Vrbnički vidici broj 34 (2009.)

2

RIJEČ UREDNIKARIJEČ UREDNIKA

Dragi čitatelji,

bliži nam se kraj još jedne godine. Vrijeme je da stanemo i pogledamo unatrag kako bismo rezimirali protekle događaje. Dobili smo novu “vlast“, ustvari i nije baš tako nova, više je nova – stara. U našem malom Vrbniku, isto kao i u našoj maloj državi, na vlasti se vrti, takoreći, stalno isti krug ljudi. Malo su u oporbi oni koji su prije bili na vlasti, malo su na vlasti oni koji su prije bili u oporbi i tako iz mandata u mandat. Ne kaže se uzalud vlast je slast, tko jednom proba njezine čari teško ih se odriče

Osim nove vlasti dobili smo i novog plovana. Novi plovan je mlad i još poprilično nepoznat širem krugu ljudi. Nadamo se da ćemo ga u skorije vrijeme malo bolje upoznati i da će poraditi malo na modernizaciji naše stare i umorne župe.

Osim promjena u općinskoj i župnoj vlasti, imali smo i jedno ugodno iznenađenje koje nam nije pripremila ni općinska, ni duhovna vlast, već naši težaci uz pomoć Majke prirode. Naime, ove smo jeseni imali jako do-bar urod u našem polju i isto tako uspješnu berbu. Ponukani tom činje-nicom, odlučili smo o toj berbi za pamćenje pisati u ovom broju Vidika. Zamolili smo naše stručnjake na tom području da nam napišu nešto o svemu tome, i moram reći da su se stvarno potrudili. Još jednom im na tome hvala.

Uživajte u čitanju Vidika i

Vrbnički vidici Godina XVIII Broj 34 BOŽIĆ 2009. Cijena 10 kn Naklada 500 primjeraka ISSN 1332 – 4624 Glavna i odgovorna urednica: Ivana Fugošić Izdavač: VKD Frankopan Fotografije: TZO Vrbnik,

BBK Otok Krk, privatne zbirke Priprema i tisak: Lambert d. o. o., Rijeka E – mail: [email protected] Tiskanje ovog broja Vrbničkih vidika pomogla je Primorsko–goranska županija i Općina Vrbnik, na čemu im

najljepše zahvaljujemo.

RIJEČ UREDNIKA

EJ TI GALEBE BIJELI

Ej, ti galebe bijeli

što se kupaš na

morskoj pjeni.


što stojiš na

toj visokoj stijeni.


što čekaš buru

da te digne visoko.


što čekaš jugo

da te baci daleko.


što klikćeš glasno

i životu se veseliš.


što letiš i promatraš

partnericu mladu.

Ej, ti galebe bijeli...

Marinko VolarićIvana Fugošić

glavna i odgovorna urednica Vrbničkih vidika

Ej

š

p

Ej

Sretan Božić i Novu godinu,želi vam uredništvoVrbničkih Vidika!

3

RIJEČ ŽUPNIKARIJEČ ŽUPNIKA

Na početku nam se predstavi-

te. Gdje ste i kada rođeni?

Rođen sam u Rijeci 1974.Gdje ste se školovali?

Osnovnu i srednju školu u M. Lošinju, teološki fakultet u Rijeci.

Kada ste osjetili duhovni po-

ziv?

Duhovni poziv sam osjetio više puta u životu u različitoj životnoj dobi ali odazvao sam se u 28god života. Prije toga sam radio kao profesionalni vatrogasac 8god. u M. Lošinju. Poziv je uvijek dubo-ko osobni intimni susret čovjeka i Boga i svaki poziv je različit svaki poziv je drugačiji. Teško je predočit duhovnu stvarnost na materijalan način. Kao što je teško objasnit lju-bav, ona se jednostavno primi i živi. Vjerujem da u Vrbniku isto tako ima mladića i djevojaka koje osje-ćaju duhovni poziv. Neka se takvi ne boje svoj život posvetit Bogu. Bog samo daje jer on sve ima, ne traži ništa osim da na ljubav odgo-vorimo ljubavlju. Jedino se čovjek može u Bogu ostvarit potpuno, vršeći njegovu volju svakodnevno u svom životu. Bilo kao svećenik, redovnik ili redovnica ili kao majka ili otac...

Koliko ste već godina sveće-

nik?

Svećenik sam od 28.06.2008. kad sam bio zaređen u Krku, po rukama sadašnjeg biskupa Valtera Župana

Gdje ste do sada sve radili kao

župnik?

Do sada sam bio upravitelj župe Banjola i Mundanija na otoku Rabu.

Koji su Vaši planovi? Kako

pomladiti i modernizirati našu

župu?

Možda je bolje pitanje kako uli-ti novu svježinu i kako potaknuti vjernike župe Vrbnik da se zaljube u Krista. To je svakako zahtjevan i ne lak zadatak. To je poziv ne samo meni kao pastiru nego i svim vjer-nicima naše župe. Da bi to ostvarili svakodnevno je potrebno izno-va tražit svježinu i ljubav kako bi odgovorili Bogu na njegov poziv. Potrebno nam je svima trajno obra-ćenje i snaga Duha. Moja uloga nije da pomladim i moderniziram nego prije svega da Božjim duhom omo-gućim da svatko susretne svog spasitelja i otkupitelja Isusa Krista. To vrijedi za sve kategorije vjernika u župi, bilo da su to djeca i mladi bilo obitelji i stari i nemoćni. Za sve je potrebno mnogo strpljenja i predanog rada. To je proces koji su započeli svećenici prije mene svak na sebi svojstven način. Tako i ja ulazim u trud i muku onih koji su u ovoj župi svojom strpljivošću predano radili za Gospodina. Ja ću nastojat Božjom pomoću nastaviti taj rad sa svojim sposobnostima, iskustvom, znanjem,.... ali oslonjen na Boga koji mi je povjerio ovu službu i ovu župu.

Moja generacija je vjeronauk imala samo u vjeronaučnoj dvora-ni, isto kao što je pretpostavljam i Vaša. Da li smo mi zakinuti jer ni-smo imali vjeronauk u školi?

Općenito mislim da jeste, ali to je dosta individualna stvar, jer pri-hvaćanje znanja o vjeri podosta ovisi o raspoloženosti odnosno

otvorenosti pojedinca, o njegovim (već u obitelji čvrsto formiranim) stavovima, stupnju zrelosti itd...

Koji je Vaš stav o vjeronauku

u školi? Zašto djeca uz vjerona-

uk u školi imaju i vjeronauk u

vjeronaučnoj dvorani?

Na prvi dio pitanja odgovo-rio sam prethodnim odgovorom a važnost župskog vjeronauka je produbljivanju iskustva vjere, svje-dočenju, povezivanju sa Crkvom kao zajednicom vjernika. U njoj svaki pojedinac može ako želi da raste do punine zrelosti, znanja i na kraju svetosti. Župna kateheza omogućava da se taj susret Krista kojeg sam već prije spominjao lak-še dogodi. Školski vjeronauk ima više intelektualnu ulogu a župna kateheza praktične je naravi. Župna kateheza ima ulogu uvoditi u život vjere koja nije samo skup nekih in-formacija nego hod vjere. Taj hod je proces koji traje cijeli život.

Križevi u školi i ostalim javnim

ustanovama?

Križ, isto kao i stoljećima bašti-njena kršćanska civilizacija, čiji smo i mi dionici dio je našeg nacionalnog identiteta. No kako smo posljednjih desetljeća svjedoci sustavnog raza-ranja tih kršćanskih korijena a time i čovjekove cjelovitosti, inicijative o uklanjanju križeva ništa ne čude.

Koji je Vaš stav o umjetnoj

oplodnji?

Moj osobni stav jednak je stavu Crkve kojoj služim, a koja je istinska čuvarica života. Iskreno ne vjeru-jem tim modernim ‘’dobrohotnim’’ osloboditeljima, koji u ime neka-kvog prava na slobodu čovjekova

INTERVJU S NOVIM ŽUPNIKOM

4

RIJEČ ŽUPNIKARIJEČ ŽUPNIKA

izbora i znanosti žele parovima ‘’dati pravo na život’’ ne poštujući time red koji je Stvoritelj upisao u dubinu ljudske prirode.

Svako ljudsko biće uvijek se pri-ma kao Božji dar i blagoslov. Ljudska se osoba mora prigrliti u činu sjedi-njenja i ljubavi njegovih roditelja; zato rođenje djeteta mora biti plod uzajamnog darivanja ostvarenog u bračnom činu u kojem bračni dru-govi surađuju kao službenici a ne kao gospodari u djelu Stvoriteljeve ljubavi. Ljudska osoba ima zapravo svoje ishodište u darivanju. Začeto čedo mora biti plod ljubavi rodite-lja. Ne može se ono ni htjeti ni za-četi kao proizvod tehničkog, medi-cinskog ili biološkog zahvata: to bi značilo svesti ga na predmet znan-stvene tehnologije.

Vaš stav o istospolnim brako-

vima?

Istospolni “brakovi” nešto su što se protivi naravnom zakonu i takve zajednice Crkva ne može smatrati brakom. Iako civilno pravo može određivati prava i donositi sudove, Crkva ni u kojem slučaju ne može smatrati to naravnim brakom niti može biti suglasna da takve zajed-nice mogu usvajati djecu. Taj put li-beralizma je nešto što je protiv na-ravnog zakona. Crkva ne osuđuje čovjeka i njegove osobne sklono-sti, ali grijeh će uvijek nazivati grije-hom koji je za osudu iako grješnika neće osuđivati nego mu pomagati da otkrije svjetlo dostojanstva čo-vjeka i njegove slobode i odgovor-nosti. Narodna je poslovica: tko pri-rodu remeti, priroda mu se osveti. Tko dakle naravni zakon zanemari

i zloupotrijebi, onda će snositi po-sljedice u svom životu.

Ima nekih naznaka da bi u bli-

žoj ili daljnjoj budućnosti mogao

biti ukinut celibat za svećenike.

Koji je Vaš stav?

Koliko sam je upućen u tu pro-blematiku mislim da nema takvih naznaka.

I na kraju Vaša poruka Vašim

župljanima za predstojeće blag-

dane.

Moja poruka je: samo onoliko koliko čeznemo za živim Bogom,

ali i istinskim vrijednostima u svo-jemu životu, samo toliko On ima šanse da uđe u nas, u naše odnose i da donese svoj spas. A njegov spas jest naša sreća, ispunjenje i oslo-bođenje a u njima se pak ostva-ruje istinsko značenje predstojećih blagdana. Svako traženje i gradnja na nekom drugom terenu lako se pretvara u rasipanje. Toga smo svi svjedoci.

Neka sve koji ovo čitaju blago-slovi dobri Bog, Otac, Sin i Duh sve-ti.

Sretan Božić iNovu godinu,

žele vam Općina Vrbnik i VKD Frankopan

5

OPĆINA VRBNIKOPĆINA VRBNIK

Snaga i smjer fi nancijskih zbiva-nja i usporavanje gospodarskog ra-sta u godini koja je na izmaku bitno su izmijenili ponašanje svih njenih sudionika s ozbiljnim posljedica-ma na područja koja predstavljaju nadgradnju a to su između ostalog i proračuni općina.

Općinski proračun rezultat je našeg gospodarskog okruženja a o njegovoj uspješnosti ovisi priljev fi nancijskih sredstava.

Najegzaktniji prikaz aktivnosti i onoga što je 2009. g učinjeno u op-ćini je proračun pa slijedom toga iznosim njegove najznačajnije po-kazatelje.

Usprkos negativnim gospodar-

skim kretanjima očekujemo da će ostvarenje proračuna u ovoj godini biti na nivou prošle , odnosno cca 10 mil. kuna i to kako slijedi:

Jedna trećina rashoda odnosi se na komunalni sustav od čega 2 mi-liona kuna otpada na vodoopskrbu koja je podmirena u manjem dijelu dok će većina rashoda za izgradnju mjesnih mreža dospjeti na naplatu u idućoj godini.

Za bruto plaće službenika, odr-žavanje zgrada i opreme, premije osiguranja, odvjetničke usluge i ostale usluge nužne za funkcioni-ranje uprave utrošeno je 1, 2 kn.

Ostali programi fi nancirani su u slijedećim iznosima:

Općina ima kreditno zaduženje u iznosu od 500.000,00 kuna za ne-prodani stan POS-a.

Planovi za iduću godinu već su velikim dijelom determinirani preuzetim obvezama za izgradnju

dozvola ovaj će se projekt kandidi-rati za fi nanciranje iz fondova EU.

Općina je inicirala dogovor s predstavnicima vlasnika prostora bivše tvornice u cilju razrješenja postojećeg stanja te ponudila za-mjenski teren, međutim dogovor za sada nije postignut.

Na kraju ove, a nadamo se svi, početku sretnije Nove godine, na-pravimo odmak od ovih šturih broj-ki i u blagdanskom ozračju u krugu obitelji i članova naše male lokalne zajednice zaželimo jedni drugima obilje božićnog blagoslova.

Načelnica:

Marija Dujmović-Pavan

NASTAVAK AKTIVNOSTI NA PROJEKTIMA VODOOPSKRBE

1. prihodi od poreza: - dohodak 2.300.000,00 kn- javne površine, nekretnine 1.000.000,00 kn

2. prihodi od potpora: 600.000,00 kn3. prihodi od imovine: - koncesije 130.000,00 kn

- rudarska renta, deponija 2.000.000,00 kn4. prihodi od pristojbi 370.000,00 kn5. prihodi od komunalnog doprinosa i naknada 2.900.000,00 kn6. prihodi od prodaje zemljišta i stanova 700.000,00 kn

- kultura 60.000,00 kn

- dječji vrtić 450.000,00 kn

- osnovna škola 160.000,00 kn

- sport 50.000,00 kn

- zdravstvo i soc.skrb 220.000,00 kn

- poljoprivreda 76.000,00 kn

- prostorno-planska 380.000,00 kn

- vatrogastvo 240.000,00 kn

- udruge, izbori,ostalo 270.000,00 kn

mjesnih vodovodnih mreža tako da uz podmirenje nužnih komu-nalnih i socijalnih programa nema prostora za značajnije komunalno investiranje.

Potpisan je ugovor o izradi pro-jektne dokumentacije za izgradnju kanalizacijskog sustava

(600.000,00 kn ) od čega će Hrvatske vode sufi nancirati 230.000,00 kn. Nakon izrade doku-mentacije i ishodovanja potrebnih

KAPJICE OD SENCA

Sence hita

i mej pera želte i zelene

sranja

bukuniće zlata.

Dež sencu pomore

zaroska

polije

okripi

to rumenilo i zlato.

A Bog

delo ruk čovičjih

vavik blagoslivja

pek tako i

žmuj Žlahtini zlatne

čudo judi kuntentiva.

Marija Trinajstić BožićVrbnik, rujan 2009.

6

I ove godine, početkom prolje-ća, organiziran je sastanak pred-stavnika TZO Vrbnik i Općine Vrbnik s predstavnicima udruga, društava, škole, vinarima, ugosti-teljima i zaslužnim pojedincima,

a radi dogovaranja programa i stvaranja kalendara kulturno-za-bavnih zbivanja.

Rezultat svih nas je bogat i raznovrstan program, koji je za-počeo u lipnju otvaranjem izlož-be akvarela u Baćinom dvoru, a nastavio se igrokazom «Dume», predstavljanjem knjige Marice Stašić Milić, obilježavanjem Dana Općine i Dana morskog pjenuš-ca «Valomet», a proslavili smo «Ivanju» i «Petrovu».

U srpnju je na «Razgon» odr-žana i 1. biciklijada, imali smo cjelodnevnu prezentaciju fi lcanja vune, vidjeli smo kako se «strižu» ovce i pravi kravlji sir, a mogli smo degustirati i kupiti razne si-reve, koje su na štandovima izlo-žili razni proizvođači iz naše žu-panije.

Ovogodišnji «Dani vrbenskih šurlic» započeli su na Škujici, raznovrsnim ponudom jela od

šurlic, prezentacijom izrade šur-lic i ponudom suvenira «Šurlice», a nastavili se kroz cijeli tjedan u vrbničkim restoranima i konoba-ma.

Održan je 4. susret klapa, po-gledali smo dramske predstave «Butiga od kafa» i «Divojke za že-nidbu», predstavljeno je i književno stvaralaštvo žena koje pišu na vrb-ničkoj čakavštini, zapisa-no čak u 12 knjiga.

Maraton na relaciji Vrbnik – Risika, amateri su ove godine preplivali po 9. put, a uspio je i

1. Ribarski dan. Organizirano je natjecanje u ribarenju (21 ekipa), podijeljeni su pehari i priznanja, nudili su se morski specijaliteti, zabavljali su nas bendovi s oto-ka Krka, a odigran je i turnir u «mori».

Kolovoz je započeo promenadnim kon-certom klape «Krk», «Nedijom od vrbenskih kumpanij», dramskom predstavom «Mamica grintavica, 2. dio», nasta-vio nastupom tambura-ša iz Koprivnice, feštom u Risiki, promocijom mladih sopac i kanturic, i završio «6. Danima vina otoka Krka».

U rujnu je održana i jedna hu-manitarna akcija udruge slijepih. Prodavali su se predmeti koje su izradili slijepe osobe i njihovi pri-jatelji, uz nastup Tamare Brusić.

Specijaliteti od smokava mogli su se konzumirati u vrbničkim re-storanima i konobama, u sklopu otočne manifestacije «Dani smo-kava».

Već tradicionalno, zadnjeg vi-kenda u mjesecu kolovozu, u Vrbniku se održavaju «Dani vina otoka Krka». Uz otočke vinare, svake se godine prezentiraju vina-ri iz jedne županije. Naši ovogo-dišnji gosti došli su iz Vukovarsko - srijemske županije.

Osim ponude odličnih vina na mnogobrojnim štandovima mo-glo se naći i raznih domaćih raki-ja, voćnih likera, prošeka, krčkog sira i maslinovog ulja, te suhome-snatih proizvoda i rukotvorina iz Vukovarsko - srijemskog kraja.

Manifestacija je namijenjena mnogobrojnom pučanstvu, do-maćim i stranim gostima, posjeti-teljima, ljubiteljima dobre kapljice,

dobre zabave, ugodnog druženja, ali i onima željnih stručnog zna-nja, korištenja napredne vinarske i vinogradarske opreme i meha-nizacije.

Tijekom dva dana trajanja ma-nifestacije na Trgu Škujica i na

TURISTIČKA SEZONATURISTIČKA SEZONA

TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE VRBNIK

7


Placi Vrbničkog statuta, posje-titelji su mogli degustirati, i po prigodnim cijenama kupiti prave autohtone proizvode. A za ugo-stiteljsku ponudu pobrinuli su se naši lokalni ugostitelji.

Prvog dana, a prije samog sve-čanog otvaranja manifestacije, u prostorijama PZ Vrbnik održala se radionica za vinogradare. A drugoga dana, na Trgu Škujica, bila je izložba vinogradarske i vi-narske opreme. Ovaj stručni dio odrađen je u organizaciji HZPSS, Područnog odjela PGŽ iz Rijeke.

U zabavnom dijelu pro-grama nastupili su kumpanija «Tramuntana» iz Kraljevice i duo «Party», grupa «Forte» iz Vrbnika, «Trio Crikvenica» iz Crikvenice te članovi folklornog kulturnog druš-tva «Frankopan» iz Vrbnika.

Realizaciju ovogodišnjih «Dana vina» potpomogli su Ministarstvo

poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Vukovarsko-srijemska žu-panija, Općina Vrbnik, Turistička zajednica Primorsko-goranske žu-panije, te vrbnički vinari i ugo-stitelji.

Na «Danima vina» izlagali su:

PZ Vrbnik, PZ Gospoja, Katunar vinarija, Ugostiteljstvo i trgovina Nada, Obrt za vinarstvo i rasad-ničarstvo Šipun, Vinar Čubranić Petar i sinovi i OPG Ivan Katunar iz Vrbnika, Vinarija Frajona iz Malinske, i OPG «Magriž» iz Kornića.

Vinarija Knezović, Vino Buhač, Podrum Kraljević, Vinarija Mirko Čobanković, Vinarija Ivan Čobanković i PZ Trs iz Iloka, Arator iz Lovasa, PO Sovar iz Vukovara,

PZ «Hrastova kaca» i Udruga za očuvanje tra-dicijskih vrijednosti «Zlatne ruke» iz Bošnjaka, te OPG Ambar iz Nuštra.

Iako je turistička sezona bila neizvjesna do samoga kraja, crna predviđanja nisu se ostvarila. Sam je «booking» kasnio, budući su

se ljudi bojali za svoja radna mjesta i fi nancij-sku situaciju. Međutim, usprkos krizi, turisti se nisu odrekli godišnjeg odmora. Birali su prven-stveno jeftiniji smještaj u kampovima ili privatnim apartmanima, a manje su odsjedali u hotelima.

Na području TZO Vrbnik, prema podacima

do kraja studenog, u kategori-ziranom smještaju ostvareno je 23% više dolazaka i 25% više no-ćenja, u odnosu na 2008. godinu. U hotelu je ostvareno 8% više dolazaka i 2% više noćenja. U privatnom smještaju bilo je 24%

više dolazaka i 25% više noćenja. Noćenja u privatnom smještaju, u odnosu na prošlu godinu u Vrbniku veća su za 21%, u Riski za 36%, a u Garici čak za 1726%.

Popunjenost kapaciteta u pri-

vatnom smještaju na osnovnim krevetima u Vrbniku iznosi 66,38 dana, u Risiki 51,13 dana, u Garici 50,33 dana, a na nivou cijele TZ 62,83 dana.

Što se većih projekata tiče, ove je godine na području naše općine obilježeno ukupno 60 km pješačkih staza, postavljene su dodatne tabele na stazama, a uskoro iz tiska izlazi i sama karta obilježenih pješačkih staza.

Postavljene su tabele za «Vrbničke vinske ceste».

Iz tiska uskoro izlazi i novi plan grada Vrbnika, a do kraja godine postavit će se i dva ve-lika osvijetljena ekrana. Jedan po-kraj parkomata na kojem će biti novi plan grada i karta obilježe-nih pješačkih staza, a drugi na zidu «zgorun Placun» na kojem će biti posebno prikazani sadržaji u starom gradu.

Direktorica TU TZO Vrbnik

Sanja Polonijo, dipl.oec.

8

Iza nas je jedna vrlo osebujna i zahtjevna, ali i pomalo neočeki-vano uspješna turistička sezona.

Protekla je sezona bila snažno obilježena strahom od krize koja je, inače, bila jače vidljiva samo na pojedinim tržištima i to u određenim tržišnim segmenti-ma. Osobno, smatram da se na turizam više odrazio strah od kri-ze negoli kriza sama, a medijsko prenaglašavanje ove teme sigur-no nije blagotvorno utjecalo na optimizam koji je jedan od ključ-nih faktora svake ekonomije.

Tako nam je sezona bila poče-la pomalo suzdržano i stidljivo, što zbog vremena, što zbog te pandemijske nesigurnosti... To se naravno odrazilo i na ritam re-zervacija kao i dolazaka gostiju.

S druge strane, ove nas je se-zone pratilo zaista lijepo vrijeme i to je, sigurno, dijelom pridoni-

jelo uspješnoj sezoni.O uspjehu protekle sezone

uvjerljivo govore i brojke: u kate-goriziranom smještaju u Vrbniku zabilježeno je ukupno 4479 do-lazaka te ostvareno 28 658 noće-nja. To znači da je Vrbnik ostvario dvadesetak posto više noćenja i dolazaka u odnosu na sezonu 2008. godine.

Taj uzlazni trend uočava se iz godine u godinu i time možemo biti zadovoljni. A to se sasvim sigurno ne događa slučajno, u tome će se složiti svi turistički kruhobornici.

Da se razumijemo, ove su brojčice u krčkim razmjerima male, vrlo male.

Vrbnik jednostavno nema puno kapaciteta i zbog svog položaja Vrbnik nikada neće biti destinacija za masovni turizam. I dobro je da je tako.


Osvrt na proteklu turističku sezonu 2009.

Jedina smislena strategija za vrbnički turizam, općenito jedi-na smislena strategija za Vrbnik je izvornost i izvrsnost.

Upravo što se izvornosti, a po-sebno izvrsnosti tiče imamo jako puno prostora za rast.

I to je posao za svih nas. Posao je to čija uspješnost

prvenstveno ovisi o zajedništvu i zajedničkoj viziji za dobrobit cijele zajednice. A tu tek zaista imamo puno, puno prostora za rast!

Želim vjerovati da ćemo i na-redne sezone rasti u brojkama, ali prvenstveno u izvrsnosti i zajedništvu. Uostalom, bez izvr-snosti, zajedništva i zajedničke dobrobiti svaki rast može biti samo kratkoročan i kratkovidan.

Matilda Braut

9

Marica Stašić Milić: Šepićani serca i mora. Kazivanja o životu i

običajima u Vrbniku

na otoku Krku. Izd. Adamić, Rijeka, 2008.

Obimna i sadržajem bogata knjiga Marice Sašić Milić Šepićani serca i mora vrelo je različitih žanrova, a organizirana je u 13 po-glavlja i opremljena predgovorom u kojem je intervju s autoricom i uvodna objašnjenja izradila ured-nica dr.Tanja Perić-Polonijo.

Od prvog do sedmog poglav-lja (Serce v pešćici, More, Sjećanje na život ze sercen delan, Sir i vino, Naše užance) autorica piše na rubu autobiografskog i memoarskog dis-kurza. U osmom poglavlju objavlje-ne su 63 usmene (uglavnom lirske) pjesme koje je autorica kazivala dr. Tanji Perić-Polonijo u razdoblju od 1991. – 1993., koje je zapamtila još u djetinjstvu, a slušala ih je od žen-skih članica svoje obitelji: „Sve pje-sme čula sen u ditenstvu od svojih bab, tet i svoje matere.“ U devetom poglavlju pod naslovom Predaji, le-gendi, vjerovanja, šulencije i štroli-gi z Verbnika i Bodulije objavljene su priče u žanrovima bajke i preda-je, u jedanaestom, pod naslovom Šenterice priče u žanrovima, šale i anegdote (podnaslovljene: Šale judi na svoj i tuj račun). Deseto poglavlje pod skupnim naslovom Šulencije sadrži zamišljene i kon-trahirane komentare o tuđim po-stupcima u lokalnoj zajednici (često u vezi s odabirom bračnog druga i

družice), dakle, svojevrsne proto-tračeve (jer je zadržan način govo-ra, ali su izostavljeni protagonisti) kao i segmente nekih vjerovanja. Dvanaesto poglavlje pod naslo-vom: Proverbiji donosi 688 poslovi-ca i izreka, a u posljednjem poglav-lju pod naslovom Besedi je tumač riječi. U ta dva poglavlja riječima su osigurani i naglasci, a akcentuaciju u skladu s dvoakcenatskim susta-vom kojem autoričin govor pripa-da, dosljedno i temeljito provela je dr. Sanja Zubčić.

Predgovorni intervju s auto-ricom kontekstualizira nastanak knjige, autoričine namjere, težnje i ostvarenja. Daje nam uvid u nje-zinu stvaralačku radionicu, načine otkrivanja i kreativnog putovanja, možda najbolje u slici o kudlačiću koja oprimjeruje kako je nestanak jedne riječi, ujedno i nestanak „ci-jelog jednog svemira“. Jer, puko se značenje možda može nadomjesti-ti drugom riječi, ali sve timbre i va-lere, sve fi ne mikrokontekstne niti koje tka, njezinim gubljenjem više nisu nadoknadive. Kao što nisu na-doknadive ni gubljenjem kontek-sta koji tu riječ osigurava

Ova knjiga jest kreativni, domi-šljeni, emocionalno ispunjeni od-govor na uživljeno i djelatno slu-šanje i osluškivanje. Na stranicama koje pune autobiografska i memo-arska kazivanja zanimljivo je vidjeti način na koji autorica odabire sje-ćanja, način na koji izabire važne točke oko kojih se ispreda priča, a one su u prvom poglavlju nagla-šene i podnaslovnim mjestima u vidu obiteljskih nadimaka, svima

koji su iskustveno ili i podrijetlom uronjeni u ovaj prostor, to je go-tovo samorazumljivo, ali i drugima daje mogućnost uvida u mjesnu važnost upravo tih točaka sjećanja i pamćenja. U drugom poglavlju važna je točka sjećanja more kao nezaobilazni prostor događaja, do-življaja, kao prostor koji posvaja i kojeg se pričom nanovo osvaja. Što će biti vidljivo i kao prostor radnje u pričama iz Začaratanog grada. Folkloristička i etnografska gra-đa nudi mogućnosti usporedbe s drugom građom (ranije zapisanom ili u budućom, nekom koja tek čeka zapisivanje), zatim uvid u brojne žanrove za koje autorica nedvoj-beno i jasno donosi termine koji su se u lokalnoj zajednici koristili, tako oprimjereno i objašnjeno sazna-jemo što su to: šenterice u kakvoj su vezi sa šulencijama i štroligama, opskrbljuje nas korisnim opaska-ma o kazivačkim situacijama, o njihovoj teatribilnosti i sl. U deve-tom poglavlju ponuđena je bogata galerija likova povezanih s nadna-ravnim (vile, vilenjaci, maličići, nevi-dinčići, kudlaci, skersnici, mora, vi-šće i štrige, ork i orkić smješteni su u priče, dozvani i oživljeni). Korisnu građu etnolozima u petom poglav-lju u kojem autorica uspostavlja svojevrsni lokalni hod kroz godinu (od Božića do Božića) popunit će i vlastitim autobiografskim crticama (kao što je npr. zanimljivo ispričana dionica o Sv. Mikuli u kojem auto-rica i brat iščekuju Mikulu i čuju ili njega ili anđela s krilima koji mu ko-šaru drži.). Autorica je razvila ili se okoristila običajima i pravilima pri-

RECENZIJA KNJIGERECENZIJA KNJIGE

10

kupljanja etno-grafske i folklo-rističke građe pa svoje podatke, razgovore i priče opskrbljuje i toč-nim nadnevcima kao recimo u pri-či o Peri Bajčiću (i razgovoru s njim) ili npr. u priči i razgovo-ru s Marijom Toljanić, babi-com s feralićom. U knjizi se može pratiti i na koji način je autorski glas osnažen za-nimanjem foklo-ristice dr. Tanje Perić-Polonijo, pa onda i me-dijski kroz radio i novine za koje je autorica pisala, i kako potaknuta stalnom mišlju na stvarne i poten-cijalne baštinike postaje sve sigur-nijom u važnost toga što piše i za koga piše. Stilske postupke koje autorica koristi dobro oprimjeruje obrat u obiteljsko i memoarsko na-kon gotovo bajkovitog početka u prvom odlomku o Ivi i Košti ili po-redbe u tekstu koje jasno ostvaruju silnu nestrpljivost i iščekivanje bra-tova dolaska iz Australije kroz male nezgode koje se gomilaju kako se vrijeme susreta bliži, a onda poseb-no u antiklimaksnoj rečenici: Tako, brat mi je letel po zraku, a ja šebe-rala po zemlji. S druge strane, priče u Začaratanom gradu vrlo često imaju intertekstualne, katkad čisto

citatne uvode tj. autorica u počet-ke svojih priča ugrađuje dijelove usmenih lirskih pjesama kao npr. baladni citat s kojim započinje pri-ča Vila Kostrijčica i vili posestrimi: «More je mirno kako kal, zven dragi je partila bela splav».

Knjiga Marice Stašić Milić i na-čin na koji je oblikovana, zanimlji-va je u jednom drugom aspektu. Uz nju jednim dijelom svakako otpadaju dvojbe folklorista i et-nologa i fokloristica i etnologinja koji su (smo) u stalnoj bojazni pred Drugim kojeg istražuju/mo, poma-lo i uživajući u nikad dokraja razrje-šivoj krivnji predstavljaju/mo li tog Drugog (dakle istraživanog) dovolj-no objektivno, daju/mo li dovoljno prostora njegovu glasu i njegovoj stvarnosti, uspijevaju/mo li i koli-

RECENZIJA KNJIGERECENZIJA KNJIGE

ko uzmaknuti pred željom vlastite konstrukcjie i sl.

Ova nam knjiga nudi svojevr-stan otpust, lijepo svojom pojavom kazuje gotovo ispovijednu formulu: Ego te absolvo. Jer tu više nije riječ o tome da etnolog/inja ili foklorist/istica prikazuju, pokazuju, dopu-štaju i pripuštaju glasu Drugog, istraživanog prostor. Glas (Marica Stašić Milić) si je taj prostor osvojio sam, a fokloristica dr.Tanja Perić-Polonijo čije istraživanje i jest po-taklo i osnažilo Glas (kako autorica Marica Stašić Milić višekratno ističe u uvodnom intervjuu) povukla se na urednički položaj i praktično pokazala kako to može izgledati bez verbalno izraženih jadikovki i sa stvarnim činom.

Evelina Rudan

11

TEMA BROJATEMA BROJA

Sortiment vinove loze u

Vrbniku i okolici

Osim Žlahtine koja je pro-nijela glas o Vrbniku, ne samo cije-lom Hrvatskom nego i izvan njenih granica, povijest vinogradarstva i vinarstva u našem mjestu bilježi još mnoštvo sorata vinove loze. Teško je reći radi li se o autohtonim sorta-ma našeg kraja ili ne, bez provede-nih genetičkih istraživanja. U ovom tekstu spomenut ćemo neke od njih koje su slučajno ili pak smišlje-nom selekcijom otete zaboravu.

Dakle, pored Žlahtine od bijelih sorata bilježimo i Volarovo, Filipić, Ošljevinu i Ranu.

Dok se Žlahtina profi lirala kao jedina kvalitetnija sorta, Volarovo ili Filipić izbačeni su iz masovni-je upotrebe i danas su se zadržali samo pojedinačno i to uglavnom u starijim vinogradima. Uzrok tome treba prvenstveno tražiti u njihovoj slabijoj kvaliteti, kako grožđa kao sirovine, tako i vina. Obje sorte se odlikuju obilnim rodom i sklone su, pogotovo Volarovo, pojavi botritisa ili truleži zbog svoje mekane i tan-ke kožice.

Slična karakteristika, tj. velika rodnost odlikuje i sortu Ošljevinu, što joj i samo ime kaže: «aš se na-krca kako osel».

Rana je možda i nepravedno da-nas zapostavljena. Spada u zobatice i vrlo rano dospijeva pa tako odlič-no upotpunjuje sezonsku ponudu svježim voćem. U povoljnim godi-nama dozrijeva već krajem srpnja i iznimno je ugodnog okusa.

Od crnih sorata bilježimo Brajdicu, Debejan, Kameninu i

Sansigot. To su po predaji bile če-tiri sorte od kojih se spravljalo ne-kad čuveno «bodulsko černo vino». Svaka od navedenih sorata bila je u vinu zastupljena u točno određe-nom omjeru, dakle nisu se pravila monosortna vina. Isto tako, svaka sorta imala je točno određenu ulo-gu u budućem vinu: Brajdica je da-vala prijeko potrebnu kiselinu, često tako oskudnu u primorskim vinima. Debejan je davao sklad i «tijelo», Kamenina slador, tj. buduću do-statnu količinu alkohola, a Sansigot pak zavidno obojenje. Vremenom, prvenstveno zbog svoje rodnosti i izdašnosti i u vremenima kad se njegovala kvantiteta a ne kvaliteta, zadržala se nažalost samo Brajdica. Danas se situacija međutim mije-nja i ponovno se sade i Debejan i Kamenina, a posebno Sansigot.

Inače, govoreći o svakoj sorti za sebe, Brajdica je kvalitativno najlo-šija, osobito u uvjetima Vrbničkog polja, kao između ostalog i ostale navedene crne sorte. Sve bi puno bolje rezultate dale na nagnutim, oskudnijim i sušim terenima i «me-stima» oko samog polja. To je inače sinonim, za duž cijele naše obale raširenu, sortu Plavinu. Dakle, ne radi se o našoj autohtonoj sorti.

Debejan odlikuju srednje veliki grozdovi sa velikim bobicama pa se ova sorta osim u vinske svrhe koristila i za «trgovinu» kao stolna sorta. Glavna mana joj je vrlo veli-ka osjetljivost na pojavu ožegotina od sunca u vrijeme toplih ljetnih mjeseci. Rekli bismo da se vrlo lako «spari». Ako pak rodi previše, vrlo teško uzrije, tj. ostane zelen.

Kamenina od ovih sorata najra-nije dospijeva i po izgledu je slična Debejanu. Ako se zakasni sa ber-bom, ostaje gotovo potpuno bez soka i sadržaj bobice joj se pretvara u žitku masu poput pekmeza.

Sansigot je sorta porijeklom sa otočića Suska što joj i samo ime go-vori (Sansig=Susak). Dosta je bujna osobito na dubljim i plodnim tlima. Veliku, pa i vrhunsku, kvalitetu daje na pozicijama oko samog polja i u okolici Vrbnika.

Pored ovih sorata koje smo na-veli, zasigurno je postojao još čitav niz sorata koje su se uzgajale na našem području. Neke od njih su izumrle jer se nisu tada u selekciji probile kao interesantne ili su pak izumrle nakon pojave fi loksere kra-jem 19. stoljeća.

U svakom slučaju nekad je Vrbnik više obilovao crnim vinom, nego kao danas Žlahtinom, o čemu svjedoče i naslage birse po starim bačvama. Žlahtine je bilo malo. Po «zaroku» je slabije uspijevala nego danas u polju. Manje količine koje su se proizvodile uglavnom su bile namijenjene za prodaju, dok se doma pilo crno vino.

Joško Gršković,dipl,ing.agr.

BERBA ZA PAMĆENJE

12


O Žlahtini je pogotovo u posli-jednih petnaestak godina puno re-čeno i napisano, ali nije na odmet i ovoga puta podsjetiti se na neke važne detalje.

Žlahtina je defi nitivno autohto-na sorta koja egzistira na područ-ju Vrbnika i Vrbnik će zauvijek biti sinonim za Žlahtinu bez obzira što već pomalo izlazi iz okvira vinogor-ja Krk .

Žlahtan - stara slavenska riječ što znači plemenit. Žlahtina i jeste plemenita europska sorta roda Vitis Vinifera.

Globalizacija u vinogradar-stvu i vinarstvu se odavno do-godila. Tako su europske sor-te poput Chardonnay, Rizling (Graševina),Pino, Sauvignon itd. preplavila sva vinorodna područja u cijelom svijetu. Međutim vrbnički vinogradari su u svom polju ostavili prostor samo za autohtone sorte, a najdominantnija je svakako sorta Žlahtina bijela.

Ta činjenica se danas pokazala vrlo uspješnom. Žlahtina je u po-sljednih petnaestak godina jedno od vodećih vina u Hrvatskoj. Mnogi pitaju kako i zbog čega? Uloženo je puno kapitala, rada i znanja. U vi-nogradarstvu je puno sati ručnog rada, a autohtonost ispecifi čnost sorte su kamenčići u velikom mo-zaiku uspješnosti.

Sve pretpostavke potrebne za proizvodnju dobrog i na tržištu prihvatljivog vina su dobro poslo-žene.

U vinarskom svijetu postoje ja-sne pretpostavke kako bi se proi-zvelo vino koje će postati autoritet

na tržištu vina. Poznata i cijenjena vinogorja autoritet su izgrađivali i dobrim i bogatim vinskim po-drumima koji djeluju impresivno i na taj način podižu autoritet vinu, koje naravno mora biti i visoke ka-kvoće.

U proizvodnji vina postoje fak-tori na koje čovjek ne može utjeca-ti. To su klima (toplina,oborine,svijetlost,vjetrovi.), zemljište i biološki potencijal biljke. Faktori na koje se može utjecati su agrotehničke mjere, ampelotehnika i vinarska tehnologija. Dakle u vinarstvu po-stoje ograničavajući faktori koji ne dozvoljavaju prevelike egzibicije. To je dobro jer da nije tako, vinarski svijet bio bi neinteresantan.

Međutim pored ograničavaju-ćih faktora ostaje veliki prostor koji zauzima vinarska tehnologija koja daje puno prostora za postizanje najboljeg što loza kao biljka, oslika-vajući eko-uvjete, može dati.

Žlahtina je tokom svoje povijesti imala spontanu biološku evoluciju. Intenziviranjem proizvodnje grož-đa dolazi do lagane stabilizacije i ujednačavanja kvalitete. Jedna od velikih vrlina Žlahtine je da ima zanemarivo male oscilacije po go-dištima, za razliku od nekih velikih sorti gdje su oscilacije izražene do granice sortne prepoznatljivosti.

Žlahtina u Vrbničkom polju, koje ima vrlo specifi čne mikroklimatske i zemljišne uvjete, daje plod sa ka-rakteristikama pomalo atipičnim za Mediteran. Bilo bi za očekivati da to bude sićušan i skroman plod. Međutim to ipak nije tako. Grozdovi Žlahtine su krupni, bobice također,

ali mošt je po sastavu ipak ne previ-še izdašan kada je u pitanju slador i još neke komponente. To nije samo zbog genetike Žlahtine kao biljke ili intenzivnog uzgoja, nego su to ka-rakteristike ambijenta u kojem ona egzistira.

Želim naglasiti da Žlahtina obi-tava u okruženju ljekovitog bilja na zemljanoj površini okružena morem gdje se miješaju alpska i mediteranska klima. To je mikro lokacija kakve nema nigdje na pla-neti. Najbolja valorizacija toga je vino Žlahtina koja na najbolji način izražava odlike područja u kojem egzistira.

Da bi mikro lokacija i sortni po-tencijal došao do izražaja potrebna je vrhunska tehnologija koja u vrb-ničkim vinarijama ne nedostaje.

Indikativna je činjenica da je Žlahtina na ovom području vrlo skromna po sadržaju slobodno-hla-pivih monoterpena koji su odgo-vorni za aromu i sortnost. Međutim to je za Žlahtinu prednost jer skro-mnost u hlapivim monoterpenima omogućava između ostalog veću koncentraciju voćnih mirisnih kom-ponenti koji nastaju u toku alkohol-ne fermentacije i razvijaju se kao primarni mirisi i duže zadržavaju. Ne prevelika izdašnost u sladoru odnosno gustoći mošta daje mo-gućnost dobivanja vina sa ne pre-visokim alkoholom i ne pre extrak-tnim vinom što rezultira pitkošću. Niža gustoća mošta omogućava lakše otapanje ugljičnog dioksida, nastanak veće količine pirougljične kiseline koja daje mogućnost vinu da sačuva svježinu i da kao takvo

Žlahtina

13


POVIJESNA UVJETOVANOST

Vinova loza se razmnoža-va generativno i vegetativno. Generativno se vrši sjemenkom i u praksi se taj način ne koristi, osim kod selekcije radi dobivanja novih sorata. Vegetativno razmnožava-nje je jedini način u vinogradarskoj praksi zbog jednostavnosti i brzine i radi vjernog prenošenja svojsta-va matične sorte. Razmnožavanje europske loze može se vršiti samo u zemljištu imunom na fi lokseru, dok se na ostalim tlima razmno-žavanje vrši cijepljenjem europske loze na otporne podloge američ-ke loze. Filoksera – trsov učenac – Daktulosphaira vitifoliae donešena je u Francusku iz Amerike 1860.g. Brzo se proširila po Europi i uništi-la veliki broj vinograda – što je bio i jedan od razloga velikih iseljenje i iz ovih naših krajeva. Pojava fi -loksere potaknula je međunarod-nu suradnju, pa su mnoge zemlje 1878.g. potpisale Bernsku konven-ciju o suzbijanju fi loksere.

Filoksera američkoj lozi šteti na lišću, jer je samo tu moguć njen ra-zvoj. Korijen većine vrsta američke loze je otporan ili tolerantan na na-pad fi loksere, tako da ona ne šteti korijenu. Europskoj lozi fi loksera napada samo korijen. Sisanjem na korijenu uzrokuje krupne izrasline – tuberozitete i sitnije – nodozite-te. Ove izrasline onemogućavanju kolanje sokova te se čokot suši. Anatomska građa korijena ame-ričke loze (tvrđe drvo pa su ubodi štetnika plići) omogućuje stvaranje plutastog tkiva koji spriječava tru-ljenje i propadanje korijena.

Od mnogobrojnih vrsta američ-ke skupine roda Vitis, kao podlo-ga za europsku vinovu lozu (Vitis vinifera), izdvojile su se praktično tri: Vitis riparia, Vitis rupestris i Vitis berlandieri – koriste se njihove či-ste selekcije, njihovi međusobni križanci, križanci s Vitis viniferom...Dobra podloga za vinovu lozu mora biti otporna na fi lokseru, podnositi određene količine vapna u tlu, biti adaptivna na tlo i klimu, imati srod-nost prema sortama domaće loze, te imati dobru sposobnost ukorije-njavanja. Plemke bi trebalo uzimati iz rodnih, zdravih i obilježenih - se-lekcioniranih trsova.

U VRBNIČKOM POLJU

Vrbničko je polje obdareno du-bokim i plodnim tlom i povoljnom, blagom klimom. Visoke podzemne vode osiguravaju dobru opskr-bu vodom i u sušnijim periodima. S obzirom na režim tla i na pH tla 7,9-8,1, te na postotak fi ziološki ak-tivnog vapna, podloge koje su u primjeni u Vrbničkom polju su Vitis riparia, te njeni križanci s Vitis ber-landieri od kojih je najviše u primje-ni podloga SO4

(V.R. x V.B.). Osim dobre bujnosti, cijepljenje na ovim podlogama osi-gurava redovitu i visoku rodnost. Afi nitet sorte Žlahtina i ovih podlo-ga je visok.

Budućnost vezana za plemke Žlahtine biti će usmjerena na pro-nalaženje bezvirusnih klonova , što je uistinu veliki posao koji stoji pred nama. Taj posao je trebao biti obav-ljen u dalekom, već zaboravljenom socijalizmu prije desetak godina kako na Žlahtini, tako i na ostalim

duže potraje. To su samo neke od mjerljivih parametara. Naravno da postoje parametri koji nisu mjerlji-vi, ali se spontano izražavaju kroz pozitivne podražaje koje i te kako determinira svaki poznavatelj do-broga vina.

Moram istaknuti spoznaju da je žlahtina kao niti jedna sorta, vrlo pozitivno reagirala na globalno za-topljenje i efekat staklenika, za ra-zliku od nekih drugih sorti. U u da-našnjim uvjetima vinogradarenja i vinarenja globalnim zatopljenjem neke vrhunske sorte su počele gu-biti karakter koji su do sada imale. Te promjene su na granici sortnog identiteta. Žlahtina za sada uspješ-no odoljeva iako se period vegeta-cije bitno pomaknuo.

Kada je općenito riječ o vinu tre-ba naglasiti da je vino jedini proi-zvod koji kvalitetu veže između ostalog sa godinom berbe. To je neophodna vjerodostojnost i ču-vanje autoriteta i povjerenja kod vinopilaca.

Postavlja se ponekad pitanje: Kakva je dobra berba ?

Kvantiteta i kvaliteta su u dispro-porciji. Ipak teško je reći da je berba dobra ako je slab urod, kao što nije dobro ako je urod prevelik, a loša kvaliteta mošta. Za ovu berbu mo-žemo reći da je dragi Bog bio milo-stiv i da smo imali berbu za pamće-nje. Dobar urod i dobra kvaliteta!

Marinko Vladić, dipl.ing.agr.

(enolog u PZ Vrbnik)

Rasadničarstvo

14


autohtonim sortama Hrvatske. Tek zadnjih godina pokrenuto je od nadležnih državnih i znanstvenih institucija selekcioniranje pleme-nitih autohtonih sorata što će nam omogućiti postizanje visokih stan-darda u vinogradarstvu.

DOSADAŠNJI REZULTATI

Posljednjih godina nailazili smo na mnoge kritike Žlahtine koje su bile uglavnom usmjerene na neograničenu proizvodnju vina s obzirom na zasađene površine. Vjerojatno smo u jednom dijelu i sami krivi za takvu situaciju koja je nastala iz činjenice da je realno kvaliteta vina pala s obzirom na kvalitetu koju je Žlahtina imala u danima kada se počela samostalno puniti i komercijano prodavati kao fi nalni i jedinstveni vrbnički pro-izvod. Zadnjih godina Žlahtini se vraća zaslužena, stara slava pobolj-šanjem njezine kvalitete, o čemu će konačnu riječ dati najbolji kritičar - slobodno tržište. Mi ovdje moramo istaći činjenice koje su jedine isti-nite i moraju obuzdati i posljednje skeptike, o količini zasađenih sad-nica Žlahtine u Vrbničkom polju. Europa će znamo reći “stop” sadnji i zato nam ove novozasađene koli-čine daju važnu početnu poziciju u formiranju novih odnosa otvorenih granica:

Iz navedenog se može zaključiti da je u posljednjih 10 godina zasa-đeno gotovo 200.000 kom. loznih sadnica sorte Žlahtina, a tome treba dodati i onu količinu koju vinogra-dari sami cijepe “na mjestu”u svo-jim vinogradima. Prema zakonima koji prate vinogradarsku i vinarsku proizvodnju (6.500 kom loze na 1 ha) gore navedena količina cjepova bila je dostatna za sadnju novih ili obnovu starih vinograda u površi-ni više od 30 ha. S tih površina, ne treba posebno naglašavati, proi-zvesti se može oko 250.000 litara vina – što znači da se za tu količinu

1998. 9.000 kom.1999. 7.900 kom.2000. 13.000 kom.2001. 10.000 kom.2002. 9.000 kom.2003. 18.000 kom.2004. 18.000 kom.2005. 25.000 kom.2006. 28.000 kom.2007. 15.000 kom.2008. 20.000 kom.2009. 15.000 kom.

povećala proizvodnja sa zaštićenih površina Vrbničkog polja.

Vrbnička povijest i vrbnička bu-dućnost uistinu su vinogradarstvo i vinarstvo kao temelji gospodarske i svake druge egzistencije. Povijest moramo ostaviti za arhive na uvid budućim generacijama o vlastitim korijenima i tradiciji, a budućnost je u suvremenom vinogradarenju i vinarstvu temeljenom na sofi sti-ciranoj tehnologiji i znanju, te u stalnim inovacijama i ulaganjima u proizvodnju.

Ivica Dobrinčić, dipl.ing.agr.

Sretan Božić i Novu godinu žele vam:

Pekara VRBNIK, Frizerski salon IVANA,

Vinarstvo i rasadničarstvo “ŠIPUN”, Market DRAGA,

MARE Tours, P. Z. Vrbnik,

ALU Krk, Vinarija NADA,

Frizerski salon DONNA , Konoba LUCE,

Mini market SUPEC

15


Stvarni početak funkcioniranja današnje Poljoprivredne zadruge Vrbnik možemo smatrati 6. ožujak 1904. godine kada je u prostorija-ma Vitezićava doma 58 mještana Vrbnika održalo osnivačku skup-štinu Gospodarsko-trgovačkog društva, koje je bilo registrirano kao Zadruga.

Skupštinu je otvorio župnik Jakov Dminić.

Na skupštini je izabrano ravna-teljstvo od 7 članova (pop Josip Papić, Albert Dvorničić, Ivan Oršić, Jerko Gršković, Anton Šulina, Pere Volarić i Pave Ostrogović) i nad-zorništvo od 3 člana (pop Jakov Dminić, Josip Oršić i Ive Volarić).

Za predsjednika je imenovan kapelan pop Josip Papić.

Bilježimo neke godine sa bro-jem zadrugara: 1921.g. ima 279 zadrugara, 1936.g. zapisano je 572 zadrugara, 1938.g. ima 634 zadru-gara, a 1945.g. čak 909 zadrugara.

Tijekom godina Zadruga je više puta mijenjala ime prila-gođavajući se zakon-skim propisima, ali bez obzira na ime, Zadruga je od svog osnutka do danas bila temelj cjelokupnog gospodarskog razvit-ka Vrbnika.

Tako 22. kolovoza 1948.g. donosi se odluka o spajanju sa Vinogradarsko-vinarskom zadru-gom kao i odluka o otvaranju go-stionice na Škujici koja je već slje-deće 1949.godine otvorena.

Zadruga je neprestano proširi-vala svoje djelatnosti i prilagođa-vala se tržištu.

Razvijala je trgovinu, ugostitelj-stvo, otkupljivala viškove poljopri-

vrednih proizvoda i plasirala ih na tržište. Tako je otvarala prodavao-nice, 1961.godine sagradila Hotel, a 1967. godine krenula čak u pro-izvodnju netkanog tekstila, sve sa ciljem da se razvija mjesto i da stanovnici Vrbnika mogu od svog rada živjeti u svom gradu.

Nakon toga, a u skladu sa ta-dašnjom državnom politikom koja je zahtijevala razdvajanje

pojedinih djelatnosti privređi-vanja, Tvornica netkanog tekstila „Vrbenka“ razdvaja se od Zadruge i nastavlja rad kao samostalno po-duzeće.

Zadruga se pripaja velikom otočkom poduzeću Zlatni otok Krk i to na način da se trgovina pri-paja OOUR-u Trgovina Krk, ugo-stiteljstvo OOUR-u Hoteli Njivice, a poljoprivreda ostaje samostalni OOUR Kooperanata Vrbnik.

U to vrijeme bilježimo značajan

pad proizvodnje, a naročito proi-zvodnje grožđa i vina, te je došlo do te situacije da se grožđe proda-valo u polju privatnim osobama, a u podrumu OOK (kako su to ljudi nazivali) kooperanti su donosili simbolične količine grožđa.

Upravo ova činjenica potaknula je Vrbenčane da ponovno registri-raju Poljoprivrednu zadrugu. To je učinjeno na osnivačkoj Skupštini Poljoprivredne zadruge „Vrbnik“

1989.godine.Za upravitelja Zadruge imeno-

van je Ivan Volarić, za predsjed-nika Skupštine Ivan Toljanić, a u Zadružni savjet izabrani su Ivan Polonijo, Ivan Mihovilić, Franjo Dobrinčić, Josip Stašić i Slavko Zahija.

Pristupilo se procesu povrata imovine u Vrbniku od Zlatnog otoka, a odlukom tadaš-nje Skupštine Općine Krk dodije-ljena su i novčana sredstva na ra-čun stada u Omišlju i na Plavniku koje je bilo dodijeljeno OOUR-u Kooperanata Vrbnik.

Napravljen je projekt revitaliza-cije Vrbničke žlahtine i krenulo se u nabavu opreme i uređenje po-druma, koji je bio u jako zapušte-nom stanju, kako bi se berba 1990. odradila sa novim strojevima, pre-ko usipnog koša, pneumatske pre-še i kontroliranog procesa fermen-

tacije.Zahvaljujući navede-

noj tehnologiji koja u Hrvatskoj još nije bila pri-sutna, napravljen je kru-pni iskorak u kvaliteti vina koje je te godine proizve-deno.

Kako Zadruga tada nije bila kompletno opremlje-na, a ni ekipirana za odra-diti kompletni ciklus vina

do pakovanja u boce, napravljeni su pokušaji suradnje sa poduze-ćem Badel 1862 iz Zagreba sa ko-jom je oformila zajedničko podu-zeće Vrbnička žlahtina d.o.o.

Navedeno nikada nije profunk-cioniralo, a vino se u rifuzi cisterna-ma vozilo u Zagreb u iako je plan revitalizacije Vrbničke žlahtine bio zacrtan u deset godina. Možemo reći da je već nakon pet godina isti profunkcionirao jer je Zadruga

PZ VRBNIK - počeci, današnji ustroj, budućnost-

16


imala svoj fi nalni proizvod i to bu-telju Vrbničke žlahtine. Od berbe 1995. proizvedeno je vino koje je današnji glavni proizvod i po ko-jem je prepoznatljiva današnja Zadrug, a to je Zlatna vrbnička žlahtina.

Do promjene u rukovodstvu Zadruge dolazi 2004. godine .

Izabran je novi upravitelj Zadruge Slavko Zahija, dotadaš-nji podrumar, koji je u Zadruzi radio od samog početka revita-

lizacije, predsjednik Skupštine je Jakov Dminić, potpredsjednik Ivan Gršković, a Nadzorni odbor čine: Valković Ivan, Volarić Emil, Mihovilić Ivo, Volarić Josip, Gršković Josip, Vitezić Mate,Gršković Petar. U stalni radni odnos vraća se eno-log Marinko Vladić koji je u Zadruzi prisutan još od 1995.godine.

Kreće se u ubrzani tehnološki razvoj, napravljene su značajne in-vesticije na samoj zgradi podruma (novi krov, ploča na tavanu, lift), a zbog potrebe za većim kapaciteti-ma kao i poboljšanjem strukture vinskih sudova oprema se hala u Vrbenki za potrebe vinifi kacije i proizvodnje vina. U toj hali nazva-noj „kockica“ danas je smješten najkvalitetniji kapacitet od preko 22 vagona u inox bačvama i 100 drvenih barriqua. Pokrenuta je proizvodnja pjenušca za koju su nabavljeni strojevi i uređena ko-mora u podrumu.

Kroz ovo vrijeme ostvare-na su planirana godišnja ulaganja u podrum i tehnologija od milijun kuna. Danas na tržište Zadruga plasira šest svojih visokokvalitet-nih proizvoda i to:

Zlatnu vrbničku žlahtinu, Zlatnu vrbničku žlahtinu Grand cru, pje-nušac Valomet, pjenušac Valomet morski, Prošek i crno vino Namori.

Zadrugarstvo se kroz ovo vri-jeme još bolje razvilo tako da da-nas imamo 126 zadrugara. Grožđe se ne otkupljuje, već je isplata za grožđe vezana za prodaju fi nal-nog proizvoda – vina.

Postoji unutarnja kontrola po-slovanja preko Nadzornog od-bora od sedam članova (Emil Volarić-predsjednik, Ivan Valković-zamjenik, članovi Josip Volarić, Josip Gršković, Ivo Mihovilić, Josip Pavan i Željko Volarić). Sjednicama Nadzornog odbora obavezno pri-sustvuju i predsjednik Zadruge Jakov Dminić, enolog i upravitelj.

Zadrugari tako ostvaruju naj-veću dobit i maksimalnu kontrolu rada i kvalitete proizvoda.

Zahvaljujući navedenom podi-gnuti su novi nasadi vinograda i količine grožđa su znatno poveća-ne.

Danas u Zadruzi možemo oče-kivati prosječni godišnji prinos od oko 80 do100 vagona grožđa.

Kako je tehnička i tehnološka opremljenost podruma dobra, predstoji nam sljedeći krupni ko-rak za Zadrugu, a to je proširenje postojećeg prostora i nabava no-vih vinskih sudova. Ako to prošire-nje ne bude moguće ostvariti na današnjoj lokaciji, treba krenuti u izgradnju novog podruma.

Slavko Zahija,

upravitelj PZ Vrbnik

TRGADBA

Grozdovi je uzrilo.

Grad se je zbudil.

Si nikamo teku

i svi nič velku . . .

Kola roštaju,

traktori buče,

čebri potancivaju,

judi se nazivaju.

Čuju se smihi,

na mulah se zibju

prepelnjene mihi.

Dičina va školi

nimaju mira.

Oteli bi uć Poji,

najist se do guta

slane ribi i kunpira.

Kad se zvon oglasi

rasteku se trgat,

zobat i slatkat.

Sence sviti,

bura popuhnjiva,

dani se već krate . . .

Konobu je napelnil

i Osip i Mate.

Dr Vlasta Sindik-PoborŠvedska / Norrbotten,

1983. 10. 15.

17


Vrijeme berbe grožđa (trgadba) ubraja se među najvažnije i najsret-nije trenutke u godini svakog vr-benskog težaka. Ukoliko se dogodi da je određene godine kvaliteta i kvantiteta grožđa iznadprosječ-na, sudionici trgadbe pohranjuju taj podatak u svoje memorijske kartice kao „Berba za pamćenje“. Zlatnožuti plodovi se u dane trgad-be prevoze traktorima po raznim vinarijama i starim izvornim kono-bama, gdje počinje proces pretva-ranja mošta u vino. Vinarija NADA jedna je od mnogih destinacija za tek ubrano grožđe, koje će svoju konačnu slavu doživjeti u čašama mnogih ljubitelja dobre kapljice vina.

Vinarija NADA nastala je kao plod dugogodišnje tradici-je istoimenog restorana, koji svoje početke veže za davnu 1974. godinu. Kuća mesa-ra Josipa Mihovilića Božine, poznatog kao velikog druš-tvenjaka, i njegove supruge Nade oduvijek je bilo mjesto okupljanja i druženja mno-gobrojne rodbine, prijate-lja, poznatih i nepoznatih prolaznika. Vrbnik kao nezaobilazna destinacija crikveničko-vinodolskih brodara i pozicija kuće biskupa Feretića na sa-moj stijeni iznad mora, u kojoj će nastati resto-ran NADA, te gostolju-bivost bračnog para Mihovilić bili su dobitna kombinacija za početak uspješnog obiteljskog

gospodarstva. Buff et NADA, izvor-no ime restorana, ubrzo je postalo sinonim vrbničog ugostiteljstva, a Božina kao osebujni domaćin pre-poznatljivost je počeo graditi sa svojim mesom i vinom na vlasti-tom pragu. Mogli bismo reći da je to bila neka vrsta današnjeg agro turizma, na kojem mnoge turistič-ke destinacije grade svoju prepo-znatljivost. Nažalost Josip Božina nije imao sreće sa zdravljem te se je nakon nekoliko početnih godina u radu restorana morao oprostiti od aktivnog sudjelovanja i prepu-stiti mjesto vođenja drugim člano-vima obitelji. Sreća u nesreći bila je da su kći Milica i zet Željko iskazali poduzetnički duh i volju za razvija-

njem poslovanja, te uz potpunu podršku supruge Nade, mlađe kćeri Maje i pomoć rodbine i prijatelja zajedno nastavlja-ju put koji im je ucrtao Josip Božina. Današnje poslovanje restorana i vinarije NADA pri-lagođeno je vremenu u kojem živimo, ali dobri duh Božine je i dalje prisutan sa nama, a nje-gov unuk Ivan sa suprugom Klementinom pokušavaju na najbolji mogući način nastaviti njegovu viziju kvalitetnog poslovanja.

Vinogradarstvo i vi-narstvo su od samih početaka bili važan kotačić u poslova-nju restorana NADA. Današnja kvaliteta pro-izvoda i ona od prije samo nekih petnaestak godina unatrag je neu-

sporediva, ali cijelo to vrijeme može se smatrati fazom odrastanja koje nas je dovelo do kvalitete koju, ne samo mi nego i drugi vinari, imamo danas. I danas se rado sjetim dana kada sam kao mali promatrao dje-da Božinu kako u konobi na Glavači pretače vino u drvenim bačvama. Početkom devedesetih je ta ista ko-noba otvorila svoja vrata svim po-sjetiteljima Vrbnika i s vremenom se nametnula kao ogledni primje-rak mnogim drugim ugostiteljima koji su odlučili obogatiti ugostitelj-sku ponudu našeg kraja.

Sredina devedesetih je označila početak revolucije u proizvodnji vina krčkog vinogorja. Moderna tehnologija prerade grožđa i proi-zvodnje vina izravno je utjecala na kvalitetu vina i smjestila Žlahtinu na prvo mjesto hrvatske vinske karte u kategoriji bijelih suhih vina. Ali početak vrbničke vinske priče seže mnogo dublje u našu povijest. Trgovina vlastitim proizvodima oduvijek je bila zaštitni znak mno-gih Vrbenčana. Najpoznatiji pri-mjeri su odlasci barkama u Gornji Kraj i dostava proizvoda od vrata do vrata ili pak prodaja na nekoj od placa. Iako to možda danas mnogi gledaju s podsmjehom, nekolicina Vrbenčana i do danas je zadržala tu

VINARIJA NADA

la je kaoradici-a, koji davnu mesa-

Božine, druš-

pruge mjestomno-ate-tih

aoa

h

njem popodrškkćeri i prijaju putBožinarestoralagođeživimi daljgovKlenan

18


tradiciju na koju trebamo biti pono-sni. Velika većina se još uvijek sjeća Janje, Jača, Mata Osipine i drugih koji su se bavili prodajom vina na vlastitom pragu, a mnogi od nas stvarali su šale na njihov račun. Danas se ta vrsta trgovine smatra jednim od najpoželjnijih načina za plasiranje vlastitih proizvoda i teš-ko je zamisliti da bi bilo koji stanov-nik Vrbnika imao išta protiv da svoj trud oplodi na sličan način, naravno u skladu sa današnjim vremenom.

Osnovni cilj obiteljskog gos-podarstva NADA je da proizvode svoje Vinarije ponudi kroz vlastite objekte. Vrbnik kao meka organi-ziranog izletničkog turizma pruža idealne uvjete za takvu vrstu po-slovanja. Vinarija NADA je osmišlje-na kao prostor u kojem turisti imaju priliku doživjeti način proizvodnje vina, kušati proizvode, te ih ponije-ti sa sobom kao suvenir po raznim dijelovima svijeta. Slično tome restoran NADA uz gastronomsku ponudu nudi svojim gostima pro-

izvode iz vlastite vi-narije, a zadovoljni gosti imaju priliku ponijeti neku od boca svojim kuća-ma. Takav vid po-slovanja jedan je od najboljih načina za sve vrbničke vinare i turističke djelatnike jer to besplatno pro-movira i dalje razvija cijelokupni turizam Vrbnika, a samim time i ostalih turi-stičkih mjesta koje nas okružuju. Voljeli

mi ili ne nekoga od naših susjeda, što se posebno odnosi na one koji nam na izravan ili neizravan način stvaraju konkuren-ciju u poslovanju, činjenica je da su vrbnički poduzet-nici jedan drugoga potakli na unapri-jeđivanje kvalitete svojih proizvoda i usluga. Svaki novi vinar motivira dru-goga da bude bolji, a veća ponuda poti-če i veću potrošnju. Ta fraza u Vrbniku ne predstavlja samo prazne riječi, nego i činjenicu.

Vinarstvo i vinogradarstvo te-melj je na kojem treba graditi bu-dućnost našeg kraja. Naš bivši plo-van Anton Barbiš se uvijek protivio vjernicima u crkvi kada su pružali

„Mir s tobom“ dalje od svojeg pr-vog lijevog i desnog susjeda. On je na taj simbolični čin rukovanja među vjernicima gledao kao na lančanu reakciju, gdje svaki vjernik širi taj mir svim drugim vjernicima u crkvi. Isto to pravilo vrijedi i u turizmu, jer težaci koji u ovo doba godine obrezuju svoje vinograde lančano će se spojiti sa posljednjim u tom turističkom lancu i, izravno ili neizravno, pozitivno utjecati na svakoga pojedinca koji živi i radi u ovom Bogom danom dijeliću zemaljske kugle. I zato ako vam se turist namjerno ili nenamjerno greškom parkira u vašem dvorištu, nemojte se ljutiti na njega, nego mu radije ponudite osmijeh i čašu

dobroga vina kako biste ga obve-zali da se ponovno vrati k nama i iz godine u godinu uživa u Žlahtini i turistički sudjeluje u berbama koje će pamtiti cijeli svoj životni vijek.

Ivan Juranić

19


U Vrbniku većina stanovnika obrađuje vinograde u Vrbničkom polju. Neki to rade hobistički uz posao koji obavljaju u sklopu svog

radnog odnosa, a sve veći je broj onih koji tome poslu pristupaju profesionalno. Postoji razlika iz-među proizvođača–hobista i onih kojima je to osnovna djelatnost i to u tehnološki drugačijem načinu obrade, pokušajima da povećaju veličinu parce-la, plasmanu i prezenta-ciji proizvoda...

Nakon povratka u Vrbnik i hobističkog bavljenja vinogradarstvom i podru-marstvom, suosnivač sam obitelj-ske PZ Katunar i Vinarije Katunar. Nakon dvadesetogodišnje surad-nje dolazi do poslovnog razlaza i pod novom etiketom sa sinovi-ma Hrvojem i Ivanom na tržište plasiramo Žlahtinu Ivan Katunar.

Oživljavamo naše OPG i pristupa-mo dogradnji KUĆE VINA IVAN KATUNAR . U sklopu obiteljske kuće izgrađen je podrum za proi-

zvodnju i preradu vina i Vinoteka. Proizvodnja se bazira na grož-đu iz vlastitih nasada i dije-lom na nasadi-ma Žlahtine koje

obiteljsko gospodarstvo ima u na-jmu. Članovi OPG tj. obitelji svojim stručnim znanjem, trudom i radom nastavljaju tradiciju dvadesetogo-dišnjeg profesionalnog bavljenja proizvodnjom grožđa i vina, nasto-

jeći ostvariti što bolje rezultate što potvrđuju i dobivena priznanja.

Glavnina nasada Žlahtine na-laze se u Vrbničkom polju, a ove godine prerađen je i prvi urod sa predjela Krasina. To je prvi vino-grad u Vrbniku koji je nastao melje-njem kamena i u kojem je posađe-

na autohtona crna sorta Sansigot i Žlahtina. Taj vinograd podignut je na starim, unazad pedeset godina napuštenim, vi-nogradarskim lokacijama. Nestrpljivo očekujemo vino dobiveno od grožđa sa predjela Krasina.

U paleti proizvoda ima-mo Žlahtinu Ivan Katunar,

Chardonnay Ivan Katunar, Sansigot, Rakiju od loze, Medicu, Smokvicu, Rutu i Orihovicu.

S obzirom da je ove godine grož-đe bilo vrhunske kvalitete, nastojat ćemo i kao podrumari oplemeniti ovogodišnji urod.

Ivan Katunar

KATUNAR VINARIJA

d.o.o.

Hrvatsko primorje ima dugu tra-diciju proizvodnje vina, koje datira još iz antičkih vremena, a stanovni-ci otoka Krka, posebno Vrbenčani i danas proizvode vrhunska vina. Među njima je Anton Katunar koji je osuvremenio obiteljsku tradiciju. Sagradio novi podrum, primijenio nove tehnologije, te obnovio sto-ljetnu tradiciju proizvodnje pjenuš-ca koji, uz poznatu Žlahtinu i crna vina, skladno zaokružuju proizvod-nu paletu.

Ponuda vina: pjenušac Porin, Frizante Biser mora, Žlahtina Katunar, Nigra, Nigra Riserva, Chardonnay, Prošek, Rakije Loza, Ruta, Smokvica, Orahovica.

Anton Katunar

OPG IVAN KATUNAR – KUĆA VINA IVAN KATUNAR

20


Osnovana je 1995. godine kao obiteljska poljoprivredna zadru-ga. Jedna je od prvih u Hrvatskoj i jedna među rijetkima koje uspješ-no djeluju na takav način sve do danas.

Sve godine ulagalo se je u novu proizvodnju, opremu i u ugosti-teljstvo tako da danas u njezinu sastavu ima: Vinariju Toljanić, Restoran-konobu Gospoja i Konobu Vrbnička Žlahtina.

Trenutno su u stalnom rad-nom odnosu 22 osobe, a u ljetnoj sezoni taj broj doseže preko 35 osoba.

U ovoj trgadbi koja će se pam-titi, preradilo se gotovo 40 vago-na žlahtine, što od grožđa iz vla-stitih nasada, što od otkupa od preko 70 kooperanata.

Žlahtina Toljanić, osnovni proizvod Gospoje, nezaobilazna je Žlahtina na tržištu ne samo Hrvatske, nego i šire. Izvozi se u razne zemlje euro zone, SAD, UK, Srbiju, BIH...

Ovim bi svi trebali biti zado-voljni jer zdrava konkurencija na bilo kojem polju garantira ne samo opstanak, već i blagostanje svih onih koji na bilo koji način žive od svoga rada.

GOSPOJA PZ

OPG ČUBRANIĆ

PETAR I SINOVI OPG Čubranić Petar i sino-

vi tradicionalno se bavi proi-zvodnjom grožđa, vina i rakija. Tradicionalnom proizvodnjom bavio se otac Petar dugi niz go-dina, a nakon otvaranja ugosti-teljskog objekta “Primorec” na Placi, pridružuju mu se sinovi Ivan i Marijan.

Prvi put svoje vino, bijelo i crno u rinfuzi, puštamo u promet 1994.god. putem Zavoda za ispitivanje kvalitete robe u Rijeci. To se vino prodavalo u buff etu “Primorec”, te kao otvoreno vino (u rinfuzi). Tako se 2003.godine odlučuje-mo na buteljiranje vina: bijelog “Primorec”, crnog “Bares” i deser-tnog vina “Prošek”.

Povećavanjem proizvodnje, a i zbog zahtjevanih minimalno teh-ničkih uvjeta, proizvodnja se iz tradicionalne primorske konobe na Potočini i Galiji seli u novi po-drum prilagođen tim zahtjevima.

Urod grožđa raspoređen je tako da polovicu predajemo u PZ Vrbnik kao dugogodišnji zadruga-ri, a drugu polovicu prerađujemo u vinu i plasiramo ga kroz ugosti-teljske objekte. Dio vina buteljira-mo i prodajemo na karetu-kušao-nici na Placi.

Cilj nam je obogatiti asortiman svojih proizvoda novim vinom i rakijama.

Ivan Čubranić

GOSPOJA

21

Dva grada

Va mojen srcu živu

vavik dva Vrbnika.

Grad naš stari

nad moren, na steni

va modrini i lipoti.

Va njen sen i ja,

živi bokunić od njega.

Drugi Vrbnik je

Svete Marije Dragi,

mrtvi grad

kadi počivaju Vrbenčani.

Tamo se svića vežiže,

na grobu se uspomena

kako luča dviže,

uspomena na judi kih se

samol pametin

i na mojih ki su mi najbliže.

Volin poć cimiter obać,

sviću vežgat, molit,

blagoslovit, pokropit.

Da bi mi bilo opet habat

kogagod od mojih gan,

ćutit njihov dah!

Ma ovdi su samol

kosti i prah...

Moje selzi,

to su moje najlipje rožice.

“ Vsemogi vični Bože!

Pomiluj duše judi svih,

pomiluj mene i mojih

po velikon miloserju

Tvomu!“

Marinka Matanić PolonijoVrbnik, o Sih Svetih 2009.


Godine 1997. započeo sam se ba-viti proizvodnjom loznih cjepova, uglavnom autohtonih sorata primor-skog kraja. Kako je potražnja za lo-znim cjepovima bila velika, motivira-na i sufi nancirana od strane Županije i Općine tako se morala graditi i logi-stika koja podupire jednu takvu pro-izvodnju.

Posađen je matični nasad loznih podloga u okviru Županijskog pro-jekta revitalizacije vinove loze iz ko-jeg se dobivaju certifi cirane podloge vinove loze što je visoki standard u proizvodnji loznog sadnog materi-jala, a ujedno i pi-onirski pothvat u RH.

Osim toga uma-tičeni su i vinogra-di loznih plemki Žlahtine koji su pod stručnom kontrolom institu-cija zaduženih za rasadničarsku pro-izvodnju.

Kao rasadničar i agronom inicirao sam projekat revitalizacije autohtonih sorata koje su posađene u oglednom vinogradu u Risiki. U okviru tog pro-jekta skupljeno je 19 različitih sorata za koje se smatra da su iz ovog našeg kraja što je uistinu veliko bogatstvo. Isto tako pokrenut je i program klon-ske selekcije sorte Žlahtina, što je neophodno za daljnju proizvodnju loznog sadnog materijala, a samim time i vina.

Komercijalnom proizvodnjom vina počeo sam se baviti 2000.g., a samostalno kroz Vinarstvo Šipun 2003.g. Današnja produkcija vina sorte Žlahtina robnog naziva Šipun, dosegla je broj od oko 30.000 boca. U ovoj berbi prerađeno je i grožđe sorte Sansigot (Sušćan) – skoro zabo-ravljenje i napuštene crne autohtone sorte ovog kraja koja se svela na 70-setak trsova. Pristupio sam razmno-žavanju Sansigota čime se otvorio

put vraćanja te gotovo izumrle, ali ui-stinu potencijalne i obećavajuće crne autohtone sorte u život.

Kako interes i potražnja za Žlahtinom Šipun rastu, a postignuti uspjesi Šipuna na tržištu tjeraju napri-jed i u nove izazove, u planu je grad-nja novog podruma koji će, nadam se, u neko skoro vrijeme dočekati i svije-tlo dana, budući se posljednjih godi-na nije moglo ishoditi građevinsku dozvolu za poslovni objekt takvog tipa. Dakako potrebno je zaokružiti i fi nancijske okvire takve investicije, što – složit će se vrbnički i ostali po-

duzetnici – u da-našnjoj stvarnosti nipošto nije lako.

P r i m j e n o m moderne i tehno-loški osuvreme-njene proizvodne opreme, te uvođe-njem kreativnosti,

novosti i na prvome mjestu znanja u vinarstvu, Žlahtina Šipun postigla je rezultate od kojih se ističe zlatna medalja na Sabatini u Dubrovniku 2005., epitet najbolje Žlahtine ber-be 2006. i 2007. i uvrštenje među 15 najboljih bijelih vina Hrvatske po ocjeni Vinart-a Saše Špiranca u kon-kurenciji i ocjenjivanju praktično svih vina Hrvatske. U posljednje vrijeme znatan je i interes inozemnog tržišta za Žlahtinom Šipun, te postoji nada u skoru realizaciju i tog posla, što će biti moguće ostvariti jedino visokom kvalitetom proizvoda i daljnjim ula-ganjima u tehnologiju i znanje, te maksimalnom inventivnošću u po-kretanju svakog novog projekta.

Budući je tema ovog broja VV “Berba za pamćenje” želio bih ista-knuti da moramo biti kritički raspo-loženi prema našoj stvarnosti i pod-sjetiti da je uistinu cilj svakog vinara berba za pamćenje, ali ne presudno po količini ubranog grožđa nego is-ključivo po njegovoj kvaliteti.

VINARSTVO I RASADNIČARSTVO “ŠIPUN” vl. Ivica Dobrinčić

22


U Vrbniku je, možda mno-gi ne znaju, 2007.godine osno-vana Udruga mali vinogradari i podrumari Vrbnika, otoka Krka i Hrvatskog primorja (mVIP) sa ci-ljem kvalitetnijeg, sadržajnijeg i or-ganiziranijeg djelovanja. Aktivnosti Udruge usmjerene su na informira-nje članstva, permanentnu eduka-ciju, organiziranje seminara, pre-davanja, tematskih izleta, posjeći-vanje sajmova, izložbi... Također su aktivnosti usmjerene na razvoj je-dinstvenog nastupa i marketinške obrade proizvoda – trsja, vina, sira, janjetine.. i ostalih proizvoda u gos-podarstvu, turizmu, poljoprivredi.

Dosadašnje realizirane aktivno-sti :

– u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Donja Stubica organizi-ran je i izveden program stjecanja zvanja i kvalifi kacije vinogradar-podrumar na razini SSS s 25-tero polaznika. To je bila treća educi-rana grupa u Hrvatskoj, a prva na području PGŽ . Ttrošak edukacije polaznicima je djelomično sufi nan-ciran iz sredstava Udruge,

– studijski posjet vinarima-po-drumarima Međimurja (dvorac Terbotz-Jakopić i drugi),

– učešće na Vinoforumu u Krku i na Danima vina u Vrbniku,

– posjeti vinarima u Kutjevu i u Jastrebarskom,

– organiziranje redovite kontrole mošta i stalnih konzultacija u svezi obrade vinograda, druženje i infor-miranje u sjedištu Udruge (na Placi Vrbničkog statuta-Bufet Primorec).

Planovi Udruge:studijski posjeti vinarima-podru-

marima Austrije, te Istre i jadranskih otoka,

izrada web-stranice Udruge,organiziranje predavanja ugled-

nih enologa, realizacija projekta info - punkta

mVIP u okviru Vrbničke vinske ce-ste,

organiziranje prezentacija vino-gradarske i podrumarske opreme,

ostvarivanje redovite surad-nje s Općinom Vrbnik, ŽPG-om, Ministarstvom poljoprivrede, šu-marstva i ruralnog razvoja, Centrom

za održivi razvoj otoka sjever-nog Jadrana, ekološkim udru-gama i nadležnim stručnim službama.

Ovo su ostvarene aktivno-sti, ali i planovi za buduće dje-lovanje. A što reći nego da u budućnosti bude još više moti-vacije i aktivnosti dosadašnjih, ali i novih članova. Uvjet za članstvo u Udruzi jest položeni navedeni tečaj. Svi zainteresira-ni mogu se o tome informira-ti u sjedištu Udruge, a budući

je program verifi ciran, upisuje se u radnu knjižicu i bit će uvjet za samostalno vođenje podruma, a moguće i zapošljavanje na radnim mjestima na kojima se bude tražilo navedeno zvanje. Veća aktivnost članova i nova članstva doprinjet će općem napretku i usavršavanju vinogradarenja i podrumarenja u vrbničkim vinogradima i podru-mima, poboljšanje radova u vino-gradu (pravilna rezidba, gnojidba, prskanje...), stručno održavanje po-drumskih prostora i vinskog posu-đa, praćenje kvalitete vina.

U budućnosti nitko ne bi tre-bao biti eliminiran s tržišta samo zato što je „malen“. Istina je da na-stupaju „nova pravila“, a mi ćemo se truditi da na vrijeme budemo upoznati kako bismo se mogli pri-lagoditi novim situacijama. Jedan od načina kako ćemo proširiti svo-ja znanja jest i aktivnost u okviru ovakve Udruge. Ne treba se bojati raznih analiza, registracija, kontro-la, PDV-a i drugih sustava koji nas “uvlače” u svoja pravila ponašanja. Mi samo moramo poznavati ta pra-vila i što bolje ih iskoristiti.

Vrbničkim malim vinogradari-ma i podrumarima poručujemo da nam je svima u interesu dobra berba, „berba za pamćenje“, ali usklađena količinom i kvalitetom, u reprezentativnim vinskim prosto-rima:

...dobra Žlahtina, ali uistinu Ž l a h t i n a, a ne “nešto” što neki Žlahtinom nazivaju.

Za mVIP

Ivica Dobrinčić, dipl.ing.agr.

(predsjednik Udruge)

UDRUGA MALI VINOGRADARI I PODRUMARI

23


Danima me mučilo pitanje što bih ja mogla napisati o vinu kad i nisam baš neki znalac? Napokon o vinu, a i Žlahtini, puno je toga napisano, a ja nisam ni stručnjak-enolog.

Ali ipak, živimo od vina i zala-žemo se za promicanje vina.

Težak je put podizanja vino-grada, pripreme zemljišta, na-bave cijepova, sadnje.... a tek onda počinje posao...vezivanje mladica, dizanje na stupove, za-lijevanje u danima i mjesecima bez kiše... opet vezivanje, osloba-đanje od korova koje ih nemilo-srdno pokušava zarobiti...I tako posao traje u ciklusima par godi-na...sve do prve berbe.

...Berba...Traktori prepuni slatkog grož-

đa dolaze u konobu neposredno nakon što su grozdovi otrgnuti od one koja ih je porodila. Poput majke koja gleda kako joj djeca odlaze u svijet; gorda, ali nepra-štajuća, odbacuje stare listove i polako čeka zimu i svoga slugu koji će ju obrezati i osloboditi sta-rih kvrga, izdanaka i krivih ruku.

U konobi se svi raduju i polako prebacuju kasete slatkih grozdo-va u prešu pritom pazeći da ne bi koji uveli list ili bolesna „mihuri-ca“ dospjela u prešu.

Ipak žao mi je grozdova koje pod pritiskom zračnog balona iz sebe istiskuju zadnje kapi slatkog soka. Putuje Žlahtina u bačvu na taloženje gdje će se smiriti nakon napornog i uzbudljivog puta. Tjednima će mirisati konoba.

Širit će se nosnice na plemeniti slatkasti parfem mladoga vina.

Promijenio se način prerade. Sjećam se deda koji je zatvarao

konobu želeći da temperatura bude što viša kako bi vino „za-kuhalo“, a danas... u svakoj bačvi hlađenje, ubacuju se plemeniti kvasci i „hrana“ kako bi svi voćni okusi ostali u budućem vinu.

Neki će somelier kasnije u tome prepoznati okus dinje, jabu-ke, miris marelice ili koštunjavog voća... A meni je još u nosu miris

magriža ili smilja, miris hladne vrbenske bure koja s mora puše prema Vrbničkom polju ili „bave s poja“ koja nosi miris Žlahtine u cvatu.

Ti će mirisi biti dio i Njegove žlahtine.

Koliko puta će Ivo „uranjati“ nos u čašu provjeravajući kakvo-ću mirisa; podizati čašu nebu gle-dajući zeleno-žutu boju i po usti-ma vrtjeti gutljaj vina. A kada se želi pohvaliti svojim „novim dje-tetom“, pozvat će me u konobu i meni, neukoj u toj stvari, staviti nekoliko čaša preda me i reći:

„Reci, koje ti je najbolje?!“Testira li to on mene ili vino?! A onda ću ja onako, kako to

rade stručnjaci, vrtjeti čašu, miri-sati i gledati u svijetlo kroz čašu zlaćanog vina i kušati, upravo onako malo, kao što i svećenik na oltaru prinosi ustima poštujući trud, muku i rad ruku Čovječjih, ali i volje Božje.

I nakon dugog promišljanja gledajući sjaj u Njegovim očima reći ću mu:

„ Ivo, ovo ti je baš dobro!“ ( ali reći ću to drugačije, onako vrben-ski).

Možda se stručnjaci i neće svaki puta složiti sa mnom, ali o ljepoti i okusima se i ne moramo uvijek složiti.

Vino će biti svjedokom svih naših događaja. Uz njega se slavi-lo naše rođenje kada su naši oče-vi nazdravljali tek rođenom dje-tešcu.... Vjenčali smo se „va Veloj crikvi i tancali na staroj vrbenskoj Placi . Namočil je sopec pisek va vinu“... i onda ga oblikovao usni-cama na kojima je ostala tek po-pijena Žlahtina. Mladići i mladi muži dodavali su bukaletu sa mi-lom kapljicom od ruke do ruke i u

„ŽLAHTNA“ ŽLAHTINA

24

pauzama pijenja pjevali: „Vrbniče nad morem...visoka planino... u tebi se goje po izbor divojke“.

Ali nekadašnjoj vrbenkoj di-vojki i ženi nije se baš priličilo piti. Zapisao je J.A.Petris već 1857. go-dine kakva je vrbenska žena i što ona zna:

„...Prest, plest, šit, našivat zna kot koludrica. Štije kako i dijak, kako pisar piše, a žerna obraća kod voda i lipje. „

...Vremena se mijenjaju. Na staroj Placi još se vrte tesneki kod svakog „domaćeg“ pira , buka-lete putuju od ruke do ruke i još se čuje „Vrbniče nad morem ...“. Ugasili su se mnogi običaji, ali ostao je onaj stari da „celi Božji vrbenski puk“ gleda nevesticu na Placi, a bukaleta ide od ruke do ruke, ali i onih koji nisu na piru.

- Brižna bi to bila nevestica ku niki ne bi prišel gjedat! Netko zbog nevestice, a netko i zbog Žlahtine...

Svake nedjelje vrbenski plo-van blagosljivlje Žlahtinu na sto-lu Božjem, a Vrbenčani zahvaljuju Bogu za dobar urod ili mole Boga

da blagoslovi njihovo polje i da u vinogradima ne bude šteta.

Ljudi mole ili zahvaljuju. Češće mole, nego zahvaljuju. Kada je dobro, misle da tako mora biti,.. a kada nije, onda: Bože pomozi !

Žlahtina je dio naše svakod-

nevice. Pije se ona nakon objeda, večere...

Nekada su naši dedi pili crno vino...Žlahtinu su prodavali, a za težaka je bilo crno vino. Pila se brajdica, debejan, kamenina i sansigot... Više se jela, nego pila. Uzeli bi u polje komad kruha, „pol litre černoga vina...udelali bi supu ili pili bivandu“ i pojali komadić domaćega ovčjega sira...( pršut su prodali kao i Žlahatinu). Kad je bila trgadba, tome bi još dodali i mihuricu slatkoga grozđa i koju slanu ribu.

Sa vinom se živjelo, ali i umi-ralo. Nije se pokojnika čuvalo, niti pilo oko njega. Smrt je konačna i pred njom su svi skrušeni. Uz pokojnika se molilo: „Ašte beza-koni, anagriši Gospod...“ , a kad bi sve bilo gotovo nakon nekog vremena, zvalo se Kapare i dala se Pojubica. Mole oni Pojubicu i danas. Uz večeru dobiju Vrbenski kolač, piju Žlahtinu i mole..isto kao i prije šest vjekova. To je sve što će Kapari dobiti: večeru, ko-lač i Žlahtinu...Nemaju za noše-nje pokojnika plaće..samo veliko HVALA...

Pije se Žlahtina u tuzi, da se zaboravi ili olakša duša...s njome se veselimo, uz nju se nadamo boljem... Netko s mjerom, a net-ko i izgubi mjeru i ona mu uzme dušu.

Ništa što čovjek uzima pre-više ne donosi dobra. Čovjek mora gospodariti sobom i svo-jim umom i osjećajima...uživati u svojim radostima i tugovati u nesrećama...

Negdje sam čula da vino popi-jeno u kraju u kojem je uzgojeno ima nekako drugačiji okus nego

tamo negdje gdje će ga pilac od-njeti.

Proputovala je Žlahtina svijeta više nego najveći svjetski putnik. Bila je Žlahtina na svim krajevima ove kugle zemaljske. Nosili su je pečalbari, iseljenici i otvarali po-sljednju bocu u danima nostal-

gije za „starim krajem“ ili za miri-som mora i vonjem magriža.

Prisjećali su se s njom svih onih poslova koje su kao djeca obavljali u polju sa svojim oče-vima. Možda su i bježali u svijet zbog toga jer im je bilo teško, nisu htjeli biti težaci (N težak, V težače, pril. - teško), ...ali mi smo se vratili.

Pobjegli smo iz grada kao što su naši bježali u grad. Pronašli smo zadovoljsvo, smisao življenja i rado bismo da to netko učini i nakon nas.

U Vrbniku se poljem, grožđem i vinom bave muževi i mladići. Žena je uvijek bila i ostala čuva-rica doma, odgojiteljica, doma-ćica...obavlja ona i svoja profe-sionalna zaduženja radeći kao službenica, liječnica ili „meštrica“. Za razliku od drugih otočkih žena ona je bila pošteđena odlazaka u polje, osim za kidanje zapera-ka ili odlazaka u berbu. Polje je u Vrbniku uvijek bio „muški po-sao“, ako se uopće poslovi dijele na muški i ženski. Tako je ostalo do danas, žene se nisu „gurale“ u


25

polje, a muževi ih nisu zvali. Žena je Žlahtinu stavljala na stol, a do stola Žlahtinom se bavio muž obrađujući je u polju, pazeći je u konobi, vodeći brigu o njoj kao o svojem djetetu.

Promijenili su se načini pijenja i uživanja u vinu. Naučili su ljudi probavati vino. Uključuju u to sva svoja osjetila: vida, njuha, okusa...procjenjuju boju. Sljubljuju se svi doživljali u prekrasan užitak. Oko Žlahtine okupljaju se prijatelji, o njoj razgovaraju znalci, ali i oni koji to nisu, baš kao što to upravo činim ja.

Naučila sam se i ja uživati u Ivovoj žlahtini, ali i u nekim dru-gima.

Ako ste kupili butelju vina, po-nesite ju u vaš grad kako biste uživali sa vama dragim osobama u kapljicama Žlahtine. Kada otvo-rite bocu, zatvorite oči i sjetite se mirisa mora i hladne bure koja udara u stijene ispod Vrbnika.

Sjetite se i bure koja se probija do kostiju dok šećete uskim vrb-ničkim uličicama.

Prošećite u mislima po onom kršu, grotama i škrtoj zemlji, ali i po plodnom polju i uživajte u mi-risu, okusu i pogledu u čašu...kad otvorite oči.Bistra poput mora, ali zlatnožute boje upila je ona miri-se kuša i magriža.

Žlahtina će se nježno kotrlja-ti u vaše grlo lagano draškajući vaše nosnice svojim „žlahtnim“ (plemenitim) i ugodnim mirisima i podrhtavati na vašem jeziku izazivajući uzbuđenja i buditi sva Vaša osjetila (i sjećanja), onako - kako to samo Žlahtina zna.

Mira Katunar

Nema pića koje je toliko opje-vano kao vino ili koje je izazivalo toliko pozornosti još od onih dav-nih vremena prije Krista. U grčkoj i rimskoj mitologiji nailazimo čak na boga koji je, između ostalog, bio zadužen za vino. Riječ je dakako o Dionisu, odnosno o njegovom rim-skom pandanu Bakhu, u čiju su se čast priređivane baka-nalije redovito pretva-rale u orgije. Zanimanje za vino ne jenjava ni danas kada se ne samo njegovo stvaranje, nego čak i pijenje pretvorilo u pravu znanost, netko će se usuditi reći u pravi vinski snobizam kojeg krase pretjerano gesti-kuliranje i metaforičko izražavanje za kojeg čovjek treba biti posebno talentiran.

Poseban doprinos fi lozofi ji vina dao je mađarski knjževnik Béla Hamvas u svojoj istoimenoj knjižici koju je okarakterizirao kao „moli-tvenik za ateiste“.

Donosim jedan citat iz tog djel-ca:

„Postoji samo jedan zakon pije-nja: bilo kada, bilo gdje i bilo kako. Ozbiljnom vremenu, ozbiljnom čovjeku i ozbiljnom narodu to je sasvim dovoljno. Danas se, naža-lost, taj zakon jako zloupotreblja-va. Pričali su mi, na primjer, kako je netko u ljetni sumrak, ispred klijeti, pio sentđerđheđsko vino

i pri tome čitao novine. Da mi to nije kazao čovjek kojemu se može vjerovati, posumnjao bih da laže. U ljetni sumrak, ispred klijeti piti sen-tđerđheđsko vino jest najsvečaniji životni trenutak. Za tu prigodu tre-ba prekriti stol žutim ili ružičastim vezenim stolnjakom, staviti cvije-će u vazu, i to ciniju ili suncokret, i čitati nekog od najvećih pjesnika, Pindara, ili Dantea, ili Keatsa. Onog koji nije u stanju prepoznati ovakav trenutak trebalo bi smatrati izgu-

bljenim čovjekom.“Dakle, kolokvijalno

rečeno, nije svako vino za svako društvo, za svako doba dana niti za svako godišnje doba, a još manje za svako jelo, kao i za svaku čašu. Svaki vinski znalac koji imalo drži do sebe će kod kuće imati barem dvadeset vrsta čaša za

vino zato što on zna da se čaša pri-lagođava vinu, a ne vino čaši.

Ljudi se opijaju da oslobode sebe od sebe samih, a tko to može bolje nego vino. Hamas će reći, vino je moć iskupljanja, čin milo-srđa, ono nas vraća u raj i jednom kad ste pod njegovim utjecajem, borba protiv njega je uzaludna. To znaju svi koji su se pošteno napili, zar ne?

I za kraj, mala obavijest nježni-jem spolu. Naime, sada je i znan-stveno potvrđena njemačka poslo-vica koja kaže da „vino (crno op.a.) mnoge čedne žene baca na leđa.“ Zato pažljivo!

Klara Volarić,prof.


FILOZOFIJA VINA

„Vino i nijemog pretvori

u slavuja.“ (armenska)

26

Mudri su ljudi koji znaju krat-ko i jezgrovito izreći neku životnu istinu najčešće nastalu na temelju njihovog životnog iskustva. Cilj takvih poruka je potaknuti nas na razmišljanje o sadržaju izrečenog. Iako sastavljene od malo riječi, one sažimaju duboke fi lozofske pogle-de o čovjeku i prirodi.

Nazivaju ih prema grčkom afori-zam, odnosno gnoma, a prema la-tinskom sentencija ili maksima.

Netko je rekao da „u malom pro-storu nudi veliki sadržaj“, a Pavao Ritter Vitezović da je „kratak a ve-lik nauk“. Ako znamo da za neke mudre izreke ne znamo autora, govorimo o narodnim prirječjima ili poslovicama, pitalicama i zago-netkama. To vrijedi i za anegdote (zanimljive kratke priče duhovita sadržaja koje govore o događajima znamenitih osoba, ali sadrže i mo-ralnu pouku.

Svaka takva poruka svoj posta-nak duguje darovitom pojedincu koji je znao doživljeno preobraziti i izraziti na slikovit način.

Nasuprot nekih kontradiktornih religijskih stavova o vinu, odno-sno alkoholu, književnost je vino uvijek preporučivala. Još od antič-ke Grčke pjesnici hvale vino: Alkej, Anakreont, pa i sam Homer.

Predislamski Arapi bili su velike vinopije. Na početku objave Kur’ana nije se odmah zabranilo vino. Mnogi su njihovi pjesnici opjevali vino u svojim pjesmama. Ne manje nego u literaturi, alkohol postoji u biografi jama pisaca, a među njima ima i onih što su umrli od posljedi-ca alkoholizma. Na pitanje jednom

književniku kako je unatoč alkoho-lu uspio doseći literarno majstor-stvo, za razliku od mnogih koji su


VINO U IZREKAMA

posve potonuli, umjetnik je odgo-vorio Ujevićevom rečenicom: “Ja sam noću pio, a danju radio.”

I baš zato uživajmo u napisnom i zapisanom. I naravno, izvucimo pouku: Uzdravlje i živjeli!

„Kad nebo ne bi voljelo vino, zar bi ga gajila sunčeva toplina!“(Kina : Li Tai Po; 701.-726.)

„ Drž se sedam koraka od slona, deset koraka od žene i trideset koraka od pija-na čovjeka.“

(Indija)„Čuvaj se ljenčarenja, jer ono donosi veću štetu nego pijanstvo.)

(Perzija: Omar Ibn Al-Kattab) “Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću

sjede vinom raspaljeni.“ (Stari zavjet: Knjiga proroka Isaije)

„Tko na dug pije, dva se puta opija.“(Albanija)

„ Vino ne zna za stid, ono ide bez košulje i hlača.“(Nizozemska)

„Tko ne voli vino, žene i pjesme poj, Taj ostaje budala... čitav život svoj.“

(Martin Luther 1483.-1546. osnivač Reformacije,prevoditelj Biblije na njemački)

„Dobro vino šteti kesi, a loše želucu.“(Portugal)

„Pij vino, ali neka ono ne popije tebe.“(Rumunjska)

„Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.“(Lev Nikolajevič Tolstoj 1828.-1910., ruski književnik)

„Vino je poput glazbe – nemoraš znati što je dobro,ali znaš što ti se dopada!“(J. Meyer)

„Ako je vina malo, znači, kolovoz je bio kišan.“(Miguel Cervantes de Saavedra 1547.-1616.), španjolski književnik)

“Postoji samo jedan zakon pijenja: bilo kada, bilo gdje i bilo kako.”(Bela Hamvas)

„U vinu je istina, mudrost, srdačnost, ljubav, patriotizam, poezija i konačno za-borav nevolja – u vinu je sreća.“

(Josip Stritar ,1836.-1923. , slovenski književnik)

„Kad na Svetog Ivana Kiši, zla su sa svih strana, al sve svađe na Ivana bez štete su istog dana.“

(Vjerovanje prema kojem, kad na dan Sv. Ivana (24. lipnja) pada kiša, u bačvama neće biti vina, ali spor će svaki završiti sretno.)

„Pijenje je kao jahanje; tko zna jahati daleko stigne.“(Matko Peić, književnik )

„Vino je po svojoj neuhvatljivosti, po nedefi niranosti svojih svojstava najsličnije glazbi i poeziji.“

(Dubravka Premužić,“Mudroslovlja o vinu“)

Pripremila: Mira Katunar, prof.

27

Udruga Ruki djeluje već tri godi-ne u Vrbniku. Iako su nam primarne djelatnosti vezane uz suvremene komunikacijske tehnologije, medij-sku kulturu i kulturu uopće, tako-đer se zalažemo za očuvanje starih običaja, oživljavanje jezgre staroga grada Vrbnika kao i raznih aktivno-sti vezanih uz Vrbnik.

Jedan od projekata koji uspješ-no realiziramo već treću godinu zaredom je Vrbnik Wireless, odno-sno bežična mreža i internet na po-

dručju općine Vrbnik. Naši članovi koriste je za bežično umrežavanje računala, igranje, dopisivanje, raz-mjenu datoteka, pristup web ka-merama, daljinskim upravljanjima i drugo.

U sklopu bežične mreže djeluje-mo i preko internet portala “Vrbnik.org” na kojem objavljujemo sve vi-jesti, informacije, a ponekad i koju kritiku vezanu uz našu općinu. Na taj način omogućujemo ljudima koji žive izvan Vrbnika da budu upućeni u događaje i aktivnosti

koji se događaju u Vrbniku.Portal dnevno prati stotinjak po-

sjetioca koji navraćaju u prosjeku tri do četiri puta dnevno na stranice.

Drugi naš projekt koji smo djelo-mično uspjeli izvesti je bilo preno-šenje Mlade mise Božidara

Volarića, člana naše udruge na kabelskoj televiziji također bežič-nim putem. Djelomično kažemo iz razloga što smo imali najbolju vo-lju i znanje ali smo imali i skromnu opremu.

Zahvaljujući donacijama, potpo-ri TZO Vrbnik, Općine Vrbnik i čla-narinama nabavili smo novu opre-mu - jače računalo, web kamere i projektor. Spremni smo prenositi tonom i slikom uz paralelnu pro-jekciju na platnu bilo koji događaj u Vrbniku.

Na našoj kabelskoj televiziji uspjeli smo osposobiti još dva pro-grama te se zalažemo za daljnji rad, a ne gašenje iste. U 2009 godini nabavili smo još dvije web kamere koje uskoro čekaju postavljanje na

atraktivne lokacije.Uz malo dobre volje uspješno

smo digitalizirali prva dva-tri broja Vrbničkih Vidika, koji su prvi put izašli na Božić 1974 godine (broj 1).

Svu našu opremu fi nanciramo djelomično od članarina, a dje-lomično od potpore pojedinaca, Općine i TZ Vrbnik.

Molimo sve građane Vrbnika koji posjeduju zanimljive fotografi -je, video zapise ili tekstove vezane uz Vrbnik, a voljni su ih podijeliti s

drugima da nam ih ustupe. Ovom prilikom zahvaljujemo se svim do-sadašnjim donatorima i aktivnim članovima koji svako iz svog po-dručja stavlja djelić svojeg vreme-na za zajednicu u kojoj živi.

Sastanci udruge Ruki su nedje-ljom od 20-23h na Placi.

U ovim božićnim danima svim čitateljima Vrbničkih vidika želimo sretan Božić i novu godinu 2010.

Uprava udruge Ruki

I. Kraljić, J. Polonijo, V. Šušak

UDRUGEUDRUGE

Kad se male Ruki slože, sve se može, sve se može...

28

SUSRET GENERACIJE IZ

VRBNIKA, ROĐENE 1949.

GODINE

Zajedničko druženje ljudi oduvijek je nešto značilo, jer kroz priče i uspomene, kao i razgovore o svakod-nevnim događajima, pjesmom se stvarala i stvara se jedna nova snaga za neko novo druženje.

Takva spoznaja drži i našu generaciju, rođenu 1949. godine u Vrbniku i upisanu u svete crkvene knjige, da se sastaje, a posebno na slavlju naših godišnjica živo-ta.

Tako smo se našli i proslavili naših 50 godina, a za-tim smo se okupili i dana 19.08.2009. godine u Vrbniku, na proslavi naših 60 godina života.

Prije susreta ispred crkve Majke Božje od Zdravlja, Gospoji, naša je delegacija, u ime svih nas, posjetila pokojnu iz generacije Zahija Ankicu na mjesnom gro-blju u Vrbniku, i položila cvijeće uz prigodnu molitvu.

Svi smo se istog dana sasatali ispred navedene cr-kve u kojoj smo u 17 sati imali svetu misu, koju je pred-vodio kardinal Josip Bozanić s fra Polonijo Matom, na kojoj je između ostalog naglašen značaj našeg susreta, s naglaskom vjere i molitve.

Nakon odslužene sv. Mise i zajedničkog slikanja u parku kraj crkve, pala je i pjesma Vrbniče nad morem kao i još nekoliko prigodnih pjesama.

Naše zajedničko druženje nastavilo se u konobi “Gospoja” gdje smo se uz prigodnu večeru ugodno proveli uz pjesmu i zvukove harmonike, kao i izmjenili razne priče i događaje iz našeg djetinjstva, mladosti i svakodnevnog života.

Hvala i ovom prigodom na poklonu kojeg nam je svima dao naš dragi vršnjak kardinal Josip Bozanić.

Hvala i dragom Bogu za naš opisani susret koji želi-mo da nam se opet dogodi 2019. godine.

Hriljac Ivan

VRBNIČKI PEDESETOGODIŠNJACI

U našim životima prisjećamo se i slavimo različite jubileje. Jedan značajan za nas, pedesetogodišnjake, bio je upravo ove 2009. godine.

Sunčanog, subotnjeg poslijepodneva, 22. kolovo-za susret je započeo u crkvi Majke Božje od zdravlja, Gospoji, gdje smo se molitvom i pjesmom zahvalili Bogu za sve dobro tijekom našeg života. U mislima i molitvi s nama su bili i naši preminuli vršnjaci. Sv. misu je predvodio vlč. Tomislav Crnović, a u zajedničkoj mo-litvi pridružila nam se rodbina i mještani.

Nakon Božjeg blagoslova druženje smo nastavili u konobi „Nada“ ,gdje smo uz dobro iće i piće i uz naše vršnjake muzičare pjevali i plesali do jutra. Prisjećali smo se davnih školskih dana, manjaža i nezaboravnih ljetnih praznika, jer nismo svi živjeli u Vrbniku, ali nas je dolazak u Vrbnik uvijek veselio i povezivao.

Neki su bili spriječeni prisustvovati susretu zbog poslovnih i drugih obveza, a posebno nas je veselilo što su susretu prisustvovali naši vršnjaci koji žive izvan domovine.

Veselo i brojno društvo dogovorilo je ponovni su-sret za sljedeći jubilej.

Vesna Parčić

OD BROJA DO BROJAOD BROJA DO BROJA

29

Četvrtu godinu zaredom vrb-ničke ljetne večeri bile su oboga-ćene klapskom pjesmom na već pomalo tradicionalnom susretu klapa. Vrbenčani i njihovi gosti imali su priliku uživati u nastupi-ma čak 12 ženskih i muških klapa s područja Kvarnera i Istre. Osim domaćina, ženske klape Valomet, sudjelovale su ženske klape Hreljin (Hreljin), Sv. Jelena (Dramalj), Mažurana (Omišalj), Teha (Cres), Rožice (Šapjane), vokalna skupina Buona Forma (Krk), te muške klape Pučki pivači (Novi Vinodolski), Trviž (Trviž), Sv. Petar (Sv. Petar u Šumi), Kaštadi (Poljica) i Rašketa (Punat).

Organizaciju su i ove godine pre-uzele članice vrbničke ženske klape «Valomet», a u realizaciji su im po-mogli nezaobilazni sponzori: opći-na Vrbnik, PZ Vrbnik, PZ Gospoja, Vinarija Katunar, Obiteljsko gos-podarstvo Ivan Katunar, Vinarija Nada, Vinarija Šipun, Pekara Vrbnik, Veletrgovina pićem Saraga.

U nadi da ćemo i dogodine svi zajed-no zapjevati na Placi na 5. jubilarnom su-sretu klapa, u

ime svih člani-ca klape Valomet i našega voditelja, želim Vam sretan i blagoslovljen Božić te sretnu i raspjeva-nu Novu 2010. godi-nu.

Elena Gršković

OD BROJA DO BROJAOD BROJA DO BROJA

Dana 5. 7. 2009. godine, u Vrbniku se, u organizaciji BBK „OTOK KRK“ i uz pot-poru TZO VRBNIK, održala brdsko-bici-klistička biciklijada koja je bila rekreativ-nog karaktera nami-jenjena prvenstveno popularizaciji bici-klizma i upoznava-nju zanimljivih dije-lova općine Vrbnik. Sudjelovalo je 80-ak biciklista. Oni malo spremniji odvozili su 45 km, a početnici 30 km.

Ovim putem za-hvaljujemo se svim sudionicima kao i sponzorima biciklija-de, te se vidimo slje-deće godine opet.

Ivan Kraljić

Biciklijada Vrbnik 4. SUSRET KLAPA U

VRBNIKU

30

Kad pogjedan folklor denes i nigda, kad sen ja počela tancat 1960. leta, vidin da se je pelno toga prominilo.

Finila sen 8. razred kada su me pitali ako gren tancat po staru za Ivanju na Škujicu. Ja sen rekla da gren. Baba Save je imela doma sve če mi je rabelo: tesnek, stomanju, frisi, rub, kanicu, hoveje... niš nis morala posudit.

Bila sen sva vela, ali i malo prestrašena aš su mi rekli da „va Vrbniku mora sve bit na svojen me-stu, niš ne smi bit krivo.“ Frisi mo-raju bit porejeni kako rabi, ne sme visit, šoto tesneka mora jih bit malo vidit, ali jednako na sve bandi, mri-žice na širokoj stomanji ili suknjici moraju bit štirkane i lipo stat uz vrat...

Mlade divojki najviše su bili va stomanjah, a malo starije va suknji-cah. Va struku smo morale bit jako stišnjene ze pasicun da sve to sku-

pa bude lipo za vidit.Za vraton su nike divojki nosili

čevjeno kolajno, a nike zlatno, velo, starinsko.

Ja sen nosila zlatno, dva puta namotano okolo vrata, aš je to imela moja baba, a va uših vele zlatne penduni, ke se nose samo na tesnek. Va mrižicah smo imeli šempreivu, suhu želtu rožicu ili ru-žmarin. Na glavi smo imeli, ma ne svi, starinski rub ili čevjenu pletenu vrpcu ili mali čufi ć.

Tancali su i mladi i stari, i muži i ženi, seki ki je umel i volel tancat.

Ja sen vavik tancala ze stariji-mi: Osip Pera, Jerko Švatrić, Vjeko Volarić, Ive Ujčić, Pere Primorec... Svi su pokojni, ali moren reć da su svi znali jako lipo tancat i kantat po staru.

Tancali smo va Vrbniku, po fe-stivalih na otoku, ali i va Zagrebu. Najviše nas je bilo strah tancat doma, va Vrbniku, aš su svi gjedali

kako tancamo, kako smo obelčeni, od postol do glavi; sve je rabelo bit porejeno i na svomu mestu, aš ako ne, drugi dan bimo čuli kritiki.

Ja sen tancala do 1987. leta. Potla toga smo nas par ženskih učili mla-dih tancat i hodeli š njimi po festi-valih, po smotrah i na izleti. Govorin o judimi ki su sad već odrasli judi, rojeni od 1964. do 1973. leta. Oni su tancali sve do 1991. ili 1992.

Za vrime rata bilo je zatišje, a ondat se je opet počelo tancat, ma ze drugimi judimi. Marica Milova, Katica Opatica i ja opet smo se uključili va folklor i imeli smo jed-nu jako lipu grupu mladih judi ki su znali jako, jako lipo tancat i bilo jih je jako lipo za vidit. Kadi god su nastupili, svi su njin plno pljeskali i hvalili jih. A bilo je to va Vrbniku, posvuda na otoku, va Zagrebu, va Metkoviću, va Vinkovcih, na Ohridu i ne pametin se više kadi. Ta je gru-pa nastavila sama, ali je prije par let

SJEĆANJASJEĆANJA

Folklor prije i sad

31

Nov nan je pop va Vrbnik prišel, mladi plovan.

Ćel ju ga judi zavolit, ćel ju ga štimat. Će se znat z mlajarijun po-govarat, ćel naše matere i babi ke znaju grintave bit, kuntentat. Sve će do njega bit, ćel svih jednako vo-lit ili samo nikih, vrime će pokazat. Čudo je popi i plovani va Vrbniku službovalo. Ja se pametin popa Osipa Volarića ki je bil plovan celo moje ditenstvo. Ko dite pametin se da je imel barku i volel je poć na ribi, znal je i nas dicu va barki provozit od Mora do Zgribnice. Veselela sen se kad smo mu za trgadbu nosili grozdovi dokla bi on šel košić spra-znit va konobu njegova divica nan je dici davala galetice ili bomboni.

Kad sen bila va osmon ra-zredu prišel nan je za plovana pop Kirinčić, ki mi je skulu držal i prvo dite krstil. On je bil pravi gospodin plovan. Vavik je volel z mladimi bit, tada smo u njega va uredu z našimi bogoslovi, kih je bilo čudo, prosla-vu 650 let Kapari, spravjali presta-vu “ Suđenje Isusu “, prve Vrbničke vidike dogovarali. Plovan nas je va sven podupiral tako da mi je ostal va lipon spominjanju.

Za njin je prišel pop Čubranić, ma on je nikako jako malo va Vrbniku bil. Onda je za plo-vana bil pop Barbiš pe pop Kosić, dobri pop Andre ze Omišja pravi domaći plovan, ali je oslabel pe ni više mogel bit plovan va Vrbniku.

Onda nan je prišel pop Zec, on je bil plovan svih Vrbenčan, ze svimi se je znal pogovorit, on je bil pravi plovan otvorenih vrat i srca za svih. Ne znan ako ćemo takovo-

ga više imit. Judi pamete i nakon čudo

let pravjaju ki je plovan kakov bil ili če se je dogodilo kad je on bil plovan. Prije su judi va Vrbniku bili bogobojazni, pošteni, štimali su plovana ali jih ni bilo strah reć ako ze nikin nisu bili kuntenti.

Bivalo je va Vrbniku više popi i oteli su dat za plovana nikoga popa Minu ki je staval na Potočini. Muži i mlajarija od Place su zatantarali prazne latene bečvi ke su roštali a oni su još i zijali “ Niniu ninu mio nećemo Minu mi oćemo popa Pera Volarića ki ima glas slavića “. Tako su oni samo oteli dobroga kantura. M i bimo deneska voleli plovana – čovika ki je za svih jednako dober.

Župjanka

SJEĆANJASJEĆANJA

prestala tancat.Sad kad gjedan našu dicu na

Placi kako su obelčeni, malo me je sram. Frisi njin vise na sve kraje, samo da ne padu; nike divojčice nose tesnek bez kanice, mrižice znaju bit nepopeglane i neštirka-ne... da ne nabrajan sve, a pelno je toga čega se moremo sramit. Ma nisu oni krivi, nego njihove matere ke jih obelčivaju. Zato ako ne znaju, neka pitaju starije kako se poredi. Ter ni sramota pitat. Sigurno da mej njimi ima i lipo porejenih, za seku pohvalu. A seki ki gjeda, vidi.

Lipo je če jih je pelno, vidi se da vole tancat i lipo je da se uče. Ma niki put jih je i previše, pe jih se more podilit na boje i gore, na sta-rije i mlaje ili nikako drugačije.

Sve ima svoj red: kako dite spra-vit, kako tancat, kako organizirat tancari va prostoru, na Placi ili Škujici, ili kadi drugdi. I dica ili stariji tancari će onda sami osjetit i znat kako ča rabi bit. Ondat će se i natje-cat mej sobun: ki zna boje tancat i ki je lipše porejen.

Eva kritika na kraju ni zato da bi bilo gore, nego da se učimo lipo tancat, bit lipo obelčeni, lipo nosit tu staru i starinsku robu, aš će nan bit krivo ako nan niki stranci, ki se zanimaju za tanec, a takovih je de-nes sve više, reku da imamo lipu nošnju, a ne znamo ju oblić.

I za kraj, mi ki smo se bavili ze folkloron, želimo da va Vrbniku bude pelno dičini ka znaju tancat po staru, da znaju oblić staru robu i lipo ju nosit i sekako da se ne zate-re naš stari tanec.

Savica Plišić

Vrbenski plovani kih se ja pametin

32

Već više mjeseci prije mlade mise Vrbnik je „disao“ dugo oče-kivanim dogođajem koji se imao zbiti po Ivanji. To je bila sveča-nost mlade mise našega Božidara Volarića. Dok je đakonsko ređenje bilo u Rabu , svećeničko se ređenje upriličilo u nedjelju 14. lipnja u Krku . Njegov suređenik bio je vlč. Ivan Debelić iz Malog Lošinja. Lijepi broj vjernika iz Vrbnika prisustvovalo je tom činu i zahvalilio Bogu za taj dar svećeništva.

Trodnevnicu uoči mlade mise predvodili su njegovi kolege mla-domisnici Ivan Debelić i Tadija Tomkić iz Rijeke, a uz njih jedan dan trodnevnice vodio je karme-lićanin iz Krka otac Ervin Ukušić. Vrbnik je bio okićen s 40 setova po 5 zastava vrbničkih motiva koje su bile povješane po trgovima i ulica-ma. Zastavice su dale novu živost ovom dogođaju.

U nedjelju po Ivanji 28. lipnja osvanuo je pomalo ne/kišoviti dan koji nije zasjenio naše oduševljenje. Iz roditeljske kuće pratila ga je sve-čana povorka mladih iz njegove generacije s djevojkama u narod-noj nošnji koji su nosile simboličke

znakove svećeništva - štola, kruh, vino, trnova kruna, kalež. Pridružila im se je velika grupa ministranata , vrbnički pjevački zbor s 40 pjeva-ča, prijatelji bogoslovi, ovogodišnji mladomisnici iz drugih biskupija i veliki broj krčkih svećenika . U prat-nji roditelja , brata i uže rodbine povorka je krenula prema prepu-noj župnoj crkvi. Na početku mise pozdravio ga je plovan Antun Zec, a uime zadnjeg domaćeg svećeni-ka vlč. Zlatka Sudca čestitku je upu-tio vlč. Anton Valković. U sveča-nom slavlju propovijedao je vlč. dr. Božidar Mrakovčić, profesor riječke Teologije.

Njegova je generacija bila vrlo ponosna na svoga prijatelja koje-ga je Bog između njih na posebni način odabrao za svećenika.: pa i generacija iz riječke gimnazije koju je pohađao i pjevački zbor iste gi-mnazije u kojem je brusio svoj glas. Svi su oni prisustvovali samoj sve-čanosti mlade mise.

Pjevački zbor je nadahnuto i s punim oduševljenjem predvo-dio slavlje a narod je također su-djelovao veličanstvenim pjevom. Božidarov pjevački zbor iz riječ-

ke gimnazije otpjevao je na kraju Mozartov „Ave verum“ . Svetom činu euharistije pridružilo se 29 mi-snika. Podijeljeno je mnogo svetih pričesti. Na kraju se mladomisnik biranim riječima zahvalio župi koja je iznjedrila njegovo svećeničko zvanje . Na izlazu iz crkve svi su do-bili spomen-sličicu na ovo slavlje s geslom mladomisnika: „Moje mi srce govori: traži lice njegovo! Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim!“ (Ps 27,8)

Po, običaju, na Placi se nasta-vilo veselje . Točila se je vanredna Nadalinska žlahtina svima, a sret-na je majka i zatancala sa svojim sinom kako je to u Vrbniku običaj. Naravno, sopele su dale izvanredni doživljaj ovom momentu jer „ one sopidu već mijar let“ u svim rado-snim prilikama.

Budući da u Vrbniku nema po-godnog mjesta za velike svečano-sti, slavlje je svečanog ručka na-stavljeno u hotelu „Park“ u Puntu . Za vrijeme ručka pale su lijepe če-stitke rodbine i prijatelja.

U 19 sati svečanom staroslaven-skom Vičernjom završila je liturgij-ska svečanost. Roditelji Karmen i

IZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPEIZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPE

MLADA MISA

33

Frane vrsne pjevače i ministrante počastili su u „Gospoji“ za sav nji-hov trud i nadasve svečani ton koji su oni dali ovom danu.

Pop Anton Zec

NAŠ MLADOMISNIK

Ugodno je nedjeljno jutro ranog ljeta. Stojim okružena žamorom poznatih lica na kojima se zrcali ra-dost. Sve su oči u iščekivanju uprte u vijencem okićena vrata. Čekamo razlog našeg okupljanja – našeg novog mladomisnika. I dok srca prepuna emocija mnogi-ma tjeraju suze radosnice na oči, naš mladomisnik izlazi iz kuće nasmiješen i smiren da bi primio roditeljski blagoslov i, na pomalo simboličan način, sišao stepenicama među “svoj narod” da bi postao njegov pastir – predvodnik.

A kroz moju glavu, kao ri-jeka, protječu živa sjećanja na dane koje sam dijelila sa današnjim slavljenikom. Ispred mene sjede moji mali učenici koje sam primila u V. razred da brinem o njima i da

ih vodim iduće četiri godine. Među njima je i jedan bucmasti dječak koji me povjerljivo gleda iza svojih naočala. Božidar se ubrzo pokazao kao bistar momčić, zainteresiran za sve aktivnosti i jedan od onih koji nikad ne stvaraju probleme. Naprotiv, od njega se može očeki-vati i pomoć ako je može pružiti. On obožava kompjutere i ako je ikako moguće zavlači se u informatičku učionicu gdje bi mogao sjediti do beskonačnosti. Ali on će isto tako rado pomoći i u kuhinji i u svakoj drugoj prigodi.

Kasnije je Božidar bio dragi gost u našem domu. S mojom ga je dje-com vezivao interes – i ovoga su puta kompjuteri u pitanju. Zajedno

IZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPEIZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPE

smo brinuli i o uređenju crkve za blagdane, osobito za Božić. Bili su to lijepi trenuci zajedničkog pla-niranja i veselja kada bi sve ispalo onako kako smo željeli.

Sada, na njegovoj prvoj misi u rodnom Vrbniku, okupio je uz ostale i svoju generaciju iz osnov-noškolskih klupa. Vidim neke svoje učenike nakon dugo vremena. Svi su presretni i oduševljeni mladomi-snikovom željom da podijeli radost ovog velikog dana s njima. I mnogi ga pozivaju da jednog dana (neki uskoro) dođe i blagoslovi njihove

brakove.Uz pjesmu, sopele (koje

naš Božidar jako dobro sope) i tanec te uz dobru hranu i ka-pljicu dan je zaista proletio.

I na kraju, uz pregršt svih ostalih dobrih želja, moja je jedina da Božidar u svom sve-ćeničkom životu ostane uvijek jednostavan i dobar čovjek, blizak svakome – od djeteteta do starca; spreman za sluša-

nje, razumijevanje i pomoć. Neka zaista pođe za Isusovim primjerom jer je Njega izabrao slijediti.

Milena Džeko

34

Ne zna od kuda bin počel pisat aš se čudo toga dogodilo. Prominili smo vlast va općini, prišel nan je novi plovan, ziberamo novoga predsjednika države i još se je čudo lipih stvari dogodilo ke ne smin reć ... Ma ja ću pisat o Žlahtini, aš ovi put svi o njoj pišu. Ja mislin da i ja iman čegodare reć o Njoj.

Ka trgadba! Ovakove ni zdavna bilo; grozdova ko kamena i još više. Bilo ga je toliko da su svi napelni-li svoje bečve. Pišen o Žlahtini ne samo aš je dobra i aš ju volin, nego aš je ona školala moju dicu, udela-la moju kuću, i hrani fameju.... i baš bimo joj se mogli kako odužit. Mogli bimo po njoj dat ime jenoj ulici, ali trgu...mogli bimo udelat jeden muzej od vina....( ili Vinogradsku prekrstit va Ulicu Vrbničke žlahtini). Promislite malo....da se česta po koj se gre poji i po koj se peja grozdovi doma, zove Ulica Vrbničke žlahti-ne?!

To bimo udelali spomenik svin onin rukan ke š njun hrane vrben-ske fameje.

Ma, pravit ću van kako je to nig-da živelo od vina i delalo vino. Vi znate kako je denes i kako se denes fadiga poji. A kako su to delali moji dedi kad sen ja bil fantina.

Ni toga grozdova bilo tako čudo. Onu mižeriju ku su naši strari imeli najprije bi podilili na pet-šest deli (koliko su imeli dice), a i oni su imeli šest-seden dice.

Ni bilo ni trahtori, ni kultivatori, ni makini za kropit... nego kareti, muli i osli. Još denes mi va uših od-zvanja: „ Cu Moro! Ala Roša hod na-prvo! Cu , vražja lenušo...Na, mala

simo hod.“ Sveku večer pejalo se Mora, Rošu, Belu.... na Čerenec ili kako drugamo. Muži bi se spravjali poji, pripravjali vidriol, točili vodu na Črišnjici. Zavezali bi glavu ze če-vjenin rupčićen i vruku zeli žukvicu. Zajizdeli bi na mulu, seli na bisagi, hitili nogi priko butraki i partili bez fugi poji. Teško je bilo kropit ze makinun na škini i nosit kropjeni na mulcu, ali oslu; ze motikun okopi-vat... Kropilo se je ze vidriolon koga se je moralo prije semlit ze velin kamikon, pobralo ga se va krpicu i močilo va čebriću. Do poja se pol ure jizdilo po beloj česti pelnoj pra-ha, hodelo se priko kamiki zgorun Dupčićen aš je bilo kraće, ili se vozilo karet okolo po česti. Kad se hodelo trgat, lati na kolih su roštali, lupali i tancali po kamikih. Osli i muli srali su po putu, a ženi po gradu su po-metali lajna i hitali ih za rožice ( aš ni bilo umjetnoga gnoja). Mularija je tekla bosa po gradu i morali su pazit da ne zagaze va friško govno od muli (lajna). A kad bi se malo osušilo, dica su ga špehali mesto bali. Svi su imeli krvave prsti i plave kolena. Ma ni bilo infekciji (imeli su imuniteti i bez cijepiv)?!

Svu težašku muku bimo poza-bili kad bimo potrgali dva kareta grozdova (jeden černoga i jeden beloga).

Kad bi grozdovi prepejali do ko-nobi, spravilo bi se nikoliko kum-panj. Obično su imeli zajedno jenu makinu za semlit grozdovi . Jeden drugomu bi pomogli hitat va ma-kinu, semlit i prehitit va bečvu ka ni imela više od 5 – 6 mer.

Na bečvu se davalo važić ze vo-

STATISTIKA ŽUPE

U 2009. GODINI (1. 6. - 1. 12. 2009.):

KRŠTENI

1. ANTONIJA JUSTINIĆ kći Svijetlane i Milodraga 2. VANJA – JOSIP BOLONIĆ sin Mateje i Sanjina3. KLARA KOŽIĆ kći Marjane i Davora 4. GAŠPAR TOLJANIĆ sin Katarine i Franja

VJENČANI

1. MERI TOLJANIĆ i MARINO LUKARIĆ2. BILJANA BOLJFAR i JOSIP SARATLIĆ3. MIHAELA BRAUT i DAMIR FILIPOVIĆ

PREMINULI

JOSIP STAŠIĆMARIJA PAVAN – LUKARIĆBARTUL ŠULINAMIRA RAŠID MATE VALKOVIĆURŠULA DMINIĆANA TOLJANIĆBRANKO HRILJACDINKA DUJMOVIĆIVAN VOLARIĆIVAN LUKARIĆ

STRIC IVESTRIC IVE

Vrbnička žlahtina

35

dun i gumicu da se vidi kako vino kuha; zatvaralo se konobu i deržalo teplo. Prije nego bi prišlo grozdovi va konobu, šlo bi se pobrat spa-rožinu.... Čudo posla za malo vina. Lehko bimo ga popili, a moralo se je čegod i prodat i doma prnest šold.

Niki su doli točili, a gori hitali vodu da jin vino dura. Pili su tako stalno bivandu, a zvali su je stojnič-ka. Pilo se bivandu, kupovalo špa-njuleti na broj, kvaret i pol mesa za velu fameju, jalo kruh od tri dani i bili smo kunteti.

Da bi se vino prodalo, moralo ga se zapejat na brod. Nike su se ženi natrgovale.

Makare ženi va Vrbniku nisu čudo hodeli poji, nego su više ho-deli na trgovinu. A hodelo se na Gornji kraj, va Liku , a dodar i va Slavoniju. Putovalo se je ze bro-don. Hodelo se zdolu brigon (po Isljeničkon putu) i ni se znalo kad će se i ki od kuda vrnut. Niki su hode-li ća za vavik, a niki samo trgovat.

Za sveku butra-ku ( plastiki ni bilo) ka je šla na brod moralo se platit tro-šarinu. Da bi ostal ki god šold više, govoreli smo da pejamo ocet, a ne vino (aš je putnica za ocet menje gu-štala). Poleli bimo bečvu ze oston, a prije toga dali loj oko čepa. Financu ni smelo vonjat

vino nego ocet. Vavik su se judi domišjali da njin ostanu dva šolda više. Nike ženi bi obelkli široke ka-mižoti, a šoto zašile žepi va ke bi dali bocice ze rakijun. Hodeli su po vratih i nosili rakiju, vino... minjali za fermentun i šenicu. Sve zbog vele mižerije.

Ženi su nosile robu va košiću na glavi. Zamotali bi svitek i šperto dr-žale glavu vajer.

Onda su prišle nike leta kada su prišli prvi gosti i mi smo jin počeli prodavat vino po konobah. Sveka kuća imela je svojih abonenti jer-bo sveki je hodel kupit vino na isto mesto, ako mu je bilo dobro. Vino se je prodavalo arefužo. Denes pro-daju vino arefužo, ma i va bočicah. Judi otvore svoje konobi, garaže, bočice ze etiketun (ku su in dica udelali na kompjutoru), polože na katridu sprid vrat ili na bečvu i prodaju. Vavik su se judi domišjali i delali fufunje, ma mi smo ih delali pod kuntrabant znajuć da delamo

STRIC IVESTRIC IVE

če se ne smi . Denes se to dela bez srama. Financi od one prve državi su boje kontrolali če se dela, nego ovisti denes. Morali bimo se opeta učit redu ili baren imit srama kad nimamo reda.... aš nećemo poć na-prvo. Ako mi pridemo va Europu, ona će se raspast.

Ove božićne blagdeni moraju čovika udelat bojin, va čoviku mo-raju zbudit poštenje, jubav prema bližnjemu ka se je malo zagasila, jubav prema Bogu i domovini.

Neka van ovi Božić prenese mir i jubav va vaše fameje, a va no-von letu more van svega falit ma neka van ne fali zdravja i slogi va fameji...a neka nan i drugo leto ne fali Žlahtini. Ako toga budemo ime-li, imit ćemo sve...A drugo ? Drugo će pomalo prit.

Srićen i blagoslovjen Božić i novo leto želi van

Vaš stric Ive

[email protected]

Documents

Vrbnički vidici broj 34 (2009.)