Vrste osvjetljenja prema namjeni

Vrste rasvjete

Prema načinu upućivanja svjetlosnog fluksa sa svjetiljke na radnu površinu, razlikujemo pet sistema osvjetljenja ( vrsta rasvjete ): direktno, poluindirektno, mješovito, poludirektno i indirektno.

Svjetiljka za direktno osvjetljnje ima oblik reflektora. Kod direktne rasvjete svjetiljka 90-100 svjetlosnog fluksa usmjerava direktno prema dole na radnu površinu. Zbog toga je direktno osvjetljenje najekonomičnije i potrebno osvjetljenje radne površine se postiže korištenjem izvora znatno manje snage nego sto je to slučaj kod drugih vrsta rasvjete ali je i neravnomjernost osvjetljenosti najveća ( strop taman) . Direktno osvjetljenje se koristi tamo gdje treba da se predmeti jasno ocrtavaju a sjenke budu oštre i uočljive. Za direktnu rasvjetu prostorija upotrebljavaju se poluduboke svjetiljke u visokim radionicama i poluširoke u nižim. Direktna se rasvjeta koristi za osvjetljenje visokih radionica, trgovina, sportskih terena, saobraćajnica i sl.

Poludirektno osvjetljenje se dobija sa svjetiljkama od opalnog stakla sa otovorom prmea dole koje 60-90% svjetlosnog fluksa usmjeravaju prema dole a 10-40% prema gore. Glavne karakteristike ovog sistema: što veća količina svjetlosnog fluksa usmjerena prema stropu, pa on nije u mraku kao kod direktnog osvjetljenja visokih prostorija; što sjenka postoji ali nije jako izražena; što refleksno blještanje glatkih površina manje smeta. Poludireknta rasvjeta se upotrebljava za kancelarije, trgovine, stambene objekte i slične prostorije.

Mješovito osvjetljenje je takvo osvjetljenje kod koga svjetiljke imaju približno ravnomjernu raspodjelu svejtlosnog fluksa u svim pravcima. To se postiže svjetiljkom u obliku kugle od opalnog stakla koja 40-60% svjetlosnog fluksa usmjerava prea podu a isto toliko 60-40 % prema stropu. Glavne karakteristike ovog sistema ; što su predmeti osvijetljeni direktnom i indirektnom svjetlošću su dobro vidljivi s mekim sjenama što su zidovi i strop dobro osviejtljeni pa je cjelokupni prostor dobro vidljiv, opasnost od refleksnog blještanja je svedena na minimum. U prostorijama osvijetljenjim mješovitom svjetlošću opći utisak je prijatan. Zbog toga je ova rasvjeta pogodna za osvjetljenje stanova, učionica, labaratorija, kancelarija i sličnih prostora u kojima treba ostvariti ne samo potrebne osvjetljenosti nego komfor i esteski ugođaj.

Poluindirektno osvjetljenje se ostvaruje sa svjetiljkama koje 10-40% svjetlosnog fluksa usmjeravaju prema podu, a 90-60% prema stropu. D se svjetlosni fluks svjetiljke ne bi gubio, strop treba da bude obojen svijetlom bojom. Ovako osvijetljenja velika površina stropa reflektuje svjetlosni fluks na radnu površinu, sjenke su meke reljefnost

nije uočljiva. Poluindirektno osvijetljenje je pogdno za prostorije za duži boravak ljudi, kao što su dnevne sobe, biblioteke, kancelarije i slično. Kako se veći dio svjetlosnog magnetnog fluksa usmjerava prema stropu, za dobijanje potrebnog osvijetljenja u visokim tvornicama i sličnim prostorijama, potrebno je ugraditi veći borj svjetiljki velike snage i zato je poluindirektno osvjetljenje na tim mjestim i ne upotrebljava.

Indirektno osvjetljenje je kada svjetiljka 90-100% svjetlosnog fluksa usmjerava prema stropu. Svjetiljke za indirektnu rasvjetu imaju otvor usmjeren prema stopu a strop treba da je obojen svijetlom bojom. Od stropa se svjetlosni fluks reflektuje na radnu površinu, tako da su sjenke potpuno neuočljive ( odsustvo sjenke ) i nema refleksnog blještanja. Ipak inidrektna svjetlost nije pogodna za radne prostorije jer oko slabo razlikuje predmete, blijedi su bez reljefa. Indirektna rasvjeta je zbog malog stepena iskorištenja jaku skupa. Stepen iskorištenja se dodatno smanjuje zaprašivanjem svjetiljke, stoga je potrebno često čišćenje i brižljivo održavanje, ( brisanje prašine sa svjetiljki ). Zbog nedostatka sjenki i direktnog osvjetljenja, ljudsko oko se ne umara i ova rasvjeta se upotrebljava u svečanim prostorijama kao što su muzeji, bioskopi, pozorišta i slično.

Ravnomjernost osvjetljnja, broj i raspored svjetiljki, visina vješanja svjetiljke

Velika neravnomjernost osvjetljenja u prostoriji se javlja pri direktnom osvjetljenju radne površine sa jednom svjetiljkom u kojoj se nalazi izvor svjetlosni velike snage. U tom

slučaju u prostoriji strop je taman i ima minimalnu osvijetljenost Emin (Ix), ispod

svjetiljke osvijetljenost je maksimalna Emax (IX) dok u cijeloj prostoriji srednja

osvijetljenost iznosi Esred (Ix).Veoma dobru ravnomjernost osvijetljenja u prostoriji imamo u sluačju da je odnos Emin : Esred= 1:1,5 ili manji. Ukoliko je ovaj odnos između 1:3 i 1:6 velika neravnomjernost rasvjete u prostoriji. Ako se poveća broj svjetiljki u prostoriji neravnomjernost rasvjete se smanjuje. Isto tako neravnomjernost rasvjete se smnjuje postavljanjem svjetiljki za direktnu rasvjetu što bliže stropu, a udaljavanjem od stropa svjetiljki ia indirektnu rasvjetu.Proračunom se određuje ukupan svjetlosni fluks za jednu prostoriju, snaga i broj sijalica. Poslije toga se pristupa određivanje broja svjetiljki. Prostorna ravnomjernost osvjetljenja se može povećati ukoliko se u prostoriji koristi više svjetiljki. Što je broj svjetiljki veći, bolja je ravnomjernost, ali to povećava cijenu i zato treba naci srednje rješenje, ne toliko skupo a sa dobrim razultatima. Kvalitetnu i ekonomičnu rasvjetu možemo postići ukoliko je razmak između svjetiljki d, visina vješanja svjetiljki hv udaljenost svjetiljki od zida z i udaljenost svjetiljki od radne površine hk kao na slici. Sve udaljenosti i razmaci zavise od sistema osvjetljenja

.