Z PRAVVNNA RREVIJ A - revija.pravo.unizg.hrrevija.pravo.unizg.hr/casopis/2013/ZPR_2_1_2013.pdf · 1. UVOD U Republici Hrvatskoj u službenoj su uporabi hrvatski jezik i latinično

E

ZPR

ElektroPra

ZAGRAV

oničkičavnogfa

re

GRVN

časopisakultet

evija.p

EBNAR

sposlijtaSveu

pravo.u

BAČRE

jediploučilišta

unizg.h

ČKAVIJ

mskihuZagr

hr

AJA

studijarebu

a

Nakladnik/Publisher

PravnifakultetSveučilištauZagrebu/FacultyofLawoftheUniversityinZagreb

Glavnaurednica/Editor‐in‐chief

Prof.dr.sc.ZlataĐurđević

Izvršniurednik/Executiveeditor

ZoranBurić

Tehničkiurednik/Technicaleditor

MarkoJurić

Uredništvo/Editorialboard

Prof.dr.sc. Ivana Grgurev, Prof.dr.sc. Ivana Jaramaz Reskušić, Prof.dr.sc. Davorin Lapaš,Prof.dr.sc. Gordana Marčetić, Prof.dr.sc. Jasenko Marin, Prof.dr.sc. Tamara Perišin, Prof.dr.sc.NinaTepeš,Doc.dr.sc.ĐorđeGardašević,Doc.dr.sc.Elizabeta IvičevićKaras,Doc.dr.sc.RomanaMatanovacVučković,Doc.dr.sc.IvanaMilasKlarić,NeviaČičinŠain

Međunarodnouredništvo/Internationaleditorialboard

Prof.dr.sc. Gordan Kaladziev (Pravni fakultet Justinijan Prvi, Sveučilište Sveti Kiril iMetodij uSkopju), Prof.dr.sc. BarbaraKresal (Sveučilište u Ljubljani). Prof.dr.sc.NeleMatz‐Luck (Pravnifakultet u Kielu), Prof.dr.sc. Meliha Povlakić (Pravni fakultet u Sarajevu), Prof.dr.sc. CharlesSzymanski (Vytautas Magnus University Faculty of Law), Prof.dr.sc. Katja Šugman Stubbs(Sveučilište u Ljubljani), Doc.dr.sc. Polonca Kovač (Fakultet za javnu upravu Sveučilišta uLjubljani), Doc.dr.sc. Vasilka Sancin (Sveučilište u Ljubljani), Doc.dr.sc. Miloš Živković (PravnifakultetuBeogradu),dr.sc.PaulCardwell(SveučilišteuSheffieldu),dr.sc.MitjaGrbec(Fakultetza pomorstvo i promet, Portorož), dr.sc. Jurij Toplak (Sveučilište u Mariboru), dr.iur. NatašaHadžimanović(MaxPlanckInstitut,Hamburg).

Tajnik/Secretary

KristianRelković

Lektor/Copyeditor

Doc.dr.sc.PetarVuković

Lektorzaengleskijezik/CopyeditorforEnglishlanguage

MarkDavies

Adresauredništva/Editorialboardcontactaddress

ZagrebačkapravnarevijaPravnifakultetSveučilištauZagrebuTrgmaršalaTita14,10000Zagreb

Tel:+38514564351Fax:+38514564381E‐mail:[email protected]

SADRŽAJ

ČLANCI

Mr.sc.AntonijaPetričušićRavnopravnaslužbenauporabajezikaipismanacionalnihmanjina:Izvoridomaćegimeđunarodnogprava................................................................................................................11

LukaKellerFeminizacijaistaklenistropusudačkojiodvjetničkojprofesijiuHrvatskoj.......................................41

StjepanNovakUvodnoosankcijamaEuropskeunije...................................................................................................................61

AntunŽagarOvrharadiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjecom...................................................................75

KOMENTARISUDSKEIZAKONODAVNEPRAKSE

ZoranBurićObvezaizvršenjakonačnihpresudaEuropskogsudazaljudskaprava‐upovoduodlukeirješenjaUstavnogsudaRepublikeHrvatskebrojU‐III/3304/2011od23.siječnja2013.....................................................................................................109

PRIKAZIIPREDAVANJA

JonT.JohnsenPredavanje:Radnapravnimreformamaustudentskimklinikama.IskustvoJuss‐Bussa...........127

AntunBilićKnjiga:Zakonotrgovačkimdruštvima,Zakonosudskomregistru,Pravilnikonačinuupisausudskiregistarsobrascima.............................................................................141

MarinaCrnjakKnjiga:PresudeEuropskogsudazaljudskapravaprotivRepublikeHrvatskeukaznenimpredmetima.........................................................................................................................................147

CONTENTS

ARTICLES

Mr.sc.AntonijaPetričušićEqualOfficialUseoftheLanguageandScriptofNationalMinorities:SourcesofNationalandInternationalLaw.........................................................................................................11

LukaKellerFeminisationandtheGlassCeilingintheJudicialandLegalProfessionsinCroatia.........................41

StjepanNovakIntroductiontoEuropeanUnionSanctions........................................................................................................61

AntunŽagarEnforcementofParentandChildVisitationRights.........................................................................................75

COMMENTARIESOFLEGISLATIONANDCASE‐LAW

ZoranBurićObligationtoExecuteFinalJudgmentsoftheEuropeanCourtofHumanRights–InRelationtotheDecisionandRulingoftheConstitutionalCourtoftheRepublicofCroatiaNo.U‐III/3304/2011of23January2013.....................................................109

REVIEWSANDLECTURES

JonT.JohnsenLecture:WorkonLegalReformsinStudentClinics.TheExperienceofJuss‐Buss..........................127

AntunBilićBookReview:TheCompaniesAct,theCourtRegisterAct,theOrdinanceontheMannerofRegistrationintheCourtRegisterwithForms...........................................................141

MarinaCrnjakBookReview:JudgmentsoftheEuropeanCourtofHumanRightsagainsttheRepublicofCroatiainCriminalCases..........................................................................................................147

UVODNARIJEČ

Poštovanočitateljstvo,

prednamajedrugibrojelektroničkogčasopisaPravnogfakultetauSveučilištaZagrebu,čiji će vas sadržaj, nadamo se, uvjeriti da ostvarujemo jedan od svojih glavnih ciljeva,postavljensukladnotehnološkimodrednicamaRevije. Informacijskodruštvo–sbrzimrazvojem znanja, uvjetovanim globalizacijom, stalnom transformacijom i trenutačnomdostupnosti informacija–promijenilo jenačinnakojidruštvocijeniznanje ipostavilozahtjevzabrzomreakcijomupravnompodručju.Informacijeiznanjeključnisuresursiu svakoj djelatnosti pa stoga i pravna znanost i praksa moraju putem informatičkihmrežadavatibrzeodgovorenanovedruštvenepojave,događajeisituacijeteihpravnooblikovati.Tomeciljuusmjerenisuiradovikojisenalazepredvama.

Kaoprvi predstavljamovam radAntonijePetričušić o pravuna ravnopravnu službenuuporabujezikaipismanacionalnihmanjinaizunutarnjegimeđunarodnogaspekta.Radodgovara na aktualne društvene događaje locirajući konkretan problem koji setrenutačno pojavljuje u Republici Hrvatskoj te obrađuje temu koja ima nezaobilaznuvažnost za ostvarenje pune ustavnopravne i međunarodnopravne zaštite manjina.Njegov sadržaj i zaključci pridonose kulturi civiliziranja vladavine većine i jačanjuustavnopravne kulture u Republici Hrvatskoj. Zatim slijedi rad koji se također baviproblematikom ljudskihprava, odnosnopitanjimadiskriminacije pojedinihdruštvenihgrupa uRepubliciHrvatskoj. Riječ je o raduLukeKellera, koji razmatra pitanja je li usudačkoj i odvjetničkoj profesiji u Hrvatskoj na djelu kvantitativna feminizacija tepostoji li istovremeno stakleni strop u napredovanju žena na više razine sudačkeprofesije.Radprviputrazmatranavedenetemeizfeminističkogdiskursa,upozoravanauvjetovanost napredovanja sudjelovanjem u neformalnim mrežama moći, koje surezervirane za muškarce, te, koristeći se poredbenim prikazom i empirijskimistraživanjem,nažalost,potvrđujeobje tvrdnje.NadaljevamprikazujemoradStjepanaNovaka o vrlo zanimljivoj međunarodnopravnoj temi –mehanizmu sankcija u okviruzajedničkevanjske i sigurnosnepolitikeEuropskeunije.UnjemuseobrađujupojedinislučajevisankcijaEuropskeunijeprematrećimdržavama,aliipremasamimčlanicamaUnije,naprimjerpremaAustriji2000.godinezbogulaskaSlobodarskestraneAustrijeuaustrijsku vladu. Slijedi rad Antuna Žagara s obiteljskopravnom tematikom oprovođenju ovrhe radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom. Autor jetemu obradio koristeći se domaćom teorijom, poredbenim prikazom, iznošenjemstatističkih podataka temeljem provedenog istraživanja, ali i kazuističkom analizompojedinih predmeta iz sudske prakse. Rad predstavlja razrađenu i temeljitu polazišnuosnovu za daljnju produbljenu analizu te za donošenje konkretnih prijedloga de legeferenda u nacionalnom zakonodavstvu. U vrlo važnoj rubrici časopisa pod nazivomKomentari sudske i zakonodavne prakse nalazi se rad Zorana Burića o jednoj od

8 ZPR2(1)2013;7‐8

najvažnijih recentnih odluka Ustavnog suda RH o obvezi izvršenja konačnih presudaEuropskog suda za ljudska prava od strane hrvatskih sudova. U njoj je Ustavni sud,prema mišljenju autora, uspostavio obvezu konvencijski konformnog tumačenjadomaćeg prava u postupcima izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava teključnorazlikovanjeizmeđupravnestvarismeđunarodnopravnimelementima,štojestpostupak izvršenja presude obnovom postupka, i unutarnje pravne stvari, na koju seodnoseodredbeoobnovikaznenogpostupka.UrubricikojusmozbogsadržajaprilogaizovogbrojanazvaliPrikaziipredavanjauvodnonalazimopredavanjeJonaT.JohnsenaodržanonaPravnomfakultetuuZagrebuulipnju2012.oradunapravnimreformamaustudentskim klinikama, a osobito o njegovu četrdesetogodišnjem iskustvu rada u tzv.Juss‐Bussu. Potom slijede dva prikaza novoobjavljenih knjiga. Knjigu akademika JakšeBarbića pod nazivom Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o sudskom registru iPravilnikonačinuupisausudskiregistarsobrascima,koja,uzzakonsketekstove,sadržiiuvodnaobjašnjenjaipregledusklađenostiseuropskimpravom,prikazaojeAntunBilić.DrugiprikazknjigePresudeEuropskogsudazaljudskapravaprotivRepublikeHrvatskeu kaznenom predmetima, u kojoj je grupa autora izradila sažetke presuda toga suda,napisalajeMarinaCrnjak.

Ovom prilikom posebno bih se zahvalila članovima uredništva, s kojima uspješnosurađujem zajednički rješavajući uredničku i izdavačkuproblematiku objave časopisa,zatim hrvatskom lektoru PetruVukoviću i engleskom lektoruMarkDavisu, a posebnoizvršnomurednikuZoranuBurićuitehničkomurednikuMarkuJuriću,bezčijepomoćiiradanebibilamogućaobjavaovogbroja.

Vjerujemdaćeovakoaktualno,raznolikoikvalitetnoštivonaćisvoječitateljenesamoustručnimkrugovimanegoiujavnosti.

Glavnaurednica

prof.dr.sc.ZlataĐurđević

ČLANCI

RAVNOPRAVNASLUŽBENAUPORABAJEZIKAIPISMANACIONALNIHMANJINA:IZVORIDOMAĆEGIMEĐUNARODNOGPRAVA

Pregledniznanstvenirad

UDK323.15(497.5)342.724(497.5)

341.234

Primljeno:26.veljače2013.

Mr.sc.AntonijaPetričušić

U ovom članku predstavljaju se domaći i međunarodni izvori prava koji jamče ravnopravnuslužbenu uporabu jezika i pisma nacionalnihmanjina. Oni,među ostalim, propisuju pravo nauporabumanjinskogjezikapriobraćanjutijelimavlastitenaisticanjejavnihtopografskihoznakanamanjinskom jeziku ipismu.Ostvarenje tihprava,doduše,podliježeodređenimograničenjima:potrebno jeda jemanjina tradicionalno iliu znatnijembrojunastanjenanapodručju,da takavzahtjevodgovarastvarnojpotrebiilidazanjegapostojidostatnozanimanjemanjina.Osimtoga,idomaći imeđunarodni izvoripravamanjinaupućujunatodamanjinske jezike ipismau javnomprostoru treba rabitinanačin kojineće rezultiratidaljnjompodjelommeđu različitim etničkimzajednicama, nego će pridonositi razvijanju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijalogameđunjima.

Ključneriječi: pravamanjina,jezikipismonacionalnihmanjina,ravnopravnaslužbenauporaba

jezikaipismanacionalnihmanjina,očuvanjemanjinskihkulturnihidentiteta

1. UVOD

U Republici Hrvatskoj u službenoj su uporabi hrvatski jezik i latinično pismo,1 no, uskladuspozitivnimpropisima,upojedinimjedinicamalokalneiregionalnesamoupraveuzhrvatskijezikilatiničnopismouslužbenuseuporabumožeuvestiijeziknacionalnemanjine te pismo kojim se manjinska zajednica koristi. Nedavno objavljeni rezultatipopisastanovništva2izazvalisusvojevrsnuburunapolitičkojsceni.Nakonštojepostalojasno da Srbi u Vukovaru čine više od jedne trećine stanovništva i da imaju osnove

Mr.sc.AntonijaPetričušić,znanstvenanovakinjanaKatedrizasociologijuPravnogfakultetaSveučilištauZagrebu.1Clanak12.UstavaRepublikeHrvatske,Narodnenovine,br.56/90,135/97,8/98,113/00,124/00,28/01,41/01,55/01,76/10,85/10.2 Srbi su prema popisu stanovnistva iz 2001. god. cinili 32,88% stanovnistva u Vukovaru, a premaposljednjempopisustanovnistvacine34,87%stanovnistva.VidiRezultatipopisastanovništva,kućanstavaistanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine. Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama,dostupnonahttp://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_04/h01_01_04_RH.htm(posjeceno22.2.2013.).

12 ZPR2(1)2013;11‐39

zahtijevati ravnopravnu službenu uporabu svojeg jezika i pisma na području grada,braniteljske udruge i političke stranke desne provenijencije unisono su ustale protivuvođenjaćiriliceujavnidiskursgradačijajesvakodnevicavećdvadesetljećaobilježenaratnimrazaranjimairatnimzločinimanadhrvatskimstanovništvom.3

Budući da je ostvarenje prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama nakorištenje svojim jezikom u privatnoj i javnoj sferi od iznimne važnosti za očuvanjenjihove kulture i identiteta, ne začuđuje što je pitanju jednakog tretmanamanjinskihjezika, i u privatnoj i u javnoj sferi, posvećen znatan dio odredaba o zaštiti pravapripadnika nacionalnihmanjina, kako domaćega tako imeđunarodnog prava. Sljedećimeđunarodni instrumenti zaštite ljudskih prava i prava manjina,4 u većoj ili manjojmjeri,eksplicitnozagovarajuostvarenjepravanaravnopravnuslužbenuuporabujezikai pisma nacionalnihmanjina:Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima5 iDeklaracijaopravimaosobakojepripadajunacionalnimilietničkim,vjerskimijezičnim

3Vidinpr.R.TomasicSaborupredajepeticijuprotivciriliceuVukovaru:trazeotvaranjesaborskeraspravezaodgoduuvođenjasrpskogjezikaicirilicnogpismana10godina,Večernjilist,30.1.2013.,dostupnonahttp://www.vecernji.hr/vijesti/r‐tomasic‐saboru‐predaje‐peticiju‐protiv‐cirilice‐vukovaru‐clanak‐503915(posjeceno9.3.2013.);Vinkovic:CirilicauVukovarubilabikaoarapskiuNewYorku!,Večernjilist,30.1.2013., dostupno na http://www.vecernji.hr/vijesti/vinkovic‐cirilica‐vukovaru‐bila‐bi‐kao‐arapski‐new‐yorku‐clanak‐504107 (posjeceno 9. 3. 2013.); Ruza Tomasic: 'Cirilica u Vukovaru znaci topovi, tenkovi,razaranja,ubojstvaisilovanja!',Jutarnjilist,4.2.2013.,dostupnonahttp://www.jutarnji.hr/ruza‐tomasic‐‐‐cirilica‐u‐vukovaru‐znaci‐topovi‐‐tenkovi‐‐razaranja‐‐ubojstva‐i‐silovanja‐‐/1083110/ (posjeceno 9. 3.2013.);Karamarko:Vukovar jenas svetigrad,ne trebabrzati suvođenjemdvojezicnosti,Novi list, 4. 2.2013., dostupno na http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Karamarko‐Vukovar‐je‐nas‐sveti‐grad‐ne‐treba‐brzati‐s‐uvodenjem‐dvojezicnosti (posjeceno 9. 3. 2013.); Ne odustajemo! Sprijecit cemo silompostavljanjecirilicnihploca:BraniteljisuginuliistvaraliovuHrvatskuibraniteljicejeivoditi,Večernjilist,28. 2. 2013., dostupno na http://www.vecernji.hr/vijesti/ne‐odustajemo‐sprijecit‐cemo‐silom‐postavljanje‐cirilicnih‐ploca‐clanak‐517096(posjeceno9.3.2013.).4Opcenitoo razvojumeđunarodnihsustavazastitepravamanjinavidiu:Marko, Joseph,AutonomieundIntegration. Rechtsinstitute des Nationalitätenrechts im funktionalen Vergleich. Wien/Koln/Graz: BohlauVerlag, 1995; Jackson Preece, Jennifer,MinorityRights, Cambridge andMalden,MA: Polity Press, 2005;Malloy, Tove H., NationalMinority Rights in Europe, Oxford: Oxford University Press, 2005; Palermo,Francesco;Woelk, Jens, FromMinority Protection to a Law ofDiversity? Reflections on the Evolution ofMinorityRights,3EuropeanYearbookofMinorityIssues(2003–2004),str.5‐13;Petricusic,Antonija,TheRightsofMinoritiesinInternationalLaw,38/39(9)CroatianInternationalRelationsReview(2005),str.47‐58. O evoluciji prava manjina na uporabu manjinskih jezika vidi u De Varennes, Fernand, Language,MinoritiesandHumanRights, MartinusNijhoff Publishers, 1996. Henrard, Kristin,The Interrelationshipbetween IndividualHumanRights,MinorityRightsandtheRighttoSelf‐Determinationand Its ImportancefortheAdequateProtectionofLinguisticMinorities,1(1)TheGlobalReviewofEthnopolitics(2001),41‐61.Skutnabb‐Kangas, Tove, Phillipson, Robert, ur., Linguistic Human Rights: Overcoming LinguisticDiscrimination,Berlin,deGruyter,1995.5 Sluzbeni tekstMeđunarodnog pakta o građanskim i politickim pravima objavljen je u Službenom listuSFRJ,br.7/1971.RepublikaHrvatskastrankajeobaMeđunarodnapaktasukladnoOdlucioobjavljivanjumnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija osukcesiji,Narodnenovine‐Međunarodniugovori,br.12/1993.Prijevodiobjavljeni1971.godinejosuvijeksujedinisluzbeniprijevodimeđunarodnihpaktova.

Petričušić:Ravnopravnaslužbenauporabajezikaipismanacionalnihmanjina... 13

manjinama,6 nastali u okrilju Ujedinjenih naroda; Okvirna konvencija za zaštitunacionalnihmanjina7 iEuropskapoveljaoregionalnim imanjinskim jezicima,8kojesudonijele države članice Vijeća Europe; te dva instrumenta Organizacije za europskusigurnost i suradnju: Preporuke iz Osla o pravu nacionalnih manjina na upotrebuvlastitogjezika9iLjubljanskesmjerniceointegracijiraznolikihdruštava.10Iakonekiodtih izvorapravanemajupravnoobvezujući karakter (npr.Deklaracijaopravimaosobakoje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnimmanjinama, Preporuke izOsla i Ljubljanske smjernice), i oni služe kao putokaz državama pri donošenjumanjinskihzakona,politikaimjera,anjihoveodredbenosepolitičkutežinu.

Nadalje,gorenavedenipravnoobvezujućimeđunarodniinstrumentikojijamčezaštituipromocijupravapripadnikanacionalnihmanjinanasnazisuuRepubliciHrvatskoj.11Tisu međunarodni ugovori, sukladno odredbama Ustava, dio unutarnjega pravnogporetka, a po pravnoj su snazi iznad zakona te ih sudovi mogu i neposrednoprimjenjivati kad odlučuju o pitanjima koja se tiču zaštite ljudskih prava pojedinaca.Načelaiobvezekojiproizlazeiztihmeđunarodnihizvorapravaupogleduostvarivanja

6 Tekst Deklaracije UN‐a o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnickim, vjerskim i jezicnimmanjinamanaengleskomje jezikudostupannahttp://www.un.org/documents/ga/res/47/a47r135.htm(posjeceno9.3.2013.).7OdlukaoproglasenjuZakonaopotvrđivanjuOkvirnekonvencijezazastitunacionalnihmanjinaiZakonopotvrđivanjuOkvirnekonvencijezazastitunacionalnihmanjina,Narodnenovine ‐Međunarodniugovori,14/97.8 Odluka o proglasenju Zakona o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim imanjinskim jezicima iZakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima, Narodne novine ‐Međunarodniugovori,18/97.9 Preporuke iz Osla o pravu nacionalnih manjina na upotrebu vlastitog jezika, dostupno nahttp://www.osce.org/hr/hcnm/67533(posjeceno9.3.2013.).10Ljubljanskesmjerniceointegracijiraznolikihdrustava,dostupnonahttp://www.osce.org/hcnm/96883(posjeceno9.3.2013.).11Uzteinstrumentepostojiinizdrugihmeđunarodnihizvorapravakojijamcezastitupravanacionalnihmanjina.Osimtoga,Ustavnizakonopravimanacionalnihmanjinapropisujeu clanku1.daseRepublikaHrvatskaobvezujenapostivanjeizastitupravanacionalnihmanjinasvimsvojimdrzavljanimauskladus„nacelimaPoveljeUjedinjenihnaroda,Opcomdeklaracijomopravima covjeka,Međunarodnimpaktomograđanskimipolitickimpravima,Međunarodnimpaktomogospodarskim,socijalnimikulturnimpravima,Zavrsnim aktom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Pariskom Poveljom za Novu Europu idrugim dokumentima OESS‐a koji se odnose na prava covjeka, osobito Dokumentom kopenhagenskogsastankaOESS‐a o ljudskoj dimenziji i Dokumentommoskovskog sastankaOESS‐a o ljudskoj dimenziji,KonvencijomVijecaEuropezazastitupravacovjekaitemeljnihslobodateprotokolimauztuKonvenciju,Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o sprecavanju ikaznjavanju zlocina genocida, Konvencijom o pravima djeteta, Deklaracijom o ukidanju svih oblikanesnosljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,Konvencijomoborbi protivdiskriminacijeupodrucju prosvjete, Deklaracijom UN‐a o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etnickih, vjerskih ijezicnih manjina, Okvirnom konvencijom o zastiti nacionalnih manjina Vijeca Europe, Europskompoveljom o regionalnim imanjinskim jezicima, Europskom poveljom o lokalnoj /mjesnoj/ samoupravi,Instrumentima SEI‐ja za zastitu manjinskih prava, Preporukom iz Lunda o ucinkovitom sudjelovanjunacionalnihmanjinaujavnomzivotu“.VidiUstavnizakonopravimanacionalnihmanjina,Narodnenovine,br.155/02,47/10,80/10,93/11.

14 ZPR2(1)2013;11‐39

pravanaravnopravnuslužbenuuporabujezikaipismanacionalnihmanjinapreslikanisuuhrvatskezakone:Ustavnizakonopravimanacionalnihmanjina12iZakonouporabijezika i pisma nacionalnih manjina.13 Posljedično, cjelokupni sustav državne vlastiodgovoran je za provedbu domaćeg zakonodavstva i međunarodnih obveza koje jeRepublikaHrvatskapreuzelaupogleduostvarivanjaravnopravnosti službeneuporabejezikaipismanacionalnihmanjina.

Manjinskasupravasastavnidiokataloga ljudskihpravakojih je ciljpotpun i slobodnirazvitak ljudskeosobnostipojedincauuvjetima jednakosti inediskriminacije.Okvirnakonvencija navodi da zaštita prava i sloboda osoba koje pripadaju nacionalnimmanjinama čini sastavni dio međunarodne zaštite ljudskih prava.14 No suglasjemeđunarodnezajedniceopotrebinormiranjapravamanjinanastajerelativnokasno,uposljednjem desetljeću dvadesetoga stoljeća, upravo kao pokušaj učinkovitogodgovaranjananizmeđuetničkihratnihsukobanapodručjimanovonastaliheuropskihdržava.15Nijestogaiznenađujućeštonizmeđunarodnihpravnihizvorateinstitucijazazaštitu ljudskih prava i prava nacionalnih manjina ističe prinos očuvanja i zaštitemanjinskih jezika međusobnom razumijevanju i prevenciji međuetničkih napetosti udržavama koje nastanjuju nacionalne manjine. Najprije, tekstom Preambule Okvirnekonvencijenavodisedajezaštitanacionalnihmanjinabitnazastabilnost,demokratskusigurnost i mir na europskom kontinentu. Osim toga, Preambula propisuje da„pluralističkoiistinskidemokratskodruštvotrebanesamopoštivatietničku,kulturnu,jezičnu i vjersku samobitnost svakog pripadnika nacionalnemanjine nego im takođerstvoritiodgovarajućeuvjetezaizražavanje,očuvanjeirazvijanjetesamobitnosti“idaje„stvaranjeozračjasnošljivostiidijaloganužnokakobikulturnaraznolikostbilaizvoromičimbenikomnepodjela,negoobogaćivanjasvakogdruštva“.16ISavjetodavniodborkojinadgledaprimjenuOkvirnekonvencije i koji upravilu činenajveći europski autoritetimanjinske zaštite u relativno nedavnom izvješću o primjeni jezičnih prava manjinaistaknuojesredišnjuvažnostostvarivanja jezičnihpravamanjinazaučinkovituzaštitusvihpravapripadnikanacionalnihmanjinatevažnost jezikakaoizraza individualnogikolektivnog identiteta.17 Sličnom cilju stremi i drugi europski instrument

12DetaljnuanalizuodredabaUstavnogzakonavidiu:Petricusic,Antonija,CroatianConstitutionalLawontheRightsofNationalMinorities,2EuropeanYearbookofMinorityIssues(2004),str.607‐629iTatalovic,Sinisa,NacionalnemanjineuHrvatskoj, Split, STINA, 2005;Horvat,Ana,Autohtonenacionalnemanjine iustavnepromjene2009.‐2010.,60(2)ZbornikPravnogfakultetauZagrebu(2010),str.555‐585.13Zakonouporabijezikaipismanacionalnihmanjina,Narodnenovine,br.51/00,56/00.14Clanak1.Okvirnekonvencijezazastitunacionalnihmanjina(Okvirnakonvencija).15Vidinpr.Buergenthal,Thomas,TheNormativeandInstitutionalEvolutionofInternationalHumanRights,19(4)HumanRightsQuarterly(1997),str.703‐723.16PreambulaOkvirnekonvencije.17SavjetodavniodborOkvirnekonvencijazazastitunacionalnihmanjina,Tematskikomentaro jezicnimpravima osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama, (Advisory Committee on the FrameworkConventionfortheProtectionofNationalMinorities,ThematicCommentaryno.3ontheLanguagerightsofPersonsBelongingtoNationalMinoritiesundertheFrameworkConvention),ACFC/44DOC(2012)001rev, 5. 7. 2012, dostupnona http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_fcnmdocs/PDF_CommentaryLanguage_en.pdf(posjeceno22.1.2013).


međunarodnog prava zaštite manjina, Europska povelja o regionalnim i manjinskimjezicima, koja nastoji zaustaviti izumiranja jezika u regijama u kojima su stoljećimatradicionalno upotrebljavani i u kojima, osim toga, predstavljaju sastavni dioregionalnogidentiteta.18

Thomas Hammarberg, bivši povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe, izjavio je danegiranje prava nacionalnih manjina na korištenje vlastitim jezikom potkopavaostvarivanje ljudskih prava i izaziva napetosti među etničkim zajednicama.19 Skupinastručnjaka okupljenih u pripremi Preporuka iz Osla o pravu nacionalnih manjina naupotrebu vlastitog jezika smatrala je da je jezik „osobna stvar usko povezana sidentitetom, [ali i] važno oruđe društvene organizacije koje u mnogim situacijamapostaje predmetom javnog interesa“.20 Smatrajući da je uporaba jezika vezana zarazličite vidove funkcioniranjadržave, stručnjaci navodeda je „udemokratskoj državikojanjegujeljudskapravaprilagođivanjepostojećim[etničkim]različitostima[…]važanpredmetpolitikeiprava,apropustdasepostigneodgovarajućaravnotežamožepostatiuzrokommeđuetničkihnapetosti“.21

Izazovi priznanja i ostvarenja jezičnih prava manjina u novim europskimdemokracijamavjerojatnosunajsažetijeopisaniriječimaFernandadeVarennesiClaireMurray, koji tvrde da su se„u posthladnoratovskom svjetskom poretku novonastaledržave požurile razviti svoje jezične zakone kako bi preraspodijelile društvenumoć ikontroluinjihugradilesvojenovenacionalneciljeveiideale.Čakiuonimzemljamačijadržavnost nije bila upitna jezični su zakoni propitani i izmijenjeni kako bi projiciralinovunacionalnu sliku svijeta. Taj trendnijeuvijekbiopravedan:umjesto zakonakojiodražavaju stvarni jezični sastav stanovništva zakonodavstvo nekih zemlja katkad jeusvojeno uz potpuno zanemarivanje prisutnosti velikih jezičnih manjina i negiranjemanjinskih zahtjeva da državamora uključiti i njihov jezik, a ne samo jezik većine.”22Doista,neke sunovijeeuropskedemokracijepropisale i izricalekaznenemjere,poputnaplate novčanih kazni ili uskrate diplomadržavljanima koji se nisu služili službenimjezikom,sciljemnametanjakorištenjaslužbenimjezikom.23Suprotnotojpraksi,kojaje

18VijeceEurope,Evropskapoveljaoregionalnimilimanjinskimjezicima:Nekase cujeglasregionalnihimanjinskihjezika,dostupnonahttp://www.coe.int/t/dg4/education/minlang/Brochure/Brochure_hr.pdf(posjeceno24.2.2013.).19 Hammarberg, Thomas, Language rights of national minorities must be respected ‐ their denialundermineshumanrightsandcauses inter‐communal tensions , 25.1.2010,dostupnonahttp://www.coe.int/t/commissioner/Viewpoints/100125_en.asp(posjeceno22.1.2013).20PreporukeizOslaopravunacionalnihmanjinanaupotrebuvlastitogjezika,op.cit.21Ibid.22DeVarennes,Fernand;Murray,Claire,ThematicIntroduction,3(2)InternationalJournalonMulticulturalSocieties(2001),str.56‐60,56‐57.23 Savjetodavni odbor Okvirne konvencije za zastitu nacionalnih manjina, Trece misljenje o SlovackojRepublici;ACFC/OP/III(2011)003,28.10.2011.VidiiSavjetodavniodborzaOkvirnukonvencijuzazastitunacionalnihmanjina,PrvomisljenjeoEstoniji,ACFC/INF/OP/I(2002)005,14.9.2001.iDrugomisljenjeoEstoniji,ACFC/INF/OP/II(2005)00122.7.2005.SvamisljenjaSavjetodavnogodboradostupnasunahttp://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/Table_en.asp(posjeceno9.3.2013.).

16 ZPR2(1)2013;11‐39

najvećim dijelom bila zastupljena u baltičkim državama,24 suvremeni međunarodnistandardimanjinskezaštitepromičuidejudapoštivanjemanjinskihjezikaipromicanjenjihoveupotrebenesmijebitiusukobusuporabomslužbenihjezikaizahtjevomdaihmanjine također znaju. Upravo suprotno, međunarodni zakonodavni izvori potičuistovremenostpriznanjamanjinskihjezikaiintegriranjamanjinauširedruštvoučenjemi uporabom službenih jezika. Takav pristup rezultira time da kulturna raznolikostpridonosi izostanku međuetničkih napetosti i društvenom obogaćenju jer „poštivanjejezikaipovezivanjekulturaslužiujedinjenju,anepodjelamanekezemlje.Tojenajbolji,ačestoijedininačinintegriranjaljudirazličitihjezičnihikulturnihodlika“.25

2. HRVATSKI PROPISI KOJI JAMČE PRAVO NA RAVNOPRAVNU UPOTREBUJEZIKAIPISMANACIONALNIHMANJINA

Pripadnicima svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj Ustavom se jamči slobodaizražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje vlastitim jezikom i pismom tekulturnaautonomija.26Modelomkulturneautonomije,koja,interalia,uključujepravonaobrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina i službenu uporabu manjinskihjezika,osigurana je integracija,aspriječenaasimilacijanacionalnihmanjinauhrvatskodruštvo.27 Ravnopravna službena uporaba i jezika i pisma nacionalnih manjina uHrvatskoj se ostvarujeu skladu s odredbamaUstavnog zakonaopravimanacionalnihmanjina, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe, Europskepoveljeo regionalnim imanjinskim jezicimaVijećaEurope iZakonaouporabi jezika ipisma nacionalnih manjina. Među temeljnim odredbama Ustavnog zakona o pravimanacionalnihmanjinajestionakojapropisujedaseodredbeUstavnogzakonaiodredbeposebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjinamoraju tumačiti iprimjenjivati sasvrhompoštivanjapripadnikanacionalnihmanjina ihrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga međunjima.28Upravosenatuodredbupozivajuprotivniciuvođenjaćiriličnogpismau javni

24Holzapfel,Marc,Note:TheImplicationsofHumanRightsAbusesCurrentlyOccurring intheBalticStatesagainsttheEthnicRussianNationalMinority,2BuffaloJournalofInternationalLaw(1995‐1996),str.329‐373; Barrington, Lowell W., The Domestic and International Consequences of Citizenship in the SovietSuccessor States, 47 Europe‐Asia Studies (1995), str. 731‐763; Barrington, Lowell W., The Making ofCitizenshipPolicy in theBalticStates, 13 (2)Georgetown ImmigrationLaw Journal (1999), str.159‐199;Kalvaitis,RutaM.,CitizenshipandNationalIdentityintheBalticStates,16BostonUniversityInternationalLawJournal(1998),str.231‐272;Galbreath,DavidJ.,Nation‐BuildingandMinorityPoliticsinPost‐SocialistStates: Interests, Influenceand Identities inEstoniaandLatvia, Stuttgart, IbidemVerlag,2005;Kochenov,Dimitry,TheSummaryofContradictions:OutlineoftheEU’sNumerousApproachestoMinorityProtection,31(1)BostonCollegeInternationalandComparativeLawReview(2008),str.1‐5.25 Vijece Europe,Evropskapoveljao regionalnim ilimanjinskim jezicima:Neka se čujeglas regionalnih imanjinskihjezika,op.cit.26Clanak15.stavak4.UstavaRepublikeHrvatske.27 Usporedi npr. Tatalovic, Sinisa, Nacionalne manjine i hrvatska demokracija, 43 (2) Politicka misao(2006),str.159‐174;Mesic,Milan,Europskistandardimanjinskezaštite ipoložajmanjinauHrvatskoj,34(3‐4)Revijazasociologiju(2003),str.161‐177.28Clanak8.Ustavnogzakonaopravimanacionalnihmanjina.


diskursVukovara, koji zagovarajumoratorij na uvođenje dvojezičnosti u tom gradu,29čestozanemarujućiusvojojpolitičkojargumentacijiostalerelevantneodredbeUstavnogzakona, Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina te relevantnihmeđunarodnopravnihizvora.

U skladus još jednomod temeljnihodredabaUstavnogzakonaopravimanacionalnihmanjina, koja predviđa da je ostvarivanje određenih prava i sloboda pripadnikanacionalnih manjina moguće utvrditi ovisno o brojčanoj zastupljenosti pripadnikanacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ili na nekom njezinu području, stečenimpravimaimeđunarodnimugovorima,koji,sukladnoUstavuRepublikeHrvatske,činediounutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske,30 Ustavni zakon propisao je da seravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalnemanjine ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedinenacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice.31 Ustavnim jezakonom, osim toga, propisano da se ravnopravna službena uporaba jezika i pismamanjine ostvaruje i kada je to predviđeno međunarodnim ugovorima koji, sukladnoUstavuRepublikeHrvatske,činediounutarnjegpravnogporetkaRepublikeHrvatske ikada je to propisano statutom jedinice lokalne samouprave ili statutom jedinicepodručne (regionalne) samouprave u skladu s odredbama Zakona o uporabi jezika ipisma nacionalnih manjina.32 Napokon, radi razrade gornjih odredaba Ustavni zakonpredviđa da će se određeni modaliteti primjene prava na ravnopravnu uporabumanjinskogjezika(npr.upredstavničkimiizvršnimtijelimaiupostupkupredupravnimtijelima jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave; upostupku pred tijelima državne uprave prvog stupnja, u postupku pred sudbenimtijelimaprvogstupnja;upostupcimakojevodeDržavnoodvjetništvoijavnibilježnicitepravne osobe koje imaju javne ovlasti) provoditi u skladu s posebnim zakonom ouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.33

Dakle,uzodredbeUstavnogzakona,službenaijavnauporabajezikaipismanacionalnihmanjina razrađena je posebnim zakonom o uporabi jezika i pisma. Prema Zakonu ouporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, jezik i pismo nacionalnih manjina mogupostatislužbeniunekolikoslučajeva:(i)kadapripadnicipojedinenacionalnemanjine

29HDZmozelakodestabilizirati SDP,ali tonece raditidoulaskaHrvatskeuEU, intervju sTomislavomKaramarkom,predsjednikomHDZ‐a,Obzor:news‐magazinVečernjeglistabr.490,9.3.2013.,str.6.30Clanak4.stavak6.Ustavnogzakonaopravimanacionalnihmanjina.31Clanak12.stavak1.Ustavnogzakonaopravimanacionalnihmanjina.32Clanak12.stavak2.Ustavnogzakonaopravimanacionalnihmanjina.33Clanak12.stavak3.Ustavnogzakonaopravimanacionalnihmanjina.

18 ZPR2(1)2013;11‐39

na području općine ili grada čine većinu stanovništva,34 (ii) kada je to predviđenomeđunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka,35 (iii) kada su tostatutom propisale općine i gradovi, u skladu s Ustavnim zakonom o pravimanacionalnih manjina, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina VijećaEuropeiovimZakonom,te(iv)kadato,uodnosunaradsvojihtijela,usamoupravnomdjelokrugu, statutom propiše županija na čijem je području u pojedinim općinama igradovima u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine.36 Zaostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjinemjerodavnisupodacispopisastanovnikakoji jeneposrednoprethodiouređivanju tihpitanjastatutomopćineiligrada.37Napodručjuopćine,gradailižupanijeravnopravnaslužbenauporabajezikaipismanacionalnemanjineostvarujeseuradupredstavničkihiizvršnih tijela općine, grada ili županije, u postupku pred upravnim tijelima općine,grada ili županije, u postupku pred tijelima državne uprave prvog stupnja, predustrojstvenim jedinicama središnjih tijela državne uprave koja postupaju u prvomstupnju, pred sudbenim tijelima prvog stupnja, državnim odvjetništvima i državnimpravobraniteljstvimaprvogstupnja, javnimbilježnicimaipravnimosobamakojeimajujavne ovlasti, a koji su ovlašteni postupati na području općine ili grada koji su uravnopravnu službenu uporabu uveli manjinski jezik i pismo.38 Osim toga, gorenavedenadržavnatijelaprvogstupnjaipravneosobekojeimajujavneovlastiomogućitće korištenje i priznati valjanost privatnih pravnih isprava sastavljenih na području

34 Za razliku od clanka 12. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji kaopretpostavku ravnopravnosti manjinskog jezik i pisma zahtijeva da manjina cini najmanje trecinustanovnistvajedinicelokalnesamouprave,clanak4.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjinapropisujeda jepretpostavkasluzbene i javneuporaba jezika ipismanacionalnihmanjinatodamanjinacini vise od polovine stanovnistva opcine ili grada. Tu je pravnu neusuglasenost moguce objasniticinjenicom da je Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnihmanjina donesen 2000. godine, a Ustavnizakon 2002. Iako tekst Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnihmanjina nije naknadno usklađen stekstomUstavnogzakonaupogleduostvarivanjatogprava,primjenomnacelalexposteriorderogatpriorimogucejenedvojbenozakljucitidasupravnorelevantneodredbeUstavnogzakona.Osimtoga,Ustavnijezakon po pravnoj snazi organski, buduci da Ustav propisuje kako se zakoni kojima se uređuju pravanacionalnihmanjinadonosedvotrecinskomvecinomglasova svih zastupnika.Vidi clanke15. st. 2. i 83.UstavaRepublikeHrvatske.35Nasnazisusporazumis Italijom,Mađarskom,Srbijom,CrnomGorom iMakedonijom.Ugovor izmeđuRepublikeHrvatskeiTalijanskeRepublikeopravimamanjina,Narodnenovine‐Međunarodniugovori,br.15/97;SporazumizmeđuRepublikeHrvatskeiRepublikeMađarskeozastitihrvatskemanjineuRepubliciMađarskoj imađarskemanjine u Republici Hrvatskoj,Narodnenovine ‐Međunarodniugovori, br. 8/95;SporazumizmeđuRepublikeHrvatskeiSrbijeiCrneGoreozastitipravahrvatskemanjineuSrbijiiCrnojGoriisrpskeicrnogorskemanjineuRepubliciHrvatskoj,Narodnenovine‐Međunarodniugovori,br.3/05;Sporazum između Republike Hrvatske i Crne Gore o zastiti prava hrvatske manjine u Crnoj Gori icrnogorskemanjine u Republici Hrvatskoj,Narodne novine ‐Međunarodni ugovori, br. 9/09; Sporazumizmeđu Republike Hrvatske i Republike Makedonije o zastiti prava hrvatske manjine u RepubliciMakedonijiimakedonskemanjineuRepubliciHrvatskoj,Narodnenovine‐Međunarodniugovori,br.3/08.36Clanak4.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.37Clanak4.stavak2.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.38Clanak5.stavak1.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.


Republike Hrvatske i kad su sastavljene na jeziku i pismu nacionalne manjine.39Ravnopravnaslužbenauporabajezikaipismanacionalnemanjineupraviluseuvodizacijelo područje pojedine općine ili grada. Iznimno se može uvesti i samo na dijelupodručjapojedineopćineiligrada,amožesestatutompredvidjeti iuužemopseguodpravautvrđenihZakonomouporabijezikaipismanacionalnihmanjina,alisenemožeisključiti pravo na služenje svojim jezikom u postupcima pred tijelima javne vlasti.40PremapodacimakojejeVladapripremilazaposljednjedostavljenoizvješćeoprovedbiOkvirnekonvencije izsvibnja2008.godine,manjinski jezik ipismobili suuslužbenojravnopravnoj uporabi u ukupno 55 jedinica lokalne i područne (regionalne)samouprave;odtogasuu27jedinicapripadnicinacionalnemanjinečinilivišeodtrećinestanovništva, dok je u 28 jedinica službena ravnopravna uporabamanjinskog jezika ipismabilauvedenastatutom.41PremapodacimaVladeizlipnja2009.godine,pripadnicinacionalne manjine činili su najmanje trećinu stanovnika u 27 jedinica lokalne ipodručne (regionalne) samouprave. Te su jedinice svojim statutima dužne propisatiostvaruje li se pravo na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma na cijelompodručju ili samo u pojedinimmjestima te koriste li se tradicionalni nazivimjesta ililokalitetaiakosekoriste,zakojamjestailokalitete.Ipak,statutiosamjedinicalokalneipodručne (regionalne) samouprave tadanisubiliupotpunostiusklađeni sodredbamaUstavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o uporabi jezika i pismanacionalnihmanjinaupogleduravnopravneuporabejezikaipismanacionalnemanjine.S druge strane, iste je godine bilo 29 jedinica lokalne i područne (regionalne)samoupraveukojimasumanjinečinilemanjiudioodzakonskipropisanogazastjecanjetogaprava,a ipaksustatutimauredileravnopravnostslužbeneuporabe jezika ipismanacionalnemanjinezacijeliteritorijjediniceilizapojedinanaselja.42

Uopćinama,gradovimaižupanijamaukojimajeuravnopravnojslužbenojuporabijeziki pismo nacionalne manjine rad općinskih i gradskih vijeća te općinskih i gradskihpoglavarstava kao i rad županijskih skupština i poglavarstava odvija se na hrvatskomjezikuilatiničnompismuinajezikuipismunacionalnemanjinekojisuuravnopravnojslužbenojuporabi.Uopćinama,gradovima ižupanijamaukojima jestatutomuvedenaravnopravnauporabamanjinskog jezikaipismaosiguravasedvojezičnoilivišejezičnoispisivanje teksta pečata i žigova istom veličinom slova, ispisivanje natpisnih pločapredstavničkih,izvršnihiupravnihtijelaopćina,gradovaižupanija,kaoipravnihosobakoje imaju javne ovlasti istom veličinom slova, ispisivanje zaglavlja akata istom

39Clanak5.stavak2.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.40Clanak6.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.41 Vlada Republike Hrvatske, Trece izvjesce Republike Hrvatske o provođenju Okvirne konvencije zazastitu nacionalnih manjina, ACFC/SR/III(2009)009, 12. 10. 2009, dostupno na http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/PDF_3rd_SR_Croatia_hr.pdf(posjeceno24.2.2013.).42VladaRepublikeHrvatske, IzvjesceoprovođenjuUstavnogzakonaopravimanacionalnihmanjina ioutrosku sredstava osiguranih u Drzavnom proracunu Republike Hrvatske za 2009. godinu za potrebenacionalnih manjina (2010), str. 7, dostupno na http://www.uljppnm.vlada.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=23&Itemid=5(posjeceno10.3.2013.).

20 ZPR2(1)2013;11‐39

veličinom slova.43 Osim toga, vijećnik, član poglavarstva ili građanin u općinama,gradovima i županijama u kojima je u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismonacionalnemanjineimapravonatodamuseosiguradvojezičnoilivišejezičnodostavamaterijala za sjednicu općinskoga ili gradskog vijeća i poglavarstva, kao i županijskeskupštineižupanijskogpoglavarstva,izradazapisnikaiobjavazaključaka,objavljivanjeslužbenihobavijestiipozivapredstavničkih,izvršnihiupravnihtijelaopćina,gradovaižupanija,kaoimaterijalezasjednicepredstavničkihiizvršnihtijela.44Općine,gradoviižupanijeukojimajeuravnopravnojslužbenojuporabijezikipismonacionalnemanjineosiguratćepravograđanimada imsedvojezično ilivišejezičnoizdaju javneispravetetiskajuobrascikojisekoristeuslužbenesvrhe.45Osimtoga,utakvimjedinicamalokalnei regionalne samouprave ispisuju se dvojezično ili višejezično, istom veličinom slova,prometniznakoviidrugepisaneoznakeuprometu,naziviulicaitrgova,nazivimjestaigeografskihlokaliteta.46Osimtoga,statutomopćineiligradaukojimajeuravnopravnojslužbenojuporabijezikipismonacionalnemanjinepropisujeseostvarujelisepravonaravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine na pisanimprometnimznakovima,nanatpisimasnazivimaulicaitrgovatenanatpisimasnazivimamjesta i geografskih lokaliteta na cijelom području ili samo u pojedinimmjestima tekoriste li se tradicionalni nazivi mjesta ili lokaliteta i ako se koriste, u kojimslučajevima.47 Pripadnici nacionalnih manjina čiji su jezik i pismo u ravnopravnojslužbenoj uporabi imaju u postupku prvoga i drugog stupnja pred upravnim tijelimaopćina, gradova i županija ista prava kao i u postupku pred tijelima državne upraveprvogstupnja.48

Zakonuređujeuvjeteinačinostvarivanjaravnopravneslužbeneuporabajezikaipismanacionalne manjine u postupku pred državnim tijelima prvog stupnja (ustrojstvenejedinicesredišnjihtijeladržavneupravekojipostupajuuprvomstupnju,sudbenatijelaprvog stupnja, državna odvjetništva i državna pravobraniteljstva prvog stupnja, javnibilježnici)ipravnimosobamakojeimajujavneovlastikojeimajusvojeuredeiispostaveuopćinama,gradovima i županijamaukojima jeuslužbenojuporabimanjinski jezik ipismo pored hrvatskog jezika i latiničkog pisma ravnopravno mogu koristiti i jezik ipismonacionalnemanjine.Tasutijeladužnapoučitistrankuspodručjaopćineiligradakojisuuveliuravnopravnuslužbenuuporabujezikipismonacionalnemanjineopravuuporabejezikaipismanacionalnemanjineupostupkuteunijetiuzapisnikizjavuotomekojim će se jezikom i pismom stranka služiti u postupku.49 Jezik i pismo na kojem jepredan,odnosnopriopćenprvipodnesakstrankesmatratćesejezikomipismomkojim

43Clanak8.stavci1.i2.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.44Clanak8.stavak3.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.45Clanak9.stavak1.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.46Clanak10.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.47Clanak10.stavak2.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.48Clanak11.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.49Clanka12.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.


se stranka želi služiti u postupku, a tijelo koje vodi postupak dužno je osiguratisudjelovanjestrankeupostupkunajezikuipismukojimseslužinacionalnamanjina.50

Državna tijela prvog stupnja i pravne osobe koje imaju javne ovlasti koja djeluju uopćinama,gradovimaižupanijamaukojimajestatutomodređenaravnopravnauporabamanjinskog jezika i pisma izdaju javne isprave te tiskaju obrasce koji se koriste uslužbene svrhe na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, dvojezično ili višejezično, tedvojezično ili višejezično ispisuju tekst pečata i žigova u istoj veličini slova, natpisneploče i zaglavlja akata istom veličinom slova.51 Ipak, tijela koja provode postupakdrugogastupnjapostupajunahrvatskomjezikuilatiničnompismu.52Iznimno,akopredtijelom drugog stupnja sudjeluju neposredno stranke koje su se u postupku prvogstupnja služile jezikom ipismomnacionalnemanjinekoji jeu ravnopravnoj službenojuporabi,postupaksevodikaoipostupakprvogstupnja.53Postojanjutogpravaunatoč,evidentan je trend smanjenja korisnika manjinskih jezika u sudskim i upravnimpostupcima.54UakcijskimplanovimazaprovedbuUstavnogzakonaiz2008.i2011.stojidasetimpravomkoristitekmalibrojpripadnikanacionalnihmanjinatedauprimjeniprava katkad dolazi do nejasnoća pa se stoga potrebnim smatralo poduzeti „dodatnemjereradipoticanjapripadnikanacionalnihmanjinanakorištenjeovogprava,kaoiradiafirmacijekorištenjamanjinskih jezikaupojedinimpostupcima iuklanjanjaodređenihproblema pri provedbi zakonskih odredbi“.55 Prema podacima iz Izvješća Vlade oprovođenju Ustavnog zakona za 2011. godinu proizlazi da za ostvarivanje prava nauporabumanjinskogjezikaipismapredupravnimtijelimajedinicasamoupraveinteres

50Clanci14.‐17.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.51Clanak18.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.52Clanak19.stavak1.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.53Clanak19.stavak2.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.54 Buduci da je pred hrvatske vlasti stavljan niz pretpristupnih zahtjeva u pogledu ostvarenja pravamanjinatijekomprocesapristupanjaEuropskojuniji,VladaRepublikeHrvatskeusvojilaje25.lipnja2008.prvi,a8.travnja2011.drugiAkcijskiplanzaprovedbuUstavnogzakonaopravimanacionalnihmanjinazarazdoblje 2011.‐2013. Vidi Vlada Republike Hrvatske, Akcijski plan za provedbu Ustavnog zakona opravimanacionalnihmanjina:Poglavlje23.Pravosuđeitemeljnaprava,Zagreb,25.lipanj2008.,dostupnona http://www.vlada.hr/hr/preuzimanja/razno/akcijski_plan_za_provedbu_ustavnog_zakona_o_pravima_nacionalnih_manjina (posjeceno10. 3.2013.) iVladaRepublikeHrvatske, IzvjesceoprovedbiAkcijskogplanazaprovedbuUstavnogzakonaopravimanacionalnihmanjinaza2008.i2009.godinu,Zagreb,rujan2010., dostupnona http://www.uljppnm.vlada.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=23&Itemid=5(posjeceno10.3.2013.).55VladaRepublikeHrvatske,AkcijskiplanzaprovedbuUstavnogzakonaopravimanacionalnihmanjina:Poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava, Zagreb, op. cit., str. 9 i Vlada Republike Hrvatske, Izvjesce oprovedbiAkcijskogplanazaprovedbuUstavnogzakonaopravimanacionalnihmanjinaza2008. i2009.godinu,op.cit.,str.8‐9.

22 ZPR2(1)2013;11‐39

iskazujuisključivopripadnicitalijanskenacionalnemanjineunekolikojedinicalokalnesamoupraveuIstarskojžupaniji.56

Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina sadrži i nekoliko provedbenihmjera.57 Predviđa da tijela državne uprave prvog stupnja, ustrojstvene jedinicesredišnjih tijeladržavneupravekojapostupajuuprvomstupnju, sudbena tijelaprvogstupnja, državna odvjetništva i državna pravobraniteljstva prvog stupnja, javnibilježnici,pravneosobekojeimajujavneovlastiteopćine,gradoviižupanijenačijemjepodručjuuravnopravnojslužbenojuporabimanjinskijezikipismoosigurajupotrebanbroj službenika kojimogu voditi postupke i poduzimati potrebne radnje i na jeziku ipismunacionalnemanjinekojijeuravnopravnojslužbenojuporabi.58ProvedbuZakonaouporabi jezika ipismanacionalnihmanjinanadzireMinistarstvouprave,kojeprati ianalizira stanje o službenoj i javnoj uporabi jezika i pisma nacionalnihmanjina. Kadaizvršnailiupravnatijelaopćina,gradovaižupanijakojesuuveleravnopravnuslužbenuuporabu jezika i pisma nacionalne manjine postupaju protivno odredbama Zakona,ministarupravezatražitćeodpredstavničkogtijeladaraspravistanjeipoduzmemjereza zakonito postupanje izvršnih i upravnih tijela te poduzeti drugemjere u skladu sazakonom.59 Ako pak općina, grad ili županija statutom ne urede ili urede protivnoZakonu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine, ministar uprave obustavit će odizvršenja statut, odnosno pojedine njegove odredbe, naložiti neposrednu primjenuZakona i podnijeti Vladi prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti izakonitosti statuta ili drugoga općeg akta općine, grada ili županije u skladu sazakonom.60Neprimjenjivanjeravnopravneslužbeneuporabe jezika ipismanacionalnemanjine u općini, gradu ili županiji u kojima je statutom uvedena, odnosno njezinaprimjenaprotivnaodredbamaZakonaupostupcimapredtijelimakojasudužnaprovestiravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine, predstavlja bitnupovredupostupka.61

Kao posljedica pretpristupnog uvjetovanja Europske unije, među ostalim i u pogleduostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na uporabu manjinskog jezika ipisma,kaoiradiunaprjeđenjaprovedbepravanaravnopravnuslužbenuuporabujezikai pisma nacionalnih manjina, Vlada je odlučila pojačati provedbu nadzora nadprimjenompropisakojimaseuređujetopitanje,posebiceuonimopćinamaigradovimakoji su pravo na službenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina nepotpunoprimjenjivali. Stoga je 1. ožujka 2012. Ministarstvo uprave donijelo Naputak za

56VladaRepublikeHrvatske, IzvjesceoprovođenjuUstavnogzakonaopravimanacionalnihmanjina ioutrosku sredstava osiguranih u Drzavnom proracunu Republike Hrvatske za 2011. godinu za potrebenacionalnih manjina (2012), str. 4, dostupno na http://www.uljppnm.vlada.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=23&Itemid=5(posjeceno10.3.2013.).57Clanci21‐25.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.58Clanak21.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.59Clanak23.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.60Clanak24.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.61Clanak25.Zakonaouporabijezikaipismanacionalnihmanjina.


dosljednu provedbu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnihmanjina u RepubliciHrvatskoj.62 Njime su propisani način uređivanja prava na ravnopravnu službenuuporabu jezika ipismanacionalnihmanjinaopćimaktima,odnosnostatutima jedinicalokalne i područne (regionalne) samouprave te način ostvarivanja prava naravnopravnuslužbenuuporabujezikaipismanacionalnihmanjinaupostupcimakojisevodepreddržavnimtijelimaprvogstupnjaipravnimosobamakojeimajujavneovlasti.Nemoguće je ne zaključiti da se takva provedbena mjera mogla i morala i prijepredvidjetitedabiMinistarstvoupravetrebaločešćeiučinkovitijenadziratizakonitostradatijelajedinicalokalneipodručne(regionalne)samouprave.

3. MEĐUNARODNOPRAVNI IZVORI PRAVA NA UPOTREBU JEZIKA I PISMANACIONALNIHMANJINA

Na globalnom nivou ostvarenje prava pripadnika nacionalnih manjina na uporabumanjinskih jezika propisano je ograničenim brojem odredaba sadržanih uinstrumentima zaštite ljudskih prava Ujedinjenih naroda. Tako članak 27.Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima određuje da osobama kojepripadajumanjinamanesmijebitiuskraćenopravoda,uzajednicisdrugimčlanovimasvojeskupine,upotrebljavajusvojvlastitijezik.KomentarOdborazaljudskapravaUN‐apropisuje da se pravo pojedinaca koji pripadaju jezičnoj manjini na to da se koristesvojimjezikomumeđusobnojkomunikaciji,uprivatnomiliujavnomprostoru,razlikujeod drugih jezičnih prava zaštićenih Paktom. Konkretno, treba ga razlikovati od općegprava na slobodu izražavanja zaštićenoga člankom 19. Međunarodnog pakta ograđanskim ipolitičkimpravima tečlanka14. stavka3.Pakta,kojipropisujepravodasvatko protiv koga je podignuta optužba za kazneno djelo ima pravo na to da unajkraćemroku,detaljnoinajezikukojirazumije,budeobaviještenoprirodiirazlozimaoptužbe.63Taj komentar,međutim,ne razrađujedalje sadržaj togprava. Za razlikuodpaktaograđanskimipolitičkimpravima,Međunarodnipaktoekonomskim,socijalnimikulturnimpravima64nepropisujepravamanjina.Ipak,Odborzagospodarska,socijalnaikulturnapravaUN‐adržidapravosvakoganasudjelovanjeukulturnomživotudržave,propisano člankom 15. stavkom 1. točkom (a) Međunarodnog pakta o ekonomskim,socijalnimikulturnimpravima,uključujepravoizražavanjanajezikunečijegizbora,pase takvo tumačenje može odnositi i na pripadnike manjina.65 Članak 2. stavak 1.62 Naputak za dosljednu provedbu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RepubliciHrvatskoj,Narodnenovine,br.33/12.63OdborzaljudskapravaUN‐a,tocka5.3.Opcegkomentarabr.23:pravanacionalnihmanjina,clanak27.(Human Rights Committee, General Comment No. 23: The rights of minorities, Art. 27),CCPR/C/21/Rev.1/Add.5, (1994), dostupno na http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/(Symbol)/fb7fb12c2fb8bb21c12563ed004df111?Opendocument(posjeceno24.2.2013.).64 Sluzbeni tekst Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima objavljen je uSlužbenomlistuSFRJ,br.7/1971.65Odborzagospodarska,socijalnaikulturnapravaUN‐a,Opcikomentarbr.21opravunasudjelovanjeukulturnom zivotudrzave(CommitteeonEconomic,SocialandCulturalRights,GeneralcommentNo.21,Rightofeveryonetotakepartinculturallife(Art.15,para.1(a)),E/C.12/GC/21,20.11.2009.,dostupnonahttp://www2.ohchr.org/english/bodies/cescr/comments.htm(posjeceno24.2.2013.).

24 ZPR2(1)2013;11‐39

Deklaracije UN‐a o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim ijezičnimmanjinamautvrđujepravoosobakojepripadajunacionalnimmanjinamanatodaupotrebljavajuvlastitijezikuprivatnomiujavnomživotuslobodnoibezometanjailibilo kakva oblika diskriminacije. Osim što Deklaracija pravima osoba koje pripadajunacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama nije pravno obvezujućiinstrument međunarodnog prava, odluke raznih UN‐ovih tijela imaju ponajprijepolitičku snagu te također nisu nužno pravno obvezujuće. Zbog toga je postojanjeEuropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda66 te Okvirnekonvencije iznimno važno za ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina ueuropskim državama. Europska konvencija predvidjela je pravosudni mehanizamnadgledanjaodredabakrozradEuropskogsudazaljudskapravauStrasbourgu,kojemusegrađaniigrađankesvihdržavačlanicaVijećaEuropemoguobratitinakonštoiscrpepravnemehanizmekoji su imna raspolaganjuu zemlji koju tuže zapovredu ljudskogprava propisanoga Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnihsloboda i Protokolima. Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava zahtijevapoštivanje jezičnog pluralizma i prava manjina pa je Sud do sada odlučivao u nizuslučajevaukojimasupodnositeljitužbitvrdilidaimjepovrijeđenonekoodprava,auvezi s ostvarivanjem prava na korištenje vlastitim jezikom u kontaktu s javnimvlastima.67 U nekima od svojih presuda Sud je izrazio uvjerenje da su „pridavanjeiznimne važnosti pluralizmu, toleranciji i širokogrudnosti“68 zaštitni znacidemokratskog društva te da „demokracija ne znači da stavovi većine trebaju uvijekprevladati: [jer u demokratskim društvima] treba postići ravnotežu koja osiguravapravedno i pravilno postupanje prema manjinama i izbjegava bilo kakvu zlouporabuvladajućegpoložaja“.69UonimdržavamaukojimapostojesukobiokopravamanjinaSudsmatrada jeuloga javnihvlasti „ukloniti uzrokenapetostine eliminirajućipluralizam,osiguravajući međusobnu snošljivost sukobljenih skupina“.70 Europski sud za ljudskaprava presudio je u nekoliko slučajeva da je diferencijalni tretman građana temeljemjezikadiskriminatoranakotorazlikovanjenemaobjektivnogairazumnogopravdanja,ato znači da ne teži legitimnom cilju ili da ne postoji razumna razmjernost izmeđuupotrijebljenemjereiciljakojisenjomenastojipostići.71

66OdlukaoproglasenjuZakonaopotvrđivanjuEuropskekonvencijezazastitu ljudskihpravaitemeljnihsloboda i Zakon o potvrđivanju Europske konvencija za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda teProtokoluztukonvenciju,Narodnenovine–Međunarodniugovori,br.18/97,6/99i8/99.67Vidinpr.predmeteIsopv.Austria,KamasinskivAustria,Xv.Austria,Fryskenasjonalepartijandothersv. Netherlands, Inhabitants of Alsemberg and Beersel v. Belgium, Campbell and Cosans v. UK, BelgianLinguistics case, Cyprus v. Turkey. Citirano prema Henrard, Kristin, The Interrelationship betweenIndividualHumanRights,MinorityRightsand theRight to Self‐Determinationand Its Importance for theAdequateProtectionofLinguisticMinorities,1(1)TheGlobalReviewofEthnopolitics(2001),str.41‐61.68ChristianDemocraticPeople'sPartyv.Moldova.VidiiYoung,JamesandWebsterv.theUnitedKingdom,teChassagnouandOthersv.France.69Tocka64.PresudeuslucajuChristianDemocraticPeople'sPartyv.Moldova.70Tocka60.PresudeuslucajuAggav.Greece.71Vidinpr.BelgianLinguisticscases;CyprusvTurkey;Bulgakovv.Ukraine.


3.1. Izvori prava na ravnopravnu uporabu jezika nacionalnihmanjina VijećaEurope: Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina i Europskapoveljaoregionalnimimanjinskimjezicima

OkvirnakonvencijazazaštitunacionalnihmanjinaVijećaEuropeiz1998.godinepravnoje obvezujući izvor međunarodnog prava koji sadrži najiscrpniji katalog pravapripadnikanacionalnihmanjina.72StrankeOkvirnekonvencijeratifikacijompreuzimajuobvezu promicati potpunu i djelotvornu jednakost pripadnika manjina u svimpodručjima gospodarskoga, društvenoga, političkoga i kulturnog života te osiguratiuvjetekojićepripadnicimanacionalnihmanjinaomogućitidaizraze,očuvajuirazvijajuvlastitukulturuiidentitet.

Okvirnakonvencijezahtijevaoddržavekojajujepotpisaladapripadnicimanacionalnihmanjina jamči pravo jednakosti pred zakonom i jednaku pravnu zaštitu te da zabranibilo kakvu diskriminaciju temeljem pripadnosti nacionalnoj manjini.73 Osim toga,pristupanjemOkvirnoj konvenciji države potpisnice obvezuju se da će prema potrebiusvojiti odgovarajućemjere s ciljem promicanja pune i učinkovite jednakosti izmeđuosobakojepripadajunacionalnimmanjinamaivećinskogpučanstvausvimpodručjimagospodarskoga, društvenoga, političkoga i kulturnog života. Pri tome su dužne naodgovarajućinačinuzetiuobzirspecifičnostipripadnikanacionalnihmanjina.74Okvirnakonvencija propisala je nadalje da se osobe koje pripadaju nacionalnim manjinamaimaju pravo slobodno i bez miješanja vlasti koristiti svojim manjinskim jezikom,privatno i javno, u govoru i u pismu.75 Države bi trebale osigurati uvjete koji ćenacionalnimmanjinamaomogućitikorištenjemanjinskimjezikompredtijelimavlastinapodručjima koje manjine tradicionalno ili u znatnijem broju nastanjuju ako manjinezahtijevajuosiguranjetogpravateondjegdjetakavzahtjevodgovarastvarnojpotrebi.76

Eksplanatorno izvješće uz Okvirnu konvenciju objašnjava da „stvarnu potrebu“manjinskog zahtjeva za korištenje manjinskim jezikom pred tijelima vlasti trebaocjenjivati na „temelju objektivnih kriterija budući da se različiti čimbenici, a osobitofinancijska sredstvapojedine države,moraju uzetiu obzir“.77

72 Opcenito o primjeni odredaba Okvirne konvencije vidi u Verstichel, Annelies; Alen, Andre; DeWitte,Bruno;Lemmens,Paul(ur.),TheFrameworkConventionfortheProtectionofNationalMinorities:aUsefulPan‐European Instrument?, Antwerp: Intersentia, 2008: Malloy,Tove; Medda‐Windischer, Roberta;Lantschner, Emma, Measuring the security of persons belonging to National Minorities: Indicators forassessingtheimpactoftheFCNMinitsStateParties,4SecurityandHumanRights,(2009),str.277‐293.73Clanak4.stavak1.Okvirnekonvencije.74Clanak4.stavak2.Okvirnekonvencije.75Clanak10.stavak1.Okvirnekonvencije.76Clanak10.stavak2.Okvirnekonvencije.77Tocka65.EksplanatornogizvjescauzOkvirnukonvencijuzazastitunacionalnihmanjina(ExplanatoryReporttotheFrameworkConventionfortheProtectionofNationalMinorities),H(1995)010,1.2.1995,dostupnonahttp://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/1_atglance/PDF_H(1995)010_FCNM_ExplanReport_en.pdf(posjeceno24.2.2013.).

26 ZPR2(1)2013;11‐39

Okvirnakonvencijanadaljeutvrđujedaćeupodručjimaukojimatradicionalnoživivelikbroj osoba koje pripadaju nacionalnoj manjini države koje su joj pristupile nastojatiisticatitradicionalnalokalnaimena,imenaulicaiostaletopografskeoznakenamijenjenejavnosti i na manjinskom jeziku ondje gdje postoji dostatno zanimanje za takvoisticanje.78 Okvirna konvencija, za razliku od Europske povelje o regionalnim ilimanjinskim jezicima, ne definira eksplicitno pojam „područja koja su tradicionalno ili uznatnom brojunastanjenaosobamakoje pripadaju nacionalnim manjinama“ jer se smatralo da države potpisnice na taj način mogu fleksibilnije pristupiti realizaciji toga prava uzimajući u obzir povijesne specifičnosti pojedinih regija.79 S druge strane, Povelja normira da„područje na kojem se regionalni ili manjinski jezici rabe“ označava zemljopisnopodručje na kojem je regionalni ilimanjinski jezik način izražavanja određenog brojaljudi, što opravdava usvajanje različitih zaštitnih i poticajnih mjera predviđenihPoveljom.80

OkvirnakonvencijapredvidjelajemehanizamnadgledanjaprimjenenjezinihodredabauzemljamačlanicamaputemdjelovanjaSavjetodavnogodbora,kojemujesvakaoddržavačlanicaVijećaEuropekojaseobvezalanaprovedbuizaštitumanjinskihpravaOkvirnomkonvencijomdužna najprije pripremiti početno izvješće o provedbi odredabaOkvirnekonvencije u roku od godinu dana od njezine ratifikacije, a nakon toga „u pravilnimrazmacimaikadgodtozatražiOdborministara”podnositinovaizvješća.81Upraksisetaodredba Okvirne konvencije realizira tako da države potpisnice podnose svakih petgodinaperiodično izvješće. Izvješće je zapravo službenoočitovanjeoprimjeni članakaOkvirne konvencije u praksi, a često sadrži i popis svih politika i mjera koje državepotpisnice provode na svojim teritorijima u cilju zaštitemanjina i očuvanja kulturne,jezične i etničke raznolikosti. U praćenju provedbe Okvirne konvencije sudjelujuSavjetodavniodboriOdborministara.Savjetodavniodborčineneovisnistručnjaci,koji,nakon što prouče periodični izvještaj države članice, pripremajumišljenja o primjeniKonvencije.Kaorelevantančimbenikzaosiguranjeodređenihjezičnihprava,mnogesudržaveodlučileuzetiuobzirbrojpripadnikamanjinskeskupinenaodređenompodručjutesuzatusvrhuuspostavileminimalniprag.Prag,međutim,nebitrebaobitiprevisokdaonemogućujeostvarenjepravamanjinapajeSavjetodavniodborunekimaodsvojihmišljenja smatrao da su zahtjevi odminimalno 20 posto stanovništva kao preduvjetiosiguranjaravnopravnogstatusamanjinskogjezikauSlovačkojili50postostanovništvaza uporabu manjinskog jezika pri obraćanju predstavnicima vlasti u općinama igradovimauBosni iHercegovininerazumni.82Savjetodavniodborkritiziraoje litavske

78Članak11.stavak3.Okvirnekonvencije. 79Tocka66.EksplanatornogizvjescauzOkvirnukonvencijuzazastitunacionalnihmanjina,op.cit.80Clanak1.Europskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicima.81Clanak25.Okvirnekonvencije.82 Vidjeti Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zastitu nacionalnih manjina, Trece misljenje oSlovackoj Republici, ACFC/OP/III(2010)004, 18. 1. 2011. Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju zazastitunacionalnihmanjina,DrugomisljenjeoBosni iHerzegovini,ACFC/OP/II(2008)005,27.4.2011.,dostupnonahttp://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/Table_en.asp(posjeceno9.3.2013.).


vlasti jer su pretpostavljale primjenu odredaba Zakona o službenom jeziku (koji jepropisivaoda jekorištenjemanjinskim jezicima u javnomprostoru dopušteno samo priisticanjuimenai znamenja organizacija koje zastupajunacionalne manjine i koji je predviđao uporabu manjinskih jezika samo na područjima „gusto naseljenim manjinama“)odredbamaZakona o nacionalnimmanjinamau pogledu ostvarenja prava na isticanjejavnihtopografskihoznakanamanjinskomjezikuipismuteutvrdiodatakvapraksanijeu skladu sOkvirnom konvencijom.83Naime, litavski jeZakononacionalnimmanjinamapropisivao da se na područjima „gusto naseljenim manjinama“ osim litavskog jezikamogu u službenoj uporabi rabiti i jezicimanjina.84 Litavske su vlasti u komentaru naprvomišljenjeSavjetodavnogodboraprotumačiletuodredbunanačindazaostvarenjeprava na upravnom području pripadnici pojedine manjine moraju činiti barem 70%ukupnog stanovništva, što očito predstavlja vrlo visok prag ostvarenja prava.85Savjetodavni je odbor u Drugommišljenju o Litvi stoga kritizirao odredbe Zakona onacionalnimmanjinama jer tajzakon„nepredviđadetaljnekriterije temeljemkojihsemože ostvariti pravo na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma nacionalnihmanjina“.86

U sva dosadašnja tri kruga praćenja provedbe Okvirne konvencije u HrvatskojSavjetodavni odbor pozivao je vlasti da osiguraju da se odredbe Ustavnoga zakona opravima nacionalnih manjina koje se odnose na provedbu članka 10. i 11. Okvirnekonvencije provode u svim jedinicama lokalne samouprave u kojima neka nacionalnamanjinačininajmanjetrećinustanovništva.87Ipak,Savjetodavniodbordržidajezahtjevtrećinelokalnogastanovništvazapriznanjepravanaravnopravnuuporabumanjinskogjezikaipismavisok.88StogajeSavjetodavniodboropetovanopoticaohrvatskevlastidaupotrijebe svoje diskrecijsko pravo i uvedumogućnost uporabemanjinskoga jezika u

83Vidi tocke109.‐116.SavjetodavniodborzaOkvirnukonvencijuzazastitunacionalnihmanjina,Drugomisljenje o Litvi, ACFC/OP/II(2008)001, 4. 7. 2011., dostupno na http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/PDF_2nd_OP_Lithuania_en.pdf(posjeceno9.3.2013.).Viditakođertocku58. Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zastitu nacionalnih manjina, Misljenje o Litvi,ACFC/SR(2001)007, 31.10.2001., dostupno na http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/PDF_1st_OP_Lithuania_en.pdf(posjeceno19.3.2013.).84 Kallonen, Markko, Minority protection and linguistic rights in Lithuania, Noves SL. Revista deSociolinguıstica (2004), dostupno na http://www6.gencat.cat/llengcat/noves/hm04tardor/docs/kallonen.pdf,str.5.(posjeceno19.3.2013.).85 Vidi Komentar Vlade Litve o Misljenju Savjetodavnog odbora za Okvirnu konvenciju za zastitunacionalnihmanjina,GVT/COM/INF/OP/I(2003)008,23.9.2003,dostupnonahttp://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/PDF_1st_Com_Lithuania_en.pdf(posjeceno19.3.2013.).86Viditocke.99.‐104.DrugogmisljenjaoLitvi,ibid.87 Tocke 133. i 143. Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zastitu nacionalnih manjina, Trecemisljenje o Hrvatskoj, ACFC/OP/III(2010)005, 27. 5. 2010. Vidi i Savjetodavni odbor za Okvirnukonvencijuzazastitunacionalnihmanjina,DrugomisljenjeoHrvatskoj,ACFC/INF/OP/II(2004)002,1.10.2004. Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zastitu nacionalnihmanjina,Misljenje o Hrvatskoj,ACFC/INF/OP/I(2002)003, 6. 4. 2001., dostupno na http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/Table_en.asp(posjeceno9.3.2013.).88Tocka135.TrecegmisljenjeoHrvatskoj,op.cit.

28 ZPR2(1)2013;11‐39

postupcima pred upravnim tijelima i u drugim područjima u kojima manjine žive uznatnombroju,alimanjemodjednetrećinelokalnogstanovništva.89

Savjetodavni odbor kao kvalitetan dokaz navodi promicanje integracije talijanskemanjineputemslužbeneuporabetalijanskogjezikauupravnimtijelimakaoiulokalnimskupštinamaiizvršnimtijelima,no„uistovrijemesažaljenjemprimjećujedaisturazinuzaštiteneuživajudrugimanjinski jezici ipismaupodručjimaukojimaživepripadnicisrpske i mađarske manjine. Savjetodavni odbor podsjetio je da je niz općina uVukovarsko‐srijemskoj i u Osječko‐baranjskoj županiji donio gradske statute kojipropisujupravonauporabusrpskog ilimađarskog jezikaupostupcimapred lokalnimupravnim tijelima, no provedba tih odredaba u praksi jemnogo lošija nego u slučajutalijanskoga jezika u Istarskoj županiji, unatoč zanimanju koje su iskazali pripadnicidotičnih nacionalnih manjina“.90 Savjetodavni je odbor stoga pozvao vlasti da, uzkonzultacijespredstavnicimanacionalnihmanjina,razvijuiobjedinenaprostorucijeledržavedobrupraksukojapostoji u Istarskoj županiji te da je proširena sveopćineukojimaživiznatanbrojpripadnikamanjina.91

U trećem,posljednjem,mišljenju Savjetodavni je odbor 2010. godineprimijetioda sestanjeuodnosunauporabumanjinskih jezikana topografskimoznakamauHrvatskojnijeznatnijepromijenilouodnosunanjegovaprijašnjamišljenja,unatočodredbamaizZakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i Ustavnog zakona o pravimanacionalnih manjina. Savjetodavni odbor smatra da u primjeni dotičnih zakona imaozbiljnihnedostatakajersuzaostvarenjeodredabaoravnopravnojuporabimanjinskogjezikaipismanatopografskimoznakamauglavnomnadležnelokalneiregionalnevlasti,što je posebice problematično u onim područjima u kojima živi velik broj pripadnikasrpskemanjine(dakleuVukovarsko‐srijemskojiOsječko‐baranjskojžupaniji).92StogajeSavjetodavniodborpotaknuovlastiiuTrećemmišljenjudapoduzmuproaktivnemjerekako bi, posebice na regionalnoj i lokalnoj razini, osigurale učinkovitu provedbuodredabaUstavnogzakonakojeseodnosenaprovedbučlanka11.Okvirnekonvencije.93

Nakonšto jeproteklovećnekolikokrugovanadgledanjaprimjeneOkvirnekonvencije,SavjetodavnijeodborstekaouvidupraksesvihzemaljapotpisnicaOkvirnekonvencijeupogledu ostvarivanja pojedinih prava nacionalnihmanjina te je do sada pripremio triposebna tematska komentara: o pravu na obrazovanje94 u 2006. godini, o pravu na89Tocka134.,ibid.90Tocka138.,ibid.91Tocka142.,ibid.92Tocka144.,ibid.93Tocka146.,ibid.94Savjetodavniodbor,Tematskikomentaroucinkovitomsudjelovanjupripadnikanacionalnihmanjinaukulturnom,drustvenomiekonomskomzivotuijavnimposlovima(AdvisoryCommitteeontheFrameworkConventionfortheProtectionofNationalMinorities,CommentaryontheEffectiveParticipationofPersonsBelonging to National Minorities in Cultural, Social and Economic Life and in Public Affairs) (2008),dostupan na http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_fcnmdocs/PDF_CommentaryParticipation_en.pdf(posjeceno24.2.2013.).


učinkovitosudjelovanje95u2008.godiniteojezičnimpravimamanjinau2012.godini.96PosljednjitematskikomentarojezičnimpravimazagovarainkluzivnipristupizrcaljenjekulturneijezičneraznolikostiudržavamačlanicamaVijećaEurope.Komentarbitrebaoslužiti kao sveobuhvatno oruđe državama potpisnicama Okvirne konvencije kao ipripadnicimanacionalnihmanjina,civilnogdruštvaiakademskezajedniceiprikazivatirazličiteulogejezikakaoključnekarakteristikemanjinskogidentitetaikaovažnogalataza promicanje pune i učinkovite jednakosti i integracije multikulturnih i jezičnoraznolikih društava. Komentar o jezičnim pravimamanjina sadrži detaljnemodaliteteostvarenjapravanakorištenjejezikommanjinaumedijima,ujavnojiprivatnojuporabi,u obrazovnom procesu te u pogledu korištenja jezikom pri sudjelovanju pripadnikamanjina u ekonomskom, kulturnom i društvenom životu zajednice te u javnimposlovima. Komentar ima snažan integrativni ton te sugerira da bi učinkovite mjerepromidžbeostvarivanjajezičnihpravamanjinatrebaleuključivaticjelokupnodruštvo.97Istovremenosugeriraosmišljavanjespecifičnihrješenjaimjerananačindaodgovarajuposebnimokolnostimasvakenacionalnemanjine.98VažnojeistaknutidaKomentarnuditumačenja pravnih standarda na koje se često pozivaju međunarodni i domaći izvoripravamanjina,akoji supreduvjetostvarenjapravanakorištenjemanjinskim jezikompri obraćanju tijelimavlasti tena isticanje javnih topografskihoznakanamanjinskomjezikuipismu.Podsjećam,sukladnoodredbamaOkvirnekonvencijezaostvarenjepravana korištenje manjinskim jezikom u ophođenju pripadnika manjina s tijelima vlastizahtijevase(1)damanjinanastanjujepodručjetradicionalno iliuznatnijembroju,(2)dapripadnicimanjinazahtijevajuostvarenjetogapravate(3)datakavzahtjevodgovarastvarnojpotrebi.Sdrugestrane,priostvarivanjupravanaisticanjejavnihtopografskihoznakanamanjinskomjezikuipismuuvjetiostvarenjapravastrožisujeristovremeno(1) manjina treba biti tradicionalno nastanjena na području i mora se raditi o (2)znatnijembrojuosobakojepripadajunacionalnojmanjini.

Komentarsugeriradamogućnostkorištenjamanjinskimjezicimapriobraćanjutijelimavlastinemožebitiprepuštenaisključivodiskrecijilokalnihvlastiteističevažnostjasnihi transparentnih zakonskih uvjeta pod kojima je moguće ostvariti pravo na uporabumanjinskih jezikaukomunikacijis tijelimavlasti,osiguravajućina tajnačinostvarenjenačela jednakosti.99Kako jepreduvjet za ostvarivanjepravanakorištenjemanjinskimjezicimaukontaktustijelimavlastiispunjenjejednogaodvajukriterija–tradicionalnanastanjenost manjine na nekom području ili nastanjenost u znatnijem broju – to se

95 Savjetodavni odbor, Tematski komentar o obrazovanje na osnovi Okvirne konvencije za zastitunacionalnihmanjina (AdvisoryCommitteeon theFrameworkConvention for theProtectionofNationalMinorities,CommentaryontheEducationundertheFrameworkConventionfortheProtectionofNationalMinorities) (2006), dostupannahttp://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_fcnmdocs/PDF_CoMmentaryEducation_en.pdf(posjeceno24.2.2013.).96 Savjetodavni odbor, Tematski komentar o jezicnim pravima osoba koje pripadaju nacionalnimmanjinama,op.cit.97Tocka96.,ibid.98Tocka98.,ibid.99Tocka55.,ibid.

30 ZPR2(1)2013;11‐39

pravo može ostvarivati i kada na nekom području manjina ne čini znatan diostanovništva,aliobitavadužiperiod,nouistovrijemepotrebnojedapripadnicimanjinezahtijevajuostvarenjetogpravaidatajzahtjevodgovarastvarnojpotrebi.Komentarnedefinirajasnostandarde„zahtijevanjaostvarenjaprava“i„stvarnepotrebe“,nosugerirada bi države trebale „pozorno proučiti zahtjeve i ocijeniti postojeće potrebe uzemljopisnim područjima gdje postoji znatan broj ili tradicionalna naseljenostpripadnika manjina, uzimajući u obzir specifičnost lokalnih okolnosti“. Iz jednoga odranijihmišljenjaSavjetodavnogodboracrpi sezaključakdastandard „stvarnepotrebene znači nemogućnost pripadnika nacionalne manjine služiti se službenim jezikom injihovu dosljednu ovisnost o uslugama na manjinskom jeziku. S druge strane,ugroženost uporabe manjinskog jezika kao komunikacijskog alata u određenoj regijiosnova je koja predstavlja „potrebu“ u smislu članka 10. stavka 2. Okvirnekonvencije“.100

Okvirnomkonvencijomnije sugeriranminimalnipragzaostvarenjepravana isticanjetopografskih oznaka na manjinskom jeziku i pismu, nego se od država potpisnicaočekujedaodrede jasnekriterijeosadržajustandarda„znatnijibroj“.Naime,relativnofleksibilan tekst te odredbe omogućuje da se uzmu u obzir specifične okolnosti urazličitim državama potpisnicama. Ipak, iako države imaju slobodu procjene uodređivanje praga, on se ne smije uspostaviti na način da predstavlja nerazmjernuprepreku za korištenje manjinskim jezicima u javnom životu.101 Savjetodavni odborčesto je u svojim mišljenjima zagovarao snižavanje praga za ostvarenje prava nauporabumanjinskog jezikana javnimtopografskimoznakama.Budućida jeostvarenjetog prava uvjetovano „tradicionalnošću nastanjenosti znatnijeg broja osoba kojepripadaju nacionalnojmanjini“, pri ostvarenju prava treba uzeti u obzir demografskustrukturupodručjatijekomdugotrajnijegrazdobljakakobiseosiguralodaserecentnetendencije asimilacije ne provode na štetu očuvanja jezika nacionalnih manjina.Zaključno,Komentarsugeriradabivlastitrebaletumačitiiprimjenjivatizakonodavstvokoje propisuje pravo na uporabu jezika manjina na javnim natpisima na fleksibilannačin,bezstrogoginzistiranjanapragovima.102Itopravo,sukladnoodredbamaOkvirnekonvencije,trebajasnoinedvosmislenopropisatizakonom.103

100 Tocka 56., ibid. Vidi i Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zastitu nacionalnih manjina,MisljenjeoBugarskoj,ACFC/OP/I(2006)001,5.4.2006.,dostupnonahttp://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/PDF_1st_OP_Bulgaria_en.pdf(posjeceno19.3.2013.).101Tocka65.,ibid.VidiiSavjetodavniodborzaOkvirnukonvencijuzazastitunacionalnihmanjina,DrugomisljenjeoPoljskoj, ACFC/OP/II(2009)002,07.12.2091.,dostupnonahttp://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/PDF_2nd_OP_Poland_en.pdf(posjeceno19.3.2013.).102Tocka66.,ibid.VidiiSavjetodavniodborzaOkvirnukonvencijuzazastitunacionalnihmanjina,TrecemisljenjeoAustriji, ACFC/OP/III(2011)005,20.12.2011.,dostupnonahttp://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/PDF_3rd_OP_Austria_en.pdf(posjeceno19.3.2013.).103 Tocka 67., ibid. Vidi i Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zastitu nacionalnih manjina,Misljenje o Gruziji, ACFC/OP/I(2009)001, 10. 10. 2009., dostupno na http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/minorities/3_FCNMdocs/PDF_1st_OP_Georgia_en.pdf(posjeceno19.3.2013.).


Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima jest međunarodnopravniinstrument manjinske zaštite usvojen u okrilju Vijeća Europe 1992. godine s ciljemzaštite i promidžbe tradicionalnih regionalnih i manjinskih jezika u zemljamačlanicama.104ZemljekojepristupeEuropskojpoveljiobvezujusenazaštituipromicanjeregionalnihilimanjinskihjezikabudućidasuoničestoizloženihrizikumarginaliziranja.Poveljasadržiniznačelaimjerakojištitejezikeštoihnapodručjuodređenogadržavnogteritorija tradicionalno rabi manji broj državljana dane države i koji se razlikuju odnjezinihslužbenihjezika.PodručjaprimjeneodredabaPoveljeuonimdržavamakojesujoj pristupile zemljopisna supodručjanakojima je regionalni ilimanjinski jeziknačinizražavanja određenog broja ljudi. Drugim riječima, teritorijalna koncentriranost i/librojnost govornika regionalnih i manjinskih jezika opravdava usvajanje različitihzaštitnihipoticajnihmjerapredviđenihuPovelji.

DrugidioPoveljeodređujeciljeveinačelanačijesepoštivanjepotičudržavepotpisnice,a osobito se ističe osam osnovnih načela zaštite i promicanja uporabe regionalnih ilimanjinskihjezika.105Međuostalim,priznanjeregionalnogailimanjinskogjezikasmatrase u državama koje su pristupile Povelji izrazom kulturnog bogatstva; potrebno jepoštivati integritetzemljopisnogpodručjasvakogaregionalnogailimanjinskogjezikasciljemosiguranjadapostojećeilinoveadministrativnepodjelenepredstavljajuzaprekuzapromicanjeodgovarajućegaregionalnogailimanjinskogjezika;potrebnojeprovoditiodlučneakcijenapromicanjuregionalnihilimanjinskihjezikasciljemnjihovaočuvanja;trebapogodovatiuporabiregionalnihilimanjinskihjezikaugovoruipismu,ujavnomiprivatnomživotuipoticatije;trebaraditinaodržanjuirazvojuvezaizmeđugrupakojerabe regionalne ilimanjinske jezike i drugihgrupaudržavi koje rabe jezikkorištenuistomilisličnomoblikuteuspostavljatikulturnevezesdrugimgrupamaudržavikojerabe druge jezike; nadalje, treba poduzimati odgovarajuće mjere u svrhu nastave iizučavanjaregionalnihilimanjinskihjezikanasvimodgovarajućimstupnjevima;potičese davanje pogodnosti koje će omogućiti da osobe koje se ne služe regionalnim ilimanjinskimjezikom,aživenapodručjugdjeseonrabi,naučetajjezikakotožele;tesepotiče izučavanje i istraživanje regionalnih i manjinskih jezika na sveučilištima iliodgovarajućim institucijama; i napokon, potiču se odgovarajuće vrste međudržavnihrazmjenaupodručjimanakojeseodnosiPoveljazaregionalneilimanjinskejezikekojisu isti ili slični u dvije ili više država.106 Države koje su pristupile Europskoj poveljiobvezuju se eliminirati bilo koje neopravdane razlike, isključenja, ograničenja iliprednosti u odnosu na uporabu regionalnoga ili manjinskog jezika s ciljemobeshrabrivanja ili dovođenja u opasnost održanja ili razvoja regionalnoga ilimanjinskog jezika. Pri tome se usvajanje posebnih mjera u korist regionalnih ili

104 Woehrling, Jean‐Marie, The European Charter for Regional Or Minority Languages: A CriticalCommentary,Strasbourg:CouncilofEuropePublishing,2005;ORiagaın,Donall,TheEuropeanCharterforRegional Or Minority Languages: Legal Challenges and Opportunities, Strasbourg: Council of EuropePublishing,2008.105Clanak7.Europskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicima.106Clanak7.stavak1.Europskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicima.

32 ZPR2(1)2013;11‐39

manjinskih jezika s ciljempromicanja jednakosti između korisnika tih jezika i ostalogdijelapučanstva,odnosnomjerakojepravilnouzimajuuobzirnjihovespecifičneuvjete,nesmatraaktomdiskriminacijeprotivkorisnikajezikakojisuuširojuporabi.107Državese, osim toga, obvezuju promicati svim odgovarajućim sredstvima međusobnorazumijevanje između svih jezičnih grupa u zemlji te osobito uključiti poštivanje,razumijevanje i snošljivost u pogledu regionalnih ili manjinskih jezika među ciljevenastaveiobrazovanjanjihovihzemaljatedavatipotporumasovnimmedijimadaslijedeisteciljeve.108Uodređivanjunjihovepolitikepremaregionalnimilimanjinskimjezicimadržave trebaju uzimati u obzir potrebe i želje izražene od strane grupa koje rabe tejezike.Njihtrebajuohrabritipriuspostavitijelaakojetopotrebnouciljusavjetovanjadržavnihtijelausvimpitanjimakojaseodnosenaregionalneilimanjinskejezike.109

TrećidioPoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicimadefiniranizmjerazapromicanjeuporabe regionalnih ili manjinskih jezika u javnom životu, a odnosi se na sljedećapodručja: obrazovanje, sudbena tijela, upravna tijela i javne službe, javne medije,kulturneaktivnosti iustanove, gospodarski i socijalni život teprekograničnukulturnurazmjenu.Upogleduprimjenepravanaravnopravnuuporabumanjinskogjezikaipismapred upravnim tijelima i javnim službama države potpisnice Povelje obvezuju sedopustiti lokalnim i regionalnim tijelima vlasti uporabu regionalnoga ili manjinskogjezikanapodručjunakojemjebrojstalnihstanovnikakojiraberegionalniilimanjinskijeziktakavdaopravdavamjereipoticatiihnato.Međuostalim,mjerekojesesugerirajuuključujukorištenje regionalnim ilimanjinskim jezicimapriobraćanju javnim tijelima,objavljivanje službenih isprava lokalnih tijela na manjinskom ili regionalnom jeziku,uporabu regionalnih ilimanjinskih jezikau raspravamaskupština lokalnih tijela vlastiusporedno sa službenim jezikom, ili, ako se to pokaže nužnim, službenu uporabumanjinskoga ili regionalnog jezikapri javnom isticanju tradicionalnih imenamjesta.110Republika jeHrvatskapri ratifikacijidala izjavudaćeseodredbetrećegdijelaPoveljeprimjenjivati u odnosu na talijanski, srpski, mađarski, češki, slovački, rusinski iukrajinskijezik.111Poveljasadržidvostrukimehanizamnadgledanjaprovedbe:redovitaizvješća država potpisnica o primjeni Povelje te mišljenja Odbora stručnjaka zaEuropsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima.112 Sukladno odredbamaPovelje, države potpisnice dužne su podnositi redovita periodična izvješća o primjeniPovelje.DržavapotpisnicadužnajepodnijetiprvoizvješćeurokuodgodinudananakonpristupanjaPovelje,adrugaizvješćaurazdobljuodtrigodinenakonprvogizvješća.113

107Clanak7.stavak2.Europskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicima.108Clanak7.stavak3.Europskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicima.109Clanak7.stavak4.Europskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicima.110Clanak10.Europskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicima.111Vidiclanak5.stavak2.ZakonaopotvrđivanjuEuropskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicima.112Clanci15.i16.Europskepoveljeoregionalnimilimanjinskimjezicima.113Hrvatska jedosadapodnijela cetiriperiodicna izvjescaoprovedbiEuropskepoveljeo regionalnim imanjinskim jezicima. Tekstovi svih izvjesca dostupni su na http://www.coe.int/t/dg4/education/minlang/Report/default_en.asp#Croatia(posjeceno24.2.2013.).


Kako je u ranijim mišljenjima Odbor stručnjaka o primjeni Europske povelje oregionalnim ili manjinskim jezicima izvješćivao da ne raspolaže cjelovitom slikompodručja na kojima je ravnopravna uporabamanjinskih jezika u Republici Hrvatskoj,četvrtoizvješćesadržiiscrpanpopispoopćinamaukojimajeravnopravnostmanjinskihjezika propisana temeljem jednoga od uvjeta predviđenih zakonom.114 U četvrtommišljenjuOdborastručnjakauvaženjerelativnovelikbrojjedinicasamoupraveukojimaje ravnopravna uporaba manjinskih jezika uvedena statutima jedinica lokalne ilipodručne (regionalne) samouprave. Odbor stručnjaka postojeću činjenicu tumači nanačindabiseupotrebamanjinskihjezikamoglaostvaritiiuonimjedinicamalokalneilipodručne (regionalne) samouprave u kojima manjine ne čine trećinu ukupnogstanovništva jer bi takva praksa korespondirala ciljevima i načelima Europskepovelje.115OdborstručnjakaizraziojestavdauHrvatskojjošpostojepodručjaukojimaprebivadovoljanbrojgovornikaregionalnihilimanjinskihjezika,aliukojimamanjinskijezici nisu u ravnopravnoj i službenoj uporabi. Ranijim mišljenjem Odbor je izraziostajališteda jeodlukaouvođenjudvojezičnostineopravdanoprepuštenadiskrecijskojodluci lokalnih vlasti, što dovodi do određenog stupnja neizvjesnosti.116 Istaknuo jenadaljedaupojedinimjedinicamalokalneilipodručne(regionalne)samoupravetrebaizmijenitiiliuskladitistatutesUstavnimzakonomopravimanacionalnihmanjina.117

3.2. IzvoripravaOrganizacijezaeuropsku sigurnost i suradnju:Preporuke izOslaopravunacionalnihmanjinanaupotrebumanjinskogjezikaipismateLjubljanskesmjerniceointegracijiraznolikihdruštava

Još su Kopenhagenskim dokumentom Konferencije o ljudskoj dimenziji iz 1990. svedržavetadašnjeKonferencijezaeuropskusigurnostisuradnjupreuzeleobvezekojeseodnose na nacionalnemanjine.118 Unutar te međunarodne organizacije, koja je 1994.godinepreimenovanauOrganizacijuzaeuropskusigurnostisuradnju(OESS),osnovanaje 1992. institucija visokog povjerenika nacionalnih manjina kao instrument zasprečavanje sukoba u najranijoj mogućoj fazi. Visoki povjerenik nacionalnih manjina

114 Vidi Vlada Republike Hrvatske, Cetvrto izvjesce Republike Hrvatske o primjeni Europske povelje oregionalnimilimanjinskimjezicima,18.1.2010.115 Tocka 21. Izvjesca Odbora strucnjaka o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskimjezicimauRepubliciHrvatskoj‐Cetvrtikrugpracenja,ECRML(2010)9,8.12.2010.116Vidi IzvjesceOdborastrucnjakaoprimjeniEuropskepoveljeoregionalnimilimanjinskim jezicimauRepubliciHrvatskoj‐Drugikrugpracenja,ECRLM(2005)3,7.9.2005.117 Tocka 22. Izvjesca Odbora strucnjaka o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskimjezicimauRepubliciHrvatskoj‐Cetvrtikrugpracenja,ECRML(2010)9,8.12.2010.118 Kopenhagenski dokument Konferencije o ljudskoj dimenziji KESS‐a (Document of the CopenhagenMeeting of the Conference on the Human Dimension of the CSCE), dostupno nahttp://www.osce.org/odihr/elections/14304(posjeceno9.3.2013.).IscrpnoouloziOESS‐aupromicanjupravamanjinavidiuWright,Jane,TheOSCEandtheProtectionofMinorityRights,18(1)HumanRightsQuarterly (1996), str. 190‐205; Van der Stoel, Max, Peace and Stability through Human and MinorityRights,Baden‐Baden,NomasVerlagsgesellschaft,2001.

34 ZPR2(1)2013;11‐39

tijekom godina nastojao je nizom preporuka i smjernica,119 pridonoseći tako razvojumeđunarodnih pravnih standarda za zaštitu nacionalnih manjina, odgovoriti naproblemeipitanjakojaseopetovanopojavljujuudržavamačlanicamaOESS‐aikojasučesto bila predmetom njegova angažmana u mnogim državama. Ako dođe dointenziviranja sukoba, mandat visokog povjerenika zahtijeva da na vrijeme upozoridržavečlanicekojesuunjegauključenedanaraspolaganju imajuodređenovrijemeukojem će biti dužne poduzeti konkretne korake radi izbjegavanja nasilnog sukoba. Ugotovodvadesetljećadjelovanjatajeinstitucijaumnogobrojnimprilikamaprepoznalaidjelovalazbogpostojanjamogućnostisukobakojibiuključivalinacionalnemanjine.120

PreporukeizOslaopravunacionalnihmanjinanaupotrebuvlastitogjezikapokušavajujednostavnimjezikomobjasnitisadržajpravamanjinenatodaupotrebljavasvoj jezik.Glavna je funkcija tog izvora prava nadgradnja već postojećih, no katkad nedovoljnojasno obrazloženih izvora međunarodnog prava. On sadrži precizne preporuke zapriznanje i ostvarivanje jezične manjinske politike. Preporuke su podijeljene napodnaslove koji odgovaraju problemima koji se pojavljuju u pogledu uporabemanjinskog jezika pri davanju imena, u vjerskim obredima, u društvenoj zajednici i ucivilnom društvu, u medijima, u gospodarskom životu, pred tijelima vlasti i javnimslužbama,predpravosudnimtijelima,posebiceprilišenjuslobode.Preporukepropisujudasuupodručjimagdježivivelikbrojosobakojepripadajunacionalnojmanjiniikadaza to postoji dovoljan interes tijela vlasti dužna omogućiti isticanje lokalnih naziva,imena ulica i drugih topografskih znakova namijenjenih javnosti osim na službenomjeziku i na jeziku nacionalne manjine.121 U regijama i u mjestima gdje živi velik brojosobakojepripadajunacionalnojmanjiniigdjezatopostojiiskazaninteresosobekojepripadaju nacionalnojmanjini imaju pravo od regionalnih i/ili mjesnih vlasti i javnihustanova dobivati građanske isprave i svjedodžbe na službenom jeziku ili jezicimadržave, ali i na jezikunacionalnemanjine. Slično tomu, regionalne i/ilimjesne vlasti ijavne institucijemoraju čuvati odgovarajućeevidencijegrađana ina jezikunacionalne

119Haskepreporukeopravunacionalnihmanjinanaobrazovanje,PreporukeizOslaopravunacionalnihmanjina na upotrebu vlastitog jezika, Preporuke iz Lunda o djelotvornom sudjelovanju nacionalnihmanjina u javnom zivotu, Smjernice o upotrebi jezikamanjina u elektronickimmedijima, Preporuke izBolzana/Bozena o nacionalnim manjinama u međudrzavnim odnosim te Ljubljanske smjernice ointegraciji raznolikih drustava. Tekstovi OESS‐ovih instrumenata manjinske zastite dostupni nahttp://www.osce.org/hcnm/66209 (posjeceno 9. 3. 2013.). Sveobuhvatan pregled OESS‐ovihinstrumenata zastite prava nacionalnih manjina vidi u Petricusic, Antonija, Instrumenti zaštite pravanacionalnihmanjinaOESS‐a injihovaprimjenaudržavama jugoistočneEurope,Pravo ipolitika(2013),utisku.120Cronin,Bruce,CreatingstabilityintheNewEurope:TheOSCEhighcommissioneronnationalminoritiesandthesocializationofriskystates,12(1)SecurityStudies(2002),str.132‐163;Packer,John,TheroleoftheOSCEhighcommissioneronnationalminorities inthe formerYugoslavia,12(2)CambridgeReviewofInternationalAffairs(1999),str.168‐183;Swimelar,Safia,Approachestoethnicconflictandtheprotectionofhumanrightsinpost‐communistEurope:Theneedforpreventivediplomacy,7(3)NationalismandEthnicPolitics(2001),str.98‐126.;Vollebæk,Knut,FifteenYearsofConflictPreventionbytheHighCommissioneronNationalMinorities,OSCEYearbook(2008),str.325‐330.121Preporuka3.PreporukaizOslaopravunacionalnihmanjinanaupotrebuvlastitogjezika.


manjine.122 Osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama imaju odgovarajućemogućnostiupotrebesvojegjezikaukomunikacijistijelimauprave,posebiceuregijamai mjestima gdje je iskazana takva želja i gdje pripadnici nacionalnih manjina žive uvelikombroju.Sličnotomu,tijelaupravemoraju,gdjejegodtomoguće,osiguratidasejavne usluge pružaju i na jeziku nacionalne manjine. U tu svrhu dužne su prihvaćatiodgovarajuću politiku zapošljavanja i/ili obuke i stvaranja programa.123 Napokon, tajpravni izvorpropisujedauregijama imjestimagdjeosobekojepripadajunacionalnojmanjiniživeuvelikubrojudržavatrebapoduzetimjerekojimaćeosiguratidaizabraničlanovi regionalnih i lokalnih državnih tijela mogu upotrebljavati i jezik nacionalnemanjinepriraduutimtijelima.124

Posljednji u nizu instrumenta međunarodnog prava nacionalnih manjina, Ljubljanskesmjerniceointegracijiraznolikihdruštava,kojesujavnostipredstavljenekrajem2012.godine, promiče sveobuhvatnu integracijumanjina u društvima u kojima obitavaju.125Navodeći i razrađujućipedeset smjernica, taj instrumentnavodikonkretnemjerekojepromičusuradnjurazličitihdruštvenihdionikaetničkih,jezičnih,religijskihilikulturno‐raznolikihdruštvatesugeriramjereipolitikeputemkojihsemožeosiguratiučinkovitosudjelovanje svih društvenih skupina u gospodarskom, političkom, društvenom ikulturnomživotu.Upogledurazličitostisimbolainjihoveprimjeneujavnomprostoru,Ljubljanske smjernice propisuju da bi države trebale promicati integraciju poštujućizahtjeve i osjećaje i manjinskih i većinskih skupina prilikom isticanja i korištenjasimbola u javnom prostoru.126 Imajući na umu slobodu izražavanja, države bi trebaleizbjećikorištenjesimbolimakojirazdvajajuzajedniceteobeshrabritipostavljanjetakvihsimbolaodstranenedržavnihaktera.Sdrugestrane,gdjejegodprikladno,trebatražitipromicanje inkluzivnih simbola koji povezuju. Tekst komentara te smjernice sadrži iopis prikladne uporabe toponima namanjinskim jezicima i pismima. Upravo zato štojezik i pismonacionalnihmanjina imajuuprvomredu simboličko značenje, države sepotiču da, gdje je god to prikladno, osiguraju pravo isticanja topografskih znakova namanjinskomjezikučak ikadamanjineutimkrajevimaneprebivajutradicionalno iliuznatnombroju.Nadalje,kadasepredviđajuuvjetizaostvarivanjetogaprava,netrebajubiti takvi da predstavljaju neproporcionalnu prepreku u pogledu nekih manjinskihjezika.Komentar Smjernica tvrdi čak i da se ne smije pozivati na argument prometnesigurnosti radi onemogućivanja isticanja prometnih znakova na različitim pismima.Upravo suprotno, takvo isticanje dvojezičnosti treba promicati, budući da ono šaljeporuku kako dotični teritorij harmonično nastanjuju različite skupine stanovništva.TrebaimatinaumudakomentarSmjernicasadrži iuputuotomeda,kadaseimenuju

122Preporuka13.,ibid.123Preporuka14.,ibid.124Preporuka15.,ibid.125 Petricusic, Antonija, Ljubljanske smjernice OESS‐a o integraciji raznolikih društava ‐ novi trendmeđunarodnih manjinskih standarda: Promicanje integracije i kohezije u multietničkim društvima, 6Multietnicnostirazvoj(2012),str.1‐4.126Smjernica50.Ljubljanskihsmjernicaointegracijiraznolikihdrustava.

36 ZPR2(1)2013;11‐39

ulice, kad se mijenjaju njihova imena ili se izvode slični zahvati u javnom prostoru,uvijek treba pridavati iznimnu pozornost tomu da se odluke te vrste donose nainkluzivan i participatoran način, koji neće rezultirati daljnjom podjelom međuzajednicama.

4. ZAKLJUČAK

Osobamakojepripadajunacionalnimmanjinama jamčisenizommeđunarodnih izvorapravonaupotrebuvlastitogjezikaujavnosti,uzajednicisdrugima,itobezometanjailidiskriminacije temeljem korištenja manjinskog jezika. Pored pravno neobvezujućeDeklaracije UN‐a o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim ijezičnim manjinama, instrumenta zaštite prava manjina Ujedinjenih naroda kojipropisuje pravo osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama na upotrebu vlastitogjezikauprivatnomiu javnomživotu,europskiregionalnisustavzaštite ljudskihpravaputem instrumenata zaštite razvijenihunutarVijećaEurope iOESS‐aučinkovito jamčipravomanjinanaravnopravnuuporabumanjinskihjezika.Okvirnakonvencijazazaštitunacionalnih manjina i Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima VijećaEuropetePreporukeizOslaopravunacionalnihmanjinanaupotrebuvlastitogjezikaiLjubljanske smjernice o integraciji raznolikih društava OESS‐a pretpostavljajuuključivanje i osiguranje formalne jednakosti svih građana i građanki, uključujući ipripadnike i pripadnice nacionalnih manjina, što se odnosi i na njihovo pravo da sekoriste svojim jezikomu javnosti i prilikomkomuniciranja s tijelima vlasti, ali i ističuoznakenajezikuipismumanjine.Taprava,doduše,podliježuodređenimograničenjimajer je za njihovo ostvarenje potrebno damanjina čini određen dio stanovništva nekeadministrativne jedinice ili da za njega postoji dostatan interes na strani manjinskezajednice.

Uzmeđunarodnopravne izvore, i hrvatski zakoni jamče pravo pripadnika nacionalnihmanjina na ravnopravnu uporabu manjinskog jezika i pisma na područjima jedinicalokalneiregionalnesamouprave.Ipak,činjenicajedaosiguranjepravanaravnopravnuuporabu manjinskih jezika i pisama u Hrvatskoj pretpostavlja relativno visok pragbrojnostiiteritorijalnekoncentriranostimanjinskezajednice.Unatočtomu,nizjeopćinauHrvatskoj,uprvomreduuIstarskojžupaniji,svojimstatutimauveomanjinskijezikuravnopravnuslužbenuuporabu iakopripadnicimanjineunjimačinemanjeod trećinelokalnog stanovništva, štoupućujena todanaodređenimdijelovima teritorijapostojitradicija simboličkog priznanja multietničnosti u javnom prostoru. Takvu praksusavjetujuitijelakojanadgledajuprimjenuOkvirne konvencijeiEuropskepovelje. Naime, i Savjetodavni odbor i Odbor stručnjaka potiču vlade država potpisnica tih dvaju pravno obvezujućih izvora međunarodnog prava nacionalnih manjina da omoguće ravnopravnu uporabu manjinskih jezika i pisama kadagodzanjihovoostvarenjepostojistvarna potreba ilidostatnozanimanje,bezobziranabrojpripadnikamanjina.

Preduvjete „tradicionalne nastanjenosti manjinske zajednice“, „znatnijeg brojapripadnika manjina u određenom administrativnom području“ ili pak „dostatnog


interesanastranimanjinskezajednice“kaoosnovezaostvarenjeravnopravneslužbeneuporabe manjinskog jezika i pisma propisuju i međunarodni i domaći izvori pravamanjina. Smatram da ih treba tumačiti ponajprije tako da idu u korist ostvarivanjanačelajednakostitemirnogsuživotavećinskeimanjinskihzajednica,aliikaomodalitetepromicanja duha snošljivosti i međukulturnog dijaloga. Hrvatski zakoni ne propisujuuvijek „tradicionalnu nastanjenost“, nego zahtijevaju da pripadnici pojedine manjinečinetrećinuukupnogbrojastanovništvakaopreduvjetostvarenjapravanaravnopravnuslužbenu uporabu jezika i pismanacionalnihmanjina.No čak ni taj zahtjev „znatnijegbrojapripadnikamanjina“nijeobvezujućijersedrugačije,akojetouinteresumanjina,može urediti statutima gradova, općina i županija ili pak međunarodnim ugovorima.StogajeunekimdijelovimaHrvatskeravnopravnostuporabejezikaipismanacionalnihmanjina u javnom prostoru ostvarena usprkos izostanku „znatnijeg broja pripadnikamanjina“ulokalnomstanovništvu.Činjenicajedajeupraviluriječopodručjimasdužimvremenskim razdobljemmira i izostankom sukoba. Smatram stoga da bi u hrvatskimokolnostima pravo na uporabu manjinskih jezika trebalo ostvarivati u svim onimjedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave u kojima predstavnicinacionalnih manjina iskazuju zanimanje i interes za realizaciju tog prava, a postojisuglasnost lokalnog stanovništva za njegovo ostvarenje. S obzirom na narušenemeđuetničke odnose u određenim dijelovimaHrvatske, nije vjerojatno da će se takveintegrativne mjere, koje promiču duh snošljivosti i međukulturni dijalog, u doglednovrijeme lakoprovoditi. Stoga jeu slučajevimakadsuglasnost lokalnogstanovništvazauvođenjedvojezičnostiulokalnijavnidiskursizostajeuvjet„znatnijegbrojapripadnikamanjina“, tj. trećine stanovništva, minimalni prag koji, kada je zadovoljen, morarezultirati ostvarenjem prava na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pismanacionalnihmanjina.

Naime, iz gore analiziranihmnogobrojnih domaćih imeđunarodnopravnih izvora kojipropisujupravonaslužbenuiravnopravnuuporabumanjinskihjezikaipisamaproizlazidaje ravnopravan status manjinskih jezikaipisamau radu javnih službi te na topografskim oznakama izraz ostvarenja jednakog tretiranja osoba koje pripadaju nacionalnimmanjinama. Javni prosvjedi protiv uvođenja ćirilice u Vukovaru upućuju stoga nanelegitimnost manjinskih odredaba u očima većine i puno su više iskaz dosadašnjegpropusta vlasti da hrvatskim građanima i građankama objasne potrebu i svrhumanjinskih prava nego izraz kolektivne želje za negiranjem prava pripadnika srpskenacionalnemanjine.Uzajednicinarušenihmeđuetničkihodnosatrebatežitirješenjimakoja pridonose pomirbi i ponovnoj uspostavi narušenog povjerenja, ali ne na teretpozitivnih zakonskih propisa. Pri tome ne treba smetnuti s uma da Zakon o uporabijezika i pisma nacionalnih manjina propisuje kako se statutom jedinica lokalne ilipodručne(regionalne)samoupraveukojimajeuravnopravnojslužbenojuporabijezikipismonacionalnemanjinemožeutvrditidasepravonaravnopravnuslužbenuuporabujezikaipismanacionalnemanjinenatopografskimoznakamaujavnomprostorumožeostvarivatisamonapojedinimpodručjimaopćinaigradova.Tuodredbusvakakotrebauzeti u obzir pri uvođenja ćiriličnih oznaka u Vukovar jer se njezinom primjenom

38 ZPR2(1)2013;11‐39

pridonosi razvijanju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga izmeđupripadnikasrpskenacionalnemanjineihrvatskognarodakojinastanjujutajgrad.

Hrvatskojjavnostitrebaotvorenoijasnoporučitidabiodbijanjeisticanjatopografskihoznaka na pismu srpske nacionalne manjine u gradu Vukovaru predstavljalo kršenjehrvatskihpozitivnihpropisa,avrlojevjerojatnodabibilointerpretiranoikaopokušajasimiliranja manjina od strane institucija koje provode nadzor nad primjenommeđunarodnih instrumenata zaštite prava manjina. Zahtjev određenih političkihstranaka i udruga da se odgodi uvođenje ćirilice u javnu sferu, dakle na topografskeoznake i na zgrade institucija vlasti, ili da se uvedemoratorij na uvođenje ćirilice naodređen broj godina, predstavlja, dakle, ozbiljnu povredu odredaba domaćega imeđunarodnogprava.


Summary

EQUALOFFICIALUSEOFTHELANGUAGEANDSCRIPTOFNATIONALMINORITIES:SOURCESOFNATIONALANDINTERNATIONALLAW

Thispaperpresentssourcesofnationalandinternationallawguaranteeingtherighttoequalofficialuseofthelanguageandscriptofnationalminorities.Thesesources,amongother things, lay down the right to use a minority language when addressinggovernmentbodiesand toputuppublic signs inaminority languageandscript. Theexerciseoftheserightsis,however,subjecttocertainrestrictions:forthisrequirementtobeincompliancewithactualneedsorfortheminoritytohavesufficientinterestinit,theminoritywillhavehadtohavebeenresidinginthatterritoryforgenerationsandorin significant numbers. Further, national and international sources of minority lawindicatethatminoritylanguagesandscriptsshouldbeusedinpublicplacesinamannerthat will not lead to further segregation between different ethic minorities, butcontribute to the development of understanding, solidarity, tolerance and dialogueamongthem.

Keywords: rightsofminorities,languageandscriptofnationalminorities,equalofficialuse of languageand script ofnationalminorities,preservation of culturalidentityofminorities

Author:

AntonijaPetričušić,LL.MResearchAssistant,DepartmentofSociology,FacultyofLaw,UniversityofZagreb

FEMINIZACIJAISTAKLENISTROPUSUDAČKOJIODVJETNIČKOJPROFESIJIUHRVATSKOJ


UDK347.962.3‐055.2(497.5)347.965‐055.2(497.5)

Primljeno:4.veljače2013.

LukaKeller,dipl.iur.

Uovomradurazmatramodvaistraživačkapitanja:prvo,jeliusudačkojiodvjetničkojprofesijiuHrvatskojnadjelufeminizacija;idrugo,postojilistaklenistropunapredovanjuženauvišerazinesudačke i odvjetničke profesije u Hrvatskoj. U uvodu definiramo feminizaciju i stakleni strop,elaboriramonaša istraživačkapitanja imetodologiju teargumentiramo izborstranihsudačkih iodvjetničkihprofesijaskojimauspoređujemohrvatske.Udrugomdijeluanaliziramofeminizacijuistaklenistropuhrvatskojsudačkojprofesijitedajemousporedbuspolnezastupljenostiuhrvatskoj,njemačkoj i poljskoj sudačkoj profesiji.U trećem dijelu rada analiziramo feminizaciju i staklenistrop u hrvatskoj odvjetničkoj profesiji te uspoređujemo spolnu zastupljenost u hrvatskoj,američkoj i poljskoj odvjetničkoj profesiji. U zaključku evaluiramo odgovore na istraživačkapitanja.

Ključneriječi: feminizacija,staklenistrop,sudačkaprofesija,odvjetničkaprofesija

1. UVOD

U ovom radu koristimo se podacima o rastu postotka sutkinja i odvjetnica, odnosnoodvjetničkih vježbenica u Hrvatskoj kako bismo dokazali feminizaciju sudačke iodvjetničke profesije. Nadalje, koristimo se podacima o postotku žena među sucima,predsjednicima sudova, odvjetnicima, odvjetničkim vježbenicima u Hrvatskoj,predsjednicima i članovima izvršnih tijela Hrvatske odvjetničke komore kako bismoistražilistaklenistropusudačkojiodvjetničkojprofesijiuHrvatskoj.

Feminizacija sudačke i odvjetničke profesije u Hrvatskoj znači da se postotak žena usudačkoj i odvjetničkoj profesiji u Hrvatskoj u zadnjih dvadeset godina povećao. Ukontekstunašegradastaklenistropznačidaženeusudačkoj iodvjetničkojprofesijiuHrvatskoj napreduju do viših položaja u tim profesijama u postotku koji je manji odpostotka žena u tim dvjema profesijama.1 Stakleni je strop nevidljiva, ali postojeća

LukaKeller,dipl.iur.,asistentnaKatedrizasociologijuPravnogfakultetaSveucilistauZagrebu.1 „Stakleni strop je posebno problematican za zene koje rade u dominantno muskim zanimanjima iprofesijama.Zenskonapredovanjenezaustavljasezbogunutarnjenesposobnostizaposaoilinedostatkaosnovnihkvalifikacija,negozbognedostatkasponzorstvadobropozicioniranih,mocnih,starijihkolegau

42 ZPR2(1)2013;41‐60

barijera koja sprečava žene da napreduju u znatnijem postotku na najviše položaje uprofesiji.2,3Većiulazakženauprofesijevaljapromatratiukontekstunjihoveplaćenostiimogućnostizadruštvenupokretljivost4ukarijeri.

Radjestrukturiranokodvaistraživačkapitanja:prvo,postojiliuHrvatskojfeminizacijasudačke i odvjetničke profesije, i drugo, postoji li stakleni strop za žene u sudačkoj iodvjetničkoj profesiji u Hrvatskoj.Metodologija kojom se koristimo u ovom radu jestanaliza podataka. Koristimo se statističkim podacima o brojnosti žena u hrvatskojsudačkoj iodvjetničkojprofesijikakobismodokazalidaseobjeprofesije feminiziraju.Nadalje,koristimosestatističkimpodacimaopostotkuženanaodređenomrangusuda,opostotkuženanamjestupredsjednikasudovakakobismodokazalinadzastupljenostmuškaraca na mjestima predsjednika sudova te piramidalnu strukturu sudačkeprofesije: što je sudviši, to jeunjemuvećipostotakmuškaraca.Također, analiziramostatističke podatke o postotku i broju žena među odvjetnicima i odvjetničkimvježbenicimateutijelimaHrvatskeodvjetničkekomorekakobismodokazalipostojanjestaklenogstropauhrvatskomodvjetništvu.

Komparatistička perspektiva ovog rada donosi usporedbu hrvatske s njemačkom ipoljskom sudačkom profesijom te usporedbu hrvatskog odvjetništva s američkim ipoljskim odvjetništvom. Taj izbor stranih profesija s kojima uspoređujemo sudačku iodvjetničkuprofesijuuHrvatskojvaljaargumentirati.Uspoređujemohrvatskusudačkuprofesijusnjemačkomzbognekihsličnihdruštvenihokolnosti.Naime,sudačkaprofesijau DDR‐u primjer je pravne profesije u socijalizmu koja se s ujedinjenjem Zapadne iartikuliranju svoje vrijednosti za organizaciju ili profesiju.“ Giddens, Anthony: Sociologija: prema 4.engleskomizdanju,NakladnizavodGlobus,Zagreb,2007,290.2„Glass ceiling“ ili, u doslovnom prijevodu, stakleni strop, koncepcija je o nepisanom pravilu koje seprovodi u praksi. Baker, Joe G.: Glass Ceilings or Sticky Floors?AModel ofHigh‐Income Law Graduates,JournalofLaborResearch,br.24,izd.4.,2003,695‐711.3Zenenapredujudoodređenognivoaupravnojprofesiji,viseodtogavrlorijetko.„'Staklenistrop'odnosisenatransparentnu,alivrlorealnubarijeruizmeđusrednjegmenadzmentainjegovaekvivalenta(sjednestrane,L.K.)itezedohvatljivogprostorauspjeha(sdrugestrane,L.K.)navrhuljestvice–glavniodvjetnik,menadzer odvjetnickog ureda, dekan pravnog fakulteta, korporativni direktor.“ Epstein, Cynthia Fuchs;Saute,Robert;Oglensky,Bonnie;Gever,Martha:Glassceilingsandopendoors:women'sadvancementinthelegalprofession:AReporttotheCommitteeon WomenintheProfession,TheAssociationoftheBaroftheCityofNewYork,FordhamLawReview,br.64,1995,306.Nepostojekonkretneformalnezaprekedazenedospijunatepolozaje,nooneupraksinanjihdospijevajurijetkoilinikad.Od103intervjuiraneodvjetniceu osam velikih newyorskih odvjetnickih ureda samo su dvije usle na polozaje visokog menadzmenta.Nadalje,nijebilospolnediskriminacijeuzaposljavanjunitirazlikeuplacamapospoluunavedenihosamtvrtki. Zaposlenicima i zaposlenicama jednako je omogucen rad na pola radnog vremena i koristenjerodiljnimdopustom.Usprkossvimnavedenimelementimaspolneravnopravnostiuvelikimnewyorskimodvjetnickimuredima,cinisedasestaklenistropsmjestionaulaskuuvisokimenadzment.Epsteinidr.,1995,310.4Sekulicdefiniradrustvenupokretljivostkao„promjenusocijalnogpolozajanastatusnojljestvici”.Kregar,Josip;Sekulic,Dusko;Ravlic,Slaven;Grubisic,Ksenija:Uvodusociologiju,Sveucilisnatiskara,Zagreb,2008,260.Starkdefiniradrustvenupokretljivostkao„promjenupolozajaunutarstratifikacijskogsustava”,Stark,Rodney:Sociology,TenthEdition,ThomsonWadsworth,Belmont,2007,657.

Keller:Feminizacijaistaklenistropusudačkojiodvjetničkojprofesiji… 43

Istočne Njemačke početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća transformira uzapadnjačku, kapitalističku, karijernu profesiju.5 Istovremeno, sudačka profesija uzapadnoj Njemačkoj nakon ujedinjenja postaje feminiziranija.6 Poljsku sudačku iodvjetničku profesiju odabrali smo zbog njihove sličnosti hrvatskoj sudačkoj iodvjetničkoj profesiji. Naime, riječ je o dvije zemlje sa sličnom genezom, odnosnotransformacijom pravne profesije iz naglašeno egalitarne u stratificiranu profesiju.7Izabrali smo američku odvjetničku profesiju za usporedbu s hrvatskom odvjetničkomprofesijom zbog utjecaja koji američka odvjetnička profesija ima na promjene uodvjetničkimprofesijamadiljemsvijeta.Podtimepodrazumijevamorastukupnogbrojaodvjetnika,rastbrojaodvjetnikapoodvjetničkomureduteodređenukorporativizacijuodvjetničkih ureda i odvjetničkog posla.8 Feminizacija odvjetničke profesije u SAD‐unastala je pod pritiskom tržišta, odnosno s naglim povećanjem potreba za pravnimuslugama.9 U Hrvatskoj je prvi val feminizacije odvjetničke profesije bio ideološki –proklamirana egalitarnost spolova u socijalizmu, a drugi tržišni – rast potreba zapravnimuslugamaudevedesetimgodinamadvadesetogstoljećaiposlije.Udrugomvalufeminizacijehrvatskaodvjetničkaprofesijaimplementiralajepromjenekojesupristigleiz američke pravne profesije, što je primjer globalizacije prava. Svrha usporedaba sastranim pravnim profesijama dvojaka je: želimo usporediti feminizaciju hrvatskesudačkeiodvjetničkeprofesijesfeminizacijomstranihsudačkihiodvjetničkihprofesija,primjerice u kolikoj jemjeri sudačka profesija u Hrvatskoj feminizirana u odnosu nasudačkuprofesijuuNjemačkojiPoljskoj.Nadalje,želimoutvrditikolikojesnažanutjecajameričkeodvjetničkeprofesijenahrvatskuteukakvusuodnosupromjeneustranimihrvatskimpravnimprofesijama.

2. SUTKINJEISUCIUHRVATSKOJSUDAČKOJPROFESIJI

Pravnicizaposleniusudačkojprofesijivećinomsužene.NasvimsudovimauRepubliciHrvatskoj (osimUstavnog suda iVrhovnog suda)pravnica imavišenegopravnika.U2010.godiniženesučinile72,5%sudacaprekršajnihsudova,70,1%sudacaopćinskihsudova,67,4%sudacatrgovačkihsudovai57,1%sudacažupanijskihsudova.Nasuprottomu, pravnice nisu u većini kad je riječ o sastavu Vrhovnog suda i Ustavnog suda.Pravnice čine 50% sudaca Vrhovnog suda i samo 38,5% Ustavnog suda.10 TakvusituacijupopravljačinjenicadajepoprviputuHrvatskojnačeluUstavnogsudažena.

5Schultz,Urlike:TheStatusofWomenLawyersinGermany,uSchultz,Ulrike;Shaw,Gisela(ur.):Womenintheworld'slegalprofessions,HartPublishing,Portland,2003,287.6Schultz,2003,275.7 Fuszara,Malgorzata:Women Lawyers inPoland under Impact ofPost‐1989Transformation, u Schultz,Ulrike;Shaw,Gisela(ur.):Womenintheworld'slegalprofessions,HartPublishing,Portland,2003,382.8Kronman,AnthonyT.:TheLostLawyer:Failing IdealsoftheLegalProfession,HarvardUniversityPress,Harvard,2000,279‐280.9Abel,RichardL.;Lewis,PhillipS.C.:PuttingLawBackintoSociologyofLawyers,uAbel,RichardL.;Lewis,PhillipS.C.(ur.):LawyersinSociety:ComparativeTheories,BeardBooks,Washington,2005,480.10 Drzavni zavod za statistiku RepublikeHrvatske:Žene imuškarciuHrvatskoj2012., Drzavni zavod zastatistiku,Zagreb,2012,46.

44 ZPR2(1)2013;41‐60

2.1. FeminizacijausudačkojprofesijiuHrvatskoj

Jelinadjelutrendfeminizacijepravneprofesije?Podaciostrukturizaposlenihpravnikai pravnica u sudačkoj profesiji to jasno potvrđuju. Iz publikacije Državnog zavoda zastatistiku Žene imuškarciuHrvatskoj 2012., iščitavamo sljedeće podatke o povećanjubroja pravnica u sudačkoj profesiji kroz godine.11 Počevši od prekršajnih sudova, nakojimajepostotaksutkinjaod1970.ukontinuiranomrastu,uzstagnacijuuposljednjih10godina:1970.–15,2%;1980.–40,8%;1990.–58,1%;2000.–72,9%;2005.–69,6%;2008.–72,2%;2009.–72,3%;svedoVrhovnogsuda,usastavukojega1961.nijebilonijedne sutkinje (!), ali je njihov postotak poslije stalno rastao: 1970. – 7,5%; 1980. –11,1%; 1990. – 23,1%; 2000. – 48,5%; 2005. – 50%; 2008. – 52,6%; 2009. – 48,8%;2010.–50%,uzblagipadizmeđu2008.i2009.12Valjavoditiračunaiobrojustudenatakoji upisuju pravne fakultete uHrvatskoj te diplomiraju nanjima. Sve više studenticaupisuje i završava pravni studij svake godine.13 Godine 2010. 72% diplomiranihstudenata prava bile su žene. To znači da će val porasta broja pravnica zahvatiti izapošljavanje u pravnoj profesiji, s određenim vremenskim odmakom uzrokovanimtrajanjemstudija iduljinomtraženjazaposlenjaustruci.Pretpostavimouhipotetskomprimjeru da studiranje traje šest godina i da traženje zaposlenja u struci traje jednugodinu.TobiznačilodabiučincipovećanjabrojaupisanihstudenticanastudijepravauHrvatskojuzapošljavanjubilividljivisedamgodinanakonštopočnustudirati.Akotomudodamoivrijemepotrebnozastažiranjenasudu,pripremanjeipolaganjepravosudnogispita, otprilike dodatne tri godine, dolazimo do razdoblja od deset godina. Ovdjemoramonapomenutidaćetorazdobljevjerojatnobitiidužesobziromnapromijenjenisustavulaskausudačkuprofesiju.Naime,nakonpoloženogapravosudnogispitabudućisuciupisujuDržavnuškoluzapravosudnedužnosnike,nakončegapolažu tzv. sudačkiispit, i tek zatim slijedi imenovanje sudaca. Prema našoj procjeni, petnaest godinapotrebnojevalupovećanjabrojastudenticaupisanihnapravnefakulteteuHrvatskojdasemanifestirakrozzapošljavanjeusudačkojprofesiji.Današnjipodaciozapošljavanjuusudačkojprofesijiodrazsustrukturestudenatapravakojisuseupisalinapravnistudijprije10do30godinajernisusvisucizaposleninahrvatskimsudovimausvojojprvojgodini rada na sudu, nego ih većina ima određene godine staža u radu na sudu.Trgovačkisudovi(od1961.do2009.)ižupanijskisudovi(od1995.do2009.)pokazujukontinuiranitrendrastapostotkasutkinjausvojemsastavu.Općinskisudovi(od1961.)iUstavnisud(od1995.)takođerpokazujutrendkontinuiranogporastabrojasutkinjado2008., nakon čega slijedi stagnacija (općinski sudovi), odnosno pad od 8% (Ustavnisud).14 Navedeni podaci svjedoče u prilog feminizaciji pravne profesije, dokazanezaposlenošću pravnika u sudačkoj profesiji. U 2010. godini 1866 pravnika radilo je upravosuđu na sudačkim položajima. Muškarci čine većinu sudaca u jednom od dvaju

11DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.12DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.13DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,30.14Ustavnijesudrelativnomalenuzorak,unjemujesamo13sudaca.OdlazakjednesutkinjeizUstavnogsudasmanjujepostotakzenaunjemuzanavedenih8%.


najmanje brojnih sudova: Vrhovnom sudu. Ta dva suda zajedno zapošljavaju 54 suca.Akopogledamopodatkezasucesvihsudovazajedno,feminizacijapravneprofesijejošjeočitija.Akozbrojimopodatkezasvenavedenesudove(20+607+93+303+225+5=1253)15,uhrvatskompravosuđurade1253sutkinje.

BROJSUTKINJAPOVRSTISUDA POSTOTAKSUTKINJAPOVRSTISUDA

USTAVNISUD 5 38,5

VRHOVNISUD 20 50

ZUPANIJSKISUDOVI 225 57,1

TRGOVACKISUDOVI 93 67,4

OPCINSKISUDOVI 607 70,1

PREKRSAJNISUDOVI 303 72,5

UKUPNO 1253 6716

Tablica1.Usporedbabrojaipostotkasutkinjapovrstisuda

Podijeljenoukupnimbrojemod1866sudaca,udiosutkinjaunašempravosuđu iznosi67%. Usporedimo sada taj ukupni postotak sutkinja u hrvatskom pravosuđu spostotkomsutkinjapopojedinimvrstamasudovauHrvatskoj.Najsličnijitomukupnompostotku sutkinja u hrvatskom pravosuđu jest postotak sutkinja na trgovačkimsudovima, koji iznosi 67,4%. To znači da spolna struktura sudaca zaposlenih natrgovačkimsudovimanajvjernijeodražavaukupnuspolnustrukturusudacauHrvatskoj.Na drugom su mjestu prema kriteriju sličnosti ukupnom postotku sutkinja u našempravosuđu općinski sudovi sa 70,1% sutkinja. Valja istaknuti da općinski sudovi uHrvatskoj zapošljavaju najveći broj sudaca: 866, odnosno 46,33% svih sudaca uHrvatskoj.Nadalje,općinski sudovizapošljavajučak48,44%svihsutkinjauHrvatskoj.Nastavljajući analizu, slijedežupanijski sudovi,nakojima jepostotak sutkinja (57,1%)manji od ukupnog postotka sutkinja u hrvatskom pravosuđu (67%) za 10 postotnihbodova.Nadalje, taj jepostotakza13postotnihbodovamanjiodpostotkazaopćinskesudove.Razlogevaljatražitiunadređenostižupanijskihsudovaopćinskimsudovima,uodnosu na koje županijski rješavaju u istim predmetima u drugom stupnju. Nadalje,županijski sudovi rješavaju u prvom stupnju u predmetima veće vrijednosti. Ono štoiznenađuje jest statistička preciznost koja semanifestira u obrnutoj korelaciji izmeđuranga suda ipostotkasutkinjakoje suunjemuzaposlene. Jednostavnije rečeno, što jesudvišegranga,tojenanjemuzaposlenmanjipostotaksutkinja.Stječesedojamdajeriječ o ciljanoj politici zapošljavanja u sudačkoj profesiji, o određenojinstitucionaliziranoj diskriminaciji na osnovi spola. To se najslikovitije demonstrira u

15Pomnozilismopostotaksutkinjaukupnimbrojemsudacaodređenogtipasudaitakodobilibrojsutkinjazaposlenihuodređenomtipusuda.PublikacijaŽene imuškarciuHrvatskoj2012.nenavodibrojsutkinjanaodređenomtipusuda,negosamonjihovpostotaknaodređenomtipusudauHrvatskoj.16Podijelili smobroj sutkinja (1253)ukupnimbrojemsudacauHrvatskoj (1869) i takodobilipostotaksutkinjanasvimsudovimauHrvatskoj.

46 ZPR2(1)2013;41‐60

sastavu Vrhovnog suda. Od 20 sudaca Vrhovnog suda samo su 10 sutkinje, odnosno50%. Kad to usporedimo s ukupnim postotkom sutkinja zaposlenih u hrvatskompravosuđu (67%), nalazimo razliku od 17 postotnih poena. Nadalje, valja usporeditipostotaksutkinjauVrhovnomsuduspostotkomsutkinjausudovimakojisunižegrangaod Vrhovnog suda, a to su županijski i općinski sudovi. Županijski sudovi imaju 57%sutkinja,dokopćinskisudovi imaju70%sutkinja.Dakle,što jesudnižegranga,to jeunjemu veći postotak žena. Ako se implicira da su muškarci i žene jednako kvalitetnipravnici, zašto su muškarci nadzastupljeni u Vrhovnom sudu u Republici Hrvatskoj?ZaštojezastupljenostspolovauVrhovnomsuduotpornanatrendfeminizacijesudačkeprofesije?Podsjetimoda jeudiomuškaracauhrvatskojsudačkojprofesiji33%,audiomuškaracameđusucimaVrhovnogsudačakje50%.17

Našaanalizapostupneikontinuiranefeminizacijehrvatskesudačkeprofesijezahtijevadetaljnijuobradu:

SPOLNARASPODJELA(%)

UKUPNO ZENE MUSKARCI

1961. 30 ‐ 100

1970. 40 7,5 92,5

1980. 27 11,1 88,9

1990. 39 23,1 76,9

2000. 33 48,5 51,5

2005. 42 50 50

2008. 38 52,6 47,4

2009. 41 48,8 51,2

2010. 40 50 50

Tablica2.SuciVrhovnogsuda18

17 Vrhovni i Ustavni sud imaju razlicitemodalitete imenovanja sudaca. Zato u nasoj analizi feminizacijesudackeprofesijestavljamonaglasaknausporedbuVrhovnogsudasazupanijskimiopcinskimsudovimajerjerijecosudovimaistevrsteirazlicitogranga.18DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.


SPOLNARASPODJELA(%)


1961. 372 15,3 84,7

1970. 461 22,1 77,9

1980. 656 36,9 63,1

1990. 800 48,1 51,9

2000. 868 63,7 36,3

2005. 879 67,8 32,2

2008. 868 69,4 30,6

2009. 852 69,1 30,9

2010. 866 70,1 29,9

Tablica3.Suciopćinskihsudova19

SPOLNARASPODJELA(%)


1961. 47 6,4 93,6

1970. 62 8,1 91,9

1980. 90 15,6 84,4

1990. 116 34,5 65,5

2000. 145 52,4 47,6

2005. 156 56,4 43,6

2008. 142 62,7 37,3

2009. 140 65,0 35,0

2010. 138 67,4 32,6

Tablica4.Sucitrgovačkihsudova20

19DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.20DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.

48 ZPR2(1)2013;41‐60

SPOLNARASPODJELA(%)


1970. 197 15,2 84,8

1980. 265 40,8 59,2

1990. 296 58,1 41,9

2000. 395 72,9 27,1

2005. 434 69,6 30,4

2008. 424 72,2 27,8

2009. 422 72,3 27,7

2010. 418 72,5 27,5

Tablica5.Suciprekršajnihsudova21

SPOLNARASPODJELA(%)


1995. 212 32,5 67,5

2000. 319 42 58

2005. 368 49,7 50,3

2008. 379 53,8 46,2

2009. 398 55,5 44,5

2010. 394 57,1 42,9

Tablica6.Sucižupanijskihsudova22

SPOLNARASPODJELA(%)


1995. 11 ‐ 100

2000. 11 18,2 81,8

2005. 13 30,8 69,2

2008. 13 46,2 53,8

2009. 13 38,5 61,5

2010. 13 38,5 61,5

Tablica7.SuciUstavnogsuda23

21DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.22DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.23DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.


ZaVrhovnisud,trgovačkesudoveiopćinskesudoveraspolažemopodacimaod1961.do2010.,zaprekršajnesudoveod1970.do2010.,azaUstavnisudižupanijskesudoveod1995. do 2010. Na općinskim i trgovačkim sudovima postotak sutkinja kontinuiranorasteod1961.do2010.NaVrhovnomsudupostotaksutkinjarasteod0%u1961.do48,8%u2000.godini.Od2000.do2010.postotaksutkinjauVrhovnomsudukrećeseoko50%.Naprekršajnimsudovimapostotaksutkinjarasteod15%u1970.do73%u2000. te se do 2010. kreće između 70% i 73%. Županijski sudovi pokazuju trendkontinuiranefeminizacijeod1995.do2010.SastavUstavnogsuda1995.biojebezjednesutkinjetejepostotakženaunjemunarastaodorekordnih46,2%2008.godine,nakončega se smanjio na sadašnjih 38,5%. Za sve spomenute tipove sudova na djelu jefeminizacijasudačkeprofesije.

2.2. Usporedbaspolnezastupljenostinahrvatskiminjemačkimsudovima

Nakonštosmousporedilizastupljenostženauhrvatskimsudovimaovisnoorangusuda,usporedimo zastupljenost žena u hrvatskim sudovima sa zastupljenošću žena usudovimadrugihzemalja,primjericeuNjemačkoj.KonstatiralismodajeuHrvatskoj,štoje određeni sud višeg ranga, u njemu manji postotak zaposlenih sutkinja. Međutim,usporedit ćemo postotak sutkinja u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske s postocimasutkinjaunjemačkimvrhovnimsudovima.Komparativnomanalizommožemoutvrditikakve su hrvatske brojke u odnosu na strane. Konkretno, Schultz24 navodi brojeve ipostotkesutkinjazanajvišesudoveuNjemačkoj,atosufederalni(savezni)sudovi:

SAVEZNIUSTAVNI

SUD

SAVEZNIVRHOVNI

SUD

SAVEZNIUPRAVNI

SUD

SAVEZNIPOREZNI

SUD

SAVEZNIRADNISUD

SAVEZNISOCIJALNI

SUD

UKUPNO

5OD16 13OD123 5OD78 19OD133 11OD80 5OD67

31,25 10,57 6,41 14,28 13,75 7,46 11,67

Tablica8.BrojipostotaksutkinjanafederalnimsudovimauNjemačkoj25

U tablici su podaci za 1999. godinu. Možemo ih usporediti s podacima za hrvatskesudove u 2000. godini.26 Te godine Vrhovni sud Republike Hrvatske imao je za 38postotnih poena veći postotak sutkinja od njemačkoga Saveznoga vrhovnog suda.Godine2012.njemačkiSaveznivrhovnisudima26%sutkinja,doknašVrhovnisudima50%sutkinja.27UstavnisudRepublikeHrvatskeimaojeutomrazdobljuza13postotnihpoena manje sutkinja nego njemački Savezni ustavni sud. Međutim, u proteklih 12godinarastepostotaksutkinjauUstavnomsuduRepublikeHrvatske:2005.iznosi31%,2008.–46%.Osimtoga,načelujeUstavnogsudaRepublikeHrvatskežena,profesorica

24Schultz,2003,284.25Podaciseodnosena1999.godinu.Schultz,2003,284.26DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.27 http://ec.europa.eu/justice/gender‐equality/gender‐decision‐making/database/judiciary/supreme‐courts/index_en.htm,5.2.2013.,DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.

50 ZPR2(1)2013;41‐60

JasnaOmejec.PostotakženaunajvišimsudovimauHrvatskojvećijeodpostotkaženaunajvišimnjemačkimsudovima.Nadalje, akousporedimopodatkeoukupnompostotkusutkinjaunjemačkompravosuđuza1999.iuhrvatskompravosuđuza2000.,dolazimodo sljedećih rezultata: samo je 26% sutkinja u njemačkom28 i čak 57% sutkinja uhrvatskompravosuđu.29Usporedbanjemačkeihrvatskesudačkeprofesijebitnanamjeizbog još jednog razloga. Ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke povezalo je dvarazličitapravnasustavaidvijerazličitepravneprofesije.NjemačkaječlanicaEuropskeunije. Njezin istočni dio bio je komunistički (kao i Hrvatska do 1990.) te se moraoprilagoditinazapadnonjemačkukoncepcijupravneprofesije. Istočnonjemačkasudačkaprofesijabila je feminizirananasličannačinkao ihrvatskasudačkaprofesijauokviruJugoslavije.Primjerice,1980.uHrvatskojženečine37%sudacaopćinskihsudova,41%sudaca prekršajnih sudova, 15% sudaca trgovačkih sudova te 11% sudaca Vrhovnogsuda.30 Nadalje, u trenutku ujedinjenja Njemačke postotak žena u zapadnonjemačkojpravnojprofesijibiojezanemariv.31Naslijeđesocijalizmaomogućilojevećiegalitarizamspolova u pravnoj profesiji u istočnom dijelu Njemačke. Nakon 1991. egalitarizamspolova u njemačkoj pravnoj profesiji doživljava blagi pad u istočnom te rast uzapadnom dijelu zemlje.32 Njemački je primjer svojevrsni „društveni laboratorij“, kojinam daje uvid u to kako se pravna profesija stvorena u komunizmu prilagođujezapadnojpravnojprofesijiuokviruEuropskeunije.33SobziromnatodaHrvatska2013.ulaziuEuropskuuniju,smatramonjemačkiprimjerrelevantnimzanašrad.

2.3. Usporedbaspolnezastupljenostiuhrvatskojipoljskojsudačkojprofesiji

PravnaprofesijauPoljskoj sljedeći jeprimjerpravneprofesijeproizašle iz socijalizmakoji je usporediv s hrvatskom pravnom profesijom. U Poljskoj, kao i u Hrvatskoj,postotak sutkinja opada s rangom suda.34 Nadalje, 2000. žene u Poljskoj čine 66,2%sudacanaopćinskimsudovimai58,4%sudacanažupanijskimsudovima,asamo22%sudaca na najvišem sudu.35 Tomožemo usporediti sa sličnom zastupljenošću žena nahrvatskim sudovima promatramo li 2000. godinu. Na našem Ustavnom sudu 2000.godinebilo je18,2%sutkinja;nažupanijskimsudovimasutkinje su činile52,4%,anaopćinskim63,7%sudaca.PodacizaHrvatskuiPoljskuiz2000.sličnisu,razlikujuse3‐6%ukoristPoljske,gdjejeneštovećazastupljenostsutkinjaupravosuđu.

28Schultz,2003,280.29DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46. 30DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.31Shaw,Gisela:WomenLawyersintheNewFederalStatesofGermany:fromQuantitytoQuality?,323‐324,uSchultz,Ulrike;Shaw,Gisela(ur.):Womenintheworld'slegalprofessions,HartPublishing,Portland,2003.32Schultz,2003,275.33Schultz,2003,287.34Fuszara,2003,375.35Fuszara,2003,375.


HRVATSKA(2000) POLJSKA(2000)

USTAVNISUD 18,2 22

ŽUPANIJSKISUDOVI 52,4 58,4

OPĆINSKISUDOVI 63,7 66,2

Hrvatska(2012) Poljska(2012)

VRHOVNISUD 48 26

Tablica9.Postotaksutkinjanahrvatskimipoljskimsudovima2000.36i2012.37

Dostupnipodaciza2012.godinupovoljnijisuzaHrvatskunegozaPoljskujerHrvatska2012.imavećipostotaksutkinjaVrhovnogsuda.38HrvatskaiPoljskaimajusličnuspolnustrukturuzaposlenihsutkinjaisudaca(v.supra).

2.4. Postojilistaklenistropzaženeuzapošljavanjuusudačkojprofesiji?

Ako je odgovor na ovo pitanje potvrdan, on proizlazi iz vidljivog trenda da je, što jeodređenisudviši,unjemuzaposlenomanježena.Upotrijebimogorenavedenepodatkenasudoveistevrste,arazličitaranga:Vrhovnisud–50%sutkinja,županijskisudovi–57,1%sutkinjaiopćinskisudovi–70,1%sutkinja.Štojesudvišegranga,tojepostotaksutkinjausastavutogsudamanji.Navedenojerazvidnoiztablice10.:

STRUKTURASUTKINJA:BROJSUTKINJAPOTIPOVIMASUDA

POSTOTAKSUTKINJANAODREĐENOMTIPUSUDA

VRHOVNISUD 20 50

ZUPANIJSKISUDOVI 221 57,1

OPCINSKISUDOVI 589 70,1

Tablica10.Obrnutakorelacija izmeđuranga suda ipostotka sutkinjauodređenom tipusuda

36DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46,Fuszara,2003,375.37 Vrhovni sudovi: http://ec.europa.eu/justice/gender‐equality/gender‐decision‐making/database/judiciary/supreme‐courts/index_en.htm,Upravni sudovi: http://ec.europa.eu/justice/gender‐equality/gender‐decision‐making/database/judiciary/administrative‐courts/index_en.htm,Ustavni sudovi: http://ec.europa.eu/justice/gender‐equality/gender‐decision‐making/database/judiciary/constitutional‐ourts/index_en.htm,5.2.2013.38 Vrhovni sudovi: http://ec.europa.eu/justice/gender‐equality/gender‐decision‐making/database/judiciary/supreme‐courts/index_en.htm,Ustavni sudovi: http://ec.europa.eu/justice/gender‐equality/gender‐decision‐making/database/judiciary/constitutional‐courts/index_en.htm,5.2.2013.

52 ZPR2(1)2013;41‐60

Ovdjenijeriječoslučajnosti:ovinalazipotvrđujuAbelovzaključakiz1985.otomekakousudačkojprofesijiuJugoslaviji,bezobziranapovećanjebrojažena,muškarciinadaljezauzimajunajvišepoložaje.39

Još jedan podatak iz iste publikacije40 vezan uz sudačku profesiju zaslužuje našupozornost, onaj vezan uz spolnu strukturu predsjednika sudova. Navedeni su sljedećipodaci o spolnoj strukturi predsjednika sudova u Hrvatskoj za 2009. prema vrstamasuda:županijskisudoviimajuvisokih85,7%muškaracapredsjednikasudova,slijedeihtrgovačkisudovis46,2%,zatimopćinskisudovis39,4%iprekršajnisudovis37,6%.Izanalizesu izuzetipredsjedniciUstavnogiVrhovnogsuda.Pretpostavljamoda jerazlogtomu što je posrijedi zanemariv uzorak. Sukladno činjenici da imamo samo jedanUstavni sud i jednupredsjednicuUstavnog suda, odnosno jedanVrhovni sud i jednogpredsjednika Vrhovnog suda, postotak muškaraca ili žena na čelu bilo kojega od tihdvaju sudovamože iznositi samo 0 ili 100%.Na čelu dvaju najviših hrvatskih sudovajesu muškarac i žena. Međutim, situacija u ostalim sudovima nije izbalansirana niravnopravna.Naime,postojiodređenakorelacijaizmeđupostotkapredsjednicasudovaipostotkasutkinjazaistitipsuda.Mišljenjasmodajeriječodvjemavarijablamakojesupo svojoj naravi zavisne. One ne uzrokuju jedna drugu. Obje varijable uzrokuje treća,nezavisnavarijabla.Tuvarijablu artikuliramokao rang suda. Što je sudviši, to je većiraskorak između postotka sutkinja u tom sudu i postotka predsjednica tog tipa suda.Nadalje,primjećujemodajepostotaksutkinjazaposlenihnasvakomtipusudamanjiodpostotka predsjednica sudova na istom tipu suda. Razlike između postotka sutkinja ipredsjednica sudova za pojedini tip suda slične su za trgovački sud (13,6%), općinskisud (9,5%) i prekršajni sud (10,1%). Podatak koji ilustrira stupanj diskriminacije jestonaj vezan za županijske sudove. Sutkinje čine 57,1% sudaca županijskih sudova.Međutim, samo je 14,3% predsjednica županijskih sudova. Usporedba jenajkonzekventnija akouspoređujemo županijski i općinski sud jer je riječ o sudovimakojisuuodnosusubordinacije.Nažupanijskimsudovimapostotakpredsjednicasudovaza 43 postotna poena (odnosno četiri puta) manji je od postotka sutkinja, dok je naopćinskim sudovima postotak predsjednica sudova za 9,5 postotnih poena manji odpostotka sutkinja. Na županijskim je sudovima gotovo četiri puta manji postotakpredsjednicasudovanegonaopćinskimsudovima.Nadalje,nažupanijskimjesudovimagotovopetputavećarazlikaizmeđupostotkasutkinjaipostotkapredsjednicasudovauodnosu na općinske sudove. Ovaj nalaz smatramo znakovitim. Valja usporediti tepodatkespostotkomsudaca isutkinjapojedinevrstesuda.Postotakpredsjednicasvihtipovasudovamanjijeodukupnogpostotkasutkinjauhrvatskojsudačkojprofesiji,štosejasnovidiiztablice11.

39„CakiuJugoslaviji,gdjeseudiosutkinjapovecaos5na30%odsvihsudacanakonDrugogasvjetskograta,sutkinjesukoncentriranenanizimrazinama.“Abel,1985,39.40DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,47.


UKUPNIPOSTOTAKSUTKINJAUHRVATSKOJ

SUDACKOJPROFESIJIPOSTOTAKSUTKINJA

POSTOTAKPREDSJEDNICA

SUDOVAVRSTASUDA

67 57,1 14,3 ZUPANIJSKISUD

67 67,4 53,8 TRGOVACKISUD

67 70,1 60,6 OPCINSKISUD

67 72,5 62,4 PREKRSAJNISUD

Tablica11.PostotakpredsjednicasudovauHrvatskojuodnosunapostotaksutkinja41

Takav nalaz daje potvrdan odgovor na naša istraživačka pitanja o feminizaciji pravneprofesije i o postojanju staklenog stropa u sudačkoj profesiji sukladno društvenojstratifikaciji:štojeodređenisudviši,tojevećipostotakmuškaracanapoložajunjegovapredsjednika.Izanalizepodatakaospolnojstrukturizaposlenihupravosuđurazvidnojeda sutkinje čine dvije trećine hrvatske sudačke profesije (67%) te da sutkinje jesu uvećiniusvimsudovimaosimuUstavnomiVrhovnomsudu.MožesepretpostavitidaćesetrendfeminizacijepravneprofesijenastavitijerjeonprimjetanustrukturistudenataPravnog fakulteta u Zagrebu. Potreban je protek vremena (koji smo aproksimirali nadeset godina) da se struktura današnjih studenata pravamanifestira u zaposlenosti uokvirupravnestruke.

3. PRAVNICEIPRAVNICIUODVJETNIČKOJPROFESIJI

3.1. FeminizacijaodvjetničkeprofesijeuHrvatskoj

Pravniciuodvjetništvupokazujudrugačijuspolnustrukturuzaposlenostinegopravniciu sudačkoj profesiji. Podaci o tome dostupni su iz publikacije Državnog zavoda zastatistikuStatističkiljetopis2010.42Utablici33‐5.podnazivom„Odvjetniciiodvjetničkivježbenici“, koju prenosimo kao tablicu 12., nalaze se podaci o broju zaposlenihodvjetnikaiodvjetničkihvježbenikauHrvatskojtepodaciobrojuzaposlenihodvjetnikaiodvjetničkihvježbenikapospolu.Štonamtipodacipokazuju?Ponajprije jasantrendpovećanjabrojaodvjetnikaurazdobljuod2005.do2009.godine.Nadalje,primjećujemotakođer trend linearnog rastabrojaodvjetničkihvježbenikaunavedenomrazdoblju, smalomstagnacijomod2008.do2009.Povećavasebrojženakojeradekaoodvjetnice.Međutim, usporedno se povećava i broj muškaraca koji su odvjetnici. Zbog toga nemožemo govoriti o znatnijem trendu feminizacije odvjetništva. Postotak žena uodvjetništvunijesebitnomijenjaood2005.do2009.(od36do39%),tekjeneznatnonarastao.Možemo zaključiti da i žene imuškarci u sličnom omjeru pridonose trendupovećanja broja odvjetnika u Hrvatskoj. Nadalje, možemo uvjetno etiketiratiodvjetništvo kao „mušku profesiju“ zbog većeg broja odvjetnika od odvjetnica u

41DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2012,46.42 Drzavni zavod za statistiku Republike Hrvatske: Statistički ljetopis 2010, Drzavni zavod za statistikuRepublikeHrvatske,Zagreb,2011,558.

54 ZPR2(1)2013;41‐60

odvjetničkojprofesijiuHrvatskoj,kaoštosudačkuprofesijumožemouvjetnosmatrati„ženskomprofesijom“zboggoreprikazaneielaboriranebrojnostisutkinjanahrvatskimsudovima.Međutim, zaključak o odvjetništvu kao „muškoj profesiji“ bio bi nepotpun inetočan. Ako analiziramo podatke o broju odvjetničkih vježbenika u Hrvatskoj urazdoblju od 2005. do 2009., vidljiva je spolna struktura grupacije odvjetničkihvježbenika, koja je drugačija od spolne strukture odvjetnika. Naime, za razliku ododvjetnika,gdjesuženemanjina(39%),međuodvjetničkimvježbenicimaženesuvećina(61%). Odvjetnički su vježbenici mlađi dio odvjetničke populacije i odražavaju trendfeminizacije odvjetničke profesije.43 Ako usporedimo postotak odvjetničkih vježbenica2005. i 2009. (60 i 61%), nema znatnije razlike. Drugim riječima, feminizacijaodvjetničkog vježbeništva već se dogodila i održava se na jednakoj razini tijekomnavedenog razdoblja.Broj vježbenika i vježbenica raste svakegodine, i toneznatno, asukladno tomu raste i ukupni broj odvjetničkih vježbenika. Iznimka je razdoblje od2008. do 2009., kada broj odvjetničkih vježbenika bilježi blagi pad, neovisno o spolu.Međutim,ukupnibrojzaposlenihuodvjetništvu,dakleodvjetničkivježbeniciiodvjetnicizajedno, kontinuirano raste od 2005. do 2009. Iz velika broja odvjetničkih vježbenikamožemozaključitidasepravnastrukapomlađuje.

U kakvu je odnosu analiza tih podataka s prvim istraživačkim pitanjem o feminizacijiodvjetničke profesije u Hrvatskoj? Feminizacija je vidljiva u populaciji odvjetničkihvježbenika,alijošnijejasnovidljivaupopulacijiodvjetnika.Prvijerazlogtoštospolnastruktura odvjetničkih vježbenika korelira sa strukturom diplomiranih studenataPravnog fakulteta u Zagrebu. Vremenski razmak između završetka studija izapošljavanja odvjetničkih vježbenika dovoljno je malen da postotak diplomiranihpravnicameđudiplomiranimstudentimaPravnogfakultetauZagrebubudevrlosličanpostotkuodvjetničkihvježbenicauvježbeničkojpopulaciji.

3.2. StaklenistropuodvjetničkojprofesijiuHrvatskoj

Postoji li stakleni strop u odvjetničkoj profesiji u Hrvatskoj? Populacija odvjetničkihvježbenika znatno je mlađa od populacije odvjetnika. Ne samo što se odvjetničkivježbenici zapošljavaju rano u dobi između 23 i 29 godina nego i po sili zakonavježbeništvo ima ograničeno trajanje od 3 godine. To praktično znači da je većinaodvjetničkihvježbenikaudobiod23do32godine,doksuodvjetniciudobiod26do65godina.Itajširokiraspongodinadajemogućiodgovornapitanjezašto60,5%odvjetnikačinemuškarci–zatoštosuprije20do40godinavećinupravnikaistudenatapravačinilimuškarci.Onidanasimaju40do65godinaiutječunastrukturuodvjetničkeprofesije.Razlika u dobi između te dvije skupine onemogućuje da se trenutačno manifestirafeminizacija odvjetničke profesije, ali možemo očekivati da se u odvjetništvu za 1043DoslicnogzakljuckaopomlađivanjuzenskeodvjetnickepopulacijedolazeBartlettiAitken.IstrazujuciodvjetnickuprofesijuuQueenslanduuAustraliji,ustvrđujudaje31%tamosnjihodvjetnicamlađeod30godina. Nadalje, za 41% odvjetnica koje imaju polozen pravosudni ispit proslo je pet ili manje godinaotkakosupolozilepravosudni ispit i radeuodvjetnistvu.BartlettFrancesca;Aitken,Lyn:Competence incaringinlegalpractice,InternationalJournaloftheLegalProfession,br.16,izd.2‐3,2009,244.


godina manifestira val feminizacije iz dva razloga. Prvo, brojne vježbenice postat ćeodvjetnice.Drugo,većinaodvjetnikakojioduumirovinuutih10godinabitćemuškarcizatoštosuunajstarijojskupiniodvjetnikamuškarcidominantnavećina.

2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

ODVJETNICIUKUPNO 2853 3051 3295 3565 3761

ZENE 1028 1121 1248 1382 1485

MUSKARCI 1825 1930 2047 2183 2276

ODVJETNICKIVJEZBENICI 1338 1424 1595 1676 1652

ZENE 811 879 989 1027 1018

MUSKARCI 527 545 606 649 634

ODVJETNICIIVJEZBENICI

UKUPNO4191 4475 4890 5241 5413

ZENE 1839 2000 2237 2409 2513

MUSKARCI 2352 2475 2653 2832 2910

Tablica12.Spolnastrukturahrvatskogodvjetništva iodvjetničkogvježbeništvaod2005.do2009.godine44

Odgovornanašedrugoistraživačkopitanjeopostojanjustaklenogstropauodvjetničkojprofesiji u Hrvatskoj glasi: stakleni strop postoji. Odvjetnička se profesija nedvojbenofeminizira.Ženečinevećinuodvjetničkihvježbenikatećevjerojatnosvremenomčinitiivećinu odvjetnika. Međutim, ta nam pretpostavka ne daje odgovor na pitanje hoće lipostotakženananajvišimpoložajimauodvjetničkojprofesijiodgovaratipostotkuženau odvjetništvu. Ako pogledamo tko su bili predsjednici Hrvatske odvjetničke komore,zaključujemo da na čelu Komore nije bila nijedna žena.45 Dakle, bez obzira na to što,prema podacima za 2009. godinu, žene čine 39,5% odvjetnika u Hrvatskoj i 61,6%odvjetničkih vježbenika, u povijesti Hrvatske odvjetničke komore čine 0% njezinihpredsjednika. Ako je suditi po spolnoj zastupljenosti na čelnommjestu u odvjetničkojprofesiji u Hrvatskoj, a to je mjesto predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, tadapostoji stakleni strop u odvjetničkoj profesiji u Hrvatskoj. Tu nije riječ o nekakvojprotokolarnojfunkciji,negojeposrijedivođenjetijelakojereguliraodvjetničkuprofesijuu Hrvatskoj. Pogledajmo sastav Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore. OddeveteročlanovaIzvršnogodborasamojejednažena,odnosnoženečine11%Izvršnog

44DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,2011,558.45 Trenutacni je predsjednik Hrvatske odvjetnicke komore Robert Travas. Od 1987. do 1994. godinepredsjednikKomorebio jeMarioKos,od1994.do2000.MarijanHanzekovic,od2000.do2006.RankoPelicaric, od 2006. do 2012. Leo Andreis. http://www.hok‐cba.hr/Default.aspx?art=806&sec=16, 13. 3.2013.

56 ZPR2(1)2013;41‐60

odbora.46 Upravni odbor HOK‐a ima 37 članova, od kojih su samo pet žene, odnosno13,5%.47Ukupni udio ženameđu odvjetnicima uHrvatskoj iznosi 39,5%.Udio žena uIzvršnomodboruHOK‐aza28,5postotnihpoenamanji jeodukupnogudjela,odnosnogotovočetiriputamanji,auUpravnomodboruHOK‐aza26postotnihpoenamanjijeodukupnog postotka, odnosno tri puta manji. Iz navedenoga zaključujemo da postojistaklenistropuhrvatskomodvjetništvu.

POSTOTAKZENA OMJERBROJAZENAIUKUPNOGBROJA

ODVJETNICKIVJEZBENICI 61,6 1018OD1652

ODVJETNICI 39,5 1485OD3761

CLANOVIIZVRSNOGODBORAHOK‐A 13,5 5OD37

CLANOVIUPRAVNOGODBORAHOK‐A 11,1 1OD9

Tablica 13. Postotak ženameđu odvjetničkim vježbenicima, odvjetnicima te članovimaIzvršnogaiUpravnogodboraHOK‐a48

3.3. Usporedba spolne zastupljenosti u hrvatskoj i američkoj odvjetničkojprofesiji

ZapočetakvaljakonstatiratidajepravničkaprofesijauHrvatskojprije30godinaimalaizrazito egalitarnu strukturu. Podaci iz Abelova članka o komparativnoj sociologijipravneprofesijepokazujudaniujednojdrugojdržaviosimFrancuskepostotakženaupravnoj profesiji nije bio tako visok kao u bivšoj Jugoslaviji. Taj je postotak, premaAbelovu mišljenju, bio gotovo 50%.49 Što se tiče sudačke profesije, žene su, premaAbelovim podacima, 1985. godine činile 30% sudačke profesije u Jugoslaviji. Nadalje,pravna je profesija omogućivala mobilnost pripadnicima nižih slojeva. RekordnuzastupljenostnižihslojevaupravnojstruciuHrvatskoj(posrednodefactoucijelojSFRJ)možemo pripisati društvenom uređenju. Nadalje, društveni se status odvjetničkeprofesijeuHrvatskojpromijenioutih30godina.UHrvatskojodvjetničkojprofesijidošlojedovelikihpromjenateseonarazvijaladrukčijeodameričkeodvjetničkeprofesije.UHrvatskoj su to bile političke i ekonomske promjene na prijelazu iz osamdesetih udevedesete godine, dok je u SAD‐u to bio gubitak monopola bijelih anglosaskihprotestanata (tzv. WASP) nad odvjetničkom profesijom. Primjerice, u jugoslavenskojinačici samoupravnog socijalizma, zbog samoupravljanja na svim razinama ipotpisivanjaraznihsamoupravnihsporazuma,postojalajevelikabirokratskapotrebaza46http://www.hok‐cba.hr/Default.aspx?art=806&sec=16,13.3.2013.47http://www.hok‐cba.hr/Default.aspx?art=806&sec=16,13.3.2013.48 http://www.hok‐cba.hr/Default.aspx?art=806&sec=16, 13. 3. 2013. Drzavni zavod za statistikuRepublikeHrvatske,2011,558.49„Ipaksecinisedajerastudjelazenaupravnojprofesijizastao–uvecinizemaljaizmeđu30%i40%,aunekima (poputFrancuske i Jugoslavije)nagotovo50%,alinigdjeviseod toga.“Abel,1985,23. „Cak iuJugoslaviji,gdjeseudiosutkinjapovecaos5na30%odsvihsudacanakonDrugogsvjetskograta,sutkinjesukoncentriranenanizimrazinama.“Abel,1985,39.


pravnicima na svim razinama, u svim poduzećima i organizacijama. Dakle, velik diopravnika obavljao je neatraktivan, birokratski posao. U Hrvatskoj je izostao otežanpristup žena odvjetničkoj profesiji jer Hrvatska u okviru socijalističke Jugoslavije nijeimalaWASP‐fazuodvjetničkeprofesije, poput SAD‐a iVelikeBritanije, niti ju jemoglaimati.50Američko je odvjetništvo godinamabilo domenanad kojom sumonopol imalibijelimuškarci anglosaskogapodrijetla,mahomprotestantskeprovenijencije.51 Drugabitna razlika u razvoju hrvatske i američke odvjetničke profesije jest uvođenjekapitalističkog sustava u ekonomiji u Hrvatskoj, odnosno promjena ekonomskogmodela. Bavljenje pravom, ponajprije odvjetništvom, postaje lukrativna profesija.Zahvaljujućivisokimodvjetničkimtarifama,uodvjetništvusemožezaraditiveliknovac.Raste potražnja za pravnim uslugama, što povećava broj odvjetnika i u Hrvatskoj i uSAD‐u.52 Najavili smo komparaciju podataka o broju i spolu odvjetnika u Hrvatskoj iSAD‐u.53Godine1980.uSAD‐ujemeđulicenciranimodvjetnicimabilo92%muškaracaisamo8%žena.Godine1991.postotakodvjetnicaporastaojena20%,a2000.na27%.

GODINA 1980. 1991. 2000.

POSTOTAKODVJETNICAUSAD‐U 8 20 27

POSTOTAKODVJETNIKAUSAD‐U 92 80 73

Tablica14.PostotakodvjetnicauSAD‐u1980.‐2000.54

HrvatskauodnosunaSjedinjeneAmeričkeDržaveimavišipostotakženauodvjetničkojprofesiji. Nadalje, udio studentica u ukupnom broju studenata prava u SAD‐u između1995.i2004.pokazujeblagiporast.

50Kronman,2000,291‐292.51„Vecidiosvojepovijestipravnaprofesijafunkcioniralajekaoekskluzivniklubbijelihmuskaracasrednjeklase.Podpretpostavkomdademografskahomogenostvodidozajednickihstavovaivrijednosti,smatralose da ce to za korisnu posljedicu imati da ce se odvjetnici prirodno pridrzavati zajednickih etickihstandardaKontrolaulaskamoglasekoristitidaseosiguradasamooninapravljeniod'pravogmaterijala'dobijuprivilegijuradauodvjetnistvu.”Nicolson,Donald:Demography,discriminationanddiversity:anewdawn for the British legal profession?, International Journal for the Legal Profession, izd. 12., br. 2,Routledge,2005,201.Tobi,drugimrijecima,znacilodahomogenostjamcikvalitetuijedinstvenoststruke.Slicna se argumentacija rabila u SAD‐u kako bi se određenimdrustvenim skupinama sprijecio ulazak upravnuprofesiju.52AbeliLewis,2005,480.53 Rennard Strickland and Frank T. Read:The LawyerMyth:A defense of theAmerican legal profession,SwallowPress/OhioUniversityPress,Athens,Ohio,2008,23.54StricklandiRead,2008,23.

58 ZPR2(1)2013;41‐60

RAZDOBLJE 1995.‐1996. 1999.‐2000. 2003.‐2004.

POSTOTAKSTUDENTICAPRAVAUSAD‐U 44% 47% 49%

POSTOTAKSTUDENATAPRAVAUSAD‐U 56% 53% 51%

Tablica15.PostotakstudenticaistudenatapravauSAD‐u55

Kako je vidljivo iz tablica 14. i 15., na djelu je trend feminizacije američke pravneprofesije–linearnosepovećavapostotakpravnicauSAD‐u.UHrvatskojjenadjeluistitrend feminizacije, međutim, u Hrvatskoj je taj trend izraženiji jer se broj studenticaupisanih na pravne fakultete u Hrvatskoj kreće oko 70%.56 Taj podatak ide u prilogtvrdnjiofeminizacijihrvatskepravneprofesije.

3.4. Usporedba spolne zastupljenosti u hrvatskoj i poljskoj odvjetničkojprofesiji

Odvjetnička profesija u Poljskoj podijeljena je u dva dijela – odvjetnike i pravnesavjetnike. Od 1968. do 1998. udio odvjetnica narastao je s 12,8% na 29.5%.57Međupravnim savjetnicima, koji sumanje lukrativni dio odvjetničke struke u Poljskoj, udiopravnica u deset godina ostao je približno jednak – 48,3% u 1991. prema 49,3% u1999.58 Znakovito je protivljenje odvjetnika statusnom fuzioniranju s pravnimsavjetnicima u jedinstvenu struku. Pravnih je savjetnika tri puta više (20.326 prema7216), što bi integriranu odvjetničku struku (eventualno nastalu udruživanjemodvjetnika i pravnih savjetnika) činilo razmjerno spolno egalitarnom s čak 44%pravnica.MožemopretpostavitidauPoljskojpostojistanovitotporbrojnijemprodorupravnica u najlukrativnije razine pravne profesije. Valja dodati da navedeno stanjeodvjetništva u Poljskoj možemo usporediti s brojkama u hrvatskom odvjetništvu. UHrvatskojvećinuodvjetnikačinemuškarci,novećinuodvjetničkihvježbenikačinežene.Ako gledamo zajedničke podatke za odvjetnike i odvjetničke vježbenike, uviđamo dažene čine 46,4% odvjetničke profesije. To je vrlo slično poljskom postotku žena uodvjetničkoj profesiji. Razdvojimo li te podatke, vidimo da čak 60,5% odvjetnika činemuškarci.Zaodvjetničkevježbenike imamosuprotnepodatke:čak61,6%odvjetničkihvježbenikačinežene.Uobjemazemljamamuškarcisuvećinaulukrativnijemimoćnijemdijelu odvjetničke profesije, no ta je većina svake godine sve tanja. Ženska je većinameđu odvjetničkim vježbenicima uvjerljiva i pokazuje trend feminizacije profesije.Pretežna većina odvjetničkih vježbenika postat će odvjetnici te će se feminizacijavježbeništva preliti i na odvjetništvo. Mišljenja smo da će za deset godina većinaodvjetnikauHrvatskojbitižene.

55StricklandiRead,2008,23.56Grgurev,Ivana:CountryreportonlegalperspectivesofgenderequalityinCroatia,uEfremova,Veronikaidr.(ur.):LegalPerspectivesofGenderInequality inSouthEastEurope,CenterforSouthEastEuropeanlawschoolnetwork,Skopje,2012,99;Prijic‐Samarzija,Snjezana;AveliniHoljevac,Ivanka;TurkMarko:Ženeuznanosti:Staklenistrop,Drustvenaistrazivanja,izd.18,br.6,(104),2009,1052.57Fuszara,2003,375.58Fuszara,2003,384.


4. ZAKLJUČAK

Našradstrukturiranjeokodvaistraživačkapitanjanavedenauuvodu.Odgovornaprvoistraživačko pitanje (je li u sudačkoj i odvjetničkoj profesiji u Hrvatskoj na djelufeminizacija) potvrdan je. Međutim, sudačka i odvjetnička profesija feminizirane su urazličitojmjeri:sudačkajeprofesijajačefeminizirana.SudačkaprofesijauHrvatskojjestfeminizirana profesija u kojoj sutkinje tvore većinu od 67%. Što se tiče odvjetničkeprofesijeuHrvatskoj,muškarcisu idaljevećinameđuodvjetnicima,alisuženevećinameđuodvjetničkimvježbenicima.Ženečine46%odvjetničkeprofesijeuHrvatskojtebi,prema našem predviđanju, kroz desetak godina mogle biti brojnije od muškaraca uodvjetničkoj profesiji. Komparativna analiza hrvatske i poljske odvjetničke i sudačkeprofesijepokazujesličnuzastupljenostžena.Usporedbahrvatskeiameričkeodvjetničkeprofesijepokazujedajehrvatskoodvjetništvovišefeminiziranoodameričkoga.Nadalje,hrvatska odvjetnička profesija imala je drugačiju genezu od američke. Američkoodvjetništvo imalo jeWASP‐fazudiskriminaciježena,dok jehrvatskoodvjetništvobiloegalitarnoiotvorenopravnicama.Uspoređujućihrvatskuinjemačkusudačkuprofesiju,zaključujemo da su sutkinje bitno zastupljenije u hrvatskom nego u njemačkompravosuđu,čakinanajvišimsudovima.

Odgovore na drugo istraživačko pitanje o postojanju staklenog stropa u sudačkoj iodvjetničkojprofesijievaluiramoposebnozasvakuoddvijeprofesije.Postojilistaklenistrop u napredovanju žena u više razine sudačke profesije? Odgovor je – načelno da.Analizomrangasudovaipostotkasutkinjaunjimapokazalismodaje,štojesudviši,unjemu manji postotak sutkinja. Nadalje, pokazali smo da je postotak sutkinja uodređenojvrstisudovamanjiodpostotkasutkinjakojesupredsjedniceodređenevrstesuda. Osim toga, što je sud višeg ranga, to je veća razlika između postotka sutkinja ipostotka sutkinja predsjednica u toj vrsti suda. Kao alternativno objašnjenjemožemoponuditi da je za dostizanje viših razina sudačke profesije potrebno duže vrijeme –sadašnjafeminizacijamoglabipostatividljivanavišimrazinamasudačkeprofesijekrozdvadesetgodina.

Postoji li stakleni strop u hrvatskom odvjetništvu? Postoji. Istražili smo spolnuzastupljenost na mjestu predsjednika Hrvatske odvjetničke komore te u članstvuUpravnogaiIzvršnogodboraHOK‐a.ŽenenisuzastupljeneinikadnisubilezastupljenenamjestupredsjednikaHrvatskeodvjetničkekomore.UizvršnimtijelimaHOK‐aženesutridočetiriputapodzastupljene.Hrvatskoseodvjetništvofeminizira,alistaklenistropunjemu ostaje. Može se pretpostaviti da će žene postati većina među hrvatskimodvjetnicimakrozsljedećihdesetgodina.Međutim,tonijejamstvoslabljenjastaklenogstropauhrvatskomodvjetništvu.

60 ZPR2(1)2013;41‐60

Summary

FEMINISATIONANDTHEGLASSCEILINGINTHEJUDICIALANDLEGALPROFESSIONSINCROATIA

Thispaperfocusesontwoquestions:thefirstreferstofeminisationinthejudicialandlegalprofessionsinCroatia;andthesecondasksifthereisaglassceilinginrelationtothe promotion of women to higher positions in the judicial and legal professions inCroatia.Theintroductorypartdefinesfeminisationandtheglassceiling,elaboratesonresearchquestionsandmethodologyandprovides reasons for theselectionof foreignjudicial and legal professions serving as a basis for comparison with Croatianprofessions.ThesecondpartanalysesfeminisationandtheglassceilingintheCroatianjudicial profession and gives a comparison of gender representation among Croatian,GermanandPolishjudges.Thethirdpartofthepaperfocusesonfeminisationandtheglass ceiling among Croatian lawyers and provides a comparison of genderrepresentation among Croatian, American and Polish lawyers. The conclusion is anevaluationoftheanswerstotheresearchquestions.

Keywords: feminisation,glassceiling,judicialprofession,legalprofession

Author:

Luka Keller Assistant Lecturer, Department of Sociology, Faculty of Law, University of Zagreb

UVODNOOSANKCIJAMAEUROPSKEUNIJE


UDK341.215:061.1](4)EU

Primljeno:3.rujna2012.

StjepanNovak,dipl.iur.

U radu se razmatraju sankcije koje primjenjuje Europska unija prema pojedinim državama(katkad i državnicima), najčešće iz političkih, ali povremeno i iz ekonomskih razloga, te pravnitemelj o koji se pritom Europska unija oslanja. Navode se također primjeri takvih sankcijaEuropskeunije iUjedinjenihnaroda,aprikazuju se injihov cilj i smisao tenjihovauspješnost sobziromnasredstva,odnosnonačinprovedbe.

Ključneriječi: Europska unija, zajednička vanjska i sigurnosna politika, međunarodno pravo,

ekonomskesankcije

1. UVOD

Pitanjesankcijakojedržaveilimeđunarodneorganizacijemoguupućivatipremadrugimdržavama,akatkad ipojedincima,udanašnje jevrijemesveaktualnije ikompleksnije.Riječjeosituacijamaukojimasepojedinudržavuželiprimoratidapromijenisvoje,sastajalištasubjektasankcija,neprihvatljivoponašanje.Bilodajeriječorazličitimoblicimakršenjaljudskihprava(štoće,dakako,bitislučajsraznimoblicimatotalitarnihrežima,koječakiudanašnjevrijemenalazimoiusamojEuropi),bilodajeposrijedi,primjerice,obavljanjepokusasnuklearnimoružjemilinepoštovanjenekihmeđunarodnihobveza,ciljjedotičnudržavuuvjeritiuispravnočinjenje,tj.nečinjenje.

Temelj međunarodnih sankcija drukčiji je nego u nacionalnih jer, iz međunarodneperspektive,državedjelujujednaprotivdruge(unutarpojedinihmeđunarodnihsustavai preko njih), a ne kao država protiv pojedinca. Naime, sukladno načelu suvereniteta,kojekarakterizirapotpunavlastdržavenavlastituteritorijutenezavisnosttakvevlastiuodnosunabilokakvuizvanjsku,tuđuvlast,ni jednadržavanemanekudrugu,moćnijuvlast iznad sebe. Temelj međudržavnih sankcija u načelu proizlazi iz međunarodnihobvezakojesudržavevećpreuzeleraznimmeđunarodnimdokumentima,međukojima,unutar Europske unije, prednjače, naravno, Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor ofunkcioniranjuEuropskeunijetePoveljaUjedinjenihnaroda,aliiizonihdobropoznatihopćihnačelapravapriznatihodciviliziranihnaroda.

StjepanNovak,dipl.iur.,MinistarstvounutarnjihposlovaRepublikeHrvatske

62 ZPR2(1)2013;61‐73

Kad Europska unija provodi sankcije, provodi ih u okviru zajedničke vanjske isigurnosnepolitike,bivšegatzv.drugogstupaEuropskeunije,itoiliuoblikusuverenih,samostalnih sankcija Europske unije ili kao implementacijska pravila rezolucija VijećasigurnostiUjedinjenihnaroda.

Ipak,pojavljuje se cijeli nizpitanja, i tone samoupogledupravnog temeljapojedinihsankcija i sankcija općenito nego i u vezi s njihovom definicijom, primjenjivošću te,napokon,njihovomučinkovitošću,odnosnosvrhovitošću,štopakovisitiiotometkoimjepošiljatelj.Kaoštoćeiuovomradubitiprikazano,Europskaunijamožedjelovati„nasvoju ruku“, a može djelovati i posredno, implementirajući sankcije s autoritetomUjedinjenihnaroda.

2. EUROPSKAUNIJAIUJEDINJENINARODI

2.1. PravoEuropskeunije

Kaošto jeveć rečeno,Europskaunija,primjenjujući sankcije, upravilu će surađivati sUjedinjenim narodima na način da će uredbama zapravo implementirati rezolucijeVijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Čak i kad djeluje samostalno, Europska unija nedjeluje izolirano, nego unutar međunarodne zajednice samostalnih država kaoravnopravnih subjekata. Naime, pravo Europske unije „proizvod je međunarodnogprava“1. Riječ je zapravo o rezultatu međunarodnih odnosa suverenih i samostalnihdržava,kojesutedržavesklopilesasvrhomstvaranjauzajamnihprava iobveza. Ipak,nije riječ o uobičajenim, tradicionalnim odnosima međunarodnog prava. PitanjepostojanjapravaEuropskeunijeunutarmeđunarodnogprava,odnosnopitanjeodnosatih dvaju prava, složeno je pitanje, a odgovor na njega potreban je za razumijevanjepitanja sankcija koje EU primjenjuje i može primjenjivati. Od donošenja Lisabonskogugovora 2007. godine položaj EU‐a u međunarodnoj zajednici i „službeno“ je ojačanpriznavanjem pravnog subjektiviteta. Naime, članak 47. Ugovora o Europskoj unijiizrijekomnavodikakoUnija imapravnusposobnost,ačlanak37.daje joj isposobnostsklapanjasporazumasjednomilisvišedržavailimeđunarodnihorganizacija.Sadajošuvjerljivijenegoprijemožemotvrditikakojeriječo„samostalnompravnomporetkusasvojim vlastitim primarnim pravilima i posebnim sekundarnim pravilima o tumačenju,primjeniipostupcimauslučajukršenjaprimarnihpravila“,odnosnootzv.self‐containedrežimu. Ipak, valja podsjetiti kako takav pravni poredak, kao, uostalom, i drugi takvirežimi,nečinitzv.„zatvorenepravnekrugove“2,negoupravosuprotno;tiserežimičestomeđusobno prožimaju i nadopunjuju. Tako, primjerice, pogotovomožemo promatratispomenutu suradnju Europske unije i Ujedinjenih naroda na području koje je ovdjerelevantno.

1 Bethlehem, D., „International Law, Community Law, National Law: Three Systems in Search of aFramework; SystematicRelativity in the Interaction of Law in the EuropeanUnion“ u: Koskenniemi,M.(ur.),InternationalLawAspectsoftheEuropeanUnion,Haag,London,Boston,1998.,str.178.2Sersic,M.,„OdnospravaEuropskeunijeimeđunarodnogprava“,u:ZbornikPravnogfakultetauZagrebu,sv.55,br.5,2005.,str.1208.

Novak:UvodnoosankcijamaEuropskeunije 63

2.2. Zajedničkavanjskaisigurnosnapolitika

Nekolikoriječiiokonceptuzajedničkevanjskeisigurnosnepolitike.KonceptzajedničkevanjskeisigurnosnepolitikeprviseputpojavljujeuMaastrichtskomugovoru iz1992.godine, iako njegova svojevrsnog prethodnika u obliku instituta europske političkesuradnje nalazimo već u tzv. Tindermanovu izvještaju, prihvaćenom na Summitu uKopenhagenu 1973. godine. Novu razvojnu fazu tog koncepta otvorio je Lisabonskiugovor, približivši tzv. drugi stup Europske unije, kako se dotle nazivala zajedničkavanjska i sigurnosna politika, prvomu supranacionalnom stupu. Prema članku 24.UgovoraoEuropskojuniji,zajedničkavanjskaisigurnosnapolitikapodliježeposebnimpravilima i postupcima. Provode je i utvrđuju Europsko vijeće i Vijeće djelujućijednoglasno, osim ako se Ugovorima3 ne propisuje drukčije. Donošenje zakonodavnihakataisključenoje.ZajedničkuvanjskuisigurnosnupolitikuprovodevisokipredstavnikUnijezavanjskeposlove i sigurnosnupolitiku tedržavečlaniceuskladusUgovorima.Unija vodi, definira i provodi vanjsku i sigurnosnu politiku temeljenu na razvojuuzajamne političke solidarnosti među državama članicama, na utvrđivanju pitanja odopćeginteresainapostizanjusvevećegstupnjakonvergencijedjelovanjadržavačlanica.SamedržavečlanicedjelatnoibezrezervnopodupiruvanjskuisigurnosnupolitikuUnijeuduhuodanostiiuzajamnesolidarnostiipostupajuuskladusdjelovanjemUnijeutompodručju te surađuju kako bi pospješile i razvile uzajamnu političku solidarnost.Suzdržavaju se od svakog postupka koji bi bio protivan interesimaUnije ili bimogaoumanjiti njezinu djelotvornost u ulozi povezujuće sile u međunarodnim obvezama.Vijeće i visoki predstavnik osiguravaju usklađenost s tim načelima, a, kako stoji u 27.člankuUgovoraoEuropskojuniji,visokipredstavnikujednopredsjedaVijećemvanjskihposlova. On i predstavlja Uniju u predmetima koji se odnose na zajedničku vanjsku isigurnosnu politiku te u ime Unije vodi politički dijalog s trećim stranama i izražavastajališteUnijeumeđunarodnimorganizacijamainameđunarodnimkonferencijama.

2.3. Ujedinjeninarodi

VećjeneštorečenoovažnostiiparticipacijiUjedinjenihnarodazasankcijekojeprovodiEuropskaunija.Takvajeuvjetovanostjasnakadseuzmeuobzirdajeriječoinstitucijikojapostojiod24.listopada1945.,kadajestupilanasnaguPoveljaUjedinjenihnarodaomeđunarodnoj organizaciji za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanjedobrosusjedskih odnosa, ekonomsku suradnju, širenje tolerancije i promicanjepoštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka. Članice su gotovo sve državesvijeta, a njihov je glavni cilj, prema samoj Povelji, „spašavanje budućih naraštaja odužasa rata“.Osnovna tijelaUN‐a jesuOpća skupština,Vijeće sigurnosti, Gospodarsko isocijalnovijeće,StarateljskovijećeiTajništvo,gdjezapitanje„sankcija“,iakosePoveljatimizrazomnekoristi,najvažnijuuloguimaVijećesigurnosti.

3 Misli se, dakako, na Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije. (Za tekstLisabonskog ugovora vidjeti „Lisabonski ugovor Europske unije“,Adrias Zbornik radova za znanstveni iumjetničkiradHrvatskeakademijeznanostiiumjetnostiuSplitu,Zagreb‐Split,2009.)

64 ZPR2(1)2013;61‐73

Članak11.PoveljeudrugomstavkupropisujekakoOpćaskupštinamožeraspravljatiosvim pitanjima u vezi s održavanjem međunarodnog mira i sigurnosti koja pred njuiznese bilo koji članUjedinjenih naroda ili Vijeće sigurnosti te da svako takvo pitanjekojeiziskujeakcijuupućujeVijećusigurnostiprijeraspraveilinakonnje.Jednakotako,Opća će skupština upozoriti Vijeće sigurnosti na situacije za koje se čini da bi mogleugrozitimeđunarodnimirisigurnost.

Upravo je Vijeću sigurnosti u članku 24. Povelje povjerena najveća odgovornost zaodržavanjemeđunarodnogmira i sigurnosti te ono u obavljanju te dužnosti djeluje uskladusciljevimainačelimaUjedinjenihnaroda.

U glavi VII. Povelje člancima 39. i 40. propisuje se kako je dužnost Vijeća utvrditipostojanjesvakeprijetnjemiru,narušavanjamirailičinaagresijetedavatipreporukeiliodlučivati koje će semjere poduzeti radi održavanja ili uspostavljanjameđunarodnogmira i sigurnosti. Prije toga ono može pozvati odnosne stranke da se pridržavajuprivremenih mjera, koje nipošto ne diraju njihova prava, zahtjeve ili položaj. Pravnitemelj ekonomskih sankcija koje Ujedinjeni narodi primjenjuju nalazi se upravo u tojglaviPovelje,preciznijeučlanku41.Naime,Vijećesigurnostimožeodlučitikakvemjere,kojeneuključujuupotrebuoružanesile, trebapoduzetidaseproveduudjelonjegoveodluke te može pozvati članice Ujedinjenih naroda da te mjere primijene. One moguobuhvatitipotpuniilidjelomičniprekidekonomskihodnosateželjezničkih,pomorskih,zračnih, poštanskih, telegrafskih, radijskih i drugih sredstava veze te prekiddiplomatskihodnosa.Ako,sdrugestrane,premačlanku42.Povelje,Vijećesmatradatemjere ne bi odgovarale ili ako one ne odgovaraju, ono može s pomoću zračnih,pomorskih ili kopnenih snagapoduzeti akcijukakvu smatrapotrebnomzaodržavanjemeđunarodnogmiraisigurnosti,atakvaakcijamožeobuhvatitidemonstracije,blokadui druge operacije zračnih, pomorskih ili kopnenih snaga Ujedinjenih naroda. Da bipridonijeli održavanju međunarodnog mira i sigurnosti, svi se članovi Ujedinjenihnaroda,natemeljučlanka43.Povelje,obvezujustavitinaraspolaganjeVijećusigurnosti,na njegov poziv i u skladu s posebnim sporazumom ili sporazumima, oružane snage,pomoć i olakšice, uključujući pravo prolaska, potrebne za održavanje međunarodnogmiraisigurnosti.VažnojeovdjespomenutiikakoništauPoveljinediraprirodnopravoindividualne ili kolektivne samoobrane u slučaju oružanog napada na nekog članaUjedinjenihnarodasvedokVijećesigurnostinepoduzmeodgovarajućepotrebnemjere,štojepropisano51.člankomPovelje.Napokon,kaosvojevrsnorazrješenjeeventualnogsukobanadležnosti,Poveljaučlanku103.navodikakouslučajusukobaizmeđuobvezačlanova Ujedinjenih naroda na temelju te Povelje i njihovih obveza na temelju bilokojega drugoga međunarodnog sporazuma prevladavaju njihove obveze na temeljuPovelje.


3. SANKCIJEEUROPSKEUNIJE

3.1. Sankcije–pojamivrste

Okopojmasankcija,ukontekstuokojemovdjegovorimo,nepostojikonsenzus.IakoniUgovoroEuropskojunijiniUgovoro funkcioniranjuEuropskeunijenedajudefinicijupojma sankcija, ti i drugi međunarodni dokumenti daju nam svojevrsne posrednedefinicijegovorećiomjeramakoje će sepoduzimatiunekimneredovitimsituacijama.Članak215.UgovoraofunkcioniranjuEuropskeunijenosinaslov„Restriktivnemjere“tegovori o „prekidu, odnosno djelomičnom ili potpunom smanjenju gospodarskih ifinancijskih odnosa s jednom ili s više trećih zemalja“. Članak 41. Povelje Ujedinjenihnaroda, koji predviđa „mjere koje ne uključuju upotrebu oružane sile“, a koje „moguobuhvatitipotpuniilidjelomičniprekidekonomskihodnosateželjezničkih,pomorskih,zračnih, poštanskih, telegrafskih, radijskih i drugih sredstava veze“. I različiti autoriizvode svoje definicije, na primjer „bilo koja zabrana, odnosno stanje ustanovljeno izrazloga vanjske politike ili nacionalne sigurnosti, a primjenjivo na drugu državu odstrane grupe država koje primjenjuju stvarne i ekvivalentne mjere“4 ili „ekonomskemjere temeljenenapolitičkimobzirima“5,dokseEuropskaunijakoristi tim terminomsamouvezisasigurnosnimisnjimapovezanimpitanjima.6

Općenito, pri samoj primjeni sankcija u literaturi međunarodnog prava obično serazlikuju retorzije i represalije, odnosno protumjere (neki autori, npr. Lissel, u tupodjelu svrstavaju i samoobranu države kao još jedan temelj djelovanja države unavedenomsmislu)7.

Retorzijubismomoglidefiniratikaopravnodopuštenakt jednedržavekojislijedikaoodgovor na jednako ili sličan akt druge države, a svrhamu je ispravljanje situacije ilipostizanjeodređenogcilja,ili,kraće,kaozakonitosredstvoodmazdejednedržaveprotivdruge države. Osnovno obilježje retorzije jest to da akt koji je izazvao retorziju nepredstavljakršenjeprava.Sdrugestrane,represalije (protumjere)predstavljajumjerekojima se odgovara na protupravne akte jedne zemlje također kršenjem pravilameđunarodnog prava i kao takve predstavljaju krajnje sredstvo da se jedna državaodvrati od protupravnih djelatnosti. To su, dakle, akti koji predstavljaju kršenjemeđunarodnogprava,motiviraniprotupravnomradnjomištetomizazvanomodstranedržave protiv koje se poduzimaju radi uspostavljanja zakonitosti i zadovoljenja zbogpretrpljeneštete.4Anthony,I.,„SanctionsappliedbytheEuropeanUnionandUnitedNation“,u:SIPRIYearbook,2002.,str.204.5Canor,I.:„Canwewalktogether,excepttheybeagreed?“TherelationshipbetweeninternationallawandEuropean law: The incorporation of United Nations sanctions against Yugoslavia into EuropeanCommunitylawthroughtheperspectiveoftheEuropeanCourtofJustice,u:CommonMarketLawReview,sv.35,br.1,1998.,str.138.6 Lissel, E., „Economic sanctionswithin the European Union towards non‐members states“, u:EkonomiHögskolan,Lundsuniversitet,str.12.7Ibid.str.20.

66 ZPR2(1)2013;61‐73

Nadalje, sankcije možemo grupirati i prema karakteru, ali i prema karakteristikamaradnja, postupaka, odnosno propuštanja koji su ih izazvali. Tako Krivoj razlikuje trirazlogazbogkojihdržavekršenpr. temeljnapravaradnika, i toekonomske ipolitičkerazlogetenedostataksredstava.8Sukladnotomu,postavljasepitanjekojijetipsankcijanajprikladnijisobziromnačinkojijujeizazvao.Takoćeunačelubitilakšediscipliniratizemlje demokratskijih režima koje su sankciju „zaslužile“ određenim kršenjima izekonomskih razloga. Takve su zemlje osjetljivije ne samo kad je riječ o ugledu umeđunarodnojzajednicinegoiuekonomskomsmislu;upravilu,bitćeimekonomičnijepostupiti kako pošiljatelj sankcija zahtijeva nego snositi trošak sankcija, kao što je,primjerice,prekidekonomskesuradnje.Ovdjećeisamaprijetnjasankcijamakatkadbitidovoljna.Akosudržave„uprekršaju“iznekihpolitičkihrazloga(npr.gušenjesindikatakako bi se održala diktatura), nije toliko vjerojatno da će sankcije, kad govorimo osankcijamauekonomskomsmislu,bitiuspješne,osimakopošiljateljnijeglavniilibaremveći trgovinski partner dotične države. Tako se ekonomske sankcije nisu pokazalepreviše uspješnima u Bjelorusiji, posljednjoj europskoj diktaturi (s predsjednikomLukašenkomnačelu) i jedinojeuropskojdržavikojaniječlanicaVijećaEurope,koja jesankcije izazvala nepoštovanjem ljudskih prava, pogotovo prava na slobodu govora iokupljanja.Razlogjeneučinkovitostisankcijauovomslučaju,međuostalim,iuzaštitiodstraneglavnogatrgovinskogpartnera,velikeimoćneRusije.DrugijeprimjerMijanmar(bivša Burma), gdje su kršenja ljudskih prava, u prvom redu naglašena uporabaprisilnograda,doveladoekonomskihsankcija,alijeučinkovitosttihsankcijapoljuljanaupravo time što je riječ o zemlji koja se, s jedne strane, i nemože smatrati važnijimsaveznikom Europske unije, a s druge ima znatnu potporu najmnogoljudnije zemljesvijeta Kine. Za potpuno razumijevanje navedenih teza spomenut ćemo i primjerPakistana. Posrijedi je zemlja načelno bez većih demokratskih izgreda, u kojoj supojedine povrede ljudskih prava, konkretno prava radnika, bile pojava privatnogsektora.Međutim,sasvimjeizvjesnodabisankcijeuovomslučajubilegotovonikakve.Pakistan je, naime, važan političko‐strateški partner u borbi protiv terorizma, a još jevažnijikaoekonomskipartner.Riječjeozemljisoko170.000.000stanovnikasgolemimstranim investicijama. Vrlo jednostavno – trošak primjene sankcija na Pakistan bio bimnogovećinegouslučajuMijanmarailiBjelorusije,aliineovisnootome,samposebi,prevelik je za Europsku uniju. Kako navodi Krivoj: „Teško je zamisliti da bi EuropskaunijanametnulaekonomskesankcijeKinijerbizanjutobilopreskupoizčistoekonomskoggledišta“9.U tomkontekstu spomenimo i aktualnu situaciju sankcijanametnutih Siriji.Upravo su toj zemlji zbog represijepremaprotivnicima režimaodređenemjerepoputzamrzavanjaimovinesirijskesredišnjebanke,zabranatrgovineplemenitimmetalimatesankcije u teretnom zračnom prometu. Osim toga, proširen je popis osoba kojima jezabranjenulazakuEUizamrznutaimovina.SličnojeiuslučajuIrana,gdjesusankcijenametnutezbognuklearnogprogramaiodbijanjasuradnjesMeđunarodnomagencijomzaatomskuenergiju.8Krivoj, J. V., „WhyEuropeanUnion trade sanctionsdonotwork“, u:Minnesota Journalof InternationalLaw,sv.17,br.2,2008,str.210.9Ibid.,str.240.


Najdjelotvornijimse,dakle,općenitopokazujuekonomske i financijskesankcije,poputonihkojeseodnosenauvoziizvoz,zabranuletova(slijetanja)naodređenompodručju,odnosnozabranupristupazabrodoveiliavioneadresatasankcija,restrikcijuulaganjaupojedineprojekte ili gospodarstvadržava koje su u pitanju, povlačenje iz povlaštenogsustava tarifa ili zabranu povlačenja depozita u slučajevima kad su usmjerene premaekonomskimpartnerima,dokćese,pogotovopripolitičkiuzrokovanimsankcijama,svečešćeprimjenjivatitzv.„pametnesankcije“, tj.onekojesuusmjereneponajprijepremaodređenim pojedincima. Primjer za to imamo iz svibnja 1999., kada je, zbog politikeprema Kosovu, Europska unija, među ostalim, odredila zabranu ulaska na teritorijEuropske unije za Slobodana Miloševića i članove njegove obitelji, ministre, bližesuradnike i više časnike Savezne Republike Jugoslavije, a godinu dana prije togazamrzavanjeimovinefondovauvlasništvuSavezneRepublikeJugoslavijeisrpskevladeteimovinepojedinacapovezanihsMiloševićem.

U svakom slučaju, potrebno je napomenuti da će, kad je riječ o sankcijama u načeluposrijedibitisankcijeuekonomskomsmislu,ane,primjerice,mjerekojesupredviđenečlancima 42. i 43. Povelje Ujedinjenih naroda. Na tragu tih odredaba u Ugovoru oEuropskojunijinalazimoodredbeozajedničkojsigurnosnoj iobrambenojpolitici,kojeobvezujudržavečlanicedaUnijistavenaraspolaganjesvojevojneicivilnekapacitetezaprovedbuzajedničkesigurnosne iobrambenepolitikekakobipridonijeleostvarivanjuciljevakojeutvrđujeVijeće.10

Nadalje, razlikovati možemo jednostrane sankcije, dakle one koje pojedina državaprovodisamostalnoineovisnoodrugimzemljamaiEuropskeunijeiUjedinjenihnaroda,tevišestranesankcije,uznapomenukakosuprve,dakako,jeftinijeibržeprimjenjive.

3.2. Primjerisankcijapremadržavamanečlanicama

Upravo je u gore spomenutom kontekstu samostalnog djelovanja pojedinih državačlanica,neovisnooEuropskojuniji,zanimljivslučajCentro‐com11,ukojemjebilariječoimplementacijisankcijaodređenihrezolucijomVijećasigurnostiUjedinjenihnarodaodstrane Europske unije (tada Zajednice) s jedne strane te, neovisno o tome, od straneUjedinjeneKraljevinesdruge.NacionalneimplementacijskemjereUjedinjeneKraljevinebile su, međutim, opsežnije i strože nego one koje je uredbom prihvatila tadašnjaEuropska zajednica te su se kosile s odredbama druge uredbe, koja se odnosila nazajednička pitanja vezana uz izvoz. Ujedinjena Kraljevina pozivala se na svojunacionalnu nadležnost u području vanjske i sigurnosne politike. Današnji je SudEuropskeunije(udaljnjemtekstuSud),međutim,rekaokakomjerevanjskeisigurnosnepolitike, prihvaćenena temeljunadležnosti kojudržave članice imajuu tompodručju,ipakmorajupoštovatiodredbeprihvaćeneodstraneZajednicenapodručjuzajedničketrgovinske politike. Jednako tako, ponovivši tekst iz presude u predmetu Evans10Clanak42.stavak3.UgovoraoEuropskojuniji.ZatekstUgovoravidjeti:supra,bilj.3,str.4.11CaseC‐124/95,TheQueenv.H.M.TreasuryandTheBankofEnglandexpaneCentro‐Com,[1997],ECRI‐00081.

68 ZPR2(1)2013;61‐73

Medical12,utvrdiojepravilodase,kadmeđunarodniugovordopušta,alinezahtijevaoddržave članice da donese mjeru naočigled suprotnu pravu Zajednice, država članicamorasuzdržatioddonošenjatakvemjere.NavedenislučajodnosiosenauredbuVijećabroj1432/92,kojomjezabranjenatrgovinaizmeđuEEZiRepublikeSrbijeiCrneGoretekojom je implementirana rezolucija Vijeća sigurnosti 757, dok je uredbom 990/93implementiranarezolucija820(1993).Navedena jeuredbabila temelj izadvaslučajakojasusepojavilapredSudom.

EbonyMaritime13, poduzeće osnovano prema liberijskom pravu, bilo je vlasnik naftekojasekaobrodskiteretprevozilaizTunisauHrvatskumalteškimtankerom.Tankersuzaustavile snage tadašnje Zapadnoeuropske unije kada se spremao ući u teritorijalnevode bivše Jugoslavije, kršeći na taj način rezoluciju Vijeća sigurnosti 820 (1993) iuredbu 990/93. Zadržale su ga talijanske vlasti prema nacionalnom zakonodavstvu,prihvaćenom radi provedbe embarga određenoga od Europske unije. Vlasnici tankerapozivali su se na to da je zabranjen samo stvarni ulazak u teritorijalne vode SavezneRepublike Jugoslavije, ane ipokušajulaska, tedanije zabranjenulazaku slučajuvišesile.Talijanskisud,prekoinstitutaprethodnogpitanja,obratioseSudu.Velikbrojdržavačlanicasmatraojedaseuredbaneodnosinakonkretnislučajsobziromnateksturedbe,premakojemseonaizvanteritorijalnihvodadržavačlanicaprimjenjujesamonaplovilakoja potpadaju pod njihovu jurisdikciju14 te da stoga cijeli slučaj treba riješiti premanacionalnom zakonodavstvu kojim je implementirana rezolucija Vijeća sigurnosti 820(1993). Sud je, međutim, odlučio kako se uredba primjenjuje na sva plovila unutarteritorijadržavačlanica(ovdje je tobila Italija) istogasupodnjezinomteritorijalnomjurisdikcijom, čak i kad je navodno kršenje počinjeno izvan njezina teritorija. UredbazahtijevazadržavanjebrodovazakojesesumnjadakršesankcijenametnuteSaveznojRepubliciJugoslavijičakikadsupodzastavomtrećezemljeipripadajutrećojdržaviilikadseprekršajdogodiizvanteritorijatadašnjeEuropskezajednice.

Idući je relevantni slučaj Bosphorus15, turski avioprijevoznik, koji je pobijao odlukuirskog ministarstva prometa. Ono je zadržalo jedan njegov avion u Dublinu slijedećiodredbe uredbe 990/93, koja je predviđala pljenidbu aviona u većinskom vlasništvuosoba iz Savezne Republike Jugoslavije. Bosphorus je, naime, taj avion iznajmio odjugoslavenskogJAT‐a.IakoseBosphoruspozivaonapovredunjegovapravanaposjediprava bavljenja ekonomskom aktivnošću, Sud je to odbio istaknuvši kako navedena

12CaseC‐324/93,EvansMedicalandMacfarlanSmith,[1995]ECR563,para32.13CaseC‐177/95,EbonyMaritimeandAnotherv.PrefettodellaProvinciadiBrindisiandOthers,[1997],ECRI‐01111.14MaltatadanijebilaclanicaEuropskeunije.15 Case C‐84/95, Bosphorus Hava Yollari Turizm ve Ticaret AS v. Minister for Transport, Energy andCommunication,Ireland,andAnother,[1996]E.C.R.1‐3953,[1996].


prava nisu apsolutna te da ih se može podčiniti restrikcijama opravdanima općiminteresimakojeslijediEuropskazajednica.16

Međutim,kršenjeljudskihpravailinekihdrugihopćihnačelameđunarodnogpravanećeuvijek biti uzrok takvih reakcija. Tako se zanimljivim čini reakcija Europe na tzv.LibertadAct(CubanLibertyandDemocraticSolidarity(Libertad)Act),kojisuSjedinjeneAmeričkeDržavedonijeleusvibnju1996.godine ikojidržavljanimaSAD‐aomogućujecijeli niz mjera „kažnjavanja“ stranih ulagača u kubanske projekte, a koji se pritomkoristeimovinomAmerikanacakonfisciranomnakonKubanskerevolucije1957.godine.Europskiparlamentdjelovao jebrzo iuslijedila jenedvojbena i jednoglasnaosuda togaktauzupozorenjekakoseParlamentnećelibitiprovesti„protumjerekakobiseotkloniliučinciLibertadActa.“17

3.3. Pravnitemeljdjelovanja

Ekonomske sankcije koje Europska unija nameće trećim državama, dakle u praviludržavamanečlanicama(iznimkajesankcioniranjeAustrije,očemućebitiriječiposlije),istodobnosutrgovinske ivanjskopolitičkemjeretesekaotakvenalazeusvojevrsnomsjecištuizmeđu„prenesenihovlasti“ionihkojesuzadržaledržavečlanice.Dok,sjednestrane, članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije daje Uniji isključivunadležnostupogledutrgovinskepolitikestrećimdržavama(državamanečlanicama),sdruge strane, članak 347. istog Ugovora, popularniji među državama članicama,propisuje: „Države članice međusobno se savjetuju o poduzimanju koraka potrebnihkako bi spriječile da na funkcioniranje unutarnjeg tržišta utječu mjere na čije bipoduzimanje neka država članicamogla biti primorana u slučaju ozbiljnih unutarnjihporemećaja koji utječu na očuvanje javnog poretka, u slučaju rata, ozbiljnihmeđunarodnihnapetostikojepredstavljajuratnuprijetnju ili radi ispunjavanjaobvezakojejeprihvatilaradiočuvanjamiraimeđunarodnesigurnosti.“Takosudržavečlanice„temeljemovlastidanihimcitiranimčlankom,kojisvakakoimaprednostpredčlankom207., počele pribjegavati članku 207.“18 te su se tom dvostrukom osnovom počelekoristiti pri donošenju mjera embarga određenih rezolucijama Vijeća sigurnostiUjedinjenihnaroda.

Međutim,većodMaastrichtskogugovoradanašnjičlanak215.UgovoraofunkcioniranjuEuropske unije govori o pravnoj utemeljenosti ekonomskih sankcija, a u okviruzajedničkevanjskeisigurnosnepolitike.IstičlanakpropisujedaVijeće,kadadonesenaodluka, u skladu s posebnim odredbama o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici,predviđaprekid,odnosnodjelomičnoilipotpunosmanjenjegospodarskihifinancijskih

16Puissochet,J‐P.,„TheCourtofJusticeandinternationalactionbytheEuropeanCommunity:theexampleoftheembargoagaints formerYugoslavia“,u:FordhaminternationalLaw Journal, sv.20,br.5,1997.,str.1574.17Chudzicki,P.K., „TheEuropeanUnion'sresponsetotheLibertadActandthe Iran‐LibyaAct“,u:LoyolaUniversityChicagoLawJournal,sv.28,br.3,1997.,str.504‐550.18Puissochet,J‐P.,op.cit.(bilj.16),str.1562.

70 ZPR2(1)2013;61‐73

odnosasjednomilisvišetrećihzemalja,kvalificiranomvećinom,nazajedničkiprijedlogvisokogpredstavnikaUnijezavanjskeposlove i sigurnosnupolitiku iKomisije,donosipotrebnemjere,očemuobavještavaEuropskiparlament.

3.4. Sankcioniranjedržavačlanica

Kaoštojevećnavedeno,sankcijeEuropskeunije,prijezajednice,bezobziranatookojojvrsti ili uzroku bila riječ, uglavnom su bile usmjerene prema trećim državama. Ipak,zabilježenjeislučajkadajeEuropskaunijauvelasankcijevlastitojčlanici.Objekttih,uprvom redu diplomatskih sankcija, bila je Austrija. Povod je bio ulazak SlobodarskestrankeAustrije (FPÖ),smatranestrankomkrajnjedesnice,uaustrijskuvladu.Već je iprijetoga,usiječnju2000.godine,podportugalskimpredsjedanjemEuropskomunijom,četrnaesttadašnjihdržavačlanicazaprijetilodauslučajuintegracijeFPÖ‐auaustrijskuvladu„nećeprihvaćatinikakveslužbenebilateralnekontaktestakvomaustrijskomvladomniti će podupirati austrijske državljane u njihovoj kandidaturi za položaje umeđunarodnim organizacijama, dok će austrijski veleposlanici u glavnim gradovimaEuropske unije biti primani tek na tehničkoj razini“.19 Sankcije su, pokazavši seneuspješnima,ali iupitnog legitimiteta,pa i legaliteta,ukinutevećurujnu istegodine.Tadašnji6.članakUgovoraoEuropskojunijipropisivao jekako jeUnijazasnovanananačelima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda tevladavinepravainačelazajedničkihdržavamačlanicama(danassličnogovoričlanak2.)tedaćepoštovatitemeljnapravazajamčenaEuropskomkonvencijomzazaštituljudskihprava i temeljnih sloboda, koja proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državamačlanicama i čine opća pravna načela Zajednice. Idući članak određivao je postupak uslučaju ozbiljnoga i upornog kršenja načela iz članka 6. od strane država članica tesankcijeu tomslučaju,koje semogunametnuti samo jednoglasnomodlukomVijećausastavupredsjednikadržavaivladadržavačlanica,anaprijedlogtrećinedržavačlanicaili Europske komisije, uz pristanak Europskog parlamenta. Takva procedura nije bilapoštovanaprinametanjusankcijaAustriji.Nadalje,nisupoštovananijošnekaosnovnanačela međunarodnog prava. U tom smislu, u prvom redu treba naglasiti pravo napravičnosuđenje,tj.načeloaudiaturetalterapars.Tajeodluka,naime,atakojetvrdilaiaustrijskavlada,donesenabezikakvaprethodnogdijalogaikomunikacijesaustrijskomvladom te je, sukladno tomu, protivna duhu solidarnosti i suradnje između državačlanica.20 Jošviše,povrijeđenasu idrugabitnanačela: zabranadiskriminacije inačelodemokracije. Europska unija nije se miješala u formiranje drugih vlada u drugimdržavamačlanicamatejetimpotezomzapravodiskriminiralaAustrijuiaustrijskinarod.Sdrugestrane,očitjepokušajutjecajanademokratskiprocesizborauAustriji.Dapače,austrijski narod doslovce se kažnjava zbog svoje odluke donesene na slobodnim idemokratskimizborima,štojesamoposebiprotivnopravutadašnjeZajednice,adanasUnije, u čijim je temeljima načelo demokracije. S obzirom na navedeno, s pravom se

19Regan,E.,„AreEuropeanSanctionsagainstAustriaLegal?“,u:ZeitschriftfüröffentlichesRecht,sv.55,br.3,2000.,str.323.20Ibid.str.332‐334.


može smatrati kako jeopisanaodlukaonametanju sankcijaAustriji „promašena ivrlovjerojatnonezakonita“21.

Napokon,potrebnojespomenutikakosudrugačijasredstvanaraspolaganjuEuropskojunijiuslučaju„neposlušnih“državačlanicakadaseogriješeoobvezekojeproizlazebiloizUgovoraoEuropskojunijibilo izUgovoraofunkcioniranjuEuropskeunije.Takoće,premačlanku258.UgovoraofunkcioniranjuEuropskeunije,nakonštojedržavizakojusmatradanije ispunilasvojuobvezudalaprilikudaseočituje,Komisijatojdržavidatiobrazloženo mišljenje, pa ako ne postupi sukladno mišljenju u određenom roku,Komisija predmet može uputiti Sudu. Jednako tako, i pojedina država članica možedrugudržavučlanicu,uslučajuneispunjavanjaobvezaizUgovora,poslatipredSud,aliuzuvjetdajepredmetnajprijeiznesenpredKomisiju,kojadajeobrazloženomišljenje,nakonštojedržavamadanamogućnostpismenogaiusmenogočitovanjateprimjedabadruge strane. Izostanak mišljenja Komisije ne sprječava podnošenje tužbe. Ako Sudustanovi da država članica zaista nije ispunila neku obvezu iz Ugovora, ta je državadužnapoduzetipotrebnemjerekakobipostupilapremapresudiSuda.

4. ZAKLJUČAK

U današnjem svijetu međusobno uvjetovanih i povezanih odnosa između država, apogotovokadjeriječodržavamakojesudobrovoljnostupileuodređenemeđunarodneodnoseiliorganizacije,potrebapostojanjasvojevrsnihmjerakojimasepojedinedržavemogukontroliratiunjihovu„devijantnom“ponašanjunamećesesamaodsebe.Države,kako same za sebe, tako i kao kolektiv, moraju raspolagati sredstvima kojima mogukaznitionedržavekojenepoštujunekazajedničkapravila,itokakoekonomskatako,ito još više, i u slučaju kršenja, primjerice, ljudskih prava ili nekih općih pravilameđunarodnog prava. U prvom redu, kao autoritet u tom smislu, postoji organizacijaUjedinjenihnaroda,kojajeinajčešćitvoracikreatorsankcija,kojezatimdrugedržaveslijede i implementirajuuvlastitpravnisustav. Implementira ih iEuropskaunija,kojaima i vlastit sustav za sankcioniranje takvih država, država nečlanica, utemeljen naodredbamaUgovoraoEuropskojunijiiUgovoraofunkcioniranjuEuropskeunije.Osimodredbe koja Uniji daje isključivo pravo reguliranja trgovinske politike s trećimdržavama (čl. 207.) te, nasuprot tomu, one koja ovlašćuje države članice da semeđusobno savjetuju o poduzimanju koraka potrebnih kako bi spriječile da nafunkcioniranje unutarnjeg tržišta utječu mjere na čije bi poduzimanje neka državačlanicamogla biti primorana u slučaju ozbiljnih unutarnjih poremećaja koji utječu naočuvanje javnog poretka, u slučaju rata, ozbiljnih međunarodnih napetosti kojepredstavljajuratnuprijetnjuiliradiispunjavanjaobvezakojejeprihvatilaradiočuvanjamira i međunarodne sigurnosti (čl. 347.), Ugovor poznaje i odredbu o restriktivnimmjerama, odnosno o prekidu, odnosno djelomičnom ili potpunom smanjenjugospodarskih i financijskihodnosa s jednom ili s više trećih zemalja (čl. 215.), tvorećitakosvojevrsnupravnuosnovuovakvevrstedjelovanja.

21Ibid.str.335.

72 ZPR2(1)2013;61‐73

Spomenimo, dakako, i slučaj Južne Rodezije (danas Zimbabve), iz kojega seiskristalizirao takav odnos Ujedinjenih naroda i Europske unije u kojem će se datiprednost ekonomskim sankcijama Ujedinjenih naroda u odnosu na odredbe otrgovinskojpoliticiUgovora.Uostalom,isamLisabonskiugovorobvezujedržavečlanicena poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda22, a i sama Povelja daje prednostobvezamakojeiznjeproizlaze23.

Kada Unija provodi sankcije, provodi ih bilo iz političkimotiviranih postupaka (tu ćenajčešćebitiriječopritiskunarazličitenedemokratskerežimesniskomrazinomzaštiteljudskih prava) bilo iz ekonomskih postupaka. U svakom slučaju, uspješnost sankcijaovisit će o mnogim faktorima, od koherentnosti i zajedništva u njihovoj primjeni,dosadašnjihodnosa s adresatomsankcija (političkih, i jošvažnije, ekonomskih),padonjegovihodnosasdrugimdržavama.

Primjeresvečešćihpojavasankcija,njihoveuspješnostiilineuspješnosti,koji,nadajmose,služekaoizvoriskustvameđunarodnojzajednici,možemopratitiusvevećemopseguisadržaju,kaoirazličiteoblikesankcijasjednestranetenjihovihuzrokasdruge,štoje,dakako, rezultat sve veće umreženosti i kompleksnosti međunarodnih odnosadanašnjice.

22Naprimjerclanak21.UgovoraoEuropskojuniji.ZatekstUgovoravidjeti:supra,bilj.3,str.4.23Clanak103.PoveljaUjedinjenihnaroda,NNMUbr.15,1993.


Summary

INTRODUCTIONTOEUROPEANUNIONSANCTIONS

This paper discusses sanctions imposed by the European Union on some countries(sometimes even officials), primarily for political, and sometimes for even economicreasons, and the legal basis that the European Union relies upon in these cases.Examples are provided of such sanctions imposed by the European Union and theUnitedNations. Thepaper also examines the objective andpurpose of such sanctionsandtheirsuccessintermsofthemeansormannerofimplementation.

Keywords: European Union, common foreign and security policy, international law,economicsanctions

Author:

Stjepan Novak Civil Servant in the Ministry of Internal Affairs of the Republic of Croatia

OVRHARADIOSTVARIVANJASUSRETAIDRUŽENJARODITELJASDJETETOM

Prethodnoznanstvenopriopćenje

UDK347.626:347.952347.952340.5

Primljeno:16.listopada2012.

AntunŽagar,dipl.iur.

Usvimpostupcimakojiseodnosenadjecuvažnojeponajprijeostvaritinajboljiinteresdjeteta,kojiimaprednostuodnosunaostaleintereseizahtjeve.Zaštitanajboljeginteresadjetetaposebnoćedoćinakušnjuuovršnompostupkuradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetom.Autorinterpretacijomdomaćihpravnihpravila isudskeprakseteusporedbomskomparativnopravnimrješenjima brani tezu da ovrha radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom nužnozahtijevanormativnuregulativuuoblikuposebnihpravnihpravila,emancipiranihiodpravilazaovrhuradipredajedjeteta.Središnjidioradaempirijskojeistraživanjekojebitrebalopokazatiukojojmjeri roditelji u Republici Hrvatskoj uopće traže ovršnopravnu zaštitu radi ostvarivanjasusretaidruženjatekolikosutipostupciefikasni.Komparativnabianalizatrebalapokazatigdjejedomaćepravouodnosunastranetrendoveištoseodiskustavadrugihzemaljamožeugraditiudomaćepravo.

Ključneriječi: susreti,druženja,roditelj,dijete,ovrha.

1. UVOD

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. godine (u daljnjem tekstuKonvencija o pravima djeteta), čija je stranka, kao članica Ujedinjenih naroda, iRepublika Hrvatska, u članku 3. određuje da u svim djelovanjima koja se odnose nadjecunajboljiinteresdjetetatrebaimatiprednost,bezobziranatopoduzimajuliradnjesudovi, upravna ili pravosudna tijela, odnosno javne ili privatne institucije socijalneskrbi.Zatosemožerećidajeunašempravuovrharadiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomdeterminiranauprvomredunačelomnajboljeginteresadjeteta.

Postupanje u skladu s najboljim interesom djeteta znači donošenje odluke u skladu sonimštobidijetezasebeiosebiodlučilokadbizatobilosposobno.1Zaštitanajboljeginteresa djeteta u ovršnom postupku radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s

AntunZagar,dipl.iur.,sudacUpravnogsudauRijeci.1 Alincic, Mira; Hrabar, Dubravka; Jakovac‐Lozic, Dijana; Korac Graovac, Aleksandra, Obiteljsko pravo,Zagreb,2007,str.237.

76 ZPR2(1)2013;75‐105

djetetomznačilabizahtjevdaseovrhaprovedetakodasusretiidruženjakoristedjetetuili eventualno na način koji će djetetu najmanje štetiti ako su u konačnici susreti idruženjaunjegovuinteresu,pazećipritomdasedijeteneizlaženepotrebnomstresutedaseovršneradnjeprilagodeokolnostimaslučaja.

Pravo na susrete i druženja roditelja s djecom subjektivno je pravo izvedeno izroditeljske skrbi, a ostvaruje se u bračnim sporovima, sporovima o utvrđivanjudjetetovapodrijetlateostalimslučajevimakadaje,budućidaroditeljneživisdjetetom,sud dužan donijeti odluku o roditeljskoj skrbi. Zato semože reći da će roditelj čestoraspolagati ovršnom ispravom u kojoj je konstituirano njegovo pravo na susrete idruženjasdjetetom.

Općenito je ovršni postupak determiniran karakterom tražbine koja se prisilnoostvaruje. Pravo na susrete i druženje roditelja s djetetom u obveznopravnom smislutražbina ječiji jesadržajpravoodvojenogroditeljanapovremeneperiodičnesusrete idruženja,kojiseupravilusastojeodtjednihsusreta,zajedničkogprovođenjaodređenihvikenda i dijela praznika. Čisto ontološkim pristupom teško bi se mogao odreditikarakter tražbine prava na susrete i druženja. Svakako je to nenovčana tražbina,međutim, to bimogla biti činidba radnje čiji je sadržaj pravo odvojenog roditelja napovremenu predaju djeteta od strane roditelja s kojim dijete živi ili činidba trpljenjapremakojoj jeroditeljskojimdijetežividužandopustitidaodvojeniroditeljodnjegapovremenopreuzimadijeteradiostvarivanjasusretaidruženja.Stogabi,gledanokrozprizmuopćegagrađanskogaovršnogprava,uovrsiradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetompotencijalnouobzirmoglodoćinekolikoovršnihsredstava.Ovrhabisemoglaprovoditikaoovrharadipredajestvari,pričemubidijetebiloindividualnoodređena pokretna stvar, i to primjenom neposrednoga ovršnoga sredstva –oduzimanjem djeteta od ovršenika i njegovom predajom ovrhovoditelju. Ako bi seprovodila kao ovrha radi izvršenja obveze koju može obaviti samo ovršenik,primjenjivalobiseovršnosredstvoizricanjanovčanekazne,aakobiseprovodilakaoovrharadiostvarenjatražbinenatrpljenjeilinečinjenjeosimnovčanekazne,moglabiseizrećiikaznazatvora.Prisvimovršnimpostupcimaradiostvarenjanenovčanetražbineuobzirkaoovršnosredstvodolaziiizricanjesudskihpenala.Međutim,smatramodapripronalaskunajpogodnijegaovršnogsredstvauovrsiradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomsvespecifičnostitogaovršnogpostupka,aposebnozaštitanajboljeginteresadjeteta,upućujunanužnostrelativiziranjainstitutaopćegaovršnogprava.

Uovrsiradiostvarivanjasusretaidruženjasdjetetomsudjelujunajmanjetrisubjekta:roditelj s kojim dijete živi, odvojeni roditelj i dijete. Zato opće ovršno pravo trebapreispitati i pri klasičnoj bipolarnoj podjeli sudionika ovršnog postupka naovrhovoditeljaiovršenika,jersemorapronaćirješenjekojimćesereguliratiidjetetovsubjektivitet.Nespojivojeovrhuprovoditinanačindaseostvarinajboljiinteresdjetetaiistodobnotretiratidijeteisključivokaopredmetovrhe.

Žagar:Ovrharadiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjecom 77

Zaštitanajboljeginteresadjetetamožeznačitiidasenećeusvakomslučajuinzistiratinabezuvjetnojprovedbiovrhe,negoda će seovrhakatkadmoratiodgoditi ili obustaviti.Međutim, ne smije se smetnuti s uma da je već nepokoravanje odluci o susretima idruženjuroditeljaidjetetausuprotnostisinteresomdjetetajerdijeteimapravonatodaunjegovurazvojuiodgojusudjelujuobaroditelja.

Iakobisudovivećpremačlanku140.UstavaRepublikeHrvatske2ičlanku5.Zakonaosudovima3 bili dužnineposrednoprimijenitiKonvenciju opravimadjeteta, ključno jepitanje je li opće građansko ovršno pravo dovoljno da se u ovršnom postupku radiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomzaštitinajboljiinteresdjetetailijezatopotrebnazakonodavnaintervencijauoblikuposebnihpravila.

U ovom ćemo radu interpretacijom domaćih pravnih pravila i sudske prakse teusporedbom s komparativnopravnim rješenjima pokušati obraniti tezu da ovrha radiostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom nužno zahtijeva normativnuregulativu u obliku posebnih i jasnih pravnih pravila, pri čemu je nužna relativizacijainstituta općega građanskoga ovršnog prava te emancipacija od pravila za ovrhu radipredaje djeteta. Središnji dio ovog rada empirijsko je istraživanje koje bi trebalopokazatiukojojmjeriroditeljiuRepubliciHrvatskojuopćetražeovršnopravnuzaštituradiostvarivanjasusreta idruženjate kolikosutipostupciefikasni,kakouprisilnomostvarenju tako i u zaštiti najboljeg interesadjeteta.Ukomparativnoj analizinaglasaksmostavilinaiskustvaBelgije,Švedske,NjemačkeisusjedneSlovenije,aosvrnulismoseinanekedrugezemlje,uprvomreduDansku,LitvutezemljestradicijomCommonlaw.Komparativna bi analiza trebala pokazati gdje je naše pravo u odnosu na inozemnetrendoveištobismoodiskustvadrugihzemaljaimimoglipreuzeti.

2. IZVORIDOMAĆEGPRAVA

Osnovniizvorpravazaovrhuradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomudomaćem pravu posebna su pravila propisana odredbama Obiteljskog zakona4. Uosmom dijelu Obiteljskog zakona „Postupak pred sudom“, unutar točke V. „Posebnipostupci ovrhe i osiguranja“, nalazi se posebna podtočka 4. „Ovrha radi ostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetom“.Onasesastojiodsamojednogčlanka353.,kojipropisujedaseuovršnompostupkuradiostvarivanjaodlukesudaoodržavanjususretaidruženjaroditeljasdjetetomnaodgovarajućinačinprimjenjujuodredbečlanka341.ičlanka343.do347.Zakona,kojeseodnosenaovrhuradipredajedjetetaroditelju.

Navedenimjeodredbamaubitnompropisanodajeutijekuovršnogpostupkasuddužannastojatizaštititidijeteunajvećojmogućojmjeri.Nakonštoocijenisveokolnostislučaja,

2Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, udaljnjemtekstu:Ustav.3 Narodne novine broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10, 27/11, 57/11, 130/11, udaljnjemtekstu:Zakonosudovima.4Narodnenovinebroj116/03,17/04,136/04,107/07,57/11,61/11,udaljnjemtekstu:Obiteljskizakon.

78 ZPR2(1)2013;75‐105

sud određuje ovrhu oduzimanjem djeteta ili izricanjem i provođenjem novčanih ilizatvorskih kazni protiv osobe koja, protivno nalogu suda, odbija predati dijete ilipoduzimaradnjesciljemnjegovaskrivanjailionemogućivanjaprovođenjaodluke.Akose svrha ovrhe ne može postići jednim od navedenih ovršnih sredstava, sud možeodreditidrugosredstvo.Uprijedloguzaovrhunemorabitioznačenosredstvoovrhe,aako je naznačeno, sud nije vezan prijedlogom stranke. Sud može pozvati centar zasocijalnuskrbdabudenazočanprovođenjuovrhe.

Osim navedenih odredaba, na ovrhu radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja sdjetetomprimjenjujuse izajedničkeodredbezaobiteljskesudskepostupkepropisanečlancima263.do273.Obiteljskogzakona,odkojihtrebanaglasitiodredbečlanaka267.‐269., koje, među ostalim, na tragu proklamacije zaštite najboljeg interesa djetetapropisujudajesuddužantijekompostupkaosobitopazitidasezaštitepravaiinteresidjece tedaće sudomogućitidjetetudau skladusnjegovomdobi, zrelosti idobrobiti,radiostvarenjasvojihpravaiinteresa,ustatusnimstvarimaizrazisvojemišljenjepredcentromzasocijalnuskrbilipredsudom.Iakosenalazeuposebnojtočkiizazajedničkihodredaba,primjenjivatćeseiodredbeosudjelovanjucentrazasocijalnuskrb,odkojihćemoistaknutiodredbučlanka275.stavak3.,kojapropisujedacentarzasocijalnuskrbprisustvuje postupku ovrhe i osiguranja koji se provodi radi ostvarivanja odluke opravima i dužnostima u odnosima roditelja i maloljetne djece. Opće odredbeobiteljskoga sudskoga postupovnog prava koje bi se trebale primjenjivati u ovršnompostupkuradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomnalazeseiudrugimdijelovima Obiteljskog zakona. Naglasit ćemo odredbe o skrbništvu za posebneslučajeve, koje u članku 167. na kraju taksativno nabrojenih razloga za imenovanjeposebnogskrbnikadjeteturadizaštitenjegovihpojedinihosobnihi imovinskihpravaiinteresapropisuju dužnost imenovanja posebnog skrbnikadjetetu u svim slučajevimakadsuinteresidjetetairoditeljausuprotnosti.Važnajeiodredbačlanka89.stavak5.,koja uz spomenutu odredbu članka 269. na još jednom mjestu naglašava da upostupcimaukojimaseodlučujeonekomdjetetovupravuiliinteresudijeteimapravonaprikladannačindoznativažneokolnostislučaja,dobitisavjetiizrazitisvojemišljenjete biti obaviješteno omogućim posljedicama uvažavanja njegovamišljenja. Važna je iodredbačlanka102.,kojapropisujedaćesudnaprijedlogroditelja,djetetailicentrazasocijalnu skrb, ako to zahtijevajubitnopromijenjeneokolnosti,donijetinovuodlukuskojimćeroditeljemdijeteživjetiteosusretimaidruženjudjetetasdrugimroditeljem,aprema potrebi i o drugim sadržajima roditeljske skrbi. Osim što bi to bilo u interesudjeteta općenito, mogućnost donošenja nove odluke djelovala bi koercitivno ipreventivnonaroditeljeuovršnompostupku.

Nadalje,uobiteljskimsudskimpostupcimačlankom264.ObiteljskogzakonapropisanajesupsidijarnaprimjenaOvršnogzakona5iZakonaoparničnompostupku6. Budućida

5Narodnenovinebroj112/12,udaljnjemtekstu:Ovrsnizakon.6Narodnenovinebroj53/91,91/92,58/93,112/99,88/01,117/03,88/05,02/07,84/08,123/08,57/11,148/11,udaljnjemtekstu:Zakonoparnicnompostupku.


su pomoćni izvor općega materijalnoga ovršnog prava i prava osiguranja odredbezakona kojima se uređuju stvarnopravni, obveznopravni, obiteljskopravni i drugigrađanskopravniodnosiunajširemsmisluteriječi,teseodredbenaodgovarajućinačinprimjenjujuinamaterijalnopravneodnoseobiteljskogaovršnogprava7.

Sukladnočlanku140.Ustavaičlanku5.Zakonaosudovima,međunarodniugovorikojisu sklopljeni ipotvrđeniu skladusUstavom teobjavljenidio suunutarnjegapravnogporetkaRepublikeHrvatsketesuneposredanizvorpravausudskimpostupcima.

Od međunarodnih ugovora najvažniji izvor prava u ovrsi radi ostvarivanja susreta idruženja roditelja s djetetom bit će Konvencija o pravima djeteta, čije će odredbe,formuliraneuoblikunačela,suduicentruzasocijalnuskrbposlužitikaomaksime,mislivodilje,načelnipostulatiilikaokorektivuprovođenjupostupka.Najznačajnijećetubitinačelozaštitenajboljeginteresadjeteta,propisanoučlanku3.Konvencije.

Republika Hrvatska potpisala je 15. svibnja 2003. Konvenciju o kontaktima s djecom,kojajepotvrđenaZakonomopotvrđivanjuKonvencijeokontaktimasdjecom8.Člankom10.Konvencijepropisane sumjereosiguranja i jamstvakojimaseosiguravaprovedbaodlukeokontaktimatemjereosiguranjaijamstvakojimaseosiguravapovratakdjetetaili sprječavanje protupravnog odvođenja. Propisano je da mjere osiguranja i jamstvakojima se osigurava provedba odluke o kontaktimamogu posebno uključivati nadzornadkontaktima,obvezuosobedasepobrinezaputnetroškoveitroškovesmještajazadijete,polaganjejamstvatejednumjerukoja,premaodredbamaObiteljskogzakona,aiprema općem ovršnom pravu, ima karakter posrednoga ovršnog sredstva – izricanjenovčanekazneosobiskojomdijeteuobičajenoživiakobisetaosobaodbijalaponašatiuskladu s odlukom o kontaktima. Konvencija nije predvidjela ovršno sredstvoneposrednogoduzimanjaipredajedjetetaniizricanjekaznezatvora,iakoformulacijom„mogu posebno uključivati“ nije isključeno da stranke članice propišu i druga ovršnasredstva.Konvencijaokontaktimasdjecompredvidjelajepolaganjejamstvaodstraneosobeskojomdijeteuobičajenoživikakobiseosiguralodaosobakojatražikontaktsdjetetom ne bude onemogućena u ostvarivanju tih kontakata, koje naša ovrha radiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomnijepredvidjela.

Brojnesukonvencijekojeregulirajuostvarivanjesusretaidruženjaroditeljasdjetetomuodnosimasmeđunarodnimelementom,aciljimjeuprvomredusprječavanjeotmicaiprotupravnog odvođenja djece iz jedne države u drugu. Kao takve nisu izvor prava uovrsi radi ostvarivanja susreta i druženja s tuzemnim karakterom pa zato i nisupredmetomovogarada.

7Dika,Mihajlo,Ovrhaiosiguranjeuobiteljskimstvarima,u:Alincic,Mira;Dika,Mihajlo;Hrabar,Dubravka;KoracGraovac,Aleksandra,Obiteljskizakon–novinedvojbeiperspektive,Zagreb,2003,str.177.8 Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 7/2009, u daljnjem tekstu: Konvencija o kontaktima s

djecom.

80 ZPR2(1)2013;75‐105

Člankom215.Kaznenogzakona9propisanojekaznenodjelosprječavanja ineizvršenjamjera za zaštitu djeteta imaloljetne osobe. Djelo podrazumijeva i sprječavanjemjerakojimaseuređujukontaktiroditeljaidjeteta10.NovimKaznenimzakonom,11kojistupana snagu 1. siječnja 2013., u članku 173. propisano je kazneno djelo neprovođenjaodlukezazaštitudobrobitidjeteta,kojepoopisuodgovaradjeluizčlanka215.Kaznenogzakona.Uovršnompostupkusudovinećeneposrednoprimjenjivaticitiraneodredbe,alikaznenaodgovornostzasprečavanjeostvarivanjasusretaidruženjamože koercitivnodjelovatinaovršenikaiuovršnompostupku.

Strukturapravilakojasuizvorpravauovršnimpostupcimaradiostvarivanjasusretaidruženja roditelja s djetetom izgleda, dakle, ovako, razvrstanau sljedećekategorije.Uprvom redu primjenjivat će se posebna pravila za ovrhu radi ostvarivanja susreta idruženjaroditeljasdjetetom,kojasuzapravopravilazaovrhuradipredajedjetetakojasenaodgovarajućinačinprimjenjujuinaovuovrhu.Nakontogauprimjenudolazeopćeodredbe koje su Obiteljskim zakonom propisane za sve obiteljske sudske postupke, azatim odredbe Ovršnog zakona i Zakona o parničnom postupku, zajedno sastvarnopravnim, obveznopravnim, obiteljskopravnim i drugim građanskopravnimodredbama, koje su pomoćni izvor općega materijalnoga ovršnog prava. Uz sva tapravilamorajusepoštovatinačelaiodredbepropisaneKonvencijomopravimadjetetaiKonvencijom o kontaktima s djecom, koje su po svojoj snazi iznad ostalih navedenihizvora.

Zaocjenuučinkovitostiiznesenihpravilapotrebnajeanalizanjihoveprimjeneupraksi.Međutim, već iz samogpromišljanja zakonskihodredaba čini nam sedaodgovarajućaprimjenapravilaoovrsiradipredajedjetetanemoženazadovoljavajućinačinispunitipotrebe ovrhe radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom. Tu je zapravoriječosuštinskipriličnorazličitimpostupcima.Ovrharadipredajedjetetaiscrpljujeseujednojradnji,stogaovršnipostupakzavršavaovršnomradnjompredajedjeteta.Sdrugestrane, ovrhomradiostvarivanja susreta i druženja roditelja sdjetetom trebaprisilnoostvariti stalne, periodične susrete i druženja. To bi moglo značiti provedbu ovrheovršnimradnjamaoduzimanjadjetetakojeseponavljajusvakitjedan.Netrebaposebnoelaborirati da je takav postupak puno stresniji od ovrhe koja se provodi jednimoduzimanjemdjeteta.

Nadalje,smatramodazanekapitanjanavedenapraviladajuokvir,alinedovoljnojasanokvir.Tumislimonapostupanjesudaodzaprimanjaprijedlogazaovrhudodonošenjarješenjaoovrsi,zatimnaimenovanjeposebnogskrbnikazadijetetenadužnostsudailicentrazasocijalnuskrbdainicirajupostupakradipreispitivanjaodlukeotomskojimće

9 Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06,110/07,152/08,57/11,daljnjemtekstu:Kaznenizakon.10Garacic,Ana,Kaznenizakonusudskojpraksi,Zagreb,2001,str.256.11Narodnenovinebr.125/11,udaljnjemtekstu:noviKaznenizakon.


roditeljemdijeteživjeti,odlukeoostvarivanjususretaidruženja,odnosnooroditeljskojskrbiilimjeramazazaštituidobrobitdjeteta.

U općemgrađanskomovršnompravunačelo kontradiktornosti potisnuto je takoda uopćemovršnompostupku sudoprijedlogu zaovrhuupraviluodlučujeprijenego štoovršeniku omogući da se o prijedlogu izjasni. Međutim, u ovrsi radi predaje djeteta iovrsiradiostvarivanjasusreta idruženjasdjetetomodtogsepravilaodstupilo,pazadonošenje rješenja o ovrsi neće biti dovoljan ovršni prijedlog zasnovan na valjanojovršnojispravi,nego,kakojepropisanočlankom345.Obiteljskogzakona,sudodređujeovrhunakon što ocijeni sve okolnosti slučaja. Što znači ocijeniti sve okolnosti slučaja,Zakonnijeobjasnio, nego je toprepustiodispoziciji sucakoji vodi postupak. Tomožeznačiti da bi prije donošenja rješenja o ovrsi sud ovršni prijedlog mogao dostavitiovršeniku na očitovanje, a smatramo i da bi sud, ako to ocijeni svrsishodnim te akočinjenicetemeljemkojihbiocijeniookolnostislučajajošnisuudovoljnojmjeriutvrđene,prijedonošenjarješenjaoovrsimogaoodržatiposebnoispitnoročište,nakojebimogaopozvatiicentarzasocijalnuskrb.

Među pravilima koja reguliraju ovrhu radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja sdjetetomnemaodredbekojabiizrijekomodrediladadijeteutompostupkuimastatusstranke. Ne ulazeći dublje u analizu tog pitanja, smatramo da bi bilo svrsishodno dazakonodavactudvojbuotkloniuduhutendencijapravneznanosti,kojaizopćihpravilaprocesnog prava zauzima stav da se djetetu mora priznati svojstvo stranke u svimpostupcimaukojimaseodlučujeonjegovimpravimaiinteresima,patakoiupostupkuovrhe radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom.12 Nepriznavanjemsvojstva stranke dijete faktički postaje predmet ovrhe, a tretirati dijete isključivo kaopredmet ovrhe nije samo u suprotnosti s načelomnajboljeg interesa djeteta nego je inehumanoinecivilizirano.CitiratćemoHegelaizvremenadoknačelonajboljeginteresadjeteta nije bilo ni u povojima: „Djeca su po sebi slobodna, a život je neposredniopstanak samo te slobode, ona stoga ne pripadaju ni drugima ni roditeljima kaostvari“13.

Djetetu se u ovršnom postupku mora priznati status stranke, međutim, neće bitidovoljno samo deklarativno priznanje tog statusa nego će se morati osigurati imehanizmi kojima će se svojstvo djeteta kao stranke ostvariti. Zato se na pitanjedjetetove stranačke sposobnosti nadovezuje pitanje imenovanja djetetova posebnogskrbnika, o čemu također među pravilima koja reguliraju ovrhu radi ostvarivanjasusreta i druženja roditelja s djetetomnema izričite odredbe.Međutim, člankom167.Obiteljskog zakona na kraju taksativno nabrojenih razloga za imenovanje posebnogskrbnika radi zaštite djetetovih pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa

12Viseotome:Uzelac,Alan;Resetar,Branka,„Procesnipolozajizastupanjadjetetausudskompostupkupremahrvatskomikomparativnompravu–nekaotvorenapitanja“,u:Resetar,Branka(ur),Dijeteipravo,Osijek,2009.13Hegel,GeorgWilhelmFriedrich,Osnovnecrtefilozofijeprava,Sarajevo,1989,str.307.

82 ZPR2(1)2013;75‐105

propisanojedaćecentarzasocijalnuskrbimenovatiposebnogskrbnikadjetetuusvimslučajevimakadsu interesidjeteta iroditeljausuprotnosti.Formulaciju„imenovatće“trebashvatititakodabicentarzasocijalnuskrbbiodužanimenovatiposebnogskrbnikakadautvrdidasuinteresidjetetairoditeljausuprotnosti,atojeodvažnostizazaštitudjetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa. Smatramo da iz same prirode stvariproizlazidasuuslučajuneizvršavanjasudskeodlukeosusretimaidruženjunespornousuprotnostikakomeđusobniinteresiroditeljatakoi interesidjetetaibaremjednogodroditelja, ako ne i oba, i da bi stoga s obzirom na iznesenu odredbu postavljanjeposebnog skrbnika djetetu u postupku ovrhe radi ostvarivanja susreta i druženjaroditeljasdjetetomtrebalobitipravilo.14

Za razliku od dužnosti imenovanja djetetova posebnog skrbnika, koja nije izričitopropisana među pravilima koja reguliraju ovrhu radi ostvarivanja susreta i druženjaroditeljasdjetetom,člankom275. stavak3.Obiteljskogzakona izrijekom jepropisanodacentarzasocijalnuskrbprisustvujepostupkuovrheiosiguranjakojiseprovodiradiostvarivanjaodlukeopravimaidužnostimauodnosimaroditeljaimaloljetnedjece,paćepravaiinteresidjetetabitizaštićenibaremnatajnačin.

O obustavi i odgodi ovrhe Obiteljski zakon nije propisao posebna pravila, pa ćemjerodavnabitiopćapravilaovršnogpravaizOvršnogzakona.

Ovršnasredstvakojimaseprovodiovrharadiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetom Obiteljski zakon ograničio je na oduzimanje i predaju djeteta te izricanje iprovođenjenovčanihizatvorskihkazni.Novčanakaznaikaznazatvorapropisanesukaouvjetnoovršnosredstvo,štoznačidasemoguizrećisamoakoosobakodkojesenalazidijeteodbijapredatidijete.Kaznazatvoraovdjenijepropisanakaozamjenskakaznauslučaju neplaćanja novčane kazne, nego kao samostalno ovršno sredstvo, neovisno onovčanojkazni.

Druga ovršna sredstva iz općeg ovršnog prava Obiteljski zakon nije predvidio ismatramodaihseuovompostupkunemožeodrediti.

Promišljanje koje bi se ovršno sredstvo u ovrsi radi ostvarivanja susreta i druženjaroditelja s djetetommoglo propisatide lege ferenda trebalo bi započeti određivanjemkarakteratražbinečiji jesadržajpravonasusreteidruženjeroditeljasdjetetom.Zatoneće biti potrebno rasvjetljavanje je li to tražbina na činidbu radnje ili tražbina natrpljenjeilinečinjenje,jerćezaodređivanjepovoljnogaovršnogsredstvazaovrhutakospecifične prirode trebati razmotriti ovršna sredstva koja se općenito određuju zaovrhuradiostvarenjanenovčanihtražbina.

Ovršna sredstva kojima se prisilno ostvaruju nenovčane tražbine mogu biti izravna(neposredna) i posredna, opća i specijalna te glavna i dopunska. Izravna su ovršnasredstvaonakojimaseodređenimradnjamatražbineprisilnoostvarujuneovisnoovolji

14Isto:Uzelac;Resetar,op.cit.str.178.iDika,op.cit.str.200.


ili participaciji ovršenika, dok se posrednim ovršnim sredstvima ovršenika nastojinavestida sam ispunidužnu činidbu.Općimovršnimsredstvimaprisilno seostvarujusvevrste(nenovčanih)tražbina,aspecijalnomsamopojedinevrste.Dopunskasredstvaovrhe služe da se osnaže glavna sredstva ili ako se ovrha glavnim sredstvom pokaženeuspješna.

Jedinoneposrednoovršnosredstvokojimsemoguprisilnoostvariti susreti idruženjaroditelja s djetetom bilo bi oduzimanje i predaja djeteta, koje je Zakon de lege latapropisao.Odposrednihovršnihsredstavaradinamirenjanenovčanetražbinenašeopćeovršnopravopoznajenovčanukaznu,kaznuzatvora i sudskepenale.PremaOvršnomzakonu, kazna zatvora kao ovršno sredstvo predviđena je radi ostvarenja tražbine natrpljenje i nečinjenje, novčana kazna propisana je radi ostvarenja tražbine kojumožeobaviti samo ovršenik, zatim tražbine na trpljenje i nečinjenje te u slučaju ponovnogsmetanjaposjedairadivraćanjazaposlenikanarad,doksesudskipenalimoguodreditikaoposrednoovršnosredstvoradiispunjenjasvihnenovčanihtražbina.15

Zarazlikuodnovčanekazne,kojaseodređujeinaplaćujeukoristdržavnogproračuna,sudski penali određuju se i prisilno naplaćuju u korist ovrhovoditelja. U pravnimporecima u kojima su se razvili sudski se penali, osimu trgovačkim stvarima, najvišekoristeupravouobiteljskimisocijalnimpostupcima.16

Zadaća je ovršnih sredstava da, imajući u vidu pravnopolitičke interese, uz štomanjeparticipacijeivoljeovršenikaomogućeštopotpunijeispunjenjetražbineilidaovršenikanavedudasamispunidužnučinidbu.Ovrharadiostvarivanjesusretaidruženjeroditeljasdjetetomuprvomjeredudeterminirananačelomnajboljeginteresadjeteta.Iakobiseovrha radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom najefikasnije provelaneposrednompredajomdjeteta,netrebaposebnoelaboriratidatoovršnosredstvonijenajsretnije.

3. ISTRAŽIVANJE O PROVEDBI OVRHE RADI OSTVARIVANJA SUSRETA IDRUŽENJARODITELJASDJETETOMUREPUBLICIHRVATSKOJ

IstraživanjeoprovedbiovrheradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomuRepubliciHrvatskoj usmjerili smou tri pravca. Prvo smouputili upit na 27 općinskihsudova o broju pokrenutih ovršnih predmeta radi ostvarivanja susreta i druženjaroditeljasdjetetomod2003.godine.ZatimćemoanaliziratisudskupraksukrozobradusudskihpredmetasOpćinskogagrađanskogsudauZagrebuiOpćinskogsudauPulitekroz objavljene odluke županijskih sudova. Na kraju ćemo analizirati iskustva ipreporukepravobraniteljazadjecukroz izvješćapravobraniteljazadjecuod2003.do2011.godine.

15Cl.217.,232.,233.,235.i239.Ovrsnogzakona,16Dika,Mihajlo:Građanskoovršnopravo,I.knjiga–Općegrađanskoovršnopravo,Zagreb,2007,str.659‐661.

84 ZPR2(1)2013;75‐105

3.1. IstraživanjeobrojupokrenutihovršnihpredmetaradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomuRepubliciHrvatskojod2003.godine.

Kako bismo utvrdili koliko se ovršnih postupaka radi ostvarivanja susreta i druženjaroditeljasdjetetomuRepubliciHrvatskojvodi,odnosnoukojojmjeriuopćedolazedoprimjenepravilakoja tajpostupakreguliraju,uputili smoupitna27općinskihsudovanapodručjuRepublikeHrvatskeobrojupokrenutihovršnihpredmetaradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetom.Upitseodnosionarazdobljeod2003.godine,odkadasunasnaziaktualneodredbevažećegObiteljskogzakona,padolipnja2012.,kadajeupitupućen.Priodabirusudovapazilismonatodaobuhvatimoi„velike“i„srednje“i„male“sudove,ajednakosmotakopaziliinaregionalnuzastupljenostisudova.

Odgovoresmozaprimiliod26sudova.Od20sudovazaprimilismopotpunepodatke.Odtrisudazaprimilismopodatkekojimanisuobuhvaćenesvegodinezakojesmopostaviliupit,alićemoihipakobjavitijerseiznjihmoguizvućibaremdjelomičnizaključci.Odtrisudazaprimilismopodatkeizkojihsenemožeutvrditikojisebrojpredmetaodnosinaovršnepostupke radiostvarivanja susreta idruženja roditelja sdjetetom, i to takodasmoodjednogsudazaprimiliodgovorizkojegasenemožeutvrditiodnosiliseodgovorna ovrhu radi predaje djeteta ili ovrhu radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja sdjetetom,odjednogsmozaprimiliukupnibrojzapostupkeovrheradipredajedjetetaiovrheradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetom,aodjednogaukupnibrojzasveovršnepostupkeuobiteljskimodnosima17.

17Međupotonjimaje,nazalost,iOpcinskigrađanskisuduZagrebu,odkojegasmozaprimiliodgovordasenaOpcinskomgrađanskomsuduuZagrebunevodiodvojeniupisnikzasusreteroditeljasdjecom,negopostojijedanupisnikukojemsuevidentiranisviovrsnipostupciuobiteljskimodnosima,aunavedenomjeupisnikuurazdobljuod1.sijecnja2003.do27.lipnja2012.zaprimljenoukupno329predmeta.


Tablica1.:Brojovršnihpredmetaradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomna23ispitanasudauRepubliciHrvatskoj

OPĆINSKISUDBROJSTANOVNIKANA

PODRUČJU

NADLEŽNOSTISUDA18BROJPREDMETA

OPĆINSKISUDUBELOMMANASTIRU 39.416 0

OPĆINSKISUDUBUJAMA 26.251 0

OPĆINSKISUDUČAKOVCU 114.414 4

OPĆINSKISUDUDELNICAMA 17.940 0

OPĆINSKISUDUDUBROVNIKU 65.875 3

OPĆINSKISUDUGLINI 15.283 1

OPĆINSKISUDUGOSPIĆU 45.218 0

OPĆINSKISUDUIMOTSKOM 30.068 1

OPĆINSKISUDUKARLOVCU 107.271 30

OPĆINSKISUDUKORČULI 21.109 0

OPĆINSKISUDUMETKOVIĆU 42.300 1

OPĆINSKISUDUPAGU 9.228 2

OPĆINSKISUDURIJECI 185.217 2

OPĆINSKISUDUSISKU 87.774 13

OPĆINSKISUDUSLAVONSKOMBRODU 113.377 18

OPĆINSKISUDUSPLITU 293.043 55

OPĆINSKISUDUŠIBENIKU 75.002 3

OPĆINSKISUDUVELIKOJGORICI 69.683 0

OPĆINSKISUDUVINKOVCIMA 83.653 60

OPĆINSKISUDUVUKOVARU 54.578 14

OPĆINSKISUDUPULI* 83.188 14*OD2007.

OPĆINSKISUDUOSIJEKU** 137.367 38**BEZ2011.I2012.

OPĆINSKISUDUVARAŽDINU*** 176.046 17***OD2010.

Na šest od 23 ispitana suda nije zaprimljen ni jedan predmet. Na osam sudovazaprimljenojeodjednogdodesetpredmeta,natrisudazaprimljenojeoddesetdo30predmeta,anadvasuda55odnosno60predmeta.Zatrisudazakojenismozaprimili

18Premapopisustanovnistvaiz2011.godine,Izvor:Popisstanovništva,kućanstvaistanova2011.,DrzavnizavodzastatistikuRepublikeHrvatske,Zagreb,2011.

86 ZPR2(1)2013;75‐105

potpunepodatkemožese,premaprosjekuzaprimljenihpredmetagodišnje,procijenitida bi od 2003. godine bilo zaprimljeno od 25 do 65 predmeta. Iako je na „većim“sudovimaupraviluzaprimljenovišepredmeta,primjećujuseiznimke,npr.jednakbrojpredmetanaOpćinskomsuduuRijeci,kojijedruginajvećisudpobrojustanovnika,inaOpćinskomsuduuPagu,kojijenajmanjisud,ilimeđudvasudakojispadajuu„srednje“– ni jedan zaprimljen predmet na Općinskom sudu u Velikoj Gorici u odnosu na 60predmeta naOpćinskom sudu u Vinkovcima. Broj ovršnih predmeta radi ostvarivanjasusreta i druženja roditelja s djetetom u odnosu na broj ovršnih predmeta općenitorelativno je malen, međutim, zbog interesa djeteta koji u njima mogu biti ugroženi,svakakozaslužujeadekvatnozakonodavnorješenjeizadovoljavajućuedukacijusudacakojipostupkevode.

Kako je prema Zakonu o područjima i sjedištima sudova19 u Republici Hrvatskojustanovljeno65općinskih(građanskih)sudova,23sudaodkojihsmozaprimilipodatkečiniuzorakod35,39%.Akoseuzmeuobzirbrojstanovnikapremapopisustanovništvaiz2011.godine,tadaukupanbrojstanovnikakojiživenapodručjuispitanihsudova,kojiiznosi1.893.301,uodnosunabrojstanovnikauRepubliciHrvatskojod4.290.612,činiuzorak od 44,13 %. Stoga se može zaključiti da je uzorak na kojem je provedenoistraživanjereprezentativan.

Tablica2.:Brojovršnihpredmetaradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetompremagodinamapokretanjapostupkana5ispitanihsudova.

2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012

OPĆINSKISUDUKARLOVCU 0 2 3 4 6 1 5 5 2 2

OPĆINSKISUDUMETKOVIĆU 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0

OPĆINSKISUDUSLAVONSKOMBRODU

0 1 0 2 1 3 2 6 3 /

OPĆINSKISUDUSISKU 0 2 3 1 3 1 2 0 0 1

OPĆINSKISUDURIJECI 0 0 0 0 0 0 1 0 1 0

UKUPNO 0 5 6 7 10 5 10 12 6 3

Zasudovezakojesmozaprimilipodatakobrojupredmetapogodinamaprikazalismoitakverezultate.Uzorak jekod tihpodatakamanji ionuodnosunabroj sudova iznosi7,7%,auodnosunabroj stanovnika12,5%.No i iz tog seuzorkamožezaključitida

19Narodnenovinebroj144/10i84/11,udaljnjemtekstu:Zakonopodrucjimaisjedistimasudova.


nemapravilauvezisrastomilipadombrojapredmeta.Osim2003.,kadazbogprimjeneZakona,koja jenastupila22.srpnja2003.,nijezaprimljenni jedanpredmet, zaostalegodinenemastalnograstailipada,negobrojpredmetavarira.

Za razdobljenakoje seodnosi istraživanje,pa i od1970‐ihdodanas,broj razvedenihbrakova u Republici Hrvatskoj stagnira i iznosi otprilike od 4000‐5000 na godinu, uznajviše 6331 razvedeni brak1974. godine i najmanje 3612 razvedenih brakova1996.godine. U istom razdoblju broj djece rođene izvan braka u Republici Hrvatskoj bilježistalni blagi rast od 3379 djece rođene izvan braka 1974. do 5752djece rođene izvanbraka2010.godine,stimedajenajvećirastzabilježenuposljednjihdesetakgodina,jerjejoš2000.godinerođeno3927djeceizvanbraka20.Ovonavodimostogaštosmatramodaobrojurazvedenihbrakovaibrojudjecerođeneizvanbrakaovisibrojpotencijalnihneslaganjaroditeljaosusretimaidruženjuodvojenogroditeljasdjetetom.

3.2. Sudskapraksa

Analizu sudske prakse provest ćemo kroz obradu po četiri predmeta s Općinskogagrađanskog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Puli. Za svaki ćemo predmet ukratkoiznijetinajvažniječinjenicetezatimiznjihizvućizaključke.Budućidanekiodpredmetajošnisudovršeni,kao i zbogštovećezaštite identitetastranaka,nećemonavoditipodkojim se poslovnim brojem vode postupci, osim broja i datuma drugostupanjskihodluka, koje ćemo citirati. Zaključke i drugostupanjske odluke usporedit ćemo sobjavljenimodlukamaostalihžupanijskihsudovauRepubliciHrvatskoj.

3.2.1. OpćinskisuduZagrebu

Uprvompredmetukojismoobradiliprijedlogzaovrhupodnesenje6. listopada2009.godine. Dijete je u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga imalo dvanaest godina.Ovrhovoditelj je predložio ovršna sredstva zaprjećivanja i izricanja novčanih izatvorskih kazni. Rješenjem o ovrsi od 16. lipnja 2010. ovršeniku je naloženo daovrhovoditelju dopusti i omogući kontakt s djetetom u skladu s ovršnom ispravom izaprijećenomu jenovčanomkaznomuiznosuod10.000knakotakonepostupi.Prijedonošenjarješenjaoovrsiovršenikunijedostavljenprijedlogzaovrhuniti jenadruginačinpozvandaseočitujeonavodimaizovršnogprijedloga.Nakondonošenjarješenjaoovrsi ovršenik je, sukladno članku 232. stavak 2. tada važećeg Ovršnog zakona21, uzprijetnju izricanjanovčanekazne,pozvandapriložinesumnjivdokaz je lipostupioporješenju o ovrsi. Ovršenik se očitovao da omogućava i dopušta nesmetan kontaktovrhovoditelja s djetetom jer smatra da je to „neophodno za normalan psihofizički

20 Statistički ljetopis RepublikeHrvatske 2011., Drzavni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb,2011,str.108.21Cl.232.Ovrsnogzakona(Narodnenovinebroj57/96,29/99,42/00,173/03,194/03,151/04,88/05,121/05,67/08,udaljnjemtekstu:tadavazeciOvrsnizakon)propisujeovrhuostvarenjaobvezenaradnjukojumozeobavitisamoovrsenik.

88 ZPR2(1)2013;75‐105

razvoj djeteta“. Podnesak ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju, koji se na navode izpodneska nije očitovao. Iz pasivnosti ovrhovoditelja sud je zaključio da su strankepostiglesporazum,pajedodonošenjaodluke„kalendirao“spisnadevedesetdana.

Udrugompredmetuprijedlogzaovrhupodnesenje26.srpnja2010.Dijetejeuvrijemepodnošenjaovršnogprijedlogaimalodvanaestgodina.Ovrhovoditeljjepredložioovršnasredstvazaprjećivanjaiizricanjanovčanekazneuiznosuod2.000,00kn.

Rješenjemoovrsiod16.lipnja2011.ovršenikujenaloženodaovrhovoditeljudopustiiomogućikontaktsdjetetomuskladusovršnomispravomizaprijećenomujenovčanomkaznom u iznosu od 2.000 kn ako ne postupi po nalogu suda. U međuvremenuovrhovoditeljjepozvandaispraviovršniprijedlog,aovršenikuprijedonošenjarješenjaoovrsinijedostavljenprijedlogzaovrhuniti jenadruginačinpozvandaseočitujeonavodimaizovršnogprijedloga.Protivrješenjaoovrsiovršenikjepodniožalbu,ukojojubitnomnavodidanijetočnodanepostupapoovršnojispravi,negojeovrhovoditeljtajkojinedolazinasusreteidruženja,zbogčegajeisamodijetetužnoitraumatizirano.Upovodu ovršenikove žalbe prvostupanjski je sud, sukladno članku 233. stavak 1. tadavažećegOvršnogzakona,22održaoročištenakojemjeovrhovoditeljponovionavodeizovršnogprijedlogateseočitovaodanavodiovršenikaizžalbenisutočni,dokovršeniknijepristupio ročištupravdajući senemogućnošću izostanka s posla. Županijski suduZagrebu, Gžovr‐1711/12‐2, od 12. lipnja 2012., ukinuo je rješenje o ovrsi, uzobrazloženjedaje,sobziromnaspornečinjeniceuvezistimeizbjegavaliovrhovoditeljsusrete idruženje roditelja sdjetetom,a imajućiuviduodredbečlanka345. stavak1.Obiteljskogzakona,valjaloukinutiprvostupanjskorješenje,aprvostupanjskomjesudunaložio da u nastavku postupka sasluša ovršenika, izvrši uvid u isprave centra zasocijalnu skrb koje su priložene žalbi te, prema potrebi, provede druge predloženedokaze.

Utrećempredmetukojismoobradiliovršnijeprijedlogpodnesen21.lipnja2011.Dijetejeuvrijemepodnošenjaovršnogprijedlogaimalotrigodine.Ovrhovoditeljjepredložioovršnasredstvazaprjećivanjaiizricanjanovčanihkazni.Rješenjemoovrsiod12.srpnja2012.ovršeniku jenaloženodaovrhovoditeljudopusti iomogućikontaktsdjetetomuskladusovršnomispravomtemujezaprijećenonovčanomkaznomuiznosuod3.000kn ako ne postupi po nalogu suda. Prije donošenja rješenja o ovrsi ovršeniku nijedostavljenprijedlogzaovrhuniti jenadruginačinpozvandaseočitujeonavodimaizovršnogprijedloga.Protivrješenjaoovrsiovršenikulažežalbu,ukojojubitnomnavodidajetočnodanijepostupaosukladnoovršnojispravi,alisamourazdobljuod16.lipnjado 30. lipnja 2011., kada je s djetetom bio na ljetovanju. Županijski sud u Zagrebu,Gžovr‐4736/11‐2,od17. listopada2011., temeljemnavodaovršenikaodbio ježalbu,ameđuostalim jeobrazložiodaprvostupanjski sudnijeovlaštensazivati ročištevećpo22Cl.233.Ovrsnogzakona(Narodnenovinebroj57/96,29/99,42/00,173/03,194/03,151/04,88/05,121/05,67/08,udaljnjem tekstu: tadavazeciOvrsni zakon)propisujeovrhu radiostvarenjaobvezenatrpljenjeinecinjenje.


ovršnomprijedlogu,negomoraodmahdonijeti rješenjeoovrsi, sobziromna toda jeriječ o hitnom postupku, a tek u povodu pravnog lijeka može, ali i ne mora, održatiročišteradisaslušanjastranaka.Ujednojedrugostupanjskisudzauzeostajalištedajeukonkretnompredmeturiječoovrsiradiostvarenjaobvezenatrpljenje inečinjenje,nakojuse,uzodredbeObiteljskogzakona,primjenjuječlanak233.tadavažećegaOvršnogzakona. U nastavku postupka ovrhovoditelj je predložio izricanje zaprijećene novčanekaznezbognepostupanjaovršenikaponaloguizrješenjaoovrsi,upovodučegajesud,sukladnočlanku233.stavak5.Ovršnogzakona,održaoročišteradisaslušanjastranaka.Kako je saslušanjem stranakautvrdiodaovršeniknije omogućiopredajudjeteta zbogtogašto jedijetebilobolesno,sud jerješenjemod12.ožujka2012.odbioprijedlogzaizricanjenovčanekazne,naštojeovrhovoditeljuložiožalbu.

Učetvrtompredmetukoji smoobradiliovršniprijedlogpodnesen je11. travnja2012.Dijete jeuvrijemepodnošenjaovršnogprijedloga imalodvijegodine.Ovrhovoditelj jepredložioovršnasredstvazaprjećivanjaiizricanjanovčanihkazni,uzpočetnukaznuod5.000kn,spovećanjemeventualnihnaknadnihkazni.Ovršniprijedlogsudjeovršenikudostavionaočitovanje,aliseovršeniknijeočitovao.Nakonnovogovršnogprijedlogaod21.svibnja2012., zbog izmjeneovršne isprave,sud je6. lipnja2012.doniorješenjeoovrsi kojim je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju dopusti i omogući kontakt sdjetetomuskladusovršnomispravomtemujezaprijećenonovčanomkaznomuiznosuod 3.000 kn ako ne postupi po nalogu suda. Sud je rješenje o ovrsi utemeljio narelevantnim odredbama Obiteljskog zakona te člancima 232. i 233. tada važećegaOvršnog zakona, cijeneći da ovrha u konkretnom slučaju ima elemenata ovrhe radiostvarenjaobvezenatrpljenjeinečinjenje,aliiovrheradiostvarenjaradnjekojumožeobavitisamoovršenik.Protivrješenjaoovrsiovršenikjepodniožalbuukojojubitnomgovoridanavodi izovršnogprijedloganisu točni, a žalbi jepriložio izvješće centra zasocijalnuskrbzamjesecsvibanjilipanj2012.godine,ukojimasenavodidasususretiusvibnjuilipnju2012.godinebiliredoviti,uskladusovršnomispravom.

3.2.2. OpćinskisuduPuli

UprvompredmetuOpćinskogsudauPulikojismoobradiliprijedlogzaovrhupodnesenje 29. ožujka 2007. Djeca su u vrijeme podnošenja ovrhe imala sedamnaest, odnosnodvanaest godina. Ovrhovoditelj je predložio ovršno sredstvo zaprjećivanja i izricanjanovčane kazne u iznosu od 30.000 kn. Sud je 2. travnja 2007. donio rješenjeotiskivanjem štambilja „Određuje se predložena ovrha“. Ovršeniku prije donošenjarješenja o ovrsi nije dostavljen prijedlog za ovrhu niti je na drugi način pozvan da seočitujeonavodimaizovršnogprijedloga.Protivrješenjaoovrsiovršenikjeizjaviožalbu,ukojojubitnomnavodidanepostupapoovršnoj ispravi zbog toga štoovrhovoditeljdjecunakonpreuzimanjanevraćanavrijeme.ŽupanijskisuduPuli,Gž‐3153/07‐2,od29. listopada 2007., žalbu je odbio uz obrazloženje da ovršenik ničim nije dokazaožalbene navode, a drugostupanjski sud nije imao osnove sumnjati u navodeovrhovoditeljateovršnisudmorarespektiratiovršnuispravukojamujedanaucjelininjezina sadržaja. Sud je 7. svibnja 2008. održao ročište radi utvrđenja činjenica za

90 ZPR2(1)2013;75‐105

izricanjenovčanekazne.Ročištunijepristupioovršenik,aovrhovoditeljjeiskazaodajestarijedijetepobjegloodovršenika idaživisovrhovoditeljem.Sudjeponovnosazvaoročište12.lipnja2008.,aliovršenikponovnonijepristupio.Naročištujeovrhovoditeljiskazaoda se protiv ovršenika vodi kaznenipostupak za kaznenodjelo sprječavanja ineizvršenjamjerazazaštitudjetetaimaloljetneosobeizčlanka215.stavak1.Kaznenogzakona.Rješenjemod18.lipnja2008.sudjeovršenikuizrekaonovčanukaznuuiznosuod20.000knzbognepridržavanjanalogaizrješenjaoovrsi.Protivrješenjaovršenikjepodniožalbu,aŽupanijskisuduPuli,Gž‐504/09‐2,od4.svibnja2009.,žalbujeusvojiozbognepotpunoutvrđenogačinjeničnogstanjatejeprvostupanjskomsudu,vrativšimupredmet na ponovno odlučivanje, naložio da saslušanjem stranaka i, prema potrebi,drugimdokazimautvrdijeliseovršenikdoistaponašaoprotivnoodlucisuda.Naročištuodržanom 22. rujna 2009. stranke su ponovile dotadašnje iskaze. Umeđuvremenu jestarije dijete postalo punoljetno. Naposljetku sud je rješenjem od 30. kolovoza 2012.obustavioovrhuuzobrazloženjedaseovrhanemožeprovestizatoštodrugodijete,kojeje umeđuvremenunavršilo sedamnaest godina, ne želi održavati susrete i druženja sovrhovoditeljemuskladusovršnomispravom.

Udrugompredmetuprijedlogzaovrhupodnesenje18.lipnja2008.Dijetejeuvrijemepodnošenjaovršnogprijedlogaimalotrinaestgodina.Ovrhovoditeljjepredložioovršnasredstvazaprjećivanjai izricanjanovčanih izatvorskihkazni.Rješenjemoovrsiod23.kolovoza 2008. ovršeniku je naloženo da ovrhovoditelju dopusti i omogući kontakt sdjetetomuskladusovršnomispravomizaprijećenomujenovčanomkaznomuiznosuod10.000knakonepostupiponalogusuda.Ovršenikuprijedonošenjarješenjaoovrsinijedostavljenprijedlogzaovrhunitijenadruginačinpozvandaseočitujeonavodimaizovršnogprijedloga.Ovršenikjeprotivrješenjaoovrsipodniožalbuukojojnavodidanije točno da onemogućuje ostvarivanje susreta i druženja ovrhovoditelja s djetetom.Sud je u povodu žalbe uputio ovršenikanapokretanje parnice radi proglašenja ovrhenedopuštenomtejenastaviosovršnimpostupkom.Dana16.svibnja2011.sudjeodržaoročišteradiutvrđenjačinjenicarelevantnihzanastavakpostupka.Naročištujeovršenikiskazao da se susreti i druženja ne odvijaju zbog toga što to ne želi dijete, a isto jepotvrdio iovrhovoditelj.Sudnijeneposrednoprovodiodrugedokaze,negosekoristionalazima i ispravama iz postupaka koje stranke vode radi izvršenja roditeljske skrbi.Rješenjemod12.ožujka2012.sud jeobustavioovrhuuzobrazloženjedaseovrhanemožeprovestizatoštodijeteneželiodržavatisusreteidruženjasovrhovoditeljem.

Utrećempredmetuprijedlogzaovrhupodnesenje20.srpnja2009.Dijetejeuvrijemepodnošenja ovršnog prijedloga imalo jedanaest godina. Ovrhovoditelj je predložioovršna sredstva zaprjećivanja i izricanja novčanih i zatvorskih kazni. Prije donošenjaodluke sud je pozvao ovrhovoditelja da precizira na koji je način onemogućivan uostvarivanjususretaidruženja.Nakonštojeovrhovoditeljdopunioovršniprijedlog,sudje rješenjemoovrsiod30.srpnja2009.ovršenikunaložiodaovrhovoditeljudopusti iomogući kontakt s djetetom u skladu s ovršnom ispravom i zaprijetio mu novčanomkaznomuiznosuod10.000knakonepostupiponalogusuda.Prijedonošenjarješenjao


ovrsi ovršeniku nije dostavljen prijedlog za ovrhu niti je na drugi način pozvan da seočitujeonavodimaizovršnogprijedloga.Protivrješenjaoovrsiovršenikjeuložiožalbu,ukojojubitnomnavodidasesusretiidruženjaovrhovoditeljaidjetetaneprovodezbogtoga što dijete ne želi da se susreti i druženja odvijaju. Županijski sud u Puli, Gž‐3836/09‐2, od 25. siječnja 2010., žalbu je odbio uz obrazloženje da u konkretnomovršnom postupku sud nije ovlašten raspravljati o interesima, potrebama i pravimadjeteta,negojepriodlučivanjuoprijedloguzaovrhuvezannačelomformalnoglegalitetaza ovršnu ispravu, temeljem koje je sud prvog stupnja pravilno odredio predloženuovrhu. Usporedno s podnošenjem žalbe na rješenje o ovrsi, ovršenik je pokrenuopostupakzadonošenjeodlukeozabranisusreta idruženjaroditelja(ovrhovoditelja)sdjetetom. Sud je 5. studenoga 2010. održao ročište kako bi raspravio o određivanjunovčanekaznete jerješenjemod19.prosinca2010.ovršenikuizrekaonovčanukaznuod 10.000 kn. Protiv navedenog rješenja ovršenik je uložio žalbu, u kojoj je ponovionavodeizžalbeprotivrješenjaoovrsiinaveodajetijekupostupakradizabranesusretaidruženjaovrhovoditeljasdjetetom.ŽupanijskisuduPuli,Gž‐1150/12‐2,od24.veljače2012., žalbu je usvojio i poništio prvostupanjsko rješenje nepotpuno utvrđenogačinjeničnog stanja, uz obrazloženje da prvostupanjski sud nije utvrdio je li ovršenikdoista onemogućavao provedbu odluke o susretima i druženju. U međuvremenu, upostupku radi zabrane susreta i druženja roditelja (ovrhovoditelja) s djetetom, sud jedonio privremenu mjeru, koja drugačije uređuje susrete i druženje nego što je biloutvrđenoovršnomispravom.Stogajesudrješenjemod11.lipnja2012.obustavioovršnipostupak.

U posljednjem predmetu Općinskog suda u Puli prijedlog za ovrhu pokrenut je 14.travnja 2011. Dijete je u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga imalo pet godina.Ovrhovoditelj je predložio sva ovršna sredstva predviđena člankom 353. Obiteljskogzakona, zaprjećivanje i izricanje novčanih i zatvorskih kazni te predaju djeteta. Prijedonošenja odluke sud je pozvao ovrhovoditelja da precizira na koji je načinonemogućivan u ostvarivanju susreta i druženja. Nakon što je ovrhovoditelj dopunioovršni prijedlog, sud je rješenjem o ovrsi od 13. rujna 2011. ovršeniku naložio daovrhovoditelju dopusti i omogući kontakt s djetetom u skladu s ovršnom ispravom izaprijetiomunovčanomkaznomu iznosuod10.000knakonepostupipremanalogusuda.Prijedonošenjarješenjaoovrsiovršenikunijedostavljenprijedlogzaovrhunitijenadruginačinpozvandaseočitujeonavodimaizovršnogprijedloga.Protivrješenjaoovrsi ovršenik je uložio žalbu, u kojoj navodi da je sklopio brak sa španjolskimdržavljaninomtedasenamjeravapreselitiuŠpanjolsku.Stogajepokrenuopostupakzapromjenu odluke o susretima i druženju. Županijski sud u Puli, Gž‐3332/11‐2, od 6.studenog 2011., žalbu je odbio uz obrazloženje da je ovršna isprava temeljem koje jepokrenutovršnipostupakovršna,valjanaijošuvijeknasnazitenemanemaosnovezausvajanježalbe.Umeđuvremenujeodlukaosusretimaidruženjimaizmijenjena,stogaje sud rješenjemod30.kolovoza.2012.obustavioovrhu.Unovojodlucio susretima idruženjuroditeljskojimdijetežividužanjedovoditidijeteodvojenomroditeljuuPuli,

92 ZPR2(1)2013;75‐105

što je, dakle, činidba radnje čiji je sadržaj pravo odvojenog roditelja na povremenupredajudjetetaodstraneroditeljaskojimdijeteživi.

3.2.3. Zaključnoosudskojpraksi

Iz analiziranihpredmetaOpćinskog sudauPuliproizlazidaŽupanijski suduPuli imaujednačenupraksu, premakojoj ovršni sudnije ovlašten ispitivati istinitost navoda izovršnogprijedloga,negojenačelomformalnoglegalitetavezanzaovršnuispravu,kojumora respektirati u cjelini njezina sadržaja 23. U tom stajalištu ide tako daleko da uodluci Gž‐3836/09‐2, od 25. siječnja 2010., obrazlaže da, prema načelu formalnoglegaliteta, ovršni sud pri odlučivanju o prijedlogu za ovrhu ne može raspravljati ointeresima,potrebama ipravimadjeteta.Uprvomseredunikakonemožemosložiti spotonjim mišljenjem, jer je ono u suprotnosti s načelom najboljeg interesa djetetaproklamiranimuKonvencijiopravimadjetetainašemObiteljskomzakonu,asmatramodanistavonedopuštenostiispitivanjaovršnogprijedloganijeispravanjerjeukolizijisčlankom345.Obiteljskogzakona,premakojemusudodređujeovrhunakonštoocijenisveokolnostislučaja.

Stajalištu vezanosti za ovršnu ispravu Županijskog suda u Puli slično je i stajališteŽupanijskogsuduZagrebu,Gžovr‐4736/11‐2,od17.listopada2011.,daprvostupanjskisudnijeovlaštensazivatiročištevećpoovršnomprijedlogu,negomoraodmahdonijetirješenjeoovrsi,alidaročištemožeodržatiposlije,povodomžalbeorješenjuoovrsiiliprije izricanja novčane kazne, sukladno člancima 232. i 233. Ovršnog zakona. Pitanjetrebalizakazivatiročišteradiocjenjivanjasvihokolnostislučajaprijeodređivanjaovrhetemeljem članka345.Obiteljskog zakona ili povodom žalbe o rješenju o ovrsi ili prijeizricanjanovčanekaznetemeljemnavedenihodredabaOvršnogzakona,uzargumentdabi sud trebao u prvom redu postupati po posebnim odredbama Obiteljskog zakona,trebalobiriješitiukoristročištaprijedonošenjarješenjaoovrsi.Uprilogtomugovoreinačelo svrsishodnosti i ekonomičnosti jer nema potreba za odgađanjem radnje kojamože dovesti do dovršetka postupka i zaustaviti daljnje nepotrebno angažiranjapravosudnogsustava.

Jednako tako, Županijski sud u Puli ima ujednačenu praksu pri izricanju zaprijećenihnovčanihkazni,kojaodgovarapraksiŽupanijskogsudauZagrebu,patako inzistiranatom da prije izricanja kazne sud saslušanjem stranaka i prema potrebi provođenjemdrugihdokazautvrdisveokolnostislučaja,aposebnoključnučinjenicuonemogućujeliovršenik doista susrete i druženja ovrhovoditelja s djetetom. Slično kao i pri pitanjuzakazivanjaročištaprijedonošenjarješenjaoovrsiilipovodomžalbe,smatramodabiuovom slučaju okolnosti slučaja, odnosno činjenično stanje, trebalo utvrditi prijedonošenjarješenjaoovrsi,uzistiargumentdabitrebalouprvomredupostupitiprema

23CitiraneodlukeZsuPuli:Gz‐3153/07‐2,od29.X.2007.,Gz‐3836/09‐2,od25.I.2010.,Gz‐3332/11‐2,od6.XI.2011.


posebnimodredbamaObiteljskogzakona,kaoidabidoistogzaključkadošliprimjenomnačelasvrsishodnostiiekonomičnosti.

UsuštiniseupraksiOpćinskogagrađanskogsudauZagrebuiOpćinskogsudauPuli,aujednoiŽupanijskogsudauZagrebuiŽupanijskogsudauPuli,nasličannačinpojavljujepitanje utvrđivanja činjenica ili ocjene svih okolnosti slučaja, samo što se onomanifestira kao pitanje zakazivanja ročišta, odnosno pitanje formalne vezanosti zaovršnuispravu.Jednakotako,obasuda,premanašemmišljenjunepotrebnoisuprotnoodredbama Obiteljskog zakona, odgađaju utvrđenje činjeničnog stanja do izricanjanovčane kazne, kao jedinoga ovršnog sredstva koje se u pravilu provodi, ili dopostupanjapožalbi.

Za razliku od prakse Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Puli, međuobjavljenom judikaturom županijskih sudova sve odluke koje smo pronašli potvrđujunašestajalište.TakoužalbenompostupkuŽupanijskisuduVaraždinu,Gž‐226/05‐2,od7.veljače2005.,24obrazlažedaprvostupanjskisudpridonošenjupobijanogrješenjanijeocijenio sve okolnosti slučaja, odnosno uopće nije raspravio odlučnu okolnost je liovrhovoditeljica doista i u skladu s ovršnom ispravom tijekom predmetnog vremenapokušala ostvariti susrete i druženje s mlljt. kćeri, nego je odluku donio na temeljuproturječnih navoda stranaka, a bez analize ocjene dokaza koje je provodio tijekompostupka.SličnojepresudioŽupanijskisuduVaraždinuupresudiGž‐1435/08‐2,od28.listopada 2008.25 Županijski sud u Dubrovniku, Gž‐1976/06, od 1. veljače 2007.,26potvrđujućirješenjeoodbijanjuprijedlogazaovrhu,odlučiojedasuodvođenjedjeceudrugu državu djedu i baki, koji istodobno vode postupak radi iseljenjamajke djece izstana, okolnosti koje ne opravdavaju provedbu ovrhe oduzimanjem djece osobi kojaonemogućujeprovođenjeovrheiliizricanjenovčanihkazni.

Branka Rešetar u knjizi Pravna zaštita prava na susrete i druženje opisuje praksuOpćinskogsudauSplitu,27kojanamsečininalinijinašegstajališta.OpćinskisuduSplituodmahnakonprimitkaovršnogprijedlogazakazujeročišteipozivaobjestrankeosobnonasaslušanje.Sudnatomročištupreciziraodlukuosusretimaidruženjudodetaljazasljedećekraćerazdobljeteodmahzakazujesljedećeročištekakobisevidjeloponašajulisestrankeuskladusdogovorom.Usvimpredmetimaukojimanisupostojaleotegotneokolnosti, poput odbijanja djeteta, sumnje na obiteljsko nasilje ili seksualnozlostavljanje,susretiidruženjabivalisuuspostavljeni,aovršniprijedlogpovučen.

Nadalje, među predmetima koje smo obradili, u dva predmeta Općinski sud u Puliobustavio je ovrhu iz razloga što djeca ne žele održavati susrete i druženja. Protivnavedenihodlukanisu izjavljivanežalbe,paotomenemamostavaŽupanijskogsudauPuli. O ovršnom postupku kojemu se protivi dijete odlučivao je Županijski sud u

24PravniportalInzenjerskogbiroawww.ingbiro.com.25Ibid.26Ibid.27Resetar,Branka,Pravnazaštitapravanasusreteidruženje,Osijek,2011,str.239.

94 ZPR2(1)2013;75‐105

Varaždinu,Gž‐257/10‐2,od29.ožujka2010.,28teje,cijenećiokolnostislučaja,auduhunačela da se djetetu omogući izjašnjavanje u postupcima koji se vode o njegovimpravimaiinteresima,potvrdiorješenjeprvostupanjskogsudakojimjeodbijenprijedlogza ovrhu zasnovan na valjanoj ovršnoj ispravi zbog toga što se dijete usprotiviloprijedlogu za ovrhu navodeći da želi samo određivati dinamiku druženja i susreta sovrhovoditeljem.

Ni u jednom od analiziranih predmeta Općinskoga građanskog suda u Zagrebu iOpćinskog sudauPulinije sepostavilopitanjeodgodeovrhe,pa ćemoo tome iznijetiobjavljenu praksu. Županijski sud u Bjelovaru, Gž‐1445/06‐2, od 23. svibnja 2006.,29ekstenzivno je protumačio odredbe o odgodi ovrhe iz Ovršnog zakona te je dopustioodgoduovrhedookončanjaizvanparničnogpostupkakojisevodiradipromjeneodlukeo roditeljskoj skrbi, utvrdivši dabi odgodadodonošenjanoveodlukebila u interesudjeteta.AktualniitadavažećiOvršnizakon30navodenekolikorazlogazaodgoduovrhezbog ulaganja pravnog sredstva za izmjenu ovršne isprave, a pokretanje postupka zaizmjenom odluke o roditeljskoj skrbi nemože se podvesti ni pod jedan od njih. Zatosmatramo da bi zakonodavac trebao jasno propisati kriterije za odgodu ove ovrhe,pogotovokadajeonauinteresudjeteta.SobziromnaodredbeOvršnogzakonaoodgodiovrhe,pokretanjepostupkazadonošenjenoveodlukeskojimćeroditeljemdijeteživjeti,odlukeosusretimaidruženjudjetetasdrugimroditeljem,apremapotrebi iodrugimsadržajimaroditeljskeskrbi,svakakobitrebalobitirazlogzbogkojegasudutrebalodatimogućnost odgode ovrhe radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom.Županijski sud u Varaždinu, Gž‐1742/06‐2, od 8. studenog 2006.,31 presudio je da jerješenjekojimseodređujeodgodaovrheradipredajedjetetaroditeljuskojimćedijeteživjetisuddužantemeljitinaObiteljskomzakonu.Iakonamnijejasnonakojejeodredbesud mislio, budući da odgoda ovrhe u Obiteljskom zakonu nije regulirana, jasno jestajalište sudada razlozi zaodgoduovrhe izOvršnogzakonanisudostatni,nego jezaodgodupremapriroditakospecifičnogpostupkapotrebanposebanpristup.

Kojegodstajališteoutvrđenjučinjeničnogstanja,odnosnoocjenesvihokolnostislučajaprihvatili, nemože se zanijekati da je domaća judikaturau tompitanjuneujednačena.Uzrok je vjerojatno složena strukture pravnih pravila koja se primjenjuju: posebnapravila izObiteljskog zakona ‐ opće odredbeObiteljskog zakona za obiteljske sudskepostupke, odredbe Ovršnog zakona i Zakona o parničnom postupku. Zamjetna je ineujednačenostuprimjenipravilapostupanja.TakoOpćinski suduZagrebupostupakprovodi ponajprije primjenom odredaba tada važećega Ovršnog zakona, konkretnočlanka 233., koji propisuje ovrhu radi ostvarenja obveze na trpljenje i nečinjenje, tečlanka 232., koji propisuje ovrhu radi ostvarenja obveze na trpljenje i nečinjenje, uzmanje‐višesamodeklarativnopozivanjenaodredbeObiteljskogzakona, izkojegaseu

28PravniportalInzenjerskogbiroawww.ingbiro.com.29Ibid.30Cl.65.aktualnogOvrsnogzakonaicl.61.tadavazecegOvrsnogzakona.31PravniportalInzenjerskogbiroawww.ingbiro.com.


pravilu crpi samo ovršno sredstvo. Smatramo da bi se ujednačenje sudske praksenajefikasnije postiglo zakonodavnom intervencijom propisivanjem jasnih pravilapostupanja.

Nažalost, sudska praksa je beziznimno ujednačena u pitanju imenovanja djetetovaposebnog skrbnika i izjašnjavanja djeteta o bitnim činjenicama. Tako ni u jednompredmetu koji smo obradili djetetu nije postavljen poseban skrbnik, iako Obiteljskizakon u članku 167. na kraju taksativno nabrojenih razloga za imenovanje posebnogskrbnika djetetu radi zaštite njegovih pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesapropisuje dužnost imenovanja posebnog skrbnika djetetu u svim slučajevima kad suinteresi djeteta i roditelja u suprotnosti. Jednako tako, iako Obiteljski zakon na dvamjesta, u članku 89. stavak 5. i članku 269. stavak 2., propisuje da dijete u statusnimstvarimaimapravoizrazitisvojemišljenjeradizaštitesvojihpravai interesa,sudniujednomodpredmetakojesmoobradilinijeispitaodijeteradidavanjamišljenja,čakniuslučajevimagdje jeovrhaobustavljenazbogtogaštodjeca–starijimaloljetnici– nisuželjelaostvarivati susrete idruženja. Jednako tako,niu jednompredmetunijepozvancentarzasocijalnuskrb,pajeočitodasudoviodredbučlanka275.stavak3.Obiteljskogzakona,premakojojovrsikojaseprovodiradiostvarivanjaodlukaoodnosimaroditeljaidjeceobvezatnoprisustvujecentarzasocijalnuskrb, tumače takodase toodnosinaprovedbu neposrednih ovršnih radnja, kao što je predaja djeteta. No pomoć i ulogacentrazasocijalnuskrbusvimovršnimpostupcimamožebitivelika.Centarzasocijalnuskrbmoženazahtjevsudaprikupitipodatkeosobnim iobiteljskimprilikamadjeteta istranakaupostupku,možeotomedatistručnomišljenje,amožeiposlužbenojdužnostipokrenuti postupak za donošenje nove odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, osusretima i druženju djeteta s drugim roditeljem ili o drugim sadržajima roditeljskeskrbi.

U jednom predmetu Općinskog suda u Puli protiv ovršenika je pokrenut kaznenipostupak za kazneno djelo sprječavanja i neizvršenja mjera za zaštitu djeteta imaloljetneosobeizčlanka215.stavak1.Kaznenogzakona,međutim,uspisupredmetanijebilonaznaketkojepokrenuokaznenipostupaknitisemoglozaključitijelitoimaloučinaknaprovedbuovrhe.

Dok susreti i druženja nisu ostvareni ni u jednom predmetu Općinskog suda u Puli,ostvareni su u dvama od ukupno četiriju predmeta Općinskoga građanskog suda uZagrebu.

Ni u jednom predmetu koji smo obradili nije određena ovrha neposrednimoduzimanjem i predajom djeteta i ni u jednom se predmetu spornim nije pokazaloovršnosredstvo.NavestćemoodlukuŽupanijskisuduVaraždinu,Gž‐322/10‐2,od20.2010.,32 koji je presudio da nije dopušteno kumulativno odrediti ovrhu radi predajedjetetateistodobnoizrećinovčanuilizatvorskukaznu.Navedenostajalištenebitrebalo

32Ibid.

96 ZPR2(1)2013;75‐105

bitispornojernedvosmislenoproizlazi izzakonskeodredbe.Eventualnabikumulacijabiladopuštena,a tobibio slučajkadabi seu rješenjuoovrsiodredilodaćeseovrhaprovesti sljedećim ovršnim sredstvom ako ne uspije prethodnim. Na taj je način ujednom od predmeta koje smo obradili ovrhovoditelj predložio ovrhu neposrednompredajomdjetetaakoneuspijezaprjećivanjemiizricanjemnovčanihkazni.Tojejediniovršni prijedlog koji je sadržavao predaju djeteta, ali je i u tom slučaju sud odredioovrhusamozaprjećivanjemiizricanjemnovčanihkazni.

Osnovni problem provedbe i završetka ovrhe jesu navodi ovršenika da činjenice izovršnogprijedloganisutočne,odnosnodaovršeniknijeonajkojionemogućujesusreteidruženja,negodadijeteneželisusreteilidaovrhovoditeljnepreuzimadijete.Mišljenjasmo da bi se taj problem u veliku broju predmeta riješio uključivanjem centra zasocijalnuskrbiomogućivanjemdjetetudaizrazisvojemišljenje.

3.3. Iskustvaipreporukepravobraniteljazadjecu

Kakobismosepribližiliuviduuproblematikuovrheradiostvarivanjasusretaidruženjasdjetetomizperspektivedjeteta,analiziralismoiskustvaipreporukepravobraniteljazadjecukrozizvješćapravobraniteljazadjecuod2003.do2011.

Uredpravobraniteljazadjecu ističedaseovrhesudskihpresudakojimaseodređujeskojim će roditeljem dijete živjeti te susreti i druženja ne provode u suradnji svihsubjekatakojimogupridonijetidaseoneprovedukvalitetno.KaoproblemUrednavodirealizaciju i dobru priprema svih sudionika, a osobito djece, kako bi se ona u timpostupcimamaksimalno zaštitila. Navodi se da je dužnost nadležnih služba da dijetepripremezapromjenukojaćeuslijeditikrozintenzivnisavjetodavniipsihosocijalniradsnjim i s članovimanjegoveobitelji tedapoznaju rizike iprednostivezaneuzmjestoprovođenja ovrhe.33 Posebno se upozoravanapasivnost centara za socijalnu skrb,34 ajednakotako inanužnostedukacijesudacakojivodepostupkeovrhe.Sukladno tomu,UredpravobraniteljazadjecuuputiojepreporukuMinistarstvupravosuđa,Ministarstvuzdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu znanosti,obrazovanjaišportadasenameđuresornojraziniosnujeradnaskupinakojabiutvrdilasmjernice za zajedničku suradnju i usklađeno djelovanje kako bi se svi sudionicipravodobno informirali o svojim dužnostima i ovlastima pri provođenju ovrhe radipredaje djeteta roditelju s kojim će živjeti te radi ostvarivanja susreta i druženjaroditeljasdjetetom35.

Ured poziva na primarno određivanje novčanih ili zatvorskih kazni, u odnosu naoduzimanje i predaju djeteta, koje je za dijete stresnije, te ističe kako je dužnostnadležnih služba da dijete pripreme na ovršni postupak intenzivnim savjetodavnim i

33Izvjesceoradupravobraniteljazadjecuza2006.godinu,str.125.34Izvjesceoradupravobraniteljicezadjecuza2008.godinu,str.15.35Izvjesceoradupravobraniteljazadjecuza2006.godinu,loc.cit.


psihosocijalnimradomsnjimisčlanovimanjegoveobitelji.36Predlažesetakođerdaseodgoda ovrhe ne uvjetuje davanjem jamčevine, nego samo prijedlogom centra zasocijalnuskrbkadjetounajboljeminteresudjeteta.37

Navodi se da je nedopustivo da se ovrhe provode u prostorijama škola i vrtića, predočimadrugedjece,kojatakavprisilničinmogudoživjetivrlostresno.Isamodijetenadkojimseprovodiovrhamožeizgubitipovjerenjeuustanovuukojojbisetrebaloosjećatisigurno ako ga osobe koje se u tim ustanovama skrbe za njega i u koje ono imapovjerenjaniondjenemoguzaštititiodtakoneugodnogaistresnogdogađaja.38

PremasaznanjimaUredapravobraniteljazadjecu,nekiroditeljiunaprijedodustajuodpostupka ovrhe radi predaje djeteta i radi susreta i druženja jer znaju da su takvipostupcičestoneefikasniineželedijeteizložitistresnomdogađaju.39

4. OVRHARADIOSTVARIVANJASUSRETAIDRUŽENJARODITELJASDJETETOMUKOMPARATIVNOMPRAVUIPRAKSI

Uciljuharmonizacije iunifikacijeobiteljskogpravaEuropska jekomisija2007.godineuz pomoćT.M. C.Asser Insituuta40 provela istraživanje o ovrsi presudau obiteljskimstvarima u 25 država članica Europske unije, osim u Bugarskoj i Rumunjskoj.41 Ukomparativnompregleduslužitćemoseuprvomredurezultatimanavedenogizvješća,uz mjestimičnu nadopunu drugim izvorima. Analizirat ćemo stanje u pravu i praksiBelgije,Švedske iNjemačke, jersutodržavekojesu,premazaključcimaT.M.C.AsserInsituuta,najnaprednijeupitanjuovrheradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetom.Uzet ćemouobzir i stanjeuSloveniji, jer je tonaša susjednazemlja, skojojsmodugodijelilizajedničkipravniporedak,asadaječlanicaEuropskeunije,kojojćemoimiubrzopristupiti.Osvrnutćemoseinadrugedržave,ponajvišenaLitvuiDanskutezemlje sustava Common law. Pri analizi država iz sustava Common law uzgrednimnavođenjemprimjeraameričkesaveznedržaveOregon iskoračit ćemo izvanEuropskeunije.42

36Izvjesceoradupravobraniteljazadjecuza2007.godinu,str.2637Izvjesceoradupravobraniteljicezadjecuza2010.godinu,str.166.38Izvjesceoradupravobraniteljicezadjecuza2011.godinu,str.51.39Izvjesceoradupravobraniteljicezadjecuza2010.godinu,str.22.,iIzvjesceoradupravobraniteljicezadjecuza2011.godinu,str.19.40T.M.C.AsserInstituutjeinstitutzameđunarodnoieuropskopravosasjedistemuHaagu.41 Istrazivanje je provedeno tako sto je Institut drzavama clanicama uputio upitnik te su prema njemuizvjescazasvakudrzavuizradiliprofesoriobiteljskogaiparnicnogpravaspravnihfakulteta izodnosnihdrzava.Rezultati istrazivanjaobjavljeni suuobjedinjenom izvjescuT.M.C.Asser Instituut,Comparativestudyonenforcementproceduresof familyrights,Hague,2007.Uaneksu izvjescanalaze seposebno svaizvjescazemaljaclanicaipopisprofesorakojisuizvjescaizradili.42ResetarjeuknjiziobradilaovrhuradiostvarivanjasusretaidruzenjaroditeljasdjetetomuNjemackoj,Italiji,Svedskoj,EngleskojiSAD‐u.

98 ZPR2(1)2013;75‐105

4.1. Belgija

Za obiteljske sudskepostupkeu belgijskompravu vrijedeposebnapravila sadržanaučlancima371.‐387.Građanskogzakonika(Codecivil).Uobiteljskimsudskimpostupcimanadležni su sudovi zamladež (Tribunal de la jeunesse), koji su ustrojeni kao posebniodjeli prvostupanjskih sudova (Tribunal de premiere instance). Postupak ovrhe radipredajedjetetaiovrheradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetompokrećestranka ilidržavniodvjetnik (MinisterePublic) po službenojdužnosti, iako seupraksidržavniodvjetniktimovlastimanikadanesluži.Sudpremaovršnomprijedlogusazivaročište,nakojemupokušavapotaknutistrankedasporriješedobrovoljnimispunjenjem,amože ih uputiti i namedijaciju, pri čemu se ovrhamože odgoditi na rok odmjesecdana. U postupak mirnog rješavanja spora sud može uključiti socijalnu službu ilipsihologa, može provoditi druga dokazna sredstva radi utvrđenja činjenica, a može iispitati dijete. U okviru ovršnog postupka sud može izmijeniti odluku o susretima idruženjuakoutvrdidaokolnostislučajatonalažu.Roditeljskojimdijetežividužanjepoticatidijetedaostvarujesusrete idruženjasdrugimroditeljem.Akoseutoj fazinepostigne dobrovoljno ispunjenje ili se spor ne riješi na drugi način, pristupa seprovođenju ovrhe. Ovrhu provode javni ovršitelji (huissier de justice, eng. bailiff).Belgijskoopćeovršnopravood1980.godine,kadajeukinutafizičkaprisilakaoovršnosredstvo, ne poznaje neposredno ovršno sredstvo radi ostvarenja radnje na predajustvari ili radi ostvarenja radnje na trpljenje ili nečinjenje, nego samo sudske penale(astereinte) kaoposrednoovršno sredstvo.Astereinte je institut preuzet iz francuskogprava, a znači naredbu plaćanja određenog iznosa za određenu jedinicu vremenatijekom koje je dužnik u zakašnjenju u ispunjenju sudske odluke.43 Kao opće ovršnosredstvo radi ostvarenjanenovčanih tražbina,astereinte je osnovno sredstvokojim seprovodi ovrha radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom. Osim toga,nepodvrgavanjeodluciosusretimaidruženjupodliježeikaznenojodgovornosti,zaštose, prema člancima 431. i 432. Kaznenog zakona,može izreći kazna zatvora od osamdana do jedne godine ili novčana kazna u iznosu od 26 do 1000 eura na dan.Hoće liodreditiovršnosredstvo,sudodlučujeslobodno,neovisnooprijedlogustranaka.Budućida se pokazalo da se na opisani način ne može uvijek postići učinkovita ovrha radiostvarivanja susreta idruženja,2006. godineuvedena jemogućnostda seu iznimnimslučajevima, kada je to u najboljem interesu djeteta, kako ne bi došlo do otuđenja oddrugogroditelja,ovrhamožeprovestioduzimanjemipredajomdjeteta.Međutim,ovrharadi ostvarivanja susreta i druženja oduzimanjem i predajom djeteta ne može seprovestiprotivroditeljaskojimdijeteživi,negosamoprotivdjeteta,44itosamoprotivdjetetamlađegaodčetrnaestgodina.Starijesedijetenikakonemožeprisilitinasusreteidruženjaakotoneželi.Upraksisepredajadjetetarijetkoprovodi,paastereinteostaje

43Dika,loc.cit.44 U izvjescu T.M. C. Asser Instituuta ovrha neposrednim oduzimanjem i predajom djeteta opcenito setretirakaoovrsnosredstvousmjerenoprotivdjeteta.


osnovno i jedino ovršno sredstvo kojim se provodi ovrha radi ostvarivanja susreta idruženjaroditeljasdjetetom.45

4.2. Danska

SličnokaouBelgiji,uDanskojovrhutakođerprovodejavniovršitelji(eng.bailiff).Javniće ovršitelj u prvom redu pokušati pomiriti stranke i potaknuti ih da spor riješedobrovoljnim ispunjenjem. Za razliku od ovrhe radi predaje djeteta, koja se možeprovesti izricanjem novčanih kazni i neposrednom predajom djeteta, ovrha radiostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom provodi se isključivo izricanjemnovčanihkazni.Akonebudeplaćenauroku,novčanasekaznapretvarauzatvorsku.Bezobziranadobdjeteta,ovisnoonjegovojzrelosti,upostupkusesaslušavadijetekakobiseutvrdilanjegovavoljasobziromnaovršnipostupak.46

4.3. Švedska

OvrharadiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomuŠvedskojjereguliranaZakonomoodnosimaroditeljaidjece(1949:381Foraldrabalken).Postupakjeod2006.godine u nadležnosti okružnih sudova (tingsratt). Prije je provođenje ovrhe radiostvarivanjasusretaidruženjabilounadležnostiadministrativnihtijela,alisezaključiloda je bolje rješenje da postupak bude u nadležnosti sudova, koji su nadležni i zadonošenjeodlukekojaseimaovršiti.Ovršnipostupakpokrećeroditelj.Sudprvopozivastranke radi pokušajamirenja i ostvarenja dobrovoljnog ispunjenja. U tu svrhumožeodreditimedijaciju,kojuprovodisocijalnaslužba.Sudnećeinzistiratinamedijacijiakoizokolnostislučajaproizlazidaonanebibilauspješnailiakosezbogžurnostiodmahmorapribjećiovrsi.Medijacijamožetrajatinajduljedvatjedna,amožeseprodužitiakosudocijenidabiseuskoromoglopostićimirnorješenjespora.Osimpokušajamirenjastranaka,postupakmedijacijeimaiuloguprikupljanjaprocesnogmaterijalazanastavakpostupkaakomirenjeneuspije.Tekakonijepostignutodobrovoljnoispunjenjepristupase poduzimanju ovršnih radnji. Međutim, ne beziznimno, jer sud neće inzistirati naprovedbi ovrhe ako to nije u najboljem interesu djeteta. Ovršni sud neće preispitivatiovršnuispravu,aliakojeočitodasuseokolnostipromijeniledotemjeredaprovedbaovrhenebibilaunajboljem interesudjeteta,ovrhasenećeprovesti. Ovršneradnjeupostupkuprovodisud.Novčanajekaznaosnovnosredstvokojimseprovodiovrharadiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetom.Iznimno,akosesusretiidruženjaneuspijuostvaritiizricanjemnovčanihkazni,apokažesedajeuspostavasusretaidruženjas drugim roditeljem od iznimne važnosti za interes djeteta, može se odrediti ovrhanjegovimoduzimanjemipredajom.Oduzimanje ipredajadjetetaprovodiseuzpomoćpolicije. Ovršnim radnjama obavezno prisustvuje jedna neutralna osoba od djetetovapovjerenja. Tomože biti rođak, socijalni radnik ili druga odgovarajuća osoba. Ako se

45 T. M. C. Asser Instituut, Comparative study on enforcement procedures of family rights, Hague, 2007,Annex6NationalReportBelgium.46 T. M. C. Asser Instituut, Comparative study on enforcement procedures of family rights, Hague, 2007,Annex9NationalReportDenmark.

100 ZPR2(1)2013;75‐105

pokažepotrebnim,ovrsimoguprisustvovatipsihologilidječjipsihijatar.Uovršnomsepostupkuobvezatnouzimauobzirvoljadjeteta,bezobzirananjegovudob.Prijejebilarelevantna samo volja djeteta starijega od dvanaest godina, ali je reformom iz 2006.godine dobna granica izbrisana. Usprkos djetetovu protivljenju, ovrha se ipak možeprovesti ako je u njegovu najboljem interesu.47 U sudskim postupcima privatnopravne naravi dijete nije stranka u postupku, nego samo osoba koja ima pravni interes.48

4.4. Njemačka

IuNjemačkojovršnipostupakradiostvarivanjasusretaidruženjasdjetetompokrećeroditelj. Ovrha počinje provođenjem postupka posredovanja radi pokušaja rješavanjanesporazuma mirnim putem. Ako se posredovanje pokaže neuspješnim, provodi seovrha određivanjem ovršnih sredstava. Ovršna su sredstva radi ostvarivanja susreta idruženja roditelja s djetetom novčana kazna, kazna zatvora te oduzimanje i predajadjeteta.Novčanasekaznanajprijezaprjećuje,azatimizriče.Maksimalnanovčanakaznamožeiznositi25.000eura,avisinakazneovisiofinancijskimmogućnostimaovršenika,stupnjukrivnje,prijašnjemponašanjutedrugimokolnostimaslučaja.Upravilusudoviupraksineizričunovčanekazneuiznosuvećemod5.000eura.Upraksisetakođerrijetkoprovodesredstvaizricanjakaznezatvorateoduzimanjeipredajadjeteta,itosamoakosu prethodne mjere bile neuspješne. Oduzimanje i predaju djeteta obavlja sudskiovršitelj (Gerichtsvollzieher) uz policijsku pomoć.49 Oduzimanje i predaja djeteta nemogu se provesti ako se dijete tomu protivi. Ako sud utvrdi da su interesi djeteta usuprotnosti s interesima roditelja, djetetu će postaviti posebnog skrbnika(Vefranhrensbeistand).50

Osim u Njemačkoj, poseban skrbnik djetetu se postavlja i u Slovačkoj, i to u svimpostupcima,bezpotrebedokazivanjadasuinteresidjetetairoditeljausuprotnosti.51

4.5. Litva

Litva ne poznaje posebna ovršna pravila za prisilno ostvarenje odluka iz obiteljskihpredmeta, stoga se ovrha radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetomprovodipremaodredbamaZakonaoparničnompostupkuiNaputkuMinistrapravosuđao provođenju ovršnog postupka, ali uz zahtjev iz odredaba materijalnoga obiteljskogprava da se sva pitanja koja se tiču djece moraju rješavati u skladu s najboljimdjetetovim interesom iuz sudjelovanjeopćinskogpravobraniteljstva zadjecu.Roditeljprijedlog za ovrhu podnosi sudu koji je odlučivao u postupku iz kojega dolazi ovršna

47Resetar,op.cit.,str.57.48T.M.C.AsserInstituut,Comparativestudyonenforcementproceduresoffamilyrights,Hague,2007,Annex28NationalReportSweden,iUzelac;Resetarop.cit.,str.183.49Resetar,op.cit.,str.33.50Uzelac;Resetar,op.cit.,str.181.51 T. M. C. Asser Instituut, Comparative study on enforcement procedures of family rights, Hague, 2007,Syntesisreport,str.19.


isprava.Suddonosirješenjeoovrsi,aovrhovoditeljzatimsamrješenjeoovrsidostavljanaprovedbujavnomovršitelju(eng.bailiff).Pravilaopćegagrađanskogaovršnogpravajavnom ovršitelju ne daju zadovoljavajući okvir za provedbu ovrhe radi ostvarivanjasusreta i druženja roditelja s djetetom. Javni će ovršitelj spor među strankama prvopokušati riješiti mirnim putem. Ako u tom ne uspije, ostaju mu na raspolaganju dvaovršna sredstva. Posebnom odlukom koja se prosljeđuje sudu može konstatirati daovršeniknijeispuniotražbinu.Sudupovodukonstatacijejavnogovršiteljasazivaročištenakojemutvrđujerazlogeovršenikovanepostupanjapoovršnoj ispravi.Akoutvrdidasu razlozi neosnovani, izriče ovršenikunovčanukaznu.Drugo je ovršno sredstvokojejavni ovršitelj ima na raspolaganju oduzimanje i predaja djeteta, no ono se u praksiprovodi samo u postupcima ovrhe radi predaje djeteta, a u ovrsi radi ostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomgotovonikada.Uprovedbisvihovršihpostupakau koje se uključena djeca javni ovršitelj obvezatno surađuje s općinskimpravobraniteljstvom za djecu. Općinsko pravobraniteljstvo zapošljava psihologe isocijalneradnike,kojiseuključujuupostupakovrhe.52

4.6. Slovenija

USloveniji jeovrharadiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomreguliranaopćim ovršim zakonom, odnosno Zakonom o ovrsi i osiguranju (Zakon o izvršidbi inzavarovanju),53ukojemusuudvadesetompoglavljupropisanaposebnapravilazaovrhuupredmetimazazaštituiodgojdjeceteostvarenjesusretasdjecom.Ovrhuprovodisud,apostupak sepokrećenaprijedlog roditelja.Člankom238. f), koji uređujeovrhu radiostvarivanjasusretaroditeljasdjecom,propisanojedaseonaprovodipremapravilimao ovrsi radnje koju može izvršiti samo ovršenik. Ako ovršenik dijete ne predadobrovoljno,sudmuizričenovčanukaznu.Akoovršenikninakonizrečenenovčaneneomogućisusrete idruženja, izricanjekaznimožesenastaviti svedokukupna izrečenakazna ne dosegne deseterostruki iznos gornje granice novčane kazne. U iznimnimslučajevima,akoovrhaizricanjemnovčanihkazniostaneneuspješna,aodinteresajezadijete da se uspostave kontakti s roditeljem, može se odrediti ovrha oduzimanjem ipredajom djeteta. Ako se dijete protivi susretima ili ako se pokaže da ovrha nije unajboljem djetetovu interesu, na prijedlog ovrhovoditelja, ovršenika ili centra zasocijalnuskrbovrhasemožeodgoditinarokdotrimjeseca.Ovrhasemožeodgoditiiuslučajuda jepokrenutpostupakza izmjenuodlukeo susretima idruženju. Svu težinuovrheradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomnesamouSlovenijinegoopćenito opisuje ekstremni slučaj iz slovenske prakse: osmogodišnje dijete bilo jeokruženososampolicajaca,trisocijalnaradnikaisudskimovršiteljem.Dijetejeplakaloistiskaloseuzoca.Policajacjesilomodvojiodijeteodocaipredaogamajci.54

52 T.M.C. Asser Instituut, Comparative study on enforcement procedures of family rights, Hague, 2007,Annex19NationalReportLithuania.53Zakonoizvrsidbiinzavarovanju,UradnilistRepublikeSlovenijebroj3/07–prociscenitekst.54 T. M. C. Asser Instituut, Comparative study on enforcement procedures of family rights, Hague, 2007,Annex25NationalReportSlovenia.

102 ZPR2(1)2013;75‐105

4.7. ZemljesasustavomCommonlaw

UpravnimsustavimatradicijeCommon lawkaoovršnosesredstvorazviocontemptofcourt, institut prema kojem se oglušenik zbog neispunjenja sudskih naloga kažnjavanovčanomilizatvorskomkaznom.55UzemljamasasustavomCommon lawcontemptofcourtosnovnojeovršnosredstvoizaovrhuradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljas djetetom.56 U Engleskoj je, uz contempt of court, nedavno kao ovršno sredstvo zanepokoravanjeodluciosusretimaidruženjuuvedenaiobvezaneplaćenogradazaopćedobroumaksimalnomtrajanjuod200sati.57UAmericise,udržaviOregon,kaoovršnosredstvo radi ostvarenja susreta i druženja, među ostalim može narediti pohađanjenastave za roditelje o štetnim posljedicama koje pogađaju dijete zbog neostvarivanjasusreta i druženja s roditeljem, ali i jedno sredstvo koje, zbog nedvojbeneneprikladnosti, trebaaprioriodbaciti–ukidanjeilismanjenjenaknadezauzdržavanjezadijete.58

4.8. Zaključnooovrsiradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomukomparativnompravuipraksi

U pitanju nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe u komparativnom su pravuzastupljene razne varijacije, od toga da postupak samostalno provode sudovi uzasistencijusudskihovršiteljadotogadaključnuuloguupostupkuimajujavniovršitelji,aliprevladavaopcijadaovrhuodređuju sudovi, aprovode javniovršitelji.Unekimsuzemljamaustrojenispecijaliziraniobiteljskisudovi,kojisunadležniizaprovedbuovrheradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetom.59

Usvimdržavamaobuhvaćenimaistraživanjemoprovedbiovrheuobiteljskimstvarimana zahtjev Europske komisije primjetna je tendencija prema nastojanju za mirnimrješenjem sporadobrovoljnim ispunjenjem te se ovršnim sredstvimapribjegava samoakoononeuspije.SamojeuGrčkoj,akoseispuneostalepretpostavke,suddužanodmahnakonzaprimanjaovršnogprijedlogadonijeti rješenjaoovrsikojimaodređujeovršnosredstvo.Uzaključnimsmjernicamaistraživanjanavodisedanepostojiovršnosredstvokojim bi se beziznimno efikasno provela ovrha radi ostvarivanja susreta i druženjaroditelja s djetetom, stoga treba razvijati medijaciju i druge oblike koji vodedobrovoljnomispunjenju.Navodisedaudvojbiizmeđunovčanekazneisudskihpenalaprednost treba dati novčanoj kazni jer se pokazalo da sudski penali produbljuju jazmeđustrankama.60

55Dika,op.cit.,str.142.‐143.56T.M.C.AsserInstituut,Comparativestudyonenforcementproceduresoffamilyrights,Hague,2007,op.cit.,str.12.57Resetar,op.cit.,str.75.58Resetar,op.cit.,str.98.59 T. M.C. Asser Instituut, Comparative study on enforcement procedures of family rights, Hague, 2007,Syntesisreport,str.22‐23.60T.M.C.AsserInstituut,op.cit.,str.57.


5. ZAKLJUČAK

BrojovršnihpostupakakojiseuRepubliciHrvatskojpokrećeradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjecomnanekimsudovimadosežeinekolikodesetakapredmetanagodinu.Tajbibroj,premaiskustvimapravobraniteljazadjecu,bioivećidanekiroditeljiunaprijedneodustajuodpostupkaovrhejersmatrajudasutakvipostupcineefikasniidalošeutječunadijete.

U domaćem pravu ovrha radi ostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetomnormiranajeposebnimpravilimaObiteljskogzakona,uzsupsidijarnuprimjenuOvršnogzakona i drugih propisa. Međutim, u Obiteljskom zakonu ona se spominje samo ujednom članku, koji upućuje na odgovarajuću primjenu odredaba o ovrsi radi predajedjeteta.Takvo rješenjenijedobro jer je tu zapravo riječ o suštinski prilično različitimpostupcima. Ovrha radi predaje djeteta iscrpljuje se u jednoj radnji, stoga ovršnipostupak završava ovršnom radnjom predaje djeteta. S druge strane, ovrhom radiostvarivanja susreta i druženja roditelja s djetetom treba prisilno ostvariti stalne,periodične susrete i druženja. To bimoglo značiti provedbu ovrhe ovršnim radnjamaoduzimanjadjetetakoje seponavljaju svaki tjedan.Ne trebaposebnoelaboriratida jetakavpostupakpunostresnijiodovrhekojaseprovodijednimoduzimanjemdjeteta.

Budući da Obiteljskim zakonom nije izrijekom propisano da dijete u ovrsi radiostvarivanjasusretaidruženjaimastranačkusposobnost,sudovigaupraksinetretirajustrankom.Zakonodavacbi tudvojbu trebaootklonitiuduhustavada sedjetetumorapriznatisvojstvostrankeusvimpostupcimaukojimseodlučujeonjegovimpravima iinteresima. Nepriznavanjem svojstva stranke dijete faktički postaje predmet ovrhe, anespojivojetretiratidijetekaopredmetovrheiistodobnoovrhuprovestinanačindaseostvari najbolji interes djeteta. Iz same prirode stvari proizlazi da su u slučajuneizvršavanja sudske odluke o susretima i druženju nesporno u suprotnosti kakomeđusobniinteresiroditeljatakoiinteresidjetetaibaremjednogaodroditelja,akoneiobaju. Međutim, ni u jednom obrađenom predmetu djetetu nije postavljen posebniskrbnik,iakojeObiteljskimzakonomizrijekompropisanadužnostimenovanjaposebnogskrbnika djetetu u svim slučajevima kad su interesi djeteta i roditelja u suprotnosti.Jednako tako, iako Obiteljski zakon na dva mjesta propisuje da dijete u statusnimstvarimaimapravoizrazitisvojemišljenjeradizaštitesvojihpravai interesa,sudniujednom obrađenom predmetu nije ispitao dijete radi davanja mišljenja, čak ni uslučajevimau kojima je ovrha obustavljena zbog toga što djeca – starijimaloljetnici –nisuželjelaostvarivatisusreteidruženja.

Odabir najpogodnijega ovršnog sredstva općenito ovisi o karakteru tražbine koja seprisilno ostvaruje. Međutim, u svezi sa susretima i druženjima roditelja s djetetom,univerzalno i primjenjivo za sve slučajeve može se reći samo da je to nenovčanatražbina. Je li to tražbinanačinidburadnječiji jesadržajpravoodvojenogroditeljanapovremenu predaju djeteta od strane roditelja s kojim dijete živi ili činidba trpljenjapremakojoj jeroditeljskojimdijetežividužandopustitidaodvojeniroditeljodnjegapovremeno preuzima dijete radi ostvarivanja susreta i druženja, ovisit će pojedinoj o

104 ZPR2(1)2013;75‐105

odluci, koja opet ovisi o okolnostima slučaja. Tako je u sedam obrađenih ovršnihpredmetaupitanjubilatražbinatrpljenja,aujednomčinidbaradnje.Zatojepriodabirunajpogodnijegaovršnogsredstvauovrsiradiostvarivanjasusretaidruženjaroditeljasdjetetomnužnorelativiziratiinstituteopćegagrađanskogaovršnogprava.

Ukomparativnompravuprimjetnajetendencijapremanastojanjuzamirnimrješenjemsporadobrovoljnimispunjenjem,uzpribjegavanjeovršnimsredstvimasamoakoononeuspije. Među brojnim ovršnim sredstvima koja se pojavljuju kao najprihvatljiviji sepokazuju zaprjećivanje i izricanje novčanih ili zatvorskih kazni te neposrednooduzimanje i predaja djeteta. S time da se u prvom redu koristi novčana kazna, azatvorskakaznateoduzimanjeipredajadjetetasamoiznimno,kaoposljednjesredstvo,akosesusretiidruženjaneuspijuostvaritiizricanjemnovčanihkazni,apokažesedajeuspostavasusretaidruženjasdrugimroditeljemodiznimnevažnostizainteresdjeteta.

Unaprednijimsustavimaovrhaneposrednimoduzimanjemipredajomdjetetatretirasekaoovršnosredstvousmjerenoprotivdjetetapajezaprovedbuključnadjetetovavolja.Njemačkauopćenedopuštaoduzimanjeipredajudjetetaakosedijetetomuprotivi,dokje u drugim zemljama relevantna volja starijeg maloljetnika ili se iznimno ovrhapredajom djetetamože provesti ako se pokaže da je to od velike važnosti za interesdjeteta.

U pitanju nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe u komparativnim su pravuzastupljene razne varijacije, a prevladava opcija da ovrhu određuju sudovi, a provodejavni ovršitelji.Unekim su zemljamaustrojeni specijalizirani obiteljski sudovi, koji sunadležni i zaprovedbuovrheradiostvarivanjasusreta idruženjaroditeljasdjetetom.Imajućiuvidutrenutačnetendencijeunasdaovrhuprovodeiodređujuopćinskisudovi,trebalobibaremprihvatitipreporukezastalnomedukacijomsudaca,ali iostalihtijelauključenihuprovedbuovrheradisusretaidruženjaroditeljasdjetetom.

Kako bismo dostigli moderne tendencije i ovrhu radi ostvarivanja susreta i druženjaroditelja s djetetom u Republici Hrvatskoj uredili tako da u najvećoj mogućoj mjeriispunjava svoju zadaću, nužne su revizija postojećeg stanja i nova zakonodavnaintervencija.


Summary

ENFORCEMENTOFPARENTANDCHILDVISITATIONRIGHTS

Allproceedings involvingchildrenshouldprimarilybeconductedwith thechild'sbestinterestsinmind,whichhavepriorityoverallotherinterestsanddemands.Protectionofthebestinterestsofachildisparticularlydifficultinproceedingstoenforcevisitationrights. By interpreting national law and case‐law and by examining comparable legalsolutions, the author supports the claim thatenforcementof visitation rights requiresspecial legalprovisionsseparatefromthoseontheenforcementofcustodyrights.Thepaper focuses on empirical research aimed at showing towhat extent parents in theRepublic of Croatia resort to legal action to obtain visitation rights and how effectivethese proceedings are. The objective of the comparative analysis is to compare therelevant national law with foreign trends and to suggest which experiences of othercountriescouldbeincorporatedintonationallaw.

Keywords: visitation,parent,child,enforcement

Author:

AntunŽagarJudgeoftheAdministrativeCourtinRijeka

KOMENTARISUDSKEIZAKONODAVNEPRAKSE

OBVEZAIZVRŠENJAKONAČNIHPRESUDAEUROPSKOGSUDAZALJUDSKAPRAVA–UPOVODUODLUKEIRJEŠENJAUSTAVNOGSUDAREPUBLIKEHRVATSKEBROJU‐III/3304/2011OD23.SIJEČNJA2013.

Stručnirad

UDK341.231.145(4)(094.8)347.952:341.231.145(4)

342.565.2(497.5)

Primljeno:25.ožujka2013.

ZoranBurić,dipl.iur.

Uraduseanaliziraprvaodlukakoju jeUstavnisudRepublikeHrvatskedoniovezanouzpitanjaizvršenjakonačnihpresudaEuropskogsudazaljudskaprava.Kaotemeljzaanalizuodluke,uvodnoseopćenito iznoseprevladavajućastajalištaopravnojobvezatnostikonačnihpresudaEuropskogsuda te onadzorunadnjihovim izvršenjem imjerama kojedržave strankemogu poduzeti radinjihovaizvršenja.AnaliziodlukeUstavnogsudaprethodikratakuvodučinjeniceslučajaidomaćepostupke koji su prethodili postupku pred Ustavnim sudom. Analiza odluke Ustavnog sudausmjerena jeuprvom redunanajvažnijanačelna stajalištakoja je iznioUstavni sud:opravnojobvezatnostikonačnihpresudaEuropskogsuda iustavnopravnojosnovizanjihovo izvršenjeteoobvezi nadležnih domaćih tijela da u postupcima vezanima uz izvršenje konačnih presudaEuropskogsudadomaćepravotumačeuskladusobvezamakojezaRepublikuHrvatskuproizlazeiz Europske konvencije i prakse Europskog suda (obveza konvencijsko‐konformnog tumačenjadomaćegprava).UzaključkuseanaliziravažnostodlukeUstavnogsudazahrvatskipravnisustavinjezindoseg.

Ključneriječi: Europski sud za ljudska prava, izvršenje konačnih presuda Europskog suda za

ljudskaprava,UstavnisudRepublikeHrvatske

1. UVOD

UstavnisudRepublikeHrvatske(dalje:Ustavnisud)nasvojojjesjedniciod23.siječnja2013. donio odluku kojom je usvojio ustavnu tužbu podnositelja Zdravka Vanjka, i tozbog propusta domaćih sudova da „izvrše konačnu i obvezujuću presudu Europskogsuda za ljudska prava u predmetu Vanjak protiv Hrvatske“1. Propustom izvršenjanavedene presude došlo je do povrede članka 46. stavka 1. Europske konvencije tečlanaka 115. stavka 3. i 134. Ustava. Ustavni je sud odluke donesene u postupcima u

Zoran Buric, dipl.iur., asistent na Katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveucilista uZagrebu.1 Odluka i Rjesenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U‐III/3304/2011 od 23. sijecnja 2013.,Narodnenovine,br.13/2013,toc.I.izrekeOdluke.

110 ZPR2(1)2013;109‐124

kojimasunadležnatijelapropustilaizvršitikonačnupresuduEuropskogsudaukinuo2tepredmet vratio na ponovno postupanje nadležnom prvostupanjskom tijelu. Navedenaodluka prva je u kojoj je Ustavni sud utvrdio takav propust, a postupak u kojem jedonesenaprvijeukojemjeUstavnisuddobioprilikuodlučivatiopitanjimavezanimazaizvršenjekonačnihpresudaEuropskogsuda.Ustavnijesudtuprilikuiskoristionesamoza rješavanje konkretnog slučaja nego i za proklamaciju niza općih ustavnopravnihstajalištavezanihuztapitanja.Zbogtogajeriječoiznimnovažnojodluci,kojazaslužujedaseširaznanstvenaistručnajavnostdetaljnijeupoznasnjezinimsadržajem.

Radukojemseodlukapredstavljapodijeljenjeutritematskecjeline.UprvojseiznosenačelnastajalištaopravnojobvezatnostikonačnihpresudaEuropskogsudaionjihovuizvršenju(2.),udrugojsecjeliniiznosisadržajodlukeUstavnogsuda(3.),autrećemsedijelu,zaključku,sintetizirajuspoznajeizprvihdvajudijelova(4.).

2. OPĆENITOOPRAVNIMUČINCIMAIOBVEZIIZVRŠENJAKONAČNIHPRESUDAEUROPSKOGSUDA

2.1. PravnaobvezatnostkonačnihpresudaEuropskogsuda

PravnaobvezatnostkonačnihpresudaEuropskogsudazaljudskaprava(dalje:Europskisud) utemeljena je na odredbi članka 46. stavka 1. Europske konvencije za zaštituljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Europska konvencija, Konvencija). Sukladnotojodredbi,„visokeseugovornestrankeobvezujudaćesepodvrgnutikonačnojpresudiSuda u svakom sporu u kojem su stranke“. Tom odredbom učinci konačne presudeEuropskog suda ograničeni su na stranke u sporu pred Europskim sudom, odnosnodjelujuinterpartes.SamaKonvencijanepriznajekonačnimpresudamaEuropskogsudaučinak erga omnes, odnosno Konvencija ne predviđa pravnu obvezatnost presudaEuropskog suda i za one ugovorne stranke koje nisu bile stranke u konkretnompostupku pred Europskim sudom.3 Ipak, danas prevladava shvaćanje da konačnepresudeEuropskogsudaimajui(baremdefacto)ergaomnesučinak.4

Teza o postojanju erga omnes učinaka konačnih presuda Europskog suda može seopravdatidvamameđusobnopovezanimargumentima.Prvi jeokolnostdaseEuropskisud u pravilu pridržava pravnih standarda iznesenih u svojim ranijim odlukama,

2OdlukomUstavnogsudaukinutesu:presudaUpravnogsudaRepublikeHrvatskebroj:Us‐12153/2010od 14. travnja 2011., rjesenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za pravne poslove i ljudskepotencijale,Odjeladisciplinskogsudovanja,Odsjekadrugostupanjskogdisciplinskogsudovanja,broj:511‐01‐158‐II‐39191/1‐2010od6.rujna2010.teRjesenjeMinistarstvaunutarnjihposlova,Upravazapravneposlove i ljudske potencijale, Odjela disciplinskog sudovanja, Odsjeka prvostupanjskog disciplinskogsudovanja,Rijeka,klasa:511‐01‐158‐RI‐15626/03‐2010od12.svibnja2010.3Omejec,Jasna,VijećeEuropeiEuropskaunija,Institucionalniipravniokvir,Noviinformator,Zagreb,2008.,str.257.4Zupancic,BostjanM.,ConstitutionalLawandtheJurisprudenceoftheEuropeanCourtofHumanRights:AnAttempt at a Synthesis, German Law Journal, br. 2/2001, § 4, dostupno nahttp://www.germanlawjournal.com/index.php?pageID=11&artID=30(11.III.2013.)

Burić:ObvezaizvršenjakonačnihpresudaEuropskogsudazaljudskaprava… 111

odnosnodapravokojekrozsvojujudikaturuproizvodiEuropskisudimakarakteristikeprecendentnogprava.5PremariječimaEuropskogsuda,„iakoSudnijeformalnoobvezanslijediti svoju raniju praksu, u interesu pravne sigurnosti, predvidljivosti i jednakostipred zakonomnebi trebaoodstupati, bezdobrih razloga, odprecedenata iznesenihuranijim slučajevima“.6 „Dobri razlozi“ koji bi mogli opravdati odstupanje od ranijeprakse svode se na potrebu prilagodbe judikature Europskog suda „promijenjenimokolnostimauodnosnojdržaviiunutardržavastranakaopćenito“kakobi„Konvencijabila tumačena i primjenjivanananačinkoji pravanjomezajamčena činipraktičnima iučinkovitima, a ne teoretskima i iluzornima“.7 Imajući u vidu činjenicu da se Sudpridržava vlastitih odluka, države stranke svoje pravo i praksu prilagođavaju praksiEuropskog suda ustanovljenoj i u onim slučajevima u kojima same nisu bile stranke,svjesne da bi se u budućnosti i one u sličnom slučajumogle pojaviti kao postupovnestranke pred Sudom. Na taj način, djelujući „preventivno“ na države stranke, praksaEuropskog suda ostvaruje ergaomnesučinke.8 „Preventivnim“ djelovanjem judikatureEuropskogsudaostvarujuseinjeziniharmonizacijskiučinci–standardizaštiteljudskihprava ustanovljeni u judikaturi Europskog suda bivaju prihvaćeni od država članicaVijećaEuropeunjihovimnacionalnimpravnimporecima.9

2.2. IzvršenjepresudaEuropskogsuda

Kaoštojeprethodnokazano,tuženadržava,akojeukonačnojpresudiEuropskogsudautvrđenapovredaKonvencije,dužnajepodvrgnutisenavedenojpresudi.10Potrebnojenapomenuti da su, u odnosu na države stranke, presude koje donosi Europski suddeklaratornenaravi.11„ToznačidaEuropskisudnijekasacijskisuduodnosunapresudenacionalnih sudova država ugovornica“,12 odnosno „da nemože izravno ukinuti nekupravomoćnupresududomaćegsudailinekuzakonodavnuodredbu,zakojejeutvrdiodasu suprotneKonvenciji“.13Nakoji se ondanačin tuženadržavapodvrgavapresudama

5 Harris, David; O'Boyle, Michael; Warbrick, Colin, Law of the European Convention on Human Rights,OxfordUniversityPress,2009.,str.17.6ChristineGoodwinprotivUjedinjenogKraljevstva,zahtjevbr.28957/95,presudaod11.srpnja2002.,§74.7Ibid.8 Helfer, Laurence R.; Voeten, Erik, International Courts asAgents of Legal Change:Evidence from LGBTRightsinEurope,InternationalOrganization,Vol.67/2013(upostupkuobjave),str.6‐7,dostupnonaSocialScienceResearchNetworku(SSRN):http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=1850526(11.III.2013.)Uistomsmislu,nekiautorigovoreo„odvracajucemucinku“(deterrenteffect)prakseEuropskogsuda,krozkoju„isijavastalanpritisaknaodrzavanjeusvojenihstandardazastiteljudskihpravainapromjenudiljemnoveEurope“,Harris/O'Boyle/Warbrick,op.cit.,bilj.5,str.32.9Zupancic,op.cit.,bilj.4,§14.10Supra,2.1.11Omejec,Jasna,op.cit.,bilj.3,str.248.12Ibid.13Vajic,Nina,DjelovanjeEuropskogsudazaljudskapravasosvrtomnapresudeprotivRepublikeHrvatske,Godisnjak tribine Pravnog fakulteta u Zagrebu i Kluba pravnika grada Zagreba, Godisnjak tribine br. 1.,Zagreb,2002.,str.292.

112 ZPR2(1)2013;109‐124

Europskogsuda,odnosnonakojisenačinkonačnapresudaEuropskogsudaizvršavaunacionalnimporecimadržavastranaka?

Postoje tri vrste mjere koje države stranke mogu poduzeti u okviru svoje obvezeizvršenja konačnih presuda Europskog suda: isplata pravične naknade dosuđenesukladnočlanku41.Konvencije,poduzimanjepojedinačnihmjera ipoduzimanjeopćihmjera.14

Sukladno članku 41. Konvencije „Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije idodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne strankeomogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednunaknadupovrijeđenoj stranci“. Radi se o najčešćoj obvezi državaugovornica u okviruizvršenja Konvencije koju Europski sud izrijekom određuje u svojoj presudi.15 IsplatapravičnenaknadekaooblikizvršenjapresudeEuropskogsudarijetkojeproblematičnau praksi.16 Iako Europski sud često dosuđuje pravičnu naknadu podnositelju zahtjevanakonštoutvrdidajedošlodopovredeKonvencijomzajamčenogprava,toneznačidaje dosuđivanje pravične naknade u novčanom iznosu nužno. Europski sud možezaključiti „da je utvrđivanje povredenekog konvencijskog prava , sadržano u presudi,samo po sebi dostatna pravična naknada“17 te odbiti dosuditi pravičnu naknadu unovčanomiznosu.18

Pojedinačne se mjere poduzimaju u odnosu na podnositelja zahtjeva, odnosno žrtvupovredeKonvencije,19anjihovjesmisaodase„okončapovredaKonvencije,odnosnodaseoštećenaosobavrati,kolikojetomoguće,uistusituacijuukojojbisenalaziladanijedošlo do povrede Konvencije“.20 Smisao je pojedinačnih mjera, dakle, restitutio in

14 Harris/O'Boyle/Warbrick, op. cit. bilj., 5, str. 873. Usp. Lukina‐Karajkovic, Lidija, Izvršenje presudaEuropskogsudazaljudskapravauStrasbourgu,ZbornikPravnogfakultetauZagrebu,br.2/2003,str.408.15Omejec,op.cit.,bilj.3,str.250.Tako je,primjericeupresudiVanjakprotivHrvatske,kojasedetaljnijerazmatrakasnijeuradu(infra, III.1.),Europskisudpodnositeljuzahtjevadosudiopravicnunaknadunaimenematerijalnesteteuiznosuod1.800,00eura,VanjakprotivHrvatske,zahtjevbr.29889/04,presudaod14.sijecnja2010.,§82.16Harris/O'Boyle/Warbrick,op.cit.,bilj.5,str.874.17Omejec,op.cit.,bilj.3,str.250.18V.primjericenekeod „hrvatskih“slucajevaukojima jeEuropskisud takopostupio:HanževačkiprotivHrvatske, zahtjev br. 17182/07, presuda od 16. travnja 2009., § 35,MarestiprotivHrvatske, zahtjev br.55759/07,presudaod25.lipnja2009.,§75,PrežecprotivHrvatske,zahtjevbr.48185/07,presudaod15.listopada2009.,§47,KrnjakprotivHrvatske,zahtjevbr.11228/10,presudaod28. lipnja2011.,§61.Zasazetaknavedenihpresuda,v.Đurđevic,Zlata; IvicevicKaras,Elizabeta (ur.),PresudeEuropskog sudazaljudska prava protiv RepublikeHrvatske u kaznenim predmetima, Pravni fakultet Sveucilista u Zagrebu,Zagreb,2013.OisplatipravicnenaknadekaooblikuizvrsenjakonacnepresudeEuropskogsuda,v.White,RobinC.A.;Ovey,Clare,TheEuropeanConventiononHumanRights,OxfordUniversityPress,2010.,str.55‐57.19„PojedinacnemjereuvijeksuosobnenaraviiprovodesesamopremanominalnoodređenojosobikojajepresudomEuropskogsudaproglasenazrtvompovredekonvencijskihprava“,Omejec,op.cit.,bilj.3,str.252.20Pravilo6(2)(b)(i)PravilnikaOdboraministarazanadzornadizvrsenjempresudaiuvjetaprijateljskihrjesenja (RulesoftheCommitteeofMinisters fortheSupervisionoftheExecutionof Judgmentsandof the


integrum.21 Pojedinačne mjere mogu biti različite, a njihov izbor ovisi o okolnostimapojedinogslučaja.22Možese,primjerice,raditiobrisanjuneutemeljeneosudeizkazneneevidencije, izdavanju boravišne dozvole ili ponavljanju postupka pred nadležnimdomaćim tijelima.23 Pojedinačna mjera čije se izvršenje najčešće zahtijeva od državastranaka jest ponavljanje postupka pred nadležnim domaćim tijelima.24 Ta je mjeraosobitočestauslučajevimaukojimajedopovredepravazajamčenihKonvencijomdošloukaznenompostupkutuženedržave.25

Općemjerepoduzimajuse„kakobisespriječilenovepovredeistovjetneonimakojesuutvrđeneilikakobiseokončaletrajnepovrede“.26Zarazlikuodpojedinačnihmjera,kojesu usmjerene na podnositelja zahtjeva, odnosno na žrtvu povrede Konvencijomzajamčenih prava, opće su mjere usmjerene na državu ugovornicu.27 Te mjere moguobuhvaćati, primjerice, zakonodavne promjene, promjene sudske i administrativneprakse ili objavu odluke Suda na jeziku odnosne države i njezinu raspodjelu vlastimakojihsetotiče.28

U odnosu na mjere koje država može poduzeti u okviru izvršenja konačne presudeEuropskog suda, postoji razlika ovisno o tome radi li se o pravičnoj naknadi ili opojedinačnim i općim mjerama. Kada se radi o pravičnoj naknadi, država nemamogućnosti izbora, nego podnositelju zahtjeva mora isplatiti iznos pravične naknadekojujeusvojojpresudiodredioSud.29Kadaseradiopojedinačnimiliopćimmjerama,država,unačelu,imapravoizabratikojećemjerepoduzeti.Međutim,utomizborunijeneograničena.OgraničenjajojpostavljajuuprvomredusamapresudaEuropskogsuda–izabranasredstvamorajubitiuskladusazaključcimanavedenimaupresudiSuda–teOdbor ministara kroz svoju nadzornu funkciju nad izvršenjem konačnih presudaEuropskogsuda.30

TermsofFriendlySettlements)usvojenogaodstraneOdboraministara10.svibnja2006.na964. susretuzamjenikaministara,dostupnona:https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=999329(11.III.2013.)21Omejec,op.cit.,bilj.3,str.250‐251.22Harris/O'Boyle/Warbrick,op.cit.,bilj.5,str.875.23 Biljeska 1 uz Pravilnik,op. cit.,bilj. 20. Za popis najvaznijih pojedinacnihmjera u dotadasnjoj praksiOdboraministara,v.Omejec,op.cit.,bilj.3,str.251.24White/Ovey,op.cit.,bilj.18,str.57.25Ibid.Autorinavodedvijetipicnesituacijeukojimajeponavljanjekaznenogpostupkaprikladnamjerazaizvrsenje konacne presudeEuropskog suda: kada je u domacemkaznenompostupkudoslo do povredeclanka6.KonvencijetekadajedoosudeukaznenompostupkudosloprimjenommaterijalnogkaznenogpravakojejeEuropskisudocijenionesuglasnimKonvenciji.26Pravilo6(2)(b)(ii)Pravilnika,op.cit.,bilj.20.27Omejec,op.cit.,bilj.3,str.252.28Biljeska2uzPravilnik,op.cit.,bilj.20.Poduzimanje opcih mjera moze znaciti uvođenje znatnih promjena u pravne sustave drzava stranakaKonvencije,zanekeodnjihv.White/Ovey,op.cit.,bilj.18,str.58.29UtomjesmisluobvezaisplatepravicnenaknadeiznimkaodnaceladakonacnepresudeEuropskogsudaimajuzatuzenudrzavusamodeklaratorneucinke,Lukina‐Karajkovic,op.cit.,bilj.14,str.410.30Omejec,op.cit.,bilj.3,str.248‐249.

114 ZPR2(1)2013;109‐124

EuropskisudnadležanjekrozsvojeodluketumačitiKonvencijuipresuđivatijelidošlodo povrede njezinih odredaba. Međutim, sam Sud nije nadležan izvršavati svojeodluke.31 Za izvršavanje konačnih presuda Europskog suda, u skladu s člankom 46.stavkom 2. Konvencije,32 brine se Odbor ministara Vijeća Europe (dalje: Odborministara).Odborministarapratimjerekojepoduzimaodgovornadržavate,nakonštoutvrdi da je država poduzela sve potrebne mjere kako bi izvršila presudu, donosikonačnu rezoluciju kojom okončava postupak izvršenja.33 Pravno gledajući, Odborministara malo toga može učiniti kako bi se država stranka pridržavala njegovihpreporukaupogledu izvršenjakonačnihpresudaEuropskogsuda. Jedinasankcijakojamustojinaraspolaganju jest isključivanjeodnosnedržavestranke izčlanstvauVijećuEurope, što se u dosadašnjoj praksiOdboraministara nikadnije dogodilo.34Međutim,država stranka Konvencije koja se u izvršenju konačnih presuda Europskog suda nepridržava preporuka što ih u okviru svojih nadzornih ovlasti daje Odbor ministaraizloženajerazličitimoblicimapolitičkihpritisaka,kojisusustavnadzoranadizvršenjemkonačnihpresudaEuropskogsudaučiniliučinkovitim.35

Protokolombroj14uzKonvenciju36izvršenesuodređenepromjeneusustavunadzoranadizvršenjemkonačnihpresudaEuropskogsuda.OdboruministaradanesuovlastidaodEuropskogsuda,uslučajevimakadauOdboruministarapostojineslaganjeonačinunakojibisetrebalaizvršitikonačnapresudaEuropskogsuda,zatražitumačenjenjegoveodluketemujedanaovlastdaprotivdržavekojaneizvršikonačnupresuduEuropskogsudapredSudompokrenepostupakukojembisemogloutvrditidajeodnosnadržavapropustilaispunitiobvezekojezanjuproizlazeizkonačnepresudeSuda.

31Harris/O'Boyle/Warbrick,op.cit.,bilj.5,str.871.32„KonacnapresudadostavljaseOdboruministara,kojinadzirenjezinoizvrsenje.“33Pravilo17Pravilnika,op.cit.,bilj.20.34White/Ovey,op.cit.,bilj.18,str.62.35Ibid.,str.61‐62.36 Protokol broj 14 uz Konvenciju stupio je na snagu 1. lipnja 2010. Republika Hrvatska ratificirala jeProtokol broj 14 Zakonom o potvrđivanju Protokola br. 14 uz Konvenciju za zastitu ljudskih prava itemeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije od 27. sijecnja 2006., Narodne novine,Međunarodni ugovori, br. 1/2006. Promjene u sustavu nadzora nad izvrsenjem konacnih presudaEuropskogsudaucinjenesuuvođenjemstavaka3.,4.i5.uclanak46.Konvencije.Spomenutistavciglase:„3. Ako Odborministara smatra da je nadzor nad izvrsenjem konacne presude otezan nekim pitanjemtumacenja vezanim uz tu presudu, Odbormoze predmet uputiti Sudu da odluci o tom pitanju. OdlukaOdbora o upucivanju se donosi dvotrecinskom vecinom predstavnika ovlastenih sudjelovati u raduOdbora.4.AkoOdborministarasmatradasenekavisokaugovornastrankaodbijapodvrgnutikonacnojpresudiusporu u kojemu je stranka, Odbor moze nakon sluzbene obavijesti toj stranci odlukom usvojenomdvotrecinskomvecinompredstavnika ovlastenih sudjelovati u raduOdbora, uputiti Sudupitanje je li tastrankapropustilaispunitisvojeobvezeizstavka1.5.AkoSudustanovipovredustavka1.,vratitceslucajOdboruministarakakobiovajrazmotriomjerekojetrebapoduzeti.AkoSudneustanovipovredustavka1.,vratitceslucajOdboruministarakojicezakljucitiispitivanjeslucaja.“


3. ODLUKA I RJEŠENJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJU‐III/3304/2011OD23.SIJEČNJA2013.

3.1. PresudaESLJPupredmetuVanjakprotivHrvatske

Europskisudzaljudskapravadoniojeusiječnju2010.presudukojomjeutvrdiodajeudisciplinskom postupku koji je vođen protiv gospodina Vanjka, a koji je imao zaposljedicuprestanakradnogodnosa,došlodopovredačl.6.st.1.Konvencije,kojijamčipravo na pravični postupak. 37 Okolnosti zbog kojih je ESLJP postupak ocijenionepravičnimbilesuvezaneuznačinnakojisuupostupkukorištenidokazikojisuslužilikaotemeljzaVanjkovuosudu.Trisudokazaiusvatrislučajaradiseoizjavamakojesuosobedalepoliciji:izjavaštojujepolicijidaosamZdravkoVanjak,kojijeunjojpriznaopočinjenjedisciplinskogdjelaštomujestavljenonateret(1)teizjavekojesupolicijidaliB.J.(2)iH.Ć.(3).

U odnosu na Vanjkovo priznanje, Sud je ocijenio nespojivim s pravičnim postupkomnačin na koji su domaći nadležni sudovi reagirali na njegove tvrdnje o tome da jeprilikom ispitivanja bio izložen psihičkom zlostavljanju te da je priznanje koje je daopoliciji bilo iznuđeno. Naime, domaći su sudovi te Vanjkove prigovore u potpunostiignorirali. Prema mišljenju Europskog suda, „podnositeljev prigovor glede okolnostinjegova navodnog priznanja policiji nedvojbeno je zahtijevao dodatno ispitivanje odstrane nadležnih nacionalnih tijela, a osobito je podrazumijevao obvezu tih tijela daiznesurazlogezaprihvaćanjepodnositeljevanavodnogpriznanja–kojejeonnaknadnozanijekao – kao točnoga i autentičnoga. Budući da u disciplinskom postupku protivpodnositeljazahtjevanisuispunjenitiuvjeti,toznačidauutvrđenjimanacionalnihtijelanisupoštivanajamstvapoštenogsuđenja“.38

UodnosunaizjavekojesupolicijidaliB.J.iH.Ć.,problemjebilačinjenicadajesadržajtihizjavatijekompostupkapreddomaćimsudskimtijelimazanjegainjegovabraniteljaostaotajan.Naime,nigospodinVanjakninjegovbraniteljnisubilinazočniispitivanjutihosobaupolicijskojpostajinitiimjedostavljenaizjavakojesuteosobedalepolicijinitisu teosobe ispitaneudisciplinskompostupkuniti sunjihove izjave tijekompostupkapročitanenitijeuodlucidisciplinskogsudaopisansadržajtihizjavailinjihovoznačenjeza utvrđivanje Vanjkove odgovornosti. „Time što su propustili podnositelju zahtjevadostavitiizjaveokojimajeriječitimeštosupropustilinavestisadržajtihizjavaubilokojojod fazapostupka,nacionalni sudovikoji supostupaliupodnositeljevupredmetuspriječili supodnositelja da izneseprimjedbe ili tvrdnjeu odnosuna te izjave, iako jepodnositeljevadisciplinskaodgovornostutvrđenanatemeljunjih.Ukratko,podnositeljzahtjevanijedobiodovoljnoinformacijakojebimuomogućilepropisnosudjelovanjeu

37VanjakprotivHrvatske,zahtjevbr.29889/04,presudaod14.sijecnja2010.,§62.OpresudiEuropskogsudauslucajuVanjakvecsepisalouhrvatskojznanstvenoj i strucnoj javnosti,v. Juras,Damir, Izvođenjedokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupku, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br.3/2011,str.649.‐662.Zasazetakpresudev.Đurđevic/IvicevicKaras,op.cit.,bilj.18,str.79.‐84.38VanjakprotivHrvatske,§61.

116 ZPR2(1)2013;109‐124

postupku.“39 U odnosu na te izjave, podnositelju je zahtjeva uskraćeno pravo nakontradiktornipostupak.40„Uovomepredmetu,dabiseispuniouvjetpoštivanjapravanapoštenosuđenje,(…)bilojepotrebnopodnositeljuzahtjevapružitiprilikudaiznesesvojeprimjedbenaizjavekojesupolicijidaliB.J.iH.Ć.“41

3.2. IzvršenjepresudeVanjakprotivHrvatskepreddomaćimsudovima

Nakonkonačnosti42presudeESLJPupredmetuVanjakprotivHrvatskegospodinVanjakpodnio jezahtjevza izmjenupravomoćnesudskeodlukenatemeljuodlukeEuropskogsuda iz članka 502. Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP) nastojeći na taj načinishoditi ponovno suđenje i izmjenu ranije odluke o prestanku radnog odnosa. Naime,gospodinVanjaksmatraojedajezapravilnoizvršenjekonačnepresudeEuropskogsudaunjegovuslučajunužnodamunadležnidomaćisudomogućiponovnosuđenjeu istojstvari,odnosnoobnovupostupka.43

Budući da se, u skladu s tadašnjim tekstomodredbe čl. 502. ZKP‐a,morao pozvati nanekirazlogzaobnovupostupka,44gospodinVanjakpozvaosenaosnovuizčlanka501.stavka1.točke3.ZKP‐a45kvalificirajućipresuduEuropskogsudausvojemzahtjevukao„novučinjenicu“.46

39Ibid.,§54.40Ibid.,§52.41Ibid.,§56.42 Uvjete pod kojima presude Europskog suda postaju konacne propisuje clanak 44. Konvencije. Premanjemu:1.Presudavelikogvijecajekonacna.2.Presudavijecajekonacna:a)kadastrankeizjavedaneceulozitizahtjevzapodnosenjeslucajavelikomvijecu;ilib) tri mjeseca nakon dana donosenja presude, ako nije ulozen zahtjev za podnosenje slucaja velikomvijecu;ilic)kadodborvelikogavijecaodbijezahtjevopodnosenjunatemeljuclanka43.U konkretnom je slucaju presuda postala konacna ispunjenjem uvjeta iz clanka 44. stavka 2. tocke b)Konvencije–istekomtrimjesecaoddanadonosenjapresude,dakle14.travnja2010.43Op.cit.,bilj.1.,§15.1.,§37.44Cl.502.ZKP‐aurelevantnojevrijemeglasio:Odredbeoobnovikaznenogpostupka ce seprimijeniti i u slucajukada jepodnesenzahtjev za izmjenupravomocne sudske odluke na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud)kojom je ponisten ili ukinut propis na temelju kojeg je bila donesena pravomocna osuda ili na temeljuodlukeEuropskogsudazaljudskapravakojaseodnosinanekirazlogzaobnovukaznenogpostupka.45Cl.501.st.1.toc.3.ZKP‐aglasi:(1)Kaznenipostupakzavrsenpravomocnompresudommozeseobnovitiukoristosuđenikabezobzirajeliprisutan,ako:...3)seiznesunovecinjeniceilisepodnesunovidokazikojisusamizasebeiliusvezisprijasnjimdokazimaprikladni da prouzroce oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blazem kaznenomzakonu,46Op.cit.,bilj.1,§15–15.1.


PrvostupanjskidisciplinskisudodbaciojezahtjevgospodinaVanjkasobrazloženjemda„činjeniceidokazikojejeusvomzahtjevuistaknuoipriložiopodnositeljnisuprikladnida se na temelju istih dopusti obnova disciplinskog postupka“47.48 Prvostupanjskidisciplinskisudnijesesložiostumačenjemčlanka501.stavka1.točke3.ZKP‐akojejeusvojemzahtjevuponudiogospodinVanjak,apremakojempresudaEuropskogsuda,usmislu te odredbe, predstavlja novu činjenicu. Naime, prvostupanjski disciplinski sudzaključio jedaupostupkupredEuropskimsudomnije iznesenanitiutvrđenani jednanovačinjenica,odnosnodokazkojinisubilipoznatiiizneseniupostupkupreddomaćimnadležnim sudovima. Prema mišljenju prvostupanjskoga disciplinskog suda, kako upostupkupredEuropskimsudomnije iznesenani jedna „postupovnanovost“usmisluobjektivnonovečinjeniceilinovogdokaza,takonisamataodlukanemožepredstavljatinovučinjenicuusmislučlanka501.stavka1.točke3.ZKP‐a.49

Gospodin Vanjak žalio se na ovakvo rješenje prvostupanjskoga disciplinskog suda.Drugostupanjski je disciplinski sud, u osnovi ponavljajući iste argumente koje je iznioprvostupanjskidisciplinskisud,njegovužalbuodbiokaoneosnovanu.50ProtivrješenjadrugostupanjskogadisciplinskogsudagospodinVanjakpodniojetužbuUpravnomsudu,ali je Upravni sud zauzeo načelno pravno stajalište istovjetno onima iznesenima urješenjima prvostupanjskoga i drugostupanjskoga disciplinskog suda: „presudaEuropskogsudanije samaposebinovačinjenicanitidokazosnovomkojegseobnovapostupkamožedopustiti“.51

3.3. PostupakpredUstavnimsudom

Nakon presude Upravnog suda gospodin Vanjak pokrenuo je pred Ustavnim sudomRepublike Hrvatske postupak u povodu ustavne tužbe. U svojoj se tužbi pozivao napovrede niza ustavnih prava do kojih je došlo u postupcimapred domaćim sudovimapokrenutima zahtjevom za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju odlukeEuropskog suda. Istaknuo je povredu „ustavnog prava iz članka 14. st. 2. Ustava RHkojimsejamčijednakostsvihpredzakonomiustavnogpravaizčlanka29.st.1.UstavaRHkojimsejamčipravičnosuđenjetepovredaustavnogpravaizčlanka18.UstavaRHkojim se jamči pravo na adekvatan pravni lijek“.52 Ustavni je sud, odlučujući o

47 Rjesenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Odjeladisciplinskogsudovanja,Odsjekaprvostupanjskogdisciplinskogsudovanja,Rijeka,klasa:511‐01‐158‐RI‐15626/03‐2010od12.svibnja2010.,citiranopremaop.cit.,bilj.1,§16.1.48Op.cit.,bilj.1,§16–16.1.49Ibid.,§16.3.50 Rjesenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Odjeladisciplinskog sudovanja, Odsjeka drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, broj: 511‐01‐158‐II‐39191/1‐2010od6.rujna2010.,citiranopremaop.cit.,bilj.1,§17–17.2.51PresudaUpravnogsudaRepublikeHrvatskebroj:Us‐12153/2010od14.travnja2011.,citiranopremaop.cit.,bilj.1,§18.1.52Op.cit.,bilj.1.,§19.

118 ZPR2(1)2013;109‐124

dopustivosti prigovora iznesenih u ustavnoj tužbi, sve istaknute prigovore odbacio.53Bez obzira na to što je ocijenio da su svi prigovori koje je u ustavnoj tužbi istaknuopodnositelj nedopušteni, Ustavni je sud nastavio ispitivanje slučaja ocjenjujući „da jeradipoštovanjameđunarodnihobvezaRepublikeHrvatsketepoštovanjaljudskihprava,najviševrednoteustavnogporetkaRepublikeHrvatske,dužannastavitiispitivanjeovogslučaja“.54 Zaključno je utvrdio da je ustavna tužba podnositelja dopuštena, ali ne izosnova istaknutihunjoj,negosobziromna temeljniproblemnakoji jeustavna tužbauputila, a to jeneizvršenjepresudaEuropskog suda.55Pri tom jeUstavni sudosobitocijeniočinjenicudaseradioprvomslučajukojisepojaviopredUstavnimsudomkojiseodnosina izvršenjepresudaEuropskogsuda teokolnostdanepostojidomaćasudskapraksa koja na odgovarajući način odgovara na pitanja vezana uz izvršenje presudaEuropskogsudakojasuistaknutauustavnojtužbi.56

Ustavni jesudustavnutužbupodnositelja„iskoristio“kakobidaoodgovorenapitanja„načelnog značenja“ koji rasvjetljavaju „opće obveze Republike Hrvatske u postupkuizvršenja presuda i odluka Europskog suda“57 te je, postupajući tako, odredioustavnopravnu osnovu za izvršenje presuda Europskog suda (3. 3. 1.) te ustanovioobvezu konvencijski‐konformnog tumačenja domaćeg prava (3. 3. 2.). Vraćajući se načinjenice konkretnog slučaja, Ustavni se sud sam upustio u konvencijski‐konformnotumačenjeodredabaZKP‐aozahtjevuzaizmjenupravomoćnesudskeodlukenatemeljuodlukeEuropskogsuda(3.3.3.).

3.3.1. UstavnopravnaosnovazaizvršenjepresudaEuropskogsuda

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda međunarodni jeugovor kojega je Republika Hrvatska stranka od 5. studenoga 1997. Dajući izjavu natemelju članka 46. Konvencije, Republika Hrvatska priznala je jurisdikciju Europskogsuda u svim predmetima koji se tiču tumačenja i primjene Konvencije. „Slijedomnavedenog,izvršenjepresudaEuropskogsudaukojimajeutvrđenapovredaKonvencijetreba razumjeti u prvom redu kao izvršenje međunarodne ugovorne obveze koju jeRepublika Hrvatska kao ugovorna strana prihvatila ratifikacijom Konvencije ipriznavanjem jurisdikcijeEuropskog sudau svimpredmetimakoji se tiču tumačenja iprimjeneKonvencije.“58Uvezistim,Ustavnijesudutvrdiosljedeće:

53Ibid.,§19.1.RazlozizbogkojihjeUstavnisudodbaciosveprigovorepodnositeljaistaknuteuustavnojtuzbiovdjesedetaljnijenerazlazu.Valjasamonapomenutidajeprigovorpoosnovi clanka14.stavka2.Ustavaodbacen„zbognenadleznostirationemateriae“,prigovorizclanka18.stavka1.Ustavajerunjemunije istaknuto „nijedno bitno ustavnopravno pitanje koje bi moglo dovesti do njegova razmatranja upostupkupredUstavnim sudom“, a prigovor po osnovi clanka 29. stavka 1. Ustava i clanka 6. stavka 1.Konvencijezatojerjeion„nedopustenrationemateriae“.Detaljnijev.ibid.,§20–25.3.54Ibid.,§27.55Ibid.,§27.1.56Ibid.,§27.57Ibid.,§26.1.58Op.cit.,bilj.1,§29.2.


„(…)ustavnopravnaosnovazaizvršenjepresudaEuropskogsudauRepubliciHrvatskojsadržana je u članku 46. stavku 1. Konvencije59 u vezi s člancima 115. stavkom 3.60 i134.61Ustava.Nadležnatijelaobveznasuusvojimodlukamatuustavnopravnuosnovunaznačiti uvijek kada je riječ o postupku izvršenja presudaEuropskog suda zajedno spravnomosnovomdomaćegpravamjerodavnomzakonkretanslučaj.“62

3.3.2. Obvezakonvencijski‐konformnogtumačenjadomaćegprava

„Zaključno,upitanjimaizvršenjapresudaEuropskogsudadomaćasudskapraksamoraseizgrađivatitakodauvažavameđunarodnopravneobvezekojezaRepublikuHrvatskuproizlaze iz Konvencije. Mora biti u suglasnosti s navedenim relevantnim pravnimstajalištima i praksom Europskog suda jer su one za Republiku Hrvatske obvezujućimeđunarodnopravnistandardi.“63

Ovim je riječima Ustavni sud za domaće sudove ustanovio obvezu konvencijski‐konformnog tumačenja domaćeg prava u postupcima koji se odnose na izvršenjepresuda Europskog suda. Osim što je ustanovio tu obvezu, Ustavni ju je sud i pobližeodredio – konvencijski‐konformno tumačiti domaće pravo znači tumačiti ga usuglasnosti s relevantnim pravnim stajalištima i praksom Europskog suda. Na taj jenačinUstavnisuddomaćesudovestaviopredteškuiizazovnuzadaću.Naime,tumačenjedomaćegpravauskladusrelevantnimpravnimstajalištimaipraksomEuropskogsudapretpostavljaizvrsnopoznavanjejudikatureEuropskogsuda,itonesamooslučajevimaukojimajeRepublikaHrvatskatuženastrana.UstavnisudpravnastajalištaEuropskogsudapriznajekao„obvezujućemeđunarodnopravnestandarde“,čimepraksiEuropskogsudapriznajeergaomnesučinke.

Ustavni je sud u svojoj odluci istaknuo da „tumačenje domaćih pravnih normi (…)stvoreno u praksi domaćih sudova za unutarnje pravne stvari nije odlučujuće upostupkuizvršenjapresudaEuropskogsuda“.64Timejejasnoustanoviorazlikuizmeđu„unutarnjih pravnih stvari“ i „pravnih stvari s međunarodnopravnim elementima“.65

59Clanak46.Obvezatnasnagaiizvrsenjepresuda1. Visoke se ugovorne stranke obvezuju da ce se podvrgnuti konacnoj presudi Suda u svakom sporu ukojemsustranke.…60Clanak115.…SudovisudenatemeljuUstava,zakona,međunarodnihugovoraidrugihvazecihizvoraprava.61Clanak134.MeđunarodniugovorikojisusklopljeniipotvrđeniuskladusUstavomiobjavljeni,akojisunasnazi,cinedio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove seodredbemogumijenjati iliukidatisamouzuvjete inanacinkojisuunjimautvrđeni, ilisuglasnoopcimpravilimameđunarodnogprava.62Op.cit.,bilj.1,§30.63Ibid.,§32,§44,toc.1.64Op.cit.,bilj.1,§38.65Ibid.,§36.

120 ZPR2(1)2013;109‐124

Kada se radi o pravnim stvarima koje predstavljaju izvršenje međunarodnih obvezaRepublike Hrvatske, da bi nadležni domaći sudovi ispravno postupali, mjerodavnodomaće pravo potrebno je tumačiti u skladu s relevantnim međunarodnopravnimobvezamaRepublikeHrvatske.KadaseradioobvezamakojeproizlazeizKonvencije,toznačiobvezutumačenjadomaćegpravauskladusrelevantnimodredbamaKonvencijeirelevantnomjudikaturomEuropskogsuda.

3.3.3. Konvencijski‐konformnotumačenjeukonkretnomslučaju

Osim što je za domaće sudove ustanovio načelnu obvezu konvencijski‐konformnogtumačenja domaćeg prava u postupcima izvršenja konačnih presuda Europskog suda,Ustavni je sud u svojoj odluci konvencijski‐konformno protumačio odredbe ZKP‐a ozahtjevu za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju odluke Europskog suda.Ustavnijesudtomoraoučinitikakobiodlučiooosnovanostiustavnetužbepodnositelja,ali je na taj način istodobno domaćim sudskim tijelima pružio korisne smjernice zanjihova buduća postupanja u izvršenju konačnih presuda Europskog suda. Time je taodlukaUstavnogsudapostalanesamoobvezatnanegoidobrodošlaliteraturazasvakogdomaćegsucakojiodlučujeupostupkuizvršenjapresudeEuropskogsuda.

Prije svega valja napomenuti da su nadležni domaći sudovi u konkretnom slučaju oizvršenjupresudeEuropskogsudauslučajuVanjakprotivHrvatskeodlučivalinatemeljuodredbe članka502. ZKP‐a, koja je u trenutku odlučivanjaUstavnog suda, Zakonomoizmjenama i dopunama ZKP‐a iz 2011.,66 promijenjena. Osim što se promijenio nazivpravnog sredstva uređenoga tom odredbom (zahtjev za izmjenu pravomoćne sudskeodluke na temelju odluke Europskog suda preimenovan je u zahtjev za izmjenupravomoćnesudskeodlukenatemeljukonačnepresudeEuropskogsuda),promijenjenesu i pretpostavkena temelju kojih se to pravno sredstvomože koristiti. Prije izmjenapretpostavkazapodnošenjezahtjevabilajedaseodlukaEuropskogsudaodnosinanekirazlog za obnovu postupka propisan ZKP‐om,67 a to je ograničenje izmjenama idopunamaZKP‐a iz 2011. otklonjeno.68U tom trenutkuvažećapotrebada sepresudaEuropskogsudapodvedepodnekiodZKP‐ompropisanihrazlogazaobnovukaznenogpostupkanavelajegospodinaVanjkadapresuduEuropskogsudausvojemzahtjevuza

66Clanak44.ZakonaoizmjenamaidopunamaZakonaokaznenompostupkuod1.srpnja2011.,Narodnenovine,br.80/2011.67V.supra,bilj.44.68Relevantnidioclanka502.ZKP‐asadaglasi:„(2)Odredbeoobnovikaznenogpostupkaceseprimijenitiiuslucajukadajepodnesenzahtjevzaizmjenupravomocne sudske odluke na temelju konacne presude Europskog suda za ljudska prava kojom je uodnosu na okrivljenika utvrđena povreda prava i sloboda iz Konvencije za zastitu ljudskih prava itemeljnihsloboda.“„Clanak502.izmijenjenjenanacinkojipredviđaobvezatnuobnovupostupkaakoUstavnisudiliEuropskisud za ljudska prava utvrde da je presuda utemeljena na povredi ljudskih prava i temeljnih slobodapropisanih Ustavom ili međunarodnim ugovorom odnosno Konvencijom za zastitu ljudskih prava itemeljnih sloboda“, iz obrazlozenja Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenompostupkusKonacnimprijedlogomZakonaod9.lipnja2011.,str.24.‐25.


izmjenu pravomoćne sudske odluke okvalificira kao „novu činjenicu“ u smislu članka501. stavka 1. točke 3. ZKP‐a.69Upravo je nespremnost domaćih nadležnih sudova dapresuduEuropskogsudauslučajuVanjakprotivHrvatskeprihvatekao„novučinjenicu“usmisluodredabaZKP‐akojiuređujurazlogezaobnovupostupkadoveladoodbijanjazahtjeva za izmjenu pravomoćne sudske odluke i u konačnici do postupka predUstavnim sudom.Uslijed promjena ZKP‐a, pitanje je li presudaEuropskog suda „novačinjenica“,kakoispravnoprimjećujeUstavnisud,praktičnojeizgubilonavažnosti,70alitoninakojinačinneumanjujevažnostodlukeUstavnogsudanakojuprijesvegavaljagledatikaonaodlukukojarješavanačelnapitanjaizvršenjapresudaEuropskogsudauhrvatskompravnomsustavu.

Da bi odgovorio na pitanje predstavlja li konačna presuda Europskog suda „novučinjenicu“, odnosno da bi utvrdio jesu li domaći sudovi ispravno postupili odbacujućiVanjkov zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke, Ustavni je sud posegnuo zajudikaturom Europskog suda koja se odnosi općenito na pojedinačnemjere kao oblikizvršenja njegovih presuda te posebno na ponavljanje postupka kao jednu odpojedinačnihmjera.

U odnosu na obvezu država stranaka da u izvršenju presuda Europskog sudapoduzimajupojedinačnemjere,izprakseEuropskogsudavidljivojeprijesvegadaseneradioobvezisredstva,negooobvezicilja.Ciljjerestitucija,odnosno„uspostavasituacijekojajepostojalaprijenegoštojenevaljaničinučinjen“.71Restitucijajeprimarnaobveza,iako mogu postojati okolnosti pod kojima država stranka neće biti dužna ostvaritirestituciju. Ipak, da bi neostvarenje restitucije bilo u skladu s judikaturomEuropskogsuda,moraispunitidvauvjeta.Prvijedarestitucijamorabiti„materijalnonemoguća“ili„uključivatiteretprekosvihrazmjerauodnosupremakoristikojaiznjeizvire“,adrugijedadržavamorapokazatidatakveokolnostipostoje,72odnosnoeventualnizahtjevzarestitucijumoraseosnovanoiobrazloženoodbiti.

Jedna od pojedinačnih mjera kojom se restitucija može ostvariti jest ponavljanjepostupka pred domaćim nadležnim tijelima. Kao što je prije kazano73, kada se radi opojedinačnim mjerama koje se poduzimaju u postupku izvršenja presuda Europskogsuda, „odgovornedržaveunačeluostaju slobodne izabrati sredstvakojima će ispunitisvojeobveze“74te„Sudnemajurisdikcijunaložititakvemjere“75.Međutim,kadaseradiopovredi članka6.Konvencije, odnosnokada jepojedinacosuđenupostupkukojineispunjava opće ili posebne uvjete pravičnog postupka, „Sud može naznačiti da je

69V.supra,bilj.45.70Op.cit.,bilj.1,§26.1.71Ustavnise sudpozvaonarecentnupresuduVelikogvijecaEuropskogsudadonesenuuslucajuVereingegenTierfabrikenSchweiz(VgT)protivŠvicarske,zahtjevbr.32772/02,presudaod30.lipnja2009.,§86.72Ibid.73V.supra,2.2.74Op.cit.,bilj.71,§88.75Ibid.,§89.

122 ZPR2(1)2013;109‐124

ponovnosuđenjeiliponovnootvaranjeslučaja,zahtijevalise,unačeluprikladannačinispravljanjapovrede“.76

Primjenjujući navedene standarde na konkretni slučaj, Ustavni je sud zaključio da sudomaćinadležnisudovipogriješiliodbacujućiVanjkovzahtjevza izmjenupravomoćnesudske odluke. U osnovi njihove pogreške nalazi se okolnost da su „pravnu stvar smeđunarodnopravnim elementima“ u potpunosti poistovjetili s „unutarnjom pravnomstvari“.Tojevidljivoizsljedećega.

Uprvomsureduupotpunostizanemariličinjenicudasuzahtjevzaobnovupostupkaizahtjevza izmjenupravomoćnesudskeodlukena temeljuodlukeEuropskog sudadvarazličitapravnasredstva.77Nakonštosuzahtjevzaizmjenupravomoćnesudskeodlukena temelju odluke Europskog suda „poistovjetili“ sa zahtjevom za obnovu postupka,domaćinadležnisudovi„čvrstosusedržalitumačenjadomaćegpravakojejezaobnovupostupka izgrađeno u praksi sudova za unutarnje pravne stvari“78 te su zahtjev zaizmjenupravomoćnesudskeodlukeodbacili,čimesu„povrijediličlanak46.Konvencijeuvezisčlancima115.stavkom3.i134.Ustava“.79

Iz odluke Ustavnog suda može se iščitati da se radi o dvama različitim pravnimsredstvima te da je zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju odlukeEuropskogsudaposebnopravosredstvonakoje senaodgovarajućinačinprimjenjujuodredbe o obnovi postupka. Na njega ne treba primjenjivati isključivo domaće pravo,negouprvomreduvaljauzetiuobzirsamupresuduEuropskogsudateobvezekojezaRepubliku Hrvatsku proizlaze iz Konvencije i prakse Europskog suda. Da su domaćisudovi tako postupili, Vanjkov zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke ne biodbacili, nego bi odlučili o njegovoj osnovanosti te bi ga ili prihvatili ili obrazloženoodbili.80

Potrebno je istaknuti da Ustavni sud nije utvrdio da su nadležni domaći sudovipogriješili time što nisu prihvatili zahtjev gospodina Vanjka za izmjenu pravomoćnesudske odluke i time mu onemogućili obnavljanje disciplinskog postupka uz punopoštivanje jamstava pravičnog suđenja iz članka 6. Konvencije. Nadležni su domaćisudovipovrijediliKonvencijuiUstavtimeštoozahtjevuzaizmjenupravomoćnesudskeodluke nisu meritorno odlučivali, nego su ga odbacili. Obveza izvršenja presudaEuropskog suda sukladno Konvenciji i praksi Suda zahtijevala je da se o zahtjevumeritornoodluči,odnosnodasezahtjevprihvatiiodobriobnovadisciplinskogpostupkailidasezahtjevobrazloženoodbije.Dabiseuokolnostimakonkretnogslučajaozahtjevumoglomeritornoodlučivati,bilojepotrebnopresuduEuropskogsudauslučajuVanjakprotivHrvatskeprihvatitikao„novučinjenicu“,kakojetousvojemzahtjevuzaizmjenupravomoćnesudskeodlukeistaknuogospodinVanjak.76Ibid.77Op.cit.,bilj.1,§35.78Ibid.,§36.79Ibid.80Ibid.,§39.2.


Ustavnisudsamnijedaoodgovornapitanjejelizahtjevzaizmjenupravomoćnesudskeodlukeu konkretnom slučaju trebalo prihvatiti ili odbiti.Međutim, dao je jasneuputedomaćimnadležnimsudovimanakojinačintrebajupostupatiodlučujućioosnovanostitogzahtjeva.„Ispitivanjeosnovanostizahtjevazaizmjenupravomoćnesudskeodlukenatemelju odluke Europskog suda mora biti utemeljeno na osobitim okolnostimakonkretnogslučaja(uprvomredu,naprirodidjelai/ilitežinikazne),nautvrđenjimaopovredamairazlozimazatautvrđenjakojisusadržaniupresudiEuropskogsudatenasudskojpraksitogsuda.“81

4. ZAKLJUČAK

PredstavljenaodlukaUstavnogsuda imanedvojbenovelikuvažnostzahrvatskipravnisustav.Riječje,prijesvega,oprvojodluciUstavnogsudaukojojsetajsuddetaljnijebaviobvezama nadležnih domaćih tijela u izvršenju konačnih presuda Europskog suda.Nadalje,radiseoodlucikojaimanačelnoznačenjejerustanovljava„općaustavnopravnastajališta o obvezama sudova pri izvršenju presuda Europskog suda“.82 Odlukom sedefinira ustavnopravna osnova za izvršenje presuda Europskog suda te se za domaćanadležnatijelaustanovljavaobvezakonvencijski‐konformnogtumačenjadomaćegpravaupostupcimavezanimauz izvršenjekonačnihpresudaEuropskogsuda.Upostupcimakoji se odnose na izvršenje konačnih presuda Europskog suda domaći sudovi i druganadležnadomaća tijeladužnisupostupatiprijesvegauskladuskonačnompresudomEuropskog suda koja se izvršava. Osim same te presude, nadležna su domaća tijeladužnapostupatiiuskladuscjelokupnomsudskompraksomtogSuda,štopretpostavljapoznavanjeiispravnorazumijevanjenjegovejudikature.

Međutim,netrebazaboravitidaodlukaUstavnogsudaimaiodređenaograničenjatedanjome nisu riješena sva pitanja koja se pojavljuju ili će se pojaviti u postupcimavezanimazaizvršenjekonačnihpresudaEuropskogsuda.Prijesvega,odlukaUstavnogsudaodnosisesamonajednumjerukojudržavestrankemogupoduzetiradiizvršenjakonačne presude Europskog suda, a to je ponavljanje postupka. Kao drugo, odlukaUstavnog suda donesena je u kontekstu povrede prava zajamčenih člankom 6.Konvencijeupostupkučijejeponavljanjezatraženoprednadležnimdomaćimsudovima.Nanjuvaljagledatisnačelnepozicije,aliprijesvegaunutartihokvira.UtomkontekstunazaključakUstavnogsudadasenavedenastajališta„odgovarajućeprimjenjujuusvimpostupcima koji se pokreću radi ponovnog (novog) suđenja kao pojedinačne mjereizvršenja presude Europskog suda u kojoj je utvrđena povreda prava na pravičnosuđenjeilipovredanekogdrugogkonvencijskogprava“83ipaktrebatigledatisoprezom.Valja očekivati da će se u vezi s izvršenjem konačnih presuda Europskog suda uhrvatskompravnomsustavupojavitijošbrojnapitanjakojaćezahtijevatiodgovarajućarješenjanaupravnoj,sudskoj,zakonodavnojiustavnojrazini.

81Op.cit.,bilj.1,§39.1.82Ibid.,§44.83Ibid.

124 ZPR2(1)2013;109‐124

Summary

OBLIGATIONTOEXECUTEFINALJUDGMENTSOFTHEEUROPEANCOURTOFHUMANRIGHTS–INRELATIONTOTHEDECISIONANDRULINGOFTHECONSTITUTIONALCOURTOFTHEREPUBLICOFCROATIA

NO.U‐III/3304/2011OF23JANUARY2013

ThepaperanalysesthefirstdecisionadoptedbytheConstitutionalCourtoftheRepublicofCroatiaconcerningtheissueofexecutionoffinaljudgmentsoftheEuropeanCourtofHumanRights.Asabasis forananalysisof thedecision, the introductionof thepaperprovidesprevalentattitudeson the legallybinding characterof the final judgmentsoftheEuropeanCourt,onthesupervisionoftheirexecutionandonthemeasuresthatmaybe taken by countries for the purpose of their execution. The analysis of theConstitutional Court's decision is preceded by a short introduction to the facts of thecase and the national proceedings that led to proceedings before the ConstitutionalCourt.Theanalysisisprimarilyfocusedonthemostimportantprinciplesexpressedbythe Constitutional Court: the legally binding character of final judgments of theEuropean Court and the constitutional basis for their execution and the obligation ofcompetentnationalauthoritiestointerpretnationallaw,inproceedingsconcerningtheexecution of final judgments of the European Court, in compliance with Croatianobligations arising from the European Convention and the case‐law of the EuropeanCourt (the obligation of convention‐based interpretation of national law). Theimportanceof theConstitutionalCourt'sdecision for theCroatian legal systemand itsscopeareanalysedintheconclusion.

Keywords: European Court of Human Rights, execution of final judgments of theEuropeanCourt,ConstitutionalCourtoftheRepublicofCroatia

Author:

ZoranBurićAssistantLecturer,DepartmentofCriminalProceduralLaw,FacultyofLaw,UniversityofZagreb

PRIKAZIIPREDAVANJA

RADNAPRAVNIMREFORMAMAUSTUDENTSKIMKLINIKAMA.ISKUSTVOJUSS‐BUSSA

UDK378.4(481).096:34](047Oslo)

Prof.JonT.Johnsen

1. UVOD

1.1. Predmetpredavanja

Današnje predavanje tiče se našega zajedničkog interesa, razvoja projekta vanjskihklinikaPravneklinikeuZagrebu.Posebannaglasakbitćenapitanjimakojasuvažnazavanjskeklinike,posebnokakosutakviprojektipovezanispravnimreformamainakojese načine pravne klinike suočavaju s izazovima pravnih reforma. Pritom će kliničkopravnoobrazovanjebitismještenoukontekstradanapravnopolitičkimpitanjima(lawreformwork,legalpolicywork).

PredvasdolazimsčetrdesetgodinaiskustvaradauJuss‐Bussu.Nekolicinavasjetijekomprethodnihdanabilaupoznatasprimjerimanašegradanapravnimreformama.Trebase usredotočiti na opće karakteristike i predstaviti ih kao radna načela koja drugestudentskeklinikemoguprimjenjivatiusvojemradu.Naglasakbitrebaobitinaglagolumogu[moći].Programikliničkogapravnogobrazovanjamoguseograničitinarješavanjepojedinačnihpredmetairazvojstručnihvještina.Bitćeraspravljeniizazoviiprednostikoji se mogu iskusiti ako se rad na području pravnih reforma integrira u rad narješavanjupojedinačnihpredmeta.Uzopismetodologijekojomsekoristimo,naglasakćebitinarazmatranjupravnihreformakaosastavnogdijelavanjskihprojekata(outreachprojects).

1.2. Terminologija

Nasamompočetkutrebalobidefiniratipojam„radnapravnimreformama“.Alternativnipojambiobi„radnareformipravnoguređenja“,atrećije„radkojiutječenapromjene“,kojiseupredavanjurabekaosinonimi.Možemorazlikovatitridefinicije:

1) Problematika vezana uz planiranje i oblikovanje zakonodavstva. Donesene zakonemožemo uzeti u obzir kao ishod političkih procesa u društvu ‐ kao politiku koja jeodobrena i koja će se primjenjivati sve dok se ne zamijeni novim zakonodavnimodlukama.Radnapravnomuređenjuuovomsmislumogućejepodijelitinadvijevrste.Prva se odnosi na materijalni sadržaj propisa – kako odrediti prioritete kad suzastupljeni različiti interesi.Druga se tičepitanjanakojinačinodabirprioriteta što jeProf.JonT.Johnsen,PravnifakultetSveucilistauOslu.Predavanjejeodrzano6.lipnja2012.uZagrebu.Sengleskog jezika prevela Mateja Crnkovic, mag. iur. Tekst za objavu pripremile dr.sc.Slađana Aras iOgnjenkaManojlovic,dipl.iur.

128 ZPR2(1)2013;127‐139

moguće bolje integrirati u postojeće zakone i propise kako bi ti zakoni i propisi biliučinkoviti.Dokjeprvavrstaradanapravnimreformamadioopćihpolitičkihprocesaudruštvuiprimarnoiziskujepolitičkukompetencijuupogledupredmetnihpitanja,drugajevrstaradaprijetehničkeprirodeiuvelikojsemjeritičestručnihstvari,kojeprimarnoiziskujupravnuekspertizu.

2) Širi pristup podrazumijeva da se u ciljeve promjene uvrste i sudska praksa ipodzakonski općenormativni akti. U tom smislu primjeri rada na pravnim reformamapostaju inastojanjedaseutječenaodlukekakobisepromijenilapraksausudskimiliupravnimpredmetimateinicijativeradiizmjeneupravnihpropisa.

3) Najširi pristup uključuje svaku uporabu svojega pravnoga ili sociološko‐pravnogznanjakaoinstrumentazadjelovanjenapolitičkeprocesepoputpravnereformeiliradanapravnimpolitikama.

U predavanju se polazi od treće i ujedno najšire definicije, osim ako iz konteksta neproizlazidrugačije.

2. RADNAPRAVNOJREFORMIIDRUGEGLAVNEAKTIVNOSTIJUSS‐BUSSA

Rad Juss‐Bussa na pravnim reformama jedna je od njegovih glavnih aktivnosti.Djelovanjeklinikemogućejepodijelitinačetiriglavnapravcadjelovanja:

- Pružanje besplatne pravne pomoći izvan suda ranjivim skupinama i ostalimgrađanima. Takva je pomoć usmjerena na skupine koje su slabo pokrivenejavnompravnompomoćiisavjetovanjima.

- Rad na pravnim reformama u kombinaciji s radom na slučajevima kako bi sepoboljšaopravnisustavukoristciljanihskupinaklinike.

- Vrednovanje i istraživanje provode se radi jačanja razumijevanja socijalnihproblemaipravnihpotrebaciljanihskupinaklinike.

- Obrazovanjesudionika,kaozadnjiglavnicilj.

Kaoštojenajavljeno,posebnapozornostbitćeposvećenaradunapravnimreformama,nosvasučetiripodručjaaktivnostisnažnomeđusobnopovezana,aperspektivereformevažne su za svako od njih. Kao temeljna aktivnost pružanja pravne pomoći, rad naslučajevimapreduvjetjezaostaleaktivnosti.PriradunapravnimreformamaJuss‐Busssekaoglavnombazompodatakakoristimaterijalimaizvlastitihzaprimljenihslučajeva.Također,samoistraživanjeobičnonadahnjujepravnereformetetakopodupireradnapravnimpolitikama. Tedvije poveznice bit će ukratko objašnjeneprijenego što budupredstavljena radna načela pravnih politika. Obrazovni aspekti rada na pravnimpolitikamabitćeanaliziraninakrajupredavanja.

Johnsen:Radnapravnimreformamaustudentskimklinikama… 129

2.1. Pravna pomoć u pojedinačnim stvarima iz perspektive rada na pravnimpolitikama

Pravne usluge postižu visoku cijenu na komercijalnom tržištu. Čak i kada su im jakopotrebne, svi ih građani sebi ne mogu priuštiti. Mnoge studije koje su provedene unekolikozemaljapokazujudajepotrebazapravnompomoćigolema,apostojećisustavipravnepomoćivisokoneučinkoviti.Nekoliko je takvihstudijaprovedenouNorveškoj.PrisudjelovanjuuevaluacijisustavabesplatnepravnepomoćiuHrvatskoj2010.godine,zajedno s profesorom Uzelcem, primijetio sam da su ti pokazatelji zastupljeni i uHrvatskoj te da se stanje znatno pogoršalo otkako je na snagu stupio novi Zakon obesplatnojpravnojpomoći.

Jasno je kako Pravna klinika u Zagrebu pruža dragocjenu pomoć onima kojima jedostupna.Stogajedostupnostnjezinihuslugapitanjepolitike,kaoštojetoiuJuss‐Bussu.Studentskaklinikamožesvjesnobiratistrankeiliprepustitipotencijalnimstrankamadaizaberu kliniku. Ako se primjenjuje druga strategija, najranjivije skupine bit ćezapostavljene u odnosu na one koje su samosvjesnije. U nastavku će biti izloženastrategijaJuss‐Bussazaprijamnovihpredmeta.

Kao što je spomenuto, Juss‐Buss se vodi time da je potrebno usmjeriti pomoć premaskupinama koje su slabo pokrivene javnom pravnom pomoći. Radne skupine unutarJuss‐Bussa (obično ih je četiri)odgovornesuza strategijuzaprimanjapredmeta.Cilj jedoprijeti do zakinutih skupina, poput imigranata iz zemalja tzv. Trećeg svijeta,zatvorenikatepodstanara,dužnikaidrugihnajslabijihinajranjivijihčlanovadruštva,jerpretpostavljamodaćepravnapomoćnajvišekoristitiupravonjima.

Radnapristupačnostijebitan.Istraživanjapokazujudatakvestrankenećesameodsebedoći u Juss‐Buss. Njihova je nemoć djelomično uzrokovana nedostatkom znanja opravnimaspektimanjihovihproblemaionačinimapružanjapravnepomoći.Nedostajeimisamopouzdanjepotrebnodanazovuodvjetnika,ačestojetuibojazanododbijanjaitroškova,kojisuzanjihredovitoprevisoki.Pristupačnostznačidaklinikamorasavjesnodefiniratisvojeciljaneskupineiaktivnotražitiljudekojimaželipomoći.

Primanjestranakaorganiziranojeunutarzatvora,učetvrtimaukojimaživeimigranti,uprostorijama podstanarskih udruga ili tijekom mobilnih primanja slučajeva upredgrađima i u ruralnim sredinama. No često je najteže doprijeti do najranjivijihskupina. Radna se skupina stoga može naći u situaciji da u konačnici radi s dijelomskupinekorisnikakojinijeprioritetnoufokusu,štovodidonovihsaznanjaotomekakounaprijeditinačinprimanjaslučajeva.

Unatočsvimnaporimadaseostvaristrateškiprobranpriljevslučajeva,stalniprojektzabesplatnupravnupomoćpoputJuss‐Bussaosobnousvojimprostorijama,telefonskiilie‐poštom prima i zahtjeve mnogobrojnih stranaka koje nisu izravno povezane sprioritetnim skupinama. Ako se sve takve „nenajavljene stranke“ prime, samo će

130 ZPR2(1)2013;127‐139

ograničenikapacitetiostatidostupnizaprioritetneskupine,štodovodidopitanjakakokontroliratipriljevstranaka.

Važno je da se odabir ne provodi na temelju negativnih karakteristika skupine ilipojedinca.Aktivanodabirčestojedugotrajan,posebiceakosetemeljinaindividualnimkarakteristikama stranke i slučaja. Time se gubi dobit u pogledu očuvanja kapacitetaostvarena odabirom. Odabir može dovesti i do kritika odbijenih stranaka te stvoritinegativnuslikuzbogkojećeciljaneskupineoklijevatipritraženjupomoći.

IdealkojemusetežijestdaseprivukusamociljaneskupineJuss‐Bussa,alitojeidealkojijeupraksiteškoostvariv.Otvorenpristupmožerezultirativišimpostotkomprimljenihpredmetaugroženihskupinanegoprijamslučajevakojizahtijevadasepotrebitisvjesnoidentificirajukaoranjivaskupina.Zavrijemeprijamaslučajevauzatvorunećese javitinitkodrugiosimzatvorenika,azavrijemeprijamaslučajevauprihvatilištuzaimigranteteškodaćesejavitinetkodrugiosimstranaca.

2.2. Doktrinarneanalizetepravnaisociološkaistraživanja

Istraživanje je treća važna aktivnost Juss‐Bussa. Neka se istraživanja fokusiraju nadoktrinarne izazove na koje Juss‐Buss nailazi u područjima koja su slabo pokrivenapravnom teorijom. Istraživanja su važna jer podupiru rad na reformama. Takav tipistraživanjavišesekoristimetodamadruštvenihznanostiisudioniciihobičnosmatrajuzahtjevnijimajersusezaraduJuss‐Bussuuglavnompripremalipravnimanalizama.

Rad na istraživanjima nije obvezatan za suradnike i mnogi ne sudjeluju u pisanjuizvještaja. No takve projekte planiraju radne skupine, a i suradnici često sudjeluju uprikupljanju materijala ili u raspravama o nacrtima izvještaja. U cjelokupnomistraživanjuvrlojevažnaulogavoditeljaprojekta.

Kvaliteta i veličina istraživačkih projekata ovisi o svrsi projekta, sposobnostimasuradnikaidostupnimresursima.NasvimpodručjimaradaJuss‐Bussaučinjenisuvažniistraživačkiprinosiupogledupravnihreforma.

Jednojeodvažnihpodručjasustavbesplatnepravnepomoći.Kaoštojeprijespomenuto,nekolikostudijakojejenapravioJuss‐Bussupućujenatodajebesplatnapravnapomoćpotrebna i siromašnima i drugim građanima. Proveli smo evaluaciju važnosti niskogpostotkapruženebesplatnepravnepomoćikrozdržavneslužbe,specijaliziranepravneslužbe za zatvorenike, imigrante i podstanare. Važni su bili razvojni modeli zaalternativne institucije koje pružaju besplatnu pravnu pomoć. Juss‐Buss je tijekomgodinaposjetionekolikozemaljaiproučavaonjihovesustavepružanjabesplatnepravnepomoćisiromašnimaideprivilegiranimskupinama.

Istraživanje Juss‐Bussa utjecalo je na sve važne reforme sustava u pružanju besplatnepravnepomoćiod1970‐ih.Poputsamogrješavanjapojedinačnihpredmeta,istraživanjesetakođerupotrebljavakaoinstrumentzaradnapravnimreformamaičestočinivažandioustrategijamaširegdosega.


3. RADNAPRAVNIMREFORMAMA

3.1. Pregled

Glavni cilj specijaliziranog rada na slučajevima jest razviti grupno orijentiranuperspektivu pri razmatranju pravnih problema, što zapravo znači da su primljenislučajevi često odraz simptoma i širih problema u skupini klijenata. Svi suradnicineposredno će razviti znanje o slučajevima drugih članova radne skupine tijekomsudjelovanjaunadzoruskupine.

Primjeri: Članovi skupine za imigrante izravno će upoznati najmanje 300 do 400predmetakojise tiču imigranata,budućidasuurad Juss‐Bussauključenigodinu išestmjeseci.Sobziromnatodapredmetidolazeizjakouskogpodručja,radnajeskupinaumogućnosti duboko i ekstenzivno iskusiti koliko pravni sustav odgovara stvarnimpotrebama. Tako je skupina za imigrante stekla temeljito razumijevanje toga kako sepravnapravilauvezisradnimdozvolama,protjerivanjimaizzemlje,spajanjimaobitelji,političkim azilom i dr. zaista primjenjuju. Slično, skupina koja radi sa zatvorenicima iskupinazastambenapitanjatemeljitojeupoznaladisciplinskapravilauzatvoru,pravilaootpustu,posjetimaidrugapravilimakojasetičudobrobitizatvorenika.

Takvislučajevipredstavljajucijelikatalogproblemaukojimajepravnisustavzakazaouzadovoljavanjustvarnihpotreba.Tomožebitiupotrijebljenokaopodlogazaprijedlogepravnihreforma.Tajjekatalogjedinstvenbudućidanijedanpravnikneželiduljeraditinaspecijaliziranompodručjuneprofitnihslučajeva.Željadaseizgraditakvabazaznanjabilajeodvažnostizaraznestrategijeupotrebljavanezauspostavljanjeprijmaslučajevaodranjivihgrupa.

Zaključak bi bio da je glavna ideja, odnosno učinak rada Juss‐Bussa na pravnimreformama, da se sustavno upotrebljavaju saznanja koja se mogu prikupiti izpojedinačnihpravnihslučajeva.Najprijesestvaraznanjeopravnimpolitikama,azatimsetoznanjeupotrebljavaustrategijamareformeradidobrobitisamihgrupacijakojimapripadajustrankeštoseobraćajuJuss‐Bussu.Kadajetopotrebno,klinikaćepoboljšatiirazvititakveuvideistraživanjem.

AnalitičkimodelJuss‐Bussazaradnapravnimreformamamožesepodijelitiutridijela.Prvi korak sastoji se od sadržajne analize slučajeva koji su primljeni radi boljegrazumijevanjapravnogproblemapojedineskupineipotrebezareformom.Drugikorakpredstavlja analiza strategije, pokušaj da se utvrdi vjerojatnost da politički, upravni ipravnimehanizmiiznesureformeinakojisenačinmoženajboljezastupatiprijedlogzareformu kako bi bio prihvaćen. Treći je korak djelovanje u ime skupine stranaka teprosljeđivanje prijedloga nadležnim vlastima, zatim upuštanje u javnu raspravu tesuradnjasorganizacijamastranakaidrugimskupinamakojepodupirureforme.

132 ZPR2(1)2013;127‐139

3.2. Analizaprijedlogareforma

Pozornost bi trebalo posvetiti glavnim elementima prvog koraka Juss‐Bussa, odnosnosadržajnojanalizi.Metodologija jetogkorakauniverzalnate je lakoprimjenjivai izvanNorveške.

Potrebnojeodreditivrijednostiiliinteresekojisereformomželeostvariti.GlavnajeidejareformskogradaJuss‐Bussaglasnogovorničkoilizagovaračkodjelovanjezastrankekaoskupine, slično kao i kad se rješavaju pojedinačni slučajevi. Posljedica je da izraženiinteresiskupinastranakamorajuvoditiradnareformama,aneonevrijednostizakojeklinikasmatradabi ih trebalopromicati.Osnova jesvegapovjerenjestranaka.Klinikauvijekmorabitisigurnadaćestrankepoduprijetinjezinradnareformama.

Interesi predmetnih skupina stranaka obično proizlaze iz socijalnih problema koji sejavljaju u radu na predmetima. Kada se svi zajedno uzmu u obzir, slučajevi ciljanihstranakačestopokazujuzajedničke,općeprobleme,zbogčegajelogičnotvrditidaimajuzajedničkeintereseupravnojreformi.

Trebaanalizirati i razumjetidinamiku socijalnih faktora izapojedinihproblema.Zaštovlasnicistarihkućatekućeneiznajmljujuuskladusuvjetimasadržanimaupravilnikuostanovanju, nego ih dijele na nekoliko dijelova i onda prodaju? Zašto su imigracijskeslužbe skeptične prema tražiteljima azila koji u Norvešku stignu bez identifikacijskihdokumenata te često budu protjerani iz zemlje? Do koje je mjere takav skepticizamneutemeljen te što će promijeniti takve stavove? Odgovori na takva pitanja često semogupronaćiukonkretnimslučajevimakojeklinikaobrađuje.

Potrebno je razviti održivmodel zapromjene. Je li u stambenim slučajevima dovoljnoizmijenitiprofitkojivlasnicimoguostvaritiukoristpodstanarailisemorajurazmotritiidrugifaktori,poputpotrebezakapitalomilizadrugiminvesticijama?Uprimjeruazila,hoće li prava informacija biti dovoljna ili su negativni stavovi rezultat restriktivneimigracijskepolitikekojajeuglavnomusmjerenanatodasebrojstranacaodržiniskim?Ulogapravnogsustavaudijelukojisedotičetihpitanjazahtijevaposebnupozornost.Jeli promjena u pravilima i propisima nužnost ili će biti dovoljna promjena u praksisudova,javneupraveilidrugihnadležnihtijela?

Napokon, potrebno je osmisliti i skup alternativnih pravnih pravila koja će, ako buduprimijenjena,uistinudonijetiželjenepromjeneudruštvu.Pravnaliteraturaidruštvenaistraživanjapokazujumnogobrojneprimjeredobronamjernogzakonodavstvakoje jeupraksi imalo učinke različite od željenih. Materijali iz rada na slučajevima obično supogodni za odgovore na takva pitanja. Takvi su materijali obično dovoljni zaosmišljavanjeučinkovitihalternativnihpravila.

Iako jematerijal iz radana slučajevimavažanza sva četiri elementa, traženiodgovorimogu se pronaći i u istraživanjima tematerijalima organizacija stranaka ili u drugimizvorima.


3.3. Analizastrategije

Okrenimosedrugomkoraku,odnosnoanalizistrategije.Iakonačelamogubitispecifičnazapojedinezemlje,mislimdajenekolikoodonihkojimaseravnaJuss‐Bussuniverzalno.

Zagovarati pravne promjene znači uvjeriti političke, upravne ili pravne institucije daprihvatepotrebuzapromjenomimotiviratiihdatureformuprovedu.Takvestrategijemogupodrazumijevati iuvjeravanje ipritisak.Sobziromna todaranjivimskupinamanedostaje moć, često ne mogu primijeniti pritisak na vladajuće organizacije npr.štrajkom,bojkotom,građanskimneposluhomidr.

Sobziromnatodaimobičnonedostajeifinancijskamoć,njihovpregovaračkipoložajuodnosu na privatne protivnike također je slab. Ne mogu si priuštiti poboljšanjesocijalnog statusa na tržištu onako kako to mogu imućnije skupine. Javni upliv nazakonodavstvo, propise, odlučivanje i alokaciju resursa obično je preduvjet zapoboljšanjaiglavniciljpravnihreforma.

Uvjeravanje iargumentacijazatosuglavnasredstva Juss‐Bussa.Radneskupinemorajuplaniratikakouvjeritipolitičkestranke, javnost,medije,upravneagencijeilisudovedaje potreba opravdana i stvarna. Ciljevi uvjeravanja mogu se razlikovati ovisno oreformamakojeseprovode,a istrategijamorabitiprimjerenoprilagođena.Utjecajnajavnomnijenjeinaparlamentarnatijelazahtijevadrugačijestrategijeodonihkoježeleutjecatinaupravnatijelailisudskeodluke.

Potrebno je zabilježiti i ocijeniti prevladavajuće razumijevanje stanja i stavovaodređenih institucijapremaskupinamastranaka te ihusporediti sanalizomproblemakoju je napravio Juss‐Buss. Obično je sudjelovanje takvih ranjivih skupina stranaka uprocesuformiranjapolitikeiuprocesuodlučivanjaslabo,kaoiuvezispitanjimakojasuod velike važnosti za njihovu dobrobit. Ograničeno sudjelovanje ima za posljedicunedovoljno razumijevanje političkih stranaka, javnih i odlučujućih tijela za takveskupine. To utječe i na političko razumijevanje skupine kao takve. Empirijski uvidijavnih i nadležnih institucija u probleme takvih skupina često su površni i nepotpuni.Administrativnarazmatranjamoguupravljatirazumijevanjemproblema.

Izsljedećihprimjeramoguseizvućivažnesmjernicezaargumentacijureforme:

Naglasak bi trebalo staviti na realistično, empirijskodokumentiranje problema. Rad naslučajevimaobičnoćedatiopsežanradnimaterijal.

Treba temeljitoproučiti i ocijenitiadministrativneaspekte reforme.Postojimogućnostdaseprijedlogureformeprigovoridajepreskup,nepraktičanitežakzakoordinacijusostalimzadacimaadministracijeisl.Radnaslučajevimaupoznajeonekojiradenatimslučajevimasupravnimaparatomisrazmišljanjimaslužbenika.Vrločestopostojebitnerazlikeizmeđupostupakaupraveilisudstvaupojedinimslučajevimaiopćenitihizjavapredstavnikasustava.

134 ZPR2(1)2013;127‐139

Posebnu pozornost treba posvetiti određivanju prioriteta. Bolji sustav često zahtijevapovećano financiranje.Kakobi semoglozauzimatizapromjeneu javnimprioritetima,treba dobro poznavati raspodjelu resursa u drugim, usporedivim područjima. Takveargumente teško je prikupiti iz rada na slučajevima, i to može postati zahtjevni diostrategije. Često se vrijednima pokažu opći politički uvidi u problem. Neformalnikontakti sa službenicima i s političarima mogu pridonijeti stvaranju realističnogprijedloga.

Studenti prava obrazovani su za odmjeravanje sukobljenih socijalnih interesa izauzimanjezarješenjakojasuunajboljeminteresudruštva.Politikavezanauzskupinekoje imaju više sredstavamože poslužiti kao uzor, a pravda i argumenti za jednakostčestopostaju važna sredstvau argumentiranju reforma, posebnoako je jednakostdiodominantnepolitičkeideologije.

Kolikoćeširokaitemeljitabitipravnopolitičkaanaliza,ovisiokvalitetipostojećihuvidau rad vladajućih tijela. Cilj je proizvesti i unaprijediti spoznaje koje su kvalitetnijeutemeljenenegoonedominirajuće.Zadovoljitiznanstvenezahtjevenijeciljsamposebi,aliargumentitrebajubitiizneseninatransparentaniiskrennačin,uprotivnomdolaziupitanje ozbiljnost uloge klinike kao glasnogovornika i može biti izgubljena moralnaporuka,kojajevrlovažna.

3.4. Komunikacijskastrategija

Raznesemetodemoguupotrijebitidabisezakonodavnatijelapotaknulanapromjenuproblematičnihpropisa.Utjecatisemožeprekomedijatakodasejavnopredstavislučaj,zatimkrozsastankeiprosvjedeusuradnjisaskupinamastranaka,amogućejeiobjavitiizvješća o istraživanjima te na taj način prijedloge reforme predstaviti javnosti,nadležnom ministarstvu, pojedinim zastupnicima, političkim strankama, odnosnodrugimorganizacijama koje su voljne djelovati kao glasnogovornici pojedinih skupinastranaka.Sličnastrategijamožeseupotrijebitikakobiseministarstvailidrugaupravnatijelanaveladapromijeneštetnepropise.

Drugosredstvokojestojinaraspolaganjujestpreispitivanjeprimjenepostojećenormeutijelima koja donose upravne akte ili na sudovima u nastojanju da se aktivirajupresedaniukoristskupine.Sudovimoguuvidjetidapropisnijeuskladusazakonomteodbitinjegovuprimjenu,štomožeotvoritivratareformi.

Upravnatijelaisudovimogueduciratijavnostipolitičkeinstitucijeopotrebireformeuzpomoć predstavljenih slučajeva. Snažna medijska pozornost važna je za učinkovitoizvršenje takvih strategija. No i izgubljeni slučaj može dovesti do reforma ako takavishoddovededoozbiljnihkritikailijeslučajpercipirankaosramotanprimjerdjelovanjatijelakojaprimjenjujupravnepropise,atatijelatoubudućnostiželeizbjeći.

Skupine stranaka mogu biti educirane o tome kako prilagoditi postojeća pravila radipoboljšanjasvojedobrobitiuzpomoćrazličitihnačinamasovnoginformiranja.


3.5. Radnanačela

Najveći dio reformskog rada u Juss‐Bussu obavljaju stalne radne skupine. Glavna supodručjarada,primjerice:imigrantskopravo,stanarskopravo,zatvorskopravotejavnapravnapomoćipravnisavjeti.Glavnisuelementisljedeći:

Radne skupine najprije trebaju razviti osnovno razumijevanje socijalnih problemapojedine grupe kako bi se mogle učinkovito upustiti u rad na pravnim politikama.Studenti trebaju biti upoznati s glavnim problemima sustava, prevladavajućimstavovimavlastipremaskupinamakojetražepomoćtekakosepremadotičnojskupiniponašajupolitičari,javnost,medijitedrugeutjecajneskupine.

Budući da je osnovni izvor znanja rad na slučajevima, svi sudionici trebaju analiziratislučajevekakobi razjasnili aspektepokojimasuonibitni za reforme.Pitanjapravnihreformačestoseraspravljajukrozevaluacijuslučajeva,aposebnisastancioreformskimpitanjima uobičajeni su dio rutine radnih skupina Juss‐Bussa. Članovi svih skupinaizabiručlanoveradneskupinezapravnupolitiku,čijajesvrhanadzorikoordinacijaradanasvimprojektimapravnihreformauJuss‐Bussu.

Uvijek bi trebalo imati širok spektar ideja o tome što bi se moglo uključiti u rad napravnimreformama.Iztepodatkovnebazeizabirusemnogobrojniprojektireformavećpremasredstvimanaraspolaganju,potrebamapojedinihskupinaklijenataitrenutačnojpolitičkojsituaciji.Projektimoguvariratiodjednostavnihzahtjevadaseokončajuštetneprakse javnih tijela ili pritužaba višim tijelima do velikih projekata koji zahtijevajumnogo vremena, a sastoje se u podnošenju iscrpnih analiza i prijedloga radnimskupinamazaizradunacrtazakona,ministarstvimailizakonodavnomtijelu.

U radu je vrlo važna pravodobnost. Pozornost koju javnost posvećuje pojedinomproblemuranjivih skupina često jekratkotrajna iproizvoljna, anerijetkoprouzročenanekimsenzacionalnimdogađajem.Trebalobiuvijek imatiupripremiprijedlogekojibimogli biti izneseni kad se dogodi povoljan trenutak. Takvi prijedlozi mogu bitiproslijeđeni odgovarajućem tijelu, bilo odboru koji će preispitati takav prijedlog, biloministarstvuiliparlamentu.Potrebnojeimatinaumudasurokovizapodnošenjetakvihprijedloga obično kratki i teško je nešto napraviti ako već ne postoji pripremljenprijedlogondakadaseukažeprilikazanjegovoiznošenje.Procespravnihreformastogaje pod pažljivim nadzorom od strane radnih skupina klinike te se projekti razvijanjaprijedlogareformečestopokrećuznatnoprijenegoštonadležnatijelazatražepotpornimaterijal.

Juss‐Buss ne može zastupati stranke pred redovitim sudovima. Kako bi sudovi biliuključeniureformskestrategije,potrebnajesuradnjasodvjetnicima,štokatkaddjelujeotežavajuće. Moguće je djelovati i na rad specijaliziranih sudova, npr. tako da im sepojedinipredmetiprosljeđujuradireformskihrazloga.

136 ZPR2(1)2013;127‐139

Juss‐Bussunačelunećezastupatireformskeprijedlogeskojimasesamisuradnicikliniketeškomoguidentificirati.JedinstvenoiskustvoizprimljenihslučajevamožedovestiJuss‐Bussdouvidakojijeusuprotnostisastajalištimaštoihzastupajuorganizacijestranakaklinike.Prijedlozireformanećesezastupatiniakoihsesmatrakontroverznimaunutarsameskupinestranakaklinike.

4. MODELIZAPROJEKTVANJSKIHKLINIKAUZAGREBU

Kao što je izneseno na početku, glavna je svrha opisatimetode rada koje bi semogleupotrijebiti u planiranju tzv. outreach‐projekata na Pravnoj klinici u Zagrebu koji serazvijaju u suradnji s Juss‐Bussom. Pritom ne smatram da se tim projektima Pravnaklinika u Zagrebu mora baviti. Juss‐Buss nudi različitost metoda rada na pravnimreformama,aviste,naravno,slobodniunjihovuodabiru,amožete iodbiticijelu idejuradanapravnojreformiuskladusvlastitimprioritetima.Međutim,nastojaosamopisatimodele prema kojima radi Juss‐Buss i u kojima ima dugotrajno iskustvo. Na temeljunjega imavam štoponuditi ako se odlučite krenuti u tom smjeru. Evonekihprimjerakakobisemogloraditi.

Pravna pomoć deprivilegiranima može se pružiti prema različitim kriterijima. Kaonajočitiji može se primijeniti pristup po skupinama, u sklopu kojega se odabiru onestrankekojeulazeunekuoddeprivilegiranih skupina,poputbeskućnika, zatvorenika,izbjeglica,Roma,ratnihveteranaidr.

Strankesemoguizabratiipremavrstiproblema.Akoponuditepomoćonimakojiimajustambenih problema, imigrantima ili azilantima, ako ponudite pomoć pri rješavanjusocijalnogosiguranja,medicinskupomoć ili ostale vrstepomoći siromašnima, takođermožeteočekivativelikpriljevstranaka.

Treći način prikupljanja slučajeva jest prema zemljopisnom kriteriju. Ako ponuditebesplatnu pravnu pomoć u nerazvijenim gradskim, odnosno seoskim područjima svisokom razinom siromaštva i nedostatkom služba ‐ ponajprije nedostatkom pravnihslužba–takođermožeteočekivativisokustopusiromašnihstranaka.

Iz navedenih opisa možete iščitati da nema oštrih granica među trima glavnimpristupima.Zapravobitrebalopreferiratinjihovukombinaciju.Juss‐Bussprimjenjujesvepristupe,aliiostaleibitćemosretniakoihbudemomoglipodijelitisvama.

Navestćunekeprimjereuvezi s razlikamauradunaslučajevima iu radunapravnojreformi. Pretpostavimo da želite uspostaviti pružanje besplatne pravne pomoći ururalnojsredinikojajeudaljenaodZagreba.

Uradukojijeorijentirannaslučajeveglavnijeciljpružitizahtijevanubesplatnupravnupomoć. Vaša klinika bit će dodatak postojećem sustavu pružanja besplatne pravnepomoći.Onoštojevažnozauspjehtakvaprojektajestbrojslučajevaibrojzaprimljenihstranaka te rezultati u svakom pojedinom slučaju. Vi ćete izabrati lokaciju u kojoj


očekujete najviše stranaka. Svaki slučaj koji ima pravni problem trebao bi bitiinteresantanklinici.Ovdjepostojirizikpreopterećenja.

Ako se Klinika orijentira na pravnopolitičko djelovanje, prioriteti se mijenjaju. Osimpomoći strankama, moraju se formulirati i neki prijedlozi reforma – na primjer,provjeritiučinkereformepružanjabesplatnepravnepomoćiuRepubliciHrvatskoj.

Dužnu pozornost moguće je posvetiti i postojećim statističkim podacima koji se tičupravne pomoću kad je lokacija prijama definirana. Koliko se sjećam iz naše ocjenepružanjabesplatnepravnepomoćiuHrvatskoj,Ministarstvopravosuđaimastatističkepodatke koji dopuštaju grubu procjenu korištenja besplatnom pravnom pomoći prijedonošenjanovogZakonaobesplatnojpravnojpomoćiinakonnjegovadonošenja.Takvise podaci mogu pridružiti podacima lokalnih ureda koji pružaju besplatnu pravnupomoć.

Udruge civilnog društva trebale bi djelovati u istom rasponu ili su tako činile prijereforme.ZaprimanjeslučajevauklinicimožebitiorganiziranonanačinkojiomogućujepotankestatističkeusporedbeuslugapruženihnatemeljuZakonaobesplatnojpravnojpomoći prije reforme i nakon nje te besplatne pravne pomoći koju su pružile udrugecivilnogdruštva.

Potrebu za besplatnom pravnom pomoći deprivilegiranim skupinama na područjudjelovanja klinike trebaprocijeniti ili istražiti. Općenita pravila primanja slučajevapritome postaju ključna. Prijam slučajeva treba biti usmjeren prema najpotrebitijima uodabranom okrugu djelovanja. Na svaki slučaj treba gledati kao na primjer pravnogproblemakojipostojinaodređenompodručju.Što jeslučajopćenitiji, tobolje.Nijeciljriješiti što jemoguće više slučajeva, nego ih upotrijebiti kao instrument za otkrivanjedubljih problema na pojedinom području i zatim ih iskoristiti za rad na strategijamareforma.

Ako rezultati pokažu trenutačne nedostatke u vašoj organizaciji, a pretpostavimo dahoće,možete samo objaviti svoje zaključke i na temelju njih argumentirati konkretnereformeuskladusnačelimakojasamprijeopisao.

5. OBRAZOVNIASPEKTIRADANAPRAVNOJREFORMI

Sveučilištimaipravnimfakultetimaglavnijezadatakobrazovanjeiistraživanje.Zatosepružanjebesplatnepravnepomoći i radnapravnimreformamamožečiniti kaoneštošto je izvan njihove odgovornosti.Međutim, studenti će radom u klinici steći korist uobrazovnomsmislu.Rješavanje slučajevadajevrijedno iskustvo imogućnostprimjeneteorijskog znanja, pruža mogućnost stjecanja prakse za buduće pravnike, a koristi isamom procesu učenja. Svi pravni fakulteti u SAD‐u moraju imati kliničke programekako bi dobili akreditaciju Američke odvjetničke komore. Sudjelovanje u radu napravnim reformama također ima vrijedne obrazovne koristi. Ukratko će biti opisananekaiskustvaJuss‐Bussa.

138 ZPR2(1)2013;127‐139

Rad na pravnoj reformi za deprivilegirane skupine omogućuje uvid u funkcioniranjepravnoga i upravnog sustava. Studenti uče o strategijama i interesno orijentiranojuporabipravnogznanja.Mnogisupravniciiuprivatnomiujavnomsektoruzaokupljenipravnim reformama različitih vrsta. Često se i profesori prava uključuju u pravnereforme kao stručnjaci u svojim područjima prava. Takva područja obično nisupokrivenakurikulumompravnihfakulteta.Načelaimetoderadanapravnimreformamanezaokupljajudovoljnopozornostipravneteorijeiobrazovanjatesunepoznatevećinistudenata. Mi tvrdimo da rad u studentskim klinikama popunjava praznine pravneteorijeiprakse.

Radnapravnimreformamapodrazumijevageneralizacijuuvidaupojedinačneslučajeveu klinikama poput Juss‐Bussa i omogućuje studentima uvid u funkcioniranje pravnogsustava u odnosu na socijalno deprivilegirane skupine. Uče o interesnim sukobima udruštvuteotomkojajeulogapravnogsustavauodnosunadruštvenustrukturu.

Očito je da rad na pravnim reformama Juss‐Bussa omogućuje određeni uvid upovezanost prava i politike. Ne samo što će studenti steći uvid u pravni sustav kaoinstrument za utjecaj na razvoj društva nego će i shvatiti da je pravni sustav bitankonstitutivnidiouprovedbijavnepolitiketekakosenatuprovedbuutječestavovimairadnimmetodamapravnihprofesija.

Većsmoprijenaglasilivažnostistraživanjazaradnapravnopolitičkimpitanjima.Mnogipravniprofesionalciradenaistraživanjimaiujavnomiuprivatnomsektoru,apraksauradunareformamavažnajevještinautimpodručjima.

Rad na reformama pomaže studentima da postanu svjesniji društvenog okruženja ukojempravodjeluje.Onistječuspoznajeotomekakomogugeneraliziratisvojeiskustvoteboljesagledavajusvojuulogukadapostanučlanovipojedinihpravnihprofesija.

VelikapozornosturadustavljasenageneralizacijuiskustvasuradnikaJuss‐BussakakobisepokazalodasuproblemikojimasebavestudentskeradneskupineuJuss‐Bussuvrlosličniproblemimadrugihranjivihskupinaudruštvutedasevještinekojesekoristezanjihovorješavanjemoguprimijeniti inadrugeranjiveskupine.Studentićeseuvidimastečenima tijekomradau Juss‐Bussu nastavitikoristitikaostudentiprava,ali iposlijekaozavršenipravnici.

GlavnijezadatakJuss‐Bussaponuditiedukacijskeirazvojnemogućnostistudentimakojisu skeptični prema dominantnim stavovima među pravnicima. Dio je reformskestrategijeirazvijanjekritičkeprofesionalneipolitičkesvijestimeđusudionicimakakobisesenzibiliziralizapravnepotrebeobičnihisiromašnihljudiudruštvu.


6. ZAVRŠNENAPOMENE

Rad na pravnim reformama obično se shvaća kao nadogradnja rada na pojedinačnimslučajevima, što traži dodatne resurse. Netko bimogao tvrditi da je Norveška bogatazemlja,adabisiromašnijezemljesvojeograničeneresursetrebaleusmjeritinapružanjepomoćipojedincima.Treba,međutim,naglasitidajeradnareformamadioradauJuss‐Bussuodnjegovihpočetaka,daklevišeod40godina.Norveškatadanijebilausituacijiukakvojjedanas,štoviše,bilajeusličnojpozicijikaoštojedanasHrvatska.Ipak,istinajedaidanaspostojivrlomalodonatorakojisuvoljniplatitizaradnapravnimreformama.

Međutim,istraživačkiprojektiusmjereninarazvijanjeprijedlogareformamoguostvaritifinanciranje i iz posebnih izvora. U takvim projektima djelomice semože financirati istrukturirani rad na slučajevima kao dio istraživanja i način prikupljanja podataka.Studentiradebeznaknade.SvistudentiJuss‐Bussaodrađujuznatandioposlazakojineprimajunaknadu.Tajjekapacitetmogućeiskoristitizaradnapravnimreformama.

Na seminaru u Dubrovniku čuli smo rasprave o dva modela klinika: o common lawmodelu i o modelu socijalne pravednosti. Model common law klinike naglašavaedukaciju studenata za zastupanje pred sudovima kao glavni cilj, dokmodel socijalnepravednostinaglasakstavljanarješavanjeproblemasiromašnihstranaka.

Juss‐Buss jeočitonaonomdijelu spektrakojipripadamodelu socijalnepravednosti tesmatramda je naš pristup, koji uključuje i pitanje pravnih politika, vrijedan doprinostom modelu. Također treba istaknuti znatne razlike u radnim zadacima u pravnimstrukama u zemljama s anglosaskim pravnim sustavom i onima s kontinentalnimsustavom. U SAD‐u, na primjer, gotovo svi diplomirani pravnici rade kao odvjetnici uprivatnoj praksi, dok u kontinentalnom sustavu visok udio njih radi u javnoj upravi.Njima sudjelovanje u radu na pravnim politikama daje bolje obrazovanje za budućeprofesionalneizazovenegoštobitobilozastupanjepredsudovima.

ZAKONOTRGOVAČKIMDRUŠTVIMA,ZAKONOSUDSKOMREGISTRU,PRAVILNIKONAČINUUPISAUSUDSKIREGISTARSOBRASCIMA

AkademikJakšaBarbić

Organizator,Zagreb,2013.,905str.

UDK347.72(497.5)(094.5)(048.1)

AntunBilić,dipl.iur.

Neposredan povod šestom, izmijenjenom i dopunjenom izdanju ove knjige bile surelativnoopsežnepromjenekojesuse,kaoposljedicakonstantnihpromjenaeuropskepravnestečevine,dogodileuhrvatskompravudruštava.Takojeuodnosunaposljednje,peto izdanje (rasprodano u manje od godinu dana) Zakon o trgovačkim društvimajedanput (NN 111/12), a Zakon o sudskom registru čak dva puta znatnije izmijenjen(NN91/10,90/11).DonesenjeipotpunonovPravilnikonačinuupisausudskiregistar(NN 22/12). Akademik Barbić napisao je uvodna objašnjenja i redigirao pročišćenetekstove zakona, a dr. sc. Markovinović izradio je pročišćene tekstove, pregledusklađenostiseuropskimpravomiabecednakazala.

Knjiga je podijeljena u tri osnovna dijela, koji slijede tematske cjeline pročišćenihzakonskih tekstova. Prvi se dio sastoji od Zakona o trgovačkim društvima s uvodnimobjašnjenjima i s najnovijim Zakonomo izmjenama i dopunamaZakona o trgovačkimdruštvima(NN111/12).Drugidiosadržipravosudskogregistra,asastojiseoduvodnihobjašnjenja,ZakonaosudskomregistruiPravilnikaonačinuupisausudskiregistar.NaZakon o sudskom registru nastavlja se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona osudskomregistru (NN90/11), anaPravilnikonačinuupisau sudski registar različitiupisniobrasci.Trećidioodnosisenaeuropskopravodruštavaihrvatskepropisekojisutemeljemnjegadoneseni, i toZakonouvođenjuEuropskogdruštva–SocietasEuropea(SE)iEuropskogagospodarskogainteresnogudruženja(EGIU),UredbuVijećaEuropskeunijebr.2157/2001od8.listopadaostatutuEuropskogdruštva(SE)teUredbuVijećaEuropskih zajednica (EEZ) br. 2137/85 od 25. srpnja 1985. o Europskomegospodarskome interesnom udruženju (EEIG). Svakomu od spomenutih dijelovaprethode uvodna objašnjenja akademika Barbića. Prvom dijelu prethodi i osvrt napredgovoresvihšestizdanja.Njihovoznačenjenijesamoistaknutikontinuitetizdavanjaknjige nego i pružiti uvid u razvoj hrvatskog prava društava. Svaki od spomenutihpredgovoradetaljnoobjašnjavapobudekojesuautoraponukalenanovoizdanje.Autor

AntunBilić,dipl. iur., znanstveninovaknaKatedri za trgovačkopravoPravnog fakultetaSveučilištauZagrebu

142 ZPR2(1)2013;141‐146

u predgovoru upozorava i na osnovnu metodu izrade pročišćenih tekstova, u kojojodbacujemogućnostgrafičkog isticanja izmjena idopuna(masnimslovima,kurzivom)držećidabitakavpristupnaštetiopreglednostiiuporabljivostiteksta.

Prvi dio knjige počinje uvodnim objašnjenjima, u kojima akademik Barbić objašnjavaevolucijuZakonaotrgovačkimdruštvimaodnjegovadonošenja1993.godinedodanas.Podsjećajući kako u socijalističkom gospodarstvu uopće nisu postojala društva kaoprivatnopravne zajednice osoba, autor navodi kako se o adekvatnom sustavu pravadruštavamožegovoriti tekoddonošenjaZakonao trgovačkimdruštvima,odnosnoodpočetka njegove primjene 1. siječnja 1995. Kao predložak za donošenje Zakona otrgovačkim društvima poslužilo je njemačko pravo, pri čemu se od početka izradeZakona imalo na umu i moguće pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Sukladnonavedenomu, na samom je početku prihvaćen visok postotak europske pravnestečevine.AutorunastavkuupozoravanavažnostznatnihizmjenaZakonaotrgovačkimdruštvima, posebno navodeći izmjene iz 2003. (NN 118/03) i 2007. godine (NN107/07).Uobanavratajedanodtemeljnihmotivabilajeupravopotrebausklađenostiseuropskimpravomdruštava, a uspješnost zakonodavnih izmjena svoju je neposrednupotvrdudobilaiuokolnostištojepoglavljeopravutrgovačkihdruštavaizpregovoraoulasku Hrvatske u Europsku uniju vrlo brzo zatvoreno. U 2009. godini donesene supretposljednjeznatneizmjeneZakonaotrgovačkimdruštvima(NN137/09),kojimasepravodruštavanastavilousklađivatiseuropskimsmjernicama.

Polazeći od toga da su prijašnje izmjene i dopune obrađene u prošlim izdanjima oveknjige, akademik Barbić najviše je pozornosti posvetio posljednjim izmjenama idopunama Zakona o trgovačkim društvima iz 2012. godine (NN 111/12). Njima jeusvojenaSmjernica2009/109/ECod16. rujna2009., čime jehrvatskopravonekolikomjeseci prije ulaska u Europsku uniju potpuno usklađeno s europskom pravnomstečevinom.Kao jednu od najvažnijih novina u Zakona o trgovačkimdruštvima, autorističeuvođenje jednostavnogdruštvasograničenomodgovornošću.Napominjepritomda je jedan od temeljnih motiva kojima se vodio zakonodavac bilo olakšavanjeangažiranja kapitala znatno manjim minimumom temeljnog kapitala (10 kn) teposljedično otvaranjemogućnosti zapošljavanja u takvim društvima. U tom se smislunapominje da jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću nije novi tiptrgovačkogdruštva,negosamopodvrstadruštvasograničenomodgovornošću,tedaćese na njega primjenjivati odredbe o tom društvu, uz iznimku slučajeva u kojima jejednostavnodruštvosograničenomodgovornošćuizrijekomdrugačijeuređeno.Jednoonjegovihtemeljnihobilježjajestdačlanovinemajuautonomijukojuimajupriosnivanjudruštva s ograničenomodgovornošću, a od zakonskih se odredabanemože odstupiti.Takvakogentnost služi zaštitivjerovnika ipredstavljaprotutežučinjenicida jenajnižiiznostemeljnogkapitalasamo10HRK,anajnižinominalniiznosposlovnogudjela1kn.Uistovrijemevjerovnicimajepoznatodajeukonkretnomslučajuriječojednostavnomdruštvu s ograničenom odgovornošću jer njegova tvrtka mora sadržavati posebnuoznaku „jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću“, odnosno „j. d. o. o.“.

Prikazknjige 143

Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću ograničeno je i u personalnompogledu–može imati najviše tri člana i samo jednog članauprave.Uprilozima1. i 2.Zakon o trgovačkim društvima sadrži obrasce zapisnika o osnivanju jednostavnogdruštvasograničenomodgovornošćusjednimčlanomisnajvišetričlana.Isključenajemogućnostuplateulogaustvarima ipravima.Pritomseodredbeoniskomtemeljnomkapitalu do određene mjere kompenziraju posebnim odredbama o relativno visokimzakonskim rezervama. Poveća li društvo temeljni kapital na 20.000,00 HRK ili više,društvopostaje„obično“društvosograničenomodgovornošću,iakozbogtoganemoramijenjatitvrtku.

UuvodnomdijeluautorseposebnoosvrćeinaanalizudostupnihpročišćenihtekstovaZakona o trgovačkim društvima. U tom smislu upozorava na nedostatke privatnihinicijativa za izradu pročišćenog teksta (koje često rezultiraju postojanjem različitih ineujednačenihverzija),aliinaproblemekojisesusrećuutekstuštogajeizradioOdborHrvatskogsaborazazakonodavstvo (NN152/11).Autorpritomosobitoupozoravanapogreške koje su nastale zbog nekonzultiranja izvornog teksta Zakona o trgovačkimdruštvima,kojijeobjavljenutiskanomobliku,negonjegoveelektroničkeverzije,kojajenanekolikomjestabitnodrugačija.Upravou tomkontekstu ističese ivrijednostovogizdanja, koje je od početka pažljivo pročišćivano usporedbom originalnih tekstova pastoga predstavlja najpouzdaniju dostupnu verziju Zakona o trgovačkim društvima.Završno,autoruspoređujeZakonotrgovačkimdruštvimaiZakonosudskomregistrusasmjernicama i uredbama Europske unije, i to tako što je člancima europskih akatapridruženodgovarajućičlanakuhrvatskompravu,skratkimobjašnjenjimaondjegdjejeto bilo potrebno. Na taj je način čitatelju bitno olakšano snalaženje u europskim injihovimkorespondentnimhrvatskimpropisima.

PrijesamogpročišćenogtekstaZakonaotrgovačkimdruštvimautekstusenalazitablicaizmjena idopunazakonaod1999. godinedodanas.U jednomse stupcunavodinazivizmjena i dopuna (zakon, vjerodostojno tumačenje, odluka USRH), u drugom brojNarodnih novina, u trećem datum donošenja, a u četvrtom popis članaka koji su uzakonu izmijenjeni. Navedeni pristup omogućuje pregledno praćenje zakonskihodredaba. Članci pročišćenog teksta Zakona o trgovačkim društvima navedeni su uoblikuukojemsenalazenakonposljednjihizmjenaidopuna,bezposebnogavizualnogobilježavanjadijelovakojisu izmijenjeni. Ipak,dabisemoglouočitišto jenovo,člancikoji su mijenjani u posljednjoj izmjeni označeni su zvjezdicom, pri čemu se na dnustraniceupućujenaodgovarajućuodredbunajnovijegZakonaoizmjenamaidopunama.Ondjegdjepostojeredakcijskepogreškekojenisuispravljenenakrajučlankanaznačenojeučemusetepogreškesastojeikakobitekstbeznjihtrebaoglasiti.Napomenamasuobilježeni i članci koji su prestali vrijediti 1. siječnja 2013., stupanjem na snaguKaznenogzakona(NN125/2011).

Iza pročišćenog teksta Zakona naveden je i integralni tekst Zakona o izmjenama idopunamaZakonaotrgovačkimdruštvima(NN111/12,od10.listopada2012.).Usvrhurazjašnjavanja što je točno izmijenjeno, a namjestima gdje to nije jasno već iz samog

144 ZPR2(1)2013;141‐146

teksta Zakona, nakon svih članaka naveden je i tekst u obliku u kojem je glasio prijeizmjeneilidopune,pričemusuzvjezdicamaoznačeneredakcijskepogreške.Prvidiooveknjige završava iscrpnim stvarnim kazalom pojmova koji se nalaze u Zakonu otrgovačkim društvima i njegovim naknadnim izmjenama i dopunama. Kazalo jesastavljeno abecedno, prema najvažnijim pojmovima, pri čemu su podređeni pojmovinavedeniispodpojmakojipredstavljanjihovzajedničkinazivnik.

Drugidioknjigeustrojenjenaistimnačelimakaoiprvidio.AkademikBarbićuuvodnimobjašnjenjimadaje kratakprikaz razvoja Zakona o sudskom registru, koji je po svojojprirodi nužni provedbeni zakon Zakona o trgovačkim društvima. Pritom je Zakonu oizmjenamaidopunamaZakonaosudskomregistru izNN91/10ionomuizNN90/11posvećenaosobitapozornostjerjeriječonajnovijimzakonodavnimintervencijamakojenisu bile obrađene u prethodnim izdanjima ove knjige. Spomenutim izmjenama idopunamaprovedenasunovausklađenjasaZakonomotrgovačkimdruštvima,odnosnonjegovim izmjenama iz 2007. i 2009., a osobito u odnosu na statusne promjene.ProvedenasuijezičnapoboljšanjaZakonaosudskomregistru,boljesuiskorišteninekinazivi, a odredbe su zakona precizirane i prestrukturirane. Određenim manjimizmjenama nastavljeno je unapređivanje javnosti sudskog registra te njegovainformatizacija i modernizacija. Tako se prijave za sudski registar mogu podnositi ielektroničkim putem, a stvoreni su i preduvjeti za pretvaranje isprava pohranjenih uzbirci ispravanapapiruu elektronički oblik.Propisan je rok zaupisu sudski registarčlanovadruštvasograničenomodgovornošću,štojeposljedicaobvezekojajeuvedenaZakonomotrgovačkimdruštvima.Budućidajepropisanirokbioprekrataktedajetimebilo obuhvaćeno više od 35.000 društava s ograničenom odgovornošću, u praksi jedošlodonepotrebnovelikihtroškovaigubitkavremenaregistarskihsudova.

Autor seuuvodnomobjašnjenjuposebnoosvrćenazakonodavnu intervencijukoja seodnosi na obvezu da se prijavi za upis osnivanja subjekta upisa i za upis promjenečlanstvaunjemu,uzpropisaneisprave,morapriložitiizjavaosnivačailičlanasubjektaupisadruštvadaonnidrugisubjektupisaukojemječlan,aukojemimaudjeludruštvukoji predstavlja 5% ili više udjela u kapitalu ili glasačkim pravima ili koji omogućavaostvarenjeznatnogutjecajanaupravljanjedruštvom,nemanepodmirenihdugovanjanaosnovi poreza i doprinosa za mirovinsko, odnosno zdravstveno osiguranje. Tom seodredbom željela pojačati porezna disciplina te prisiliti članove subjekte upisa dapodmiresvadugovanjadržavi.AkademikBarbićdetaljnoanalizirapredmetnorješenjeupozoravajući na moguće štetne posljedice njegova donošenja, uključujući nejasnoćezbognedovoljnopreciznenomotehnike(npr.riječju„kapital“zakonodavacjevjerojatnomislio na temeljni kapital) te okolnost narušavanja ravnopravnosti gospodarskihsubjekatazbogtogaštosedržavaneosnovanoprivilegirakaovjerovnik.Sličnaodredbane susreće se u drugim pravnim sustavima, protivna je slobodi kretanja kapitala kaojednom od temeljnih načela Europske unije, pri čemu autor propituje i njezinuusklađenostsUstavomRepublikeHrvatske.NakonosvrtanaZakonosudskomregistru,autorunastavkuanaliziraodredbePravilnikaonačinuupisausudskiregistar.

Prikazknjige 145

Nakon završetka uvodnih objašnjenja drugoga dijela slijedi tablični prikaz izmjenaZakona o sudskom registru, s nazivom zakona, brojem Narodnih novina, datumomobjave i popisom izmijenjenih članaka, te pročišćeni tekst zakona. Zvjezdicama suoznačeni članci koji su mijenjani posljednjom izmjenom zakona, a na dnu straniceupućujesenaodgovarajućičlanak.NeposrednoizapročišćenogtekstanalaziseZakonoizmjenamaidopunamaZakonaosudskomregistru,NN90/11.Radilakšegsnalaženjanamjestima gdje to ne bi bilo jasnona kraju člankanaveden je tekst Zakona o sudskomregistruonakokakojeglasioprijeizmjena,anasamomkrajuiabecednokazaloZakonao sudskom registru. Drugi dio završava tekstom Pravilnika o načinu upisa u sudskiregistar.Kakoutomdijelunijebiloizmjenaidopuna,nijebilonipotrebezaposebnimnapomenama i bilješkama.Nakon Pravilnika u tekstu su kao prilozi navedeni različitiobrasci kojima se subjekti upisa koriste prilikom prijava i druge komunikacije sasudskim registrom. Na taj način čitateljima se omogućuje upoznavanje s pojedinimobrascimatesasamimpostupkomsastavljanjaprijavezaupisusudskiregistar.

Trećidioknjigetakođerpočinjeuvodnimobjašnjenjima.ObjašnjavaseulogaZakonaouvođenju Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskogainteresnogudruženja(EGIU)uodnosunauredbeEuropskeunije,osobitoUredbuVijećaEuropskeunije (EZ)br.2157/2001od8. listopada2001.ostatutuEuropskogdruštva(SE)iUredbuVijećaEuropskihzajednica(EEZ)br.2137/85od25.srpnja1985.ZakonćestupitinasnagutekdanomprimanjaRepublikeHrvatskeuEuropskuuniju,anjegovaje svrha uvesti spomenute europske instrumente u hrvatski pravni sustav. Iako seuredbeudržavamačlanicamaneposrednoprimjenjuju,panemanipotrebezaizravnimusvajanjem rješenja koja se njima predviđaju, svaka država članica mora prilagoditisvojepravodabiosiguralanjihovujedinstvenuprimjenu.

AkademikBarbićdetaljnoopisujerazvojidejeoeuropskomdioničkomdruštvu(SocietasEuropea)odnjezinazačetkadokonačnogdonošenjaUredbe8.listopada2001.Pritomseopisujeiizmijenjenahijerarhijaizvorahrvatskogpravadruštavaudijelukojiseodnosinaeuropskopravodruštava– izvor jenajvišegrangaUredba,zatimstatuteuropskogadioničkogdruštvazapitanjazakojajeUredbomizričitodopušteno,odnosnozapitanjakoja njome nisu uređena, a tek zatim hrvatski zakoni. Povijest Europskogagospodarskoga interesnog udruženja na zanimljiv se način povezuje s paralelnimrazvojemsličnihoblikauSFRJ,pričemusedolazidozaključkadasuposlovnaudruženjaiposlovnezajednicesocijalističkoggospodarstvaposvojojnaravipretečegospodarskihinteresnih udruženja. Zakonom o trgovačkim društvima uvedeno je gospodarskointeresnoudruženjeusuvremenomsmislu,aZakonomouvođenjuEuropskogdruštva–Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga interesnog udruženja (EGIU)hrvatsko jepravoprilagođenoprimjenieuropskeuredbe.Na taj ćenačinuhrvatskompravu supostojati dvije vrste gospodarskih interesnih udruženja – europsko inacionalno.

146 ZPR2(1)2013;141‐146

Nakonuvodnihobjašnjenjaslijedi tekstZakona,azatimiobijuuredaba.Autoripritomnavodedasusenamjernosuzdržaliprevođenjaeuropskihuredabanahrvatskijezikjerće one ionako morati biti prevedene do primanja Hrvatske u Europsku uniju, a ukonkurenciji saslužbenim,privatnibiprijevodsamouniozabunu ipomutnju.Bitno jenapomenuti da je tekst uredabanavedenna engleskom injemačkom jeziku. Iako seuHrvatskoj već uobičajilo korištenje samo engleskom verzijom tekstova, važnost jenjemačkogapravnogleksikaneupitna,budućidasumnogi institutipravadruštavabilinadahnutiupravonjemačkimpravom.

Zaključno ostaje sumirati najvažnije odlike ovoga izdanja. U tom smislu svakako valjanaglasitikakojeriječocjelovitomnormativnompregleduhrvatskogpravadruštava,kojise ne zaustavlja samo na Zakonu o trgovačkim društvima nego obuhvaća i nužneprovedbene te, u najskorijoj budućnosti aktualne, europskepropise. Riječ je k tomuozasigurno najpouzdanijoj verziji zakonskih tekstova, koja je pomno pročišćena natemeljutiskanihverzijaNarodnihnovina,uzizbjegavanjepogrešakakojesusepotkraleuverzijamadostupnimauelektroničkomobliku.Važnostnavedenogaosobitojevidljivauzme li se u obzir da praksa svakodnevno koristi pročišćene tekstove nastale kaorezultat privatnih inicijativa, pri čemu ni verzije koje je pročistio Odbor Hrvatskogsaborazazakonodavstvo,nažalost,nisuništapouzdanije.Naposljetkuvaljapodsjetiti ina izvrsnu opremljenost ovoga izdanja, koje čitatelju omogućuje snalaženje premaabecednim pojmovima te jednostavnu usporedbu s odgovarajućim odredbamaeuropskogprava.

PRESUDEEUROPSKOGSUDAZALJUDSKAPRAVAPROTIVREPUBLIKEHRVATSKEUKAZNENIMPREDMETIMA

DavorKrpac,ZlataĐurđević,ElizabetaIvičevićKaras,MarinBonačić,ZoranBurić

PravnifakultetSveučilištauZagrebu,2013.,231str.

UDK341.231.145(4)(094.8)(048.1)

MarinaCrnjak,mag.iur.

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija),usvojena u okrilju Vijeća Europe 4. studenoga 1950., krovni je međunarodnopravniinstrumentkojimseštitepravapojedinca.Shvaćajućivažnostkojukonvencijskopravo–a ono, osim samog teksta Konvencije, podrazumijeva napose i tumačenja sadržana upresudamaEuropskogsudazaljudskaprava–imazasvaki,patakoizahrvatskipravniporedak,autorisu izdavanjempredmetneknjigeokrunilisvojvišegodišnjirad i trudupodizanjusvijestiovažnostiKonvencijeiautoritetajudikataEuropskogsudazaljudskaprava u svim segmentima našega pravnog sustava, počevši od zakonodavstva prekosudstvapasvedoizvršnevlasti.

Knjigajenastalatejefinanciranauokviruprojekta„PresudeEuropskogsudazaljudskapravaprotivRepublikeHrvatskeukaznenimpredmetima“FondazarazvojSveučilištauZagrebu,voditeljicedoc.dr.sc.ElizabetaIvičevićKaras,akaorezultatradaKatedrezakaznenoprocesnopravoPravnog fakulteta SveučilištauZagrebu. Autorice i urednicenavedenogizdanjasuprof.dr.sc.ZlataĐurđevićidoc.dr.sc.ElizabetaIvičevićKaras,auz njih autori su i akademik Davor Krapac te asistentimr. sc. Marin Bonačić i ZoranBurić. Autori su na sustavan način obradili i izložili sve presude Europskog suda zaljudska prava donesene protiv Republike Hrvatske u kaznenopravnim predmetima.Posebnu težinunjihovupothvatudaje činjenica da je ovaj priručnik prva takva knjigaizdana u Republici Hrvatskoj, kao i to što donosi sveobuhvatan prikaz judikatureEuropskog suda za ljudska prava u predmetima u kojima je Republika Hrvatska bilatužena zbog povrede konvencijskih prava ne samo okrivljenika nego i žrtve kaozasebnog subjekta u cjelokupnom sustavu kaznenog pravosuđa. Time se navedenipriručnik svrstao u neizostavan instrument od pomoći za pravilno razumijevanjekonvencijskogpravakakozapravnuteorijutakoizaipravnupraksu.

U knjizi su kronološkim redoslijedom, od najstarije presude prema najrecentnijoj,prikazana 53 slučaja protiv Republike Hrvatske, od kojih je Sud u Strasbourgu u 44

MarinaCrnjak,mag.iur,znanstvenanovakinjanaKatedrizakaznenoprocesnopravoPravnogfakultetaSveučilištauZagrebu

148 ZPR2(1)2013;147‐149

slučajanašaodajeRepublikaHrvatskadoistapovrijedilaKonvencijomzajamčenapravai slobode,dok jeu9slučajevazaključiokakonijebilopovredenakojusupodnositeljizahtjevaupozoravali.Slučajevesuautoriprikazalinanačindanajprijeubitnomiznosečinjenično stanje svakoga pojedinog predmeta, nakon čega slijedi analiza pravnihpitanja.Analizaobuhvaća iznošenjedetaljneargumentacijeEuropskog sudaza ljudskaprava povodom eventualno istaknutih prigovora Vlade Republike Hrvatske u pogledudopustivosti aktivacije konvencijskog mehanizma zaštite prava pojedinca teupozoravanjenanavodnepovredekonvencijskihpravaislobodakojejeEuropskisudzaljudska prava razmatrao u konkretnom postupku. Autori su pri tom citirali paragrafesudskihodlukaupućujućinaodgovarajućedijelovepresudaukojimasemogupronaćirelevantna tumačenja koncepata svojstvenih konvencijskom pravu, poput, primjerice,tumačenja koncepta „djelotvornoga pravnog sredstva“ u kontekstu čl. 13. Konvencije,zatim pojmova „mučenja, nečovječnoga i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja“ uokviru čl. 3. Konvencije, te koncepta „razumnog trajanja kaznenog postupka“,zajamčenogačl.6.Konvencije,kojištitipravonapravičanpostupak.Nakontogaslijediizlaganjenizaključnihpitanjakojaje,uzimajućiuobzirspecifičnostičinjeničnogstanjausvakomepojedinompredmetu,Europskisudza ljudskapravarazmatrao inakoja jeukonačnicidaoodgovore.Zaključno,autoridajupopisreferentneliteraturenahrvatskomjezikukorištenepriizradiprikazasvakogapojedinogpredmeta.

Iz svega navedenoga razvidno je kako primijenjena tehnika pisanja pruža ne samostručnojnegoipravnoneeduciranojjavnostiuvidubitneelementepresudaEuropskogsudazaljudskaprava.Dodatno,ovakvimnačinomizlaganjaiprikupljanjemsvihpresudadonesenihprotivRepublikeHrvatskeukaznenimpredmetimanajednommjestuautorisu zorno istaknuli problemenapodručju zaštite ljudskihprava s kojima seRepublikaHrvatska suočava na zakonodavnoj, a posebice na provedbenoj razini. Problemi su tokojiukonačnicidovodedokršenjakonvencijskihpravaislobodapojedinacainerijetkorezultiraju obvezom države na isplatu naknade štete pojedincima čija su pravapovrijeđena.

Knjiga je upotpunjena abecednim kazalom svih analiziranih presuda s kratkomnaznakomkonvencijskogpravaočijojjepovredisudodlučivaoukonkretnomslučajutesdetaljnimkazalompojmova.Timepostižepreglednostiomogućavačitateljudasepriistraživanju konvencijskog prava fokusira na one predmete koji su za njegovoistraživanje,odnosnorješavanjenjegovaslučaja(većovisnooprirodirazlogakorištenjapriručnikom)odpresudnevažnosti.

Dana13.veljače2013.,uAuliSveučilištauZagrebuodržanajesvečanapromocijaknjige„Presude Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske u kaznenimpredmetima“.UnazočnostipredsjednikaHrvatskogsabora,predstavnikaUstavnogsudaRepublike Hrvatske, Vrhovnoga i drugih sudova Republike Hrvatske, Državnogodvjetništva Republike Hrvatske, ali i predstavnika drugih državnih institucija inevladinih organizacija, knjigu su javnosti i medijima predstavili prof. dr. sc. IvoJosipović, Predsjednik Republike Hrvatske; prof. dr. sc. Zoran Parać, dekan Pravnog

Prikazknjige 149

fakultetaSveučilištauZagrebu;prof.sc.PetarNovoselec,predsjednikHrvatskeudrugeza Europsko kazneno pravo; dr. sc. Marin Mrčela, sudac Vrhovnog suda RepublikeHrvatske;teprof.dr.sc.ZlataĐurđević,jednaodautoricaiurednicaknjige.Predstavljačisu,svakiugranicamasvojeekspertize,istaknulivrijednostovogapriručnikasrazličitihaspekata. Nakon pozdravnoga govora dekana prof. dr. sc. Paraća, prof. dr. sc. ZlataĐurđevićokupljenejeuosnoviupoznalasasadržajempriručnikaisprocesomnjegovanastanka.SudacMrčelaistaknuojevažnostjudikatureEuropskogsudazaljudskaprava,a samim time i predstavljenog priručnika, za suce svih sudova s obzirom na to da jepraksa pokazala kako nitko, pa tako ni suci najviših sudova u državi, nije imun napogreške u tumačenju i primjeni konvencijskog prava. SudacMrčela kazao je kako suprikazane presude i njihova analiza od strane autora praktičarima vrijedan izvorspoznaje o uspostavljenim standardima zaštite temeljnih ljudskih prava i nuždankorektivnjihovapostupanjapridonošenjusudskihodlukainjihovojprovedbiusustavuizvršenjakazni idrugihsankcija.Prof.Novoselecprepoznaoje inaglasio jeedukativnufunkcijupriručnika,štoje,međuostalim,biojedanodciljevakojisuautoriizdavanjemknjige i željeli postići. Osim već afirmiranim pravnim stručnjacima, autori su knjigunamijeniliionimakojitotektrebajupostati‐studentimaintegriranihpreddiplomiskihidiplomskihstudijaiposlijediplomskihstudija.Razumijevajućidadonošenjerelevantnihpropisa nije u ekskluzivnoj domeni nacionalnog zakonodavca i da kvalitetno isveobuhvatno obrazovanje podrazumijeva i upoznavanje s odgovarajućimmeđunarodnopravnimpropisima,autorisuizdavanjempredmetnogpriručnikapribližilijedan takav međunarodnopravni izvor i mladim pravnicima pridonijevši na taj načinnjihovojizgradnjiukompetentneikvalificiranepravnestručnjake.PredsjednikJosipovićistaknuo je kako čitanje predmetnog priručnika potiče na kritičko promišljanje ipreispitivanje nekih u praksi ukorijenjenih koncepata i oblika postupanja, osobito upogledu problematike razgraničenja kaznenih djela i prekršaja i s tim u vezikumulativnogvođenjadvajupostupaka–prekršajnogaikaznenoga.

Zaključno, svjedoci smo sve većeg broja slučajeva u kojima je Republika HrvatskaosuđenapredEuropskimsudomzaljudskapravazbogpovredeKonvencijeukaznenimpostupcima, što ovaj priručnik čini još aktualnijim. Prinos ovog vodiča kroz praksuEuropskog suda za ljudska prava postojećem korpusu pravne literature dodatno jenaglašen ako imamo na umu ne samo autoritet koji uživa Sud u Strasbourgu nasupranacionalnoj razini nego i učinke njegovih odluka koje čine integralni dio našegapravnogporetkaičijejepoznavanjeimperativpravilneprimjenekonvencijskogpravatesvojevrstanzalogdaćeseubudućnostidužnapozornostpoklanjatipotrebizaštitepravapojedinca. Preostaje samo nadati se da će potreba zaštite ljudskih prava, iako je odsamih začetaka naše države proklamirana kao jedna od najviših vrednota ustavnogporetkaRepublikeHrvatske,upraksiuistinubitiprepoznatakao jednaodprioritetnihdruštvenih vrijednosti. Ovaj priručnik sasvim sigurno predstavlja važan korak u tomsmjeru.

Documents

Z PRAVVNNA RREVIJ A - revija.pravo.unizg.hrrevija.pravo.unizg.hr/casopis/2013/ZPR_2_1_2013.pdf · 1. UVOD U Republici Hrvatskoj u službenoj su uporabi hrvatski jezik i latinično