VRHBOSNENSIA - stari.kbf.unsa.ba 2007-2.pdf · verzalne eti~ke norme spoznate po savjesti i sl. Kad toga ne bi bilo, onda bi zaista svijet, kozmos, `ivot, ljudsko izvorno dostojanstvo,

ISSN 1512-5513

VRHBOSNENSIAâsopis

za teološka i me|ureligijska

pitanja

Vrhbosanska katoli~ka teologijaSarajevo

God. XI, br. 22007.

VRHBOSNENSIAâsopis za teološka i me|ureligijska pitanja

Izdava~:Vrhbosanska katoli~ka teologija, Sarajevo

Uredni~ko vije}e:Juro Babi}, Ivo Baluk~i}, Boò Bori}, Anto Brajko, Klara ]avar, Anto]osi}, Slavko Golemac, Niko Iki}, Marko Josipovi}, Tomislav Jozi},Pavo Juriši}, Tomo Kneèvi}, Mioljka Kuburovi}, Josip Lebo, NikoLuburi}, [imo Mar{i}, Ivica Mr{o, Boò Odobaši}, Veljko Paškvalin,Ante Pavlovi}, Marinko Perkovi}, Pero Pranji}, Zdenko Spaji}, MarkoStanu{i}, Pero Sudar, Anto Šari}, Darko Toma{evi}, Franjo Topi},Tomo Vukši}, Mato Zovki}, Drago @upari}

Ure|uju:Anto ]osi}, Marko Josipovi}, Tomislav Jozi}, Tomo Vukši}, Mato Zovki}

Glavni i odgovorni urednik:Marko Josipovi}

Design:Mladen Kolobari}

Lektura:Ilija Drmi}

Korektura:Urednici

Priprema i tisak:Müller, Sarajevo

Naklada:800 primjeraka

Adresa uredništva:VrhbosnensiaJosipa Stadlera 5, BiH-71000 SarajevoTel./fax glav. urednika: (--387-33) 442-221

Vinjeta na naslovnoj stranici:Fragment oltarske menze iz katedrale sv. Petra u Vrhbosni (Sarajevo),sredina 13. stolje}a

Tomislav JOZI]Diktatura relativizma .............................................................................. 211A dictatorship of the relativism (Summary) ......................................... 223

Niko IKI]Me|ureligijski dijalog i me|ureligijska teologija!? ............................. 225Interreligiöser Dialog und intrereligiöse Theologie!? (Zusammenfassung) .............................................................................. 235

Mato ZOVKI]Religijska scena Bosne i Hercegovine 2007. godine ........................... 237The stage of faith communities in Bosnia-Herzegovina in 2007 (Summary) ............................................................................... 245

Drago [IMUND@AKnjièvni rodovi i vrste u Bibliji ......................................................... 247Literary genres within the Bible (Summary) ........................................ 265

Tomo KNE@EVI]Misijsko poslanje Crkve s posebnim osvrtom na ùpnu zajednicu ..... 267Missionssendung der Kirche mit besonderem Rückblick auf die Pfarrgemeinde (Zusammenfassung) ......................................... 304

Pero PRANJI]Crkvena briga o bra~no rastavljenima. Uloga i pomo} ènidbenih sudova ................................................................................ 307La cura della Chiesa per i divorziati. Ruolo ed aiuto dei tribunali ecclesiastici (Riassunto) ...................................................................... 323

Robert BIELKatoli~ka Crkva u Poljskoj pred novim izazovima. Novi pastoral za novo vrijeme ....................................................................... 325Neue Herausforderanguen der Kirche in Polen. Neue Seelsorgefür neue Zeiten (Zusammenfassung) ..................................................... 333

EUROPSKI KR[]ANIPoruka europskih kr{}ana sa zbora u Sibiu 8. rujna 2007. .................. 335

Franjo TOPI]Religije i europski projekt .................................................................... 343

STUDIA

SADR@AJ

207

DOCUMENTA ET RELATIONES

Pia HERMANOdgoj za me|ureligijski dijalog u {kolskom vjeronauku .................... 346

GRUPA AUTORAU povodu jubileja mons. dr. Mate Zovki}a .......................................... 357

Vera KATZ - Anto ORLOVACIvan [ari}, vrhbosanski nadbiskup ....................................................... 382

Marko JOSIPOVI]Franjo Toma{evi}, crkveni pravnik i ùpnik ........................................ 391

Pero SUDARIvan ]avar, profesor i ùpnik ............................................................... 394

Franjo TOPI]Ima li istine i gdje je?Joseph RATZINGER, Vjera - istina - tolerancija ................................ 399

Mato ZOVKI]Egzegeza Matejeve verzije O~ena{aMarijan VUGDELIJA, O~ena{ - Molitva Gospodnja (Mt 6,9-13) ...... 402

Mato ZOVKI]Zapovijedi Bo`je kao garant ljudskih prava u ìdovstvu,islamu i kr{}anstvuAndré CHOURAQUI, Deset zapovijedi danas .................................... 405

Ante [OLJI]Vrijedni doprinos poznavanju von Balthasarove teologijeFranjo TOPI], ôvjek pred objavom Boga ......................................... 409

Tomo VUK[I]Povijest Crkve jest prije svega povijest svetostiPavo JURI[I] (prir.), Povijest poziva na odgovornost ........................ 412

Tomislav JOZI]Znanost u Pandorinoj kutijiAnte ÔVI], Etika i bioetika .............................................................. 416

Tomislav JOZI]Od bioeti~kih pitanja do knjigeNada GOSI], Bioetika in vivo ............................................................. 418208

RECENSIONES

IN MEMORIAM

Tomislav JOZI]Bioetika - umije}e opstankaVan Rensselaer POTTER, Bioetika. Most prema budu}nosti .............. 419

Anto ORLOVACDva vrijedna ùpna zbornikaFra Velimir BLA@EVI] (prir.), Franjeva~ki samostan i ùpaPetri}evac - Banja Luka Marijan KARAULA (ur.), @upa Vido{i ................................................ 422

Anto ORLOVACPravna zbirka koja nas se svih ti~eTomo VUK[I] (prir.), Crkva i Dràva u Bosni i Hercegovini ............ 426

Zorica MAROSProblem zla i Bo`je opstojnostiClaudio CIANCIO, Del male e di Dio ................................................. 428

Zorica MAROSKr{}anstvo u postmodernom svijetuCarmelo DOTOLO, Un cristianesimo possibile .................................. 429

Suradnici u ovom broju ........................................................................ 433

209

210

Tomislav JOZI]

DIKTATURA RELATIVIZMA

Saètak

Jedno od obilje`ja suvremenoga svijeta jest relativizam koji se predstavlja kao domi-niraju}e ̀ ivotno opredjeljenje. Iako ovaj filozofski i pragmati~ni smjer u temeljima zna-~i odbacivanje univerzalnih i apsolutnih normi i prihva}anje subjektivnih èlja u iz-boru pona{anja, razgranat je u brojnim pravcima, te stoga i nema jedinstveno zna~enje.Ipak, dva karakteristi~na shva}anja relativizma uo~ljiva su osobito kroz filozofskoi eti~ko usmjerenje. Prvo se sastoji u teorijskom nijekanju apsolutnih spoznaja ivrednota, po drugom usmjerenju ~ovjek moè bez ograni~enja slobode i moralneodgovornosti birati ono {to mu konkretno odgovara. Na ovo se oslanja i tzv. etikasituacije u kojoj je kao kriterij moralnoga pona{anja “situacija” unutar koje se iodvija moralni odabir. Pojedini teolozi su ipak situaciji pridavali odre|enu va`-nost, ali se ona ne moè uzeti kao alternativa moralnom izboru niti pritom nijekatiuniverzalne eti~ke norme (K. Rahner, J. Fuchs, A. Van Kol i dr.). Relativizam seo~ituje i u brojnim drugim podru~jima (kultura, politika i sl.), ali je neprihvatljiv,jer ~ovjeka li{ava istine kao sigurnoga upori{ta za mogu}i normalan ìvot.

Uvodne misli

Nije slu~ajno Joseph Ratzinger, dekan Kardinalskoga zbora, na po-~etku konklava, 18. 4. 2005., me|u ostalim izgovorio kardinalima i slje-de}e rije~i: “Relativizam se... pokazuje kao jedino stajali{te koje odgovaradana{njem vremenu. Stvara se, dakle, diktatura relativizma u kojoj se ni{tane priznaje kao kona~no i koja za posljednje mjerilo dopu{ta samo vlasti-tu osobu i njezine èlje.” O~ito dodijalo ~ovjeku i kao teologu i kao {efuZbora za nauk vjere, gledati i slu{ati kako ljudsko “kockanje” i “lukavost”posljednjih desetlje}a “kr~i put zabludi” prihva}anjem relativizma u broj-nim podru~jima.1

Stanju ljudskoga duha proèta relativizmom pogodovala su brojnaopredjeljenja: marksizam i liberalizam, kolektivizam, radikalni individua-

211

STUDIA

1 Prema: I. MACAN, “Vlada li danas diktatura relativizma?”, u: Obnovljeni ìvot, 1(2007), 1-2, 1.

lizam, ateizam, nejasni religiozni misticizam, agnosticizam i sinkretizam,navodi dalje Ratzinger. Relativisti~ka stajali{ta koja odgovaraju duhu da-na{njega vremena zna~e maglu u formiranju intelektualnih opredjeljenjaosobito mla|ih generacija. Budu}i da relativizam ne priznaje kona~na iuniverzalna na~ela do kojih se dovinuo ljudski duh, nego prihva}a samo“osobu”, vlastitu “èlju” i korist, time postaju jasnija mnoga dana{nja op-redjeljenja koja dovode do neprihvatljivih eti~ko-moralnih pogleda navrednote, sve do relativiziranja ljudskoga ìvota. Takva su stajali{ta iden-ti~na beskrupuloznim politi~kim ambicijama N. Machiavellia s po~etka16. st., koji nije birao sredstava za ostvarenje vlastita cilja. Tako ustvari nirelativizam nije ni{ta drugo nego intelektualni i pragmati~ni makijaveli-zam i svojevrsna diktatura nad ljudskim razumom i duhom.

Zna~enje i pravci relativizma

Ve} i sam latinski pojam relativus upu}uje na zna~enje: ograni~en,uvjetovan, promjenljiv, nestalan, tj. relativan. To je ne{to {to nije trajno ili~vrsto, {to se mijenja prema potrebi, èlji ili prilikama, sukladno individu-alnom cilju bez ograni~enja. U tom smislu i izraz “relativizam” dobivasvoje zna~enje, iako ono nije jedinstveno. Njegovo op}enito i {ire poima-nje ide u pravcu nijekanja vrednota, teì prihva}anju stava da nema ni{taapsolutno i sigurno, nema ni{ta nepromjenljivo i trajno vaè}e; ne postojine{to objektivno, istinito i obvezuju}e. Relativizam tako shva}en vodi unesigurnost, nered i kaos, dru{tveni i individualni. U kona~nici, time seìvot i svijet promatra kao slu~ajna podudarnost raznih okolnosti i neo-dre|enih uvjeta, ~ime se ide u susret sve ve}oj neuravnoteènosti ljudsko-ga razmi{ljanja i djelovanja.

Forme relativisti~koga pristupa ljudskoj spoznaji granaju se u broj-nim pravcima i zna~enjima. Relativizam je stoga vi{e skup razli~itih misa-onih pozicija nego jedinstveno stajali{te koje bi vodilo istini i sigurnostirefleksije i prema uvaàvanju vrijednosnih sudova. Tako bi, npr. metafi-zi~ki relativizam bio vi{e poricanje apsolutnoga Bi}a u sebi, o ~emu se uuobi~ajenom shva}anju relativizma na~elno uop}e ne raspravlja. Sve se toodnosi i na na{u percepciju stvarnosti. Kao spoznajno-teoretski pravac,relativizam nije~e mogu}nost valjane spoznaje uop}e, a u svom eti~kimusmjerenju odri~e obvezuju}u snagu moralnih normi.2 Me|utim, ovdje

VRHBOSNENSIA godina XI (2007) br. 2.

212

2 Usp. J. SPLETT, “Relativismus”, u: K. RAHNER - A. DARLAP u. a. (Hrsg.), Sacra-mentum Mundi. Theologisches Lexikon für die Praxis, IV, Herder, Freiburg - Basel -Wien, 1969., stupac (stp.) 161.

nije cilj niti je ukratko mogu}e ukazati na brojne pravce relativizma krozpovijest, kao {to su estetski relativizam, skepticizam kao radikaliziranaforma relativisti~koga shva}anja, pragmatizam, utilitarizam, evolucioni-zam i sl., nego vi{e uo~iti posljedice koje nastaju iz relativisti~kih tenden-cija. U tom pogledu osobito su poznati filozofski i eti~ki relativizam.

Filozofski relativizam

Ako relativizam promatramo u povijesno-filozofskom kontekstu, onse “udoma}io“ tek na prijelazu 19. u 20. st. (Meyer, Pierer, Kirchner i dr.),uvaàvaju}i dakako i po~etne ideje antiknih sofista (Protagora) ili skepti-ka (Boecije, Kant i sl.). Brockhaus, npr. smatra (1895.) da je relativitet bit-na oznaka pojavnosti; sve, naime, {to je na bilo koji na~in povezano s os-novnim uvjetima prostorno-vremenske predod`be, pa prema tome i na{eukupne iskustvene spoznaje, sve je to podlo`no relativnom poimanju(“bleibt der Relativität unterworfen”). Drugim rije~ima, ljudski pogled nastvari, jo{ vi{e sama na{a spoznaja stvarnosti, idu u podru~je relativizma,{to zna~i da svako znanje ima relativnu vrijednost. Kirchner je 1911. god.ustvrdio da je u teoriji spoznaje filozofsko shva}anje relativno, tj. da na{aspoznaja obuhva}a samo odnose i stanja stvari, a nipo{to samu stvar kaotakvu i njezina svojstva.3

U tradiciji filozofske misli, spoznaja je definirana kao suglasje izme-|u subjekta spoznaje i spoznajne stvarnosti (in cognitione cognoscens etcognitum sunt/fiunt idem). Prema tome, u aktualnom procesu spoznaje is-tine o ne~emu, tu spoznaju ne dugujemo samo spoznajnom objektu, negouvijek tako|er subjektu uklju~enom u spoznaju (quidquid recipitur ad mo-dum recipientis recipitur). Drugim rije~ima, ako je subjekt kao uvjet spoz-naje zanemaren i shva}en u sasvim apsolutnom smislu, tako da istinu de-terminira samo objekt, tada se otvaraju vrata razli~itim oblicima relativiz-ma.4 Stoga se moè uzeti kao kona~ni i obeshrabruju}i zaklju~ak o u~enjufilozofskoga relativizma to da nije mogu}a nikakva apsolutna ni objektiv-na spoznaja istine.5

Kritika diktature relativisti~kih filozofskih opcija ima svoj temelj u~injenici da se te opcije proteù i na religijska i moralna opredjeljenja:

Tomislav JOZI], Diktatura relativizma, str. 211-223

213

3 Usp. J. RITTER - K. GRÜNDER (Hrsg.), Historisches Wörterbuch der Philosophie,Band 8, Schwabe & Co. AG, Basel, 1992., stp. 613-614.

4 Usp. J. SPLETT, “Relativismus”, stp. 161.5 Usp. F. N. MEHLING (Hrsg.), Knaurs Lexikon, Droemer Knaur, München - Zürich,

1975., str. 747; Op}a enciklopedija, 7, JLZ, Zagreb, 1981., str. 51.

spoznajni relativizam, naime, ne dopu{ta postojanje apsolutnih i objek-tivnih vrednote ili na~ela kao smisao postojanja, cilj ljudskoga ìvota, uni-verzalne eti~ke norme spoznate po savjesti i sl. Kad toga ne bi bilo, ondabi zaista svijet, kozmos, ìvot, ljudsko izvorno dostojanstvo, `rtvovanje zave}e dobro, istina, pravda, razlika izme|u dobra i zla itd. - sve bi to bilajedna velika lakrdija, izmi{ljotina i varka. Nadalje, ideja da filozofski rela-tivizam poni{tava “apsolutizirani stati~ki kozmos” novim spoznajama G.Bruna, Kopernika, Galileja, Leibniza, Bo{kovi}a i Einsteina,6 ta ideja nitije nova niti ispravna. Naime, novo shva}anje prostora i vremena navede-nih mislilaca krivo je dovoditi u vezu s relativizmom koji nije~e tobo`njeapsolutiziranje ranije spoznaje o ovom pitanju. To su naprosto nova znan-stvena otkri}a omogu}ena napretkom i ona samo potvr|uju da se istinadoseè stupnjevito{}u spoznaje kojom se pribliàvamo objektivnoj stvar-nosti.

U svakom slu~aju, ~injenica da filozofski relativizam u svojim plu-ralnim oblicima na~elno nije~e mogu}nost objektivnih i apsolutnih upo-ri{ta, zna~i da bi ~ovjek mogao bez odgovornosti i granica birati izme|ubrojnih opredjeljenja koja stoje pred njim. To je poguban stav koji moèimati katastrofalne posljedice za ìvot i opstanak uop}e, jer je takvim tu-ma~enjem ~ovjek slobodan od eti~kih normi pona{anja.

Eti~ki relativizam

Specifi~ni antropolo{ki i eti~ko-teolo{ki problem slobode bez vred-nota krije se upravo u eti~kom relativizmu. Njemu obi~no prethodi teoret-ski relativisti~ki stav da dobro i zlo ovise od dru{tvenih i kulturnih okol-nosti, tj. da se ~ovjek u svome pona{anju ravna prema subjektivnoj i prag-mati~noj individualnoj savjesti. U kona~nici to zna~i prihva}anje idejnogarelativizma po kojemu bi svako opredjeljenje bilo slobodno, jednako vri-jedno i istinito. Prema tome, u pluralisti~kom smislu shva}anja relativiz-ma “nije vi{e rije~ o djelomi~nim ili prigodnim osporavanjima, nego ostavljanju moralne ba{tine na globalni i sustavni ispit, utemeljen na od-re|enim antropolo{kim i eti~kim poimanjima. U njihovu se korijenu na-lazi vi{e ili manje skriven utjecaj misaonih struja koje zavr{avaju tako daiz ljudske slobode iskorijene njezin bitni i sastavni odnos prema istini”.7

Na taj na~in relativisti~ke “misaone struje” negiraju transcendentnu istinu


214

6 Usp. Op}a enciklopedija, 7, str. 52.7 IVAN PAVAO II., Veritatis splendor - Sjaj istine (1993.), Dokumenti 107, Kr{}anska

sada{njost (KS), Zagreb, 1998., br. 4.

moralnih normi, a za uskla|eni individualni i dru{tveni ìvot, moral nu`nouklju~uje normativnu dimenziju.8

Govoriti o eti~kom i moralnom relativizmu zna~i ustvari susresti sesa subjektivizmom i pluralizmom. Ovaj problem uvodi u pitanje: moè lise i do koje granice bi se u etici moglo prihvatiti subjektivizam i plurali-zam. S. Privitera navodi tri oblika ili pravca eti~koga relativizma kojimase nije uvijek pridavala potrebna pa`nja.9

Prvi oblik jest eti~ki pluralizam koji se poku{ava nametnuti polaze}iod postojanja me|usobno razli~itih pa i opre~nih eti~kih sistema. Na toukazuju odre|ena moralna vrednovanja i pona{anja koja o istoj stvarnostimogu biti potpuno razli~ita me|u pojedincima, kod dru{tvenih skupina,naroda i kultura ili u pojedinim razli~itim geografskim podru~jima ili kul-turnim razdobljima. U tom smislu pojam eti~koga pluralizma nije prob-lemati~an dok i ako ostaje u okviru ~istoga opisa neke ~injenice, te se pri-tom moè vrednovati i kao eti~ko-opisni relativizam.

Kori{tenje pojma “pluralizam” u etici postaje problem ako ovu vrstupluralizma prati i te`nja po kojoj se neko ~injeni~no stanje nastoji i eti~kiopravdati. Time se dolazi do druge forme eti~koga relativizma. Drugimrije~ima, takva tendencija ~esto zna~i: fakti~nim moralnim opredjeljenji-ma dati teoretsko opravdanje i legitimitet, {to se kvalificira kao eti~ko-nor-mativni relativizam polaze}i od onoga opisnoga. Takvo bi tuma~enje, npr.dovelo do shva}anja da je u europskoj kulturi poligamijski brak moralnonedopustiv, dok bi u islamskoj kulturi bio moralno prihvatljiv. Me|utim,postoje dvije varijante eti~ko-normativnoga relativizma. Prva polazi od ~i-njeni~noga stanja, a zatim prelazi u podru~je na~ela, {to bi dalje zna~iloda prihva}anje mnogostrukih moralnih sudova o istoj stvari nalazi svojeopravdanje u postojanju mnogovrsnih morala. Ovakav prividni logi~kiskok naziva se zabluda ili naturalisti~ka varka. Druga varijanta eti~ko-nor-mativnoga relativizma afirmira teorijsku nemogu}nost formuliranja uni-verzalno vaè}ih sudova ili moralnih normi koje bi se mogle primijeniti nasvaki geografski prostor (kulturolo{ka uvjetovanost). Ustvari, razlika ovihdvaju stavova nalazi se samo u na~inima njihova utemeljenja.

Tre}i oblik eti~koga relativizma odnosi se na metaeti~ko podru~je.Rije~ je o teoretskom agnosticizmu koji, makar prihva}a univerzalnost mo-ralnih sudova, ne priznaje mogu}nost njihove spoznaje. Time se eti~ki go-vor svodi na obi~no opisivanje i odbacivanje objektivne opravdanosti te-meljnih normi moralnoga pona{anja.


215

8 Usp. isto, br. 111.9 S. PRIVITERA, “Relativismo”, u: F. COMPAGNONI i dr. (a cura di), Nuovo dizio-

nario di teologia morale (NDTM), San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano), 1994., 3.izd., str. 1086-1091.

Iz prethodnih saètih stajali{ta o relativizmu moè se zaklju~iti da semoralni relativizam svodi na u~enje po kojem zlo i dobro ovise o okolno-stima ili o situaciji kojima se opravdava ljudsko pona{anje. Time doti~emopoznatu temu o “etici situacije” kao pitanju koje je na specifi~an na~in po-vezano s relativizmom

Relativizam i etika situacije

Tema o “situaciji” i o etici situacije tipi~na je za teolo{ku etiku novi-jega vremena. U klasi~nim eti~kim formulacijama, moralno vrednovanjese temelji na metafizi~kom poimanju ~ovjeka, odakle se izvodi i moralnanorma za kvalifikaciju ljudskih ~ina. Drugim rije~ima, budu}i da se moral-no vrednovanje zasniva na eti~ko-moralnim na~elima, ova pitanja suzaokupljala i filozofe i teologe. Nasuprot univerzalnoj i nepromjenljivojnormi, s vremenom se kao kriterij moralnosti javlja konkretna “situacija”ili etika situacije.10

Temeljna ideja etike situacije u filozofiji bi odgovarala poimanju eg-zistencijalizma. Prema situacijskoj etici nije mogu}e apriorno formuliratimoralni sud, a da se pritom ne vodi ra~una o “situaciji” u kojoj se nekaaktivnost odvija. Takvo stajali{te isklju~uje univerzalnost moralnih sudo-va koje bi stoga bilo nemogu}e primijeniti na svaku situaciju, nego takavsud vrijedi samo za onoga tko ga formulira. To se, me|utim, svodi na pi-tanje subjektivizma i prikrivenoga relativizma.

Moral situacije zapravo i nije u strogom smislu toliko razra|eni sus-tav, koliko pragmati~na sklonost ili egzistencijalno usmjerenje u pona{a-nju (egzistencijalizam i eti~ki aktualizam nasuprot normativnom esenci-jalizmu). Kao daljnji razlog nastanka ovoga shva}anja moè se pripisatiodsutnosti Boga iz suvremene filozofije. U tom smislu se tvrdi da su iKantova i egzistencijalna etika nastale u vremenima religiozne krize inepovjerenja u moralni sadràj.11

Situacija i novi moral

Sadràj Etike situacije te{ko je dovoljno jasno opisati bez dokume-nata kojima je s tim u vezi osu|eno ovo stajali{te. Osuda o kojoj je rije~,


216

10 Usp. V. VALJAN, Moralni zakon situacije u perspektivama Drugog vatikanskog kon-cila, KS, Zagreb, 1977., str. 9-10.

11 To je mi{ljenje iznio J. L. L. ARANGUREN, Etica, Madrid, 1958., str. 256. Usp. A.ROLDAN, SJ, La coscienza morale, Ed. Paoline, Roma, 1968., str. 364.

nalazi se u dva govora Pija XII. 1952. god.12 i u jednom dekretu Svetogaoficija 1956. god. (danas Zbor za nauk vjere).13 Izgleda ipak da bi se osudaPija XII. vi{e odnosila na prikrivene te`nje u teolo{kim razmi{ljanjima,nego na to~no odre|ene autore i njihove tekstove koji su se prigodno po-javljivali pedesetih godina 20. st. U svakom slu~aju, tri su bitne inkrimi-nacije koje se pripisuju etici situacije u navedenim mjestima: 1. Negiranjeobjektivnih i univerzalnih na~ela kao posljednjih normi slobode pona{a-nja; 2. zamjena tih na~ela s odre|enim sudom i nutarnjim svjetlom svakogpojedinca pri ~emu mu konkretna situacija pokazuje {to treba raditi; 3.napu{tanje nedovoljno jasnoga pojma “ljudska narav” (natura humana) izamjena s to~nijim izrazom “postoje}a” (konkretna) narav (natura exsis-tens). Ovako shva}eno tuma~enje normi moralnosti, nazvano je kao “novimoral” koji se pribliìo “raznim sustavima nekatoli~ke etike”, te je optu-èn zbog relativizma i modernizma.14

Po~eci u protestantskoj teologiji

Kao daljnja inspiracija za nastanak etike situacije moè se uzetiegzistencijalizam. Njemu su i{le na ruku brojne promjene u dru{tvu uprvoj polovici 20. st., osobito utjecaji dvaju svjetskih ratova. Tada{njirazvoj dru{tva duboko je izmijenio granice moralnih izbora unutar ~ega seljudskoj slobodi name}e egzistencija i individualna situacija. U takvomokruènju ìvot se izmijenio u mnogom pravcima {to je itekako pogodova-lo relativisti~kim opredjeljenjima.

Prvi protestantski teolog koji je jo{ 1928. god. uveo pojam etike si-tuacije (Situationsethik) bio je Eberhard Griesebach.15 Njegova knjiga Ge-genwart (Sada{njost) smatra se tipi~nim primjerom egzistencijalne etikesituacije. Autor zastupa stav da se ~ovjek mora snalaziti bez moralne si-gurnosti, jer se nalazi u neponovljivoj i nepredvidivoj sada{njosti (Gegen-wart). Metafizika i teologija ne jam~e siguran izbor. Ovo radikalno poi-manje ipak nije glavni predstavnik etike situacije. Bili su to prije svega K.


217

12 Radi se o govorima o savjesti, odgoju i etici situacije od 23. 3. i 19. 4. 1952., u: AAS,44 (1952), 270-271 i 413-419; usp. Herderkorespondenz, 6 (1951/52), 360-364 i 411-414 i B. HÄRING, Kristov zakon, I, KS, Zagreb, 1973., str. 290.

13 “Decretum de Ethica situationis”, u: AAS, 48 (1956), 144-145.14 Za tuma~enje etike situacije i okolnosti nastanka usp. L. ROSSI - A. VALSECCHI i dr.

(a cura di), Dizionario enciclopedico di teologia morale, Ed. Paoline, Roma, 1976.,str. 1013-1018 (G. Agelini) (dalje: DETM).

15 E. GRIESEBACH, Gegenwart. Eine kritische Ethik, Halle, 1928.; usp. DETM, str.1014.

Barth, H. Thielicke i E. Brunner. Kasnija protestantska djela s podru~jamorala, kao i kod Brunnera i Thilichea, podudaraju se s krajnjim situa-cionalizmom u kojemu situacija i zakon (norma) zamjenjuju uloge. Ovak-ve ideje protestantskih teologa, uz egzistencijalizam, Pio XII. smatra te-meljima “novoga morala”.16

Izazovi katoli~koj teologiji

Pitanja vezana uz etiku situacije s vremenom su se morala nametnutii krugovima katoli~kih teologa. Tako je jo{ prije intervencije Pija XII. K.Rahner upozorio na moralne posljedice prihva}anja uloge “situacije”. Nje-gova rasprava Situationsethik und Sündenmystik (Etika situacije i mistikagrijeha)17 jest me|u prvim tekstovima koji upozoravaju na opasnost shva-}anja: da okviri objektivnih eti~kih na~ela ne bi bili odlu~uju}i za konkret-ni izbor. Rahneru, o kojem }e biti jo{ govora, potom se pridruùju i drugi.

Me|utim, govori Pija XII. i dekret Svetoga oficija prije svega od-nose se na E. Michela koji je bio lije~nik i psiholog, dok se kao teologjavljao prigodno.18 Njegovo djelo Der Partner Gottes19 tretira problema-tiku bra~noga morala gdje se osobni odnosi i zahtjevi stavljaju ispred ob-jektivnih normi. Zbog takvih stavova, djelo je bilo na indeksu zabranjenihknjiga. Michel se javljao i u drugim ozbiljnijim spisima i u njima napadaotradicionalni katoli~ki moral optuùju}i ga za farizejski i pretkr{}anskilegalizam.20

Me|u pobornike suo~avanja moralne teologije sa suvremenim ide-jama filozofije ubraja se osobito T. Steinbüchel ~ije je djelo ChristlicheLebenshaltungen...21 (Kr{}anski ìvotni stavovi), tako|er optuèno zbogpretjeranoga situacionalizma. Na njegova su opredjeljenja naro~ito utjeca-li S. Kierkegaard, M. Buber i F. Ebner, kao op}enito i ideje egzistencijaliz-ma. Takva su ga opredjeljenja dovela do upornosti u vrednovanju konkret-ne individualne moralne odluke, i to na {tetu univerzalnih normi. U istom,egzistencijalisti~kom smislu mogu se svrstati M. Reding kao i A. Schüler.


218

16 Usp. V. VALJAN, Moralni zakon situacije, str. 10-11.17 Stimmen der Zeit, 145 (1949/50), 330-342.18 Usp. DETM, str. 1014.19 E. MICHEL, Der Partner Gottes. Weisungen zum christlichen Selbstverständnis,

Heidelberg, 1946.20 Usp. ISTI, Renovatio. Zur Zweisprache zwischen Kirche und Welt, Stuttgart, 1947., te

Gläubigen Existenz, Heidelberg, 1952.21 T. STEINBÜCHEL, Christliche Lebenshaltungen in der Krisis der Zeit und des

Menschen, Frankfurt, 1949.

Oni su kr{}ansku poruku i rje{avanje moralnih dilema u svojim djelimapoku{avali tuma~iti kroz egzistencijalizam.

S pitanjima morala situacije i njegovim pozitivnim vidovima suo~iose u nekim svojim tekstovima i J. Fuchs.22 U navedenom ~lanku iz 1954.god. pokazuje kako situacija zna~i poseban Bo`ji poziv. Situaciju trebashvatiti i osobno i kroz posredovanje sustava odnosa koje ona ima s ukup-nom stvarno{}u. Situacija je po sebi, iznutra, istovremeno sastavljena oduniverzalnih i individualnih vidova. Moralni izbor ne moè se prihvatiti(samo) kao jednostavna primjena odre|enoga zakona. Promatranje indi-vidualnoga aspekta je, naime, pitanje unutarnje biti koja se u vrednovanjumoralnosti nipo{to ne moè uzeti kao sporedna okolnost.

No, zbog va`nosti Rahnerova shva}anja uloge “situacije”, vratimose jo{ jednom tom pitanju.

Rahner: formalna egzistencijalna etika

Karl Rahner je pored etike situacije raspravljao i o op}im temamateolo{ke etike, kao {to su pitanja savjesti, slobode, grijeha, namjere i sl.Njegovi istupi izazivali su veliko zanimanje osobito za dijalekti~ki odnosizme|u razli~itih vrsta moralnih normi i jedinstvene zapovijedi ljubavi nakoju se te norme svode. Ipak, zna~ajniji doprinos teolo{koj etici vezanojza probleme oko “situacije” sadràn je u nazivu formalna egzistencijalnaetika (Formale Existentialethik).23

U svojim tekstovima Rahner tuma~i va`nost konkretne individual-nosti za eti~ku odluku na temelju ontolo{koga razmi{ljanja koje se odnosina ljudsko bi}e: individualnost ljudskoga duha ne definira se negativnimizri~ajima, ne sastoji se u ograni~enju univerzalne biti ~ovjeka, kako je topretpostavljao negativni pojam “materia prima” (skolastika). Individual-nost se stoga mora izraziti apstraktinim “formalnim” pojmovima. Rahner,dakle, misli na individualno neponovljivu odluku koju je te{ko iskazatinekom formom. Prema tome, ova formalno-egzistencijalna postavka o~i-tuje se na dva na~ina. Prvo, ovakvim usmjerenjem suda savjesti ne podr-àva se na~elo grani~ne moralne slobode niti prosu|ivanje po osobnom


219

22 J. FUCHS, “Morale theologique et morale de situation”, u: Nouvelle Revue Theolo-gique, 76 (1954), 1073; “Ethique objective et ethique de situation”, u: Nouvelle RevueTheologique, 78 (1956), 798-818; Situation und Entscheidung. Grundfragen christ-licher Situationsethik, Frankfurt, 1952.

23 Usp. K. RAHNER, “Il problema di un’etica esistenziale formale (1955.)”, u: Saggi diantropologia soprannaturale, Ed. Paoline, Roma, 1965., str. 467-495.

naho|enju pri moralnom izboru (kao u slu~aju norme zasnovane na uni-verzalnim i apstraktnim), te drugo, ovakvo usmjerenje Rahner zasniva natelogiji “pojednica”.

O pitanju odnosa izme|u situacije i eti~koga zakona, Häring tvrdi daRahner u svome pristupu “uo~ava opravdane èlje etike situacije, ali s po-trebnom jasno}om zabacuje etiku situacije koja je neprijateljski raspo-loèna prema op}oj etici bîti”. Potom navodi Rahnerov tekst iz ~asopisaStimmen der Zeit: “Budu}i da postoji pojedinac, postoji i pojedina~na eti-ka i funkcija savjesti koja joj odgovara. I kako ono {to je pojedina~no u~ovjeku ne dokida op}enito nego ostaje unutar op}eljudskoga, tako i poje-dina~na etika postoji samo unutar op}e normativne etike (koja je tako|erstvarna, {to se pre~esto ispu{ta iz vida).”24 Rahner se tako u svojoj for-malnoj egzistencijalnoj etici o~itovao i o pozitivnim aspektima “situacije”.

Prihvatljivost situacije u eti~kim opredjeljenjima

Rasprave oko stvarne “situacije” u kojoj se donosi konkretna moral-na odluka nisu bez temelja u{le u teolo{ku refleksiju. I Fuchs i Rahnersvemu tome pristupili su i s pozitivne strane, a kasnije }e im se pridruìtii Van Kol. Ne treba smetnuti s uma da je jo{ klasi~ni (“stari”) moral poz-navao i priznavao va`nost situacije pri procjeni moralnosti nekoga djela,samo se pritom koristio pojam okolnost. I T. Akvinski izri~ito navodi se-dam takvih okolnosti (circumstantiae) koje utje~u na moralnu kvalifikaci-ju ~ina.25

Pored toga, jo{ dvije napomene ukazuju na va`nost situacije primoralnom izboru. Prva je u ~injenici da u sastavni dio situacije ulazi isama povijest spasenja, osobito Isusova pojava kao najve}i biblijskidoga|aj, dakako, ako se ta situacija doìvljava u vjeri. Drugo, situacija sene smije shvatiti kao alternativa moralnom izboru, nego kao neodvojividio moralnoga zakona. Dobro je pritom imati na umu i saborski zahtjevkoji, govore}i o zamr{enim situacijama u razvoju suvremenoga svijeta(Gaudium et Spes, 4-10), odbacuje individualisti~ku etiku i slijepu samo-volju, te da se treba “prilagoditi objektivnim normama moralnosti”.26


220

24 B. HÄRING, Kristov zakon, I, KS, Zagreb, 1973., str. 290; Stimmen der Zeit, 141(1949/50), 336.

25 Summa theologica, I-II, q. 7, art. 3 (quis, quid, ubi, quibus auxiliis, cur, quomodo,quando).

26 Gaudium et Spes, br. 16, usp. br. 30.

Imaju}i na umu spomenute napomene, te da bi se izbjegla moralnanesigurnost i eti~ki relativizam, Van Kol iznosi svoje vi|enje o tome podkojim bi uvjetima etika situacije ipak bila prihvatljiva.27

1. ôvjek ne moè odbaciti apsolutne i univerzalne norme i pritomne upasti u subjektivizam i relativizam kao opredjeljenja protivna kato-li~kom eti~kom poimanju. Univerzalni zakoni vrijede, naime, kao nepro-mjenljivi; oni nu`no obuhva}aju sve posebne slu~ajeve u kojima ti zakonipostaju konkretni, kao {to su pozitivne odredbe i osobito negativne zab-rane koje nu`no proizlaze iz objektivnoga poretka. Zato ne postoji slu~aju kojemu bi neka konkretna situacija bila neovisna od nepromjenljivihmoralnih zakona, makar se nekada traìle i `rtve.

2. I uz to, postoje slu~ajevi u kojima se ne vidi rje{enje u neposred-noj primjeni op}ega nepromjenljivog zakona. Tada se sukladno kazuisti~-koj metodi mogu postaviti neka pravila koja uglavnom vrijede u sli~nimokolnostima (analogija), iako ne uvijek i u svima. Kako ni takva pravila nemogu uvijek sve rije{iti, u mnogo slu~ajeva svatko }e osobno morati na-laziti rje{enje traè}i pomo} i u svjetlu Duha. Tada je na mjestu i neka eti-ka situacije.

3. Prije dono{enja odluke po osobnoj savjesti u takvim situacijama,potrebno je: pa`ljivo istraìti narav ~ina koji je pred izborom, ispitati kojihse objektivnih kriterija valja dràti, te napokon istraìti na koji na~in uzetiu obzir sve konkretne okolnosti osobe, vremena i mjesta. Tek tada }edobro formirana savjest mo}i i morati razborito i odva`no rije{iti slu~ajprema toj konkretnoj situaciji. Samo tako shva}ena, etika situacije ostajeu okvirima (kr{}anske) moralne odgovornosti.

Ove Van Kolove naznake rje{enja ukazuju na realnost i prakti~nost,jer pritom obuhva}aju univerzalno i pojedina~no, vode ra~una o op}imobjektivnim normama i o konkretnim osobnim okolnostima. I jedno idrugo bilo je poznato i “staroj” teologiji iako je izraàvano drugim forma-ma, kako je ve} re~eno.

I jo{ pone{to...

Zamislimo pretpostavku: Kada bi svi ljudi prihvatili relativizam kaoìvotno opredjeljenje, ìvot bi bio gotovo nemogu}. Nestalo bi sigurnosti,me|usobnoga povjerenja, istine i vrednota, nastao bi pravi kaos, bila bi todiktatura s po~etka ovoga teksta. Dodu{e, to je hipoteti~ko i teorijsko


221

27 A. VAN KOL, Theologia moralis, I, Herder, 1968., br. 94. (navedena obimna litera-tura).

naga|anje. No, je li to ba{ sasvim tako? Zar se svakome od nas ne dogodida umanjujemo va`nost nekih okolnosti (situacija) u kojima se na|emo, tj.da relativiziramo: svoju bolest, odnos prema drugom, relativiziramo opas-nosti koje prijete od brze vo`nje, od precjenjivanja vlastite snage, od umi{-ljenosti, nekontroliranoga pi}a i sl.? Od teorijskoga o~ijukanja sa svimtime, pa do prakti~noga prihva}anja relativnosti nije velik korak.

Ustvari, mi ìvimo okruèni relativizmom dobroga i lijepoga u kul-turi, politici, u ekonomskom podru~ju, osobito u medijima, samo tome nepridajemo uvijek osobitu va`nost. Relativizam se zapravo ve} uvukao udru{tveni i osobni ìvot pojedinaca. Poslovi~na izreka video meliora pro-boque deteriora sequor sve vi{e postaje mentalitet po kojem je lak{e pri-hvatiti moralno lo{iji ali “korisniji” izbor od onoga {to je bolje, ~asnije iljep{e, iako redovito teè.

Narav relativizma, osim u moralnom djelovanju, o~ituje se osobitona podru~ju kulture i politike. Suvremena osjetljivost dana{njega ~ovjekana vlastitu kulturu jest opravdana, jer je ~ovjek i nastao u odre|enoj kul-turi i njezin je dio. Ipak, osobna kulturalna osjetljivost ne moè dovoditi upitanje nepromjenljivost objektivnih normi ili (naravnih) zakona u smislukulturnih tendencija koje zakonu suprotstavljaju idol ljudske slobode,~ime se dolazi “do ‘kreativne’ interpretacije moralne savjesti”.28 Kona~no,opasnost kulturalnoga relativizma o~ituje se osobito u primamljivoj “teo-retskoj razradi i obrani eti~koga pluralizma, koji opravdava dekadenciju inapu{tanje razlogâ i na~elâ naravnoga moralnog zakona”, i to na taj na~in“kao da bi sva shva}anja ìvota bila jednako vrijedna”.29

[to se ti~e politi~koga relativizma, on je od kulturnoga mnogo opa-sniji zbog mo}i koja je u pitanju kao i posljedica koje zadiru u dru{tveniìvot. U tom smislu ovdje }e biti dovoljno samo podsjetiti na politi~kukoncepciju totalitarizma, iako ni danas nije manje opasno nijekanje ljud-skih prava, dostojanstva osobe i potiskivanje religioznoga pitanja. Uza sveto u politici uvijek postoji “opasnost od saveza izme|u demokracije ieti~koga relativizma, koji gra|anskom suìvotu oduzima svako sigurnomoralno upori{te i jo{ ga temeljitije li{ava prepoznavanja istine”.30

Dakako, relativizam u sebi uklju~uje mnogo {ire aspekte sagleda-vanja od onih ovdje iznesenih koji, unato~ tome, pruàju saèti uvid udosege njegovih posljedica.


222

28 IVAN PAVAO II., Veritatis splendor, br. 54, usp. br. 53.29 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Doktrinalna nota (2002.), IKA, Zagreb,

2003., br. 2.30 IVAN PAVAO II., Veritatis splendor, br. 101.

Ukratko, relativizam nije~e apsolutnu istinu i istinu o Apsolutnom.A pitanje: “[to je istina” (Iv 18,38) i dalje ostaje temeljno pitanje za ~ovje-ka. Nijekanje apsolutne istine mo`da je ipak najbolji dokaz o istinitostinjezina postojanja. Nasuprot diktaturi relativizma!

A DICTACTORSHIP OF THE RELATIVISM

Summary

One of characteristics of the modern world is relativism which claims tobe the predominant life’s orientation. Although this philosophical and practicaltrend basically involves the rejection of universal and absolute norms and followssubjective wishes in conduct options, it is ramified in numerous directions andthis is why it has no homogeneous meaning.

Nevertheless, two characteristic concepts of relativism are noticeable, espe-cially in philosophical and ethical orientations. The first one consists in theoreti-cal denial of absolute cognitions and values while the second one states thathuman persons can choose, without limitations in their practice of liberty andwithout any moral responsibility, what in concrete cases suits them. This is thefoundation of so called situation ethics in which as criterion of moral conduct isconsidered “the situation” inside of which a moral choice is being enacted.Individual theologians did attribute certain value to such situation, but it shouldnot be looked as the alternative to responsible moral decisions nor a proper appre-ciation of moral situation should involve any denial of universal ethical norms (K.Rahner, J. Fuchs, A. Van Kol and others). Relativism is manifest in numerousother domains (culture, politics etc), but it is not acceptable since it depriveshuman beings of the truth as safe stronghold of any possible normal living.

(Translated by Mato Zovki})


223


224

Niko IKI]

ME\URELIGIJSKI DIJALOGI ME\URELIGIJSKA TEOLOGIJA!?

Saètak

Neki teolozi iz zapadnoga plu}nog krila Crkve sve hrabrije ulaze u otkrivanje du-bokoga teolo{ko-eklezijalnoga smisla pojma i njegova sadràja “teologija religi-ja” ili “me|ureligijska teologija”, vidno ga razlu~uju}i od bilo kakvih sinkretisti~-kih primjesa. Kao odsko~nica u razmi{ljanju i traènju teolo{koga utemeljenjasluì im stupnjeviti pojam “me|ureligijski dijalog”, koji je barem pojmovno prih-va}en. Po analognom smislu neki uvi|aju mogu}e utemeljenje “teologije religija”u stupnjevitom pojmu “Crkve”, a da se pri tome ne suàva, niti nije~e dogmatsko-soteriolo{ka tvrdnja da je Isus Krist jedini Spasitelj svijeta.

Pred nama su dva sloèna pojma koji su filolo{ki bliski a sadràjnonijansirani i mo`da upitni. Prvi je na{ao svoje mjesto ne samo u teologiji,nego preko kulture zadire u sve pore ìvota, sve do politike. Drugi pojamnije toliko jasan, nije udoma}en a za mnoge je sadràjno upitan ili mo`da~ak kontradiktoran. Zato u naslovu ovoga uratka stoji uskli~nik s upitni-kom, koji èli ukazati na tu problematiku.

Jesu li ovi pojmovi doista kontradiktorni ili kompaktibilni? U ovomvremenu a posebno na ovom prostoru, kada neke unutarkatoli~ke snage,da ne govorimo o drugima, sna`no ignoriraju i dijalog i ekumenizam izpoznatih i bliskih razloga njima, koji su sve vi{e negoli biblijski, teolo{kii koncilski, nije mo`da oportuno pokretati ovakva pitanja. Usprkos tomepoku{ajmo se ukratko pribliìti gore postavljenom pitanju. Po|imo od ve}recipiranoga pojma dijaloga.

1. Me|ureligijski dijalog

1.1. Neosporno teolo{ko utemeljenje dijaloga

Ako dijalog promatramo kao relacijsku dimenziju izme|u dva sub-jekta, onda je on doista sloèni i nijansirani pojam koliko i sami pojmovi,

225

STUDIA

npr. relacije i Crkve. On je u svojoj biti gradualan, stupnjevit. Pored egzis-tencijalne, psiholo{ke i svake druge strane to svjedo~e i mnogobrojna mje-sta u Svetom Pismu kao i u crkvenim dokumentima, posebice Drugogavatikanskog sabora, za kojega se u cijelosti moè re}i da je ekumenski idijalo{ki. Koncil pored ostaloga navodi: “Od samog svoga postanka ~ov-jek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom.”1 Stoga bismo s teolo{koga sta-novi{ta mogli prvo istaknuti dijalo{ku relaciju Boga i ~ovjeka, koja poseb-no kulminira u dijalogu Krista i s ljudima, “koji je ispitivao srce ljudi ipravim ih ljudskim razgovorom dovodio do boànskoga svjetla”. Koncilnadalje poziva vjernike da kao Kristovi u~enici proèti Kristovim Duhomupoznajemo ljude s kojima ìvimo, te da tako iskrenim i strpljivim dijalo-gom otkrijemo kakvo je bogatstvo Bog podario narodima.2 Taj dijalog ilipojednostavljeno razgovor Boga i ~ovjeka odvija se kroz razne na~ine usvim ìvotnim prilikama kako pojedinca tako i cijeloga izabranog naroda.Za kr{}ansku teologiju utjelovljeni Isus Krist je vrhunac dijaloga Boga i~ovjeka a Duh Sveti je temelj takve komunikacije.

Iz kristolo{ko-pneumatske perspektive sasvim je logi~no da i Crkvakao Kristova zaru~nica nastavi dijalo{ki put. Ona ga na razne na~ine stal-no ostvaruje sa svijetom u kome ìvi. Svijet za Crkvu predstavlja sve nje-gove kategorije pa i one koji nisu u Crkvi. Temelj takvom {irokom i slo-ènom poimanju dijaloga Crkva temelji na ljudskoj naravi i jednakomdostojanstvu svake osobe i pravima koja odatle izlaze za sve ljudi, {to jeve} nagla{avao papa Ivan XXIII.3 Crkva je vidljivo dru{tvo i istovremenoduhovna zajednica koja u sebi na otajstveni na~in povezuje zemaljsko inebesko, gre{no i sveto, prolazno i neprolazno, vidljivo i nevidljivo. Onavodi me|usobni dijalog sa svijetom u kome ìvi i djeluje, pozvana da budekvasac i du{a ljudskoga dru{tva. Tu svoju spasenjsku i eshatolo{ku zada}uu svijetu ona obavlja ìvotnim dijalogom sa svijetom na svim razinama iu svim prilikama, uvijek drè}i se evan|eoskih na~ela.

Ne ulaze}i u unutarcrkvene dijalo{ke relacije, kao npr. laika i kleri-ka, ostavljaju}i po strani i va`ni ekumenski dijalog s drugim Crkvama icrkvenim zajednicama, tj. s kr{}anima nekatolicima, o ~emu Koncil po-sebno govori u dekretu o ekumenizmu Unitatis redintegratio, nas ovdjeposebno zanima dijalo{ka relacija s nekr{}anima. Da bi ispunila svoju uni-verzalnu spasenjsku zada}a prema svim narodima, rasama i kulturama,Crkva ide putom iskrenoga dijaloga. U tom duhu nastoji odgajati svoje


226

1 Gaudium et spes (GS), 19.2 Usp. Ad gentes (AG), 11.3 Usp. encikliku Mater et magistra od 15. svibnja 1961. Usp. AAS, 53 (1961), 405-447

i GS, 40

vjernike da cijene i po{tuju sve druge vjere i kulture, u kojima ona otkri-va dragocjene religiozne i humane elemente, s nadom da nas sve “otvorenidijalog dovede do toga da vjerno primamo poticaje Duha i spremno ihizvr{imo. @elja za takvim dijalogom, koji polazi iz ~iste ljubavi prema isti-ni, ne isklju~uje s na{e strane nikoga”.4 U tom duhu treba vrednovati do-prinos Crkve u izgradnji me|unarodne zajednice u sklopu razli~itih me-|unarodnih ustanova na dobrobit svega ~ovje~anstva. Poseban doprinostreba gledati oko intenziviranja kulturnih razmjena u kojima Crkva gledamogu}nost otvaranja vrata pravom i plodnom dijalogu me|u vjerskim ikulturno razli~itim narodima.5

O relaciji katolika s nekr{}anskim religijama pa i s nevjernicima6 op-{irnije se govori u dva koncilska dokumenta. To su: Nostra aetate, deklaraci-ja o odnosima Crkve s nekr{}anskim religijama, te Ad gentes, dekret o mi-sijskoj djelatnosti Crkve. Od ukupno pet brojeva deklaracije Nostra aetatetre}i je posve}en islamskoj a ~etvrti ìdovskoj vjeroispovijesti. Polazna to~-ka odnosa Crkve prema nekr{}anskim zajednicama jest ono op}e zajedni~koljudsko s ciljem promicanja jedinstva i ljubavi me|u svim ljudima. To zajed-ni~ko svim ljudima ima svoj po~etak i svoj kraj u Bogu stvoritelju i otku-pitelju koji èli spasiti svakoga ~ovjeka. Iz toga zajedni~koga svim ljudimaproizlaze ista pitanja za sve iako ne isti odgovori o smislu i cilju ~ovjekovaìvota, odakle dolazi, kuda i kamo ide, o dobru i zlu u svijetu itd. U tom smi-slu razli~ite religije nastoje na razli~ite na~ine pomo}i ~ovjeku u traènjuodgovora na ta pitanja. Dijalog je, dakle, put zajedni~koga traènja istine oBogu. “Katoli~ka Crkva ne odbacuje ni{ta {to u tim religijama ima istinita isveta. S iskrenim po{tovanjem promatra te na~ine djelovanja i ìvljenja, tezapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome razlikuje od onoga {to onasama drì i nau~ava, ipak nerijetko odraàvaju zraku one Istine {to prosvjet-ljuje sve ljude... Ona stoga bodri svoje sinove da razborito i s ljubavlju pu-tem razgovora i suradnje sa sljedbenicima ostalih religija, svjedo~i kr{}an-sku vjeru i ìvot, priznaju, ~uvaju i promi~u ta duhovna i moralna dobra kaoi te socijalno-kulturne vrednote.”7 Sekretarijat za nekr{}ane isti~e da svi lju-di uìvaju blagodat sveop}e Bo`je providnosti. Tamo se izri~ito navodi da “ne-ma dakle sumnje, da postoji reìm osobne milosti izvan Crkve i prije Crkve”.8

Niko IKI], Me|ureligijski dijalog i me|ureligijska teologija!?, str. 225-235

227

4 Usp. GS, 92.5 Usp. GS, 56.6 SEKRETARIJAT ZA ONE KOJI NEVJERUJU, ~iji je predsjednik bio pokojni be~ki kar-

dinal Franz König, izdao je upute i smjernice dijaloga s nevjernicima pod naslovom Di-jalog s onima koji ne vjeruju, Dokumenti 22, Kr{}anska sada{njost (KS), Zagreb, 1968.

7 Nostra aetate (NA), 2.8 Usp. SEKRETARIJAT ZA NEKR[]ANE, Prema susretu religija, sugestije za dijalog,

Dokumenti 9, KS, Zagreb, 1968., str. 10-11. Tajni{tvo za nekr{}ane osnovao je 19. 5. 1964.,

Otvoreni dijalog i suradnju s nekr{}anskim religijama Sabor teolo{-ki potkrjepljuje razli~itim argumentima. Tako i stavom, da Bog ho}e da sesvi ljudi spase, jer je jedan Bog i jedan posrednik Isus Krist;9 nadalje,Sabor izlaè da je teologija spasenja anticipirana u teologiji stvaranja, jerne moèmo zazivati Boga, Oca sviju, ako stvoreni na sliku Bo`ju, ne uva-àvamo sve ljude kao bra}u i sestre; jer je ekonomija spasenja univerzal-na u Isusu Kristu, “...sve je po njemu i za njega stvoreno..., svidjelo seBogu u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu - uspostaviv{i mir krvljukrià njegova - izmiriti sa sobom sve bilo na zemlji bilo na nebesima”;10

jer Isusova inkarnacija ima tako|er univerzalno zna~enje, jer je ljudskapovijest univerzalna i obuhva}a kako ljudski grijeh tako i Bo`ju milost. Uovakvoj teolo{koj postavci nema mjesta nikakvoj diskriminaciji ni pokakvoj osnovi, pa ni religijskoj. Tako|er nema mjesta nikakvoj eksklu-zivnosti, jer je sam Isus rekao da }e nas njegov Duh uvoditi u puninu is-tine11 koju jo{ nemamo u potpunosti. Stoga se i u drugim religijama i tra-dicijama nalaze sjemenke istine. U tom duhu upozorava Koncil sve misij-ske djelatnike da se znanstveno priprave za svoju misijsku zada}u, s na-glaskom na dijalogu s nekr{}anskim religijama i kulturama.12

1.2. Neosporna podr{ka zadnjih papame|ureligijskom dijalogu

Pavao VI. isti~e da je dijalog postao metoda Crkve u susretu sa svi-jetom.13 Blagopokojni papa Ivan Pavao II. Govorio je 15. svibnja 2004.~lanovima Papinskoga vije}a za me|ureligijski dijalog. On podràva tajdijalog oslanjaju}i se na Pavla VI. Ivan Pavao II. isti~e da taj dijalog treba


228

na Duhove, Pavao VI. sa zada}om traènja metoda i putova da se uspostavi prikladandijalog s nekr{}anima. Ono je 1985. god. izdalo dokument pod naslovom: Stav Crkveprema sljedbenicima drugih religija (Dokumenti 73, KS, Zagreb, 1985.). Ovdje jevrijedno spomenuti i dokument: Kr{}anstvo i religije, izd. Me|unarodno teolo{kopovjerenstvo, KS, Zagreb, 1999., Dokumenti 122. Me|u ~lanovima potpovjerenstvakoji su izra|ivali dokument (od 1993. do 1996.) bili su Golub, Pottmayer, Ladaria idrugi. Dokument je odobrio tada{nji pro~elnik Kongregacije za vjeru kard. Ratzinger.Misli ovoga dokumenta upu}ene su prvenstveno katolicima koji sudjeluju u dijalogureligija. O tome vidi tako|er komentar u djelu: Mato ZOVKI], Me|ureligijski dija-log iz katoli~ke perspektive u Bosni i Hercegovini, Vrhbosanska katoli~ka teologija,Sarajevo, 1998., str. 67-92.

9 Usp. 1 Tim 2,4.10 Vidi Kol 1,16.19-20.11 Usp. Iv 16,13.12 Usp. AG, 34.13 Usp. Encikliku: Ecclesiam suam, 31 (potpisana 6. kolovoza 1964.).

biti intenziviran poklanjaju}i pozornost onim temama od zajedni~kogainteresa. Crkva se mora suo~iti s izazovima me|ureligijskoga dijaloga.Prognozira da }e ovo tisu}lje}e biti ozna~eno kulturalnim i religioznimpluralizmom. Zato je dijalog vaàn i treba biti nastavljen ukoliko je dioposlanja Crkve na navje{taju evan|elja. U dijalogu s drugim religijamamora biti izbjegavan svaki relativizam i indiferentizam. Va`nost dijalogapapa vidi i kao bitnu pretpostavku za mir u svijetu, jer je Bog ime za miri zapovijed mira.14

Sada{nji papa Bendikt XVI. govorio je 1. velja~e 2007. utemeljitelji-ma zaklade za me|ureligijsko i me|ukulturalno istraìvanje i dijalog. Onje sam bio jedan od utemeljitelja te zaklade. I on poziva na priznavanje irazvijanje poveznica me|u religijama, koje nas ujedinjuju. Na ovoj linijion vidi cilj zaklade u traganju za bitnom i autenti~nom porukom koju trimonoteisti~ke religije mogu poslati svijetu, kako bi kroz istraìvanje svojeduhovne ba{tine ja~ale bratske odnose i dali nove impulse me|ureligij-skom dijalogu, te obvezali se na me|usobno po{tovanje i povjerenje. Ljudidana{njice o~ekuju od nas poruku sloge i pouzdanja. Tim ljudima trebapomo}i ìvjeti u pravdi i miru. Ljudi imaju pravo od nas o~ekivati odlu~anznak novoga razumijevanja i poja~ane suradnje. On vrednuje zajedni~kove} ura|eno djelo kao referencu budu}ega rada i pri tome kaè da jeme|ureligijski i me|ukulturalni dijalog danas va`niji nego ikad prije, akoje pravi, ako raspektira razlike, ako je hrabar, strpljiv i ustrajan. Sve vjer-ske tradicije isti~u sveti karakter ìvota i dostojanstvo ~ovjeka. S obziromna toliko èljeni mir on izraàva nadu da me|ureligijsko i me|ukulturalnoistraìvanje i dijalog danas nisu neke bezna~ajne opcije, nego su ìvotnova`ni i na{em vremenu neophodni.15

Od 15. do 17. svibnja 2006. odràna je XVII. godi{nja skup{tinaPapinskoga vije}a za du{obri`ni{tvo migranata i ljudi koji su na putu.@ivimo u vremenu u kojem je mobilnost ne samo znak vremena, nego tamobilnost nosi sa sobom i odre|ene probleme u vjeri, duhovnosti i pas-toralu. Papa Benedikt XVI. pozdravio je skup{tinu i naglasio da jeme|ureligijski dijalog bitni sastavni dio naloga Crkve u slu`bi ljudima aza one koji rade s migrantima i naseljenicima u zemljama s islamskomve}inom on je “svagdanji kruh”.16


229

14 Usp. Novo millenio ineunte, 55.15 Usp. Papin govor skinut s vatikanske web-stranice.16 Usp. Dokument pod nazivom: Migration und Unterwegssein aus und in Länder mit

islamischer Mehrheit, na vatikanskoj web-stranici. Na istoj skup{tini govorili su i dru-gi uvaèni predstavnici. Izme|u ostalih kardinal Martino, predsjednik dikasterija, ub-rojio je dijalog me|u o~evidne rezultate rada. Tajnik vije}a naglasio je kako je va`no da

1.3. Zaklju~no o me|ureligijskom dijaloguiz na{e perspektive

U ovom kratkom pregledu koncilskih stavova primarno su se o~ito-vala samo ona koncilska mjesta koja utemeljuju dijalog s nekr{}anima. Iova mjesta vi{e negoli zorno svjedo~e koncilsko duboko teolo{ko uteme-ljenje dijaloga, pogotovu zadnjih papa da dade dijalogu odlu~nu ulogu.

Svim Hrvatima katolicima stavovi papa mnogo zna~e na svim pod-ru~jima, ali premalo na onom dijalo{ko-ekumenskome. A njihovi stavovio me|ureligijskom dijalogu su kristalno jasni i pozitivni, posebice ove tro-jice zadnjih papa, koji vremenski obuhva}aju blizu 45 godina crkvene di-jalo{ke povijesti, to jest, sada{njega pape i uvaènoga teologa Ratzingera,te posebice blagopokojnoga sluge Bo`jega Ivana Pavla II. i koncilskogapape Pavla VI.

Zato je te{ko razumjeti unutar Katoli~ke Crkve krute i nedijalo{kestavove nekih vjernika a posebice pojedinih klerika. Ako takvih vjernikaima, nije njihova krivnja. Dok bi se neznanje nekih vjernika dalo objasni-ti hotimi~nim ili nehotimi~nim propustima njihovih klerika, dotle jedrànje nekih klerika te{ko razumljivo i kod nekih ekstremnih potpunonekoncilsko. Takvi klerici su svojevrsni skriveni i pritajeni “lefebrovci”,koji ne prihva}aju}i i ne {ire}i pravi koncilski dijalo{ki duh {tete Crkviiznutra, daju}i i svjedo~e}i krivu sliku Crkve i njezina nauka. Zato prijenego {to druge po~nemo uvjeravati da dijalog nema alternative, moramoto isto ìvo i djelotvorno svjedo~iti u svojim vlastitim redovima. Svjestanda mogu doìvjeti {to je Pavao doìvio na Aeropagu, poru~ujem: to je dija-log ìvota.


230

svi ~lanovi skup{tine shvate potrebu dijaloga. Tajnik Papinskoga vije}a za me|ureligij-ski i me|ukulturalni dijalog opravdao je zajedni~kim izazovima vremena, poput tero-rizma ili zajedni~kom potrebom poticanja vrijednosti kao {to su vjerska sloboda, me-|usobno uvaàvanje, solidarnost, mir itd. Ukazivao je va`nost dijaloga zbog zajed-ni~kih prijetnji kao {to su relativizam, indiferentizam, sekularizam... Skup{tina je do-nijela neke smjernice i preporuke. To~ke od 7 do 16 je stavila pod naslov dijalog. Ubroju 7 kaè se da su svi sudionici jasno pokazali va`nost i neophodnost autenti~nogadijaloga izme|u kr{}ana i muslimana. Br. 12 isti~e da treba razraditi model me|ureli-gijskoga dijaloga, koji se ne}e bazirati samo na ~istom razgovoru i jednostavnom slu-{anju drugoga, nego koji }e iznositi duboko duhovno uvjerenje. U br. 13 isti~e se datreba razlikovati civilni i vjerski dijalog. Muslimane se upozorava u br. 15 da razliku-ju pojmove svjetovni “zapad” i “kr{}anstvo”, br. 25 oslanja se na poruku za dan mira2001.

2. Stupnjevitost dijaloga kao mostprema me|ureligijskoj teologiji!

Dijalog je postao sredi{nji pojam modernoga svijeta. On je nezaobi-lazan kad je u pitanju svjetski mir. Hans Küng govori u svezi s projektomWeltethos, da nema globalnoga suìvota na zemlji bez globalnoga ethosa,te da nema mira me|u narodima bez mira me|u religijama, a mira me|ureligijama nema bez dijaloga me|u religijama. Njega citira Mario Delgadokoji kaè da je dijalog jednako vaàn i za teologiju kao i za Crkvu, tako daje dijalog od enciklike Ecclesiam suam Pavla VI., koja je potpisana 6.kolovoza 1964., postao metodom Crkve za susret sa svijetom.17 Papa u tojenciklici kaè izri~ito da je me|ureligijski dijalog vi{e od same metode.Kao prvi preduvjet me|ureligijskoga dijaloga papa postavlja vjersku slo-bodu. On gleda kr{}anstvo kao dijalo{ki susret Boga i ~ovjeka. Papa raz-likuje tri dijalo{ka kruga ili stupnja: prvo dijalog sa svakim ~ovjekomdobre volje; drugo dijalog s drugim religijama i tre}e, ekumenski dijalogme|u kr{}anskim zajednicama i Crkvama.18 Time je potvr|ena o~ita stup-njevitost dijaloga.

Na ovom tragu dokument Dijalog i navje{taj iz 1991. god.19 donosisljede}a dijalo{ka podru~ja koja svjedo~e stupnjevitost pojma dijaloga.Tamo se razlikuje dijalog ìvota, u kojem ~ovjek dijeli sve s bratom ~ovje-kom; drugo je dijalog djelovanja u kojem kr{}anin i nekr{}anin zajedni~kidjeluju za boljitak svijeta; tre}e bi bio dijalog teolo{ke razmjene u kojemteolo{ki eksperti u~e vrednovati vjerske vrijednosti drugih; ~etvrto bi biodijalog vjerskoga iskustva u kojem kr{}anin ukorijenjen u svojoj tradicijidijeli religiozno iskustvo drugih, npr. u molitvi, meditaciji itd.

Dijalog je stupnjevit i s teolo{koga aspekta, {to za onaj drugi na{pojam me|ureligijske teologije moè biti kao poveznica i odsko~nica. Nanajvi{em stupnju dijaloga je onaj sa svojim Bogom stvoriteljem i otku-piteljem, pa onda sa svojoj Crkvom, pa izvancrkveni s kr{}anima, onda snekr{}anskim monoteisti~kim religijama, s poganima, sa svijetom uop}e,s razli~itim kulturama itd. Ovo mi se ~ini dovoljnim da se ukaè na va`-


231

17 Usp. “Der interreligiöse Dialog”, u: Zeitschrift für Missionswissenschaft und Reli-gionswissenschaft (ZMR), EOS-Verlag, 1-2 (2007), 3-4. Zanimljivo je da ovaj ~asopisizlazi ve} 91 godinu. Ovaj cijeli svezak posve}en je me|ureligijskom dijalogu.

18 Usp. Ecclesiam suam, 31, 38, 41, u: AAS, 56 (1964), 609-659, tako|er u: EnchiridionVaticanum, 2, Documenti ufficiali della Santa Sede 1963-1967, Edizione DehonianeBologna, 12. izdanje iz 1981. god., reprint 1989., br. 164-210, posebice o dijaloguvidi br. 192-208.

19 Usp. u br. 42, oslanjaju}i se na dokument: Dijalog i misije, 29-35.

nost sloènosti i stupnjevitosti pojma dijaloga. Ta stupnjevitost i sloènostdijaloga proizlazi iz stupnjevitosti pojma Crkva, o ~emu }e jo{ biti govo-ra. Tako shva}eni pojmovi dijaloga i Crkve mogu biti odsko~na daska zarazmi{ljanje o stupnjevitosti pojma sakramentalnosti u Crkvi. Da li u sklo-pu takve eventualne stupnjevite sakramentalnosti Crkve ima mjesta i zanekr{}anske monoteisti~ke religije? Ako je ovo mogu}e uzeti kao pretpo-stavku, moramo se pitati, vodi li nas me|ureligijski dijalog prema me|ure-ligijskoj teologiji?

3. Na putu prema me|ureligijskoj teologiji?

3.1. Teolo{ka polazi{ta me|ureligijske teologije

Isusovac Hans Waldenfels pi{e o dijalogu kao susretu s drugima irazli~itima. Za njega pravi dijalog uvijek uklju~uje da se o drugome ne sa-mo govori nego da ga se akceptira kao partnera, jer me|usobno prihva-}anje i razmjena stavova pripadaju konstitutivnim faktorima svakoga di-jaloga.20 U svome razmi{ljanju on polazi od ~injenice pluralizma razli~itihreligija. Za dijalog s druga~ijima potrebno je stvoriti temeljna na~ela dija-loga, od kojih je me|u prvima postavio fakti~no, ne samo verbalno, prih-va}anje i uvaàvanje drugoga i druga~ijega. To je za njega prvi konstitu-tivni elementi svakoga dijaloga. U takvom uvaàvanju poku{ava se zajed-no i}i prema istini.

Dominikanac Claude Geffre smatra vjerski pluralizam polazi{temza razmi{ljanje o teologiji vjerskoga pluralizma. I on traì teolo{ke temelj-ne uvjete me|ureligijskoga dijaloga. Pri tome dolazi do temeljnoga teo-lo{koga pitanja: Kako spojiti mno{tvo putova do Boga s jedinim posred-ni{tvom Isusa Krista iz deklaracije Dominus Jesus?21 Za neke teologe(Paul Knitter i Roger Haight) Isus je normativni put ali ne jedini put spa-senja ljudi, navodi Geffre. On tuma~i novozavjetna mjesta tako da ne is-klju~uju druge putove spasenja. U tome se on oslanja na Ivana Pavla II.,22

koji ne isklju~uje druge putove do spasenja, ali ih uvijek veè uz Isusa


232

20 Vidi ~lanak pod naslovom: “Standpunkt und Standpunkte unterwegs zu einer Theo-logie der Religionen”, u: ZMR, 1-2 (2007), 8-9.

21 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE izdala je 5. rujna 2000., pod naslovom: Domi-nus Jesus, deklaracija o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve,KS, Zagreb, 2000., Dokumenti 125. Ekumenske i dijalo{ke izvatke pogledaj u: N.IKI], Ekumenske studije i dokumenti. Izbor ekumenskih dokumenata Katoli~ke i Pra-voslavne Crkve s popratnim komentarima, Vrhbosanska katoli~ka teologija, Sarajevo,2003., str. 121-123.

22 Usp. Redemptoris missio, 5.

Krista i ne vrednuje ih istomjerno. Geffre zaklju~uje da se kroz me|ure-ligijski dijalog, dakle, ne mora `rtvovati kristocentri~nost nekakvoj neo-dre|enoj teocentri~nosti. Jedino posredni{tvo Krista ne smije se poistov-jetiti s jedinim posredni{tvom kr{}anstva, upozorava Geffre. To bi zna~iloda jedino Kristovo posredni{tvo ne isklju~uje druge vjerske manifestacije.U svom razmi{ljanju autor se tako|er oslanja na Karla Rahnera za kojegasu mnoge religije manifestacija sveop}ega Bo`jeg spasenja. Nije na odmetovdje podsjetiti da one nose u sebi uz Bo`ji tako|er i o~iti antropolo{kielement, jer su religije u krajnoj liniji dru{tveni i institucionalni izraz reli-giozne svijesti jednoga naroda. Autor se u zaklju~ivanju priklanja u tomsmislu tezi Edwarda Schilleebecksa koji aksiom: Izvan Crkve nema spa-senja, okre}e u aksiom: Izvan svijeta nema spasenja. Na temelju ovih pre-misa Geffre zagovara me|ureligijsku teologiju ili dijalo{ku teologiju.23

3.2. Bitni eklezijalni problem

U pristupu ovom pitanju Benoit-Dominique de la Soujoele, OP,polazi od razli~itoga sva}anja pojma “Crkva” u dekretu Nostra aetate.Crkvu se prvo poima kao zajednicu koja se razlikuje od drugih, jer se razu-mije kao jedna i jedinstvena punina Krista. Drugo shva}a je se pod vidomboànske tajne spasenja kao misti~no zajedni{tvo u {irem smislu onoga {toje zapo~elo prvim shva}anjem. Lumen gentium daje definiciju Crkve kaonaroda Bo`jega, koji je univerzalan, u kojoj se kaè da je svaki ~ovjek poz-van na spasenje.24 De la Soujoele iz ovoga zaklju~uje da je svaki ~ovjekindividualno u nekom odnosu prema Crkvi. Kako? U odgovoru na topitanje, kad se odnosi na nekatolike, oslanja se na Lumen gentium 8, naonaj poznati subsistit in, koji omogu}uje npr. za Pravoslavnu crkvu da jojse izri~ito prizna crkvenost u op}em misteriju Crkve, {to potvr|uje dekreto ekumenizmu br. 4. Ovdje De la Soujoele zaklju~uje da nije dakle samorije~ o individualnoj povezanosti nego o institucionalnoj pripadnosti. Dak-le, pojam “Crkva” u sebi je gradualan, kao i pojam “dijalog”. Ova tezaomogu}uje postavljanje pitanja da li se u nekr{}anskim religijama s obzi-rom na dobrotu i istinu, mogu nazreti neki sli~ni spasenjski elementi? Akoje to mogu}e, da li su oni eklezijalni? Ako Crkvu razumijemo isklju~ivokao zajednicu u koju se stupa sakramentom kr{tenja, kakvu zastupa Mysti-ci corporis, onda to ne bi bilo mogu}e. U daljnjem tekstu autor razra|ujetezu po kojoj treba razlikovati red spasenja po objavljenoj rije~i i red spa-


233

23 Usp. “Unterwegs zu einer interreligiösen Theologie”, u: ZMR, 1-2 (2007), 16-27,posebice str. 22-24.

24 Usp. Lumen gentium (LG), 13.

senja po utjelovljenoj Rije~i. Na temelju 1 Tim 2,5 deklaracija DominusJesus definira jedino posredni{tvo spasenja po Isusu Kristu. Je li mogu}eovu tvrdnju spojiti s gore izre~enom tezom? Ako bismo nekr{}anske re-ligije vremenski stavili u vrijeme prije utjelovljene, inkarnirane Rije~i, on-da bi oni spasenje postizali anticipacijom. Na osnovu razlikovanja redaspasenja po objavljenoj Rije~i i po utjelovljenoj Rije~i bi li se paralelnodalo govoriti o redu spasenja po Kristu i redu spasenja po Duhu? AkoCrkvu razumijemo kao Narod Bo`ji, mo`da bi se umjesto aksioma: IzvanCrkve nema spasenja, moglo re}i: Izvan kraljevstva Bo`jega nema spase-nja. Autor pri kraju daje elemente jednoga novog prijedloga na razmi{lja-nje o individualnoj povezanosti nekr{}ana s Crkvom. Ako je ~ovjek ne-kr{}anin obdaren milo{}u, on bi ìvio u misteriju Crkve na neki nevidljivina~in. Ovdje De la Soujoele citira Charlesa Journesa koji je tezu saèo uaksiom: Nevidljiva pripadnost vidljivoj Crkvi, sli~no Augustinu koji sak-rament definira kao: Vidljivi znak nevidljive milosti. Prema ovom shva-}anju nekr{}anska religija bi i dalje bila naravna, u kojoj bi se nekr{}aninmogao spasiti, ali ne po njoj. Benoit govori o mogu}oj “tendencijalnojcrkvenosti” nekr{}ana. Po ovome bi nekr{}anske religije na neki na~inparticipirale na misteriju Crkve ukoliko im se priznaju neki spasenjski ele-menti. U zaklju~ku on isti~e dvije to~ke. Prva je: o~ito da se eklezijalnopitanje me|ureligijskoga dijaloga dodiruje s pitanjem sakramentalnostispasenja. Ako se znak i milost me|usobno nadopunjuju, te su uvijek po-vezani, onda bi sakramentalnost bila vidljivost milosti. Mo`da postoje tak-vi znakovi u nekr{}anskim religijama koji onda na svoj na~in uklju~uju uneku {iru sakramentalnost. Drugo, nekr{}anska religija bi mogla biti shva-}ena kao neka vrsta religija “Rastort” (mjesto odmora), koje pripravlja naspasenje. Jasno je da Nostra aetate i Ad gentes o~ito gledaju u kr{}anstvuispunjenje svih religija. Tu poziciju ne treba ugroàvati, mijenjati ili nabilo koji na~in suàvati, ne priznavati, odbacivati itd., ali tu postoji mogu}-nost i potreba perspektivu religioznoga pluralizma ili me|ureligijske te-ologije ekleziolo{ki produbiti, na temelju koncilskoga gradualnoga shva-}anje pojma “Crkve”, zaklju~uje Benoit.25

Umjesto zaklju~ka

Preno{enje ovakvih teolo{kih teza u za~etku na na{e govornopodru~je moè biti riskantno ili provokativno, ali ono tako|er moè biti i


234

25 Usp. "Das eklesiologische Problem im interreligiösen Dialog", u: ZMR, 1-2 (2007),40-47.

korisno i plodonosno. Nadam se ovom drugom, svjestan da su za na{apodru~ja mo`da preuranjene. Njihov cilj je izazvanje ozbiljne teolo{kerefleksije i ukazivanje na teolo{ke poku{aje ozbiljnih i uvaènih teologa upravcu me|ureligijske teologije, kojoj bismo upravo mi zbog na{e mul-tireligiozne ba{tine i vi{estoljetnoga iskustva odre|ene forme suìvotamogli dati va`ne poticaje i smjernice.

Mislim da imamo svijetle primjere i hrabre poticaje na tom putu ustavovima zna~ajnih papa. Navedimo misao pape Pavla VI. koji nekr{-}anima 3. 12. 1964. u indijskome Bombayu re~e: “Mi se moramo susrestikao hodo~asnici na putu prema traènju Boga, ne u zdanjima od kamena,nego u ljudskim srcima.”26 On je 1964. god. utemeljio Tajni{tvo za nekr{-}ane, koje je 1968. god. izdalo smjernice toga puta pod znakovitim naslo-vom: Prema susretu religija. Nije li to usmjerenje prema dijalo{kom sus-retanju me|ureligijskih teologija?

Na ovom tragu su i gore prezentirani stavovi dokumenata o me|ure-ligijskome dijalogu kao va`nom ~imbeniku na putu prema mogu}oj me-|ureligjskoj teologiji. Teolo{ke predispozicije za me|ureligijski dijalog,posebice iz kuta njegove stupnjevitosti, jednako su va`ne i relevantne i zame|ureligijsku teologiju, pogotovo iz kuta stupnjevitosti pojma “Crkva”.

INTERRELIGIÖSER DIALOG UNDINTERRELIGIÖSE THEOLOGIE!?

Zusammenfassung

Manche Theologen aus dem westlichen Lungenteil der Kirche gehenimmer entscheidender und offener in ihren Begründungen eines ekklesialen undtheologischen Sinn des Begriffes “Theologie der Religionen” oder “InterreligiöseTheologie”. Dabei vermischen sie ihre Thesen mit irgendkeinem Sinkretismus.Als Sprungbrett in ihrer Überlegungen und ihrem Suchen nach der theologischenBegründung dient ihnen der schon verbreitete und graduale Begriff “Interre-ligiöse Dialog”. Im gleichen analogen Sinn sehen diese Theologen die Möglich-keit ein, durch den graduellen Begriff der “Kirche” auch den Begriff “Inter-religiöse Theologie” begründen zu können, ohne dabei die dogmatisch-soteriol-ogische These: Jesus Christus als einziger Retter der Welt, weder einzuschrän-ken, noch zu verleugnen.


235

26 Il viaggio di Paolo VI in India, str. 77; ovdje citirano: Prema susretu religija, str. 15.


236

Mato ZOVKI]

RELIGIJSKA SCENA BOSNE IHERCEGOVINE 2007. GODINE*

Saètak

Na molbu organizatora seminara za novinare iz BiH i susjednih zemalja autoriznosi pregled religijske situacije u BiH. Prikazav{i administrativnu organizira-nost Islamske zajednice, Pravoslavne i Katoli~ke Crkve, @idovske zajednice u BiHte malih protestantskih i isto~nja~kih zajednica, razra|uje dvije dimenzije djelo-vanja religijskih zajednica: u odnosu na vlastite pripadnike, one izgra|uju njihovduhovni identitet po bogoslu`ju i vjerskom odgoju, a u odnosu na pluralno dru{tvonude duhovne i moralne vrijednosti koje dràvne strukture i strana vojska nemogu “proizvoditi”. Na prigovor da se vjerski poglavari mije{aju u politiku, autorodgovara da u poslijeratnim prilikama BiH politi~ki predstavnici ne osiguravajumir i pravdu za sve gra|ane pa vjerski poglavari osje}aju potrebu ukazivati na tenepravde. Zavr{ava citatom iz knjige @. Marde{i}a, Racjep u svetome, koji kaokatoli~ki sociolog religije glavnu zada}u religija u pluralnom dru{tvu vidi uizgra|ivanju unutarnjega mira i pridono{enju socijalnom miru u dru{tvu.

Pozdravljam inicijativu organizatora ovoga seminara i radujem se{to svojim razmi{ljanjem kao gra|anin i katoli~ki teolog mogu pridonijetime|usobnom upoznavanju religija i medija u BiH. Ne mogu se oslanjatina neko novo sociolo{ko i teolo{ko istraìvanje kod nas nego iznosim ele-mente za raspravu teologa s osobama iz medija. Pri tome pretpostavljamda sudionici prihva}aju religiozne pojedince i religijske zajednice kao ~i-njenicu u na{em dru{tvu te da su svjesni kako su i vjernicima namijenjeninjihovi izvje{taji. Organizatori su me zamolili da govorim o svojstvima,prednostima i te{ko}ama glavnih religija, imaju}i u vidu da }e drugi izla-ga~i govoriti o strukturi i terminima pojedine od njih. Uvaàvam to, alismatram nu`nim po}i od administrativnih posebnosti, kako bih do{ao nasvojstva, prednosti i te{ko}e pojedinih.

237

STUDIA

* Izlaganje na seminaru “Od podijeljenoga do dru{tva razli~nosti: uloga medija u inter-religijskom dijalogu”, Sarajevo, 19.-23. studenoga 2007.

Administrativne posebnosti crkvenihi vjerskih zajednica u BiH

Muslimani BiH sa~injavaju Islamsku zajednicu (IZ) na ~elu s Ri-jasetom i reisom za cijelo podru~je dràve. IZ organizirana je u osam muf-tiluka i {ezdeset med`lisa koji su registrirani kao pravne osobe u skladu snovim Zakonom o slobodi vjere i pravnom poloàju Crkava i Vjerskih za-jednica u BiH. O strukturi IZ detaljnije }e govoriti gosp. Ifet Mustafi}.1

Uza svu delikatnost problema, ovdje osje}am potrebu spomenutifenomen vehabija kao ne{to novo me|u muslimanima BiH {to se ti~e i nasdrugih vjernika i gra|ana. Oni su do{li u Bosnu tijekom rata i sada djelu-ju u okrilju nekih novih dàmija koje su podizane uz pomo} pojedinaca iinstitucija iz Saudijske Arabije. Neki muslimanski teolozi i vjernici ljutese {to vehabije poku{avaju obratiti doma}e muslimane na novi oblik isla-ma, jer da ovaj sunitski islam turskoga porijekla nije potpuno ispravan.Me|u imamima i teolozima IZ postoji dilema, kakav stav zauzeti premavehabijama u vlastitim redovima: ne poduzimati ni{ta administrativno jersu to malobrojni pojedinci koji ne mogu pridobiti znatan broj sljedbenikaili hrabro ukazivati na opasnost radi europske budu}nosti bosanskih mus-limana i dobrih odnosa sa sljedbenicima drugih religija u pluralnoj sredi-ni. O samom broju vehabija u BiH pronose se kontradiktorni podaci: odnekoliko desetaka do nekoliko tisu}a. Oni koji nisu za administrativnoalarmiranje isti~u potrebu dijaloga i zakonitoga pluralizma u svakoj vjer-skoj zajednici. To razumijem, ali kao kr{}anin èlio bih vi{e provjerenihinformacija, kako ne bismo nepotrebno pani~ili ni ignorirali eventualnuopasnost. Mr. Ahmet Aliba{i} u predavanju “Profil bosanskog islama i {tobi zapadnoeuropski muslimani mogli od njega iskoristiti” na simpoziju uStuttgartu 16. i 17. 11. 2007. izjavio je da je IZ u najnovije vrijeme reagi-rala odlu~no pa se sada skupine salafi-wahabi dijele u ve}inu koja je ok-renuta prema ve}inskoj struji i vrlo malu manjinu radikalnih, {to bi treba-lo smirivati zabrinute promatra~e.2

Pravoslavci BiH imaju pet eparhija. Dabrobosanska eparhija sa sje-di{tem u Sarajevu ima 48 crkvenih op}ina, od toga su dva manastira. Zvor-


238

1 Podatke preuzimam iz: Adresar - telefonski imenik Islamske zajednice u Bosni i Her-cegovini, Izd. MINA, Sarajevo, 1999. Za dio podataka zahvaljujem gosp. Ifetu Mu-stafi}u.

2 A. ALIBA[I], “The Profile of Bosnian Islam and What West European MuslimsCould Benefit from It”, izlaganje na simpoziju Akademije biskupije Rottenburg-Stuttgart i Islamskih zajednica Bo{njaka u Njema~koj, Hohenheim kod Stuttgarta, 16.-17. 11. 2007., str. 6.

ni~ko-tuzlanska eparhija ima 171 crkvenu op}inu, od toga 14 manastira.Banjalu~ka eparhija ima 98 crkvenih op}ina, od toga 5 manastira. Biha}-ko-petrova~ka eparhija ima 49 parohija. Zahumsko-hercegova~ka eparhijaima 27 crkvenih op}ina, od toga 9 manastira, ali se ona dijelom prostire ina teritoriju Republike Hrvatske. Predsjednik crkvene op}ine redovno jevjernik civil, ali je pravni predstavnik sve}enik. Vrhovna uprava oviheparhija jest u Beogradu, gdje patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve (SPC)sa svim episkopima u okviru Sabora SPC ili s nekolicinom episkopa uokviru Svetoga Sinoda SPC vodi sve pravoslavne Srbe. Episkopi u BiHokupljaju se u Episkopski savjet, ali je to samo savjetodavno tijelo.3

Katolici su organizirani u biskupije: Banjalu~ku s 48 ùpa, Vrhbo-sansku s 152 ùpe, te Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku s 81ùpom. Vrhovni poglavar katolika je papa u Rimu, ali svi biskupi BiHsa~injavaju Biskupsku konferenciju koja raspravlja o teku}im pitanjima.Biskupi su du`ni svakih pet godina pohoditi grobove sv. Petra i Pavla uRimu te podnijeti izvje{taj o svojim biskupijama.

@idovi su kao organizirana zajednica prisutni u Bosni ve} stolje}ima,sada su organizirani u Jevrejsku zajednicu BiH kojoj na ~elu stoji pred-sjednik. Organizirane jevrejske op}ine postoje u Mostaru, Sarajevu, Ze-nici, Tuzli, Doboju i Banjaluci.4

Reformirani kr{}ani postoje u BiH otprilike 150 godina i sada suuklju~eni u Protestantsku evan|eosku alijansu koja obuhva}a Evan|eosku,Baptisti~ku, Luteransku reformiranu, Adventisti~ku i Slobodne crkve. Pri-padnici pojedinih od ovih Crkava postoje u svim ve}im gradovima BiH.5

Za ove kr{}ane karakteristi~no je da nemaju ve}inu pripadnika jednoga odtriju konstitutivnih naroda BiH. Zato im nisu va`na pitanja jezika i dnevnepolitike niti poistovje}ivanje nacionalnoga i religioznoga identiteta.

Vjernici tzv. isto~nja~kih religija (budisti, hinduisti i drugi) postojeu Sarajevu i nekim drugim mjestima. Neke od ovih skupina jesu registri-rane vjerske zajednice i odazivaju se na me|ureligijsku molitvu za mir ko-ju koncem listopada organiziraju franjevci u Sarajevu u duhu Asiza 1986.god., kada je Ivan Pavao II. sazvao poglavare religija na hodo~a{}e, post imolitvu za mir u svijetu.

U tradicionalne Crkve ubrajaju se Pravoslavna i Katoli~ka, u tradi-cionalne vjerske zajednice Islamska i Jevrejska zajednica. Ove ~etiri za-

Mato ZOVKI], Religijska scena Bosne i Hercegovine 2007.godine, str. 237-246

239

3 Ove podatke zahvaljujem o. Vanji Jovanovi}u, sarajevskom parohu.4 Podatke zahvaljujem gosp. Borisu Koèmjakinu, predsjedniku ìdovske op}ine u Sa-

rajevu.5 Podatke zahvaljujem rev. Tomislavu Dobutovi}u, pastoru Kr{}anske baptisti~ke crkve

u Sarajevu.

jednice imaju paradoksalnu pojavu poistovje}ivanja religijskoga i nacio-nalnoga identiteta, jer su uglavnom svi Srbi pravoslavci, svi katolici Hrva-ti, svi Bo{njaci muslimani te svi @idovi sljedbenici jahvisti~koga mono-teizma, koji je utemeljio Mojsije. Jedno od temeljnih na~ela ìdovstvaglasi: “Vjerovati da je Mojsijevo prorokovanje istinito i uzvi{enije od svihproro~anstava koja su mu prethodila i koja su mu slijedila.”6 Vjera je da-kako slobodni odabir pojedinca, obitelji i zajednice pa me|u pripadnicimaovih naroda ima agnostika koji se samo kulturno poistovje}uju s islamom,pravoslavljem, katolicizmom ili ìdovstvom.

Religije izgra|uju duhovni identitet svojih pripadnika

Vjerske zajednice na tlu BiH nastajale su stolje}ima i ovisne su odbrojnih pro{lih doseljavanja, nastajanja i nestajanja politi~kih sila, ali i odsada{njih dru{tvenih prilika. Kod nas ima pojedina~nih otpada i obra}enja,ali novih masovnih prijelaza iz jedne u drugu vjeru nema niti }e biti.Ovdje su se susreli katolicizam i pravoslavlje, islam i ìdovstvo. Susreli suse tijekom povijesti i sada ostaju ovdje. Susre}u se kroz pojedince i sku-pine koje su ovamo dolazile, odlazile, ostajale. Mi religiozni pojedinci iskupine smatramo da je vjera vaàn dio na{ega osobnog i zajedni~kogidentiteta. Ako smo se rodili u religioznim obiteljima, prihvatili smo vjeruroditelja koji su nam bili va`niji od marksisti~kih nastavnika i profesora.Kao odrasli primamo unutar svojih zajednica odgoj u vjeri na tjednimbogo{tovnim skupovima, slavljenjem blagdana koji nas ~vr{}e povezuju sBogom te s bra}om i sestrama u vjeri, zatim ~itanjem vjerskoga tiska, raz-govorom o vjeri i na druge na~ine.

S ovoga stanovi{ta, èlio bih da djelatnici medija marljivije studira-ju unutarnje poslanje svake Crkve i vjerske zajednice. Ono je okrenutovlastitim ~lanovima te se sastoji od podsje}anja na vlastite vjerske istine,od poticanja na ìvljenje u skladu sa slobodno prihva}enom vjerom i odsocijalnoga djelovanja iz vjerni~kih motiva. Ako se i bavimo prosvjetom,stara~kim domovima, podupiranjem sigurnih ku}a za ène i djecu `rtvenasilja u vlastitoj obitelji, mi to ~inimo kao vjernici.

Uz vjersko izgra|ivanje vlastitih pripadnika kao osnovnu zajedni~kukarakteristiku, Crkve i religijske zajednice kod nas imaju i jednu zajed-ni~ku te{ko}u: uzdràvanje vlastitih slu`benika i institucija nu`nih za pu-


240

6 RABIN KOTEL DA-DON, @idovstvo. @ivot, teologija i filozofija, Profil, Zagreb,2004., str. 625.

no prakticiranje vjerske slobode. Vjerski slu`benici su imami, sve}enici,vjerou~itelji i drugi. Vjerske institucije su bogomolje, teolo{ka u~ili{ta,dje~ji vrti}i, osnovne i srednje {kole, stara~ki domovi, strogo karitativneili humanitarne ustanove itd. Ve} je poznato kako se donatori na{ih vjer-skih zajednica àle na PDV, jer su spremni i dalje pomagati na{ humani-tarni rad ali ne i davati porez na{oj dràvi. Zato su neki od njih dokinulisvoju pomo}.

Nadalje, u Zakonu o slobodi religije stoji da dràva moè pla}ati zdrav-stveno i penzijsko osiguranje vjerskim slu`benicima, ali od 28. sije~nja2004., kada je Zakon usvojen, do danas na tome nije ni{ta u~injeno.7

Bolna zajedni~ka nevolja jest sporo ili nikakvo vra}anje zgrada iposjeda nacionaliziranih u vrijeme socijalisti~koga reìma. Izgovori o sta-narskim pravima onih koji sada ìve u stanovima koje su im dodijelilesocijalisti~ke vlasti kao i to da bi dràva osiroma{ila, ako bi vratila svaoteta imanja, jesu floskule pomo}u kojih demokratski izabrani predstavni-ci lokalnih, kantolanlnih i dràvnih vlasti izbjegavaju po~eti s rje{avanjem.

Imamo i zajedni~ki problem borbenoga sekularizma. Religijske za-jednice ove dràve prihva}aju europsko iskustvo o rastavi religije i dr-àvne vlasti. Prihva}aju i sekularnu dràvu, ako svi pod njom mislimodràvu osnovnih ljudskih prava i pravde za sve koja nas moè {tititi od zlo-porabe slobode. Sudjelovao sam na me|unarodnoj konferenciji o religiji isekularnoj dràvi ovdje u Sarajevu od 21. do 23. listopada gdje su pravni-ci, sociolozi i teolozi iz na{ih krajeva i inozemstva razlagali europskoiskustvo sekularnih dràva i povratak religija na javnu scenu u biv{im so-cijalisti~kim zemljama. Pravnici su nam dokazivali da je sekularna dràvapravedna prema svim svojim gra|anima i skupinama, da ne priveligira ni-jednu religiju, ali da je pozitivno distancirana, jer nudi religijama da pri-donose zajedni~kom dobru u pluralnoj dràvi. Takvu sekularnu dràvupozdravljamo. Me|utim, nakon povratka vi{epartijskoga sustava i for-malne demokracije, vidimo mnogo sekularisti~koga mentaliteta u mediji-ma i kod izabranih funkcionera. Neki i dalje govore i ~ine kao da su religi-je nu`no zlo koje se vi{e ne moè obuzdavati pomo}u dràvne sile. Zatoponavljamo: sekularna dràva - da, ali sekularisti~ka - ne! Bojim se da jeu ponekad ù~ljivim raspravama o vjeronauku u {kolama vi{e rije~ o bor-benom sekularizmu nego o zauzimanju za u~enike koji rastu u agnos-ti~kim obiteljima i s pravom odbijaju poha|ati konfesionalni vjeronauk.Ako je religijski identitet bitni dio identiteta mladih koji rastu, zar njihovi


241

7 Hrvatsku verziju ovoga zakona i neke podzakonske akte koji su dosada iza{li donosiT. VUK[I], Crkva i dràva u Bosni i Hercegovini. Zakoni, podzakonski akti, ugovorii komentari, Biskupska konferencija BiH, Sarajevo, 2007.

roditelji nemaju pravo i kroza {kolski sustav djecu pou~iti u vlastitoj vjeri?Mi religiozni ne prihva}amo prigovor da se {kolskim vjeronaukom pove-}avaju razlike me|u u~enicima. One postoje dok su djeca u {koli i izvan{kole. Obrazovni sustav treba ih tretirati kao normalne i mladi se ve} u{kolskim klupama trebaju nau~iti druìti kao vjerni~ki razli~iti.

Iako prakticiranje religioznosti opada,religije nastavljaju nuditi duhovne vrijednosti

Sje}am se da sam tijekom opsade Sarajeva ~uo od onda{njega kan-tora @idovske zajednice u Sarajevu kako im je u toku rata puna sinagogana molitvi petkom uve~er, jer uz doma}e koji dolaze u ve}em broju,pridruùju im se i stranci koji privremeno borave u gradu kao vojne osobe,diplomati ili humanitarni djelatnici. Na moj upit gosp. Eliju Tauberu zavrijeme me|unarodne konferencije u Sarajevu “Religije i sekularna drà-va” 21.-23. oùjka ove godine, je li pobolj{ano dolaènje u sinagogi osta-lo i nakon rata, ogovorio je da nije jer da su mnogi nemarni u iskazivanjusvoga vjerskog identiteta.8 Sli~no bismo mogli re}i i mi pripadnici drugihvjerskih zajednica u Sarajevu i drugdje diljem BiH. Nakon pada jednopar-tijskoga sistema, koji je religiozne gra|ane i zajednice diskriminirao, mno-gi mladi i odrasli po~eli su se zanimati za vjeru baka i djedova. U tijekurata, nesigurnost za vlastiti ìvot i budu}nost mnoge je motivirala da seaktivno uklju~e u bogoslu`je vlastite zajednice te da u molitvi i druènjus drugim vjernicima traè duhovne temelje sigurnosti. Nakon rata broj po-laznika tjednoga bogoslu`ja spao je na prosjek. Mi svoje nemarne vjernikene otpisujemo, jer èlimo biti svjedoci milosrdnoga Boga koji raskriljenihruku ~eka povratak izgubljenih sinova i k}eri.

U razvijenim zemljama zapadne demokracije nije se ostvarilo pred-vi|anje sociologa da bi religijske prakse moglo nestati. Razlog je {to reli-gije pruàju odgovore na pitanja o kojima znanost, politika i gospodar-stvo ne daju zadovoljavaju}a rje{enja. ôvjek je gladan kruha i duha, ponaravi usmjeren prema transcendenciji, jer je vi{e od onoga {to jede, nosiili vozi. Istina, mnogi Europljani ne idu redovno na tjedno bogoslu`je i uosobnom moralu ne drè potpuno odredbe svoje vjere. U Europi postojifenomen believing, not belonging - vjerovanja, neformalnoga pripadanjatradicionalnim vjerskim zajednicama. Takvi sekularizirani vjernici povre-meno trebaju svoju vjersku zajednicu, uvjereni da }e crkve i dàmije sa


242

8 Usp. njegovu knjigu Ilustrovani leksikon judaizma. Istorija, religija i obi~aji, Magis-trat, Sarajevo 2007., 293 str.

svojim slu`benicima uvijek biti tu, kad ih zatrebaju. Tom vidu religioz-nosti u razvijenim zemljama posebnu pozornost posve}uje britanska soci-ologinja Grace Davie.9

Kao jedna od biv{ih socijalisti~kih zemalja s na~elno demokratskimdràvnim ure|enjem, BiH je zemlja u kojoj religijske zajednice imajunovu mogu}nost strogo vjerskoga ali i humanitarnoga djelovanja. Odvo-jenost dràve od religije i dalje ostaje, ali religija nije vi{e strogo privatnastvar gra|ana koja se prakticira samo u crkvama i dàmijama. Pojedinivjernici i njihove zajednice smiju javno djelovati preko svojih slu`benika,vjernika laika i institucija. Muslimani, kr{}ani, @idovi i pripadnici drugihzajednica u ovoj zemlji prihva}aju europsko iskustvo sekularne dràvekoja jednako postupa prema svim svojim gra|anima, {tite}i prava svih ikontroliraju}i odgovorno sluènje vlastitom slobodom u okviru zamje-ni~koga dobra. Ne traìmo povlastice nego sigurnost, pravdu, mir i osnov-na prava za sve.

Religijske zajednice nude pluralnom dru{tvu duhovne vrijednostikoje dràva ne moè proizvoditi. Uzmimo potrebu izmirenja i povjerenjame|u pripadnicima razli~itih naroda nakon ratnoga sukoba 1991.-1995.god. Strane trupe i visoki predstavnik sa svojim strukturama mogu voditikontrolu da ne do|e do novih ratnih sukoba. Ne mogu, me|utim, stvoritipovjerenje i proizvesti opro{tenje na temelju ~ega bi trebalo do}i do funk-cionalne dràve triju naroda i ostalih sugra|ana. Taj dio suradnje radi za-jedni~koga dobra ne mogu odraditi stranci.

Uza strogo unutarnju dimenziju svoga poslanja prema vlastitim vjer-nicima, religije nude svima u pluralnom dru{tvu duhovne vrijednosti. Nu-de, a ne name}u. To je na{a zajedni~ka {ansa i odgovornost. Dok s jednestrane traìmo prostor slobodnoga djelovanja, s druge strane iz vlastiteduhovne tradicije dobivamo inspiraciju za dinami~ko djelovanje u ovom iovakvom dru{tvu. Dana{nji politolozi, sociolozi i teolozi vide prikladnosti va`nost religija za ~uvanje i ponovno uspostavljanje mira u konfliktnimpodru~jima {irom svijeta.10


243

9 Sluìm se njezinim knjigama: Religija u suvremenoj Europi. Mutacija sje}anja,Golden Marketning - Tehni~ka knjiga, Zagreb, 2005.; The Sociology of Religion,Sage Publications, London, 2007.

10 Od obilne literature navodim neke knjige kojima se sluìm: D. JOHNSTON - C.SAMPSON (ed.), Religion, The Missing Dimension of Statecraft, Oxfrod UniversityPress, 1994.; D. JOHNSTON, Faith-Based Diplomacy. Tramping Realpolitik, OxfordUniversity Press, 2003.; M. A. WEINGARDT, Religion macht Frieden. Das Friedens-potential von Religionen in politischen Gewaltkonflikten, Verlag W. Kohlhammer,Stuttgart, 2007.

Jesu li poglavari nacionalisti kad se zauzimajuza prava svojih sunarodnjaka?

U BiH imamo paradoksalni fenomen poistovje}ivanja religijskoga ietni~koga identiteta. Islam, pravoslavlje i katolicizam nadilaze granicejednoga naroda, jer su univerzalne religije. Kod nas su tijekom povijestiuglavnom svi muslimani postali Bo{njaci, svi pravoslavci Srbi i svi katoli-ci Hrvati. Nestalo je srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva, Otoman-skog Carstva, Austrijsko-Ugarske Monarhije, kraljevske i socijalisti~keJugoslavije. Ostali su narodi sa svojim vjerskim slu`benicima i poglavari-ma koji svojim demokratski izabranim politi~kim predstavnicima povje-ravaju vodstvo dràve, kantona i op}ina, ali i od vjerskih poglavara o~e-kuju zauzimanje za nacionalnu kulturnu ba{tinu, prava i potrebe. Zato suvjerski poglavari u tijeku rata i ovih jedanaest godina poslijeratnoga opo-ravljanja vi{e puta dizali glas upozoravaju}i na ugroèna prava i potrebesvoga naroda. Dobivali su kritiku nekih politi~ara iz doma}ih i svjetskihstruktura da se mije{aju u ono {to njima ne pripada, da su nacionalisti. Tekritike upu}ivane su vrlo konkretno reisu dr. M. Ceri}u, pojedinim episko-pima Srpske pravoslavne crkve u BiH te kardinalu Pulji}u i drugim kato-li~kim biskupima.

Lijevo usmjereni sociolozi u BiH tako|er se pridruùju kriti~arimakoji vjerskim poglavarima i pojedinim vjerskim slu`benicima predbacujunacionalizam, àle}i posebno da nisu o{trije osu|ivali zlodjela vlastitihsunarodnjaka u ratu te nacionalisti~ke ispade nakon rada.11

Vjerski poglavari jesu za vrijeme rata izjavljivali da je svaka zlo-poraba religije u hu{ka~ke svrhe grijeh protiv Boga, ali njihove izjave nisunalazile dovoljno odjeka kod ratobornih sunarodnjaka ni u medijima.Predbacivano im je da nisu dovoljno proro~ki osu|ivali konkretna zlodjelavlastitih sunarodnjaka. Ovaj dio kritike je opravdan, ali dobronamjernikriti~ari trebaju imati na umu da vjerski poglavar ne moè zaboraviti okvirvlastite zajednice u kojoj vr{i slu`bu, jer ne smije toliko ogor~iti ve}inuvlastitih vjernika da sebi onemogu}i nastavak plodnoga pastirskog djelo-vanja. Poglavar nije vika~ lijevih politi~ara i me|unarodnih diplomata uvlastitoj dàmiji ili crkvi nego sluìtelj zajednice, koji pomaè vlastitimvjernicima da ostanu otvoreni Bogu i bli`njima u konkretnim okolnostima


244

11 Usp., izme|u ostaloga, I. CVITKVI] - D. ABAZOVI] (izd.), Religije i europskeintegracije, Zbornik radova, Magistrat, Sarajevo, 2006. Me|u katoli~kim intelektual-cima osobito revni kriti~ar biskupa i drugih vjerskih poglavara je fra Marko Or{oli}.U knjiìci Zlodusima nasuprot. Religija i nacionalizam, IMIC, Sarajevo, 2006., kri-tizira Pia XII. i njema~ke biskupe za {utnju u vrijeme nacisti~kih zlo~ina.

ìvota. @ivim i radim u istoj ku}i s kardinalom Pulji}em i znam da skorosvakoga dana dobiva telefonske pozive i pisma u kojima pojedinci, ~ija suprava zgaèna u ovoj zemlji, uza suze mole za pomo}, zato {to to nisuu~inili ili odga|aju u~initi oni koji bi trebali. Ako politi~ari i socijalni dje-latnici odgovorno vr{e svoju zada}u, vjerski slu`benici i poglavari imat }esve manje razloga petljati se u politiku.

Osobno smatram da vjerski slu`benici i poglavari najvi{e pridonosedobru vlastitoga naroda i op}em dobru svih gra|ana kada savjesno vr{esvoju pastirsku slu`bu vode}i ra~una o nacionalnoj i vjerskoj pluralnostidru{tva u BiH. Stvaranjem konstruktivnoga javnog mnijenja i istraìva-la~kim ~lancima (research journalism) ljudi u medijima mogu nam u tomeistinski pomagati. U tom duhu kao zaklju~ak navodim citat iz najnovijeknjige splitskoga katoli~kog sociologa @eljka Marde{i}a (1933.-2006.):“Posve drugi put pripada religijama, koje su izravno pozvane na du`nostnastojanja oko pomirenja posva|anih ljudi. One su povla{teni nositeljiunutarnjega mira bez kojeg nema ni onoga vanjskog mira. Otud obvezadijaloga i ekumenizma, sr`nih pomaga~a u pomirenju. No, da bi se govo-rilo o pomirenju - barem na razini katoli~anstva - valja imati KoncilskuCrkvu. Bez nje ne}e ni{ta i}i, pa i onda kad se misli da se plemenito pos-tupa. Jo{ va`nije je vratiti se evan|eoskim uputama ljubavi i dobrote.Politizacije su istro{ene i ne prolaze nigdje ili vrlo rijetko i na kratak rok.Crkva dobrih ljudi i vjernika treba zamijeniti Crkvu ~inovnika, ustanova isvjetovnih nostalgija. Onda }e do}i i pomirenje, plod na{ega obra}enja.Brojevi i mo} nisu va`ni, nego vjernost i svjedo~anstvo.”12

THE STAGE OF FAITH COMMUNITIESIN BOSNIA-HERZEGOVINA IN 2007

Summary

This is a presentation at the Seminar “From a partitioned society to a soci-ety of different ones: the role of media in interreligious dialogue”, for journalistsof Bosnia-Herzegovina (BH) and neighboring countries in Sarajevo, November19 to November 23, 2007. Muslim community in BH is organized in eightmuftiluks with 60 local communities called medzlis and its reis-ul-ulema is topreligious leader for all Muslims in the country. Serbian Orthodox Curch is organ-ized in five eparchies and their top leader is the patriarch in Belgrade. Catholics


245

12 @. MARDE[I], Rascjep u svetome, Kr{}anska sada{njost, Zagreb, 2007., str. 200.

live within four dioceses and their three diocesan bishops as members of the BHBishops Conference are the link with the Holy See and the Pope in Rome.Christians of reformed inspiration are grouped in four small denominations anddispersed in all cities of BH, ethnically non aligned, because they embrace mem-bers from all ethnic communities in the country. There are also several smallgroups of regesterd believers of oriental descent.

While all faith communities cherish religious identity of their coreligion-ists through weekly prayer service and general faith education they also offer topluralistic civil society spiritual and moral values which state structures and for-eign militaries cannot “produce”. To those who raise objection against religiousleaders for mingling with politics in their statements the author answers that inpost war situation of BH political representatives are not meeting justice andequality for all citizens and this is why religious leaders feel endebted to point atneeds and unresolved problems of their fellow ethnics. He concludes with a quo-tation from a 2007 book of Zeljko Mardesic, a sociologist of religion in Croatia,who encourages faith communities to build up internal peace and contributetoward social reconciliation in their pluralist societies.


246

Drago [IMUND@A

KNJI@EVNI RODOVI I VRSTE U BIBLIJI

Saètak

Biblija je, kad je promatramo knjièvno, zbirka raznoliko pisanih djela, u dugomrazdoblju od 14 st. Sva su ona sastavljena u religiozno pou~nom nadahnu}u. Iakosu literarno stilizirana, autori nisu vodili veliku brigu o ujedna~enu stilu i rodov-skom jedinstvu. [tovi{e, neke su biblijske knjige iz usmene predaje pre{le u pisane,kodificirane oblike. Strukture su im i postupci raznoliki. Pojedini se tekstovi drèpu~kog govora i jednostavne forme, dok drugi biraju stil te tvorbeno seù do viso-ko izgra|enih sastava pripovjednog, dramskog i poetskog karaktera, mje{ovitodifuzna tkiva.Pristupi li im se stoga s gledi{ta suvremene knjièvne klasifikacije, koja se, kakoznamo, povijesno mijenjala i mijenja, potrebno je otkrivati va`nije analogije ioblike te u mje{ovitim ànrovskim formacijama designirati tipske primjere poje-dinih rodova i vrsta.To je upravo predmet ove radnje. Vode}i pri tomu ra~una o raznolikim kriterijimai shva}anjima razli~itih vremena i kultura, autor u raspravi pregledno osvjetljujesadràjnu gra|u i religioznu motivaciju biblijskih knjiga, upu}uje na njihove tem-atske posebnosti i strukturalne osobitosti pojedinih ànrova; nakon toga prelazina klasifikacijske strukture i njihove literarne oblike u kontekstu analognih suod-nosa i normativnih standarda. U svezi s tim dolazi do jasnih sudova o difuznu biblijskom tkivu te u analognu pro-mi{ljanju postupno nazna~uje razli~ite rodove, odnosno njihove vrste i podvrste.Istini za volju, vi{e u dijelovima pojedinih tekstova pisanih u religiozno-pou~nustilu, nego u cjelovitu gradivu biblijskih knjiga.

Biblija je vi{estruko zna~ajna za znanost o knjièvnosti. Koliko zbogstilskih vrijednosti i knjièvnih posebnosti, toliko zbog povijesne ulogekoju je imala i ima u razvoju i rastu pojedinih nacionalnih knjièvnosti,1

247

STUDIA

1 Poznata je ~injenica da su mnoge nacionalne knjièvnosti, me|u njima i na{a hrvats-ka, zapo~ele svoje putove ili, pak, gradile nove, razvijenije faze s osloncem na Bibliju,poglavito na njezine bogo{tovne tekstove i molitvene formule iz liturgijskih knjiga icrkvenih obreda. Usp. V. [TEFANI], “Hrvatska pismenost i knjièvnost srednjeg vije-ka”, u: Pet stolje}a hrvatske knjièvnosti, knjiga 1., Matica hrvatska-Zora, Zagreb, 1969.,str. 3-68, posebno str. 4-27; V. PUTANEC, “Po~etak hrvatske pismenosti”, u: Forum,XXXII (1993), br. 7-9, str. 653-662.

te zbog golema zna~enja u op}oj kulturi, misli i simbolici. U svjetskimrazmjerima.2 Istodobno je vrlo zanimljiva zbog svoje starosti i literarnogformiranja u razli~itim vremenima, kulturama i jezicima, pri ~emu su jojposebno va`ne izvorne strukture, primjerice psalmi u Staromu i parabole uNovomu zavjetu, odnosno, mje{ovite forme i mozai~no religiozno tkanjekoje joj daje osobito mjesto u povijesnim tvorbama i literarnim analizama.

Na{a je tematika pod tim vidom jasno odre|ena. Radi se o klasifi-kaciji starih tekstova koji su, po svojoj naravi, vi{estruko specifi~ni. S tognam se gledi{ta name}u dva uzajamna postupka. S jedne strane op}i preg-led stilskih i sadràjnih osobitosti biblijskih tekstova, koliko izvorno sve-topisamskih struktura i oblika, toliko i onih zajedni~kih starim semitskimkulturama, s druge njihovo ra{~lanjivanje i analogno ànrovsko normira-nje, odnosno akomodativno osvjetljenje va`nijih knjièvni forma u skladusa suvremenim standardima literarnih rodova i vrsta.

1. Klasifikacijska problematika

Iako nam nije predmet cjelovita analiza, ve} op}i pregled va`nijihforma i njihov suodnos s dana{njim normama, uvodno nam se opravdanoname}e pitanje klasifikacijskih principa i problema. To vi{e {to je Biblijapo svom gradivu i tkivu znakovita. Literarno je oblikovana u razli~itimstilovima i tvorbama, u kontekstualnoj poveznici razli~itih manjih jedini-ca, tako da joj nije lako razvrstati pojedine rodove i vrste; ni one izvornonjezine, ni one kojima se sluìla u skladu s obi~ajima i poetikama razli-~itih epoha, jezika i kultura u kojima je prakti~no kodificirana.

Razumljive su to ~injenice. Klasifikacija je po sebi sloèna. Knjièv-ne se analize op}enito susre}u s njezinom problematikom. Jer, kad je rije~o literarnoj tvorbi i diobi, odre|enju i razgrani~enju knjièvnih ànrova,odnosno, rodova, vrsta i podvrsta, teorija knjièvnosti nema ~vrstih i dore-~enih na~ela.3 Zbog toga su knjièvne podjele, ma koliko se ~inile ra-zumljive i jednostavne, u sebi fluidne i difuzne. I to, naravno, ne samo kadje rije~ o Bibliji ili, {ire, o starim literaturama razli~itih formacija, negoop}enito, kad su u pitanju bilo koje, poglavito mje{ovite strukture.


248

2 Biblija je, uz gr~ko-rimsku antiku, posebno kad je rije~ o zapadnoj simbolici i kulturi,bila i jo{ je uvijek nepresu{an izvor i vaàn poticajni supstrat mnogih kreativnih ideja,(za)misli i ostvarenja.

3 René WELLEK and Austin WAREN, Theory of literature, Harcourt Brace & World,New-York, 1956., poglavlje XVII., srpski prijevod: Teorija knjièvnosti, Nolit, Beo-grad, 1965., str. 259-272; Zdenko [KREB, “Osnovni pojmovi poetike”, u: Uvod uknjièvnost, Znanje, Zagreb, 1969., str. 223-247.

U vezi s tim knjièvni analiti~ari, unato~ ~injenici {to {kolski ud`be-nici jednostavno nabrajaju uobi~ajene rodove i vrte,4 kriti~ki upu}uju da jeto jedno od najsloènijih pitanja, osobito pri normiranju pojedinih tvor-benih struktura i kategorija.5 U tom svjetlu na{ hrvatski teoreti~ar Zdenko[kreb, tuma~e}i razvojne putove i stvarno stanje literarnih klasificiranjaod Aristotelove Poetike i Horacijeve Poslanice Pizonima6 do novijih raz-doblja, s pravom nagla{ava da je problem knjièvnih rodova i vrsta “u poe-tici ostao ìv do dana{njeg dana”.7

U antiknim se vremenima, u zapadnoj kulturi, prvi time po~eo bavi-ti Aristotel. Pred o~ima mu je bila onodobna helenska knjièvnost. U tojje optici u svojoj Poetici veoma uspje{no uputio na osnovne pojmove, po-djele i oblike. Jasno je uo~io odre|ene respektabilne rodove, dok se udaljnjoj diobi, uz zna~ajne naznake vrsta i podvrsta, diskurzivno zaustaviosamo na osnovnim dramskim formama: tragediji, komediji i drami.

Kasnija su vremena spontano slijedila njegova polazi{ta i shva}anja.Budu}i da se knjièvnost neprestano grana, mijenja i razvija, prakti~no sekreacijski i teoretski i{lo dalje. Stvarali su se i definirali novi oblici, s ma-njim ili ve}im uspjesima.8 Danas je, na primjer, uz brojne vrste i podvrste,u teoriji i praksi prihva}en i novi, ~etvrti knjièvni rod, diskurzivni iliznanstveno-literarni.9 Jednako se tako u stru~nom nazivlju od humanisti~-kih razdoblja upotrebljava i kategorija ànra, pod kojim se ponekad shva}aodre|eni rod, ponekad samo vrsta ili {ira skupina literarnih oblika bliskihpo sadràju ili formi.10

Naravno, kad su u pitanju rodovi i vrste, uz spomenute nedore~enos-ti, poseban problem predstavljaju difuzni oblici i mje{ovite forme u koji-ma se u istom tkivu javljaju razli~ite epske, lirske i dramske tvorbe, prozne

Drago [IMUND@A, Knjièvni rodovi i vrste u Bibliji, str. 247-265

249

4 Usp. Ilija PROTU\ER, Hrvatski za maturu i upis za studij, Split, 2005., str. 7-18;Snjeàna ZRINJAN, Hrvatski na maturi, [kolska knjiga, Zagreb, 2000., str. 5-7.

5 René WELLEK and Austin WAREN, nav. dj., str. 262-265.6 Quinti HORATII FLACCI Epistulae, II, 3 (Epistula ad Pisones). U toj je Poslanici

Horacije izloìo svoje vi|enje pjesni~kog umije}a. To je njegova Ars poetica.7 Zdenko [KREB, nav. dj., str. 228-229.8 Usp. Nicolas BOILEAU, L’Art poétique, Paris, 1574.; Norman H. PEARSON, “Lite-

rary Forms and types”, u: English Institute Annual, 1940.; Emil STEIGER, Grund-begriffe der Poetik, Zürich, 1946.; René WELLEK and Austin WAREN, nav. dj.

9 U taj rod ulaze kao posebne vrste: esej, putopis, dnevnik, memoari, biografija, auto-biografija...

10 U na{oj se i svjetskoj znanosti o knjièvnosti, kao i u razli~itim raspravama i analiza-ma po~esto mije{aju osnovni klasifikacijski termini: rodovi, vrste, ànrovi (usp. R.WELLEK and A. WAREN, nav. dj.; i Z. [KREB, nav. dj.). Mi smo se odlu~ili na kla-si~nu diobu, na epski, lirski, dramski i diskurzivni rod te njihove odgovaraju}e vrste.@anrovima ozna~avamo pojedine skupine stilskih i(li) sadràjno istorodnih djela.

i poetske. U tim je slu~ajevima, bilo da je rije~ o starijim ili novijim tek-stovima, strukturalna klasifikacija po naravi kompleksna.

2. Osobitosti biblijskih tekstova

Upu{taju}i se u literarnu analizu, odnosno klasifikaciju biblijskihknjiga i njihovih struktura, moramo pripomenuti da je Biblija po svomsastavu zbirka manjih djela ili, to~nije, knjiìca,11 koje su pisane tijekom13-14 stolje}a, od 13. pr. Kr. do 1. po. Krista.12 U razli~itim ànrovima ioblicima. Sve se one tradicionalno dijele na Stari i Novi Zavjet. @idovi usvete knjige ubrajaju samo knjige Staroga Zavjeta, i to jedino tekstove nahebrejskomu,13 dok kr{}ani, kr{}anske Crkve i pojedine denominacije,prihva}aju Stari i Novi Zavjet, uz pone{to razli~ite kanone. Katoli~ki ka-non, koji nas primarno zanima, obuhva}a 73 knjige, 46 Staroga i 27 No-voga Zavjeta.

Njihova im gra|a i formacija ne dopu{taju jednostavno svrstavanjeu tipolo{ke kategorije knjièvnih rodova i vrsta kako se to uobi~ajilo u za-padnim poetikama. Zbog toga se dioba biblijskih knjiga tradicijski obilje-àvala i obiljeàva tematsko-stilski ili ànrovski a ne literarno rodovski. Utoj razdiobi ìdovska tradicija svoje svete knjige svrstava u tri osnovneskupine: Zakon, Proroci i Spisi (Torah, Nebiim i Ketubim).14 Poput @ido-va, i kr{}ani imaju sli~ne i(li) pone{to razli~ite diobe. Katolici, na primjer,


250

11 O~ito je to i po nazivu. Naime, biblija ili, gr~ki, t£ b…blia doslovno zna~i knjiìce.Gramati~ki se radi o nom. mn. sr. roda rije~i tÒ b…blion, koja je, uz » b…bloj - knji-ga, imala deminutivno zna~enje, knjiìca. Latinski je jezik preuzeo gr~ki oblik b…bliai gramati~ki ga, shodno svojoj jezi~noj strukturi, pretvorio u nom. jed. ènskoga roda:biblia (gen. bibliae). Preko latinskoga smo i mi, kao i mnogi drugi narodi, prihvatilitu rije~, koja, uz na{ naziv Sveto Pismo, ozna~ava ìdovsku i kr{}ansku svetu knjigu.

12 Temeljne su jezgre pojedinih knjiga ili knjiìca mnogo starije; dolaze iz usmenihpredaja i seù u ranija usmena razdoblja. Usp. B. DUDA, “Op}i uvod u Bibliju”, u:Zagreba~ka Biblija. Stari i Novi zavjet, Stvarnost i HKD sv. ]irila i Metoda, Zagreb,1968., str. 237; A. KRESINA, “Uvodi i napomene uz Petoknji`je, povijesne i pro-ro~ke knjige SZ”, u: Zagreba~ka Biblija. Stari i Novi zavjet, str. 241-242; S. JURI^,“Biblija - Bogom nadahnuta knjiga i spomenik povijesti ~ovje~anstva”, u: Vjesnik, br.2, od 26. oùjka 1994., str. 45; br. 7, od 31. oùjka 1994., str. 29.

13 @idovi tako drugokanonske knjige ne ubrajaju u svoj sveti poklad (usp. Avant-propos,u: La sainte Bibile du Chanoine Crampon. Traduction dàprès les textes originaux,Société de Saint Jean l`Évangéliste, Desclée et Cie, Éditeurs Pontificaux, Paris-Tournai-Rome-New York, Tournai, 1952., str. XII-XIII).

14 Usp. La sainte Bible du Chanoine Crampon, str. XII-XIII; C. TOMI], Pristup Bibliji,Zagreb, 1986., str. 13-14.

ve} od 13. st. Stari Zavjet dijele u ~etiri dijela: Petoknji`je ili Knjige Za-kona, zatim Povijesne, Mudrosne i Proro~ke knjige. Jednako tako tekstoveNovoga Zavjeta me|usobno povezuju u tri tradicionalno odre|ena ànra:Povijesni, Poslani~ki i Proro~ki.15

Iako navedene podjele nisu literarno tipi~ne, po svojoj su naravi zna-kovite. Upu}uju na stilske i sadràjne posebnosti koje pripadaju refleksiv-nu na~inu pisanja i difuznim strukturama pou~no-religioznih poruka i tek-stova. Biblija je po tomu s jedne strane, u svojoj tematici i poruci, teolo{kiizvorna, dok je s druge, u slojevitoj tvorbi i stilskoj obradi, selektivnasljedbenica epoha, jezika i civilizacija u kojima je nastajala.

Ukratko, u svim joj se ànrovima smiono mije{aju i uspje{no pove-zuju raznoliki aspekti tematskih poruka i plasti~nih oblika u poetskim iproznim formama. Kad to kaèmo, ne smijemo zaboraviti da je Biblija uvelikom dijelu svoga gradiva starija od najstarijih anti~kih tekstova i teo-retskih razmi{ljanja o knjièvnim formama.16 Ra|ala se ona prije svoje pi-sane rije~i te velikim dijelom dotjerivala i gradila iz starih pam}enja, da bise u literarnom oblikovanju sluìla stilskim tvorbama u skladu s konkret-nim prilikama i svojedobnim standardima odre|enih, starijih formacija ikultura.17

Biblija je i zbog toga tekstualno veoma mozai~na. No, ne samo zbogtoga, zbog povijesnih razloga i stilova. Jer, ono {to je bitno za njezinu for-maciju, odnosno rodove i vrste, nisu samo stare kulture i njihove poetike,nego i njezino religiozno didakti~ko poslanje, funkcija i poruka. Jasnijere~eno, biblijski pisci i redaktori nisu stvarali i gradili svoja djela na osno-vi uobi~ajene literarne fikcije i kreacije, nego u duhu religiozne poruke.Radi toga su, uz povijesne ~imbenike, na svetopisamski stil i tvorbu vaànutjecaj imale vjerska pouka i monoteisti~ka misija: abrahamovsko posla-nje i svjedo~ka tradicija Bo`je prisutnosti u izabranom narodu. O~ito je tou svim tekstovima. Dapa~e, organski je utkano u cjelokupnu gra|u i izri-~aje.

U tom je obzorju sâm Bog, u biblijskoj opciji i percepciji, supstan-cijalna nit svetopisamskog tkiva. On je zapravo sredi{nji pokreta~ i glavni


251

15 Usp. La sainte Bibile du Chanoine Crampon, str. XII-XIII; Zagreba~ka Biblija. Starii Novi zavjet, str. V-XI; isto, Novi zavjet, Dodaci, str. 233-336; Suvremena katoli~kaenciklopedija, hrv. izd., Laus, Split, 1998., natuknica Biblija, poglavito str. 89 i 92.

16 Spomenute su antikne poetike, Aristotelova i Horacijeva, mnogo mla|e od brojnihbiblijskih tekstova. Zapravo, starozavjetni im je slijed i{ao prema kraju kad jeAristotel pisao Poetiku (4. st. pr. Kr.), a cjelokupni je starozavjetni kanon bio dovr{enkad je Horacije skladao svoju Poslanicu Pizonima.

17 B. DUDA, nav. dj., str. 233-239; A. KRESINA, nav. dj., str. 241-242; S. JURI^, nav. dj.

lik biblijske literature. Svih zbivanja, poruka i odre|enja. ôvjek je u njoj,pa i kad se o njemu izravno govori, o patrijarsima, sudcima, kraljevima, pro-rocima i drugim li~nostima, kao i svi drugi fakti, zbivanja i doga|aji, sve{to se kazuje i o ~emu se pripovijeda, samo znak boànske prisutnosti upovijesti, dok je Bog onaj koji sve vodi, u svemu djeluje i svime ravna.18

Va`na je to posebnost biblijskih knjiga. Sve su stvarane i pisane uslu`bi “poruke spasenja”.19 S tog su gledi{ta specifi~ne. Religiozna im jefunkcija primarna. Pred o~ima im je izabrani narod, poglavito u StaromZavjetu, njegova povijesna zbilja i teolo{ka misija. Zbog toga su, bilo daim je cilj konkretna pri~a ili pou~na prispodoba, povijesna slika ili literar-na anegdota, pune religioznih misli i njezinih tipskih zna~enja, sudbinskihtema i duhovnih perspektiva. [tovi{e, ~esto su istodobno realisti~ne i sim-boli~ne.20

Biblija je u tom stilu po naravi strukturalno difuzna a literarno stup-njevita. Pojedine joj knjige zastaju na jednostavnu oblikovanju i obi~nukazivanju, dok druge biraju postupke te seù do visokih knjièvnih vrijed-nosti.21 U tom smislu je arhetipski uzorak ranih literarnih po~etaka, os-novnih jezgri usmene predaje, mje{ovitih stilova i redakcija, ali isto takopovijesni kodeks tipskih poruka i izvornih nadahnu}a, religioznih tema iantologijskih tekstova.22

Koliko je, u vezi s tim, s jedne strane povezana sa starim isto~nja~-kim poetikama. I literaturama,23 toliko je s druge svoja, specifi~na i auten-ti~na. Ima razli~itih stilova i oblika, od neobi~nih pu~kih izlaganja do pro-ro~kih vizija i poetskih nadahnu}a, mje{ovitih forma i slikovitih tkanja.


252

18 Pisci koji su pisali biblijske knjige pisali su ih u tom doìvljaju i nadahnu}u, u slu`biBo`je rije~i i religiozne po(r)uke; stoga im nije bio cilj obi~no knjièvno umije}e iliplaniranje rodova i vrsta.

19 Usp. Dei Verbum, u: II. vatikanski koncil, Dokumneti, KS, Zagreb, 1970., broj 2, str.393-395.

20 I knjièvne analize ~esto spominju doslovna i prenesena zna~enja biblijskih perikopa:realna i tipolo{ka, odnosno njihov tropolo{ki, kerigmatski, alegorijsko-misti~ni i es-hatolo{ko-anagogijski smisao (usp. B. GLAVIÎ], “O Maruli}evu alegorijskom tu-ma~enju Davidijade”, u: Dani hvarskog kazali{ta, XV., Marko Maruli}, Knjièvni krugSplit, Split, 1989., str. 153; C. TOMI], nav. dj., str. 323-344).

21 F. PETRÈ, “Izvori evropske knjièvnosti”, u: Uvod u knjièvnost, str. 89-90.22 Marinko VIDOVI], “Va`nost Svetoga pisma u kulturi hrvatskoga naroda”, u: Na gra-

nicama rije~i, zbornik u ~ast mons. Drage [imundè, Crkva u svijetu, Split, 2005., str.192-193.

23 I sv. Jeronim, prevoditelj Vulgate, ve} je u svoje vrijeme u njoj uo~avao odre|ene utje-caje starih usmenih i pismenih oblika semitskog stila (usp. Patrologia Latina, 24, 855).

3. Stilska i sadràjna sukladnost biblijskog tkiva

Budu}i da se Biblija razvijala na svojim specifi~nim vrijednostima,odnosno, da nije gra|ena na temelju jedinstvene stilske organizacije i uo-bi~ajena knjièvnog kreiranja, fiktivnog stvaranja odre|enih fabula, sud-bina i junaka, nego u stilu svoje religiozno didakti~ke misije i motivacije,Bog joj je sa svojom prisutno{}u, kako to doìvljuju i prikazuju biblijskiautori, bio ne samo sredi{nja tema, nego i glavna inspiracija. Djela su mui ~udesa utkana u svaki doga|aj i izvje{taj, scenu i pri~u, kaznu i pobjedu.Svrhovito u svih. Svi su svjesno teìli za religioznim porukama u vi{e ilimanje stiliziranim formama, dapa~e, u prozi i stihu, kako bi postigli {tobolje uspjehe i u~inke.24

Posebnosti im se i zna~enja jo{ vi{e o~ituju i isti~u kad znamo da suim, suprotno onodobnom politeisti~kom okruènju starog Izraela, sredi{-nji motiv i glavna po(r)uka bile monoteisti~ka misao i objava. U takvoj imje stvarnosti i nakani i gra|a karakteristi~na. S jedne je strane iskustvena ikonkretna, s druge raznolika i reljefna. Rije~ je, podsjetimo, o nemirnojljudskoj povijesti i Bo`joj nazo~nosti koje su u svojoj zbiljnosti svojstvenereligiozno-didakti~ku kazivanju i raznoliku strukturiranju.

Povijesne su knjige, primjerice, pune egzistencijalne trpkosti i reli-gioznog iskustva, ratnih trvenja i mu~nih sudbina, odnosno, iskonske vjer-nosti i ~estih otpada od ishodi{nog saveza s Bogom, ali jednako tako ividljivih Bo`jih djelovanja.25 Proro~ki su im ànrovi po tomu sli~ni; punisu razli~itih tema i oblik, proznih i poetskih.26 Specifi~nost su im simbolii proro{tava, nemirne tu`balice i duhovni prijekori, prijetnje i opomene.Poetski su i mudrosni tekstovi jednako tako bogati u motivima i formama.Predmet su im ìvotne ku{nje i refleksivne meditacije, duhovne poruke ipsalmisti~ki hvalospjevi, molitve i zahvale.

I novozavjetni su ànrovi, premda su tematski i literarno podostadruk~iji od starozavjetnih, strukturalno vrlo razvedeni. Sredi{nja im je


253

24 U tom se svjetlu knjièvno redovito isti~u biblijski stil, jezik i ritmika. Usp. o tomu:F. PETRÈ, nav. dj., str. 87-90; E. AUERBACH, Mimesis. Prikazivanje stvarnosti uzapadnoj knjièvnosti, Nolit, Beograd, 1968., str. 12-16, kao i stru~ne uvode i komen-tare u biblijskim prijevodima i izdanjima.

25 Povijest je u Bibliji sredi{nja nit Bo`je prisutnosti; pisci je izravno prate te funkci-onalno izlaù na vi{e na~ina. Jednom kao izravnu povijest, ljetopis ili slojeviti midra{,ponekad opet kao pu~ko pripovijedanje, drugi put kao umjetni~ku pri~u, odnosno,kao stvarnost u alegorijskim i prispodobnim slikama. Ponekad su s njom pomije{anepu~ke tradicije, mitovi i legende (usp., S. JURI^, nav. dj.).

26 Iako je u proro~kim knjigama dosta pripovjednog stila, ~este su i poetske strukture.

dimenzija Kristovo poslanje te prakti~na izgradnja nebeskoga Kraljevstva.Sve je to tako raznoliko, a opet stilski i sadràjno skladno povezano, ufunkciji spomenute misije i mesijanskog poslanja.

S tom je i takvom gra|om Biblija veoma dinami~na i fluentna. Punaje ljudske imanencije i Bo`je transcendencije. Pod tim je vidom veomabogata i dojmljiva. [tovi{e, u svojoj je zbiljnosti i slikovitosti, pogotovo upostupcima modo biblico, i literarno veoma zanimljiva.27 Radi toga joj ug-ledni kriti~ari i knjièvnici kao i bibli~ari, uzajamno isti~u misaonu izvor-nost i literarnu uspje{nost, poetska sredstva i stilsku raznolikost.28

Svjesni tih istih vrijednosti i razli~itih biblijskih posebnosti, tekstu-alni analiti~ari i crkveni dokumenti opravdano upu}uju da je svetopisam-ske tekstove najbolje literarno analizirati i strukturalno tuma~iti sukladnotradiciji “stare isto~nja~ke knjièvnosti”.29

4. Knjièvni rodovi i vrste u Bibliji

Ve} smo upozorili da su spomenute ànrovske podjele kanonskihknjiga Svetoga pisma vi{e odraz njihove predmetne nego literarne naravi.I razlozi su nam za to poznati. Me|utim, ako je Biblija, a jest, i knjièvnodjelo, drìmo da je uza sve nedore~enosti literarnih klasifikacija i nazna-~ene specifi~nosti svetopisamskih knjiga razlo`no osvijetliti njihove mo-zai~ne strukture prema standardima suvremenih kategorizacija, naravno,vi{e akomodativno nego adekvatno.

U tom su se obzorju od davnina traìle i nalazile pojedine jedinicekoje su u sloènu biblijskom tkivu manje ili vi{e upu}ivale na stvarne ili,


254

27 Njema~ki knjièvni analiti~ar Erich Auerbach, na primjer, u svojim analizama Ho-merovih i biblijskih tekstova upu}uje na stanovite sli~nosti, ali i na zna~ajne razlike.Tako primjerice, kad uspore|uje literarne opise Odisejeva oìlja iz Homerove Odisejei Abrahamove spremnosti da `rtvuje Izaka iz Knjige postanka, dolazi do zaklju~kakako Homer u nizu svojih izlaganja, dok spontano {iri naracije, ostaje samo na pred-njem planu, na odre|enom faktu i njegovoj prisutnosti, dok biblijske slike i prizoriimaju “prednji i stra`nji plan”, realnu zbilju i njezinu perspektivu koja se u opisu du-binski otvara pro{losti i budu}nosti. Koliko je pri tomu u Homera sve vidljivo i jasno,toliko je u Bibliji slikovito i misti~no. Homeru je pri tomu bitno osvjetljenje odre-|enih pojedinosti, Bibliji smisao i svrha poduzetog ~ina (usp. Erich AUERBACH,nav. dj., str. 9-13, 15-16, 26).

28 E. AUERBACH, nav. dj., str. 12-13; F. PETRÉ, nav. dj., str. 87-90; B. PETRA^, “Bib-lija i hrvatska knjièvnost”, u: Knjièvna smotra, 26 (1994), 185-196; C. TOMI], nav.dj., str. 325-329; B. DUDA, nav. dj., str. 235; A. KRESINA, nav. dj., str. 267.

29 Usp. Enchiridion Biblicum, Romae, 1961., str. 558; Divino afflante Spiritu; DeiVerbum.

barem, analogne rodove i vrste. Posebno je to postalo va`no posljednjihstolje}a kad su knjièvni oblici (genera litteraria), u skladu s tekstualnomkritikom i stru~nim analizama, pruàli bolje spoznaje o postanku poje-dinih djela i o sadràjnim aspektima njihovih stilova i oblika.

Ve} su po~etkom 20. st. pojedini bibli~ari, primjerice J. M. Lagrangei F. von Hummelauer designirali razli~ite stilove i vrste. Von Hummelauerprvi upu}uje na basne i parabole, historijski ep i religioznu povijest, pu~kupredaju i slobodno izlaganje, obiteljsku povijest i proro~ka pripovijedanja.30

Na tim se pretpostavkama, makar je bilo prigovora, tijekom 20. st.ozbiljno radilo. U tom su svjetlu jasno uo~eni: himni, hvalospjevi i tuàlj-ke, kratke pri~e i meditativne pripovijetke, mitovi, fabule i basne, pisma, po-slanice i kronike, slojeviti midra{ i povijesna gra|a, pravni ugovori, opo-ruke i zakonici.31

Sve su te forme va`ne i znakovite. Literarno i tematski. To nagla{ujui crkveni dokumenti kad isti~u ~injenicu da se u njima, shodno formi i iz-ri~aju, otkrivaju osnovne po(r)uke boànske pedagogije.32 Pod tim vidomkoncilska konstitucija Dei verbum upu}uje na stilsku va`nost na~ina pi-sanja i sadràjno uvaàvanje knjièvnih vrsta. U vezi s tim izrijekom kaè:“Da na vidjelo iza|e namjera hagiografa, treba se me|u ostalim obaziratii na ‘knjièvne vrste’. Istina se, naime, druga~ije i druga~ije iznosi i izra-àva u tekstovima koji su - na razli~it na~in - povijesni, ili proro~ki, ili pjes-ni~ki, ili su u drugim vrstama govora. Tuma~ dalje mora istraìvati smisao{to ga je hagiograf kanio izraziti i izrazio u odre|enim okolnostima, premaprilikama svoga vremena i svoje kulture, pomo}u knjièvnih vrsta koje suse upotrebljavale u ono vrijeme.”33

Zahvaljuju}i arheolo{kom istraìvanju, biblijskoj hermeneutici i kri-tici teksta dosta se na tom podru~ju postiglo. Uo~ene su razli~ite tvorbe injihove stilske posebnosti, osvijetljen razvojni slijed i povijesna kodifici-ranja, ra{~lanjene razli~ite vrijednosti i potvr|eni va`ni rodovi i vrste.34 Sjedne su strane utvr|ene izvorne biblijske forme kao i one koje su bliskei(li) istovjetne s modelima starih knjièvnosti, dok su s druge istraène


255

30 Usp. F. von HUMMELAUER, Exegetische zur Inspirationsfrage, Freiburg, 1904.31 Usp. C. TOMI], nav. dj., str. 119-121.32 Usp. npr. Divino afflante Spiritu i saborsku konstituciju Dei Verbum.33 Dei Verbum, 12.34 Vrlo va`nu su ulogu u tomu imali i imaju katoli~ki i protestantski bibli~ari i papinske

enciklike, kao Providentissimus Deus Leona XIII. iz 1893. god. i Divino afflanteSpiritu Pija XII. iz 1943. god. te instrukcije Papinske biblijske komisije u Rimu, pose-bice Sancta mater Ecclesia iz 1964. god. i dogmatska konstitucija Dei Verbum Dru-gog vatikanskog koncila iz 1965. god.

manje jedinice ili dijelovi, zna~ajni za razumijevanje pojedinih stilova iporuka.35

S tog su gledi{ta mnoge biblijske vrste i podvrste, koje literarni anali-ti~ari svojim rje~nikom zovu: predajama i legendama, basnama, bajkamai anegdotama, poslovicama i drugim razli~itim formama...,36 u svom os-novnom tekstu, kako to shva}aju i izlaù njihovi autori, odraz i svje-do~anstvo Bo`je nazo~nosti u ljudskoj povijesnoj zbilji.

Istini za volju, malo je biblijskih knjiga koje se mogu imenovati po li-terarnoj strukturi.37 Jer, ono {to je u europskoj knjièvnosti bilo normalno,primjerice da je drama pisana dramski, lirska pjesma lirski, a roman epski,odnosno novela, pripovijetka ili pri~a svojim tipi~nim postupkom, Biblija,kako rekosmo, o tomu nije vodila ra~una. U njoj se u druga~ijoj retorici ipoetici, u slobodnoj tvorbi i jedinstvenoj funkciji susre}u razli~iti rodovi iforme koje su samo analogno bliske suvremenim normativima, i to mahomu nerazra|enim knjièvnim organizacijama, bez ~vrstih tipski odre|enih.

Ipak, prije|emo li na kratki klasifikacijski pregled biblijskog gradi-va, lako }emo uo~iti da su knjièvni rodovi jasni i o~iti. [tovi{e, neki su,posebno epski i lirski, veoma izraziti.38 I dramski je, iako je u biti frag-mentaran i kontekstualan, u svojim nabojima i dijalo{kim formama do-voljno uo~ljiv.39 Naprotiv, diskurzivni je sasvim periferan; tek je primjet-ljiv. Dakako, svi se ti rodovi i njihove vrste naj~e{}e javljaju kontekstual-


256

35 Uz vi{estruka arheolo{ka istraìvanja i otkri}a raznih tekstualnih podataka, za tvor-bene su analize i kriti~ke pristupe literarnim formama vrlo zna~ajni radovi o razvoj-nim procesima i konkretnim stiliziranjima biblijskih tekstova u percepciji Form-geschichte i Redaktionsgeschichte postavki i metoda (usp. René LATOURELLE,“Vangelo. I. Genere letterario, II. Metodi di analisi”, u: Dizionario di teologia fonda-mentale, diretto da René LATOURELLE - Rino FISICHELLA, Cittadella Editrice,Assisi, 1990., str. 1398-1405).

36 Neke od tih formi spominje i profesor Stipe Botica u svezi s njihovim utjecajem nahrvatsku usmenu knjièvnosti (usp. S. BOTICA, Biblija i hrvatska kulturna tradicija,Zagreb, 1995., str. 28-132).

37 Za to su tipi~ne Tuàljke, Pjesma nad pjesmama, Psalmi i Ljetopisi, slijede ih Knjigao Ruti, o Joni, Juditi, Tobiji i Esteri, a donekle i o Jobu, zatim novozavjetne Poslanice,Evan|elja, Otkrivenje.

38 Epski je dominantan. Nalazimo ga u povijesnim te dijelom u proro~kim i mudrosnimànrovima, zatim u Petoknji`ju i Poslanicama. Ima ga u prozno i poetski stiliziranimtekstovima. Lirski rod prevladava u stihovno poetskim strukturama te u manjoj mjeriu nekim drugim, osobito u proro~kim i mudrosnim knjigama.

39 Ima ga u Starom i u Novom Zavjetu, u prozi i poeziji u smislu nutarnje dinamike,dramskih dijaloga i stilske napetosti. Dapa~e i u evan|eljima, na primjer u prikazuKristove muke, kao i u razli~itim slikama, vi|enjima i prijetnjama u Otkrivenju. [tose ti~e diskurzivna stila, nije istaknut, ali se osje}a u mnogim tekstovima, osobito ugovorima, biografijama i putovanjima, primjerice u knjigama o Tobiji, Esteri i Djeli-ma apostolskim, kao i u refleksivno tematskim perikopama mudrosnih knjiga, pogla-vito u Siraha.

no, u mije{anim strukturama. Za~udno je, dodat }emo, {to se u literaturine govori o posebnom apokalipti~kom ili proro~kom rodu. U Bibliji jeo~it. Stilski je i tematski poseban.

Naravno, vrste su u me|usobnoj povezanosti i isprepletenosti mno-go sloènije od rodova. Premda stilski variraju, ne samo od Staroga doNovoga Zavjeta, ve} ~esto i od knjige do knjige, u Bibliji se zbog mje{ovi-tih modela stare poetike javljaju u kra}im, neformalnim ili zgusnutim sti-lizacijama. Nije nam nakana, nemogu}e je, sve obraditi; samo }emo se uskladu s tematikom zadràti na va`nijim primjerima koji paradigmatskiilustriraju strukturalnu formaciju slojevitog biblijskog tkiva.

4.1. Vrste i podvrste epskih naracija

Epske su formacije najgu{}e. Brojne su i raznolike. Istini za volju,nema u Bibliji epova i romana, ali su pripovjeda~ke teme, likovi i poglav-lja ponekad izme|u sebe tako povezani da se pojedini nizovi, poglavitopovijesno narativnog stila, mogu usporediti s veliki epopejama i roma-nesknim formacijama.40 U vezi s tim }emo usputno spomenuti da je nje-ma~ki romanopisac Thomas Mann op{irne biblijske naracije o Josipu pra-vednomu i jo{ op{irnije dogodov{tine u svezi s njim uspje{no presloìo umoderni roman,41 a na{ pjesnik Marko Maruli} Davidovo kraljevsko pos-lanje i njegova raznolika povijesna djela presloìo u raspjevanu epopeju.42

Glede drugih epskih vrsta, odnosi su pone{to druk~iji. Naime, dokse razli~ite pri~e, biografije, legende, anegdote i cijele pripovijesti s jedenstrane mogu traìti i u stanovitoj sli~nosti na}i u pojedinim tekstovima oizraelskom narodu i njegovim junacima,43 s druge se neke cjelovite knjige,konkretno: Judita, Tobija i Estera, naravno, u akomodativnoj prosudbi,mogu smatrati slikovitim pripovijestima ili, u {irem smislu, kako ih nazi-va Suvremena katoli~ka enciklopedija,44 povijesnim romanima. Mi smo u


257

40 înjenica je da u biblijskim knjigama ima slojevitih tekstova i slika, na primjer: uKnjizi Postanka kad se govori o davnim razdobljima i patrijarsima ili u Knjizi Izlaskau svezi s lutanjima i osvajanju obe}ane zemlje, zatim u raznolikim pri~ama u Sucimai Kraljevima, Ljetopisima i Makabejcima.

41 Joseph und seine Brüder - Josip i njegova bra}a, 1933.-1942. Sloèni je to roman u~etiri dijela.

42 Davidias - Davidijada, s tropolo{kim tuma~enjima Davidova lika i poslanja. Mnogo-brojni su primjeri razli~itih knjièvnih djela u kojima su pojedine biblijske teme,predlo{ci, doga|anja ili likovi bili izravni povodi i nadahnu}a, a ~esto i va`na gra|aili motivacije u mnogim djelima starije i novije europske i svjetske literature.

43 Takvi su na primjer: Abraham, Mojsije, Jo{ua, Samuel, Salomon i neki drugi zna~ajnilikovi.

44 The Modern Catholic Encyclopedia, The Liturgical Press, Collegeville, Minnesota,1964., usp. njezino hrv. izd.: Suvremena katoli~ka enciklopedija, str. 93.

tomu ne{to oprezniji. No budu}i da na{a klasifikacija ne ide za tipskimnego analognim formama, njihove nam strukture dopu{taju da ih sma-tramo neformalnim pripovijestima.

Jo{ jedna se starozavjetna knjiga, Ruta, zbog svoje tematike i struk-ture u knjièvnim analizama redovito naziva biblijskom novelom. Njojbismo, dakako, u analognu smislu, mogli dodati i simboli~nog Jonu. Jer,koliko je ta knjiga u biti pou~na parabola, toliko je i saèta novela.

U bilje{ci 37. uputili smo jo{ na neke knjige koje su po svojoj nara-vi ili literarnoj slikovitosti tipski obiljeène kao vrste; me|utim u daljnjojse kategorizaciji ne moè i}i tim putem; nema drugih knjiga koje bi, kaotakve, bile imenovane po knjièvnoj strukturi. Stoga }emo prije}i na mo-zai~nu analizu i u pojedinim ànrovima potraìti stilski zaokruène di-jelove koji predmetno i strukturalno, organizacijski, manje ili vi{e odgo-varaju standardnim normama suvremenih klasifikacija, kontekstualnihvrsta i podvrsta.

Premda usporedbe nisu jednozna~ne, na{ }emo postupak osvijetlitistrukturnom analizom velikih knjièvnih forma. Lako je to razumjeti kadznamo da suvremene klasifikacije sustavno zastaju na osnovnim oblicima,primjerice na epu ili romanu, i ne spominju}i da su i oni u biti satkani odmanjih forma i raznolikih dijelova. Drugim rije~ima, kao {to se u Home-rovoj Ilijadi, Vergilijevoj Eneidi, Tolstojevu Ratu i miru, Hugoovim Bijed-nicima, Krleìnim Zastavama ili Budakovu Ognji{tu nalazi mnogo ma-njih oblika, kratkih forma i usputnih doga|anja, razli~itih pri~a i anegdo-ta, digresija i sporednih likova s konkretnim storijama, tako se i u biblij-skim tekstovima, u drugoj tematici i poetici, nalaze mnoge manje struktu-re kao kontekstualne vrste i podvrste.

Zbog toga se knjièvne analize biblijskih tekstova spontano susre}us mje{ovitim tkivom koje se u duìm ili kra}im formama grana u manje ilive}e prizore i strukturalne tvorbe. Jednom su to ljetopisi, kronike i bio-grafije, odnosno propisi i zapovijedi, drugi put anegdote, parabole i uspo-redbe, dapa~e, literarnim rje~nikom re~eno, slikovite basne i bajke, mitskeforme i legende, proro{tva i poslanice, molitve, govori i besjede, sve domalih forma, aforisti~kih refleksija i izreka, pitalica i poslovica.

S tog }emo motri{ta spomenuti jedan od knjièvno poznatih biblij-skih modela, pri~u o Izakovu `rtvovanju (Post 22,1-19). Budu}i da smo seodlu~ili za analogne odnose, ona se moè promatrati kao dramski prizor,odnosno kratka pripovijetka ili neformalna novela. U svakom slu~aju, Iza-kovo je `rtvovanje svetopisamski veoma zna~ajno i literarno vrlo znakovi-to. Erich Auerbach ga smatra tipskim primjerom biblijskog stila, pri ~emuje, kako kaè, autoru va`na povijesna pozadina i religiozna dubina, nutar-


258

nji odnosi i doìvljaji koji cijeloj naraciji daju literarnu osobitost i sadr-àjnu posebnost.45

U Bibliji su ~esti takvi predmetno i stilski tipizirani tekstovi, knji-èvno bi se reklo: slike, pri~e i doga|aji, kratke pripovijesti ili dramski pri-zori, slikovite novele, biografije ili novelete. Kao primjere isti~emo: knji-èvno ilustrativnu naraciju o Suzani (Dn 13,1-64), po kojoj je Maruli} sas-tavio svoj epilij Suzana, zatim realisti~nu pripovijest o Nabatovu vinogra-du (1 Kr 21,1-29) i ~udotvorni izvje{taj o ozdravljenju Naamana, vojsko-vo|e aramejskoga kralja (2 Kr, 5,1-27), te evan|eosku prispodobu (Lk15,11-32) o izgubljenom, odnosno, rasipnom ili razmetnom sinu.46

Nema dvojbe, mnoge se biblijske teme i motivi mogu svrstati u lit-erarnu gra|u i odre|ene knjièvne oblike; to vi{e {to se u vlastitom kon-tekstu doìvljavaju kao posebne jedinice. S obzirom da nas zanimaju struk-turalne forme, ovdje }emo u analognoj tipologiji nazna~iti nekoliko biblij-skih modela bliskih suvremenim knjièvnim vrstama.

S tog gledi{ta susre}emo razli~ite formacije i strukture koje se manjeili vi{e pribliàvaju standardnoj klasifikaciji. To su razli~ite predaje,rodoslovlja, oporuke, usporedbe i alegorije (Post 36,1-43; Iz 30,8-18; Mt13,1-51; Iv 10,1,16), kratke biografije ili biografske crtice (posebno upu-}ujemo na Sir 44-49, te na niz povijesnih i proro~kih knjiga), slikovite pri-~e i novelete (kao o Davidu i Golijatu u 1 Kr 17; 18,1-16, Samsonu i Deliliu Suci 16, te o mnogim drugim likovima, slikovitom zgodama i doga|anji-ma), izreke i poslovice, usporedbe i anegdote (usp. npr. Post 19, 23-26; Izl2,1-10; 1 Kr 3,16-28; 2 Kr 1,3-4; Mk 4,35-39; Iv 8,3-11), pou~ne slike iprispodobe (ima ih u mnogim knjigama, posebno u Evan|eljima: Lk 8,4-15; Mk 12,1-11; Mt 22,1-14), basne47 i bajke (npr. u: Suci 6,11-23; 1 Sam17,1-57; 2 Sam 12-13; 1 Kr 17-18; Dn 14,28-42), {tovi{e, zastanemo li naliterarnom stilu i strukturi, mitske formacije i legende,48 zatim tuàljke,psalmi, himni, poeme i molitve (ovdje upu}ujemo samo na: Sir 51,1-12 iKor 13,1-13, te na: Mudr 9,1-18 i Mt 6,9-13), zapovijedi i blagoslovi,opomene i kletve (Izl 20,1-29; Post 48,15-21; Iz 5,8-24), apokalipti~ka


259

45 E. AUERBACH, nav. dj., str. 11-28.46 Usp. Ivan GUNDULI], Suze sina razmetnoga, biblijski epilij.47 Najzanimljivija je Jotamova u kojoj drve}e bira kralja (Suci 9,7-16); znakovit je tako-

|er govor zmije (Post 3), zatim Bileamove magarice (Br 22,21-30) i libanonskog trna(2 Kr 14,9). U nekim se zgodama, kao u Natanovoj slici o Davidovu grijehu (2 Sam12,1-15) mije{aju elementi prispodoba i basna.

48 S literarnog gledi{ta u takve modele ulaze nizovi poglavlja i slika iz Knjige Postanka,na primjer slikovite naracije o Kainu i Abelu, Noi i potopu, kuli babilonskoj i nekimdrugim zgodama. I neke druge knjige Staroga zavjeta, primjerice Knjiga Izlaska imasli~nih stilova i modela.

vi|enja (Dn 8,1-14; Otk 19,1-19) i proro{tva,49 dramski prilozi i pripovi-jetke, putopisi (npr. Tob 4,1-18; 7,1-17; Dj 27,1-44; 28,1-20), propovijedii besjede, poetske proze i meditacije... (usp. Izr 31,10-31 i 1 Kor 13,1-13).

Mnogo je toga {to bismo mogli nabrajati. No ono {to je s biblijskogi knjièvnog gledi{ta uzajamno va`no i zahtjevno jest pojmovni pristuposnovnom gradivu, u kojemu se susre}u ljudska stvarnost i Bo`ja prisut-nost s ~udotvornim znacima i misti~nim doga|ajima.50 Kad to biblijskipisci prenesu u literarne forme, ljudskim jezikom na ljudski na~in, onda sete forme, zbog izravnih Bo`jih zahvata, ~udesnih doga|anja i neobi~nih li-kova, u knjièvnom rje~niku razli~ito shva}aju i doìvljavaju.

Osnovni se problemi javljaju kad su u pitanju narativne stilizacije uliterarnom obliku legendâ, bajkâ, fabulâ, mitova ili pri~â koje se s knji-èvnog stajali{ta op}enito shva}aju autorski slobodne, mahom nestvarne,kao ne{to slikovito, fiktivno i izmi{ljeno. Bajka se, na primjer, naj~e{}edefinira kao kratka prozna vrsta u kojoj se mije{aju stvarni i nestvarni,zbiljski i ~udesni doga|aji i likovi.51 U toj se optici navedene forme doìv-ljavaju kao fiktivne, knjièvno izmi{ljene pri~e. Zbog toga treba upozoritida takve biblijske strukture, premda imaju fakturu bajke, mita ili legende,nisu izmi{ljene fikcije, nego konkretizirane po(r)uke u prispodobnoj slicii literarnoj simbolici.

înjenica je da se Biblija, uz povijesna i druga realisti~na izlaganja,rado sluì pou~nim parabolama, simbolima i slikama u kojima se mije{ajuelementi razli~itih forma i sadràja, u funkciji osnovne poruke i pouke. Utoj se stilizaciji, u literarnoj formi, kakva je na primjer Jo{uina emfaza kadzaustavlja sunce i mjesec iznad Gibeona (Jo{ 10,6-15) ili hiperboli~na us-poredba o Abrahamovu potomstvu, kako }e ga Jahve umnoìti poput pra-ha na zemlji, zvijezda na nebu ili pijeska na obali morskoj (Post 13,16;22,17; 32,13) javljaju razli~ite legendarne zgode i mitske fakture,52 dapa~epou~ni modeli s antropomorfnim prizorima i edukativnim naracijama,53

kojima nije cilj knjièvna fikcija, nego paraboli~na po(r)uka.


260

49 Iako su poznata u literaturama Srednjeg Istoka, proro{tva su i apokalipti~ka vi|enja uBibliji specifi~na. Dapa~e, tako su stilski i tematski izraàjna da predstavljaju pose-ban literarni rod.

50 Mnogo je toga u Bibliji; usp. npr. J{ 6,1-5; 10,10-15; 2 Kr 2; Tob 11,11-19; Iz 6-9;Dn 3,19-30; 6,17-25; Dj 12,6-10. U svezi s biblijskim odbacivanjem izmi{ljene bajke,usp. 2 Tim 4,3-4.

51 Usp. S. ZRINJAN, nav. dj., str. 6; I. PROTU\ER, nav. dj., str. 9.52 Usp. Stipe JURI^, nav. dj., od 27. oùjka 1994., str. 45.53 Vidljivo je to npr. u naracijama o ~inu stvaranja i raju zemaljskomu (Post 1-3), u Ab-

rahamovu razgovoru s Jahvom o Sodomi i Gomori (Post 18,16-33), ili u pou~nojprispodobi o Joni (Jon 1-4). Me|utim, ono {to je bitno, nije te{ko zapaziti da ti stilovi

U takvim je primjerima, kako upu}uje koncilska konstitucija,54 vrlova`no uo~iti knjièvnu vrstu i funkcionalni stil, da se vidi je li naglasak naslikovitom izlaganju ili na refleksivnoj prispodobi - religioznoj po(r)uci uliterarnom ruhu.

Poput starozavjetnog religiozno-pou~nog tkiva, i Novi je zavjet lite-rarno tkan. Pun je povijesnih slika i ambijentalnih priloga, religioznihprispodoba, besjeda i poredaba, iskustvenih svjedo~enja, zapisa i aneg-dota, ~udesnih znakova i doga|aja, u razli~itim formama i vrstama. Po-sebna mu je izvornost i literarna specifi~nost u nutarnjoj dinamici i temat-skoj funkciji koja memoarsko-mozai~nim slijedom osvjetljuje boànskoposlanje i konkretnu poruku glavnoga lika, Isusa iz Nazareta, njegovu bi-ografiju i misiju.

S tog su motri{ta, glede knjièvnih oblika, evan|elja posebna lite-rarna vrsta. Znakovita su po jedinstvenu prikazivanju Kristove biografije ireligiozne poruke.55 Uz njih su uo~ljive i druge, starije knjièvne vrste ipodvrste, kao {to su govori i molitve, prispodobe i pouke, povijesni izvje{-taji i putopisi, poslanice i apokalipti~ka vi|enja.

4.2. Lirski i poetski stilovi i vrste

I lirski je rod u Bibliji, u razli~itim oblicima, obilan i znakovit. Unjegovoj }emo klasifikacijskoj analizi zapo~eti s poeti~nim psalmima.Kad je rije~ o biblijskoj izvornosti, oni su, uz neke evan|eoske prispodobei ve} spominjana proro{tva, na prvom mjestu. Ima ih 150. îtava se jednaknjiga po njima zove. Inspiracijski su religiozni, a tvorbeno originalni. Ia-ko su na granici prozne i stihovne strukture, poetskog su stila i doìvlja-ja.56 Bitno ih odre|uju ritmi~ki distisi, vje{to gra|eni na paralelnim ili


261

sa svojim simboli~nim po(r)ukama nadilaze uobi~ajenu fikciju pu~kih predaja i mit-skih pri~a. Dapa~e, kad se stvari knjièvno analiziraju, i sadràjno shvati da je Knjigao Joni u svojoj mitskoj naraciji pou~na parabola, otpadaju rasprave o Joninu boravkuu utrobi ribe, kao i prijepori o povijesnoj ulozi i veli~ini Ninive. Jednako tako kad seuo~i stilizacija tekstova o stvaranju svijeta, lako se shva}a da im je osnovna svrhapriop}iti istinu da je Bog stvorio svijet, a ne strukovno izlaganje ili obrazlaganjeznanstvenog prikaza kako ga je stvorio, kojim poretkom, {to sve i kako.

54 Dei Verbum, 12.55 O evan|eljima kao vrsti i stilu poslanica sv. Pavla usp. M. VIDOVI], Pavlovski spi-

si, Crkva u svijetu, Split, 2007., str. 9-20.56 Ima teoreti~ara knjièvnosti koji smatraju da je biblijski verset stara forma slobodnog

stiha (usp. D. [IMUND@A, “Lica i nali~ja Janka Poli}a Kamova”, u: D. [IMUN-D@A, Bog u djelima hrvatskih pisaca. Vjera i nevjera u hrvatskoj knjièvnosti 20. sto-lje}a, svezak prvi, MH, Zagreb, 2004., str. 304).

antiteti~kim postavama. Promatramo li ih kao cjelinu, vidjet }emo da supone{to i razli~iti. S tog se gledi{ta, u smislu vrsta i podvrsta, dijele na ne-koliko razreda ili skupina. Redovito se spominju himni~ki ili hvalidbeni,prosni ili molitveni, tu`bali~ki i zahvalni, odnosno pokorni~ki, liturgijski,hodo~asni~ki, pou~ni i proro~ki.57

Od psalama je poetski jo{ poznatija i kompozicijski istaknutija gla-sovita Pjesma nad pjesmama. Po naravi je religiozno-simboli~na dramskarecitacija, odnosno, u svatovsko-zaru~ni~koj interpretaciji konkretisti~kemotivike i formalisti~ke tvorbe, emocionalno-ljubavna zbirka, {to se s lite-rarnog gledi{ta ~esto isti~e, u ~ijoj je zbiljnosti i slikovitosti stara ìdov-ska interpretacija doìvjela alegorijsku ljubav izme|u Jahve i izabranog na-roda, a kr{}anska, uz to, i ljubav izme|u Krista i Crkve. Literarno joj jeznakovita dijalo{ka tvorba u poetskim slikama i lepr{avim zanosima iz-me|u razdragane zaru~nice i zaljubljenog zaru~nika, pra}enih korskimsekvencama raspjevanih djevojaka. U tom je stilu, prihvatili se kao jedin-stvena poema, izrazito dramska kantata; shvatili se, me|utim, kao kolajnaod pet pjesama, onda je, slobodnije re~eno, znakovit ljuveni kanconijer ili,obi~nije, emotivna zbirka od pet dijalo{ki sro~enih kancona.

Uz psalme se, u sli~noj gradnji njihovih poetskih verseta ili, kako sekoji put kaè, najstarijoj vrsti slobodnog stiha, javljaju biblijski himni, po-eme i hvalospjevi. Ima ih u razli~itim knjigama Staroga i Novoga Za-vjeta.58 Na istom su principu gra|ene, gotovo u istoj psalmisti~koj formi,ali u druga~ijem tonu i raspoloènju, i biblijske tuàljke.59 Akordi su imelegi~ni, a motivi i sadràji razli~iti. Poetski su im, po gradnji u versetimai stilskim suodnosima, dosta sli~ne poneke starozavjetne besjede, blago-slovi i molitve.60

Osim tuàljki, psalama i hvalospjeva, emotivne lirike i poetskih zah-valnica, blagoslova i molitava, refleksivnih meditacija te odgojnih poti-caja i egzempla, u Bibliji su u proznim i poetskim stilovima vrlo gusta ibiblijska proro{tva. [esnaest knjiga pripada njihovu ànru. U razli~itimoblicima i nadahnu}ima duhovnih i moralnih tema i poruka, izvorno bib-


262

57 U biblijskim se izdanjima na po~etku pojedinog psalma redovito ozna~ava njegovosnovni tip.

58 Usp. na pr. Dn 3,26-45,51-90; Lk 1, 46-56, 67-79. Ovdje bismo u svezi s tim vrsta-ma, zbog njihove literarne tvorbe i poetske ljepote, posebno istaknuli Mojsijevu pjes-mu (Pnz 32,1-43) i Deborin i Barakov pobjedni~ki hvalospjev Jahvi (Suci 4,1-31).

59 Ima ih u vi{e knjiga, poglavito u proroka, no najizraàjnije su u biblijskoj knjiziTuàljke.

60 Kao primjere ovdje navodimo Jobitovu i Sarinu molitvu u Tob, 3,1-6; 11-15; istodob-no upu}ujemo na neke besjede i dijaloge u Jobu.

lijskih i mesijanskih (usp. Jer, 23,1-7; Iz 11,1-9; 42,1-9; 53,1-7), povijes-nih i eshatolo{kih, u stilu poticaja ili prijekora, odnosno razli~itih opozi-cijskih prenja, poglavito u svezi s napu{tanjem izraelskog saveza s Bogomi povremenog priklanjanja poganskom idolopoklonstvu.

I u mudrosnim su, kao i u nekim drugim ànrovima, ~esti poetskistilovi. Uz uvodne proslove i jezgrovite misli, pouke i opomene, nalik nakratke refleksivne crtice, ima dosta poeti~nih razmi{ljanja i himni~kih sa-stava, pa i o ~udesima Bo`je prirode: o suncu, mjesecu i zvijezdama.61 Uzto su, u razli~itim knjigama, ~esti izri~aji malih forma: prispodoba (npr.Ez 15,1-8; 17,1-10), poredaba (usp. Ez 31,1-9; 32,1-8; Lk 13,18-19; Mt13,33; 44-47), alegorija (usp. npr. Iz 5,1-7, Ho{ 2,4-25; Iv 15,1-11) ulirskim i poetskim nadahnu}ima.

Iako se neka poglavlja u knjigama Staroga Zavjeta, dakako u {iremsmislu, mogu ozna~iti nacionalno-religioznim epopejama, malo je u njimaizravna poeti~nog ili knjièvnog gradiva. Unato~ tomu, ~esto se u razli-~itim formama mije{aju lirski i epski stilovi i doìvljaji, tako da se poje-dini segmenti spontano pribliàvaju modelima uobi~ajenih balada, tu-àljki, literarnih prenja ili duìh poema.62

Promatramo li spomenute vrste i podvrste s tematskih gledi{ta, vid-jet }emo kako su stilski i predmetno posve}ene religioznoj, moralisti~koj,refleksivnoj, rodoljubnoj, proro~koj, molitvenoj i pou~noj tematici.

4.3. Kratki pregled dramskih i diskurzivnih vrsta

Prelaze}i na dramski rod, odnosno na njegove vrste i podvrste, lako}emo zapaziti da se dramski naglasci i oblici ~esto pojavljuju, ali da nemajasnih primjera u smislu formalne drame ili drugih cjelovitih scenskih for-ma. Naj~e{}e se radi o mije{anu tkivu, u kojemu se, uz dramske, ponekad,u pojedinim knjigama, javljaju i komi~ni, odnosno, satiri~ni i tragi~ni frag-menti63 - u obliku sudbenih tema i ìvotnih prijetnja, dubinskih nemira, tu`-ba i jadikovka, sukoba, osporavanja, blagoslova, kletava i prijepora.64


263

61 Sve su mudrosne knjige u tomu bogate. Glede himni~kih sastava usp. Sir 42,15-25;43,1-33.

62 U potanjim bi se knjièvnim analizama razli~itih knjiga u proro~kim i mudrosnimànrovima, pa i u povijesnim, moglo na}i dosta tih fluidnih ili, kako rekosmo, analog-nih vrsta i podvrsta.

63 Mnogo je dramskih scena. U nastavku }emo neke nazna~iti, dok su oblici drugihscenskih vrsta rijetki. Kao primjer komi~na tkiva usp. 1 Kr 18,26-29; satiri~na 2 Kr14,8-10; tragi~na 1 Sam 4,1-10.

64 Usp. na primjer dinami~ne rasprave, besjede i suprotstavljena gledi{ta u Jobu.

Ukratko, uz spomenutu Pjesmu nad pjesmama, koju smo predstavilikao dramsku recitaciju ili kantatu, u pojedinim su poglavljima i ~itavimdjelima veoma ~esti izrazito dramski naglasci i doìvljaji,65 naj~e{}e u vi-du razgovora i rasprava, reljefnih scena i dinami~nih dijaloga,66 proro~-kih opomena i sudbenih svjedo~anstava,67 ratnih doga|anja i vjerskih iz-vje{taja,68 odnosno dramski motiviranih radnja i prizora.69

Kona~no, prihvatimo li klasifikacijske suodnose biblijskih vrsta i ro-dova u analognim korelacijama sa suvremenim formama, mogu}e je govo-riti i o diskurzivnim sastavima u Bibliji. Kad to kaèmo, mislimo na manjetekstualne jedinice koje u sebi nose razli~ite misli i pouke, biografske pri-loge i publicisti~ke prikaze, slikovite putopise i konkretne podatke, crticei meditacije.70

Zaklju~ak

Biblija je stilski i sadràjno specifi~na, tekstualno slojevita i lite-rarno difuzna. Po naravi pripada religiozno didakti~kom na~inu pisanja tenajve}im dijelom stilskim strukturama starog semitskog tkanja i izraà-vanja. Suodnosi su, stoga, komparacije i analogije, izme|u biblijskih i da-na{njih literarnih oblika po mnogo~emu kompleksni, istodobno bliski iraznoliki. Ima me|u njima stvarne sli~nosti, ali i ozbiljne razli~itosti. Paipak, koliko god su biblijske predmetne gra|e i stilske tvorbe po svojoj na-ravi specifi~ne, promatramo li ih s knjièvnih gledi{ta, nije te{ko vidjetikako se i u njima reflektiraju poznati rodovi i uobi~ajene vrste kao i u dru-gim starim i novim literaturama.


264

65 Uz razli~ite zgode s dramskim nabojima u Starom Zavjetu, u Novomu su znakovitidramski stilizirani tekstovi Isusove muke u sva ~eti Evan|elja (Mt 26-27; Mk 14-15;Lk 22-23; Iv 18-19).

66 Nalazimo ih u svim ànrovima i u mnogim knjigama. Ovdje }emo upozoriti samo naneke: Izl 32-34; J{ 24,14-24; Dj 2,14-36; 7,1-51; 26,1-23.

67 Usp. Dn 3,1-30; 6,2-29; Dj 18,12-17. U nekim je knjigama dosta dramskih razgovo-ra i s Bogom.

68 Usp. na primjer razli~ite dramati~ne doga|aje u nekoliko poglavlja u Knjizi Sudaca,6-16.

69 Mnogo je dramskih perikopa i poglavlja (usp. Post 4,2-16; 22,1-19); dapa~e, ~itava sudjela dramati~ki koncipirana i pisana, na primjer Job, Judita, Otkrivenje.

70 Kad je rije~ o diskurzivnim prilozima, izravno }emo uputiti na Siraha, u kojega imapouka i savjeta, kratkih biografija i zanimljivih refleksija o Bogu i ~ovjeku, ljudskojnaravi i ìvotnim ku{njama, posebno o slabosti, sre}i i kreposti. I u novozavjetnim knji-gama ima takvih priloga, putovanja i konkretnih informacija. Jednako se tako u Sta-rom i Novom Zavjetu susre}u stilovi i oblici publicisti~koga ànra.

Istini za volju, malo je biblijskih knjiga koje se, prema uobi~ajenimknjièvnim na~elima, u razloìtoj klasifikaciji, mogu svrstati u odre|enuliterarnu vrstu. Zbog toga se, kako je re~eno, biblijski tekstovi redovito di-jele na svoje osnovne skupine ili ànrove. Me|utim, u svim se tim skupi-nama, a mahom i u pojedinim knjigama, dakako, u {irem kontekstu, olakouo~avaju pojedini dijelovi ili manji literarni oblici koji spontano odraà-vaju svoja tipska i u odre|enoj mjeri standardna klasifikacijska obilje`ja.

LITERARY GENRES WITHIN THE BIBLE

Summary

From the point of view of literature, the Bible is a collection of differenttexts written over the period of 14 centuries. All the texts in the Bible are relatedto the religious and didactic topics. Although the texts are stylized, the authorsdidn`t pay attention to the harmony of styles and genres. Moreover, certain bookswere transferred from the oral tradition into the written form. The texts are struc-tured in different ways - from those characterized by dialectal expressions andthe simplicity of form to those written following all the rules of a literary genre.Analyzing the texts from the point of view of the literary classification, whichwas often changing through history, one needs to look for certain forms andanalogies and identify the examples of certain genres in the mixed-genre texts.Taking into account different criteria and perceptions of various cultures andperiods, the paper clearly identifies the main genres and subgenres, more so inthe texts written in the biblical, didactic style than in the whole text of a particu-lar book.


265


266

Tomo KNE@EVI]

MISIJSKO POSLANJE CRKVE S POSEBNIMOSVRTOM NA @UPNU ZAJEDNICU*

Saètak

@ivimo u vremenu kada misije i misijske teme dobivaju sve manje mjesta u ka-toli~kim tiskovinama diljem svijeta. Situacija nije ni{ta bolja ni u Crkvi u Hrvata.Jednostavno nema mjesta i nema interesa. Pritom se koriste razni odgovorni kakosmo i mi i Europa misijska zemlja i misijski kontinent ili kako ova tema nema mje-sta u vremena kada sekularizacija i globalizacija u raznim oblicima zauzimajusvoje mjesto u ìvotu na{ega dru{tva i okruènju na{ega ìvljenja. Me|utim, ovatema bez obzira na vrijeme i okolnosti ne gubi na svojoj aktualnosti. Sve kr{tenikediljem svijeta, posebno sve odgovorne u Crkvi, uvijek iznova pape poti~u na raznena~ine kako bi misijska svijest i odgovornost uvijek bila ìva i aktualna u svimdijelovima Crkve. Svjesni svoje odgovornosti za misijsko poslanje Crkve biskupiu Bosni i Hercegovini odlu~ili su se za misijsku temu na razini na{ih dekanatatijekom jeseni 2006. Na ovaj na~in èljeli su pota}i sve svoje sve}enike na odgo-vorniji odnos prema misijama. @eljeli su da i na{a Crkva bude ìva grana na sta-blu na{e misijske odgovornosti. Bili su svjesni kako tijekom godine postoje raznina~ini kako moèmo pokazati svoj odgovoran odnos. Istaknuli su kako se misijskoposlanje Crkve u~inkovito ostvaruje upravo u ùpnoj zajednici. U ostvarenju èljena{ih biskupa odgovornima su u~inili nacionalnog i dijecezanske ravnatelje Pa-pinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine. I ovo predavanje jest rezultat misij-skoga nastojanja tijekom 2006. god. Ono je poticajno posebno zbog toga {to sedoga|a u predve~erje 50. obljetnice va`ne misijske enciklike Fidei donum.

Uvod

Na zasjedanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koje jeodràno u Mostaru od 20. do 23. oùjka 2006. Nacionalno vije}e Papin-skih misijskih djela (dalje: PMD) BiH zamolilo je biskupe preko naci-onalnoga ravnatelja PMD BiH,1 da tema jedne od sljede}ih korona po

267

STUDIA

1 Ova èlja Nacionalnog vije}a PMD BiH izre~ena je u Sarajevu 28. velja~e 2006. nagodi{njoj skup{tini PMD BiH.

dekanatima na{ih biskupija u BiH bude “Misijsko poslanje Crkve s poseb-nim osvrtom na ùpnu zajednicu”. Biskupi su s rado{}u i odobravanjemprihvatili predloènu temu u èlji da bude prezentirana po na{im dekana-tima.2 Bili su svjesni da se najva`niji dio misijske animacije i akcije tegradnje misijske svijesti i odgovornosti doga|a upravo po na{im ùpnimzajednicama.

Zamolili su nacionalnoga ravnatelja i dijecezanske ravnatelje PMDBiH da budu spremni i odazovu se pozivu iz na{ih dekanata te ovu temuprezentiraju sve}enicima na njihovim koronama.3 Ono {to su na{i biskupitada odlu~ili ostvarilo se tijekom jeseni 2006. god. u svim na{im biskupi-jama, u svim dekanatima. Sa sve}enicima se iskreno i otvoreno razmi{-ljalo na temelju vaè}ih dokumenata, ali i na temelju trenutne situacije ina{e prakse s obzirom na spomenutu temu.

Ova tema pomo}i }e svima nama s obzirom na misijsko poslanjeCrkve u na{im biskupijama, posebno u na{im ùpnim zajednicama. Istotako nadat se je da su svi dosada{nji misijski animacijski materijali, kojesu ùpne zajednice i druge crkvene ustanove tijekom minulih godina pri-male od Misijske sredi{njice u Sarajevu, bili sna`na potpora i podr{ka upastoralnom radu, posebno u gra|enju misijske svijesti i misijske odgo-vornosti ne samo u ùpnim zajednicama, nego i u drugim crkvenim usta-novama u Bosni i Hercegovini.

Predavanje je pripremljeno malo op{irnije i u njega su unesene mno-ge stvari kako bi bilo od pomo}i svima koje interesira misijsko poslanjeCrkve. U njemu se mogu na}i odgovori na mnoga pitanja. Posebno semoè koristiti kao izvor informacija o misijskom poslanju Crkve u hrvat-skom narodu, s posebnim naglaskom na Bosnu i Hercegovinu. Na jednommjestu imamo cjelokupni pregled misijskoga djelovanja na{e Crkve.


268

2 Aktualni nacionalni ravnatelj obradio je navedenu temu na sljede}im mjestima: Vrh-bosanska nadbiskupija (Sarajevski dekanat: 21. 9. 2006.; Ramski i Bugojanski deka-nati: 9. 10. 2006.; Doborski dekanat: 11. 10. 2006.; [ama~ki dekanat: 11. 10. 2006.;Usorski dekanat: 16. 10. 2006.; Derventski dekanat: 3. 11. 2006.; Tuzlanski dekanat:4. 11. 2006.; Sutje{ki dekanat: 6. 11. 2006.; Br~anski dekanat: 28. 11. 2006.; SestreKarmeli}anke, Sarajevo-Stup: 29. 9. 2006.); Mostarsko-Duvanjska biskupija: Duvanj-ski dekanat: 27. 11. 2006.; Banjalu~ka biskupija: 8. 11. 2006.

3 Istu èlju telefonom je izrekla sredinom srpnja 2006. povjerenica za ùpne misijskegrupe \akova~ke i Srijemske biskupije i voditeljica Misijske skupine u ùpi Svihsvetih u \akovu s. Ignacija Ribinski. Pitala je za spremnost odràvanja istoga preda-vanja na Petom seminaru za animatore ùpnih misijskih grupa \akova~ke i Srijemskebiskupije 9. rujna 2006. Predavanje je u \akovu u dvorani Katoli~koga bogoslovnogfakulteta i odrào nacionalni ravnatelj PMD BiH mr. Tomo Kneèvi}.

1. Nema svjedo~anstva bez svjedoka,kao {to nema misije bez misionara

Naslov prvoga dijela uzet je iz enciklike pape Ivana Pavla II. o traj-noj vrijednosti misijske naredbe Redemptoris missio.4 U prvom dijelu èlise prezentirati najva`nije stvari s obzirom na odgovornost misijskogaposlanja Crkve na op}em planu s posebnim naglaskom na na{e biskupijei ùpne zajednice.

1.1. Misija se Crkve ispunjava djelovanjem

Crkva, koja je ro|ena na Duhove, nastavila je svoj rast sve do dana{-njega dana. I od toga vremena neprestano se bavi pitanjem sveop}egaposlanja. Trebala je neprestano nadilaziti uske ljudske granice, bez obzirakakve one bile, kako bi ostvarila nalog uskrsloga Gospodina (Mt 28,16-20). Poslanje stoji u srcu Crkve i postaje idealom za sve vjernike. Jer mi-sijsko poslanje Crkve, koje je Isusova misija, djelo je Bo`je ili, kao {to~esto kaè Luka, djelo Duha Svetoga.5 Zato ve} Origen pi{e: “Kr{}ani, poonom {to ovisi o njima, rade na {irenju svoga nauka u cijelom svijetu. Zatosu si neki uzeli zada}u pro}i ne samo gradovima, ve}im i manjim mjesti-ma i selima da bi doveli druge k sluènju Bogu. I neka se ne kaè da to~ine s nadom u dobit, jer im ~esto nedostaje potrebno.”6

Kao {to je ve} re~eno, misijsko poslanje i misijsko djelovanje Crkvekroz povijest nije pro{lo bez problema, nije pro{lo bez rasta i bez padova.Zato Drugi vatikanski sabor u dekretu Ad gentes, o misijskoj djelatnostiCrkve kaè: “Stoga ovaj Sveti Sabor, zahvaljuju}i Bogu za predivna djelakoja su dosada u~injena plemenitim nastojanjem cijele Crkve, èli uglavnim crtama prikazati na~ela misijske djelatnosti i udruìti snage svihvjernika da bi Bo`ji narod stupaju}i uskom stazom krià posvuda raspros-tranio kraljevstvo Krista, Gospodara i Proziratelja vjekova (usp. Sir 39,19)te utirao putove njegovu dolasku.”7 Kao {to je Otac poslao Sina tako i on{alje nas (usp. Iv 20,21). U tom pravcu gledano o~ima dekreta Ad gentes“Misija se dakle Crkve ispunjava djelovanjem kojim ona postaje ~inje-ni~no potpuno prisutna svim ljudima i narodima - pokoravaju}i se Kristo-voj naredbi i potaknuta milo{}u i ljubavlju Duha Svetoga - da ih primje-rom ìvota i propovijedanjem, sakramentima i ostalim sredstvima milosti

Tomo KNE@EVI], Misijsko poslanje Crkve s posebnim osvrtom na ùpnu zajednicu, str. 267-305

269

4 Usp. Enciklika o trajnoj vrijednosti misijske naredbe Redemptoris missio, 61.5 Usp. isto, 24.6 ORIGENES, Contra C., 3,9.7 Br. 1.

privede vjeri, slobodi i Kristovu miru, da im se tako otvori slobodan i si-guran put do punog udioni{tva u Kristovu misteriju.”8

1.2. Misijsko poslanje mjesne Crkve

Drugim vatikanskim saborom zapo~elo je novo razdoblje u okviruekleziologije o teologiji mjesne Crkve. Poticaj za daljnje teolo{ko pro-mi{ljanje dali su ekumenski problemi i problemi misija. Tako Zakonikkanonskog prava iz 1983. god. kaè: “Mjesne Crkve u kojima i od kojihopstoji jedna jedina Katoli~ka Crkva, prije svega su biskupije...”9 Jer svakabiskupija dio je “Bo`jega naroda koji se povjerava na pastoralnu brigubiskupu u suradnji s prezbiterijem, tako da, prianjaju}i uza svojeg pastirakoji ga po evan|elju i euharistiji sabire u Duhu Svetome, tvori partikular-nu Crkvu u kojoj uistinu jest i djeluje jedna sveta, katoli~ka i apostolskaKristova Crkva”.10

Velika novost dogodila se s Drugim vatikanskim saborom: “Crkva uhodu jest ‘misionarska’ po svojoj naravi, jer potje~e iz slanja Sina i slanjaDuha Svetoga po odluci Boga Oca. Ova pak odluka proistje~e iz ‘izvoraljubavi’, to jest iz ljubavi Boga Oca...”11 Me|utim, i mjesna je Crkva posvojoj naravi misijska, a misijsko joj je poslanje bitno i neotu|ivo. Dopri-nijet }e oblikovanju i oìvotvorenju njezine vlastite fizionomije kao mjes-ne Crkve. Misije su njezina du`nost ali ujedno i njezino dostojanstvo upi-sano u dubini njezina biti “Crkva”. To se posebno o~ituje na trostruk na-~in: “a) mjesna Crkva nastaje iz propovijedanja evan|eoske poruke kaozajednica vjernika, kao congregatio fidelium, kao creatura Verbi, pozvanau ìvot od Bo`je Rije~i; b) sakrament euharistije, {to ga slavi biskup i nje-govi sve}enici, potpuno oblikuje mjesnu Crkvu, jer je euharistija ‘izvor ivrhunac, fons et culmen’ (SC 10; PO 5) {to sadrì u sebi sve dobro i iz kojestruji sav ìvot Crkve; c) Duh Sveti, koji je od uskrsloga i proslavljenogaIsusa poslan od Oca Crkvi da je neprestano oìvljava i posve}uje, da rastekao otajstveno Tijelo prema punini Glave.”12


270

8 Br. 5.9 Kan. 368.

10 Kan. 369.11 Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve Ad gentes, 2.12 J. VODOPIVEC, “Mjesna Crkva i poslanje”, u: Crkva i misije, Sarajevo-Zagreb, 1993.,

str. 103.

1.3. Odgovornost ùpne zajednice za misije

U kontekstu na{ega razmi{ljanja treba naglasiti kako ùpna zajedni-ca treba imati otvorene o~i i u{i za one koji su “vani”. To se odnosi na onekoji jo{ uvijek ne poznaju Kristovu Radosnu vijest ili su zbog osobnih iliokolnosti sredine ìvljenja ponovno oti{li u stranu. To se isto tako odnosii na misije Ad gentes, zatim na “prave” misije, ali i na “svjetske misije”.Ne bi trebalo smetnuti s uma kako je svaka kr{}anska zajednica u svometemelju misionarska. Zato je svaki ùpnik kao predstojnik povjerene muùpne zajednice i kao biskupov suradnik, sa svim suradnicima u ùpi,odgovoran za sudjelovanje povjerene mu ùpne zajednice u svjetskimmisijama.

@upna zajednica je jedna “Ecclesiola” koja u jedinstvu sa ùpnikom~ini najmanju stanicu Misti~noga tijela Kristova, kao {to je Crkva obvez-na prema misijama i kao {to je Crkva sama “communio missionaria”. Sobzirom na biskupiju i ùpu kao zajednicu, Dekret o misijskoj djelatnostiCrkve Ad gentes kaè: “Kako Bo`ji narod ìvi u zajednicama, osobito udijecezanskim i ùpnim, u njima se na neki na~in pokazuje kao vidljiv, toi na njih spada da pred narodima svjedo~e Krista.

Milost obnove ne moè rasti u zajednicama ako svaka od njih nepro{iri prostore ljubavi do granica zemlje i ne posveti onima koji su dalekosli~nu brigu kao onima koji su im vlastiti ~lanovi.

Tako sva zajednica moli, sudjeluje i provodi me|u narodima aktiv-nost po svojim sinovima koje Bog izabire za ovo preodli~no zvanje.

Bit }e veoma korisno, uz uvjet da se ne zanemari sveop}e misijskodjelovanje, podràvati vezu s misionarima proiza{lima iz same zajedniceili s kojom misijskom ùpom odnosno biskupijom, da povezanost me|uzajednicama bude vidljiva i na uzajamnu izgradnju.”13

1.4. Tko je odgovoran za misijsko poslanje Crkve?

Od odgovornosti za misijsko poslanje Crkve nitko od kr{tenika nijeizuzet.14 Svatko nosi svoj dio odgovornosti bez obzira na povjerenu zada}ui na razli~itost zada}a. Me|utim, svatko od njih bilo da su biskupi, sve}e-nici, redovnici, redovnice ili laici trajni su dio evangelizacije i to premavlastitoj karizmi, pozivu, mjestu {to zauzima u cjelini crkvene zajednice.

U enciklici Redemptoris missio papa Ivan Pavao II. to izri~e nasljede}i na~in: “Zapovijed op}e misije... leì prije svega na zboru biskupa


271

13 Ad gentes, posebno 37.14 Usp. Redemptoris missio, 71.

s Petrovim nasljednikom na ~elu. Svjestan te odgovornosti, u susretima sbiskupima osje}am du`nost da s njima podijelim, bilo s obzirom na novuevangelizaciju bilo s obzirom na op}u misiju.”15

S obzirom na misijsku odgovornost biskupa, pozivaju}i se na Drugivatikanski sabor,16 Ivan Pavao II. jasan je u enciklici Redemptoris missio:“‘Briga navje{}ivati evan|elje po svoj zemlji spada na zbor pastira, kojimaje svima zajedno Krist dao zapovijed nalaù}i im zajedni~ku du`nost’. Ontako|er tvrdi da su biskupi ‘posve}eni ne samo za neku biskupiju nego zaspasenje svega svijeta’... Ista odgovornost pada na biskupske konferencijei na njihove organe na kontinentalnoj razini te one moraju misijskom nas-tojanju pruìti vlastiti doprinos... Golema je tako|er misionarska du`nostsvakoga biskupa kao pastira jedne partikularne Crkve. ‘Zada}a je biskupa,kao upravitelja i sredi{ta jedinstva u dijecezanskom apostolatu, promicati,ravnati i uskla|ivati misijsku djelatnost... neka se brine da se apostolskadjelatnost ne ograni~i samo na one koji su se ve} obratili, nego da se odgo-varaju}i dio radnika i pomo}i namijeni za evangelizaciju nekr{}ana’.”17

S obzirom na misijsku odgovornost dijecezanskih sve}enika, pozi-vaju}i se na dokumente Drugog vatikanskog sabora,18 enciklika Redemp-toris missio isti~e da prezbiteri snagom sakramenta reda ne pripravljaju sena neko “ograni~eno i usko poslanje, nego za naj{ire i sveop}e poslanjespasenja, ‘sve do nakraj zemlje’... Zbog toga sâm odgoj sve}eni~kih pri-pravnika mora i}i za tim ‘da se pro`mu istinskim katoli~kim duhom te setako nau~e nadi}i granice vlastite biskupije, nacije ili obreda i pomaù po-trebama cijele Crkve uvijek duhom spremni bilo gdje navije{tati evan-|elje’. Svi sve}enici moraju imati misionarsko srce i shva}anje, morajubiti otvoreni za potrebe Crkve i svijeta, pozorni na one najudaljenije... Onine}e propustiti u~initi se stvarno raspoloìvima Duhu Svetomu i biskupu,da budu poslani preko granica svoje zemlje. To }e od njih traìti ne samozrelost zvanja nego i osobitu sposobnost rastanka s vlastitom domovinom,plemenom i obitelji te posebnu umje{nost urastanja u ine kulture, inteli-gentno i s po{tovanjem.”19

Papa Ivan Pavao II., pozivaju}i se na encikliku pape Pia XII. Fideidonum iz 1957. god., pozvao je biskupe da dadu neke od svojih sve}enika


272

15 Br. 63.16 Usp. Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 23; Ad gentes, posebno 29, 30

i 38.17 Br. 63.18 Usp. Dekret o slu`bi i ìvotu prezbitera Presbyterorum ordinis, 10; Ad gentes, 39; De-

kret o odgoju i obrazovanju sve}enika Optatam totius, 20.19 Redemptoris missio, 67.

kao pomo} afri~kim Crkvama. Na temelju pokazanoga iskustva papa na-gla{ava da “prezbiteri nazvani ‘fidei donum’ u svijetu zaista na posebanna~in o~ituju svezu zajedni{tva me|u Crkvama, daju dragocjen doprinosrastu crkvenih zajednica koje su u oskudici, dok od njih dobivaju svjeìnui ìvotnost vjere... Treba slati sve}enike koji su izabrani me|u najboljima,me|u sposobnima i doli~no pripravljenima za poseban posao koji ih o~e-kuje”.20

Redovnici i redovnice nose svoj dio odgovornosti za misijsko po-slanje Crkve. Oni i sve ustanove posve}enoga ìvota prema enciklici Re-demptoris missio “pripadaju u neiscrpivo i mnogovrsno bogatstvo Duha;njihovi ~lanovi ‘od trenutka kad se daju u slu`bu Crkve snagom samogasvojeg posve}enja du`ni su sura|ivati na poseban na~in u misijskoj djelat-nosti, na na~in koji je svojstven institutu’. Povijest svjedo~i o velikim za-slugama redovni~kih obitelji u {irenju vjere i u oblikovanju novih Crkava:od drevnih mona{kih ustanova preko srednjovjekovnih redova pa sve domodernih kongregacija”.21

Drugi vatikanski sabor22 istaknuo je posebni doprinos u misijskomposlanju Crkve na koji su pozvani i vjernici laici. Ne smije se smetnuti suma kako je “nu`no da svi vjernici podijele tu odgovornost, {to nije samopitanje apostolske u~inkovitosti, nego je du`nost i pravo utemeljeno nakrsnom dostojanstvu”.23 Me|u laicima posebno odgovornost stavljena jepred katehiste koji su “specijalizirani radnici, izravni svjedoci, nezamje-njivi navjestitelji evan|elja, koji su temeljna snaga kr{}anskih zajednica,osobito u mladim Crkvama”.24 Ovdje treba nadodati i druge radnike kojisluè Crkvi i misiji: “promicatelje molitve, pjevanja i liturgije; vo|e ba-zi~nih crkvenih zajednica i biblijskih skupina; nositelje karitativnoga dje-lovanja; upravitelje crkvenih dobara; ravnatelje raznih apostolskih dru{ta-va; vjerou~itelje u {kolama”.25

1.5. Velikodu{no otvaranje potrebama drugih

Zatvorenost mjesne Crkve nije prihvatljiva posebno u misijskomposlanju Crkve. Zato papa Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris missio26


273

20 Isto, 68.21 Isto, 69.22 Usp. Lumen gentium, 17, 31, 33-38; Ad gentes, 35-36, 41.23 Redemptoris missio, 71.24 Isto, 73.25 Isto, 74.26 Usp. isto, 64.

poziva na velikodu{no otvaranje potrebama drugih. Ta suradnja me|u Crk-vama kvalitetno je oboga}enje za sve i ti~e se svih podru~ja crkvenogaìvota. Papa poziva “biskupe i biskupske konferencije da velikodu{no ost-vare ono {to predvi|a Uputa koju je izdao Zbor za kler o suradnji me|umjesnim Crkvama i posebno o boljem rasporedu klera u svijetu”.27 Spo-menuta uputa donosi smjernice za promicanje uzajamne suradnje mjesnihCrkva i osobito za prikladnije raspore|ivanje klera.28 Jer “misija Crkve”,nastavlja papa, “zasigurno, {ira je od samoga ‘zajedni{tva me|u Crkva-ma’; uz pomo} koju pruà pri ponovnoj evangelizaciji, ona mora tako|eri}i dalje u smislu osobitoga misijskog djelovanja. Pozivam sve Crkve,mlade i drevne, da podijele sa mnom tu skrb, osigurav{i porast misijskihzvanja i prevladav{i razne pote{ko}e”.29

2. Kako je ure|ena misijska djelatnost Crkve

2.1. Zbor za evangelizaciju naroda

Mnogo toga poznato je o rimskoj Kongregaciji odnosno o Zboru zaevangelizaciju naroda.30 Me|utim, za mnoge je malo poznato kako mu jeDrugi vatikanski sabor, s obzirom na misijsko poslanje Crkve na op}emplanu, dodijelio najva`niju ulogu: “Za misije i za ~itavu misijsku djelat-nost treba da bude nadle`no samo jedno nadle{tvo, naime, Zbor ‘Za {ire-nje vjere’: on upravlja i uskla|uje po svemu svijetu i sam misijski rad imisionarsku suradnju, po{tuju}i ipak pravo Isto~nih Crkava.”31

Povijest Zbora. Ve} od 17. st. niz faktora promijenilo je bitno misij-sko lice Katoli~ke Crkve. To se dogodilo i osnivanjem novoga Zbora za{irenje vjere (Congregatio de Propaganda Fide) bulom pape Grgura XV.(1621.-1623.) Incrutabili Divinae Providentiae od 22. lipnja 1622. Danasse ovaj Zbor naziva Zbor za evangelizaciju naroda. Ovom odlukom Rim jeponovno postao misijskom sredi{njicom te je preuzeo stalnu misijsku ini-cijativu. Nakon ovoga dokumenta do{li su i drugi papinski dokumenti koji


274

27 Isto.28 Pogledaj Postquam apostoli od 25. oùjka 1980., u: AAS, 72 (1980), 343-364.29 Redemptoris missio, 64.30 O Zboru za evangelizaciju naroda kori{teni su materijali objavljeni na web stranici

Svete Stolice www.vatican.va. Treba ih pod Rimskom kurijom traìti kao dio Zboraza evangelizaciju naroda. Pogledaj tako|er H. RZEPKOWSKI, “Der Weg desChristentums nach Asien”, u: H. BÜRKLE (izd.), Die Mission der Kirche, AMATE-CA, Lehrbücher zur katholischen Theologie, Band XIII, Paderborn, 2002., str. 241-300., posebno 267-271.

31 Ad gentes, posebno 29.

imaju veliko misijsko zna~enje kao {to su: Romanum decet (s istim datu-mom), Cum inter multiplices (14. prosinca 1622.), Cum nuper (13. lipnja1623.) i kona~no Immortalis Dei (iz kolovoza 1627.). Ve} u drugoj polovi-ni 16. st. sve su prisutnija strujanja koja su misijskom djelu èljela osigu-rati obilje`je crkvene zada}e i na taj na~in staviti je pod neposredno vod-stvo Rima. Sama ideja nije bila nova jer je preko Ramóna Llulla (Raymun-dus Lulus) doìvjela svoju konkretnu artikulaciju. Ona je u sredi{te kr{-}anstva èljela staviti slu`benu ustanovu za {irenje vjere. Ustanovu rimskemisijske sredi{njice ponovno su oìvjele karmeli}anske Terezijanske kon-gregacije obnove.

U ovom kontekstu treba gledati i na Tomu de Jesus (Diego SánchezDávila) (1564.-1627.) koji je bio sna`na potpora i animator osnivanjaZbora. God. 1613. objavio je u Antwerpenu svoje veliko djelo De procu-randa Salute Omnium Gentium, koje je u istoj godini doìvjelo dva izda-nja. U njemu on, pozivaju}i se na Petra apostola iz Djela apostolskih (10,23-48), nagla{ava prvi korak prema obra}enju pogana, te kako je u prvomredu papa odgovoran za misije. Iako on nije originalan u svim pojedinos-tima u ovom pitanju, ipak mu pripadaju ogromne zasluge da se pozabaviona logi~an na~in s velikim kompleksom pitanja te povijesno-spasenjski iteolo{ki obrazloìo potrebu utemeljenja misijske sredi{njice. S pravom gase moè nazvati prete~om Zbora. Od posebnoga zna~enja je instrukcija zaapostolske vikare u Aziji iz 1659. god., koja se smatra Magna Charta jed-noga novog misijskog koncepta: “Ona (Crkva) ni u kojem slu~aju ne èlite narode dovesti do toga da promijeni njihovu kulturu ukoliko se u timstvarima ne radi o protivljenju vjeri i moralu. Ima li i{ta apsurdnije da sekultura Francuske, [panjolske, Italije ili bilo koje druge europske zemljeprenosi u Kinu! Oni (misionari) nisu donositelji na{ih kultura nego vjerekoja ni u kojem slu~aju ne razara kulturnu tradiciju jednoga naroda uko-liko ona nije lo{a, nego je nastoji o~uvati.”

Mnoga oboga}enja donijelo je 20. st. u misijskom poslanju Crkvekoja imaju odjeka sve do na{ih dana. Svjesni kako je obra}enje u prvomredu djelo milosti papa Pio XI. pozvao je sve na stalnu molitvu. Tako jesv. Tereziju iz Lisieuxa proglasio za{titnicom misija (1927.), a od 1928.god. svim ~lanovima apostolata molitve preporu~io svakoga mjeseca damole na posebnu misijsku nakanu i ~ine dobra djela. Osim toga odredio jereskriptom Zbora za obrede 14. travnja 1926. da pretposljednja nedjeljalistopada za cijeli svijet bude dan molitve i posebne misijske animacije.Ovim je Pio XI. za cijelu Crkvu ustanovio Svjetski misijski dan, to jestMisijsku nedjelju.


275

Cjelokupni posao davanja institucijske potpore misijskom poslanjuCrkve ostvarila je i dala trajni rezultat Sve}eni~ka misijska udruga. PapaBenedikt XV. u svom apostolskom pismu Maximum illud iz 1919. god.izrekao je svoju èlju da se u svim biskupijama svijeta osnuje ova sve-}eni~ka udruga. Nai{la je na plodno tlo u cijelom svijetu.

Isto tako u 20. st. krenulo se u sustavnu izgradnju znanosti o misija-ma, to jest misiologije. Na raznim sveu~ili{tima otvaraju se katedre i insti-tuti za misiologiju. Tako su ustanovljene sljede}e katedre misiologije:Münster (1911.), München (1919.), Rim (kod Propagande, 1919.), Nimwe-gen (1930.), Ottawa (1932.), Be~ (1933.) i Freiburg u [vicarskoj (1940.).

Danas na Zbor za evangelizaciju naroda treba gledati kao na usta-novu {irenja vjere po cijelom svijetu s posebnom zada}om nadle{tva zakoordiniranje svih misijskih aktivnosti te davanje misijskih smjernica,unaprje|enje izobrazbe i odgoja sve}enika te nastanak i izgradnja doma}ehijerarhije. Daljnja joj je zada}a osnivanje novih misijskih instituta i ko-na~no skupljanje materijalnih dobara za misijski rad. Novi Zbor ovim jepostao redovito i jedino sredstvo Svetoga Oca i Svete Stolice s jurisdikci-jom nad svim misijama i misijskom suradnjom.

Dana{nje ustrojstvo Zbora. Drugi vatikanski sabor posebno je istak-nuo misijsku bit i misijsku suodgovornost biskupskoga kolegija i njihovihmjesnih Crkava za misije ad gentes. Tako je papa Pavao VI. (1963.-1978.)svojom konstitucijom Regimini Ecclesiae Universae od 15. kolovoza 1967.nanovo uredio i prilagodio prema smjernicama Koncila zada}e rimske ku-rije. Zbor je dobio ime Zbor za evangelizaciju naroda ili De PropagandaFide. U koncilskom dekretu o misijskoj djelatnosti Crkve Ad gentes nano-vo je definirana uloga misijskoga dikasterija s novim smjernicama novo-ga ure|enja upravnih tijela. O tome posebno govori spomenuti koncilskidekret Ad gentes: “Za sve misije i za ~itavu misijsku djelatnost treba dabude nadle`no samo jedno nadle{tvo, naime Zbor ‘za {irenje vjere’: on up-ravlja i uskla|uje po svemu svijetu i sam misijski rad i misionarsku surad-nju, po{tuju}i ipak pravo Isto~nih Crkava.”32 Ovaj dokument u istom brojunastavlja: “Potrebno je stoga da ovaj Zbor bude i sredstvo uprave i organdinami~noga ravnanja koji }e se sluìti znanstvenim metodama i pomaga-lima, prilago|enim prilikama ovoga vremena, to jest vode}i ra~una o da-na{njim istraìvanjima teologije, metodologije i misijskoga pastorala.”Zbor pod predsjedanjem novoimenovanoga pro~elnika kard. Ivana Diasa33

trenutno ima 61 ~lana, od kojih su 41 kardinal, 9 nadbiskupa, 3 biskupa, 3


276

32 Br. 29.33 Papa Benedikt XVI. imenovao je 20. svibnja 2006. dosada{njeg nadbiskupa Bombaya

Ivana kardinala Diasa novim pro~elnikom Zbora za evangelizaciju naroda.

nacionalna ravnatelja PMD te 3 vrhovna redovni~ka poglavara. TajnikZbora je biv{i nadbiskup Conakrya (Gvineja) Robert Sarah. Dulje vrijemebilo je nepopunjeno mjesto podtajnika i predsjednika PMD kojeg je do2003. god. obna{ao biv{i nadbiskup iz Ratnapura (Sri Lanka) mons. Mal-colm Ranjith, a koji je nakon toga postao apostolskim nuncijem u Indo-neziji. Po~etkom 2006. god. papa Benedikt XVI. imenovao ga je tajnikomZbora za liturgiju i disciplinu sakramenta.

Prema izvje{}u Tiskovne agencije Fides Zbora za evangelizacijunaroda od 24. sije~nja 2005. papa Ivan Pavao II. imenovao je 22. sije~nja2005. palotinca oca Henryka Hosera novim podtajnikom Zbora za evan-gelizaciju naroda i predsjednikom PMD. Isto tako otac Hoser imenovan jei naslovnim nadbiskupom Tepelte. Trenutno Zbor ima oko 50 stalnih su-radnika u oba odjela: Tajni{tvo i Ravnateljstvo. Zbor ima na raspolaganjusavjetodavno tijelo kojega ~ine stru~njaci razli~itih crkvenih disciplina idolaze iz razli~itih zemalja.

U~inci raznih djelatnosti Zbora. Me|u najva`nije etape koje oslika-vaju ìvot Zbora De Propaganda Fide pripadaju:

- Instrukcija iz 1659. god. koju se naziva i “Magna Charta di Pro-paganda”;

- Osnivanje Papinskog kolegija “Urbanum” bulom pape Urbana VIII.Immortalis Dei Filius od 1. kolovoza 1627.;

- Osnivanje Papinskoga univerziteta Urbaniana 1. kolovoza 1627.;- Utemeljenje vlastite tiskare s imenom “Polyglotta” za tiskanje knji-

ga na jezicima misijskih zemalja;- Osnivanje preko 1500 biskupija, od kojih je njih preko 500 moglo

prije}i na op}e ili isto~no pravo;- Odobravanje ustanove stotine instituta Bogu posve}enoga ìvota

sa specifi~no misionarskim usmjerenjem ili u podru~jima s misij-skim pravom;

- Osnivanje PMD i osnivanje Me|unarodnoga sredi{ta za misijskuanimaciju (CIAM).

Nadle{tvo i djelatnost Zbora. S novom apostolskom konstitucijomPastor Bonus od 28. lipnja 1988. Zbor je ovla{ten da na cijelom svijetu vo-di i koordinira djelo evangelizacije naroda i misijsku suradnju isklju~ivo uonim zemljama koje su pod Zborom za Isto~ne Crkve (~l. 85). Osim togadikasterij ima direktnu i isklju~ivu nadle`nost za podru~ja koja joj pripa-daju isklju~ivo podru~ja nadle`nosti drugih dikasterija u razli~itim sekto-rima (usp. ~l. 88-89). U podru~jima svoga nadle{tva Zbor uspostavlja i di-jeli misijske biskupije prema tamo{njim potrebama. Odgovorna je za vo-|enje misija i provjerava sve zahtjeve i izvje{}a biskupa i biskupskih kon-


277

ferencija. Tako|er dru`be apostolskoga ìvota, koje su ustanovljene ukorist misija, u nadle{tvu su Zbora (~l. 90, & sect., 2). Zbor upravlja vla-stitim dobrima i svim drugim dobrima koja su odre|ena za misije prekovlastitoga i za to odre|enoga ureda (~l. 92).

2.2. Papinska misijska djela

Papinska misijska djela34 prvotno su nastala u Crkvama s anti~komkr{}anskom tradicijom i trebala su biti potpora misionarima me|u ne-kr{}anskim narodima. Danas su ona ustanova Crkve u cijelom svijetu isvake pojedine Crkve. Sveti Otac vr{i svoju vlast nad PMD preko Zboraza evangelizacije naroda kojoj je Drugi vatikanski sabor povjerio upravu ikoordinaciju misijske suradnje.35 Iako PMD zavise od Zbora za evange-lizaciju naroda, ona imaju svoju autonomiju i ravnaju se prema vlastitimstatutima. Kardinal, pro~elnik Zbora za evangelizaciju naroda, predsjed-nik je PMD.36

Ne smije se smetnuti s uma kako im je Drugi vatikanski sabor daosredi{nje mjesto u misijskoj suradnji rekav{i pritom kako je pravo “datiprvo mjesto tim Djelima, jer su sredstvo da se katolici ve} od djetinjstvaproìmaju pravim sveop}im i misijskim duhom i da se potakne uspje{nosakupljanje pomo}i na dobrobit svih misija prema potrebama svake odnjih”.37 Ona su kao ustanova ure|ena tako da ~ine ~etiri razli~ite grane:Djelo za {irenje vjere, Djelo svetoga djetinjstva, Djelo sv. Petra apostola iMisijska zajednica sve}enika, redovnika i redovnica. Zajedni~ki im je ciljunaprje|enje misijske svijesti i stvaranje svijesti kod Bo`jega naroda zacijelu Crkvu. Ovaj se cilj ostvaruje ciljanom informacijom i svjesnom mi-sijskom izgradnjom, odgojem novih misijskih zvanja, skupljanjem i dije-ljenjem darova za misionare i njihovu djelatnost kao i za mlade Crkve pri~emu tako|er zajedni{tvo s drugim Crkvama poti~e na izmjenu dobara idrugih sredstava pomo}i.

Svako pojedino Djelo me|u ~etiri PMD ima vlastiti identitet i vlas-tito odre|enje kako s obzirom na cilj tako i {to se ti~e sredstava i inicijati-


278

34 O Papinskim misijskim djelima kori{teni su uglavnom materijali objavljeni na webstranici Svete Stolice www.vatican.va; Pogledaj tako|er Statuti PMD 26. lipnja 1980.,koji su na hrvatskom tiskani u Zagrebu 1999. god., te vaè}i Statuti iz 2005. god. kojijo{ nisu prevedeni na hrvatski jezik. Usp. tako|er Statuti Papinskih misijskih djela, u:Radosna vijest 2 (1989), 7-10.

35 Usp. Ad gentes, 29; Statuti, 24.36 Statuti, 29.37 Ad gentes, 38.

ve te s obzirom na njihovu primjenjivost u kojima je svako Djelo djelatno.Isto tako va`no je da se kod o~uvanja osobnih obilje`ja o~ituje jedinstvoduha i nakana koju imaju kao Djela Svetoga Oca i biskupa te uvo|enjeBo`jega naroda u plodni misijski duh. U enciklici o trajnoj vrijednosti mi-sijske naredbe Redemptoris missio od 7. prosinca 1990. papa Ivan PavaoII. isti~e njihovu glavnu du`nost sljede}im rije~ima: “U djelu animacijepoglavita zada}a je na Papinskim misijskim djelima, kao {to sam vi{e putaizjavio u porukama za Svjetski misijski dan. êtiri djela... imaju op}enitosvrhu promicanja op}ega misijskog duha u krilu Bo`jega naroda. Misijskaunija ima kao neposrednu i posebnu svrhu u~initi osjetljivima i misionar-ski odgojiti sve}enike, redovnike i redovnice koji se, sa svoje strane, mo-raju o tome brinuti u kr{}anskim zajednicama; ono, uz to, èli unaprje-|ivati druga Djela kojima je du{a. ‘Zapovijed bi morala glasiti ovako: SveCrkve za obra}enje cijeloga svijeta’.

Ta Djela, budu}i da su papinska ili zbora biskupa, u krilu partiku-larnih Crkava zauzimaju ‘s pravom prvo mjesto, jer su sredstvo da se kato-lici ve} od djetinjstva proìmaju pravim sveop}im i misijskim duhom i dase potakne uspje{no skupljanje pomo}i na dobrobit svih misija prema po-trebama svake od njih.’ Drugi je cilj misijskih Djela bu|enje zvanja adgentes i za cijeli ìvot, kako u drevnim Crkvama tako i u onima mla|im.@ivo preporu~ujem da svoju slu`bu usmjere k tom cilju.

U svome djelovanju ta Djela, na op}oj razini, ovise o Zboru za evan-gelizaciju, a na mjesnoj razini o biskupskim konferencijama i pojedinimCrkvama, u suradnji sa àri{tima animacije: one u katoli~ki svijet unose onajduh univerzalnosti i sluènja misiji bez koje nema istinske suradnje.”38

PMD u svome radu ravnaju se prema op}im statutima, a koje odobra-va Sveti Otac. Prve statute, koje je potpisao tada{nji prefekt Zbora za evan-gelizaciju naroda kard. Angello Rossi, odobrio je 26. lipnja 1980. papa IvanPavao II.39 Sada{nje vaè}e statute, koje je u Lionu na op}oj godi{njoj skup-{tini 6. svibnja 2005. potpisao pro~elnik Zbora za evangelizaciju narodakard. Cresacenzio Sepe, odobrio je 26. lipnja 2005. papa Ivan Pavao II. Usljede}em vremenu o~ekuje se prijevod istih statuta na hrvatski jezik.

Misijska sredi{njica.40 Sredi{nja uprava svih ~etiriju Djela za cjelisvijet nalazi se u Rimu. Osim sredi{nje uprave PMD, u svakoj dràvi pos-


279

38 Br. 84.39 Statuti na hrvatskom jeziku objavljeni su u misijskom informativnom listu Radosna

vijest, 2 (1989), 7-10, koje je u obliku knjiìce 1999. god. u Zagrebu tiskala Misijskacentrala.

40 O Misijskoj sredi{njici, uz dokumente PMS i katoli~koga tiska, kori{tene su i infor-macije aktualnoga ravnatelja PMD BiH mr. Tome Kneèvi}a.

toji Nacionalna uprava PMD s jednim nacionalnim ravnateljem na ~elu.41

Ako postoji potreba, {to preporu~uju vaè}i op}i statuti PMD, moè seunutar svake Nacionalne uprave PMD imenovati ravnatelje PMD za svakopojedino Djelo kao {to je to, npr. u Njema~koj Djelo svetoga djetinjstva(Kindermissionswerk).42 U svijetu postoje primjeri, prema mogu}nostimakoje daju vaè}i statuti,43 postojanja Nacionalne uprave PMD za vi{e drà-va (npr. Europa: Engleska i Velika Britanija, skandinavske zemlje; Afrika:Burkina Faso i Niger, Senegal i Mauritanija, Siera Leone i Gambija; Azija:Malezija, Singapur i Brunei) ili u istoj zemlji dvije Nacionalne upravePMD (Europa: Njema~ka /Aachen i München/; Amerika: Kanada, fran-cusko govorno podru~je: Kanada-Quebec, i englesko govorno podru~je:Kanada-Toronto). Nacionalnoga ravnatelja PMD imenuje44 Zbor za evan-gelizaciju naroda na temelju prijedloga biskupske konferencije pojedinedràve. Biskupska konferencija predlaè imena triju kandidata. Zbor zaevangelizaciju naroda prema vaè}im statutima imenuje nacionalnogaravnatelja PMD na razdoblje od pet godina, a moè mu produìti samo jo{jedan petogodi{nji mandat. On je slu`beni predstavnik PMD pri mjesnojbiskupskoj konferenciji.

Svake godine svaka Nacionalna uprava PMD du`na je podnositi cje-lokupna izvje{}a o svome radu za svako Djelo sljede}im ustanovama Crk-ve: Sredi{njicama svakoga pojedinog Djela u Rimu, biskupskoj konferen-ciji preko predsjednika misijskog vije}a biskupske konferencije te Nacio-nalnom vije}u PMD na godi{njoj skup{tini. Ako ne postoji misijsko vije}ebiskupske konferencije, onda je nacionalni ravnatelj PMD duàn osobnopodnositi izvije{}e biskupskoj konferenciji. Nacionalna uprava PMD BiHpravi sli~no izvje{}e svake godine po~ekom svibnja za sve ustanove Kato-li~ke Crkve u BiH.

Nastanak i djelovanje misijske sredi{njice u Sarajevu. Misijska sre-di{njica koja svoj ured ima u Sarajevu u ulici Kaptol 32, jest sredi{nje mje-sto Nacionalne uprave PMD BiH. Sada{nja Nacionalna uprava PMD BiHpo~ela je ìvjeti po~etkom 2001. god. Dekretom rimskoga Zbora za evan-gelizaciju naroda od 10. oùjka 2001., br. 1145/01, nacionalnim ravnate-ljem PMD BiH imenovan je sve}enik vrhbosanske nadbiskupije Tomo Kne-èvi}.45 Dekret je potpisao tada{nji pro~elnik Zbora za evangelizaciju naro-


280

41 Usp. Statuti, 50.42 Usp. ~l. 54.43 Usp. ~l. 51.44 Usp. ~l. 52.45 Usp. Vrhbosna, 1 (2001), 23. Usp. tako|er Novi nacionalni direktori Papinskih misi-

jskih djela, u: Radosna vijest, 1 (2001), 5.

da kard. Josef Tomko. Drugim dekretom od 10. oùjka 2006., br. 1591/06.,koji je potpisao pro~elnik Zbora za evangelizaciju naroda kard. CrescenzioSepe, dotada{nji nacionalni ravnatelj PMD BiH Tomo Kneèvi} imenovanje nacionalnim ravnateljem PMD BiH na novih pet godina.46

Po uzoru na druge Nacionalne uprave PMD diljem svijeta i ova usta-nova u Bosni i Hercegovini u svom nazivlju uzela je kratki naziv Misijskasredi{njica. Druge zemlje imaju sljede}e nazive: Misijski ured (RepublikaHrvatska), Misjonsko sredi{~e (Slovenija), Missio Polonia (Poljska), MissioÖsterreich (Austrija), Missio Aachen-München (Njema~ka), Missio Cana-da (Kanada) itd.

Vrhbosanska nadbiskupija ponovno se pokazala spremnom, kao {toje to bilo kroz vi{e desetlje}a u vremenima postojanja Misijske centrale ubiv{oj dràvi, te je privremeno udomila Misijsku sredi{njicu Nacionalneuprave PMD BiH. Privremeno joj je dodijelila uredski prostor u potkrovljuzgrade Prvostolnoga kaptola vrhbosanskoga u Sarajevu u ulici Kaptol 7.Kroz to vrijeme kao i prije od Misijske sredi{njice nije traìla nikakvu na-doknadu kao na primjer: stanarina, struja, voda, plin, sme}e i dr. Krajem2003. god. Misijska sredi{njica kupila je u javnom nadmetanju uredskiprostor od Zavoda za izgradnju kantona Sarajevo. Nakon ure|enja prosto-rija i nabavke dijela uredskoga namje{taja Misijska sredi{njica uselila je16. sije~nja 2004. u svoje prostorije koje se nalaze u ulici Kaptol 32. U po-~etku zgrada u kojoj se nalazi Misijska sredi{njica, a od rane jeseni 2004.i ustanove Biskupske konferencije BiH (Tajni{tvo, Katoli~ka tiskovna agen-cija i Justitia et pax), pripadala je nepravedno ulici Mehmed Pa{e Soko-lovi}a bb II/4. Me|utim, zamolbom Tajni{tva BK BiH gradske vlastiop}ine Sarajevo-Centar ispravile su taj propust i svojom odlukom od 12.listopada 2004., br. 07-23-5347/04, dali naziv koji je trebala imati od sa-moga po~etka: Kaptol 32.

Ovdje je zgodno spomenuti kako povijest Misijske sredi{njice po~i-nje jo{ 1931. god.47 Te godine u Zagrebu u ulici Palmoti}eva 31 ustanov-ljena je za hrvatske biskupije bez Slovenije Misijska pisarna, a koju je upo~etku vodio vl~. August Wolf. Svrha joj je bila da “pripravlja i vodi pro-pagandu za {irenje oficijelnih misijskih organizacija, {to ih èli sv. Stolicada se uvedu i vode u svim biskupijama. A to su: Unio Cleri, D[V, Opus S.Petri za odgoj doma}eg klera u misijama. Isto u njezin djelokrug spadaizdavanje misijskih publikacija”.48 Biskupska konferencija biv{e dràve,nakon zatraène i prihva}ene ostavke nacionalnoga ravnatelja dr. Janka


281

46 Usp. Vrhbosna, 2 (2006), 124 i 150.47 Usp. Vjesnik, u: Vrhbosna, 1-2 (1931), 25.48 Vjesnik, u: Vrhbosna, 1-2 (1931), 25.

Peni}a, predloìla je vrhbosanskoga nadbiskupa mons. dr. Smiljana êka-du za nacionalnoga ravnatelja PMD, {to je Zbor za evangelizaciju narodai prihvatio.49 Misijska pisarna iz Zagreba seli se u Sarajevo i dobiva novoime Misijska centrala.50 Do raspada biv{e dràve, prija{nja Nacionalnauprava PMD te dràve, koja je imala skra}eni naziv Misijska centrala, po-krivala je skoro cijeli teritorij spomenute dràve. Iznimka je bila Slovenija.U tom razdoblju Misijska centrala imala je tri nacionalna ravnatelja PMDre~ene dràve: Vrhbosanskoga nadbiskupa mons. dr. Smiljana êkadu(1969.-1974.)51 te vrhbosanske sve}enike dr. Zvonimira Baoti}a (1974.-1988.)52 i Stipu Milo{a (1988.-1999.).53 Raspadom dràve nastaje 1. si-je~nja 1996. nova Nacionalna uprava PMD za dvije novonastale dràve,Republiku Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu, sa starim nazivom Misijskacentrala.54 Ona kao takva postoji do kraja 2000. godine.

U tom vremenu nacionalni ravnatelj PMD za Republiku Hrvatsku iBosnu i Hercegovinu te istovremeno predsjednik Komisije za misije priHrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK) bio je hvarsko-bra~ko-vi{ki bi-skup mons. Slobodan [tambuk (1996.-2000.).55 Voditelj Misijske centrale


282

49 Usp. Pismohrana Misijske centrale (dalje: PMC), 38/69.50 Usp. PMC 1/68, 10/68 i 13/68, 38/69 i 324/89.51 Pitanje tko predlaè, a tko imenuje nacionalnoga ravnatelja PMD pogledaj PMC 1/68,

10/68, 13/68 i 38/69. Vrhbosanski nadbiskup mons. dr. Smiljan êkada istovremenoje bio nacionalni ravnatelj PMD za biv{u dràvu i predsjednik Misijskog vije}a Bi-skupske konferencije biv{e dràve. Usp. na primjer PMC 30/71.

52 Usp. Z. BRALI], “In memoriam Zvonimir Baoti}”, u: Radosna vijest, 1 (1996), 10-11.14. Usp. Dekret imenovanja PMC 78/74 i 79/74. Vezano uz probleme oko neost-varene primopredaje i izostaloga preuzimanja Misijske centrale i misijskog lista Ra-dosna vijest izme|u dotada{njega dr. Zvonimira Baoti}a i novoimenovanoga naci-onalnog ravnatelja PMD vl~. Stipe Milo{a pogledaj PMC 161/88, 162/88, 186/88,175/89, 324/89, 329/89, 335/89, 338/89, 354/89, 355/89, 356/89, 357/89, 358/89,359/89, 7/90, 14/90, 15/90, 31/90, 40/90, 69/90, 70/90, 71/90, 73/90, 74/90, 75/90,77/90, 78/90, 83/90, 84/90, 88/90, 92/90, 101/90, 102/90, 104/90, 105/90, 108/90,109/90, 114/90, 115/90, 116/90, 118/90, 119/90, 120/90, 125/90, 126/90 i 143/90.Pogledaj tako|er Prilog nadbiskupa vrhbosanskoga mons. dr. Marka Jozinovi}a od30. oùjka 1990. uz Vrhbosnu, 2 (1990), samo za Vrhbosansku nadbiskupiju. Pogle-daj isto tako, npr. cijeli jubilarni broj lista Radosna vijest, br. 2 iz 1990. god.

53 Vl~. Stipo Milo{ prije imenovanja nacionalnim ravnateljem PMD za biv{u dràvu bioje misionar u biskupiji Solwezi u Zambiji (Afrika) od 1982. do 1985. god. zajedno svl~. Dominkom Bili}em. Nakon isteka slu`be nacionalnoga ravnatelja PMD vratio seu misije u Zambiju u istu biskupiju 22. svibnja 1996. Usp. ABS, vl~. Stipo Milo{ po-novno u misijama, u: Radosna vijest, 6 (1996), 4. S obzirom na probleme oko preuzi-manja i primopredaje Misijske centrale i misijskog lista Radosna vijest pogledaj pret-hodnu bilje{ku.

54 Usp. S. [TAMBUK, “Mons. Slobodan [tambuk novi nacionalni direktor Papinskihmisijskih djela”, u: Radosna vijest, 1 (1996), 4.

55 Usp. isto.

i odgovorni urednik misijskoga informativnog lista Radosna vijest u tomperiodu bio je sve}enik Vrhbosanske nadbiskupije Anto Buri}.56 Me-|utim, biskupi Hrvatske biskupske konferencije na svom zasjedanju u Ro-vinju, na prijedlog tada{njega nacionalnog ravnatelja PMD Republike Hr-vatske i Bosne i Hercegovine biskupa mons. Slobodana [tambuka, odlu-~ili su i Zboru za evangelizaciju naroda predloìli osnivanje posebno Naci-onalne uprave PMD Republike Hrvatske i posebno Nacionalne upravePMD Bosne i Hercegovine.57 Prvo imenovanjem Tome Petri}a58 nacio-nalnim ravnateljem PMD Republike Hrvatske osamostaljuje se RepublikaHrvatska, a onda nekoliko mjeseci kasnije i Bosna i Hercegovina imeno-vanjem Tome Kneèvi}a nacionalnim ravnateljem PMD Bosne i Her-cegovine. Rije~ “nacionalna” ne odnosi se na prostore ìvljenja jednoganaroda, nego se odnosi na dràvu u kojoj postoji Nacionalna uprava PMD.Zato hrvatski narod ima dvije Nacionalne uprave PMD: Bosne i Herce-govine te Republike Hrvatske kao i dva nacionalna ravnatelja PMD.59

Dvojica novoimenovanih nacionalnih ravnatelja PMD BiH i RH dogovo-rili su se, uz po{tivanje novonastale stvarnosti dviju dràva i dviju biskup-skih konferencija, da im zajedni~ko bude sljede}e: misijski informativnilist Radosna vijest,60 animacijski materijali za Misijsku nedjelju i za Bogo-javljenje (Tri kralja - Dan svetoga djetinjstva) i ljetni susret misionara.61

Od utemeljenja Nacionalne uprave PMD na podru~ju biv{e dràvenjezino sjedi{te je do kraja 2000. god. slu`beno bilo u Sarajevu i nosila jeime Misijska centrala. Me|utim, Misijska centrala od njezinoga utemelje-nja pa do po~etka opsade Sarajeva po~etkom travnja 1992. djeluje u Sara-


283

56 Usp. A. BURI], “Vl~. Anto Buri} novi urednik Radosne vijesti”, u: Radosna vijest,1 (1996), 6.

57 Usp. KTA BK BiH - Vijesti br. 14. - studeni 2000., 11. U priop}enju za tisak biskupiBK BiH sa zasjedanja u Banja Luci od 23. do 25. listopada 2000. kaù: “Biskupi suprimili na znanje odluku Hrvatske biskupske konferencije sa posljednjeg zasjedanjau Pore~u da odsada svaka BK ima svoga Nacionalnog direktora PMD. Odlu~ili su dase dosada{nja Misijska centrala preseli u Sarajevo”, isto.

58 Usp. Novi nacionalni direktori Papinskih misijskih djela, u: Radosna vijest, 1 (2006), 5.59 Ovdje je zgodno spomenuti kako je hrvatski narod u isto vrijeme imao jo{ jednoga

nacionalnog ravnatelja i to u osobi mons. Johna Kozara koji je bio nacionalni rav-natelj Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, ~iji su roditelji podrijetlom od Karlovca, a kojise na svim op}im skup{tinama u Rimu ponosio svojim hrvatskim podrijetlom.

60 Dvojica nacionalnih ravnatelja dogovorili su da nacionalni ravnatelj PMD RH budeglavni i odgovorni urednik Radosne vijest zbog izlaènja iste u Zagrebu, a nacional-ni ravnatelj PMD BiH bude zamjenik glavnoga i odgovornoga urednika. Isto tako suse dogovorili da naizmjence pi{u uvodnike za Radosnu vijest.

61 Dogovor je napravljen u obliku Ugovora potpisanog 3. srpnja 2002. i njegovog Anek-sa, potpisanog 5. srpnja 2005. Pogledaj PMS 201/02. i 212/05. Pogledaj tako|er PMS8/01.

jevu u ulici Kaptol 7 na drugom katu zgrade Prvostolnoga kaptola vrhbo-sanskoga. Veliki dio podrumskih prostorija iste zgrade bio je preure|en zapotrebe Misijske centrale. Kao {to je ve} re~eno, kroz cijelo vrijeme svogadjelovanja u spomenutoj zgradi Misijska centrala nije pla}ala nikakvu na-jamninu ili {to drugo (struja, voda i dr.) bilo Nadbiskupskom ordinarijatuvrhbosanskom, bilo Prvostolnom kaptolu vrhbosanskom.

Zbog nemogu}nosti ulaska i izlaska iz Sarajeva, nakon po~etka ratau Sarajevu i njegove opsade po~etkom travnja 1992., odlukom tada{njeganacionalnog ravnatelja PMD Stipe Milo{a, Misijska centrala “privreme-no” se seli u Zagreb. @eljelo se u~initi sve kako bi se nesmetano nastavilos radom i s misijskom animacijom, tiskanjem misijskoga informativnoglista Radosna vijest te sa~uvalo veze kako s brojnim prijateljima misijatako i s hrvatskim misionarima i misionarkama diljem svijeta. Dolaskomu Zagreb Misijska centrala “dobiva” privremene uredske prostorije u vra-}enom dijelu zgrade Nadbiskupskoga dje~a~kog sjemeni{ta na [alati uulici Vo}arska cesta 106. U tim uredima i na toj adresi ostaje do novogaustrojstva Nacionalnih uprava PMD na prostorima dràva Bosne i Her-cegovine i Republike Hrvatske, do kojega je do{lo krajem 2000. god. Utom vremenu “dobivene” prostore za svoje potrebe preuredila je Misijskacentrala. Za kori{tenje istih prostora tijekom svoga boravka Misijska cen-trala platila je stanarinu i sve drugo (struja, voda i dr.) ravnateljstvu Dje-~a~koga sjemeni{ta u Zagrebu.

Kao {to je ve} re~eno, osim sredi{nje uprave svih ~etiriju Papinskihmisijskih djela u Rimu, u svakoj dràvi postoji Nacionalna uprava PMD sjednim nacionalnim ravnateljem PMD na ~elu. To u Bosni i Hercegovinikrajem 2006. god. izgleda ovako:

- Nacionalni ravnatelj PMD BiH: mr. vl~. Tomo Kneèvi};- Biskupijski ravnatelji PMD BiH:

- Vrhbosanska nadbiskupija: vl~. Dominko Bili};- Mostarsko-Duvanjska i Trebinjsko-Mrkanska biskupija:

don Ivan [tironja;- Banjalu~ka biskupija: mons. Vlado Lukenda;- Tajnica: s. Fidelis Lu~i}, FDC.

Djelovanje sestara K}eri Bo`je ljubavi. Ve} od po~etka rada Misij-ske centrale u Sarajevu, ali i u Zagrebu za vrijeme Domovinskoga rata uBosni i Hercegovini te u Republici Hrvatskoj, djelovala je Dru`ba sestaraK}eri Bo`je ljubavi.62 Tri sestre od 1972. god. postale su djelatnice u ta-


284

62 Pogledaj SR. M. ALOJZIJA CARATAN - SR. M. BO@ENA MUTI], Provincija Bo`-je providnosti Dru`be K}eri Bo`je ljubavi 1882.-1982., Split-Zagreb 1982., str. 215.

da{njoj Misijskoj centrali u Sarajevu. Vodile su cjelokupnu administracijui financijsko poslovanje te sudjelovale u pripremanju, tiskanju i raspar-~avanju lista Radosna vijest. Njihov rad u Misijskoj centrali obiljeàvaloje i pomaganje hrvatskih misionara i misionarki i svih kojima je pomo}bila potrebna. One su “sve priloge u novcu, hrani, odje}i, obu}i i lijekovi-ma koji se slijevaju u Centralu s podru~ja cijele na{e dràve (izuzev Slove-niju) trebale najprije srediti, razvrstati, zatim pravedno raspodijeliti, da po-mo} ide najprije onima koji su najpotrebniji”.63

Nakon {to su po~etkom 2001. god. nastale dvije Nacionalne upravePMD Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske, sestre su se ponovnospremno odazvale i s 1. rujnom 2001. preuzele svoj dio suodgovornosti uradu Misijske sredi{njice u Sarajevu. Sporazum s Nacionalnom upravomPMD BiH potpisan je 5. prosinca 2002.64 Jedna sestra djelatnica je Misij-ske sredi{njice kao tajnica. To je od 1. rujna 2001. s. Fidelis Lu~i} koja jeprije toga sedam godina bila djelatnica zajedni~ke Misijske centrale uZagrebu. Opseg posla ostao je isti kao i u vrijeme postojanja Misijske cen-trale. Jedino se misionarima i misionarkama vi{e ne {alju paketi s robomi lijekovima. Nacionalni ravnatelji PMD i sestre su prema potrebi i kaopomo} angaìrali su posebno aktivne laike, ali i druge prijatelje misija ugradu Sarajevu i drugdje.

2.3. Papinska misijska djela pojedina~no

Nakon {to je predstavljen Zbor za evangelizaciju naroda i Misijskasredi{njica èli se predstaviti i sva ~etiri Papinska misija djela.65 Ve} jere~eno kako PMD sa~injavaju jednu jedinstvenu ustanovu koja ima ~etirirazli~ita ogranka: Djelo za {irenje vjere, Djelo svetoga djetinjstva, Djelosv. Petra apostola i Misijska zajednica sve}enika, redovnika i redovnica.

Djelo za {irenje vjere. Papinsko misijsko Djelo za {irenje vjere osno-vala je u Lionu 1822. god. skupina svjetovnjaka koju je predvodila MarijaPaulina Jaricot. Na poticaj vrhovnih prvosve}enika Djelo se pro{irilo ubiskupijama Francuske, zatim i u drugim europskim zemljama. Kasnije sepro{irilo u Americi, a od 1928. god. i u misijskim Crkvama. Trenutno pos-toji u vi{e od 150 zemalja svijeta. S namjerom da mu se dade ve}a otvore-nost i op}i zna~aj dobilo je 3. svibnja 1922. papinski status. Njegovo jesjedi{te premje{teno iz Liona u Rim. Tako je Djelo postalo slu`bena us-tanova Crkve za misijsku suradnju.


285

63 Isto, str. 215.64 Pogledaj PMS, 273/02.65 Pogledaj gore bilj. 34.

Ovo Djelo ima sljede}e ciljeve:a) Buditi zanimanje za sveop}u evangelizaciju u svim dijelovima

Bo`jega naroda: u obiteljima, u osnovnim zajednicama, u ùpa-ma, u {kolama, u dru{tvima i u pokretima kako bi cijela biskupi-ja postala svjesna svoga sveop}eg misijskog poziva;

b) Promicati me|u mjesnim Crkvama duhovnu i materijalnu pomo}te izmjenu apostolskoga osoblja za evangelizaciju svijeta.

Reskriptom Zbora za obrede 14. travnja 1926. odre|eno je da pret-posljednja nedjelja u listopadu za cijelu Katoli~ku Crkvu bude dan molitvei posebne misijske animacije. Ovim je papa Pio XI. za cijelu Crkvu usta-novio Svjetski misijski dan, to jest Misijsku nedjelju koja se slavi do da-na{njega dana. Na taj dan cijela Crkva moli i skuplja priloge na misijskenakane Crkve. Ovo je dan obvezatne solidarnosti katolika cijeloga svijeta.Ne smije se smetnuti s uma kako je “svjetski misijski dan, namijenjen ja-~anju osjetljivosti za misijski problem, ali i sabiranju pomo}i, vaàn jetrenutak u ìvotu Crkve jer u~i kako darivati: u euharistijskom slavlju, tojest kao prinos Bogu, i za sve misije svijeta”.66

Prikupljeni prilozi preko na{ih ordinarijata, zatim Nacionalnih upra-va PMD stiù u rimsku sredi{njicu Djela za {irenje vjere.67 Op}a godi{njaskup{tina PMD, koja se odràva svake godine u prvoj polovini svibnja, uzobra|ivanje aktualnih tema o misijskom poslanju Crkve raspore|uje pri-stigla materijalna dobra diljem svijeta na temelju pristiglih i od op}e skup-{tine prihva}enih zamolbi.

Djelo svetoga djetinjstva. Po katoli~kim tiskovinama Crkve u Hrva-ta zadnjih nekoliko godina, posebno u misijskom informativnom listu Ra-dosna vijest, moglo se ~itati i o Papinskom misijskom Djelu svetoga dje-tinjstva. Ovdje }emo ne{to vi{e re}i i predstaviti ovo va`no Djelo.

Ovo Djelo danas je organizirano u preko 150 zemalja cijeloga svije-tu u kojima 111 nacionalnih ravnatelja animiraju i prate ovo Djelo. Djeloje u svibnju 1843. pod imenom “Oeuvre da la Ste. Enfance” (Djelo ili Dru{-tvo svetoga djetinjstva) osnovao u Francuskoj biskup Nancya Charles deForbin-Janson.

Ponajprije izvje{}a misionara u Kini potakla su biskupa Forbin-Jan-sona na razmi{ljanje o bijedi kineske djece koja su nakon ro|enja ostav-ljana od roditelja i bila bespomo}no prepu{tena nikakvoj budu}nosti. Nje-gova nakana i ideja bila je pota}i djecu Europe i Sjeverne Amerike na sku-


286

66 Enciklika o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, Redemptoris missio, 81.67 O aktivnostima u BiH pogledaj Godi{nja izvje{}a Misijske sredi{njice koja se od

2002. god. upu}uju svim crkvenim ustanovama BiH.

pljanje potpore za potrebne vr{njake u Kini i u Africi. Istovremeno su dje-ca trebala svoje mjese~ne doprinose darovati za novo Dru{tvo. Svoj ciljbiskup Forbin-Janson formulirao je tako da je novoosnovano Dru{tvo pra-tio sljede}im rije~ima: “Spasiti od smrti mno{tvo novoro|ene djece rodi-telja nevjernika...; najve}em broju tih nesretnih bi}a prije svega svetimkr{tenjem otvoriti nebo; u njima stvoriti sigurno i mo}no sredstvo ponov-noga ro|enja poganskih naroda, ali isto tako one koji su spa{eni od sigurnesmrti o~uvati kr{}anskim odgojem kako bi se kasnije izgradili u oru|espasenja kao u~itelji i u~iteljice, lije~nici i dadilje, katehisti ili kao sve-}enici i misionari.”

Preko te ideje prvo djeca Kine, kasnije i u drugim zemljama svijeta,dobila su pomo} od djece Sjeverne Amerike. Ovom idejom odu{evili su seu Francuskoj mnogi ljudi, djeca i odrasli. Djelo se brzo {irilo po cijelomsvijetu i u susjednoj Belgiji. U Njema~koj se ve} 1843. god. pro{irila vi-jest o ovom Djelu. Ve} sljede}e godine prikupljena su prva nov~ana sred-stva za ovo Djelo. Tako je 2. velja~e 1846. god. u Aachenu utemeljenoDjelo svetoga djetinjstva koje danas pripada me|u najbolje i najja~e orga-nizacije u cijelom svijetu.

S kakvim je samo odu{evljenjem i s kojim je rije~ima papa Ivan Pa-vao II. pozdravio 14. lipnja 2003. preko 6000 malih misionara koji su do{liiz cijele Italije kako bi zajedno sa Svetim Ocem proslavili 160. ro|endanovoga Djela. Papa je tada rekao kako je “malim sjemenjem koje su djecaposijala izraslo veli~anstveno djelo”. “Na jugu na{ega planeta ~uje se pla~djece koja su osu|ena na glad i bolesti i koja su povezana bijedom. I tajvapaj postaje sve glasniji i ti~e se svih nas... Draga djeco Djela svetogadjetinjstva, vi ste prvi koji su odgovorili na taj vapaj. Vi ste lanac soli-darnosti preko pet kontinenata i dajete mogu}nost bogatima da ne{to dajusiroma{nima. Budite trajni nositelji uzajamnoga darivanja koje neprestanodoprinosi kako bi se stvorila bolja budu}nost za sve.”68 Ovaj duh pasto-ralne aktivnosti Djela svetoga djetinjstva pokazuje se u tisu}ama inicijati-va i projekata i razli~it je od zemlje do zemlje.

Ako se samo malo bolje prelistaju izvje{}a o potpori koju ovo Djelosvake godine daje brojnim projektima za izgradnju {kola, raznih ustanovaza izobrazbu, zanatskih {kola i {kola za vjeronauk, moèmo vidjeti sveu~inke misijskoga rada. Lista Me|unarodnoga tajni{tva ovoga Djela ododjeli pomo}i svake je godine dulja. U ovoj velikoj knjizi solidarnostimjesto je za sve koji u ime evan|elja rade i koji po{tuju ljudska prava. Udugoj povijesti Djela svetoga djetinjstva od preko 160 godina izrasle su


287

68 Uzeto 15. lipnja 2003. od agencije Fides Zbora za evangelizaciju naroda.

brojne generacije djece. Ipak njihovo srce i dalje kuca s najmanjima, ne-jakima i s onima koji i danas najvi{e trebaju pomo} svijeta.

Papinsko misijsko Djelo svetoga djetinjstva ima zada}u u~iti kakodrugima pomo}i, kod djece stalno buditi op}u misijsku svijest kako svojuvjeru i materijalna dobra trebaju dijeliti s djecom iz ugroènih podru~jasvijeta. Ona trebaju ve} od rane mladosti izgra|ivati svijest o misijskompozivu sluènja.

“Svjetski dan djece” najstarija je akcija Djela svetoga djetinjstva.Svoje po~etke ima u vremenima kada su djeca skupljala novac u boì}nomvremenu za djelovanje Crkve u misijskim krajevima u cijelom svijetu.Svjetski misijski dan djece, koji je u po~etku bio odre|en za 26. prosinca,ustanovio je 1950. god. papa Pio XII. pod imenom Svjetski dan svetogadjetinjstva. Papina je èlja bila i na taj na~in probuditi misijsku svijest koddjece kako bi “veliki broj male djece i mladih u misijskim zemljama”u~inili sve da postanu “dostojni kr{}ani” i “dobri gra|ani”. Svaka zemljasamostalno osmi{ljava i organizira ovaj Svjetski dan djece Katoli~ke Crk-ve. Mnoge ùpne zajednice, osim slu`benih materijala koje dobiju od svo-jih Misijskih sredi{njica, dodaju i ugra|uju vlastite ideje.

Svjesni svoje odgovornosti za misijsko poslanje Crkve i svake bisku-pije, na poticaj nacionalnoga ravnatelja PMD BiH, biskupi Biskupskekonferencije BiH na zasjedanju Mostaru od 17. do 18. oùjka 2004. od-redili su da svetkovina Bogojavljenja - Tri kralja bude Dan svetoga djetinj-stva na podru~ju Bosne i Hercegovine.69 To isto godinu dana kasnije u~i-nili su za svoje podru~je biskupi Hrvatske biskupske konferencije na zas-jedanju u Zagrebu od 11. do 13. svibnja 2005. Na ovaj blagdan svi prija-telji misija imaju priliku molitvama i darovima pomo}i ovo misijsko po-slanje Crkve i tako biti ìva grana na stablu Djela svetoga djetinjstva. Svaprikupljena sredstva na ovaj dan preko ordinarijata, a zatim preko Nacio-nalne uprave PMD BiH, dostavljaju se Me|unarodnom tajni{tvu Djelasvetoga djetinjstva u Rimu. Prikupljena sredstva nakon toga dijele se naj-potrebnijim projektima za djecu cijeloga svijeta na op}oj godi{njoj skup-{tini PMD koja se svake godine u prvoj polovini svibnja odràva u Rimui na kojoj sudjeluje i suodlu~uje i nacionalni ravnatelj PMD BiH.

Djelo sv. Petra apostola. Povodom 100. obljetnice Papinskoga mi-sijskog djela sv. Petra apostola papa Ivan Pavao II. u svom apostolskompismu iz 1989. god. kaè: “Koliko su samo prekrasnih stranica povijestina raznim kontinentima napisali ~lanovi Papinskoga misijskog Djela sv.


288

69 Usp. PMS 139/04. O aktivnostima na podru~ju BiH pogledaj Godi{nja izvje{}aMisijske sredi{njice {to ih od 2002. god. {alje svim crkvenim ustanovama BiH.

Petra apostola! Koliki samo broj sve}enika, redovnika i redovnica moèzahvaliti ovom Djelu za ostvarenje radosti svoga zvanja!”70

Papinsko misijsko Djelo sv. Petra apostola, koje je prisutno u veli-kom broju zemalja cijeloga svijeta, osnovano je kako bi kr{}ane cijelogasvijeta u~inilo jo{ osjetljivijima za odgoj klera u misijskim zemljama tekako bi ih neprestano pozivalo na kvalitetniju materijalnu potporu i odgo-vornost u odgoju i u izobrazbi novih sve}eni~kih kandidata.

Nastalo je kao plod neumornoga misijskog rada Jeanne Bigard injezine majke Stephanie. Zahvaljuju}i dopisivanju s mnogim misionarimapostale su svjesne kako se kr{}anska zajednica u misijskim zemljama kaosamostalna mjesna Crkva moè ostvariti samo s biskupima i sve}enicima.Oni su jedini koji mogu ista}i bogatstvo doma}e tradicije i mogu na naj-u~inkovitiji na~in navijestiti evan|elje istom kulturnom okruènju. One su1889. god. u Caenu u Francuskoj poloìle kamen temeljac ovom Djelu.

Pa`nju cijele Crkve usmjerile su na nezamjenjivu ulogu doma}egaklera u misijskim zemljama. Zato su ponudile kvalitetniju materijalnu pot-poru. Sva svoja dobra dale su sjemeni{tima i bogoslovijama u misijskimzemljama posvetiv{i se nakon toga molitvi i `rtvi. Druge ljude poticale suna molitvu i nesebi~nu pomo} za mlade ljude koji su èljeli postati sve-}enici, a nisu imali financijskih mogu}nosti. Jeanne je ustrajala u svojojideji sve do svoje smrti u Parizu 28. travnja 1934. Pozivala je mnoge ljudeda se priklju~e njezinoj grupi veleposlanika misija. Ova inicijativa, koja jebila proèta Duhom Svetim, {irila se uza sna`nu potporu Svete Stolice umnogim europskim i ameri~kim biskupijama. Sveta Stolica ubrzo ju je uz-digla na razinu “papinske” ustanove. Njezino sjedi{te preneseno je u Rim1920. god., a 3. svibnja 1922. dobila je i slu`beni naziv “papinsko” Djelo.Tijesno je povezano s Djelom za {irenje vjere. Na ovaj na~in Sveta Stolicaèljela mu je dati najve}u mogu}u u~inkovitost kao i op}e zna~enje.

Svjesni svoje odgovornosti, a na poticaj i zamolbu nacionalnog rav-natelja PMD BiH, biskupi BK BiH na svome zasjedanju u Mostaru od 17.do 18. oùjka 2004. donijeli su odluku da ovo Papinsko Djelo bude kva-litetnije nazo~no i na ovim prostorima.71 Svojom odlukom èljeli su pre-uzeti svoj dio odgovornosti za odgoj klera u zemljama koje su pod Zboromza evangelizaciju naroda.72 Dogovorili su se da svaki biskup za svoje pod-ru~je odredi dan u godini ili da odredi drugi na~in na koji bi se molilo i


289

70 Uzeto po~etkom 2006. god. s web stranice Svete Stolice koje se odnosi na Zbor zaevangelizaciju naroda i Djela sv. Petra apostola.

71 Usp. PMS 139/04.72 O aktivnostima na podru~ju BiH pogledaj Godi{nja izvje{}a, koja od 2002. god. Mi-

sijska sredi{njica {alje svim crkvenim ustanovama u BiH.

darivalo na spomenutu misijsku nakanu. Dan posvete ulja postao je danommolitve, odricanja i darivanja za odgoj klera u spomenutim zemljama.

Vrhbosanski nadbiskup kard. Vinko Pulji} svojim dekretom, br.760/04, od 29. lipnja 2004. odredio je da se na podru~ju Vrhbosanske nad-biskupije Dan sv. Petra apostola slavi na Veliku srijedu koja je dan posveteulja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.73 Isto tako banjalu~ki biskup mons. dr.Franjo Komarica svojim dekretom, br. 609-A/04, od 7. travnja 2004. odre-dio je da se na Veliku srijedu, koja je dan posvete ulja u Banjalu~koj bisku-piji, slavi kao Dan sv. Petra apostola Banjalu~ke biskupije. Mostarski bis-kup mons. dr. Ratko Peri} odredio je da se svake godine odvoji odre|eniiznos za Djelo sv. Petra apostola.

Kao i kod Djela za {irenje vjere i Djela svetoga djetinjstva, pristiglamaterijalna sredstva preko ordinarijata i Misijske sredi{njice {alju se uRim u Me|unarodno tajni{tvo ovog Djela. Na op}oj godi{njoj skup{tini,koja je svake godine u prvoj polovini svibnja i na kojoj sudjeluje i naci-onalni ravnatelj PMD BiH, pristigla sredstva prema pristiglim i odobre-nim zamolbama raspore|uje ista skup{tina.

Ovo Djelo jest “papinsko” jer je ustanova u slu`bi pape i biskup-skoga kolegija. Snaga njegove slu`be kao vrhovnoga pastira Crkve i u za-jedni{tvu sa svim biskupima cijeloga svijeta je u tome {to Sveti Otac imazaokruèn pogled za potrebe svake mjesne Crkve. To je trajna zada}a Sve-toga Oca, koji treba i druge pastire neprestano pozivati na op}u misio-narsku odgovornost i na zajedni~ka nastojanja, me|usobno i zajedno snjima, oko evangelizacije svijeta.

Sva potpora ovoga Djela dodjeljuje se u obliku redovne i posebnepripomo}i. Redovita sredstava dodjeljuju se za redovnu izobrazbu u ma-lim i velikim sjemeni{tima te sjemeni{tima pripreme. Svake godine ovoDjelo dodjeljuje potporu ovisno od broja sjemeni{taraca i bogoslova. Po-sebna sredstva daju se za izgradnju novih sjemeni{ta i bogoslovija i za even-tualne obnove kao i za pro{irenja ili za posebne potrebe istih ustanova.Danas ovo Djelo daju potporu za oko 800 malih sjemeni{ta i bogoslovijana kojima studira i sprema se na sve}eni{tvo preko 73.000 sjemeni{taracai bogoslova. Oni ̀ ive na svim kontinentima: Afrika, Amerika, Oceanija, Azi-ja i Europa. Potporu je primilo preko 3600 novaka i preko 6500 novaki-nja. Za studij specijalizacije u Rimu dodijeljeno je preko 600 stipendija.

Djelo je diljem svijeta uredilo fond solidarnosti koji se puni odgodi{njih darova kr{}anskih zajednica iz preko 120 zemalja. U punjenu


290

73 Usp. Dekret o ustanovljenju Dana Papinskoga misijskog Djela sv. Petra apostola uVrhbosanskoj nadbiskupiji, u: Vrhbosna, 2 (2004), 133.

ovoga fonda sudjeluju i mjesne Crkve koje od njega imaju i najvi{e koristi.To je isti duh koji je ispunjavao i prve kr{}anske zajednice: “Sva bi ima-nja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao” (Dj 2,45). Ovajfond izraàva katoli~ki duh kr{}anskoga zajedni{tva. On se brine za svepotrebne svih misijskih Crkava prije svega za one koji su u te{koj situaci-ji nakon osnivanja ili zbog gospodarske situacije u nerazvijenim zemlja-ma. Raspodjela pristigle potpore ista je kod sva ~etiri Djela. Zamolbe zapripomo} prema kontinentu zemlje iz koje dolaze zaprima Me|unarodnotajni{tvo Djelo sv. Petra apostola. Nakon toga su podvrgnute prvoj pro-vjeri kako bi se na taj na~in ustanovilo imaju li sve propisane pretpostav-ke, a prije svega odobrenje mjesnoga crkvenog autoriteta, to jest dijece-zanskoga biskupa. Nakon toga napravi se prijedlog dodjele sredstava zasvako malo sjemeni{te i bogosloviju. O njemu raspravljaju nacionalni rav-natelji PMD na svojoj op}oj godi{njoj skup{tini.

Premda je prioritet Djela odgoj dijecezanskoga klera, Djelo sv. Petraapostola dodjeljuje tako|er sredstva za odgoj novaka i novakinja u prvojkanonskoj godini - ~lanove kongregacija koji rade u misijskim zemljama.

[to se ti~e sveu~ili{ne izobrazbe sve}enika iz mjesnoga klera, ovoDjelo dodjeljuje stipendije za specijalizacije koje se mogu zavr{iti kako uRimu tako i na visokim u~ili{tima Afrike. Sve}enici koji studiraju na rim-skim u~ili{tima smje{teni su u dva kolegija kojima izravno upravlja Djelosv. Petra apostola: Kolegij sv. Petra apostola i Kolegij sv. Pavla apostola.Na primjer u 2002. god. zbrinuto je 340 sve}enika iz 61 zemlje.

Djelo sv. Petra apostola zbrinjava i jedan ènski kolegij s imenomFoyer Pavla VI. Njega nastanjuju redovnice iz misijskih zemalja. Na prim-jer, u 2002. god. ovo Djelo brinulo se za 79 redovnica iz 20 zemalja.

Potpora Djela sv. Petra apostola uvijek se poziva na plansku i re-dovitu suradnju koja ipak ne isklju~uje brigu u posebnim i iznenadnimpotrebama.

Svakodnevni ìvot proèt evan|eljem, razni darovi, svakodnevnamolitva i konkretne obveze, tako|er na podru~ju vlastite crkvene zajed-nice, za nova sve}eni~ka i redovni~ka zvanja bez sumnje najva`niji su na-~ini koji se o~ituju snagom Djela sv. Petra apostola. Budu}i da su svi kr{-tenici pozvani na anga`man u misijskom poslanju Crkve, Djelo sv. Petraapostola obra}a se svim ~lanovima Bo`jega naroda: obiteljima, malim za-jednicama, ùpama, {kolama, organiziranim pokretima, crkvenim grupa-ma, biskupima, sve}enicima, redovnicima i redovnicama i laicima. Nisuneva`ni financijski darovi koji se daruju slobodno i prema mogu}nostimasvake pojedine osobe. Darovi s naznakom za Djelo sv. Petra apostola {aljuse Nacionalnoj upravi PMD. Lijepi je broj primjera ùpnih zajednica kod


291

nas koje su preuzele odgovornost direktnoga i konkretnoga stipendiranjasve}eni~kih kandidata bilo u malim bilo u velikim sjemeni{tima Afrike iAzije.

Misijska zajednica sve}enika, redovnika i redovnica. êtvrto Pa-pinsko misijsko djelo zove se Papinska misijska zajednica sve}enika, re-dovnika i redovnica. Ovdje se èli pobliè predstaviti i ovo Djelo.

Papinska misijska zajednica sve}enika, redovnika i redovnica ili krat-ko nazvana Papinska misijska zajednica jedno je od ~etiri Papinska misij-ska djela (Unio Cleri pro Missionibus). Ovo Djelo osnovao je 1916. god. uItaliji otac Paolo Manna kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio blaènimu Rimu 4. studenog 2001. Ve} od samoga po~etka Djelo se uz potporuSvete Stolice vrlo brzo {irilo u mnogim biskupijama svijeta. Papinska mi-sijska zajednica osnovana je kao Zajednica sve}enika, ali je 14. srpnja 1949.pro{irena i na redovnike i redovnice. God. 1956. Zajednica je dobila i slu`-beni naziv Papinsko djelo. Cilj Zajednice prema vaè}im op}im statutimajest gra|enje svijesti i misijske izobrazbe kod sve}enika, bogoslova, sjeme-ni{taraca, pripadnika dru`bi posve}enog ìvota, posebno onih koji se pri-premaju na tu slu`bu i kona~no izobrazba misionara laika.74 Ve} 45 godinaMe|unarodno tajni{tvo ovoga Djela, ovisno o jeziku izlaènja, izdaje u raz-li~itim vremenskim razmacima na francuskom, engleskom, {panjolskom,portugalskom i talijanskom ~asopis s naslovom Omnis terra.

Utemeljitelj ovoga Djela otac Paolo Manna ro|en je 16. sije~nja1872. u Avellinu u Italiji. Filozofiju je studirao u Rimu. Za sve}enika jezare|en 19. svibnja 1894. God. 1895. po{ao je u misije u Burmu. Bio jeprvi misionar koji je djelovao u narodu Ghekku o kojima je 1902. god.objavio i knjigu. Nakon dvanaest godina misionarskoga rada iz zdrav-stvenih razloga morao je napustiti Burmu. Na sebe je u tom trenutku gle-dao kao na “proma{enoga misionara”. U tom trenutku u njemu je sazrije-vala odluka da po~ev{i od Italije sve u~ini za misije i da na najbolji na~inodu{evi {to vi{e ljudi za svoju ideju. God. 1909. preuzeo je vo|enje ~a-sopisa Le Missioni Cattoliche (Katoli~ke misije), danas: Mondo e Missi-one (Svijet i misije). Svoje ~itatelje nije molio samo za molitvu, novazvanja i darove, nego je misijske nakane tuma~io kao najva`niji izazov zacijeli kr{}anski svijet. Otac Manna èlio je odu{eviti kler za misijske na-kane kako bi na taj na~in do{ao do cijeloga Bo`jeg naroda. Papa BenediktXV. odobrio je 1917. god. Statute Misijske zajednice klera, koja je nai{lana veliki odjek kako u inozemstvu tako i u samoj Italiji. Ve} 1924. god.ova Zajednica brojila je 23.000 ~lanova.


292

74 Usp. Statuti, 13, 19-22.

Otac Manna izabran je 1924. god. za generalnoga ravnatelja Papin-skoga instituta za vanjske misije (1924.-1934.). God. 1950. ova Zajednicabrojala je ukupno oko 230.000 ~lanova nazo~nih u preko 50 zemalja svi-jeta. Pedeset od 82 godine svoga ìvota otac Paolo Manna posvetio jepisanju. Kad je 1952. god. umro u Napulju, ostavio je iza sebe objavljeno20 knjiga i studija s misijskim temama. Svojom refleksijom o ulozi misi-ja napravio je prilog o dijeljenju misija od triju podru~ja: vezivanja na ko-lonijalne sile, financijske ovisnosti od inozemstva kod provo|enja pasto-ralnih programa, od “osje}aja manje vrijednosti” u kulturnim i moralnimdatostima doma}ega klera nasuprot misionara iz “civiliziranih” zemljasjevera i zapada.

Medicinska briga jedna je od osnovnih obveza misija. Tako je Pa-pinska Misijska zajednica organizirala, na primjer, u akademskoj godini2004./2005. novi dopisni te~aj na temu Medicina i misije. Te~aj se sastojiod ukupno 16 nastavnih jedinica na ~etiri jezika: talijanski, engleski, fran-cuski i {panjolski. To je nastavak te~aja koji je u tijeku o temi Katoli~ke{kole u misijama. [kole i medicinsko zbrinjavanje pripadaju glavnim za-da}ama misija prema nalogu koji je Krist dao svojim apostolima: “Po|itesvim narodima... krstite... pou~avajte i lije~ite bolesne” (usp. Mt 28,19-20;Lk 10,9). [esnaest bilje`nica predavanja dopisnoga te~aja iznose biblij-sko-teolo{ke temelje, povijesne ~injenice i metode, koje je Crkva u~inilanajva`nijom karitativnom ustanovom na cijelom svijetu i u svim vremeni-ma polaze}i od potrebe za bratskom ljubavi prema bolesnima i na mno-govrsni na~in prema ranjenim ljudima.75 Sa seoskim kapelicama, ambu-lantama, klinikama i bolnicama kao i preko medicinske izobrazbe na sve-u~ili{tima Crkva je stvorila strukture koje doprinose medicinskom zbri-njavaju. Vlasti i druge javne ustanove slijedile su taj primjer, ali dràvnimustanovama ~esto nedostaje kr{}anskoga duha i kr{}anskih razloga za an-gaìranje {to ostavlja tragove na u~inkovitosti medicinskoga zbrinjavanjaako se ~ovjek pritom ne nalazi u sredi{tu.

Papinska misijska zajednica bila je itekako prisutna u ìvotu Crkveu hrvatskom narodu. Me|utim, mnogo toga prisilno je nestalo za vrijememinuloga bezbo`nog komunisti~kog sustava. Tako je nestala i Papinskamisijska zajednica sve}enika, redovnika i redovnica. Stariji sve}enici sje-}aju se svojih aktivnosti i svojih ~lanskih knjiìca pripadni{tva ovom Dje-lu. I ovo poratno vrijeme poti~e nas na razmi{ljanje o sve}eni~koj i redov-ni~koj aktivnosti s obzirom na misijsko poslanje Crkve i to na mjestimagdje poglavari po{alju svoje duhovne djelatnike. Svatko od sve}enika, re-


293

75 Usp. Parabola o milosrdnom Samaritancu Lk 10,25-37.

dovnika i redovnica polagano postaje svjestan svoje odgovornosti za mi-sijsko poslanje Crkve.

Na spomenutoj sjednici Biskupske konferencije BiH u Mostaru od17. do 18. oùjka 2004., na kojoj su za podru~je Bosne i Hercegovine uve-li Djelo svetoga djetinjstva i Djelo sv. Petra apostola, biskupi su odredilida novoprogla{ena blaènica hrvatskoga naroda bl. Marija Propetoga Isu-sa Petkovi} bude za{titnica misija u Bosni i Hercegovini.76 Na ovaj na~inbiskupi su èljeli staviti nam novu blaènicu za uzor odgovornoga odnosaprema misijama i misijskom poslanju Crkve u na{em narodu, ali isto takokao mo}nu zagovornicu, posebno u na{em svakodnevnom radu za misije.

3. Misijske aktivnosti Crkve u BiH

U ovom tre}em dijelu èli se donijeti cjelovita slika misijskih ak-tivnosti Crkve u Bosni i Hercegovini. To ne zna~i da nije bilo i drugih ak-tivnosti. Svi dolje navedeni sadràji sluè misijskoj animaciji i formacijipo na{im biskupijama, ùpnim zajednicama, mu{kim i ènskim redovni~-kim zajednicama, malim i velikim sjemeni{tima te drugim crkvenim usta-novama. Od te obveze nitko nije zaobi|en. Na plodonosan odgojni rad po-zvani su “sve}enici i njihovi suradnici, odgojitelji i u~itelji, teolozi, poseb-no profesori u sjemeni{tima i u centrima za laike”.77 Jer “animacija }e seuvijek okretati svojim posebnim ciljevima: informirati i formirati Bo`jinarod u skladu s op}om misijom Crkve, poticati bu|enje zvanja ad gentes,podràvati suradnju u evangelizaciji. Ali doista se ne smije nuditi suènaslika misijske djelatnosti kao da bi se ona poglavito svodila na pomo} siro-ma{nima, doprinos oslobo|enju potla~enih, promicanje razvoja, obranuljudskih prava. Misijska Crkva zalaè se i u tim podru~jima, ali je njezinaprvotna zada}a ne{to drugo: siromasi su gladni Boga, ne samo kruha i slo-bode, a misijska djelatnost prije svega mora svjedo~iti i navije{tati Kri-stovo spasenje, osnivaju}i mjesne Crkve koje su onda oru|e oslobo|enjau svakom smislu”.78

Razni animacijski materijali. Tijekom godine, posebno za Misijskunedjelju i za Bogojavljenje - Tri kralja kada je Dan svetoga djetinjstva, pri-premaju se i {alju prigodni plakati uz liturgijske i druge animacijske pri-loge. Svi oni sluè misijskoj animaciji za te dane po na{im ùpnim zajed-nicama i drugim crkvenim ustanovama. Osim spomenutih bilo je i drugih


294

76 Usp. PMS, 139/04.77 Redemptoris missio, 83. Usp. tako|er Ad gentes, 39.78 Redemptoris missio, 83.

materijala koji su itekako zainteresirali sve prijatelje misija kod nas. Po-sebnu pozornost pokazuje godi{nje izvje{}e Misijske sredi{njice o aktiv-nostima crkvenih ustanova u BiH.79 Iste Misijska sredi{njica tijekom svib-nja {alje svim crkvenim ustanovama u BiH. Nakana je bila dobra i nadatise da su bila od pomo}i svima koji su se angaìrali u misijskoj animaciji.

Misijski informativni list. Ono {to zasluùje posebnu pozornost jemisijski informativni list Radosna vijest.80 Ona je bio i ostao glasilo prvobiv{e Misijske centrale, a sada Misijske sredi{njice u Sarajevu i Misij-skoga ureda u Zagrebu. Takav dogovor napravila su u pisanom obliku dvo-jica novoimenovanih nacionalnih ravnatelja PMD Bosne i Hercegovine teRepublike Hrvatske.

Misijski informativni list Radosna vijest, kao glasilo Nacionalne up-rave PMD, to jest Misijske centrale, svjetlost dana ugledala je u Sarajevuna Svije}nicu 1972. god. Odluku o pokretanju lista donijelo je Misijskovije}e pri Misijskoj centrali u Sarajevu na svom zasjedanju 13. sije~nja1972.81 Od tada pa do dana{njega dana, s malom pauzom od rujna 2000.pa do rujna 2001.,82 nije prestala izlaziti i ostvarivati smisao svoga posto-janja.83 Na prvom mjestu ona sluì misijskoj animaciji, ali i kontaktimabrojnih prijatelja misija s na{im misionarima i misionarkama. U uvodnikuprvoga broja Radosne vijesti na Svije}nicu 1972. god. tada{nji nacionalniravnatelj PMD i predsjednik Misijskog vije}a Biskupske konferencije vrh-bosanski nadbiskup mons. dr. Smiljan êkada pi{e: “Tako smo (eto) naz-vali svoj misijski list, s kojim izlazimo pred na{u katoli~ku javnost. Re}i}e se mo`da: zar i opet novi list? Zar ih ve} nemamo dosta? I profanih,svjetovnih, i crkvenih, vjerskih. Na{a je publika prezasi}ena. Ne moè niizdaleka konzumirati svega, {to joj se putem {tampe nudi... Ipak, jednoganemamo ni danas. Nemamo nijednog misijskog lista. A prije rata smo ihimali tri. I to samo na hrvatskom jeziku. ‘Katoli~ke misije’, ‘Jeku iz Afrike’i ‘Crn~e’, osim stalnih misijskih rubrika gotovo po svim drugim katoli~kimlistovima. Slovenci su opet imali svoj misijski list. Sada smo napokon od-lu~ili da popunimo i tu prazninu. ‘Misijsko Vije}e Biskupske KonferencijeJugoslavije’, kojemu je predsjednik Vrhbosanski Nadbiskup, ovlastilo je


295

79 Na traènje nekih biskupa u BiH isto izvje{}e objavljeno je prvi put i u slu`benomglasilu Vrhbosna, 2 (2006), 195-203.

80 O rasprostranjenosti Radosne vijesti u BiH pogledaj Godi{nja izvje{}a koje Misijskasredi{njica svake godine {alje svim crkvenim ustanovama u BiH.

81 Usp. PMC 3/72. Odluka je napisana na memorandumu Nadbiskupskoga ordinarijatavrhbosanskog pod brojem 44/72.

82 Usp. Radosna vijest za 2000. i 2001.83 Usp. Redemptoris missio, 83.

nacionalnog direktora Papinskih misijskih dru{tava za hrvatsko jezi~nopodru~je, da se po~ne izdavati misijski list... I evo njegov prvi broj izlazidanas. Mi smo mu dali ime ‘Radosna Vijest’... Eto, mi smo rekli svoje. Isada pu{tamo u svijet svoje miljen~e, svoju ‘Radosnu Vijest’. Ona }e poku-cati na sva katoli~ka srca, koja vjeruju, koja se nadaju, koja ljube. Na srcasvih onih, koji ‘trijezno, pravedno i pobo`no ìve na ovome svijetu, o~eku-ju}i blaènu nadu i dolazak velikoga Boga i Spasitelja na{eg Isusa Krista’...Mi se nadamo, da }e na{a ‘Radosna Vijest’ biti radosno primljena. I da}e biti miljen~e ne sam onih, koji je pokre}u, nego i onih, kojima je nami-jenjena.”84

Do osnivanja dviju Nacionalnih uprava PMD Crkve u hrvatskom na-rodu Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske misijski informativni listRadosna vijest bio je jedini misijski list za spomenuto podru~je biv{e dr-àve, osim za podru~je onda{nje Republike Slovenije koja je imala svojuNacionalnu upravu PMD i svoj misijski list. Isto tako kratko vrijeme zapostojanja jedne Nacionalne uprave PMD bio je zajedni~ki list za objenovonastale dràve Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Od po-~etka izlaènja pa do po~etka travnja 1992. izlazio je u Sarajevu. Zbog rat-ne blokade Sarajeva od toga vremena pa do danas izlazi u Zagrebu. Odlistopada 2001., prema dogovoru Tome Petri}a i Tome Kneèvi}a, dvojicenovoimenovanih nacionalnih ravnatelja PMD, Radosna vijest postala jezajedni~kim misijskim informativnim listom Misijske sredi{njice u Sara-jevu i Misijskoga ureda u Zagrebu.85 Trenutno se tiska u 4000 primjeraka.Prema dogovoru dvojice nacionalnih ravnatelja PMD list }e ubudu}eizlaziti u Zagrebu. Budu}i da se tiska u Zagrebu, nacionalni ravnatelj PMDRepublike Hrvatske glavni je urednik, a nacionalni ravnatelj PMD Bosnei Hercegovine zamjenik je glavnoga urednika. Uvodnike pi{u naizmjeni~-no dvojica nacionalnih ravnatelja PMD. Prema listu obje spomenute usta-nove imaju ista prava i iste obveze. Dvojica nacionalnih ravnatelja PMDpoku{ala su, po{tuju}i novonastalu stvarnost dviju dràva i dviju Biskup-skih konferencija te dviju Nacionalnih uprava PMD, ostvariti najve}umogu}u mjeru zajedni{tva, ne samo kod izdavanja Radosne vijesti, nego i


296

84 “Radosna vijest”, u: Radosna vijest, 1 (1972.), 1-3. O misijskim listovima prije Dru-gog svjetskog rata koje spominje nadbiskup mons. dr. Smiljan êkada pogledaj: “Ka-toli~ka {tampa”, u: Op}i {ematizam Katoli~ke crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939., str.538-552.

85 Dogovor je, kao {to je gore ve} re~eno, obuhvatio sljede}e: Misijski informativni listRadosna vijest, Misijska nedjelja, Bogojavljenje-Tri kralja Dan svetoga djetinjstva iLjetni susret hrvatskih misionara i misionarki. Aneks je napravljen 5. srpnja 2005. iza Bogojavljenje-Tri kralja koji je Dan svetog djetinjstava u obje zemlje.

na misijskom planu Crkve u Hrvata. Hrvatske misionare i misionarke nemoè se podijeliti nikakvim ljudskim granicama.

Misijska krunica ponovno u vjerni~kim rukama. Papa Ivan Pavao II.proglasio je 16. listopada 2002. godinu 2003. Godinom krunice, ali namje isto tako darovao Krunicu svjetla. U svojoj poruci za XVIII. svjetski danmladih na Cvjetnicu 2003. god. Sveti Otac je poru~io mladima: “Dragimladi,... Ne stidite se moliti krunicu kad ste na putu prema {koli, na sve-u~ili{tu, na poslu, na ulici i u javnom prijevozu.” Sveti Otac Ivan Pavao II.u vi{e navrata uputio je svoj poziv na moljenje krunice, posebno na molje-nje misijske krunice, a koji je izrekao i 2003. god. prigodom 160. obljet-nice postojanja Papinskoga misijskog Djela svetoga djetinjstva. Isti pozivponovio je u svibnju 2003. u Rimu nacionalnim ravnateljima PMD za vri-jeme audijencije nakon odràne op}e godi{nje skup{tine PMD: “Dragimoji,... Krunicu drìte ~vrsto u svojim rukama. Ova molitva zna~ila je uvi-jek kroz povijest Crkve ja~anje vjere i posebnu za{titu za Marijinoga {to-vatelja... Posebno je puna dojmova misijska krunica: Deset bijelih zrnacajesu za staricu Europu kako bi zadobila onu snagu evangelizacije kojom jestvorila brojne Crkve; deset ùtih zrnaca jesu za Aziju punu ìvota i mla-dih; deset zelenih zrnaca jesu za Afriku koja je ispunjena patnjom, ali ot-vorena za navije{tanje; deset crvenih zrnaca jesu za Ameriku punom ve-likih obe}anja nove misionarske snage; deset plavih zrnaca jesu za Ocea-niju koja jo{ uvijek ~eka temeljito {irenje Evan|elja.” Misijska krunica spet boja uklju~uje cijeli svijet. Moljenje krunice ovim dobiva samo novumolitvenu nakanu i povezuje nas s cijelim svijetom i sa svakim ~ovjekom.Na ovaj na~in pokazuje se i ostvaruje katoli~ka i kr{}anska {irina.

Neke su biskupije Crkve u Hrvata odgovorile na poziv Svetoga Ocai pokrenule na svom podru~ju akciju moljenja krunice. Ni prijatelji misijau Bosni i Hercegovini nisu ostali nijemi na Papin poziv moljenja krunice.Poziv je upu}en svima nama bez obzira gdje se nalazimo i gdje ìvimo. Si-gurno se brojni prijatelji misija me|u sve}enicima i vjernicima dobro sje-}aju kako je izgledala i kako se nekada po na{im obiteljima i crkvama mo-lila misijska krunica. @elja nam je da u sve vjerni~ke ruke, a posebno uruke prijatelja misija, vratimo misijsku krunicu. Svojim bojama sigurno jezainteresirala mnoge. Ona se sada moè na}i u lijepom broju na{ih ùpnihzajednica. Nabaviti se moè zasada u Misijskoj sredi{njici u Sarajevu i uKnjiàri Vrhbosanske katoli~ke bogoslovije u Sarajevu.

U poznatom nazaretskom doga|anju Marija je pozvana da postaneMajkom Gospodinovom. Postala je putom Gospodinovim prema namaljudima. Ona od tada sudjeluje u Isusovu poslanju neprestano mole}i zaspasenje svih ljudi. Taj poseban poziv vodio je sve kr{}ane kroza sva vre-


297

mena da su Mariju posebno {tovali i utjecali joj se molitvama, posebnomoljenjem krunice. Hrvatski narod, ma gdje god bio, kroza svoju te{kupovijest utjecao se i posebno je ~astio Mariju Majku Bo`ju. O tome go-vore krunice u rukama i oko vrata na{ih vjernika te na{a brojna sveti{ta nasvim prostorima na kojima Hrvati ìve.

Misijske kasice.86 Misijska sredi{njica u Sarajevu nastavila je s prak-som cijeloga svijeta animiranja brojnih prijatelja misija, a posebno naj-mla|ih, za prikupljanje priloga preko misijskih kasica za potrebe djece di-ljem svijeta, posebno u zemljama i biskupijama djelovanja hrvatskih misi-onara i misionarki. @elja je da se preko malih i svakodnevnih odricanjatijekom crkvene godine prikupe sredstva kako bi se pomoglo djeci koja sudaleko od na{ih ùpa, biskupija i na{e domovine. Ova akcija nije vezanaposebno niti uz jedno vrijeme crkvene godine, nego je prepu{teno slobod-noj odluci svakoga misijskog animatora i svakoga prijatelja misija. Misij-ske kasice mogu se nabaviti isklju~ivo u Misijskoj sredi{njici u Sarajevu.

Maslinove gran~ice. Korizmenom vremenu, posebno Cvjetnici, èlise dati i misijski smisao. Ustalila se praksa i èlja da se preko prijateljamisija iz nekoliko biskupija ju`ne Hrvatske u {to ve}i broj na{ih ùpnihzajednica dovezu maslinove gran~ice za Cvjetnicu. Darovani prilozi vjer-nika, okupljenih na misnim slavljima, idu za razne projekte na{ih misiona-ra i misionarki. Do sada pozivu Misijske sredi{njice odazvao se lijepi brojùpnih zajednica.87

Boì}ne ~estitke s misijskim motivima. Po~etkom 2006. god. Misij-ska sredi{njica tiskala je boì}ne ~estitke. Misijske motive na ~estitkamaposlali su Misijskoj sredi{njici hrvatski misionari i misionarke. Prodajomi kupnjom ovih ~estitki èli se dati materijalna potpora projektima hr-vatskih misionara i misionarki diljem misijskoga svijeta.

Misijski imendanski kalendari. Tijekom 2006. god. po~elo se s pri-premanjem i tiskanjem zidnih i dèpnih misijskih imendanskih kalendaraza potrebe na{ih vjernika i prijatelje misija. Sam sadràj kalendara oboga-}en je misijskim motivima i drugim sadràjima. Dèpni kalendar ujednoje i termin kalendar. Naime, uneseni su svi va`niji misijski dani tijekomgodine. Uza slike iz misijskih zemalja i citiranja Papine poruke za Misij-sku nedjelju teku}e godine èljelo se pota}i sve prijatelje misija u BiH naodgovoran odnos prema misijama.


298

86 Usp. Godi{nja izvje{}a koja Misijska sredi{njica od 2002. god. {alje svim crkvenimustanovama u BiH.

87 Usp. isto.

Ljetni susreti misionara i misionarki. U pro{lom stolje}u 80-ih godi-na Nacionalno vije}e PMD biv{e dràve sve je glasnije razmi{ljalo o mo-gu}nosti organiziranja ljetnih susreta aktivnih i biv{ih misionara i misio-narki. @elja je bila da se na{i misionari i misionarke susretnu s nacional-nim i dijecezanskim ravnateljima PMD. Bila je to prilika da glasno iz-reknu svoje misli bilo o svome radu bilo da potaknu odgovorne i prijate-lje misija u domovini na odgovorniji odnos prema njihovu radu. To je pri-lika da se jednom godi{nje susretnu svi koji tijekom ljeta te godine dolazena odmor i na|u se s bra}om i sestrama s kojima su dijelili isto polje radau misijskim krajevima diljem svijeta. Nakon {to se cijela stvar kroz vi{egodina domi{ljala krenulo se u ostvarenje svega onoga {to je zacrtano.Zami{ljeno je da svake godine jedna od dijecezanskih uprava PMD u Bo-sni i Hercegovini te u Republici Hrvatskoj bude doma}inom ljetnoga sus-reta. Cijelu stvar dogovorno vode dvije Nacionalne uprave PMD Bosne iHercegovine te Republike Hrvatske.88

Za vrijeme tih susreta od posebne je koristi i posjet misionara i mi-sionarki odre|enom broju ùpnih zajednica. Mala stanka u odràvanju ljet-nih susreta dogodila se za vrijeme Domovinskoga rata u Republici Hrvat-skoj te u Bosni i Hercegovini. [to se ti~e termina odràvanja susreta, vri-jedilo je pravilo dogovora za svaki susret. Me|utim, od 2001. god. vrijedipravilo da on svake godine bude u prvom punom tjednu mjeseca srpnja.Slika dosada{njih susreta je sljede}a:

1. Dijecezanska uprava PMD Splitske nadbiskupije: od 1. do 2. ruj-na 1987.;

2. Dijecezanska uprava PMD Hvarsko-bra~ko-vi{ke biskupije: od12. do 14. rujna 1988.;

3. Dijecezanska uprava PMD Zagreba~ke nadbiskupije: od 6. do 8.kolovoza 1989.;

4. Dijecezanska uprava PMD Banjalu~ke biskupije: od 1. do 2. kolo-voza 1990.;

5. Najavljeni susret 1991. god., koji je trebala organizirati Dijece-zanska uprava PMD Kotorske biskupije, nije odràn zbog ratnihdoga|anja;

6. Ljetni susret 1992. god. nije odràn zbog ratnih doga|anja;7. Dijecezanska uprava PMD Hvarsko-bra~ko-vi{ke biskupije: od

27. od 29. srpnja 1993.;8. Dijecezanska uprava PMD Zadarske nadbiskupije: od 19. do 21.

srpnja 1994.;


299

88 U svezi s dogovornim organiziranjem zajedni~koga godi{njeg susreta hrvatskih mi-sionara i misionarki pogledaj gore bilj. 61 i 85.

9. Dijecezanska uprava PMD Pore~ko-pulske biskupije: od 17. do20. 1995.;

10. Dijecezanska uprava PMD Rije~ko-senjske nadbiskupije: od 5.do 8. kolovoza 1996.;

11. Dijecezanska uprava PMD \akova~ke biskupije: od 5. do 8. ko-lovoza 1997.;

12. Dijecezanska uprava PMD [ibenske biskupije: od 21. do 24.srpnja 1998.;

13. Dijecezanska uprava PMD Vrhbosanske nadbiskupije: od 24. do27. kolovoza 1999.;

14. Dijecezanska uprava PMD Vara`dinske biskupije: od 11. do 14.srpnja 2000.;

15. Dijecezanska uprava PMD Dubrova~ke biskupije: od 18. do 21.srpnja 2001.;

16. Dijecezanska uprava PMD Poè{ke biskupije: od 2. do 5. srpnja2002.;

17. Dijecezanska uprava PMD Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije: od 1. do 4. srpnja 2003.;

18. Dijecezanska uprava PMD Splitske nadbiskupije: od 5. do 8.srpnja 2004.;

19. Dijecezanska uprava PMD Gospi}ke biskupije: od 4. do 7. srp-nja 2005.;

20. Dijecezanska uprava PMD Zagreba~ke nadbiskupije: od 18. do21. srpnja 2006.

Godi{nje sje}anje na svjedoke vjere. “Crkva uprisutnjuje Radosnuvijest ne samo navije{tanjem rije~i, koju je primila od Gospodina, nego isvjedo~anstvom ìvota, kroz koje Isusovi u~enici polaù ra~un o vjeru,nadi i ljubavi koje nose u sebi. To kr{}ansko svjedo~enje Krista i evan|eljamoè voditi do same `rtve: mu~eni{tva”,89 poru~uje papa Ivan Pavao II.

Katoli~ka Crkva svake godine sje}a se svih onih koji su tijekom go-dine na nasilan na~in ubijeni u misijskim zemljama. Za sve prijatelje misi-ja i ~itatelje misijskoga lista Radosna vijest u domovini bilo je interesant-no ~uti ovu vijest. Ona je dobro do{la svima koji se zanimaju za misijskudjelatnost Crkve diljem svijeta. Jer njihova hrabra smrt i prolijevanje krvisjeme su Crkve danas i Crkve budu}nosti. U kontekstu re~enoga papaBenedikt XVI. u an|eoskom pozdravljenju 26. prosinca 2005. rekao je:“Mnogi su kr{}ani ve} u po~ecima Crkve posvjedo~ili svoju vjeru prolije-vanjem svoje krvi. Prve mu~enike slijedili su tijekom narednih stolje}a sve


300

89 Uzeto od agencije Fides Zbora za evangelizaciju naroda po~etkom 2006. god.

do dana{njega dana i mnogi drugi mu~enici. Zar ne moèmo a da ne priz-namo da i u dana{nje vrijeme u mnogim dijelovima svijeta ispovijest pri-padnosti kr{}anskoj vjeri traì hrabrost mnogih mu~enika? Kako moèmozanijekati da i tamo gdje nema progona visoku cijelu traì dosljedan iprema evan|elju ostvareni ìvot?”90

@elja je bila svima predstaviti hrabrost svjedoka vjere bez posebno-ga vrednovanja koje Crkva s obzirom na njihovu `rtvu pokazuje. Po~ev{iod 2003. god. objavljivana je u misijskom informativnom listu Radosnavijest godi{nja lista sje}anja na sve one koji su svojom `rtvom doprinijelirastu Crkve u svim dijelovima svijeta i u slu`bi kvalitetnoga ljudskog ìv-ljenja i evangelizacije. înjeno je to prema slu`benom izvje{}u Tiskovneagencije Fides Zbora za evangelizaciju naroda.

Svake godine 24. oùjka brojni prijatelji misija diljem svijeta, kojije spomendan smrti nadbiskupa Oscara A. Romera (1980.) i od 1993. god.Dan sje}anja na ubijene misionare, obiljeàvaju ovaj dan. I mi u Bosni iHercegovini, po~ev{i od 2003. god., pozivani smo od Misijske sredi{njices konkretnim prijedlozima da se u svojim molitvama i u misnim slavljimasjetimo ubijenih misionara i svjedoka vjere. Na to nas je potakao i papaIvana Pavao II. rije~ima: “Mjesne Crkve trebaju sve ~initi kako sje}anje naone koji su podnijeli mu~eni~ku smrt nikada ne bi zamrlo.”91

Na ovaj dan ùpne i redovni~ke zajednice, sjemeni{ta, bogoslovije inovicijati mogu se posvetiti molitvi sje}anja na ubijene misionare. Togadana ili tih dana mogu se isto tako posjetiti bilo pojedinac ili neka grupaili mjesto trpljenja kao {to su, na primjer: bolnice, stara~ki domovi, razneku}e za bolesne, zatvorenici po zatvorima. Isto tako ovaj dan moè bitividljiv i na razne na~ine obiljeèn. U stanovima mogli bismo kao znakmu~eni{tva staviti na prozore crvene zapaljene svije}e, pozvati siromahek sebi na ru~ak kako bismo u~inili znak novoga na~ina ìvljenja koji ost-varuje u~inke evan|elja u konkretnom zajedni{tvu. U na{im ùpnim crk-vama ili kapelicama redovni~kih zajednica kri` se moè prekriti crvenimplatnom. Na cvije}e se moè staviti ime ubijenoga misionara. Na oglasnojplo~i mogu se izvjesiti imena svih ubijenih misionara tijekom minule go-dine. Isto tako, toga dana svi se pozivaju na post. Na taj na~in osje}amo sepovezanima s brojnim misionarima i siroma{nima u cijelom svijetu kakobi Bog primio na{u molitvu. Post treba biti svjedo~anstvo. Zato se pred-laè post u svim zajednicama kao vidljivi znak. Post i molitva. Postom~istimo vlastito srce i dijelimo trpljenje s onima koji trpe diljem svijeta.


301

90 Uzeto od agencije Fides Zbora za evangelizaciju naroda krajem prosinca 2006. god.91 Uzeto od agencije Fides Zbora za evangelizaciju naroda po~etkom 2006. god.

Djelatnici Crkve ubijeni tijekom zadnjih 25 godina. Kao {to semoglo vidjeti iz svih izvje{}a agencije Fides Zbora za evangelizaciju na-roda u vremenu od 1980. do 1989. god., o kojima je svake godine pisaomisijski list Radosna vijest, na nasilan na~in ubijeno je 115 misionara.Pritom je isto tako ~injenica da je i broj mnogo ve}i jer se odnosi naslu~ajeve koji se mogu provjeriti i za koje postoje dokazi. Sveobuhvatnipopis za vrijeme od 1990. do 2000. god. temelji se na provjerenim podaci-ma i on se odnosi na 604 ubijena misionara. I u ovom slu~aju broj jemnogo ve}i u odnosu na vrijeme prije toga. Na ovaj broj utjecalo je i krvo-proli}e u Ruandi tijekom 1994. god. kada je umrlo najmanje 248 crkvenihsuradnika. Popis ne sadrì samo misionare ad gentes u uèm smislu, negoi sve druge crkvene suradnike koji su na nasilan na~in ubijeni ili koji susvoj ìvot svjesno stavili u opasnost kako povjerene im osobe ne bi ostalena cjedilu. Zar ovdje moèmo zaboraviti i na{e svjedoke tijekom minulo-ga domovinskog rata ili pora}a kao i one diljem svijeta. Prema rije~imapape Ivana Pavao II. svi su oni “bili mu~enici bratske ljubavi”.

* Podaci se isklju~ivo odnose na krvoproli}e u Ruandi.Kratice: K - kardinali; BIS - biskupi; SVE - sve}enici (dijecezanski i redovni~ki); \AK- |akoni; BRA - bra}a laici; SES - ~asne sestre; BOG - bogoslovi i sjemeni{tarci; INS -~lanovi instituta Bogu posve}enog ìvota; KAT - katehisti; LAI - laici; DRA - dobro-voljci; (KAT) - katekumeni.


302

Godina Ukupno BIS SVE \AK BRA SES BOG INS KAT LAI DRA

1990. 17 10 7

1991. 19 1 14 1 3

1992. 21 6 2 13

1993. 21 1K+1

13 4 1 1

1994. 26 20 1 4 1

1994.* 248 3 103 47 65 30

1995. 33 18 1 3 9 2

1996. 48 3 19 8 13 1 2 1 1(KAT)

1997 68 1 19 1 7 40

1998 40 1 13 5 17 4

1999. 32 17 9 4 2

2000. 31 19 7 3 1 1

2001. 3 25 5 1 1 1

2002. 25 1 18 1 2 2 1

2003. 29 1 20 1 3 2 2

2004. 16 12 1 3

2005. 27 1 20 2 3 1

Zaklju~ak

[to re}i na kraju predstavljanja zadane misijske teme? @eljelo se {tokvalitetnije i bogatije prezentirati misijsko bogatstvo koje treba posluìtikao poticaj za razmi{ljanje i promi{ljanje, ali isto tako da bude sna`na pot-pora pastoralnom radu prvenstveno u na{im ùpnim zajednicama. I nesamo u ùpnim zajednicama, nego i u svim drugim ustanovama Katoli~keCrkve u na{oj domovini.

Na jednom mjestu prezentirano je sve od teologije i povijesti pa dodana{nje situaciju u misijskom poslanju na{e Crkve. Nadat je se kako }e iovaj prilog pomo}i svima nama, uz brojne materijale koji su slani i koji }eslati Misijska sredi{njica. Stizali su na adrese svih crkvenih ustanova u do-movini, kako bi se napravio kvalitetan pomak i korak naprijed u gra|enjumisijske svijesti i odgovornosti.

Svatko je svjestan kako u ovom poratnom vremenu poziv na misij-sku animaciju nije privla~iv za velik dio na{ih vjernika. Slobodan sam is-kreno re}i kako nije privla~iv za jedan dio na{ih sve}enika. Takva razmi{-ljanja izre~ena su na razne na~ine pa i u na{im katoli~kim tiskovinama.Ovdje se moè isto tako postaviti i pitanje koliko su katoli~ke tiskovine izBosne i Hercegovine posvetile prostora misijskim temama? Prelistavanjetih tiskovina neka posluì sagledavanju cjelokupne situacije i dono{enjuprave slike o gore navedenome.

Stojimo pred pozivom i pred velikim izazovom. Posla je mnogo, avremena malo. U ovom poratnom vremenu èli se obnoviti ùpne crkve iùpne ku}e te vratiti prognane vjernike. S dolaskom mira i podizanjem stan-darda dolaze i druge o~ekivane ili neo~ekivane pote{ko}e. Doimlje se kaoda su misije i misijska animacija za ovo vrijeme dodatno optere}enje. Nisuaktualne. [to nam je ~initi? Nemojmo posustati, nego ~inimo prema svojimmogu}nostima. U samu animaciju ugradimo i vlastitu inicijativu. Vjerujemda ih ima dovoljno svaki kr{tenik, svaki sve}enik i svaka ~asna sestra.

Ne smijemo zaboraviti i smetnuti s uma da je ùpna zajednica os-novna stanica ìvota Crkve, ali i biskupije u kojoj radimo te biskupije iprovincije kojoj pripadamo. To isto vrijedi i za gra|enje misijske svijesti iodgovornosti u svakoj mjesnoj Crkvi. Zato krenimo naprijed i u~inimo sve{to je do nas kako bi ta temeljna stanica mogla donijeti takve misijske plo-dove na koje }emo biti ponosni.

Ovdje kao sve}enik glasno postavljam pitanje: Ima li me|u namasve}enicima, dijecezanskim i redovni~kim, spremnih po}i u misije? Na-{im odlaskom u misije ne}e propasti niti biskupija niti provincija! Raz-mislimo i odlu~imo se!


303

Na kraju iskrena vam hvala za pokazanu strpljivost da ste saslu{alidana{nje glasno razmi{ljanje. Vjerujem da }e biti i konkretnih plodova usvim na{im ùpnim zajednicama i u drugim ustanovama Crkve kod nas.

MISSIONSSENDUNG DER KIRCHE MIT BESON-DEREM RÜCKBLICK AUF DIE PFARRGEMEINDE

Zusammenfassung

Wir leben heutzutage in der Zeit als die Mission und die Missionsthemenin der ganzen Welt immer weniger oder gar keinen Platz in den katholischenMedien primär in den Zeitschriften finden. Die Situation ist nicht viel besser inder Kirche unter den Kroaten sowohl in Bosnien und Herzegowina als auch inKroatien. Einfach es gibt keinen Platz und keine Interessen mehr. Dabei werdenverschiedene Antworten verwendet, wie wir in unserem Lande und in Europaheutzutage ein Missionsland und -kontinent sind oder wie dieses Thema keinenPlatz mehr in der Zeit der heutigen Säkularisation und der Globalisierung in ver-schiedener Art und Weise im Leben unserer Gesellschaft und im Umkreisunseres täglichen Lebens hat.

Mittlerweile dieses Thema ohne Zweifel auf die Zeit und Umständen ver-liert nicht seine Aktualität. Immer wieder die Päpste in verschiedener Art undWeise erneuert regen alle Getauften in der ganzen Welt an, besonders dieVerantwortlichen für die Mission in der Kirche und in den Diözesen, umMissionsbewusstsein und Verantwortung ständig lebendig und aktuell in allenTeilen der Kirche zu werden.

Die Bischöfe in Bosnien und Herzegowina, bewusst eigener Verantwor-tung für die Missionsendung der Kirche, haben die Entscheidung über das mis-sionarische Thema auf das Dekanatsniveau im Laufe des Jahres 2006 getroffen.Mit dieser Entscheidung wollten sie alle Diözesan- und Ordenspriester, die inPastoral tätig sind, auf verantwortliches Verhältnis jedes einzelnen Priesters unddadurch unserer gesamten Kirche zur Mission und zur Missionssendung derKirche. Damit wollten sie, dass auch unsere Kirche ein lebendiger Zweig aufdem Baum unserer Missionsverantwortung werde. Sie waren bewusst, dass imLaufe des ganzen Jahres verschiedener Arten existieren, wie wir unserer Mis-sionsverantwortung zeigen könnten. Sie betonten, wie sich die Missionssendungder Kirche gerade in der Pfarrgemeinde verwirklicht. Zum Verwirklichung diesesWunsches, die Bischöfe aus Bosnien und Herzegowina haben dafür denNationaldirektor und die Diözesandirektoren der Päpstlichen MissionswerkeBosnien und Herzegowinas verantwortlich gemacht.

Dieser Vortrag ist ein Resultat des missionarischen Bemühens im Jahre2006. Er ist eine Anregung, weil alles am Vorabend des 50-jähriges Jubiläums


304

der wichtigen Missionsenzyklika Fidei Donum geschieht. Er bewegt alle, die imHerzen die Mission und die Missionssendung der Kirche haben. Mit diesemBeitrag wollte man allen die wichtigsten Punkte der konziliaren und nachkonzil-iaren Missionsdokumente präsentieren, alle Getauften der Kirchen verant-wortlich für die Mission der Kirche machen, als auch geschichtlichen und theol-ogischen Überblick der missionarischen Tätigkeit sowohl universalen als auchder Kirche unter den Kroaten ans Licht bringen. Besondere Betonung wurde aufder Missionstätigkeit der Katholischen Kirche in Bosnien und Herzegowinagesetzt. Allen, die sich um missionarische Tätigkeit der Kirche interessieren,wird eine große Hilfe beim Suchen und Finden der Quellen im Bezug aufMissionstätigkeit, besonders in der Kirche unter den Kroaten.


305


306

Pero PRANJI]

CRKVENA BRIGAO BRA^NO RASTAVLJENIMAUloga i pomo} ènidbenih sudova

Saètak

Pastiri du{a, katoli~ke udruge, dobronamjerni i iskreni vjernici ne mogu ostatizatvorenih o~iju pred nevoljama modernog ìvota, od kojih je sigurno zastra-{uju}a ~injenica raspadanje mnogih brakova, iako su sklopljeni sakramentalno.Mnogi od njih vi{e se ne obra}aju Crkvi za pomo}, {tovi{e, postaju mlaki u vjeri.Ali ima tako|er mnogo drugih, koji traè rje{enja, zbog nemirne savjesti i èlje daprimaju sakramente. Prikaz èli pruìti ~injeni~no stanje, upozoriti na tradicio-nalne razloge nevaljanosti i nastojanje Crkve da preko svojih ènidbenih sudovarje{ava {to se dade rije{iti. Upozoravamo tako|er na nove kanonske razloge neva-ljanosti ènidbe. Stoga bi sve ovo moglo biti dobra pomo} studentima teologijekao i pastoralnim djelatnicima, posebno ùpnicima, a i svim supru`nicima u tak-vim krizama koji traè rje{enja.

1. Pastoralne te{ko}e s rastavljenima i ènidbeni sudovi

Sve su ~e{}i slu~ajevi i kod nas, iako nas smatraju tradicionalnomkr{}anskom sredinom, rastave mla|ih bra~nih parova i u tome uop}e “nezaostajemo” za drugim zemljama zapadne Europe. Mladi se ina~e po svi-jetu pa i kod nas sve teè odlu~uju za brak, ako to i u~ine, u ve}ini slu-~ajeva odga|aju ga za zreliju dob, tj. za vrijeme kad su stvarno punoljet-ni, {to bi trebalo zna~iti da su tada i psihi~ki i biolo{ki dozreli. Unato~svemu tome imamo mno{tvo neuspjelih brakova. Negdje iza toga slijedisamo rastava od stola i postelje, negdje civilni razvod pa nastavak sama~-koga ìvota, a naj~e{}e se ide do kraja, tj. u novu ènidbu ili novu bra~nui ìvotnu avanturu.

Neki od tih, koji su sklopili nove gra|anske brakove, svjesni su daih ne mogu pred Crkvom srediti i pomire se s time, a naj~e{}e nastavljajupovr{an i mlak vjerski ìvot. Drugi se sluè “trikovima”, {to zna~i da po-

307

STUDIA

nekada odu na sakramente, naj~e{}e nepoznatom sve}eniku, “ispovjedese”, a pre{ute svoje bra~no stanje, dobiju ~ak “odrje{enje” i pokoru, papristupe Stolu Gospodnjem i pri~este se. Misle da je sve u redu, a u biti~ine svetogr|e, jer onaj glavni grijeh niti priznaju, niti su uop}e od njegamogli dobiti odrje{enja. Jo{ je gore {to se i neki sve}enici, dijele}i sakra-ment pomirenja, pona{aju olako, kad su ovakvi slu~ajevi u pitanju, a timezavaravaju i sebe i vjernike. Problemom se posebno zabavila Kongregacijaza nauk vjere, izdav{i studiju Pastoral rastavljenih i ponovo oènjenih, svi{e va`nih dokumenata.1

Postoji, me|utim, skupina iskrenih i bogobojaznih vjernika, koji do-bro poznaju svoje trenutno stanje, ali se ne mogu pomiriti s njim, jer su udu{i svjesni da nisu krivi, da im savjest ne predbacuje odgovornost za ras-pad prvotnoga braka, iako pred prijateljima, znancima i kona~no pred ùp-nom zajednicom i vlastitim ùpnikom izgledaju “ope~a}eni”. Sve vi{eimamo i onih koji su bolje pou~eni o ènidbenim smetnjama i zaprekama.Ponetko od njih ima u rodbini sve}enika ili redovnika i redovnicu, koji ihposavjetuju, a nije rijedak slu~aj da ih i sami ùpnici ohrabre i potaknu natraènje rje{enja. Stvar se tada svodi na postupak kod Crkvenoga ènid-benog suda, koji prikuplja iskaze i dokaze o doti~noj ènidbi.

Koliko je Crkva od starine shva}ala ozbiljno te{ko}e, u kojima semogu na}i bra~ni drugovi, upravo su potvrda tome postojanje ènidbenihsudova2 i to obvezatno pri svakoj biskupskoj kuriji, sa svrhom da buduvjernicima na usluzi. U praksi to zna~i: ako je brak bio nevaljan i to sedokaè, onda ga takvim treba i proglasiti, a stranke osloboditi od tereta.Nevinom partneru, a naj~e{}e i jednom i drugom dopusti se novo skla-panje sakramentalne ènidbe. Pastoralni djelatnici bi trebali voditi ra~unao sljede}im bitnim stvarima.


308

1 Knjiìcu gornjega naslova izdala je Vatikanska izdava~ka ku}a 1998. god. Predgovorje napisao tada{nji tajnik Tarcisio Bertone; uvod tada{nji prefekt kongregacije kard.Joseph Ratzinger; slijedi zatim Pismo Kongregacije o te{ko}ama onih koji su bili ras-tavljeni i ponovo se oènili pa èle na pri~est. Uz prethodne tekstove u studiju je uvr{-ten, kao klju~no mi{ljenje Crkve, i br. 84 iz Papine okru`nice Familiaris consortio, tePapin Nagovor sudionicima XIII. skup{tine Papinskoga vije}a za obitelj. Na koncu knji-ìce slijede neki komentari i studije poznatih i priznatih stru~njaka za ovu problema-tiku kao {to su tada{nji biskup D. Tettamanzi, kao i profesor prava M. F. Pompedda.

2 Codex iuris canonici (CIC) iz 1917. god. obra|uje sudske procese u 4. knjizi (kan.1552-2194), a Zakonik kanonskog prava (ZKP) iz 1983. god. u 7. knjizi (kan. 1400-1752*. Napominjem da }u, radi naravi same teme koju obra|ujemo, ~esto navoditi ikanone CIC-a 1917. god., a i kanone ZKP 1983. god. Da ne bude zabune iz kojeg jezakonika odredba uzeta, pored broja kanona novog zakonika stavljat }u uvijek zvjez-dicu (*).

Poznavaju}i crkveno ènidbeno pravo, posebno ènidbene smetnje iènidbene zapreke, u konkretnom slu~aju uo~it }e da li je {to sumnjivo, ilije odmah na po~etku ne{to u~injeno mimo zakonskih odredaba. Neka pritome {to manje prste “unose” u sr` stvari i {to manje daju “pouke”, negoneka samo vjernike savjetuju da se osobno odlu~e za sudski postupak i dasami napi{u svoj zahtjev sudu, iznose}i {to vi{e pojedinosti o biv{oj ènid-bi. Ako ni sam sve}enik nije na~istu ima li u tom slu~aju “dima”, tj. ima lirazloga za pokretanje procesa, dobro bi bilo posavjetovati se s kojimcrkvenim pravnikom da bi mogao onda upu}ivati vjernike, ali uvijek osta-ju}i po strani. Isto tako, nije preporu~ljivo vjernike slati crkvenim sucima,jer je i njima nedopustivo ljude “savjetovati”, a sutra o istom tom proble-mu donositi odluku ili presudu. To bi moglo biti Cicero pro domo sua.

S obzirom na crkvene ènidbene sudove i pomo} vjernicima u bra~-nim te{ko}ama, moramo podcrtati da ona seè jo{ od apostolskih vreme-na, kada je Pavao dopustio iznimke razrje{enja ènidbenog veza “in favo-rem fidei - radi pogodnosti vjere”, pa do CIC-a 1917. god., koji je u kan.1960 odre|ivao da se ènidbene parnice me|u kr{tenima rje{avaju “samopo vlastitom i isklju~ivom pravu pred crkvenim sudom”.3 Poglavlje onadle`nom sudu u ènidbenim parnicama imao je 6 kanona (1960-1965),a zatim su slijedile odredbe u 9 kanona o formiranju sudi{ta (1966-1973).Me|utim, odlu~uju}a je uloga samoga suca, a opis njegovih du`nosti i ob-veza seè ~ak do rimskoga prava. Samo ime iudex jest u biti kovanica odius dicere - izricati, presu|ivati pravdu. U Dekretalima Grgura IX. o njemuse kaè: “Iudex significat quasi ius dicens populo, sive quod ius disceptet.Iure autem disceptare est iuste iudicare. Non est ergo iudex si non est ineo iustitia4 - Sudac ozna~uje onoga tko narodu izri~e pravdu, ili tko ras-pravlja o pravu, a raspravljati o pravu zna~i pravedno suditi. Nema daklesuca, ako u njemu nema pravde.”

Bez sumnje crkvenom sucu pripada suditi po pravu i pravdi i to muje temeljna du`nost,5 ina~e bi upravo njegovo obavljanje slu`be bio pro-

Pero PRANJI], Crkvena briga o bra~no rastavljenima, str. 307-323

309

3 Op{irniji prikaz povijesti ènidbenih sudova vidi kod: Charles LEFEBRE, “Evoluzionedel processo matrimoniale canonico”, u: Il processo matrimoniale canonico, LibreriaEditrice Vaticana, Città del Vaticano, 1988., str. 25-38. Pisac izlaè kakva je praksa bilado 6. st., kakva za cara Karla Velikog, zatim {to je bilo odre|eno u Gracijanovu Dekretui Dekretalima; obradio je zatim sudske postupke u vrijeme inkvizicija, pa odredbe Tri-dentinskog sabora, te praksu u 19. st. i kona~no zakonske postavke CIC-a 1917.

4 C, 10, X, V, 11.5 Sv. Toma naziva suca Minister Dei (Summa theologiae, II, II, q. 60, a. 2, ad 2). Pio XII.

isti~e da je “sluènje pravednosti u Crkvi u biti sluènje du{ama” (nagovor RimskojRoti, 3. 10. 1941., u: AAS, 33, str. 421), a Pavao VI. suce poziva: “Izri~u}i va{e pre-sude, imate samog Boga pred o~ima, a time i sluìte i slavite toga istog Boga ljubavi”(nagovor Rimskoj Roti, 8. 2. 1973., u: AAS, 65, str. 103).

ma{aj. Stoga je razumljiva bila i odredba kan. 1608: “Nadle`ni sudac nekane odbije stranku, koja zakonito traì njegovu pomo}.” To je zna~ilo sa-slu{ati stranku, ili dobro prou~iti njezinu “tu`bu”, pomo}i joj da je dopunii temeljitije u njoj obrazloì tvrdnje i sumnje u valjanost braka, te joj datiuputu {to i kako dalje ~initi. Jednostavno re~eno: sudac je bra~nim drugo-vima, ako je valjanost njihova braka bila upitna, morao biti na raspolaga-nju. Jo{ vi{e se to o~itovalo u novijoj praksi, odnosno nakon Drugog va-tikanskog koncila i njegova nauka u LG o Bo`jem narodu. Stoga, papa Pa-vao VI. s posebnim naglaskom isti~e i pastoralnu zada}u samih sudaca paim poru~uje: “Vi ste na pomo} ~lanovima Bo`jeg naroda, koji se nalaze ute{ko}ama. Svaki je od vas dobri pastir, jer tje{i onoga koji je pogo|en;vo|a si onom {to je zalutao; {titi{ pravo onoga koji je pogaèn, oklevetanili nepravedno ponièn.”6 Ti poticaji i ohrabrenje sudaca nastavljeni su i zapape Ivana Pavla II. koji im je, npr. 1996. god., ovako rekao: “Za odgova-raju}u presudu (u ènidbenim parnicama) ni{ta nije manje va`no osvrnutise, u svakom konkretnom slu~aju, na individualnost subjekata, uzimaju}iu obzir posebnost kulture, u kojoj je rastao i radio.”7 I novi Zakonik dajeodrednicu o ulozi i du`nosti crkvenog suca. Me|utim, kad je u pitanju nje-gova slu`ba i zada}a, polazi s negativnoga stanovi{ta te odre|uje u kan.1457* § 1: “Mjerodavna vlast moè primjernim kaznama pa i oduzima-njem slu`be kazniti suce, koji... odbiju suditi i koji prijevarom ili zbog ve-lika nemara... strankama nanesu drugu {tetu.”8

S obzirom na pravo pokretanja ènidbene parnice, kan. 1674* vrloje jasan: “Sposobni su za pobijanje ènidbe: 1. ènidbeni drugovi; 2. pro-micatelj pravde, kad je ni{tavost ve} razgla{ena...” Ova odredba u biti seoslanja i na kan. 1476* koji kaè: “Svatko, bio kr{ten ili nekr{ten, moènastupiti kao tuìtelj...”9 Isto to pravo vjernika bilo je omogu}eno i po kan.1971. Crkva je, dakle, i po starom Zakoniku, kao i po ovom novom dalamogu}nost i jednom i drugom supru`niku da u danim okolnostima traèza{titu kod suda ako su uvjereni, ili ozbiljno sumnjaju, da u njihovu braku,


310

6 Isti nagovor Rimskoj Roti 8. 2. 1973., u: AAS, 65, str. 101.7 Uzeto iz: Monitor ecclesiasticus, 121 (1996), 3.8 Op{irno je o slu`bi crkvenoga suca pisao A. STANKIEWICZ, “Il dovere del giudice”,

u: Il processo matrimoniale canonico, str. 113-133. Autor te slu`be ovako opisuje: a)braniti i traìti pravdu, b) {tititi na~elo crkvenoga zajedni{tva; c) vjerno primjenjivaticrkvene odredbe; d) biti nepristran i ne uzimati darove od stranaka; e) {tititi slobodustranaka u parnici.

9 Ova odredba jest u duhu Drugoga vatikanskog koncila o dostojanstvu i pravima ljud-ske osobe, a sasvim odska~e od odluke Svetoga Oficija iz 1928. god., koju je potvrdi-la i enciklika Provida Mater Ecclesia iz 1936. god., jer nisu dopu{tali da crkveneènidbene parnice pokrenu nekatolici, nekr{teni ili izop}eni; sada su svi izjedna~eni.

makar sklopljenom sakramentalno, ne{to nije u redu i da se radi o nekombitnom nedostatku radi ~ega je mo`da nevaljan. Stoga se obra}aju sucu itraè razja{njenje slu~aja, kako bi umirili svoju savjest, eventualno seoslobodili toga tereta i sklopili novu sakramentalnu ènidbu.

Gledaju}i na sam zahtjev jednoga a nekada i obaju ènidbenih dru-gova (a taj njihov zahtjev se zvao “tu`ba”), sudac procjenjuje navodi li seneki ozbiljan slu~aj, zbog ~ega bi se zahtjev ili tu`ba mogla prihvatiti. Prav-ni~ki se to zove caput nullitatis - razlog, uzrok nevaljanosti. Moè se radi-ti samo o jednom ozbiljnom razlogu, a moè i o vi{e njih. Bitno je da suoni postojali prije, ili u samom trenutku sklapanja braka, {to zna~i da su nasvoj na~in utjecali na volju i odluku supru`nika pri samom sklapanju.

Razlozi nevaljanosti braka - capita nullitatis u biti se poklapaju saènidbenim zaprekama - impedimenta dirimentia: dobi, spolne nemo}i,ènidbenog veza, razli~ite vjere, svetoga reda i zavjeta, otmice, sile i stra-ha, krvnoga srodstva itd.10 Ovomu svemu treba jo{ dodati kao razlog neva-ljanosti manjak ènidbenoga oblika kao i nedostake sa strane volje supru`-nika. No, ve}inu ènidbenih zapreka i same stranke i pastoralni djelatnicina vrijeme uo~e pa traè oprost od onih, od koji je mogu}e oprost dobiti,ili odvra}aju zaru~nike od sklapanja braka ako je zapreka takve naravi dabi ~inili ènidbu nevaljanom. Ali uvijek je bilo mogu}e da se i “potkrade”neka pogre{ka, da je sve}enik ne uo~i, ili za nju ne dozna, da je ni samestranke nisu svjesne u trenutku vjen~anja, no brzo je “otkriju” pa to ondadovede do sporova, naj~e{}e do razvoda, a kasnije i do pokretanja parnicena sudu.

Isklju~imo li manjak ènidbene forme kao razlog nevaljanosti, jer setaj razlog nevaljanosti moè rije{iti na temelju dokumenata i nije potrebancjeloviti sudski postupak sa strankama i svjedocima, naj~e{}i razlozinevaljanosti u starijoj pastoralnoj i pravni~koj praksi, pa su se, prematome, zbog njih vodili i sudski postupci, bili su slijede}i.

a) Amentia - ludost, odnosno manjak uporabe razuma. Ako je prob-lem na vrijeme uo~en i druga, psihi~ki zdrava stranka znala za njega, jasnoje da se nije ni i{lo u sklapanje ènidbe. No, nisu bili rijetki slu~ajevi “pre-vi|enja” ili prikrivanja ovoga bitnog svojstva kod osobe, pa prema tome,ako se to uo~ilo u vrijeme sklapanja ili otkrilo nakon sklapanja ènidbe,nevina stranka imala je i pravo i mogu}nost pokretanja postupka na sudu.

b) Raptus - otmica (kan. 1074 i 1089*). Koliko god Crkva nau~avapravo i dostojanstvo osobe, te kod sklapanja braka nagla{ava slobodnu


311

10 Temeljiti prikaz ènidbenih zapreka, prema CIC-u 1917. god. vidi kod S. SIPOS, En-chiridion iuris canonici, 7, Herder, Romae, Friburgi, Barcinone, 1960., str. 465-496.

odluku supru`nika kao bitnu za sklapanje valjane ènidbe, bilo je mnogoslu~ajeva da su roditelji imali glavnu rije~. Nekada nisu pristali i dopu{talisklapanje ènidbe ro|enoj djeci, a nekada su postavljali ucjene, koje je bi-lo te{ko ili ~ak nemogu}e ispuniti. Stoga su se doga|ali slu~ajevi otmice,a pri tome su bila prekr{ena i prava osobe na slobodnu odluku za ènidbu- udaju jer je manjkao voljni pristanak. Ako je bilo razloga za pokretanjepostupka zbog otmice i stranka uz pomo} svjedoka to uspjela dokazati nasudu, brak se progla{avao nevaljanim.

c) Vis et metus - sila i strah (kan. 1087 i 1103*). Ovaj razlog nevalja-nosti u biti je suprotan od onoga prethodnoga, jer jedna od stanaka u ovomslu~aju nema ni volju ni nakanu sklopiti ènidbu s onom drugom stranom.No, brak joj je “nametnut” bilo od vlastitih roditelja ili skrbnika i rodbine,bilo od samoga bra~nog druga ili njegove rodbine. Prisila moè biti fizi~kai moralna, a strah je uziman u obzir ako je bio izvanjski i teàk kad osobinije ni{ta drugo preostajalo nego i}i u bra~nu zajednicu. Ovakvim postup-kom jasno je bila poreme}ena volja i slobodni pristanak za ènidbu, pa pre-ma tome manjak slobodne odluke samu ènidbu ~ini nevaljanom.

d) Impotentia - spolna nemo} (kan. 1068 i 1084*). Normalno je iprirodno da mu` i èna ìve u bra~nim odnosima, koji su im, kako je kan.1013, § 1 naglasio “remedium concupiscentiae - lijek protiv poùde”.11

Ako netko od njih za to nije sposoban bilo fizi~ki bilo psihi~ki, mogao jei osobno, a pogotovu o{te}ena stranka, pokrenuti sudsku parnicu.

e) Error - zabluda (kan. 1083 i 1097*). Pravo je definira kao “po-gre{an sud o nekoj stvari”. Moè biti zabluda o osobi ili nekom svojstvuosobe koje bitno utje~e na bra~nu zajednicu, pa prema tome i na valjanostsklapanja ènidbe. Tko u takvoj zabludi sklopi ènidbu, po kanonskim od-redbama ona je nevaljana.

f) Dolus - lukavstvo, prijevara. Kan 1098* spominje je kao razlog ne-valjanosti ènidbe i ~esto je bila uzimana u obzir u parnicama i prije novogZakonika kanonskog prava, ali i sada moè biti temelj pozitivne presude.

Crkva isti~e, na temelju nauka sv. Augustina,12 da kr{}anska, sakra-mentalna ènidba donosi supru`nicima trostruko dobro: bonum prolis -dobro potomstva, bonum fidei - dobro vjernosti i bonum sacramenti - dob-


312

11 Taj kanon CIC-a 1917. god. nagla{ava da je prvotna svrha braka ra|anje i odgoj djece,a drugotna je me|usobna pomo} i lijek protiv poùde. Novi pak ZKP u kan. 1055* §1. govori da je “Krist Gospodin uzdigao ènidbeni savez na dostojanstvo sakramentai ta je zajednica po svojoj naravi usmjerena k dobru supruga, te ra|anju i odgajanjupotomstva”. U ovoj je novoj formulaciji zakonske odredbe na prvo mjesto stavljenodobro supruga (ne nagla{avaju}i koje su vrste i vidovi toga zajedni~kog dobra), a nadrugom mjestu jest ra|anje i odgajanje potomstva.

12 PL, 40, str. 349, De bono coniugali, cap. 24, n. 32.

ro sakramenta.13 No, ako koja od stranaka, ulaze}i u brak izravno ili ne-izravno ~inom volje isklju~i jedno od ovih bitnih dobara ili sebi pridràvapravo druga~ijega pona{anja nakon sklapanja braka, onda su to jo{ tri novarazloga nevaljanosti.

h) Exclusio boni prolis - isklju~enje potomstva u braku. Prvotnasvrha ènidbe, prema kan. 1013. (u kan. 1055, § 1* ozna~ena je kao dru-gotna!) jest ra|anje i odgoj djece. Ako to netko nije èlio i uspjelo sedokazati da je s takvom nakanom u{ao u brak, onda u biti nije ni èliokr{}ansku ènidbu, pa prema tome ona je nevaljana, a sudu je du`nost dato dokaè.

i) Exclusio boni fidei - isklju~enje bra~ne vjernosti. Prema kan.1081, § 2 ènidbeni pristanak uklju~ivao je me|usobno pravo supru`nikana tijelo i to trajno i isklju~ivo. Ne{to druga~ija je odredba kan. 1057, §2*: “...supru`nici se uzajamno predaju i primaju da uspostave ènidbu.”Ako u trenutku sklapanja braka nije bilo vjernosti i èlje, ili je koja odstranaka sebi pridràla neko drugo pravo, onda je takvim stavom isklju~ilau biti bra~nu vjernost, a samim tim i jedno od bitnih ènidbenih dobara,pa prema tome i samu ènidbu.

j) Exclusio boni sacramenti - isklju~enje dobra sakramenta. Dobrosakramenta u biti zna~i nerazrje{ivost, jer “ona po naravi pripada pravojènidbi, u kr{}anstvu ènidba je jo{ ~vr{}a zbog sakramenta”.14 Potvr|ujeto i kan. 1012, § 1: “Krist Gospodin je uzdigao na dostojanstvo sakra-menta sam ènidbeni ugovor me|u kr{tenima.” Formulacija kan. 1055, §1* pro-èta je koncilskim naukom, nagla{avaju}i sakramentalnu “zajed-nicu svega ìvota”. Me|utim, kome taj sakrament ni{ta ne bi zna~io, ili bisebi pridrào slobodu raskinuti ènidbeni ugovor u nekim okolnostima, ilii{ao u brak “na probu” i “dok se moè”, u biti bi isklju~ivao dobro sakra-menta, prema tome ne bi valjano ni sklopio brak. Sve bi to bio razlog zasudski postupak u danom slu~aju i, nakon utvr|enih ~injenica, progla{enjebraka nevaljanim.

k) Matrimonium ratum, non consummatum - tvrda, a neizvr{ena è-nidba. Za takve ènidbe oprost podjeljuje Sveti Otac, a prema kan. 1973 i1697* samo mu` ili èna imaju pravo traìti taj oprost. Sud i tu vodi pos-tupak, ali ne sudbeni, nego administrativni, te se uza spise prilaè i lije~-ni~ka dokumentacija i ordinarijev votum da je sablazan me|u vjernicimaisklju~ena. Sve se proslje|uje Kongregaciji sakramenata u Rim preko kojepapa udjeljuje oprost.


313

13 Vidi o tome pravnu postavku i u Gracijanovu dekretu: C. 27, c. 10, q. 2.14 S. SIPOS, nav. dj., str. 408.

Nisu ovim nabrajanjem obuhva}eni svi razlozi nevaljanosti niti su tobili jedini capita nullitatis, ali jesu naj~e{}i. Me|utim, ne smijemo zabo-raviti da ènidba uìva tzv. favor iuris - pravnu pogodnost (kan. 1014 i1060*). U bilo kakvoj dvojbi ènidba se smatra valjanom sve dotle dok seprotivno ne dokaè. Napominjem tako|er da se vjernike pou~ava o jedin-stvu, nerazrje{ivosti i sakramentalnosti braka te da sveti ̀ enidbeni savez sa-mo smrt razrje{uje, pozivaju}i se i na Isusov stav: “[to je Bog zdruìo, ~o-vjek neka ne rastavlja” (Mt 19,6). I kan. 1018 propisao je da ùpnik pou~inarod o ènidbi, posebno o njezinim zaprekama. U kan. 1033 zakonodavacje odredio ùpniku da zaru~nike pou~i o svetosti sakramenta ènidbe, o za-ru~ni~kim obvezama i du`nostima i da vjen~anju pristupe ispovje|eni i ok-rijepljeni svetom pri~e{}u, a kan. 1063* vi{e je pastoralo usmjeren.15

Prema ustaljenoj praksi na crkvenim sudovima pri ispitivanju stra-naka u parnici i svjedoka provodio se temeljit postupak sa zakletvom prijei poslije davanja iskaza. Od ùpnika se traìlo slu`beno mi{ljenje o svakojod stranaka i o svjedocima: kakvi su vjernici, koliko su vjerodostojni i isti-noljubivi itd. Osim toga, ùpnici na terenu, vjerou~itelji i ~asne sestre (kodnas mnoge kao vjerou~iteljice), kr{}anski katekizmi i priru~nici pruàli supremalo prostora i mogu}nosti za pokretanje bilo kakve parnice, ~ak ionda kad je bilo jakih razloga za to. înilo se prakti~no sve da do sudsko-ga postupka ne do|e, a pravdalo se razlogom: to izaziva sablazan me|uvjernicima. Tako je bilo kod nas i u ve}ini kr{}anskoga svijeta, iako su seve} i tada osje}ali neki pomaci.16 Ne treba isto tako smetnuti s uma da suvjernici bili manje upu}eni u problematiku i mogu}nost crkvenih sudova,a bili su i bogobojazniji. Radije su, unato~ o~itim te{ko}ama i povri-je|enim osobnim pravima, i sami stajali uz “pravnu pogodnost ènidbe”,nego pokretali parnice. To je sve razlog da ih je bilo mnogo manje, pogo-tovo u ~isto kr{}anskim sredinama i seoskim ùpama.


314

15 U njemu se vi{e nagla{ava mnogostruku pomo} pastira vjernicima kada je ènidba upitanju: 1. propovijedanjem i poukom; 2. osobnom pripravom kod sklapanja ènidbe;3. plodonosnim slavljenjem samog sakramenta; 4. pruànjem pomo}i oènjenima, akan. 1064* odre|uje da se i mjesni ordinarij pobrine o temeljitoj pomo}i zaru~nici-ma, uklju~uju}i u to “muève i ène proku{ane iskustvom i stru~no{}u”.

16 Npr. papa Pio XII. u nagovoru sucima Rimske Rote ve} 1946. god. izrazio je zabrinu-tost zbog rastu}eg broja ènidbenih parnica i dodao: “Nisu li ustvari one... jedan znaki ne daju li mo`da mjeru rastu}ih ènidbenih rastava... koje prijete da }e zatrovati i ra-zoriti obi~aje katoli~kih naroda.” Papa dalje tvrdi da je “uzrok svemu tom zlu nedavnisvjetski rat i nada se da }e se stanje vidno popraviti” (AAS, 38, str. 395-396).

2. Vidni pomaci o razlozima nevaljanosti ènidbei umnaànje parnica

S Drugim vatikanskim koncilom nastupilo je u Crkvi novo razdob-lje. Dogmatska konstitucija Lumen gentium (LG) u 4. poglavlju govori olaicima u Crkvi, o njihovoj naravi i poslanju, o njihovu dostojanstvu uBo`jem narodu i o njihovoj trostrukoj slu`bi. Drugi cijeli dokument govo-ri o njihovu apostolatu, a to je Apostolicam actuositatem (AA). Mnogo seu njemu govori o obiteljima (br. 11), o slu`bama laika u Crkvi (br. 22), aposebno pak o njihovoj vjerni~koj formaciji (br. 28-32). Ovim dokumen-tima svakako treba dodati i deklaraciju o vjerskoj slobodi Dignitatishumanae (DH). U samom uvodu ona posebno isti~e dostojanstvo ljudskeosobe i zahtjev “svakog pojedinca da se sluì vlastitom odlukom i odgo-vornom slobodom” (br. 1).

S obzirom na na{u temu najva`niji koncilski nauk i poticaji nalazese u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes (GS), koji cijelo poglavljeposve}uje promicanju dostojanstva braka i obitelji (br. 47-52). Iz ovogadijela konstitucije, kao i iz ostalih koncilskih dokumenata uzeti su mnogiizravni navodi u odredbe Zakonika kanonskog prava, kad je rije~ o sakra-mentu ènidbe.17 U Crkvi je zapo~eo temeljit preporod vjerni~kog ìvota,ali i vjerni~kih, posebno lai~kih prava. A kad su u pitanju ènidbene par-nice, kao da je s Koncilom otvorena “Pandorina kutija”. Stanje je vrlo zna-kovito, a ve} odavno zabrinjavaju}e i samom Svetom Ocu.18

Premda je vidan utjecaj na obiteljsku i bra~nu problematiku izvr{ioovaj koncilski nauk, zapanjuju}i broj ènidbenih parnica19 moèmo oprav-


315

17 ZKP govori o sakramentu ènidbe u kan. 1055-1165, dakle u 110 kanona. Spominju}iizvore pojedinih odredaba, vrlo ~esto su nazna~eni koncilski dokumenti, {to je vidlji-vo u: PONTIFICIA COMMISSIO CODICI IURIS CANONICI AUTHENTICE IN-TERPRETANDO, Codex iuris canonici, auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulga-tus, fontium annotatione et indice analytico-alphabetico austus, Libreria Editrice Va-ticana, Città del Vaticano, 1989.

18 Pavao VI. u nagovoru sucima Rimske Rote 1966. god. ovako se àlio: “Oh, izri~emsvoj vapaj na uzbunu... zbog upadnoga pove}anja slu~ajeva ni{tavnosti brakova. Je lito karakteristi~na oznaka oslabljenoga smisla za svetost zakona na kojem po~ivakr{}anska obitelj, nemira suvremenoga ìvota, nestalnosti dru{tvenih i ekonomskihuvjeta u kojima se bra~ni ìvot odvija... i je li to opasnost koja }e ugroziti spasenje,vitalnost i sre}u obiteljske ustanove?” (AAS, 58, str. 154).

19 O tome op{irno pi{e i iznosi broj~ane podatke Zenon GROCHOLEWSKI, “Processsidi nullità matrimoniale nella realltà odierna”, u: Il processo matrimoniale canonico,str. 11-24. Autor navodi npr. da je u 1966. god. u SAD-u bilo ukupno 250 ni{tavnihènidbenih parnica, a da ih je 1984. god. bilo ~ak 37.450. Ili u cijelom svijetu u 1966.god. ukupno je progla{eno ni{tavnim 2280 brakova, a u 1984. god. samo u jednoj ame-

dati i drugim razlozima. Kao prvo, nikako ne moèmo zanijekati i slabostvjere ili op}u sekularizaciju dana{njega dru{tva. Mediji, ìvot u mje{ovi-tim sredinama, povr{an vjerski ìvot bez sumnje utje~u na mlade ljude damnogi s nedovoljno promi{ljanja ulaze u bra~nu zajednicu. Ni svetostbra~noga ìvota ni svijest o sakramentalnosti braka nisu u njima tako sta-bilni. Jo{ je gore ako uzmemo da je i po naravnom pravu i po crkvenomnauku svrha braka ra|anje i odgoj potomstva (kan. 1013 i 1055, § 1*), nodanas je op}i stav svijeta, a kr{}ani su dio toga svijeta, protiv ra|anja. Naàlost, nije rijedak slu~aj i kod kr{}anskih supru`nika da jedno od njihdvoga (ponekada i obadvoje) ne}e, ama ba{ ni jedno dijete.20 Zar je ondaiznena|enje {to druga stranka, koja nije mo`da ni slutila s kim ulazi ubrak, ili to prije nije s bra~nim partnerom razjasnila, dogovorila, ne èliostati u takvoj bra~noj zajednici, gdje nema ili se uop}e ne èli imati po-tomstva, pa traì drugoga partnera i pokre}e sudski postupak za pro-gla{enje ni{tavnosti prvoga braka?

Zabrinjavaju}e je tako|er da se ènidbeni postupak vrlo ~esto vodi izbog isklju~enja dobra sakramenta.21 Napomenuli smo gore da kan. 1013,§ 2 (a isto tako 1055, § 2*) izri~ito govori da “me|u kr{tenima ne moèbiti valjana ènidbenog ugovora, koji ujedno ne bi bio i sakrament”. Sa-kramentalnost svakako uklju~uje nerazrje{ivost i ~vrsto}u bra~noga save-za, ako je shva}en i prihva}en ozbiljno i s iskrenom kr{}anskom vjerom.Danas, me|utim, u zapadnom jednoumnom dru{tvu, koje izgleda u svemujedinstveno, sve je pod nepravednim znakom sekularizacije i potro{nje.No, u samoj ustanovi obitelji privilegirani su subjektivizam i individuali-zam, koji teè samo vlastitom probitku. @enidba je li{ena svoga intimnogi naravnog zna~enja i vrijednosti. Vizija cijele tzv. kr{}anske Europe uzdr-


316

ri~koj metropoliji 3288. Za usporedbu, ta ista metropolija u 1966. god. imala je svegadvije ni{tavne parnice.

20 Zanimljivo je npr. pratiti presude Rimske Rote u 1970. god. Od 258 parnica te godinevi{e od 50 ih je rje{avano zbog isklju~enja dobra potomstva (dakle 1/5 svih parnicavo|eno je zbog toga {to netko od njih nije htio djece). Bilo ih je 48 zbog sile i straha,a 38 zbog isklju~enja dobra sakramenta i 17 zbog totalne simulacije te 18 zbog manj-ka uporabe razuma (Decisiones seu Sententiae, sv. LXII, Libreria Editrice Vaticana,Città del Vaticano, 1980.).

21 O tome je napisana i obranjena doktorska radnja: M. MINGARDI, L’esclusione delladignità sacramentale dal consenso matrimoniale nella dottrina e nella giurispruden-za recenti, Serie Diritto canonico nr. 13, PU Gregoriana, Roma, 1997. Poslije dva po-glavlja u kojima obra|uje doktrinalne i magisterijalne dokumente o skramentalnostibraka, pisac u 3. poglavlju iznosi mi{ljenje autora o isklju~enje sakramentalnosti; u 4.poglavlju govori o odnosu vjere i nakane (za ènidbenu privolu), a u 5. obra|uje pro-tivna mi{ljenja s obzirom na skramentalnost.

mala je i bitna svojstva ènidbenoga veza, me|u kojima najvi{e nerazrje-{ivost veza, jer je zavladalo carstvo privremenosti i relativizma. Prije se tazabluda zvala teoretska, a danas je prakti~na, jer se sve svelo na tzv. vlasti-ti pogled. Zbog toga je ènidbena privola pod velikim upitnikom, jer jeutemeljena na na sasvim perverznom uvjerenju.22 Mnogima je vjen~anje ucrkvi samo obi~aj, poneki su na to pristali radi volje roditelja, ili radi bra~-noga druga. Srcem niti su èljeli, niti su se tako ~vrsto vezali, {tovi{e, usebi su ~esto ostali vrlo rezervirani prema sakramentalnom vjen~anju, za-pravo isklju~ili su nerazrje{ivost23 i orijentirali se kao mnogi drugi su-pru`nici u gra|anskim brakovima po na~elu: moè dok moè, kad ne budei{lo dalje, rastava i novi po~eci.

Moramo, me|utim, spomenuti i nove kanonske razloge za pove}a-nje broja ènidbenih parnica. Naglasili smo gore da je ve} sv. Augustingovorio o trostrukom dobru ènidbe. No, prema nauku Drugoga vatikan-skog koncila, to~nije u pastoralnoj konstituciji GS, br. 48 stoji i ovo: “Muì èna... pruàju jedno drugom pomo} i slu`bu, doìvljavaju smisao svogajedinstva te ga iz dana u dan sve vi{e produbljuju. To intimno sjedinjenjekao uzajamno darivanje dviju osoba, a i dobro djece zahtijevaju punu vjer-nost bra~nih drugova i njihovo nerazdruìvo jedinstvo.” Sabor je, dakle,ovdje istakao dobro djece - bonum prolis, no na prvo mjesto stavio je onojo{ bitnije i va`nije a to je zajedni~ko dobro supru`nika. Kanon 1055, § 1*utemeljen je na ovom tekstu GS, no koncilsku je misao druk~ije presloìo:“...mu{ka osoba i ènska osoba me|usobno uspostavljaju zajednicu svegaìvota po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga...”

Temeljem toga nauka i takvoga preoblikovanja kanona sve se vi{epo~elo govoriti o tom novom, ~etvrtom dobru ènidbe.24 Ve} je Ivan PavaoII. i prije dono{enja novog ZKP u oru`nici Familiaris consortio (br. 9) is-


317

22 Usp. Monitor ecclesiasticus, 121 (1996), 63-64.23 U prethodnoj bilje{ci stoji da je u Odlukama Rimske Rote 38 parnica u 1970. god.

progla{ena ni{tavna ènidba zbog isklju~enja dobra sakramenta. Sli~na je stvar ta-ko|er na talijanskim crkvenim sudovima. U knjizi AA. VV., La giurisprudenza deitribunali ecclesiastici italiani, Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano, 1989.,od 31 obra|ene parnice 7 ih je vo|eno zbog isklju~enja dobra sakramenta, dakle sko-ro ¼, i to u Italiji, katoli~koj zemlji. Zar se {to bolje moè o~ekivati u manje kr{}an-skim sredinama i gdje je mno{tvo mije{anih brakova?

24 A. ABATE, Il matrimonio nella nuova legislazione canonica, Paideia, Roma - Bres-cia, 1985., str. 60, donosi ovu tvrdnju: “Poznato je da je II vat. koncil u svoj pastoral-noj refleksiji o dostojanstvu braka... istakao na poseban na~in ono {to se odnosi nadobro supru`nika - bonum coniugum, a ono slijedi iz njihove me|usobne pomo}i isluènja... Pravna praksa, slijede}i nauk Koncila, pobrinula se da se obrani i primijenina sudu teza ne samo o dobru potomka nego i o dobru supruga...”

takao veli~inu toga dobra supruga - me|usobnoga darivanja: “Bra~na lju-bav obuhva}a jednu cjelovitost u koju ulaze sva svojstva osobe: oslonac natijelo i na nagon, na snagu osje}aja i ~uvstava, na nadahnu}e volje i duha,a sve to smjera dubokom osobnom sjedinjenju, da (supru`nici) budu jed-no srce i jedna du{a. Ona, dakle, pretpostavlja nerazrje{ivost i vjernost ume|usobnom i potpunom darivanju.”25 I drugi tuma~i ZKP posebnu pa`-nju posvetili su ovom novom dobru i svojstvu bra~ne zajednice.26

No, ako neka stranka to dobro ne prizna i ne prihva}a, unato~ ulaskuu brak, ona ga u biti isklju~uje. Naime “tko ho}e ènidbu, a stvarano ho}esamo instrumentalizirati drugu osobu za vlastitu korist i radovati se svomdobru i svom uspjehu, on po sebi ne isklju~uje druga dobra ènidbe. Me-|utim, ni ne ostvaruje me|usobnu predanost dviju osoba, a tek ta je us-mjerena na savr{enstvo, na op}e dobro supru`nika... Tako se njihovo dobrone ostvaruje u globalu, nego je istrgnuto iz drugih dobara, ...a moralo biim prethoditi i biti svojstveno.”27 [to onda moèmo, nego zaklju~iti: onou tom slu~aju potpuno nedostaje ili je vrlo sku~eno dobro supru`nika.

Sudovi su to uzeli kao caput nullitatis i takve brakove po~eli progla-{avati nevaljanima.28 Posebno su te parnice bile znakovite u zapadnim zem-ljama, a u novije vrijeme tako|er i kod same Rote.29 Na àlost, za o~eki-vanje je da }e ih biti sve vi{e i posvuda, jer mladi sa sve manje srca i ljuba-vi jedni prema drugom ulaze u brak, a ja~i su im neki drugi motivi u du{ipri odluci za ènidbu. Mnogi ne shva}aju da “ènidbeni vez, kao na~elo je-dinstva po kojem mu` i èna postaju jedno tijelo, zna~i i poseban na~in lju-bavi i ìvota, a odraàva se u intimnoj zajednici... îni, pona{anje i raspo-loìvost osoba, usmjereni da uspostave, razvijaju i sa~uvaju intimni su-


318

25 Familiaris consortio, 22. 11. 1981., u: Enchiridion Vaticanum 7, br. 1570.26 L. CHIAPPETTA, Pronturaio di diritto canonico e concordatario, Dehoniane, Roma,

1994., str. 132, ovako razlaè: “Na temelju kanonskih odredba treba govoriti i o dobrusupru`nika... oslanjaju}i se na koncilski nauk. Praksa Rimske Rote promatra dobrosupru`nika kao bitno svojstvo ènidbe.”

27 S. VILLEGGIANTE, “Il ‘bonum coniugum’ e l’oggetto del conasenso matrimonialein diritto canonico”, u: Monitor ecclesiasticus, 120 (1995), 307.

28 Npr. jednu takvu parnicu donosi i priru~nik: AA. VV., La giurisprudenza dei tribunaliecclesiastici italiani, str. 283.

29 J. KOWAL, “Breve annotazione sul bonum conigum come capo di nullita”, u: Peri-odica, 96 (1/2007), 59, nagla{ava da su parnice zbog tog razloga posebno aktualne uengleskom govornom podru~ju (~ak do 65 % svih parnica), ima ih i u Italiji i sve su~e{}e. Isti autor tvrdi da to sudovi uglavnom uzimaju kao djelomi~nu simulaciju -himbu, ali ènidbeni postupak vode na uobi~ajeni na~in: izjave stranaka, potvrdasvjedoka; gleda se razlog sklapanja ènidbe; okolnosti prije, u trenutku samoga skla-panju i odmah nakon toga (str. 63). Isti ~asopis donosi jednu cjelovitu presudu Rim-ske Rote zbog isklju~enja dobra supru`nika (str. 64-92).

ìvot, sudbinu i jedinstvo braka i obitelji postaju i me|usobno pravo i du`-nost... to ih ujedinjuje i vodi do dinamizma”.30 To bi bio ideal, koji Crkva na-u~ava o braku i èli da se ostvari, ali su mnogi daleko od toga! Naprotiv, onisvoje druga~ije stavove i raspoloènja i prije ulaska u brak o~ituju na raznena~ine, {to crkveni sudovi kasnije “pokupe” kao dokazni materijal o isklju-~enosti dobra supru`nika. Eto, to je razlog mno{tva ènidbenih parnica.

Pogledajmo sada jo{ jedan novi razlog nevaljanosti - caput nulli-tatis, kojeg ni CIC iz 1917. god. ni crkvena praksa ènidbenih sudova prijeDrugoga vatikanskog sabora ne pozna. To je kan 1095*, a on glasi:

“Nesposobni su za sklapanje ènidbe:1) oni koji nisu dovoljno sposobni sluìti se razumom; 2) oni koji boluju od te{kog manjka prosu|ivanja o bitnim ènidbe-

nim pravima i du`nostima, koje treba da se uzajamno predaju iprimaju;

3) oni koji zbog razloga psihi~ke naravi ne mogu preuzeti bitne è-nidbene obveze.”

Odredbu ovoga kanona treba dobro uo~iti i dobro je razlikovati odonoga {to odre|uje kan. 1082 i 1096*. U njih oba bitno je ovo: “Da bi semogla imati ènidbena privola, potrebno je da strankama barem nije ne-poznato kako je ènidba trajna zajednica izme|u mu{ke i ènske osobe,usmjerena na ra|anje djece stanovitom spolnom suradnjom.”31 Naglasakje, dakle, o minimalnom i razumnom razlu~ivanju bitnih stvari o samojsvrsi ènidbe i suìvotu u braku, dakako i o naravi i svrsi spolne sposob-nosti supru`nika. Nema ovdje nikakve slutnje o ludosti ni o potpunom ne-dostatku uporabe razuma (amentia), jer osobe s takvim osobinama uop}ene mogu sklopiti ènidbu, ni prema gra|anskom zakonodavstvu, jasno on-da ni po crkvenim odredbama.

Kada, me|utim, razmatramo kan. 1095*, treba uo~iti da se tu radi opozitivnoj crkvenoj odredbi, koja prosu|uje psiho-fizi~ke i intelektualnete{ko}e. Ovakva odredba sigurno je plod suvremenoga prou~avanja ljud-ske osobe i to o njegovim psihi~kim, razumskim i voljnim nedostacima,koji se moraju priznati pa i vrednovati, jer utje~u, a u dosta slu~ajeva is-


319

30 P. J. VILADARCH, Il consenso matrimoniale, preuzeto iz kauze: AE. TURNATURI,“Nullitas matrimonii ob exclusionem boni coniugum”, u: Periodica 96 (1/2007), str. 74.

31 Komentiraju}i ovaj kanon 1096*, L. CHIAPPETTA, Il codice di diritto canonico,svz. II., Edizioni Dehoniane, Napoli, 1988., str. 221-222, kaè: “U konkretnompotrebno je da zaru~nici barem znaju {to je ènidba, tj. da je to: 1) Zajednica ìvota uintimnom sjedinjenju, du`nostima i obvezama...; 2) Zajednica razli~ito spolnih osoba,tj. mu{karca i ène; 3) Zajednica trajnog ìvota, ne prolaznoga i slu~ajnoga susreta;4) Zajednica, koja je usmjerena na stvaranje potomstva, a ne samo na jednostavno pri-jateljstvo ili zajedni~ke interese i to zajednica koja seksualno sura|uje...”

klju~uju, ili onemogu}uju slobodan izbor, {to je za ènidbeni pristanakbitno. No, nije samo znanost uznapredovala u prou~avanju tih problema,nego je i nepobitna, iako poraàvaju}a ~injenica da mno{tvo ljudi danasima takvih nepremostivih te{ko}a i one su uvjetovale, zapravo poùrivaletraènje izlaza. Jasno da se to posebno osjeti kao te{ka nevolja upravo on-da kada su u pitanju bra~ne zajednice. Prema ovom kanonu 1095* osobaje nesposobna za sklapanje ènidbe upravo zbog nekoga psiho-fizi~kogstanja, nekoga nedostatka, koji utje~e na slobodnu i neopozivu odlukuzaru~nika. Spominju se tri razli~ita vida te{ko}a, ali su oni me|usobno us-ko povezani i ~esto isprepleteni a to su: a) nedovoljna uporaba razuma; b)teàk manjak prosu|ivanja o bitnom ènidbenim svojstvima; c) psihi~kinedostatak i to takav, da osoba ne moè preuzeti bitne ènidbene obveze.32

Ovaj kanon, koliko pruà pomo} mnogim zaru~nicima u nevolji i nji-hovim te{ko}ama upravo te naravi, {to ih u tri broja spominje, toliko je jo{vi{e postao razlog strahovitoga umnaànja ènidbenih parnica. Zapravosvi drugi razlozi nevaljanosti - cpita nullitatis, uzeti zajedno samo su bli-jeda sjena prema ovom samome.33 Crkveni suci i sudovi navode mno{tvotipi~nih primjera i presuda o tom problemu. I u odlukama same RimskeRote, a ima dosta uglednih sudaca34 i drugih sudova,35 mnoge su presude


320

32 L. CHIAPPETTA, Il codice di diritto canonico, svz. II., str. 221, te razloge nespo-sobnosti ovako tuma~i: 1) Manjak uporabe razuma odnosi se na spoznajno podru~je,a to je bitna stvar za svaki ljudski i voljni odgovorni ~in; bilo da osobi manjka takvasposobnost, bilo da je upitna ili nedovoljna, ènidbeni vez bio bi nevaljan. 2) Nije do-voljna samo uporaba razuma i neka psihi~ka zrelost; ovdje se radi o te{kom manjkuprosu|ivanja (gravis defectus discretionis iudicii), i to ne bilo kakvog ljudskog ~ina,nego se radi o prosu|ivanju prava i du`nosti zaru~nika. 3) Daljnji nedostatak su prob-lemi i anomalije psihi~ke naravi (neuroza, psihoza, sadizam, mazohizam, droga, lez-bijstvo, homoseksulanost), jer svi oni remete psihi~ku ravnoteù zaru~nika. Autor nakoncu dodaje: “Bez sumnje je te{ko u konkretnom slu~aju odrediti radi li se o stvarnojnesposobnosti ili samo o te{ko}i, ali je s druge strane i neupitno da gore spomenutiproblemi - anomalije mogu biti i u te{kom obliku pa su zapreka potpunom i trajnombra~nom jedinstvu.”

33 Tuma~e}i te{ko}e i va`nost ovoga kanona, sudski vikar regionalnoga suda u Lombar-diji, P. BIANCHI, Quando il matrimonio è nullo, Ancora, Milano, 1998., str. 180, ka-è: “U ovim zadnjim desetlje}ima s obzirom na taj problem (kan. 1095*)... izre~enoje stotine presuda Rote, a jo{ je vi{e studija napisano o tome. Upravo u nekim naro-dima motiv za ni{tavnost braka radi psihi~ke nesposobnosti postao je skoro isklju~ivomjerilo vrednovanja valjanosti neke ènidbe, a to je u praksi dovelo do toga da je go-tovo i{~ezlo prou~avanje bilo kojega drugog razloga nevaljanih brakova.”

34 Npr. P. A. BONNET - C. GULLO (a cura di), L’incapacitas - can. 1095* nelle sen-tentiae selectae coram Pinto, Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano, 1988.Djelo obuhva}a 29 probranih presuda u razdoblju od 1969. do 1986. god.

35 Usp. AA. VV., La giurisprudenza dei tribunali ecclesiastici italiani, ima ~etiri takvepresude, a u petoj se uz razloge iz kan. 1095* kao razlog nevaljanosti tako|er navodii isklju~enje potomstva.

ba{ kao razlog nevaljanosti - caput nullitatis imale ili samo jedan od tribroja toga kanona ili dva zajedno, a nekada i sva tri, no uvijek kan. 1095*.Za sigurniju i to~niju procjenu svakoga slu~aja trebalo bi dobro poznavatii psihologiju i neurologiju, no najbolje je imati dobre stru~njake, kr{}an-ske laike po klinikama koji su “kod ku}e” kad je ne{to takvo u pitanju.

Danas je mnogo te{ko}a s drogama kod tolikih mladih, a bez sum-nje ona veoma utje~e na psihu, pa prema tome i na mogu}nost izbora i vrlo~esto zbog nje se pokre}u ènidbene parnice.36 O njezinoj pogubnosti iz-ra|uju se cijele studije. Vrlo je va`no stoga za svaki slu~aj pribaviti pret-hodnu lije~ni~ku dokumentaciju, a nju se mora traìti ako se pokrene par-nica, jer je ona pokazatelj stanja stvari.37 Onaj pak tko mora savjetovati ne-koga zaru~nika prije sklapanja ènidbe, ili pomagati mu da pokrene parni-cu, kad je ve} u braku a do{ao u takve te{ko}e, morao bi voditi ra~una osljede}im bitnim stvarima.

1. Kakvo je bilo stanje me|u zaru~nicima u vrijeme zaruka i pri-prema za vjen~anje i je li ve} tada bilo te{ko}a i lomova me|unjima?

2. Da li je stranka, za koju se smatra da je nesposobna (kan. 1095*),imala nekih ìvotnih te{ko}a u obitelji ili s drugim osobama,npr. u {koli, na studiju ili na poslu, u me|uljudskim odnosima?

3. Ima li ta osoba neku “povijest bolesti” s neuropsihijatrije, ili ne-ku dijagnozu i je li se od tih lije~nika moglo dobiti neko svjedo-~anstvo o njoj?

4. Kako se prije vjen~anja izraàvala o bra~nim obvezama? Je lipokazivala neke neuravnoteène stavove i nezrele osje}ajnosti?Je li to vodilo u sukobe s drugima?

5. Da li je stvarno èljela u}i u brak, ili je bilo nekih ozbiljnih raz-loga koji su je na brak primorali (npr. trudno}a, skrupuli, suges-tije drugih itd)?


321

36 Doktorsku radnju o utjecaju droge na ènidbenu privolu izradio je sve}enik kr~ke bis-kupije Slavko ZEC, La tossicodipendenza come radice d’incapacità al matrimonio(can 1095). Scienze umane, dottrina canonica e giurisprudenza, Serie Diritto canoni-co nr. 11, PU Gregoriana, Roma, 1996. Autor u 1. poglavlju govori o opojnim sred-stvima na temelju znanosti; u 2. poglavlju, govore}i o njihovim utjecajima na ènid-benu privolu, oslanja se na 27 presuda Rimske Rote; u 3. poglavlju obrazlaè u ~emuje {tetnost droga i kako nekoga ~ini nesposobnim za privolu, uklju~uju}i sva tri brojaiz kan. 1095*. Na koncu govori posebno o odnosima izme|u crkvenih sudaca i stru~-njaka kada je parnica u pitanju.

37 Monitor ecclesiasticus 121 (1996), u prikazu jedne parnice ob defectum discretionisiudicii in utraque parte, coram A. STANKIEWICZ, spominje (u brojevima 19 i 20,str. 27) dva lije~ni~ka mi{ljenja, a u drugoj parnici ob incapacitatem psychologicammulieris, coram D. FALTIN, tako|er dva psihologa (str. 78).

6. Je li ta osoba imala nekih navika, koje utje~u na psihi~ko ivoljno stanje, npr. je li se drogirala, opijala i je li se mo`da odtoga lije~ila?

7. Kako se pona{ala u vrijeme samoga vjen~anja? Je li bilo ne~egaizvanrednoga? Je li {to “~udno” pri~ala?

8. Kako je prihvatila i rje{avala svoje prve bra~ne du`nosti? Ili seiz njezinog stava i pona{anja odmah uvidjelo da kre}e naopako?

9. Kakva je njezina “povijest bolesti” nakon vjen~anja, jer bi tomoglo biti ilustrativno za cijeli proces?

10. Bi li ta osoba bila voljna podvr}i se stru~nom lije~ni~kom pre-gledu, koji bi bio dogovoren s crkvenim sudom?38

Da bi se uop}e temeljito zahvatilo u problem i rje{avalo slu~ajeve nesamo u duhu i po odredbama kan. 1095*, nego i radi pomo}i mnogima,treba stvar dobro prou~avati i posluìti se autorima koji su problematikusveobuhvatno zahvatili.39 Time bi i crkveni suci bili sigurniji u procjeni, ai pastoralni djelatnici mogli bi ve} prije vjen~anja zaru~nicima dati mnogeupute, pogotovo ako uvide da je u za~etku ne{to sumnjivo. Dobro bi bilosavjetovati drugu zaru~ni~ku stranu da i ona bude oprezna i neka samabolje stvar ispita prije nego se odlu~i za vjen~anje. Trebalo bi se ravnati postarom na~elu postupka sa zaru~nicima i njihovu ispitivanju, tj. da to bude,kako kanon 1020 kaè: svaku stranku ispitati i saslu{ati diligenter, seor-sum et caute - marljivo, napose i oprezno.


322

38 Usp. o ovome s jo{ vi{e pojedinosti prikaz kod P. BIANCHI, Quando il matrimonioè nullo, str. 199-200. Pisac je svojim razmi{ljanjima dao naslov “Uputa za savjetni-ka”, {to su samo zna~ajnije to~ke za po~etak prou~avanja slu~aja, a sud bi u procjenimorao sveobuhvatnije sagledati slu~aj i na}i }e se sigurno jo{ mnogo pojedinosti uiskazima stranaka i svjedoka. Dakako da }e mu odlu~uju}u pomo} pruìti lije~ni~kinalazi, ako ih stranke otprije imaju, ili ako tuèna stranka pristane na vje{ta~enje.

39 Navodim kao primjer doktorsku radnju (obranjenu na Urbaniani): C. A. OJEMEN,Psychological factors in matrimonial consent in the light of canonical legislation,Roma, 1986. Autor temeljito prikazuje bitne psiho-pravni~ke postavke u ènidbenojprivoli (str. 73-137); obra|uje zatim manjak privole zbog nedostatka spoznaje (str.139-203), pa manjak privole zbog poreme}aja u volji (str. 205-249) i kona~no ma-njak privole zbog psihi~kih nedostataka (str. 253-311). U zadnjem poglavlju daje upu-te za pastoralnu pomo} i pravno rje{enje slu~ajeva (str. 315-365).

LA CURA DELLA CHIESA PER I DIVORZIATIRuolo ed aiuto dei tribunali ecclesiastici

Riassunto

L’articolo ci confronta con il fatto di numerosi divorziati nel nostro tempo.Molti di loro, purtroppo, se ne sono andati via, e perdono quasi ogni contatto conla Chiesa. Però sono tantissimi chi chedono la soluzione tramite i tribunali eccle-siastici, perché non si sentono colpevoli e vorebbero rislovere la questione dellapropria coscienza. Ci sono i classici capi di nullità del matrimonio: alcuni fin’ oraattuali, altri fra di loro sono diventati quasi rarissimi. Tuttavia, non solo a causadella vita moderna, ma anche sotto l’influsso del Vaticano II e la nuova dottrinacattolica riguardo la dignità della persona umana e i ruolo dei laici nella Chiesa,come pure la dottrina sulla famiglia è venuto in risalto il nuovo capo di nullità.Si tratta della questione di bene dei coniugi, da una parte importantissimo (GS 48e can. 1055*), dall’altra invece spesso trascurato fra molti coniugi diventandoperciò il nuovo capo di nullità matrimoniale.

Allo stesso modo il nuovo canone 1095* ha messo in risalto le difficoltàpsicho-fisiche, neurologiche di questa generazione moderna, ordinando che loro,purtroppo moltissimi, con tali difficoltà (ragruppati in tre categorie), sono inca-paci di contrarre matrimonio christiano e sacramentale. Tutto questo sono rag-gioni di tantissime cause presso i tribunali e la sfida per la Chiesa di affrontare iproblemi, sforzandosi di risolvere quello che è solubile.


323


324

Robert BIEL

KATOLI^KA CRKVA U POLJSKOJPRED NOVIM IZAZOVIMA*

Novi pastoral za novo vrijeme

Saètak

Crkva u Poljskoj stoji pred novim izazovima koji su rezultat promjena nastalih upoljskom dru{tvu izazvanih padom komunisti~koga reìma i ulaskom u EuropskuUniju. Sve se to dogodilo u relativno kratkom periodu. Snalaènje u novoj situaci-ji iziskuje mnogo vi{e napora nego {to se o~ekivalo. Pokazalo se da su ~esto real-nost i o~ekivanja daleko jedno od drugoga. Razdoblje realnoga sagledavanja je utijeku kao i traènje rje{enja. U redefiniranju svoje pozicije Crkva unato~ razli~i-tim opcijama nastoji prona}i konsenzus unutar Crkve ali s dru{tvom u kojem dje-luje, k tomu pridolazi zadatak i izazov pozicioniranja u novoj zajednici u koju jePoljska u{la pristupaju}i u EU. Temeljno je pitanje kako obaviti svoje izvorno po-slanje u novonastaloj situaciji. U svom tekstu autor nastoji nazna~iti pote{ko}e,otkriti vizije i pokazati nastojanja na putu traènja prikladnih pastoralnih oblika,donose}i stavove i mi{ljenja relevantnih autoriteta, kako bi nazna~io kojim bi seputem bi se trebalo i}i da bi se zadatak {to uspje{nije izvr{io i poslanje Crkve nas-tavilo.

Kao i u svim drugim zemljama Isto~noga bloka prije raspada komu-nizma 1989. god., tako|er Crkva se u Poljskoj morala suo~avati s mnogimpravnim zaprekama u svome radu na svim podru~jima dru{tvenoga ìvota.Totalitarni reìm je nastojao preuzeti ulogu Crkve kako bi dràvnim mo-nopolom nadomjestio njezinu ulogu. To je sve vi{e vodilo k tomu da jeCrkva bila primorana na pastoralno djelovanje u sjeni komunizma. Takvostanje primoravalo je Crkvu na traènje i razvijanje novih oblika pastoral-noga rada u totalitarnom sistemu. Ona je ~esto morala svoje poslanje ost-varivati u “podzemlju” da bi izvr{ila svoje pastoralne zadatke. Neki oblicipastoralnoga djelovanja (posebno specijalni pastoral staleà i posebnih

325

STUDIA

* ^lanak s njema~koga preveo i saètke napisao dr. Anto ]osi}. - Napomena glavnogurednika.

grupa) morali su se obavljati “ilegalno” u nekom obliku “borbe u pod-zemlju”. Tako je u o~ima W. Gomulke, prvoga sekretara “Poljske ujedi-njene radni~ke partije”, stale{ki pastoral Crkve tuma~en kao njezino nas-tojanje da “pod okriljem hodo~a{}a, duhovnih vje`bi, obnova i dana mo-litve utje~e na ìvot staleà u dru{tvu, kako bi nelegalne i za dru{tvo {tetneupute davala i {irila ideje protiv dràvnoga ure|enja”.1 Iz tih su razlogarazli~iti oblici stale{koga pastorala tretirani kao antisocijalisti~ka propa-ganda i protiv njih se vlast sistematski borila.

U tom smislu Crkvi se predbacivalo da ona poti~e: pravnike na ru-{enje socijalisti~koga pravnog sistema i dràvnoga ure|enja, u~itelje pro-tiv monopola socijalisti~ke dràve na odgoj, lije~nike na neizvr{enje abor-tusa.2 I ako je Crkva stalno nagla{avala svoju spremnost pomaganja i slu-ènja svakome ~ovjeku,3 neovisno od njegovoga svjetonazora, du{obri`-ni{tvo je pod sjenom komunizma moralo odolijevati mnogim zaprekama ipote{ko}ama.

Nakon mnogo godina pod komunisti~kom vla{}u sve vi{e i vi{e lju-di po~elo je vjerovati kako sve funkcionira samo uz dopu{tenje vlasti. Ta-ko se pomalo u~vr{}ivalo uvjerenje da drve}e raste, voda te~e, tvornicerade, pisci pi{u, pjeva~i pjevaju i pobo`ni kr{}ani Boga slave a sve to samouz dopu{tenje komunisti~ke partije.4 To je vodilo sve vi{e i vi{e u pasivi-ziranje dru{tva, prekid demokratske tradicije i odre|eni zaborav, {to je uo-bi~ajeno za totalitarizam. Ovaj prekid u Poljskoj trajao je tako dugo dadanas skoro nema onih koji bi se mogli sje}ati demokracije u Poljskoj.

Crkva u Poljskoj nakon sloma komunisti~kog sistema

Katoli~ka je Crkva u Poljskoj bitno doprinijela politi~kim promje-nama. Taj doprinos izazvao je dru{tveno-politi~ki obrat koji je potpunopromijenio okruènje crkvenoga djelovanja. Prije politi~kih promjena 1989.god. Crkva se borila protiv komunizma za preìvljavanje, nakon promjenaCrkvi se otvaraju mnoge nove mogu}nosti. Sloboda i demokracija nudeveliku {ansu. Istovremeno su ste~evine promjena novi izazov za Crkvu.


326

1 “Pismo I. sekretara partije PVAP W³. Gomu³ka biskupskoj konferenciji poljske”(PBK), u: P. RAINA, Koœció³ w PRL. Dokumenty (Dokumenti Crkve u VRP), Poznañ,1994., str. 721.

2 Usp. isto.3 Usp. “Upute PBK duhovnim osobama u odnosu na aktivnost Poljske”, u: P. RAINA,

Koœció³ w PRL. Dokumenty, str. 391.4 Usp. J. TISCHNER, Nieszczêsny dar wolnos, Kraków, 1993., str. 115.

Tako je ona na odre|eni na~in postala `rtva svoje pobjede. S pravom }eustvrditi kardinal F. König, da “slomom komunizma, koji se pred na{imo~ima doga|ao, Katoli~ka Crkva... stoji pred velikim pote{ko}ama, ako nepred novim fundamentalnim po~etkom”.5

Nove pretpostavke za egzistenciju Crkve dovele su Crkvu u Poljskoju sasvim specifi~nu situaciju koju bi se moglo ukratko opisati rije~ima H.Hilda: “Put Crkve danas ide preko uske hridi, s jedne strane prijeti joj str-mina u provaliju sterilne ortodoksije bez odnosa prema goru}im proble-mima sada{njosti, a s druge strane pad u provaliju obi~noga prilago|ava-nja uz odricanje od supstancije.”6 Dakle, dana{nje vrijeme prisiljava Crk-vu u Poljskoj na odre|enu promjenu paradigme i na prijelaz od Ecclesiamilitans, u komunizmu egzistiraju}oj, k ìvu}oj Ecclesia serviens i Eccle-sia reformanda, na tlu slobodnoga dru{tva. Crkva bi u Poljskoj moralasvoje poslanje i zadatak ponovno promisliti i ostvariti jedan oblik posa-da{njenja (aggiornamento). Nova situacija primorava Crkvu u Poljskoj kzaokretu na razini razmi{ljanja i pastorala u Crkvi. J. Wanke karakterizirapastoral u postkomunisti~kom dru{tvu kao “nasljedovanje Krista postsoci-jalisti~ki”.

Pri traènju odgovaraju}ega naziva za stanje Katoli~ke Crkve u Polj-skoj ~ini se da najbolje poga|a (odgovara) definicija aktualnoga biskupa uBaselu Kurta Kocha: “Crkva Velike subote izme|u Velikog petka i Us-krsa.”7 Iskustva Velikoga petka u tom smislu odnose se na Crkvino “ju~er”koje je obiljeèno komunisti~kim tla~enjem. Crkva je u Poljskoj u tomvremenu Velikog petka napisala svoje slavne stranice mu~eni{tva. CrkvaVelikog petka od ju~er ìvi u i{~ekivanju punom nade u uskrsnu pobjedu,tako da se u biti moè promatrati kao “Crkva Velike subote”. U tom va`-nom trenutku Crkva ne èli samo ono ju~er prosu|ivati nego se èli ta-ko|er i u ti{ini Velike subote pripremiti na novi uskrsni zamah.

Ne moè se nijekati da Crkva u Poljskoj ima sna`nu potrebu za pro-mjenom kako bi bila sposobna za budu}nost. Jednu ìvotno spasonosnupreobrazbu predlaè Crkvi P. Zulehner, pri ~emu on pledira za preobrazbuod Crkve stare Sare k Crkvi Izaka.8 U odnosu na Crkvu u Poljskoj ovausporedba bi zna~ila da se ona treba preobraziti od stare u komunisti~komsistemu ìvljene “Sara Crkve” u novu u pluralisti~kom dru{tvu egzistira-

Robert BIEL, Katoli~ka Crkva u Poljskoj pred novim izazovima, str. 325-333

327

5 A. SCHIFFERLE, Geduld und Vertrauen. Franz Kardinal König. Texte und Gesprä-che, Freiburg, 1995., str. 85.

6 H. HILD, “Sorge um die Kirche”, u: Herder Korrespondenz, Nr. 4/1971., str. 161.7 K. KOCH, Gottlosigkeit oder Vergötterung der Welt?, Zürich, 1992., str. 209.8 Usp. P. ZULEHNER, “Wie eine christliche Gemeinde wirken sollte”, u: G. KOCH - J.

PRETSCHER (Hrsg.), Wozu Kirche? Wozu Gemeinde? Kirchenvisionen, Echter, 1994.,str. 63-88.

ju}u “Izak Crkvu”. Va`no je ne zaboraviti pri ovom procesu preobrazbe“Maj~inu za{titu”. Ovaj se termin moè primijeniti u odnosu na staruMajku Crkvu prema kojoj se treba s ljubavlju i pa`ljivo odnositi, posrije-di je kriti~ko opho|enje prema narodno-crkvenoj ba{tini s mnogo takta irazumijevanja.

Novi pastoral za novo vrijeme

W. Fürst s pravom tvrdi da “dru{tvene i religiozno-crkvene prom-jene utje~u me|usobno jedne na druge i da dru{tvena promjena vrjednotazahtijeva pastoral u promjeni”.9 Promjenu pastorala treba poticati jer jepastoralna praksa Crkve uvijek podvrgnuta dru{tvenim i povijesnim prom-jenama. “Pastoral se ne odvija u nekom praznom i neodre|enom prostorunego na odre|enom i uvjetovanom podru~ju ovdje i danas... (i zbog toganema) pastorala perennis, i ne postoji trajno vaè}i pastoral.”10 Ova prom-jena koja je izazvana procesom modernizacije dru{tva “je za pastoral... neu prvoj liniji kao ne{to {to treba kao opasnost doìvljavati, nego bi treba-lo to kao izazov shvatiti od kojega na kraju moè Crkva profitirati”.11

I zbog toga se ~ini neprimjerenim defenzivna reakcija pastorala nadru{tvene izazove. M. Fürst uspore|uje to nesigurno crkveno pona{anje sazavezanom vre}om p{enice. Predstavimo si vre}u p{enice koja je zave-zana a pri dnu na vi{e mjesta razderana, njezin sadràj se ispra`njuje, oko-lo se rasipa. Sjemenje nestaje u pijesku a da ne pusti korijenje. @eli li seovaj proces zaustaviti, poku{avaju}i stalno vre}u ~vr{}e zavezati i sve nakra}e obuhvatiti. Zada}a aktualnoga pastorala ne moè biti u zavezivanjupoderane vre}e, nego u pripravi plodnoga tla za sjeme Evan|elja.12 I Crk-va u Poljskoj poku{ava tlo plodnim u~initi uzimaju}i svoje poslanje slu-ènja u poljskom dru{tvu ozbiljno. W. Kasper opisuje ovaj zadatak rije-~ima: “Mi moramo sve manje biti Crkva koja poziva i ~eka (eine Komm-her-Kirche) a sve vi{e Crkva koja ide u susret (eine Geh-hin-Kirche), kojaizlazi van na me|e i ograde.”13 U smislu ove Crkve koja ide u svijet, kato-


328

9 W. FÜRST, “Plädoyer für formschöpferische Initiativen und einen Tutiorismus desWagnisses im pastoralen Handeln der Kirche”, u: H. J. BECKERS - A. WITTRAHM(Hrsg.), Wertewandel. Wandel der Lebensformen und Pastoral, (WW), Mönchen-gladbach, 1993., str 125.

10 Isto, str. 125.11 A. WITTRAHM, “Welt im Wandel - Pastoral im Wandel”, u: isto, str. 190.12 Usp. M. FÜRST, nav. ~l., str. 128.13 W. KASPER, “Bewahren oder Verändern?”, u: U. STRUPPE - J. WEISMAYER (Hrsg.),

Öffnung zum Heute. Die Kirche nach dem Konzil, Innsbruck, 1991., str 131.

lici u Poljskoj imaju va`ne zadatke sluènja koje bi se moglo na sljede}ina~in rekapitulirati, saèti: Ublaàvanje lo{ih posljedica prouzro~enih pa-dom staroga sistema, kao pomo} nezaposlenima, besku}nicima i `rtvamabolesti dru{tva. Na àlost, postoje mnogi koji su jo{ uvijek upu}eni na po-mo}, na diakoniu Crkve. K tome su svakako doprinijele i te{ke privrednereforme u Poljskoj, koje bi se s pravom moglo okarakterizirati kao “ope-raciju bez narkoze”.14

Obnova po Ivanu Pavlu II.

Stanje Crkve u Poljskoj nakon pada komunizma pretpostavlja Crk-veni proces obnove kojeg Ivan Pavao II. karakterizira kao novu evange-lizaciju. Zahtjev za novom evangelizacijom ne bi trebalo shva}ati kao po-stavljanje u pitanje dosada{njega pastoralnog rada Crkve. Za biskupe sred-njoeuropskih i isto~noeuropskih Crkava nova evangelizacija kotira kao“vrlo aktualna stvar, (koja) ne obvezuje na ponovno oìvljavanje starogavremena, nego na otkrivanje vlastitih kr{}anskih korijena i ostvarenjenovih zada}a u duhu evan|elja”.15 Adresati nove evangelizacije jesu onikr{}ani koje se kvalificira ili naziva “kr{tenim poganima”. Otuda se pro-ces nove evangelizacije usmjerava “ne samo na one koji jo{ nisu kr{}ani ina one koji jo{ ne vjeruju nego i na one koji nisu vi{e kr{}ani i one koji nevjeruju vi{e”.16 Nu`nost obnove i nove evangelizacije uvijek je iznovanagla{avao papa Poljak Ivan Pavao II. a na poseban na~in u odnosu nasvoju domovinu.

Razumljivo je da nova evangelizacija ne zna~i da bi trebalo navije{-tati nekakvo novo evan|elje. W. Kasper s pravom tvrdi u odnosu na to daCrkva evan|elju “ne pridodaje ni{ta novo, ali ona navije{ta novost Kristauvijek na novi na~in”17 (non nova, sed noviter). Ovaj na~in evangelizaci-je trebao bi se tako odvijati da “poznata Tertulijanova re~enica bude pre-poznatljiva: Krist si je dao ime Istina a ne navika”.18 U tom smislu novaevangelizacija zna~i da bi evan|elje trebalo navije{tati s novim zanosom,novim sredstvima i u novim dru{tvenim okolnostima.


329

14 F. CSOKLICH, “Operation ohne Narkose”, u: Herder Korrespondenz, br. 10/1990.,str. 469.

15 Botschaft der Bischöfe von Mittel- und Osteuropa, str. 16.16 W. ZAUNER, “Evangelisierung und Neu-Evangelisierung”, u: Theologisch-prakti-

sche Quartalschrift, br. 138/1990., str. 52.17 W. KASPER, nav. ~l., str. 123.18 Isto.

U odnosu na novo stanje u dru{tvu i Crkva je tako|er izazvana no-vom situacijom na novi stil pastoralnoga rada. Mora se do}i k ljudima ta-mo gdje oni stvarno ìve. Dakle, Crkva ne bi smjela vi{e àliti za slavnompro{lo{}u nego bi morala usvojiti novu sposobnost, ime Bo`je tako sricatikako bi ono i pod sada{njim okolnostima moglo biti prihva}eno. Posrijedije, dakle, nova evangelizacija, jezikom s novom gramatikom od danas. Niu kojem slu~aju ne zna~i to “zabrana staroga jezika i njegovih simbola;ipak ako ih se ne protuma~i novom gramatikom i novim znakovima ne}eih se vi{e razumjeti”.19

Crkva ne bi smjela dopustiti da ju se ograni~i i da bude zadovoljnas onom ulogom koja joj se u dana{njem dru{tvu dodjeljuje. Modernodru{tvo ima “svakako vitalni interes u tome da ~ovjek na religioznom pod-ru~ju, ponajprije nedjeljom, doìvi malo sve~anoga blagdanskog sjajakako bi mu to pomoglo izdràti dugi i ~esto monotoni hod kroz banalnostinovoga tjedna”.20 U tom smislu Crkva se ne smije dati ograni~iti i u mod-ernom dru{tvu preuzeti samo ulogu duhovnih “kola prve pomo}i”, “stani-ca za nevolju” ili “ljekarni smisla”.

Ponovo zadobivena sloboda i ulazak u EU stavlja Crkvu pred noveizazove koje nije lako i jednostavno svladati. Potvrdilo se ono {to je bis-kup J. Zycinski rekao: “Ponekad je jednostavnije za slobodu umrijeti negou duhu slobode ìvjeti.”21 Ovu bojazan Crkve J. Wanke uspje{no svodi napoantu tvrde}i: “Sloboda uvijek donosi sa sobom tako|er i ‘propuh’ nakom se moè dobro prehladiti.”22 U odnosu na to tvrdi biskup J. Zycinskikako Poljska ima pote{ko}a svoju spremnost na po`rtvovnost prevesti ujezik svakodnevne stvarnosti. Ova se nacionalna gre{ka sastoji u tome dabi Poljaci bili spremni svu vodu iz Visle u jednoj no}i popiti. Njima bi bilomnogo teè svakoga dana poslije doru~ka piti po ~a{u vode. Njihovaspremnost na herojska djela jest neusporedivo ve}a od spremnosti na do-sadnu uhodanost, stalnost i dosljednost.23

Stvarno stanje za Crkvu i njezin rad u pastoralu jest enorman izazov.Crkva se ne moè ograni~iti samo na to da upozorava dru{tvo na isku{enjablagostanja. Ona mora vjernike i na to upozoravati da su tako|er dru{tveniìvot i proizvodnja mjesto kr{}anskoga svjedo~enja.


330

19 G. EDER, "Ansätze für eine Neu-Evangelisierung Europas", u: Theologisch-prakti-sche Quartalschrift, br. 138/1990., str. 57.

20 K. KOCH, Kirche im Dialog, Graz - Esztergom - Paris - New York, 1995., str. 94.21 J. ZYCINSKI, Freiheit und Treue des Christen. Brief des Bischofs von Tarnów zum

II. Fastensonntag 1996., str. 1.22 J. WANKE, Kirche und Gesellschaft in Ostdeutschland vier Jahre nach der Wende.

Information und Berichte, Nr. 6/1994., str. 7-18, 14.23 Usp. J. ZYCINSKI, Sakcrum i kultura, Tarnów, 1996., str. 159.

Crkva u komunizmu godinama se borila za slobodu u Poljskoj asada mora iskusiti da sloboda za Crkvu nekima zna~i tako|er sloboda odCrkve. Dakle, Crkva je u Poljskoj morala po ulasku u EU iznova u~iti ka-ko se ophoditi prema slobodi, politici i demokraciji. U tom je kontekstuopravdano pitanje koje M. Spieker postavlja: “Od kuda bi to trebali do}iljudi nakon 45 godina komunisti~ke diskriminacije, ka`njavanja privatneinicijative i totalne dràvne skrbi za sve, koji bi bili spremni i sposobni,preuzeti inicijativu, i}i u rizik, osnivati poduze}a, osvajati trì{ta i odbitikomotnost dràvne skrbi?”24

Budu}i da je Crkva u Poljskoj bitno doprinijela slomu komunizma,zasluùje da ju se nazove majkom slobode. “U tom je smislu, J. Ratzingerpi{e, Crkva u Poljskoj je pridobila jedan politi~ki faktor kojega sada trebananovo promisliti, proìvjeti i usmjeriti.”25 Nakon sloma komunizma Crk-va u Poljskoj konsekventno se kre}e dalje u istom pravcu i zahtijeva kaonjezinoj biti pripadaju}e pravo ne samo biti majka, nego da je tako|er iodgojiteljica poljske slobode.26 Ova promjena upu}uje na to da Crkva èlii}i novim putem u politici i da ona èli direktni utjecaj na politiku zami-jeniti, kako je to J. Gowin formulirao, “metapolitikom” ili politikom poli-tike. Taj zadatak moè Crkva najbolje ispuniti ako se preda svome pozivu,biti kvasac u dru{tvu. Ovaj poziv ostvaruje se kroz odva`ni anga`man Crk-ve koji se, po biskupu J. Wanke, sastoji u specifi~nom umije}u, “biti kva-sac a ne ukiseliti se”.27

Ulazak Poljske u EU omogu}io je da na{i ljudi i u stvarnosti imajupriliku biti kvasac u dana{njoj Europi. Neke europske zemlje, kao i Lux-emburg odnedavno su otvorile svoje trì{te rada za Poljake tako su semnogi na{i sugra|ani mogli iseliti traè}i posao. Na taj je na~in, kako nekira~unaju, skoro 2 milijuna poljskih katolika dobilo priliku postati kvasacu novoj domovini. Neki biskupi iz Engleske, Irske i Norve{ke izvje{}ujukako im se od jednom crkve pune. To je razlog za{to mnogi biskupi iz ino-zemstva mole Biskupsku konferenciju Poljske da im se po{alje poljskihsve}enika da bi se brinuli o vjernicima koji govore poljski.


331

24 M. SPIKER, "Kirchen in Wendezeit", u: Projekt Europa, br. 43/1996., str. 10.25 J. RATZINGER, Salz der Erde, Stuttgart, 1996., str. 154.26 A. DYLUS, "Trudna wolnoœœææ katolików w Polsce", u: Przeglad Powszechny, br.

12/1993., str. 368.27 J. WANKE, nav. ~l., str. 16.

Za budu}nost sposobna Crkva

Put Crkve u Poljskoj danas vodi u budu}nost izme|u tzv. konzerva-tivne i progresivne opcije, i svi koji se nazivaju hodo~asni~kim narodomCrkve, trebali bi traìti tre}i put i njime i}i. Morao bi postojati tre}i profilCrkve koji bi se mogao potvrditi izme|u geto kr{}anstva i gubitka iden-titeta. Ovaj tre}i put bi morao prolaziti izme|u tradicije i modernoga i objestruje povezati kroz mirni dijalog. Zastupnici ove opcije ne stide se crkve-no-narodnoga elemenata i nemaju straha od dru{tvenih promjena. Katolicitre}ega puta prigovaraju tradicionalnoj Crkvi, povr{nost masovnoga pas-torala, zapostavljanje pastorala grupa, tj. stale{koga pastorala i crkvenogazajedni{tva, nedostatak spremnosti za produbljenje vjere i intelektualneobnove koncilskog nauka. Oni odbijaju tako|er “mentalitet utvrde” i strahnarodne Crkve od su~eljavanja s modernim duhom vremena.

Crkva je konfrontirana s novim zadacima koji se vi{e ne o~ituju kaou komunizmu u obliku mu~eni{tva nego ponajprije kroza sluènje ~ovjekui mirnom doprinosu Crkve dru{tvenom ìvotu. Ovaj put u budu}nostCrkve ne bi smio i}i “niti k rezignacijskom pristajanju uza status quo nitik tendenciji izoliranih rje{enja”. Put kojim bi morala i}i, za budu}nostsposobna Crkva u Poljskoj, pokazuje K. Freiereis tvrde}i: “Dokazivala sevjera... do sada prete`no kroz mu~eni{tvo sada je do{lo vrijeme sluènja(diakonia) i zajedni{tva (koinonia).”28 Stanje katoli~ke Crkve u Poljskoj,nakon ulaska u EU, moè se usporediti s doma}inom iz evan|elja, koji “izsvoje riznice vadi novo i staro” (Mt 13,52).

Ulazak Poljske u EU moè se prije svega razumjeti kao {ansa za Crk-vu kako u Poljskoj tako i u “staroj” Europi. Pri tome se ne bi smjelo zab-oraviti da u novoj Europi i u dana{njem pluralisti~kom svijetu ne}e Crkvuu~initi sposobnom pro{iriti evan|elje razumljivo svima, oklop Golijata(stare strukture) nego pokretljivost i samopouzdanje Davida (novi duh).29

Na kraju mora se na to upozoriti da nije posrijedi proricanje krivogapoljskog mesijanizma ili “plesanje be~koga valcera na palubi tonu}ega Ti-tanika”.30 Prije svega rije~ je o ìvotno nu`nom i za Crkvu u Poljskoj spa-sonosnom optimizmu koji omogu}uje da se s nadom gleda u budu}nost iukazuje na to da dru{tvena promjena nakon ulaska u EU za Crkvu u Polj-skoj nije smrtna osuda nego izazov.


332

28 K. FEIEREIS, "Wird das Wagnis gelingen?", u: Herder Korrespondenz, br. 5/1990.,str. 237.

29 W. ZAUNER, "Christsein im neuen Europa", u: Theologisch-praktische Quartal-schrift, br. 2/1990., str. 126.

30 K. KOCH, Kirche im Dialog, str. 8.

NEUE HERAUSFORDERUNGENDER KIRCHE IN POLEN Neue Seelsorge für neue Zeiten

Zusammenfassung

So wie in allen anderen Ostblockländern war es auch in Polen in allenBereichen, nämlich der totalitäre Staat versuchte die kirchlichen Aufgaben zuübernehmen und so durch das Staatsmonopol die Kirche zu ersetzen. Nach vie-len Jahren des Kommunismus waren die Menschen mehr und mehr davonüberzeugt, dass alles nur mit der Konzession der Machthaber funktioniert.

Die katholische Kirche in Polen hat wesentlich zum politischen Umbruchim Jahre 1998 beigetragen. Dieser Beitrag der Kirche hat die politisch-gesel-lschaftliche Wende hervorgerufen, die das Umfeld der kirchlichen Tätigkeit totalumgestaltet hat. Nach der Wende dagegen stehen der Kirche viele neue Möglich-keiten offen. Die wieder gewonnene Freiheit und EU-Beitritt stellen die Kirchevor die neue Herausforderungen die nicht leicht zu bewältigen sind. Die Kirche inPolen benötigt dringend eine Verwandlung, um zukunftsfähig zu sein. Die Not-wendigkeit der Erneuerung und Neu-Evangelisierung betonte der polnische PapstJohannes Paul II. immer wieder auf besondere Weise bezüglich seiner Heimat.

Die Kirche hat sich im Kommunismus jahrelang für die Freiheit in Poleneingesetzt und jetzt muss sie erfahren, dass Freiheit für die Kirche für mancheauch Freiheit von der Kirche bedeutet. Daher musste die Kirche in Polen nachdem EU-Beitritt den Umgang mit der Freiheit, Politik und mit der Demokratieneu lernen.

Die Kirche sieht sich den neuen Aufgaben konfrontiert, die nicht mehr wieim Kommunismus im Martyrium zum Ausdruck kommen, sondern vor allem imDienst am Menschen und im friedlichen Beitrag der Kirche zum gesellschaft-lichen Leben. Der Wandel der Pastoral ist gefordert. Diesen Auftrag kann dieKirche am besten erfüllen, indem sie sich auf ihre Berufung besinnt, Sauerteig inder Gesellschaft zu sein.


333


334

EUROPSKI KR[]ANI

Poruka europskih kr{}anasa zbora u Sibiu 8. rujna 2007.

Svjetlo Kristovo obasjava sve

Mi kr{}ani hodo~asnici iz cijele Europe i drugih krajeva svijeta svje-do~imo da Kristovo svjetlo ima mo} preobraàvanja te da je ja~e od tame.Navije{tamo ga kao sveobuhvatnu nadu za na{e Crkve, za svu Europu i zacijeli svijet.

U ime Trojstvenoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, sabrali smo sena zbor u rumunjskom gradu Sibiu (4. do 9. rujna 2007.). Ovaj tre}i europ-ski kr{}anski zbor bio je posebno obiljeèn pravoslavnom duhovno{}u itradicijom. Prisje}amo se ozbiljnih obveza koje smo prihvatili u Bazelu iGrazu, obnavljamo ih i àlimo {to neke od njih nismo dosada ispunili.Ipak je na{e pouzdanje u preobraàjnu snagu svjetla Kristova ja~e od ta-me, klonu}a, fatalizma, straha i ravnodu{nosti.

Tre}i europski ekumenski zbor po~eo je u Rimu 2006. i nastaviose u Wittenbergu 2007. god. Ovo ekumensko hodo~a{}e obuhvatilo je mno-ge regionalne susrete te susrete pravoslavnih Crkava i mladih u St. Mauri-ceu.1 S rado{}u pozdravljamo zauzetost mladih i njihov doprinos na{emzboru. Nadahnuti i motivirani Ekumenskom poveljom na ovom zboru nas-tavili smo rad zapo~et na ranijim zborovima te iskoristili prigodu za izmje-nu darova i me|usobno oboga}ivanje.

Nismo sami na ovom hodo~a{}u. S nama je Krist a iz “oblaka svje-doka” (Heb 12,1) prate nas mu~enici na{ega vremena i svjedo~anstvo nji-hova ìvota ohrabruje nas pojedina~no i zajedni~ki. U zajedni{tvu s njimaobvezujemo se da }emo, ukorijenjeni duboko u molitvi i ljubavi, svjetlupreobraènoga Krista dopustiti da sja po na{em svjedo~enju. To je na{ponizni odgovor na `rtvu njihovih ìvota.

335


1 Izjavu mladih kr{}ana iz St. Mauricea prilaèmo kao sastavni dio ove na{e poruke.

Svjetlo Kristovo u Crkvi

Svjetlo Kristovo poti~e nas da ìvimo za druge i u zajedni{tvu jednis drugima. Na{e svjedo~enje u prilog nadi i jedinstvu Europe i svijeta bit}e vjerodostojno samo ako nastavimo na{ put prema vidljivu jedinstvu.Jedinstvo ne zna~i jednolikost. Divno je iznova doìvjeti ono zajedni{tvo(koinonia) i izmjenu duhovnih darova koja je pokretala ekumensko giba-nje od po~etka.

U Sibiu smo ponovno osjetili mu~nu ranu podjele me|u Crkvama,{to se tako|er ti~e na{ega shva}anja Crkve i njezina jedinstva. Razli~itipovijesni i kulturni tijekovi u isto~nom i zapadnom kr{}anstvu doprinijelisu ovim razlikama, a da bismo ih shvatili, trebamo im hitno posve}ivatipozornost i njegovati stalni dijalog.

Uvjereni smo da se {ira kr{}anska obitelj treba su~eljavati s doktri-narnim pitanjima te da tako|er treba traìti {ire slaganje u moralnim vri-jednostima uzetima iz evan|elja i u vjerodostojnom kr{}anskom stiluìvota koji radosno svjedo~i svjetlo Kristovo u na{em zahtjevnom seku-larnom svijetu, u privatnom i javnom ìvotu.

Na{a kr{}anska duhovnost jest posebna riznica, jer kad se otvori, ot-kriva svoje raznoliko bogatstvo i otvara srca za ljepotu lica Kristova i za sna-gu molitve. Samo ako se vi{e pribliìmo svome Gospodinu Isusu Kristu,moèmo postati bliì jedni drugima i doìvjeti pravo zajedni{tvo (koino-nia). Du`ni smo dijeliti to bogatstvo sa svim mu{karcima i ènama kojina ovom kontinentu traè svjetlo. Duhovni mu{karci i ène po~inju od vla-stitoga obra}enja a ono vodi prema transformiranju svijeta. Na{e svjedo-~enje svjetla Kristova obuhva}a vjerno slu{anje, ìvljenje i izmjenjivanjeìvotnih zgoda punih nade, koje su nas oblikovale kao sljedbenike Krista.

Prva preporuka: Preporu~ujemo obnovu na{ega poslanja da kaopojedinci i Crkve navije{tamo Krista koji je svjetlo i Spasitelj svijeta.

Druga preporuka: Preporu~ujemo nastavak rasprave o me|usobnompriznavanju kr{tenja, uvaàvaju}i va`na dostignu}a o tome u nekoliko ze-malja te drè}i u svijesti da je to pitanje duboko povezano sa shva}anjemeuharistije, zare|enih sluìtelja i nauka o Crkvi op}enito.

Tre}a preporuka: Preporu~ujemo organiziranje djelatnosti koje nasmogu ujedinjavati, kao: molitva jednih za druge i za jedinstvo, ekumenskahodo~a{}a, zajedni~ka teolo{ka formacija i prou~avanje, socijalne i uslu`-ne inicijative, kulturni projekti, podupiranje socijalnoga ìvota na temeljukr{}anskih vrijednosti.

êtvrta preporuka: Preporu~ujemo puno sudjelovanje cijeloga na-roda Bo`jega u ìvotu na{ih Crkava te s ovoga zbora posebno skre}emo


336

pozornost na potrebe mladih, starih, etni~kih manjina i nesposobnihosoba.

Svjetlo Kristovo za Europu

Smatramo da je svako ljudsko bi}e stvoreno na Bo`ju sliku i priliku(Post 1,27) i zasluùje isti stupanj po{tovanja i ljubavi, unato~ razlikamau vjeri, kulturi, dobi, rodu i nacionalnom porijeklu.2 Svjesni da su nam za-jedni~ki korijeni dublji od sada{njih podjela, dok se zalaèmo za obnovu,jedinstvo i ulogu Crkava u dana{njem europskom dru{tvu, posve}ujemopozornost susretanju kr{}ana sa sljedbenicima drugih religija. Posebicesvjesni na{ega jedinstvenog odnosa prema @idovima kao narodu saveza,odbacujemo svaki oblik suvremenoga antisemitizma te zajedno s njimaèlimo pridonositi Europi kao kontinentu u kojem ne}e biti nikakvoga ob-lika nasilja. U na{oj europskoj povijesti bilo je razdoblja o{troga sukob-ljavanja ali i razdoblja mirnoga suìvota me|u pripadnicima svih religija.U na{e vrijeme nema alternative dijalogu. Ne radi se o kompromisu negoo dijalogu ìvota u kojem moèmo istinu govoriti s ljubavlju. Svi trebamovi{e u~iti o svim religijama i sustavno promicati preporuke Ekumenske po-velje. Pozivamo kr{}ansku bra}u i sestre i sve koji vjeruju u Boga da po{-tuju pravo drugih osoba na religijsku slobodu te izraàvamo svoju solidar-nost s kr{}anima koji ìve na Bliskom istoku, u Iraku i drugdje u svijetukao vjerske manjine i osje}amo da im je ugroèn sam opstanak.

Dok mi kr{}ani susre}emo Krista u svojoj potrebitoj bra}i i sestra-ma (Mt 25,44-45), zajedno obasjani svjetlom Kristovim, na temelju biblij-skoga obvezatnog u~enja o jedinstvu ljudskoga roda (Post 1,26-27), obve-zujemo se da ne}emo podlijegati grijehu isklju~ivanja, produbljivat }emosvoje shva}anje “drugotnosti”, branit }emo dostojanstvo i prava svakeljudske osobe i {titit }emo one koji su u potrebi; njegovat }emo dioni{tvou Kristovu svjetlu koje drugi donose Europi; poti~emo europske dràve daobustave neopravdano administrativno zatezanje dopu{tenja za emigrante,izbjeglice i one koji traè azil, da podupiru vrijednost obiteljskoga zajed-ni{tva i da se bore protiv trgovanja ljudskim osobama i tla~enja ljudi. Pozi-vamo Crkve da posvete ve}u pastoralnu brigu za neza{ti}ene doseljenike.

337


2 Za vrijeme ~itanja ove poruke okupljenima predloèno je da se umetne izraz “odza~e}a do naravne smrti”, {to je kasnije prevedeno sa “od ro|enja do naravne smrti”ili “od po~etka ìvota do naravne smrti”. Nijedan od ovih izraza ne sa~injava slu`benitekst ove poruke.

Peta preporuka: Preporu~ujemo da na{e Crkve uvide kako kr{}anskidoseljenici nisu samo primatelji vjerskih usluga nego da mogu imati punudjelatnu ulogu u ìvotu Crkve i dru{tva; da nude bolju pastoralnu brigu zamigrante, traìtelje azila i izbjeglice te da promi~u prava nacionalnih ma-njina u Europi, posebno naroda Roma.

Mnogi od nas zahvalni smo {to smo doìvjeli duboke promjene uEuropi posljednjih desetlje}a. Europa je {ira od Europske zajednice (EU).Kao kr{}ani s drugima dijelimo odgovornost za oblikovanje Europe kaokontinenta mira, solidarnosti, dioni{tva i odrìvosti. Cijenimo zauzima-nje europskih institucija kao {to su EU, Vije}e Europe i OSCE za otvoreni,transparentni i redovni dijalog s Crkvama Europe. Najvi{i politi~ki pred-stavnici Europe po~astili su nas svojom nazo~no{}u i tako izrazili sna`nozanimanje za na{ rad. Mi prihva}amo izazov uno{enja duhovne snage u tajdijalog. Dosada{nja Europa nastala je kao politi~ki projekt za osigurava-nje mira a sada treba postati Europa naroda, ne samo jedinstveni gospo-darski prostor.

[esta preporuka: Preporu~ujemo razradu Ekumenske povelje kao po-ticajnih smjernica za na{e ekumensko putovanje u Europi.

Svjetlo Kristovo za cijeli svijet

Rije~ Bo`ja ~ini nemirnima nas i na{u europsku kulturu, jer oni kojiìve ne bi vi{e trebali ìvjeti za sebe nego za onoga koji je za njih umro iuskrsnuo! Kr{}ani se trebaju osloboditi straha i nezasitne pohlepnosti {tonas nukaju da ìvimo za sebe, nemo}ni, sku~eni i zatvoreni. Rije~ Bo`japoziva nas da ne protratimo dragocjenu ostav{tinu onih koji su posljednjih{ezdeset godina radili za mir i jedinstvo u Europi. Mir je izvanredni i dra-gocjeni dar. Cijele zemlje teè za mirom. Cijeli narodi ~eznu za oslobo|e-njem od nasilja i terora. ^vrsto se obvezujemo da }emo se iznova zalagatiza ove ciljeve. Odbacujemo rat kao sredstvo za rje{avanje sukoba, prepo-ru~ujemo nenasilna sredstva za rje{avanje sukoba i zabrinuti smo zbog voj-noga naoruànja. Nasilje i terorizam u ime religije jesu nijekanje religije.

Svjetlo Kristovo obasjava izraz “pravda” povezuju}i ga s boànskimmilosr|em. Ako se pravda tako osvijetli, otklanja svako dvosmisleno raz-metanje. Diljem svijeta pa i u Europi sada{nji proces radikalne globaliza-cije trì{ta produbljuje podjelu ljudskoga dru{tva na dobitnike i gubitnike,umanjuje vrijednost bezbrojnih osoba, ima katastrofalne ekolo{ke poslje-dice te upravo zbog promjene klime nije spojiv s podr{kom budu}nostina{ega planeta.


338

Sedma preporuka: Poti~emo sve europske kr{}ane da sna`no podu-piru Ciljeve milenijskoga razvoja Ujedinjenih naroda kao hitni prakti~nikorak prema ublaàvanju siroma{tva.

Osma preporuka: Preporu~ujemo da CCEE i KEK zajedno s Crkva-ma Europe i drugih kontinenata uspostave savjetodavni projekt za eko-lo{ku pravdu koji }e se baviti klimatskim promjenama, odgovorno{}u zapravedno usmjeravanje globalizacije, pravima naroda Roma i drugih naci-onalnih manjina u Europi.

Priznajemo da je Afrika danas vi{e nego ikada kontinent usko pove-zan s na{om povije{}u i budu}no{}u te da proìvljava siroma{tvo u stup-nju na koji ne moèmo ostati ravnodu{ni i mirni. Rane Afrike doprle su dosrca na{ega skupa.

Deveta preporuka: Preporu~ujemo inicijative za opra{tanje dugova ipromicanje solidarne trgovine.

Iskrenim i objektivnim dijalogom doprinosimo razvoju nove Europei promi~emo Europu u kojoj nepromjenjiva kr{}anska na~ela i moralnevrijednosti, uzete izravno iz evan|elja, svjedo~e i promi~u djelatno zauzi-manje u europskom dru{tvu. Zada}a nam je promicati ta na~ela i vrijed-nosti ne samo u privatnom, nego i u javnom ìvotu. Sura|ivat }emo s oso-bama iz drugih religija {to s nama dijele brigu za stvaranje Europe vrijed-nosti koja }e tako|er napredovati politi~ki i gospodarski.

Zabrinuti za Bo`je stvorenje, molimo se za ve}u osjetljivost i po{to-vanje prema divnoj razli~nosti prirode. Djelatno se zauzimamo protiv bez-obzirnoga iskori{tavanja stvorenja koje uzdi{e ~ekaju}i otkupljenje (usp.Rim 8,22-23) i obvezujemo se da }emo raditi na pomirenju izme|u ~o-vje~anstva i prirode.

Deseta preporuka: Predlaèmo da vrijeme izme|u 1. rujna i 4. listo-pada bude posve}eno molitvi za za{titu stvorenja i promicanju odrìvogana~ina ìvota kojim }emo zaustaviti pogor{avanje klimatskih promjena ipo~eti pridonositi promjeni nabolje.

* * * * *

Zahvaljuju}i svima koji su doprinosili ovom putovanju, posebnomladima ekumene koji su od nas traìli da hrabro ìvimo evan|elje, upu-}ujemo zajedni~ku molitvu:

Kriste, ti si prava svjetlost {to obasjava i posve}uje svako ljudskobi}e koje dolazi na ovaj svijet. Obasjaj nas svjetlo{}u svoje prisutnosti dau njoj moèmo motriti nedostupno svjetlo i vodi nas stazama vr{enja tvo-jih zapovijedi. Spasi nas i uvedi nas u tvoje vje~no kraljevstvo. Jer ti si na{

339


Spasitelj i Darovatelj svega {to je dobro. Ti si na{a nada i Tebi iskazuje-mo slavu sada i uvijeke. Amen.

Izjava mladih delegata iz cijele Europeprije Ekumenskog zbora (EEA3)

na susretu 27.-30. srpnja 2007. u St. Mauriceu

Ekumena mladih zalaè se za ìvu obnovu pomirbenoga procesapravde, mira i o~uvanja stvorenja. Na zboru u Sibiu (EEA3) treba ispuni-ti zaklju~ke EEA2 (Graz 1997.) te o njima dalje razmi{ljati na temeljuEkumenske povelje. Stoga delegatima preporu~ujemo preuzimanje slje-de}ih obveza.

Jedinstvo

Jedinstvo ne zna~i jednolikost, jer moè postojati kao jedinstvo urazli~nosti. Obvezujemo se da }emo osobe drugih naziva susretati otvo-rene pameti i srca. Jedan primjer je Ekumenski pokret mladih u koji suokupljeni mladi svih naziva slijede}i Isusa Krista. Te mlade ène i mu{-karci nisu tek budu}nost Crkava nego njihova sada{njost.

Duhovnost

Prihva}amo duhovnost kao izraz vjere u svim raznolikostima.Obvezujemo se da }emo stupati u otvoreni dijalog jednakih partnera uzpo{tovanje duhovnosti, uzimaju}i u obzir da je razli~nost duhovnogaìvota vaàn stup vjere ne samo za mlade.

Svjedo~enje

Molimo Crkve da obustave me|usobno suparni{tvo i po~nu istinskiìvjeti evan|elje, jer ne svjedo~imo mo} Crkava nego dinamiku Krista.Obvezujemo se da se ne}emo usmjeravati na kontroverzu izme|u ver-balnoga i neverbalnoga svjedo~enja, jer se akcija i rije~ trebaju dopunja-vati.

Europa

Bog je stvorio svaku osobu i zato svatko ima svoje dostojanstvo ivrijednost. Stoga inzistiramo da Crkve i dràve Europe {tite ljudska prava.To je podloga za oblikovanje Europe kakvu ljudi trebaju.


340

Migracije

Migracija je ~injenica koju treba priznavati i susretati s uvaàvanjemljudskoga dostojanstva, gostoprimstva i prava na slobodno kretanje. Me-|utim, pokretljivost i pravo na kretanje ostaju povlastica ljudi iz zemaljaEU. Zauzimat }emo se za otklanjanje prepreka (ograni~avanje viza, soci-jalno razlikovanje i financijsko ograni~avanje), koje postoje u prilog gra-|anima iz EU i protiv gra|ana zemalja izvan EU. Promicat }emo dijalogjednakih koji treba biti ekumenski i europski.

Religije

Razli~nost religija oblikovala je suìvot ljudi u Europi. Obvezujemse da }emo Sibiu uzeti kao polazi{te za obnovljeni me|ureligijski dijalog.Plod ovoga procesa treba obiljeìti zajedni~kom izjavom sli~nom Eku-menskoj povelji.

Stvorenje

Bog je Stvoritelj svijeta u kojem ìvimo i aktivno je u njemu nazo-~an. Umjesto da ìvimo odgovorno, mi neodrìvim na~inom ìvota pri-donosimo razornim nepogodama u prirodi, kao {to su klimatske promjene.Obvezujemo se da }emo svoj na~in ìvljenja premisliti u skladu s biblij-skim svjedo~anstvom. Ovo treba ~initi konkretnim koracima kao {to suproizvodi solidarne trgovine, obnovljivi izvori energije, smanjivanje zaga-|enja zraka i mijenjanje potro{a~koga modela u odrìvi.

Mir

Mir nije tek obi~ni pojam, jer se moè ìvjeti na osobnoj razini, narazini Crkve te u odnosima me|u Crkvama i vladama. Mir se prvenstvenoodnosi na osobni stav, jer ako nam du{a nije u miru, ne moèmo posti}imir s drugima. Obvezujemo se da }emo se suprotstavljati tihom podupira-nju trgovine oru`jem i ustrajno nastupati protiv tvrtki koje proizvode oru`-je. Kao protuteù Europskoj vojnoj agenciji traìmo osnivanje Europskeagencije za mir.

Pravda

Kao dio dru{tva, Crkve su tako|er dio sustava nepravde. Obvezu-jemo se da }emo uvaàvati vapaje i potrebe na{ih susjeda za vi{e pravdediljem svijeta, da }emo glasno prokazivati opresivnu migracijsku politikui pevlast industrijaliziranih zemalja u globalnoj interakciji, promicati jed-

341


nake mogu}nosti za {kolovanje svakom mu{karcu i èni kao temelj osna-ènja.

Nagla{avamo da trebamo istinski raditi na provedbi i ispunjenjuovih obveza mi osobno, delegati na EEA3 i tijela u Crkvama koja donoseodluke. Ovo predstavlja ne samo preduvjet za motivaciju i daljnji radmladih ekumenista, nego i ozna~ava vjerodostojnost ekumenskoga giba-nja.

(S engleskoga preveo dr. Mato Zovki})


342

Franjo TOPI]

Religije i europski projekt

Od 13. do 16. rujna 2007. na poznatom Katoli~kom sveu~ili{tu uLeuvenu (Belgija), gradu sa 80.000 stanovnika i oko 30.000 studenata,odràvao se VI. kongres Europskoga dru{tva za katoli~ku teologiju(EDKT).

Kongres se organizira svake tri godine i obi~no u zemlji iz koje dola-zi predsjednik EDKT pa je tako bilo i ovaj put jer je predsjednik Belgi-janac. Na kongresu je bilo oko 250 sudionika iz dvadesetak europskihzemalja te neki predstavnici drugih kontinenata. Tema kongresa bila je“Religije i europski projekt” sa èljom da se dana{nja europska pitanjapromotre i s teolo{koga gledi{ta.

Kardinal Godfried Danneels, nadbiskup Mechelena-Bruxellesa naotvorenju je pozvao teologe da se uklju~e u diskusiju oko identiteta da-na{nje Europe, njezine povijesti i njezine du{e.

Prvo predavanje odràla je Ursula King, Njemica iz Engleske, a po-sebno je naglasila da je suvremena Europa obiljeèna religijskim pluraliz-mom i globalizacijom. I europski identitet treba promi{ljati i ostvarivati ume|ureligijskom dijalogu koji je postao bitna teolo{ka suvremena tema.Uz prezentiranje multivjerske situacije u Europi naglasila je va`nost spoz-navanja va`nosti drugoga na tragu filozofa Levinasa, Ricoera i Chardina.Smatra da je sekularnost dobar milje za me|uvjerski dijalog, a da se u tommiljeu treba izboriti za vjerske i duhovne vrednote. Dijalog treba promovi-rati preko svih podjela, jer on otvara nove kreativne mogu}nosti za siste-matsku teologiju i etiku. Autorica smatra da }e me|uvjerski dijalog imatizna~ajan utjecaj na daljnji razvoj svih vjera. Projekt Europska Unija (EU)vi{e je od ekonomije i trì{ta i on bi se trebao temeljiti na duhovnim vred-notama. Ona smatra da dijalog ima transformiraju}u snagu i on se u dubi-ni transfigurira u ljubav. Paul Valadier Dl (Pariz) osvrnuo se na bolno pi-tanje za{to se Europa stidi svojih korijena pa ~ak ne}e da spomene u pre-ambuli Ustava ni Boga ni kr{}anstvo. Hans-Joachim Sander (Salzburg) iz-lagao je vrlo angaìrano neka suvremena pitanja kao znakove vremena, apo~eo je s pobjedom islamista u Turskoj i istaknuo kako je Vatikan pozi-

343


tivno reagirao na ovu pobjedu Erbakanove stranke. Religija se ne da svestisamo na jedan adjektiv; ne da se religija tek tako odstraniti, {to su zabo-ravili oni koji su je izbacili iz EU ustava. Usporedio je filozofa Sloterdijkakoji smatra da se Europa treba graditi na revidiranom principu Imperija skard. Ratzingerom koji smatra da bi se Europa trebala prona}i u ~isto}isvoje religiozne tradicije i kr{}anske ba{tine. Danas europski ~ovjek èliimati privatnu vjeru i tu mu sekularitet odgovara, a sekularitet odgovara irazli~itim vjerama i Crkvama jer nemaju straha od ugroàvanja svoje slo-bode od ve}ih ili dominantnih Crkava. On vidi hodo~asni~ka mjesta kaomjesta razmi{ljanja i stoga kao va`ne znakove vremena.

Prof. Felice Dassetto (Louvain-la-Neuve) govorio je o islamu u Za-padnoj Europi osvrnuv{i se na posljednjih pola stolje}a. Analizirao je ka-tegorije: akulturacija, asimilacija, amerikanizacija, integracija, ali one nisuvi{e dovoljne za ure|ivanje mjesta muslimana u Europi. Muslimanskaprisutnost traì novo postavljanje prema religiji u dru{tvu europskom, nijedovoljna laicitete, pa ni republikanizam, to }e traìti nove definicije iden-titeta. On je bliz kategorijama pluralizma i multikulturalizma. Zastupa reci-pro~nu koinkluziju, dakle moram u svoj identitet uklju~iti i druge razli~iteidentitete. Pred nama stoji dug put zaklju~io je predava~. Na temu islamagovorio je i Emilio Plati (Leuven). [erijat je boànski zakon i islam je po-sebno obiljeèn kao religija zakona, ali ima vi{e {kola pa ~esto se ne znakod muslimana koja je pravi sugovornik. Islam do sada nema pravoga od-govora na modernu, tako da je islamski destruktivist Arkoun branio stavo-ve Benedikta XVI. iznesene na predavanju u Regensburgu.

Nije mogu}e biti blizu Bruxellesa, a da se ne ~uje i glas onih koji uovom politi~kom sredi{tu Europske Unije djeluju u ime kr{}anskih Crka-va. O ovoj temi govorili su biskup A. H. Van Luyn, biskup Roterdama ipredsjednik katoli~kog odbora COMECE pri Europskoj Uniji. Naglasio jepotrebu dijaloga izme|u politike i Crkve. Tako|er je naglasio va`nost me-|ureligijskoga dijaloga te je citirao i papu Benedikta XVI. Mitropolit At-hanasije iz Gr~ke je zaduèn u ime svoje Crkve i EU komisije. On skrom-no priznaje, mi ne moèmo puno u~initi ali moèmo biti svjedoci. êga?Vjere, nade i ljubavi i vjerski predstavnici trebaju biti referenca za razli-~ite politi~are Europske Unije da im se mogu obratiti kad ne{to ne znajuiz Crkve i njezina djelovanja. Sabine von Zanthier je zaduèna za kontak-te u ime njema~ke Evangeli~ke Crkve.

Osim plenarnoga rada bio je i rad u vi{e grupa. Valja re}i da se para-lelno odvijala i Konferencija mladih znanstvenika gdje su tretirana pita-nja vjere i zla, kr{}anskoga identiteta, posebnost poljskoga kr{}anstva, Be-nedikt XVI. i ljudsko dostojanstvo i druga.


344

Nije uvijek bilo jasno jesu li sudionici i predava~i bili svjesni gdjeje Europa u ovom trenutku i kakva je njezina budu}nost. Djece je sve ma-nje, neke zemlje su legalizirale u parlamentima eutanaziju, istospolne za-jednice, abortus ~ime su dovedene u pitanje neke, ne samo kr{}anske negoop}e ljudske vrednote.

Na kraju kongresa predsjednik dru{tva Lieven Boeve (Leuven) pod-nio je izvje{}e o radu u proteklom mandatu, a drugi ~lanovi predsjedni{tvaizvijestili su o izdava~kom nizu Ost-West, financijskom poslovanju te oure|ivanju ~asopisa Bulletin ET kojemu je Vije}e promijenilo ime u Jour-nal of the European Society for Catholic Theology. Donesene su i nekestrukturne promjene u odnosu na mandat predsjednika, sastav predsjed-ni{tva i sjedi{te dru{tva. Prihva}en je prijedlog da se uvede slu`ba glavno-ga tajnika te potpredsjednika dru{tva na ~ije je mjesto izabran EamonnConway, teolog iz Irske, koji bi se trebao “vje`bati” i biti sljede}i pred-sjednik. Kongres je ko{tao oko 25.000 €. Sad ima na ra~unu 56.000 €, odtoga }e se platiti jo{ neki tro{kovi kongresa.

EDKT ima oko 1000 ~lanova, Slova~ka ima 55 ~lanova. U ~etvero-dnevnom radu VI. kongresa sudjelovali su ~lanovi Hrvatske sekcije EDKT-a predsjednik Nediljko A. An~i}, te ~lanovi profesori Ton~i Matuli}, @elj-ko Tanji}, Franjo Topi}, \uro Zalar i Mato Zovki}. Druènje je tako|ervaàn element svakoga kongresa i simpozija. Uvijek je korisno ~uti uìvokako izgledaju i kako ìve pojedine Crkve, kakvi su teolo{ki naglasci i te-me u pojedinim zemljama. Naravski da smo se mi Hrvati podosta druìlii raspravljali o teologiji i quibusdam aliis, a od ostalih druìli smo se ipaknajvi{e sa Slovencima. Kud }e suza neg na oko.

345


Pia HERMAN

Odgoj za me|ureligijski dijalogu {kolskom vjeronauku*

Uvod

Kad me je mons. Zovki} nazvao i pitao mogu li pripremiti izlaganjeo ovoj temi, obrazloènje za{to je nazvao mene bilo je to {to je organizatorhtio da izlaganje bude “s terena”, od nekoga tko predaje vjeronauk, a ne odnekoga tko sastavlja programe, pi{e ud`benike, dakle s jedne akademske ra-zine. Htjelo se ~uti kako u praksi funkcioniraju ove stvari koje netko drugiosmi{ljava i ima li nekoga vidljivog uspjeha, naime, uspijevamo li krozvjeronauk odgojiti djecu i mlade za uspje{niji me|ureligijski dijalog. No,ipak }u ovo izlaganje postaviti malo {ire, na tri razine. Prva razina je naj-vi{a: razina pripreme ud`benika. O njoj znam najmanje. Naime, po~ev{i sepripremati za ovo izlaganje, postalo mi je jasno da ova problematika uve-like nadilazi moje poznavanje stvari, da o mnogim borbama, problemima ipredradnjama koje su u pozadini dana{njega “izgleda” vjeronauka i stvara-nja sada{njih ud`benika i programa nisam dovoljno upoznata. Ono {to samdo sada o tome saznala, namjeravam ukratko prikazati u prvome dijelu ovo-ga izlaganja. U drugome dijelu pro}i }u srednju razinu - nastavne planove iprograme (NPP) kakve sada imamo u osnovnoj {koli (O[) i u srednjoj {koli(SR[), da bismo vidjeli u kojim se razredima i kroz koje teme prezenitira-ju druge religije. I tre}e, na razini konkretne izvedbe same nastave, iznjet }uneke probleme, zapreke a i nade i mogu}nosti.

Odmah }u, dok smo jo{ na po~etku, pro{iriti temu te ujedno suziti jeu trostrukom smislu. Pro{irujem je u smislu da rije~i me|ureligijski doda-jem i rije~ ekumenski, me|ukr{}anski. Glede suàvanja teme, kao prvo go-vorit }u sa stajali{ta katoli~koga vjeronauka jer mi NPP-i drugih vjerskihzajednica nisu poznati; drugo, o konkretnoj nastavi govorit }u iz iskustva


346

* Izlaganje odràno 26. lipnja 2007. u Sarajevu, na okruglom stolu {to ga je organiziraloVije}e za ekumenski i religijski dijalog pri BK BiH kojega vodi msgr. dr. Pero Sudar,pomo}ni biskup vrhbosanski.

koje sama imam, {to zna~i da je rije~ samo o jednom iskustvu, te da bi,dosljedno, netko drugi i iz neke druge {kole druga~ije govorio; napokon, bit}e rije~i o katoli~kom, pravoslavnom i muslimanskom vjeronauku, jer se{kolski vjeronauk drugih vjerskih zajednica, npr. ìdovske, u ovoj ùpanijiodràva zbog nedostatka zainteresiranih. No, u pojmu me|ureligijskogadijaloga uklju~ene su sve, a ne samo najve}e tri vjerske zajednice.

1. Me|ureligijski dijalog u nastanku ud`benika

[to se ti~e nastanka ud`benika za islamski, katoli~ki i pravoslavnivjeroanuk, valja napomenuti kao velik primjer razvijenoga dijaloga da jeu~injen golemi napor da se u ud`benicima svih triju strana ne bi na{loni{ta uvrjedljivoga i neprimjerenoga za druge. Otprilike dvije godine radi-lo je tro~lano stru~no povjerenstvo koje je imalo zadatak da kriti~ki pre-gleda ud`benike drugih dviju strana i onda iznese svoje primjedbe i pri-jedloge na sadràje koji neprimjereno, nepotpuno ili neto~no govore o nji-hovoj strani. Zatim su opravdani prijedlozi uvaèni te su u ud`benike une-sene izmjene. Kona~ni je rezultat taj da se u sada vaè}im vjerona~nimud`benicima ne mogu na}i dijelovi koji su uvrjedljivi za druge. U okvirusvih razmatranih pitanja postignut je konsenzus, {to zna~i da nema ni jed-noga nerije{enog spornog mjesta u svim katoli~kim, pravoslavnim i islam-skim ud`benicima. Zna~i i to da i one primjedbe koje su bile dane, a u tis-kanju ud`benika nisu uvaène, nisu sporne te se i tako tiskani tekst prih-va}a kao primjeren.

Ve} u stvaranju ud`benika pokazana je visoka razina spremnosti nadijalog i me|usobnu suradnju. Tako|er, smatram potrebnim spomenuti, dakad se pojavi neki problem vezan za izvo|enje nastave vjeronauka koji bibio protivan vaè}im zakonima, tri vjerske zajednice nastupaju jedin-stveno te se zajedno bore za prava koja su im zajam~ena zakonom. Ovo jeodli~na praksa jer je sna`niji glas trojice koja su jedinstvena i rade zajed-no nego trojice od kojih se svatko brine samo o svome. Ovakva suradnjabila bi dobrodo{la i na svim drugim razinama vjerskih ali i politi~kih vlastiu BiH i drugdje.

2. Nastavni plan i program

Prvo {to trebam napomenuti jest da se na vjeronauku u katoli~kim{kolskim centrima (K[C) u BiH ne u~i sustavno o pojedinim religijama,

347


iako u ud`benicima osnovne i srednje {kole postoje tako razra|ene cjelinei jedinice. Razlog je dvostruk. Prvi je malen broj sati: u K[C-ima imamosamo jedan sat vjeronauka tjedno te nije mogu}e prije}i svu gra|u jer jeza nju potrebno imati dva sata tjedno. Dakle, mogu}e je ostvariti tek okopola programa kojeg imamo u ud`benicima. Drugi razlog, ve} spomenuta vrlo bitan, jest taj {to i u O[ i u SR[ postoji predmet povijest ili kulturareligija. Njega u~enici imaju u {estom razredu O[ i u tre}em razredu SR[,i to jedan sat tjedno. U na{em {kolskom sustavu ovdje, a ne na vjeronauku,u~enici stje~u temeljna saznanja o drugima. Zadatak konfesionalnog vje-ronauka jest u prvom redu produbljenje znanja o svojoj vjeri, i, ako Bogdadne, u~vr{}enje osobne vjere vjerou~enika. A o drugim religijama sus-tavno u~e u kulturi ili povijesti religija.

Ipak, u NPP po kojemu rade K[C-i, ima mjesta, iako ne mnogo, zagovor o drugim religijama. To je vidljivo i na temelju i{~itavanja NPP-a zaosnovnu i srednju {kolu. Sad }emo ih kratko pro}i, da vidimo u kojimrazredima po programu dolaze teme o drugim religijama.

Niì razredi O[ ne doti~u se drugih religija. Tek u petom razredu do-laze jedinice o tome, i to na samom po~etku nastavne godine. Nakon uvod-noga sata, slijede ove nastavne cjeline posve}ene drugima: Razli~iti smo;Pravila dobrih odnosa po{tivanja i zajedni{tva; ôvjek postavlja pitanja ovlastitom ìvotu; Stanovnici svijeta - na{i prijatelji vjeruju u Boga; Dugapovijest religije (Egipat, Gr~ka, Rim); Traènje koje se nastavlja (budi-zam, islam, ìdovstvo); Kr{}anstvo - {to kr{}ani trebaju poru~iti svijetu;Razli~iti, ali povezani - Crkva i nekr{}anske religije.

Uo~ljivo je da se prvo po~inje s ~injenicom da smo razli~iti i da turazli~itost treba prihva}ati kao bogatstvo, a ne kao teret i ne{to negativno.Postavljaju se pravila normalnoga, lijepoga me|uljudskog pona{anja kojanikoga ne diskriminiraju i svakome daju pravo da ìvi i vjeruje onako kakoìvi i vjeruje. Zatim se navodi da smo, unato~ razli~itim kulturama, religi-jama, tradicijama, ustvari mnogo sli~niji nego mislimo - sve ljude mu~eista pitanja, vrlo sli~ni problemi, èlje, potrebe, o~ekivanja od ìvota. Natoj primarnoj ljudskoj razini, koja prethodi podjelama na jezike, rase, naro-de, vjere, svi smo vrlo sli~ni. Temeljne potrebe djeteta i ~ovjeka u Kinijednake su potrebama djeteta i ~ovjeka u Europi ili Africi: potreba za pri-hva}eno{}u, ljubavlju, normalnom obitelji, prijateljstvom, perspektivomza budu}nost, sre}om, za{ti}eno{}u, mirnim i skladnim ìvotom, posje-dovanjem uvjeta potrebnih za dostojanstven ljudski ìvot. Na toj po~etnojrazini, na razini toga da smo i ja i ti i ona i oni ljudi, leì polazi{te za ovucjelinu, i tek nakon {to se to ustanovilo, ta bitna sli~nost, kre}e se u raz-likovanje. Dakle, jasno se èli re}i da bez obzira na to u {to vjerujemo, kao


348

ljudi nadamo se sli~nome u ìvotu. Bez obzira na to gdje ìvimo, kao ljudisli~no èlimo. Bez obzira na to kojoj religiji pripadam, u prvome redu sam~ovjek kao i onaj pored mene ili onaj daleko i imam iste ljudske potrebe.Ve} i prije govora o religiji i toleranciji kojoj nas religije u~e, pozvani smo,jer smo ljudi, gledati na druge, na svoje i “tu|e” kao na ljude, ravne meni,ni vi{e ni niè, ni crnje ni bjelje.

Tijekom cijelog prvog polugodi{ta {estog razreda op{irno se govorio ìdovskoj povijesti, u prvom redu o Mojsiju kao osloboditelju naroda, na{to se nadovezuje tema o Isusu kao novom vo|i iz ropstva u slobodu. No,o drugim religijama NPP ne predvi|a pouku.

U sedmom razredu govori se o Deset Bo`jih zapovijedi. Tu se govo-ri op}enito o ispravno postavljenim me|uljudskim odnosima i, uklju~no,o odnosu prema onima koji su druga~iji. îtavo drugo polugodi{te posve-}eno je povijesti Crkve, te se ovdje govori o oba velika crkvena raskola, apostoje i zasebne jedinice o “druga~ijim” kr{}anima: Upoznajmo pravo-slavnu Crkvu; Upoznajmo katolike isto~nog obreda; Susret s protestant-skim Crkvama i ekumenski pokret. Sedmi razred, dakle, stvalja naglasakna ekumensko i dijalo{ko podru~je; èli se ukloniti neke, ~esto nacional-no utemeljene pradrasude o pravoslavnima. Nagla{ava se vrlo jasno da surazlike u vjeri izme|u katolika i pravoslavnih gotovo nepostoje}e, da jevjera u bitnome jednaka, te da razlozi raskola nisu u pitanjima vjere, negona razini pitanja vlasti, mo}i i nerazumijevanja. Povijesni se razlozi neprikazuju crno-bijelom tehnikom: mi smo bili besprijekorni, a oni drugi sunevaljali, oni su se odcijepili. Poku{ava se {to objektivnije sagledati okol-nosti i odgovornosti i prikazati ih u svjetlu povijesne istine.

U osmom razredu, u prvome polugodi{tu, govori se i o sljede}em te-mama: Svaki ~ovjek traì Boga; Kriva shva}anja Boga; Ateizam i vjerskaravnodu{nost; Traènje Boga u novim religioznim pokretima. Naglasak jeu ovom razredu na suvremenim religioznim gibanjima: tuma~i se razlikaizme|u naravne i nadnaravne objave; ljudska religioznost kao takva; atei-zam i njegovi razlozi i posljedice; sekte, njihova obilje`ja, pozitivna i ne-gativna, te napose new age kao nova vrsta religije bez Boga.

U prvom razredu srednje {kole ud`benik ima ~itavu cjelinu koja ne-pristrano govori o svjetskim religijama. No, mi u K[C-ima ovu smo cje-linu izostavili da ne bi bilo ponavljanja. Ipak, dvije su silno va`ne teme ko-je obavezo obra|ujem s u~enicima: Krive slike o Bogu i Jesu li sve religi-je jednake. Uz ekumenske teme drugoga razreda srednje {kole, ove dvijeteme drìm najva`nijima za odnos prema drugima i odgoj za dijalog.

U drugom razredu srednje {kole, satovi 3-14 u prvom polugodi{tuposve}eni su povijesti Crkve, te se op{irnije i detaljnije nego u O[ progo-

349


vara i o raskolima, i to ne samo velikom isto~nom i zapadnom, nego i omanjim raskolima prvoga i drugoga tisu}lje}a. Velika i va`na tema jestekumenizam - nastojanje da se ujedinimo. Drugi razred srednje {kole jestrazred u kojem se najvi{e govori o me|ukr{}anskim odnosima, te se, ovdjegovorim u svoje ime, trudim {to objektivnije prikazati situaciju kroz povi-jest i situaciju danas. Nije mi cilj svoje, tj. katolike, predstavljati boljimanego {to jesu, niti druge predstavljati gorima. @elja mi je, koliko mogu,dati objektivni pogled i zdravu pohvalu ili kritiku glede nekih pogleda itendencija unutar Katoli~ke Crkve i drugih vjerskih zajednica. [to se ti~enauka Katoli~ke Crkve, èlim im predstaviti stvari onakve kakve trebajubiti, po Isusovoj zamisli, po Evan|elju i po vjerodostojnom nauku Crkvete ih odgojiti da stvari ne uzimaju zdravo za gotovo, nego da se bore daCrkva ide naprijed. U drugome se polugodi{tu dva {kolska sata govori onovim religijskim pokretima i sektama, te o temi vezanoj za njih: spase-nje ili samospasenje.

U tre}em razredu srednje {kole obra|uju se dvije velike teme: sakra-menti i Deset Bo`jih zapovijedi, te nema tema koje izravno govore o dru-gim religijama.

U ~etvrtom rezredu srednje {kole govori se tako|er o temama kojenisu bitno vezane za druge religije - o kraljevstvu Bo`jemu, slobodi, spol-nosti i braku, te o socijalnom nauku Crkve.

Vidljivo je da se prema programu SR[ najvi{e prostora drugima, i tokr{}anima, posve}uje u drugom razredu, da ni u kojem razredu SR[ nijepredvi|en govor o drugim religijama. Za razliku od SR[, u O[ u vi{imrazredima svake godine govori se o nekom podru~ju vezanom za religiju:u petom razredu temeljan je uvod o drugima te se govori o svjetskim re-ligijama, u {estom i sedmom razredu obra|uju se bitne osobe i doga|aji izìdovske povijesti, u sedmom dodatno o pravoslavnima i protestantima, uosmome o ateizmu, novim religioznim pokretima, napose pokretu new agei sektama.

Sadràji su u ud`benicima veoma primjereno izloèni, te su usmje-reni upravo prema upoznavanju, prihva}anju i razumijevanju onih koji dru-ga~ije vjeruju i prema onomu u {to vjeruju. Moè se re}i da je ovo dijelom za-sluga rada tro~lane komisije za religijsku recenziju vjeronau~nih ud`benika.

3. Neka iskustva i razmi{ljanja

U ovome }u dijelu govoriti o onome {to osobno kroz nastavukonkretno vidim kao problem, kao ono {to usporava ili onemogu}uje rast


350

u~enika u dijalo{koj dimenziji, te ono {to vidim kao mogu}i put premarje{enju. Prvo }u navesti nekoliko ko~nica koje ve}inom prethode nastavivjeronauka. To su stavovi s kojima u~enici dolaze, a koji ne dolaze od njihsamih nego iz obitelji i dru{tva.

3.1. Neke zapreke

êsto me na vjeronauku pitaju {to mislim o mije{anim brakovima ivezama. Iako ovaj problem, prema nekim pristupima i shva}anjima nijestrogo vjeronau~ni problem, ovdje ga èlim spomenuti jer u sebi krijeproblem utjecaja obitelji i okoline na mlade i njihove stavove. Neki su mirekli: prijatelj druge vjere da, to nema problema, ali de~ko druge vjere, tone. Ili, cura ne. Zna~i, postoji dvostrukost mjerila: na ljudskoj, prijatelj-skoj razini nema problema tko je tko. Ali kad je u pitanju ljubav, tada vjerai, ~ini mi se, jo{ vi{e nacija, imaju dosta va`nu ulogu. Vjerojatno, to nisamistraìvala, zbog utjecaja roditelja i obitelji. Utjecaj obitelji i okoline nastav prema drugima silno je velik. I to se u ovom konkretnom pitanjudobro vidi. Pa ipak, ~ini se da obitelji nisu ba{ previ{e religiozne, ne samokatoli~ke, nego i pravoslavne i muslimanske i ìdovske. Nema u obitelji-ma molitve, nema mjesta ni vremena za Boga. âst izuzecima. Vjera, zna-~i, u svagdanjem ìvotu nije bitna. Ne ìvi je se. Ne ìvi se iz vjere, ni povjeri; ne ìvi se s Bogom ni za Boga. A onda odjednom vjera postaje glavnirazlog zbog kojega se neka veza mora prekinuti ili ne smije ni zapo~eti.Ovdje vlada o~it nesklad. Za{to je ono, {to mi je u biti nebitno, odjednomtako stra{no bitno? To djeluje licemjerno. Ovdje su o~ito posrijedi, kakove} rekoh, vi{e nacionalno-povijesni razlozi nego vjerski. I strah.

No u ovakvim se situacijama, kad smo izazvani, ugroèni, najboljese vidi {to ustvari o drugima mislimo i koliko smo mi odrasli puni predra-suda. Mi{ljenja sam da za ovo branjenje svojega postoje opravdani i neo-pravdani razlozi. Opravdan razlog jest taj da èlim zadràti i za{tititi svojvjerski i nacionalni identitet jer ga smatram ne~im bitnim, va`nim, svojim,istinitim, te pritom nemam negativan stav prema drugima. Neopravdani susvi razlozi koji su motivirani neprijateljstvom, mr`njom, predrasudama,generalizacijama. Iako je i njih mogu}e razumjeti, jer dobrim dijelomproizlaze iz povijesnih rana. A u ovoj zemlji nema toga tko nije ranjen odonih drugih i tre}ih. Pitanje za koje vjerujem da si ga rijetki roditelji po-stavljaju kad se u susretu s drugima ili ve} i u samoj pomisli na druge su-o~e s vlastitim negativnim osje}ajima prema drugima glasi: za{to je mojareakcija puna negativnog naboja, odbojnosti, straha, ugroènosti, agre-sivnosti, mo`da i mr`nje? Za svoje reakcije krivimo druge, {to je najlak{e,

351


pa kaèmo: “Ne mogu ih vidjeti jer su mojoj obitelji, prijateljima, selu...1945. u~inili to, 1992. to i to. A vidi i {to nam sada ~ine.” Problem uvijekvidimo samo u drugome, a nikada u sebi. Dok ne uo~imo da smo, ako idokle god pristajemo uz takav unutarnji stav, sada mi leglo mr`nje, da mi~inimo da zlo pro{losti ìvi u sada{njosti i da smo mi ti koji u istom duhukojeg imamo odgajamo svoju djecu te ~inimo da zlo iz pro{losti nastavljaìvjeti i u budu}nosti; dok ne uo~im, ako nisam oprostio i u sebi zaustaviozlo koje me iznutra izjeda, da }u ja sam zlo {iriti i u svome ìvotu, ali i da}e se to zlo prelijevati i na ìvot moje obitelji, napose moje djece, mogagrada, moga naroda; dok ne uo~im da meni, roditelju, treba iscjeljenje sr-ca, da je meni potrebno osloboditi se otpora i neprijateljstva prema drugi-ma, da je meni potrebno da oprostim i da se oslobodim balasta zla, dotle}e na{a djeca rasti, unato~ svim {kolama i vjeronaucima, kao prikrivenineprijatelji. Jer im mi odrasli tako prikazujemo stvari. Jer dalje dajemo iprenosimo ono {to u sebi nosimo: ljubav i mir, ili osu|ivanje i strah.

Name}e se ovdje drugi problem: problem unutarnjeg stava vjero-u~itelja. Logi~no je da ne moèmo o~ekivati od u~enika i njihovih rodite-lja da imaju obra}eno srce. Ali je logi~no da to moèmo o~ekivati od vje-rou~itelja. Ipak, gledaju}i sebe, moram priznati da i sama pripadam reduneobra}enih, redu onih koji radije donose sudove napamet i (pr)osu|ujunapre~ac, previ{e i bezrazlo`no generaliziraju}i na temelju onoga {to smonegdje ~uli. A trebalo bi kao vjeruo~itelj pristupiti druga~ije: truditi seupoznati druge u pravome svjetlu, onakvom kakvom oni sebe vide. I tru-diti se upoznati vlastito srce i razloge svoga negativnog ili povr{nog stavaprema drugima. Zaviriti u svoje srce i u snazi Bo`jega svjetla u sebi otkri-ti duboke korijene neznanja pra}enog povijesnim ranama, oholo{}u i ne-kim iracionalnim strahom. I onda ~isititi, filtrirati, osloba|ati vlastito srcesvih tih natruha neistine, nemara i krivih predod`bi.

Tre}i problem jesu sami u~enici. Vidljivo je da se na temelju ku}nogaodgoja i odgoja koje mladima nudi dru{tvo, mladi u pitanju odnosa premareligiji razvijaju u tri glavna smjera. Prvi smjer jest ateizacija i sekulari-zacija - vjera nije va`na u ìvotu, pa nije va`no ni tko kojoj vjeri pripada.Drugi smjer jest onaj u kojemu u~im ljubiti svoje, a prezirati tu|e (~esto jetaj prezir skriven) i smatrati sve koji ne pripadaju mojoj skupini prikrivenoopasnima kojih se treba bojati i kloniti (iako to mo`da nikad ne}u izre}inaglas). Tre}i smjer jest najrje|i jer je najteì, jer zahtjeva o~i{}eno, obra-}eno, poboànstvenjeno srce: ljubiti svoje i bez skrivenih primisli, bez li-cemjerja i la`nog smje{kanja po{tivati i truditi se razumijevati tu|e.


352

3.2. [to vjeronauk poku{ava?

Zada}a vjeronauka jest voditi ~ovjeka do ovoga tre}ega, usprkos to-mu {to ga mnogi ~imbenici usmjeravaju putem ogoljene vjerske ravno-du{nosti ili negativne vjerske isklju~ivosti. [to konkretnoga poku{avam?

Postoji minimalni cilj i maksimalni cilj. Minimalni cilj jest posti}ikod pojedinog vjerou~enika barem to da stvari sagledava realno i da po-stane svjestan vlastite va`nosti i odgovornosti, te da nikoga ne demonizira,niti da ikoga idealizira. A mladi katolici znaju poprili~no crno gledati i nasamu Katoli~ku Crkvu. @elim da vjerou~enik shvati da je Crkva onakvakakav je on, tj. da je on sam vaàn dio Crkve i da o njemu ovisi kakva jeCrkva. Ako shvati da je Crkva onakva kakvi su kr{}ani, kakvi smo on i ja,mislim da sam ve} ne{to postigla. Barem ne}e prstom upirati na druge,nego }e razmi{ljati o vlastitoj odgovornosti za stanje kojim jest ili nijezadovoljan.

Prema maksimalnom cilju idemo ako pojedincima uspijem usaditineke dublje postavke kojima je krajnji cilj stvarna, ìva osobna vjera. Po-ku{avam ih odgojiti za {irinu pogleda i prihva}anja. Kroz vi{e lekcija,napose u onoj o krivim slikama Boga, èlim im dati do znanja da u svimreligijama postoje zloporabe Boga za neke druge ciljeve. Kad god u Bo`jeime bilo kome i bilo kad nanosim zlo, bol, nepravdu, to nema veze se Bo-gom. A svi to ~inimo. Sakrivamo sebe i svoje ciljeve iza priziva na Boga ina “njegove” ciljeve. Zato ne moèmo gledati na sebe i na tzv. svoje kaona savr{ene, ispravne, a na druge kao na lo{e, nevaljale. Nema crno-bijeletehnike: mi smo savr{eni, drugi su lo{i. Kr{}ani su pozvani da budu svetii savr{eni. Ali i drugi su na to pozvani, svatko iz svoje perspektive. Zato ihpoti~em da svatko bude ono {to treba biti. Ono na {to ga savjest poziva.Ono na {to ga njegova religija poziva. Tada ne}e biti napada, predrasuda,mr`nje. Jer religije su, mi{ljenja sam, uz umjetnost i filozofiju, najvi{i do-met ljudskoga genija. Najvi{i ~ovjekov domet. Jer ukazuju na ne{to na {tonikoja znanost ni tehnika ne ukazuju: na postojanje ljudskoga duha. Napostojanje onoga dijela ~ovjeka u kojem se ~ovjek moè susresti s Bogom.Ukazuju na to da je ~ovjek ne samo tjelesno i psihi~ko, nego i duhovnobi}e. Bi}e u kojemu je prisutan, gdje prebiva Bog. Biti uistinu religiozan,i vi{e, biti uistinu vjernik i imati odnos s Bogom, otkriva, otvara, razvija iodgaja ono najljep{e i najve}e u ~ovjeku: otvara u ~ovjeku dimenziju du-ha. A duh je sjedi{te ljubavi, vjere, nade, slobode, savjesti. Zato ljudi kojiuistinu mole, zdravo mole, rastu u onome {to je Bo`je. I u isto vrijeme unjima se umanjuje ono {to je od zloga duha. Plodovi Duha su ljubav, ra-dost, mir, velikodu{nost, uslu`nost, dobrota, vjernost, blagost, uzdr`ljivost

353


(usp. Gal 5,22). Istinska vjera ra|a ovim plodovima i oni su mjerilo au-tenti~nosti vjere.

A ovi plodovi upravo su ono {to je neophodno za me|ureligijskidijalog. Zato, odgojiti nekoga za me|ureligijski dijalog zna~i odgojiti gada u sebi njeguje odnos s Bogom. Jer autenti~ni me odnos s Bogom oslo-ba|a svega {to ja mislim da jest Bog, a zapravo nije; svega {to ja mislimda je sloboda, a nije sloboda; svega {to ja mislim da je dobro, a nije dobro;svega {to ja mislim da je ispravno i istinito, a la` je. Samo kroz nao~alekroz koje gleda Bog, ~ovjek moè posve jasno i dobro vidjeti. Vjeronaukje uspio ukoliko produbi osobnu vjeru, ukoliko pomogne oja~ati pogledvjere. A vjera, ìva vjera, uklanja predrasude, strahove, la`. Osloba|a mei osposobljuje da mogu pristupiti svakome.

Ako èlimo osvariti ovaj maksimalni cilj i pomo}i da stasaju zreli iza dijalog i suìvot sposobni ljudi, mi{ljenja sam da je apsolutno nu`no davjeronauk kao {kolski predmet samoga sebe nadi|e. Mladima je potrebnona vjeronauku ponuditi vi{e od vjeronauka. Njima je potrebno ponuditi nesamo lekcije, satove, {kolske klupe. Potrebno im je pruìti ìvotnu podr{-ku i izvan {kole, ako èlimo da ono {to se na vjeronauku govori i u njih“sije” uistinu ima prigodu rasti, stasati, opstati u nepovoljnim okolnostimana{ega dru{tva. Zato mislim da je potrebno da {kolski vjeronauk ima svojnastavak, svoju konkretnu prakti~nu primjenu u obliku van{kolskih sku-pina mladih vezanih uz Crkvu ili doti~nu vjersku zajednicu. One mogu bitiustrojene na razne na~ine, mogu biti molitvene, karitativne, sportske, litur-gijske... Ali one su neophodna potpora. S mladima vjerske zajednice mo-raju sustavno raditi i izvan {kolskih klupa. Mi moramo dati svoj maksi-mum da bi mladi, kojima smo poslani, urodili barem minimumom.

Zaklju~ak

Koliko se u re~enome uspjeva? Koliko vjeronauk zaista odgaja ljudeza {irinu pogleda, visinu ljubavi i dubinu poniznosti? Onoliko koliko do-pustimo da Bog djeluje u nama. U vjerou~itelju i vjerou~enicima. Ni vi{eni manje. Znanje ne pomaè ukoliko je srce zatvoreno. Ostaje informaci-ja. Ne postaje formacija. A srce, duh, otvara jedino drugo Srce, drugi Duh.Bo`je srce, Bo`ji Duh. Vjeronauk ima malo {anse za uspjeh. Jer je maloonih do ~ije slobode Bog uspijeva na}i put. Vjeronauk i na polju me|ure-ligijskog dijaloga ima malo {anse za uspjeh. Jer je previ{e onoga {to mla-dog ~ovjeka vu~e u suprotnom smjeru, u smjeru podjela i isklju~ivosti. I}iputem dijaloga moè onaj u ~ijem je ìvotu ìv dijalog s Bogom. Jedino je


354

Bog kadar ~ovjeka uvesti u slobodu i spa{enost od svake vrste zarob-ljenosti vlastitim stavovima, mi{ljenjima i pogledima. To ne moè sam posebi u~initi ni vjeronauk, ni vjerou~itelj, ni “Kultura (Povijest) religija”, nispomenute skupine mladih. Oni mogu biti po~etak, poticaj, glas koji pozi-va, opominje - poput glasa koji vi~e u pustinji. Odsko~nica. Ali ho}e li sodsko~nice pojedini u~enik krenuti u smijeru promjene mentaliteta, to vi-{e nije u mo}i nastave ni nastavnika. U mo}i je te osobe i okoline u kojojona ìvi.

No, ovi mali izgledi nas ne trebaju obeshrabrivati. Jer stado onih kojiiskreno Bogu vjeruju i iz vjere ìve, a ne iz drugih motiva i snaga, nikadai nije bilo veliko. Na nama je da ga danas poku{amo u~initi ve}im. Me-|uvjerski dijalog u {kolama ima {anse ondje gdje postoji dijalog ~ovjekas Bogom. Gdje postoji stvarni dijalog barem jedne osobe s Bogom. Ondjegdje postoje samo me|uljudski razgovori, me|uvjerski dijalog nema nismisla ni izgleda jer tu i nema vjere. Tu je samo pripadnost religioznojzajednici. Ima ideja o Bogu, ima ideologija o Bogu, ali nema ìvoga Boga.Ni prihva}anja ni po{tivanja tu se ne moè na}i ni roditi. Licemjerja da.Samo ondje gdje je Bog, mogu}e je da }e govor o Bogu povezivati a nerazdvajati. Samo je u Bogu mogu}e autenti~no govoriti o Bogu. Sve drugoostaje izvan dometa njegova blagoslova i izvan milosti koja daje da rastuplodovi mira i suìvota. Ostaju razgovori o Bogu u kojima Boga nema.

U toj se i tolikoj vatri i pred tim ogromnim zadacima nalazi vjero-nauk. Upitna su srca roditelja i obitelji, upitna su, zbog toga i srca u~enika,upitna su srca vjerou~itelja i op}enito nastavnika. Upitni su stranci kojivode i odre|uju {to }e se i kako u~iti u {kolama ove zemlje. Upitan je usp-jeh. Upitno je koliko mi Bogu vjerujmo i koliko mu dopu{tamo djelovati.

A unato~ svemu tome, kaù sami |aci, u ovoj {koli nema vjerskih ninacionalnih vrije|anja! O tome su mi posvjedo~ili sami u~enici. Odmahdrugi dan nakon {to sam dobila zadatak napraviti ovo izlaganje, malo samza{la me|u u~enike gimnazije i medicinske {kole K[C-a i pitala ih ima liu njihovim razredima sukoba ili napetosti na nacionalnoj ili vjerskoj osno-vi, drugim rije~ima, na kojoj se razini me|ureligijske i me|unacionalnesno{ljivosti nalaze sami |aci. U jednom razredu dogodio se, prema pri~a-nju u~enica toga razreda, izdvojeni incident da su u~enika @idova dvojicakolega iz razreda nazvala ~ifutom. Dobili su ukor. Zanimljivo, svi ostali, apripadaju razli~itim odjeljenjima, od I. do IV. razreda, govorili su: “Nematoga u na{em razredu.” Ovogodi{nji maturanti prije ispita, napose iz fizike,prvo bi zajedno molili O~e na{, a onda jednu islamsku molitvu. Nek sena|e, za svaki slu~aj. Bilo mi je izuzetno drago ~uti da u ovoj {koli, po oc-jeni samih u~enika, zaista vladaju po{tivanje i tolerancija. Je li razlog tome

355


to {to ih vjera, ni njihova ni ikoja druga op}enito ne zanima? Mo`da, unekim slu~ajevima, ali ima me|u njima |aka koji ozbiljno shva}aju svojuvjeru. I oni su tako|er rekli da nisu nikada u svom razredu doìvjeli vri-je|anja niti su sami ikoga vrije|ali.

Zvu~i vrlo optimisti~no nakon svih zapreka i problema koje sam na-vela, zapreka dru{tva, obitelji, vjerou~itelja, vjerou~enika. Na me|uu~e-ni~koj razini u ovoj {koli stvar funcionira! Kako? Dobro pitanje. Tako. [tosu ljudi vi{e ljudi nego {to sami misle i znaju. [to je dobro ipak sna`no iìlavo, usprkos nasilnosti zla. I {to je Bog vi{e Bog nego {to mi vidimo,osje}amo i vjerujemo. I {to mi ne znamo {to da ~inimo kako valja, a Bogi preko nas ograni~enih i izgubljenih u vlastitim ìvotnim pri~ama, ipakvodi stvar. I {to nas ne pu{ta same ni kad mi njega napu{tamo. Bog je uvi-jek ve}i. U to vjeruju i katolici i pravoslavni i muslimani. I to se u Sarajevupokazuje! U ovoj se {koli pokazuje! U vjeronauku se, eto, bar malo po-kazuje!


356

GRUPA AUTORA

U povodu jubileja mons. dr. Mate Zovki}a*

1. Marko Josipovi}: Pozdrav i biografija dr. Zovki}a

Uzoriti gospodine kardinale Pulji}u, preuzvi{eni gospodine biskupeSudaru, cijenjeni mons. Sommertag, veleu~eni mons. Zovki}u, predstav-nici crkava i vjerskih zajednica, gospodine veleposlani~e Vrbo{i}u, po{to-vani predstavnici vlasti svih razina, cijenjeni zamjeni~e provincijala Bos-ne Srebrene dr. Sikiri}u, po{tovani dekane Vrhbosanske katoli~ke teologi-je dr. ]osi}u, rektore Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeni{ta dr. Iki}u, ci-jenjene sestre provincijalke i druge ~asne sestre, bra}o sve}enici, kolegicei kolege profesori, po{tovani predstavnici akademskih, znanstvenih, kul-turnih, visoko{kolskih, {kolskih i odgojnih ustanova, dragi vjernici gradaSarajeva, studenti i svi uvaèni gosti, kako god se zvali i neovisno o svje-tonazoru, vjeronazoru i nacionalnoj pripadnosti, predstavnici medija, jed-nom rije~ju, po{tovani i dragi sudionici ve~era{nje sve~anosti u Vrhbo-sanskoj katoli~koj teologiji, sve vas sa zadovoljstvom, radosno i srda~nopozdravljam. Svima vam zahvaljujem za dolazak.

Vama je poznato da je ova sve~anost prire|ena da bi javnosti biopredstavljen zbornik radova U slu`bi Rije~i i Bo`jega naroda u ~ast mons.dr. Mati Zovki}u, {to ga je u povodu 70. obljetnice njegova ìvota i 35godina njegova profesorskog djelovanja priredila i objavila Vrhbosanskakatoli~ka teologija, koja je prve stranice svoje povijesti po~ela ispisivatidavne 1890. god., {to ho}e re}i da je ona najstarija visoko{kolska ustano-va prema suvremenim kriterijima u BiH. Na tu ~injenicu ova je ustanovavrlo ponosna. S pravom se ponosi svojim osniva~em nadbiskupom dr. Jo-sipom Stadlerom, neumornim crkvenim pastirom, filozofom, teologom,osniva~em redovni~ke zajednice Sluàvke maloga Isusa i skrbnikom siro-ma{ne djece i odraslih, kakvoga ovo podneblje ne pamti; ponosi se postig-

357


* Izlaganja prigodom predstavljanja djela: M. JOSIPOVI] - B. ODOBA[I] - F. TOPI](prir.), U slu`bi Rije~i i Bo`jega naroda. Zbornik radova u ~ast mons. dr. Mati Zovki}uu povodu 70. obljetnice ìvota i 35 godina profesorskog djelovanja, Studia Vrhbos-nensia - 14, Vrhbosanska katoli~ka teologija, Sarajevo, 2007. Predstavljanje je odr-àno 14. studenoga 2007. na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji u Sarajevu.

nu}ima ove ustanove na duhovno-odgojno-obrazovnom podru~ju; ponosise tolikim generacijama studenata koji su kroz nju pro{li i kasnije svojimradom na pastoralnom, filozofsko-teolo{kom i kulturnom polju stekli veli-ke zasluge; ponosi se i zaslu`nim vrsnim profesorima koji su savjesno vr-{ili svoje poslanje, te uz redovito filozofsko-teolo{ko obrazovanje stude-nata, istakli se i na znanstveno-istraìva~kom podru~ju.

Me|u posljednje spomenute pripada mons. dr. Mato Zovki}, jo{ uvi-jek vrlo aktivni, kojemu je u znak priznanja i zahvale za njegovo djelo-vanje, za svekoliku aktivnost na Vrhobosanskoj katoli~koj teologiji, zanjegov anga`man kao sve}enika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, za doprinosrazvoju i unaprje|enju biblijsko-teolo{ke znanosti, promicanje ekumeniz-ma i dijaloga itd., prire|en zbornik s naslovom U slu`bi Rije~i i Bo`jeganaroda. Ukratko }u predstaviti njegov lik.

Mato Zovki} ro|en je 9. svibnja 1937. u Donjoj Tramo{nici, gdje jezavr{io osnovnu {kolu od ~etiri razreda. Gimnazijsko {kolovanje u traja-nju od osam godina zapo~eo je u Dubrovniku, nastavio u Zagrebu te u \a-kovu gdje je i maturirao 1957. god. Filozofsko-teolo{ki studij poha|ao jeu \akovu i na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te u lipnju1965. diplomirao i u listopadu iste godine magistrirao. Za vrhbosanskogasve}enika zare|en je u \akovu 29. lipnja 1963.

Sluìo je kao kapelan u Travniku 1965./1966. god. te na Katoli~kombogoslovnom fakultetu u Zagrebu napisao i 16. listopada 1968. obranio dok-torsku radnju iz teologije. Jednu godinu bio je ùpnik u ùpi Srca Isusova uSarajevu te upu}en u Rim na studij Svetoga Pisma na Papinskom biblij-skom institutu. Vratio se 1972. god. s magisterijem iz Svetoga Pisma i po~eopredavati Novi Zavjet i ekleziologiju na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji.Od 1976. do 1983. god. bio je rektor Vrhbosanske katoli~ke bogoslovije.

Kanonikom vrhbosanskim imenovan je u sije~nju 1985., a u sije~nju1987. generalnim vikarom i tu slu`bu, uz kra}i prekid 1990. god., obna{ai danas. U rujnu 1993. imenovan je savjetnikom Kongregacije za katoli~kiodgoj, a 21. prosinca iste godine papa Ivan Pavao II. imenovao ga je svo-jim po~asnim prelatom.

Tijekom vi{e od tri decenije dr. Zovki} vrlo ~esto i plodno sudjelu-je na doma}im i inozemnim znanstvenim skupovima koji se bave biblij-skim i ekleziolo{kim temama te posljednjih godina napose ekumenskim ime|ureligijskim dijalogom. S pravom ga se smatra ekspertom za dijalog.Od lipnja 1997. aktivni je suradnik Me|ureligijskoga vije}a.

Bibliografija dr. Zovki}a obuhva}a 12 objavljenih knjiga, oko 80 znan-stvenih ~lanaka iz egzegeze i Svetoga Pisma op}enito, oko 60 znanstvenih~lanaka iz ekleziologije i me|ureligijskoga dijaloga, oko 240 novinskih


358

~lanaka, vi{e od 90 recenzija, 7 prevedenih knjiga i 5 knjiga na kojima jeradio kao prire|iva~. Svoje znanstvene i druge tekstove objavljuje u raz-nim doma}im i inozemnim publikacijama.

2. Anto Popovi}: Prof. Mato Zovki} kao bibli~ar

Najprije èlim zahvaliti organizatorima na pozivu da sudjelujem uovom sve~anom doga|aju u ~ast msgr. prof. dr. Mati Zovki}u. Meni je pov-jerena zada}a da u kratkim crtama prikaèm prof. Matu Zovki}a kao bib-li~ara. Ovdje èlim kratko osvijetliti tri podru~ja djelovanja prof. Zovki}a.

Prvo je podru~je egzegeze - prof. Zovki} kao egzeget, kao znan-stveni, stru~ni tuma~ svetopisamskih tekstova;

Drugo je podru~je profesorskoga djelovanja dr. Zovki}a;Tre}e je podru~je eklezijalnoga djelovanja, odnosno prof. Zovki}

kao bibli~ar Crkve.1. Profesor Zovki} kao egzeget. Za stru~no tuma~enje svetopisam-

skih tekstova profesora Zovki}a karakteristi~no je da interpretacijsku me-todu prilago|ava naravi biblijskih tekstova. Na taj na~in prof. Zovki} stav-lja interpretacijsku metodu u slu`bu otkrivanja izvornoga smisla svetopi-samskoga teksta kao i zna~enja istoga teksta za suvremenoga ~itatelja.

Za ilustraciju ovoga na~elnog interpretacijskoga pristupa svetopi-samskim tekstovima dovoljno je podsjetiti na nekoliko primjera iz knjigeprofesora Zovki}a: Isus u Evan|elju po Luki, Biblioteka “Radovi” 5, Vrh-bosanska katoli~ka teologija, Sarajevo, 2002. Kada dr. Zovki} u ovoj knji-zi tuma~i ulomak Lk 2,1-7 (“Ro|en u Betlehemu za vrijeme rimskog caraAugusta”, str. 88), za ~ije razumijevanje je potrebno pojasniti povijesnikontekst, tada je interpretacija iscrpna u povijesnom pogledu. Kada je zarazumijevanje teksta potrebno poznavati ìdovsku pozadinu, kao {to je toslu~aj s ulomkom Lk 2,41-42 (“Isusov ‘Bar Micvah’”, str. 107-110), tadaje detaljno protuma~en ovaj doga|aj iz Isusova ìvota iz perspektiveìdovskoga konteksta. Kada je Lukin tekst potrebno promatrati kroz priz-mu sinopse, a takav je opis doga|aja Isusova kr{tenja (Lk 3,21-23 i Mt3,13-17; Mk 1,9-11), tada je analiza sinopti~kih tekstova temeljita i ufunkciji otkrivanja specifi~ne poruke svakoga od sinopti~kih ulomaka(usp. “Sinopti~ka tradicija o Isusovu kr{tenju”, str. 119-124).

Odlika je egzegetske analize profesora Zovki}a da izvornu poruku sve-topisamskoga ulomka u novozavjetnom vremenu aktualizira u ìvotu dana{-nje Crkve. Tako je u analizi ulomka “Isus kod Marte i Marije (Lk 10,38-42)”(str. 191-216) autor ukazao najprije na nezamjenjivu ulogu èna u prvoj kr{-}anskoj zajednici (str. 209-214), a potom u dana{njoj Crkvi (str. 214-215).

359


O znanstvenoj kvaliteti interpretacije svetopisamskih tekstova profe-sora Zovki}a svjedo~i konzultirana brojna egzegetska literatura (egzeget-ski komentari, monografije i ~lanci iz egzegetsko-teolo{ih ~asopisa nasvjetskim jezicima kao i na hrvatskom jeziku).

Specifi~nost je prof. Zovki}a kao bibli~ara da pri tuma~enju svetopi-samskih ulomaka, uza strogo znanstvenu literaturu, koristi i dokumentecrkvenoga u~iteljstva, a radi poja{njenja doktrinalnoga, eklezijalnoga, pa-storalnoga smisla svetpisamskoga teksta.

2. Profesorsko djelovanje dr. Zovki}a. Prof. Zovki} predaje na Vrh-bosanskoj katoli~koj teologiji od 1972. god. Me|utim, on je prisutan nasvim teolo{kim u~ili{tima hrvatskoga govornog podru~ja ve} trideset go-dina preko prijevoda ud`benika za biblijske predmete. Od sedam knjigakoje je profesor Zovki} preveo, {est su ud`benici za biblijske predmete.Rije~ je o tri uvoda u Sveto Pismo: Op}i uvod (W. HARRINGTON, Uvodu Bibliju - Spomen objave, Priru~nici 17, Kr{}anska sada{njost /KS/, Za-greb, 31991.; prof. Zovki} je ovu knjigu preveo 1974. god.); Uvod u StariZavjet (W. J. HARRINGTON, Uvod u Stari Zavjet - Spomen obe}anja,Priru~nici 15, KS, Zagreb, 1993.; prof. Zovki} je ovu knjigu preveo 1974.god.) i Uvod u Novi Zavjet (W. J. HARRINGTON, Uvod u Novi Zavjet -Spomen ispunjenja, Priru~nici 13-14, KS, Zagreb, 1993.; prof. Zovki} jeovu knjigu preveo 1974. god.). Tu su jo{ prijevodi dviju biblijskih teologi-ja: jedna Staroga i Novoga Zavjeta (R. E. BROWN i drugi, Biblijska teo-logija Staroga i Novoga zavjeta, Priru~nici 18, KS, Zagreb, 1993.; prof.Zovki} je ovu knjigu preveo 1978. god.), i druga teologija Novoga Zavjeta(F. PORSCH, Mnogo glasova jedna vjera. Novozavjetna teologija, njezinipo~eci, razvitak i osnovni smjerovi, Priru~nici 22, KS, Zagreb, 1988.; prof.Zovki} preveo je ovu knjigu 1985. god.). Tu je jo{ i priru~nik za biblij-ski predmet “Uvod i egzegeza evan|elja i Djela apostolska” (HAR-RINGTON, D. J., VIVIANO, B. V. i dr., Komentar evan|elja i Djela apo-stolskih, Priru~nici 1, Vrhbosanska katoli~ka teologija, Sarajevo, 1997.).Do po~etka djelovanja prof. Zovki}a na hrvatskim teolo{kim u~ili{tima zagore navedene biblijske predmete uglavnom su kori{tene skripte. Od prof.Zovki}a teolo{ka u~ili{ta na hrvatskom govornom podru~ju dobila su zabiblijske predmete kvalitetne ud`benike koji se koriste ve} trideset godi-na. Tajna uspjeha ovih priru~nika koje je preveo leì u ~injenici da je prof.Zovki} bio ne samo prevoditelj, nego i odabiratelj teksta koji je trebaloprevesti za potrebe hrvatskih teolo{kih u~ili{ta. On se pokazao dobrimpoznavateljem biblijske literature na stranim jezicima i istodobno je dobroocijenio koji }e od ud`benika biti prikladan i za na{e doma}e potrebe. Nataj na~in svojim je prijevodima biblijskih priru~nika dao pe~at suvreme-nom studiju Biblije na doma}im katoli~kim teolo{kim u~ili{tima.


360

Kao sastavni dio profesorskoga rada dr. Zovki}a, va`ni su njegovistru~ni prikazi novih publikacija knjiga. Od ukupno 90 prikaza (recenzija)oko dvije tre}ine su prikazi knjiga isklju~ivo biblijske tematike. Od togaje ne{to vi{e od 40 prikaza knjiga koje su objavljene na stranim jezicima(22 na engleskom, 16 na njema~kom, 2 na latinskom, 1 na francuskom, 1na talijanskom), a 17 prikaza biblijskih knjiga na hrvatskom jeziku. Naovaj na~in on je omogu}io zavr{enim studentima, kasnijim pastoralnimdjelatnicima kao i kolegama bibli~arima, da mogu biti informirani o naj-novijim pravcima i dostignu}ima na podru~ju biblijskih istraìvanja.

3. Profesor Zovki} kao eklezijalni bibli~ar. Prema Dei Verbum, dog-matskoj konstituciji o boànskoj objavi Drugog vatikanskog sabora, broju21: “Crkveno propovijedanje treba se hraniti i biti upravljano Svetim pis-mom.” Isti broj u nastavku govori da u Svetom Pismu Bog prijateljski do-lazi u susret ljudima kao svojim sinovima i s njima razgovara (DV, 21).

Od 12 knjiga koje je napisao prof. Zovki} posebno su za ovo eklezi-jalno djelovanje navije{tanja Bo`je Rije~i va`ne tri knjige tuma~enja ned-jeljnih misnih ~itanja: Matejevo evan|elje u na{oj Misi. Biblijski komen-tar misnih ~itanja u godini A, Liturgijska pomagala 36, KS, Zagreb, 1995.;Markovo i Ivanovo evan|elje u na{oj Misi. Biblijski komentar misnih ~ita-nja u godini B, Liturgijska pomagala 37, KS, Zagreb 1995.; Lukino evan-|elje u na{oj Misi. Biblijski komentar misnih ~itanja u godini C, Litur-gijska pomagala 35, KS, Zagreb, 1995.

Ove tri knjige tuma~enja nedjeljnih misnih ~itanja prof. Zovki}aprimjer su kako “se crkveno propovijedanje treba hraniti i biti upravljanoSvetim Pismom” (DV, 21). Knjige nedjeljnih misnih tuma~enja prof.Zovki}a uspje{no pribliàvaju i otkrivaju izvornu snagu Bo`jega govorasadrànog u Svetom Pismu i na taj na~in doprinose da se ìvot Crkve iìvot vjernika hrani “kruhom ìvota... sa stola rije~i Bo`je” kao i “sa stolaTijela Kristova” (DV, 21).

Velika je zasluga prof. Zovki}a za njegovanje biblijske tradicije umjesnoj Crkvi Vrhbosanske nadbiskupije. Dovoljno je navesti tri primjera.Prvi primjer moè se uzeti iz zbornika: Josip Stadler. @ivot i djelo. Zbor-nik radova sa me|unarodnih znanstvenih skupova o Josipu Stadleru (1998.,Sarajevo, Zagreb), prir. P. Juri{i}, Studia Vrhbosnensia 11, Vrhbosanskakatoli~ka teologija, Sarajevo, 1999. U ovom zborniku dva su hrvatskabibli~ara, prof. dr. A. Rebi} i prof. dr. M. Zovki}, govorili o profilu nad-biskupa J. Stadlera kao bibli~ara. Prof. Zovki} je u svome prilogu u ovomzborniku (“@ene uz Isusa i prvu Crkvu prema Stadlerovu komentaru Tre-}eg evan|elja i Djela apostolskih”, str. 585-614) ne samo podsjetio da jenadbiskup Stadler napisao pet knjiga - komentara ~etiriju evan|elja i Djela

361


apostolskih, nego je dopunio i aktualizirao Stadlerov komentar na taj na-~in {to je poslije izno{enja Stadlerova tuma~enja donio u obliku konstata-cije bitnu poruku doti~noga ulomka prema suvremenom egzegetskomshva}anju. Drugi primjer Zovki}eva njegovanja biblijske tradicije mjesneCrkve jest vi{e anoniman, ali vrlo konkretan. Rije~ je, naime, o tradicional-nim “Danima sluge Bo`jega Josipa Stadlera”, s misnim slavljima i temat-skim propovjedima svakoga 8. datuma u mjesecu. Za ovu godinu, tj. 2007.,sve tematske propovjedi uokvirene su tematskim naslovom “Rije~ Bo`ja uìvotu i poslanju Crkve”, a devet od ukupno dvanaest propovjedi jesu biblij-ske propovjedi iz biblijskih komentara nadbiskupa J. Stadlera. Odabir ovihtema propovjedi, moè se naslu}ivati, djelo je prof. Zovki}a. Uz pomo} ok-virne teme: “Rije~ Bo`ja u ìvotu i poslanju Crkve”, uspje{no je povezanamjesna Crkva s predstoje}im doga|ajem op}e Crkve, a to je XII. op}a,redovita sinoda biskupa, koja }e se odràti u Rimu, u listopadu 2008. Na-ime, tema predstoje}e op}e sinode glasi: “Rije~ Bo`ja u ìvotu i poslanjuCrkve.” Tre}i primjer njegovanja biblijske tradicije mjesne Crkve pred-stavlja najnovije objavljivanje Biblije koju je preveo nadbiskup vrhbosans-ki Ivan Ev. [ari} (Biblija. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, preveoIvan Ev. [ari}, 1. popravljeno izdanje, Hrvatsko Biblijsko dru{tvo - Zagreb,Vrhbosanska nadbiskupija - Sarajevo, Glas koncila - Zagreb, 2006.). Ovajprijevod nadbiskupa [ari}a, koji je izvorno nastao u vremenu Drugogasvjetskog rata, sada je temeljito revidiran na temelju usporedbe s izvornimjezicima Biblije. Prof. Zovki} je usporedio ovaj [ari}ev prijevod s onimdijelovima Biblije koji su napisani na gr~kom, a to je cijeli Novi Zavjet (27knjiga) i deuterokanonske knjige Staroga Zavjeta (7 knjiga i gr~ki dijeloviknjige o Esteri i Danijelove knjige). Uz prof. Zovki}a, na reviziji ovoga[ari}eva prijevoda sudjelovali su i prof. dr. Karlo Vi{aticki, koji je uspore-dio [ari}ev prijevod s hebrejskim izvornikom svih starozavjetnih knjiga (38knjiga), izuzev knjige Psalama, koju je obradio prof. mr. Boò Odoba{i}.

Na kraju ~estitam prire|iva~ima (profesorima: M. Josipovi}, B.Odoba{i}, F. Topi}) i Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji na objavljivanjuzbornika u ~ast prof. Zovki}a. Zbornik je bogat temama i kvalitetan s gle-di{ta obrade tema. Ovaj zbornik radova izraz je po{tovanja i priznanjaprof. Zovki}u za njegov znanstveni rad i sve}eni~ko djelovanje. Tim izra-zima po{tovanja osobno se i najiskrenije pridruùjem.


362

3. Boò Odoba{i}: Nastanak zbornikau ~ast dr. Zovki}u

Dr. Mato Zovki} je teolog i bibli~ar Katoli~ke Crkve, profesor naVrhbosanskoj katoli~koj teologiji ve} 35 godina. Svojim radom na ovoj Te-ologiji i u \akovu, svojim sudjelovanjima na mnogim me|unarodnim sim-pozijima i znanstvenim skupovima, i kao predava~ i kao pisac stekao jeugled kako u Crkvi u Hrvata tako i u svijetu. Svi smo mi rade}i s Matomu~ili i u~imo od njega i njegovih pisanih i s drugih jezika prevedenih djela.O 70. obljetnici njegova ìvota zavrijedio je i na{u pa`nju ali i zahvalnost.O potrebi obiljeàvanja nekih godi{njica na{ih profesora tada{nji dekan dr.Marko Josipovi} i jedna skupina profesora raspravljala je u kuloarima ve}vi{e godina. Ve} negdje 2004. god. isticano je da bismo morali prireditispomen zbornik dr. Zovki}u jer je mnogo u~inio za ovu Teologiju i svojimpisanim djelima zasluàn je za promicanje Biblije i biblijskoga studija ucijeloj Crkvi u Hrvata. Kako je dr. Zovki} i naslovni docent BogoslovnogaFakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, na sjednici hrvatskih bibli~ara i Hrvat-skoga katoli~kog biblijskog djela 26. sije~nja 2005. bilo je zaklju~eno da sepriredi zbornik povodom 70. obljetnice dr. Adalberta Rebi}a, {to je preuzeoBogoslovni fakultet u Zagrebu, ali i dr. M. Zovki}u, {to sam ja obrazloìoi preuzeo obvezu da u dogovoru s Vrhbosanskom katoli~kom teologijomzbornik priredimo mi u Sarajevu. Mislim da su dr. B. Duda, dr. A. Kresina,dr. J. Fu}ak, dr. A. Rebi} i dr. M. Zovki} najzaslu`niji za {irenje interesa zaBibliju i biblijski studij u nas nakon Drugoga vatikanskog sabora. U razgo-voru s dekanom i kolegama profesorima na{e Teologije odlu~eno je nasjednici Profesorskoga vije}a Vrhbosanske katoli~ke teologije 4. oùjka2005. da svoju pa`nju i zahvalnost izrazimo spomen zbornikom znanstve-nih radova u ~ast dr. Zovki}u. Izabrano je povjerenstvo od trojice ~lanova,tada{nji dekan dr. Marko Josipovi}, mr. Boò Odoba{i} i dr. Franjo Topi},koji su zaduèni da prirede zbornik. Povjerenstvo se brzo dogovorilo o ras-poredu poslova. Mr. Odoba{i} preuzeo je administrativne poslove i poseb-no obvezu oko angaìranja bibli~ara i drugih teologa, Zovki}evih prijate-lja, da sudjeluju u zborniku. Dr Josipovi} i dr. Topi} preuzeli su brigu okotehni~kih poslova prire|ivanja za tiskanje i za financiranje zbornika.

Popis mogu}ih sudionika priredio je mr. Odoba{i} te je slu`benipoziv u ime Vrhbosanske katoli~ke teologije (s protokolom 58/2005) 13.travnja 2005. upu}en je na 60-ak imena: svim bibli~arima Hrvatima uBiH, u Hrvatskoj i u inozemstvu. Poziv je upu}en i svim profesorima Vrh-bosanske katoli~ke teologije. U dopisu, uz najkra}u biografiju dr. Zovki}a,nagla{ena su podru~ja Zovki}eva znanstvenoga istraìvanja: ekleziologija,

363


biblijske znanosti i me|ureligijski dijalog, te da bi prilozi bili poèljni iztih podru~ja, a da }e se rado uvrstiti u zbornik i radovi iz drugih podru~jafilozofsko-teolo{kih znanosti. Zamoljeno je da prilozi ne prema{uju 20klasi~nih kartica. Naravno, to profesori nisu ni blizu po{tivali pa je zatopred nama zbornik od 1065 stranica. Neki smatraju da je previ{e glo-mazan. Nismo inzistirali na skra}ivanjima jer smo se, kako su radovi sti-zali, sve vi{e uvjeravali u visoku stru~nost i znanstvenost radova. Osimbibli~ara koji su zamoljeni za sudjelovanje u zborniku, pozvani su biv{iugledni profesori Vrhbosanske katoli~ke teologije: dr. Ratko Peri} (Mo-star), dr. @elimir Pulji} (Dubrovnik), dr. Franjo Komarica (Banja Luka),dr. Anto Orlovac (Banja Luka), dr. Petar Vranki} (Augsburg), dr. MarkoMati}, D.I. (Zagreb). Imaju}i u vidu da je dr. Zovki} predavao i u \akovu,osim tamo{njih bibli~ara (npr. ovdje prisutnoga promotora i Zovki}evakolege sa studija biblijskih znanosti u Rimu msgr. i prof. Luke Marija-novi}a), posebno je zamoljen za sudjelovanje u zborniku dekan Kato-li~koga bogoslovnoga fakulteta u \akovu, sada ve} pokojni dr. NikolaDogan, koji se odmah rado odazvao. Koliko znam, to je njegov zadnji~lanak koji je jo{ za svoga ìvota objavio. Poziv na sudjelovanje poslan jenajbliìm susjedima, bibli~arima Slovencima, s kojima se osobno pozna-jemo, s kojima smo studirali i uvijek sura|ivali. Na ugodno iznena|enjepet profesora se javilo (od njih 8 pozvanih na sudjelovanje) i brzo su do-stavili svoje priloge. Dr. Joè Kra{ovec, akademik, molio nas je da uvrsti-mo i prilog dr. Irene Avsenik Nabergoj, profesorice pri katedri Staroga Za-vjeta u Ljubljani, koja se posebno posvetila prou~avanju biblijske misli uknjièvnim djelima Ivana Cankara, ~iji je brat msgr. Karlo Cankar (1887.-1953.) bio prelat, kanonik, kateheta, urednik prvih katoli~kih ~asopisa uSarajevu i ùpnik u sarajevskoj ùpi Stup.

Nismo zaobi{li ni neke prijatelje bibli~are iz drugih zemalja. Pozivuse me|u prvima odazvao kanonik i profesor dr. Jano{ (Ivan) [matovi} izGyöra, Ma|arska. On je Gradi{}anski Hrvat, sin roditelja hrvatske manji-ne u Ma|arskoj, a sprijateljili smo se na brojnim biblijskim kolokvijima uBe~u i drugdje. I dr. Frederic Manns, franjevac, profesor biblijskih zna-nosti i arheologije na Franjeva~koj biblijskoj {koli u Jeruzalemu, koga samsusreo pri otvaranju Biblijskoga muzeja u Cerniku (2006.) i dok sam sprofesorima iz Zagreba razgovarao o zborniku, on se sam ponudio zapisanje ~lanka u ~ast Zovki}u, jer bi mu, kako re~e, bila ~ast na}i se me|una{im bibli~arima, a i on je rodom iz Banje Luke. I on je vrlo brzo do-stavio svoj dragocjen ~lanak o znaku Kane u ìdovskoj tradiciji. Bez okli-jevanja odazvali su se na{i bili~ari iz Zagreba, Splita, Rijeke, \akova, ne-koliko profesora Vrhbosanske katoli~ke teologije i Franjeva~ke teologije u


364

Sarajevu, profesori bibli~ari u inozemstvu, dr. Stipe Juri~, dominikanac,bibli~ar (Angelicum, Rim), dr. Tomislav Vuk (Jeruzalem), te na{i, tada jo{studenti biblijskih znanosti u Rimu, Darko Toma{evi} (sada profesor No-voga Zavjeta na na{oj Teologiji), Marinko Antolovi} (sada student Vati-kasnke diplomatske akademije), Domagoj Runje (Antonianum, Rim). IzNjema~ke javio se dr. dr. Heinz Giesen, profesor biblijskih znanosti izBonna. On je Zovki}ev kolega sa studija iz Rima. Uvrstili smo i rad osob-nih Zovki}evih prijatelja Marianne i Christopha Sprenga, humanitarnihradnika, jer su èljeli zabiljeìti svoje doìvljaje u susretima s Matom. Zapredgovor Zborniku zamolili smo Visokoga kancelara Vrhbosanske kato-li~ke teologije, nadbiskupa vrhbosanskoga uzoritog kardinala Vinka Pu-lji}a. Samo za nekoliko dana dostavio je svoj prilog koji uokviruje Matinubiografiju i kao profesora, znanstvenika teologa, sve}enika, kanonika i ge-neralnoga vikara. Profesori su ~esto optere}eni mnogovrsnim poslovimapa je neke od sudionika trebalo i vi{e puta podsje}ati na dato obe}anje aonda i poticati da na vrijeme dovr{e i dostave svoj rad. S Vrhbosanskekatoli~ke teologije 8 je profesora napisalo svoje radove za zbornik u ~astZovki}u a u cijelom zborniku sudjelovao je 41 autor. Radovi inozemnihautora objavljeni su na jezicima na kojima su ih oni napisali (njema~ki,francuski, slovenski), a ve}ina radova na hrvatskom ima kratki saètak najednom od svjetskih jezika.

Prikupljene radove lektorirao je don Ilija Drmi} koji je odmah oci-jenio zbornik kao veli~anstveno djelo. Dr. Marko Josipovi} u korekturi ipri-pravljanju teksta za tisak zacijelo se najvi{e namu~io. Bilo je mnogoposla zbog mnogih citata u radovima na gr~kom i hebrejskom. Na{i kom-pjutori, zbog razli~itih programa i fontova na kojima su tekstovi pristiza-li, jednostavno mnoge tekstove nisu prihva}ali. Minucioznim kontroliran-jem svake rije~i i re~enice, upornim radom, sve tekstove je u jedan font zatisak priredio neumorni dr. Josipovi}. âk je u mnogim tekstovima ibilje{ke kontrolirao, ponegdje i dodao, popravljao i to~no ispisao. Za sa-ètke na stranim jezicima ponegdje smo u nu`di angaìrali i pomo} traìliod uvijek spremnoga za ovakove poslove samog jubilarca dr. Zovki}a.Hvala njemu i svima koji su na bilo koji na~in sudjelovali u pripremiovoga zbornika.

Svi smo iz povjerenstva zajedno tekstove rasporedili i svrstali temat-ski prema sadràju gra|e u tri nejednaka dijela. Prijelom teksta i kona~nupripravu za tisak obavio je gospodin Gianni Fazlagi} a {tampan je u MECtiskari u 1000 primjeraka. U suradnji s upravom Teologije i Nadbiskupijevrhbosanske financije su pribavljali dr. Josipovi} i dr. Topi}. Zahvaljuju}iuspje{nom radu i suradnji i s mnogim drugim osobama zbornik je po-

365


~etkom srpnja iza{ao iz tiska a danas ga dajemo vama na ~itanje i prosud-bu njegove vrijednosti. Zbornik je svojevrsna promocija prije svega broj-nih bibli~ara i vrsnih profesora teologa u Hrvata.

Jedan od uglednih sudionika, biskup R. Peri}, re~e mi da je zbornik“remek djelo na{e Teologije i njezino primjereno znanstveno predstav-ljanje svijetu teolo{kih znanosti”.

4. Luka Marijanovi}: Biblijski priloziu zborniku u ~ast dr. Zovki}u

Po{tovani i dragi prijatelji! Osobita mi je ~ast i zadovoljstvo sud-jelovati ve~eras ovdje u Sarajevu u predstavljanju “Zbornika radova u ~astmsgr. dr. Mati Zovki}u u povodu 70. obljetnice ìvota i 35 godina profe-sorskog djelovanja”. Dopustite mi, da prije nego po~nem govoriti o biblij-skim prilozima u zborniku, i ja ne{to re~em o na{em jubilarcu.1 Premda jeon stariji od mene, ipak sam ga imao prilike kroz neko vrijeme pratiti kaobogoslova do njegove Mlade mise 1963. god., kad je bio u \akovu do-vr{avao svoj osnovni filozofsko-teolo{ki studij. U |akova~kom je sje-meni{tu dr. Zovki} obna{ao i iznimnu ~ast generalnoga duktora. Ve} jeonda on u svojim bogoslovskim danima svratio pozornost na sebe, kaoizdava~ nekih svojih prijevoda s francuskoga jezika.2 Bila je tu i jednaomanja knjiìca, ali je bila novost to, {to je bila tiskana pravim knjigo-tiskom.3 Mi smo do tada bili navikli skoro isklju~ivo na ciklostilska izda-nja knjiga, koja smo sami umnaàli. Posebno je dr. Zovki} svratio pozor-nost na sebe, kad se od na{e {kole opra{tao krièva~ki sve}enik prof. dr.Silvestar Ki{ na kraju {kolske godine, ako se jo{ dobro sje}am, 1962./1963. Bio je profesor pastoralne teologije na Visokoj bogoslovnoj {koli u\akovu (od 1954.) i svakom je od nas bogoslova, a ne samo svojim slu-{a~ima iz pastoralne teologije, osobno predao ciklostilski umnoèn semi-narski rad Mate Zovki}a o pastoralnom radu me|u mladima, napose me|useoskom mladeì. To je bila, kako se profesor lijepo bio izrazio, njegova


366

1 Mr. sc. Luka Marijanovi} je vi{i predava~ biblijskoga studija na Katoli~kom bogoslov-nom fakultetu u \akovu od 1974. god. do danas, i kanonik je Stolnoga kaptola sv.Petra u \akovu, biskupija \akova~ke i Srijemske.

2 Prof. Zovki} je tako preveo s francuskog jezika: Raoul PLUS, U brazdi (1-3), \akovo,1960.; Raoul PLUS, Sjetva (4-6), \akovo, 1960.

3 Mère FRANÇOISE, Gospodine, pokaì mi put, \akovo, 1962. Knjiìcu su izdali|akova~ki bogoslovi, odgovornost je za tiskanje bio preuzeo Petar Juki}, kasnije pro-fesor na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji u Sarajevu.

oporuka svima nama. Kad taj seminar danas uzmem u ruke, ni danas, na-kon ~etrdeset i pet godina, nimalo nije izgubio na svojoj svjeìni i aktual-nosti. To samo zna~i da su zadaci pastorala i onda i danas bili i ostali isti.

Premda je prof. Zovki} od mene i po godinama i po {koli stariji,imao sam ipak sre}u s njime proboraviti zajedno u Papinskom hrvatskomzavodu sv. Jeronima u Rimu i ondje studirati na Biblijskom fakultetu Pa-pinskoga biblijskog instituta. Nakon odlaska iz \akova na{ega profesoradr. Rudolfa Römera u Sarajevo na ponovno otvorenu Vrhbosansku kato-li~ku teologiju, dr. Zovki} je kod nas u \akovu predavao biblijske pred-mete u {kolskoj godini 1973./1974. Smijem ovom prigodom istaknuti dasam ondje bio njegovim izravnim nasljednikom.4

Ona biblijska, po plodovima }ete ih prepoznati (Mt 7,16), vrijedi iovdje. Mato Zovki} neumorno i marljivo radi, opus mu je opseàn. Nijeprestajao raditi ni onda kad je Vrhbosanska katoli~ka teologija bila u iz-bjegli{tvu. I onda su izlazile njegove biblijske knjige s oznakom mjestaizdavanja: Sarajevo i ujedno Bol na Bra~u. Za rata 1991.-1995. dr. Zovki}je odrào u \akovu bogoslovsku tribinu 15. oùjka 1995. pod naslovom:Aktivna spremnost na evan|elje mira.5 Zaduìo nas je sve, kao najpriz-natiji na{ teolog i bibli~ar, i svojim brojnim biblijskim knjigama i ~lanci-ma, i napose po biblijskim priru~nicima koje je preveo i koje mi godina-ma jo{ uvijek veoma korisno upotrebljavamo. Biblija mu je, kao i samaCrkva, bila uvijek na srcu, o ~emu svjedo~i i ovaj zbornik kao znak priz-nanja i po{tovanja, zbornik u kojem sudjeluje ~etrdeset i jedan autor, ug-lavnom kolege i prijatelji iz raznih zemalja. Moè li se, pitam se, uop}epredstaviti u nekoliko minuta takav zbornik koji obuhva}a 1065 stranica?!Ta zato bismo trebali poseban simpozij! Radovi u zborniku preteìto obra-|uju svetopisamske teme i pitanja, zatim pitanja u svezi s dijalogom, a za-stupljene su i teme iz podru~ja ekleziologije, ekumenzma, dogmatike, eti-ke, povijesti i kanonskoga prava. Svi su ti radovi u zborniku razvrstani utri skupine, koje imaju naslove: Bog i ~ovjek u Bibliji Staroga zavjeta,Objava Bo`jega kraljevstva u Novom zavjetu i Crkva u dijalogu sa svije-tom. Dok ovdje nazo~nom profesoru msgr. Zovki}u ~estitam i zahvaljujemu ime svoje i u ime Katoli~koga bogoslovnog fakulteta u \akovu Sveu~i-

367


4 Jo{ uvijek rado ovdje posegnemo za skriptama: Mato ZOVKI], Zajednica novog ~o-vjeka u Kristu, Biblijske teme o Crkvi, \akovo, 1973.; Mato ZOVKI], Izvje{taj evan-|elja o muci Isusovoj, \akovo, 1973.; Robert NORTH - Raymond E. BROWN, Biblij-ska geografija, preveo Mato Zovki}, \akovo, 1973. Nadalje, tu su bila njegova skrip-ta i prijevodi o ineranciji Svetoga Pisma itd.

5 Predavanje je objavljeno u zborniku bogoslovskih tribina (1992.-1998.), Traè}i svjet-la obnovna, \akovo, 1999., str. 11-29.

li{ta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, predstavit }u vam samo prvi idrugi dio zbornika, i to u vremenu koje nam stoji na raspolaganju.6

U prvom dijelu zbornika koji nosi naslov Bog i ~ovjek u Bibliji Sta-roga zavjeta prvi je prilog ~lanak prof. dr. Ivana [por~i}a s Teologije u Ri-jeci: Biblijska tajna stvaranja u dijalogu sa znano{}u. Uvijek }e biti za-nimljivo govoriti o stvaranju prema Svetom Pismu, o prirodnim znanosti-ma, napose evoluciji, te teologiji u odnosu na Sveto Pismo i prirodoznan-stvene teorije. Autor ~lanka nagla{ava razli~itost znanstvenih teolo{kih, alii razli~itost pristupa biblijskih autora ovom problemu, te njihovo uzajam-no nadopunjavanje, a ne isklju~ivost. Biblijski se, naime, tekstovi nikad ne~itaju kao povijesni tekstovi, ve} kao tekstovi povijesti spasenja, kojima uprvom planu nije prirodoznanstvena istina, ve} teolo{ko-antropolo{ki po-gled na ~ovjeka i njegovo okruènje. Biblijski tekstovi o stvaranju nisu uprilog, ali nisu ni protiv prirodoznanstvenih teorija o stvaranju. Rije~ je ta-ko o dva pristupa, koji se me|usobno nadopunjuju, a ne isklju~uju.

Drugi je prilog ~lanak prof. dr. Boè Luji}a s Franjeva~ke teologijeu Sarajevu, odnosno Katoli~koga bogoslovnog fakulteta Sveu~ili{ta u Za-grebu: Problem Bo`je nazo~nosti: je li Gospodin me|u nama ili nije? (Izl17,1-7). Poglavlje Izl 17 predstavlja zna~ajnu etapu na putovanju kroz pu-stinju prema Obe}anoj zemlji, gdje autor narativno stilisti~kom metodomobra|uje problem duboke ku{nje: Tko koga ku{a? Je li narod ku{a Jahvuili Jahve isku{ava narod? I tko se protiv koga buni: narod protiv Jahve iliJahve protiv naroda? Pitanja su posve jasna. Pobunu, naime, vr{i narod,{to je uostalom i u predaji bilo stalno nagla{avano, po~ev{i tamo od pravl-jenja zlatnoga teleta pa dalje. Narod mrmlja i stalno se ne{to buni, pa todeuternomisti~ki pisac preuzima kao pouku i opomenu za narod na pot-punu poslu{nost Bogu.

U svom pak prilogu prof. dr. Adalbert Rebi}, Kajin i Abel (Post 4,1-16) iznosi raspravu novijih biblijskih stru~njaka o literarnoj i povijesnojnaravi ovoga biblijskog odlomka. Je li Kajin povijesna li~nost koju bi bib-lijski pisac smjestio u biblijsku prapovijest ili je rodoza~etnik jednoga ple-mena, to~nije Kenijaca? Prilog je veoma zanimljiv. Dok s jedne strane ra-ste i razvija se nomadski i poljodjelski na~in ìvota, s druge opet strane ra-ste i razvija se nasilje ~ovjeka nad ~ovjekom. Kajin postaje prvim brato-ubojicom.


368

6 Koliko je msgr. Zovki} povezan s biskupijama \akova~kom i Srijemskom valja vid-jeti ~lanak Mato ZOVKI], I danas ~uvam komadi} crijepa sa stana na medniku, u:@eljko BATARILOVI], @upa Gradi{te, Gradi{te, 2002., str. 237-239.

Prof. dr. Joè Kra{ovec s Teolo{koga fakulteta Sveu~ili{ta u Ljublja-ni, u svojem prilogu: Bra}a Josipa Egipatskoga od krivnje do pomirenjapo pravednom Josipu, pripovijeda o poznatom doga|aju, kad su Jakovljevisinovi optere}eni krivnjom u Egiptu susreli svoga brata Josipa, koji imopra{ta nanesenu nepravdu i krivnju i tako im postaje spasitelj. Nije ih za-boravio ve} im je u nevolji pritekao u pomo}. Tako Josip postaje otkupi-telj, odnosno spasitelj cijele svoje obitelji u materijalnom i duhovnom po-gledu.7

Idu}i prilog tako|er je prilog slovenske bibli~arke Terezije s. Sne`neVe~ko s Teolo{koga fakulteta Sveu~ili{ta u Ljubljani: Daniel posreduje zasvoj narod (Dn 9,1-27). Pokorni~ka molitva u Dn 9 obja{njava Izraelovoopusto{enje u izgnanstvu kao kaznu za njihovu nevjeru prema Bogu. [tose izgnanstvo vi{e bliìlo svojem kraju, Danijel je àrkije pozivao svojesunarodnjake na popravak i obra}enje. To je bio neizbje`ni uvjet za nji-hovu obnovu i povratak. Budu}i da su priznali svoje grijehe i molili Bogaza po{tedu i milosr|e, on im {alje an|ela Gabrijela da im protuma~i smi-sao proro{tva o sedamdeset sedmica. To tuma~enje bilo je va`no u stolje-}ima koja su uslijedila. Dalo je, naime, hrabrosti i potpore kasnijim nara-{tajima da do kraja izdrè progonstvo zbog svoje vjere.8

Profesori dr. Nikola Hohnjec i dr. \uro Zalar s Katoli~koga bogo-slovnog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu u svojem prilogu obra|uju Kato-li~ko, evangeli~ko-luteransko i Vla~i}evo kontroverzno poimanje isto~no-ga grijeha. Tu se upoznajemo s klasi~nim katoli~kim pristupom isto~-nome grijehu. Potom se iznosi standardni evangeli~ko-luteranski nauk.Zatim se napose obja{njava razumijevanje isto~noga grijeha kod MatijeVla~i}a Ilirika. Prema njegovom promi{ljanju ~ovjek je slika Bo`ja, aprvim ili isto~nim grijehom ranjen je u svojoj biti, u svojoj supstanciji.ôvjek nije izgubio samo svoje akcidente, tek ne{to sporedno, ve} je izgu-bio svoju supstanciju, svoju bit. ôvjek se prema Vla~i}u, da bi iza{ao izsvoje uvjetovanosti grijehom, utje~e Kristovu otkupljenju.

Profesor biblijskih znanosti i orijentalistike na Franjeva~kom biblij-skom studiju u Jeruzalemu9 dr. Tomislav Vuk, koji se bavi znanstvenim, is-traìva~kim i pedago{kim radom kao profesor akadskoga jezika i mezo-potamskih civilizacija, u svojem ~lanku èli istraìti i pojasniti pojmove u

369


7 Prilog nosi naslov u slovenskom jeziku: Joèfovi bratje od krivde do sprave popravi~nem Joèfu.

8 Prilog je objavljen na slovenskom jeziku i nosi naslov: Daniel posreduje za svoje ljud-stvo (Dan 9,1-27).

9 U me|uvremenu je Franjeva~ki biblijski studij u Jeruzalemu preimenovan u Fakultetbiblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.

svezi s nazivom orijentalistike, znanosti o isto~nja~kim stvarima, te ondapobliè odrediti predmet njezina istraìvanja. Ina~e, znanstvene disciplinekoje se bave uìm i specifi~nim podru~jem orijentalistike unutar prou~a-vanja drevnoga Bliskog istoka, s obzirom na Mezopotamiju, jesu asirio-logija, akadistika i sumerologija.

U drugom dijelu zbornika koji nosi naslov Objava Bo`jega kra-ljevstva u Novom zavjetu, prof. dr. Marinko Vidovi} s Katoli~koga bogo-slovnog fakulteta Sveu~ili{ta u Splitu donosi prilog: Abraham u Rim 4,Svima jednako dostupno opravdanje po vjeri. Dok Pavao tu obrazlaèglavnu misao, on se, tvrdi dr. Vidovi}, na sebi svojstven na~in sluì reto-rikom, argumentiraju}i temeljnu postavku o evan|elju kao snazi Bo`joj naspasenje svakome tko vjeruje. Bog prema Pavlu jednako postupa u odno-su na sve ljude, bez obzira na njihov status. Bo`je je postupanje prema ~o-vje~anstvu odre|eno vjerom, a ne Zakonom. Ne, dakle, po djelima, kojatraì i nalaè Zakon. Upravo je Abraham Pavlu pravi dokaz da je izvornaBo`ja nakana spa{avanja ~ovje~anstva i da je Bo`ji spasiteljski plan oslo-njen na vjeru, pa zato isti~e povezanost opravdanja i vjere. Dakako, pritomisklju~uje povezanost opravdanja i obrezanja, tjelesno Abrahamovo po-tomstvo itd., da bi na kraju sav govor o Abrahamu primijenio na svakogavjernika, na sve one koji se odlikuju abrahamovskom vjerom. Pavao èliizloìti da je u Abrahamu i s Abrahamom zapo~ela povijest spasenja. [toje neko} zapo~eo u Abrahamu, u Kristu je to Bog doveo do vrhunca.

Mladi bibli~ar na studiju u Jeruzalemu, mr. sc. fra Darko Tepert, op-servant zagreba~ke franjeva~ke provincije, u svojem prilogu: Citati Peto-knji`ja i aluzije na njega u Lk 2, èli ispitati izri~ite i implicitne citate Pe-toknji`ja, te aluzije na njega u Lk 2, kako bismo utvrdili namjeru evan-|elista Luke pri njihovoj primjeni. Autora Darka Teperta veoma zanima,koristi li Luka podsje}anje na starozavjetne tekstove samo da bi svoje dje-lo stilski pribliìo biblijskim uzorima ili da bi u njemu naglasio odre|eneteolo{ke, kristolo{ke ili povijesno-spasenjske teme.

Sljede}i prilog jest ~lanak vi{ega predava~a mr. sc. Luke Marijano-vi}a s Katoli~koga bogoslovnog fakulteta u \akovu: Isusov pou~ni raz-govor s Kanaankom - Susret Rije~i s poganstvom (Mt 15,21-28). Ne samodr. Mato Zovki} osobno, ve} je Sarajevo op}enito kao takvo postalo svoje-vrsna veli~ina i pojam, kad je u pitanju me|ureligijski dijalog iz katoli~keperspektive u Bosni i Hercegovini, ali i u na{em {irem okruènju, gdje sedrugi, bez obzira {to je vjerski razli~it, posve uvaàva i ujedno ba{ kaodrugi, kao punopravni sugra|anin i prijatelj, sasvim prihva}a. Autor poku-{ava naglasiti aktualnost Isusova dijaloga sa ̀ enom Kanaankom. NavedeniMatejev odlomak postaje uzorom za otvorenost, poziv protiv razgrani-


370

~enja iz nacionalnih razloga ili religioznoga podrijetla. Budu}i da Isusotvara put spasenja za sve ljude, ni pogani nisu bili iz njega isklju~eni.Vjera je razlog zbog kojega Isus pomaè svakomu, ma tko god to bio.

Dalji je prilog mr. Marinka Antolovi}a, sve}enika Vrhbosanske nad-biskupije na poslijediplomskom studiju biblijske teologije na Papinskomsveu~ili{tu Urbanijana u Rimu: Velika{i svijeta i velikani Bo`ji (Mk 10,41-45). U tom se odlomku Markova evan|elja isti~e, kako starje{ine imaju bi-ti sluge, a ne udaljavati se svojim postupcima od Isusa kao U~itelja vode}ise nekim ovozemnim kriterijima, nego po Isusovim kriterijima. Dok ljudivole vladati jedni nad drugima, kr{}ani op}enito imaju pokazati poniznosti pripravnost sluènja jedni drugima. Biti dobar u~enik zna~i biti zadovo-ljan statusom u~enika koji u potpunosti slijedi svoga U~itelja i nalazi svojezadovoljstvo i ispunjenje upravo u onome {to U~itelj ~ini i od njega traìda ~ini: da vi{e misli o drugima, manje o sebi i da bude spreman sluìtibli`njemu (usp. Gal 5,13).

Bibli~ar mr. sc. Pero Vidovi}, profesor na Filozofskom fakultetu Dru`-be Isusove u Zagrebu, u svojem prilogu: Osu|en na smrt za bogohulstvo,Isusov odgovor velikome sve}eniku (Mk 14,62), istraùje tekst Mk 14,60-64, i nastoji rasvijetliti ~injenicu za{to je izvanredni ìdovski sud protu-ma~io Isusov odgovor velikome sve}eniku (14,62) kao bogohulstvo zbogkojega je osu|en na smrtnu kaznu. Isus je jasno i hladnokrvno i uvjerljivoodgovorio da je Bo`ji Sin. Autor nakon toga istraùje, {to je u Isusovu od-govoru na drugo pitanje velikoga sve}enika bilo u tolikoj mjeri okrivljuju-}e da ga je zbog njega sam vrhovni sud, sinedrij, bio osudio na smrt?! Ci-jelo je vije}e Isusa proglasilo krivim radi bogohuljenja i kaznilo ga smr}u.

Dr. sc. fra Domagoj Runje, ~lan Franjeva~ke provincije PresvetogaOtkupitelja, na{ novi specijalista za kumranske rukopise, rodom iz Sinja,zastupljen je svojim prilogom O rastavi braka u Mk 10,2-12 i Mt 19,3-9 usvjetlu Hramskog svitka i dama{}anskog dokumenta. Iako me|u kumran-skim rukopisima nema nijednoga spisa koji bi bio u izravnoj i izri~itoj vezis knjigama ili osobama Novoga Zavjeta, ipak to ne zna~i da oni nemajunikakve va`nosti u prou~avanju novozavjetnih knjiga i da mogu doprini-jeti boljem razumijevanju nekih odlomaka Novoga Zavjeta, pa tako i ovdjekad je u pitanju rastave braka. Ina~e, fra Domagoj Runje je nedavno, to~-nije: 19. lipnja 2007., obranio na Papinskom Sveu~ili{tu Antonianumu uRimu doktorsku disertaciju s istom tematikom iz biblijske teologije o temiThe people of God in the Temple Scroll (Bo`ji narod u Hramskom Svitku).

Prof. dr. fra Marijan Vugdelija s Katoli~kog bogoslovnog fakulteta uSplitu u svojem ~lanku Upozorenja na za{titu od zloga oka (Mt 6,22-23)analizira jedan logion koji nepobitno pripada me|u najteè za tuma~enje

371


u cjelokupnoj evan|eoskoj predaji. Simbolika toga logiona je kompleksnai pronicljiva, pa se dr. Vugdelija vi{e posvetio literarnoj analizi teksta. Izte analize jasno proizlazi da slika o oku ne ulazi u filozofska pitanja ~ulno-ga percipiranja, procesa gledanja, ve} je o~ito da u {iroj misaonoj cjelini isu~elju prevladava poticajni ton na dobra djela. Druk~ijim se prijevodomdobiva zna~enje: Gdje god je netko proèt gramzljivo{}u i pohlepom zazemaljskim dobrima, tu se kvari ~itav ~ovjek, kao {to vrijedi i obratno.

Prof. dr. dr. Heinz Giesen C.SS.R s Visoke filozofsko-teolo{ke {koleSveti Augustin u Bonnu (Philosophisch-Theologische Hochschule SVD,Sankt Augustin, Bonn), pi{e svoj prilog u ~ast prof. Zovki}u na njema~-kom jeziku o Oslobo|enju Zakona iz ropstva grijeha kao mogu}nostispunjenja Zakona (Rim 8,1-4).10 Osmo poglavlje autor stavlja u kontekstcijele poslanice Rimljanima, koje se zbog jasnoga sadràja moè smatratiu neku ruku vrhuncem pisma Rimljanima. Pavao tu prelazi na pozitivneposljedice opravdanja, pa me|u ostalim isti~e da, slobodni od ropstva gri-jeha i Zakona, ìvimo ìvotom Duha Svetoga. Naime, ono {to Zakon nijemogao u~initi, to je u~inilo utjelovljenje Sina Bo`jega. Izbavljenje biva poIsusu Kristu (Rim 7,25). Kr{}anski ìvot se dalje opisuje kao ìvot u Du-hu. Duha nam pak daje Isus Krist. Suprotnost mu je ìvot po tijelu. Kr{-}anstvo prema Pavlu ispunjava Zakon. Ono ne poni{tava Zakona, ve} mudaje pravu vrijednost. Poni{tavaju ga zapravo oni koji mu pripisuju svoj-stva kojih on zapravo nema. U Kristu je skr{ena mo} propasti, put spase-nja, put opravdanja potpuno je slobodno Bo`je djelo.

Tek nedavno preminuli prof. dr. Nikola Dogan, dekan Katoli~kogabogoslovnog fakulteta u \akovu, sa Sveu~ili{ta u Osijeku, u svojem, vje-rojatno posljednjem, prilogu za ìvota Mi propovijedamo Krista raspeto-ga (1 Kor 1,23), Razmi{ljanje o kr{}anskoj mudrosti, istraùje zna~enjeznanja i mudrosti o Bogu i o ~ovjeku. Redak se nalazi u jednom od naj-veli~anstvenijih mjesta sv. Pavla, u kome on veoma smjelim antitezama,koje se niù jedna poslije druge, a jedna sve ljep{a od druge, nagla{avamudrost “ludosti” krià. Dr. Dogan raspravlja o znanju o Bogu, polaze}iod temeljne spoznaje o ~ovjeku da je on bi}e koje pita i na pitanja traì od-govor. Zatim autor istraùje {to je mudrost ljudskoga ìvota i koju ulogu utome ima njegova kr{}anska vjera. Kr{}aninova mudrost jest mudrost kojumu pruà Raspeti Bog na kriù. Kri` je zadnja rije~ Bo`je mudrosti, kojuizgovara ljubav. Autor zatim nastoji iznijeti osnovne spoznaje o mudromeìvotu kao ìvotu u Bogu, u Isusovu kriù, koji ne nije~e tjeskobu niti strah


372

10 Prilog Heinza Giesena u izvorniku glasi: Befreiung des Gesetzes aus der Sklaverei derSünde als Ermöglichung der Gesetzeserfüllung (Röm 8,1-4).

pred smr}u. Kr{}aninova mudrost jest umiranje u Bogu i ustajanje na noviìvot s Bogom.

Ovdje nazo~ni prof. dr. Anto Popovi}, s Franjeva~ke teologije u Sa-rajevu, u svojem ~lanku Sloboda i sluènje prema 1 Kor 9,19-23, Slobo-dan... u zakonu Kristovu smje{ta odabrani ulomak u {iri kontekst kao noviprimjer Pavlove pouke o ispravnom kori{tenju kr{}anske slobode. Dr. Po-povi} naime analizira pojedine retke i klju~ne izri~aje, a sve kroz prizmudva klju~na izri~aja: “sloboda” i “sluènje”, da bi potom promotrio Pavlo-vu navjesititeljsku prilagodljivost, koja je usredoto~ena na svaku od ~etirikategorije: @idovi, oni pod Zakonom, oni bez Zakona, i nejaki. Pavlovanavjestiteljska prilagodljivost slu{ateljstvu razli~itih kulturnih i dru{tvenihokruènja ~ini Pavla trajnim primjerom plodne inkulturacije evan|elja.Pavao je zbog evan|elja “svima postao sve” i nema velikih zahtjeva. Za-dovoljan je bio s malim dijelom od apostolske zarade.

Gradi{}anski Hrvat prof. dr. János Schmatovich (dr. Ive [matovi})zastupljen je svojim prilogom na njema~kom jeziku o Njegovanju pomi-renja prema Pavlu, Razmi{ljanja uz 2 Kor 5,11-21 i Rim 5,10-11.11 Svakisve}enik pa tako i na{ jubilarac prof. Zovki} stoji kao sljedbenik IsusaKrista u slu`bi pomirenja, {to je osobito zna~ajno svugdje, pogotovo uzemlji koja je mnogo propatila u posljednjem ratu. Imamo zato njegovatii promicati kr{}ansku poruku o pomirenju.

Prof. dr. o. Stipe Juri~, OP, s Teolo{kog fakulteta Papinskoga svu~i-li{ta sv. Tome Akvinskog u Rimu, u svojem ~lanku Eshatolo{ka perspek-tiva Crkve u knjizi Otkrivenja nagla{ava kako eshatolo{ki doga|aji, o koji-ma knjiga govori, leè izvan iskustva i izvan povijesti. Radi se o budu}-nosti izvan povijesti koja ne}e i ne moè biti determinirana povijesnim~imbenicima. Otkrivenje je objava eshatolo{koga spasenja i novoga svije-ta koji nadilazi na{ vidljivi svijet i sredstva s kojima bi se on mogao prika-zati, a koji nam vidjelac s neobi~nim slikama poku{ava do~arati.

Prof. dr. S. Mirjana Filipi~ predaje Pavlove poslanice na Teolo{komfakultetu Sveu~ili{ta u Ljubljani. U svojem prilogu ona iscrpno pi{e ospomenu dvojnoga naslova u Okt 15,3a: Pomen dvojnega naslova pesmi vRaz 15,3a, gdje pobjednici pjevaju pjesmu koja se navodi kao “pjesmaMojsija, sluge Bo`jega” ali i kao pobjedni~ka pjesma Janjetova. Iako Ivangovori o Mojsijevoj i Janjetovoj pjesmi, to je ista, tj. Janjetova, pjesma.Mojsije je samo slika, a Krist je stvarnost.

373


11 Prilog dr. [matovi}a na njema~kom jeziku izvorno glasi: Die Pflege der Versöhnungnach Paulus, Überlegugen zu 2 Kor 5,11-21 und Röm 5,10-11.

Prof. dr. fra Mario Cifrak s Katoli~koga bogoslovnog fakulteta Sve-u~ili{ta u Zagrebu u svojem ~lanku Va`nost pitanja o povijesnom Isusudanas isti~e kako o Isusu moèmo govoriti kao subjektu i objektu povi-jesti, tj. o povijesnom i o historiografskom Isusu. Nakon toga prikazao jekr{}anske i nekr{}anske izvore o povijesnom Isusu, zatim rasprave koje suse o njemu vodile i orijentacije na koje nailazimo u istraìvanju o Isusu.

Dr. Maksimilijan Matja`, sve}enik, slovenski bibli~ar, koji predajena Teolo{kom fakultetu Sveu~ili{ta u Ljubljani, u svojem prilogu na hrvat-skom jeziku Isusova objava Bo`jeg kraljevstva i demoni nagla{ava da Sve-to Pismo uop}e ne sumnja u postojanje demona i zlih duhova, te o njihovojvelikoj opasnosti za ~ovjeka. Zato je upravo raskrinkavanje i uni{tenjedemonskih sila jedan od klju~nih u~inaka spasonosnoga nastupa novogaBo`jega svijeta, kraljevstva Bo`jega. Prema tome, Isusova pobjeda naddemonskim snagama bila je jedan od najva`nijih vidika njegova poslanja.

Prof. dr. fra Ivan Dugandì} s Katoli~koga bogoslovnog fakultetaSveu~ili{ta u Zagrebu u svojem prilogu o tome Koliko je savjest autonom-na? Pojam i zna~enje savjesti u Novom zavjetu, govori o pojmu i zna~enjusavjesti (syneidesis) u Novom Zavjetu. To je jedan od najva`nijih antropo-lo{kih pojmova, pa se autor bavi njegovim mjestom i zna~enjem u NovomZavjetu.

Profesor fra o. Frédéric Manns, koji pou~ava na Franjeva~kom bib-lijskom studiju (Studium biblicum franciscanum) u Jeruzalemu, ako sedobro sje}am s otvorenja Biblijsko-arheolo{ke izlo`be u franjeva~komsamostanu Cernik 2005. god., on je starinom iz Banje Luke, u svojem ~lan-ku na francuskom jeziku Znamenje u Kani u svjetlu ìdovske tradicijeposebno isti~e kako je za egzegete veoma va`no ìdovsko ~itanje SvetogaPisma. Takvo ~itanje nije posve novo, jer su ve} stari crkveni oci tako bilipostupali, napose Origen, Ambrozije i Jeronim. I u tom smislu predlaènovu hipotezu.12

Mladi bibli~ar dr. Darko Toma{evi} s Vrhbosanske katoli~ke teolo-gije u Sarajevu u svojem prilogu Je li se Pavao sluìo tu|im “popisomnevolja”?, obra|uje Pavlove popise nevolja, u biblijskoj literaturi ina~epoznate kao “peristasenkataloge”. Popise nevolja donose i pisci iz antike,posebno stoici, Josip Flavije ali i drugi. Moèmo ih usporediti s Pavlo-vima. Uz o~ite sli~nosti koje tu postoje u izboru rije~i i stilu pisanja, ipaksu jo{ o~itije razlike. A bitna razlika sastoji se u shva}anju samih patnji.Pavao ih tako bitno povezuje s Bogom i Kristom. Pavlove patnje su osob-


374

12 U francuskom izvorniku naslov glasi: Le signe de Cana à la lumière de la traditionjuive.

ne naravi, za razliku od ostalih pisaca, i zato se s pravom ne moè tvrditikako je Pavao od drugih prepisao “popise nevolja, peristasenkataloge”.

O tre}em pak dijelu zbornika o Crkvi u dijalogu sa svijetom i osta-lim prilozima izvijestit }e nas prof. dr. Franjo Topi} s ove Vrhbosanskekatoli~ke teologije. âst mi je {to sam me|u vama, uglednicima i pred-stavnicima vjerskog, politi~koga i kulturnoga ìvota grada Sarajeva, mo-gao sudjelovati u predstavljanju ovog Zbornika radova u ~ast msgr. MatiZovki}u s ostalim na{im ve~era{njim predava~ima. Za tim }emo zbor-nikom, ~vrsto sam uvjeren, ~esto posegnuti. Dok kolegi i prijatelju dr.Zovki}u ~estitam na ovim visokim ìvotnim jubilejima za njegov nesum-njivo veliki doprinos na polju Svetog Pisma, ekleziologije, ekumenizma ireligijskoga dijaloga, èlim mu dobro zdravlje i poletan duh u nizu daljihplodonosnih godina, ali ~estitam i prire|iva~ima ovoga zbornika i svimakoji su potpomogli njegovo izlaènje i da se na vrijeme otisne. Zbornik jedoista kao takav monumentum aere perennius, spomenik trajniji od mjediu ~ast na{em Sve~aru i Jubilarcu.13 Zahvaljujem vam srda~no na str-pljivosti i pozornosti.

5. Franjo Topi}: Slu`benik Crkve i naroda

Mene je zapalo da govorim o tre}em dijelu zbornika koji nosi naslovCrkva u dijalogu sa svijetom, a on sadràva 14 ~lanaka od ukupno 39, od651. do 1012. str., {to zna~i 361 stranica. Korisno je podsjetiti na autore inaslove njihovih radova:

- Franjo TOPI], Antropolo{ko ~itanje kr{}anstva. Ogled o RenéGirardu;

- Irena AVSENIK NABERGOJ, Mo} vesti in pot do notranje svobode;- Marko MATI], Razvoj teolo{ke misli o Bezgre{nom za~e}u BDM;- Ratko PERI], Zovki}eva prosudba Me|ugorskih zbivanja;- @elimir PULJI], Ima li ljudsko trpljenje smisla?;

375


13 I na rubu ove ve~era{nje iznimne sve~anosti, koju samo rijetki profesori doìve, pred-loìo bih organizatorima ovoga predstavljanja zbornika, da se tako|er objavi rad dr.Mate Zovki}a: Srijemski mu~enici, Zagreb, 1965. To bi bio veoma vrijedan prilogupoznavanju i slavljenju svetih srijemskih mu~enika. Rad je veoma vrijedan, ra|en jeili kao povijesni seminar ili mo`da ~ak kao diplomski rad na KBF-u u Zagrebu, s ko-jim bismo mogli kroz neko vrijeme biti posve zadovoljni, dok mo`da netko ne objavine{to novije i opse`nije. Jo{ nije iza{ao zbornik radova s me|unarodnoga simpozija uprigodi obiljeàvanja 1700. obljetnice srijemskih mu~enika (304.-2004.) u \akovu iSrijemskoj Mitrovici, koji su sigurno specijalizirani. Rad dr. Zovki}a daje op}i uvidu ovu zna~ajnu temu te pokazuje nam dr. Zovki}a i u svjetlu crkvenoga povjesni~ara.

- Tomislav JOZI], Eti~ki aspekti transplantacije;- Niko IKI], Pogled na me|ureligijski dijalog u BiH. S posebnim

osvrtom na doprinos Me|ureligijskog vije}a BiH;- Boò ODOBA[I], Nu`nost promjene teolo{kog razmi{ljanja i pa-

storalnog djelovanja u promicanju ìdovsko-kr{}anskog dijaloga;- Luka MARKE[I], Dijalog ili mjesto i uloga drugoga u kr{}anstvu;- Petar VRANKI], Arapski kr{}ani, arapski ìdovi i arapski musli-

mani u doba islamske ekspanzije; - Tomo VUK[I], Banjalu~ki biskup Jozo Gari} (1912.-1946.) za

vrijeme Drugog svjetskog rata. Prilog prou~avanju me|ucrkvenihi me|unacionalnih odnosa;

- Anto ORLOVAC, Banja Luka i Vrhbosna. Veze i suradnja dviju(nad)biskupija na razini klera;

- Pero PRANJI], Supsidijarnost u crkvenom nauku i praksi;- Marianne und Christoph SPRENG, In Dankbarkeit und Zunei-

gung.U ovom dijelu kako moète i sami zaklju~iti nalazi se vi{e iznimno

vrijednih radova i koji }e zacijelo biti i citirani. O Me|ugorju, o dijalogu,Gospi, eti~kim pitanjima, doma}oj povijesti. Neobi~no je i veoma simpa-ti~no svjedo~anstvo dvoje [vicaraca o na{em slavljeniku. Ovaj zbornik jepravi i monumentalni spomenik, aere perennius, a rekao bih i dostojnispomenik osobi i radu prof. Zovki}a.

No, ja sam se ipak odlu~io, a nadam se da }ete se vi sloìti, baremkratko progovoriti, u ovoj zgodi o prof. Zovki}u kao autoru ekleziolo{kihi dijalo{kih ~lanaka i djela. Vrlo je zanimljivo, a izgleda kako je to kod nasnormalno, da je o dosada{njim radovima prof. Zovki}a, kako mi je samposvjedo~io, pisano samo jednom odnosno dva puta (L. Marke{i} i nièpotpisani). Urednost i pedantnost prof. Zovki}a vidi se i po vo|enju bio-grafije (str. 1015-1022) i bibliografije (str. 1022-1055) ~ime je bitno olak-{ano bavljenje ovim pitanjima iz ìvota i rada na{eg Autora. Sad je ovo jo{mnogo lak{e kad imamo sve u kompjuteru. Ina~e se nisam mogao otetipomisli rade}i i ovaj prilog: koliko bi vi{e prof. Zovki} napisao da je imaoodmah kompjutor?

Kao {to se vidi u iz bibliografije priloène u zborniku prof. Zovki}je obra|ivao i op}a teolo{ka i znanstvena pitanja kao i ona najsloènijateolo{ka, posebno vezana za Drugi vatikanski koncil i neka me|ureligij-ska pitanja kao npr. o odnosu kr{}anstva i drugih religija. Autor se upu{taou razli~ite teme kao {to su ve} spomenute biblijske, zatim ekleziolo{ke,me|ureligijskoga dijaloga, povijesti, pastorala, politike. Posve}ivao je uzop}e teolo{ke teme i vi{e radova lokalnoj Crkvi i teologiji, kao, na prim-


376

jer, “Provedenost koncilske obnove kod nas” (Zbornik o Crkvi u BiH1882.-1982.), zatim opisao je svoja iskustva kao profesor Vrhbosanskekatoli~ke teologije ili kao rektor Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeni{ta.Posvetio je vi{e ~lanaka nadbiskupima Stadleru, [ari}u (suurednik je inovoga izdanja [ari}eve Biblije), Alaupovi}u, êkadi kao i sada{njemnadbiskupu kardinalu Pulji}u. A ima i intelektualnih bonbona, da upotri-jebim njegov izraz i pikantnih ~lanaka kao {to su me|ugorska ukazanja,ekumenska duhovnost vjernika u braku, èna partnerka, Pavlovo rodo-ljublje, vizija dràve kod sv. Petra, o godi{njici otkri}a Amerike itd. Ina~eAutor je i aktualan {to zna~i da prati suvremene doga|aje kao {to je npr.ovo o Americi ili o Velikom jubileju i drugo.

Studije o me|ureligijskom dijalogu sabrane su u knjigu Me|ureligij-ski dijalog iz katoli~ke perspektive u Bosni i Hercegovini (Vrhbosanskakatoli~ka teologija, Sarajevo, 1998.), o kojoj sam ve} {ire govorio i pisao,a ima dva dijela: I. Tragom Drugog vatikanskog sabora, sa {est ~lanaka, II.Me|ureligijski dijalog u BiH s osam ~lanaka, te dva dodatka: 1. Izvje{tajina me|ureligijskim susretima o katoli~kom gledanju na BiH sa {est prilo-ga koji su svi na stranim jezicima i 2. Prikazi knjiga o me|ureligijskojsuradnji i dijalogu u svijetu sa {est prikaza.

@anr i osobine ~lanaka. Dijalo{ki ~lanci su pisani od 1972. do 1998.god., to zna~i oko ~etvrt stolje}a. Oni nude panoramu ideja i tekstova odijalogu i me|ureligijskim odnosima. Autor se uglavnom bavi odnosimakatoli~anstva i islama, katoli~anstva i ìdovstva te o ulozi vjere u povijes-nim i posebno u ratnim zbivanjima. Vi{e tekstova je nastalo povodom ratau Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Neka su bila prigodna izlaganja narazli~itim skupovima, a bilo ih je mnogo, prire|enim povodom rata naovom brdovitom Balkanu. Za mnoge organizacije, vjerske i lai~ke, poli-ti~ke i kulturne, bilo je pitanje moralnoga stava i savjesti, a nekada i stje-canja ve}ega i boljega vlastitog imidà da poku{aju ne{to uprili~iti o ovomratu i situaciji u BiH i to od Svjetskoga vije}a Crkava do Ameri~koga insti-tuta za strate{ka istraìvanja.

Ve} je iz ovoga kazanoga jasno da je znanstveni diskurs vrlo razli~it.Tako imamo priloga na najvi{oj znanstvenoj razini i s detaljnim i sustavnimkriti~kim aparatom kao {to su npr. Koncilski nauk o slobodi religije (str. 15-27) {to Autor smatra najve}om novo{}u Drugoga vatikanskog koncila i Dje-lovanje Duha Bo`jeg u nekr{}anskim religijama i kulturama (str. 67-92).

Neki su vrlo informativni kao npr. Susreti vjerskih poglavara BiH od1991. do 1995. godine (str. 127-167, to zna~i 40 str.), gdje imate vrlo ko-risnu i upotrjebljivu kroniku susreta vjerskih poglavara te drugih doga|ajapovezanih s ratom i vjerom u BiH. A prof. Zovki} je i ina~e poznat kao

377


vrstan, gotovo magnetofonski registrator ideja, stavova i doga|aja. (Takoda bi mogao biti novi Nikola La{vanin).

Smatram da su vrlo vrijedni i ~itateljima zanimljivi prigodni tekstovis razli~itih me|unarodnih skupova o BiH, iz kojih se mogu i{~itavati nesamo profesorovi stavovi, nego i oni nadbiskupa vrhbosanskoga, jer je ~e-sto nastupao u njegovo ime, i Katoli~ke Crkve u BiH. Pogotovo je to va`-no za one koji jo{ uvijek smatraju da je ovaj rat bio vjerski rat.

Koji je autorov stav prema dijalogu? Na mnoge dileme, koje su po-sebno prisutne u ratu i ovim poratnim vremenima, o smislu dijaloga, Autorodgovara: “Kako god to nekim mojim sunarodnjacima i subra}i u sve}e-ni~kom ministeriju moè izgeldati izli{no, duboko podràvam saborskinauk o stavu Crkve prema nekr{}anskim religijama i religijskoj slobodi upluralisti~kom svijetu” (str. 11). On je prilikom ovih dijalo{kih susreta,kako sam svjedo~i, “postajao svjesniji svoje katoli~ke i hrvatske duhovneba{tine”. Za njega je ovo djelovanje, osim zada}e Crkve, tako|er osobnaspoznaja da je to potrebno radi “zajedni~kog djelovanja na op}e dobrovjernika i drugih sugra|ana”, i dodaje “a nikako vjerski sinkretizam i pro-zelitizam” (str. 12).

Va`nost dijaloga. Prvo, ~lanci kasnije sabrani u knjigu va`ni su, jergovore o dijalogu. A smatram da je dijalog uz blizanca ekumenizam naj-ve}a duhovna vrednota zadnjega stolje}a. To se dade lako zaklju~iti i uovoj knjizi. Dovoljno je kao ilustraciju navesti u knjizi citirane rije~i IvanaPavla II. re~ene biskupima u Sarajevu: “Ustrajna i temeljita metoda dijalo-ga mora posebno obiljeàvati odnose s bra}om pravoslavcima i s drugombra}om... Jednako tako srda~nim rije~ima i iskrenim stavom traìte raz-loge susretanja i razumijevanja sa sljedbenicima islama.”

Drugo, ovi su radovi va`ni jer govore o dijalogu u Bosni i Herce-govini, koja je povla{teno mjesto (locus theologicus) za dijalog i ekume-nizam radi prisutnosti i isprepletenosti 4 vjerske zajednice.

Tre}e, ova tematika je va`na kao iznimna “teolo{ka i dijalo{ka kro-nika” ne samo Autora nego i ove mjesne Crkve i ove zemlje.

Zovki}evi dijalo{ki ~lanci su va`ni jer su svjedo~anstvo kako se di-jalog moè promicati i u najteìm ratnim vremenima, kad i dijalo{ke muzeuglavnom spavaju, ako nisu ve} daleko pobjegle s mjesta doga|aja.

Mislim da je va`no i zbog toga {to }e biti sjeme za sna`nije obnav-ljanje dijaloga na ovim na{im paralelama i meridijanima i {to }e bitidragocjen izvor za budu}e teoretske i prakti~ne prouke i stavove o dija-logu.

Ako smijem iznijeti jednu èlju, onda se ona nadovezuje na ovuprethodnu to~ku, da bi najve}i uspjeh Zovki}eva rada na dijalogu bio, ako


378

bi se uspio makar i malo pobolj{ati dijalog u ovoj zemlji, a koja drugogaputa nema, osim onoga dijalo{koga.

Op}i osvrt na Zovki}ev znanstveni rad. Prof. Zovki} se u svojimradovima sluì kao rijetko tko na ovim prostorima literaturom i to najnovi-jom na engleskom, njema~kom, talijanskom i francuskom a da o domo}oji ne govorimo. Preveo je s engleskoga i njema~koga jezika 7 knjiga. Osimna hrvatskom, Autor je objavio nekoliko ~lanaka na engleskom, nje-ma~kom, francuskom i {panjolskom jeziku.

Nije lako sagledati opse`nost Zovki}eva opusa: 140 znanstvenih ~la-naka da ne govorimo o novinskim i recenzijama po 15 stranica u prosjeku,to zna~i 2300 stranica. A to je dobrih desetak knjiga uz ve} 12 objavljenih~inilo bi 22 knjige. Ne znam koliko ima plodnijih autora na ovim na{improstorima! Bilo bi ve} vrijeme raditi i na izdavanju sabranih djela na{egaAutora, poput Rahnerovih Schriften zur Theologie. Mo`da }e vam biti za-nimljivo da ~ujete koliko je autor napisao neke godine stranica tekstova,na primjer: 2004. god. 95 stranica, a 1998. god. 174 stranice.

Prije kraja jedna sugestija studentima na{e Teologije, a i drugima dauzmu za diplomske i seminarske radnje radove prof. Zovki}a (ne treba~ekati da umre!).

U ovakvim prilikama ne samo da se smije, nego i treba biti i osoban.Osobno sam primio mnogo od prof. Zovki}a. Zahvaljujem mu za odli~napredavanja iz biblijskih znanosti i ekleziologije koja sam imao sre}u kodnjega slu{ati. Prof. Zovki} bi po znanstvenoj formiranosti i informiranos-ti, bibliografskim uvi|ajima, razumijevanju predavane materije, odgovor-no tvrdim i ovo nije nikakvo sve~arsko pretjerivanje, mogao i moè pre-davati na svakom sveu~ili{tu u svijetu. Profesor me je jo{ kao studentapoticao da pi{em ({to sam i ~inio ve} kao student), da razmi{ljam o post-diplomskom studiju, i znam tako|er da me je predlagao za postdiplomskistudij. Ve} sam spomenuo mons. Zovki} je ~esto bio znanstveni i ljudskiglas Crkve i ove napa}ene zemlje, a vi{e puta je predstavljao i kardinalana razli~itim skupovima. Stoga mu èlim i u svoje osobno ime i kao pred-sjednik velikoga kulturnog dru{tva Napredak ovdje zahvaliti za sve dobrou~injeno za ovu Teologiju, za Crkvu i za cijelu BiH.

Nije velik tko se velik rodi, da parafraziram pjesnika, neg je velik kojisvoje talente dobro iskoristi. Prof. Zovki} je dosada dobar boj bio, a trku jo{nije zavr{io i nadamo se }e jo{ u~initi mnogo u ovoj na{oj Crkvi i u ovojzemlji koja vapi za osobama ovakva profila. Uvjeren sam da }e, s obziromda izgleda kao jedan od mla|ih profesora, jo{ mnogo napisati i uraditi.

Daj, Boè, da ova Crkva, hrvatski narod i BiH imadnu {to vi{e znan-stvenika, profesora, vjerskih radnika i li~nosti kao {to je na{ slavljenik

379


prof. dr. msgr. Mato Zovki}. Profesore, ~estitam ovaj veliki jubilej i namnogaja dobra ljeta.

Kao mali znak priznanja i kao ~estitku u ime Napretka dat }emoslavljeniku umjetni~ku sliku.

6. Mato Zovki}: Rije~ Jubilarca na predstavljanju zbornika

Ovih dana pitao me kolega Josipovi} kao jedan od urednika zborni-ka, kako se osje}am nakon {to sam vidio samu knjigu i priloge 41 surad-nika. Jasno, osje}am ljudsku i vjerni~ku zahvalnost prema svima s kojimasam kroz ovih 35 godina sura|ivao na Vrhbosanskoj katoli~koj teologijikao jedan od profesora, ali i prema studentima od listopada 1972. do da-nas. Oni su pokazivali interes za vjeru Crkve izlaganu u razli~itim pred-metima pa i u Novom Zavjetu; poklanjali su svoju mladost Crkvi i to samuvijek cijenio. Kolegama Odoba{i}u, Josipovi}u i Topi}u zahvaljujem nastrpljivom prikupljanju priloga i ure|enju prispjele gra|e. Oni koji su nekuknjigu napisali ili uredili znaju kakav je to posao.

Me|utim, iznad svega zahvalan sam Bogu za sedamdeset godinaljudskoga i vjerni~koga ìvota, a od toga 44 godine sve}eni{tva u zboruprezbitera Vrhbosanske nadbiskupije. Kad sam u listopadu 1968. obraniodoktorsku disertaciju iz ekleziologije Drugoga vatikanskog sabora na Ka-toli~kom bogoslovnom fakultetu (KBF) u Zagrebu, moderator dr. [agi-Buni} predloìo mi je da zamolim svoga nadbiskupa êkadu, neka midopusti prije}i na KBF. Nadbiskup je odgovorio da me èli koju godinupromatrati u vlastitoj nadbiskupiji, a onda }e vidjeti. Ve} u travnju 1969.Sve}eni~ko vije}e predloìlo me za studij Svetoga Pisma u Rimu, zato {tosu hrvatski isusovci javili kako ne}e mo}i dati profesora biblijskih disci-plina na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji koja se imala otvoriti u jesen tegodine. Nadbiskup je prihvatio prijedlog. Kada sam se u listopadu 1972.vratio u dijecezu, povjerio mi je usmeno predavanje ekleziologije i dijelaSvetoga Pisma pod vodstvom 32 godine starijega bibli~ara dr. RudolfaRömera.

U ljetu 1978. jo{ sam jednom zamolio dopu{tenje za nastavak sve-}eni~koga djelovanja izvan vlastite biskupije. Neki doga|aji u nadbisku-piji tako su me ogor~ili da sam mislio kako ne mogu dalje u takvim pri-likama. Pismeno sam zatraìo od nadbiskupa Jozinovi}a da mi dopustiostati kao sve}enik u SAD-u. Odgovorio je usmeno da ne dopu{ta. Tri ljet-na mjeseca te godine proveo sam u pastoralnom ispomaganju na jednojùpi biskupije Brooklyn, dràva New York, te se èstoko Bogu molio za


380

svjetlo i snagu. Vratio sam se i do danas sam zahvalan Bogu {to mi je udi-jelio radost ìvljenja i profesorskoga djelovanja u Sarajevu. Ovaj grad smanjinom katolika i s ve}inom gra|ana razli~tih vjera i narodnosti doìv-ljavam kao svoje duhovno ozra~je koje me motivira na teolo{ko proma-tranje, razmi{ljanje i pisanje.

Ima jedna pardokasalna izreka na latinskom: “Tu fui, ego eris - Biosam ono {to si ti a bit }e{ ovo {to sam ja!” Kaù da je to natpis negdje nagrobu: poruka mrtvoga ìvima da razborito koriste Bo`ji dar ìvota. Ja bihtu izreku ve~eras pretvorio u poruku sedamdesetgodi{njaka mla|imkolegama i studentima. Bo`ji dar su mladost, zrele godine, ali i starost.Istina, u starosti postoje tjelesne te{ko}e, ali i unutarnja smirenost u Bogui me|u ljudima koje trebamo. Koncem ove akademske godine zavr{it }uslu`bu predavanja na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji, ali ako mi Bogdadne ìvota i zdravlja, nastavit }u znanstveno raditi. U tom duhu, jo{}emo se vi|ati u ovoj zgradi i ovom gradu, jer smo po Bo`joj providnostiovdje raspore|eni na gozbu ìvota te ljudskoga i vjerni~koga poslanja.Zahvaljujem predstavlja~ima i svima nazo~nima!

381


Vera KATZ - Anto ORLOVAC

Ivan [ari}, vrhbosanski nadbiskup*

1. Vera Katz: Zbornik radova o nadbiskupu [ari}u

“Nadbiskup Ivan [ari} ro|en je 27. rujna 1871. u Travniku. Bio jeme|u prvim |acima novootvorene nadbiskupske gimnazije u Travniku.Nakon zavr{ene gimnazije 1890. god. ulazi u bogosloviju, a po zavr{etkustudija zare|en je za sve}enika 22. srpnja 1894. Mladu misu slavi u sje-meni{noj crkvi u Travniku. God. 1894. imenovan je katehetom u Zavodusv. Vinka u Sarajevu. Dana 20. srpnja 1896. postaje kanonik Kaptola vrh-bosanskog, urednik Vrhbosne, imenovan je sutje{kim arhi|akonom, prid-sjednikom nadbiskupskog duhovnog stola i ènidbenog suda, {kolskimnadzornikom i ravnateljem kod sestara milosrdnica u Nadbiskupiji. NaKatoli~kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu promoviran je u doktorateologije 29. srpnja 1898. God. 1908. postaje pomo}nim biskupom, anakon smrti nadbiskupa Stadlera (1918.) nepune ~etiri godine upravljanadbiskupijom kao kapitularni vikar. God. 1922. imenovan je vrhbosan-skim nadbiskupom, te nadbiskupijom aktivno upravlja do travnja 1945.kad napu{ta Sarajevo i odlazi u Zagreb, vjeruju}i da }e to biti privremeno.Iz Zagreba je u svibnju 1945. oti{ao u Celevac (Klagenfurt) u Austriju gdjeprovodi prvo vrijeme izbjegli{tva kao gost koru{kog biskupa Köstnera, anakon toga seli se najprije u Salzburg, zatim u [vicarsku u cistercitskuopatiju Haute Rive kod Fribourga, da bi poslije Boì}a 1948. god. na svojimendan stigao u [panjolsku u Madrid, te tu u samostanu sestara Bo`jegamilosr|a ìvi do svoje smrti 16. srpnja 1960. Bio je pokopan u Madridu, anjegovi zemni ostaci preneseni su 26. travnja 1997. u domovinu i poloèniu grobnicu koju je za ìvota pripravio za sebe u kripti crkve sv. Josipa naMarindvoru” (str. 16.). Kra}i ili dulji izvodi iz nadbiskupova ìvotopisa


382

* Izlaganja prigodom predstavljanja djela: Pavo JURI[I] (prir.), Ivan [ari}, vrhbosan-ski nadbiskup. Zbornik radova znanstvenog skupa o dr. Ivanu [ari}u odrànog 19.sije~nja 2002. u Sarajevu, Studia Vrhbosnensia - 13, Vrhbosanska katoli~ka teologija,Sarajevo, 2007. Predstavljanje je odràno 27. studenoga 2007. u dvorani Katoli~kog{kolskog centra “Sv. Josip” u Sarajevu.

ponovljeni su na jo{ nekoliko mjesta u zborniku. U po~etku se moè po-misliti kako je posao prire|iva~a izbje}i ponavljanja, ali nakon detaljnije-ga ~itanja svih priloga shva}a se opravdanost toga postupka, jer se timìvotopisom moè pratiti povijest ju`noslavenskoga prostora od kraja 19.do kraja 20. st. Ulaskom u 21. st. stvoreni su povoljniji uvjeti za istraìva-nje i razumijevanje prethodnoga vremena. Ro|enje nadbiskupa [ari}a biloje u vrijeme kraja osmanskoga perioda i dolaska austrijske vlasti, a time iuvo|enja modernijega dru{tveno-politi~kog sustava, izme|u ostaloga irazvijanja {kolstva u kojem je nadbiskup stekao najvi{i akademski stu-panj. înom aneksije postaje pomo}nim biskupom, a smr}u nadbiskupaStadlera predstoji mu vo|enje Crkve u vremenu Kraljevine Jugoslavije,{to je zahtijevalo mnogo truda i mudrosti. Baviti se duhovnom stranomìvota preko mreè crkvene organizacije i vo|enjem brige za nacionalnopitanje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini traìlo je mnogo znanja istrpljenja. Uz to, literarna nadarenost i ambicija da se ostave velika djelau prijevodu temeljnih crkvenih knjiga u~inilo je njegovu li~nost vrlo kom-pleksnom. Parcijalnim svo|enjem na jednu od dimenzija nadbiskupoveosebujne li~nosti ne moè se ste}i prava slika o njemu. Dalje, kronolo{kimredom iz njegovoga ìvotopisa dolazi se do Drugoga svjetskog rata, nje-govoga djelovanja u vrijeme Nezavisne Dràve Hrvatske i do 1945. god.To je zna~ilo da su se za njegova ìvota promijenila ~etiri ili pet dru{tveno-politi~kih sustava, u ovisnosti broje li se od njegova ro|enja ili po~etka{kolovanja. Da je nadbiskup [ari} bio uvjeren u privremenost svoga odlas-ka iz Sarajeva, zvu~i nevjerojatno, mo`da se on vi{e nadao nego {o je biouvjeren, jer tako obrazovan ~ovjek sigurno je znao {to zna~i uspostavlja-nje komunisti~koga ideolo{kog koncepta vlasti. Uz to, znao je i {to ga u Sa-rajevu ~eka ako ostane. Njegov put u izbjegli{tvo zna~ilo je biti svjedokomKri`noga puta i Bleiburga. Iako nije bio u kolonama smrti, njegovo vi|e-nje doga|aja bilo je sigurno iznimno traumati~no. God. 1948. i odlazak u[panjolsku zna~ilo je put bez povratka, jer javnim odbacivanjem staljiniz-ma u Jugoslaviji otpo~ela je jo{ è{}a represija protiv neistomi{ljenika ilionih na koje se sumnjalo, a sve u nastojaju pokazivanja ispravnoga puta usocijalizam. @ivot u [panjolskoj, daleko od Vrhbosanske nadbiskupije bioje njegova patnja, umire 1960. god. kada se u domovini vr{i èstoko razra-~unavanje s onima za koje se sumnjalo da }e javno progovoriti o svomnacionalnom identitetu. Da bi se u zemnim ostacima vratio u Sarajevo,morala se dogoditi 1989. (...), pad komunizma, disolucija Jugoslavije, i jo{jedan rat u Bosni i Hercegovini. Godina odràvanja znanstvenoga skupa onadbiskupu [ari}u zna~ilo je i po~etak preispitivanja dotada{njih narativau historiografiji, u kojima su istaknute li~nosti dijeljene na pozitivne ili

383


negativne, na dobre ili lo{e, prema zadatom ideolo{kom fonu. Da li se jed-nim ìvotopisom moè sagledati turbulentni razvitak odre|enoga dru{tva?Sigurno da ne moè, ali se mogu shvatiti pojedine li~nosti u puno}i njiho-va ìvljenja, djelovanja i ostavljenoga kultuno-duhovnog naslje|a.

U zborniku je objavljeno deset priloga. Zlatko Matijevi} na osnoviliterature i dostupnih izvora, prvenstveno suvremenoga strana~koga tiskaponudio je politi~ki okvir za Strana~ko-politi~ki ìvot bosanskohercego-va~kih Hrvata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1919.-1929.). Dovremena uvo|enja diktature posebnu je pozornost posvetio me|ustra-na~kim pregovorima, izbornim koalicijama na dràvnoj i lokalnoj razini,te izbornim rezultatima pojedinih stranaka. Zatim slijedi Zoran Grijak kojipi{e o djelovanju dr. Ivana [ari}a do smrti nadbiskupa Stadlera utvr|uju}ida je i [ari} pripadao politi~kom krugu vrhbosanskoga nadbiskupa Stad-lera ~ije je ideje zastupao u javnom ìvotu. Jure Kri{to bavi se uvo|enjemi {irenjem Katoli~ke akcije kao formalnoga apostolata u hrvatskim zem-ljama nakon izlaska enciklike pape Pia XI. Njegov zauzeti rad na ovompolju vidljiv je iz mnogih spisateljskih djela, knjiìca i ~lanaka, u kojimaje tuma~io {to je to Katoli~ka akcija i pozivao sve}enstvo i katoli~ke laikena uklju~ivanje u njezin rad. O odnosu nadbiskupa [ari}a i Svete Stolicepi{e Ratko Peri}, pokazuju}i da su od njegova imenovanja najprije kaopomo}noga biskupa vrhbosanskoga, preko vrhbosanskoga nadbiskupa donjegove smrti odnosi bili na relaciji odanosti i korektnosti. O pastoralnomradu nadbiskupa [ari}a izlaè Pavo Juri{i} prave}i usporedbu izme|u nad-biskupova pastoralnog djelovanja i pastoralnog djelovanja kakvo je bilo uteolo{koj misli i praksi pastoralne teologije, s akcentom na prikaz radadekanskih konferencija, institucije koju je nadbiskup [ari} kao prvi od hr-vatskih biskupa uveo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, zatim daje sadràjniprikaz pastoralnih poslanica koje je nadbiskup [ari}, slijede}i primjernadbiskupa Stadlera, svake godine za korizmu te u posebnoj prigodi pisaosve}enstvu i puku Vrhbosanske nadbiskupije. Tomo Vuk{i} predstavljaIvana [ari}a kao suradnika i urednika Vrhbosne, konstatiraju}i da se vrije-me od 1896. do 1908. god. mo`da moè ocijeniti i kao ponajbolje razdob-lje ovoga lista, a u prilogu objavljuje popis nadbiskupovih bibliografskihjedinica raspore|enih prema temama, naslovima i godi{tima izlaènjaVrhbosne. O nastanku i tri izdanja [ari}eva prijevoda Svetoga Pisma uSarajevu, Madridu i âkovcu, pi{e Mato Zovki} vrlo kriti~no konzultira-ju}i autore koji su ve} pisali o ovom prijevodu. Antun Lu~i} u svom pri-logu govori o [ari}u kao pjesniku, pripovjeda~u, prozaiku, putopiscu, pre-voditelju, uredniku, prire|iva~u, novinaru, izdava~u, biskupu, nadbiskupu,teolo{kom piscu, propovjedniku, graditelju, meceni, organizatoru, kultur-


384

nom djelatniku, (...) emigrantu, prognaniku, mu~eniku uza svojstvenostda “njegova lira pjeva bez prekia i umora”. Juro Babi} opisuje nadbisku-pov petnaestogodi{nji prognani~ki ìvot. Na kraju, Ante [kegro pi{e onadbiskupovu odnosu prema starokatolicizmu u ju`nom Uskoplju, gdje naprimjeru jedne mikrozajednice pokazuje odnose unutar Katoli~ke Crkve uBosni i Hercegovini, zatim odnos dràvne vlasti prema tim unutarcrkve-nim pitanjima, ali i gledi{ta pojedinih hrvatskih politi~kih stranaka i liderana ukupnu problematiku.

S obzirom na multidisciplinarnost zbornika, ograni~enost prostoraza jedan prikaz ne dozvoljava izno{enje op{irnijih ocjena o pojedinim pri-lozima. Ve}ina tekstova je daleko od skromnoga znanja jednoga povjes-ni~ara, ali ipak ne moè se propustiti komentar, koji se moè ocijeniti kraj-nje subjektivnim. To je prilog msgr. Mate Zovki}a koji je vrlo instruktivanu metodolo{kom i eti~kom smislu za sve one koji se misle baviti znano{}u.Ostavljaju}i po strani tematiku priloga kojim se trebaju baviti stru~njaci zatu oblast, ova studija svojom sustavno{}u i po{tenjem moè biti jedan oduniverzalnih {kolskih primjera za ud`benike metodologije i to ne samo zastudij povijesti.

Povijesno naslije|e 20. st., osobito onaj dio koji je donio komu-nizam, za istraìva~e je vrlo izazovan. Ocjenjuje li se ovaj zbornik u jed-nom njegovom dijelu kao historiografski ~in, ohrabruje ~injenica da suprocjene povijesti veoma odmjerene. Vjerojatno pristiè vrijeme u kojemse povijest 20. st. i vrijeme komunizma pretvara u histori~nost, u pro{lostkao svaku drugu, a ne u pro{lost preko koje se sravnjuju neke nove ideo-lo{ke i politi~ke matrice. Ako se netko èli znanstveno baviti povije{}urazdoblja komunizma, potrebno ju je primjerenije konceptualizirati, jer suna ju`noslavenskom prostoru jo{ vidljive posljedice bolnoga prijelazamitske u kriti~ku historiju. Predstavljeni Zbornik radova znanstvenogaskupa o dr. Ivanu [ari}u jest na dobrom putu prema upoznavanju ~ita-teljstva o ìvotu i djelu vrhbosanskoga nadbiskupa, drugoga po redu.

Mo`da je najprikladnije ovu prezentaciju privesti kraju ulomkom izuvoda kojeg je sa~inio prire|iva~ zbornika dr. Pavo Juri{i}. “Kanonikêdomil êkada, koji je dobro poznavao nadbiskupa Ivana [ari}a i ~ijemse sudu moè vjerovati, zapisao je ovo: ‘Pun zasluga i visoko cijenjen si-{ao je sa pozornice: velik u poniènju i u patnjama. Nadìvjela su ga nje-gova djela: prije svega njegova crkva sv. Josipa, njegovo Sveto Pismo injegove knjièvne inicijative.’ Neka i ovaj zbornik, koji sadràva prilogeznanstvenog skupa odrànog u Sarajevu 19. sije~nja 2002. u organizacijiVrhbosanske katoli~ke teologije, bude mali doprinos koji }e nam pomo}ida barem u pojedinim djelovima jasnije sagledamo ìvotni put nadbskupa

385


Ivana [ari}a, a dublje prou~avanje ovoga razdoblja na{e crkvene i naci-onalne povijesti jo{ se uvijek nalazi pred nama kao zadatak koji smo du`niizvr{iti” (str. 9).

Izme|u ostaloga, zbornik poti~e na pitanje: Moèmo li od nadbis-kupa [ari}a u~iti ako se vratimo kroz povijesno razdoblje traè}i odgo-vore na mnoga pitanja, a osobito na ono o na{oj budu}nosti u Bosni, kojimje jo{ davne 1909. god. nadbiskup naslovio svoj ~lanak u Vrhbosni. Doga-|aju li se i danas neke prijelomne godine u Bosni i Hercegovini?

2. Anto Orlovac: Dr. Ivan [ari} -pastir Crkve vrhbosanske

Pozdravljam ovaj uvaèni skup na ~elu s uzoritim kardinalom Vin-kom, nadbiskupom Ho~evarom i svim nazo~nim biskupima. Radujem se{to ve~eras mogu progovoriti koju o drugom po redu vrhbosanskom nad-biskupu nakon ponovne uspostave redovite crkvene hijerarhije 1881. god.,to~nije o knjizi, zborniku jednostavna naslova koji sve kaè: Ivan [ari},vrhbosanski nadbiskup. Zbornik je to radova koji su bili izloèni naznanstvenom skupu prije pet godina, to~nije 19. sije~nja 2002. u Sarajevu,a koji je priredio agilni profesor dr. Pavo Juri{i}. Izdava~ je Vrhbosanskakatoli~ka teologija koja je bila i organizator spomenutoga znanstvenogskupa. Zbornik donosi priloge desetorice uvaènih autora koji su se po-trudili, svaki sa svoga aspekta, pribliìti nam lik ovoga nadbiskupa te vri-jeme i okolnosti u kojima je on djelovao. Htio bih se ukratko osvrnuti prijesvega na nadbiskupa [ari}a kao Pastira Crkve vrhbosanske u jednom ve-likom odsjeku njezine povijesti.

Knjiga koju ve~eras predstavljamo govori o nadbiskupu o kojemumalo znamo, a i to {to znamo toliko je iskrivljeno i s toliko ideolo{kihnatruha da i to uglavnom krivo znamo. Ova knjiga o dr. Ivanu [ari}u zamnoge }e biti prva prava prilika da ne{to pouzdano o njemu saznaju. A {to}e saznati? Tko je bio taj ~ovjek? [to je upisano u knjizi ìvota toga nad-biskupa koja je otvorena 27. rujna 1871. u Travniku, a zatvorena na 89.stranici, u 89. godini, 16. srpnja 1960. u dalekom Madridu? U vrijeme nje-gova ro|enja Travnik pripada{e ùpi Ov~arevo, a on bi Pastir Crkve vrh-bosanske. Ov~arevo i Pastir - i to se lijepo slaè. Zanimljiva je ~injenica,koju, koliko znam, nitko nije posebno istraìvao, da je blaga i topla vjer-ni~ka “klima” La{vanske doline veoma pogodna za razvoj biskupskih zva-nja, pa ih je tamo u stolje}e i ~etvrt postojanja obnovljene redovite crkvenehijerarhije procvjetalo ~ak sedam: od toga su trojica bili banjolu~ki ordi-


386

nariji: fra Marijan Markovi}, fra Jozo Gari} i dr. Dragutin êlik, tri vrh-bosanski (nad)biskupi: dr. Ivan [ari}, dr. Marko Alaupovi} i dr. TomislavJablanovi} te jedan dubrova~ki biskup: dr. Severin Pernek - vi{e nego ubilo kojem drugom dijelu Crkve u Bosni i Hercegovini! O~ito, podnoVla{i}a ni~u biskupi. Kao pripadnik Banjolu~ke biskupije prona|oh uknjizi tri poveznice izme|u te biskupije i nadbiskupa [ari}a. Prva je nje-govo porijeklo: otac mu je Ante ro|en u Livnu, odakle se preselio u Trav-nik, gdje se rodio njegov sin Ivan, dakle nadbiskup [ari} nosi u sebi ilivanjske krvi. Druga je ~injenica da ga je za biskupa nadbiskupu Stadlerupreporu~ivao i fra Marijan Markovi}, apostolski upravitelj Banjolu~kebiskupije, rodom iz starodrevne dola~ke ùpe, [ari}ev susjed po ro|enju.Tre}a je pak poveznica ista prognani~ka sudbina koju je [ari} dijelio sbanjolu~kim biskupom fra Jozom Gari}em, jer su istovremeno napustilisvoje biskupije u travnju 1945., u nadi da }e to biti samo kratko i privre-meno, ali se pretvorilo u trajno stanje, te su obojica umrla izvan svojih di-jeceza i zavi~aja: Gari} ve} sljede}e godine (1946.), a [ari} desetlje}e ipol kasnije.

@ivot ovoga nadbiskupa mogao bi se faktografski ovako izre}i.Ro|en je 27. rujna 1871. u Travniku. Za sve}enika je zare|en 22. srpnja1894. s 23 godine. Doktorirao je u Zagrebu ~etiri godine kasnije (1898.) s27 godina. Imenovan je pomo}nim biskupom vrhbosanskim 27. travnja1908. - imao je tada samo 36 godina i 7 mjeseci - od jednog dana{njeg sve-ca Katoli~ke Crkve, sv. Pija X., ~iju je beatifikaciju 1951. i kanonizaciju1954. god., sigurno s velikom rado{}u, doìvio i sam nadbiskup. Desetgodina je kao pomo}ni biskup stasao uz velikoga Stadlera, do smrti slugeBo`jega 1918. god. S 50 godina postao je 2. svibnja 1922. nadbiskupom imetropolitom vrhbosanskim i Stadlerovim nasljednikom. Nadbiskupskuslu`bu obavljao je u Sarajevu 23 godine, a kao izbjeglica i besku}nik bezpovratka proìvio je izvan dijeceze 15 mu~nih godina. O~i je sklopio 16.srpnja 1960. u Madridu i tamo bio pokopan. Sluìo je ne{to vi{e od 52godine Veritati et Caritati, istini i ljubavi, kako je glasilo njegovo biskup-sko geslo. Od 1997. god. tijelo mu po~iva u crkvi sv. Josipa na Marindvoruu Sarajevu koju je sam dao izgraditi i kamo ga je dao prenijeti sada{njiordinarij vrhbosanski kard. Vinko Pulji}.

O nadbiskupu [ari}u ne{to se pisalo izme|u dva rata. Ali to su ve}davna vremena. A nakon Drugoga svjetskog rata nije se pisalo, osim lo{e,osim optuìvanja i etiketiranja, a on nije imao mogu}osti braniti se. Bilobi bolje da se jo{ manje pisalo, jer ako se ne pi{e istina, onda je mnogobolje {utjeti. Ali onima koji su tako pisali o njemu i tako nije bilo do istine.Kako se ne sloìti s prire|iva~em dr. Juri{i}em koji pogo|eno napisa da

387


nam je “propagandna ma{inerija komunisti~kog reìma servirala... svedrugo samo ne istinu... O nadbiskupu [ari}u pisalo se i govorilo sva{ta, asvatko je uzimao sebi za pravo izricati svoj sud o njemu, pa {to gore, tobolje” (str. 8). I oni koji o njemu ne{to malo znaju (me|u koje i sam pri-padam), nose u podsvijesti negativnu sliku koju nam je nametala komu-nisti~ka promid`ba kao o kontroverznoj osobi, ~ak ratnom zlo~incu, iakotu tako te{ku optu`bu ni jedan sud nikada nije utvrdio. I s crkvene stranebilo je ne malo prigovora {to je napustio svoju nadbiskupiju pod kraj rata.Gotovo pola stolje}a nakon njegove smrti dolazimo kona~no do praveistine o tomu Pastiru Crkve vrhbosanske. Koliko znam, ovo je prva knjigao njemu, njegovu ìvotu, njegovu vremenu i njegovu djelovanju. [teta {toupravo tema o nadbiskupu [ari}u “u politi~kom vrtlogu svoga vremena”nije ura|ena za ovaj zbornik, jer bi nam ona sigurno jo{ bolje osvijetlilanjegove stavove i lik. Ipak, dobrim dijelom to saznajemo iz nekih drugihprikaza, osobito iz onoga biskupa dr. Ratka Peri}a o [ari}evu odnosu pre-ma Svetoj Stolici.

Dr. Ivan [ari} bio je zaista svestrana osoba: sve}enik, biskup, vrstanpropovjednik, pjesnik, urednik, prevoditelj Svetoga Pisma..., ali prijesvega on je bio Pastir. Uvijek na liniji Crkve, uvijek odan Petrovu nasljed-niku. Disao je rimski, branio je Papu, branio je i nadbiskupa Stadlera predPapom kad su ga odasvud napadali, osobito be~ka politika. A da je biosposoban, govori njegov izbor najprije za suradnika u biskupskoj slu`bi, aonda i za nasljednika velikoga Stadlera. Te{ko je bilo do}i nakon velikanakoji je trasirao i utirao put Crkve vrhbosanske odmah na po~etku njezinaìvota i kora~ao u “~izmama od sedam milja”. A izbor je pao upravo na[ari}a. Sam ga je Stadler predloìo. Imao je deset godina na raspolaganjuda kao vrlo mlad biskup stje~e iskustva uz velikog Stadlera, sve do nje-gove blaène smrti na blagdan Bezgrje{ne 1918. god. Tada sav teret od-govornosti pade na njega najprije kao kapitularnoga vikara nadbiskupije.A ostade u toj slu`bi neobi~no dugo, ~ak ~etiri godine (1918.-1922.), doksu se vodile politi~ke igre oko Stadlerova nasljednika. Iako je bio biskup,nije [ari} bio jedini izbor za tu slu`bu. Pogotovo nije bio izbor beogradskevlade koja je [ari}a nazivala “austrijancem”, “frankovcem” i “Stadlero-vim ~ovjekom”, kako u svom prikazu primje}uje biskup Peri} (str. 139).Ipak je morala popustiti pred èljom pape Pija XI. koji ga je 2. svibnja1922. imenovao nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim, {to je ostaonajduè od svih dosada{njih Ordinarija te nadbiskupije (38 godina, aStadler 37), iako posljednjih 15 godina nije stvarno mogao voditi nad-biskupiju ~ijim je nadbiskupom bio.


388

Svaki biskup je prije svega Pastir dijela Crkve koju ~ini njegova nad/biskupija, bez obzira na sve druge aktivnosti i sposobnosti. Nakon veli-kih graditeljskih zahvata nadbiskupa Stadlera, [ari} se vi{e mogao po-svetiti pastoralnoj brizi ({to nikako ne zna~i da ju je nadbiskup Stadlermanje revno vr{io!). U vrijeme ìve aktivnosti Katoli~ke akcije, na ~ijoj jeliniji [ari} ostao i koju je promicao cijeloga ìvota, on se posebno brinuoza sve}enstvo koje je glavni nositelj cjelokupnoga pastoralnog rada svakebiskupije. U tu je svrhu poduzeo niz aktivnosti. Ve} kao kapitularni vikar1919. god. osnovao je Sve}eni~ku zajednicu kojoj je cilj “sve obnoviti uKristu” (omnia instaurare in Christo), u duhu gesla pape koji ga je imeno-vao biskupom, sv. Pija X. Iste je godine nadbiskupiju, radi bolje i lak{esuradnje sve}enika, podijelio na 4 arhi|akonata: fojni~ki, gu~ogorski, ple-hanski i toli{ki te na 12 dekanata - po tri u svakom arhi|akonatu, koja jepodjela ostala do danas.

Uveo je okupljanja sve}enika pojedinoga dekanata dvaput godi{nje,u prolje}e i u jesen, na tzv. korone, na kojima su sve}enici imali priliku zaono {to danas zovemo trajnom formacijom, a to je prou~avanje i rasprav-ljanje razli~itih teolo{kih i pastoralnih tema. Veoma se pazilo na to da svisve}enici sudjeluju u tim skupovima.

Izvorna je [ari}eva ideja, koju je kao prvi od svih hrvatskih biskupauveo, odràvanje dekanskih konferencija koje su se odràvale jednom go-di{nje (obi~no u Velikom tjednu), a na kojima su se pravili pastoralni pla-novi za cijelu godinu, te ih je od 1919. do 1941. god. odrào ukupno 23.Koliko se ozbiljno raspravljalo i planiralo, pokazuje ~injenica da je svakidekan tom prigodom donosio sa sobom prije prikupljene odgovore svihùpnika svoga dekanata na 14 op{irnih pitanja, a i sam je dekan dodavaoodgovor na jo{ 6 pitanja, prema uvidu koji je stekao obilaze}i ùpe svogadekanata. Tako je nadbiskup uvijek imao veoma dobar uvid u stanje u nad-biskupiji.

Nastavio je praksu koju je uveo jo{ nadbiskup Stadler, obra}ati sesve}enstvu i vjernicima i pisanom rije~ju, pastoralnim poslanicama, obi~-no u korizmi, ali ih je znao uputiti i nekim posebnim povodom. Prvihnekoliko godina pisao ih je po dvije: jednu za kler, drugu za puk, a zatim(od 1923.) jednu zajedni~ku. Zadnju je uputio ratne 1944. god., a ukupnoih je bilo 44. Kleru se obra}ao okru`nicama i dopisima koji su publiciraniu slu`benom nadbiskupijskom listu. Tako je nastalo 909 jedinica koje jeon objavio. Me|utim, najve}e mu je djelo u tom podru~ju prijevod Sve-toga Pisma, koje se, unato~ brojnim zaprekama, pojavilo ve} u tri izdanja,tre}e upravo nedavno, stru~no redigirano i jezi~no prilago|eno dana{njemvremenu.

389


Bilo bi zanimljivo znati pojedinosti o nadbiskupovim kanonskimpohodima ùpama, osobito prilikom svete krizme, o njegovim kontaktimasa sve}enicima, redovnicima i redovnicama i drugim vjernicima, {to bi svemogle biti posebne teme, a nisu ovoga puta izravno obra|ene. Me|utim,evo uskoro vi{e obljetnica i prilike da se nastavi s istraìvanjem i objavlji-vanjem: za to~no pet mjeseci je 100. obljetnica [ari}eva biskupskoga ime-novanja, za dvije godine 50. obljetnica njegove smrti, a za tri 140. obljet-nica njegova ro|enja. Eto novih povoda i poticaja osobito mladim znan-stvenicima. Usudio bih se ovdje biti malo izravan i uputiti jedan poziv:mladi znanstvenici, mladi sve}enici, ali i oni s ve}im iskustvom, istraìmoi objavimo ono {to se pola stolje}a nije moglo ni smjelo! Nije li nas Bogupravo zato i postavio u ovo vrijeme? Mi ìvi uvijek smo du`nici svojimmrtvima. Vratimo im dug!

A organizatoru znanstvenog skupa o nadbiskupu [ari}u 2002. god.i izdava~u ovoga vrijednog zbornika, Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji,prire|iva~u i svim izlaga~ima pripada zahvalnost i priznanje cjelokupnena{e crkvene i znanstvene javnosti.


390

Franjo Toma{evi}, crkveni pravnik i ùpnik

Za svakoga ~ovjeka, bio on ratar i fizi~ki radnik ili intelektualac,znanstvenik ili politi~ar, otac ili majka, oènjen ili neoènjen, mlad ili star,laik ili sve}enik, odnosno redovnica, smrt je neizbje`na pojava. Razli~itisu razlozi smrti, ponaj~e{}e prirodni: iscrpljenost, istro{enost i poodmak-la dob, dugotrajna bolest, sr~ani ili mo`dani udar, maligno i neizlje~ivooboljenje itd., a nerijetko se neke definiraju kao tragi~na smrt, neovisno oìvotnoj dobi, primjerice u prometnoj ili kakvoj drugoj nesre}i. Iako vjer-ni~ki znamo da je u kona~nici sve u Bo`joj ruci, u najmanju ruku Bo`jepripu{tenje, me|u tzv. tragi~no preminule uvr{tavamo i sve}enika mr. Fra-nju Toma{evi}a, crkvenoga pravnika i ùpnika. Tragi~no je preminuo odstrujnoga udara, reklo bi se “iz ~ista mira” i posve neo~ekivano, 6. kolo-voza 2007., u 41. godini ìvota i 15. godini sve}eni{tva. Dogodilo se to urodnom selu Vidovice kod Ora{ja na Savi, na obiteljskom imanju, prak-ti~ki u dvori{tu u kojemu se rodio i u kojemu je odrastao. Taj se slu~aj doi-sta dogodio, a kako je i za{to do toga do{lo, detalje je jedva mogu}e opi-sati, a pogotovo razloge utvrditi.

Vl~. mr. Franjo Toma{evi}, sin Vinka i Ane, ro|. Ivki}, ro|en je 1.prosinca 1966. u Vidovicama. Nakon zavr{ene osnovne {kole, kao sve}e-ni~ki kandidat Vrhbosanske nadbiskupije, upisao se 1982. god. u Srednjuhumani{ti~ku {kolu za odgoj klera u sjemeni{tu u Dubrovniku. Zavr{iv{imaturu, zapo~eo je 1986. god. filozofsko-teolo{ki studij na Vrhbosanskojkatoli~koj teologiji u Sarajevu. Po zavr{etku studija, usred ratnih neda}a istradanja u Bosni i Hercegovini, zare|en je za |akona pred Uskrs 1993.god. a na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1993., u \akovu je za-re|en za sve}enika Vrhbosanske nadbiskupije.

Svoj mladomisni~ki àr i polet, u neredovitim ratnim prilikama, aipak s predanjem i vrlo uspje{no, vl~. Franjo, u suglasju s prijedlogom ièljom nadbiskupa Vinka Pulji}a, “darovao” je sjemeni{tu Zmajevi} uZadru, djeluju}i kao prefekt, gdje su tada na gimnazijskom obrazovanju iodgoju bili i sve}eni~ki kandidati Vrhbosanske nadbiskupije. Godinu danakasnije, u jesen 1994., imenovan je ùpnim vikarom u katedralnoj ùpiPresvetoga Srca Isusova u opkoljenom Sarajevu. Svoju slu`bu ùpnogavikara, usprkos te{kim sarajevskim ratnim prilikama i pote{ko}ama, us-

391

IN MEMORIAM

pje{no je obavljao, ~ime se je, s obzirom na aktualne potrebe mjesneCrkve, “nametnuo” ordinariju kardinalu Vinku Pulji}u, koji ga je u ljeto1995. uputio u Rim na postdiplomski studij crkvenoga prava. Postigav{iakademski stupanj magiestra kanonskoga prava 1998. god., vratio se izRima i preuzeo slu`bu nadbiskupova tajnika, nakon ~ega je imenovanprefektom, odgojiteljem bogoslova u Vrhbosanskom bogoslovnom sjeme-ni{tu i ujedno profesorom kanonskog prava na Vrhbosanskoj katoli~koj te-ologiji. Nedugo potom, u ljeto 1999. imenovan je ùpnikom ùpe Presve-toga Srca Isusova u Sarajevu, s tim da je nastavio profesorsku djelatnostna Teologiji. Iste godine imenovan je sudskim vikarom @enidbenoga sudaVrhbosanske nadbiskupije, a po isteku mandata postavljen je za suca u is-tom sudu. Od 2001. god. bio je tako|er u jednom mandatu ~lan Sve}e-ni~koga vije}a Vrhbosanske nadbiskupije. U jesen 2006. iz Sarajeva jepremje{ten za ùpnika ùpe Ro|enja B. D. Marije u Modri~i.

U ùpi, koju je preuzeo, usprkos raznovrsnim pote{ko}ama, jer seradi o totalno uni{tenoj ùpi tijekom rata, u kojoj su i crkva i ùpna ku}abili do temelja razru{eni, a od vjernika ostala samo “{aka” ljudi, u koju suse u me|uvremenu vratili malobrojni vjernici, uglavnom starije osobe, ikoju su “zaljubljenici” u svoj zavi~aj, predvo|eni ponajvi{e biv{im ùp-nikom vl~. Miroslavom Karatovi}em, potpomognuti tako|er dobro~ini-teljima sa strane, po~eli podizati iz pepela, izgradiv{i prvo novi prostorùpniku za stanovanje, a zatim i podizanjem nove crkve na “uklonjenim”tragovima prethodne, ùpnik Franjo ipak se sna{ao i posvetio vjernicima inastavio gra|evinske radove na ùpnoj crkvi. I kad se ~inilo da se dobrosuìvio s novom sredinom i prepoznao konkretne potrebe pastorala i dalj-nje materijalne izgradnje ùpe u datim prilikama, te u svemu tome shva-tio svoju ulogu kao ùpnika, a okolnosti su doista vrlo sloène i budu}nostu znaku brojnih pitanja, dogodi se tragi~na smrt ùpnika vl~. Franje.

Ostat }e zacijelo nezaboravan 8. kolovoza 2007., ne samo u Vido-vicama, nego i u cijeloj okolici i Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kad je nakontragi~ne smrti pokopano tijelo vl~. Franje Toma{evi}a. Misu zadu{nicu uùpnoj crkvi u Vidovicama predvodio je msgr. dr. Pero Sudar, pomo}nibiskup vrhbosanski, a suslavitelj je bio msgr. Ilija Janji}, biskup kotorski,rodom iz Vidovica. Bila je ovo nevi|ena koncelebracija, slavljenje otaj-stva muke, smrti i uskrsnu}a Isusa Krista, u koje je kao vjernik i sve}enik,a onda i svojom smr}u, ucijepljen pokojni ùpnik Franjo, a koje su zajed-no s biskupima slavili sve}enici, Franjina bra}a po svetom redu, njih oko120, te nepregledno mno{tvo ~asnih sestara i jo{ ve}e mno{tvo drugihvjernika. Me|u okupljenima bili su tako|er predstavnici katedralne ùpeiz Sarajeva i iz modri~ke ùpe. @eljeli su ispratiti svoga pokojnog ùpni-


392

ka i izraziti mu zahvalnost. Bila je ovo rijetka manifestacija vjere u Bogai u ìvot nakon smrti, o~itovanje ljudske i vjerni~ke solidarnosti i zajed-ni{tva, sa suzama u o~ima i u gr~u, ali dostojanstveno i proèto nadom izahvalno{}u.

Osim biskupa Sudara, koji je odrào homiliju, u crkvi sv. Vida u Vi-dovicama jo{ su se od pokojnika oprostili kancelar dr. Zdenko Spaji}, uime Nadbiskupskoga ordinarijata vrhbosanskoga, vl~. Andrija Janji},ùpnik ùpe sv. Ane u Radunicama, u ime generacije sve}enika, te vl~.Mato Maji}, ùpnik u Vidovicama, u ime ùpne zajednice. Na mjesnogroblje tijelo pokojnika nosili su sve}enici njegove generacije, a kod grobaod njega se oprostio biskup msgr. Ilija Janji}, Vidovljanin, koji je podsje-tio da je ne samo ùpa iz koje potje~e pokojni sve}enik Franjo bogataduhovnim zvanjima, nego da je i obitelj kojoj Franjo pripada Bogu i Crkvipodarila ~ak devet duhovnih zvanja: pet sve}enika i ~etiri ~asne sestre.

Kao biv{i dekan Vrhbosanske katoli~ke teologije, u vremenu kad jepokojni Franjo obna{ao slu`bu profesora kanonskoga prava i bio ~lanomuredni~koga vije}a ~asopisa Vrhbosnensia, te kao Modri~anin po podrijet-lu, tj. kao njegov ùpljanin, a isto tako za suradnju dok je bio ùpnikom ukatedrali, izraàvam mu zahvalnost za sve {to je u~inio za Teologiju, za ka-tedralnu i za modru~ku ùpu. Neka ga Gospodin nagradi vje~nim ìvotom.

Marko Josipovi}

393

IN MEMORIAM

Ivan ]avar, profesor i ùpnik*

Mijenjanje vlastitoga mi{ljenja znak je ~ovjekove nedosljednosti inedore~enosti ali i te`nje za objektivno{}u pa i savr{eno{}u. O ljudimastje~emo i mijenjamo mi{ljenje na temelju ili zbog njihovih ili na{ih ~inai promjena. Ima, me|utim, ljudi o kojima nikada ne mijenjamo jedanputste~eno temeljno mi{ljenje. Moè se s nama i s njima koje{ta dogoditi,mogu nam i nepravdu nanijeti ali ne{to nerazorivo ostaje. U tu kategorijupripadaju oni koje volimo i oni koje po{tujemo. Ljudi, s pravom, neradogovore a pogotovo ne pi{u o svojim osje}ajima prema ljudima. Naime,ima odnosa koji su sretniji ili, pak, podno{ljiviji ako se njima usta ne ispirui misli srca previ{e ne bave. Ali ima stanja, okolnosti i prigoda u kojima o


394

* Kao sedmo dijete Jure i Milke ]avar, Ivan je ro|en 17. kolovoza 1938. u GornjimKolibama kod Bosanskoga Broda. Sedam razreda gimnazije poha|ao je u Dje~a~komsjemeni{tu u Zagrebu a zavr{ni u Dubrovniku, gdje je maturirao 1958. god. Filozofijui teologiju studirao je na Bogosloviji u \akovu i na Katoli~kom bogoslovnom fakul-tetu u Zagrebu. Za sve}enika je zare|en 29. lipnja 1964. Nakon kapelanske slu`be uùpi Stup u Sarajevu, odlazi 1968. god. u Rim na postdiplomski studij. Licencijat izdogmatike postigao je na Gregorijani, a doktorat 10. lipnja 1972. na Angelicumu te-zom: Problema phenomeni religiosi pedagogiae marxianae in Jugoslavia respectu ha-bito praesertim ad educationem religiosam juventutis catholicae. Po povratku iz Rimadjeluje od 1972./1973. do 1978./1979. na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji kao profe-sor dogmatske teologije, marksizma i crkvene glazbe, 1977./1978. upravitelj je ùpePresvetoga Srca Isusova u Sarajevu, a od 1978. do prognani{tva 1992. god. ùpnik uSo~anici, te je uz to povremeno predavao dio dogmatike. Ostav{i u ratu bez vjernika iùpe, pridruìo se u jesen 1992. zajednici profesora i studenata Vrhbosanske katoli~keteologije, izmje{tene zbog rata u Bol na otoku Bra~u, te predavao dio dogmatske teolo-gije i latinski jezik, nastaviv{i isto i po povratku Teologije u Sarajevo u jesen 1996.,kada je preuzeo i upravljanje ùpom u Tar~inu. Zbog pogor{anog zdravstvenog stanja,posebice glede vida, a ranije se hrabro i uspje{no “hrvao” i s leukemijom, umirovljenje 16. svibnja 2001., te se potom nastanio u Hrastju kod Jastrebarskog. Prema mogu}-nostima, pomagao je sve}enicima toga kraja, koji su ga vrlo cijenili i bili mu zahval-ni. U studenom 2006. bio je u Zagrebu podvrgnut te{koj operaciji srca. Nakon opo-ravka vratio se u Hrastje. Na Du{ni dan, 2. studenoga 2007., na|en je u ku}i prebiva-li{ta u Hrastju mrtav. Pokopan je 5. studenoga 2007. na mjesnom groblju u Odri, asprovodne obrede vodio je fra Ivan Nui}, rodom iz So~anice, biv{e ]avarove ùpe. Uobredima je sudjelovala i skupina sve}enika Vrhbosanske nadbiskupije, kojoj je pokoj-ni Ivan pripadao, s pomo}nim biskupom msgr. dr. Perom Sudarom na ~elu. - Bilje{kaglavnoga urednika.

ljudima i na{em odnosu prema njima nije dopu{teno a ni po{teno {utjeti.Osje}am da mi nije dopu{teno pre{utjeti odlazak profesora ]avara.

Od one ve~eri davne 1972. god. kada se kao mladi doktor, povratniksa studija iz Rima, zbog izgubljenoga klju~a ili odsutnosti klju~ara, vi{ene znam, morao kroz mali otvor porte doslovno uvu}i u zgradu Bogoslo-vije, do vijesti da je umro kako je i ìvio, o profesoru Ivanu ]avaru nisampromijenio mi{ljenja. A reklo bi se da su okolnosti iskrile prilikama i raz-lozima. Naime, to mi{ljenje je trebalo izdràti provjeru trideset i petogo-di{njega poznanstva obiljeènoga stra{nim pri~ama, kojima su ve} na po-~etku studija ne{to stariji bogoslovi punili na{e u{i, pa zahtjevnim ispiti-ma i iscrpljuju}im dugim probama pjevanja i, na kraju, zajedni~kim tegob-nim godinama izbjegli{tva. A iznad svega, opre~na mi{ljenja ljudi do kojihsam drào. U tome razdoblju moja uloga u donosu na njega mijenjala se.Od njegova studenta preko kolege profesora do predvodnika studenske ibogoslovne zajednice. Njegova u odnosu na mene, nije! Bio je i ostao Pro-fesor! I to najbolji i najdraì kojega sam imao! Nisam mu bio posebno bli-zak niti sam ga volio jer se on onom tako ~estom i tako praznom “brat-skom ljubavlju” voljeti nije dao. Ali sam ga silno cijenio. Danas mi je ào{to mu to nisam kazao a ni dostatno pokazao!

Trebao sam mu re}i kako me odu{evljavala njegova nesebi~na sprem-nost da nam prenese dio svoje neutaìve è|i za znanjem i spoznajom. Ko-mu je mogla i smjela proma}i ~injenica da je na svako predavanje dolaziokao da mu je prvo i posljednje? S papiri}em i kredom u ruci nali~io je um-jetniku koji, s meni do tada nepoznatim i nakon toga nevi|enim zanosomi nastojanjem, i nedoku~ivo ~ini bliìm i logi~nijim. Kraj sata je uvijek do-~ekivao posve oznojen. Na optu`be da je na ispitima prestrog i da previ{etraì, utemeljeno je mogao re}i: Neka moji studenti za ispite utro{e samotre}inu vremena koje ja utro{im za spremanje predavanja, nitko ne}e bitivra}en. Valja re}i da ni ti stra{ni ispiti nisu bili ni{ta doli jednostavna pro-vjera i osvjedo~enje je li student razumio materiju ili nije. Komu nije bioneprihvatljiv napor razmi{ljanja i vlastitoga propitivanja, ispit pred Profe-sorom mu je bio nagrada za trud i radosna potvrda da je ne{to shvatio. Alikako }e studenti prihvatiti ne~ije tvrdoglavo nastojanje da njihovu sklo-nost reproduciranja nau~enih formula pretvori u izno{enje vlastitih spoz-naja, do kojih se dolazi samo tegobnim procesom vlastitoga promi{ljanja?A kako to nisu odbili prihvatiti samo studenti, Profesor je svoju dosljed-nost morao skupo platiti. I platio ju je, ~ini se rado, jer mu je ona bila iostala vrjednija i od onoga {to je mnogima najvrjednije! Osje}am da sammu morao, barem naknadno, zahvaliti za ~injenicu da u olovnim vremeni-ma, kojih je i sam bio `rtva, nikada nije ni aluzijom a kamoli agitacijom

395

IN MEMORIAM

tijekom predavanja trovao du{e svojih studenata. Kako ne cijeniti ~ovjekakoji ostaje sam u vremenima i okolnostima sveop}ega svrstavanja u redo-ve ni~ega. Zato nikad ni od studenata nisam ~uo da bi Profesor imao kri-terija osim znanja.

S profesorske slu`be zbog zdravlja po{ao je na ùpu. I tamo ga jetrebalo doìvjeti! Nakon {to je ostavio da znanje iz najva`nijih teolo{kihznanosti prenose dokazani i zaslu`ni profesori, ~ije su ispite studenti godi-nama polagali po ozna~enim i me|usobno raspore|enim pitanjima, on senesmanjenim àrom posvetio pastoralnom ali i fizi~kom radu s priprostimali njemu dragim ljudima. I na{ao sebe ostaviv{i svjedoke!

Zatim je izbio rat i jo{ jedno razo~arenje. Nije razumio pa ni prihva-tio da se neke tako jednostavne a za Crkvu i narod dramati~no va`ne ~i-njenice ne shva}aju i ne prihva}aju. I ponovo se pobunio do bola i bolesti.Bolest je pobijedio a bola nije prebolio. U èlji da bi se posljedice shvatileprije nego bude prekasno, svoja uvjerenja je iznosio ne {tede}i ni sebe nidruge. Uru{avanje njegovih ovozemaljskih nadanja pratila je op}eprih-va}ena, jer i u Crkvi dobro stimulirana, ìvotna filozofija da nam ne treba-ju oni koji razmi{ljaju nego oni koji slu{aju. Osje}aju}i da ga sile izdaju,zatraìo je umirovljenje i dobio privremenu mirovinu. Kao da se htio za-{tititi od svega {to nije mogao ni promijeniti ni prihvatiti, sakrio se od svih.Ali se nije sakrio od sebe. Izdalo ga srce koje nije htio a, ~ini se, ni mogaoprilagoditi svijetu u kojemu sve manje ima mjesta za one kojima su istinai dosljednost mjerilo svoga.

I vijest o njegovoj smrti je bila pra}ena nekom ~udnom nejasno}omi dvojbama. Bez rije~i se postavljalo pitanje kako razumjeti i prihvatiti nje-govu odluku da ga u krugu obitelji pokopaju a onda jave da je umro? Samoonako kako je bilo mogu}e razumjeti njegov ìvot! Naime, uvjereni osta-ju dosljedni do kraja. I zato njihova smrt dovr{ava poruku njihova ìvota.Za one koji je mogu razumjeti i imaju hrabrosti prihvatiti. Te hrabrostitreba svima nama jer, ìve}i u svijetu preru{enih uloga, i sami se po~inje-mo pona{ati kao da jedino tako i sami moèmo opstati. A tu se krije naj-opasnija zamka! Nisam se ni trenutka pitao trebam li mu po}i na sprovod.Smatrao sam to prilikom, kakva god ona bila, da bar nazo~no{}u o~itujemneizre~enu zahvalnost za sve {to sam od njega dobio. I nisam se pokajao.Dapa~e! Umjesto uobi~ajenih govora, Profesorov sprovod je silio na raz-mi{ljanje i ozbiljno propitkivanje o ìvotu, svijetu i Crkvi te o kakvo}ivlastite uloge u njima. Ali i o ljudima i ljudskosti odnosa s njima. Da jebilo prilike, bio bih mu rekao hvala {to na njegovu licu nikada nisam pri-mijetio maske i {to nikada nisam imao dojam da zastupa lak{a stajali{ta ilimek{e istine. Mo`da je i bolje da nisam. Naime, imao sam prigode pro-


396

matrati ga dok bi mu, istina rijetko, ponetko zahvaljivao ili ga hvalio. Nanjegovu licu bi zatitrala nelagoda i njemu strana zbunjenost.

Zato prihvatih zahvaliti mu na ovaj na~in. Ne zbog njega, nego zbogsebe, zbog nas, zbog poruke njegova ìvota i njegove smrti. Zbog ~inje-nice da je ljudi takvoga kova sve manje. Ali iznad svega zbog àla {to Vrh-bosanska Crkva nije imala {irine i umije}a pustiti da na svoj na~in svojeljudsko i sve}eni~ko poslanje u punini izvr{i ~ovjek sposobnosti kakve jeon imao i sve}enik njegove naobrazbe i poleta. Da poleta! Tomu je svje-do~anstvo sve {to je ~inio. To najbolje znaju oni s kojima je, iako on sa-mouk a mi neuki, crkveno pjevanje u Bogosloviji dovodio do profesio-nalne razine. Profesor je bio i ostao beskompromisan prema sebi pa i pre-ma drugima. U svijetu la`nih kompromisa ta vrlina postaje nam prijekimlijekom. Volio je i ìvio od i za sve {to je nepatvoreno, vjerno sebi. I to je,prema uvjerenju mnogih, pokazivao neprimjerenim na~inom i neprilago-|enom mjerom. Istinski se divio ma~etu, koje je mi{eve lovilo, kao i naj-skromnijemu studentu, koji je trudom dvice sabirao. Ali mu se, isto takoistinski, gadilo sve i svatko za koga je bio uvjeren da patvori ono {to se pa-tvoriti ne smije. I kakvo ~udo da se od po~etka do kraja osjetio neshva-}enim i neprihva}enim u zajednici u kojoj je bilo i ostalo premalo sprem-nosti razlu~ivati nepatvoreno od patvorenoga, zalaganje da se ne{to u~iniod privida da se ~ini, jasno}u ciljeva i djelovanja od maglovitosti nasto-janja. Njemu je bila va`na bit, sadràj a mnogima oko njega na~in i pako-vanje. Za sebe nikada nije traìo ni{ta a od svih, bez razlike i nepomirlji-vo, zahtijevao je samo po{tenje i dosljednost. Tomu je zadnje svjedo~an-stvo na~in na koji je oti{ao iz ovoga ìvota. Svoju i zahvalnost mnogihpreta~em u molitvu da mu milost i milosr|e Onoga, koga je snagom umatraìo, svim àrom srca ljubio i zanosom du{e navije{tao, bude vje~nomnagradom!

Pero Sudar

397

IN MEMORIAM


398

Ima li istine i gdje je?

Joseph RATZINGER, Vjera - istina -tolerancija. Kr{}anstvo i svjetske religije,Kr{}anska Sada{njost, Zagreb, 2004.

Knjiga je zbornik ~lanaka nastalih udesetlje}u 1992.-2002., osim prvoga koji jenapisan jo{ davne 1964. god., a sada ne{toprera|en. Naslov knjige uzet je od ~lankakoji jedini dosad nije objavljen. Ve}inapriloga jesu odràna predavanja i objavlje-na vi{e puta, a predavanje o enciklici Fideset Ratio objavljeno je ~ak devet puta navi{e jezika.

Naravno ~itatelj ove knjige mora imatina umu da je Autor osim prvoga ~lankaostale govorio i pisao kao pro~elnik Zboraza nauk vjere, {to mora utjecati na njegovestavove i promi{ljanja. Zbor i njegov pro-~elnik odgovorni su za ispravnost vjere imorala, oni su promicatelji istine. Valjare}i da je kardinal Ratzinger kao pro~elnikpromovirao Zbor kao sugovornika, znanst-venoga istraìtelja, raspravnika, a ne samokao ~uvara i “policajca” vjere i morala.Vjerojatno i sada kao papa teolog i kardi-nal Ratzinger ne bi neke stvari jednako for-mulirao, neke stvari ili vidike bi mo`da is-pustio, a vjerojatno neke nove uvrstio. Po-zicija ne mijenja potpuno ~ovjeka, ali gabitno odre|uje. Odgovornost je, ~esto sezaboravlja, neobi~no va`na i utjecajna ka-tegorija. Lako je govoriti i pisati bez odgo-vornosti. To nije nikakvo licemjerstvo idvoli~nja{tvo nego naprosto ljudska, ìvot-na pa i vjerni~ka odrednica.

Ova knjiga ima sada jo{ ve}u speci-fi~nu teìnu jer je Autor od 2005. god. ipoglavar Katoli~ke Crkve s imenom Be-

nedikt XVI., te njegovi stavovi i opredje-ljenja znanstvena i op}a ljudska imaju da-leko ve}i utjecaj na cijelu Crkvu, na teo-logiju pa i na cijeli svijet jer njegov glasoslu{kuje i uvaàva cijeli svijet.

Odnos prema religijama. Kard. Ratzin-ger pi{e ovu knjigu o religijama njihovomodnosu i posebno odnosu religije i kulturejer je svjestan da je ova tema prvorazredna“koja nipo{to ne zaokuplja samo teologiju”(str. 7). Pitanje o sno{ljivosti kultura i o mi-ru me|u religijama pomaknulo se tako|erna rang prvorazrednoga politi~kog pitanja.

Ratzinger se uhvatio u ko{tac s te{kimpitanjem odnosa me|u religijama i polo-àja kr{}anstva me|u njima. Dana{nji ~o-vjek ne voli pitati o istinitosti religija {to jenasljedstvo prosvjetiteljstva. Moderna sma-tra da istinu nije mogu}e spoznati (str.158), te èli dràti da su sve iste ili baremsli~ne (str. 19). “Isti je Bog” jest ~esta mo-derna uzre~ica s ciljem relativiziranja raz-lika.

No, kr{}anstvo je od po~etka zapravobilo prosvjetiteljsko, jer Pavao na Areopa-gu tvrdi da je ono religio vera, prava religi-ja. Kr{}anstvo se ne zasniva na poeziji ipolitici kao do tada velikim izvorima re-ligije, nego se ono zasniva na spoznaji. Kr{-}anstvo ~asti onaj bitak koji je u temeljusvega {to postoji, ono ~asti “zbiljskoga Bo-ga”. U kr{}anstvu je prosvjetiteljstvo po-stalo religijom, a ne njezinim protivnikom(str. 153).

Autor razmatra tri prevladavaju}e kon-cepcije odnosa kr{}anstva i religija (str. 44sl.). To je inkluzivizam prema kojem suvelike religije prete~e kr{}anstva logos sper-maticos, one su tako|er na odre|eni na~insadràne u kr{}anstvu, a najpoznatiji su-vremeni predstavnik inkluzivizma jest

399

RECENSIONES

400


Karl Rahner. Ekskluzivizam smatra dareligije u sebi nemaju neku posebnu vri-jednost i nisu putovi spasenja, a kr{}anskavjera jedino spa{ava. Najpoznatiji predstav-nik ove struje jest evangeli~ki teolog KarlBarth. Pluralisti~ka struja smatra da je samBog htio mno{tvo religija i da su one re-dovni put spasenja iako prihva}aju da Kristima posebno mjesto u povijesti spasenjaljudskoga roda. Ovu poziciju zastupaju te-olozi J. Hick i P. Knitter, a na katoli~kojstrani najpoznatiji je J. Dupuis koji je izaz-vao mnogo reakcija pa i samoga Zbora zanauk vjere (2001.). Vrijedna je pam}enjanjegova tvrdnja da “pluralizam u svome ra-dikalnom obliku nije~e u kona~nici jedin-stvo ~ovje~anstva i dinamiku povijesti, ko-ja se konstituira kao proces sjedinjivanja”(str. 72).

Autor je nezadovoljan dana{njim sta-njem nekih pitanja i tema, te smatra da totreba mijenjati, traìti nove putove kao npr.u pitanju o religijama i njihovoj istinitosti(str. 70). On je uvjeren da mora postojatijedna op}a i zajedni~ka istina o ~ovjeku, osvijetu, a onda i o Bogu (str. 59), ina~e ne-ma smisla ni ìvot, ni bilo {to drugo. ^vr-sto je uvjeren da ne moè biti da je istinaskrivena i nedoku~iva, te stoga zaklju~ujeda nisu sve religije jednako vrijedne (str.181 sl.). On smatra da je kriva brza identi-fikacija pitanja religija i spasenja. Krist iCrkva kao i njihova nedjeljivost jesu “os-nova ove knjige” (str. 47), ali ne treba “pre-nositi jednostavno neki splet ustanova iideja nego valja u vjeri tragati uvijek zanjezinom najintimnijom dubinom i pravimdodirom s Kristom” (str. 48).

U govoru o religijama on smatra da jeva`no imati na umu da svaka religija trebaizlaziti iz sebe (na{ prijevod veli “preko-ra~enje sebe” /str. 73/, a mo`da bi bilo bo-lje kazati “iskora~enje iz sebe”). I ovdjevrijedi ona: Umri i postani, odnosno, Isu-

sova vrlo zorna prispodoba: Ako zrno pav-{i u zemlju ne umre, ne}e donijeti ploda. Ikr{}anstvo je te{ko izi{lo iz sebe (str. 77,48, 156).

Sada “stariji Ratzinger” odbacuje Rah-nerove anonimne kr{}ane, {to je zacijelobio jedan od klju~nih razloga za{to je na-pustio Rahnerovu teolo{ku {kolu i priklo-nio se Balthasarovoj. S Balthasarom i ne-kim drugim teolozima i misliocima pokre-nuo je ~asopis Communio koji je pandan isvojevrsni odgovor “rahnerovskom Conci-liumu”.

Ratzinger smatra da je odlu~na diffe-rentia specifica izme|u mistike identiteta(Indija), koja za njega predstavlja na para-digmati~an na~in druge religije osim isla-ma, i kr{}anstva u kr{}anskoj personalnojljubavi (str. 75). Ljubav i razum idu zajed-no (str. 164), {to je preto~io je u svoju prvupapinsku encikliku Deus caritas est.

Pi{u}i o religijama Ratzinger posve}u-je iznena|uju}e dosta prostora i temi kul-ture i direktno je povezuje s pitanjem re-ligija. Razlog mu je {to je u povijesnimkulturama religija bitan element, {tovi{e,“ona je njezino odlu~uju}e sredi{te; religi-ja odre|uje sklop vrijednosti, a time i unu-tarnji organizacijski sustav kultura” (str.52). Stoga on smatra da se treba biti op-reznim kad se govori i radi na inkulturacijikr{}anstva, dapa~e on taj pojam odbacujejer je opasnost da se s inkulturacijom ~ini i“inreligizacija”. Ratzinger to poja{njava:“Izvadi li se iz neke kulture njezina vlasti-ta religija koja ju je stvorila, time joj jeoduzeto njezino srce; presadi li joj se nekonovo srce - ono kr{}ansko, ~ini se neiz-bje`nim da }e ovaj organizam odbaciti nje-mu tu| organ” (str. 53). Zato on preferiraizraz susret kultura. Kriti~an je prema teh-ni~koj kulturi i civilizaciji koja je stvorilasvojevrsnu univerzalnu kulturu ali u kojojreligija ne igra va`niju ulogu (str. 57).

401

Za Ratzingera je neizbje`na i temaodnosa vjere i razuma; za njega je pre-va`no i prvorazredno pitanje: Je li vjerauskladljiva s razumom? (str. 161). On po-lazi od ~injenice da vjera mora biti i ra-zumska. Razum je u kr{}anstvu nadi{aosamoga sebe, te Autor dokazuje da je kr{-}anstvo uskladilo razum i vjeru (str. 73).Tvrdi da je snaga kr{}anstva u sintezi razu-ma, vjere i ìvota (157 s.). U knjizi je po-sve}eno proporcionalno mnogo prostoraenciklici Fides et Ratio (Vjera i razum),~iji je, o~ito, jedan od autora. To je bila iglavna tema njegova papinskoga predava-nja u Regensburgu (rujan 2006.), a ne pita-nje odnosa s islamom {to je samo usputnospomenuo.

Situacija dana{njega vremena ili: “[toje istina?” Ovo Pilatovo pitanje postavlje-no Isusu u ~asu njegova procesa pomalolebdi i nad ovom knjigom koja jest svoje-vrsni rendgenski pregled dana{nje teologi-je i religijske misli uop}e. Moglo bi se us-tvrditi da je ovo knjiga o istini: Ima li is-tine? Ima li ne{to objektivno ili nema? Aako nema istine, ako je ne moèmo spoz-nati, kao {to misli prosvjetiteljstvo (str. 147),onda je sve relativno, onda je sve istovre-meno istinito i la`no, onda je to “diktaturarelativizma”, fraza koja }e postati svjetskipoznata. Ovu tvrdnju izgovorio je u propo-vijedi na misi prije konklava koja mu je vje-rojatno pomogla da bude izabran za papu.

On smatra da je “dogma relativizma”(str. 65) najdublji problem na{ega vremena(str. 64). “Relativizam je opasan, sasvimkonkretno, za oblik ~ovje{tva pojedina~noi u zajednici. Odbijanje pitanja o istini iodricanje od nje ne spa{ava ~ovjeka.”Autor isti~e: “Nitko ne moè sagledatikoliko je zla bilo po~injeno u povijesti uime dobrih mnijenja i nakana” (str. 184).Sve mora imati odnos prema istini, odnos-

no mora se ustanovljivati koliko su istinitasloboda, ljudska prava, dru{tveno ure|e-nje, pravo, dràva (str. 208 sl.). Slu~ajnave}ina postaje onim {to je apsolutno, nodemokracija ne moè biti iznad prinicpa,iznad temeljnih istina o ~ovjeku (str. 171),te osporava pravo parlamentima koji sudonijeli zakone o istospolnim brakovima,abortusu i eutanaziji. Ovo se doga|a zato{to je dana{njem ~ovjeku vjera ~esto vi{eobi~aj nego istina i vi{e obi~aj nego ìvot-ni stav (str. 147). Poeti~no veli da ne moèbiti definitivan rastanak od istine (str. 148).

Autor drì da je evolucija nadomjesti-la Boga, posebno Boga stvoritelja, ali onane moè biti odgovor na temeljna ~ovjeko-va pitanja (str. 160), o ~emu je objavio iknjigu.

Znanstveni lik Ratzingera. Ratzingernije prvenstveno prenositelj tu|ih misli istavova, on sam razmi{lja, hrabar je, po-~esto samouvjeren, prati misao i na{eg vre-mena, npr. dijalog s Habermasom. On èliutjecati i mijenjati smjerove razmi{ljanja iprakse, misli da je pitanje prakse postaloprevi{e va`no i na neki na~in uni{tilo pi-tanje istine.

On priznaje skromno da i sada u~i (str.16), dakle otvoren je argumentima, ali i~vrsto brani svoje stavove. Ratzinger prati inovu literaturu, on prati novine i npr. indij-ske ~asopise (str. 81). Ozbiljno uzima i novemanje poznate autore kao npr. poljskogafilozofa Szczypiorskog kojeg je slu~ajnoslu{ao u Salzburgu i bio mu je poticaj zaozbiljan ~lanak o slobodi, istini, pitanju pra-va te traènju nekoga novog puta nakonpropasti socijalizma i razo~arenja s novimkapitalizmom (str. 210 sl.) Ne boji se izre}isvoju misao pa i kada to nije popularno, kaoo Rahneru (str. 15) i o Küngu (str. 225) ilikao {to je vodio polemiku oko odnosa op}ei mjesne Crkve s kard. Kasperom.

RECENSIONES

On se ne boji citirati i nepoèljneautore, kao primjerice Hansa Künga ali ida ga kritizira, iznenadi i s citiranjemMarxa (str. 43, 58, 104, 209), on ne zna zapomodarstvo, on zna da nije nimalo mo-derno pitati za istinu, da je danas rela-tivizam, konzumizam vrlo ra{iren ìvotni iintelektualni stav na Zapadu ali svejednoon ustrajava na tim anitmodernim pitanji-ma (str. 66).

Ratzinger kao pro~elnik Zbora kriti-zira ~ak i vatikanske najvi{e dikasterijekao npr. Papinsko vije}e za me|ureligijskidijalog (str. 89), o~ito ga je za to kao papai ukinuo odnosno ujedinio s Papinskimvije}em za kulturu, ali }e ga vjerojatnomorati ponovo uspostaviti ili unutar sa-da{njega dati mu dostojniju funkciju i zna-~enje (ovo je pisano prije “vra}anja” Vi-je}a za me|ureligijski dijalog u rujnu2007., op. F. T.). On se ne ustru~ava argu-mentirano kritizirati “za ìvog pape” IvanaPavla II. ni susret religioznih vo|a u Asizu(str. 95). Zanimljivo je kako to nije smeta-lo Ivanu Pavlu II., nego i kad je Ratzingerponudio ostavku, on ga je nagovorio daostane i dalje na tom mjestu, a da nije ostaopitanje je bi li postao papom.

Za~u|uje svijest i volja Autora pogo-tovo s obzirom na poodmaklu dob da ulaziu diskusiju o mnogim pitanjima, da i sadakao poglavar Katoli~ke Crkve mijenja ne-ke va`ne odredbe kao npr. Papinsko vije}eza me|ureligijski dijalog, propise o kon-klavama, ~ini restauraciju tridentinske mi-se itd.

Mo`da je bitno za razumijevanje oso-be i znanstvenika kard. Ratzingera, a sa-da{njeg pape Benedikta XVI. ~injenica daovu knjigu zavr{ava s tvrdnjom da samoIstina osloba|a (str. 232).

Franjo Topi}

Egzegeza Matejeveverzije O~ena{a

Marijan VUGDELIJA, O~ena{ - Mo-litva Gospodnja (Mt 6,9-13). Egzegetsko-teolo{ka obrada, Slu`ba Bo`ja, Split,2007., 286 str.

Autor je profesor biblijskih znanostina Katoli~kom bogoslovnom fakultetu uSplitu koji je licencijat Svetog Pisma posti-gao na Papinskom biblijskom institutu uRimu a doktorat teologije na KBF-u u Za-grebu tezom Pastoralni aspekti Besjede naGori (Mt 13,1-52) pod vodstvom B. Dude(knjiga izdana 1985.). Znatan dio ove knji-ge objavljen je 2004. god. u zborniku rado-va Govor na Gori (Mt 5-7) me|u preda-vanjima sa simpozija u Splitu koji je na{autor organizirao i knjigu radova objavio.Iz bibliografije (str. 269-280) i 1076 bilje-àka u 16 poglavlja knjige vidimo da seautor plodno sluì stru~nom literaturom natalijanskom, francuskom, njema~kom, en-gleskom i {panjolskom. O O~ena{u su unovije vrijeme na hrvatskom pisali A. Re-bi}, I. Dugandì}, F. Mu{ura, F. Ba{i}, alise M. Vugdelija najvi{e osvr}e na ~lankesvoga redovni~koga subrata M. Mandacakoji je me|u djelima otaca preveo i neko-liko s komentarom O~ena{a (Ciprijan, Je-ronim, ]iril Jeruzalemski) a 1986. god. ob-javio je tri ~lanka o O~ena{u prema novi-jim tuma~enjima.

U uvodu (str. 7-10) podsje}a da sucrkveni oci nazvali O~ena{ saètkom svegaevan|elja, ali najavljuje da ne kani is-traìvati kako je do{lo do Lukine i Ma-tejeve redakcije Molitve Gospodnje jer dataj pothvat “ostaje uvijek hipoteti~an usvojim rezultatima”. Njega zanima “poru-ka teksta na razini sada{njeg evan|elja”.Knjigu je podijelio u ~etiri dijela:


402

I. Preliminarne literarne opaske za eg-zegezu O~ena{a, sedam kratkih poglavlja(str. 11-34);

II. Tuma~enje uvodnoga retka (Mt6,9ab), dva poglavlja (str. 35-58);

III. Tuma~enje prvoga dijela O~ena{a(Mt 6,9c-10b), po jedno poglavlje o prvoj,drugoj i tre}oj pro{nji (str. 59-126);

IV. Tuma~enje drugoga dijela O~ena-{a (Mt 6,11-13), po jedno poglavlje o ~et-vrtoj, petoj i {estoj pro{nji (str. 127-250).

U prvoj Crkvi Matejeva verzija O~e-na{a bila je ugra|ena u liturgiju, i crkvenioci sustavno su je izlagali odraslim kr{te-nicima podijeliv{i je na sedam pro{nja pouzoru na sveti biblijski broj sedam. Na{autor posljednju pro{nju “Ne uvedi nas unapast, nego izbavi nas od Zloga” s da-na{njim tuma~ima obra|uje kao jednu, ia-ko Katekizam Katoli~ke Crkve iz 1992.god. dio “nego izbavi nas od Zla” obra|ujekao sedmu pro{nju (br. 2850-2854).

Osnovna pozitivna strana knjige jest{to svaku pro{nju autor tuma~i teolo{ko-es-hatolo{ki i antropolo{ko-eti~ki. Kako je kodMateja O~ena{ sr`ni dio Govora na gori ukojem se moral Isusovih sljedbenika temeljina dostupnosti kraljevstva Boèga, MolitvaGospodnja sadrì odre|ene vjerske istine,ali i predlaè ideal vjerni~koga morala. IakoIsus u kanonskim evan|eljima ponekad go-vori o Ocu “mome” i Ocu “va{em”, njego-vo osobno oslovljavanje Boga kao Oca uka-zuje na “povezanost teologije i etosa” (str.58). U prvoj pro{nji autor uspje{no pod-sje}a da u SZ Bog “posve}uje” svoje imetime {to spasonosno djeluje pravedno ka`-njavaju}i gre{nike i spa{avaju}i pokajnike;ali i ljudi posve}uju, uzvisuju, veli~aju (hebr.qada{, gabah, kibbed) ime Bo`je time {tovr{e njegove zapovijedi. Ta dva vida ovepro{nje ne isklju~uju se i autor se suprot-stavlja onim tuma~ima koji jednostrano na-gla{avaju teolo{ko-eshatolo{ki vid (str. 78).

Druga pro{nja pretpostavlja glavnutemu Isusova navije{tanja: pribliìlo sekraljevstvo Bo`je (Mt 4,17; 10,7). U Isu-sovu djelovanju Kraljevstvo je premje{-teno iz budu}nosti u sada{njost, ali mu jepotrebno povoljno ljudsko tlo (str. 89-90;94-95). Pro{nja o volji Bo`joj uklju~ujepoimanje Bo`jih spasonosnih zahvata i vjer-ni~koga pona{anja: “Volja Bo`ja je sredi{-nja to~ka Matejeva evan|elja. Ta volja setreba ostvarivati kao ostvarenje spasenja uKraljevstvu koje dolazi i izvr{avati se odu~enika. Raspoznajni znak obitelji Bo`jeje da se u njoj vr{i volja Bo`ja (Mt 12,50)”(str. 107). Isus je ovom pro{njom molio dase volja Bo`ja po njemu ispunjava i traìosnagu da u svemu bude Ocu poslu{an (str.112). Tko ne vr{i volju O~evu, “blokira,onemogu}uje da kraljevstvo Bo`je pokaèsvoje spasonosne i osloboditeljske plodovena njemu i u svijetu” (str. 121).

Pri tuma~enju pro{nje za kruh svag-da{nji autor smatra da tu ne treba traìti“situaciju uè skupine u~enika” koji zajed-no s Isusom nemaju stalnoga uzdràvanjadok propovijedaju Kraljevstvo (str. 133),ali Heinz Schürmann i drugi egzegeti videupravo takvu povijesnu povezanost. Obra-div{i op{irno mogu}u etimologiju upotrije-bljenoga pridjeva epiousios (svagdanji),koji ne postoji u dosada poznatim gr~kimdjelima izvan Matejeva i Lukina evan|elja,autor zaklju~uje da je ovo pro{nja za stvar-nu zemaljsku hranu, ali “kruh” moè obuh-va}ati i duhovnu hranu. Petu pro{nju autorje izvrsno protuma~io kako nam “Bo`jeopro{tenje omogu}ava da i mi sami opra{-tamo” (str. 184), ali u “Aktualizaciji po-ruke” (str. 188-192) kao da psihologizirapovodom Domovinskoga rata u Hrvatskoj.[estoj pro{nji autor je posvetio 55 stranicapitaju}i se zna~i li peirasmos prvenstvenoku{nju ili napast u smislu mamljenja nazlo. Istina, na po~etku poglavlja tvrdi da se

403

RECENSIONES

“peirasmos ne smije shvatiti kao ‘ku{nja’nego kao ‘napast’. Napast misli mnogovi{e, biti izru~en zlu, biti u jednoj situacijigdje zlo stoji vrlo blizu” (str. 196). Me|u-tim, kasnije u tijeku izlaganja usvaja objenijanse (str. 201, 204: “ne dopusti da mibudemo nadvladani od ku{nje-napasti”;usp. jo{ str. 212, 218-219, 220, 227, 229,237, 241, 247), po{tuju}i odlu~nu tvrdnjunadahnutoga pisca da “Bog ne moè bitinapastovan na zlo, i ne napastuje nikoga”(Jak 1,13). S egzegetima se odlu~no zalaèda apo tou Ponêrou prevodimo “od Zloga”u smislu Sotone, a ne “od zla” u smislu ap-straktnoga zla.

U “Zaklju~noj misli o O~ena{u” (str.251-255) izri~e mi{ljenje da na nekimkonkretnim mjestima NZ postoje aluzijena O~ena{ i ogra|uje se od eshatolo{kogatuma~enja koje je “postalo modom u po-sljednjim desetlje}ima”.

Uz pohvalu {to je ovo prva op{irnaknjiga na hrvatskom o egzegezi O~ena{a,èlim napomenuti i neka pitanja vrijednarasprave me|u bibli~arima. Najva`nija jesituacija u Isusovu ìvotu za MolitvuGospodnju. Iz knjige se ne moè razabrati{to je svaki od ovih zaziva zna~io u Isu-sovoj osobnoj molitvi: je li Gospodin ovezazive samo nau~avao namijeniv{i ih povi-jesnim u~enicima i kasnijim vjernicima iliih je i osobno molio? Jedna od divnihegzegetskih studija koje ovo obra|uju jestknjiga bibli~ara iz biv{e ddr. Heinza Schür-manna Das Gebet des Herrn als Schlüsselzum Verstehen Jesu. Vugdelija je citira nastr. 80, bilj. 98 u francuskom prijevodu, tena str. 180, bilj. 63 u njema~kom izvor-niku, ali se ne dobiva dojam da ju je pros-tudirao in extenso. Daljnje pitanje jesu raz-like u Lukinoj i Matejevoj redakciji kojeautor nije dovoljno obradio. Istina, on nastr. 129, bilj. 12 citira {panjolsko djelo S.Sabugala Abba‘... La oracion del Señor

koji se obilno bavi povije{}u dviju redakci-ja i poku{ava do}i do jedinstvenoga iz-vornog teksta, ali u popisu literature nakraju knjige nema ovoga va`nog djela.

Nadalje, na{ autor upotrebljava izraz ̀ i-dokr{}ani za vjernike ìdovskoga porijekla(str. 78, 127). Drugi hrvatski bibli~ari upo-trebljavaju izraz judeokr{}ani (npr. A. Po-povi}, Novozavjetno vrijeme, KS, Zagreb,2007., str. 58 i dr.). Kako ìvim u Sarajevu,vi{e puta sam slu{ao nemo}ni protest Ja-koba Fincija, predsjednika Jevrejske zajed-nice u BiH koji tvrdi da je naziv “@idovi” uhrvatskom najprije neto~an jer se odnosisamo na Judino pleme, a vjerojatno je iplod kr{}anskoga antisemitizma jer pod-sje}a na Isusova izdajicu Judu. Istina, hr-vatski teolo{ki i knjièvni jezik ima pravona samostojnu terminologiju, ali bi ozbiljnotrebalo razmisliti o nazivu “ìdokr{}ani”.

Nadalje, standardni hrvatski. Profeso-rica Ana Vugdelija prilikom korigiranjaautorova hrvatskog ostavila je neke prob-lemati~ne izraze, kao “da se Lukina zajed-nica na{timala na trajanje povijesti” (str.130), “daj nam sutra{nju porciju hrane da-nas”, “revnitelj” u smislu “fundamentalist”(str. 175). Mnoge tu|ice (kompletira, kon-frontira - str. 247) mogle bi se zamijenitilijepim hrvatskim rije~ima a da sadràj nebude potkopan. Autor uz to ~esto upotreb-ljava dalmatinski kolokvijalizam “jedan” usmislu neodre|enoga ~lana u talijanskom.Ima zanimljivih neologizama, kao “druk-~ijost” (str. 68, 73 i dr.), “tako se imperativmoè su~uti” (str. 74). Autor u “Predgo-voru” zahvaljuje recenzentima M. Manda-cu, A. Popovi}u i M. Cifraku za pozitivnomi{ljenje o knjizi i ja im se pridruùjem,ali bih volio da ova knjiga pokrene odre-|enu raspravu bibli~ara te da do|e do no-voga, dopunjenog izdanja.

Mato Zovki}


404

Zapovijedi Bo`je kao garantljudskih prava u ìdovstvu,islamu i kr{}anstvu

André CHOURAQUI, Deset zapovije-di danas. Deset besjeda za pomirenje ~o-vjeka s ljudsko{}u, preveli s francuskogJandranka Brn~i} i Kruno Pranji}, Konzor,Zagreb, 2005., 358 str.

Autor ove knjige je @idov rodom izAlìra koji je studirao u Francuskoj, prav-nik po struci ali se bavi i me|ureligijskomteologijom. Posebno se zanima za Bibliju iKur’an u ozra~ju kultura u kojima su na-stale ove svete knjige. Bibli~arima je poz-nat kao organizator prijevoda Biblije nafrancuski s komentarom uza {to ve}u vjer-nost semitskoj pozadini svetih pisaca. Tajje prijevod iza{ao najprije u vi{e svezaka aonda u jednom, dèpnom izdanju.1 Preveoje 1990. god. na francuski i tekst Kur’anate ga popratio ekumenskim komentarom.Hrvatskim ~itateljima poznat je po knjiìci@idovska misao koju je izdala Kr{}anskasada{njost 1982. god. Pi{e i na modernomhebrejskom o dràvi Izrael i povijesti @i-dova.

Ova knjiga izdana je na francuskom2000. god. u Parizu kao me|ureligijskiuvod u tre}e tisu}lje}e, a u predgovoru hr-vatskom izdanju od 21. kolovoza 2003.autor pi{e da ìvi u Jeruzalemu gdje od1957. god. uìva u “ujedinjenim hvalidbe-nim napjevima @idova, kr{}ana i muslima-na koji se jutrom i ve~erom uzdiù u istovrijeme” (str. 8). U djetinjstvu je slu{ao dje~-je recitiranje Deset zapovijedi na hebre-jskom, francuskom i arapskom. Nacisti~kiprogoni natjerali su ga da ponovno otkrije

svoj ìdovski korijen i uza nj ~vrsto prioneostaju}i intelektualac {irokih pogleda. Bib-liju smatra ambasadorom orijentalne mud-rosti pred narodima Zapada. Na po~etkudonosi usporedni tekst Deset zapovijedi iUniverzalne deklaracije o pravima ~ovjekaod 10. prosinca 1948. (str. 20-21).

Prvi dio naslovio je: “Od du`nosti ~o-vjeka do prava ~ovjeka” (str. 23-38). Tu iz-raàva àljenje {to su sljedbenici triju abra-hamskih religija tijekom povijesti preziralijedni druge na {tetu mira. Glavni redaktorDeklaracije iz 1948. god. René Cassin radoje uspore|ivao ovaj dokument me|una-rodnoga prava s Dekalogom jer taj svetitekst sadrì prava i du`nosti prihvatljivesvim narodima. Chouraqui isti~e da jetijekom svoga prevodila~koga rada na Bib-liji i Kur’anu uvidio kako je Dekalog “ki~-meni stup svega ljudskog dru{tva. Ovihdeset propisa upu}uju na Transcendenciju,bez obzira na zna~enje koje joj pridaje-mo... Deset Besjeda, jo{ nepoznate, trebaistraìti. Va`no ih je ponovno otkrivati usjaju i veli~anstvu njihove pojave ne bi li~ovje~anstvo nadahnuli da ih poèli primi-jeniti” (str. 33-35).

U drugom dijelu obradio je pojedina~-no svaku od Deset zapovijedi s odjekom uìdovskoj, kr{}anskoj i muslimanskoj tra-diciji te s primjenom na problematikuljudskih prava u dana{njem svijetu (str. 39-270). Na po~etku obra|uje “Dekalog po-gana” dan Noinim potomcima nakon op}e-ga potopa i ìdovsku podjelu na dvije plo-~e Dekaloga. S pravom isti~e da se uvodnaformula u kojoj se Bog predstavlja kaoosloboditelj iz egipatskoga ropstva (prvazapovijed po ìdovskom brojanju) zapravoproteè na sve Bo`je odredbe: “Ja sam Go-spodin Bog tvoj... nemoj ubijati, nemoj

405

RECENSIONES

1 La Bible hébraique et le Nouveau Testament, 26 svezaka, Desclée de Brouwer 1974-1979.Sluìm se dèpnim izdanjem, La Bible traduite et presentée par... André Churaqui, Desclée deBrouwer 2001., 2430 str.

~initi preljuba, nemoj lagati...!” Prva za-povijed je najava Bo`je jedinstvenosti iljudske slobode. S po{tovanjem navodi ka-toli~ku katekizamsku formulaciju Deka-loga te iz Kur’ana 17,22-42 i 53,10-18 iz-vla~i islamsku formulaciju Dekaloga. Odsarajevskih teologa Deset zapovijedi kaouniverzalni eti~ki kodeks pozitivno vred-nuje dr. Enes Kari}.2 S posebnom pozor-no{}u Chouraqui analizira uvodnu formuluu pojedino poglavlje Kur’ana: “U ime Alla-ha, samilosnog i milostivog.” U sadràjuprve zapovijedi vidi mogu}nost univer-zalne etike. Za @idove druga zapovijedobuhva}a zabranu pravljenja likova i {to-vanja idola. Dok to @idovi i danas drè,kr{}ani su s vremenom uveli slike i kipove:“Utjelovljenje Krista, druge osobe Troj-stva, omogu}uje kult slika. One ilustrirajunjegov ìvot i ~ine ga dostupnim {tovanjuvjernika” (str. 88). Autor izvrsno uo~avarazliku izme|u po{tivanja svetaca (venera-tio) i {tovanja Boga (adoratio). Ova zapo-vijed omogu}uje Crkvi da osudi “prazno-vjerje, idololatriju, oboàvanje i magiju,svetogr|e i simoniju definiranu kao kupo-prodaju duhovnih zbiljnosti” (str. 89). Ov-dje autor raspravlja o posredni~koj uloziumjetnosti u sve tri monoteisti~ke religije.Skre}e tako|er pozornost na idole suvre-menoga ~ovjeka, koji ~esto zauzimaju mje-sto namijenjeno Stvoritelju.

Zabrana uzaludnog izgovaranja Bo`-jega imena kod @idova jest tre}a zapovijed.U starozavjetnom kontekstu to je zabranamagijskoga sluènja Bo`jim imenom, ka-ko su obi~avali Egip}ani i poganski susje-di Izraelaca u Kanaanu. Svjestan ljudskeè|i za iracionalnim, autor kaè: “Velikuspjeh religija bio je u tome {to su nasto-jale ujediniti dva temeljna vida ljudskogaduha, njegovu racionalnost i njegovu ira-

cionalnost” (str. 107). Ovdje se autor sje}apogubljenih sunarodnjaka u nacisti~komreìmu koji su odlazili u smrt izgovaraju}iime Bo`je i tako ga “posve}ivali”. U isla-mu se kult imena Bo`jega prakticira reciti-ranjem 99 svetih naziva za Boga.

Zapovijed o tjednom danu po~inka(~etvrta po ìdovskom brojanju) je “naju-niverzalniji blagdan koji se dade zamisliti”(str. 128). [abat “postade matica koja odr-à @idove raspr{ene po svijetu, li{ene nji-hovih kraljeva i njihove zemlje” (str. 130).Za @idove dijaspore i Izraela svetkovanje[abata jest otvaranje prema blizima i da-lekima. U kr{}anstvu je Dan Gospodnjipostao dan liturgije kao sastavnice kr{-}anstva: “Kr{}ani, kao i ìdovi i muslima-ni, susre}u se u dan svojih odmora u istojmolitvi istom Abrahamovu Elohimu” (str.134). Okupljanje muslimana na molitvupetkom (dùma) javno je o~itovanje vjere:“Dakako, i druge abrahamovske religijesvojim blagdanima pridaju dru{tven inacionalan status, ali u islamu pojamumma zaista se name}e kao poveznicanacionalne prepoznatljivosti jednako kao inadnacionalan vjerski savez” (str. 135).Moderna civilizacija proizvodi razonodusvakoga dana, a posebno na tjedni dan od-mora. Vjerni~ko drànje takvoga danaomogu}uje nam da “imamo jasniji pogledna sebe same, na svijet i na Stvoriteljskobi}e”. Kako starozavjetna formulacija uzovu zapovijed ima i “spomeni se da si biorob u zemlji egipatskoj”, autor ovdje obra-|uje suvremene vidove ropstva te potrebuza{tite ljudskoga okoli{a.

“Po{tivati roditelje” izdràvaju}i ih u ne-mo}i zna~i odgajati vlastitu djecu za svojebudu}e izdràvatelje. To je zapovijed o “ì-vom povezivanju nara{taja koji sudjeluju ujedinstvu naroda” (str. 145). Po{tivanje ro-


406

2 Usp. poglavlje “Deset zapovijedi u novjim komentarima Kur’ana”, u: E. KARI], Kako tuma~itiKur’an, Tugra, Srajaveo, 2005., str. 307-316.

ditelja “jam~i vremenitu dugovje~nost iprostornu cjelovitost Obe}ane zemlje” (str.146). Ovdje autor uo~ava Isusov poziv sljed-benicima da ostave roditelje radi hoda zanjim i Kraljevstva Bo`jega, ali i citira izKatekizma Katoli~ke Crkve br. 371-373 ome|usobnom dopunjavanju ~lanova obite-lji. Odgovaraju}a zapovijed za muslimanestoji u suri 2,83. Ovdje se autor doti~e va`-nosti obitelji za suvremeno ~ovje~anstvo.

Zapovijed o zabrani ubijanja nevinihpostoji u Bibliji uz praksu smrtne osude odnadle`nih vlasti. Ona zabranjuje uzimanjepravde u vlastite ruke i preporu~uje nena-silje u me|uljudskim odnosima. Za @idoveova zapovijed danas “otvara probleme okopoba~aja, eutanazije i samoubojstva, prob-leme u neprekinutu rastu” (str. 167). Ovdjeautor s tugom podsje}a na nasilja kr{}anamotivirana vjerom koja su se dogodila pri-godom kriàrskih ratova, osvajanja Ameri-ke, inkvizicije. Za islam kaè da se “poka-zao relativno pomirljiv, nasuprot kr{}an-stvu ~ije je Evan|elje ljubavi bilo oskvrnji-vano tijekom cijele povijesti... Tako je usudkr{}anske ili ìdovske manjine u islamskojzemlji bio manje teàk od usuda @idova ilimuslimana u kr{}anskoj zemlji” (str. 170-171). Ipak kaè da {erijatske odredbe o za-{titi nemuslimanske kr{}anske ili ìdovskemanjine (zimmi) nisu sprije~ile Turke dapo~etkom 20. st. u nekoliko tjedana poubi-jaju milijun i petsto tisu}a Armenaca. Nasvjetskoj razini ovdje doti~e pitanje suvre-menih ratova i trke u naoruànju te isti~e daod ubila~kih strasti kao {to su zavist, strah,osveta ~ovjeka osloba|a vjera u Boga: “Sa-vez s boànskim transcendira sve pojedi-na~ne saveze me|u ljudima. On je stoèrnioslon svih saveza sklopljenih na ovomesvijetu {to }e unapre|ivati po{tivanje Dru-goga” (str. 184).

Zabrana preljuba u starini je {titilaljudsku seksualnost u poligamnom dru{-

tvu. Nejasne starozavjetne upute o poli-gamiji rabini su tek u 11. st. protuma~ilikao potrebu stroge monogamije za @idoveu dijaspori. Autor hvali Katekizam iz 1992.god. {to u te{ku povredu dostojanstva bra-ka svrstava preljub, rastavu, poligamiju tetzv. slobodnu vezu. Ovdje obra|uje prob-leme planiranja obitelji te isti~e da je sre-tan {to je ro|en prije pilule kao deveto oddesetero djece svoje majke koja je umrla udobi od 91 godinu. Na temelju iskustva is-ti~e da je “lo{ brak predodre|en za pre-ljub” (str. 201).

Zabrana kra|e izvorno se odnosila nakra|u stoke i plodova ljudskoga rada u ag-rarnom dru{tvu. Izl 21,16 propisuje smrtnukaznu za otmicu ljudskih bi}a radi prodajeu ropstvo. Me|utim, iz postupka Josipa egi-patskoga prema bra}i koja su ga prodala iz-lazi da zlo~ini smiju ostati neka`njeni kadapo~initelji pokazuju znakove kajanja. U kr{-}anskoj tradiciji ove zapovijedi osvr}e sena napetost izme|u kr{}anskih svjetovnih ivjerskih poglavara oko crkvenih dobara tehvali Katekizam iz 1992. god. {to propisu-je primjenu pravi~nosti i ljubavi premabli`njemu u upravljanju zemaljskim dobri-ma i plodovima rada. [erijat predvi|a odsi-jecanje ruke za kra|u, ali to nije prije~ilomuslimanske osvaja~e da idu “u plja~ka{kepohode na suparni~ka plemena ili na stran-ce. Glavno je da raspodjela plijena bude najednake dijelove” (str. 209). Danas vidi kr-{enje ove zapovijedi u bankama, op}inskimvlastima, nadzornim odborima. Ljuti se naprevodioce Septuaginte i Vulgate {to su Bo`-je ime zamijenili ne~im drugim i to naziva“kra|om imena”. Smatra da je davanje dru-goga imena Bogu u razli~itim kulturamadovelo do zamra~ivanja Bo`je jednote iujediniteljske uloge. Na svjetskoj razinipredlaè razvijanje “individualne svijesti orelativnosti novca, {to bi, mo`da, smanjilopohlepu za zaradom” (str. 217).

407

RECENSIONES

U starozavjetnom kontekstu zabranomlaganja Bog podsje}a biv{e robove da nesmiju nanositi drugima patnju kakvu susami prepatili u Egiptu i kasnije tijekompovijesti. U judaizmu je ova zapovijed pro-{irena na sve vrste klevete koje i ne podli-jeù pravnom gonjenju. Ovamo ubraja iz-vrtanje ne~ijih rije~i i osudu na namje-{tenim procesima, kakav je bio Isusu iStjepanu. Ipak àli {to su u povijesti Crkve@idovi ~esto bili nazivani i tretirani kaobogoubojice (str. 224-230). Citira odredbesaborâ od 1179. do 1434. god. da @idovi ukr{}anskim gradovima trebaju nositi naodje}i znak svoga identiteta te pla}ati po-rez kr{}anskim vjerskim poglavarima. Na-vodi nacisti~ke mjere protiv @idova napodru~ju Htilerove vladavine od 1933. do1943. god. poti~u}i na zaklju~ak da Hitlernije morao izmi{ljati nego samo posegnutiza ve} postoje}im mjerama diskriminacijeprotiv @idova zato {to su @idovi.3 Divi seIvanu Pavlu II. {to je na ulasku u tre}e ti-su}lje}e oprostio Tur~inu koji ga je po-ku{ao ubiti te {to je za vrijeme Kri`nogaputa na Veliki Petak 1999. god. kod jednepostaje molio: “Oprosti nam, Boè na{, {tosmo nara{tajima i nebrojeno puta razapi-njali ìdovski narod!”4 Zabrana pohlepne~e`nje za dobrima bli`njega traì vjerni~ku~ednost i skromnost. Trì{na ekonomijapo~iva na ljudskoj uro|enoj pohlepi, apohlepa moè postati posrednikom smrti.

Druge trebamo gledati kao svoju dopunu ane kao suparnike. Ostaje, me|utim, trajanproblem pohlepe onoga koji nema naspramonome koji ima. Lijek je u izgradnji pra-vednijega i boljega svijeta ali ne silom ne-go ljubavlju.

“Sveop}a promjena” naslov je tre}egadijela (str. 253-270). U njemu autor iznovapovezuje Univerzalni deklaraciju o ljud-skim pravima iz 1948. god. s vjerom u jed-noga Boga koja svoje sljedbenike motivirana po{tivanje ljudskih prava, osobito na iz-bjegavanje novih genocida. Hvali IvanaXXIII. {to je 1958. god. naredio da se izkatoli~ke molitve na Veliki petak izbaci iz-raz “za perfidne @idove”. Raduje se usva-janju Deklaracije o stavu Crkve prema ne-kr{}anskim religijama. Nada se da }e “stav-ljanje religija i kultura u sinergiju olak{ativr{enje Deset zapovijedi” (str. 265), kojetrajno ostaju univerzalna deklaracija du`-nosti ~ovjeka te sredstvo za izgradnjupravde i mira u svijetu. Na kraju su done-sena tri dodatka: I. Bo`ja imena u Bibliji spopisom literature od 133 naslova, uglav-nom na francuskom i ne{to na engleskom(str. 273-282), II. Bibliografija A. Choura-quia (str. 285-295) i Rje~nik manje poz-natih stranih rije~i (str. 297-308). U pogo-voru pozitivnu recenziju knjige pod na-slovom “Ljudsko bratstvo” donosi dr. Mu-hamed @dralovi} s islamskoga gledi{ta (str.311-313), a dr. Ton~i Matuli} pod naslo-


408

3 êtvrti lateranski sabor ili Dvanaesti op}i, odràn od 11. do 30. studenog 1215. prvenstveno radiorganiziranja kriàrske vojne, donio je ~etiri odredbe protiv @idova: kazne za nametanje te{kihkamata kr{}anima; no{enje znakova identiteta kada hodaju ulicama, a u vrijeme MukeGospodnje uop}e ne smiju izlaziti na ulice; ne smiju biti postavljani u javne slu`be; obra}eni@idovi ne smiju zadràvati stari obred. Latinski tekst sadrì knjiga Conciliorum eocumenicorumdecreta, Herder, Freiburg, 1962., str. 241-243. Usp. tako|er H. KÜNG, Das Judentum, Piper,München, 2003., str. 211. Povijesne prilike u vrijeme 1215. god. prokazuje H. WOLTER,“êtvrti lateranski sabor”, u: H. JEDIN (izd.), Velika povijest Crkve, III, 2, Kr{}anska sada{-njost, Zagreb, 1993., str. 191-198.

4 Navodi knjigu katoli~kog novinara L. ACCATOLI, Kad papa moli opro{tenje: svi 'mea culpa'Ivana Pavla II, Franjeva~ki institut za kulturu mira, Split, 2000. Izvornik je na talijanskom iz1997., ali je knjiga ve} iste godine prevedena na francuski, a postoji i prijevod na engleski.

vom “Genij Deset Besjeda - kôd univer-zalne etike” s katoli~koga stajali{ta (str.315-335). “Kazalo imena, pojmova, topo-nima i inojezi~nica” (str. 337-354) olak{avabrzo sluènje knjigom onima koji su jepro~itali te se èle njome koristiti u eti~-nom djelovanju koje bi bilo nadahnuto vje-rom u jednoga Boga.

Prevoditelji su na~inili mno{tvo ko-vanica da vjerno prereknu autorovo po{ti-vanje izvornoga ozra~ja svetih knjiga @i-dova, kr{}ana i muslimana. Njihov prije-vod dosiè razinu umjetni~ke proze ~ine}iknjigu veoma ~itkom. Ovom knjigom slu-ìm se u seminaru za studente katoli~ke te-ologije kada obra|ujemo Dekalog kao uni-verzalnu etiku. Preporu~ujem je i drugim~itateljima.

Mato Zovki}

Vrijedni doprinos poznavanjuvon Balthasarove teologije

Franjo TOPI], ôvjek pred objavomBoga u misli Hansa Ursa von Balthasara,Vrhbosanska katoli~ka teologija, Sarajevo,2006.

Pred nama je hrvatska verzija autorovedoktorske disertacije, prethodno objavljene1990. god. u uglednoj izdava~koj ku}i Her-der. Uvr{tenje u Herderova izdanja samo posebi svjedo~i o temeljitosti djela, a ~injeni-ca da je rije~ upravo o doktorskoj disertaci-ji ukazuje na to da se radi o sustavnom i dis-cipliniranom izlaganju tematike koja je vri-jedni doprinos teologiji, osobito kad je rije~o hrvatskom govornom podru~ju. Ovo je,koliko mi je poznato, gotovo jedini teolo{kisusret jednoga hrvatskog autora s djelomHansa Ursa von Balthasara.

Odmah na po~etku name}e se uspo-redba iz Poslanice Hebrejima o mlijekukao hrani za malene i tvrdoj hrani za zrele:doista, ovo je “tvrda hrana” pa je za cjelo-vito pra}enje sadràja poèljno temeljitoteolo{ko znanje. Me|utim, i oni koji nisu{kolovani teolozi, ali èle produbiti svojuvjersku kulturu, ovim }e {tivom biti obo-ga}eni.

Bit }e oboga}eni prije svega neobi~nosvestranim mi{ljenjem Hansa Ursa vonBalthasara, prema sudu Henrya de Lubaca“mo`da najobrazovanijeg ~ovjeka na{egadoba”. Nije rije~ samo o tome da je to bioteolog s temeljitim poznavanjem filozofije,knjièvnosti i glazbe; bio je to iznad svegateolog u kojega su sva ta znanja slivena uorgansko jedinstvo, okrunjeno misti~nimpoimanjem vlastite egzistencije i misije. Uplejadi velikih teologa dvadesetoga stolje-}a, koji se mogu svrstati u nekoliko {kolaoko sredi{njih figura kao {to su Karl Rah-ner, Johann Baptist Metz, Hans Küng,Eduard Schillebeeckx, Leonardo Boff itd.,Hans Urs von Balthasar izdvaja se svojomjedinstveno{}u, kojom je odbijao svakikompromis s ‘duhom vremena’, korjenitozahva}en duhom vje~nosti. On se nije us-tru~avao izraziti svoj kriti~ki stav su~elja-vanjem i s najve}im autoritetima, poputKarla Rahnera, a isto tako umio se zbliìtii razumjeti s velikim teolozima nekato-li~kih denominacija, kao {to su protestantBarth ili pravoslavac Bulgakov.

Uz osebujnost zama{noga opusa, ve-likoga kako {irinom tako i dubinom, vonBalthasar je osebujan i samom svojom bio-grafijom. Prije teolo{koga studija studiraoje germanistiku i filozofiju pa je i doktori-rao s tezom o eshatolo{kom problemu umodernoj njema~koj knjièvnosti, a poslijepunih dvadeset godina provedenih u Dru`-bi Isusovoj 1950. god. napu{ta taj Red, aline zato {to bi mu bila te{ka poslovi~na isu-

409

RECENSIONES

sova~ka disciplina nego u intimnom uvje-renju da je njegova istinska misija promi-cati rad novoustanovljenoga ènskog svje-tovnog instituta u suradnji s Adrienneomvon Speyr, obra}enicom na katolicizam,osobom obdarenom iznimnim misti~kimnadahnu}em, koja je von Balthasaru izdik-tirala desetke knjiga, komentara biblijskihtekstova.

Knjigu prof. dr. Topi}a nije lako pred-staviti. Kako je ve} re~eno, radi se o dok-torskoj disertaciji u kojoj je maksimalnopo{tivana metodika znanstvenoga rada.Skrupulozna sustavna ra{~lanjenost diser-tacije u neku ruku je “u sudaru” s nesus-tavno{}u von Balthasarova opusa pa jestoga ne}emo slijediti u pojedinostima. Za-ustavit }emo se na temeljnim sastavnica-ma, izdvajaju}i karakteristi~ne crte i na-glaske njegove teolo{ke misli, nastoje}iprenijeti ne{to od njegove osebujne i sloje-vite “aure”.

Knjiga sadrì tri dijela. Prvi dio izlaèmetafizi~ke pretpostavke von Balthasaroveteologije, a ra{~lanjen je u tri poglavlja. Tu}e ~itatelja najvjerojatnije iznenaditi or-ganska ukorijenjenost estetike u njegovojteologiji: to je istinsko osvjeènje. Naime,tradicionalna kr{}anska misao, kako filo-zofska tako jo{ vi{e teolo{ka, bitku je pri-davala i atribut ljepote, ali gotovo nikadapojam lijepoga nije dobivao ravnopravanrang s pojmovima istine i dobra. Von Bal-thasar ljepoti daje vrhunaravni status, a nesamo kozmi~ki. Nadalje, dok u ud`beni~-koj teologiji prevladava autoritet velikihskolasti~kih u~itelja, sv. Tome prije svih,von Balthasarova se teolo{ka misao jed-nako izda{no hrani mislima crkvenih otacaali i niza knjièvnika (Goethea, Hölderlina,Rilkea, R. Schneidera, Ch. Peguva, G. Ber-nanosa) i drugih umjetnika, a osobito Pa-ula Claudela, ~ije je djelo Le Soulier deSatin ne samo preveo na njema~ki jezik,

nego mu je organizirao i uprizorenje uZürichu, a s njim je i ina~e sura|ivao.

Bogato filozofsko obrazovanje vonBalthasaru nije samo pomagalo u teolo{-kom mi{ljenju: on utemeljeno ukazuje nabitno proìmanje filozofije i teologije, i tone samo teologije op}enito nego na osobitna~in ukazuje na duboku povezanost me-tafizike s Kristovim likom i poslanjem.

Veliku temu analogije bitka, koja jedubokoumnom protestantskom teologuKarlu Barthu bila kamen spoticanja, vonBalthasar umje{no reformulira u analogijuKrista i analogiju ljubavi, a plodonosno senadahnjuju}i Barthovim teolo{kim mi{lje-njem, umjesto jaza upravo na toj temi gradiekumenske mostove izme|u katolika i pro-testanata.

Drugi je dio posve}en liku Isusa Kri-sta: to je ne samo prostorno nego prije sve-ga u tematskom pogledu, sredi{nji dio knji-ge. Obuhva}a, kao i prvi dio, tri poglavlja.Najprije se govori o pripremi za evan|elje:ovdje je sna`no nagla{ena usmjerenost ci-jeloga Pisma na Isusa Krista. Von Baltha-sar priznaje da se radije sluì “vertikal-nom” egzegezom nego onom horizontal-nom, koja povijesno-kriti~kom metodomzna izdvojiti pojedine teme i aspekte te ta-ko zamagliti cjelinu. Njegova “vertikalna”egzegeza ne dopu{ta cjepkanje ni izdvaja-nje: oslanjaju}i se radije na misti~ke uvideAdrienne von Speyr on ostaje uvjeren danijedna Bo`ja rije~ ne stoji izdvojeno negosvaka ostaje sa svima povezana u jedin-stvenu cjelinu. Najprikladnijim pristupomobjavljenoj Rije~i von Balthasar drì stavklanjanja i molitve.

Sredi{nje poglavlje ovoga (sredi{njeg)dijela posve}eno je temi utjelovljenja Ri-je~i. Ovdje se ~ini njegovim specifikumomtrinitarna koloriranost doga|aja utjelov-ljenja. Osim toga, u kontekstu ove “bogo-drame” dotaknuto je teolo{ko razilaènje


410

von Balthasara s Karlom Rahnerom. Ovdjenije mjesto za zauzimanje strana u toj za-mr{enoj tematici. Zadovoljimo se time da iu sredi{njim pitanjima vjere ima mjesta zarazli~ite poku{aje pribliàvanja Bo`jih taj-na ljudskom shva}anju.

Osim tog “sudara” dvaju teolo{kih pri-stupa u ovom poglavlju valja svakako uo-~iti von Balthasarovo nagla{avanje Kri-stove poslu{nosti i takozvane Bo`je “ke-noze”. Himan iz Poslanice Filipljanima(2,5-11) o uzimanju lika Sluge, unato~ jed-nakosti s Bogom, von Balthasar ne poimau svjetlu dviju naravi u Kristovoj osobinego kao korak ili ~in u jedinstvenoj spa-senjskoj drami.

Poslu{nost Ocu sve do smrti na kriùvon Balthasar vidi krajnje dramati~nom,jer (ako smo pravo razumjeli izlaganje, ko-je na ovom mjestu doti~e aporeti~nost!)gotovo doslovno uzima Kristovu napu{te-nost na kriù i u Velikoj suboti. To~ka na-pu{tenosti jest, me|utim, i to~ka teodra-matskoga obrata: Kristovo samoponiènjejest ujedno Njegova proslava u smislu ob-jave Boga kao apsolutne ljubavi. Spome-nutu aporeti~nost premo{}uje sna`ni citatvon Balthasarova ~lanka u Rje~niku du-hovnosti, koji dijelom prenosimo: “U Si-novljevoj kenozi doista njegov ìvot, ‘Bo`jilik’, ostaje... kod Oca, ‘pohranjen’ kod nje-ga u isto vrijeme kao zalog vjernosti O~e-voj volji i da podsje}a Oca koliko je onsam angaìran u avanturi svijeta.”

Zavr{no poglavlje ovoga sredi{njegadijela govori o pashalnom misteriju: tu seopet von Balthasarova teologija krià pro-filira kao dramska okosnica ~itave teologi-je spasenja. Posebno je vaàn naglasak natome da je smrt na kriù ne{to znatno vi{eod solidarnosti sa smrtnicima: smr}u nakriù Krist je okupio i ujedinio “raspr{enuBo`ju djecu” i osnovao, a s obzirom naparalelu sa stvaranjem Adama i Eve, ~ini

mi se umjesnim ~ak re}i da je dosanjaoCrkvu kao zajednicu otkupljenih i svojuzaru~nicu. Kri` je, dakle, u von Balthasa-rovoj teologiji sredi{nja figura objave.

O tajni Velike subote zapravo nemamoupori{nih to~aka u Svetom Pismu. Donek-le bliska formulacija u 1. Petrovoj poslani-ci prema Zerwicku se ne treba shva}ati kaosilazak nad pakao. Ovdje se von Balthasarpomalo oslanja na misti~ko-teolo{ke me-ditacije Adrienne von Speyr, po kojima je“silazak nad pakao, zadnja posljedicautjelovljenja”. Von Balthasar vjeruje da jeto “najve}i teolo{ki poklon kojeg je Ad-rienne von Speyr primila od Boga i ostavi-la Crkvi u nasljedstvo”.

Doga|aji Uskrsa i Duhova opet se, kaoi utjelovljenje, prikazuju kao “objava troj-stvenoga Boga”.

Zavr{ni, tre}i, dio ima dva poglavlja,oba posve}ena kr{}anskoj antroplogiji.Jedno nastoji dati odgovore na pitanje ~o-vjeka, a drugo na pitanje kr{}anina. Govorise o pretkr{}anskoj, kr{}anskoj i postkr{-}anskoj antropologiji.

Uza standardne sastavnice o ~ovjekukao slici Bo`joj tu su i specifi~no von bal-thasarovski naglasci na tome da i u “post-kr{}anskoj” antropologiji Feuerbacha iMarxa ima kr{}anskih odjeka, a osobitoaktualnom pokazuje se misao o osnovnojjednakosti mu{karca i ène, odnosu “su-~eljenosti” a ne nadre|enosti ili podre|e-nosti. U tom je kontekstu prije svega jedin-stven von Balthasarov osobni primjer: onje, unato~ formalno-obrazovnoj intelektu-alnoj nadmo}i i svom sve}eni~kom redu,po “diktatu” Adrienne von Speyr ispisaodesetke knjiga!

Kr{}anin treba biti Kristov naslje-dovatelj i svjedok. Von Balthasar inzistirana jedinstvu egzistencije i poslanja. Raz-vijaju}i u tom kontekstu temu svetosti, isam svojevrsni samotnjak, isti~e znakovi-

411

RECENSIONES

tost samo}e na Golgoti, koja je tek vrhunacniza samo}a iz povijesti spasenja, osobitoAbrahamove, Mojsijeve i Ilijine.

Kao Kristov nasljedovatelj kr{}aninnadasve treba biti ~ovjek molitve. U svezis ovim vjerujem da }e gotovo svakoga ~i-tatelja iznenaditi misao Adrienne vonSpeyr, koja molitvu poima ne samo kaokr{}aninovu nego kao upravo boànskuaktivnost: “Svaka boànska osoba pitadruge da moè izvr{iti ono {to one èle, dabi osjetila radost molitve i radost {to jeusli{ana...”

Svoj prauzor kr{}anin, prema von Bal-thasaru, ima u Mariji. On drì da bi bez“tajne marijanstva” kr{}anstvo ostalo kao~ista zakonodavna organizacija u kojoj bidominirao “suhi panmaskulinizam”.

[teta je zbog vrijednoga sadràja knji-ge {to se prevoditelj Perleta ubrzano “tali-janizirao”: ~itatelja koji voli svoj hrvatskiknjièvni jezik neka mjesta zbunjuju pa iiritiraju. Unato~ svemu, ova }e knjiga i uDubrovniku zacijelo na}i i pojedinaca izajednica koji }e iz nje mo}i crpiti nadah-nu}e. Mislim da bi osobito ènske redov-ni~ke ku}e trebale ovu knjigu imati u svo-jim knji`nicama. Kako ~esto poslije jutar-njih vijesti Hrvatskoga radija u 6 sati ujutroposlu{am i duhovnu misao, uvjerio sam seda lijepi broj hrvatskih redovnica pokazujeteolo{ku zrelost koja upravo zadivljuje.Ova bi knjiga mogla pridonijeti da taj brojbude jo{ ve}i!

Ante [olji}

Povijest Crkve jest prijesvega povijest svetosti

Pavo JURI[I] (prir.), Povijest pozivana odgovornost. Mu~enici i svjedoci vjere,BK BiH, Sarajevo 2007., 266 str.

Biskupske konferencije Austrije, Bos-ne i Hercegovine, ê{ke, Hrvatske, Ma-|arske, Poljske, Slova~ke i Slovenije 2003.i 2004. god. zajedno su organizirale pose-ban program, s nizom manifestacija, koji jezavr{io zajedni~kim obiljeàvanjem sred-njoeuropskoga Katoli~koga dana. Jedna odtih manifestacija bilo je odràvanje me|u-narodnoga znanstvenog skupa s radnim na-slovom “Povijest obvezuje na odgovor-nost: Mu~enici i svjedoci vjere”. U imepovjerenstva, koje je organiziralo spome-nuti slijed obiljeàvanja Katoli~koga dana,zada}u da priredi znanstveni skup dobio jePavo Juri{i}, profesor na Vrhbosanskoj ka-toli~koj teologiji.

Na znanstvenom skupu, koji je odràn7. i 8. studenoga 2003. u Sarajevu, odrànoje deset predavanja a nastupilo je isto to-liko predava~a iz raznih zemalja. Ona supotom prikupljena te objavljena u poseb-noj knjizi koju je ove godine izdala BKBiH a upravo ve~eras je predstavljamo.*

Nakon predgovora kardinala Vinka Pu-lji}a i uvoda Pave Juri{i}a, slijedi tekst An-te [ari}a iz Sarajeva s naslovom “Pro-~i{}avanje pam}enja - zada}a i izazov” ukojemu autor na teolo{ki na~in obra|ujepotrebu ~i{}enja memorije kao posljedicuuvjerenja Drugoga vatikanskoga sabora daje Crkva “istodobno sveta i uvijek potreb-na ~i{}enja”. î{}enje pam}enja je vjer-ni~ka obveza i zbog toga {to, kako kaè pi-sac, zaborav patnje i `rtava, po~injena ne-


412

* Predstavljanje odràno 27. studenoga 2007. u dvorani Katoli~log {kolskog centra “Sv. Josip” uSarajevu.

pravda i onemogu}avanje ìvota na razinidostojanstvene ljudskosti ne bi smjeli pre-vladati, odnosno ostaviti dojam da nasiljeima zadnju rije~. U funkciji izgradnje za-jedni~ke budu}nosti, sretnije negoli je bilapro{lost, izmirenje tradicije patnje i tradi-cije mo}i imat }e odlu~uju}u ulogu. Tako,gdje su konkretni ljudi nepravedno trpjeli iodgovornost mora biti osobna. Odnosno,progonitelji se ne smiju izgubiti u bezli~-nosti sustava. Ili, druk~ije re~eno, istinutreba traìti, makar i pod zemljom poli-ti~kih, pravnih, ideolo{kih i drugih dikti-ranih zaborava.

Drugi prilog jest Nele Ga{par iz Za-greba. kojoj je nakana predo~iti osnovnaobilje`ja mu~eni{tva u katoli~koj teologiji,koja mu~enika vidi kao dovr{enoga ili pu-noga ~ovjeka i kr{}anina jer i u najteìmprilikama, ~ak do prolijevanja krvi, svje-do~i o svemo}noj Bo`joj ljubavi. To mu-~eni{tvo uvijek je osmi{ljeno Kristovimkrièm koji poziva na nasljedovanje samo-ga Krista. Mu~enici se razlikuju od drugih,pa i od ostalih svetaca, upravo po tome {tosu sluìli bra}i i sestrama do krajnje gra-nice, davanja vlastita ìvota. Kr{}anski mu-~enici ìvot daju isklju~ivo iz ljubavi, radiljubavi, i u ljubavi prema svima. Kao Krist!âk i prema svojim progniteljima. Stoga jeu kr{}anskom mu~eni{tvu apsolutno isklju-~en svaki oblik mr`nje pa je vrlo va`noopetovno podsjetiti da se ne postaje kr{-}anski mu~enik samo po davanju vlastitaìvota nego, i jedino, po o~itovanoj ljubaviprema Bogu i ~ovjeku usprkos stra{nomgubitku vlastita ìvota. A za ispravno razu-mijevanje ove stvarnosti klasi~no na~elonapisao je jo{ sv. Augustin (PL 36, 340):“Martyres non facit poena, sed causa”(Mu~enike ne stvara kazna, nego razlog).

Na tre}em mjestu nalazi se radnja Mar-ka Semrena iz Sarajeva, a naslov joj je: Po-vijesna obrada mu~eni{tva u BiH. U njoj

prikazuje crkvene osobe koje su, zbog svo-je pripadnosti Katoli~koj Crkvi, ìvotomstradali u BiH od 14. do 19. st. Tekst poi-mence nabraja i donosi brojne dragocjenepodatke o 131 franjevcu: 6 biskupa, 120 sve-}enika i 5 novaka. Na~ini njihova stradanjabili su sljede}i: vje{anje, nabijanje na ko-lac, utapanje u vodu i vezanje kamena okovrata, vezivanje za repove konja, batinanjedo smrti, spaljivanje ̀ ivih, strijeljanje iz pu{-ke, odsijecanje glave, ubijanje toljagom, dav-ljenje, trovanje, izgladnjivanje, zatvaranje utamnice s podlijevanjem vode i sli~no.

Slijedi potom ~lanak Jana Mikruta izAustrije o kr{}anskim mu~enicima u sre-di{njoj Europi za vrijeme nacionalsocija-lizma. Autor se ponajprije bavi poloàjemCrkve u nacisti~kim i fa{isti~kim reìmimau zemljama ~ije su biskupske konferencijeorganizatori znanstvenoga skupa. Ovo vri-jeme, kao {to je poznato, bilo je otvorenatvornica smrti. Me|u nevinim `rtvamastradali su i mnogi kr{}ani no, na àlost,uglavnom se nema pouzdane popise `rtavaiako se u svim zemljama u novije vrijemepoku{ava prikupiti podatke. Me|utim, vri-jeme nacizma i fa{izma ostat }e upam}enoi po tome {to je, prije svega u primjeru sv.Maksimilijana Kolbea, u kr{}anstvu iznje-drilo novi stil mu~eni{tva ljubavi premabli`njemu: dragovoljan odlazak u smrt dase od smrti izbavi drugoga koji je ve} bioosu|en na smrt i izveden da bude ubijen paje nastala i nova teolo{ka teorija o prom-jenljivosti stilova mu~eni{tva. S autoromovoga prikaza treba se sloìti kad kaè:“Povijest Crkve je prije svega povijest sve-tosti.” No, na to treba dodati: Sve {to nijesvetost, u Crkvi je antipovijest.

U svom prilogu Bogdan Pelz iz ê{kepi{e o tihom mu~eni{tvu u ê{koj i Slo-va~koj, tj. o skrovitom mu~eni{tvu veliko-ga broja katolika pod komunisti~kim re-ìmom u okviru ~ehoslova~ke dràve. Opi-

413

RECENSIONES

suje progone pojedinih pripadnika Crkve iposebice ukidanje grkokatoli~ke zajednice.Posebno se pak sje}a pra{koga nadbiskupaJosefa Berana, kasnijega kardinala. Umroje u egzilu u Rimu te je jedini, koji nije biopapa, pokopan u bazilici sv. Petra a za nje-ga je u tijeku proces progla{enja blaènim.U êhoslova~koj nije bilo dopu{teno slo-bodno djelovanje sve}enicima pa su mnogibivali tajno zare|eni i potajno vr{ili svojuslu`bu a javno bili zaposleni na nekomdrugom poslu. Tako je npr. sada{nji kardi-nal Miloslav Vlk u doba komunizma biozaposlen kao pera~ prozora.

Ma|ar Ferenc Merkli u svome tekstu“Devictus vincit” (Pobije|eni pobje|uje) pi-{e kako u Ma|arskoj nema ni jedne obiteljiu kojoj barem netko nije bio `rtva komu-nisti~koga reìma. Pi{e o tome kako je ikod njih, kao i u drugim zemljama isto~no-ga bloka, dràva organizirala udruènje sve-}enika radi suradnje s reìmom. Informirada je u Ma|arskoj 14 biskupa bilo u zatvoru(2/3 episkopata), 1300 sve}enika (svaki ~et-vrti) i 2400 redovnika i redovnica (svaka~etvrta osoba). Me|u njima je svakako naj-poznatiji kardinal Josef Mindszenty. On jeprvi put bio uhap{en jo{ kao sve}enik 1919.a drugi put 1945. god. jer se protivio de-portaciji @idova iz Ma|arske. Kad ga jeproglasio kardinalom (1946.), papa PioXII. prorekao mu je da }e od svih novihkardinala prvi primiti purpur mu~eni{tva.Tako je i bilo jer je 1948. god. uhap{en i uvelja~i 1949. osu|en na doìvotnu robiju.

U nastavku knjige Boò Goluà izMostara predstavlja katoli~ke `rtve jugo-slavenske komunisti~ke ideologije. Pod-sje}a na podatak koji je objavio Aleksan-dar Solènjicin, i sam `tva komunizma, dasu komunisti~ki reìmi u svijetu likvidiralivi{e od 110 milijuna ljudi, uklju~uju}i na-ravno i ove na{e krajeve. Na tome prostorujedna od omiljenih krilatica i pjesama pro-

gonitelja, no{enih bezbo`nom ideologi-jom, glasila je: “Nosim kapu sa tri roga, jerse borim protiv Boga, popova i fratara i~asnih sestara.” Lepoglava, Goli otok, Ze-nica, Stara Gradi{ka, Srijemska Mitrovica- sve odreda pravi koncentracijski logori. Ajo{ prije toga, Grahovo, Drvar, [iroki Bri-jeg, Mostar, Bleiburg…

Sada ve} pokojni Nikola Dogan iz \a-kova odrào je predavanje o temi “Mu-~eni{tvo u svijesti drugih religija”. U ne-kr{}anskim religijama mu~eni{tvo je dig-nuto na razinu juna{tva, hrabrosti i od-lu~nosti. U ìdovskoj tradiciji, na nekolikoprimjera, ono je povezano sa svjedo~enjemo osnovama ìdovske vjere. U islamu jesvjedo~enje vjere prvi stup vjerovanja ({a-hada), no postoje razlike njegova razumije-vanja kod sunita i {ijita. U svezi s ovim ob-ja{njava pojavu vehabizma, Bin Ladena,terorizma, fundamentalizma koje se ~estotuma~i kao mu~eni{tvo. Na kraju autor us-pore|uje nekr{}anske oblike mu~eni{tva skr{}anskim pojmom mu~eni{tva te usta-novljuje kako je jedino u kr{}anstvu, zarazliku od drugih religija, mu~eni{tvo pri-hva}eno kao ~in ~vrste vjere svjedo~enjabez mr`nje i fanatizma i suobli~avanjeKristu, vje~noj ljubavi.

Posljedni autor jest Ignaz Steinwenderiz Austrije. Ponudio je predavanje o svje-do~enju vjere u pluralisti~kom dru{tvukoje je donijelo posvema nove oblike mu-ka za kr{}ane. Nakon kumira nacizma ifa{izma, te nakon kumira komunizma, kr{-}ani se su~eljavaju s novim kumirom koje-mu je ime relativizam. Bog biva zaborav-ljen te stoga ìvimo u vremenu pre{utneapostazije. Taj relativizam na podru~jureligije pojavljuje se kao nijekanje objek-tivne istine i kao jedino pozitivno name}etoleranciju, dijalog i slobodu. Samim time,u mjeri u kojoj se nastanio me|u kr{-}anima, pretavara se u opozivanje kristo-


414

logije, svo|enje Crkve na razinu dobro-tvornoga dru{tva i na ~uvara muzeja vla-stite kulturne pro{losti, slabljenje misio-narske i apostolske svijesti, smanjenje pas-torala sakramenata, na obrazovanje sve-}enika i njihovo djelovanje u ùpama, ne-priznavanje prirodnoga prava, protivljenjecrkvenom u~iteljstvu i promociju tzv. au-tonomne savjesti.

Knjiga, o kojoj je govor, nudi sveta~keprimjere iz pro{losti kao prijedlog za na-sljedovanje. Autori kao i sama knjiga stogazasluùju svaku pohvalu. Knjizi se nema{to prigovoriti osim zapaànja da bi ju semnogo lak{e konzultiralo da je prire|enstvarni i imeni~ni katalog. Ipak na ra~unpodosta stranica ide primjedba da nedo-voljno kriti~no i previ{e rasipno koriste po-jam “mu~eni{tvo” kad ga veù uz kon-kretne ljude. Naime, autori se slaù da jemu~enik onaj tko je, kao `rtva mr`nje pro-tiv vjere, dao vlastiti ìvot iz ljubavi premaBogu i ljudima, ali nerijetko podlijeùpopulisti~koj uporabi toga pojma i nisuuvijek dovoljno pozorni na jo{ jedanklju~an element kr{}anskoga mu~eni{tva:nitko nije mu~enik dok mu Crkva to neprizna. Stoga, gledano iz crkvene perspek-tive, ovo je knjiga o brojnim `rtvama zavjeru, o stra{nim stradanjima, i samo onekoliko mu~enika koji su slu`beno pro-gla{eni. No, pojava ove knjige zasluùjesvaku pohvalu prije svega zato {to je diosuvremenih nastojanja da se prepoznasveto u svakom kraju i narodu. Ba{ onakokako je nekada davno pisao sv. Maksim:“Bra}o, ako ve} treba da s velikom po-bo`no{}u slavimo nebeski ro|endan svihsvetih mu~enika, pogotovo nam valja sasvim {tovanjem svetkovati blagdan onih,koji su u na{im mjestima svoju krv prolili.Jer premda su svi sveti posvuda i pomaùsvima, ipak posebno oni za nas posreduju,koji su za nas i smrtne muke podnijeli. Jer

mu~enik, kad trpi, ne trpi samo za sebenego i za sugra|ane. Za sebe, naime, trpiradi nagrade, a za sugra|ane radi primjera;za sebe trpi radi pokoja, za sugra|ane radispasenja. Po njihovu smo primjeru nau~ilivjerovati Kristu, nau~ili smo kroz pogrdetraìti vje~ni ìvot, nau~ili smo smrti se nebojati. Blaèni, dakle, mu~enici niti su zasebe ìvjeli, niti su za sebe umrli. Nama sudobrim ìvotom ostavili primjer vladanja,a hrabrim podno{enjem muka primjertrpljenja. Zato je Gospodin htio da po svemsvijetu na razli~itim mjestima trpe mu-~enici, da nas kao prikladni svjedoci, kaopo nekoj nazo~nosti vjere, primjerom svojeispovijesti odu{evljavaju, da ljudska sla-bost, koja zbog duljeg slu{anja jedva ve}vjeruje Gospodnjem propovijedanju, barpo neposrednom svjedo~anstvu o~iju uz-vjeruje mu~eni{tvu svetih.”

Budu}i da predstavljamo knjigu ostvarnim i mogu}im svecima na{ega vre-mena, ~ini se prikladnim podsjetiti kako biCrkva, prema podacima enciklopedije Bib-liotheca sanctorum, imala vi{e od 20.000svetaca i blaènika. Me|utim, prema Mar-tyrologium Romanum ~ije je posljednjeizdanje iz 2004. god., a koji sadrì slu`benicrkveni popis svih svetaca i blaènika,ukupno ih je 9900 od po~etka kr{}anstva.No, posebice je u novije vrijeme u Crkvioìvio obi~aj prepoznavanja svetaca nasvim stranama po svijetu. A samo radi us-poredbe, od 1558. god., kad je osnovanaKongregacija obreda, pa sve do 1978. god.progla{eno ih je svega 1221, 980 svetaca i231 blaènik. Naspram tomu, samo za vri-jeme pontifikata Ivana Pavla II. (1978.-2005.) progla{eno ~ak 1820, 482 sveca i1338 blaènika. Pa zar je onda neobi~no daje Nebo, u znak priznanja i zahvalnosti, u~asu njegove smrti kroz usta okupljenogamno{tva progovorilo: “Santo subito!”(Svetac odmah!).

415

RECENSIONES

Ako je povijest Crkve prije svega po-vijest svetosti, onda su inicijatori postupa-ka za progla{enje svetim, njihovi pokreta~ii voditelji, najautenti~niji njezini povjes-ni~ari a svi, {to }e biti dodani gornjim bro-jevima, najbolji su dio Crkve.

Tomo Vuk{i}

Znanost u Pandorinoj kutiji

Ante ÔVI], Etika i bioetika. Razmi{-ljanja na pragu bioeti~ke epohe, Perga-mena, Zagreb, 2004., 166 str.

Knjiga Etika i bioetika priznatog pro-fesora filozofije Ante ôvi}a jo{ je jedanozbiljan prilog literaturi o biocentri~nojodgovornosti na{ega vremena. Njeno ~i-tanje i razumijevanje zahtijeva dodatan na-por, jer tretira pitanja ovladavanja priro-dom i pitanja opasnosti koje odatle proiz-laze. Knjiga odraàva studiozan pristup bi-oeti~kim temama proèt filozofskim i dru-gim, ne uvijek lakim, diskursima o ljud-skom znanju i njegovu vrednovanju. Raz-mi{ljanja na pragu bioeti~ke epohe nijeslu~ajan podnaslov ovog djela, jer je autorsvoja razmi{ljanja uokvirio u vrijeme kojeje znakovito za pitanja opstanka izazvanaubrzanim napretkom znanosti i tehnologijena prijelomu dvaju milenija.

Pandorina kutija puna zala iz gr~kemitologije, spomenuta u uvodu knjige, zaautora je simbol mogu}ih nevolja koje binas mogle zadesiti zbog mo}i koje ~ovjekposjeduje ovladavaju}i prirodom, a {to je“tamna strana znanstveno-tehni~kog uspo-na”. [est osnovnih tema s dodatnim pod-naslovima, kao objedinjeni tekstovi ranijeobjavljeni u na{im i inozemnim ~asopisi-ma, ovdje predstavljaju vrijednu zaokru-

ènu cjelinu. Kako je rije~ o autoru koji jepredstojnik Katedre za etiku Filozofskogafakulteta u Zagrebu i suorganizator Lo{inj-skih dana bioetike, razumljivo je za{to sutekstovi intonirani filozofsko-eti~kim ibioeti~kim temama. To su teme koje poti~una promi{ljanja o bioeti~koj kontroli na-pretka, jer je ~ovjek znanjem nadi{ao nesamo “antropolo{ki okvir odgovornosti”,nego je zakora~io i u “teolo{ku dimenzijuodgovornosti”. Budu}i da znanost nekadapoprima oblike sekularne religije, ona utakvim slu~ajevima nije vi{e mjerodavna zaopstanak ~ovjeka, smatra autor (str. 9, 10).

Nova orijentacija za rje{avanje ovihpitanja nalazi se u bioetici, pa se konacdvadesetog stolje}a moè okvalificirati kaopo~etak “nove epohe”, bioeti~ke. Ona jeustvari nastala suo~avanjem biolo{kih,eti~kih i tehnolo{kih inovacija i problemaosobito u podru~ju medicine koja se na{lau “novoj situaciji” izazvanoj napretkom.Van Rensselaer Potter (1911.-2001.) jeznanstvenik koji svojom Bioetikom (1971.)sustavno i me|u prvima upozorava napravce rje{enja nastalih dilema. Na Potte-rovu tragu je ve} i prva tema ôvi}eveknjige (“Novi putovi medicinske etike”)gdje se analiziraju teme odnosa medicine ibioetike, te i s podru~ja filozofske etike.Autoru nije promakla ni ~injenica da subioeti~ka gibanja u na{im krajevima zapo-~ela pri Katedri za dru{tvene znanostiMedicinskog fakulteta u Rijeci. Predvod-nik i du{a tog bioeti~kog “pokreta” bio jeprofesor Ivan [egota, ~iji je priru~nik,Nova medicinska etika (Medicinski fakul-tet, Rijeka, 1994.), bio ignoriran u pojedi-nim krugovima bliskim medicini. To jedodatni dokaz kako se bioeti~ka ideja te{-ko prihva}ala.

Analizom odnosa znanosti i etike,autor nas vodi u pro{lost sve do Sokrata iAristotela kada ustvari i zapo~inje znan-


416

stvena (filozofska) etika; obadvojica go-vore o odnosu znanja i vrline s pone{torazli~itim naglascima. Navode se i drugifilozofi: F. Bacon (velika obnova znanosti -instauratio magna; znanje i mo}), zatimHegel, Descartes i R. Wisser koji rehabili-tira filozofiju stvaranja. Ovu ideju ôvi}razra|uje kroz knjigu Postanka (stablospoznaje dobra i zla) i tu nalazi oslonacporuke da iskori{tavanje prirode mora ima-ti svoje granice, {to je tipi~na bioeti~ka te-ma (str. 57) koja paradigmu znanja svodi uokvir duhovnoga horizonta (str. 65).

U daljnjim tekstovima nalazimo ~ak ipitanja biopoetike gdje susre}emo primjerjednog slu~aja s granice ìvota i smrti kaopro~i{}eni doìvljaj egzistencije (“Skafan-der i leptir”). Sredi{nja tema po kojoj jeknjiga i dobila naslov vodi nas opet k Ari-stotelu i odnosu etike i morala, tj. k eti~kojteoriji i eti~koj djelatnosti. To i jest te-meljno filozofsko pitanje govora o bioetici,jer teorijska i prakti~na refleksija moèstvoriti nesporazume u konkretnim bio-eti~kim dilemama. Prakti~no razrje{enjekonkretne dileme mora biti u suglasju s do-sezima filozofske prosudbe. Vjerojatno jeovo pitanje razlogom da autor pri krajuovoga dijela raspravlja o nastanku bio-etike, njenoj naravi i razvoju.

U naslovu o nastavi etike, autor zatimgovori o pozitivnom nastojanju oko obli-kovanja predmetnog programa iako i daljeostaje problem sadràja predmeta koji neodgovara nazivu. âk je i politika (“vlada-ju}a stranka”) u stvaranju programa na re-laciji etika-vjeronauk na{la svoje mjestotraè}i “predizbornu naklonost Crkve” (str.126, 128). Rasprave ove vrste su domini-rale u ranijem razdoblju stvaranja progra-ma za etiku i pokazatelj su ozra~ja vreme-na u kojem su nastajale. Ve} tada se nazi-rala isprepletenost etike i bioeti~kih pita-nja koja su dotad nadilazila ~isto eti~ko

podru~je. Autor smatra da u odre|enomnastavnom programu treba integrirati eti~-ka i bioeti~ka pitanja i tako ih pribliìti fi-lozofiji povijesti.

U zavr{nom dijelu, knjiga donosi “bi-oeti~ke razgovore” uobli~ene u formi petintervjua (str. 139-162). U njima prevla-davaju bioeti~ke teme s raznim naglasci-ma. To su moralni odgovori iz podru~jaznanstvenog i tehnolo{kog napretka, o va`-nosti po~etka bioeti~ke epohe, o bioeti~-kim izazovima razvoja u Hrvatskoj, te na-pose o ~ovjekovoj mo}i prouzrokovanojbrzim razvojem znanosti i tehnologije. Od-nos etike i bioetike odraàva se prije svegau ~injenici da je etika klasi~na filozofskadisciplina jo{ od Aristotela, dok je bioetikaizraz refleksije moralnih dilema nastalihnapretkom znanja posljednjih nekolikodecenija. Perspektiva im je zajedni~ka krozintegraciju primijenjenog znanja, raznihdisciplina i vrijednosnih sudova, a sve usvrhu o~uvanja opstanka. To je ustvari no-va “bioeti~ka” epoha u kojoj znanost vi{enije mogu}e li{iti odgovornosti zbog broj-nih negativnih u~inaka s kojima smo suo-~eni kao univerzalnom opasno{}u iz Pan-dorine kutije.

Pozitivni odjeci svijesti o ovim pitanji-ma uo~ljivi su i kroz odràvanje filozof-sko-bioeti~kih godi{njih susreta na Cresuod 1998. god. (Dani Frane Petri}a), a po-tom od 2002. god. i na Malom Lo{inju(Lo{injski dani bioetike), kojima je prof.ôvi} jedan od inicijatora. Autorove ak-tivnosti na Danima kao i tekstovi u ovojknjizi jasan su pokazatelj njegove zauze-tosti u pravcu {irenja znanja i informacija unovom, bioeti~kom podru~ju. Stoga i ovaknjiga zasluùje pa`nju ve}u od obi~nog~itanja!

Tomislav Jozi}

417

RECENSIONES

Od bioeti~kih pitanjado knjige

Nada GOSI], Bioetika in vivo, Perga-mena, Zagreb, 2005., 254 str.

Jo{ jedna knjiga koja tematizira bio-eti~ke sadràje pojavila se iz ve} poznato-ga rije~kog kruga Medicinskog fakulteta.Mlada profesorica tog fakulteta, Nada Go-si}, nudi nam Bioetiku in vivo koja je na-stala kao plod njenog bioeti~kog senzibi-liteta, studentskih pitanja i rasprava te èljeda se tekstovi o tome objave. U istoj godi-ni, 2005., tiskana je i njena knjiga Bioe-ti~ka edukacija, prva doktorska disertacijaiz bioetike u Hrvatskoj (1999.) obranjenapri Katedri za etiku zagreba~kog Filozof-skog fakulteta. Osim predavanja na studijumedicine u Rijeci, autorica nastupa i naLo{injskim danima bioetike.

Bioetika in vivo predstavlja knjigu pre-poznatljivih eti~kih problema koje za so-bom ostavlja znanstveni i tehnolo{ki na-predak. U pitanju je deset bioeti~kih te-matskih cjelina uokvirenih izme|u uvodnerije~i i pregleda sadràja, te na kraju nave-dene literature, engleskog saètka i kazalaimena. Knjiga je sedma po redu iz niza Bi-oetika zagreba~ke izdava~ke ku}e Perga-mena u standardno prepoznatljivoj i priv-la~noj opremi.

Prva tema upoznaje ~itatelja s pojmov-nim i sadràjnim odre|enjem bioetike (str.15-38). U ovom dijelu je odmah uo~ljiva te-meljitost obrade tema po~ev{i od filozof-skog pristupa prou~avanja temelja isprav-nog pona{anja prema Platonu i Aristotelu,pa do odnosa s teologijom gdje Fletcher,Rahner, Gustafson i Ramsey najprije identi-ficiraju eti~ke probleme u medicini, {to po-tom dovodi do bioeti~kog utemeljenja. Uka-zuje se i na bioeti~ke zloporabe 20. st. (pro-ces u Nürnbergu, crna~ka prava, Vijetnam-

ski rat). Ovu temu upotpunjuje i uvid upovijesne ~injenice koje su dovele do poli-ti~ke i pravne regulacije u pitanjima medi-cinske etike.

Sljede}a tri poglavlja ~ine okosnicueti~kog pristupa u medicini: zdravstvenaskrb, eti~ke teorije i na~ela, te bioeti~kedileme prisutne u konkretnim moralnimkonfliktima. Na samom po~etku ovog di-jela protuma~eni su pojmovi etike i moralai njihov suodnos kako bi se lak{e pristupi-lo tuma~enju triju spomenutih tema. Pologici stvari nisu izostali ni dokumentideontolo{kog karaktera, kao {to je Hipo-kratova zakletva i brojne druge rezolucije ideklaracije Svjetskog lije~ni~kog udruè-nja kao eti~ki dokumenti o moralnim za-da}ama lije~nika prema pacijentu. Karak-ter ove knjige vjerojatno nije dopu{tao dati dokumenti budu doneseni u cijelosti.

U tuma~enju deontolo{kih teorija (ljud-skog djelovanja kroz du`nost), autorica nijezaboravila ni na kr{}ansku (teolo{ku) etiku,utoliko {to je ona utemeljena na Deset zapo-vijedi. Zapovijedi reguliraju ukupnost ljud-skog moralnog pona{anja. Nagla{eno je ka-ko je va`no upozoriti medicinske djelatnikena obvezatnu snagu zapovijedi za pacijentekoji svoje pona{anje bitno odre|uju upravona taj na~in (po~etak i kraj ìvota, osobnost,istina, primjena tehnolo{kih dostignu}a umedicinskim postupcima i sl.; str. 56, 57).Navedene su i druge deontolo{ke teorije, alii one su podlo`ne bioeti~kim zakonitosti-ma. Dvadeseto stolje}e je vrijeme medicin-sko-eti~kih i bioeti~kih dilema, kaè se u~etvrtom poglavlju. Primjena bioeti~kih na-~ela na konfliktne dileme odre|enog medi-cinskog postupka zahtijeva i pomaè opcijukoja ne}e ostaviti sumnju o tome je li u ne-kom slu~aju donesena ispravna odluka. Toje razlog da bioetika poziva u pomo} raznestruke i stru~njake kako bi “dobro” pacijen-ta bilo osigurano i za{ti}eno. U tekstu se na-vode i neki tipi~ni i konkretni primjeri dile-


418

ma (prioritet kod postupaka, trenutak smrti,eti~ka ne/dopu{tenost zahvata u reproduk-tivne procese, gen-istraìvanja i sl.).

Paternalizam u bioetici (odlu~ivanje odobru drugoga), informirani pristanak (In-formed Consent) u medicinskim postupci-ma, ljudsko tijelo i osobnost, te privatnosti povjerenje u medicinskoj etici i bioeticisu ~etiri sljede}e tematski zaokruène cje-line knjige (str. 119-190). Ove teme odra-àvaju pristup pitanjima koja su nu`no po-vezana s bioeti~kim sadràjem unutar ko-jega se prosu|uju eti~ke kvalifikacije kon-flikata u traènju njihovih ispravnih rje-{enja. Od osobite je va`nosti pitanje infor-miranog pristanka u odnosu lije~nik i paci-jent. Pacijent ima pravo biti upoznat sasvim fazama dijagnosti~kih procedura imedicinskog tretmana, kako bi mogao isam odgovorno su-odlu~ivati.

Kao posljedica prethodnih pitanja sli-jede dvije posljednje teme. Najprije je topitanje transplantacije organa, tkiva i um-jetnih organa {to je omogu}eno novim zna-njima i suvremenim medicinskim tehno-logijama. Sve je to nu`no povezano sa bio-eti~kim pitanjima koja se moraju rje{avatiinterdisciplinarno kako bi se izbjegao mo-nopol u odlu~ivanju pri razrje{avanju mo-ralnih konflikata ove vrste. Pri rje{avanjuovih problema prikazani su i razli~iti poli-ti~ki pristupi i opcije koje odraàvaju poli-ti~ki utjecaj i mo} kroz financiranje zdrav-stvenih usluga i bioeti~kih programa namedicinskom podru~ju (deseta tema).

Promatraju}i ukupni sadràj tekstova onavedenim temama, ovom knjigom seomogu}uje {iri uvid u problematiku s ko-jom se u dana{njim zdravstvenim progra-mima susre}e ne samo medicinsko osobljenego osobito korisnici njihovih znanja. Bi-oeti~ko proìmanje tih znanja je vaàn uv-jet suvremene zdravstvene djelatnosti nakoju smo svi kao korisnici osjetljivi.

U eventualnom novom izdanju, lektor}e zacijelo promijeniti njema~ki grad“Nüremberg” u Nürnberg (str. 34) kao irije~ “antos” u ispravni gr~ki pojam autós(str. 66).

Potencijalnog ~itatelja koji knjigu uz-me u ruke, autorica }e sigurno zainteresi-rati svojim znala~kim pristupom temama.Njena je èlja, izraèna ve} u uvodnim na-pomenama, da ponu|ene teme dovedu dodijaloga i razmjene mi{ljenja, kako bi “oì-vio” interes za ovo podru~je koje je u na-{im uvjetima i krajevima relativno novijegdatuma. Bioetika in vivo to svakako omo-gu}uje.

Tomislav Jozi}

Bioetika - umije}e opstanka

Van Rensselaer POTTER, Bioetika.Most prema budu}nosti, S engleskog pre-vela Ines Radinovi}, Medicinski fakultet uRijeci / Katedra za dru{tvene znanosti, Hr-vatsko dru{tvo za klini~ku bioetiku, Hrvat-sko bioeti~ko dru{tvo, Me|unarodno udru-ènje za klini~ku bioetiku, Rijeka, 2007.,269 str.

Posljednjih godina i u na{im su sestranama po~ele javljati bioeti~ke teme iozbiljnija razmi{ljanja o njima. Istina, i ra-nije su postojale konkretne moralne dilemeo ovim pitanjima, osobito u medicini, kojesu se potom prenosile i na teorijsko eti~kopodru~je. Tipi~an primjer u tom smislu do-godio se u Seattleu (SAD) 1962. god., ka-da je prvi put u medicini primijenjen aparatza dijalizu pacijenata s bubre`nim obolje-njima. Tada je nastao prakti~ni moralniproblem o prioritetu brojnih bolesnika kojisu imali biti priklju~eni na aparat. Me-

419

RECENSIONES

dicinska praksa je tako bila nu`no suo~enas podru~jem i izvan okvira struke u uèmsmislu. To je zahtijevalo eti~ka rje{enja ko-jima se medicina ne bi moralno kompro-mitirala, te je tako do{lo i do formiranjaprvoga Eti~kog komiteta (povjerenstva) oddevet ~lanova (samo dva lije~nika). Povje-renstvo je razmatralo okolnosti od kojih jeovisio prioritet za dijalizu.

Na tragu ovakvih pitanja koja su seumnoàvala razvojem znanosti, a naposemedicinske biotehnologije, do{lo je do no-ve discipline s nazivom bioetika. Ona jemnogo {ire podru~je od etike, jer uklju~ujemultidisciplinarni pristup o preìvljavanja~ovjeka i o ìvotu uop}e. Bioetika je nasta-la kao moralna refleksija nad novim medi-cinskim stanjem kao posljedicom napretkau drugoj polovici 20. st., te se pro{irila i napodru~ja izvan eti~kih.

Van Rensselaer Potter (1911.-2001.),biokemi~ar i onkolog nizozemskoga pori-jekla s Ameri~koga sveu~ili{ta Wisconsin(Madison), bio je prvi znanstvenik koji je“skovao” pojam bioetika od dvije gr~ke ri-je~i: bios (ìvot) i ethos (moralno pona-{anje). On je najprije objavio dva ~lanka1970. god., u kojima spominje bioetiku, azatim 1971. god. i knjigu Bioetika - mostprema budu}nosti.1 Trebalo je pro}i 36 go-dina da se njezin prijevod na hrvatskom je-ziku pojavi u Rijeci od ~etiri izdava~a, ka-ko ve} stoji na po~etku ovoga prikaza. Pot-ter je smatrao da se eti~ke vrijednosti nemogu odvojiti od biolo{koga znanja, pa sebioetika moè shvatiti i kao spajanje bio-lo{koga znanja sa znanjem o ljudskim vri-jednosnim sustavima. Ne treba smetnuti suma da je Potter biolog i biokemi~ar, pa

odatle i njegove ideje o biolo{kom preìv-ljavanju, o potrazi za optimalnim okoli-{em, o znanosti i biolo{kim pitanjima o~ovjeku, a sve to u vezi s eti~kim vredno-vanjem znanstvenih stvarnosti. Stoga je zanjega bioetika svojevrsni eti~ki nadzornikupotrebe znanja. Bioetika je “znanje kakokoristiti znanje” za preìvljavanje ili jed-nostavno “moralna mudrost” bez koje jeznanost slijepa.2 Potter je zapo~eo “pok-ret” koji se vi{e ne da zaustaviti. S pravomje nazvan “ocem” bioetike koju nazivajujo{ i globalnom, integrativnom i pluriper-spektivnom.

Hrvatska verzija Potterove Bioetike ~i-ni se dopadljivom ve} pri prvom dodiru snjom, bilo zbog opremljenosti bilo zbog~ak deset priloga koji prate sadràj teksta.Na samom po~etku knjige nalazi se petpriloga: sadràj; rije~ urednika (prof. Ivan[egota, Sveu~ili{te u Rijeci); op{iran i sa-dràjan predgovor hrvatskom izdanju(prof. Luka Toma{evi}, Teolo{ki fakultet uSplitu); Potterova posveta prof. Aldu Le-opoldu koji je predvidio pro{irenje etike ubioetiku, te autorov predgovor. I na krajuima pet priloga: Potterovo “bioeti~ko vje-rovanje” u pet ~lanaka; indeks autora; in-deks tema; pogovor (prof. Iva Sorta Bi-lajac), a unutar njega je i, kao peti dio,ekskluzivni [egotin intervju s Potterom,“emajlirana” prepiska Potter - [egota, teobavijest Potterove unuke o njegovoj smrtikao zasebna cjelina i mjesto odakle se i{-~itavaju neke pojedinosti vezane uz Pot-terov ìvot i rad.

Potterovu “hrvatsku pri~u” (Iva SortaB.) treba zahvaliti uglavnom prof. Ivanu[egoti koji je imao intenzivne akademske


420

1 V. R. POTTER, ~lanci: “Bioethics. The Science for Survival”, u: Perspectives in Biology andMedicine, 14 (1970), 127-153.; “Biocybernetics and Survival”, u: Zygon-Journal of Religionand Science, 5 (1970), 229-246; knjiga o bioetici: Bioethics. Bridge to the Future, Prentice-Hall,Englewood Cliffs, New Jersey, 1971.

2 Usp. V. R. POTTER, Bioetika. Most prema budu}nosti, str. 9, 23, 29-30.

odnose s Potterom, a ujedno je i urednikovoga izdanja. Sam sadràj knjige je podi-jeljen u trinaest poglavlja: Bioetika, zna-nost opstanka; Theilhard de Chardin i po-jam svrhe; Most prema budu}nosti: kon-cept ljudskoga napretka; Dru{tvo i zna-nost; Opasno znanje: dilema moderne zna-nosti; Vije}e za budu}nost; Uloga nepravil-nosti ljudskoga pona{anja i misli; Ulogapojedinca u modernom dru{tvu; Unu-tarstani~ne reakcije na promjene u okoli{u:potraga za optimalnim okoli{em; Kako jedefiniran optimalan okoli{?; Znanost i bi-olo{ki ~ovjek; Biokibernetika - klju~ zna-nosti o okoli{u; Opstanak kao cilj budu}-nosti.

Ve} i iz ovoga pregleda naslova daju senaslutiti razli~itost i opseg tema koje suPottera zaokupljale oko znanja kao mud-rosti. Njegov 30-godi{nji rad u istraìvanjuraka doveo je usput i do nastanka ove knji-ge, ali je cijelo vrijeme bio zaokupljen “fi-lozofskom zabrinuto{}u” za budu}nost,problemima ljudskoga napretka i prirodom“nereda” s kojim se susretao u znanstve-nom radu i ìvotu (str. 23). Njegovo shva-}anje “koncepta opasnoga znanja” doveloga je do zaklju~ka da se ljudsko znanje nemoè odvojiti od eti~koga vrednovanja, paje bioetika “spoj znanja i vrijednosti” (str.30). Zato se mora prihvatiti sustav priorite-ta u uporabi znanja, pri ~emu se Potterprisje}a i biblijskoga izraza da je “po~etakmudrosti strah Gospodnji” (str. 37; Ps111,10). Traènje izlaza iz znanstvenih iprirodnih problema dovelo ga je i do Char-dina. Za njega tvrdi da je “~itav svoj ìvotposvetio pomirenju znanosti i religije” (str.59), te se s njim slaè da je “problem ~o-vjekove budu}nosti danas predmetom op-ravdane diskusije” (str. 67).

Potter je misao o napretku definiraokao “kretanje prema nekom cilju”, ali prit-om tvrdi da se svijet jo{ nije dogovorio o

jedinstvenom shva}anju napretka. U tomkontekstu smatra da postoje tri konceptanapretka koji jo{ nisu uskla|eni (do 1971.kad to pi{e): religijski, materijalisti~ki iznanstveno-filozofski koncept napretka. Otoj temi raspravlja ~ak na jedanaest strani-ca (str. 71-81). Znanost je proizvela “opas-no znanje” koje dovodi do mo}i (str. 85,109) i do nepredvidivih komplikacija, na-pose u molekularnoj biologiji. Zato ljudska“mudrost” i novi studiji moraju kontroliratiznanje uvaàvanjem “koncepta reda gledemorala, tradicije, obi~aja i zakona” (str. 96).“Opasno znanje” nije nova pojava, ona zaPottera po~inje jo{ u knjizi Postanka, kadaje Adam jeo sa stabla znanja (str. 101; Post3,1-7). Od Darwinovih dana znanost uni-{tava tradiciju ne nude}i pritom “nikakvevlastite utje{ne alternative” niti je zabrinu-ta za ~ovjekovu sudbinu (str. 113).

Preostali sadràj knjige najbolje seo~ituje u Potterovu naglasku na rje{avanjuopasnosti izazvanih znano{}u i tehnologi-jom. On predlaè neku vrstu “Vije}a zabudu}nost” ili stvaranje “Kronike za bu-du}nost” kroz kontinuirane simpozije, lite-raturu, novine, kroz religiju, politiku,stru~njake raznih podru~ja i sl., kako biljudi poznavali dana{nje dileme u rje{ava-nju opasnosti oko opstanka. Da bi se sa-~uvalo dostojanstvo pojedinca kao i mo-gu}nost opstanka i napretka, potrebno je“njegovati svijet ideja” i uvaàvati vrijed-nosne procjene (filozofija, etika, moral)“na podru~jima gdje same ~injenice nisudovoljne”. Autor o~ito aludira na znan-stvene mitove i umi{ljenost znanosti {to jedovelo do gubitka ravnoteè izme|u teh-nologije i vrijednosti. “Ukoliko se ubrzo neispravi trenutna neravnoteà, na{ }e svijetbiti izgubljen neovisno od nuklearnog ra-ta” (str. 114-115). Potter je to pisao 1971.god. Do danas su se njegova predvi|anja omogu}oj katastrofi vi{estruko uve}ala mi-

421

RECENSIONES

tovima ljudskoga znanja li{ena “mudros-ti”. To samo ukazuje na dana{nju va`nostpoznavanja i prihva}anja bioeti~kih idejavezanih za opstanak i kvalitetu postojanja.

Ova knjiga je vi{e nego puki poziv zanjezino ~itanje. Mi jo{ vjerojatno nismodokraja svjesni uloge tema koje Potter tre-tira u svojoj Bioetici. Ona nudi orijentacijuu vrednovanju i pribliàvanju duhovnih iprirodnih znanosti ili, drugim rije~ima,bioetika postaje most po kojem sigurnijeidemo u susret budu}nosti.

Tomislav Jozi}

Dva vrijedna ùpna zbornika

Fra Velimir BLA@EVI] (prir.), Fra-njeva~ki samostan i ùpa Petri}evac - Ba-nja Luka. Zbornik radova sa Simpozija,odrànog 16. i 17. rujna 2005., u povodu120 godina postojanja franjeva~kog samo-stana (1885.-2005.) i 130 godina ùpe(1876.-2005.), izd. Franjeva~ki samostanPresvetoga Trojstva - Petri}evac, BanjaLuka - Petri}evac, 2006., 328 str.

Marijan KARAULA (ur.), @upa Vido-{i. U povodu 150. obljetnice blagoslovaùpne crkve, izd. @upni ured Vido{i (Liv-no), Livno, 2007., 264 str.

Uvijek je za svaku ùpu vaàn doga|ajkada dobije svoju monografiju ili zbornik.Na àlost, malo ih je koje ih imaju. Omnogim na{im ùpama nisu objavljeni niozbiljniji ~lanci u kakvom ~asopisu, a pos-toje ve} stolje}e ili ~ak dulje. Dijelom suza to odgovorna nepovoljna vremena u ko-jima smo ìvjeli, jer se desetlje}ima nijemogla pisati cjelokupna istina o ìvotu Ka-toli~ke Crkve u ovim krajevima, ali ima tu

i na{ega vlastitog nemara. Zato vjerni~ku,ali i {iru kulturnu zajednicu, raduje svakonovo izdanje na tom podru~ju. Dvije sudrevne ùpe Banjolu~ke biskupije dobile uposljednje vrijeme takve vrijedne zbornikeo svojoj povijesti. Rije~ je o ùpi sv. AntePadovanskog i franjeva~kom samostanuPresvetoga Trojstva u banjolu~koj ùpiPetri}evcu, te o starodrevnoj ùpi Vido{ikod Livna, iz koje su nastale sve dana{njeùpe u Livanjskom polju u novije vrijeme.U ovom prikazu èlim se osvrnuti na ta dvazbornika i predstaviti ih na{oj javnosti.

Prvi se 2006. god. u izdanju franje-va~kog samostana Petri}evac pojavio zbor-nik s naslovom Franjeva~ki samostan i ù-pa Petri}evac - Banja Luka. U podnaslovustoji kako je to Zbornik radova sa Simpo-zija, odrànog 16. i 17. rujna 2005., u po-vodu 120 godina postojanja franjeva~kogsamostana (1885.-2005.) i 130 godinaùpe (1876.-2005.). Za tisak ga je priredioneumorni profesor dr. fra Velimir Blaèvi},koji, iako je umirovljen, ne smanjuje op-sega svoga rada i uvijek nas iznova obra-duje novim knjigama iz podru~ja crkve-noga prava i povijesti Crkve u ovim kraje-vima. On je, zajedno s tada{njim gvardi-janom fra Josipom Boì}em i potpisnikomovoga prikaza, bio organizator toga studij-skoga dana na Petri}evcu.

Okosnicu zbornika ~ini osam znanst-venih prikaza iz dalje povijesti katoli~anst-va te ìvota ùpe i samostana Petri}evac odnjihova osnutka do danas, koji su bili izlo-èni na simpoziju. Najprije je potpisnikovih redaka iznio Pregled povijesti Kato-li~ke Crkve u sjeverozapadnoj Bosni do os-nutka ùpe Petri}evac. Posegnuo je unatragdo anti~koga doba, iz kojeg je i u ovom pod-ru~ju otkriveno vi{e starokr{}anskih bazili-ka, zatim je preko bujnoga srednjovjekov-nog ìvota Crkve s mno{tvom ùpa, crkavai samostana do{ao do vremena te{kih stra-


422

danja i nestanka mnogih ùpa za vrijemeturske vlasti, osobito u 17. i 18. st., kada jeu dana{njoj Bosni i Hercegovini moralo bitiuvedeno misijsko crkveno ustrojstvo s apo-stolskim vikarijatima. Ipak je ne{to katoli-ka preìvjelo u tada{njim ùpama BanjaLuka i Motike, od kojih je 1876. god. ko-na~no nastala ùpa Petri}evac.

Istraìva~ na{ega srednjovjekovlja dr.Pejo ]o{kovi} u kra}em je izlaganju pro-govorio o temi Prve vijesti o franjevcima uBanjoj Luci. Zanimljivo je da se grad Ba-nja Luka pod tim imenom spominje prviput 1494. god., a prvi franjevci u njoj ve}sljede}e godine. No, sve valja promatrati usvjetlu ~injenice da je podru~je Banje Lukeu 14. st. pripadalo uglednoj grebenskojkustodiji, a Greben se nalazi u dana{njojKrupi na Vrbasu, samo 30 km udaljen odBanje Luke prema Jajcu, {to je arheo-lo{kim istraìvanjem nepobitno dokazaona{ vrsni arheolog Boris Graljuk. U tom jepodru~ju bio i samostan u Zve~aju, otpri-like na pola puta izme|u ta dva mjesta.

Mr. fra An|elko Barun iscrpno je pre-do~io bogatu povijest franjevaca i njihovihsamostana na spomenutom podru~ju dokraja turske vladavine u prikazu Franjevcina podru~ju sjeverozapadne Bosne do osnut-ka samostana na Petri}evcu. Najprije je pri-kazao djelovanje franjevaca i njihove brojnesamostane prije pada pod Turke, kada ih jena obra|ivanom podru~ju, koje se poklapa sdana{njim podru~jem samostana (distrik-tom) Petri}evac, bilo ~ak 12, a u drugomdijelu govori o propasti svih tih samostanapod osmanskom vla{}u i djelovanju franje-vaca u novim okolnostima, kada su preos-tale ùpe toga podru~ja pastorizirali franjev-ci iz samostana Fojnica (ve}im dijelom) iKre{evo. Na kraju se dotaknuo novoga vre-mena koje je zapo~injalo potkraj turske vla-davine i progovorio o pripremama i prvimgradnjama samostana na Petri}evcu.

Pastoralno djelovanje i vjerski ìvot uùpi i samostanskom podru~ju Petri}evackroz vrijeme njihova postojanja obradio jenekada{nji misionar u Obali Bjelokosti fraRafael Lipovac, sin ove ùpe. I on se osvr-nuo na vi{ekratne gradnje i ru{enja crkve isamostana na Petri}evcu, {to se ponavljalo~ak ~etiri puta u jednom stolje}u, te na pas-toralni rad i vjerski ìvot ìve Crkve, da bionda dao popis svih duhovnih zvanja iz ù-pe. O doista intenzivnom vjerskom ìvotute ùpe najbolje govori podatak da je ona u120 godina postojanja dala brojna duhovnazvanja; me|u njima ~ak dva kardinala: po-kojnoga uglednog papinskog diplomataGuidu Del Mestrija, (1911.-1993.) i nad-biskupa vrhbosanskog Vinka Pulji}a, {to jedoista jedinstven slu~aj, te biskupa banjo-lu~koga mons. Franju Komaricu, jo{ 22 di-jecezanskih i redovni~kih sve}enika (brojsam ovdje pove}ao, jer je autor previdiojo{ dvojicu), tri ~asna brata redovnika, te23 redovnice dviju dru`bi, dakle ukupno51 duhovno zvanje! Zaista impresivan broj!Donosi i popis duhovnih zvanja iz cijelogasamostanskog podru~ja.

Istaknuti likovi Katoli~ke Crkve na pod-ru~ju sjeverozapadne Bosne, predmet suistraìvanja fra Jurice [ali}a, tako|er do-ma}ega sina. Na}i }emo tu biskupe, franje-va~ke provincijale, sve}enike koji su dalisvoje ìvote kao `rtve svoga sve}eni~kog iredovni~kog zvanja i poslanja, od turskogado najnovijega vremena, ugledne franjevcei druge sve}enike, graditelje, pastoralneradnike i znanstvenike, koje je autor nani-zao u gotovo letimi~nom pregledu. Svakibi od njih zavrijedio poseban rad, ako ne iposebnu knjigu.

Delikatnu temu obradio je na{ poznaticrkveni pravnik fra Velimir Blaèvi}, jedanod najzaslu`nijih za ovaj zbornik, s naslo-vom Bosanski franjevci i prijelazi Srba usjeverozapadnoj Bosni u vrijeme NDH s

423

RECENSIONES

pravoslavne na katoli~ku vjeru. Budu}i dase o toj temi redovito govori jednostrano itendenciozno, autor je poku{ao osvijetlitidjelovanje Crkve u tom razdoblju, i to po-sebno kroz primjere nekoliko franjevaca(Bosiljko Ljevar, Viktor [aki}, Marijan Ja-kovljevi}, Anto Hrvat, Drago Prpi}, AntoPerkovi}) koji su se osobito istaknuli u za{-titi pravoslavnih Srba, koji su pod pritis-kom usta{kih vlasti (ali ne i Crkve!) moraliprelaziti na katoli~ku vjeru kako bi spasiliglavu. Naj~e{}e su sve}enici, po uputamasvojih biskupa samo izdavali potvrde o “pri-jelazu”, a bez ikakvoga stvarnog obreda, jerje Crkva bila svjesna da se to ne doga|a slo-bodno, ali je nastojala spa{avati ljudske ì-vote. Vrijeme bi bilo da te napore kona~nopo~nu vrjednovati i srpski povjesni~ari.

Profesor dr. Tomo Vuk{i} prikazao jelikove dvojice biskupa i njihovo djelovanjeu vrijeme rata. Njegova je tema glasila: Bi-skupi Alojzije Mi{i} i Jozo Gari} za vrije-me Drugoga svjetskog rata. Studiozno i is-crpno prikazao je Katoli~ku Crkvu u BiHuo~i rata i za vrijeme rata, s nekoliko gra-fikona i karata, a onda je prikazao obojicubiskupa, njihove ìvotne putove i likove, tenjihovo djelovanje kao biskupa u najteèvrijeme rata. Zanimljivo je da ni jedan odnjih nije bio biskup svoje rodne biskupije:Gari} je ro|en u Vrhbosanskoj nadbiskupi-ji, a biskupom je bio u Banjoj Luci, Mi{i}pak ro|en u Bosanskoj Gradi{ki, a ode zabiskupa u Mostar. Autor analizira njihovestavove prema onda{njoj vlasti, ali i zauzi-manje za progonjene Srbe, kada su ih nas-tojali za{tititi koliko je to bilo u njihovojmo}i. Na taj su na~in djelovali i u pitanji-ma tzv. prijelaza pravoslavnih Srba u Kato-li~ku Crkvu. Ra~unaju}i da to nisu slobod-ni prijelazi, nisu dopu{tali da se tu postupana brzinu, nego su od sve}enika traìli pos-tupnost i obzirnost u postupku, ali su imnaredili da ljudima izdaju potvrde da su

primljeni u Katoli~ku Crkvu i tako im spa-{avali ìvote. U dijelu prikaza o biskupuGari}u autor donosi i pregled te podatke ote{kom stradanju sve}enika na podru~juBanjolu~ke biskupije.

Kona~no je o stanju Crkve u najnovi-jim dramati~nim promjena progovorio mr.fra Ivo Orlovac u prikazu Katoli~ka Crkvau sjeverozapadnoj Bosni u najnovije vri-jeme. Prikazao je njezino stanje uo~i rata1992.-1995., a zatim govori o zlostavlja-nju, ubijanju i progonima sve}enika i vjer-nika, te o namjernom uni{tavanju crkava,kapelica, grobljâ i drugih crkvenih objeka-ta, iako na ovom podru~ju, osim u biha}-kom kraju, ratnih djelovanja nije ni bilo.Osvrnuo se i na poratno doba u kojemu odo~ekivanoga povratka prognanih katolikanije bilo ni{ta, jer politi~kim strukturamato nije bilo u interesu. Prikaz je ipak zavr-{io u svjetlijim tonovima, spomenuv{i ob-novu crkvenih objekata i posebno nezabo-ravni pohod Ivana Pavla II. Petri}evcu ibeatifikaciju banjolu~koga sina po ro|enjuIvana Merza.

Me|utim, zbornik donosi i vi{e odonoga {to je na studijskom danu bilo pre-zentirano. Osim uvodnih pozdrava i pro-povijedi kardinala Pulji}a na sve~anoj misikoju je predvodio drugog dana toga znan-stvenog skupa 17. rujna 2005., to je i pose-ban Dodatak s nekoliko vrijednih priloga.Tu je najprije kratko prikazan najve}i do-ga|aj koji se na Petri}evcu u cijeloj nje-govoj povijesti odigrao - pohod pape IvanaPavla II. 22. lipnja 2003. i progla{enja bla-ènim Ivana Merza iz pera I. Orlovca, za-tim slijedi nekoliko statisti~kih tablica ipopisa iz ìvota ùpe koje je priredio fraIvica Mati}, i kona~no su tu vrijedni popisi`rtava Drugoga svjetskog rata pora}a, kaoi najnovijeg Domovinskog, {to ih je ta-ko|er priredio V. Blaèvi}. Saznajemo tuimena i podatke o 410 `rtava te ùpe iz raz-


424

doblja Drugoga svjetskog rata i pora}a, teo 23 iz najnovijeg razdoblja.

Lijep je i vrijedan i drugi zbornik o ù-pi Vido{i u Livanjskom polju, koji se ne-davno pojavio (Livno 2007.), a koji nosinaslov: @upa Vido{i, U povodu 150. obljet-nice blagoslova ùpne crkve. Prire|iva~ muje jo{ jedan neumoran sve}enik-franjevac,ve} potvr|eni istraìva~, novinar i uredniks podru~ja Banjolu~ke biskupije - fra Ma-rijan Karaula. I taj je zbornik plod znan-stvenog skupa odrànog 9. prosinca 2006.u Livnu, u povodu spomenute obljetnice vi-do{ke ùpne crkve. Zbornik obuhva}a {estprikaza iz pera {estorice autora. Cilj im jebio “unijeti vi{e svjetla o ulozi ùpe Vido{iu crkvenoj povijesti livanjskog kraja s po-sebnim osvrtom na XIX. stolje}e kada jecrkva gra|ena” (Predgovor).

Nakon predgovora fra An|elka Barunaslijede prikazi sudionika znanstvenog sku-pa. Valja naglasiti da su to sve doma}i ljudilivanjskog kraja i podneblja, koji su se takooduìli najstarijoj ùpi u Livanjskom poljuiz novije povijesti ne ra~unaju}i srednjo-vjekovlje.

Tomislav Perkovi} prikazao je uvodnoOp}e povijesne prilike u Osmanskom Car-stvu u 19. stolje}u s posebnim osvrtom nastanje u Bosanskom pa{aluku. Orisao jepoliti~ki okvir u tada{njoj BiH, a zatimanalizira i druge ~initelje koji su utjecali nasvakodnevni ìvot i kretanje broja katolika,kao {to su velike po{asti kuge, te je po-~etkom 19. st. broj katolika od 107.153 uvrijeme biskupa Mileti}a 1813. god. nakonepidemija spao na samo 50.928, {to zna~ida je od kuge stradalo ~ak 51,54% katoli-ka! Sredinom toga stolje}a zapo~inju poli-ti~ke reforme te katolici u BiH dobivajuravnopravnost i njihovo se stanje sporo, aliipak popravlja. Jedan od plodova tih refor-mi je i mogu}nost gradnji crkava, kada jesagra|ena i ùpna crkva u Vido{ima.

Op}e crkvene prilike u provinciji Bos-ni Srebrenoj u 19. stolje}u s posebnim os-vrtom na livanjski kraj, prikazao je istra-ìva~ franjeva~ke pro{losti u na{im krajevi-ma mr. fra An|elko Barun. Usputno spo-menuv{i politi~ke prilike, on prikazuje us-troj Katoli~ke Crkve u Bosni u 19. stolje}u,kada se Apostolski vikarijat u OsmanskojBosni, uveden 1735. god. umjesto biskupi-ja koje vi{e pod Turcima nisu mogle funk-cionirati, 1846. god. dijeli na Bosanski i Her-cegova~ki, zatim odnose koji su vladali iz-me|u biskupa apostolskih vikara, koji su bi-li birani isklju~ivo iz redova franjevaca i tosve do ponovnog uvo|enja redovite crkve-ne hijerarhije 1881. god., i samih franjeva-ca koji su ostali gotovo jedini pastoralnikler u Bosni, uz ne{to dijecezanskih sve}e-nika glagolja{a, koji u tom vremenu i nesta-ju. Zatim pozornost posve}uje razli~itim ak-tivnostima franjevaca: od pastoralnih, pre-ko prosvjetnih, socijalnih i spisateljskih, dogra|evinskih. Franjevci su bili u~itelji svo-ga hrvatskog naroda u vjeri, ali i u kulturi ipismenosti; ìvjeli su s narodom i za narod.

Samoj ùpi Vido{i posvetio je svojop{iran rad fra Marijan Karaula u prikazuPovijest ùpe Vido{i. Zapo~inju}i od dalj-nje pro{losti, govori o prvom sijelu ùpe ucijelom Livanjskom polju, prikazuje poho-de brojnih crkvenih uglednika, prije svegabiskupa, u razdoblju od 17. do 19. st. Ko-riste}i njihove izvje{taje donosi popise ka-toli~kih obitelji biskupa fra Pavla Dragi-~evi}a iz 1741. i fra Marijana Bogdanovi}aiz 1768. god. Saznajemo da je jedan bis-kup, neumorni fra Augustin Mileti}, pre-minuo na glasu svetosti upravo u Vido{ima18. srpnja 1831. na pastoralnom pohodu,ali je vjernicima bio toliko omilio, da ganisu dali odvesti pokopati u Fojnicu, kakose planiralo, nego je pokopan najprije nagroblju u Rapovinama, a kasnije su mukosti prenesene u samostansku crkvu na

425

RECENSIONES

Gorici. Autor donosi kretanje broja vjerni-ka prema shematizmima i drugim izvje{-tajima od 1856. do 2005. god., zatim popi-se 59 vido{kih ùpnika, ~ak 102 kapelana,te 18 ~asnih sestara koje su djelovale u ù-pi, te popis duhovnih zvanja koja je dalavido{ka ùpa: 20 sve}enika i bra}e redov-nika te 8 ~asnih sestara.

Gradnja crkve u Vido{ima iscrpan jeprikaz Damira Tadi}a, pravnika po struci,ali velikog zaljubljenika u svoju zavi~ajnui vjerni~ku povijest. Prikazao je pripravu isamu gradnju ùpne crkve Bezgrje{nog za-~e}a Bl. Dj. Marije, ~iji je kamen temeljacpoloèn 18. kolovoza 1853. Glavnina rado-va oko njezine gradnje obavljena je za ùp-nika fra Bone Juri}a. Zbog epidemije ko-lere gradnja je potrajala dulje nego {to jebilo planirano, sve do u jesen 1856., te jecrkva bila blagoslovljena 8. prosinca te go-dine na blagdan Za{titnice ùpe. Autor op-{irno govori i o arhitekturi, tro{kovima grad-nje, zvoniku i unutra{njem ure|enju crkve.

Demografske prilike u ùpi Vido{i od1850. do 2000. god. prikazao je fra MarkoGelo, livanjski ùpnik i dekan, koji je pas-toralno djelovao i u ùpi Vido{i, te je prou-~avao demografska kretanja u toj ùpi. Onanalizira i uzroke upravo takvih demograf-skih kretanja koja donosi u preglednimtablicama, a zavr{ava pregledom krizmi uùpi od 1936. do danas, s brojem krizma-nika i imenima djelitelja. Umjesto zavr{nerije~i donosi tablicu odnosa kr{tenih i umr-lih od 2001. do 2006. god. gdje je brojumrlih ve} stigao, u nekim godinama i pre-stigao, broj kr{tenih, {to je naàlost op}itrend u hrvatskom narodu. Ipak raduje daje u posljednje dvije godine broj kr{tenihipak neznatno ve}i od broja umrlih.

Zanimljiv je i posljednji prilog u zbor-niku iz pera profesora Stipe Man|erala podnaslovom Od analfabeta do sveu~ili{nihprofesora. On prikazuje istaknute ljude s

podru~ja vido{ke ùpe, koji su ostavili ne-kog traga svojim djelovanjem i postali poz-nati i priznati. Zapo~inju}i s najstarijimpoznatim natpisom s jedne rimske kameneurne, starim skoro dva tisu}lje}a, govori onatpisima na nadgrobnim spomenicima,pismenosti svoga kraja, djelovanju sve}e-nika na opismenjavanju puka, {kolama iu~iteljima, a zavr{ava prikazom ljudi odpera i sveu~ili{nih profesora kojih je taùpa dala lijep broj.

Treba re}i da je zbornik tehni~ki iz-vrsno opremljen, s vi{e povijesnih, ali i sobiljem prelijepih suvremenih fotografija,djelom na{eg vrsnog publicista i urednika,prire|iva~a ovoga zbornika, fra MarijanaKaraule. Fotografije su zaista fascinantnolijepe. Gledaju}i ih, ne moè se ~ovjek ote-ti dojmu da je fra Marijan aparatom zabi-ljeìo ono {to je nenadma{ni pejzaìst, ta-ko|er Livnjak, Gabrijel Jurki} ovjekovje-~io svojim umjetni~kim kistom.

Ipak, neka mi na kraju bude dopu{tenai jedna kriti~ka opaska. Oba zbornika ima-ju isti nedostatak: manjkaju im kazala ime-na i zemljopisnih mjesta koja bi znatnoolak{ala kori{tenje knjige. To je jedini mi-nus ovih izvrsnih knjiga.

Anto Orlovac

Pravna zbirkakoja nas se svih ti~e

Tomo VUK[I] (prir.), Crkva i Dràvau Bosni i Hercegovini. Zakoni, podzakons-ki akti, ugovori i komentari, izd. BK BiH,Sarajevo, 2007.

Prosje~an gra|anin Bosne i Hercego-vine gotovo da nema nikakve mogu}nostisna}i se u pravoj {umi zakona, propisa i


426

odredaba koji ga obvezuju, ne snalazi se uodnosima i ovlastima mjerodavnih tijela:dràve, entiteta, ùpanija, op}ina, a povrhsvega Visokoga predstavnika me|unarodnezajednice. Pred tim pitanjima on se osje}akao kad mora u}i u neraskr~en gusti{, pa jeu njega najbolje i ne ulaziti. Tome pridonosii ~injenica {to je sva ta zakonska regulativarazasuta po razli~itim slu`benim listovimaili drugim izdanjima koji nam nisu uvijeklako dostupni. Nisu u mnogo boljem polo-àju ni stru~njaci i ustanove koji bi u tu ma-teriju morali biti dobro upu}eni, i na dr-àvnoj i na crkvenoj strani. [to se ti~e Ka-toli~ke Crkve, to su biskupije, ùpe, redov-ni~ke provincije i samostani, odnosno bisku-pi, ùpnici, samostanski poglavari i pogla-varice, te nositelji drugih crkvenih slu`ba.

Zato nam je veliku uslugu u~inio vrsnipravni stru~njak, mostarski sve}enik i sara-jevski profesor dr. Tomo Vuk{i}, koji je iz-nimnom marljivo{}u prikupio oveliku zbir-ku od gotovo 400 stranica zakona, podza-konskih akata, ugovora te vlastitih komen-tara i osvrta na njih koje je ve} svojevre-meno objavljivao, kako stoji u podnaslovuknjige koju je znala~ki priredio s naslovomCrkva i Dràva u Bosni i Hercegovini, akoja je objavljena u izdanju Biskupske kon-ferencije BiH. U njoj je Vuk{i} donio ukup-no 33 dokumenta, me|u njima i ~uveni Day-tonski sporazum skupa s njegovih 11, to~-nije 12 aneksa (Aneks 1 se dijeli na A i B).Tu je i pet prire|iva~evih komentara kojisu ve} objavljeni uz pojavljivanje poje-dinoga zakona ili drugoga pravnog akta.

Nakon {to je u kratkom uvodu protu-ma~io razloge prire|ivanja ove zbirke, pri-re|iva~ niè dokumente, po~ev{i s Temelj-nim ugovorom izme|u Svete Stolice i dr-àve BiH, koji je potpisan, i u vrijeme iz-laska knjige jo{ nije bio ratificiran (to jeu~injeno kasnije!), pa do Op}ega okvirnogsporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,

poznatijega kao Daytonski sporazum, sasvim njegovim aneksima, {to je na ovimstranama postalo nedodirljivom pravnom“Biblijom”, bez obzira na svu njegovu ne-pravednost. Za Crkvu je od iznimne va`-nosti Zakon o slobodi vjere i pravnom po-loàju Crkava i vjerskih zajednica u BiH,koji se pojavio tek po~etkom 2004. god. asve dotle vrijedio je vrlo rigorozan, pa idiskriminiraju}i komunisti~ki zakon, s vrlovrijednim duìm prire|iva~evim komenta-rom. Za ustanove i ~lanove Katoli~ke Crk-ve, ali ne samo za njih, zna~ajan je cijeliniz zakonskih propisa o registraciji crkve-nih ustanova i jedinica, o osnovnom i sred-njem {kolstvu, jer {kole moè osnivati iCrkva ({to se kod nas ve} veoma plodonos-no ostvaruje), o djelovanju humanitarnih or-ganizacija, {to je eminentno polje djelova-nja Crkve, o udrugama i zakladama, paobiteljski zakon za podru~ja oba entiteta, oza{titi nacionalnih spomenika, kojih je ve}ibroj u vlasni{tvu Crkve itd.

Zato bez ove zbirke ne}e mo}i crkvenei druge vjerske ustanove, kao i ni jedanpravni subjekt s dràvne strane, kojega seti~u ova pitanja. Pravnim stru~njacima i stu-dentima, kako na pravnim tako i teolo{kimfakultetima to }e biti nezaobilazan priru~-nik i velika pomo}, premda u pravnoj regu-lativi posebno vrijedi ona pjesnikova da naovom svijetu “stalna samo mijena jest”, akod nas posebno, kako to opaà i sam pri-re|iva~, koji zasluùje sve pohvale za ulo-èni veliki napor i za prire|eno djelo kojeje zna~ajno obogatilo na{u pravnu, politi~-ku i crkvenu javnost. Biskupska konferenci-ja tako|er zasluùje priznanje i zahvalnostkao izdava~ ovoga vrijednog djela, ~ime jedala zna~ajan doprinos ne samo za katolike,nego i za pripadnike drugih Crkava i vjer-skih zajednica kod nas.

Anto Orlovac

427

RECENSIONES

Problem zla iBo`je opstojnosti

Claudio CIANCIO, Del male e di Dio,Morcelliana, Brescia, 2006., 136 str.

[to je zlo? Je li ono jednostavni onto-lo{ki limit, nebi}e, odsutnost du`noga dob-ra, ili ne{to {to jest a ne treba biti? Zar senije poku{ajima da se doku~i tajna zla i dase stvore sigurne strategije otpora i obranezapravo samo umanjila i na izvjestan na~inpredvidjela njegova destruktivna snaga?Nismo li, stoga, postali vi{e izloèni negoza{ti}eni? Ovo su samo neka od mnogihpitanja koja autor, profesor filozofije, u du-hu svoga zvanja koncizno i jasno obra|ujeu {est poglavlja.

U prvom poglavlju (str. 7-26) u koje-mu autor govori o strategijama potiskiva-nja, uklanjanja zla, prikazani su pojedinipoku{aji elaboracije problema zla u pod-ru~jima umjetnosti, filozofije i religije. Na-ime, to su mjesta u kojima je ~ovjek izraziosvoju svijest o realnosti zla te ga poku{aonadvladati. Autor pokazuje, koliko god sute elaboracije pomogle da se pribliì tomskandalu zla, da su ga ipak i zatamnile. Alitime ne èli re}i da su ti poku{aji ideolo{kinego da to postaju onda kada vode po-gre{noj interpretaciji i falsificiranju zla.

Drugo poglavlje (str. 27-34) govori oprepoznavanju te poku{aju nadvladavanja iuklanjanju zla u suvremenoj misli gdjeautor, polaze}i od Kanta i njegove radi-kalne kritike ikakve mogu}e teodiceje, go-vori o odlu~uju}em preokretu u poimanjuzla kroz cijelo 18. i 19. st. Autor nam uk-ratko predstavlja shva}anje zla od poznatihimena: Kant, Shelling, Hegel, te njihovomdoprinosu u produbljivanju te tematike kodKierkegaarda, Schopenauera ali isto takokod Balthasara i Moltmanna te Dostojev-skog, Solovjeva, [estova.

Tre}e poglavlje (str. 35-50) posve}enoje formama i dimenzijama zla, zapravohijerarhiziranju njegovih oblika: krivnja -zabluda, patnja, grijeh, koja je zajedni~kasvim strategijama potiskivanja ili umanji-vanja zla. Filozofija, polaze}i ve} od So-krata, na prvo mjesto stavlja zabludu ilipatnju. U prvom slu~aju (zabluda), ~ovjek~ini zlo jer ne poznaje dobro ili grije{i uprosudi; u drugom slu~aju (patnja), zlo jevi|eno kao neizbjeìvi trenutak ìvota, ne-izbjeìvi grijeh. U oba slu~aja zlo bi pri-padalo ontolo{koj konstituciji bi}a i stogane bi bilo zlo u pravom smislu. Za autorazlo je beskona~no, skandalozno, nepoprav-ljivo upravo stoga {to nije jednostavno ne-bi}e, a jo{ manje sastavni dio bi}a, nego{to je ne{to {to jest a ne bi trebalo biti.

êtvrto poglavlje (str. 51-84) posve}e-no je patnji, zapravo uskoj vezi izme|u gri-jeha i patnje jer je grijeh (zlo) prvotnoodbacivanje, ru{enje reda bi}a i kao takavprincip njegovog propadanja. Naime, nepostoji neki zao ~in koji moè proizvestisre}u jer je svaki takav ~in ontolo{ko pro-padanje koji odvaja po~initelja od ostatkastvarnosti pa i od njega samoga. Osim to-ga, svaki takav ~in {iri sudbinu patnje nacijelo ~ovje~anstvo jer ne poga|a samoautora zla nego i ostale ljude. Ovo je zapra-vo jedno od najtragi~nijih obilje`ja zla, tj.~injenica da ono poga|a i osobe manjekrive s obzirom na to da je svaka patnja ne-gativna energija koja se osloba|a ra|aju}inovu patnju.

Peto poglavlje (str. 85-104) govori otragi~nom kr{}anstvu. Razlog ovakvomunazivu nije tragika ili proma{aj kr{}anstvanego dijalektika i paradoks zla i otkuplje-nja koje kr{}anstvu ne daje neki utje{nikarakter nego karakter tragi~nosti. Naime,promi{ljanje o otkupljenju donosi samo posebi ekstremno produbljenje teìne zla dote mjere da uvidi kako se postojanje Boga


428

i zla recipro~no uklju~uju. Autor, polaze}iod gr~ke tragedije, njezina smisla i poruke,dolazi do kr{}anskoga tragi~nog, naravnoobra|uju}i nezaobilazna imena na tompodru~ju, poput Pascala, Kierkegaarda,Dostojevskog.

Petim poglavljem autor stvara i pod-logu za {esto i posljednje poglavlje (str.105-131), u kojemu govori o zlu kao odokazu Bo`jega postojanja. Autor polaziod postavke da se samo polaze}i od jasnekr{}anske perspektive moè vidjeti zlo usvoj svojoj tragi~nosti. Dakle, ne samo daje zlo bolje vidljivo polaze}i od vjere u kr{-}anskoga Boga, nego i obratno, tj., kroz is-kustvo zla dolazi se do vjere u kr{}ansko-ga Boga. Autor ove postavke obra|uje svo-jim filozofskim ali jasnim rje~nikom i nakoncu zaklju~uje da se zlo i Bog ne moguprepoznati jedno odvojeno od drugoga ne-go samo zajedno jer u trenutku kada seodvoje, oboje bivaju negirani. NegacijomBoga stavlja se u igru prepoznavanje zla iotpor zlu a negacijom postojanja zla u igrisu prepoznavanje Boga i vjera u njega.

Iako je saèta, ova studija je veomakvalitetna i prili~no samostalna (iako nemanjka osvrt na dodu{e rijetku ali kvalitet-nu literaturu). Autor posjeduje sljede}i dari sposobnost: postaviti odre|enu tezu, ob-raditi njezino opravdano utemeljenje i za-tim prije}i na uvi|anja njezinih nedostata-ka i davanje kvalitetne kritike. Studija jeposebno preporu~ljiva onima koji se baveteologijom, filozofijom, teodicejom.

Zorica Maros

Kr{}anstvo upostmodernom svijetu

Carmelo DOTOLO, Un cristianesimopossibile. Tra postmodernità e ricerca reli-giosa, Queriniana, Brescia, 2007., 414 str.

Autor ove knjige jest laik, predsjednikTalijanskoga dru{tva za teolo{ko istraì-vanje (SIRT - Società Italiana per la Ri-cerca Teologica) i profesor teologije religi-ja na Papinskom sveu~ili{tu Urbaniana, tegostuju}i profesor na Papinskom sveu~i-li{tu Gregorijana. Knjiga pred nama jestprikaz postmodernoga svijeta i kr{}anstvau takvom svijetu. Podijeljena je na dva di-jela od kojih svaki ima po nekoliko po-glavlja. Prvi dio (pogl. 1-4) posve}en jebrzim i stalnim promjenama dana{njice iutjecaju koji one imaju na pojedinca,dru{tvo i sveukupnu stvarnost. Drugi dio(pogl. 5-9) govori o situaciji koju su takvepromjene izazvale u iskustvu ìvljenja kr{-}anske vjere. Zapravo, polaze}i od konsta-tacije da ìvimo vi{e promjenu epohe negoepohu promjena, knjiga na izvjestan na~inpredstavlja teolo{ku refleksiju o pitanjujesmo li uistinu posljednji kr{}ani.

Prvo poglavlje (str. 17-49) posve}enoje spoznajnom stapanju, tj. kriànju kaorezultatu pluralisti~kog dru{tva u kojemuìvimo. Zapravo pojava “drugosti” u kul-turalnim, eti~kim, religioznim i politi~kimformama dovodi do spoznajnoga kriànja(contaminazione cognitiva) i do prakti~nesumnje {to dominiraju stilom ìvota poje-dinaca i dru{tva. Izravna posljedica toga jestrelativizam jer, kako kaè autor, “ako sum-nja moè intervenirati ve} u po~etku pro-cesa, relativizam ~esto rezultira najprak-ti~nijom to~kom gledi{ta” (str. 19). Autornastavlja prvo poglavlje doti~u}i teme po-put: korijeni pluralizma, nova slika svijeta

429

RECENSIONES

i subjekta, dileme sekularizacije, te njimaizgra|uje okvir unutar kojega govori oglavnim obilje`jima postmodernoga dru{-tva ~emu je posve}eno drugo poglavlje.

Dakle, u drugom poglavlju (str. 50-90)autor prikazuje fazu me|ukraljevstva u ko-jemu ìvimo i u kojemu stara poimanja ni-su prikladna novoj stvarnosti. U njemu su-djelujemo i u fascinantnom i riskantnompoku{aju stvaranja budu}nosti, svjesni dane moèmo ra~unati sa sadràjima i vrijed-nostima dinami~noga modernizma koji jepokazao proma{aj u mnogim svojim pro-jektima. Govore}i o nihilizmu, preobrazbisubjekta, globalizaciji i novim ideologija-ma, autor prikazuje postmodernu kao filo-zofiju “novoga jutra”, umornu od pri~a onapretku i o obe}anoj emancipaciji. Nai-me, postavljaju se dva pitanja: s jedne stra-ne pitanje kako da postmoderna ne padne uprakti~ni nihilizam jer je svjesna da idealapsolutne istine i znanja potpuno uteme-ljenoga nije ni{ta drugo doli kulturalni mit.S druge strane jest svijest da je odricanjeod toga ideala ogroman rizik jer zna~i pre-pustiti ~ovjeka diktaturi slu~ajnoga, tj. ap-solutiziranju slu~aja kao jedinoga, spoznaj-no i eti~ki realnoga autoriteta.

Tre}e poglavlje posve}eno je etici (str.91-121) te promjenama i problemima kojeje postmoderna kultura izazvala na ovomepodru~ju. Mnogostrukost sveukupne stvar-nosti zapravo izgra|uje i temelje teoretskenesigurnosti koja obiljeàva pitanje etikedanas s obzirom da na temeljima raznih imnogostrukih ponuda postaje fluidno pi-tanje o mogu}nosti zajedni~ke etike. Nai-me, pozvana da se opravda svojom prak-ti~no{}u etika nastavlja nesigurna izme|uregistriranja i prepoznavanja drugoga tezakona dobra i odgovornosti, oboje izlo-èno subjektivnom shva}anju. Napredaktehnike stvara novu moralnu poziciju ukojoj eti~ki kriteriji djeluju na nivou opti-

malne racionalizacije ìvota prema rigo-roznim shemama svrhovitosti. Stoga se spravom autor pita: Nasuprot znanju ~iji ne-predvidivi rezultat ide u korak s rastom iz-vora, prihoda i dobra, ima li jo{ uvijekmjesta etici namjere (motiva) i odgovor-nosti (str. 108).

êtvrto i posljednje poglavlje prvogadijela posve}eno je povratku svetoga (str.122-177). Paradoksalno jest ali postmoder-no dru{tvo, iako obiljeèno subjektiv-no{}u, individualizmom, apsolutiziranjemslobode u prilog samoostvarenju, ipaksamo po sebi predstavlja povratak svetoga.Naime, kako autor zapaà, ljudi dana{nji-ce, neprestano izloèni riziku izbora imajupotrebu utjehe i savjeta. Dakle, imperativna{ega vremena jest smanjiti sloènost inapetost uzrokovanu pluralizmom izvorakoji proizvode kulturalne vrijednosti imodeli. U okvirima ovakve situacije kr{-}anstvo prolazi krizu (mo`da najdublju dosada) jer se nasuprot ovom povratku sveto-ga pokazuje nesigurno i umorno te jer nje-govi jezi~ni i simboli~ni kodeksi gube sna-gu izri~aja.

Drugi dio knjige obuhva}a pet poglav-lja (od 5 do 9) koja su posve}ena nekimteolo{kim pitanjima. U petom poglavlju(str. 181-220) autor se bavi pitanjima evan-gelizacije, kerigme, teolo{ke refleksije okenozi, zapravo o jedinstvenosti osobe Isu-sa Krista prisutnoga s i u ljudima. Postav-ljaju}i si pitanje koji smisao ima tvrdnja daIsus Krist objavljuje Boga promjenomideje, uobi~ajenih paradigmi kojima se tu-ma~i postojanje Boga, autor nastavlja svo-je izlaganje doti~u}i se problematike nazi-vanja Krista Bogom, tj. o naravi Krista,njegovoj preegzistenciji, te o Kristu kaonovom Kozmokratoru.

[esto poglavlje (str. 224-259) govori opitanju Boga kao pitanju koje ponovno ot-vara odnos izme|u teologije i filozofije.


430

Naime, nakon vremena moderne i njezino-ga definiranja Boga kao neuroti~ne projek-cije, proklamiranja njegove beskorisnosti ismrti, postmoderna se nalazi pred zadat-kom da preformulira pitanje o Bogu. Bo`jastvarnost jest misterij koji se name}e sampo sebi. ôvjek moè izabrati da li raz-mi{ljati o njemu ili ne, ali ne moè izbje}isusret s njime. Govore}i o Bogu kao ozadatku za misao i simbolu za iskustvo au-tor nastavlja s predstavljanjem kr{}ansko-ga poimanja Boga, ~ovjeka i svijeta ana-liziraju}i pojedine teolo{ke pretpostavkedana{njice.

Crkvi kao znaku jednoga druga~ijeg~ovje~anstva posve}eno je sedmo poglav-lje (str. 260-293). U njemu autor analiziraposljedice koje kulturalni procesi ostavlja-ju i na samu Crkvu. Naime, jedno od obi-lje`ja dana{njice jest i funkcionalno razli-kovanje dru{tva i njegovih zadataka. Todovodi do udaljavanja institucija od tradi-cionalne uloge {to proizvodi bilo pote{-ko}e u preradi novih pitanja o smisla, bilosvijest da se ne moè o~uvati stati~ki istandardizirani identitet. Preba~eno u pros-tor kr{}anskoga iskustva to zna~i da je ono{to je esencijalno u kr{}anstvu pre{lo u se-kularnu etiku, dok se Crkva, kao organi-zirana religija, brine samo za posebne as-pekte kr{}anske tradicije koji zapravo i ni-su nu`ni. Autor isti~e da je odgovornostCrkve promoviranje stila ìvota koji }e uz-nemiriti ideolo{ku apatiju prisutnu u ko-mercijaliziranoj upotrebi religioznoga is-kustva.

Osmo poglavlje (str. 294-335.) doti~ese antropolo{kih pitanja. Ideja koja se pro-vla~i zapravo jest postoje}i i mogu}i do-prinos kr{}anskoga humanizma izgradnjiidentiteta novoga ~ovjeka. Ukratko, rije~ jeo nedostacima i nemogu}nosti dana{njihantropologija da daju odre|enu definiciju~ovjeka i njegova identiteta jer se bave

samo partikularnim aspektima. Nema vi{eprincipa jedinstva niti ~vrstih upori{nihto~aka. Kako kaè autor, dana{nji ~ovjek jejedna varijabla nedefiniranih granica, jed-no essere bez oblika. Ali tragediju dana{-njega ~ovjeka autor saìma rije~ima I.Metza koji kaè da je dana{nji ~ovjek “ro-bot koji nema potrebu za memorijom jerjoj ne prijeti nikakav zaborav, nema potre-bu za osobnim jezikom jer je njegovofunkcioniranje elasti~no, dakle bez kon-tradiktornosti. On je inteligencija bez povi-jesti, bez patnje i morala, ukratko rapsodi-ja u~vr{}ena u stroju nevinosti” (str. 302).

Zaklju~uju}i osmo poglavlje o biblij-skoj slici ~ovjeka kao onoga koji se pita,koji traì smisao i istinu, koji se ne moèmisliti izvan te “ontologije traènja”, autoru devetom i posljednjem poglavlju (str.336-370) govori o ìvljenom vremenu ivremenu Eshatona, {to je, rekla bih, ciljna{ega ìvljenog vremena i “ontolo{kog”traènja. Filozofsko-teolo{ko poimanjevremena pokazuje da se vrijeme i vje~nostme|usobno ne isklju~uju. Dakle, ako jeistina da je vje~no temelj vremena, isto ta-ko je istina da ga temelji uklju~uju}i gakao trenutak samoga sebe. U tom kontek-stu vrijeme teolo{ki jest vrijeme koje pozi-va, aludira na puninu, zapravo na Eshatonkao paradoksalno vrijeme koje nudi novozna~enje samoshva}anju ~ovjeka. Ova re-fleksija o vremenu, kako kaè sam autor,poziva nas na otpor protiv pojednostavlje-nja i protiv iluzije da se mogu na}i pre~icekoje vode do smisla. Autor zaklju~uje citi-raju}i sv. Augustina: “Istraì promjene stva-ri i na}i }e{ izraze ‘bilo je’ i ‘bit }e’; mislina Boga i otkrit }e{ da on ‘jest’ i da u njemune moè biti niti ‘bilo je’ niti ‘bit }e’. Ako iti ̀ eli{ ‘biti’ transcendiraj vrijeme” (str. 369).

Knjiga pred nama jest veoma kvalitet-na filozofsko-teolo{ka studija analiti~ko-sinteti~koga obilje`ja, {to pokazuje spo-

431

RECENSIONES

sobnost, na~itanost, te marljiv i kvalitetanrad autora. Bogata je citatima autora iz raz-li~itih dru{tvenih (i jezi~nih) podru~ja, ka-ko to ve} zahtijeva sama dinamika knjige.U njoj se nalaze mnogi odgovori na pita-nja koja provociraju svijest dana{njega~ovjeka, a i mnoga pitanja koja }e isprovo-cirati. Jedina ozbiljnija kritika ne odnosi sena ono {to je napisano nego na na~in nakoji je to u~injeno. Naime, autor se koristifilozofskim rje~nikom, bogatim metafora-ma i te{kim jezi~nim konstrukcijama {tobitno utje~e na pra}enje i shva}anje napi-sanoga, osobito ako je ~itaju oni kojimatalijanski nije materinji jezik. Govoriti o

te{ko shvatljivim i kompliciranim stvar-nostima na te{ko shvatljiv i kompliciranna~in veoma utje~e na kvalitetu i shvat-ljivost re~enoga. Unato~ tomu smatram daje knjiga vrlo kvalitetna te da se vrijedimalo i namu~iti. Dakle, knjiga govori opoznatim fenomenima dana{njice ali nijepuko ponavljanje nego kvalitetna prerada,tako da predstavlja ne{to novo. Stoga jepreporu~ujem prije svih sociolozima reli-gije, filozofskim i teolo{kim antropolozi-ma kao i onima koje zanima podru~je fun-damentalne teologije.

Zorica Maros


432

Suradnici u ovom broju

Msgr. dr. sc. Pero SUDAR, pomo}ni biskup vrhbosanski i profesor kanon-skog prava na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji.

Dr. sc. Robert BIEL, sve}enik, predava~ pastoralne teologije na Papinskojteolo{koj akademiji i sjemeni{tu u Tarnówu u Poljskoj, od 2003. god. biskupskivikar u biskupiji Tarnów.

S. Pia (Darija) HERMAN, FDC, diplomirani teolog, profesorica vjeronau-ka u Katoli~kom {kolskom centru “Sv. Josip” u Sarajevu.

Dr. sc. Niko IKI], sve}enik, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeni{ta,profesor dogmatike na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji.

Dr. sc. Marko JOSIPOVI], sve}enik, profesor filozofije na Vrhbosanskojkatoli~koj teologiji.

Dr. sc. Tomislav JOZI], sve}enik, profesor moralne teologije na Vrhbo-sanskoj katoli~koj teologiji.

Dr. sc. Vera KATZ, povjesni~ar, djelatnica na Institutu za istoriju u Sarajevu.

Mr. sc. Tomo KNE@EVI], sve}enik, nacionalni direktor Papinskih misij-skih djela za BiH, ravnatelj katoli~kog du{obri`ni{tva vojske i policije u Vrh-bosanskoj nadbiskupiji, profesor liturgike na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji.

Mr. sc. Luka MARIJANOVI], sve}enik, kanonik Stolnoga kaptola u \a-kovu, profesor biblijskih znanosti na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu u\akovu.

Mr. sc. Zorica MAROS, doktorand moralne teologije u Rimu.

Mr. sc. Boò ODOBA[I], sve}enik, profesor biblijskih znanosti na Vrh-bosanskoj katoli~koj teologiji.

Dr. sc. Anto ORLOVAC, sve}enik, kanonist i povjesni~ar, generalni vikarBanjalu~ke biskupije.

Dr. sc. Anto POPOVI], OFM, profesor biblijskih znanosti na Franjeva~kojteologiji u Sarajevu.

Dr. sc. Pero PRANJI], sve}enik, sudski vikar Vrhbosanske nadbiskupije,prepo{t Kaptola vrhbosanskoga, profesor kanonskoga prava na Vrhbosanskojkatoli~koj teologiji.

Dr. sc. Drago [IMUND@A, po~asni prelat, kulturni i znanstveni radnik,knjièvni kriti~ar, analiti~ar i esejist, teolo{ki pisac i publicist.

433

Dr. sc. Ante [OLJI], filozof, bibliotekar u Dubrovniku i profesor filozofi-je na Filozofskom fakultetu Hrvatskog Sveu~ili{ta u Mostaru.

Dr. sc. Franjo TOPI], sve}enik, profesor povijesti religija, ekleziologije ifundamentalne teologije na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji, predsjednik HKD“Napredak”.

Dr. sc. Tomo VUK[I], sve}enik, sudski vikar u Mostaru, profesor uvoda umisterij Krista i povijest spasenja, patrologije, isto~nog i ekumenkog bogoslovl-ja na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji.

Dr. sc. Mato ZOVKI], po~asni prelat, generalni vikar i kanonik vrhbosan-ski, profesor biblijskih znanosti na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji.

___________________________________________________________Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Federacije BiH broj 08-651-

327-4/97, od 26. rujna 1997., ~asopis Vrhbosnensia upisan je u evidenciju javnih glasila

pod rednim brojem 713, a rješenjem broj 08-455-334-4/97, tako|er od 26. rujna 1997.,

~asopis je oslobo|en od poreza na promet proizvoda i usluga.

Documents

VRHBOSNENSIA - stari.kbf.unsa.ba 2007-2.pdf · verzalne eti~ke norme spoznate po savjesti i sl. Kad toga ne bi bilo, onda bi zaista svijet, kozmos, `ivot, ljudsko izvorno dostojanstvo,