila utočište u jednom samostanu na hrvatskoj obali. Prema islamskim zakonima, obraćenje na drugu religiju kažnjavalo se progonstvom ili čak smrću.74 Muslimanska zajednica zahtijevala je od Beča da vrati djevojku i razriješi svećenike koji je štite. Austrijanci su odbili taj zahtjev tvrdeći da je djevojčin postupak u skladu s Pravilnikom o obraćenju iz 1891, da je ona punoljetna i može slobodno odlučivati, a crkvena pitanja da su u nadležnosti Rima, a ne Beča. Bijesni zbog odbijanja Austrijanaca da interveniraju, muslimanske vođe su optužili Austrijance da ugrožavaju integritet muslimanske zajednice.75

Neki učenjaci gledaju na ovo incidentno obraćenje kao početak Bošnjačkog nacionalističkog pokreta.76 Čak i prije aneksije Bosne i Hercegovine 1908, bošnjačka orijentacija u pravnim pitanjima se bila efektivno okrenula od Istambula prema Beču, a novi modus vivendi s habsburškim vlastima postao je neophodan.

71 Mladi Osmanlije imali su direktan kontakt sa Zapadnjacima i modernim strujama. Oni su

optužili vladajuću elitu da koristi pozapadnjačenje kako bi modernizirala carstvo na račun

islamskih vrijednosti i tražila da apsolutističku vladavinu zamijeni ustavnom. Zagovarali su

reformu kroz konstitucionalizam i parlamentarne oblike vlasti (Mardin 1995b: 357), što je

rezultiralo sa Ustavom iz 1876.

72 Ovi reformatori su se suprotstavili ponovnom uspostavljanju autokratske vladavine sultana

Abdulhamida II. (1876 1908). Godine 1908. iznudili su vraćanje Ustava iz 1876, kojeg je

sultan bio poništio 1878. KUN je imao dva ideološka elemenata unutar sebe: unioniste i

islamiste. Islamisti su vidjeli mjesto za islam kao dio osmanlijstva, a unionisti su vjerovali da

religija treba biti privatna stvar savjesti. Unionisti su predložili razdvajanje religije i države,

podređujući islamska pravna pitanja svjetovnoj vlasti. Kad je 1923. osnovana Turska

Republika, Atatürk je usvojio unionističku poziciju, a država je provela politiku sekularizacije

(Ahmad 1995: 359).

73 McCarthy 1996: 74-78.

74 Pinson 1996: 99.

75 Pinsen 1996: 100.

76 Donia 1981: xi.


- 113 -

Istambul više nije mogao štititi interese bosanskih muslimana, pa je formiranje prozapadnjačke političke stranke bilo jedini održivi alternativni korak.

3.6. Nacionalno pitanje muslimana i zakonodavna nepravdaImenovanje muftijstva da vodi obje političke stranke, MNO77 (1906) i JMO78

(1919), otkriva sve veći nesklad konkurentskih svjetonazora. Sekularne strukture i sistemi sve su više marginalizirali ulemu. Vođe stranke nisu uspjeli svladati dalekosežne zemljišne reforme rane monarhije, u kojoj su Srbi 1919. godine dominirali, što je rezultiralo naglim obratom zemljišnog vlasništva s namjerom da se Bošnjaci ponize i liše imovine.79

Ostvarenje bošnjačke nacije nastavljeno je u razdoblju između dva rata. JMO je prepoznao teškoće svojstvene nacionalizaciji, ali ih je prihvatio da bi ostvario svoje interese preko većinski srpskih i hrvatskih zakonodavnih tijela.80

Očuvanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine bilo je od primarne važnosti jer bi dijeljenje značilo smrt bošnjačkog naroda kroz svjesni plan društvene deislamizacije ili pak egzogamsku asimilaciju među Hrvate i Srbe.81 Zakonodavno tijelo dodatno je degradiralo ummet (narod, prim.prev.) forsirajući nacionalno pitanje. Ako su Bošnjaci bili istinski Slaveni, onda su morali biti ili Srbi, ili Hrvati, i zato bi se trebali deklarirati kao ili jedno, ili drugo. Bošnjaci su, međutim, braneći svoj identitet sui generis, bili su u mogućnosti otkloniti ovaj problem kroz međuratno razdoblje.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Bošnjaci su se borili i za partizane i za ustaše protiv četnika,82 što je pozitivno utjecalo na njihovu okolnost u poslijeratnom razdoblju, kada je nacionalno pitanje ponovo aktivirano. Prvobitni poslijeratni prijedlozi razlikovali su se u vrsti, ali ne u stupnju. U prvoj Jugoslaviji Bošnjaci su prepoznati kao Slaveni, ali ne kao muslimani. U drugoj Jugoslaviji oni su bili općenitije priznati kao muslimani, ali ne kao Slaveni. Umjesto toga oni su bili Turci i stoga ne istinski Jugo-slaveni83 ili Južni Slaveni. U obje manifestacije Jugoslavije, režimu u kojima su dominirali Srbi i Hrvati gledali su na Bošnjački ummet kao strane nametljivce bez prirodnog prava na državu kao domovinu.

3.7. Religija u komunističkom perioduU ranim godinama nakon Drugog svjetskog rata komunisti su ojačali svoju

vlast kontrolirajući vjerske zajednice.84 Iako su restrikcije obuhvaćale sve religijske

77 Kratica za Muslimanska narodna organizacija.

78 Kratica za Jugoslavenska muslimanska organizacija.

79 Zulfi karpašić 1998: 14-15.

80 Banac 1984: 374.

81 Banac 1984: 372-4.

82 Friedman 1996: 124-130.

83 Situacija je bila dodatno zakomplicirana muslimanskom upotrebom pojma Turci, koji je

razlikovao balkanske muslimane od anadolskih (Osmanli ili Turkuše) (Banac 1984: 41;

Malcolm 1994: 54, 264). Termini su više unosili zabunu i pometnju nego jasnoću.

84 Balić 1968: 126.


- 114 -

grupe, one nisu bile jednako distribuirane. Progon je najviše bio primjetan među muslimanskim pukom jer je on još uvijek djelovao kao zajednica.85 Komunisti su tražili da ograniče vjerske zajednice u svim aspektima javnog života.86 Mladi muslimani su također postali žrtva vladinih reformi čišćenja, a nekoliko njihovih glavnih članova, uključujući i sarajevskog advokata Aliju Izetbegovića, izvedeni su pred sud 1946. Tri godine kasnije vlast je pogubila četiri njihova člana. Istovremeno, komunističke državne vlasti su agresivno iskorijenile muslimane koji su se suprotstavljali režimu, a pokušale su pridobiti formalne predstavnike Islamske zajednice, potičući visoki stupanj povjerenja i suradnje s njima. To je bilo tako iz dva razloga. Prvo, ured reis-ul-uleme je imenovan od strane države, koja je izabrala da nagradi one koji su bili lojalni partizanskoj ideji i koji su se borili protiv četnika i ustaša za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tako je 1947. vlada formulirala veze s Islamskom vjerskom zajednicom (IVZ) sa sjedištem u Sarajevu.87 Drugo, dužnosnici unutar IVZ-a stali su iza socijalističkih ideala bratstva i jedinstva Titove Jugoslavije.88 Kao raznolike manjine u cijeloj Jugoslaviji, muslimanske zajednice su mogle više za postići kroz sudjelovanje nego kroz opoziciju.

Socijalistička jugoslavenska vlada je dodijelila formalno priznanje Muslimana kao nacije 1968,89 što je imalo kao učinak porast nacionalizma izravno vezanog uz

85 Komunisti su postavljali svoje funkcionare na vodeće pozicije u bošnjačkoj zajednici.

Publiciranje suvremenih knjiga o islamu bilo je zabranjeno do 1964. Režim je 1946. ukinuo

islamski zakon i skinuo legalnu aparaturu šerijatskog pravosudnog sistema. Jako je ograničio

izvore prihoda koji su kanalizirani kroz vakufski sustav. Vlada je sustavno prisvajala pravo na

imovinu čiji su vlasnici bile vjerske zajednice, uključujući i zemlju koju su posjedovali Bošnjaci,

te ju je pretvarala u društvenu svojinu. Posebno mučne bile su ekshumacije u velikom broju

koje su se poduzimale radi podizanja javnih zgrada ili parkova na mjestu oduzetih posjeda.

Samo 1949. vlada je zatvorila 214 džamija, a mnoge su propale. U nekoliko mjesta u

Hercegovini uopće nije obavljana vjerska praksa (Balić 1968: 128ff.).

86 Socijalni i vjerski običaji bili su zabranjeni, uključujući i obredno obrezanje, iako se ono

obavljalo privatno. Vojska nije omogućavala poseban jelovnik za muslimane. Vjerski festivali

bili su za javnost zabranjeni. Komunisti su odobravali međuvjerske brakove, od kojih je jedan

broj tjedno objavljivan u dnevnim novinama Oslobođenje u glavnom gradu. Zatvarali su vjerske

klubove i udruge osnovane da socijalno brinu za siromahe, alkoholičare, zanatlije i mlade.

Izlazile su samo novine koje je odobrila Partija, a islamska izdavačka kuća prešla je u državno

vlasništvo. Kao posebnu pogodnost vlada je dala slobodu da se grade džamije. Zauzvrat je

vlada to koristila za propagandu u inozemstvu pohvalno predstavljajući jugoslavensku politiku

vjerskih sloboda i tolerancije (Balić 1968: 130ff.).

87 Velikonja 2003: 219.

88 Perica 2002: 80.

89 Termin Musliman u etničkom smislu prvi put se pojavio u popisu 1961, a 1963. Ustav je u

svom uvodu priznao Muslimane zajedno sa Srbima i Hrvatima, ali im nije ponudio nikakav

nacionalni status. Bosanski centralni komitet službeno je priznao Muslimane kao naciju u

maju 1968, što je kasnije odobrila i Vlada Jugoslavije. Termin Musliman u nacionalnom smislu

(veliko M označavalo je nacionalnu, a malo m vjersku pripadnost) prvi put se pojavio u popisu


- 115 -

religiju. Nacionalna prepoznatljivost u suštini je ograničila autonomiju muslimanske zajednice.90 Status Muslimani u smisli narodnosti bez popratnih religijsko-socijalnih sloboda koje je zahtijevala vjerska zajednica bio je polovična stvar i uskraćivanje punih prava. Štoviše, on je postavio ummet u političku opasnost na taj način što su se sada Muslimani natjecali direktno sa Srbima i Hrvatima za iste resurse i moć.91

U kasnim 1980-ih vodstvo IZ-a,92 koje je djelomično ostalo odano Titovim idealima, više nije moglo suzdržavati antikomunističke glasove među svojim vođama. Ovi glasovi nisu govorili samo protiv komunizma, nego su također alarmirali rastuće neprijateljstvo od jakog srpskog nacionalizma, i počeli su unutar svojih redova slušati one koji promoviraju vjerski nacionalizam.93

Novi Ustav iz 1990. učvrstio je moć Glavne skupštine, a smanjio moć reis-ul-uleme te naložio odvajanje Islamske zajednice od države. Oslabljeni utjecaj države

1971, a ponovo je dokumentiran u Ustavu 1974. Vidi Malcolm 1994: 198, 9.

90 Nacionalna prepoznatljivost je ojačala Titovu vlast na tri fronta. Prvo, upotrijebio je nacionalnu

prepoznatljivost da bi se dodvorio arapskim državama, što je ojačalo njegov autoritet vođe

među nesvrstanim nacijama tijekom perioda Hladnog rata. Drugo, nacionalna prepoznatljivost

Muslimana umanjila je izazove njegovu ličnom autoritetu kod kuće, od Srba i Hrvata. Treće,

nacionalna prepoznatljivost je donijela Mulimanima odštetu, a Titu predala stvarnu kontrolu

unutar Bosne i Hercegovine (Banac 1996: 145).

91 Suradnja s državom i minimiziranje napora reakcionara, koji su se suprotstavljali vlasti,

dala je Islamskoj zajednici veću autonomiju i u religijskim i u svjetovnim poslovima. Islamska

zajednica doživjela je veće slobode u tisku, jer je općenito bila manje protivna režimu nego

katolički i pravoslavni tisak (Velikonja 2003: 219). Islamska zajednica je izgradila više od

900 džamija tijekom socijalističkog razdoblja, uključujući i kontroverznu džamiju u Zagrebu,

treću po veličini u Europi, pod upravom Mustafe Cerića (Perica 2002: 81). IZ je ponovno

otvorila islamske škole i osnovala Islamski teološki fakultet u Sarajevu 1977. (Velikonja

2003:220) Tito je dobio povoljniji položaj zbog otvorenosti pokazane Muslimanima kod

nekoliko muslimanski orijentiranih nacija koje su naginjale njegovoj politici nesvrstanosti. IZ

u Jugoslaviji imala je jake veze s islamskim svijetom i primala je donacije iz islamskih zemalja

zainteresiranih za podupiranje razvoja islama, uključujući Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Libiju, Irak

i Sudan. Muslimanski studenti također su studirali u inozemstvu u muslimanskim zemljama,

uključujući i Egipat, Irak, Libiju, Maroko, Saudijsku Arabiju, Kuvajt i Sudan (Velikonja 2003:

220).

92 U svom Ustavu iz 1989. IVZ (Islamska vjerska zajednica) pojednostavila je svoj naziv na

Islamska zajednica (IZ), izostavljajući iz svog imena termin vjerska, koji je označavao više

svjetovni i politički, a time manje vjerski značaj identiteta. U isto vrijeme su našli veću slobodu

i u religioznoj i u svjetovnoj sferi.

93 Ulema je protestirajući zatražila punu autonomiju za Ilmiju (lokalni naziv za ulemu), udrugu

duhovnih radnika, i raskinula veze između Islamske zajednice i vlasti, uključujući i skidanje

provladinog reis-ul-uleme Hasana Mujića. Nadalje, tražili su poboljšanje za životne i radne

uvjete imama te jaču primjenu islamskih normi u muslimanskom svakodnevnom životu.

Protesti su kulminirali u julu 1989, kada je najavljen odlazak reis-ul-uleme te obećanje

promjene Ustava Islamske zajednice. (Perica 2002: 83).


- 116 -

na IZ pružio je IZ-u mogućnost da ponovo uspostavi javne festivale i praznike, signalizirajući „prijenos moći od komunista u ruke etničkih nacionalista“.94 Islam je sada bio roba, kao pravoslavlje i katoličanstvo, na ideološkim tržnicama, gdje je natječaj za pažnju birača bio od najveće važnosti za nacionalni opstanak.

1991. godine Islamska zajednica je za novog reis-ul-ulemu izabrala Jakuba Selimoskog, umjerenjaka iz Makedonije, koji je trebalo da ublaži orlovski element, koji su predvodili Omer Behmen i Alija Izetbegović – drugovi iz ranih dana Mladih muslimana – te Mustafa Cerić,95 i da utiša rastuće prodorne srpske nacionalističke glasove koji su optuživali Bošnjake za vjerski fundamentalizam.96

U vrijeme izbora u Bosni i Hercegovini, religijsko-ideološka pitanjima su već bila podijelila bošnjačku zajednicu.97 Izetbegović je nadjačao i osvojio predsjedništvo, a SDA je dobila većinu mjesta u parlamentu ističući bošnjački nacionalizam s jakom islamskom religioznom dimenzijom. U svom inauguracijskom govoru kao novi predsjednik stranke Izetbegović je naglasio pune vjerske slobode. SDA je također objavila deklaraciju u kojoj su se religijski pluralizam i tolerancija vidjeli kao „temeljni preduvjeti za uspjeh nove demokratske Bosne i Hercegovine“.98 Međutim, Izetbegovićevo predsjedništvo je obilježeno kontroverzom i sukobom koji su ga slijedili do groba. On je malo činio da promijeni svoj imidž, obilježen njegovim političkim aktivizmom u prošlosti i kontroverznim traktatom Islamska deklaracija.99

Izetbegovićeve procjene uvijek će biti obojene Deklaracijom, koja je za njega imala

94 Perica 2002: 85.

95 Perica 2002: 85; Zulfi karpašić 1998: 135ff.

96 Živomir Stanković je izjavio: „Sarajevskim pokretom imama dominiraju islamski ekstremisti, a

pokret je pod utjecajem međunarodnog islamskog faktora”. Citirano kod: Perica 2002: 84.

97 U početku su Izetbegović i Zulfi karpašić zajedno vodili kampanju za novonastalu Stranku

demokratske akcije (SDA). Nekoć komunist i član uskog kruga oko Tita, Zulfi karpašić je

napustio socijalističku Jugoslaviju i postao uspješan biznismen i dobrotvor koji je nekoliko

desetljeća bio živio u Zapadnoj Europi. Kao sekularni Musliman oživio je pojam Bošnjak

kao nacionalni naziv za slavenske muslimane, vjerujući da religija nije adekvatna osnova

za nacionalnost. On i sarajevski profesor Muhamed Filipović predstavljali su umjerene

glasove u stranci koju su sve više polarizirali nacionalistički duhovni vođe koji su vodili izrazit

islamski plan. Kao predsjednik SDA, Izetbegović je tražio da bude posrednik između vjersko-

nacionalističkog i umjerenog krila. Najzad, ideološko cijepanje bilo je suviše veliko za jednu

stranku: Zulfi karpašić i Filipović su se odvojili od SDA i malo prije izbora žurno sklepali svoju

umjerenu stranku, MBO (Muslimanska bošnjačka organizacija), koja je dobila malo javne

podrške i nije uspjela stvoriti prepoznatljive simbole za osvajanje zamišljenog biračkog tijela

galvaniziranog nacionalizmom: na izborima je MBO dobila samo dva mjesta u parlamentu.

98 Perica 2002: 87.

99 Napisana 1970, u doba socijalističke otvorenosti prema muslimanskoj zajednici, Deklaracija

je pozivala na islamski preporod fokusiran na „dvojakoj revoluciji – moralnoj i socijalnoj, pri

čemu vjerska obnova ima jasan prioritet“ (Izetbegović 1990: 51). Deklaracija nije vidjela

široku distribuciju u to vrijeme i prvi put je bila objavljena 1990, nakon raspada komunizma.


- 117 -

dalekosežne osobne i političke posljedice.100

Kao predsjednik Bosne i Hercegovine Izetbegović je upravljao favorizirajući bošnjačku zajednicu, a politizirao je islam da bi ga učinio primarnim svojstvom razlikovanja nacionalnog identiteta. Velike napetosti sa Srbima i Hrvatima bile su dodatne pogoršane, a rat je služio da polarizira strančarenje i ojača struje koje nisu htjele kompromis. Muslimanski borci za slobodu iz strožih islamskih zemalja pojavili su se u Bosni i Hercegovini da obuče Bošnjake u umijeću ratovanja i strožoj islamskoj religioznoj praksi.101 Na dan njegove dženaze u listopadu 2003. godine Međunarodni sud je otkrio da je Izetbegović bio pod istragom za ratne zločine.

Izetbegovićeva vlast je također doživjela tranziciju u muslimanskom duhovnom vodstvu za vrijeme rata. Umjereni reis-ul-ulema Selimoski bio je 1993. uklonjen s dužnosti, a zamijenio ga je otvoreniji Mustafa Cerić, koji u prijemnoj sobi rijaseta pokazuje Izetbegovićev portret iz vremena njegovog uhićenja. Cerić govori manje prodornim, a više kooperativnim tenorom sada u poslijeratnom periodu. On je brz da brani Bošnjake kao Zapadu naklonjene i autohtone Europljane.102 U isto vrijeme koristi islamski svjetonazor da prikaže odnos Bošnjaka prema europskoj međunarodnoj zajednici. Taj odnos on je 2000. godine opisao ovako:

„Dopustite mi da kažem isto tako da kao Europljanin vjerujem da Europa nije dâr al-Islâm (kuća islama), ali nije ni dar al-harb (kuća rata). Ja vjerujem da je Europa dar al-sulh (kuća ugovora). Nije dâr al-Islâm zato što se islamski zakon ne može u potpunosti implementirati. A nije ni dar al-harb zato što se neki aspekti muslimanskog zakona mogu implementirati. Dakle, zemlje Europe su dar al-sulh jer je moguće živjeti u skladu s islamom u kontekstu društvenog ugovora.“103

Cerić uspoređuje pojmove sulh (mir, pomirenje, naselje) i harb (rat, ratovanje, borba, itd.) te ukazuje na to da islam utjelovljuje ideju o „miru s Bogom, sa Njegovim poslanikom, i uz vladavinu zakona“.104 Prihvaćajući teoriju ugovora kao islamski nauk, potvrđen u povijesti, on time priznaje izazov primjene koncepta dar al-sulh u europskom kontekstu:

„Naša teškoća leži ipak u nedostatku originalnog koncepta dar al-sulh koji bi se mogao primijeniti u kontekstu europskog okruženja koje bi jamčilo pristojan status islama kao načina života i muslimana kao građana Evrope.“105

On insistira da udaljenost i nesporazum potječu i od muslimana i od Europljana, ili Zapada uopće, ali imaju različite manifestacije. Europljani imaju više znanja o

100 Njegovo veće i umjerenije djelo, Islam između istoka i zapada (1993), u kojem predstavlja

islam kao ideološko uporište između Istoka i Zapada i religiozne i materijalne svjetonazore,

nije privuklo veliku pozornost i praktički nije postiglo nikakvu popularnost.

101 Sedma muslimanska brigada, koja je imala sjedište u Zenici i bila lojalna Izetbegoviću,

sastojala se i od stranih i lokalnih muslimanskih boraca, a dostigla je sličan nivo

ozloglašenosti zbog nemilosrdnosti i etničkog čišćenja kao i Arkanovi paravojni Tigrovi. 102 Vidi intervju s Cerićem u dodataku B.

103 Cerić 2001: 183.

104 Cerić 2001: 184.105 Cerić 2001: 184.


- 118 -

muslimanima, ali manje spremnosti prihvatiti ih, dok su muslimani spremni prihvatiti Europu bez razumijevanja političkog, društvenog i kulturološkog okruženja Europe, koje bi utjecalo na njih i promijenilo njihov status u europskom društvu.106 Gledajući Europu kao dom ugovora otvara put za iskreni dijalog (hiwâr) – i s kršćanima, i s europskim (ili zapadnim) društvom.107

Konačno, zajednički prostor koji čovječanstvo koristi Cerić uspoređuje s Noinom arkom i postavlja više od četrdeset pitanja, od kojih se neka provokativno odnose na (ne)djelovanje Europske unije za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Neka od pitanja u kontekstu ove teme ponavljaju se u intervjuu s Cerićem, a iznose prirodu konfl ikta i potrebu za odlučnošću i socijalnom obnovom:

„Može li argument moći velikih nacija biti zamijenjen pravom malih nacija? Može li argument povijesnog mita biti zamijenjen argumentom povijesne odgovornosti? (…) Može li argument grešnog ponašanja biti zamijenjen argumentom Adamovog skromnog pokajanja? Može li argument laži zamijeniti argument Abrahamove istine? Može li argument osvete biti zamijenjen argumentom Isusove ljubavi? (…) Može li argument nepravde biti zamijenjen argumentom Muhammedove pravde? (…) Zar se ne slažemo da je zločin u ime religije zločin protiv te religije? (…) Zar ne znamo da je politika prevažna da bi bila prepuštena samo političarima i zar ne želimo znati da je vjera u Boga prevažna za sve nas da bi bila prepuštena samo teolozima? (...) Nije li vrijeme da svi podijelimo odgovornost za našu zajedničku budućnost s iskrenom vjerom u Boga i s iskrenim predanjem dobrim djelima?“108

3.8. Zaključak o bošnjačkom nacionalnom identitetuBošnjačka zajednica danas nastoji naći načine življenja među Srbima i

Hrvatima, a da je oni ne izoliraju niti asimiliraju. Da bi održala ovaj položaj svoje nacije, religija će joj i dalje biti ključna odrednica identiteta, čak onako kao što je služila toj svrsi u prošlosti. To je neizbježan faktor bez kojeg Bošnjaci ne bi mogli dalje postojati kao nacija. Njihov uspjeh da opstanu ovisi o oblikovanju društvenog ugovora koji spominje Cerić u kontekstu Bosne i Hercegovine i Zapadne Europe.

4. Religija i hrvatski nacionalni narativ Hrvatski nacionalni narativi od sredine 19. stoljeća prate dvije oprečne putanje:

prva podržava duh zajedničke povijesti i političkog jedinstva balkanskih Južnih Slavena, a druga hrvatski identitet odvojen od slavenskih i neslavenskih naroda, a napose različit od Srba. Svaka od ovih nacionalnih ideologija oslanja se na vjerske intelektualce i vjerske ličnosti koje podržavaju njihove pozicije.

4.1. Jezik kao osnova nacionalnog identiteta Prvi nacionalni narativ, poznat kao Ilirski pokret, stekao je vrijednost kao

kulturološki izraz hrvatskog pjesnika Ljudevita Gaja 1830-tih i 1840-tih. Školujući

106 Cerić, 2001: 183, 4.

107 Cerić, 2001: 183.

108 Cerić 2001: 185, 6.


- 119 -

se kao student prava u habsburškim i mađarskim središtima – Grazu i Budimpešti – Gaj je predložio dijakritičke oznake na latinici koje su odgovarale fonetskim zahtjevima slavenskih jezika i pokušao okupiti narode štokavskog, čakavskog i kajkavskog narječja južnih Slavena. Tvrdio je da su Hrvati, Srbi i Slovenci potomci drevnih Ilira i tražio lingvističku i povijesnu vezu koja je nadmašivala druge etničke razlike. Također je predložio da oni narodi koji su se mogli identificirati s ovim jezičnim oznakama imaju pravo na nacionalni suverenitet i državnost, čime je postavio lingvističko-statističku distancu između Južnih Slavena te Austrijanaca i Mađara koji su dominirali političkom scenom.109

Ilirstvo se razvilo u pretežno politički i nacionalni pokret nakon 1841. godine pod vodstvom dvaju katoličkih uglednika, biskupa Josipa Strossmayera (1815-1905) i svećenika Franje Račkog (1828-1894). Strossmayer je odbacio pojam ilirski kao strani i umjesto njega predložio izraz Jugoslaven, što znači južni Slaven. Strossmayer je osnovao Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu s ciljem dovođenja Srba i Hrvata u novu nacionalnu intelektualnu svijest kroz odražavanje dobro ustanovljenih intelektualnih tijela Austrije, Mađarske i Italije.110 Rački je vidio jugoslavenstvo kao nadnacionalnu ideologiju koja nadilazi sve etničke, religijske i političke razlike Južnih Slavena i tražio da se nadograđuje na njihovu zajedničkom porijeklu i kulturološkim vezama. Rački je pokušao i na romantične i pragmatične načine imenovati razlike s kojima su se južnoslavenski narodi suočavali živeći pod vlašću jačih sila – Austrijanaca i Mađara za Hrvate, a Osmanlija za Srbe.

Međutim, i katoličko i pravoslavno svećenstvo odbilo je inicijative Strossmayera i Račkog. Hrvatski nacionalisti toga vremena bili su više zainteresirani da izbore svoj vlastiti identitet odvojeno od Beča i Budimpešte, nego u izgradnji veza sa Srbima. Katolički činovnici su smatrali Strossmayera previše progresivnim za njihovo društvo,111 a pravoslavno svećenstvo ga je promatralo kao razumljivog, ali zauzetog vatikanskog glasnogovornika. Srpske ambicije su tražile da istrgnu kontrolu svoje budućnosti iz osmanlijskih ruku, što se od početka 19. stoljeća pokazalo ostvarivim. Srbi su također zamislili drugačiju državu, polažući naglasak na Veliku Srbiju, a ne konfederaciju južnoslavenskih naroda koju je predvidio Strossmayer. Nadalje, Strossmayer ne bi isključio buduću mogućnost i pravo na državnost za Hrvatsku. Na kraju, nijedna jugoslavenska država nije nastala za Strossmayerova života, ali njegov je pokret katalizirao zajedničku viziju Velike Hrvatske diljem hrvatskih krajeva koji su

109 Bellamy 2003: 44.

110 Bellamy 2003: 44.

111 Strossmayer je obavljao misu okrenut prema narodu, radije na domaćem narječju nego na

latinskom jeziku, i nije postavljao željeznu pregradu između svećenstva i laika u katedrali koju

je sagradio. Također, kritizirao je crkveni raskol koji je razdvajalo Srbe i Hrvate. Obilježje ovih

napora je katedrala koju je sagradio u Đakovu. Eksterijer katedrale je obilježen zapadnjačkim

neogotičkim i istočnjačkim bizantskim arhitektonskim elementima, dok je unutrašnjost

ukrašena freskama koje oslikavaju prizore iz povijesti i Istočne i Zapadne Crkve. Ovo

jedinstveno zdanje je prava svjedočanstvo o Strossmayeru i njegovoj životnoj ambiciji da stvori

zajednički identitet južnih Slavena.


- 120 -

tada bili pod habsburškom vlašću.112 Tek nakon razornih preokreta I. svjetskog rata Strossmayerova će vizija postati glavni narativ za Slavene jugoistočne Europe.

4.2. Narativ povijesne državnosti Drugi narativ hrvatske nacionalnosti predviđa državu odvojenu od susjednih

neslavenskih nacija koje su nekada kontrolirale hrvatske regije i odvojenu od srpske nacije. Ovaj pogled je stekao nadmoć u reakciji na Vidovdanski ustav (1921), na koji su Hrvati gledali kao ustav koji ide u korist Srba, te na stvaranje srpskog vodstva u prvoj Jugoslaviji. Ideološka i kulturološka pukotina bila je izvor duboke unutarnje podjele tijekom Drugog svjetskog rata u kojem su ultranacionalistički Hrvati bili u mogućnosti stvoriti nezavisnu i fašističku hrvatsku državu. U novije vrijeme prevladavajući nacionalistički osjećaj pojavljuje se iz oslabljenog socijalizma nakon Titove smrti (1980) i raspada SFRJ (1991).

Inspirator i vizionar za novi nacionalizam bio je Franjo Tuđman. On je postigao slavu boreći se na strani partizana tijekom Drugog svjetskog rata i bio je centralna fi gura u hrvatskom proljetnom nacionalističkom pokretu 1970/71. godine, koji je Tito ugušio tek prijetnjom sile. Tuđman je 1990. osnovao HDZ (Hrvatska demokratska zajednica), nacionalistički orijentiranu političku stranku, i postao predsjednik Republike Hrvatske na prvim izborima nakon raspada Jugoslavije. Tuđman je u Hrvatskoj efektno postigao status kulta ličnosti, a hranio ga je nekritički tisak. Njegova umišljenost u vlastitu veličinu u Hrvatskoj paralelna je onoj prvobitnog Miloševića u Srbiji, a vlastita postignuća procijenio je izjavom: „Povijest će me postaviti rame uz rame s Francom kao spasiteljem zapadne civilizacije“.113

Ovaj nacionalni narativ pod Tuđmanom ima Hrvatsku u centru i pretpostavlja neprekidno postojanje hrvatske države već više od jednog tisućljeća, mit koji je sada zajamčen u važećem hrvatskom Ustavu iz 1991.114 Narativi oplakuju veliku patnju hrvatskog naroda pod Srboslavijom i „robovanje pod monarhističkom i socijalističkom Jugoslavijom“.115 Homogenizacija popularnog mišljenja bila je ključna za jačanje moći, a tipizirana je sljedećom izjavom Tuđmanovih simpatizera:

„Hrvatski pojedinac mora biti oslobođen komunističkog totalitarizma, zablude jugoslavenstva, prakse srpskog pljačkanja, podmitljivosti i korupcije, naslijeđenih od osmanlijskog načina razmišljanja u smislu ne brinite, učinit ćemo to sutra, kao i našega novog ropstva zapadnoeuropskoj struji“.116

Tuđman je imao jasne planove da pripoji dijelove Bosne i Hercegovine koje su pretežno ili djelomice naseljavali Hrvati. On je 1995. tvrdio da je Bosna i Hercegovina

112 U to vrijeme ova područja su bila Zagreb, Slavonija, Istra, Dalmacija te Bosna i Hercegovina.

113 Velikonja 2003: 251.

114 Specifi čno, u Ustavu stoji da je „tisućljetni nacionalni identitet hrvatske nacije i kontinuitet

njene državnosti potvrđen tijekom njezina cijelog povijesnog iskustva u različitim državnim

formama i ovjekovječivanjem i rastom ideje vlastite države, utemeljene na povijesnom pravu

hrvatske nacije do punog suvereniteta” (Bellamy 2003: 32).

115 Velikonja 2003: 250.

116 Nikica Mihaljević, citirano kod: Velikonja 2003: 250.


- 121 -

bila „plod turske invazije na Europu“ i da „Hrvatska prihvaća zadatak europeizacije bosanskih Muslimana“, za koje je smatrao da su hrvatskog etničkog porijekla.117 Minuli vojni i religiozni simboli ponovno su upotrijebljeni u kampanji za hrvatsku nacionalnu suverenost u Bosni i Hercegovini i budili su uspavanu prošlost pozivajući se na uspomene prijašnjih sukoba.

4.3. Uloga Crkve u komunističkom razdoblju Dok je bio centralna fi gura hrvatskog nacionalizma, Tuđman ne bi bio uspješan

bez podrške, aktivnosti i moralnog propagiranja katoličkog svećenstva. Crkvene nacionalistički orijentirane aktivnosti prije Tuđmanovog predsjedničkog nadmetanja dobro su uspostavljene i paralelno teku s drugim političkim aktivnostima. Novu otvorenost koju su priuštila tijela osnovana od strane jugoslavenske države 1960-tih, postupno su probudila nacionalnu svijest koja je dostigla svoj vrhunac u razdoblju socijalizma s Hrvatskim proljećem 1967-1972. Kada je Tito zaustavio političku stranu pokreta i pretvorio Hrvatsko proljeće u hrvatsku tišinu, Crkva je učinkovito nosila težinu nacionalističkog pokreta. Crkva se službeno i promućurno udaljila od političkog pokreta dok je istovremeno stvarala vezu između katoličanstva i hrvatskog identiteta.118

Crkva se potrudila doprijeti do naroda kroz pokret katoličkih laika koji je potakao rast vjerskog života. Duhovni sastanci, katekizam za odrasle i vjerska slavlja privukli su studente i intelektualce. Nedjeljne propovijedi upućivale su ljude na socijalna pitanja koja su ih se ticala.

Katolička crkva je također pokušala simboličke iskoristiti likove vođa da uspostavi veze između katolicizma i nacionalizma. Od 1937. do 1941. hrvatski katolički episkopat je komemorirao veliki jubilej: 1300 godina evangelizacije Hrvata (641), određeni znak otpora srpskoj dominaciji u prvoj jugoslavenskoj državi. Jubilej je inauguriran hrvatskim hodočašćem u Jeruzalem na koje je pošao nadbiskup Alojzije Stepinac, koji će biti identificiran s hrvatskim nacionalizmom tijekom II. svjetskog rata i početkom ranog socijalističkog razdoblja progona.119 Stepinac

117 Već u srpnju 1993. odvojena hrvatska etnička frakcija proglasila je formiranje

separatističke hrvatske države Herceg-Bosne unutar granica Hercegovine, izabravši svog

predsjednika Matu Bobana. Istovremeno, vojna ofenziva Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koja

se digla protiv Bošnjaka u Mostaru i okolnom području, imala je za cilj istjerati Bošnjake,

osigurati granice novonastale države i pospješiti priliv etničkih Hrvata iz Srednje Bosne

koji su bili istjerani ofenzivama. Vojne kampanje su napadale nehrvatske civile i provodile

ikonoklastičku kampanju da unište religiozne i kulturološke simbole ne-Hrvata, uključujući i

četiri stotine godina star most u Mostaru, simbol etničke tolerancije i koegzistencije (Velikonja

2003: 250ff.).

118 Perica 2002: 56-8.

119 Komplicirana povijest II. svjetskog rata i dosluh između vjerskih duhovnih vođa iz

pravoslavnih, muslimanskih i katoličkih zajednica leži izvan opsega ovog rada. Nivo

neriješenog spora je očigledan u širokom protuslovlju u odvojenim optužnicama u kojima Srbi

tvrde da je 300.000 do 700.000 Srba ubijeno u Jasenovcu pod ustaškim režimom, a jedan


- 122 -

(1898-1960) je tipološka suprotnost Strossmayeru i kontroverzna ikona hrvatskog nacionalnog identiteta. Srbi i socijalisti ga identificiraju s fašističkim ustaškim režimom i vezuju za neke od najgorih zlodjela NDH tijekom ovog posebno mračnog razdoblja jugoslavenske povijesti.120 No, Stepinac je odbio udovoljiti zahtjevima režima da prekine veze s Vatikanom i formira Hrvatsku katoličku crkvu, koja bi Beogradu pružila veći utjecaj i kontrolu. Zato je socijalistički režim uhapsio Stepinca i 1946. godine121 ga osudio na šesnaest godina teškog rada.122

Nemogućnost socijalista da kooptiraju Stepinca u konačnici je služila jačanju veza između nacionalista i Katoličke crkve, kako Perica navodi:

„Mit o Stepinčevom mučeništvu stvoren je na Zapadu tijekom anti-komunističkog zamaha 1950-tih. Papa Pio XII. doprinio je ovom mitu imenovavši Stepinca kardinalom 1953. godine, nakon čega je Beograd prekinuo diplomatske veze s Vatikanom“.123

Diplomatske veze s Vatikanom obnovljene su tijekom 1960-ih, kada su se odnosi Crkve i države poboljšali za vrijeme manje oštrog perioda uzajamnog približavanja, što je omogućilo vjerskim zajednicama da vrše svoje dužnosti bez „podrške nacionalizma i šovinizma, i kada nisu bile očiti protivnici socijalizma“.124 Tijekom i nakon Hrvatskog proljeća nadbiskup Kuharić u Zagrebu je pokrenuo javnu komemoraciju u spomen na kardinala Stepinca, kojoj je u sljedećem desetljeću nazočio velik broj sljedbenika i bila je priznata kao neslužbeni hrvatski praznik, odnosno dan kardinala Stepinca.125

izvor navodi apsurdnu brojku da je ubijeno više od milijun ljudi (Ramet 2002: 53). Hrvatski

revizionizam pruža brojku od oko 28.000 do 40.000, i praktički okreće ove brojke za zlodjela

koja su Srbi počinili u Bleiburgu. Za daljnje informacije, usp. sljedeće izvore: Mojzes 1995: 47;

Judah 2000: 126; Sells 1996b: 61; Perica 2002: 150, 151.

120 Ove optužbe uključuju ubijanje 217 popova i 3 episkopa te još 334 popa protjerana iz

Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Srbiju. Režim je uništio između 350 i 400 pravoslavnih

crkava te prisilno preveo na katoličanstvo tisuće pravoslavnih Srba. Međutim, Hrvati optužuju

socijaliste za manipuliranje Katoličkom crkvom i korištenje Stepinca kao žrtvenog jarca za

zločine NDH. Mnogi od katoličkih svećenika zaista su bili revni pristaše ustaškog režima, a

NDH su gledali kao legitimnu hrvatsku nacionalnu državu. Sarajevski nadbiskup Ivan Šarić bio

je otvoreni zagovarač stapanja rimokatoličanstva i ideologije NDH, a banjalučki biskup Josip

Garić bio je član ustaške organizacije. Vidi Perica 2002: 24, 5; Ramet 2002: 83.

121 Optužba koja se provodila u ime socijalističke države u javnom suđenju je ignorirala dokaz

da je Stepinac ustvari bio osudio neke od najgorih zlodjela NDH tijekom rata, otvoreno govorio

protiv rasizma i radio na oslobađanju pravoslavnih vjernika iz zatvora (Ramet 2002: 83, 84).

122 Stepinac je ustvari služio pet godina u zatvoru i nije prisiljavan na teški rad. Njegova ćelija

je bila duple veličine i prilagođena tako da se mogla postaviti mala kapela za njega (Ramet

2002: 88, 89).

123 Perica 2002: 27.

124 Perica 2002: 36.

125 Perica 2002: 59. U visoko publiciranom i kontroverznom potezu papa Ivan Pavao II. je

Stepinca proglasio blaženim 3. listopada 1998. u nacionalnom marijanskom svetištu u


- 123 -

Crkva je također ponovo osnažila kult Djevice Marije kao glavnog vjerskog i nacionalnog simbola katoličke Hrvatske.126 Kada je franjevac Karlo Balić predložio da marijansko svetište bude prepoznato kao nacionalno svetište Hrvatske, on je iznio ideju koju je već Stepinac bio predložio 1939. godine i kasnije u konzultaciji s novoosnovanom Nezavisnom Državom Hrvatskom pod Pavelićevom vladom.127 Podrška za tu inicijativu iz Biskupske konferencije Jugoslavije bila je organizirana pod geslom Djevica Marija, Kraljica Hrvata.128 Na proslavama koje su bile upriličene o blagdanu Uznesenja Marijina 15. augusta 1971, nadbiskup Kuharić je izjavio da je „marijanski kongres ponovo dokazao hrvatski katolički identitet i jedinstvo“. Te komemoracije bile su jak poticaj za druge svečanosti na ovaj dan u hrvatskim gradovima: Rijeci, Kninu i Sinju, od kojih je posljednji bio sazvan pod parolom „Neka naš narod ne izgubi identitet“.

Sljedeće godine (1972) katolički teolog Tomislav Janko Šagi-Bunić napisao je niz članaka u Glasu koncila formulirajući ulogu Katoličke crkve u formiranju nacije hrvatske nacije i izjavljujući:

„Crkva i hrvatska nacija su neodvojive i ništa ne može prekinuti tu vezu. Katoličanstvo se ne može izbrisati iz kolektivnog sjećanja ljudi ili hrvatskog nacionalnog identiteta ni teoretskim uvjeravanjem i propagandom, ni revolucionarnim činom. Katolička crkva u našoj zemlji nije učinila ništa loše ili štetno u posljednjih nekoliko godina, ni pokreta ili gesti koje bi mogle priječiti razvoj hrvatskog naroda, ili da su na štetu bilo koje druge nacionalnosti u Jugoslaviji.“129

U istoj godini Hrvatsko proljeće je dovelo do nasilja, što je zahtijevalo direktnu intervenciju Tita, koji je sabrao i zatvorio vodeće hrvatske nacionaliste, a daljnje nasilje izbjeglo se samo prijetnjom vojne intervencije. U ovoj hirovitoj političkoj situaciji Katolička crkva je nastavila hrvatski nacionalistički cilj. Velika devetnica, devetogodišnji jubilej započet za liturgijsku i za pastoralnu obnovu pod vodstvom splitskog nadbiskupa Franića, sada je također uključivao pravac u nacionalnoj i

Mariji Bistrici. Papa je došao u Hrvatsku s porukom pomirenja, ali središnje mjesto koje je

dao Stepincu izazvalo je samo više netrpeljivosti. Prema kardinalu Bozaniću, Kuharićevom

nasljedniku i prepoznatom umjerenjaku u korist multinacionalizma, Stepinčevo proglašenje

blaženim bilo je „priznanje hrvatske nacije“ (Velikonja 2003: 276).

126 „Mariološki i marijanski kongres“, inauguriran u Zagrebu, istaknuo je obližnje marijansko

svetište u Mariji Bistrici. Kuharićeva uvodna propovijed pod naslovom „Nevolje Hrvatske i

Djevice Marije“ pogodila je žicu hrvatskog nacionalizma izjavljujući da „male ugnjetavane

nacije štuju kult Marije s izvanrednom pobožnošću“ (Perica 2002: 59, 60).

127 Perica 2002: 60.

128 Hrvatska je izabrala Crnu Gospu, sličnu onoj u Częstechowi, u Poljskoj, za koju se vjeruje

da je upotrijebila posebne moći da odbije napad muslimana na Carigrad, a kasnije je spasila

poljski narod od napada Tartara i Rusa. Hrvatska Crna Gospa dobila je ime Kraljica Hrvata i

Fidelissima advocata Croatiae, a vjerovalo se da je spasila Hrvatsku od turskih provala

(Perica 2002: 60ff.).

129 Perica 2002: 62.


- 124 -

crkvenoj povijesti.130 Katoličko svećenstvo je nanovo dosljedno tumačilo povijesne ličnosti, događaje i mjesta iz prošlosti kao simbole za svoju svrhu te branilo neprekinuto hrvatsko i katoličko nasljeđe od 1300 godina. Crkva je 1978. proslavila devetstotu obljetnicu osnivanja bazilike kralja Zvonimira u Biskupiji kod Knina.131 U očekivanju proslave Šagi - Bunić je pisao o povijesnim posljedicama Zvonimirovog izbora rimokatoličanstva i odbacivanja Bizanta, oblikujući Hrvatsku kao izrazito zapadnu naciju.132 Ove izjave i obredi, kojima je prisustvovalo više od 30.000 hodočasnika, bili su posebno provokativni u kraju koji je tada bio srpsko pravoslavno uporište u Hrvatskoj. U simboličnom iskazu, unutrašnjost bazilike bila je ukrašena nacionalnom zastavom Hrvatske bez crvene zvijezde, obilježja socijalističke države.133

Proslava Katoličke crkve u spomen kneza Branimira sljedeće godine je također bila sporna. Šagi-Bunić najavio je Branimira (kraljevao 879-887) kao vladara koji je doveo Crkvu u Hrvata i hrvatski narod natrag na Zapad.134 Ovo je razbuktalo građanski i vjerski ponos zbog pravoslavaca zato što je Branimir pogubio svog rivala, vojvodu Zdeslava (kraljevao 878-879), koji je favorizirao Bizant i Pravoslavnu crkvu. Zdeslav je tako od strane Srba prepoznat kao mučenik u rukama krvničkog Branimira.135

Režim u Beogradu pažljivo je promatrao sve veću moć Katoličke crkve kada se glavni događaj Velike devetnice završio Nacionalnim euharistijskim kongresom 1984. Masa od preko 400.000 hodočasnika pratila je događaje koji su se odvijali u Zagrebu i marijanskom svetištu u Mariji Bistrici. Emitiranje putem Radio Vatikana donijelo je posebnu poruku publici od Pape. Crkva je iskoristila ovu prigodu da objavi „novu povijest hrvatske Crkve i naroda od 641-1984. godine“,136 koju je napisao katolički povjesničar Josip Turčinović. Ova historiografi ja prikazuje hrvatska postignuća pozitivno, a ona Srpske pravoslavne crkve i Bošnjaka negativno.137 Na proslavi je nadbiskup Franić povukao direktnu paralelu između Poljske – koja je tada bila pod vojnim zakonom kao odgovor na jaki katolički pokret,

130 Perica 2002: 64.

131 Za vrijeme Zvonimirove vladavine (1075-1089) papa Grgur VII. (1073-85) postao je

pokrovitelj i zaštitnik Hrvatske, a kralj se zakleo na vjernost i poslušnost papi te premjestio je

sjedište biskupije u Knin i izgradio baziliku posvećenu Mariji (Velikonja 2002: 43).

132 Perica 2002: 65

133 Perica 2002: 65.

134 Perica 2002: 65.

135 Perica 2002: 67.

136 Perica 2002: 68.

137 Nema nijednog izvješća o zločinima tijekom II. svjetskog rata od ruku ustaša, a Stepinac

je predstavljen kao svetac i mučenik, dok se Velika seoba (1691) Srba u Krajinu prikazuje

kao invazija na hrvatski teritorij. Stvarna činjenica je da je Velika seoba posljedica neuspjelog

srpskog ustanka protiv turske vladavine i slanje Srba u izgnanstvo. Oni su se preselili u Krajinu

na poziv Habsburga i učinkovito stvorili novu vojnu granicu (Vojna krajina) i tampon zonu za

Habsburšku Monarhiju kao prvu liniju obrane od turskih snaga (Perica 2002: 69).


- 125 -

Solidarność – i Hrvatske. Primijetio je da su katolički slavenski narodi stajali u prvoj liniji obrane katoličkog Zapada protiv pravoslavnog Istoka i izjavio: „Bog je nama, katoličkim Hrvatima, dao u ovu zemlju u kojoj živimo tisuću i tri stotine godina, i nećemo dozvoliti bilo kome drugom da vlada nad nama u našoj vlastitoj zemlji“.138 Paralela s Poljskom i uzbuđenje koje je proizveo završetak devetnice nisu izostavljeni u državnom tisku. Komunist je zabilježio sljedeće o događajima koji su trajali skoro desetljeće:

„[Velika devetnica bila je] pažljivo dizajnirana da napravi sintezu nacionalističkih i vjerskih programa kroz manipulaciju simbola, tema i datuma iz crkvene i nacionalne povijesti, kako bi prožela pučku svijest objema ovim temama, religijom i etničkim nacionalizmom, ujedinjenima i integriranima u jednu cjelinu… Velika devetnica jednostavno znači svećeničku eksploataciju nacionalnosti, folklora, povijesti i hrvatske kulturne baštine, zajedno s transformacijom nacionalne povijesti i mita. Crkva ima za cilj da ponovo ojača reakcionarnu svijest, koja u ovoj višenacionalnoj zemlji može proizvesti destruktivne ishode“.139

4.4. Uloga Crkve u postkomunističkom razdoblju Nova sloboda nakon raspada socijalizma u ranim 1990-tim predstavila je

vjerske organizacije s još većim sjajem i moći. Iako je 1990. godine Kuharić osudio svaki oblik cezaropapizma i svjesno razdvojio Crkvu i državu,140 katolički biskupi, niže svećenstvo i laici redovito su povlačili vezu između nacionalnog i vjerskog identiteta.141 Katolička publikacija Veritas objavila je 1992. sljedeći paragraf nagovješćujući izravnu svezu između Katoličke crkve i države:

„Kristov križ stoji uz hrvatsku zastavu, (a) hrvatski biskup uz hrvatskog ministra (u vladi). Hrvatski svećenici i učitelji su opet zajedno u školi… Crkvi je drago zbog povratka njenog naroda iz dvostrukog ropstva: srpskog i komunističkog“.142

Nakon što je zadatak dovođenja HDZ-a na vlast bio završen u Hrvatskoj, katolički biskupi su skrenuli svoju pažnju na Bosnu i Hercegovinu, gdje se stranka pod istim imenom i ideologijom borila za glasove među hrvatskom manjinom. Iako je zakon u Bosni i Hercegovini izričito zabranjivao formiranje političkih stranaka duž nacionalne ili konfesionalne linije, svaki od naroda učinio je upravo to. Katolička crkva je predložila da se ova klauzula ukine, a biskupi su bili prvi koji su pokrenuli proces formiranja nacionalne stranke, a druge etno-vjerske zajednice su ih slijedile.143 Petar Anđelović, starješina Franjevačke provincije Bosne Srebrene sa sjedištem u Sarajevu, primjećuje da je Katolička crkva u početku podržavala HDZ. Kada su njene šovinističke tendencije i militarizam postali očigledni, Crkva je povukla svoju podršku. Zaista, nekoliko visokih ofi cijelnih crkvenih vođa otvoreno

138 Perica 2002: 69, 70.

139 Citirano kod Perica 2002: 67, 68.

140 Velikonja 2003: 269.141 Mojzes 1995: 131.142 Cited u Velikonja 2003: 270.143 Mojzes 1995: 132.


- 126 -

su govorili protiv jakog vezivanja sa HDZ-om, osudili su zločine počinjene u ime religijskog nacionalizma i podržali multikulturnu i multireligijsku državu u Bosni i Hercegovini. Anđeloviću se u ustajanju protiv katoličkih nacionalista pridružio kardinal Puljić,144 biskup Franjo Komarica, koji je na kraju proveo osam mjeseci u kućnom pritvoru u Banjoj Luci, te fratri Ivo Marković i Marko Oršolić. Na žalost, oni su bili izuzetak. Ostalo svećenstvo niže razine bilo je potpuno angažirano u nasilju i povećalo je svoju podršku nacionalističkom cilju. To je osobito bio slučaj u Hercegovini, gdje su hrvatski separatisti predstavljali većinu i bili usredotočeni na uspostavu svoje samoproglašene nezavisne teritorije Herceg-Bosne, oslobođene od Srba i Bošnjaka. Neki beskompromisni katolički svećenici i njima slični franjevci bili su usredotočeni na stvaranje svetišta Kraljice mira u Međugorju i štovanje Marije, definirajućeg simbola regije i nacionalističke ideologije. To područje ima dugu i bogatu vjersku tradiciju, a kroz povijest je privlačilo pretkršćanske stanovnike, Turke, Srbe i Bošnjake, kao i pobožne katolike. Ukazanja Djevice Marije 1981. privukla su na ovo područje velik broj hodočasnika: njihov broj je 1991. iznosio oko 70.000, a narastao je na više od 18 milijuna.145 Sada će Međugorje postati defi nitivni simbol katoličko-hrvatskog nacionalizma.146

4.5. Zaključak o hrvatskom nacionalnom identitetuJasno je iz navedenog da je Katolička crkva odigrala središnju ulogu u

oblikovanju hrvatske nacije, posebno kao izraz opozicije jakim režimima i ideološkim snagama. Tuđman je izjavio da je hrvatska (!) Katolička crkva bila jedina institucija koja se dosljedno odupirala komunističkim vlastima, a čineći to „Crkva je bila odgovorna za njegovanje hrvatskog nacionalnog identiteta u mračnom razdoblju komunističke vladavine“.147 Neki zapadni izvori previđaju ulogu Katoličke crkve, dok drugi, svjesni religiozne dinamike, pogrešno tumače sociološki fenomen. Tako su, primjerice, uspoređujući hrvatski i srpski nacionalistički pokret, Silber i Little izjavili sljedeće:

„Godinama nakon što je srpski nacionalizam bio utemeljen u Beogradu i pogurao Miloševića na vlast, ponašanje hrvatskih nacionalista bilo je još uvijek prigušeno, pokazujući kako je suzbijanje hrvatskog nacionalizma bilo učinkovito. Ogromne srpske procesije i masovna okupljanja, koja su rađala slike i simbolizam srpske dominacije, često su bili viđeni, ali hrvatski dvojnik je još 1990. bio zastrašen i skriven“.148

144 Puljić je promijenio svoj multinacionalni stav u drugoj polovici 1990-tih najviše kao rezultat

neuspjeha međunarodne zajednice da osigura prava bosanskih Hrvata, katolika (Perica 2002:

zaglavlje nasuprot str. 89). U vrijeme kada je ovo istraživanje rađeno, Puljić je predstavljao

separatističku poziciju. Njegov službeni predstavnik za međureligijska pitanja Mato Zovkić, koji

je intervjuiran za ovo istraživanje, drži poziciju umjerenjaka.

145 Velikonja 2003: 211.146 Velikonja 2003: 272.

147 Citirano kod Bellamy 2003: 156.

148 Silber i Little 1995: 83.


- 127 -

Ova izjava prepoznaje suzbijanje kroz koje su prošli hrvatski nacionalisti od strane režima nakon pobune Hrvatskog proljeća, ali ne shvaća kako je nacionalistički pokret taktično premještao svoje snage pod okriljem Katoličke crkve. Također, propušta društveno-politički značaj desekularizacije i porast posjećivanja crkava 1980-tih u cijeloj Jugoslaviji, a posebno u Hrvatskoj. Ovaj porast ne može se opravdano tumačiti u terminima duhovnog buđenja i očito je imao političke implikacije, kako Perica jasno kaže:

„Ova mobilizacija je u svojoj biti bila nacionalistička, a religiozna samo u formi. Duhovni učinak je defi nitivno bio slabiji od političkog. Boreći se protiv modernizacije, sekularizacije, komunizma, jugoslavenske višenacionalne države i rivalskih vjera, Crkva je štovala samu sebe i posvetila novu etničku i crkvenu povijest kao dio izgradnje nove hrvatske nacije“.149

Povjesničari Eric Hobsbawm i Peter Sugar prepoznaju središnju ulogu religije u izgradnji nacije u Jugoslaviji i pretpostavljaju da nepopularni domaći fašistički režimi, kao što onaj u Hrvatskoj, ne bi bili u stanju uspostaviti i ozakoniti svoju vlast bez odlučujuće uloge lokalne Katoličke crkve.150

Prirodne netrpeljivosti svojstvene nacionalističkom idealu nedvojbeno održavaju tenzije prema drugim nacionalnim zajednicama u kompliciranom etničkom sastavu Bosne i Hercegovine. Ideološka pozicija mnogih službenika Katoličke crkve očito je antikatolička i poriče crkvenost same sebe. Kako članovi Crkve mogunadići sadašnju situaciju promovirajući socijalnu obnovu i izgradnju mira, tema je sljedećih poglavlja.

5. Zaključak Tijekom razdoblja strukturiranja aktualne vlasti kumulativna tradicija151

osigurala je ključni okvir koji objašnjava etnički sukob na Balkanu. Religija je i definirajuća i pokretačka sila u tradiciji i igra intrinzičnu ulogu u oblikovanju etničkog identiteta i nacionalnosti u Bosni i Hercegovini. To je najvidljivije u srpskom nacionalnom narativu, što prepoznaje S. P. Ramet, koji piše: „Srpska Crkva vidi sebe kao identičnu sa srpskom nacijom jer smatra da je religija temelj nacionalnosti“.152 Međutim, Srbi nisu usamljeni u takvom korištenju religije. Bošnjačka nacija je također oblikovala identitet utemeljen najvećim dijelom na religiji. Obje nacije su u svojoj etnogenezi vezane za Crkvu bosansku, a u skorijoj povijesti, u kojoj su bosanski Muslimani za vrijeme Titove Jugoslavije primili nacionalna obilježja, religija je služila kao glavno obilježje nacionalne identifi kacije. Hrvatski svećenici i Katolička crkva bili su aktivni u defi niranju i jugoslavenskog narativa i hrvatskog nacionalnog narativa u različitim razdobljima nacionalno-državnog razvoja. Dva lika pojedinačno,

149 Perica 2002: 73.

150 Perica 2002: 24.151 W. C. Smith defi nira kumulativnu tradiciju kao „čitavu gomilu očevidnih objektivnih činjenica

koje sačinjavaju povijesni depozit… prošlog religijskog života zajednice o kojoj je riječ“

(1964: 141).

152 Ramet 2002: 114.


- 128 -

Strossmayer i Stepinac, danas su ikonski vezani za pokrete na koje su utjecali. Štoviše, Katolička crkva je služila kao platforma i glas za hrvatski nacionalni razvoj u vrijeme kada socijalistički režim učinkovito utišao političke grupe koje su promovirale hrvatski ideal. U svakom slučaju, religija i vjerske ličnosti doprinijele su formiranju mitskih nacionalnih identiteta koji su oblikovali posebne narative u Jugoslaviji. Nadalje, budući da je religija služila kao superiorni alat etničke diferencijacije, redovnici su bili dobro pozicionirani da manipuliraju religijskim elementom za nacionalistički napredak, a njihova svjesna uključenost poticala je konfl ikt koji je na kraju vodio do rata. Nacionalizam, osnažen religijsko-mitskim dodatkom, oblikovao je različite povijesne narative i stvorio autoritativne svjetonazore koji su motivirali cijele zajednice. Na različitim stupnjevima, svaka od vjerskih zajednica oblikovala je narativ koji je branio njezin ideal i opravdavao njezine postupke. Budući da je vjerska dimenzija svojstvena identitetima naroda Bosne i Hercegovine, ona je važan element koji doprinosi ideološkom sukobu koji ostaje u zemlji. Ako intervencionistički napori budu značajno razotkrivali ideološku dimenziju sukoba, oni se moraju baviti religioznom dimenzijom, koja u nacionalnim narativima ima središnje mjesto. Priroda intervencionističkih nastojanja od strane međunarodne zajednice tema je sljedećega poglavlja.




- 131 -

TRAUMA CENTAR Naira Hodžić, voditelj Trauma centra

Trauma centar, jedna od sedam projekata HKO Kruh sv. Ante, započeo je s radom 1. siječnja 2008. Kroz proteklu godine bavili smo se edukacijom stručnjaka o traumi i njezinu utjecaju na pojedinca, obitelj i društvo te njezinoj ulozi u procesu pomirenja. Trodnevni seminari Trauma u procesu pomirenja namijenjeni su socijalnim i prosvjetnim radnicima, pedagozima, psiholozima i vjerskim službenicima kao i studentima koji se pripremaju za ova zanimanja. Drugim riječima, namijenjeni su onima koji direktno rade s osobama s PTSP-om ili članovima njihovih obitelji. Bolje razumijevanje ove problematike i upoznavanje s elementarnim tehnikama intervencije omogućava učesnicima da pruže primjereniju podršku traumatiziranim osobama, ali i sebi samima.

Seminari daju učesnicima vrijeme i prostor da promišljaju o sebi, da razumiju što se s njima dešava i zašto. Na prostorima BiH ljudi se uglavnom bave drugim ljudima, njihovim postupcima i problemima, a malo se bave samima sobom. Bavljenje drugima, posebno onima iz drugog naroda i onim što su oni učinili, izvor je nepresušne ljutnje usmjerene prema njima, a ona se tijekom rata ogledala u najekstremnijim oblicima nasilja. Sada, kada svoju ljutnju i mržnju ne mogu direktno usmjeriti prema nekoj od drugih strana, objekt za iskaljivanje svoje ljutnje ljudi pronalaze u neposrednoj okolini, obitelji, školi, poslu ili je okreću prema samima sebi.

Od našeg osnivanja do sredine 2009. godine ostvarili smo 12 seminara za 276 učesnika iz sedam bosanskohercegovačkih gradova. Sve ovo radimo uz suglasnost ministarstva za obrazovanje FBiH i RS-a te uz podršku vjerskih institucija.

Bazični trodnevni seminari više su informativnog karaktera s manjim procentom iskustvenog učenja, a tematski su vezani za komunikaciju kao osnovu odnosa, traumu i njezin utjecaj na pojedinca, obitelj i društvo te prevenciju profesionalnog


- 132 -

stresa. Na naprednim seminarima više je zastupljeno iskustveno učenje i rad na sebi, a tretiraju se identitet, narativi i žalovanje kao bitni čimbenici u procesu pomirenja. Seminari, iako imaju informativnu i edukativnu funkciji, za neke učesnike imaju i terapijski učinak.

Većina učesnika seminara prvi put dobiva stručne informacije o traumi, iako se svakodnevno susreću s traumatiziranim osobama, a i sami su imali traumatska iskustva. Bitno je da dobiju razumijevanje zašto traumu ne možemo zaboraviti, iako su ljudi s ovih područja razvili fantastične mehanizme potiskivanja. Uočili su što se dešava kada ono što se potisne iziđe svom silinom napolje, i to u najgorem obliku, a bilo je vidljivo tijekom rata u BiH. Viđamo to svakodnevno kroz obiteljsko nasilje, maloljetničku delikvenciju i sl. Kad su učesnici to uočili, sami shvaćaju i kažu da trauma kao potres razara ljudsku dušu, ali ako o tome ne progovorimo, govori naše tijelo, a ljudi hodaju ulicama kao bombe s odvrnutim osiguračima i samo je pitanje vremena kada će eksplodirati.

Na seminarima se učesnici upoznaju s ciklusom žrtve i počinitelja. Ohrabrujemo ih da te cikluse vežu s primjerima iz svog života, što im daje šansu da na osobnim primjerima uvide kako je tanka linija između počinitelja i žrtve, kako iz pozicije žrtve lako pronalaze opravdanje za svoje postupke, a tada postaju opasni, jer odgovornost za svoja osjećanja i ponašanje prebacuju na druge. Kroz to stječu uvid da imaju mogućnost izbora, da mogu birati hoće li okrivljavati druge i tako ostati u krugu nasilja, ili će se baviti samima sobom i ući u proces žalovanja, neophodan i za pojedinca i za društvo, jer jedino žalovanje može pridonijeti istinskom praštanju i izgradnji mira.

Ljudi u našoj zemlji opraštaju većinom formalno: zato što im je to netko rekao ili im vjera nalaže. Nijedna vjera ne nalaže formalnost. Vjera dolazi iz srca, pa zato i opraštanje treba biti iz srca. Samo takvo opraštanje ima smisla, a sve drugo vodi licemjerju. Učesnici imaju mogućnost na našim seminarima proći kroz proces opraštanja, bolan, ali vrijedan!

Za ovaj rad potrebno je imati stručno znanje, razvijene komunikacijske vještine i vjeru da ovo što radimo ima smisla. Potrebna je stalna dodatna edukacija te razmjena iskustava s osobama koje rade u ovoj oblasti. Sve to pridonosi bogaćenju znanja te širenju i promjeni pogleda na ovu problematiku.

Baviti se izgradnjom mira u BiH, znači biti spreman često se vraćati na početak, jer naši političari vrlo lako manipuliraju ljudima podgrijavajući strah, ljutnju i mržnju prema drugoj strani. A kada se ova osjećanja jednom usele u srca ljudi, teško ih je zamijeniti povjerenjem i razumijevanjem. Zato nam treba puno strpljenja i vjere u ovo što radimo, a potrebna nam je i podrška.

PTSP je naša realnost i što prije tu realnost priznamo, prije ćemo započeti s radom na strategiji za oporavak pojedinca i društva u cjelini. Bez oporavka pojedinca, nema ni oporavka društva.




- 135 -

OSVRT NA ZBORNIK TRAUMA I POMIRENJE

fra Mile Babić, dr. teologije i fi lozofi je prava

Zbornik radova pod naslovom Trauma i pomirenje, čiji je izdavač Humanitarno-karitativna organizacija Kruh sv. Ante sa sjedištem u Sarajevu, sadrži vrlo vrijedne tekstove o skoro svim aspektima individualne i kolektivne traume. O traumi pišu autori iz različitih perspektiva: iz teološke, psihološke, psihoterapeutske, neuropsihijatrijske, psihijatrijske, sociološke i mirotvorne perspektive. Osobito je naglašena uloga religije u izgradnji srpskog, bošnjačkog i hrvatskog identiteta, uloga, dakle, religije u oblikovanju nacionalnih identiteta i nacionalnih mitova. Pokazano je koliko su religije i nacije pridonijele sukobu na prostoru bivše Jugoslavije, kako je došlo do etnoreligijske isključivosti, kako je došlo do sakralizacije krvi i teritorija svoje nacije i svoje religije, do etno-religijske čistoće i time do etničkog čišćenja. Zaključak glasi: etno-religijski nacionalizam je proizveo etničko čišćenje i genocid. Religija je igrala presudnu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta u BiH i na prostoru bivše Jugoslavije. Nacionalizam, osnažen religijsko-mitskim dodatkom, oblikovao je nacionalne narative i svjetonazore koji su motivirali cijele zajednice. Religiozna dimenzija ima središnje mjesto u nacionalnim narativima.

Kako izaći iz individualnih, kolektivnih i transgeneracijskih (koje se prenosi s generacije na generaciju) trauma? Kako iz nasilja prijeći u mirni život, kako doći do oproštenja i pomirenja? Na ta pitanja odgovora zbornik radova pod naslovom Trauma i pomirenje. Pri tom je važno obratiti pozornost na sve aspekte ljudskog bića, jer traumatski događaj pogađa cijelo ljudsko biće i zato zahtijeva iscjeljenje cijelog ljudskog bića. Nasilje se nije događalo samo u ratu, ono je postalo način ponašanja u miru i to vodi novim traumama i posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP). Traumatizirani ljudi čine nemogućim život u obitelji i u društvu. Ako su traumatizirani odgajatelji i odgajanici, kako onda izaći iz kruga nasilja? Izlaz je moguć, ako smo spremni za promjenu na bolje, najprije za promjenu svoje percepcije svijeta i svoga ponašanja, kratko rečeno, ako znamo pravu dijagnozu, onda može slijediti prava terapija. Ako priznamo da smo bolesni i ako priznamo da nam ta bolest uzrokuje


- 136 -

veliku patnju, onda se javlja potreba za promjenom. PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) je psihopatološki odgovor na traumatski događaj, jasnije rečeno, to je bolesni odgovor na bolesno stanje. Da bi se svladalo traumatsko iskustvo, potrebno je povratiti povjerenje u sebe i povjerenje u druge ljude, povratiti bogatstvo emocija i kontrolu emocija i pamćenja, unaprijediti moralno prosuđivanje i osjećaj odgovornosti za sebe i druge. Potrebno je izaći iz pozicije žrtve, tj. bespomoćnosti, a to se ne može bez pomoći drugih.

Svaki pojedinac i svaka grupa ima povijest svoje patnje i želi se suočiti s istinom svoje povijesti. U procesu iscjeljenja, oproštenja i pomirenja obje zavađene strane uviđaju uzajamnu isključivost: ono što je za jednu stranu bilo pobjeda, to je za drugu stranu bila tragedija. Obje strane slave pobjedu na tuđi račun. Mnogo toga smo naslijedili iz svoje prošlosti i nismo imali vremena da oplakujemo svoje gubitke, a to sve onemogućuje iscjeljenje. Treba se suočiti s istinom naše prošlosti. Zato pomirenje uključuje priznanje nedjela koja smo jedni drugima učinili i pokajanje za ta nedjela. Ako ne želimo svoj život provesti u boli i mržnji, onda se moramo odlučiti za iscjeljenje, oproštenje i pomirenje. Liječenje traume zahtijeva našu odluku da se krene putem ozdravljenja i liječenja traume je proces. Važno je spoznati da je moguća promjena na bolje. Pri tom trebamo biti svjesni da je BiH zemlja u kojoj se stoljećima traume prenose s naraštaja na naraštaj. Zbog toga transgeneracijskog prijenosa traumatiziranog mišljenja i ponašanja potreban je veći napor za iscjeljenje, oproštenje i pomirenje.

Zbornik radova Trauma i pomirenje je prijeko potrebna knjiga svim stanovnicima Bosne i Hercegovine, jer izriče temeljnu istinu koja vrijedi za sve ljude: Nemamo pravo činiti zlo kao odgovor na tuđe zlo, jer uzvraćanjem svojim zlom na tuđe zlo, zlo se ne umanjuje, nego još više povećava. Ne smijemo opravdavati svoje zlo nikada, ni onda kada je ono odgovor na tuđe zlo. Treba nadići umišljenost, koja je postala paranoja (teška duševna bolest), da smo mi bez grijeha, a svi drugi puni grijeha. Treba se precizno suočiti sa svojim i tuđim zlom i to zlo priznati, za njega se pokajati i krenuti novim putem. Zbog gore navedenog treba čestitati Humanitarno-karitativnoj organizaciji Kruh sv. Ante, što je osnovala Trauma centar koji stalno širi i produbljuje svoje ljekovito djelovanje. Rezultat toga djelovanja je i ovaj zbornik.


- 137 -


Blanka Režek, specijalista traumatske psihologije

Živimo u zemlji u kojoj je bio rat i većina ljudi doživjela je veći broj traumatskih iskustava. I danas, iako je prošlo mnogo godina od završetka rata, možemo često čuti izjave ljudi: „U ratu sam doživio teške trenutke i osjetio puno boli, ali sada se osjećam lošije. Ne razumijem kako je to moguće?“

U ratu je u svakome od nas postojala nada. Znali smo da se mora jednom završiti, a snagu da sve podnesemo davala nam je naša vizija života poslije rata. Ali, poslijeratni period donio je novu borbu, borbu za egzistenciju. Tako se neprorađena traumatska iskustva iz rata usložnjavaju težinom današnjeg života. Kao posljedice toga, kod mnogih je i danas prisutna intenzivna tjeskoba, trajno prisustvo osjećaja ugroženosti i nesigurnosti.

Susrećemo ljude koji ne znaju šta sa ljutnjom u sebi i otkuda osjećaj tjeskobe i bezvoljnosti. Ne govore o tome nikome i misle da se to dešava samo njima i jednostavno žive sa tim osjećajima. Mnogi ne znaju da to što osjećaju ima svoje ime, prisutno je i kod drugih ljudi i može se liječiti.

Još uvijek nedovoljno govorimo u javnosti o pojmovima kao što su traumatsko iskustvo i njegove posljedice, posttraumatske stresne reakcije i posttraumatski stresni poremećaj, kako bi mnogima dali pojašnjenje ali i informaciju gdje mogu dobiti stručnu pomoć.

Uslijed toga formiranje Trauma centra je značajno za sve nas. Zbornik radova Trauma i pomirenje odgovor je na mnogobrojne potrebe danas. Namijenjen je profesionalcima terapeutima kao i svima ostalima koji se u svom radu susreću sa znacima traumatizacije kod djece i odraslih kao što su prosvjetni, socijalni i zdravstveni radnici, ali i pojedincima koji su u potrazi da nađu put do oporavka.

Vrijednost Zbornika ogleda se u velikom broju radova koje su pisali stručnjaci različitog profi la, ujedinjeni da osvijetle pitanje traume i posljedica koje ona ostavlja na ljudima i mogućnostima oporavka, svako iz svog profesionalnog ugla što daje sveobuhvatnu dimenziju i kvalitet ovoj tematici.


- 138 -


- 139 -


Ileana Šnur- Muratagić, diplomirani socijalni radnik

Trauma koja nije proživljena se prenosi na sljedeće generacije.Sam povod za “stvaranje” ovog Zbornika govori upravo o prepoznavanju

potrebe od strane izdavača i autora, za prenošenjem i stalnim podsjećanjem javnosti o značaju Pomirenja i načinu prevazilaženja Traume u BiH, među njenim narodima, posebice u poslijeratnom periodu. Iskustva inozemnih stručnjaka u području rada sa traumatiziranim osobama te naučnih i empirijskih istraživanja sigurno mogu doprinijeti pojašnjenju, načinu nošenja sa traumatskim događajem i liječenju od posljedica PTSP-a. Međutim, prijelaz sa socijalističkog sustava, ratni i poslijeratni period te trenutačni prijelaz i prihvatanje sistema Zapada utjecali su na način života svih naroda u BiH na samo njima svojstven način.

Često se može čuti “ne znaš ti kako je meni bilo, nisi bio ovdje...” ili “ ne želim razgovarati o tome, ni sjećati se, idem dalje” - ovo su samo neki su od načina kako se ljudi nose i žive sa svojom traumom, jedni je prihvataju, vraćaju se i govore o tome, a drugi ne žele govoriti o tome niti jednu riječ. Ljudi koji rade kao psihoterapeuti, psihijatri, socijalni radnici, pedagozi, psiholozi i srodne struke svakodnevno se susreću sa osobama oboljelim od PTSP-a, rade na njihovom prihvatanju oboljenja, liječenju i nošenju sa svakodnevnim za mnoge od njih teškim životnim uvjetima.

Autori Zbornika pružaju korisne informacije i iskustva koje mogu pomoći profesionalcima da saznaju što je PTSP, koji su simptomi, procesi i načini liječenja, te kako djeca raguju na proživljenu traumu u odnosu na odrasle i kako PTSP utječe na obitelj i čitavo društvo.

U sredstvima javnog informiranja (TV, Radio, printani mediji) u BiH često se govori o postojanju PTSP-a ali ne postoji svijest kod ljudi koliko može biti doista opasno i štetno ukoliko se ne posveti pozornost svakom čovjeku ponaosob, njegovom psihofi zičkom zdravlju i duhovnom stanju, a osobito onom čovjeku koji traži potporu. Pored niza zdravstvenih (emocionalnih i somatskih) problema, traumatizirane osobe


- 140 -

teško se snalaze u svakodnevnom životu, teže uspostavljaju socijalne kontakte, dovode u pitanje vjeru u Boga, u život, a svoje asocijalno ponašanje pokazuju prema svojim najbližim, u obitelji. Kada se govori o tome ko može doživjeti traumu, tada se može reći da to može biti svako od nas, mada smo u dinamičnom tempu života okrenuti sebi često mišljenja da se to dešava nekom drugom. Oboljeli od PTSP-a u poslijeratnom periodu mogu biti svi, a ne samo izbjeglice, raseljene osobe ili bivši branitelji. Nepoznanica često može dovesti do pogrešnih zaključaka, jer oboljeti od PTSP-a može se sada, za 5, 10 ili 20 godina do kraja života, a to znači da je potrebno raditi na ublažavanju posljedica PTSP-a kod oboljelih, na liječenju (medikamenti, psihoterapija) i resocijalizaciji tj. prihvatanju trumatizirane osobe u svojoj sredini (povratak na posao, rad s obitelji oboljelog). Koliko se osoba osjeća izgubljeno i neprihvaćeno ovisiti će i od toga da li ima podršku obitelji, da li su skladni obiteljski odnosi i povoljna socio-ekonomska situacija, jer ukoliko to nije slučaj postoji opasnost od korištenja psihoaktivnih supstanci, konzumiranja alkohola, te neprihvatljivog društvenog ponašanja (delinkvencija, promiskuitet). Podizanje svijesti kod ljudi o posljedicama PTSP-a ujedno je potrebno i u zakonodavstvu i izvršnoj vlasti, u čemu Zbornik može pomoći u razumijevanju kompleksnosti problema kako bi u praksi oboljeli od PTSP-a mogli ostvariti određena prava i bili tretirani ravnopravno (dešava se da izgube posao zbog dijagnosticiranog oboljenja od PTSP-a što je izravno kršenje ljudskih prava i diskriminacija, a kod osobe može proizvesti gubitak samopouzdanja, povjerenja u pravni sistem i pravdu te lošijih životnih uvjeta).

Nakon proživljenog traumatičnog događaja, uporedo s procesom liječenja neophodno je i mirenje s “drugom stranom”, prestanak mržnje usmjerene na “neprijatelje”, pristanak na pomirenje sa drugim i sa samim sobom. Ljudi koji su preživjeli traumatska iskustva (psihičku i fi zičku torturu, silovanje, gubitak članova obitelji) teško pružaju “ruku pomirenja”. Za neke od njih potrebno je mnogo više vremena uz potporu i razumjevanje obitelji, nekima je potrebna i stručna potpora. Neki kada to i učine, ne mogu da pronađu mir u sebi dok drugi opet to nikad ne uspiju i dalje žive u mržnji, raspiruju je dalje. O nacionalnim narativima naroda u BiH, također se detaljnije navodi u Zborniku, u Izvodu iz djela: „Fractured Land, Healing Nations“Dr. Stephen R. Goodwin koji navodi glavnu odrednicu identiteta upravo u religiji. “Religija je i defi nirajuća i pokretačka sila u tradiciji i igra intrinzičnu ulogu u oblikovanju etničkog identiteta i nacionalnosti u Bosni i Hercegovini”. On analizira povijesne trenutke koje su bitno utjecali na poimanja nacionalne svijesti kod naroda u BiH te značajno odredili protekli ratni i poslijeratni period sve do danas.

O tome koliko je bitno za izgradnju mira imati u vidu vremenski period za proces izliječenja traume i pomirenje ističe Amela Puljek-Shank, magistar transformacije konfl ikta “Trauma i pomirenje”uzimajući u obzir prošlost,sadašnjost i budućnost kako bi se ostvario trajniji mir. Holističkim pristupom procesu izliječenja traume je ujedno i korak ka pomirenju.Često pominjanje potreba za identitetom, kulturom,za pripadnošću,za ekonomskom sigurnošću i sl. primjenjivo je na narode u BiH, jer je povijest pokazala da postoji nezadovoljstvo ukoliko neke od navedenih potreba


ostanu neispunjene, sukobi se ponavljaju nakon određenog vremenskog perioda, svaki put još silniji i okrutniji.

Rad Trauma Centra jedan je od značajnih projekata u BiH, jer ukazuje na potrebu aktualiziranja i podizanja svijesti u javnosti za pružanjem podrške kako profesionalcima tako i oboljelim od PTSP-a koji se usljed nepostojanja adekvatne pomoći od strane državnih institucija organiziraju u okviru udruga ili u neformalnih grupama samopomoći ( bivši vojnici,silovane žene i dr.) a prema navodima Udruge veterana rata liječenih od PTSP-a,”Stećak Tuzla (novine februar 2008.) “dobivaju medicinsku pomoć, ali socijalna i psihološka zaostaje”. Trauma centar treba potporu od strane nadležnih institucija, kako stručnu tako i fi nancijsku kako bi se proširio i u druge dijelove BiH i odgovorio na potrebe zajednice i pojedinca kojem je pomoć neophodna. Zbornik je stoga upućen profesionalcima ali i svim drugim koji su zainteresirani da se aktivno uključe u pružanju potpore oboljelim od PTSP-a te spremni da pruže “ ruku pomirenja” i rade na izgradnji mira među narodima u BiH.



SADRŽAJ

UVOD 5 Fra Stipan Radić, ravnatelj HKO “Kruh sv. Ante”

U MIRU S BOGOM, U MIRU SA SOBOM I SA SVIM LJUDIMA 9 s. Ines Vujica, diplomirani teolog

ULOGA RELIGIJE U PROCESU ISCJELJENJA I IZGRADNJI MIRA 15 Dejan Aždajić, magistar teologije

NASILJE KAO STIL PONAŠANJA U BIH 23 Naira Hodžić, profesor predškolskog odgoja

TRAUMA POST FESTUM 35 Sevimka Drinić, diplomirani psiholog

TRAUMA U SUSRETU S TEORIJOM IZBORA 43 Nermina Vehabović-Rudež, licencirani psihoterapeut

PSIHOLOŠKA TRAUMA, RAD NA REPROCESIRANJU TRAUME I REDUKCIJI NJENIH POSLJEDICA 51 mr. sc. Katica Nikolić, dr. med., neuropsihijatar

TRAUMA I POMIRENJE 59 Amela Puljek-Shank, magistar transformacije konfl ikta

NA RASKRŠĆU: LIJEČENJE TRAUMA 77 Nancy Good Sider, doktor psihologije

BOSNA I HERCEGOVINA: GORIVO IZ DAVNIH VREMENA POKREĆE SUVREMENI PAKAO 85 Vamik D. Volkan, profesor psihijatrije

ULOGA RELIGIJE U FORMIRANJU BOŠNJAČKOG, SRPSKOG I HRVATSKOG NACIONALNOG NARATIVA 95 Stephen R. Goodwin, doktor teologije

TRAUMA CENTAR 131 Naira Hodžić, voditelj Trauma centra

OSVRT NA ZBORNIK TRAUMA I POMIRENJE fra Mile Babić, dr. teologije i fi lozofi je prava 135 Blanka Režek, specijalista traumatske psihologije 137 Ileana Šnur- Muratagić, diplomirani socijalni radnik 139



Documents

ZBORNIK RADOVA TRAUMA I POMIRENJE - Stampa.pdf · Izdavač: HKO „Kruh sv. Ante“ - Trauma centar Zagrebačka 18, Sarajevo [email protected] [email protected] Za izdavača: