U snovima i buncanju, tražim spasa ?

„ Juče sam bio pametan. Zato sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Zato mijenjam sebe." / citat, Herman Hese / ?

Srbi ovi, zvani „ dodikovci „ojađeni, zaluđeni, obmanuti i pohmanitali, dokle će te ići stazom svoga „ slijepca „, guslara i ovčara, vašeg diktatora, Milorada Dodika.

Kao čuvara vaših nacionalnih interesa, dobro je zavirio u stražnjicu, svoga mentora i akademi8ka, Dragana Čovića i sačuvati će mu istu od hemeroida, silnoga sjedenja i „ lukavoga „ pripovjedanja ?

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin ?

Kao „ čistokrvni „ velikosrpski i velikohrvatski nacionalisti, do besvjesti su okupirani svojim nacionalnim pitanjem i očuvanjem, krvlju stečenih genocidnih tvorevina, RS i HB, na kostima i lobanjama, nevinih žrtava, svojih komšija Bošnjaka =

Vaš ovčar i guslar, sa orguljašem Draganom, zajednički mogu jednoga dana, preko Romanije, Mostara i Pelješkog mosta, u lijepu njihovu i grad Dubrovnik, da se podsjete i na dane njihovog razaranja i urbicida, kako u Mostaru, isto tako i u Dubrovniku ?

Kako bi to, u njegovo vrijeme i veliki Njegoš opisao , „ da im opanci, smrde nečovječstvom „, mogli bi usput, jaranski, posjetiti i mostarski Uborak, kako bi odali pomen nedužnim i nevinim žrtvama, kod Bošnjaka i Hrvata ?

Da se zajednički prekrste, po krstu ili križu, kako bi priznali i sva njihova učinjena nedjela, od velikosrpskog i velikohrvatskoga roda, priznaju istinu, zatraže izvinjenje i zamole pomirenje, uz obećanja, da se više nikada ne ponove slična nedkjela, na ovim našim prostorima ?

Svakako bi, uskoro, mogli prisustvovati i otvorenju i osvješćenju i crkve Sv. Trojice, iznad Mostara, čije su mu jaranske „ domovinske „ snage bojovnika „ crnokošuljaša „urušili i zapalili.

Možda bi, usput, i njegovi Srbi, mostarski „ dodikovci „ dogovorno sa jaranom, konačno i postali ravnopravni, u svome gradu, a vjerovatno i pronašli nekog poslića, kako se ne bi uputili put Njemačke i dr. destinacijama?

Svakako bi, mi normalni i Bosanski Srbi, iskoristili tu njihovu raspoloženu nakanu, da konačno i riješimo pitanje obeštećenja i svih diskriminiranih, normalnih Srba, u firmama Alumini9ja, Sokola i inim drugim institucijama, u kojima su radili prije agresije?

Da prilikom svečanosti otvorenja crkve, uz njihovo prisustvo i zvona sa crkvenoga tornja, njihov i naš Bog, dobro oslušne i da se svi poklonimo toj fantaziji i mogućem čudu, aktera, vremena i prostora ?

Možda bi ovo bila i zgodna prilika, da se i „ dodikovci „ u Mostaru, spuste sa tih nebeskih visina, svoga vožda i diktatura, prisutnoga ovčara i guslara, Milorada, koji tako revnosno brine o zajedničkim interesima i Hrvata i njegovih Srba „ dodikovaca „ ?

Možda bi, baš u Mostaru i mogao, za taj događaj i podići glavu, izvučenu iz stražnjice svoga jarana, kako bi ga svi prisutni mogli vidjeti, a može i zapjevati i zaguslati ; „ da im niko ništa ne može „ i ovom prilikom, uz Božiju pomoć i prisutnih svih vjerodostojnika ?

Svakako, svim mojim sunarodnjacima i velikim Srbima u njihovoj genocidnoj tvorevini RS-u, želim da im Bog bude na pomoći, kako bi izdržali diktaturu svoga vožda, kako bi se i opametili i postali normalni Bosanski Srbi ?

Mojim poštovanim čitaocima, upravo se izvinjavam, jer sam se tek probudio i da neću više „ buncati „, nastaviti ću u realnosti suživota i sa „ dodikovcima „ i sa ostalima ?