ŠKOLA ZA CESTOVNI PROMET

Trg J. F. Kennedyja 8

10 000 Zagreb

PRIPREMA ZA VJERONAUČNI SAT

SAKRAMENTALNO ISKUSTVO MILOSRDNOG BOGA

Vjeroučiteljica: Irena Kalan

I. OPĆI PODACI O VJERONAUČNOM SATU

Nastavna cjelina: II. Biblijska slika Boga i iskustvo Boga

Nastavna jedinica: Sakramentalno iskustvo milosrdnoga Boga

Razred: 4. d

Datum: 28. 11. 2012.

Trajanje: 45 min

Cilj:

- Uočiti važnost Božjega milosrđa u biblijskoj objavi i shvaćanju Boga, te kroz razne nazive sakramenta pomirenja doživjeti Boga kao onoga koji praštanjem spašava i daje mogućnost novoga početka

Zadaci:Odgojni:- Posvijestiti važnost sakramenta pomirenja u CrkviObrazovni:- Navesti i protumačiti značenje različitih naziva sakramenta pomirenja (obraćenje, ispovijed,

oproštenje, pokora, pomirenje)Funkcionalni:- Razvijati svijest o osobnom vjerodostojnom pristupanju sakramentu pomirenja

Metodički sustav: problemsko-stvaralački s elementima interpretacijskog

Ključni pojmovi: sakrament pomirenja, nazivi sakramenta pomirenja, pokora, obraćenje, oproštenje, ispovijed, grijeh, Božje milosrđe

Oblici rada: frontalni, pojedinačni, grupni, rad u paru

Metodički postupci: čitanje, pisanje, usmeno izražavanje, pismeno izražavanje, molitva, razgovor, analiziranje, zaključivanje, slaganje puzzli.

Mediji komuniciranja: bilježnica, udžbenik, radni listovi, puzzle, KKC

Izvori za pripremanje nastavnika:

1. Svjetlom vjere, udžbenik katoličkoga vjeronauka za 4.razred srednjih škola, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009.

2. Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje srednje škole, HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Zagreb, 2009.

3. Katekizam Katoličke crkve, HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA (prir.), Glas koncila, Zagreb, 1994.

4. Internet

Izvori za pripremanje učenika:

1. Svjetlom vjere, udžbenik katoličkoga vjeronauka za 4.razred srednjih škola, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009.

2. Radni listovi

II. GLOBALNA STRUKTURA SATA

1. Molitveni početak

2. Motivacija s najavom teme

3. Otkrivanje sadržaja

4. Rad u grupama

5. Iznošenje rezultata

6. Sinteza s aktualizacijom

7. Molitveni završetak

III. TIJEK NASTAVNOG SATA

1. Molitveni početak (2 min.)

Na početku sata pozdravljam učenike i započinjem molitvu Oče naš.

(nakon toga upisujem sat i učenike koji nedostaju u dnevnik)

2. Motivacija s najavom teme (7 min.)

Dijelim nekolicini učenika papiriće sa tekstovima:

Prije sam se ispovijedao za velike blagdane.Više mi se ne da. Zapravo ima jedan razlog zbog kojega mislim da se ne trebam ispovijedati:zar uvijek ponavljati isti popis grijeha koji sam naučiokad sam bio mali, pa to je neozbiljno! Uostalom, nisamse s Bogom ni posvađao da bismo se pomirili. Nisamja neki grešnik. Tu i tamo činim male loše stvari, nekodobro propustim učiniti, ali pokajem se u sebi i to je to.

Sakrament pomirenja ponajprije je otajstveni susret s Božjimoproštenjem, a ne prvenstveno čovjekovo suočavanje s vlastitim grijesima

u prisutnosti svećenika.Pravi osjećaj grijeha sastoji se ne toliko u kršenju određenih

Moralnih normi, nego u raskidu prijateljstvameđu dvojicom partnera.

Pravo da kažem, ne znam zašto se ispovijedam, jer mi to ništa ne znači i ta stvar me opterećuje,jer znam kako je obavljam. Priča same glupostidok me muči mnoštvo pravih problema. Ali to jenemoguće, nemam hrabrosti iznijeti ih pred župnikom.On to ne bi razumio. Ovako imam dojam da je Ispovijed recitacija.

Ispovijediti se znači svaki put otkriti da je BogTamo i da me čeka, da je puno trpio za mene,Da je na sebe uzeo moje grijehe, da ja sada

Trebam njegovu ljubav i on moju.

Nakon što su učenici pročitali tekstove pitam ih koji tekst najviše opisuje njihov stav prema sakramentu pomirenja i zašto.

Zatim govorim: Kao što i sami zaključujete tema našeg današnjeg sata je sakramentalno iskustvo milosrdnog Boga, točnije radi se o sakramentu pomirenja. Vidimo da svatko od vas zauzima određeni stav prema tom sakramentu i zato ćemo danas porazgovarati o tome zašto je taj sakrament važan i kako bismo mu trebali pristupati.

3. Otkrivanje sadržaja (5 min.)

Govorim: Tema grijeha, kajanja i oproštenja oduvijek je zaokupljala ljude. Za kršćane je konačni cilj čovjekova života Bog, u suradnji s njim on postiže svoje ostvarenje i sreću. No čovjek se u svojoj slobodi opredjeljuje i za ono što ga udaljava od Boga, a kršćanin je kao čovjek vjere pozvan na ustrajno vraćanje k Bogu.

U Starom zavjetu Bog odabire Izrael kao svoj narod, izbavlja ga iz ropstva, dovodi u obećanu zemlju, hodi s njima. No usprkos svim dokazima Božje ljubavi narod se počinje udaljavati od Boga i svaki se grijeh vrednovao kao zakazivanje čitavog naroda, a ne neki privatni odnos s Bogom. Unatoč nevjernosti, narod je znao da je Bog milosrdan i milostiv, i premda nije uvijek imao uspjeha s Izraelom Bog od njega ne odustaje te će sam potražiti zalutale i dati im novo vjerno srce.

U Novom zavjetu to se ostvaruje u Isusu Kristu koji je poticao ljude na obraćenje, navještao je Božje milosno djelovanje koje potiče i omogućuje promjenu. Isus ističe da Bog prvi dolazi čovjeku u susret i raduje se kad mu se on vrati. U Isusovim susretima s grešnicima očituje se Božja ljubav. Tako imamo poznati biblijski tekst iz Ivanovog evanđelja koji to zorno prikazuje. Čitam iz udžbenika Iv 8, 2-11.

Pitam učenike: može li netko prokomentirati tekst?

Govorim: Isus zna da pred Bogom nitko nije bez grijeha, On ga oprašta i istodobno poziva na promjenu, na novi život s Bogom.

Na dan uskrsnuća on nalaže apostolima da nastave njegovo poslanje: Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas... Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im (Iv 20, 21-23). Tim je riječima Isus ustanovio sakrament pomirenja i očitovao želju da Crkva oprašta grijehe i pomiruje ljude s Bogom i međusobno.

Za ovaj sakrament postoje različiti nazivi koji se vežu uz elemente bitne za valjanost sakramenta.

Pitam učenike: Znate li koji bi to nazivi bili?

Ovaj sakrament se naziva još i sakramentom obraćenja, ispovijedi, oproštenja, pokore i pomirenja.

4. Rad u grupama (5 min.)

Vi ćete sada dobiti zadatak u kojem ćete produbiti važnost ovih naziva. Radit ćete u paru, svatko od vas dobit će tablicu te će svaki par dobiti jedan tekst iz KKC-a koji govori o pojedinom nazivu za ovaj sakrament, a ono što se od vas traži ćete uvrstiti u tablicu u odgovarajući stupac koji se odnosi na vašu grupu. (prilozi 1-6)

5. Iznošenje rezultata (15 min.)

Učenici iznose svoje zaključke i čitaju odgovarajuće riječi koje su trebali uvrstiti u svoj stupac tablice, dok svi ne popune cijelu tablicu koju će kasnije zalijepiti u bilježnicu.

6. Sinteza s aktualizacijom (10 min.)

Govorim: Na slavlje sakramentalnog pomirenja uvelike utječe ispravno vrednovanje vlastitih čina i svijest o potrebi pomirenja. Bog nam preko svećenika daje oprost i drugu priliku za bolji odnos prema samom sebi, drugima i Bogu. Bog je milosrdna i ustrajna ljubav, on daje sve od sebe da se čovjek kao osoba ostvari. Ispovijed je sakrament, mjesto rasta i dozrijevanja u vjeri, u ispovijedi sam Bog dolazi čovjeku ususret i potiče ga da živi svoje temeljno opredjeljenje.

Sada ćete dobiti puzzle i papir na koji trebate slagati određeni dio puzzle kako bi dobili odgovarajuću sliku. Na poleđini svakog dijela puzzle imate pojam koji trebate staviti na određeni dio papira koji odgovara tom pojmu. (prilozi 7-9)

Nakon što su učenici završili sa slaganjem puzzli govorim: Najveći grijeh sadašnjice je da ljudi sve više i više gube smisao za grijeh. Grijeh nije samo kršenje moralnih propisa nego kidanje prijateljstva s Bogom i promašivanje svrhe života. Grijeh nas zavarava, zamagljuje nam oči, ne da nam da vidimo i da činimo dobro, vodi nas u zlo, a Bog to ne želi, On nas poziva da se obratimo i pruža nam svoju ruku spasa u sakramentu pomirenja.

Za kraj (ili ako ne ostane vremena za dz) napišite u svoje bilježnice popis grijeha za koje mislite da su danas najčešći kod mladih te ih poredajte po težini i obrazložite takav redosljed.

7. Molitveni završetak (1 min.)

Za kraj sata molimo molitvu Slava Ocu.

Prilog 1

SAKRAMENTALNO ISKUSTVO MILOSRDNOG BOGA

Sakrament obraćenja Sakramentispovijedi

Sakrament oproštenja Sakramentpokore

Sakramentpomirenja

-jer sakramentalno ostvaruje Isusov _______________ na obraćenje, put povratka k Ocu od kojeg se čovjek __________________ udaljio.-taj poziv je bitna sastojnica navještaja o _____________:„Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje!_________________ se i __________________ evanđelju!-taj se poziv upućuje prije svega onima koji još _____________________ Krista, no Kristov poziv na obraćenje trajno odzvanja i u životu ___________________.-to ________________ obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve koja neprestano vrši pokoru i ___________________.-drugo obraćenje ima i ____________________ dimenziju, a to je jasno iz poziva koji ______________ upućuje cijeloj jednoj mjesnoj _______________.

-jer je priznanje ili ________________ grijeha pred svećenikom _____________ elemenat ovog sakramenta.-ovaj sakrament je ispovijedanje, ____________________ i hvala Božjoj svetosti i njegovu _______________ prema čovjeku grešniku.-čovjek se sučeljava sa grijesima zbog kojih se osijeća _______________, preuzima _______________ za njih i na taj način se ponovno otvara Bogu i ____________________ Crkve.-redovita ispovijed ________________ grijeha pomaže nam da oblikujemo _________________, da se borimo protiv zlih ___________________, da dopustimo Kristu da nas ________________ i da napredujemo u životu __________________.

-jer po svećenikovu sakramentalnom ____________________ Bog daje pokorniku _______________ i mir.-u ranijim st. pokornici su za svoje grijehe morali vršiti ______________ pokoru.-u 7. st. irski su _______________donijeli _____________ praksu pokore, dopuštajući da se u isto sakramentalno slavlje uključi _______________ teških i lakih grijeha.-sakrament obuhvaća dva bitna elementa:_________ čovjeka koji se djelovanjem Duha Svetoga obraća: ______________, ispovijed i ____________________; s druge strane je Božje djelovanje preko svećenika koji daje _____________.-grešnik na taj način biva ______________ i ponovno vraćen u crkveno __________________.

-jer posvećuje osobni i _______________ put obraćenja, _____________ i zadovoljštine kršćana grešnika.-unutarnja pokora je preusmjerenje cijelog _____________, povratak i obraćenje k Bogu svim ____________, raskid s ____________, odvraćanje od _______.-ona istodobno obuhvaća ___________ i odluku za _________________ života s nadom u Božje milosrđe i _______________ u pomoć njegove milosti.-unutarnja pokora kršćana može poprimiti _________________ izraze, a Oci posebno ističu tri oblika: ____________, molitvu i _________________.

-jer daruje grešniku _______________ Boga pomiritelja.-Bog _____________ oprašta grijehe.-Krist je htio da njegova _____________ bude znak i ______________ opraštanja i _______________ što nam ga je on pribavio cijenom svoje _____________.-Isus za vrijeme javnog života nije samo ________________ grijehe već je vraćao bivše grešnike u _____________ Božjeg naroda.-dajući _______________ udioništvo u moći opraštanja grijeha Gospodin im daje vlast da________________ grešnike s Crkvom.-pomirenje s ______________ neodvojivo je od pomirenja s _______________ i to je učinak sakramenta.

Prilog 2

SAKRAMENT OBRAĆENJA

1423 Zove se sakrament obraćenja jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, put povratka k Ocu od kojeg se čovjek grijehom udaljio.

1426 Obraćenje Kristu, novo rodjenje u Krstenju, dar Duha Svetoga, Tijelo i Krv Kristova primljeni za hranu, učinilo nas je "svetim i bez mane pred njim" (Ef 5,27). Ipak, novi život primljen u kršćanskoj inicijaciji nije uklonio krhkosti i slabosti naše ljudske naravi, niti sklonosti na grijeh koju predaja naziva požudom (concupiscentia), a koja u krštenicima ostaje, da se, potpomognuti Kristovom milošću, prokušaju u borbi kršćanskoga života. To je borba obraćenja radi postizanja svetosti i vječnog života na koji nas

Gospodin neprestano zove. 1427 Isus poziva na obraćenje. Taj poziv je bitna sastojnica navještaja o Kraljevstvu: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evandjelju!" (Mk 1,15). U propovijedanju Crkve taj se poziv upućuje prije svega onima koji još ne poznaju Krista i njegova evandjelja. Krštenje je, dakle, poglavito mjesto prvog i osnovnog obraćenja. Upravo vjerom u Radosnu vijest i krštenjem čovjek se odriće zla i postiže spasenje, to jest otpuštenje svih grijeha i dar novog života.

1428 No, Kristov poziv na obraćenje odzvanja i sada trajno u životu kršćana. To drugo obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja "u svom krilu obuhvaća grešnike" i koja, "u isti mah sveta i uvijek potrebna čisćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu". To nastojanje oko obraćenja nije samo ljudsko djelo: pokret je "raskajanog srca" (Ps 51,19), što ga milost privlači i potiče da odgovori milosrdnoj ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio.

1429 O tome svjedoci obraćenje sv. Petra nakon trokratnog zatajenja svog Učitelja. Pogled Isusova neizmjernog milosrdja izazvao je u njega suze pokajnice (Lk 22,61), a nakon Gospodinova uskrsnuća i trokratnu potvrdu ljubavi prema njemu. Drugo obraćenje ima i zajedničarsku dimenziju. To je jasno iz poziva koji Gospodin upućuje cijeloj jednoj mjesnoj Crkvi: "Obrati se!" (Otk 2,5.16). Sto se tiče tih dvaju obraćenja sv. Ambrozije kaze da u Crkvi "ima vode i suza: vode Krštenja i suza Pokore".

Prilog 3

SAKRAMENT ISPOVIJEDI

1424 Zove se sakrament ispovijedi jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitni elemenat ovog sakramenta. Zato je ovaj sakrament u svom dubokom značenju i "ispovijedanje", priznanje i hvala Božjoj svetosti i njegovu milosrdju prema čovjeku grešniku.

1455 Ispovijed (priznanje) grijeha, i sa čisto ljudskog gledišta, oslobadja nas i olakšava naše pomirenje s drugima. Tim priznanjem čovjek se sučeljava sa grijesima zbog kojih se osjeća krivim; preuzima odgovornost za njih i na taj način se ponovno otvara Bogu i zajedništvu Crkve da sebi omogući novu budućnost.

1456 Priznanje grijeha svećeniku bitni je dio sakramenta Pokore: "Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Božjih zapovijedi,jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno": Kad Kristovi vjernici nastoje ispovjediti sve grijehe kojih se sjećaju, sve ih bez sumnje predočuju božanskom milosrdju da im ih oprosti. Naprotiv, koji rade drugačije te svjesno zataje neki grijeh, ne predlažu božanskoj dobroti ništa što bi im mogla po svećeniku oprostiti. Jer "ako se bolesnik stidi otkriti liječniku ranu, ovaj ne može liječiti sto ne poznaje".

1457 Prema crkvenoj zapovijedi, "svaki vjernik, pošto je došao u godine rasudjivanja, obvezan je barem jedanput godišnje iskreno ispovijediti svoje teške grijehe".Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje,osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku.Djeca treba da pristupe sakramentu Pokore prije nego po prvi put prime svetu pričest.

1458 Ispovijed svakodnevnih pogrešaka (lakih grijeha), premda nije nužno potrebna, Crkva je ipak živo preporučuje.Redovita ispovijed lakih grijeha pomaže nam da oblikujemo savjest, da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha. Primajući česće po ovom sakramentu dar Očeva milosrdja, poticani smo da i sami budemo milosrdni poput njega: Tko priznaje svoje grijehe i osudjuje ih, već djeluje s Bogom. Bog osudjuje tvoje grijehe, pa ako ih i ti osudjujes, ujedinjuješ se s Bogom. Čovjek i grešnik su kao dvije stvari: čovjek je djelo Božje, a grešnik je djelo čovjekovo. Uništi što si ti učinio, da bi Bog spasio što je on učinio (...). Kad počneš osjećati odvratnost nad onim što si učinio, tada započinju tvoja dobra djela, jer osudjujes svoja zla djela. Dobra djela započinju ispovijedju zlih djela. Činis istinu i tako dolaziš k svjetlu.

Prilog 4

SAKRAMENT OPROŠTENJA

Zove se sakrament oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku "oproštenje i mir".

1446 Krist je ustanovio sakrament Pokore za sve grešne članove Crkve, prije svega za one koji nakon Krštenja padnu u teški grijeh i tako izgube krsnu milost, nanoseći ranu i zajedništvu s Crkvom. Njima sakrament Pokore pruža novu mogućnost obraćenja i ponovnog dobivanja milosti opravdanja. Zato Oci Crkve predstavljaju ovaj sakrament kao "drugu dasku (spasa) nakon brodoloma gubitka milosti".

1447 Konkretni oblik kako je Crkva vršila ovu vlast primljenu od Gospodina, kroz vjekove se mnogo mijenao. Pomirenje kršćana koji su nakon Krštenja počinili izrazito teške grijehe (npr. idolopoklonstvo, ubojstvo ili preljub) bilo je u prvim stoljećima vezano uz vrlo strogu disciplinu: pokornici su za svoje grijehe morali vršiti javnu pokoru, često i kroz više godina, prije nego bi primili pomirenje. Ovom "redu pokornika" (koji se odnosio samo na neke teške grijehe) grešnici su bili rijetko pripuštani, u nekim krajevima samo jedan put u životu. U 7. stoljeću irski su misionari, nadahnuti monaškom predajom Istoka, u kontinentalnu Europu donijeli "privatnu" praksu pokore, koja prije samoga pomirenja s Crkvom nije zahtijevala javno i dugotrajno vršenje pokorničkih djela. Od tada se sakrament obavlja na tajniji način izmedju pokornika i svećenika. Ova nova praksa predvidjala je mogućnost ponavljanja te je tako otvorila put učestalijem pristupu ovom sakramentu, dopuštajući da se u isto sakramentalno slavlje uključi oproštenje teških i lakih grijeha. To je, eto, u glavnim crtama oblik pokore u Crkvi sve do naših dana.

1448 U promjenama što ih je kroz vjekove doživjela disciplina i slavlje ovog sakramenta, raspoznaje se isto temeljno ustrojstvo. Obuhvaća dva jednako bitna elementa; s jedne strane tu su čini covjeka koji se djelovanjem Duha Svetoga obraća: kajanje, ispovijed i zadovoljština; s druge strane, tu je Božje djelovanje po zahvatu Crkve koja po biskupu i njegovim prezbiterima u ime Isusa Krista daje oproštenje grijeha i odredjuje način zadovoljštine; ona takodjer moli za grešnika i skupa s njim čini pokoru. Grešnik na taj način biva izliječen i ponovno vraćen u crkveno zajedništvo.

1449 Obrazac odrješenja upotrebljavan u latinskoj Crkvi, izražava bitne elemente ovog sakramenta: milosrdni Otac izvor je svakog oproštenja. Po Pashi svoga Sina i daru svoga Duha te po molitvi i služenju Crkve, on izvršuje pomirenje grešnika:

Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina,i izlio je Duha Svetoga za otpuštenje grijeha.Neka ti po služenju Crkve on udijeli oproštenje i mir.I ja te odrješujem od grijeha tvojihu ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Prilog 5

SAKRAMENT POKORE

Zove se sakrament pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana grešnika.

1430 Kao nekoć u proroka, Isusov se poziv na obraćenje i pokoru, ne odnosi prvenstveno na vanjska djela, na "kostrijet i pepeo", postove i mrtvljenja, već na obraćenje srca, na unutarnju pokoru. Pokornička djela ostaju bez nje neplodna i lažna; unutarnje obraćenje, naprotiv, teži da izrazi taj stav vidljivim znakovima, kretnjama i djelima pokore.

1431 Unutarnja pokora korjenito je preusmjerenje cijelog života, povratak i obraćanje k Bogu svim srcem, raskid s grijehom, odvraćanje od zla, zajedno s osudom zlih djela koja smo počinili. Ona istodobno obuhvaća želju i odluku za promjenom života s nadom u Božje milosrdje i pouzdanjem u pomoć njegove milosti. To obraćenje srca popraćeno je spasonosnim bolom i žalošću koju su Oci nazivali animi cruciatus [muka duha], compunctio cordis [skrušenje srca].

1432 Čovjekovo je srce teško i otvrdnulo. Treba da Bog dade čovjeku novo srce.Obraćenje je prije svega djelo Božje milosti, koja nam srca vraća Bogu: "Vrati nas k sebi, Gospodine, i obratit ćemo se" (Tuz 5,21). Bog nam daje snage da počnemo iznova. I naše srce, otkrivajući veličinu Božje ljubavi, biva potreseno strahotama i težinom grijeha te se počinje bojati da grijehom uvrijedi Boga i bude od njega odijeljeno. Čovjekovo se srce obraća gledajući u onoga koga su naši grijesi proboli. Imajmo pogled upravljen na Kristovu krv te shvatimo kako je dragocjena njegovu Ocu: prolivši je naime za naše spasenje, dao je milost obraćenja cijelome svijetu.

1433 Nakon Uskrsa Duh Sveti je onaj koji "dokazuje svijetu što je grijeh" (Iv 16,8-9), odnosno to što svijet nije povjerovao u onoga koga je Otac poslao. Ali taj isti Duh, koji otkriva grijeh, jest Tješitelj koji čovjekovu srcu daje milost kajanja i obraćenja.

1434 Unutarnja pokora kršćana može poprimiti veoma raličite izraze. Sveto Pismo i Oci naročito ističu tri oblika: post, molitvu i milostinju- jer izražavaju obraćenje u odnosu prema samome sebi, u odnosu prema Bogu i u odnosu prema drugima. Osim, dakle, korjenitog očišćenja koje biva krštenjem ili mučeništvom, ovi oblici, kao sredstva za postizanje oproštenja grijeha, naznačuju napore poduzete u vidu pomirenja sa svojim bližnjim, pokorničke suze, brigu za spas bližnjega, zagovor svetaca i vršenje ljubavi koja "pokriva mnoštvo grijeha" (1 Pt 4,8).

Prilog 6

SAKRAMENT POMIRENJA

Zove se sakrament pomirenja jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja: "Dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5,20). Tko živi od Božje milosrdne ljubavi, spreman je odgovoriti Gospodnjem pozivu: "Idi i najprije se izmiri s bratom" (Mt 5,24).

1441 Bog jedini oprašta grijehe.Budući da je Sin Božji, Isus veli za sebe: "Sin Čovječji ima vlast na zemlji otpuštati grijehe" (Mk 2,10); on tu božansku vlast i vrši: "Oprošteni su ti grijesi!" (Mk 2,5; Lk 7,48). I ne samo to, nego snagom svoje božanske vlasti on tu vlast daje i ljudima da je vrše u njegovo ime.

1442 Krist je htio da svekolika njegova Crkva, u molitvi, životu i u djelovanju, bude znak i orudje opraštanja i pomirenja što nam ga je on pribavio cijenom svoje krvi. Ipak je vršenje vlasti odrješivanja povjerio apostolskoj službi. Njoj je povjerena "služba pomirenja" (2 Kor 5,18). Apostol je poslan "u ime Kristovo", a "sam Bog" po njemu potiče i preklinje: "Dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5,20).

1443 Isus za vrijeme javnog života nije samo opraštao grijehe, nego je obznanjivao i učinak opraštanja: nakon udijeljenog oproštenja vraćao je bivše grešnike u zajednicu Božjeg naroda, iz koje su grijehom bili udaljeni ili isključeni. Jasan znak tome jest što Isus grešnike pripušta svome stolu; štoviše, sam sjeda za njihov stol. Taj postupak na iznenadjujući način izražava Božje praštanje i ujedno povratak u krilo Božjega naroda.

1444 Dajući apostolima udioništvo u moći opraštanja grijeha, Gospodin im takodjer daje vlast da pomiruju grešnike s Crkvom. Toj crkvenoj dimenziji njihove službe najjasniji je izraz u Kristovoj svečanoj riječi Šimunu Petru: "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima" (Mt 16,19). A ta služba "vezivanja i odrješivanja, predana Petru, očito je dana i apostolskom zboru združenom sa svojom Glavom".

1445 Riječi vezati i odriješiti znače: koga vi isključite iz svoga zajedništva, bit će isključen iz zajedništva s Bogom; koga vi ponovno primite u vaše zajedništvo, Bog će ga takodjer primiti u svoje. Pomirenje s Crkvom neodvojivo je od pomirenja s Bogom.

Prilog 7

Riječi ustanovljenja sakramenta pomirenja Sakrament obraćenja Tri oblika pokore koja

istiću sv. OciDva bitna elementa

sakramenta pomirenja

Sakrament ispovijedi Grijeh Sakrament oproštenja Monasi irske Crkve

Učinak sakramenta pomirenja Sakrament pokore Različiti nazivi

sakramenta Sakrament pomirenja

Prilog 8

„Kao što mene posla Otac i ja šaljem

vas..Primite Duha Svetoga, kojima otpustite grijehe otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im.“

...jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv

na obraćenje.

Post,Molitva,

Milostinja

Čini čovjeka i Božje djelovanje preko

svećenika.

...jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred

svećenikom bitni elemenat ovog sakramenta.

Kidanje prijateljstva s Bogom i promašivanje

svrhe života.

...jer po svećenikovom sakramentalnom

odrješenju Bog daje pokorniku oproštenje i

mir.

...zaslušni su za to što se javna pokora od

7.st. zamjenjuje privatnom.

Pomirenje s Bogom i Crkvom

...jer posvećuje osobni i zajednički put

obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana

grešnika

Obraćenje, ispovijed,oproštenje, pokora,

pomirenje

...jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja

Prilog 9

Fotografije