ZAŠTITA OD ELEKTRIČNOG UDARAS e m i n a r s k i r a d

Predmet:Student: Matični broj studenta:Profesor:

Sadržaj:

1. Uvod................................................................................................................3

2. Zaštita od električnog udara………………………………………………….5

2.1 Prva pomoć pri električnom udaru………………………………................7

2.2 Zaštita od direktnog dodira………………………………………………….7

2.3 Istovremena zaštita od direktnog i indirektnog dodira………………….......9

2.4 Zaštita od indirektnog dodira ……………………………………………....9

2.5 Uzemljenje i vodiči ……………………………..........................................10

2.6 Provjera instalacije …………………………………………………………10

2.7 Inicijalni izvještaj ………………………………………………………......11

2.8 Periodični Izvještaj ………………………………………………………....11

3. Zaključak.........................................................................................................12

4. Literatura…………………………………………………………………......13

 

2

1. Uvod

Oštećena izolacija ili pogrešan priključak, mogu dovesti fazni napon na metalne dijelove uređaja.

Dodirivanje predmeta pod gradskim naponom, može biti opasno po život. U kućanskim

uređajima i mašinama, zbog toga metalni dijelovi kao što su kućišta, kutije, šasije i sl. moraju biti

spojeni na uzemljenje, da bi sigurno bili na nultom potencijalu, odnosno bez napona prema

zemlji. Uz to, instalacija se osigurava osiguračima, koji prekidaju strujni krug u slučaju

nedopuštene jačine struje, koja je obavezni pratilac kratkog spoja, tj. direktnog kontakta između

faznog i nul-vodiča ili faznog i zaštitnog vodiča. Time se uklanja opasnost od strujnog udara

zbog dodirivanja metalnih dijelova uređaja. Tehničkim propisima o projektovanju i izgradnji

mašina i električnih instalacija propisano je, da svi uređaji koji koriste gradsku mrežu moraju biti

uzemljeni. Za uzemljenje se u pravilu koristi posebna žica u elektro-instalacijama, koja je uvijek

obojena žuto-zelenom bojom, a zove se zaštitni vodič. Na zidnim utičnicama sa priključkom na

zaštitni vodič, kontakti za uzemljenje (tzv. zaštitni kontakti) nalaze se po strani s obje strane

utičnice. Takva utičnica zove se šuko utičnica, a uz nju se koristi odgovarajući šuko utikač.

Slika. 1

Uređaji koji imaju dostupne metalne dijelove, moraju se na gradsku mrežu priključivati putem

šuko utičnica i šuko utikača. Kablovi između šuko utikača i uređaja moraju biti trožilni, odnosno

trebaju imati tri voda, od kojih onaj sa žuto-zelenom izolacijom mora biti priključen na metalne

dijelove uređaja s jedne, a na zaštitne kontakte šuko utikača s druge strane. Jedino uređaji koji

3

nemaju ni jedan vidljivi metalni dio, smiju biti priključeni dvožilnim kablom putem običnih

utičnica i utikača bez zaštitnih kontakata. Opasnost od strujnog udara posebno je velika u

vlažnim prostorima, jer vlaga jako povećava vodljivost, odnosno smanjuje električni otpor. Dodir

sa faznim vodičem ili predmetom pod naponom bit će smrtonosan, ako smo u vodi, a vrlo je

opasan i ako dotičemo neki uzemljeni ili veliki metalni predmet, ili vodovodnu instalaciju koja

najčešće predstavlja metalni spoj sa zemljom. Zato je u takvim prilikama posebno opasno

koristiti električne aparate. Na kraju, zabranjeno je vodovod koristiti umjesto uzemljenja, jer

spojevi cijevi mogu imati veliki otpor, pa takvo kvazi"uzemljenje" također može biti po život

opasno. Prolaskom struje kroz bilo koji otpornik ili vodič, na tom otporniku (ili vodiču) nastaje

pad napona jednak množini jačine struje i otpora među krajevima otpornika ili vodiča. Sukladno

tome, pad napona se događa i u svim vodovima gradske električne mreže. Da bi uređaji dobili

propisanih 220 V i u vrijeme jačeg opterećenja mreže, vodovi moraju biti dovoljno debeli, da se

smanji njihov otpor, a time i pad napona, kako bi se razlike napona u neopterećenoj i opterećenoj

mreži zadržale u granicama dopuštenih odstupanja. To je također razlog, što električne instalacije

trebaju projektovati stručnjaci, kako bi ispravno odredili potrebne debljine vodiča za svaku

instalaciju. Nadalje, pad napona nastaje i na zaštitnom vodiču, ako bi kroz njega prolazila struja.

Na dugom i tankom ili slabo spojenom zaštitnom vodiču, mogao bi zato nastati i opasan dodirni

napon ako bi fazni napon probio na metalne dijelove (tzv. masu). Zbog toga zaštitni vodič treba

biti dovoljne debljine, ne smije se voditi preko prekidača, a ako ima spojeva, oni moraju biti

dobro izvedeni i čvrsto stegnuti. Zaštitni vodič ne smije biti tanji od ostalih vodiča instalacije. U

kućnim instalacija umjesto posebnog zaštitnog vodiča ponekad se primjenjuje tzv. nulovanje, tj.

priključenje nul-vodiča i na zaštitne kontakte šuko-utičnica.U trofaznim električnim mrežama uz

tri fazna vodiča instalacija sadrži poseban nul-vodič i poseban zaštitni vodič. Stoga priključni

kablovi trofaznih električnih uređaja trebaju imati pet vodova, a priključak se izvodi trajnim

priključkom ili trofaznom šuko utičnicom i takvim šuko-utikačem. Takve utičnice i utikači uz

fazne priključke sadrže pomoćne kontakte na koje se priključuje nul-vodič i zaštitne kontakte na

koje se priključuje žuto-zeleni zaštitni vodič. U mrežama koje se štite tzv. zaštitnim motornim

sklopkama nije dopušteno nulovanje, jer ono uzrokuje ispadanje zaštitne sklopke.

4

2. Zaštita od električnog udara

Djelovanje električne energije na ljudski organizam zavisi od sljedeća tri faktora:

1. napona izvora,

2. frekvencije struje i

3. vremena djelovanja.

Struje visokih frekvencija teku površinom kože i uglavnom izazivaju opekotine. Struje niskih

frekvencija i jednosmjerna struja izazivaju grčenje mišića zbog čega je uobičajan

naziv,,električni udar’’. Naime, pri dodiru dijela pod naponom usljed grčenja mišića dolazi do

brzog pomjeranja tijela čovjeka. Sumnjiv provodnik nikada ne treba dodirivati unutrašnjom, već

vanjskom stranom šake, da se usljed grčenja šake ne bi čvrsto uhvatio provodnik pod naponom.

Dodirivanje treba vršiti desnom rukom da struja ne bi tekla kroz srce. Ljudsko srce je po svojoj

građi mišić i u slučaju da kroz njega poteče dovoljno jaka struja usljed snažnog grčenja srca dolazi do smrti

čovjeka. Pri proticanju struje niske frekvencije kroz ljudski organizam ovisno o jačini struje i

vremenu djelovanja nastupaju sljedeće posljedice:

1. struja se ne osjeti (I<1 mA);

2. struja se vrlo slabo osjeti (1 mA<I<30 mA);

3. osjeća se bol (I>30 mA);

4. nastupa ukočenost;

5. nastupa smrt;

6. nastupa ugljenisanje tijela.

5

1 mA Jedva primetna

16 mAMaksimalna struja koju prosječan čovjek može osjetiti i „otpustiti“

20 mAParaliza disajnih mišića

100 mAKomorske fibrilacije-prag

2 AmpsSrčani zastoj i oštećenje unutrašnjih organa

15/20

Amps

Uobičajeni osigurač ili prekidač

Tabela. 1

Osim navedenih, kao posljedica električnog udara mogu se javiti:

1. opekotine, od kojih su posebno opasne unutrašnje opekotine koje nastaju usljed direktnog zagrijavanja

organizma električnom strujom,

2. mehaničke povrede organizma usljed pomjeranja pri električnom udaru,

3. elektrolitička oštećenja organizma usljed procesa elektrolize koji nastaje pri protoku električne

struje kroz ljudski organizam i

4. gušenje kao posljedica zavraćanja jezika u dušnik.

2.1. Prva pomoć pri električnom udaru

6

Prvi korak pri pružanju prve pomoći jeste odvojiti unesrećenog od izvora napona. To se vrši

isključivanjem ili razdvajanjem unesrećenog i dijela pod naponom pomoću izolirane kuke ili

sličnog predmeta. U krajnjem slučaju spasilac može stati nogama na izoliran predmet (suha

daska, komad najlona i sl.) i rukama odvući unesrećenog. Nakon toga se pristupa pregledu unesrećenog.

Obično rad srca i disanje nisu zaustavljeni, ali gotovo po pravilu dolazi do zavraćanja jezika u

dušnik, tako da unesrećenom treba prstima izvući jezik kako bi mogao da diše. Ukoliko

unesrećeni krvari hitno mu treba zaviti ranu kako bi se zaustavilo krvarenje. Rad srca i disanje

se, po potrebi, uspostavljaju tako što se vrši masaža srca i vještačko disanje metodom ,,usta na

usta’’.

2.2. Zaštita od direktnog dodira

U niskonaponskim postrojenjima (do 1 kV) zaštita od direktnog dodira dijelova pod naponom se vrši:

1. zaštitnim izoliranjem,

2. primjenom malih napona,

3. uzemljenjem,

4. nulovanjem

5. primjenom sistema zaštitnih vodova,

6. primjenom zaštitnih spojeva.

1. Zaštitno izoliranje. Da bi se u slučaju kvara na električnim postrojenjima izbjegla

opasnost od dodira onih metalnih dijelova koji bi tom prilikom mogli doći pod napon (kućišta

sklopki, ručice polužnih prekidača itd.), prevlačimo ih izolacijskim materijalom ili polažemo po

tlu prostirače od gume ili plastičnih masa. Treba onemogućiti istovremen dodir eventualno bliske

vodovodne instalacije.

7

2. Primjena maloga napona. U vlažnim prostorijama, kotlovnicama, garažama i sl., a

osobito za prenosive potrošače (ručne svetiljke, male motore i dr) upotrebljavamo napon najviše

do 42 V, tzv. “mali napon”.Obično ga dobivamo transformatorom (s odijeljenim namotima!), a

kod istosmjerne struje akumulatorom. Važno je da strana malog napona bude galvanski potpuno

odvojena od primarne strane i da ne bude uzemljena. Instalacijski materijal i vodovodi

postrojenja malog napona moraju biti isti kao za napon do 250 V.

3.Uzemljenje. Uzemljenje (a) ima zadatak da se u slučaju kvara na

potrošaču, kad vanjski dijelovi dođu pod napon, strujni krug zatvori

kroz zemlju i da ta struja izbacivanjem osigurača (b) sama prekine

napajanje defektnog potrošača. Da bi se to osiguralo, otpori

uzemljenja moraju biti dovoljno maleni. Zato se uzemljenje većih

potrošača izbjegava.

4.Nulovanje. Nulovanje je spajanje dijelova postrojenja koje želimo

zaštiti na uzemljeni neutralni vodič. Njime se postiže da svaki spoj sa

zaštićenim dijelom postane kratki spoj i da struja kratkog spoja

izazove isključenje defektnoga potrošača. Treba paziti da vodovi budu

dimenzionisani tako da pri kratkom spoju između faznog vodiča i

nulovoda uistinu teče struje koja će isključiti.

5. Primjena sistema žaštitnih vodova. U prostorno ograničenim mrežama (tvornice,

rudnici) s vlastitim generatorima ili transformatorima ( sa odijeljenim namotima) gdje je važno

održavati pogon i u slučaju dozemnog spoja jedne faze, vežu se potrošači na “sistem zaštitnih

vodova” (metalne konstrukcije, zgrada, vodovod i sl.) koji je uzemljen.

6. Zaštitni spoj. Kao dopunska zaštita od dodira dijelova pod naponom se vrši ugradnja

uređaja koji vrše automatsko isključenje dijela pod naponom u slučaju dodira. U tom slučaju kućište

potrošača mora biti izolirano da ne bi nastalo premoštenje namota elektromagneta zaštitne

sklopke.

8

Slika. 2

2.3. Istovremena zaštita od direktnog i indirektnog dodira

Ova zaštita se izvodi tako što se vrši napajanje iz izvora sa niskim naponom. Dozvoljen je

izmjenični napon do 50 V i jednosmjerni do 120 V. Kao izvori niskog napona se

koriste:transformatori, ispravljači, generatori i akumulatori. Utičnice i utikači za niski napon

imaju posebnu konstrukciju, tako da se uređaji predviđeni za niski napon ne mogu greškom

uključiti na visoki napon.

2.4. Zaštita od indirektnog dodira

Indirektni dodir nastupa u slučaju kvara uređaja. Npr. u slučaju proboja izolacije grijača bojlera

na njegovom kućištu se javlja visoki napon.

Zaštita se izvodi:

1. ugradnjom uređaja za automatsko isključenje napajanja u slučaju kvara,

2. upotrebom uređaja sa dvostrukom izolacijom,

3. stavljanjem uređaja u neprovodne (izolirane) prostorije tako da visoki napon na kućištu nije

opasan,

4. izjednačavanjem potencijala svih provodnih dijelova koji se istovremeno mogu dodirnuti,

5. električnim odvajanjem napajanjem iz transformatora ili generatora koji nisu uzemljeni,

6. ugradnjom FI sklopke.

Slika. 3

9

2.5. Uzemljenje i vodiči

Privremeni uzemljivač može se izvesti polaganjem golog vodiča u zemlju (najčešće pocinčana

čelična traka) ili štapnim uzemljivačima dužine ne manje od 1 m. Vrijednost otpora uzemljenja

mora biti u skladu sa zahtjevima zaštite od električnog udara u uslovima kvara (indirektnog

dodira).

2.6. Provjera instalacije

Ispravnost i sigurnost privremenih električnih instalacija važni su činioci u učinkovitosti i

ispravnosti tehnološkog procesa, odnosno pogona te u sprečavanju povreda na radu. Sve

djelatnosti na postizanju ispravnih i sigurnih električnih instalacija iskazuju se u dva glavna

oblika:

1. prilikom izgradnje električne instalacije (od projekta do završnih ispitivanja),

2. kao trajno nastojanje da se postigne stepen kvaliteta, pouzdanosti i sigurnosti odnosno

instalacije za cijelo vrijeme njezine upotrebe.

Prva provjera instalacije izvodi se prema normi IEC 60364-6:2006. Obavezno treba obavljati

povremene (periodične) provjere. Rokovi za periodična provjeravanja niskonaponskih

privremenih instalacija nisu određeni normama ni propisani podzakonskim aktima (npr.

pravilnicima) te se preporučuje: trajni nadzor kod instalacija s IT-sustavom i opremom koja

zahtijeva neprekidan rad. U pravilu jednom sedmično vizualni pregled svih vrsta instalacija

(ovisi o značaju instalacije i izloženosti štetnim uslovima), periodična provjeravanja i mjerenja

najmanje svakih 6 mjeseci.

10

2.7. Inicijalni izvještaj

Odmah nakon obavljenog inicijalnog ispitivanja novoizgrađene instalacije ili proširenja, odnosno

nakon izmjene postojeće instalacije mora biti podnesen izvještaj.

Ovaj izvještaj treba sadržavati:detaljan izvještaj o pregledu prema zahtjevima za vizualni

pregled, detaljan izvještaj o provjerama te obavljenim mjerenjima za svaki strujni krug, sve

relevantne ispitne protokole i certifikate za ugrađenu opremu i zaštitne i druge naprave, izvještaj

o udovoljavanju instalacije zahtjevima zaštite rada ocjenu o usklađenosti instalacije sa

zahtjevima pravilnika i normi. Svaki kvar ili odstupanje od deklariranih karakteristika opreme

mora biti otklonjeno i izvođač mora dati izjavu o usklađenosti sa zahtjevima. Izvještaj mora biti

sastavljen i potpisan od posebno ovlaštene osobe ili osobe osposobljene za ovu vrstu ispitivanja.

2.8. Periodični Izvještaj

Ako je ikako moguće, treba koristiti izvještaje i preporuke prijašnjih periodičnih ispitivanja. U

slučaju da ne postoje izvještaji o prethodnim periodičnim ispitivanjima niti izvještaji o

inicijalnom ispitivanju, mora se u potpunosti provesti početno (inicijalno) ispitivanje. Nakon

obavljenog periodičnog ispitivanja, treba odmah izraditi pismeni izvještaj koji sadrži: popis svih

radnji i rezultate vizualnog pregleda, popis svih provjera i te rezultate tih provjera, rezultate svih

obavljenih mjerenja sa zaključcima, ocjenu usklađenosti instalacije sa zahtjevima pravilnika i

normi, preporuke za otklanjanje nedostataka, eventualne preporuke za povećanje učinkovitosti ili

sigurnosti pogona. Sva oštećenja, pogoršanja, kvarovi i opasna stanja moraju biti obuhvaćena

ovim izvještajem. Izvještaj mora biti sastavljen i potpisan od posebno ovlaštene osobe ili osobe

osposobljene za ovu vrstu ispitivanja.

11

3. Zaključak

Iz ovog teksta se može zaključiti da je zaštita na radu u svijetu bila i ostala na većem stepenu

razvoja u odnosu na našu zemlju.

Električne naprave i instalacije izložene su velikim i raznim oštećenjima.Prema tome, električna

oprema zajedno s električnom instalacijom mora biti dimenzionisana i odabrana za trajni pogon,

teške uslove okoline, ali s povremenom promjenom mjesta rada i privremenim zadržavanjem na

tome mjestu. Mnogi poslodavci nisu svjesni značaja zaštite, smatraju je nepotrebnim troškom, a

ne investicijom za budućnost. Oni ni malo nisu zabrinuti, niti je njihov kapital umanjen .Tako

mnogi menadžeri dolaze do zaključka da ljudi i njihov rad imaju najnižu vrijednost.

12

4. Literatura :

Popis literature : Zaštita od udara električne struje-Egon Mileusnić, dipl. ing. el.

Strojarski priručnik-Bojan Kraut

WEB stranice :

http://www.gradimo.hr/Zastita-od-elektricnih-udara http://hr.wikipedia.org/wiki/Zaštita_od_strujnog_udara http://www.scribd.com/doc/19472274/Amir-Halep-ELEKTRINE-INSTALACIJE-I-

OSVJETLJENJE

13