Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

Ovako, danas piše iz pera M.A. list „ Dnevnu avaz „. Navode se i silna dugovanja, odnosno gubici, koje je uzurpirana firma Aluminij, godinama akumulirala.

Od vremena planetarne pljačke , kriminala i lopovluka u firmi, sa čelnikom Mijom BrajkoviĆem i njegovim saradnicima i bojovnicima, kako je izjavljivao sa svojim „ ocom nacije „ Franjom Tuđmanom, godine 1997, prilikom ponovnog kretanja u proizvodnju, kao njihov strateški cilj i interes, upravo i započinje rašomonijada i pljačka državne imovine.

Godinama se, putem plaćenih medija i na druge načine, provodi javna glorifikacija, uspjašnog poslovanja, ovog „ hercegovačkog diva „ koji je, kako vidimo i čujemo, konačno i dolijao do „ hercegovačkog patuljka „ ili bolje rečeno do gubitnika , enormnih razmjera.

Kamo sreće, da se naše istražiteljsko novinarstvo, već godina pozabavilo praćenjem i analizom svih prljavih rabota u firmi Aluminij, došli bi i do saznaja da je ovaj isti kriminjalac, Mijo Brajković od godina 2006 i nadalje, putem i komisije gosp. Timermmana, formirtane od strane Visokog predstavnika, pokušavao ispod stola riješiti sve svoje prljave račune i odnose, sa ovom istom firmom, zvanom Glencor.

„Bolje je boriti se i gubiti bitku nego se nikada ne izboriti, “ poručio je to davno mudri Hegel. Slijedeći ovu mudrost, upravo punih 20-tak godina, moja malenkost, sa nekim od drugara, vodimo neravnopravnu borbu zbog događanja u Aluminiju i oko Aluminija.

Zašto se u docnijem periodu sindikalci Aluminija, odnosno hrvatski radnici koji su dobili i dionice i privilegiju radnoga mjesta u firmi, obraćaju Vladi Federacije, svojim pismom i traže; „

: “Tražite da se Vladi Federacije oduzme vlasništvo od 44% u toj mostarskoj firmi“. Kako to lijepo zvuči ? Što bi naši kartaroši ili kockari rekli, “Ko kec na jedanaest, što čini dobru kartu“. Naša javnost dobro zna, da smo mi godinama govorili o silnoj pljački u firmi, da se ne može dijeliti kapital bez saznanja o početnom bilansu i realnoj vrijednosti firme u periodu poslije Dejtona. Međutim, vi svi dobro znate da je vaš lukavi i kriminalni šef Brajković to sve mafijaški odradio, ali na nivou mjesne zajednice Baćevići, opštine Jugoistok i uz pomoć zakona vaše lijepe Herceg Bosne. Napravili ste i spiskove dioničara, koje spominjete u pismu, koje vam je konačno verifikovao i crveni borac “ za državu i čovjeka“, premijer Nikšić, uz pomoć Registra vrijednosnih papira i dioničara, kao krajnju nehumanu i nelegalnu aktivnost, eleminišući nas radnike srpske nacionalnosti. Sve činjenice ukazuju da nikada zvanično, od institucija vlasti ove države, nije sačinjen validan bilans stanja, a paušalne procjene su djelo i ujdurma navedenog rukovodstva firme, sa mafijašem Brajkovićem i uz podršku podaničkih i neprimjerenih struktura i zakona Herceg Bosne. Podjela sveukupnog kapitala, nekada u vlasništvu države u 100% iznosu, na dijelove 44% i 44% i 12 % je kriminalni čin, na koji smo ukazivali, a vaši zahtjevi u pismu za njegovim oduzimanjem Vladi Federacije, za nas je satisfakcija i veliko priznanje u ispravnosti naših stavova i naših dugogodišnjih iscrpljujućih razgovora, zahtjeva, obmana i laži. Mi vas podržavamo, ne samo u tome, već u zahtjevu da je ova Vlada sa premijerom Nikšićem, trebala već davno otići i ostaviti svoja mjesta pametnijim i poštenijim kadrovima, čime bi vjerovatno, zajednički, riješili sve naše dugogodišnje nevolje i nesporazume, te bi i zajednički zamolili državu da vas tretiraju kao specijalnog potrošača.

Dakle, ista sudbina, nedoumice i šarlatanski dogovori i Vlade Fadila Novalića sa predstavnicima firme Aluminij, godinama iza zatvorenih vrata, nanose i brojne neizvjesnosti, doprinose gomilanju dugovanja, da bi i konačno, kako kažu, od sutra tj. ponedeljka, nekog junskoga datuma 2019 godine, konačno i zauzela stav, šta činiti i raditi sa firmom Aluminij.

Svi mi radnici, srpske nacionalnosti, prema kojima je izvršena i neviđena diskriminacija na nacionalnoj osnovi, želimo da se ova firma pokradena od

države i njenih radnika, konačno i pozlati, ali prije svega da se izvrše obeštećenja prema ovim radnicima.

Vlada Federacije, u svim daljim pregovorima u iznalaženju ispravnog riješenja o statusu Aluminija, mora biti maksimalno obazriva i prema potencijalnim najavama mogućih partnera, a posebno imajući u vidu i „ lukave latine „ koji su već poodavno sačinili svoj aluminijski scenarij, kojega samo treba provesti u djelo.

Zato će i naša borba, obespravljenih radnika srpske nacionalnosti i biti okončana, sa konačnim sudskim riješenjima, koja se već punih šest godina,nalaze u mirovanju sudijskih ladica sudova u Sarajevu ?

Svakako je jedino i moguće ispravno riješenje, u iznalaženju statusa Aluminija, kako bi se i Vlada Federacije i država Bosna i Hercegovina izvukla iz ovoga prljavog i kriminalnog aluminijskog lanca, da svojim riješenjem, zahtjeva isključivi stečaj firme i da se krene u ovaj proces ?