Williams Jim Indijanci

7/29/2019 Williams Jim Indijanci

1/8

1

Jim i Indijanci

Bernard Williams (1929-2003)

Promotrimo konkretnije dva primjera da bismo vidjeli to bi utilitarizam onjima mogao rei, to bismo mi mogli rei o utilitarizmu i najvanije odsvega to bi odreeni naini razmiljanja o situaciji implicirali. []

(1) George je upravo doktorirao kemiju i vrlo mu je teko pronaiposao. Nije ba snanoga zdravlja, to umanjuje broj poslova koje bi mogaozadovoljavajue obavljati. Njegova supruga mora dodatno raditi kako bi ih

izdravala, to pak izaziva veliku napetost jer imaju malu djecu i ozbiljneprobleme oko njihova uvanja. Uinci svega ovoga posebice na djecu tetni su. Jedan stariji kemiar, koji je upoznat s ovom situacijom, kae damoe Georgeu nai pristojno plaen posao u jednom laboratoriju koji sebavi istraivanjem kemijskog i biolokog oruja. George kae da to ne moeprihvatiti, budui da se protivi kemijskom i biolokom oruju. Stariji ovjekodgovara da se, u tome pogledu, ni njemu samome to ne svia, ali da, nakoncu konca, Georgeovo odbijanje nee uiniti da taj posao ili taj laboratorijnestanu; tovie, on sluajno zna da e taj posao, ako ga George odbije,sigurno pripasti jednom Georgeovu suvremeniku koji nema nikakvihslinih skrupula, a vjerojatno je da e, dobije li to mjesto, na istraivanjuraditi s veom revnou nego to bi to inio George. tovie, ono to jestarijeg ovjeka navelo da ponudi svoj utjecaj kako bi George dobio tajposao nije bila tek briga za Georgea i njegovu obitelj, ve (iskreno i upovjerenju reeno) izvjesna briga zbog pretjerane revnosti ovog drugogovjeka Georgeova supruga, kojoj je on duboko privren, ima shvaanja(iji nas detalji ne trebaju zanimati) iz kojih slijedi da barem nema niegposebno pogrenog s istraivanjima kemijsko-biolokog oruja. to bi ontrebao uiniti?

(2) Jim se naao na sredinjem trgu malenog junoamerikog grada.Svezano i poredano uz jedan zid nalazi se dvadeset Indijanaca, veinauplaenih, nekoliko prkosnih, a ispred njih nekoliko naoruanih ljudi uvojnim odorama. Za debljeg ovjeka u znojem natopljenoj zelenosmeojkoulji se ispostavlja da je zapovjednik koji nakon to je podrobno ispitao

Izvornik: Bernard Williams, A Critique of Utilitarianism, u: J. J. C. Smart i Bernard Williams,

Utilitarianism: For and Against (1973). Tekst je preveden prema Bernard Williams, Jim and the Indians

[izvatci iz A Critique of Utilitarianism], u: Peter Singer (ur.), Ethics (Oxford University Press, Oxford

1994), str. 339-345. PreveoTomislav Bracanovi.


2/8

2

Jima i utvrdio da se ovaj tamo zatekao sluajno dok je bio na botanikojekspediciji objanjava da Indijanci predstavljaju sluajno odabranu

skupinu stanovnika koje e nakon nedavnih prosvjeda protiv vlade ubitikako bi ostale mogue prosvjednike podsjetili na prednostineprosvjedovanja. Meutim, kako je Jim uvaeni posjetitelj iz druge zemlje,zapovjednik mu kao gostu rado nudi povlasticu da sam ubije jednog odIndijanaca. Ako Jim prihvati, onda e, kao poseban znamen ove prilike,drugi Indijanci biti puteni. Dakako, ako Jim odbije, onda nema nikakveposebne prilike, a prisutni e Pedro uiniti ono to je namjeravao uinitikada je Jim stigao i sve ih pobiti. Uz poneto oajnikog prisjeanja naprie iz uenike dobi, Jim se pita ne bi li, ako bi se doepao pitolja, mogaozarobiti zapovjednika, Pedra i ostatak vojnika, ali iz situacije je sasvim jasno

da nita slino nee upaliti: bilo koji pokuaj te vrste znait e da e sviIndijanci biti pobijeni, kao i on sam. Ljudi prislonjeni uza zid, kao i ostalistanovnici sela, shvaaju situaciju i oito ga mole da prihvati. to bi trebaouiniti?

ini mi se da u pogledu ovih dilema utilitarizam odgovara, u prvomesluaju, da bi George trebao prihvatiti posao, a u drugome sluaju, da biJim trebao ubiti Indijanca. Nije samo tako da utilitarizam daje oveodgovore, ve on te odgovore (ako su situacije u biti onakve kako suopisane i nema dodatnih posebnih imbenika) smatra, kako mi se ini,oigledno ispravnim odgovorima. No mnogi od nas zasigurno bi se zapitalije li, u sluaju (1), mogue da je to uope ispravan odgovor; a u sluaju (2),nebi li se ak i onaj koji je doao do miljenja da je to moda bio odgovor,lako mogao pitati je li to oigledno bio odgovor. Ovo nije tek pitanje oispravnosti ili oiglednosti ovih odgovora. To je takoer pitanje o tome kojevrste imbenika [considerations] ulaze u nalaenje odgovora. Obiljeje jeutilitarizma da izostavlja jednu vrstu imbenika koja za neke druge tvorirazliku u pogledu onoga to osjeaju spram takvih sluajeva: imbenik kojiukljuuje ideju kao to to na poetku i veoma jednostavno moemo rei da je svatko od nas posebno odgovoran za to to on ini, a ne za ono toine drugi ljudi. Ovo je ideja koja je usko povezana s vrijednouintegriteta. esto se sumnja da utilitarizam, barem u njegovim izravnimoblicima, integritet kao vrijednost ini vie ili manje nesuvislim. Pokuat upokazati da je ova sumnja tona. Dakako, ak i ako je ona tona, ne binuno slijedilo da bismo utilitarizam trebali odbaciti; moda bismo, kao toutilitaristi ponekad predlau, integritet jednostavno trebali zaboraviti, ukorist takvih stvari kao to je briga za ope dobro. Meutim, ako sam upravu, to jednostavno ne moemo uiniti, budui da razlog zbog kojegautilitarizam ne moe razumjeti integritet jest taj to ne moe koherentnoopisati odnose izmeu ovjekovih projekata i njegovih postupaka. []


3/8

3

Koje projekte ima utilitaristiki djelatnik? Kao utilitarist, on ima opiprojekt stvaranja maksimalno poeljnih ishoda; kako e on ovo u bilo

kojem danom trenutku izvesti pitanje je o tome koje su mu uzrone poluge,takorei, u tom trenutku dostupne. Meutim, poeljni se ishodi ne sastojejednostavno od djelatnika koji provode taj projekt; moraju postojati drugiosnovniji projekti ili projekti niega reda koje on i drugi djelatnici imaju, apoeljni e se ishodi sastojati, djelomino, od maksimalno harmoninogostvarenja tih projekata (djelomino zato jer jedna komponentautilitaristiki poeljnog ishoda moe biti pojava ugodnih doivljaja koji nepredstavljaju zadovoljenje bilo ijih projekata). Kada ne bi postojali projektiprvoga reda, opi utilitaristiki projekt ne bi imao na emu raditi i bio biisprazan. to obuhvaaju osnovniji projekti ili projekti niega reda? Mnogi

od njih e biti oite vrste elja za stvarima za sebe, za svoju obitelj, za svojeprijatelje, ukljuujui osnovne ivotne potreptine i u neto oputenijimokolnostima predmete osobnog ukusa. Ili mogu postojati nastojanja iinteresi intelektualnog, kulturnog ili stvaralakog karaktera. Ove neuvodim kao zasebnu klasu zato jer se njihovi predmeti nalaze u zasebnojklasi i pruaju kao to neki utilitaristi, na svoj poboan nain, vole rei vie ugode. Uvodim ih zasebno zato jer djelatnikovo poistovjeivanje snjima moe biti drukijega reda. Ono to ne mora biti: kulturni i estetskiinteresi za mnoge jednostavno spadaju skupa s bilo kojim drugim osobnimukusom; ali predanost [committment] nekih ljudi ovim vrstama interesajednostavno je istodobno mnogo temeljnija i ozbiljnija od njihova nastojanjaoko raznih predmeta osobnog ukusa, zato jer je individualnija i proetijaznaajem od elje za ivotnim potreptinama.

Pored ovih, netko moe imati projekte povezane sa svojom potporomnekoj ideji: na primjer, cionizmu ili obustavi kemijskog i biolokogratovanja. Ili mogu postojati projekti koji proizlaze iz neke openitijedispozicije prema ljudskom ponaanju i karakteru, kao to je mrnja premanepravdi ili okrutnosti ili ubijanju.

Moe se rei da ova posljednja vrsta dispozicije i s njome povezaniprojekt nisu (logiki) nieg reda u odnosu na projekt maksimiziranjapoeljnih ishoda koji je vieg reda; naprotiv, moe se rei, ona je i samaprojekt viega reda. Meutim, vitalno pitanje nije kako emo jeklasificirati, ve treba li nju i sline projekte ubrajati u projekte ije ezadovoljenje biti ukljueno u maksimizirajui raun te, prema tome, kao dapridonosi srei djelatnika. Ako utilitarist na ovo odgovori s ne, onda jegotovo sigurno predan nekoj verziji utilitarizma koja je toliko apsurdnopovrna i plitka koliko su za takvo to bile optuivane benthamovskeverzije. Jer ovaj e projekt biti odbijen, zacijelo, iz razloga to ukljuuje, upobliem odreenju svog predmeta, spominjanje sree ili interesa drugih


4/8

4

ljudi: stoga je to vrsta projekta koja (za razliku od moga traenja hrane zasebe) pretpostavlja neko pozivanje na projekte drugih ljudi. No taj bi

kriterij eliminirao bilo koju elju uope koja ne bi bila neuvijeno i unajizravnijem smislu egoistina. Tako bismo bili svedeni na otvorenoegoistine projekte prvoga reda te za sve bitne svrhe na jedanutilitaristiki projekt drugog reda projekt maksimalnog zadovoljenjaprojekata prvog reda. Utilitarizam je sklon otklizati u ovome smjeru iostaviti veliku prazninu u rasponu ljudskih elja, izmeu egoistinihinklinacija i nunosti na jednome kraju i neosobno dobrohotnog upravljanjasreom na drugome kraju. Ali utilitarizam koji mora ostaviti ovu prazninunajprimitivnijeg je oblika, koji nudi prilino nepotpuno obrazloenje elje.Za moderne verzije ove teorije se pretpostavlja da su neutralne s obzirom

na to koje vrste stvari ljude ine sretnima ili koji su njihovi projekti. Utolikobi utilitarizam uinio dobro kada bi priznao oitu injenicu da meustvarima koje ljude ine sretnima nije samo injenje ljudi sretnima, veprihvaanje ili ukljuivanje u bilo koji od ogromnog raspona projekata, ili(zanemarimo li evangelike i moralistike asocijacije te rijei) predanost[commitments]. Moe se biti predan takvim stvarima kao to su osoba, ideja,institucija, karijera, vlastiti genij ili traganje za opasnou.

No nita od ovoga po sebi nije nastojanje oko sree: prema jednojveoma staroj i otrcanoj frazi, uope nije jasno moe li postojati neto to jeupravo to, ili barem ita to bi imalo i najmanje izglede za uspjeh. Srea,naprotiv, zahtijeva da se bude ukljuen u neto drugo ili time baremzadovoljan.1 Utilitarizmu nije nemogue prihvatiti ovu tvrdnju: u pogleduodnosa izmeu elje i sree on ne mora biti optereen naivnom iapsurdnom filozofijom uma. Ono to on mora rei jest da ako su takvepredanosti vrijedne truda, onda e nastojanje oko projekata koji iz njihproizlaze i ostvarenje nekih od tih projekata osobu za koju su onivrijedni truda uiniti sretnom. Moda je tvrditi ovo jo uvijek pogreno:lako bi moglo biti da neka predanost za ovjeka ima smisla (moe tvoritinjegov smisao ivota), a da on ne misli da e ga ona uiniti sretnim. Ali tonije ono o emu je ovdje rije; priznajmo utilitarizmu da svi truda vrijedniljudski projekti na ovaj ili onaj nain moraju voditi srei. Stvar je u tome daak i ako je to tono, ne slijedi, niti bi ikako moglo biti istinito, da su ti

1 Ovo ne implicira da ne postoji takvo to poput projekta nastojanja oko ugode. Neki pisci, koji

su se s pravom opirali shvaanju da sve elje predstavljaju elje za ugodom, dali su opis ugode koji je u

tolikoj mjeri prilone naravi [adverbial] da ostaje posve nejasno kako bi uope mogao postojati

distinktivno hedonistiki nain ivota. Nekakav prostor za to treba ostaviti, iako postoje vane

potekoe oko toga kako ga definirati i kako ga ivjeti. Tako (posebice u sluaju onih veoma bogatih) on

esto ima krajnje ritualne aspekte, to je, prema svemu sudei, dio strategije borbe protiv dosade.


5/8

5

projekti i smi projekti nastojanja oko sree. ovjek treba vjerovati u drugestvari, ili ih barem eljeti, ili (sasvim minimalno) biti zadovoljan drugim

stvarima, kako bi postojao izvor iz kojega srea moe stii.Dakle, utilitarizam bi trebao biti voljan sloiti se s time da njegov opi

cilj maksimiziranja sree ne implicira daje ono to svatko ini tek nastojanjeoko sree. Naprotiv, ljudi moraju nastojati oko drugih stvari. to te drugestvari mogu biti to bi utilitarizam, drei se svog navodno empiristikogstajalita, trebao biti spreman tek otkriti. Nedvojbeno je da e on htjetiobeshrabriti neke mogue projekte, na osnovi toga to nastojanje oko njihukljuuje negativan omjer sree za druge: iako e ak i tamo hladnokrvnoraunovodstveno oko strogog utilitarista imati neto to e moi upisati upozitivni stupac: zadovoljstva destruktivnog djelatnika. Osim toga, postojat

e velika raznolikost openito dobrotvornih ili barem nekodljivihprojekata; a neki e nedvojbeno poprimiti oblik ne samo osobnog ukusa ilinaklonosti, ve i onoga to sam nazvao predanostima. Moe ak biti da eutilitaristiki istraiva uvidjeti da mnogi ljudi koji imaju predanosti, kojisu se doista poistovjetili s ciljevima izvan njih samih, koji su krajnjepovezani s drugim osobama ili institucijama ili djelatnostima ili idejama,zapravo jesu sretniji od onih iji projekti i elje nisu takvi. Ukoliko je tako,to je vaan dio utilitaristikog duhovnog blaga.

Kada ovdje kaem sretniji, na umu imam onu vrstu imbenikaijem bi prihvaanju bio predan svaki utilitarist: kao, primjerice, da je zatakve ljude manje vjerojatno da e doivjeti ivani slom ili poinitisamoubojstvo. Naravno, to nije sve to se podrazumijeva, no osnovno uovom argumentu jest to da se utilitaristike pojmove upotrijebi domaksimalnog stupnja kako bi se u utilitaristikom miljenju ustanovilotoku na kojoj dolazi do njegova pucanja. Pozivajui se na ovaj strogoutilitaristiki pojam, konzistentniji sam s utilitarizmom od Smarta. Usvojim borbama s problemom ovjeka s elektrodama spojenim na mozak,Smart hvali ideju da je sretan djelomino evaluativan termin, u smislu dasreom nazivamo one vrste zadovoljstva koje, kako stvari stoje,odobravamo. Aliprema kojemu standardubi se iz utilitaristike perspektive doznaivalo ovaj dodatni element odobravanja? On nema svoj izvor,prema strogo utilitaristikom gleditu, osim daljnjih stupnjevazadovoljstva, ali ovi ne postoje, jer se inae ovaj problem ne bi pojavio.Takoer ne pomae pozvati se na injenicu da nam se unaprijed ne sviajustvari koje nam se sviaju kada do njih doemo, jer iz utilitaristikoggledita bi se inilo da je izvorno nesvianje bilo puko iracionalno ili sezasnivalo na pogreci. Na ovome se mjestu ini da Smartov argumentdospijeva u neugodnu situaciju uslijed dobro poznate utilitaristike


6/8

6

nelagode koja potjee od osjeaja da nije dolino zanemarivati onoduboko, iako ga se nije moglo smjestiti nigdje drugdje u ljudski ivot.2

Vratimo se sada djelatniku kao utilitaristu i njegovu projektu viegareda maksimiziranja poeljnih ishoda. Na ovoj razini, on je predan samotome: od ega e se ishod stvarno sastojati ovisit e posve o injenicama, otome koje osobe s kojim projektima i kojim potencijalnim zadovoljstvimastoje u izraunljivom dosegu uzronih poluga u ijoj se blizini on nalazi.Njegovi vlastiti supstancijalni projekti i predanosti ulaze u njega, ali samokao jedan dio meu ostalima oni potencijalno pruaju jedan skupzadovoljstava meu onima kojima on moe biti u stanju pomoi s mjesta nakojem se nalazi. On je djelatnik jednog sustava zadovoljstava koji sesluajno nalazi na posebnome mjestu u posebno vrijeme: u Jimovu sluaju,

na ovjek u Junoj Americi. Njegove vlastite odluke kao utilitaristikogdjelatnika funkcija su svih zadovoljstava na koje on moe utjecati odatlegdje se nalazi: ovo pak znai da projekti drugih, u neodreeno velikojmjeri, odreuju njegovu odluku.

To moe biti tako ili na pozitivan ili na negativan nain. To e bititako na pozitivan nain ako djelatnici koji stoje u uzronom polju njegoveodluke imaju projekte koji su bez daljnjeg nekodljivi te im stoga trebapomoi. Bit e jednako tako, ali negativno, ako u uzronom polju postojidjelatnik iji su projekti tetni te ih treba osujetiti kako bi se maksimiziralopoeljne ishode. Takav je sluaj s Jimom i vojnikom Pedrom. Premautilitaristikom shvaanju, nepoeljni projekti drugih ljudi jednakoodreuju, na ovaj negativan nain, neije odluke, kao to i poeljni projektito ine na pozitivan nain: da tih ljudi tamo nema, ili da imaju drukijeprojekte, uzrona bi sveza bila drukija, a stvarno stanje uzrone sveze jestto to odreuje odluku. Odreenost mojih odluka u beskonanoj mjeri odstrane projekata drugih ljudi je tek jo jedan aspekt moje neogranieneodgovornosti da djelujem najbolje u uzronom okviru koji je u znatnojmjeri oblikovan njihovim projektima.

Za utilitarizam, odluka koja je tako odreena je ispravna odluka. Noto ako se ona sukobljuje s nekim mojim projektom? To je, rei e utilitarist,ve rijeeno: tvoje zadovoljstvo nastalo ispunjavanjem tvojega projekta, tebilo koja zadovoljstva drugih koja nastaju iz takvog tvog postupanja, ve suprola kroz stroj za raunanje i uvidjelo se da su neprimjerena. Dakako, usluaju mnogih vrsta projekata, to je sasvim razlona vrsta odgovora. Ali usluaju projekata one vrste koje sam nazvao predanostima, projekata skojima je ovjek dublje i ire povezan i poistovjeen, ovo jednostavno po

2 Jedna od mnogih duhovnih slinosti izmeu utilitarizma i plemenitog evaneoskog

kranstva.


7/8

7

sebi ne moe biti primjeren odgovor, a moe biti da uope ne postojiprimjeren odgovor. Jer, da uzmemo jednu ekstremnu vrstu sluaja, kako

moe ovjek, kao utilitaristiki djelatnik, doi do toga da projekt ili stav okokojega je izgradio svoj ivot smatra jednim zadovoljstvom meu ostalima, ito onim nebitnim, samo zato jer su neiji tui projekti tako ustrojili uzronuscenu da je to ono na to utilitaristiki raun izlazi?

Stvar ovdje nije u tome, kao to bi utilitaristi mogli pouriti da kau,da ako je taj projekt ili stav toliko vaan za njegov ivot, onda e naputanjetog projekta za njega biti vrlo neugodno i ukljuivat e velik gubitakkorisnosti. Ve sam argumentirao da to nije tako; naprotiv, im je onspreman na to gledati tako, argumentacija je u bilo kojem ozbiljnijemsluaju ionako zavrena. Stvar je u tome da je on poistovjeen sa svojim

postupcima kao da oni proizlaze iz projekata i stavova koje on u nekimsluajevima shvaa ozbiljno na najdubljoj razini, kao ono od ega se sastojinjegov ivot (ili, u nekim sluajevima, ovaj odsjeak njegova ivota ozbiljnost nije nuno isto to i ustrajnost). Apsurdno je zahtijevati odtakvog ovjeka, kada pristignu brojke iz mree korisnosti koje su djelomiceodredili tui projekti, da bi on jednostavno trebao odstupiti od svogavlastitog projekta i odluke i priznati odluku koju zahtijeva utilitaristikiraun. To znai u pravom ga smislu otuiti od njegovih postupaka i izvoranjegova djelovanja u njegovim uvjerenjima. To znai pretvoriti ga u kanalizmeu inputa svaijih projekata ukljuujui i njegova vlastitog projekta i outputa optimifike odluke; ali to znai zanemariti opseg u kojemu senjegove postupke i njegove odluke mora promatrati kao postupke i odluketo proizlaze iz projekata i stavova s kojima je on najvie poistovjeen. To jestoga, u najdoslovnijem smislu, napad na njegov integritet.

Ove vrste imbenika po sebi ne daju rjeenja na praktine dilemepoput onih iz naih primjera; ali nadam se da pomau pruiti druge nainerazmiljanja o njima. Ustvari, nije teko uvidjeti da bi u Georgeovu sluaju,promatranom iz ove perspektive, utilitaristiko rjeenje bilo pogreno.Jimov je sluaj drukiji i tei. Ali ako je (kao to pretpostavljam) u ovomsluaju utilitarist vjerojatno u pravu, to se nee moi otkriti samopostavljanjem utilitaristikih pitanja. Rasprave o ovom sluaju a ovdjeneu pokuavati dalje ih nastaviti morat e ozbiljno shvatiti razlikuizmeu moga ubijanja nekoga i njegova dogaanja uslijed toga to ja inimda ih netko drugi ubije: to je razlika koja se zasniva ne toliko na razliciizmeu djelovanja i nedjelovanja, koliko na razlici izmeu mojih projekata iprojekata nekog drugog. Barem e se morati zapoeti s time da se to shvatiozbiljno, to utilitarizam ne ini; no potom e se morati graditi na tome,postavljajui pitanje zato se ini da ta razlika u ovome sluaju ima manjuili drukiju snagu nego u Georgeovu sluaju. Jedno pitanje ovdje bilo bi u


8/8

8

kojoj mjeri neiji snaan prigovor ubijanju ljudi je jednostavno, ustvari,primjena snanog prigovora tome da oni budu ubijeni. Druga dimenzija

ovoga jest pitanje koliko je vano to jesu li ljudi koji su u opasnosti stvarni itamo, nasuprot ljudima koji su hipotetini ili budui ili negdje drugdje.

Documents

Williams Jim Indijanci