WladimirKaminer

Vojnirock

Originaltitle:MilitarmusikbyWladimirKaminercopyright©2001byWilhelmGoldmannVerlag,MunchenadivisionofVerlagsgruppeRandomHouseGmbH

copyright©2002.zahrvatskoizdanje.Frakturad.o.o.ISBN953-7052-00-1

rock(izg.rok)–mmuzžarg.generičkiterminkojiobjedinjavasvežanrovepopularne glazbe druge pol. 20. st. (koja se ne uklapa u obrasce ozbiljne,narodneilizabavneglazbe),temeljennarockandrollupolovine50-ih

Rječnikstranihriječi

rok–m1.a.odredbadodanapravnomposlukojomsenjegovučinakstavljauovisnost o protjecanju vremena b. ograničeno, utvrđeno dulje ili kraćevrijeme, ili razdoblje u kojem što biva ili što treba obaviti, izvršiti i sl.2.završni dio tog vremena, određeni dan, sat i si. kad što dospijeva, trebaobaviti,izvršitiisi.

vojnirok–obaveznavojnaobuka,vojnaslužbaRječnikhrvatskogjezika

Socijalističkiodgoj

Godine1967.naša je zemlja slavila važnuobljetnicu–pedeset je godinabilo prošlo odVelikeOktobarske revolucije. Realni socijalistički pripadnicinižegsrednjeg staležanisu imalimnogorazlogadabuduponosnina svojuzemlju i na poredak koji u njoj vlada. Imali su nekolicinu problema s timporetkom: problem salame, problem šećera, problemmaslaca i nebrojenedruge zbog kojih im je Sovjetski Savez bio neatraktivan. Nekom jeromantičarunaprotivstvarnostizgledalavrlopozitivno.Naime,ubaletusmobilibrojjedan.IstojetakojedinouSovjetskomSavezubilomogućeizgraditinajvećunuklearnucentralu,aprvogsmočovjekuusvemirtakođermiposlali.Prvogpsa,prvogčovjeka,prvuraketu.Taizuzetnadostignućaidojmljive

rezultatemoglismozahvalitiVelikojOktobarskojrevoluciji.Otomeseradilouoči obljetnice1967. Sve sunovine, televizijske emisije, radijski programi,tvorničkeskupštineizvještavaleotimuspjesimaiobudućimperspektivama.Ljudisuslušalii,sveusvemu,bilisuzahvalniVelikojOktobarskojrevoluciji.Zahvalni na baletu i na Juriju Gagarinu čija je knjigaPogled odozgo premaplanutrebalaizićiuočiobljetnice,IsječciizGagarinovadjelabilisuobjavljeniu Literaturnajoj Gazeti. U njima je astronaut pričao kako sjajno izgledaSovjetski Savez odozgo: plave rijeke, planineprekrivene snijegom i zelene,bujnešume.Gagarinsijedopustiočakinekekritičkeprimjedbe:“Mnogosejoš rijeka mora premostiti, stepe se moraju preorati, a mala selaelektrificirati.Jošmnogotogamoramoučiniti.”U tosudobadvapsa,Belka iStrelka,koji su lansiraniu svemir jošprije

Gagarina, već šest godina besmisleno jurili oko Zemlje u svojoj kapsuli.Službenosuihproglasilimrtvima.NijebilopredviđenodakapsulaspsimaikadaateriranaZemlju.UnaseljuastronautaGradzvijezdaubliziniMoskveuređen je mali muzej u kojem je bilo izloženo nekoliko suvenira Belke iStrelke,čijaimenaznačeotprilikevjevericaistrelica.SvipionirikojisuzasvoješkolskerezultatebilinagrađeniizletomuGrad

zvijezda,mogli su tamopogledatiVjeveričinuogrlicu i Streličinubrnjicu teustonjihovuzajedničkufotografiju.Psisuvodiliskromanživotinisumnogotoga posjedovali. Većinu pionira nije naročito zanimao muzej, nego višetrgovinaživežnihnamirnicaastronautskognaselja,ukojojsusemoglekupiti

za ono doba poprilično neobične stvari, kao na primjer dugačke cigaretemarke More. Prema informacijama astronauta, između ostalih i samogGagarina, junakinje Belka i Strelka bile su još na životu. Pričalo se da jeGagarinuprivatnomrazgovorupriznaodajejednomkrozokrugliprozorčićsvojeraketevidiokapsuluspsimaidaječuoglasnolajanjeusvemiru.Tojesve trajalo tek nekoliko sekundi, kapsula je brzo projurila pored Gagarina,lajanjeseraspršilouništavilu.1967. konačno je uništena pseća kapsula, kako bi se izbjegli daljnji

“nesporazumi”. Bez vidljivog razloga, Gagarin je istovremeno počeo lokati.Više se nije mogao koncentrirati na svoju knjigu Pogled odozgo, koja jezapravo već odavno trebala biti završena. Pričao je svojim kolegamaastronautimadajesvemircrnarupa,daZemljanalikujenatrulubundevu,adaseSovjetskiSavez izdaljineuopćenemožeraspoznati.Njegovo jedjeloostalo zauvijek nedovršeno. Gagarina su suspendirali sa službe te jefrustriran besmisleno kružio uokolo aviončićem kojeg mu je poklonioHruščov. Letio je kroz oblake i tražio smrt, svedok se 1968. nije napokonsrušio.KasnijesuponjemunazvalijednudolinunaMjesecu,kojasedodušenalazi na tamnoj strani i nikada se nemože vidjeti sa Zemlje. Osim toga,njemu u čast promijenili su ime jednog gradića. No to je bio samo nekisasvim mali gradić, bez željeznice i bez zračne luke – bolje rečeno selo.Nedugonakonnjegovogpadarodiosamseja.Moj je otac uzeo taksi kako bi došao po moju majku i mene u bolnicu

Grauermann. Bolnica se nalazila na Kalinjiniskom prospektu u centruglavnoga grada, tamo gdje se sad nalazi velika ljekarna, štedionica i salonljepote.“Skrenite ovdjedesno”, rekao jemoj otacpokazujući vozačuput kada je

autodošaodoKalinjinskogprospekta.“Nemogu”,odgovoriojevozač,“svejezatvoreno,zbogobljetnice.Ovdjese

nesmijenikamoskrenuti,moramovozitiravno.”“MoramdoćiposvognovorođenogsinaubolnicuGrauermann”,objasnio

jemojotac.“Naovajvelikidan?Srdačnečestitke,trebalibisteganazvatiOktobrinili

slično.Ipaknemoguovdjeskrenutidesno”,rekaojevozačtaksija.“No,ondadobro.”Mojjeotacizvadionovčanikizdžepahlačaidaomu25

rubalja. Auto je odmah načinio veliki luk usred prospekta i dovezao sedirektnonapločnikispredbolnice.“Tavistestvarnodrskimomci”,čudiosedebeliprometnipolicajackojije

bašstajaosastrane.Istojetakodobio25rubaljaodmogaoca.Točnoistutusvotututnuojeibolničkomčuvarukakobimogaoući,istotakoimedicinskojsestrikojameiznijelavanitetiizmatičnoguredadamebrzoupiše.Mojjeotacnatajnačinpotrošiotočnocijelumjesečnuplaćuubolnici.Zatojesadaimaomene.Istimjetaksijemodveomojumajkuimenenatragkući.Posvuda

sustajalipolicajci,nasvakomsuugluvisjelecrvenezastave.Tada ihnaravno jošnisammogaovidjeti.Biosamjošsamobeba i ležao

samnastražnjemsjedalustareVolge,umotanutoplubijeludekuodglavedopete.

***Moja je majka govorila da sam bio vrlo mirno dijete, da sam se rado

smiješiostrancima,dagotovonikadnisamplakaoidasampiškioupelenesamo na njezinu naredbu. Vjerujem majci zato što je trideset godinapredavalanaškoliiuvijekgovorilaistinu.Premamojojmajci,vrlosambrzopočeogovoriti.Ublizininašekućenalazilasešumicaukojusmočestoodlaziliušetnju.S

druge strane šumice nalazila se ludnica, koju su svi nazivali samo “žutomkućom”,zbogbojepročelja.Luđacisusečestopenjaliprekoogradeitumarališumom. Nisam još pravo ni znao hodati i sjedio sam sav ponosan naplastičnomcrvenomtenkukoji jemojamajkavuklaza sobomnakonopcu.Odjednom je neki luđak iskočio iz grma. Bio je to ekshibicionist. U ruci jedržaosvojuogromnukitu,velikupoputtenkovskogtopa.Buljiojeunasimiunjega. Moja je majka zanijemila od straha i samo je lamatala rukama.Odjednomsamzaurlao:“Gubise!”Muškaracseodmahizgubioizasvoggrma,a mi smo otrčali kući. Tada, kao malo dijete, nisam još znao da suekshibicionistibezopasnipoputmrava.Sadaznam.No prije 32 godine to je za mene bio šok, psihička trauma. Zbog tog

incidentapočeosamgovoritiinemogusenidandanaszaustaviti.Većsamuvrtićuotkriotustrastzapripovijedanjem.Zavrijemeodmora,

kadaseodgajateljicapovlačilaukuhinjudapojedeostatkekašekojusmomiostavili,pričaosamsvojimvrtićkimdrugovimasvakojakepriče.Nanjihovasam pitanja mogao odgovoriti mnogo opsežnije od za to zaduženihodgovornihosoba.Osvemusamsveznao:oletovimanaMars,omjestunakojemjesigurnozakopanoblagoiotomekakoserazmnažajuljudi.Svesammogaoobjasnitidounajsitnijedetalje, kvaka jebila samou jednom:mojepriče nisu bile istinite. Naime, bio sam totalni izmišljator. Od posljedicanekihmojih priča diže se kosana glavi. Kada je nekoliko kompića izmojevrtićkegrupepokušaloprovestiudjelomojuverziju ljudskograzmnažanja,skorojedošlodoteškihtjelesnihozljeda.Mojajemajkastalnomoralaslušatižalopojke osoblja o tome kako ću pokvariti drugu djecu. No ona se samosmijala.Kasnije, u školi, moja se pripovjedačka strast nastavila razvijati. Bila to

kemija ili povijest, zemljopis ili biologija, rado sam stupao pred ploču, noispostavilo bi se da su moje formule izmišljene, tvari uglavnom nisupostojale,asvesučinjenicebileispremiješane.Unatočtome,razrednicameimenovalapolitičkiminformatorom.Takosamsvakogatjednamoraoizsvih

mogućih novina izrezivati najvažnije vijesti i referirati svojim školskimdrugovima. Eksperimentirao sam. Uzimao bih stare novine i sastavljaoprogramvijestikoji jebioaktualniji inapetijiodstvarnog.Nitkonijeništaprimjećivao.Mojisuškolskidrugovisvelikimoduševljenjemprihvaćalimojapolitičkaizlaganja.Otprilikemijetadapostalojasnokakojeponekadtanašnagranicaizmeđuzbiljeifikcije.Novinesubilesvestarije,političkeinformacijesvenapetije.Nakrajusamsesasvimodrekaonovinaisamsamodslobodnihizmišljotinasastavljaoprogramvijesti.Tajmeposaotolikozaniodavišenisambiodovoljnooprezan.Nakonštoje

prema samo meni dostupnim informacijama Zimbabve objavio rat Rusiji,cijelajestvarpukla,amenisuuslijedtogazabranilipristupanjeKomsomolu.1

Usedmomsamrazreduodlučiodapočnempušiti.UkraosamkutijuJaveizočevogpisaćegstolaiotišaosprijateljemušumu.Kadasmoprolazilipored“žute kuće”, zaustavila su nas dva mongoloida koji su stajali vani ispredvrata. Zamolili su nas za cigaretu.Moj je prijatelj izvadio kutiju iz džepa isasvimnaivnopriupitao:“Jelivamazapravodopuštenopušenje?”Jedanodmongoloidastaviojecigaretuuusta,pogledaomedubokouoči irekaomiiznenađujućedubokimglasom:“Namajesvedopušteno.”odstrahasamsegotovo usrao u gaće, tako je istinito zvučao. Tada sam primijetio kako jenepravednonašedruštvo:onošto jenekomedopušteno,drugimogusamosanjati.Pričaosamipričao.Jednisubilioduševljeni,drugesuljutilemojepriče,u

svakom slučaju – svi su pažljivo slušali. Postao sam najveći izmišljator naškoli.Istovremenosamrazviodaljnjuposebnost:potpununesposobnostdanaučimneštokonkretno.Sveinformacijedokojihbihdošaonenamjernobihpreokrenuo i stvarao iz njih uvijek nove priče. Iz književnosti sam uvijekimaonajbolje ocjene, iakome takozvana “književnost” kaopredmet uopćenijezanimala.Zaškolskesastavkeobičnobismoimalitritemenaizbor.Dvijeknjiževne,

tipaPečorin kao suvišni čovjek i jednu političku, primjerice:Komsomol kaopouzdani pomagač Komunističke partije. Takav je poredak opstojao većdesetljećima.Tojemoralobiti takoisvisutoznali.Nikomenebiniusnupalonapametdaizaberepolitičkutemu.Osimmeni.Ubiti,obrađivaosamsamo te teme. Zbog toga me naravno mrzila nastavnica književnosti,simpatična žena, ako je se dobro sjećam. Osjećala je moje postupke kaoosobnu uvredu, no meni je bilo mnogo zanimljivije pisati o nepostojećimstvarima, nego o već prožvakanom materijalu klasične ruske književnostikojisenedamijenjati.Pokušavaosamispunitismaloživotapraznepojmovekaoštosu“Partija”,“Komsomol”ili“proljeće”,tomezabavljalo.Mojisumeškolski kolege smatrali antisovjetskim i od srca su se smijali mojimsastavcima osvještenja o Komsomolu, no ja sam pritom bio potpuno

nepolitičan i jedini u razredu koji nije pripadao Komsomolu. Nastavnicaknjiževnostimi je rekla: “Dobit ćete peticu za Vaš sastavakCrvena armijaoslobađaEuropu1944-45.Nonekabude jasno:nevjerujemVamniti riječi.Nalazitezabavnimdapišeteobrnutoodonogaštomislite,Vimladiciniče!”Nojasambiovišeromantičar.Uosmomsamrazredudobioprvunagradu

nanatječajuUčenici čitajuMajakovskog.Na tom samnatjecanjunastupio svlastitompjesmomkojusam izdavaozaranogMajakovskog, i to iz izdanjanjegovih sabranih djela koje zapravo i nije stvarno postojalo. Direktormenakon toga poslao čak na gradsku olimpijadu. Tamo u žiriju nisu sjedilipočetnici, nego sami veliki specijalisti. Urlikao sam i siktao na pozornici,upravoonakokakojetopremamojojpredodžbisigurnočinioMajakovski,pačak još i bolje od njega. Udarao sam se šakom o prsa i smatrao sam seprilično uvjerljivim. Unatoč tome sume raskrinkali. Neki je stari profesorglasnorekao:“Nebuditebudalasti,mladiprijatelju.TakvosranjeMajakovskinebinikadauživotunapisao.”Kada danas, nakon više od dvadeset godina, pogledam unatrag, moram

datiprofesoruzapravo.Tojebilapatetičnopretjerana,groznapjesma.Nojanisamnikakavpjesnik.Ipak,tadamijetobilopriličnodramatično.Anašemsuškolskomdirektorudobranonatrljalinos.Strašnogajerazbjesnilotoštoserazotkrilanjegovaglupost temeodbiopremjestitidaljeudevetirazred.Izletiosamizškole.“Štozapravoželišbiti?”,pitalisumeroditeljinakontoga.“Glumac”,odgovoriobihsvakogaputa.Timsamodgovoromuspioprivremeno izbjećidaljnjediskusijeomojim

planovimazabudućnost.

Našasekućanalazilanakrajugrada.Prozor jegledaonaRubljevskojevucestu,stvarnugranicugrada.Izanjejevećpočinjalašuma,kojasetamozvalaPavlovljev park, u čast proučavatelju ponašanja Pavlovu, prema kojem suuostalomnazvaliinašuulicu.Tamouparkunalaziosečudanspomenikkojije u mraku plašio starice i pijance: divovski brončani pas, u narodu zvan“Baskerville”.Meninepoznatikiparizliogajeučastpavlovljevapsa,kojijenavlastitomtijelumoraopretrpjetigrdnepatnjekakobipotvrdioakademikovuteorijurefleksa.Nouveličiniiizrazulicakiparjenedvojbenopretjerao.Na trgu ispredspomenikaskupljali susemladi iznašestambenečetvrti

kakobi igrali stolni tenis. “Nađemo se kodpsa”, uvijek se govorilo.NakontogabismouglavnomotišlidoMoskovskogjezera.Tamosmoimaličakmalutajnuplažu.Nadrugojstranijezeranijenitkostanovao.Tamosusenalazilasamopoljakrumpirasvedohorizonta,kaoinapuštenafarmaperadikojajeipakjošuvijekjakozaudaralanagovna,tejednauratubombardiranacrkva.Bakiceiznašezgradepripovijedalesudasenekiavionsrušionacrkvutedasutakoizgorjelesvezalihekrumpirakojesutamobileuskladištene.

Togasamljetanavršiopetnaest.NisamimaoštoraditiipocijelebihdanevisiouPavlovljevomparkuilisjedionaobaliMoskovskogjezera.Nomučilomepitanjekojesumiuvijekiznovapostavljaliroditelji.Ustvarinisamuopćehtiopostatiglumac.Htiosamsezaljubitiivječnoležatinaplaži.Svakoga puta kada bih prolazio pored žute ludnice, sa zavišću bih

promatrao mongoloide. Činilo mi se da sam prozreo njihovu tajnu. Njihnikadanepitaju:“Štotiželišbiti,dječače?”Naime,onisuvećbilinešto– inisu uopćemorali ništa za to činiti. Tamo iza ograde, na verandama kojenadzirunjihovinjegovatelji,bilisuslobodnijiodnasvani.Nisumorali,kaonaprimjer ja, lagati i svima pripovijedati kako bi rado bili glumci. Često bihzapodijevaorazgovorsmongoloidimakadabiuvečerupolutamistajalipredvratima svoje ustanove i nabacivali se prolaznicima. S čuđenjem samustvrdiodauopćenisuglupi,sasvimsuprotno,idasupotpunosvjesnisvojeslobode. Čak su još i njegovali svoju bolest da na taj način zaštite svojuslobodu.Premanekimsustvarimaosjećalisnažnuodbojnost,kaoprimjericepremapisanju.Nozatosusmjeliglasnorećisveštomisle.Uopćenisamhtiozamišljatikakobireagiralimojiroditeljikadaimsljedećegputananjihovopitanjenebihodgovorio“glumac”nego“mongoloid”.Mojotac,kojijesdvadesetgodinamoraouložitinevjerojatannaporkako

bi iz svoje male ukrajinske selendre došao u Moskvu, uopće nije mogaorazumjetikakojetomogućedadječakumojimgodinamanemavelikeciljevei da ne traži izazove. On sam odlazio je odmah nakon škole u tvornicukonzervi, jedinu tvornicu u gradiću. Tamo je tijekomdvije godine sortiraokonzervezarajčice–bezizgledazaunapređenje.Jedinašansazamojegaocada izsvogživotaučinineštoviše,bila jeodlazakuglavnigrad i izučavanjenekog pravog zanimanja. Htio je u Moskvu na studij, no u to doba mladiradnik izprovincije jošnijesmiosamostalnoodlučivatiovlastitoj sudbini.Direktor pogona za preradu rajčica morao mu je napisati uputnicu zafakultet,nonijetozapravohtio.Umjestotogarekaojemomeocu:“Viktore,radobihispuniotvojuželjuiposlaoteuMoskvu,akobiprvotimeniispunioželju. Već godinama sanjam o narodnom kazalištu u našem klubu. Uposljednjejevrijemealkoholizammeđunašimradnicimaenormnoporastaoipostaojevelikiproblem.Proizvodnjakonzerviopada.Razlogtomeje,premamojem mišljenju, to što radnici u našem gradiću nemaju gotovo nikakvesadržajeuslobodnovrijeme.Nemoguotićiuoperu,nemajupojmaobaletu.Onda sjedeu parku i oblokavaju se dobesvijesti.Moramodonijeti kulturumeđuljude.Tisimladipametan,organizirajmiovdjenekikulturniansambl,nekoamaterskokazalište,izatoćuteposlatiuMoskvunafakultet.”Moj seotacpunomparombacionaposao iunutarpolagodineostvario

nemoguće:osnovao je tvorničkikabaretCrvenarajčica, koji se sastojaoodnjega samog i još dvije žene – knjižničarke i kuharice. On osobno pisao jeskečeve, recitirao vlastite pjesme, bio je voditelj na pučkim svečanostima,

osimtogapjevaojeiplesaonapozornicikaopomahnitao.Svakogamjesecasastaviobizabavniprogramoaktualnimproblemimauproizvodnjikonzervizarajčice.“TajKaminer”, čudili su se radnici u tvornici, “to je šaljivdžija, taj će još

umrijetiodpjevanja.”Pritomjemojotacbiosvedrugonegošaljivdžija,patiojeodnesaniceisve

je više mršavio. Razlog tomu bio je direktor, koji nije održao riječ. Zadvadesetuobljetnicutvornicemoj jeotacprirediokabaretkaokrunusvojegotovodvogodišnjedjelatnostikaoklaunCrvenerajčice.Programobljetnicedoživiojevelikiuspjeh.Nakontogamojjeotacporazgovaraosdirektorom.“Ah Viktore, srce”, otvorenomu je priznao direktor, “rado bih ti odmah

tutnuourukusvepapirezaekonomskifakultetPlehanov,noakoodeš,našeće predivno kazalište ovdje propasti. Ukratko, moraš ostati još nekolikogodina.”Tojebiotežakudaraczamogaoca.StudijnafakultetuPlehanovpostaomu

je fiksna ideja. Ona je promijenila i njegov vanjski izgled: s dvadesetpetposjedila mu je kosa. Unatoč tome i dalje je pjevao i plesao na pozornicikluba.Uskoroječakidirektorprimijetiodatotakovišesmomkomneidetega jeoslobodio.Nakontogamoj jeotacsedamgodinastudiraoekonomikupoduzećanafakultetuPlehanovuMoskvi–nijesemogaodovoljnonasititi.Sasvojom“crvenomdiplomom”,daklesasamimnajboljimocjenama,dobioje odmah dobro namještenje kao inženjer u odjelu za planiranje umalompoduzeću za riječnu i jezersku plovidbu. Vrtoglavom se brzinomuspeo domjestavršiteljadužnostidirektoraodjelazaplaniranje– rijetkakarijerazamladogspecijalistažidovskogporijeklakojinepripadaPartiji.Oženiojemojumajku,jasamdošaonasvijet.Mojajeobiteljzamijenilasvoj

bijedni jednosobni podrumski stan za veći dvosobni u boljoj moskovskojčetvrti.MojjeotackupiotelevizorubojimarkeRadugaimadracspunjenjemodmorsketraveTišinamora,divot-izdanjesovjetske industrijenamještaja.Sve je teklo fantastično. No psihička prenapetost koja je nastala uslijedvišegodišnjekabaretističkeaktivnostiprotivnjegovevoljeuklubutvornicekonzervi,nijenestalaidovelagajedotogadaidaljenastavisvojeumjetničkodjelovanje.Njegovisukolegeuslobodnovrijemeišlinapecanjeiliusaunu.Moj je otac svakoga vikenda sjedio za mojim pisaćim stolom i sastavljaoljubavnepjesmeopscenasadržaja.Uvečerbinamukuhinjinaglasčitaosvojadjela:

NjenesuusneinjeneočiPoputtrešanjaizMoldavije;AkomimoždadopustiteDateplodove–zagrizem...

Moja majka i ja – mi smo masakrirali njegove pjesme, ismijavali ga iapeliralinanjegovrazumdastimprekine.Danekasvršistim,uvijekmujeiznovaponavljalamojamajka,dasunjegovepjesmekuruzaidašteteduhu.Mojemocunijesmetalanašarazornakritika.Sasvimsuprotno,došaojedouvjerenja da će tek nadolazeće generacije moći zaista cijeniti njegovnečuvenidar.Nokakosunadolazećegeneracijemoglesaznatizamogaoca?Samo putem javnosti. U te svrhe koristio je svoj autoritet kao vršiteljdužnosti direktora odjela za planiranje – i objavljivao je svoje ljubavnepjesmenastranicamazakulturustručnogčasopisaGlasslatkovodneflotepodumjetničkimimenom“Morskivuk”.Osimtoga,slaojesvojadjelasvomuzoru,slavnomsovjetskompjesnikuJevgenijuJevtušenku.Ustomujepisaodugačkapisma:“Kao privatna osoba zapravo sam sasvim sretan, no kao pjesnik često

osjećam da me okolina ne shvaća. Što Vi mislite, gospodine Jevtušenko?TrebalimoždadaihsvepošaljemdođavolaidajednostavnopođemuSibir?Da sudjelujemu izgradnji elektraneuBratsku?Moji sehorizonti ovdje svevišesužavaju.Vabimedaljina.MolimVas,odgovoritemi.”PjesnikJevtušenkoipakmunijenikadaodgovorio.

Kadamuvikendomstihoklepstvobašinebipolazilozarukom,mojbiseotac posvećivaomome odgoju. Smatrao je da sam tako ravnodušan i lijenzatoštonisamvidioništaodsvijeta,štonisamdoživionikakvepustolovine.Stogameuljeto1979.mojotacposlaouferijalnikampMladipomorac,kojijepripadaonjegovompoduzeću.Svetoskupanalikovalojenapionirskikamp,samoštosuseovudavucaralaistarijamladežizmeđušesnaestiosamnaest:flota riječne i jezerske plovidbe brinula se o svojim narednim radničkimgeneracijama. Kamp Mladi pomorac nalazio se na udaljenosti od nekihtridesetakkilometaraođMoskveinadalekoinaširokonijebilonitijezerauokolici.Odmahpodolaskudobilismocrvenezastavice,dvakomadapoglavi.Time

smo trebali naučitimorzeovu abecedu. Kamp se sastojao od tri stambenabloka i od velike učionice s pomorskim kartama na zidovima i modelimabrodovauuglovima.Osim toga, tu je bila i ljetnakantinakoja se sastojalasamoodkrova.UMladompomorcunijebiložena,samomuškarci.NozatosuodmahporedstanovalemnogezgodnedjevojkeupionirskomkampuZlatnioblačić,ukojemsuseodmaraladjecaradnikamoskovsketvornicecigaretaDukat.MladisusepomorcinoćupenjaliprekoogradeinaterenuZlatnogoblačića

tragalizaženskimpoznanstvima.Oboružaniupaljačimapritiskalisunosevenaprozorespavaonice.Djevojkebisedodušeuplašile,nozabavljalisuihtiposjeti.DečkeizkampaZlatnioblačićsvetouopćenijezabavljalo.Tjeralisupomorcekrozšumu,postavljalizamke,ajednomsučakizapalilinašuljetnu

kantinu.Nonašinisuimalištoizgubitiisvakebinoćiusprkostomuodlazilinaneprijateljski teritorij.Svedoksedirektoriobajukampovanisusastali iiznašli rješenje: zajednički plesnjak svakog četvrtka i subote. Time se ratstvarnoizavršio.PrvačetiritjednaukampuosjećaosamsepoputTarzanauzelenompaklu.

Konverzacija s našim direktorom i s tri učitelja odvijala se većim dijelomputemmorzeove abecede.Mnoge svakodnevnemjere, kao poziv na jelo ukantiniilinanastavuprovodilesusemahanjemzastava.Svakogabismodanapo tri sata vitlali svojim zastavicama amo tamo i učilimorzeovu abecedu.Posvudau kampu također su se vidjelimorzeovi znakovi: na zidovima, naplakatima,vaninadvorištu,uspavaonici.Ustojošsvasilabrodovarazličitihgodišta izgradnje.Nakondva tjednadobili smomaleuređajezaodašiljanjemorzeovihznakovaimoglismonjimaposvudakuckati.Danbiukampupočinjaovećušest.Jutarnjomgimnastikomnadvorištui

grizom namlijeku za doručak u ljetnoj kantini. Točno u sedam sati sjedilibismouvelikojučionici.Slagalibismopazatimrazlagalibrodiće,učilikakofunkcioniraju uređaji za navigaciju i kuckali jedni drugima poruke namorzeovojabecedi.Nakontogabismotrisataigralinogometnaigralištuizakampazajednosdečkima izZlatnogoblačića koji bi nas stalno zadirkivali:“Mornari,mornari,plovitepobari”.U kampu Zlatni oblačić nije bilo nastave, zato su dečki imali televizor u

društvenojprostorijiimoglisučakbezproblemapušitinaterenu.Mismosenaprotivuvijekmoralipenjatinakrovdabismopušili.Izrazitokomplicirana,gotovopo životopasna i ustopotpunobesmislena stvar. Isto smo se takomogli zavući u zahod ili u šumu na pušenje. No nismo htjeli obustavititradicijukampa.VećsusegeneracijamaMladipomorciovdjeuvijekpenjalinakrovdapovukudim.Unatočnogometuinastavidanisunamprotjecaliupriličnojdosadi.Mnogi

bisedečkitijekomdanaskrivaliuspavaoniciispavalisvedozalaskasunca.Tek nakon večernjeg signala za povlačenje kamp bi se stvarno probudio.Mladibisepomorcipenjalikrozprozor i trčaliušumu.Djevojke izZlatnogoblačića već bi čekale na tajnim skrovištima i davale dečkima morzeovesignalekojesubrzoodnasnaučile.Bilismootkrilidamorzeovaabecedanefunkcionira dobro samo na moru, nego i u mračnoj šumi, signali su nampokazivali pravi put da nađemo djevojke. Ponekad bismo sve do svitanjasjedilisnjimauzlogorskuvatruipričalisipriče.Voditeljnašegkampa,drugProstov,kojegsmozvalijednostavnokap’tan,

biojeumirovljenironilacijako,jakoponosannasvojaosmolitarskapluća.Usvojemjekabinetudržaouređajzamjerenjevolumenakojimjesvakodnevnokontroliraokapacitetsvojihpluća.Ponekadbinamgademonstriraotakoštobidubokoudahnuoizatimjednimizdahomnapuhivaobalonsvedoknebipuknuo. Kap’tan je na svoj posao u ferijalnom kampu gledao kao na vrst

poštenozarađenogdoživotnogodmora.Takojereduciraosvojeprisustvoukampu na najmanju moguću mjeru i gotovo nas uopće nije opterećivaododatnimodgojnimmjerama.Takođermujebilopotpunosvejednohoćemoli semikasnijehtjetipriključiti floti riječne i jezerskeplovidbe ili ćemoseodlučiti za neko drugo zanimanje. Njegova kratka obraćanja u jutarnjimsatimasastojalasuseuglavnomod:“Čuvajtese!”i“Sretno!”.Tijekom dvamjeseca koja sam proveo u kampuMladi pomorac, moj se

duševnihorizontznatnoproširio.Anijemimanjkaloniuzbudljivihdoživljaja.Triput sam pao s krova, jedanput sam opekao ruku, kada smo ukradenimkanistrom benzina pokušali na brzinu raspiriti vatru. Osim toga, više samputadobiobatineipoljupce.Itadasampoprviputnaučioneštoštoodtadaviše ne mogu zaboraviti. Od kemije i fizike, matematike i povijesti,Majakovskogiengleskognijepunopreostalo,nomorzeovaabecedaipjesmemogaocaurezalesumiseusjećanje.“Ako želiš, mogu te prijaviti u Institut flote riječne i jezerske plovidbe,

predsjedniknjihovekomisijezazapošljavanjejedanjemojkompić”,rekaomije otac kada sam se vratio kući iz ferijalnog kampa u šumi. “Dvije godineškolovanjakoje ti nedostajumoglebi se lakonadoknaditi i prekovečernješkole.”“Ipak,radijeglumačkaškola”,bezdušnosamodgovorio.

Još sam se pola godine povlačio po kući dok mojim roditeljima nijeprekipjelo idoknisuuzelimojusudbinuusvojevlastiteruke.Pritomimjepomoglaslučajnost,atosedesiloovako.Osimpisanjapjesama,mojjeotacimaojošjedanhobi,naime,telefonskerazgovoresnepoznatima.Zavrijemeradnog vremena izabrao bi neki broj i ako bi slušalicu podigla žena,započinjao bi razgovor rečenicom: “Vimene ne poznajete, ali ja poznajemVas.”Tako bi koješta nadrobio tim ženama. Zapravo je taj njegov hobi bio

potpuno bezopasan, većina je žena ostala samo sugovornicama. Samo sejednommojotacstvarnozaljubio.Nekamuježenaiznimnonježnaglasaodjutra domraka pjevušila u uho narodne pjesme, a on joj je recitirao svojegrozne pjesme. Kasnije mu je poslala svoju fotografiju. Na slici se moglavidjetimladadjevojkaubikiniju,lijeposesmiješilaizavodljivojemahalausmjerupromatrača–mogaoca.Odmahjepobenavio,smjestajujenazvaoiinzistirao na sastanku. Sve skupa završilo je prilično tragično, iakoistovremenoikomično.Ispostavilosedajeneznankasedamdesetogodišnjaglumica s jako mladenačkim glasom. Sjedila je u invalidskim kolicima, anjezinisujenekadašnjikazališnikolegepotpunozaboravili.Obiteljtakođernijeimala.Nakonštosemojotacoporavioodšokainakonštosusepobližeupoznali,

postalisudobriprijatelji.Mojjeotacispričaotojženidaimasinakojistalno

samopripovijedanekakvepričeikojijepritomnesposobandanaučineštokonkretno.“Ondamorauglumačkuškolu”,reklajestarica,“tamopoznajemšefa.”Nabrzinusamuvečernjojškolizavršiododatnadvarazredaiotišaosamu

glumačkuškolunastudijdramaturgije.Naprijamnomseispitunisammogaoodrećisvojestarezabave:spunožaranapisaosampetstranicasastavkanatemuOdlukeXX.zasjedanjaPartijeinjihoveposljedicenarazvojpoljoprivrede.Mojjesastavakdočekansvelikimoduševljenjem.Tijekom studija napokon sam upoznao mnoge istomišljenike. Ne samo

studenti,nastavnicisutakođervećinombilihohštapleri.Razlogtomebiojeprijesvegatoštosmostudiralidisciplinukojaseprvenstvenosastojalaodmagle. Većina inozemnih autora koji su bili na programu studija nisu biliprevedeninaruskitesubiliilizabranjeniiliunajmanjurukunepoželjni.Kaostručnuliteraturukoristilismouglavnomknjigekojesusastavilinašivlastitinastavnici.Ustosmojednidrugimaprepričavalifilmovekojenitkonijevidioirazgovaralioknjigamakojenitkonijepoznavao.Docenticapovijestikazališta takonas jegorljivo izvještavalaoantičkom

kazalištukaodajeonasamarežiralasvekomade.“Znatelipočemuseantičkatragedijarazlikujeodsuvremene?”,upitalabi

nasiodmahpotomsamaodgovaralanasvojepitanje:“Uantičkojtragedijinakrajuumiresamojunak,usuvremenojikorodapinjezajednosnjim.”MnogokasnijeotkriosamdajetobiocitatJosefaBrodskog.Tajneobičnistudijjošjeviše razvio našumaštu: o Beckettu i Albeeu, Ionescu i Mrožeku saznavalibismosamoizknjigatipaIskvarenostumjetnostiukapitalističkomdruštvuiliKriza buržoaske kulture. Knjižnica našeg Instituta bila je puna toga.Istovremeno smo u kazališnoj knjižnici smjeli posuđivati rijetke knjige oavangardidvadesetih i pritomsmootkrivali kulturukoja seunašoj zemljiprešućivala.StudijmijestvorionovuslikuoRusijiinjezinimljudima.Većtijekomškolovanjamnogisuodnasbudućihdramaturgapočeliraditi.

Naši sunastavnicibiliujedno inašiprvinalogodavci,budućidasusvibilipreuzelijošstosporednihposlova.UdrugomsemestrudobiosampraksuuKazalištu Majakovski. Tada je to bila jedna od najslavnijih moskovskihkazališnih kuća i mnoge su televizijske zvijezde tamo zarađivale redovnuplaću. Stoga bi stotine fanova svake večeri opkolilo Kazalište Majakovski.MladebidjevojkedolazileizsvihpetnaestrepublikaSovjetskogSavezakakobibaremjedanputuživovidjelesvojeljubimce,glumcaXiliglumcaY.Utubisvrhuformiralegrupeidanonoćnonadziralezgradusasvihstrana.Time su najviše profitirali tehničari: majstori rasvjete i scenski radnici.

Netomprijepočetkaspektakla izišlibivan iprigrabili sinekolikoposebnozgodnih i bezobzirnih djevojaka. Pod izgovoromda će impokazati stvarnikazališni život, dovodili bi djevojke iza pozornice i objašnjavali im tko ukazalištuzapravovodiglavnuriječizaistazaslužujeljubavdjevojaka.Čaroliju

umjetnostineomogućava tajvećodavnooženjeniglumacX iliY,negooni,scenskiradnici.Sami glumci bojali su se svojih obožavateljica kao kuge. Često se nisu

usuđivalisamiuputitikućiizkazalištaisjedilibiukantinidotrisataujutro.Njihovi su fanovi često bili nasilni. Na primjer, jednom su djevojke napaletrudnuženuglumcaXiprijetilejojdaćejeubitiakoglumcuXrodidjevojčicuumjesto dječaka. Glumac Y morao se u više navrata skrivati ispod svogautomobila.Jedanput,kadajezapeouprometuublizinikazališta,naštosumu obožavateljice razderale odjeću za uspomenu,morao je preostalih stometaradoulazazanužduprehodatigol.Kao mladi praktikant isprva sam bio totalno oduševljen kazališnim

životom.Iakosekazališteupravonalazilousredkrize.Glavnirežiserkućeinsceniraojemnogeinozemneautorečijajepolitička

porukabilapremračna:NeilSimon,TennesseeWilliams,VirginiaWoolf,opetTennessee Williams i opet... Osoba odgovorna za ideološku orijentacijumoskovskih pozornica pri Ministarstvu kulture gotovo je svakoga tjednaposjećivalanašegaglavnogrežiseraunjegovomkabinetu.“Zaštonestavljatekomadesovjetskihautoranaprogram?ZarVasmožda

nezanimasocijalističkaproblematika?”Šef jebiodvaputranjenuratu,posljednjiputprilikomzauzećaBerlina, i

najmanjedvadesetordenakrasilomujegrudi.“Ovo ovdje je moje kazalište, jedno od najboljih u našoj socijalističkoj

domovini”,odgovorioječinovniku,“iuratusamsiizborioslobodudasadainsceniram ono što smatram nužnim. Za socijalističku sam problematikuprolijevaosvojukrvdoksitijošpiškioupelene,stogameostavinamirusasvojimsavjetima.NekosevrijemeMinistarstvokultureuistinuidržalopodaljeodKazališta

Majakovski i odobrilo mu je poseban status. No tada su druga kazalištapostala ljubomornananašotokslobode.“ZaštoKazališteMajakovskismijeuvijek iznova inscenirati inozemne autore, a mi ne?”, stalno su trubiliMinistarstvu kulture. Stoga je šef dobio hitni naputak da inscenira nekupolitičku dramu, prema preporuci sa samog vrha. Odmah su mu poslali idramu poznatog politologa iz KGB-a. U Santiagu kiša pada, tako se zvaokomad. Radilo se o puču u Čileu – s mnogo galame i latino-ljubavi. NašjednookibiseksualnivoditeljpartijskejediniceuglumačkomkolektivusmiojeigratiPinocheta.Biojeizvansebeodsrećeštojenapokonponovodobionekuvelikuulogu.PrijetrigodineizgubiojeokouautomobilskojnesrećiiodtadajeigraosamozlogduhaizškrinjeudječjojbajciIvankralj–itosvakenedjelje u deset sati. Sada je smio napokon zajedno s ostalima stajati navelikojpozornici.Nitko od zvijezda nije želio igrati Allendea. Komad je bio stravično

patetičan i prilično loš. Imao jedoduše jednu jedinudobru akcijsku scenu.

Kada Allendea napuste svi prijatelji, a predsjedničku palaču opkole vojnitenkovi, on skače s kalašnjikovim s prozora na prozor i viče: “Nikad menećeteuhvatiti,prokletiizdajnici.”UtomtrenutkuPinochetnekakoshvatidasu tenkovi nemoćni pred Allendeom. Ušulja se u predsjedničku palaču stamnimnaočalamainožemuruci...SveskupapodsjećalojenaCezaraiBruta.Noucijelostijekomadbiokičast,apričaopučudjelovalajeprijenelagodnonegotragično.Nakon dugog natezanja, glumac X dobio je zbog svog solidnog izgleda

uloguSalvadoraAllendeaimoraojecijelovrijemetrčatiuokolopopozorniciskalašnjikovimuruci.Nijebašbiosasvimoduševljentime:“Jaimamodrasludjecu. Ismijatćeme!Nebih limogao igrativojnika?”, jadikovao jesvakogadananaprobama.Uovojpredstavinitko,osimjednookogPinocheta,nijehtiobitiuprvomplanu,svisužarkoželjelimaluuloguvojnikaupozadinikojijemorao samo dvaput kročiti na pozornicu. Na početku je održao nekakavgovor: “Ovo je tužna priča o Salvadoru Allendeu, o njegovom usponu injegovojsmrti...”,anakrajusejošjednompojavio,pogledaoleševeinijemozatresaoglavom–ukratko,ulogaizsnova.Mojaulogapraktikantanijebilapunoveća.Prvosumekaosvakognovajliju

staviliudječjubajkuvikendomtesamtamoigraoasistentarežije.Kaotakavmorao sam paziti da svi glumci pravovremeno izađu na pozornicu, i totrijezniipomogućnostiuodgovarajućemkostimu.Osimtoga,trebalojedanjihovi tekstovi bar donekle nalikuju na originalni sadržaj bajke. Upredstavamazadjecubilisuangažiranigotovoisključivomladinoviglumcikojijošnisuzavršilipokusnirok,tejeIvankraljponekadtrajaocijelisatduljenegoštojeplanirano.Djeca,najzahvalnijapublikanasvijetu,razvilasuvelikutolerancijupremaglumcima.VećinaihjevećvišeputavidjelaIvanakraljatebisvakogaputadavalidobresavjetenovimIvanovimutjeloviteljimakadabioviiznovaizgubiliorijentacijuizmeđudobraizlailičakzaboraviliosloboditilijepu,mudruprincezu.Razlog ovim i sličnim nezgodama bio je sve veći porast konzumacije

alkoholameđumladimglumcima.Zavrijemevečernjihpredstavauvijeksubilaprisutnadvaadministratora.Onibiprolaziligarderobamasalkometromkaoupatrolnepolicije,isvakibiglumacmoraojedanputpuhati.Tkojeimaovišeod0,5promila,nijesmionapozornicu.Samokoddječjihpredstavanijebilo kontrola, zato što se nijednom administratoru nije dalo provoditinedjeljnaprijepodnevaukazalištu.Stogasunašebajkesvakogaputa imaledrugačijikraj.Jedanputjeletećičarobnikonj–jakonadarenmladić,svježizglumačkeškole–zaspaonapozornici.Tojedovelokraljauglupusituaciju:bio je zarobljenu špilji s blagombez ikakvemogućnosti zabijeg, opkoljenrazbojnicima. Ti njegovi zakleti neprijatelji sad su morali improvizirati.Sklopili su kratkoročni mir i zajedno s kraljem odvukli čarobnog konja spozornice.

Drugi se put ista nesreća desila s duhom iz škrinje: jednostavno nijeizlazio. Na to je Ivan, kralj, objasnio djeci da je duh postao nevidljiv te jemoraodokrajapredstaveporedsvogtekstaizgovaratijošiduhovtekst.Nekisudrugiputdvascenskaradnika,kojisutrebalipomoćudvaužetapodićiiponovo spustiti našu čarobnu pticu – zgodnu mladu glumicu – povuklipogrešnouže.Otišlisuuuvjerenjudaječarobnapticavećponovonatlu.Nomlada jeglumica idaljevisjelauzraku,cijelihsatvremena, iuzbuđeno je iglasnopsovala.Umjestodazavedekralja,preplašilajedjecusočnimizrazimasasvimneuobičajenimazajednučarobnupticu.Unatoč ili možda upravo zbog tih mnogih nezgoda, naša je bajka imala

puno uspjeha i bila je omiljena među moskovskom djecom, ali i međumnogim roditeljima. Čak i nakon četiristo izvedbi gotovo nikada nije biloslobodnog mjesta tih prijepodneva. Šef se time ponosio. KazališteMajakovskidobivalojenajmanjedržavnihsubvencija,šefjehtionezavisnosti zabio si je u glavu fiksnu ideju da dobro kazalište može mnogimpredstavamaspojitikrajskrajemčakisasvimbeznovčanepripomoći.Stogabismo ponekad, nedjeljom na primjer, imali tri predstave za redom: bajkarano prijepodne, omladinska drama poslijepodne i neki Shakespeareovkomadnavečer.Ponekadbidošlo i do četvrtepredstave, kaogostovanjeunekomdomukulture.

Zarelativnomaleniansamblovakavjeprogrambiovrlonaporan.Glumcisučestoznalibitiprenapetitebipomiješaliuloge.JednomjeladyMacbethiznenadanapozorniciobznaniladaneće ićinarođendansvojeprofesoriceengleskog i time je uzrokovala velike poteškoće svojim kolegama.Insajderima su njezine izjave bile sasvim razumljive. Znali su da je ladyMacbeth poslijepodne već igrala glavnu ulogu u omladinskoj drami oprijateljstvuiizdaji.NonormalnimjegledateljimabiomisterijzaštosuladyMacbethpotrebnisatoviengleskog.Jedinobiuzpomoćalkoholaglumcimauspijevalodasebrzoilakouživeu

novu ulogu. Glavni režiser bio je svjestan da previše zahtijeva od svojihsuradnika,tejestogarazvioodređenupopustljivostnaspramalkohola.Nijega zanimalo ono što se u brojnim garderobama događalo prije i nakonpredstave.Samojenapozornicisvakičlanansamblamoraodjelovatikolikotolikotrijezno.Onajkojibidopustiodagapublikazateknepijanog,dobiobidugoročnu zabranu nastupanja i morao bi za kaznu tijekom dva mjesecasudjelovati u aerobic workshopu, koji se održavao svakoga dana u osamujutroubaletnojdvoranikazališta.“GospodinSteinćevasdovestiured”,prijetiobišefnasvakomkazališnom

sastanku.“Naučitćevasgimnasticigumenihbombona,itotakodugodoksisvatkonebudemogaosampolizatidupe!”SvisuseukazalištubojalikoreografaSteinakoji jeprovodiotekaznene

mjere.Stogasuglumcistrahovitopazilidaihsenezateknepijane,aunatočtomu,aerobicansamblsvakogabimjesecadobionovečlanove.Steinbi seuvijek veselio kada bi neki novajlija dospio u njegovworkshop. “Izgledatepoput mesne okruglice, no bez brige, za dva tjedna nećete se više moćiprepoznatiuzrcalu.MolimVasležitenastolipodignitenoge.”Uztebiriječikoreograf Stein skočio na glumca i snažnomu povukao noge preko glave.Kostisupucale,ubaletnojdvoranigadnojezaudaralonaznojialkohol.Steinjebiomalen,vrlotemperamentanmuškaractridesetihgodina,kojije

pet godinavodio slavnoŽidovskokazališteuMoskvi i dospiona sudzbogpolitičkinekorektnogvladanja.Onsamsmatraosedisidentomkojiseborioprotivrežima,iakojeoptužbaprotivnjegadrugačijeglasila:osudilisuganadvijegodineprisilnogradazbogteškognapadanaprometnogpolicajca.Nonjegovamajka, zaslužna glumica Sovjetskog Saveza, imala je dobre veze uMinistarstvukulture.TakoSteinnijemoraoodslužiti svojukaznuunekomkemijskompogonuštetnompozdravlje,negodvijegodineslužitidržavikaokoreografuKazalištuMajakovski.SamSteingovoriojedacijelapričasmilicajcemnijebilaništadrugodoli

KGB-ova provokacija i da je služba državne sigurnosti jednostavno htjelazatvoriti Židovsko kazalište, a njega eliminirati. Tu želju KGB-a uskoro jesvatko u Kazalištu Majakovski mogao potpuno shvatiti. Stein je bio pravignjavator. Stoga nitko od nas nije sumnjao da je uistinu odgrizao kažiprstmilicajcu.Bilojetoovako:SteinjeimaodjevojkuŠveđankukojajeradilaunjihovom

veleposlanstvuuMoskvi.Taježenaondačestobilaikodnasukazalištu.Bilajeprijazna,crvenokosaiogromna,najmanjetriputvišaodsvogdečkaSteina.Onjujezvao“mojaplanino”.PlaninaiStein2–biojetojedinstveniljubavnipar.Unekujerukuonabilakrivaštosugauhitili,budućidamujedavalasvojauto na raspolaganje, bijeli mercedes s diplomatskim tablicama švedskogveleposlanstva.UtovrijemeuMoskvinijebilomnogoautomobilatesorte.Stein je njime mahnitao po gradu i nijedan ga se policajac nije usuđivaozaustaviti.Nokakokaže jedna ruskaposlovica: “Za svako sedupekad tadnađesvrdlo.”Jednogadana,jurećegjeSteinazaustaviomilicajac.“Znašlitiskimimašposla?Zarnevidištablice?”,doviknuomujeSteiniz

auta,“toćetekoštatiposla,majmune!”Policajcasetonijedojmilo.“Izađite,molimVas”,rekaojemirno,“želimvidjetiVašedokumente.”“Uopćeminepadanapamet”,odvratiojeStein.“Onda ću morati do daljnjega zaplijeniti Vaš automobil”, odlučio je

policajacipružiorukukrozspušteniprozorkakobiuzeoključeveauta.PoludjeliSteinsvommujesnagomzagrizaoprstidaogas.Policajackojega

jeumjetnikugrizaoostao jemiran. Iskoristio jepreostaleprstekakobina

brzinuzapisaoregistarskebrojeveautomobila.TakojeSteindospiopredsudiugrizenijepolicajacsvjedočioprotivnjega.“Sljedećićutiputodgristiglavu”,urlaojeSteinusudnici.IsadasamjakaopraktikantmoraosurađivatistimčovjekomuKazalištu

Majakovski.Iako gotovo uopće nisam pio, a i ako jesam, onda samo da bih pravio

društvo glumcima, pao sam u šefovu nemilost. Pored asistencije režiji ubajkamazadjecuvikendom,biosamtakođerdužanprisustvovatiprobamaaktualne produkcije. Morao sam kuhati kavu i čaj, prazniti pepeljare,nabavljati šefu nove olovke, jednom riječju, obavljati uobičajene zadatkemladogdramaturga.AktualnaprodukcijaKazalištaMajakovskitadajeupravobilavećspomenutapolitičkadramaUSantiagukišapada.Probe su se održavale svakogadana, ponekad čak i uz prisustvo autora,

poznatogpolitologa.Tajbičovjeksvakogaputastvorioneizdrživoozbiljnuatmosferu.Svima je išaonaživce,prvenstvenošefu.Politologmu jestalnodijeliosavjetekakobiseovailionascenatrebalanajboljeupriličiti,aosimtogajeopetovanoobjašnjavaoglumcimapolitičkusituacijuuČileu.NašegjeAllendeasmatraopredebelim,Pinochetsepremanjegovommišljenjutrebaodrugačijekretatiiuopćedjelovatiopasnije.“Kreće se pozornicom poput kurve, kao da želi opslužiti Allendea

odostraga”,uzrujavaosepolitolog.Nijenislutiokolikosunjegoveriječibileblizuistine.Naime,jednookibiseksualniPinochetvećjegodinamaopsjedaosretnooženjenogglumcaX,nodotadabezuspješno.SadasuobojicanapokonbilizajednonapozorniciiAllendejemoraobitinastrašnomoprezu.Radnakomadunijenapredovao.Zatojepostojalomnogorazloga.Oružje

koje se ekstra za predstavu posudilo od kolega iz moskovskog fimskogstudija i donijelo u kuću, nestalo je. Mnogi su se tehničari ponašali poputdjece kada bi vidjeli kalašnjikove koji su ležali uokolo, iako je svimstrojnicama cijevbila zapečaćena i nisu se višemoglekoristiti zapucanje.Posvuda se u kazalištu nailazilo na naoružane, iskakali su iza ugla kako bipreplašilikolege.NitiglumcinisupretjeranoozbiljnoshvaćalipolitičkudramuUSantiagu

kiša pada. Svakoga puta kad bi politolog napustio kazalište, ansambl biprasnuousmijeh.Spočetkaseišefskupasnjimasrdačnosmijao,notadajeshvatiodajeinscenacijaizmaklakontroliidasepolakopretvarauglupavukomediju.NatosusvisudioniciSantiagadobilizabranusmijanja.Sveoružje,čak i bezopasni Pinochetov nož, stavljeno je u oružarnicu koja se uredilaposebnozatuprodukciju.“Ako još jednom čujem jednu jedinu šalu o čileanskoj kiši, odgovorni će

smjesta završiti kod gospodina Steina u baletnoj prostoriji. Svakog ćušaljivdžijupretvoritiuaerobičara”,najavioješef.Dasvimabudejasnokakojetoozbiljnomislio,odmahjeupriličioprimjer.I

bašsam ja,Pepeljugaprodukcije,biožrtva.Politologsevećdva tjednanijepojavljivao na probama i mi smo već naivno pomislili da je otkazao. Nojednoga se dana pojavio. Šef je odmah naložio čik pauzu, glumci su sišli spozornice.Jasamsvimadoniokavu.Našjegostpripovijedaokakojeupravobionavažnojmisiji uLatinskojAmerici. “Nadamseda tamovišenepadakiša”,odjednommijeizletjelo.Glumcisusehihotali,politologtonije,mislim,uopće shvatio, unajmanju rukunijeništapokazao.No šef je pocrvenioodbijesa.Već sam sljedećeg dana završio kod Steina, doduše ne kao sudionik u

njegovomworkshopu, nego kao ispomoć. Stein je tada imao36 godina, zaosamnaestogodišnjaka,dakle,starac.Udubinidušeimponiralamijenjegovabezobzirnost,njegovaradikalnostuophođenjusdrugimaisasamimsobom.Sve je zvao svojim imenom, nije se ničega bojao, socijalizam je držaoodvratniminijetotajio.Osimtoga,znaojejakodobroplesati,sviraojesvemogućeinstrumenteipisaojezabavnepjesmekojebiuvijekradorecitirao.Dobro smo se slagali. Dvaput tjedno tutnuo bi mi u ruku ključeve svog

bijelogmercedesa koji je parkirao pred kazalištem.Morao sam donijeti izprtljažnikanajnovijepločesglazbomzaaerobic.Polaganobihseodgegaoizkazalištadoauta,otvorioprednjavrata,sjeonakratkozavolanipraviosedatražimsvoje cigareteupretincu.Mnogobrojnedjevojkekoje sudanonoćnostajale pred kazalištem, zagrcnule bi se pri tom prizoru: mlada budućazvijezdainjegovblještaviauto.Laganobihpripaliocigaretu,ponovoizašaoinonšalantnimpokretomotvorioprtljažnik.Tamosuseuvelikojkožnojtorbinalazile nove ploče koje je Stein redovito dobivao poštom iz Švedske.Zamišljaosamsidajetomojautoidasamjazagrizaorukupolicajcu.Mogaosamčakosjetitiokusprstauustima.Tajmešoustrašnozabavljao.Udubiniduše pripremao sam se na dijeljenje autograma. Stein, koji je kroz prozorpromatrao te scene, mogao me lako ismijati zbog mog djetinjastogponašanja,nonijetočinio.PonekadbiseSteinodvezaosamnomisvojomdjevojkomŠveđankomdo

restoranaGlumacuGorkijevojulici.TamosmopilimoldavskikonjakdeluxeBijelarodazatrirublječašu.UpripitomstanjuSteinbiredovitopokušavaozapočeti tučnjavu s gostima jer izmeni nerazjašnjivih razloga nijemogaopodnijetiglumce.Moždajerazlogbioutomeštosumuroditeljibiliglumci.Njegovadjevojkai jatadabismogasvakogaputaodvukliizlokalaunjegovauto.“Vinisteljudi”,deraoseSteinzaglumcima,“Vistebijelebitange!Malegluperode!”Polakosamseprivikavaonasvojenovopraktikantskomjestoiubrzomise

ubaletnojprostorijigdjesampuštaonovepločesvidjelovišenegouvelikojkazališnoj dvorani gdje sam morao prazniti pepeljare. Stein je imao svogosobnog nadzornika iz KGB-a koji ga je morao stalno kontrolirati. Nakonsvakograzgovorasnjim,Steinbinapisaopjesmuukojojbirimovaosadržaj

tograzgovora.Sataerobikaobičnobizapočinjaojednomtakvompjesmom.Jednom je nadzornik došao u baletnu prostoriju. Imao je sivo odijelo,oficirsku frizuru i boksački nos. Stein ga je zagrlio kao najboljeg prijatelja.“MojčovjekuKGB-u”,predstavionamjetipa.Čovjek jenekovrijemešutkesjedio kod nas u prostoriji. Kada je Stein na trenutak izašao, prišaomi je:“Pazi,momče,tvojjeprijateljopasnaosoba.Većgadugopoznajem.Svakiputkadnapravisranje,nastradajudrugi.SamSteinizsvakesepričeizvučezdravičitav.Imasvoganđelačuvara–nasamomvrhu.”Kagebeovacjeuproprstomustropukrašenštukaturom.“Dakle,akosaznašzaneštotakvo,ovdjejemojbroj.Ostatćemouvezi.”Daomijevizitkusasvojimtelefonskimbrojem.“Odjebi,špijunskašupčino!”,misliosampritomistavionjegovuvizitkuu

džep.Noondasedogodiloupravoonoštojepredvidio.Nakonnekogvremena,u

velikoj dvorani Kazališta Majakovski održala se premijera s mukomdokrajčenepolitičkedrameUSantiagukišapada.Prvihpetredovaispunilisuslužbenici Ministarstva kulture, usto se u punom broju pojavila partijskajedinica kazališnog saveza, kao i uobičajena publika s premijera. Stein i javisjeli smo poput dva prognana anđela na najgornjem rasvjetnom mostuizmeđudva reflektora. Protivnoočekivanjima, šefu je ipakuspjela ta teškainscenacija. Iskoristio je politička zbivanja u Čileu tek da pokaže sukobkarakterauekstremnojsituaciji.Tojeglumidalopunoštofa.Aglumcinisubili uzalud tako omiljeni u narodu, bili su zaista dobri. Tako se političkadramapretvorilauljudskudramu,agledateljimajebilosvejednoodvijaliseradnjauČileuiligdjedrugdje.Udvoranijevladaomuk,svisubiliushićeni.OčitosejedinoSteinunijesvidjelapredstava.Tejevečeribionaročitološevoljeineprestanojepsovaopubliku.“Vidiš li ti te vucibatine dolje? Sjede tamo kao hipnotizirani. Sve će

progutati,usvakubajkuvjeruju,važno jesamodanjihov junakskakućepopozornici.Otetćuimteiluzije!”Steinjeodjednompočeogalamiti.“NesamouSantiagu,ikodnassvremenanavrijemepadakiša”,povikao

je,spustiohlačeipočeopišatisrasvjetnogmostanagledalište.Bio sam šokiran, no nisam znao što bih učinio. Ljudi u dvorani koje je

zahvatioSteinovmlazrastvorilisusvojeprogramekaokišobrane,iskočiliizsjedalaiodšuljalisedoizlazazanuždu,dokjepredstavaišladalje.“Prestanivećjednom!”,rekaosamSteinu.Nijereagirao.Bilojesvenelagodnije.Pišaojeipišao,nevjerojatnokolikoje

tekućine imao u sebi tako maleni čovjek. Redarskoj je službi bilo teškodospjetidonasnarasvjetnommostu,stogasmomoglinestatiprijenoštosuseprobili.NakontoganitkonijehtiopovjerovatidajeSteinsammogaotakodugopišatisrasvjetnogmosta.Svisumeautomatskiproglasilisuučesnikom.

Ministarstvo kulture ustrajno je tvrdilo da se radi o cionističkoj zavjeri ukazalištu Majakovski, koja si je uzela u zadatak da javno prezre sovjetskukulturnupolitiku.RadioStockholm izvijestio je o slučaju i primijetioda sekazališna umjetnost u Rusiji sve više politizira. U kazalištu se održaotakozvani sud drugarstva. Steinu se predbacivalo “neljudsko ponašanje ujavnosti”, meni su pripisivali suučesništvo. Ta je priča mogla po nas lošezavršiti,ališefjeuspiosveuvjeritiubezazlenostnašezavjere.Steinujeipakprijetiozatvor,budućidajevećbioosuđivan.Notadaseobistinilopretkazivanjekagebeovca:SteinjenestaoizKazališta

Majakovski i nedugo potom iskrsnuo je u provinciji. U nekom kazalištu uSaratovusmiojenastavitisvojudjelatnostkaokoreograf.Suprotnotome,jasamizgubiosvojusjajnupraksu,ajošsumiuvaliliidvosatnopoučavanjeodstranemladežiKGB-a.Nakontogahtjelisuobaveznosaznatiodmenejesamlivišesklonfašizmuilihomoseksualnosti.Umeđuvremenusu svi studentiumojoj školiodradili svojupraksu, a ja

sam začuđeno ustanovio da sumoji kolege stvarno zarađivali dok sam jalakomisleno uživao u kazališnom životu i sa Steinom ispijaoBijelu rodu urestoranu Glumac. U svojoj sam studentskoj grupi slovio kao onaj uzaostatku.Sosamnaestgodinanisamjošnitijedanputizblizavidiodolarskunovčanicu. Čak seniti rublje kodmenenisu viđale svakogadana, a kamolistrane valute. Suprotno tome,mnogi odmojih kolega već su odavno imalidolareudžepu,nekisusinjimamogliibrisatidupe,tolikosubilibogati.Mnogisustudentisvakogadanaišlimustistrance.Sredinomosamdesetih

bogati su turisti sa zapada u velikim krdima pasli između Crvenog trga ihotelaInturistihtjelisupromijenitisvojnovacurublje.Tosumojiprijateljiiskorištavali.NajlakšejebiloizmustiJapance.Njimasuseponekadpodrubljemogliuvalitičakijugoslavenskidinari.Timesedobitakodmahstopostotnopovećavao. Na dinarskim novčanicama nalazilo se Titov lik. Poneki bi gaJapanacpokazaoiupitaotkobitotrebaobiti.Inetrepnuvši,našisutvrdilidaje to Lenjin. Ponekad bi neki Japanac postao sumnjičav i smatrao da jemuškaracsnovčanice jednostavnopremladadabibioLenjin. “PoštovanjapremaLenjinu”,zahtijevaobiprodavač,“teškoseborioiumrojemlad.”TajbiargumentuvijekdjelovaovrlouvjerljivonaoprezneJapance,uzelibi

dinareiotišliprekoCrvenogtrgaukojebilotrgovinedapotrošenovac.SviprodavačisladoledaikosanihodrezakaznalisuzatajzajebisvakogbiputaskoroumrliodsmijehakadabividjelinoveJapancesnovčanicamaod100dinara.Suprotno tome, Amerikanci su bili vrlo svojeglavi, čak su im se i prave

rublje činile sumnjivima. Na ruskim novčanicama od 10 do 100 rubaljanalazio se uvijek jedan te isti lik – Lenjinov. Ali u različitim periodimanjegovaslavnogživota.Štosunovčanicebileveće,tojeLenjinbiostariji.“ZaštoLenjinovdjeimadugukosu?”,maltretiralisunasAmerikancikada

bividjelistotinjarku.Konačno,svakojedijeteuAmericiznalodajeLenjinoddjetinjstvabioćelav.NoonoštosuAmerikancismatraliLenjinovomkosombili su ustvari premasno otisnuti vodeni žigovi koji su se poput kovrčismjestiliokoLenjinoveglave.ĆelajeuRusijiuopćeoduvijekoznačavaladruštvenipreokret,revoluciju,i

imao ju jesvakidrugivladar.Takosuse izmjenjivali: ćela,kosa,ondaopetćela, onda opet kosa. Svakoga puta kad bi ćela preuzela vlast, došlo bi doudaraisvebisepromijenilo.Kadabićelaotišla,sveseopetvraćalonastaro.DobahotelaInturistbilojedobanadeunekunovućelu,upromjenu.KadajeGorbačovpoprviputnastupionateleviziji,narodseveselio,jeronjeimaoveličanstvenu ćelu. Osvanulo je novo doba. Bogati stranci nisu više paslisamo na Crvenom trgu, bilo ih je posvuda. Jednom su čak došli i u našukazališnuškolu.“Dobrosmosepripremilizaovajposjet”,rekaonamjedirektor,“nedostaje

jošsamotoaletnipapiruzahodu.Nozatosamvećnašaorješenje.”Sakupiojetrokutasteubruseukantini,gdjesugodinamaneupotrijebljeni

stajali u plastičnim čašama na stolovima, te ih je razdijelio po zahodskimkabinama.Nakonprijamastranaca,direktorjevratioubruseukantinu,gdjeihjebrižljivorazvrstaopostolovima.

Većsutijekomškolovanjamnogiodnaspočeliraditi,aijasamutrećemsemestrudobiosvojprvivlastitinalog:trebaosamnapisatikomadoDjeduMrazu i Snjeguljici za novogodišnju zabavu u Iljičevom kulturnom domu. I500 rubalja u gotovini na ruke. To je bila hrpa novaca. A nakon toga senastavilo s gradskim slavljima, kulturnim programima u pionirskimkampovima...Najvažnijastvarutomposlunijebionovac.S timsekodnasionako nije moglo bog zna što. Više se radilo o vlastitoj odvažnosti i opripadnostiodređenojgrupi,boemima:poslovnimhohštaplerima,osobamas dvosmislenim životopisima i s umjetničkim imenima, koje su se kretaleizmeđu avangardnih filmskih časopisa, pučkih slavlja, disidentskeknjiževnosti i izdavačkekućeKGB-aPolitičkaknjiga i o svemunešto znale.Iakomlad, brzomi je pošlo za rukomda akumuliram sve negativno što jegrađaninSovjetskogSavezasamomogaoizvesti.NisambiopraviRus,jerjeumojojputovnicipisaloŽidov,nisampripadaoKomsomolu,biosampomalohipiipasivnidisident.Piosamalkoholsneznancimaipokušavao,kadbiseukazalaprilika,zaraditinovacnacrno.Poputmnogihmojihprijatelja,ijasamse više puta našao u sukobu s organima službe sigurnosti, a bio samregistriraniutakozvanojCrnojknjizimladežiKGB-a.Sveusvemu:netakološpočetak.

Transportživotinja

Osamdesete godine započele su Olimpijadom u Moskvi. Unatoč bojkotumnogih zapadnih zemalja, tadašnji generalni sekretar htio je pod svakucijenu spriječiti da se sve to skupa pretvori u običnu propagandističkuparadu. Olimpijske su igre trebale biti veliki kulturnopolitički događaj.Moskva je bila temeljito očišćena od svakojakih parazita, a prekopakistanskih tvornica slame od Amerikanaca su kupljeni novi elektroničkisemafori za stadione. U gradu se nije ništa zbivalo. Nikakvi undergroundkoncerti, nikakva okupljanja, nikakve demonstracije. Posvuda policajci uciviluipolicajciuuniformi.Posvudaartiljerijaikavalerija.Jasamdobiopozivodmladežislužbesigurnosti.Činovnikmepoznavaoijasampoznavaonjega.Poznatomujedamesportbašinezanima,rekaoje,stogabizasvebiloboljekad bih na neko vrijeme napustio grad. Kao prijateljsku gestu čak mi jeponudiodameseupolicijskomautomobiluodvezedokolodvorapomojemizboru.Dogovoreno,htiosamuRigu.PutempremakolodvoruRišjski,vozač,policijskiporučnik,pričaomi jeo

tajnojtvornicikojapremanaloguvladetijekomOlimpijskihigaraproizvodiruskuPepsiColu.Sumnjaosamunjegovupriču,naštoseonzakleodakodkućeimatogavećcijelukašetu.Skrenulismosputainavratiliknjemudoma.Kašetajedoistabilatamo.PokloniomijebocutogčarobnognapitkatakodaseijamalookoristimOlimpijskimigrama.Kolodvor Rišjski doimao se tako pustim kao da su deportirali već pola

Moskve.UvlakusamispioruskuPepsiColu.Mirisalajenavikend,naslatkeužitke trulog kapitalizma, na Ameriku. Praznu bocu poklonio samkondukterki.Bilajesretna,jasambiosretan,bilojeljetoisvimanamjebilodobro. U redu za zahod upoznao sam dva otpuštena robijaša. Obojica suimalahrpuparaiobojicusuihnajuriliizMoskve,zbogOlimpijadeitakoto.Otišli smo jesti zajedno i cijelesmonoćikartali.Nakrajusamdobioneštonovca.UvečersambiouRigi.Ovdjese sveodvijalonormalnim tijekom.NitragaOlimpijskimigrama.PosjetiosamsvogstarogprijateljaGeorgea,kojijeradioreportažezaVoiceofAmerica,aniinačenijeništapropuštao.Putemsamzamijetioneštozanimljivo:uRigisuseutrgovinamaživežnih

namirnicaprodavalesvemogućeživežnenamirnice.KodnasuMoskvisamo

kruh i sok od rajčica u trolitarskompakiranju. Kupio sammalo kobasice imarmelade,nezatoštobihbiogladan,negozatoštometozabavljalo.Čudnistanovnici Rige nisu znali cijeniti svoju sreću. George čak nije ni imaohladnjak. Za trgovine živežnimnamirnicamaznao je samopo čuvenju.TheVoice of America plaćao je vrlo neredovito. Zajedno smo pojeli kobasicu imarmeladu, pritom sam mu ispričao priču o ruskoj Pepsi Coli i on minaravnonijepovjerovao.Štetaštosambiopokloniobocu.Georgejedobionoviposao.Trebalojedakaopratnjaodvezestočnivlakod

LatvijedoUzbekistana.Tri tjednaputado tamo, jedandannatrag–petstorubalja u gotovini na ruke plus avionska karta za povratak. Zapravo su ufunkcijipratnjeuvijekbilepotrebnedvijeosobe.Nebih lihtiopoćisnjim?Naravnodasamhtiopoćisnjim.Naš jezadatakbiodovesti46govedadoSamarkandau živućem stanju.U konzervamabi zacijelo bilo lakše. “Što tastokauopćeimatražitiusrednjojAziji?”,upitaosamGeorgea.Vjerojatnoseradiloopoboljšanjutamošnjerase.Nonisamtobaštočnoznao.Nijedannidruginismoimalipojmaostočarskojtehnici.Jasamstudiraodramaturgiju,Georgegrađevinu.Sljedećegsmosedanapojavilinarobnomkolodvoru.Životinjesuvećbile

utovarene. Dugo smo se natezali oko papira, ali konačno smo sve sredili.Tovarsesastojaood trivagonastoke i četvrtogzasijenozahranjenje.Štosmomiosobnotrebalijesti,jošnijebiloutvrđeno.Teretnijevlakbiostrašnodugačak i natovaren svim i svačim. Pred nama otvorena platforma sdugačkimdeblima,izanasotvorenaplatformasbezbrojlimenihkanti.Njihjetakođer pratila neka osoba, koja je čak nosila šiltkapu i službeno oružje.ČovjeksezvaoArami,nasreću,doimaosepoputveseljaka.Taipakjetrebalodanarednatritjednaprovedemounjegovomdruštvu.Georgeijasmoodlučiliprovestiprvunoćuzsvoježivotinje,kaotrening.

Tamisepričasvemanjeimanjesviđala.Uzbrzinukojomsusrali,moralosenajmanje dvaput dnevno očistiti sva tri vagona. Uz to ih se trebalo još injegovati, napajati i hraniti. Očajan, sjedio sam sam na sljedećem robnomkolodvoru.Aramjespavao,aGeorgejeotišaoudežurnidućan.OmojBože!Uštosamsejatoupustio.UsrednoćiGeorgesevratioirekaodajeionprimijetiodanamjezaovaj

putneophodnopotrebnovišeradnesnage.Ispričaojekakojenakolodvoruuredu za zahod zastao na ulazu kako bi pustio neku gospođu da prođe.Iskusnim okom svjetskog čovjeka, George je odmah po ženinoj vanjštinishvatiodapripadanajnižemdruštvenomsloju,izopćenicima,alkoholičarimaiskitnicama.Bijednaodjećaiblijedolicegospođeodmahsugapotaknulidaje pozove na osvježavajuće alkoholno piće. Zvala se Daima i, unatoč svomnesretnomstanju,ostavilajenanjegadobardojam.Njezinesiveočiživahnosuiprijaznozračileostacimanekadašnjeljepote.Anajvažnijejebilotoštojebila sa sela i razumjela se u stočarstvo. Nije bilo teško. U Rigi Daima nije

imalaništa.Nitiobitelj,nitiposao,nitiostaledruštveneobaveze.Osimtoga,nije još nikada u životu napustila Latviju. “Sada će spakirati svoje stvari iubrzoćebitisnama”,obećaojeGeorge.Doposljednjegtrenutkanisamvjerovaodaćedoći.Nomalopriješestsati

jedna je žena stajala na peronu. U ruci je držala koš za smeće sa svojimstvarimaismiješilanamsebezubo.Vlakjekrenuo.Odprvogdananašegputanadalje,Daimasepokazalaunajljepšemsvjetlu.Samosvjesnojeustajalaranoujutroicijelogasedanabrinulazastoku.Unašedužnostiubrajalasenabavahraneivode,kaoiorganizacijavečernjegprograma.Što smo se više udaljavali od Latvije, to su mjere nabave živežnih

namirnicabilesvekompliciranije.Bjelorusinamnisuhtjeliništaprodati,bilismo na rubu gladi. Za razliku od nas, naš je susjed Aram bio izvrsnoraspoložen.Uvijekpomalouzbuđen,ugnijezdiobiseizmeđulimenihkantiipjevaoarmenskepjesme.Noćubičestonanekovrijemenestaokadajevlakstajao, i vratio bi se tek dva, tri sata kasnije. Jedanput smo u njegovojodsutnostiispitalisadržajlimenihkanti.Tekućinakojususadržavalebiojebez sumnje špirit.Denaturiranprema staroruskom receptu.Kada seAramvratio,sklopilismopaktsnjim.Ilisvi,ilinitko,reklismomu,aonnijeimaoništaprotiv.Tonamjebiospas,jerzašpiritsemoglosvedobiti.Bjelorusija,Ukrajina, krajolici su jurili pored nas i nestajali na horizontu. Često smosjedilinaAramovojplatformiipilizajednosnjimiz limenešalice.Štosmovišepili,tojevlakbrževozio.Krajem prvog tjedna došli smo u neki brdovit kraj i vozili smo se

polaganije.Naša jeruta išladolinomubliziniplanineArarat, točno izmeđuArmenijeiAzerbejdžana.Vlakjedvadasejošpokretao,sjedilismosAramomnaplatformi i pili špirit i vodu. Sunce je sjalo, okonas supasle koze, nekiazerbejdžanskipastirčuvaojestado.Daimajestocinosilasijeno.Odjednom je usred te idile izbio nacionalistički sukob. Mladi je pastir

ugledaoAramaipovikao:“Armenskipederu,armenskipederu!”“Azerbejdžanskipušačukurca!”,vičućimujeuzvratiopripitiAram.Tadajepoletioprvikamen.Drugijepogodiolimenušalicukojusamdržao

uruci, treći jeokrznuoAramovuglavu.Ustao je imašiosesvogslužbenogoružja.“Azerbejdžanče!Spremisenasmrt!”,povikaojeizapucaounebo.Georgei jazgrabilismogazaruku.Razoružalismoarmenskogpatriotai

sakrilismopištoljnasigurnomjesto.Našasugovedadivljeskakutala.Sljedećeg je dana vlak stigao u Baku. Ovdje su se vagoni utovarivali na

trajekt.IspavaniAramizišaojeiodlučnoseuputionadglednikukolodvora.“Recimi,prijatelju,jesilitiAzerbejdžanac?”,upitaogajeArampatetičnim

glasom.“Da,Azerbejdžanacsam”,odgovorio jenadglednikkolodvora. “Kucnuo je

tvojčas”,povikaojeAramiodalamiošamarljubaznomslužbeniku.

Nakontogagajenekolicinazaposlenikaželjeznicepoštenoizlemala.

Kazahstanskestepemogučovjekastvarno izluditi.Biodan ilinoć,sobjestraneprugebeživotnaprazninadoklegodsežepogled.Samosusepuhoviskupljalidužželjezničkognasipaimahalizanamasvojimkratkimšapicama.Sijenagotovodainijevišebilo,aimismoopetpočeligladovati.Činilosekaodajeutomkrajusvezatrovano,uključujući iživežnenamirnice.Nanekomsmokolodvoruuspjelikupitikašetupiva.Bocesmoneispijenebacali jednuza drugom. Rok trajanja bio im je istekao prije najmanje dvije godine. Prisljedećem stajanju bila je to kašeta dinja. Zbog nje je došlo do epidemijeproljeva, koja se na veliko čudo prenijela s nas na goveda. Čak je i Daimahtjela ispričnicu zbog bolesti. Jedino je Aram zahvaljujući konzumiranjualkohola ostao imun na sve bakterije svijeta. Rugao nam se i nazivao nas“usranimčobanimanaputu”.MojprijateljGeorgestalnojeizmišljaonoveposlovneidejekojebitrebale

povećati naše šanse za preživljavanje. Njegov pokušaj da zakolje jednogovedopotpunoseizjalovio.Sljedećipokušaj,damještanimabudzaštoprodaveć napola mrtvo govedo, također je propao. Kazahstanci su stvarno biliskrozdrugačijiodnas.Nisupili,nisujeliinikadatiprirazgovorunisugledaliuoči.Puhoveseovdjetakođernijemoglouloviti,avodeimamalo.ZaustavilismosenegdjenasredKopet-Dagha,izmeđuAfganistanaiIrana.

Čakjeisuncetamodrugačijeizgledalo,punoprevelikoipunoprecrveno.O,domovinomoja,beskrajnazemljo!Još500kilometaradoSamarkanda,našeposljednjepostaje.Georgeseraspitaokodvlakovođe,nočaknitionnijeznaokadćemonastavitiput.Vlakujenedostajaonekivažnidio.Valjdanekonji.Navečersudošlimještaniidonijelinamkruh.Zapalilismovelikulogorsku

vatruupustinji.Htjelisuneštoodnas,alinegoveda,toseubrzoispostavilo.Šteta što nisu razumjeli naš jezik. Već sampolako pomišljao da smopošlikrivimkolosijekomidasmozavršiliuAfganistanu.Utojjepustinjisvebilonejasno, čak i granice. Heureka! Htjeli su od nas kupiti Daimu. Neki starimuškarac ispripovijedao nam je predivne priče kao iz Tisuću i jedne noći.NavodnojeimaotrisinaitasutrisinahtjelaimatinašuDaimu.Zauzvratsunamponudili...UGeorgeovimsamočimavidiodabiprodaosve i svakoga,uključujućisebe,akobimusezatoponudilapristojnacijena.No tada je naš vlak napokon mogao krenuti dalje te smo napustili

Afganistan,takodasusetrisinamoraladaljesnalazitibezDaime.Sljedećegćemo jutra doći do Samarkanda, a za dva ćemo dana biti kod kuće, usrednjeeuropskom prostoru. Ali George nije mogao zaspati. Sanjao je olatvijskotransportuženauSrednjuAzijuusvrhupoboljšanjatamošnjerase.Jedanputtamoinatragibiobizbrinutzaostatakživotaubilokojemdijelunašebeskrajnezemlje.PosljednjismoputpiliizAramovešalice,biojetodugiput:dvije50-litarskekanteumeđuvremenususeispraznile.

Ujutro,prilikompredajestoke,odjednomsamostaosam.GeorgeiDaimaodmaglili su u Samarkand u kupovinu na bazaru. Goveda više nisumoglanormalno hodati zbog predugog putovanja, stoga sam ih zajedno s dvaUzbekistancaizgurivaoizvagonajednozadrugim.Uzbekistancisupsovaliinisu htjeli ništa potpisati. Kasnije je napokon ipak došla žena s našimimenima na nekom popisu i s našim novcem. Sve je ponovo teklo premaplanu.Svasugovedabilanaživotu,aniprijenisuizgledalazdravakaodren.VrućinajebilavećpopustilakadaseGeorgenapokonvratiosbazara.Sam.

Uzbuđen i pomalo pripit ispričaomi je sljedeću priču.U gradu je bilo jakovrućetesuotišliučajanu.Ispijajućičaj,Georgejeupoznaovlasnika.Tajmujepričaoosvombratu,dobrostojećemzubnomtehničaru,kojiposjedujevelikukućusvrtom,dviježeneipetorodjece.Jednaježenabilazaduženazakuću,drugazakrevet,azavrtjetražiojošnekoga.VlasnikkavanejepomisliodabiGeorgeovapratnjabilaidealnazanjegovogbrataiisplatiobimuodmah500rubaljaakojeostavitamo.PritomGeorgenebimoraoučinitiništadrugodolinestatikadabiDaimasljedećiputotišlanazahod.Georgemijetutnuodvjestorubaljauruku.“Tvojudio”,rekaoje.Naravnodasamgaispsovao,tojebilapravasvinjarija, jerdobrojeznao

štoćeučinitistomženom.Alinovacsamuzeo.Taonanijebilamojažena.SljedećegsamdanakasnouvečersletiouMoskvu,opaljensuncemidžepovapunih novca. Olimpijske su igre završile i život je ponovo krenuo svojimuobičajenimtijekom.GeorgejeodletionatraguRigudankasnijeodmene,svećim brojem orijentalnih kaputa i bakrenim nakitom u kovčegu. Dvijegodinenisamgavidionitičuo.Onda je jednoga dana George posjetio Moskvu i našli smo se kod

Jaltaranga, tada jedinog Indijca, gdjemi jedokraja ispričaopriču.Neko jevrijemeslabospavaozbogDaime.Tja,grižnjasavjestiuzrokujenesanicu.NajesenjeopetbiouSamarkanduislučajnojujesreonatržnici.Uopćejenebibioprepoznaodamunijedoviknula:“George,dragimojGeorge!”Zagrlilagaje i poljubila u obaobraza. Smijala se i blistala je.Ruke su joj bile okićenezlatnim narukvicama i imala je nove zube – također zlatne. Pozvala jeGeorgea na objed i izvijestila ga o svemu što se desilo nakon njegovognestanka.Pričaobratuivrtubilajeistinita!Jošivišeodtoga,kratkopotomzubni se tehničar zaljubio u Daimu i primio je u svoj kalifat. Postala jenjegovomomiljenomženominakitiojujezlatomsprijedaistraga.Georgejenjezinanđeočuvar,reklaje,samonjemumožezasvetozahvaliti.AGeorge,kojijeopetbiopotpunošvorc,slušaojujebezriječi.Nakonjeladalamujestorubaljazasjećanjenanjihovoprijateljstvoizaželjelamupunosreće.Georgesetevečeriopioipropustiojevlakzapovratak.

Životuparku

Godine 1982. u mojoj je zemlji došlo do smjene vlasti. Novi generalnisekretar izjavio je da je njegov programborba protiv parazitstva i time jeunio još više poteškoća u moj ionako ne baš lagan život i u život mojihprijatelja.Bilismomladiiprštalismoodideja,nikomsenijedalozapravoraditi. Kako smo odrasli u socijalističkom društvu, gdje je svatko tko nijeimaopolitičkepretenzijeinijesehtioboritiprotivrežimadolazionasvojeibezzaposlenja,nismovidjeliništapozitivnousvakodnevnomosmosatnomrintanju.Novremenasusepromijenila.Poduzetesumjere.UMoskvijedošločaki

doracija.Uniformirani,adjelomičnoisamikamufliranikaoparaziti,policajcisudanjupročešljavalikina,tražilisumnjivceposaunamaipivnicamaisvudapostavljaliistoglupopitanjeljudimakojebitamozatekli:“Kakosezovetvojšef?”Ukolikoupitaniknebi slučajno imao iskaznicuu kojoj je pisaloda jeteškiinvalididaniukojemslučajunesmijeraditiništadrugodolisjeditiukinu, kazne su bile katastrofalne. Ukratko, narod je patio, a mi smo patilizajednosasvojimnarodom.Nova politička struja potakla je gorljivo zanimanje za zemljopis kod

mnogihmojihsuvremenika.MojprijateljGeorgečaksijekupiosklopiviatlas.Kodkućebigarasklapaoibiojeskrozosupnutprostranstvomsvojezemlje.Jednom smo sjedili kod njega na kuhinjskom podu i duvali. George mi jeponosnosaopćiosvojanajnovijaotkrića.Prstommijepokazaovelikecrvenemrljenazemljopisnojkarti,uzkojenijestajalonikakvoime.“Znašlištojeto?”,pitaomeuzbuđeno,“tojemajkaZemlja,matisvihnas.

Idemnaselo,tamomesenećedohvatitizbogparazitarenja.”Proturječiosammuipodsjetiogadaseupravonaselumorasvakogadana

crnčiti.“TaznašslikuPotlačeniseljacipalekućusvojegveleposjednika odMihajla

Kravčuka.”Svatko jepoznavao tusliku,nalazilasenakoricamaudžbenikaSovjetska

književnost za šesti razred osnovne škole. No George je bio toliko obuzetsvojomvlastitomidejomdameuopćenijeslušao.“Komunisti nisu pri zdravoj pameti. Cijelo vrijeme samo zbunjuju nas

jednostavne ljude kako bismo konačno zaboravili odakle potječemo. Ovecrvenemrljenašasubudućnost,idemnaselo.”

Nisam mu vjerovao, no nedugo potom zaista je otišao. Ja sam ostao ugraduinašaosamsiposaovrtlarauparkuzaodmorirekreaciju.Napočetkujesvebiloeasy.Ubitinisammoraoništaraditi,samosjeditiuparkuipazitijesulisvastablanasvommjestu.Noposaojeposao.Brzinommunjedošlesuprve poteškoće. U ovom, kao i u drugim parkovima, postojala je zasebnaškvadra,kojasesastojalaodmladihkojisustanovaliutomkvartu.Jednasedjevojka iz škvadre zaljubila u mene i često je dolazila do moje klupe.Razgovaralismooživotuipritomsamdošaodovrlovažnogotkrića.Naime,upoznao sam posebnu vrstu ljudi koje još uvijek, nakon dvadeset godina,zovem“djevojkamaizparka.”Pravajepoteškoćabilautomeštojeglavniuškvadribiobeznadnozaljubljenutudjevojku,itovećduževrijeme.Sadjeionpočeodolazitidomojeklupeuparku,ponekadsvelikimkamenomuruci.Prijetiomijegovorećidabiuslučajunuždebioustanjuobojenasubiti.Tizapetljaniodnosi i tiodvratnirazgovorikojigotovodasupostalidiomojesvakodnevice,bacalisumeudepresiju.Tomesepridružiojošjedanproblem.Nakonmjesecdanaustanoviosam

daparkukojemusamradiokaovrtlarpripada tajnoj tvornicioružja.Nisuproizvodilisamodječjakolicaibicikle,negoipodmornice.Iakoparkkaopetidjelokrugtetvornicegotovodainijeimaostupanjsigurnosti,zatvornicujevrijediočakstupanjsigurnostitri.Ujasnimterminima,tojezameneznačilodanemogusampodićisvojuplaćuuknjigovodstvu.Moraomijujedonijetiglavni vrtlar, no to radnomjestonitkonije obnašao. Isto takonisam smiotelefonirati u knjigovodstvo, nego samo voditelju kadrovske službe. On jemogao proslijeditimoj poziv, ali nije htio. Stoga sam poštom dobio samoobračunskucedulju,alineinovac.TajmeposaočinionesretnimivećsamrazmišljaobihlipošaoGeorgeuna

selo.Crvenemrljenakartibilesumisvesimpatičnije.Nonisamtočnoznaogdjejeon.Itadajedošao19.srpnja,mojrođendan.Ugradujebilojakovruće,bijednoraspoloženhodaosamparkomučvrstojnamjeridaneštoukrademnasvomradnommjestu.Noštosemožeukrastiuparku?Klupe?Trava?Koncentriraosamsenazvukove.Uparkusestalnomogla

čutiglazba.Vjerojatnojedolazilaizzvučnika.Njegasemoglolakoutopiti,čaksamvećznaoikodkoga.Nakondvosatnepotragelociraosamizvorglazbe.Stvar jevisjelananekomstupuvisokomdesetmetara ibila jepričvršćenabodljikavomžicom.Prokleosamparkisvakopojedinačnostablo.Navečer me kod kuće čekala čestitka. Od Georgea. Sa čestitke mi se

smiješila neka odvratna njuška isplaženog jezika. Ispod je pisalo: “Posaocvjeta,ženskestenju.George.”Iadresa:seloBorodino,područjeJaroslavski,okrugSotino.Cijelenoćinisammogaomirnospavati.ŽenskekojejeGeorge

spomenuo bile su krajnji poticaj. Mamile su me na selo. Dosta je bilomalodušnosti.Ustaosamusedamujutro,otrčaodoparka,popeosenastupvisokdeset

metaraigolimrukamaodvezaozvučnik.Dvasatakasnijezamijeniosamgakod poznanika koji je bio glazbenik za dvije šteke cigareta i nešto hrane.Zatim sam se autobusom N 690 odvezao u predgrađe kako bih od tamoprvimkamionomnestaousmjeruselaBorodino.Zbogom,Moskvo,uživamuseoskomživotu.

Kao iskusni autostoper, izbjegavao sammale aute. Poveomeprvi velikiteretnjakkoji jevoziousmjeruJaroslava.Navozačusu jedinokupaćegaćebileprave,svisuostaliodjevnipredmetibili–utetoviraninanjegovukožu.Slučajno je dolazio iz tajne tvornice u čijem sam parku radio kao vrtlar.Možda je iza čakprevozio nekedijelovepodmornice. Poput dvojice kolegarazgovarali smooponovnoj eskalacijiHladnog rata.Ta ipak smopripadaliistojbranši,industrijioružja.Uvečer sam stigao do Sotina. Da je postojao natječaj za najmanji gradić

Rusije,Sotinobizasigurnoosvojioprvomjesto.Nijebio samomalen,bio je smiješnomalen.Bespomoćnosamstajaona

LenjinovomtrguispodLenjinovogspomenikaizmeđuklinikeiškoleitražiosamnekogstanovnikakoji jošnespava ikojibimimogaopokazatiputzaBorodino.Gradjevećuosamnavečerizgledaomrtvo.Svekućemračne,cesteprazne.

Uznemirio sam se, nisam se htio upuštati u svađu s potpuno nepoznatimmedvjedimaivukovima–ipakjeokoSotinabilovelikihšuma.Krenuosamupotraguzamogućimprenoćištem.Izmeđuklinikeiškoleodlučiosamsezaovu posljednju, naime, upravo su bili praznici i stoga se nisu očekivaliučenici. Popeo sam se preko ograde i našao sam odgovarajuće mjesto usportskojdvoraninaprvomkatu.Boljenijemoglobiti.Sljedećegjutra,kadasamsenaspavanponovopojavionaLenjinovomtrgu,

vidiosamgomiluljudikakočekajuurepuispredtrgovinesrakijomkojusamumrakubioprevidio.Zadnjičovjekuredu,kojegasamupitaozaputpremaBorodinu, čak jepoznavaomogprijateljaGeorgea. “Da,mali, snaočalama idugom kosom, on živi dva kilometra odavde. Ne moraš kroz šumu. Idijednostavnouztračnice,prvakućajekućatvogprijatelja.”OdnekogdrugoguredusaznaosamzastravičnusudbinuselaBorodino,

koje sadauopće i postoji samo zahvaljujući prisutnostiGeorgae i nekolikostarihudovica.Nekada je tobilo sasvimnormalno selo sdvadesetakkuća.Ženesusebavilemljekarstvom,muškarcisuskupljaligljiveipeklirakiju.SvedokjednogdanakrozBorodinonijeprovedenaželjezničkapruga.Tračnicesuunijelevelikinemirisurvalesuseloupropast.Željeznicajenajprijeodnijelamuškarce. Jedan za drugim odlazili bi pijani na tračnice, zaspali, te bi ih

pregaziovlak.Zatimsujurećivlakovitakođernamamiligotovosvekraveusmrt.Unutartrigodine,većinajeseoskihženapostalaudovicama.Preostalekrave više nisu davale mlijeko pa su ih zaklali. Mnogi su se ljudi odselili.Posljednjegmuškarcauseluproganjalajeluđačkapredodžbaotomekakoćevlakjednogadanainjegaščepati.Nacugan,zapaliojesvojukućuipoginuouplamenu.KadaseGeorgetamopojavio,Borodinagotovodavišeinijebilo.Sadajeodjednomipaksveišlonabolje.“Utomdečkustvarnoimanešto”,reklisuljudiurepu.Popušiosamsnjima

kutijucigaretaizsvojihputnihzalihaikrenuonaput.Čak se i između tračnica vidjela plodnost tog tla, ovdje je u travi rasla

gomila osinaca i lisičarki. Uskoro sam došao do kuće na osami koja je posvemusudećipripadalaGeorgeu.Cijelojedvorištebiloobraslokorovom,nititragavrtlarstvu.Vratasubilaotvorena,moj jeprijateljspavao.Napodusustajale prazne i polupune boce rakije. Čak je i Jim Morrison na jednomposteruizgledaokaodajeupravodošaoizredazarakijuuSotinu.Prostorijanije bila baš uređena u seoskom stilu, u kutovima su se gomilale kutijerazličitihveličina,ananjimasenalaziovideorekorder,dvamalaijedanvelikitelevizor, dva vojna radio-uređaja, kartonska kutija sa suhom ribom,kartonskakutijasčokoladomiogromnahrpabožičnihkalendara.Kadasamprobudiosvogprijatelja,nijeganitinasekunduzačudilamojapojava,kaodasmosejošjučeroprostili.“Dobrodasidošao”,rekaoje,“uskoroćedoćiiostali,bitćetoludanoć.”

George je otpio gutljaj iz jedneboce i izvijestiomeo tomekako je postaoslavanuselu.Siskustvomčovjekaizvelegrada,došaojenaidejukakobisemoglaiskoristitiželjezničkaprugaitimejujedemistificiraouočimaseoskogstanovništva. Sada su ljudi dolazili u Borodino umjesto da ga napuštaju.Rodila se nova privredna grana – željeznička privreda. Ideja o željezničkojprivredizapravonijebilaništanovo.SvismomividjeliistočnonjemačkifilmukojemnjemačkiIndijancistalno

napadajuipljačkajuvlakoveuprolazu.NovojekodGeorgeabilotoštonijenapadaovlakove,negojevlakovođamaponudionovuuslugu.Vlakovođamajeza vrijeme vožnje bio zabranjen alkohol, te je George došao na ideju daponovostaviupogonuređajezadestilacijuutomzabitomselu.Rakijukojubisamispekaotadabimijenjaosbrigadomvlakovođazavrijednepredmete.Zarada mu je bila ogromna. Sjedili smo na kutijama, pili njegovu rakiju i,gutljajzagutljajem,otkriosamkakosemojprijateljobogatioištojetosvesadaposjedovao.“Todonosizemlja,mojprijatelju,seloislobodnatrgovina,uMoskviotome

možešsamosanjati.”Primijetiosamkakosetajčovjekpromijenio.Postaojepraviseljak,štoje

zamenebiloistoštoimalograđanin.BilomijenekakožaoGeorgea,sasvimnjegovim televizorima. Umeđuvremenu su došla još dvojicamuškaraca iz

sela koji su nam se pridružili. Pripovijedao sam im o svojim posljednjimdoživljajima u velegradu, a oni su slušali. Odjednom se iz šume zaoriostravičanurlik.Diglamisekosanaglavi.Jošnikadauživotunisamčuoneštotolikojezivo.Odjednomjezavladalatišina.“Leganjplače”,rekaomijeGeorgeskrivnjomuglasu.“Oprosti,trebaosam

titounaprijedreći.O.K.,ljudi,danasništaodakcije.Danasslavimo.”Georgemiseponovoobratio:“Tasepticaponekadismijepoputsotone,to

značidaćesenekoobogatiti,alikadplače,ondaćenetkoumrijeti.”“Tkobitosadjošovdjetrebaoumrijeti?”,upitaosamga.“Nemorasenužnodesitiovdje,možeiuSotinunetkoumrijeti”,odgovorio

jeGeorgesmetenoiupropogledupod.Polakomepočeoplašiti seoski život s tim jezovitimpričama, potpunim

odsustvom državnog uređenja i mističnom ovisnošću o nekom legnju.Takođersečinilodamojprijateljtamouopćenemožeuživatiusvomnovombogatstvu,unajboljembislučajubiomogaoprinijetisvojukolekcijubožičnihkalendara kao žrtvu legnju pod čiji je kult potpao. Svugdje sam viđaosimptome zatupljenja. Žena također nije bilo, a muškarci su se pola noćisamo opijali kao da ih netko na to prisiljava. Osjećao sam se izrazitonelagodno.SljedećegsamdananapustiosvogprijateljaiodvezaosenatraguMoskvuusvojpark.Neusrećujeseoskiživotsvakoga.

***Noistotakovišenisamhtiorintatikaopočasnivrtlar.Davidimoštoćese

desiti,pomisliosam, iuzeogodišnji.U jednojknjižnicizadjecu iomladinuukraosamstarogodištenovinaTruba izatvorioseusvojusobu.Nakontridanazazvoniojetelefon.Biojetovoditeljkadrovskeslužbe.Čudioseštovišenedolazimnaposao.“Visjetiuparkubeznovcaibez ikakvogsmisla, tozameneniječasnozaposlenje”, izjaviosam.Voditeljkadrovskeslužbepozvaome k sebi u ured i obećao da će moja djelatnost u parku ubuduće bitidrugačijeorganizirana.Čekamenavodnopunonovcaivelikizadaci.U međuvremenu mi je već bila puna kapa humorističnih i satiričnih

stranica novina Truba. Bogati škrci s cigarama u ustima i likovi nalik naPinochetaopsjedalisumeusnuipričalisamnomutipičnomtonuTrube–obijediiglupostikapitalističkogsvijeta.Nisamdugorazmišljaoivratiosamseupark.Zavrijememogodsustvatamoseponeštopromijenilo.Upravatvorniceje

primijetilakakoparkigravažnuuloguuživotunjezinihradnika.Svakogasudanaprolaziliparkomnaputunaposaoiuvečerseistimputemvraćalikući.Zeleniloječestonavodiloradnikedaispodovogilionogstablaisprazneovuilionubocutedanakontogazadrijemajuugrmlju.Iztogserazlogamnogizaposlenici u tvornici nisu pojavljivali pravovremeno na poslu ujutro, anavečersevišenisuvračalikući.Tojesmanjivaloproizvodnjupodmornica

kojesubilepotrebnedržavi,aosimtogapodrivalo jezdravobiteljskiživotkakavjedržavazahtijevala.Utojjedilemiupravibašodgovaraovrtlar,itokaocentralnaosobakojaje

trebalavratitiparkunjegovuprvobitnudruštveno-odgojnufunkciju.Potpunou smislu borbe protiv alkoholizma u radničkoj klasi, za park je uz pomoćMoskovske filharmonije osmišljen kulturni program, prozvan Ljetnimkazalištem.Moskovskakazalištaimuzičkeškoletakođersufunkcionirali,kaoi sve druge obrazovne ustanove, prema pravilima planskog gospodarstva.SvakesegodinesamouMoskviproizvodilonastotineglumacaiglazbenika–mnogovišenoštojedržavamoglazaposliti.Onilukavidočepalibisenekogmirnogmjestašcanatelevizijiiliuvelikimdomovimakulture,ostatakbisenastaniouMoskovskojfilharmoniji,nekojvrstiodvodnecijeviruskekulture.Tijekomgodina, ta jeorganizacijabivala svemoćnijom inakraju jemoglavlastitim sredstvima prirediti prvomajsku paradu na Crvenom trgu,uključujućikličućupublikuicijelipolitbironatribinama.Radnasnagafilharmonije,naravno,odmahjebilanaraspolaganjuzaljetno

kazalište,konačno,dobivalisudodatnugažuzasvojenastupe.Ublizinistazekoja je išla poprijeko kroz park izgrađena je pozornica u obliku školjke iisprednjepostavljenesuklupe.Mojzadatakkaovrtlarasadasesastojaoutome da triput tjedno dočekam umjetnike. Osim toga, morao samprisustvovatipriredbamakakobiseizbjegleneprilikesvakevrsteikakobihnakrajuisplatiozabavljače.Dobiosammegafon,popissimenimasudionikaisvakogatjedna75rubaljanaruke,odčegajetrećinabilamojavlastitagaža.Prvi broj koji nam je ponudila filharmonija sastojao se od

pedesetogodišnjihblizanacakojisusviraliklarinet.Udrugimbiprilikamaiztogamožda nastao zgodan zabavni šou, ali ne u našem parku. Blizanci sudošliautomidjelovalisuvećpriličnopripito.Dotadajeradničkaklasakaopublikavećotkrilanašuškoljkuuparkuiizabralajezasvojuomiljenubirtiju.Kadasublizanciizvadilisvojeklarinete,tvorničkaseragbimomčadupravoudobno smještala na klupe. Blizanci su me upitali postoji li u blizini nekipivskišatoriimamlinjihovugažu.Nakonštosamtopotvrdio,uzelisusvojeinstrumenteisnažnounjihzapuhali.Većnakonprveserenadepolamomčadisepobuniloiprijetilobatinamaukolikoizcijeviiziđejošjedanjediniprdac.Umjetnostsesudarilasnarodominemilosrdnopotonula.Kakobihizbjegaodaljnjesukobe,daosamglazbenicimadapotpišupotvrduoprimitkugažeiotišao sam s njima na pivicu. Njih dvojica sumi ispričali kako svoj novaczarađujuuglavnomnapogrebimaivjenčanjimaikakoihfilharmonijapritombeskrupulozno iskorištava. Naime, morali su joj davati polovicu gaže zausluguposredovanja,iakosusamidolazilidonarudžbi.Sljedećijeputnastupilarecitatorica,ženasrednjedobikojajezačuđujuće

sličilamojoj razrednici u školi. Recitirala je pjesme, vrloprobranprogram,sve iz srebrnog doba ruske poezije. Za razliku od kolega s klarinetima,

apsolutno je ozbiljno shvaćala svoj posao. Sa sobom je donijela kostim ikutijicusašminkomipitalamegdjejegarderoba.Namenejeostaviladirljivdojam. Ragbimomčad od prethodnog dana još uvijek nije napustila klupe.Bojao sam se da bimoglo doći do krvoprolića kada se čista umjetnost podrugi put stropošta na narod. Kako ću sam obraniti ovu ženu? Čvrsto jeodlučila da provede čitav svoj repertoar i već se presvukla iza grma unedostatku garderobe. Pojavila se u lijepoj večernjoj haljini s mnoštvomsvjetlucajućihzvjezdica.“Spremnasam”,reklajekaodameželiumiriti.“Gdjejemojapublika?”Šutkesamjojpokazaoragbimomčadkojajevećbilaudeliriju,tribakice

kojesustrpljivočekaleprazneboce,isvedrugekojisusevjerojatnonalaziliiza grmlja. U našem su se parku posvuda mogli otkriti gledatelji. Žena seosvrnula oko sebe, uzela mi megafon iz ruke, postavile se nasred staze ipočelačitati:

ZahvaljujemVam–odsvegsrca!Štomeneznajućinositeusebi:Zamojanoćnotihavrata,Zarijetkesusreteurazličitimparkovima,Zanašenepostojećešetnjeumjesečevimpredjelima,Zanašeglavekojeneobasjavasunce,Zatoštostetakoludinezamnom,ZatoštosamtakoludanezaVama...

Činilosedavisokaumjetnostdjeluje.Odjednomsesmračilo,prvesukapljepljusnulena lišće. Sve je više ljudi izjurilo iz grmljana stazu, članovi ragbimomčadi su se probudili, dobrovoljno predali bakicama boce i žustro sezaputilikućiženiidjeci.Uzgromoveimunje,kišajepalanatloiprotjeralasveljudeizparka.Samosmoglumicauvečernjojhaljinismegafonomuruciijaostalistajatinakiši.Činilosedaseneizmjernozabavilanapriredbi,a jasamjejošmoraoiisplatiti.

Uprava tvornice bila je nezadovoljna rezultatima kulturnog programa.Umjestodaseuvedevišereda,gostisuuparkustvorilisamojošvećinered.Otkazalismo,dakle,filharmoniji,iumjestotogasmoseobratiliznanstvenojudruzi Znanje. Ta je udruga bila osnovana kako bi još više podigla općiobrazovni nivo pučanstva. Raspolagala je stotinama predavača koji su nasvimmogućimmjestima na opće razumljivom jeziku prosvjećivali publikugovorećionajnapetijimproblemimaznanosti.NajtraženijatemautodobauSovjetskomSavezu,zakojususesvigorljivozanimali,bilaje“ImaliživotanaMarsu?”Nevjerojatno,aliistinito–kaoštojetadaizjavilajednapopularno-znanstvenatelevizijskaemisija:sovjetskisedržavljaninmnogovišezanimao

zaživotnaMarsunegozasvojvlastitinaZemlji.Ovdjedoljesvejevećbilomanjeilivišejasno.AliuzMarssejošvezivalanada.Drugopitanjekoje jesvezanimaloglasilo je“Imaliživotanakonsmrti?”

Narodječeznuozadrugimživotom,sonustranustvarnosti.Pravobipitanjebilo “Ima li životanakonsocijalizma?”,no takvoštosenijenitkousuđivaopitati.UdrugaZnanjemonopoliziralajesveinformacijekojesunamdolazilesMarsa i otkrivala ih je tek djelomično u svojem istoimenom mjesečnomčasopisu. U časopisu su autori uvijek pokušavali povezati goruće teme saktualnomproblematikomdržave,dakle,s lokanjem.Takojeondaiupravatvornice naručila predavača da u parku održi izlaganje na temu Štetnostalkoholaili:imaliživotanaMarsu?U terminukoji samprethodnonajavio, estradna je školjkabila relativno

puna.Nonapredavačevužalost,većinaslušateljabilesustareženekojesuibez njegove lekcije znale đa je cuganje štetno. Ipak, čovjek je bioprofesionalac i nije se ničim dao smesti. Prema njegovim informacijama,druge civilizacije već dugo koriste kanale na Marsu. Te nas civilizacijepromatrajuvećtisućamagodina,ali izbjegavajusvakidirektnikontaktzatoštosupametnijiiobrazovanijiodnasistogasegnušajulokanja.Većbinamodavno bili povjerili svoje tehnologije, učinili nas sretnima i besmrtnima,samo kada bismo prestali lokati. To su vanzemaljci dosad nažalost uzaludčekali. Predavač jepokazaogrm ispodkojeg su sjedila trojicamuškaraca sbocomporta.“Zbog ovakvih nas tipova vanzemaljci još uvijek ne smatraju zrelima za

kontakt.”“Kakoglupo”,uznemirilesusestarebakicenaklupi.“Viktore,odmahbacitubocu,želimopostatibesmrtni”,povikalajejedna

bakicatipuizgrmaisvisusenasmijali.Viktor, čovjek s bocomportau ruci, nije vjerovaopredavaču. Zdvojno je

pogledaounjegovomsmjeru, zatim je baciopoglednabocu, onda se opetzabuljiounebo.Osjećaojedagapopriličnozajebavaju,alinijetobašmogaoizraziti.Predavačjenastavio.Smrtuslijedalkoholanajgorajeodsvih,rekaoje.On

samvidioječovjekaubolnicikojijezbogaktivnogpijenjadobiocirozujetre.Krvmuseumeđuvremenusastojaladopedesetpostoodšpirita.Sviživotnovažniorganitogčovjekavećsuserastopiliualkoholu–sadćekomadićzakomadićemispljuvatisvojujetruimozakprijenegoštoumreumukama.Nonajgorejetoštoljudikojisuovisniobocineuništavajusamosvojevlastitozdravlje,negoubijajuinadudrugihljudidaćejednombolježivjeti imoždajošjednogadanaupoznatinekudrugucivilizaciju.Tojeusvakomslučajubilopredavačevomišljenje.Čovjek iza grma odjednom je ustao. Po njegovom se držanju moglo

raspoznatidajeupravodoniovažnuodluku.Pripremiosezaudarac.

“Odjebitistvojomstranomcivilizacijom”,zaurlaoje.PraznabocaportamarkeCrveniKavkazokretalaseuzrakuirazmrskalase

nagovornici.

Tijekom mjeseca kulturni se program ipak polako afirmirao. Svakogautorka i petka stalni bi se gosti okupljali ispred kazališne školjke –omladinskabanda,bakiceipijanci–kakobikonzumiralinovulekciju.UdrugaZnanjemnogočemuihjepoučila.Menetakođer.Odškoljkeseodijeliosićušanprostorkojijeslužiokaoskladištezatonskeuređaje.Ključjebiokodmene.Uvijekkadabikišilo,dvijebidjevojkeizparkadošlekmeniiposjetilemeutojostavi.TamosamihpokušavaozavestiinformacijamaoživotunaMarsukoje sam upravo načuo. Djevojke su me slušale s velikim zanimanjem ismatrale sumevrloobrazovanim.Zanimanjepredavača činilomi se stogasvakogaputasveprivlačnijim.Punoputuješokolo,pripovijedašpriče,uživašopću pažnju i povrh svega još ti i plate. Možda bih se trebao natjecati zaradnomjestouudruziZnanje,razmišljaosam.Noljetojeuskoroprošloitimesuzavršileipriredbe.U parku su se pojavila nova lica. Čudni likovi, koji su svi nosili crne

pulovere s kapuljačama. Na stražnjoj strani pulovera pisalo je Pamćenje.Okupljali su se ispred doma kulture i uvijek su o nečemu raspravljali. Bilojutroiliuvečer,uvijeksubilitrijezniinikadsenitkoodnjihnijesamotakosam šetao parkom. Jednoga me dana uprava doma kulture pozvala narazgovor.

“Dobrositosrediouparku”,rekaomijevoditeljdomakulture.“Osimonogpredavača,svisudrugiumjetniciizišliizparkačitavi.Odjeseninastavljamoovdjeunašemdomukulture.Javilanamsejednanarodnaudruga.Želekodnas organizirati ciklus predavanja na temu Spasimo prirodu ili tako neštoslično. To su ekolozi, oni koji se zalažu za čistoću prirode i za obnovupravoslavne crkve, znaš? Neke iz te grupe, Pamćenje, sigurno si već vidioprijekoupraku.Miubitinemamoništaprotiv,premadogovorusokružnimpartijskimkomitetom.Onismatrajudazdravanarodna inicijativanemožeškoditiunašimteškimvremenima.Ipak,mitomoramonaravnodržatipodkontrolom,kakobisesvepristojnoodvijalo.TiljudiizPamćenjaimajupunouspjeha u narodu. Stoga bi tvoj posao bio da budeš prisutan na svimpriredbama, postavišmikrofon na pozornicu i da sve snimiš! Želim svakuriječizgovorenuudvoraniimatinastoluodmahsljedećegdana”,utuviomijedirektoruglavuigurnuopremamenihrpumagnetofonskihvrpci.Činilosedaćeprvapriredbabitibezazlena.Neodoljiva ljepotaBajkalskog

jezera,takojepisalouprogramu.Satvremenaprijepočetkadomkulturebioje pun ljudi s kapuljačama i ostalih znatiželjnika. Dugačka crna limuzinazaustavila se ispred zgrade i iznje je izišaopravoslavni svećenik sdugom

bijelombradomiogromnimkrižemnaprsima.Narodjeklicao.Svećenikajepratilastaragospođakojajeizgledalapoputvješticeizbajke,apovrhtogajejošnosilakošaruskeksimauruci.Neobičnijeparstupionapozornicudomakulturezajednosćelavimdebelimmuškarcemcrvenoglica,kojijeposvemusudeći bio vođa narodne udruge. Sjedio sam uzbuđen u svojoj kućici zasvjetloitonipritisnuosamdugmezasnimanje.VečerjezapočelapredavanjemuzdijapozitiveoBajkalskomjezeru.Vidjeli

smo idilu: bistru vodu, guste šume, prijazne stanovnike sela, nasmiješenudjecu koja se kupaju, sretne ribare s velikim ulovomna putu kući – uz to,odvodne cijevi tvornice celuloze iz kojih su se uBajkalsko jezero izlijevalanekagovna.Nakontogaječovjekcrvenalicauzeoriječ,“Prije pet godina, inženjeri Goldberg i Kramstein smijenili su direktora

tvornice,drugaIvanova,idvavodećainženjera,PetrovaiMihajlova”,započeoje.“Tesuseosobepokazalepredvjesnicimacionskihmudraca,kojisusiuzeliuzadatakdasurvajunašuzemljuupropast.Oni suodgovornizaprimjenuotrovnog praha koji uništava naše Bajkalsko jezero i zbog kojeg obolijevanarod.Tasepošastutomkrajunazivažidovskimrakom.”Publika jezviždanjem i lupanjemnogamapokazalakoliko jeužasnuta. Ja

sambiopotpunooduševljenšouom,takoneštonisamjošnikadadoživio.Svesam snimio. Predavanje uz dijapozitove se nastavilo. Ovoga se puta naslikamamoglo jasno raspoznati da su štete uzrokovane židovskim rakomogromne:mrtveribe,zagađenavodaibolesnadjeca.Nitišumesadnaplatnunisuizgledaledobro–kaodaihjeupravopogodionekitunguzijskimeteorit.“Jedinaosobakojajedosadkrenulauborbuprotivpredvjesnikacionskih

mudraca,nalazisedanasovdje,nanašojpozornici”,rekaoječovjekcrvenoglica i pokazao na vješticu: “Ova je hrabra žena u ruskim šumama otkrilaljekovitebobicekojemoguzaustavitižidovskirak.”Ženanapozornicipokazala jepublicikekseusvojojkošari.Publika jeod

srcapljeskalavještici.“Alionasamanemašanseuborbiprotivzla.Moramohitnoizgraditinovu

pravoslavnucrkvunaBajkalskom jezeru. Sveta zraka sunca rastjerat će zlesile.Dakle,dajteprilogzanovucrkvunaBajkalskomjezeru.”Ljudi u dvorani ustali su i stali u red ispred svećenika, koji je skupljao

njihovnovac.Čovjekcrvenoglicautojevrijemenajaviodasvikojezanimamogu probati ljekovite kekse s Bajkalskog jezera. Nakon dvije minutevještičja se košara ispraznila. Nisam si mogao uskratiti to zadovoljstvo itakođersamuzeoparkeksa.“Dobro da ne znaju moje prezime”, pomislio sam i prijateljski mahnuo

ludonjamarukom.Šousenastavio.Odjednom je s balkona povikao mladi muški glas: “Fašisti, uskoro ćete

djecuvješati!”“Siđite,mladiću!”,uzvratioječovjekcrvenoglica.“Miovdjerazgovaramo

kaociviliziraniljudi,zaštoseskrivatetamogore?Moramnaglasitidanisamantisemitist.”Goresusezalupilavratainetkojepaonapod.Sljedećeg sam dana dobio proljev. Nekoliko sati sjedio sam na zahodu i

proklinjaosve:vješticu,narodnuudrugu,Bajkalskojezero,glupekekseiprijesvegasvojuvlastituznatiželju.Telefon jeneprestanozvonio.Voditeljdomakulturehtiojeodmahimatimagnetofonskevrpce.Jasamihipakhtionajprijepresnimiti–zaprijatelje,rođakeipoznanikeizapovijest.“Slučajnosamponiotrakekući”,lagaosamdirektorunatelefon,“sutraće

bitinaVašemstolu.”“Očemujezapravojučerbilariječ?”,pitaomezabrinuto.“Ah, zapravonio čemuposebnom.Židovi su zatrovaliBajkalsko jezero”,

kratkosamsažeorezultatevečeri.“Aha,dobrojeznati,tamosambašhtiouskorootićinaodmor”,rekaoješef

isklopioslušalicu.

Sljedećeg je vikenda narodna udruga Pamćenje ponudila novi program.Priredba je ovoga puta bila posvećena arhitektonskim spomenicimaglavnogagrada.Dvoranajeponovobilapunaičovjekcrvenoglicazapočeojepredavanjeuzdijapozitive.“Nedavno je naša zemlja slavila obljetnicu pobjede nad Napoleonom u

Prvom Velikom Domovinskom Ratu”, pripovijedao je. “Na ovoj slici viditeslavoluk pobjede koji je trebao biti izgrađen na putu kojim je NapoleonbježaoizizgorjeleMoskve.NourbanistisuodbilitajprojektiumjestotogapostavilivratanaprospektkojijeNapoleonkoristiokakobiosvojioMoskvu.Tojeprovokacijanaspramsvihnasisabotažanacionalnihvrijednosti.”“Svinjarija!”,začuoseglasnarodaizdvorane.Starija dama s torbicom stupila je na pozornicu. “Znam”, zaderala se

uzbuđenimglasomumikrofon,“daćesutramoždapodnekimmostombitipronađenomojetijelokojejepregaziokamion.Moždamojetijelouopćevišei ne bude pronađeno, ali svejednomi je! Unatoč tomu želim ovdje glasnopročitatiimenanamještenikauurbanomplaniranjukojisuodgovornizaovuglupost.”Izvadilajenekuceduljuiztorbeinaglasčitalaimenakojasusvazvučala

priličnoneruski.Umeđuvremenusenastavilopredavanjeuzdijapozitive.“U natječaju za najbolji spomenik generalu Suvorovu sudjelovao je

cijenjeni ruski kipar Dubov. Ovdje vidite njegov projekt.” objašnjavao jedebeli.Naplatnusemogaovidjetivisok,snažanmuškarac.Ujednojjerucidržao

ogromniHighlander-mač,drugomseudaraooprsa.“UrbanistisuodbiliovajnacrtukoristnacrtakiparaRosenkranza.”Na platnu se sada pojavio drugi spomenik. Rosenkranzov Suvorov nije

dobroizgledao.Imaojekokošjivrat,biojestar,ružanigrbav.Urucijedržaonešto što jenalikovalona zarolanenovine. Zaubijanjemuha,pretpostaviosam.Nastavilo se s drugimmoskovskim spomenicima.Uvijek se radilo odva

kipara – jednom s ruskim imenom i lijepim nacrtom i drugom sa stranimimenom i ružnimnacrtom.Mnogeod tih statua već samvišeputa vidiougradu,alinikadnisamprimijetiokolikosuružne.Fotografinarodneudrugebilisuvrlopažljivi.Zasvesvojefotografijenašlisuodgovarajućikutinatajnačinsvojimslikamaotkrilizavjeru.Puškinovspomenikstajaojeprimjericeleđima okrenut kino dvoraniRusija. Mauzolej snimljen tako ukoso odozdopodsjećao je na vaginu. Televizijski je toranj nedvojbeno bio penis koji jestršioizglaveJurijaDolgorukija,osnivačagrada.Nakraju je čovjek crvenog licapokazaodijapozitiv splanommoskovske

podzemneželjeznice.ŽeljezničkajemrežaucijelostinedvojbenoimalaoblikDavidove zvijezde. A sve veće stanice nalazile su se ispod važnih vladinihzgrada.Čovjek crvenog licapritom je rekaodamoskovskimetronijeništadrugonegoplanžidovskiharhitekatadadignuglavnigraduzrak.Već su odavno posvuda izgrađeni tuneli. Žena koja je pod svaku cijenu

htjelaumrijetinaglas jesasvojecedulječitaladaljnja imenaosobakojesubilezasvetoodgovorne.Iponovojenetkosbalkonapovikaodasuonidoljesvinacisti.Čovjekcrvenoglicastrahovitoseuznemirio.Nakondrugepriredbe,netkoizokružnogpartijskogkomitetapreslušaoje

vrpceipokratkompostupkuzabraniosvedaljnjepriredbe.Smiješnitipoviskapuljačamaipuloverimanestalisuistotakobrzokaoštosuseipojavili.Uparku je zavladala tišina, sve kulturne aktivnosti bile su krajem studenogprivremeno obustavljene – do sljedećeg ljeta. Krenuo sam u potragu zanovimposlom.

Četirigodinestudijanaglumačkoj školiubrzosuprošle. Istokao idrugistudenti,mogaosamureferadiiskoristitisvakuizvanfakultetskudjelatnost,primjericemojraduparku,kaonekuvrstuprakse.Zatosupostojaliposebniformulari, u kojima je student jamčio da posao neće imati posljedice nanjegoveškolskeuspjehe.Nakonpotpisivanjatogdokumentabiosislobodanimogao si raditi što te volja. Svi su tražili posao koji je najbliže odgovaraonjihoviminteresima.Janisamnikadamogaoizdržatiduljeoddvamjesecaujednom te istom kazalištu. Nakon što bih se podrobno upoznao srepertoaromkuće,odmahbihosjetiovelikuželjudakidnem.Osimtoga,biosam stalno kritički nastrojen i već sam tada sve smatrao sranjem. Takvogspecijalistakazališnekućeuglavnomnisuželjele.

Velikiimaliheroji

Godine 1983. upoznao sam moskovsku rock-scenu, kudikamonajzanimljiviju od svih scena koje je Moskva tada mogla ponuditi. Mojiprijateljiijatražilismovlastiteherojeinašlismoihnacesti.Tisuljudibilistarijiodnas,čestosuseponašalipoputdjeceisvisusviraligitaru.Osebisutvrdili:“Mismodjecaengleskekulture,aneruske!”Aosimtogasugovorili:“Čuvajsevlastitezemljeinikadanevjerujuonoštotiovdjepričaju.”Ah,

moskovskarock-scena–neopisivolijepavremena.NenadanosusepojaviliherojiosamdesetihijednostavnopomelislamnateherojeSovjetskogSaveza.Kaodijete,doživiosamvelikorazočaranještosetičeherojstva.Moglobisečakrećidajeovatemazamenepovezanastraumom.Bilojetoovako.PrvisastavakkojismomoralinapisatiuškolizvaoseMojvelikiuzor.Dečki

su imali obilati izbor. Bio je tu ratni heroj general Karbišev, kojeg suzamrznulifašisti.ZatimsmoimaliAleksanderaMatrosova,kojisevlastitimtijelom strmoglavio na neprijateljske strojnice. Zatim muškarac koji jeistaknuoCrvenuzastavunaReichstagu.Mogloseuzetiiastronaute,najboljeGagarina ili Grehkoa. Cure su imale supruge dekabrista, zatim ZoeKosmodemjanskaju,velikupartizankuizDrugogsvjetskograta,osimnjihjošiTereškovu,prvuženuusvemiru,tejošnekolikodrugihkojesubilepoznate.Denis,mojškolskidrug,uvijek jepisaoosvojojmajci, tetiNini, io tome

kakoželibitipoputnje.Pritomjenjegovamajkabilapriličnočudnagospođaisveprijenouzorzadečke. Jedanputsam jevidiounašemdvorištu,bila jehladnazimskavečer.Stajalajebosausnijeguicipelomjemlatilanekogtipapo glavi. Nakon toga je izjavila da ju je tip htio napasti i da se ona samobranila.Nijezvučalopretjeranovjerodostojno.TetaNinačestojebilapijanainije se svakenoći vraćalakući.Onomadsamse čudio što jeDenis izabraoupravosvojumajkukaouzor,iakoječestogovoriokakojesmatrasjajnom,kao ženu i inače. Bio sam zbunjen. Je li stvarno bila bolja od ZoeKosmodemjanskaje?Bašmebriga,rekaojeDenis,onajenajbolja.

Unašim se glavama rodila sumnja.Ne žele li nasmoždanasamariti timherojskimpričama?Moždativelikaniuopćenisubilitakvikakvimasunamihnastavnicihtjeliprodati.Započelismosistraživanjimaiuskorootkrilidaje

Matrosovbiorobijaš,kojemu jebilodražedagaubijuneprijateljski topovinego da ga strijeljaju zbog neizvršavanja zapovijedi. Kod ZoeKosmodemjanskajeuopćenijebilojasnonakojojsestraniborilaitkojujezapravo ubio, Nijemci ili Rusi. Osvajača njemačkog Reichstagamoj je otacdobro poznavao. Taj je heroj proveo ostatak svog života u pivnici naAlejiastronautauOdessi.OdranogjutradokasnevečeritajbitippričaokakosepopeonaReichstagikakojeistaknuozastavu–zatobidobiosvojepočasnopivo.Nakrajujeiumroutombircu.Nisamimaojošni12godina,nomoj jepanteonbiovećgotovoprazan.I

odjedanput,nakon tolikihgodina,došli suoni:generaliomladinskekulturekojisunaspogodiliužicu.Miša,Borja,Paša–ruskaizdanjaDavidaBowiea,MarkaBolanaiJonnyjaRottena.OtacPašeRottenabiojeslavnibaletniprvak,koji je prilikom jednog gostovanja kazališta Kirovsky kidnuo i ostao nazapadu.Pašajeuvijekimaonovacaimogaojeraditištogajevolja.KGBganikada nije ćopio, što se ostalim herojima scene dešavalo gotovosvakodnevno.Pričaloseda jerazlogtomunjegovslavniotac.KGBnijehtiopriuštitizapadujošjedanskandal.Zbogtoga,ilizatoštojePašajednostavnobio srećković, njegovi su pothvati uvijek bili vrlo hrabri i ekstravagantni.NjegovagrupaAutomatski zadovoljavatelj nije predstavljala čvrsti ansambl,tosuuvijekbilinekiglazbenicikojisuupravobilipriruci.SamojePaša,prvipunkerSovjetskogSaveza,bioiostaonezamjenjiv.Jednomjetrebalodamupomognemdaiziđeizumobolnice.Poznavaosam

jednog liječnika i svebibilodobroprošlo.Nokadsmovećbili skorovani,ususretnamjedošlaprimarijusica,uvaženašezdesetogodišnjažena.Pašajeodjednomuproprstomunju i zaurlao: “Ovu sam isto jebao!”Bio je pravasvinja.Uludarijepisaopjesmeovogtipa:

SamomedicinskasestraIrinaimaključevemojihlisičina.MarširajućiskupauujednačenomkorakuNabulevarumimoilazimopsećukaku;JedankrivikoraksamoIpozvatćemurjakeamo.

Na svojempunkerskomvjenčanjuu St. Petersburgubacio je svojudivnumladenkuukantuzasmeće.Isprvajebilauvrijeđena.UMoskvisemotoromzaletiouizlogdraguljarnice.Gotovo na svakom svojem nastupu pao bi pijan s pozornice. Nakon

perestrojkePašajepaouzaborav.Umrojeprošlegodinestridesetiosam.

MarkaBolanatrebaosamjednomdočekatinakolodvoru.DolaziojeekstraizSt.Petersburgakakobikodnassviraouzatusvrhuposebnoiznajmljenom

stanu.Jedanodnašihprvihundergroundkoncerata.Onjebioniskisjedokositip.Urucijedržaoaktovku.Satvremenaprijepočetkasjedilismokodnasukuhinjidoksuljudipolakoispunjavalistan.Mišajeotvorioaktovku.Unutrasusenalaziledvijebocevotke.“Tosadmoramoisprazniti”,rekaojeMišazamišljeno.“Inačesenećumoći

koncentriratinapjevanje.”“Dobro”,rekaosam,“akotakomorabiti.”Kadjekucnuočaszanastup,ispostavilosedaseMišasjećasamopodva

prva stiha od svake svoje pjesme. No to nam nije bilo važno, jer su sviokupljeni znalinjegovepjesmenapamet, takoda jemorao izgovoriti samoprvurečenicu,ostatakjeotpjevalapublika.

Izjutrasebudim,Mojeodijeloležisastranenanaslonjaču,Pogledajtusmiješnutapetu,Recimi...Gdjesiprovelaovunoć?Recimiskim?Oh!Oh!Oh!Oh!Oh!SlatkamojaN...

Mišajeumro1991.SvisugavoljeliiuživaojeslavukaoštojesamoMarkBolančinioprijenjega.Čakjeimojasadašnjaženatadasnjimimalaaferu.SredinomsedamdesetihmnogisuuSt.PetersburguznaliruskogBowiea.

Ipak,nacionalnujeslavustekaoteknakonfestivalaMladiumjetniciuborbizaslobodu1980.uTbilisiju.TamojeBorjaBowiesasvojimbendomAquariumpodigaoprašinu:

Igrajusenamakaošahovskimfigurama,Postrojavajunasišaljunasukombinatzapranjemooozga;Kažem:Jane!JanećuostavititragoveNavašemposranompijesku.

Kadasadtoslušam,nemoguadasenenasmijem.Borjajejošuvijekživipjevaidalje.Ponekadpomislimdabibiloboljekadabiprestao.Aliuonosudobasvitipjevačimeniistotinamadrugihotvorilinovehorizonte.Irodilasusenovaprijateljstva.Na jednom sam koncertu upoznao Katzmana, dečka koji je sa četrnaest

otišaoodkuće.Izgledaojejakointeligentnoidobroserazumiourockglazbu.ZajednosraznimglazbenicimatumaraojeMoskvomidogovaraojeherojimanastupe. Zaposlio me u svojoj firmi. Posao mi se svidio. Katzman i jaorganiziralismougodinudanavišeundergroundkoncerata.Toseodvijalo

na sljedeći način. U nekom stanu okupilo bi se sedamdeset do osamdesetfanova i nekoliko glazbenika s gitarama i usnim harmonikama. Sve skupaodvijalo se pod maskom rođendanskog slavlja, unatoč tome neki bi gostiponekadiskočilikrozprozorkadabibanulapolicija.Preživjelismodesetineracijaisvauhićenja.OndajemladežKGB-auzelanašbiznispodzub.Htjelisusvedržatipodokomistogasupoticaliotvaranjelegalnogrock-kluba.Tamosmosmjelinastaviti,ovajputuzakonskomokviru–zajednosKGB-om.Organi državne sigurnosti dodijelili su nam činovnika koji je umladosti

završioglazbenuizobrazbuisadajetrebaoigratiuloguslužbenogvoditeljarock-kluba.NadjenulismomunadimakDirigent.Čovjekjenosiotraperice,aiinače se pokazao vrlo liberalnim. “Siguran samda ćemo se dobro slagati”,rekaonamje.Mitonaravnonismohtjeli iotišlismonaturneju.Otkrivanjenovihherojainjihovopodizanjenanogepostaojenašposao.Potražnjajesvevišerasla,koncertniježivotcvjetaotesmomoralineprestanoiznalazitinoveheroje. Katzman i ja pročešljavali smo studentske domove u potrazi zaljudimakojisumoglikolikotolikoravnodržatigitaru,itoskarizmom.NašeposljednjeotkrićebiojetipizNovosibirskakojegsusvizvaliMamutjerjebiovrlo malen. Na njega smo nabasali u studentskom domu medicinskoginstituta. Tamo je postizao enormne uspjehe kod djevojaka.Mamut je biotipičniheroj–nizak,mršav,dugeplavekoseibradepoputKrista.Njegovesucipeleimaledječjibroj.Nagitaris12žica,kojajebilavelikaskorokaoionsam, svirao je jako dobro i prije svega glasno. Ako ga se uspoređuje sazapadnim glazbenicima, Mamut je bio neka vrsta ruskog Jima Morrisona.Visokim glasom pjevao je pjesme koje je sam napisao: tragične priče omladim ljudima koji pod svaku cijenu žele ilimoraju umrijeti. Djevojke bibriznule u plač kada bi Mamut zapjevao svoju omiljenu pjesmu: “Mama,ubrizgaosamsizlatnišut,lakunoć,mama,nećusevišenikadaprobuditi.”Mamut je triput tjedno imao koncert u studentskomdomumedicinskog

instituta.Mismomuosiguralidaljnjemogućnostinastupa.SasvojomplavomkosomizgledaojepoputmalogsablažnjivogIsusa,koji jeumjestozavječniživotplediraozabrzusmrt.UstojeMamutuprivatnomživotubiosvedrugosamonenarkomanski freak.Sasvimsuprotno.Nijepušio,nijepioalkohol inijekonzumiraodroge.Katzmanmijeispričaodaječakjednomranoujutrozatekao Mamuta kako džogira. S nama je Mamut najradije diskutirao oštetnosti propuha i o obrambenim snagama ljudskog organizma. UNovosibirsku je pet godina studirao medicinu i zapravo je htio postatiliječnik,alisudbinajehtjelaneštodrugo.KakojeMamutdošaouMoskvu,tonitkonijetočnoznao.Čak ni moji frendovi iz benda Srednjeruska visoravan, koji su također

dolaziliizNovosibirska,nisunamznaliotomerećiništapodrobnije.Razlognjegova odlaska vjerojatno je bila ljubavna priča. Mamutova se djevojkanavodnoobjesilaunjegovomstanuuzahoduilitakonešto.Usvakomslučaju

radilo seopriči koja jepristajalanjegovomherojstvu i davalamu još višekarizme. Snjimsmosadahtjelipoćina turneju,bio jenajbolji kandidat zatakavput.Antialkoholičarinepušačkojegjejakozanimaonovac.Osimtoga,znalismodaMamutpatiustudentskomdomu, iakonamtonikadanijenaglas rekao. Cure su ga tamoprogoniledanju i noću, neke su čakpočelenaagresivannačin iskazivati svojeoduševljenjepjevačem.Već suganekolikoputa zgrabile za jaja u mračnom hodniku. U to su doba u medicinskominstitutujošvladaligrubiobičaji.NašjeprviciljbioKijev.TamojeKatzmanpriježivioidobrosesnalaziopo

gradu. Dvodnevnu vožnju vlakom Mamut je iskoristio kako bi nas poučiozdravom životu. Mala ukrajinska sela pored kojih smo jurili djelovala suotužnoisiromašno.Posvudagdjebisevlakzaustavio,istiprizori:polugoladjeca koja pokušavaju ubiti krajnje mršavu kozu, muškarci koji sjede nadrvenim kašetama i piju vino iz velikih zelenih litrenki, starice koje teglepunekante.Usvakomsekolodvorskomkioskumogaovidjetiistiasortiman:smežurane jabuke, dvije vrste cigareta bez filtera i hrpa starih novina. Isvakoga bi puta desetine bakica opkolile vlak i prodavale domaće mesneokruglicestoplimkrumpiromkuhanimuljusci.Katzmanijabismoodsvakeuzelipomalozaprobu.Mamutnas,kaouvjerenivegetarijanac,nijemogaogledati,aosimtogaionakonijeimaopovjerenjauukrajinskinarod.“Uopćeneznatečegasveimautimokruglicama”,poučionasje,“moždasu

babe protisnule svoje unuke kroz stroj za mljevenje ili su čak preradileštakore.”“Ukrajinska su djeca ugodno popunjena, osim toga jedu puno voća i

zapravobitrebalaimatidobarokus”,odvratiomujeKatzman.U Kijevu smo sišli i otišli Galini, staroj Katzmanovoj poznanici koju je

okarakteriziraokaovrlogostoljubivu.IspostavilosedajegostoljubivaGalinacrvenokosačetrdesetogodišnjagospođakojanasjepoprijekogledala.UopćesenijemoglasjetitiKatzmana,aliodmahnasjepustilausvojstan.Nijenasčaknipitalakakosezovemo.“Osjećajtesekaokodkuće”,reklajeinestalaukuhinji.Udnevnomboravkusjediojemladićusivomodijeluipušiocigaru.Drugi muškarac, isto tako u sivom odijelu, sjedio je na kraju hodnika naklupčiciiprelistavaonovine.Galinajepripremalajelozasvenas.Zatimnasjepozvalaukuhinju.Mamutjeizvukaogitaruizkovčegaipočeojujeugađati.“Što vas je dotjeralo u Kijev?”, pitao nas je jedan od momaka u sivom

odijelu.“Želimoovdjeorganiziratiparkoncerataimaloprotrestiscenu”,objasnio

jeKatzman.“Možete prenoćiti kod mene ako želite”, rekla je gostoljubiva Galina,

“slobodnogkrevetadodušenemam,alisagugostinjskojsobikojiležiispodglasovira, vaš je. Tamo je i jastuk, doduše jastučić za noge, ali može seupotrijebitiizaglavu.”

“Tonedolazi u obzir”, umiješao se drugimladić u sivomodijelu, “dečkimorajusmjestanestatiodavde.”Atmosferaustanuodsamogmisepočetkačinilačudnom.Nisammogao

ustanovitiukojemjeodnosudomaćicastajalaprematojdvojici.TeškosamihmogaozamislitikaoGalinineljubavnike.“Moždasusvinadrogirani?”,pomišljaosam.“Nemojtegaslušati”,rekla jeGalina,“uzmitesveštovamseovdjesviđa,

meni te stvari ionako više ne trebaju, naime, sljedeći tjedan idem uEnglesku.”“Jošćemovidjetikamoćešotići,staradroljo”,rekaojemladićsacigarom.Situacija je za stolompolakopostajala jasnija, anama jepostalo jasnou

kakvusmoklopkuovdjeupali.UbijeguodmoskovskihkagebeovacaiteksatvremenauKijevu,većsmoutuđojkuhinjiopetsjediliskagebeovcimaipiličaj. Pokazalo se da je gostoljubiva Galina, koja je znala tako sjajno kuhati,kijevskidržavnineprijateljbrojjedan.ŽenajegodinamaizvještavalazaBBCokršenjuljudskihpravauUkrajiniisadajesmjelanapustitizemlju.No,premastaroj tradiciji, prijeno štonekidisidentnapusti zemlju,KGBgavrbujedaostane ili se barem poduzme taj pokušaj. Dva momka u Galininom stanutrebalisujezapravosamomotriti.Nosvremenomsemeđutrojkomrazvilanekavrstaistovremenogosjećajamržnjeiljubaviisadasugotovonalikovalinaobitelj.Nabrzinusmoponovospakiralisvojestvariioprostilise.Bilojevećstvarnokasno,aliznalismokakoseustranomgraduorganizira

noćenje.UOmladinskojkući,nekojvrstidržavnoghostelazamlade,upravoseodržavao regionalni festivalplesa.NašaPlesnagrupaStablo jabuke, kaošto ju je prozvao Katzman, doduše nije bila prijavljena, no nakon duljegrazgovoravratarsenaviknuonanasidopustionamjedaupotrijebimokožnesofeupredvorjukaokrevet.Ipak,tijekomnoćipostalismoparanoični.Nitkonije mogao zaspati. Činilo nam se da je kagebeovska klopka u Galininomstanu bila namještena izričito za nas. Htjeli smo ipak organizirati makarjedankoncert,inačebicijeliputbiouzalud.Sljedećeg je danaKatzmannazvaodruguprijateljicu izKijeva. Prihvatila

nas je i čaknamjedalasvojstannaraspolaganjezakoncert.Kaonaknadudobilajeodnas25rubalja.Lisajebilajošjakomlada,išlajeuškolu,aliživjelajesama,jerjojsemajka

udalazanekogGruzijcaiodselilasnjimuTbilisi.Lisajetakođerimalacrvenukosu, kao gotovo sveKatzmanoveprijateljice.On je zatimkodnje izvukaosvojdebelinotes,ukojemsusenalazilestotinetelefonskihbrojevausvimmogućimgradovima,izatvorioseukuhinju.Nakonsatvremenazadovoljnojespustioslušalicuiprimijetio:“Kaoprvoiprvo,osigurananamjepublikazadanašnjuvečer.”Lisinjestanbiojakomalen,noupričuvismoimalinekolikotrikovakojima

se na deset metara kvadratnih moglo smjestiti stotinu osoba. Kijevska je

mladež navečer stajala u repu kako bi za tri rublje poslušala Mamutovepjesme.UMoskvismouvijektražilidvijerubljezaulaz,nouKijevujenaššoubioravanvrhunskojatrakciji,osimtoga,ovdjesmomoraliraditiuotežanimkagebeovskim uvjetima. Novac smo ubirali na stepenici ispred dizala.Svakogaputakadbiseotvorilavrata,ustrahusmoočekivalisivemuškarceizGalininog stana.No, nisudošli.Ugurali smo svojupublikuu ispražnjenukoncertnu sobu i izvana silom zatvorili vrata. Slušatelji su bili stiješnjenipoput sardina u konzervi, nitko nije mogao ni unutra ni van. Mamut jezapjevao:

Golubjasamsmradan,Bolestan,prljaviprašan.Kaljužuzovemsvojomkadom,Kantazasmećemojjedom,Alizatomoguletje-eeti!

Soba je stenjala, stakla na vratima orosila su se kondenziranimisparavanjimaoznojenihfanova.Kijevskasemladežpokazalaoduševljenom.Katzmanijastajalismoispredvrataiosluškivali.“Pokaži im,Mamute, prodrmaj ih”, vikao jemoj prijatelj i suorganizator

koncerta.Ondasmošmugnuliupraonicu,gdjesmobacilisavnovacukadu.Nijese

doduše ispunila, ali zaradili smodovoljno za nekolikomjeseci. Katzman jeušaoukaduipočeobrojatinašnovac.Jasamjednostavnostajaosastraneizapaliosamsicigaretu.Utomtrenutkunismosiništaželjelivišenegodaštoje brže moguće nestanemo s tim novcem. To nažalost nije išlo. Netko jepokucao na vrata. Otvorio sam. Bila je to crvenokosa Lisa. Pogledala je ukadu,očisujojserazrogačile.“Pavistesestvarnoobogatili!”Sigurnojošnikadanijevidjelapolakadepunenovca.“Ne,nijetotakokakomisliš”,odvratiojeKatzman.“Moramo jošplatitiporez”,precizirao sam. “Aosim toga,Mamutdobiva

najvećidio,mismosamonjegovapomoćnagrupa,onjezvijezda.”“Hajdemougrad,pokazatćuvamnoćniKijev”,predložilajeLisa.“Nemožemo,Mamutjošradi.Zaštosizapravoneposlušašnjegovkoncert?

Nesviđatise?”,pitaojeKatzman.“ZaštosivisamineposlušatesvojegMamuta?Umjestotogaseskrivateu

praoniciikupateseunovcu.”Zašutjelismo.Unekujerukuimalapravo.“Mivećznamonapametnjegovrepertoar”,braniosamnas.“Hajdeonda,dečki,hajmougrad...”Ta Lisa! Na kraju nas je stvarno nagovorila. Potiho smo krenuli prema

vratima, iz koncertne se sobe čuo Mamutov falset i sretno zviždukanjepublike.Glazbenavečerpolakosebližilasvomvrhuncu.Utroje,džepovapunihnovca,landralismonoćnimKijevom.Kioscisubili

većzatvoreni,uvećinikućavišenijegorjelosvjetlo.Vrlosmobrzozavršiliurestoranu po imenu Sadko koji se nalazio nasuprot glavne pošte i, premaLisinimopisima,moraojebitineštosasvimposebno.Tamosuimalidobarmoldavski konjak Bijela roda i ugodno je mirisalo po šašliku. Na malojpozornici svirao je neki kvartet i glazbenici su za primjerenu svotuispunjavalisvakuželjupublike.Poprvisamputbioutakvomlokalu,lokaluzaodraslepohlepnemuškarcespunimlisnicama.Mismonaručilikonjak,Lisajeinzistiralanašampanjcu.“Koliko konjaka? Koliko šampanjca?” Debela konobarica u plavoj košulji

odmahseuzrujala.“Jednubocu,dvijeboce?”“Deci!”,rekaojeKatzmanodlučno,“ilimoždaboljedva...”“ZamenemolimVasčašušampanjca”,nadovezalajeLisa.“Čašu?”,upitalajedebelapreneraženo,“aštoćusostatkom?”Odjednomse

uistinurazbjesnila.“Ekstraćuotvoritibocušampanjcadabihiznjeizmuzladvijekapi,atkoće

ondapopitiostatak?”ZatimseposvetilaKatzmanu.“Svoja dva decimožeš odavde polizati”, rekla je i kucnula je prstom na

svojevelikesise.“Halo, posluga, još dvije kištre konjaka!”, povikao je stari Gruzijac za

obližnjimstolom.“Stižuodmah”,otcvrkutalamujedebelainestalasnašegstola.Nismoimalidrugogizboranegodanaručimodvijebocekonjakaiustojoši

bocušampanjca–zadamu.Zatimsmonaručiliišašlik.“Što!Šašlik?Koliko?Kilu–dvijekile–trikile?”,ponovoseženauzrujavala.

“Odmahćuvamreći,dečki,zastogramanećemoklatisvinjuukuhinji.”“Posluga!”,ponovojepovikaoGruzijacsasusjednogstola,“petkilašašlikai

uztodvijelitreumakaodrajčice.”Vrlo su nas brzo opile te količine alkohola i neobično neprijateljski

nastrojenaposluga.KatzmanjeodglazbenikajedanzadrugimnaručivaoPlessasabljama.Nasuprottome,susjednijestolinzistiraonaSuliku.Našenasjenatjecanjesveviševodiloupropast.Pjevačjenamikrofonglasnonajavio:“Asada, dragi gosti, odsvirat ćemo po četvrti put Ples sa sabljama za našecijenjenegosteizMoskve!”“Hura”,povikaojepijaniKatzman.“Želimjošjednubocušampanjca!”,javilaseLisa.“Hura!Jošjednubocušampanjca!”,veselioseKatzman.Gruzijac je očito mrzio Ples sa sabljama. Svakoga puta kad bi započela

glazba,počelobimuseštucati.Nakonštojemoraopošestiputposlušatitu

stvar,prišaojenašemstolu,spustiohlačeipokazaoKatzmanusvojukitu.“Kakoontomisli?”,pitaonas jemojprijateljzbunjeno.“Štomi timeželi

reći?”“Timenamželirećidabismomoždaradijetrebaliotići”,preveosam.Kadasmoizašliizrestorana,nismovišeimaličaknitipetrubaljazataksii

moralismocijelidugačkiputprijećipješke.UstanunasječekaoMamut.Biojesamipijank’odeva.Prviiposljednjiputvidjelismonašegherojautakvomstanju.Iznjegovognerazgovjetnogmrmljanjamoglismorekonstruiratitijekvečeri. Njegov je nastup bio vrlo uspješan, gledatelji su se oduševljenorukovalisnjimizatimsusviotišlikući.Mamutjeodjednomustanoviodasenalazipotpunosamutuđemstanuidanemožečaknitipravozatvoritivrata,jerjebravaslomljena.DošaojedozaključkadanasjeKGBuhitiozavrijemekoncertaidaćesadskorodoćiiponjega.Obuzeogajepaničnistrahinijebiosiguran hoće li moći hrabro pretrpjeti mučenje. Tako je bezglavo trčaostanomitrzaosenasvakišumsvedokuLisinomhladnjakunijenašaobocuvotkekojuježustroispraznio.Nakontogamujepozlilo.U takvim smo okolnostima morali jadnoj Lisi ponovo uzeti 25 rubalja

najamnine.TaksikojinasjevozionakijevskiMoskovskikolodvormoraoseputempetputazaustaviti.Mamutu jebilo zlo.Teksenakolodvorupolakooporavio.Bilojepetujutro,prvivlakzaMoskvukretaojetekzasatvremena.Sjedili smo sami u čekaonici, točno iznad nas visio je ogromni crvenitransparent. Mamut ga je pokušao dešifrirati. Pisalo je Komunizam ćepobijediti.“HvalaBogu!”,povikaojeMamutsolakšanjem.Izaspaodoksirek’okeks.

Ušislobode

Pod Gorbačovom, socijalistička je ideologija potpuno izgubilavjerodostojnost. Njezino lice nije postalo ljudskije, nego se samo još višeizobličilo. Ideologija koja više ne utjeruje strah, koja ne teži za vječnošću,masovno je izgubila duše svojih nositelja – komunista-karijerista, koji susadasvevišedvojilijesuliseuvijekispravnoponašalitijekomsvojekarijereuKomunističkojpartiji.Nitkoodnjihnijevišeozbiljnovjerovaoupobjedusocijalizma.To seodnosilo i nadirektorapoduzećaukojemu je radiomojotac. Taj nekadašnji pukovnik, već trideset godina član Partije, sasvim jeotvorenoibezstrahanaprivatnojskupštiniusportskojdvoranifirmerekaokakosumnjadasocijalističkaideologijaimabudućnostidastogaželivećtegodinezavršitiizgradnjusvojedrugedače.3Zamojegjeocaovavijestdošlaneočekivanopoputudaragroma.Naime,onnijezapočeojošnitisgradnjomsvojeprveđače,umjestotogajesvakegodineuzaludnopokušavaopristupitiPartiji te je sad osjećao da su ga komunisti nasamarili. Umjesto stareideologije,kojaseustvarima“Samoinicijativailikakoizgraditisvojudaćunatrošakpoduzeća”odnosilasamonačlanovePartije,nasnagujestupilanovaorijentacijakojajeodgovaraladuhuvremena.Godine1985.mojjeotacpoprviputukuhinjigovorioobiznisu.Ispričaoje

mojojmajcidasenjegovbivšišef,kojegsuprijedvijegodinekaovoditeljaodjelazaplaniranjeosudilinagodinuipozatvorazbognepropisneuporabegrađevnogmaterijala, ponovopojavio i da je sadapokrenuo vlastitibiznis.Sad navodno pokušava nagovoritimog oca da radi za njega, za dvostrukoveću plaću. No moj je otac bio još jako konzervativan; taj je biznis njemupresnažnosmrdionazatvor.Jasamtevečeribioupravozaokupljensasvimdrugimproblemima,naime,boriosamseprotivušikojesuseugnijezdileumojoj kosi. Sjedio sam u susjednoj sobi s plastičnom vrećicom na glavi ipromatrao veliku kartu Sovjetskog saveza koja je visjela na zidu direktnomeni pred nosom. Gorbačovljev je socijalizam s ljudskim licem darovaozemljidvijenoveigračke:bizniszaočeveisloboduzasinove.Zamenejeonanažalostpočelaušima.Alternativnakulturamladihbilajesredinomosamdesetihupunomcvatui

posvuda je vrvjelo od pristaša hipijevskog odnosno punkerskog pokreta.

Samojelenjingradskirock-klubbrojio800bandova,aputovanjaautostopombilasujakomoderna.OdMoskvedoNagasakija,odEuropedoMarsa,pjevalajeUmka, ruska Janis Joplin, jednaodonihkoji suu todobagarantiralidobruatmosferu.Mladisuputovaliodjednoggradadodrugog,svisusepoznavaliimoglisu

posvudanaćiFlatandFood,kakosetonazivalo.MojprijateljKatzmanijahtjelismouljeto1985.ponovostopiratidonašeg

omiljenog kampa u Latviji. Tamo je zabava počinjala već u svibnju izavršavalatekustudenom,kadabisnebapaoprvisnijeg.Notesmogodinezbogmenezakasnili.BiosamsezaljubioumladudjevojkuizKijevakoja jenekovrijemeživjelauMoskviispremalasenapovratakuKijevkadasmoseupoznali. Katzman, koji ju je već nešto dulje poznavao, rekao je: “Pazi, taAngelajedraga,aliimauši.”Nojasamsiumisliodasamsmrtnozaljubljenunju i stoga sam je autostopomotpratio do pola puta premaKijevu, nakončegasamseopetsamvrationatrag.Djevojkajeimaladugu,gustu,plavukosu,jadugu,gustu,crnu.Putemsmo

seljubili,njezinesuseušipopelenamene.KadsamsevratiouMoskvu,većihjebilojakopuno.Nislučajnonisamhtioošišatisvojudugu,gustukosu,nonisamznaokakobihsedrukčijemogaoriješititihživina.Dakle,obratiosamsesvojojmajcikojajebilavrlokreativna,posjedovalajepunovećeživotnoiskustvoodmeneisigurnomijemoglapomoći.Mojajemajkapotražilaparuši na mojoj glavi, izvadila povećalo iz svog pisaćeg stola i najprije ih jedetaljnopromotrila.“Tonisuuši”,reklajeodlučnonakonnekogvremena.“Usvakomslučajune

onakve kakve ja poznajem. Onomad u Samarkandu, kada su nas 1941.evakuirali iz Moskve, sva su djeca imala uši. Ali naše su bile puno, punomanje.Inisubiletakodebele,takobrze.Osimtoga,našesuušiimalesamočetirinoge.Oveovdjeimajušest.”“Tosujednostavnodrugeuši,mama”,rekaosam.“Vašesuušiuonodoba

bile uši siromaštva, gladi i izgona koje su napadale oslabljene ljude. Oveovdje,tosuušislobode!”Ondasamotišaouljekarnu.“Imatelineštoprotivuši?”,upitaosamljubaznumladuljekaricuizatezge.“Imamo dvije vrste psećeg sapuna i pseći šampon za sasvim mlade

životinje.KolikojestarVašpas?”,upitalame.“Uskoroosamnaest”,rekaosamizacrveniose.“Sasvimstarpas.Potrebna

mujeposebnanjega.Najboljedauzmemoboje.”Znatiželjnomepogledalaivjerojatnoshvatiladasamtajpasja.Kodkuće

samnasapunaoglavusobjevrstesapuna,tosamjošzaliopsećimšamponomimalobenzina.OvoposljednjepremapreporucimogprijateljaKatzmana.Zatim samnavukaoplastičnu vrećicupreko glave i takohodao stanom24sata.Moja jemajkastalnozbijalašalenamojračun.Rekla jedamojeušiutakvoj situaciji nemaju nikakvu mogućnost bijega te da će mi sigurno

pokušatiprodrijetiumozak.Menisvetoskupauopćenijebilosmiješno.Mojotac nije ništa primijetio. Bio je previše zaokupljen novim idejama irazmišljaojeobiznisu.Kovaojevelikeplanoveihtiojepodhitnozapočetisizgradnjomđačeprijenoštobudeprekasno.Novećjebiloprekasno,kaoštosepotomispostavilo.Nakonmojeoperacijeodstranjivanjauši,Katzmanijasmoseipakzaputili

uGaujuuLatviji.Utosudobameđumladimadvijeljetnerutebileposebnoomiljene:doljenaCrnomoreiligorenaBaltičkomore.Onikojisubililudizapustolovinama,kampirali sunapoluotokuKrimuublizinigradićaGursufa.Usmeni turistički vodič tamo je obećavao opasnosti po život svake vrste:tučnjave s policijom, proganjanje od strane pijanih i naoružanihstarosjedilaca, planinarenje opasno po život, zarazne bolesti i potpununestašicuživežnihnamirnica.Ostali, koji su tražili mir i htjeli se odmoriti od života u gradu kao i

upoznatinoveprijateljeinovedroge,zaputilibiseusmjeruBaltičkogmorauLatviju.Tamo,naudaljenostiodčetrdesetakkilometaraodRige,ubliziniselaLilaste, na tajnom se mjestu skriven u smrekovoj šumi nalazio najvećiindijanskikampSovjetskogSaveza.Kampsesvakegodinepodizaonanekomdrugommjestu,aliuvijeku toj šumi,ublizini rijekeGauje.Latvija je imaladvije velike rijeke: kratku i široku Daugavu i plitku, usku Gauju, koja seponekaduopćenijemogla raspoznati kao rijeka,nokoja je ipak teklakrozcijelurepubliku.AktualnaadresakampamoglasesaznatiuslastičarniciNearBird uRigi.

Slastičarnica je svoje ime dugovala spomeniku koji je stajao pred ulazom,galebu oblikovanom od betona koji je izgledao poput unesrećenogzrakoplova.NearBird, što je na ruskom zvučalo poput Za dupetom, bio jenajvažnijesastajalištemladihizgrada.TamojeradioOtto,dugokosidvojnikIggy Popa. On je služio kao veza, opskrbljivao je kamp ostacima kolača isladoledaidavaonovopridošlimakartesaktualnimpoložajemkampakojejesamnacrtao.Alinaravnosamoukolikobireferenceodgovarale.Katzmanijaimalismosrećesprijevozom;prvimsmokamionomodmah

prešli gotovo pola puta.Niti nakon toga nismonijednommorali stajati naautoputuduljeoddesetminuta.UbliziniPskovarastalismosetejesvatkodaljesamstopirao.Naime,okladilismose.TkoprvistigneuNearBird,tajjepobjednik.Katzmanje imaovišesrećeodmene.Zaustaviomuseteretnjakkoji ga jedoveogotovopredsamavratakafića. Ja samstigao tekdva satakasnije. Otto, kojeg smo već dobro znali, dao nam je kartu i vreću punuslatkišazakamp.VlakomsmoseodvezlidaljepremaLilasteukakobitamonanaredna trimjesecanestali u šumi i vodili slobodan životuprirodnomokruženju.Uvlakusmoupoznalidvijedjevojkekojesusasvojadvavelikapsatakođerhtjeleukamp.PsisusezvaliYokoi Janis.Imenadjevojakanisumiostalausjećanju.

Lilaste je bilo vrlo maleno naselje: pet kuća, trgovina živežnimnamirnicama i nekoliko svinja koje su se valjale u kaljuži. Drvena klupa snatpisomnakojemje,logično,pisaloLilaste,predstavljalajekolodvor.Naklupijesjedioneobičanpar:gospođauplavojhaljini,zajednosasvojim

mužemkoji seunatočvrućem ljetnomdanuznojiouodijelu.Porednjih sustajaladvavelikacrnakovčega.Sigurnonisubilituristi.TuitamoočajničkibipogledavaliuokoloitimeodašiljalisignalLjudiuopasnosti!Pomozitenam!Neznamokakpdalje!Zapodjenulismorazgovor.Bilisutoroditeljiupotrazizasvojomkćerikojaješmugnulaodkuće.Bilisuvećprošlicijeluzemljuiskorosujeuspjelipronaći,alisadsuzalutaliušumi.Većdvadanasjedenatojklupi.Mještani,kojigovoresamolatvijski,nisuimmoglipomoći,aliredovitosuimdonosilivoduikruhnaklupu.ZauzelismosezaočajneroditeljeiobećaliimdaćemopronaćinjihovukćerKatju.Nakondvakilometrahodauzbrdo-nizbrdokrozšumu,stiglismodocilja.U

šumisustajalestotinešatora.Točnijerečeno,bilasutotrirazličitakampakoji su senalazili jedanporeddrugoga i imali su kompliciranodnos jedannaspramdrugom.Uprvomsukampuživjeli takozvani idejaši–mladi ljudikoji su slijedili određenu ideju; dakle, pristaše Krišne, budisti, nekolikosatanista i drugi religijski fanatici. Idejaši su bili bezazleni, ali u razgovorugotovonepodnošljivi.Naime,imalisuuvijekjednuteistutemu:“Biosamloščovjek,asadasamdobar.Svetomoguzahvalitiprosvijetljenjukojetisadaželimpriopćiti.”Tisamiposebisasvimrazličitiljudi,kojisusvinekadabilitakološi,asadasupostalitakodobri,imalisupocijeledaneštoraditi,svatkonasvojnačin.Netkosebavioglazbomipjevanjem,drugivatromiplesom,apritomsuneprestanokomuniciralisasvojimbogovima.Komunaidejašabilajenajglasnijidiokampa.Nasuprottome,udrugomjekampuvladalatišina.Danjususevidjelisamo

šatori,niživedušenadaleko inaširoko.Nijesekuhalo,nijebilozajedničkelogorskevatreivonjalojepolijekovima.Tamosuživjelinarkići,drogeraškifreakovikojisuudivljinivodilinekuvrstvampirskogživota.Tijekomdanabisezavukliusvoješatoreiliušumuispavali,alinoćubiživnuliikrenuliulov.OvdjetrebarećidajeLatvijaoduvijekbilaprivlačnomjestozasvefanatikedrogeuSovjetskomSavezu,zatoštosulatvijskiseljacinasvojimzemljištimauzgajalibiljkuodkojesunjihoviruskiibjeloruskikolegezazirali.Latvijcisuposjedovaliplantažemaka.Tamošnjanacionalnakuhinjaradoičestokoristisjemenkemaka–mogusenaćiukruhu,usiru,ukobasicama,ujuhipačakiumarmeladi. Drogeraši su naravno također voljeli taj proizvod. Kuhan ilipečen, glavice ili stabljika; imali su svoje vlastite zalihe, no svake su noćipoduzimaliprepadenaplantaže.Uvijek iznovadolazilobidopravihbitakaizmeđudomaćihseljakaipotpunostranihdrogeraša.Mnogijeseljakproveonoćnakrovusvojekućesoružjemzaodstrelplantažnihlopovauruci.Stogasu neki ljudi smatrali da latvijski seljaci ne sade mak za svoje živežne

namirnice,negosamolovaradi.Utrećemkamperskomselu,najvećemodsvih,stanovalisutakozvaniindiji

– indijanci. Jednom riječju, svi koji nisu bili drogeraši niti pripadnici nekesekte.Nekisukoristilivrijemedasepripremezaprijamniispitnafakultetu,drugisusviraligitaruipokušavalinekogazavesti.Brigadapijandurazvanarakijskapostrojba rastjerivala bi turiste koji su vikendomželjeli uživati najezeru. Nakon toga pokupili bi prazne boce i sve druge upotrebljive stvarikojebituristizasobomostavilitebitoposelimamijenjalizadomaćurakijuodmaka.Unatoč prividnim sukobima interesa, u velikom kampu gotovo da i nije

bilorazmirica,svisusenekakopodnosili.Anarhijajeimalasvakodnevniredkojeg su se svi držali. Tako su na primjer drogeraši smjeli napadati samoseoska gospodarstva koja su od kampa bila udaljena više od desetkilometara, kako se ne bi ugrozila opća sigurnost. Postojala je zajedničkakuhinjaipodrumzazaliheživežnihnamirnicakojisenebinikadisprazniozahvaljujućistalnomdotokunovihljudi.Svakogabisedanajaviodobrovoljaczacijepanjedrva.Navatri jeuogromnomkotlunon-stopkuhalatakozvanašumskajuha,kojasesastojalaodkulinarskogplijenatogadana:čarobnajuhakojajesvakogadanaimaladrugačijiokus.Napitanjekakosepostižetodasesvakoga dana netko dobrovoljno javi za kuhanje ili cijepanje drva, iako bisvatko zapravo htio provesti dan na jezeru, također sam ubrzo dobioodgovor.Nakonnekolikodanaosjetiosamvelikuželjudacijepamdrvaidaneštositnoskuham.Radušumiprijaojejednakodobrokaoijuha.Noćubidesetine ljudisjedileuz logorskuvatru.Netkobisvirao,narkićibi tumaraliuokolosasvojimsunčanimnaočalama,pristašesektineupadljivobi idaljeprovodili svoju religioznu propagandu, a Indijanci bi šutke promatraliplamen.Na drugoj strani rijeke bila je stacionirana vojna postrojba, tenkovska

divizija.Pucanjiztenkovskogtopa,kojibiuslijediouvijektočnoudevetsatiujutro, služio je kao budilica onima koji su morali rano ustati. Vojnici sumalim čamcem često dolazili prijeko k nama. Sa sobom bi donosili punekutijemesnihkonzervi i kruha, sjedili bi uz vatru i čekali kraj svogvojnogroka. Indiji, svi uvjereni pacifisti, stalno bi napadali vojnike agresivnimizjavama:“Mismozamir,mismoprotivrata.”“Paimiisto”,branilibisevojniciumorno.“Taondazakopajsvojustrojnicu.”Indijancinisupopuštali.“Takvo što uopće niti nemamo, samo tenkovske topove”, smijali su se

vojnici.

Jedanput je ipak došlo do pravog sukoba, i to kada je uništena svetinjakrišni,VelikaMahabharata.Natosuobjaviliindijimarat,iakoovinisuništa

lošemislili uništenjem relikvije.Kriva je bila kiša.Naime, bilo je to ovako.Blizu mjesta za logorsku vatru stajala su dva velika stabla. Na jedno binovopridošliuvijekobjesilikutijecigaretazaopćuuporabu,anadrugomsustabluvisjelapeciva.Većprematome,stablasusezvaladuhanskostablo ikrušnostablo.Sredinomkolovozaodjednomjeizbilaoluja,kišilojetridanaitri noći. Svi su se zavukli pod šatore. Nije se više kuhalo i nitko više nijesjedio uz vatru. Kada je sunce ponovo zasjalo, oba su stabla bila prazna.Cigarete,kaoipeciva,potpunosuserastvoriliuvlazi.Zbogpecivanitkonijerazbijao glavu, no bez cigareta je već nakon nekoliko sati nastala ludnica.Pogotovo je među indijima bilo mnogo pasioniranih pušača. A blagajnakampabilajeprazna.Stogasumnogikrenuliupotraguzanečimštosemožepušiti. S uspjehom.Nakon što sunaglavačke okrenuli podrum sa živežnimnamirnicama,našlisuplastičnuvrećicupunulatvijskemahorke4kojajetamovećtjednimaležalaukutu.Sadajebiopotrebanpapir.Nonaćikomadpapiraukampubilo je joškompliciranijenegonabavitiduhan.Nekolicinavlažnihbilježnica i novina koje su ležale uokolo brzo se popušila. U potrazi zarješenjem, neki su čak pokušali smotati cigarete u kori drveća, no to nijedobroišlo.Onda su odjednom otkriliVelikuMahabharatu – debeli folijant od 1000

stranicauneprobojnomuvezu–kojajeležalanakuhinjskomstoluičiniloseda nije nastradala na kiši. Idejaši su ga koristili kako bi uvjerili indije uispravnost svoje vjere. Knjiga je sadržavala mnoge dojmljive slike koje supokazivale što se svemožedesiti onomukoji ne otkrije istinuna vrijeme.Brojnim je skicamau tojknjiziprikazanokakosečovjekmožepretvoritiudrvo,azatimsvedalječakiusvinju.Indijisusmatralidanikomenećepastiuočiakoseizknjigeistrgnenekolikoetapatogpreobražaja.Brzosupretvorilidvadeset stranica u dim. Prvoga dana idejaši nisu još ništa primijetili. Nokakojevrijemeodmicalo,knjigasesvevišestanjivala.NakontridanaindijisupopušilikompletnuMahabharatu,nakuhinjskomjestoluležaojošsamocrniomotsazlatnimslovima.Srdžbaidejašanijeimalagranica.Odreklisusezajedničkogjelaiobjavilisu

indijima Hladni rat koji će završiti eskalacijom. Čak su pokušali pridobitivojnikeiztenkovskedivizijenasvojustranukakobiispalilinekolikohitacanakamp indijanaca.Teknakondva tjedna, zahvaljujućipustolovnojnabavinoveMahabharateizRige,tasestvarponovozaboravila.Jednogasamdanauzvatrususreoroditelječijajekćerkapobjeglaodkuće.

Nisujedodušenašliuovomkampu,noodlučilisuostati,unadidaćemoždaipaktamobanuti.SmjestilisusekodtipaizHarkovakojegsusvizvaliDabar.Živio jesamuvelikomvojničkomšatoruzaosamosoba.NitkosenijehtiodoselitiknjemujerjeDabarbioopsjednut,sljedbenikvoodookultaivlasniktri ljudske lubanje. U svojemu rodnom gradu Harkovu, sugrađani ga kaojedinogvoodoosvećenikaucijelomkrajunisupriznalikaovjerskumanjinui

redovito bi ga pretukli. Idejaši su ga naravno odmah prihvatili. No zbognjegove nedvojbeno pretjerane spiritualnosti nitko nije htio imati ništa snjimnaduljevrijeme.Roditeljinestalekćeripaksusesasvimdobroslagalistimtipomičaksumupomagaliprinjegovimspiritualnimeksperimentima.Dabarjesasvojestranepokušavaopronaćinjihovukćermoćusvojihvoodoosposobnosti.Katzman i ja proveli smo tri mjeseca u kampu. Često bismo otišli s

djevojkamakojesmoupoznaliprvogadanaisnjihovadvapsa,YokoiJanis,naBaltičkomore,trikilometrakrozšumu.Izradiosamudiceituitamočakbitimeiuloviokojuribu.Gaujajenanas

djelovalapoputraja,poputkomunizmabezfraza.Umeđuvremenusekolovozbližiokraju.Fanaticimeđuidejašimainajizdržijivijiindijipripremalisusenazimu u šumi. Sanjali su o šatorima s dnom od krzna i termo-vrećama zaspavanjekakvihkodnasnijebilo.Katzmani jaodvezlismoseautostopomnatrag uMoskvu. Kada smo stigli na kolodvor Rijskij, ustanovili smo da ucijelatrimjesecanismopotrošilinitijednujedinukopjejku.Otišlismosdvagroša,sistasmosedvagrošavratilinatraguMoskvu.Brzosmotimekupilidvije karte i izgubili se u podzemnim cijevima moskovske podzemneželjeznice.

Vojničkaprisega

“Momci! Stigao je trenutak da ispunite svoju časnu dužnost obranedomovine”,rekaojeokružnikomesaruregistarskomureduvojneslužbe.“Nikadanećuprisegnuti”,rekaojemojprijateljKatzman.“VojskajetvojajedinašansadadospiješuKomunističkupartiju,iskažise

kaodobarvojnik”,savjetovaomijemojotac.“Ne ideš ti prema zastavi, nego zastava dolazi k tebi”, razjasnio je

Katzmanuokružnikomesar.“Vojskanije zanimacija, to je spolnaorijentacija”, smatrao jemoj susjed,

bivšioficir.“Vojskaćeodtebeiskovatipravogmuškarca,curećetevoljeti.”“Svakodnevnoćetejebatiušupak”,misliojeotomemojprijateljKatzman.Tajediskusijaneočekivanobuknulazimi1986.NitijanitiKatzmannismo

imaliuplanudaikadaodemouvojsku,većsmosiodavnobilinabavilisvepotvrdepotrebnezaodgodu.Nogodine1986.našaseživotnasituacijanaglopromijenila. Sve su nas češće slijedili brezaši. Iz nerazjašnjivih razloga,gotovosusvimladiKGB-ovipraktikantiizodjelazapraćenjemladežinosilisvjetlosivaodijelaikaputekojisustalnobiliumrljanimoskovskimmuljem.Osimtoga,uvijekbisepojavljivaliugrupama.Zbogtogasunaulici ti ljudiizgledali poput breza pa smo ihmi prozvali brezašima. Službenike koji suokolo hodali u civilumoglo se isto tako prepoznati prema otisku kape napotiljku,budućidasuprijeKGB-agodinamapohađalimilicijskuškoluukojojjenošenjekapebiloobavezno.Katzman i ja smo tada još svakogamjeseca u nekom stanu organizirali

undergroundkoncertestridesetdočetrdesetmladihisnekolikoglazbenika.Takavpartysamposebinijekršiozakon.Alimismonaplaćivaliulaziplaćaliglazbenike. To je bila ilegalna mjera pribavljanja novca, gora i od krađe.Groznasudbinajednogodnašihuzora,gitaristaSapunova,kojijezanastupsvogbendanavlastiturukukasiraonovactezatomoraoodgulitipetgodinauzatvoru,nijenasplašila.Kaoprvo,bilismojošpremladiiprelakomislenidabismo se uistinumogli bojati, a kao drugo, upravo se u to dobamijenjaokazneni zakon. Ta ipak smo živjeli u doba perestrojke. Jedanmoj prijateljkojega su 1984. zatekli na ulici s kutijom za šibice punom trave, glatko jedobiopetgodinazatvorazato,jedandrugiprijateljnedugokasnijezaistoje

kazneno djelo dobio samo dvije godine uvjetno. Godine 1986. mnogi suparagrafiukaznenomzakonikupromijenjeni,anjihovsadržajublažen.Takosenaprimjerzaljubavmeđumuškarcimapremaparagrafu121dobivalojošsamoušljivihgodinuipolumjestoprijašnjihdeset.Dakle,puninadeuboljedruštvo,nastavilismoskoncertima.Alibrezašisu

setakođernastavilimiješatisnašompublikomipokušavalisunaszatećipripredajinovca.Nomibismo ihprepoznali i jednostavnonebismonaplatiliulaz.Ipak,nadužijeroktaigramačkeimišapostalaprenaporna.Našanasjeomiljenazanimacijapodtakvimuvjetimapočelaopterećivati,Katzmanjevećpatioodmanijeproganjanjaivišesenijeusuđivaopomolitinosizkućepodanjem svjetlu. Osim toga, slučajno smo bili organizirali nekoliko političkinekorektnihpriredaba, izmeđuostalog i prokletidan smrti JohnaLennonakojismoslavilivaniikojiseubrzopretvorioutučnjavusbrezašimainekimdrugimčudnimlikovimasulice,međukojimajebioinekistaričovjekkojijeslučajnoonudaprolaziosmotornompilom.Tojezapravobiokraj.Državnanam je sila daladabiramo: Ili idemodobrovoljnou vojsku ili idemo tamoprotivsvojevolje.U očaju je moj prijatelj Katzman predložio radikalno rješenje,

samosakaćenje. Ja sam više bio za neku blažu varijantu i tražio sam je umedicinskompriručniku.Našprvipokušaj,dapomoćučajnežličice,jastukaijointa simuliramo potres mozga, izjalovio se. Iako smo obojica izgledaliupravotakokaoštosuuknjizibiliopisaniljudispotresommozga,liječniciuhitnoj su nas ismijali. Bio je 15. prosinca, još dva tjedna do kraja zimskogpoziva,tejebolnicabilapunapuncataočajnihmomaka.Tesmonoćisaznalinajtužnijupričuosakaćenjukojaseikadadesilaunašimkrajevima.Nahodnikunasjenekidečkozamoliozacigaretu.Izgledaojevrlorobusno,

ali tužno. Sljedećeg je jutra Vadim, tako se zvao, trebao biti otpušten izbolnice–uvojsku.“Jatonerazumijem”,rekaoje.Svježezaljubljen,Vadimsijednostavnonijemogaopriuštitidaponovonačitavuvječnostostavisamusvoju djevojku, čije je srce bio napokon osvojio nakon dugogodišnjegobožavanja. Djevojka mu je također sasvim iskreno rekla da mu ne moženišta garantirati ako ga tako dugo ne bude. Vadim je kratko razmislio iodlučio da si odsiječe desni kažiprst. Ljubav ponekad zahtijeva žrtvu.Njegovajedjevojkaplansmatralaapsolutnojunačkimiobećalajedaćemupomoćiprinjegovomprovođenju.Znalajezaodgovarajućemjestoušumi,ubliziniđačesvojihroditelja.Zajednosusetamoodvezli,sbocomvotkeisjekirom.UšumijeVadimza

ohrabrenje otpio veliki gutljaj, ostatkom alkohola poprskao je svoju desnuruku, zatim ju je položio na panj i odsjekao si kažiprst. Nakon togamu jedjevojka s ljubavlju povila ruku, prst su zakopali pod panjem i zaputili seprema dači. No ruka je sve jače krvarila, u nekom se trenutku Vadimonesvijestio te je njegova djevojka nazvala hitnu pomoć. Dva sata kasnije,

Vadim jeubolnici ponovodošaok sebi. Liječnici imilicija koju supozvalipodvrglisugapreslušavanju.Htjelisuznatigdjejeostaviosvojprst.Vadimješutio poput partizana u gestapovskom zatvoru. Nakon toga su preslušalinjegovu djevojku i ona je na koncu odala skrovište. Kola hitne pomoći jošjedanput su krenula, našla panj, iskopala Vadimov kažiprst i donijela ga ubolnicu.Iako je zapravo već bilomnogoprekasno, liječnici čarobnjaci ponovo su

prišiliprst.Nakontridana,Vadimovajerukaizgledalakaonova.Noprstsečinio duljim nego što je bio prije. Osim toga, nokat je bio sasvim drugogoblika. Vadim je osumnjičio liječnike da su taj prst pronašli pod krivimpanjem u krivoj šumi. No njegova ga je djevojka, koja je išla s njima,uvjeravaladasukopalinapravommjestu.Ukrajnjembislučajumoglobitidaje pod dotičnim panjem bilo zakopano više prstiju, to je svakako idealnomjestozaodsijecanjeprstiju.Vadimjestekaouvjerenjedasumuuvaliliprstnekogdrugogvojnogobveznikakoji jeodbijaoslužitivojnirok.Liječnicisudodušereklidajetonemoguće,zbogkrvnegrupeitakodalje,unatočtomesuuhladnjakuskrivalicijeluvrećicuzamrznutihprstiju.Zašto?Vadimovajeranazacijelilatakobrzodasamosakaćenjemnijepostigaočak

nitiodgodutejesadmoraonastupitivojnudužnost.Većsmohtjeliismijatinašegnovogprijateljazbognjegovepričeodkojesedizalakosanaglavi,aondanamjepokazaosvojkažiprst–izaistajebioznatnoduljioddrugih.Nitibojanekakonijebilaodgovarajuća.“Sjajnastvarčica”,šalioseKatzmankakobimalorazvedrioVadima. “S timmožešdobropecati...”AliVadimnijebioraspoloženzašalu,azapravonitimi...“Idemuvojsku.Jebiga,nemožemibitigorenegoVadimu”,pomisliosami

obznaniokodkućesvojuodluku.“Idemstobom”,odvratiojeodmahmojotac.“Nećudopustitidadospiješu

krivujedinicuipomogućnostihranišpolarnemedvjedenasjevernompoluilisepržišuUzbekistanunaafganistanskojgranici.”

24. prosinca u 8.00 sati ujutro stupili smo u moskovski prijavni ured inabilisunaszajednosnekolikostotinadrugihmladićauvelikudvoranunaprvomkatu.Mojjeotacimaouzaseaktovkuukojojsusenalaziledvijevelikebocešpiritai100gramaslatkišazagrickanje.Stimjeišaopetokatnicomupotrazizapravimosobama,kakobimojusudbinuizveonapraviput.Ja sam ostao sjediti na klupi dolje u čekaonici. Svake bi minute unutra

nagrnuli novi regruti iz najrazličiti]ihmoskovskih okruga. Istovremeno sutakozvani kupci kružili dvoranom – poput vampira u lovu na svježu krv.Većina je oficira bila došla izdaleka kako bi se opskrbili novim vojnicima.Naravnodasuseuprvomredupalilinavisoke,snažnedečke.Nogotovosusviregrutiudvoraniizgledaliloše.Imalisuduguoproštaljkuizasebeihitnoimjebilopotrebnopivo.

Nakončetirisatasjedenjanatržišturobija,atmosferasepolakoopustila.Većinakupacautažilajesvojužeđzakrvljutesuotišli.Mipreostalisadasmosmjelineštoprigristinadrugomkatu.Nastepeništusamsreosvogoca.Biojepijank’oletvaivišenijeimaosvojuaktovku,alijošjeuvijekbioupotrazizaodgovarajućomkontakt-osobom.“Svećenamuspjeti”,jamčiomijemojotacinastaviojeteturatinizastube.Kupiosamsidvijemesneokruglice ibocumineralnevode.Uvečer,kada

sam već htio potražitimjesto za spavanje u velikoj dvorani, neki jemajorodjednomprozvaomeneijošpetoricu.“Vićetepoćisamnom”,rekaonamjeblagosesmiješeći.Vonjaojepošpiritumogaoca.“Tojedobarznak”,ohrabrivaosamse.“Napustili smo zgradu i krenuli ususret našoj neizvjesnoj sudbini – do

tramvajskestanice.“Veliki ste sretnici, momci”, rekao nam je major, “sad idemo u vojsku.

Znatelikakoseideuvojsku?”“Da,družemajore”,odmahsejaviojedanmladiglas.“Oh,evopametnjakovića”,začudiosemajor.“Otkudbiznaokakoseideu

vojsku,vojniče,kadajošnikadanisibiotamo?”“Tja”, odgovorio je mladić, “mislio sam da ćemo se voziti vlakom ili

avionom...”“Stvarno pametnjaković”, ponovio je major, kao da to uopće ne može

shvatiti.“Uvojskuseideuredu,zavrijemevožnjesešuti igledaupotiljakvojnikakojistojiispred.Oavionimaćemoporazgovaratikasnije.Akonetkoima pitanja, smijemi se obratiti i reći: ‘Družemajore, smijem li postavitipitanje?’Jel'jasno?”“Družemajore,smijemlipostavitipitanje?”Biojetoopetdečkokojijesve

znao.“Kakosetizoveš,vojniče?”,proderaosemajor.“Andrej.”“Zabranjujemtidagovorišsvedokrajatvogslužbovanja,vojničeAndrej.A

sadsesvipostrojiteured,utramvaj,marš!”Majorjesjeonaprijed,ukrilujeimaokartonskukutijuukojojsusenalazili

naši papiri.Mi smo se ravnomjerno raspodijelili u vagonu. Tramvaj je togkasnogposlijepodnevabioprazan,osimnasnijesenitkovozio.Bacalismoočajničkepogledekrozsmrznuteprozore.Svemisečinilonestvarnim:gradpokriven snijegom, smiješna ćela majora, koji nam se stalno smješkao inamigivao,cijelabandaregrutasasvojimmlohavimnaprtnjačama.“Wladimire,nalazišsenapočetkusvojenajvećepustolovine”, rekaosam

tihosamsebi.Nazadnjojnasjestanicičekalovojnovozilo,ogromnikamion.Vozači,obojicadžombe,znatiželjnosunaspogledavaliiprijaznosesmiješili.Major jemoraopišati.Pozvaomeda istupimizredaipružiomikartonsku

kutiju. “Pridržimalo,vojniče”,rekao je inestao izagrma.Biosamponosanštojeizabraobašmene.Tadajošnisammogaoznatidaćedržanjetekutijebitimojprvi izadnjiodgovornizadatakuvojsci.Mene jedinognisunikadapromaknuli.Uspelismoseukamionisjeli.Vozilismosešumomvišesati.Stražnjicesu

nam se smrznule. U noći smo stigli na vojni teritorij koji se nalazio usredšumeisastojaoseodnekolicinekuća.Majornasjeuveoujednuodtribarakegdje smo trebali spavati. Unatoč gladi i hladnoći, još smo uvijek bilioduševljenisvojompustolovinom.“Tridesetsekundizasvlačenjeidavišenistenipisnuli”,grmiojemajor.Minutukasnije svjetlo seugasilo.Moj jekrevet stajaoporedAndrejevog.

Ležalismousrediniogromnedvorane,čijerazmjerenismočaknitiuspjelitočno vidjeti. Vojne su deke bile teške i bodljikave, a jastuci ispunjenismrdljivomslamom.“Cool”,došapnuomijeAndrej.“Da”,potvrdiosam.“Štomisliš,kadćemodobitioružje?”,pitaojepotiho.“Sutra,vjerojatno.”“Začepigubicu!”,povikaojemajoriztame.Usprkosumoru,tenoćijedvadasmomoglizaspatioduzbuđenja.Ušestse

upalilo svjetlo. “Ustajanje!”, vikao je već nam poznati major. Bio je svježeobrijan i izgledao je odmorno. Osvrnuli smo se. Naša je baraka bilaspavaonica s dvadeset kreveta postavljenih u sredinu jedan uz drugi. Sazidova su nas pogledima probadala posljednja četiri generalna sekretaraKPSS-a: Andropov ozbiljan i mrk, Brežnjev umoran i frustriran, Černenkoprijazaniodsutan,GorbačovkaoDjedBožićnjaksvelikimiznenađenjemizaleđa. U jednom je kutu stajao televizor, u drugom neki dva metra visokidrveniuređajkojijenalikovaoslomljenojljuljački.Postrojilismoseustrogired.“Došaojevelikdanuvašemživotu–prvidanusovjetskojvojsci.Skinite

svojuodjeću,dobitčeteuniformu.Odjećumožetezapakiratiiposlatikućiilijednostavno baciti na dvorište gdje će biti spaljena.” U ovoj prijateljskojponudinanjušiosamzamku.Izmnogihsusretaspolicajcimaikagebeovcimanaučio sam da se uniformirani često pretvaraju da su dobroćudni iširokogrudnikakobizaskočilisvoježrtve.Utakvojsesituacijiuvijekmoraizabratilošijavarijanta.Dakle,zajednosjošdvaregrutaodlučiosamspalitisvojucivilnuodjeću.Itojebilodobro.Naime,sviostali,kojisusvojestvarihtjelipodsvakucijenuposlatikući,satkasnijetrčalisuvaniuokolopolugoliupotrazizapoštanskimuredomdoksuihdžombeismijavali.Nas trojica, Andrej, Griša i ja, sjedili smo umjesto toga u lijepim novim

uniformamaukantini iuživaliudoručku. Imali smobijelikruh,uz tohrpuoblikovanihkomadićamaslacaikantupunupireaodkrumpira.Potoplomje

pireu nešto plivalo. Isprva smo mislili da se radi o mesu i pokušali smožlicomiščeprkatitajkomadić.Notose“meso”pomicaloamo-tamopopireu,zaranjaloipritomuzrokovalomjehurićezrakanapovršini.“Toježivo”,rekaoje Andrej zabezeknuto. “Što može preživjeti u netom skuhanom pireu odkrumpira?”Nismotoznali.Činilonamseprejednostavnimdapitamokuhara.Htjelismosvesamiotkriti–vlastitimvojnimiskustvom.Kakobismoseondamoždajednogdanaovdjeušumiosjećalitakosigurnimakaotaživinaupireuodkrumpira.Htjelismobitiusveupućeni,htjelismobitipravivojnici.

***Polakosmootkriliprvepojedinosti.NalazilismoseutakozvanomTrećem

prstenuobraneMoskovskogobrambenogkruga.Naša se jedinica sastojalaodtrirakete,radara,tridesetvojnikaičetirioficira.SveskupazvaloseBelkaraketnikompleks islužilojezaobaranjeniskoletećihciljeva,točnijerečenojednog jedinog cilja – bio to bombarder ili raketa. Belka kompleksfunkcionirao jenaprilično jednostavannačin.Kadabi senaekranuradarapojavio cilj,mi bismo gamorali oboriti pomoćunaše tri rakete koje su senalazilenaudaljenostiodokopetkilometaraokonasušumi,montiranenakamione. Jednabise ispalilas lijevestrane, jednasdesne i jednazasvakusigurnostizsredine.Štobisenakontogadesilo,trebalobinambitisvejedno,jerroktrajanjanašegkompleksauslučajunapadaiznosiobitočnotrinaestsekundi.Pogodili cilj iline,u svakombismoslučaju imipoginuli, to jebionedostatakuklanjanjapreniskoletećihciljeva.Prednostoveslužbebilajetašto praktički nije bilo letećih ciljeva, čak ni ptica. One su u širokom lukuzaobilazilenašradar,zbogtogaštojeemitiraovisokefrekvencije.Nebosečinilokristalnobistrim.Alisvisuvojnicibilinaodsluženjuvojnog

roka,kaonagraničnojkontroli.Neprekidno sudržali stražu iništa imnijesmjeloodvućipažnjuodbuljenjauekranradara.Svesudrugeaktivnostibilezabranjene. Osim spavanja i prehrane. Ni u kojem se slučaju nije smjelosjediti pred radarskim ekranom dulje od dvanaest sati. U protivnom bislučaju dotična osoba dobila grčeve i time dovela glavni grad u opasnost.VećinavojnikadolazilajeizMoskveilidrugihruskihvelegradova,tonisubiliseljaci,negoprijepunkeri iheavy-metalci,dakle, inteligentnapublika.Nekisu imali važne roditelje. Bila su tamo na primjer oba blizanca sovjetskogveleposlanika u Kolumbiji, zatim sin slavnog pilota, dvostrukog herojaSovjetskog SavezaArkadijaHoroškoa i podmladakdrugihherojau velikimkoličinama.Izgledadajemojotaconomadipakbiopronašaoodgovarajućepartnerezarazgovor.Našasejedinicadijelilaudvijesmjenekojesusemijenjalesvakihdvanaest

sati.Svakojjesmjenipripadaojedanoficirkaoosobaovlaštenazadonošenjeodluka, šest snažnih muškaraca za okretanje radara, vrednovatelj koji jesjedio pred ekranom, trojica za raketama koji su sjedili na kamionima i

vanjskistražarkojijestajaosoružjempoddrvetompetmetaraodbunkeraitrebao se u slučaju pješačkog napada što jemoguće glasnije braniti, kakobismomiubunkerupravovremenomogliiznutrazakračunativrata.TheManwithaGun,kakosmogazvali,biojenajglupljiodsvihpoložaja.Čaksuidečkikojisuokretaliradarjošprofitiraliodtestupidnosti–baremsujačalimišiće,doksetipuispoddrvetasamobesmislenosmrzavaonos.Jasamzavršiobrzitečajzavezistunaradiorelejuistogasamsmiovećnakondvamjesecadržatistražusdrugimvojnicima.Sačinjavali smo tim.Tosuuvijekbili istidečki,samo su se oficiri izmjenjivali svakoga dana. Jedan je bio pijandura, drugipeder,trećikarijerist,ačetvrtikomedijaš.Ovajposljednjibiojeoficirkojinasjedoveoušumu.Našabistražaobičnoproteklamirno.Pijandurabiuvijekponiosasobomnekolikobocazaispijanje,apederjenosiosmiješneperike.Naime, svi svi oficiri bili ćelavi, zbog zračenja radara. Komedijaš bi nampričaootrcanevojničkeviceve,akarijeristbinepokolebljivozuriouradarskiekran.SvedoksejednogdananijepojavilaslavnacesnaMathiasaRustaisvenas

izbezumila.Bilojekaouratu,nijevišebilougodneslužbeusmjenama,nego24satapunepripravnostinaakciju.CijelihjetjedandanaMathiasRustčiniosnama što jehtio.Na trenbinestao s radarskogekrana, zatimbi seopetpojavio,alinismoznalijelitoistiavionilisamonekipripitidirektorkolhozakoji leti svojoj teti. U ruskom zračnom prostoru u to je doba sve vrvjeloaviončićimabez radio-uređaja, zato što je takavuređaju avionubioneštoslično radiju u automobilu, naime, luksuzni dio koji se rado krao, za kuću,dvorišteivrt.MathiasRustpostaojenašazlakob.Višejeputasletio.Mismosjedilipred

radarskim ekranima, bez doručka, bez cigareta, aNijemac je sjedio negdjetamo vani na beskrajnim poljima krumpira Rusije i posluživao se ruskimbenzinom. Pijandura je imao sreće. Malo prije no što se Rust pojavio,suspendirali su ga s dužnosti na dva tjedna zbog malog požara koji jeupriličio u oficirskom dnevnom boravku. U mraku je tražio bocu sastopostotnim alkoholom i pritom je koristio šibice. Boca se prevrnula igotovo je izgubio život u plamenu. U blizini Jaroslavla cesna je ponovonestala, tek nakon dva dana ponovo se pojavila na radarskom ekranu.Neprekidnosmostražarili,Rustjekružiookonas.Komedijašjerekao:“Tojeleteća trgovina rakijom, kruži upravo područjima koja imaju problema sobskrbomrakijom.”Peder jebiodežurankada seRustnašaonaudaljenosti od samo još sto

kilometara od našeg položaja. Bio je sve nervozniji, nije cijele noćimogaomirnosjeditiipritomseznojiokaosvinja.Zarazlikuodnjega,karijeristjezadržaomir.Unoći,kadajeonbiodežuran,Rust jepreletiodirektnoiznadnaših glava. Nije više bio potreban radar da bi ga se vidjelo. Karijerist jeotvorioslužbenipropisukojemjepisalo:“Uslučajubilokakvenezgodeprvo

obavijestiti nadređenog.” Karijerist je posegnuo za telefonom i prijavioincidentdivizijskomstožeru.Dežurnistožernioficirnazvao jekomandantakorpusa,kojijepakopetobavijestiosvojegnadređenogitojetakoteklodaljesve dok Rust nije sletio na Crveni trg. Na to je tadašnji maršal snagaprotuzračneobraneArhipovrekao:“Nalazimsenačeluvojskekojasesastojiod nesposobnih idiota opsjednutih karijerom koji bježe od svakeodgovornosti” – i upucao se. Došlo je do lančane reakcije, do serijesamoubojstavasvedostožernogoficira.Našajepijandurarekla:“Štetaštojatenoćinisamsjediozapolugom.Odmahbihbiootpuhaotogludonjusneba,anebihpritomtražiodopuštenjeoddragogaBoga.”Nakon ovog incidenta mnogi su oficiri izgubili svoju vojničku petlju i

zamislili su se. Novi maršal snaga protuzračne obrane najavio je bezodugovlačenjatotalnuperestrojkuzasveBelkaraketnekomplekse.Umjestostri, sada su morale biti opskrbljene s pet raketa. Neki je komitet trebaopreispitati sve jediniceokoMoskvekakobi se izbjegledaljnjeprovokacije.“Zapalitćujavamavatrupoddupetom”,sigurnojeoficirimaTrećegprstenaobranerekaonovimaršalnaizvanrednojsjednici.ZbogRustajenašprstenpaounemilost,odjedanputvišenijebiodovoljnookrugaozamaršala.PričalosedasunekejedinicescijelimsvojimpersonalomvećprognaneuKazahstanu stepu. Za uzvrat su u naše moskovske prašume sada dolazili regruti izKazahstana, Uzbekistana i Tadžikistana.Mnogi od njih nisu pravo ni znaliruski.Posebno su kod naše jedinice zapovjednici vojnih postrojbi donijeli

salomonsku odluku. Trebalo je da autobus pun Kazahstanaca iTadžekistanacaojačanašujedinicu.Okobunkerasuposađenatrinovadrvetai osnovana tri nova stražarska mjesta. Ali mi smo ipak ostali, zato štonovajlijenisuodmahizlazilinakrajstehnikom.Našasučetirioficiratakođerhtjelainiciratinekupromjenu,samoštosenisumoglisložitiokotogaštobisetrebalopromijeniti.Prva je inicijativadošlaodpedera.“Moralibismoasfaltirati”,smatrao je.

Nesve,alinebibilološebaremmalucesticukrozšumu.Rečeno–učinjeno.Oficiri su negdje nabavili kamion s deset tona toplog asfalta. Tek kada jeteretnjak došao k nama, ustanovili su da ta stvar s asfaltiranjem ipak nijetakojednostavna.Naime,nalazilismoseusredmočvare.Osimtoga,nanebususeupravopočeliskupljatioblaci,počelojekišitiinikomesevišenijedaloasfaltirati. Nomaterijal je sad već bio tamo. I tako je na našem zemljištunastaonovivojniobjekt,kojijekasnijedobioimeKavkaz:brdoodosušenogasfalta koje je neko vrijeme služilo kao vojni položaj za našeg četvrtogvanjskog stražara. “Želiš li se danas penjati na Kavkaz?”, pitao bi dežurnioficirkadabihtionekomeodnasutjeratistrahukosti.Notimesejošuvijeknijeugasilavoljazapromjenama.

***Jednoga je dana komedijaš došao umoju relejsku stanicu i pitao koliko

dugo još namjeravam ostati u toj močvari. “Godinu i po”, odgovorio samiskreno. “Pokrenimo nešto ovdje, napravimo raj od ovemočvare.” Odmahsamseoneraspoložio,jersamznaoštotoznači–ušumineštopokrenuti.Tipsijerajpredočionasljedećinačin:trebalojedaiskopamojezerce,ispunimogavodom,zatimizradimodrveneklupenajrazličitijihoblikaiposložimoihoko jezerca. U jezercu bi zatim trebala uokolo plivati nekolicina labudovakojejenamjeravaonegdjenabaviti.Nikomenijebilojasnonakojibinačintotrebalo povećati spremnost na akciju naše jedinice, no mi smo bili samovojnici. I tako smo sljedećeg dana počeli kopati. Jezerce se samo od sebepunilovodomštosmodubljekopali.Drvokojesmoprepililifiguriralojekaoprirodna klupa u neposrednoj blizini jezerca. S labudovima pak nije išlo,komedijašnijemogaonabavitičakniparpataka.Alirupapunavodeubrzojeprivukla ogromne žabe, guštere, zmije kao i krvopije svake vrste. Vojnici ioficiri uskoro su počeli izbjegavati tomjesto, iako je bilo predviđeno kaomjestozaodmorirekreaciju.Nojasammoraostalnoprolazitiporedjezercajer se nalazilo na putu prema mojoj relejskoj stanici. Često sam tamopromatraoneobičneilijepeprirodnedogađaje.Jedanputsunadrvenojklupijedan pored drugoga sjedile dvije ogromne žabe, libela, dva guštera, dvijezmijeijošjednamalažabaisunčalise.Čudiosamse.Činilosedamiseočitujerajskoporijeklosvijeta.Kasnijesamuloviojednogguštera,prepariraogaiobojiozelenombojom

kojom su se inače jednomgodišnjepremazivale rakete.Dva tjednakasnijepošlo mi je za rukom da uhvatim još jednog guštera. Isto sam ga takopreparirao i obojio u zeleno. Onda sam u stražnjem dvorištu naše barakeotvorio prirodoslovnu izložbu. Na otvorenje je došlo dvadeset vojnika idežurnioficir.Svisubilioduševljeni.Odmahsumidodijelilipočasnuslužbuvršiteljadužnostiorganizatorarazonode.Umojajezaduženjasadaspadalaiorganizacija glazbenih događaja dana. U baraci smo imali stari gramofonDomovina i pet ploča. I samo sam ja odlučivao koja se ploča smije prvaslušati.Utosuvrijemevojnicivećodavnoznalinapametčitavrepertoarivećsubilirazvilivrlouskupovezanoststomglazbom.Prilikomustajanjaušeststavio bih grupu Kotrljajuće kamenje. Ploča se zvala Pusti krv neka teče ipropisivaosamjekaoglazbuzabuđenjeiistovremenokaomodelugođajazapočetak dana.“Ne ide uvijek sve onako kako ti misliš”, zaurlao bi pjevač idvadesetbivojnikaskočiloizsvojihkreveta.“Nemožešuvijekdobitionoštoželiš”, zavikaobipjevač idvadesetbi sevojnikauputiloublagovaonicunadoručak.Nakondoručkapuštao samploču s crvenomženskomnogomnaomotu.

Zvala seRitmičkagimnastika i služila je kao poziv na poduzimanje radnih

akcijakojesuizmislilinakonincidentasRustom.Ženski jeglasizzvučnikazvučao vrlo čilo. Obećavao je jačanje psihičkog i fizičkog zdravlja, dobroraspoloženje dvadesetičetiri sata dnevno i poboljšavanje figure za sve kojivjeruju u blagotvornu snagu ritmičke gimnastike. Sve su vježbe počinjalenaredbom “A sad...” U istom su ritmu moji drugovi brzo čistili snijeg sdvorišta,ponovouspravljaliraketeičistilibaraku.Zaručaksmouvijekimali juhu.Nakontogabisvisjedilinadvorištu,aja

bihpromijenioploču.Zanašeposlijepodnevne trenutkeodmora imaosamjednu smeditativnomglazbom. “Zamislite”, tako jepočinjaodubokimuškiglas, “da se nalazite u šumi. Čujete šapat drveća i pjev ptica. Oči Vam sesklapaju.Opušteniste.”Preostaledvijeploče,kojesampuštaouvečer,bilesuod ruskih bendova. Jedan se zvao Crvene gitare: ukrajinski šlageri spjevačicom SofiomRotaru. Drugi se zvaoZemljaci i svirao je heavymetal.Uvečersmosjedilizastolom,pljugalicigaretekojesmosamismotaliikartalikartama koje smo sami izradili. Zemljaci su pjevali: “Rintaš i rintaš, idešumoran u krevet i onda ne sanjaš o djevojkama, nego o zelenoj travi kojarasteuvrtutvojekuće.”Zapovjedniknašejedinicebiojepukovnikkojegsmoviđalinajvišejednom

tjedno.Imaojeskorodvametrainosiojevelikebrkove.Pričalosedajetipkao mladi oficir imao blistavu karijeru pred sobom, no da mu se tadaispriječiotragičniincident.Naime,nehoticejeubionekuženu.Udiskujezavrijeme plesa izbila tučnjava i oficir je pokušao ponovno uspostaviti red.Izvukaojesvojpištoljizapucaouzrak,nopritomjepogodiomladudjevojkukojajeostalanamjestumrtva.Kodruskihpištoljamecivrločestoleteusvimmogućimsmjerovima.Zakaznusumuprepriječilisvemogućnostidaizgradikarijeru te se morao zapustiti kod nas u šumi. Do kraja života. Vodio jeskromanživot ibio je idaljeneoženjen.Njegovo jedinoveseljebio jeruskisafarikoji jeorganiziraosvakezime.Ušumisusečestomoglividjetidivljipsi koji su selili na jug. Na te bi životinje naš pukovnik otvorio lov. Pijan,zapovjedio bi svojem vozaču, najstarijem sinu sovjetskog veleposlanika uKolumbiji,danapunidžipdovrha.Nakontogabisecijelenoćivozilišumomisvakogaputa kadbi pukovnik čuonekakav šum, pucaobi krozprozor bezkočenja,akamoliizlaženja.Kaorođeniratnik,gotovobiuvijekneštopogodiočakiutakvomslijepomlovu.Krajemsvibnja,kadabisnijegušumiokopnio,pošlibismosakupitipseće

lešine.Jedanputsmočaknašlimrtvusvinju.Isprvasmopomislilidaseradiodivljojsvinjikojujeustrijelionašpukovnik.Čudnojebilotoštojevisjelanagranidrveta.Kakosvinjamožedospjetinadrvo,razmišljalismo.Kasnijeseispostavilo da je jedan od naših Kazahstanaca ukrao životinju iz skladištaživežnihnamirnicaisakriojeušumi.Iakosusenovopridošlidečkikodnasisprva tretirali kao vojnici drugog reda, budući da je tek malo njih znalobaratati tehnikom, ubrzo smo pronašli zajednički jezik. Bilo je tu naravno

nekolikomuslimanakoji su tvrdilidanesmiju jesti svinjetinu idasuRusikrivizasvazlasvijeta.Ibašjejedanodtihekstremistaukraonašusvinjuizskladištaživežnihnamirnica.Došlo jedo tučnjaveukojoj jenetko istresaoKazahstancukantupireaodkrumpiraprekoglave.Nakoncusugapremjestiliu drugu bazu. Drugi Kazahstanci, koji su ostali kod nas, bili su otvoreni inaivni,vojskajebilanjihovprviizletizrodnogsela,zamnogemoždaizadnji.Ubrzosmosesprijateljili.

***U jednoličnom životu u šumi ponovo mi je dobro došla stara strast za

pripovijedanjem. To sam pretvorio u posao, postao sam proricateljbudućnosti. Znači, čitao sam vojnicima iz dlana o onome što je prošlo i oonome što im još predstoji. Ovoga je puta sve bilo točno do u najmanjepojedinosti. Moj je autoritet rastao i uskoro sam simogao urediti ugodniured za proricanje budućnosti u baraci direktno ispod Gorbačovljevogportreta.Uvečernakon20.00sati,kadabizavršilamojastražarskasmjena,primao sam na konzultacije. Za naknadu sam primao samo naturalije –cigarete,šunkuidžem.Džemodjagodabiojenajtvrđavaluta,usporedivsazlatomuciviliziranomsvijetu.Upočetkusamsesasvimozbiljnoprihvatioproricanjabudućnosti.Vodio

samdatotekekakonebihpomiješaoštosamkomerekao.Nonakonnekogsam vremena došao do radosne i istovremeno žalosne spoznaje dameđuvojnicimapostojineštokaozajednička sudbina.Većina ih jebilamlađaodmene i krenuli su u vojsku s osamnaest. Dolazili su izmalih sela, nisu jošnikadaradili,ondasumoždapočinilinekokaznenodjelo,naprimjerukralikonja ili izvršili prepad na kiosk sa cigaretama pri čemu ih nisu uhvatili.Gotovosusviimalidjevojkukojaihjenamjeravalaostavitinacjedilu.Većinajeosimtogaimalaocailibratauzatvoru.Imnogisuimalistaruilibolesnumajkukojajeimalaneštosnogama.Itakodaljeitakodalje.Tomeradovalojermijeumnogomeolakšavaloposaoproricateljabudućnosti.Irastuživalome,zatoštojebilotakobijedno.Dečkisuhtjeliznatihoćelibitikažnjenizapočinjene grijehe, hoće li ih djevojka čekati. Prije svega su gajili nadu uindividualnu,vlastitusudbinu,aupravonjupaknisuimali.Iskrenogovoreći,mogaosamodmahcijelojsatnijiprorećibudućnostadanijednomjedinomnepogledamudlan.Bilo je to upravo doba kada su debeli književni časopisi napokon smjeli

objavitidotadpotiskivanusvjetskuknjiževnost.Našasesatnijapretplatilanasve te časopise. Iz njih sam na glas čitao vojnicima Pasternaka, RichardaBachairomanKenaKeseyaLetiznadkukavičjeggnijezda,cijelustarukramu.U našem šumskom životu odsječenom od vanjskog svijeta, takva je vrstaknjiževnostiimalaposebnovelikuspjeh.Ponekadsmočakiplakalizajedno.Osim toga, pisao sammnogo pisama za vojnike. Ta mi je zanimacija bila

druga po važnosti. U neku sam se ruku osjećao odgovornim za svojeproricanjebudućnosti istogasamupismimapokušavaonagovoritiseoskedjevojkedaihstvarnoičekaju.Dijelomječakiuspjelo.Nakonštosamizašaoizvojske,dobiosamhrpupozivnicazarazličitavjenčanja.Nosamosamsejednomodazvao.Nakontogasamsesamsebizakleodavišenikadauživotunećuproricatibudućnost.Jednom godišnje morali smo u streljanu. Svatko je dobio tri patrone,

nekamoihispalioivratioseubarakuilinasvojpoložaj.Jedanodnovajlija,mladi vojnik iz Ufe,5 obznanio je na dan streljačkih vježbi neobičnu vijest.Izjaviojedajepacifistidamuvjerabranidauzmeoružjeuruke.Oficirpeder,kojijetogadanabioodgovoranzavježbu,pokušaojenagovoritimomka.“Svatko čini kompromise u životu. Tek sposobnošću za kompromisna

rješenja i tolerancijom čovjek postaje vrijedan ljudskoga društva. Ja naprimjermrzimnasilje,aliusprkostomećutežestokoodalamitiakosmjestaneuzmešoružjeuruke.Asvojimglupimponašanjemdovodišunepriliku isvojedrugovekojisuinačeuvijekbilitolerantniprematebi.Osimtoga,kakomisliš braniti svoju domovinu u slučaju neprijateljskog napada? Žlicommožda?”Sve jebilouzalud.Malimuškarac izUfešutnjomsebranioprotivsvakog

argumenta.Nonašajegrupnasnagavoljebilajača,takodasmogaprisililidasudjeluje.Narednesamnoćispavaousvojojrelejskojstanici.Svisuuređajibili u redu, zujali su i pištali, isijavali toplinu i ugodu. Iznenada samzačuostravičanzvuk,kaodajevanieksplodiralabomba.Iskočiosamizstanice.Umrakusammogaoraspoznatidajemojašikantenapotpunoiskrivljena.NabrduKavkazugledaosamogromnupticukojajevikalaneštonabaškirskom.Izbunkerasuistrčalimojikompićiioficir.Svisuhtjeliznatištosedesilo.Bioje to pacifist koji se usred noći odlučio objesiti. U tu je svrhu izabraodesetmetarskuantenumojerelejskestanice i tamosepopeo.Noantena jestajalanamočvarnomtluinijemoglaizdržatitipaizUfe.Savilase,vojnikjepoletio zrakom i aterirao na brduKavkazu. Tomu je spasilo život. Nismoonomaduzaludasfaltirali, veselio samse.Dečkonam je zapravobio skrozsimpatičan. Imao je samopacifističkumušicu, inače je bio u redu. Sada jezaradio još iparčvorugi.Oficirisugasehtjeliriješiti,alinašga jevojničkikolektivuzeopodsvojeokrilje.Svremenomjepotpunopoludiozapucanjeminijevišeosjećaoodbojnostpremavježbamabilokojevrste.

***UTrećemmoskovskomkruguobranenisubilipredviđeniposjetiroditelja

idjevojaka.Zbogvisokogstupnjasigurnosti.Niti za dopust vojnici nisu imali izgleda. Pogotovo ne oni koji su imali

poslastajnomtehnikom.JednomjenaševodstvonagradiloKazahstancakojijevanidržaostražudvotjednimdopustom,nakonšto jebiozaboravljenna

svojempoložajutejemoraoprovesti36satiukomadupodsvojimdrvetom.Onjebiojedanodonihkojisuteknatucaliruski.ZvaoseKohubaiilineštoslično.JednogajedananašpukovnikobjasniodajeKohubaizaslužiodopust.Dečko je dobio paradnu uniformu i novu lijepu aktovku te su ga odvezlikamionomdoprvognaseljenogmjesta,kojesenalazilonaudaljenostiodokosedamdesetkilometaraodnas.Nakon tri danaKohubai jedošaonatrag izšume.Uniformamujebilarazderanaitridanasehraniomalimživotinjamaiinsektima.Gakjeoderaoumjetnukožusaktovkeižvakaojekakobiutažioglad te jesadabiovrlosretanšto jeponovopronašaosvoju jedinicu i svojpoložaj.Podvrgli smoKohubaiapreslušavanju.Rekao jeda sugauvojskudoveli

avionomsasvimizdalekaidanikakonemožesamnaćiputkući.“Pokažinamna karti gdje si rođen”, zamolio ga jemoj prijatelj Andrej i donio je velikukartu svijeta iz Lenjinove sobe, u kojoj smo svakog ponedjeljka dobivalipolitičkeinformacije.Nakondugepotrage,Kohubaijepronašaosvojerodnomjesto na karti i veselio se. “Dolazim iz Huja”, rekao je i upro prstom nakartu. “Ali to je u Afganistanu”, odvratili smo s nepovjerenjem. “Da, da,Afganistan”, veselio se Kohubai. Ispričao nam je kako mnogi bogatiTadžikistanci u Afganistanu traže neku vrst zamjenskih regruta koji ćeodslužitirokuruskojvojsciumjestonjihovihsinova.Nekiplate,aličestosemladi regruti jednostavno ukradu. Njega je neki bogati tadžikistanskidirektorkolhozaunajmioodnjegovihroditeljanadvijegodineizatojedaodesetovaca,rekaojeKohubai.

Zabranaposjetanijevrijedilazasveunašojjedinici.Nekisuroditeljiipaksmjeli tu i tamo tješiti svoj podmladak. Crna se volga Horoškovog oca,dvostrukogherojaSovjetskogSaveza,moglanaprimjerčestokodnasvidjeti.Nakontogajeuvijekbiloukusnihstvarčicazasve.GeneralGalaktionov,čijijesin također služio kod nas, povremeno bi navratio, a kolaMinistarstva zavanjske poslove svakog bi puta donijela dvojici blizanaca sovjetskogveleposlanikauKolumbijižvakaćegumenakile.Mojjeotactakođerhtiopodsvakucijenujednomsvratiti,iakosammuu

višepisama jasnoopisaonašu internusituaciju izabranuposjeta.Aličak iako je on bio samo skromni inženjer i voditelj odjela za planiranje maletvorniceplastike,mojjeotacoduvijekbiosklonotkačenimidejama.Poznanikmujeskrojioizmišljenuuniformu.Uniformuadmiralaflotesmnogozlatnihpruga, crvenimgumbima i s epoletama s resama.Osim toga, nabavio si jedvijekapeskokardama–bijeluicrnu.U toj se uniformi moj otac jednoga dana pojavio pred velikim vratima

našegterena.IzgledaojekaoPinochet,čakiopasnije.Vojniknakontrolnompoložaju istrčao je izsvojekućice ipozdraviomogocakaodapredsobomimageneralisimusa.“Voljno,vojniče,želimsamovidjetisvogasina”,rekaoje

mojotac.Njegovajeidejasasvimdobrofunkcionirala,čaknidežurnioficir,pijandura,nijemogaoodoljetinjegovimepoletama.Odmahsumepozvalitesmo odšetali u šumu gdje nas je čekalamojamajka. Proveli smo dva satazajedno,jeosamdomaćemesneokruglice,amojanasjemajkanekolikoputauslikala.Nastupmogaocasnažnosedojmiomojihdrugova.Sadsusvihtjeliznati

kojemkorpusupripadaikojajenjegovadužnost.Dasenebihblamirao,nabrzinu sam izmislio priču o strogo povjerljivoj podmornici koja podvodstvommogaoca,aponaloguruskevlade,ušvedskimvodamaisprobavanovo oružje. Tu priču nitko nije za stvarno popušio, alimir je bio ponovouspostavljen. Da sam rekao istinu, da moj otac u tako sjajnoj uniformizapravoradiutvornicikojaproizvodičešljeveičetkicezazube,sigurnobimijošmanjevjerovali.Tajmeposjetpodsjetionalijepicivilniživot,kojimisenakondvijegodineušumičiniosnom.Narednenoći,kojusamkao i inačeproveonasvojoj relejskojstanici,po

prvisamputtemeljitorazmislioosvomživotu.Andrejmijedošaouposjet.Kartali smo i razgovaralioovom ionom.Vani jekišilo.Bila jekasna jesen1988,stablasubilavećodavnoizgubilališćeisvisusepripremalizaduguzimu. No za nas džombe bližilo se vrijeme povratka kući. Dvije su godineprošle.SjelismoutrojenabrdoKavkazirazmišljalikakobismomogliotićiodande.Grišajepredložiodajednostavnobanemouštabikažemo:Hoćemokući.Andrejijasmosumnjalidabitakavplanmogaofunkcionirati.Ipaksmopošlitamo.

***“Hoćetekući?”Brknašegpukovnikaukočioseodsrdžbe.“Nikada,čujeteli,

nikadasenećetevratitikući”,zaderaoseiizbacionasizštaba.Branilismose:“Kakvasutosranja”,deralismosezanjim,“časnosmoslužilidvijegodineihoćemokući!”Svejebilouzalud.Sljedećegsedanapukovnikprimirioipozvaonastrojicu

ksebiusobu.Čovjekjebionepredvidljivpoputvulkana.“Imate pravo,momci, vaše je vrijeme isteklo. Hoćete kući? Dobro. Onda

učiniteneštozaistalijepopamožeteići.”“Već smo toliko toga lijepogučinili, družepukovniče”,podsjetili smoga.

“Jezercezalabudove,brdoKavkaz,svinjukojusmosakriliušumi...”“Ne,mislimneštostvarnolijepo”,zaurlaojepukovnik.“Znalinetkoodvas

slikati?”“Da,družepukovniče”,odmahsmorekli.Htjelismokući.“Naslikajtemivojnika,ogromnog.Trebadazračiveseljemioptimizmom,

alidaistovremenoiprijetineprijateljutenaglašavavojnusnagunašearmije.Dakle, naslikajte mi plakat, pet puta pet metara, ili još bolje sedam putasedam, postavit ću ga naprijed na ulazu, a vi ćete biti slobodni”, rekao je

pukovnik.Oduvijek sam osobito volio monumentalnu umjetnost. Odmah su nas

trojicu, Grišu, Andreja i mene, oslobodili stražarske dužnosti. Dobili smobačvuzeleneboje,hrpudrvenihpločaikistove.Nitkoodnasnijeznaoslikati.Nismosemoglisložitigdjeikakotrebadapočnemo.Griša,kojijebioupućenuteorijusuvremenogslikarstva,vidiojenašspasuapstraktnojumjetnosti.Jasamsepostaviokao zastupnik realizma, aAndrej, koji jepod svaku cijenuhtiozapočetiglavomvojnika,pokazaosekaopristašanaivnogslikarstva.Jednesmonoćiponovnosjedilinaradijatoruuzahodutesmoidaljevodili

svoju beskrajnu diskusiju o umjetnosti. Odjednom sam ugledao golu ženukojujenetkovrlovještonacrtaografitomnazidzahoda.“Tomorabitineštoovakorealistično,gotovoerotično”,rekaosam.Svima

namjeistovremenoprošlakrozglavuspasonosnaideja.TatipizAfganistana,Kohubai, bio je taj koji je sve onaniste u našoj jedinici opskrbljivaoportretimagolihžena.Bi limogaonacrtati ivojnika? Još istenoćipotražilismoKohubaia.Kao iuvijek,držao jestražupodsvojimdrvetom. “Možeš linamnaslikativojnika?”,pitaoga jeAndrej.Mogao je,alinijehtio.Andrej jeotišao u oružarnicu. Isprva smomorali izvršitimalo pritiska na Kohubaiadoknijeodlučiobititakoljubazaninacrtatinamogromnogvojnika.Nabavilismomudvijekutijegrafita.Nakontogasmomorali jošsamoispunitislikubojom,čavlimaprikovatipločejednuuzdruguipostavitiumjetničkodjelonaodgovarajućemjesto.Muškaracnaplakatuizbliza jedodušeizgledaopoputprljave zelene mrlje, no iz daljine poput pravog, kršnog vojnika. A kad sepažljivogledalo,takođerjezračioveseljemioptimizmom.Vojnasnagakojuje trebaloda simbolizira isto se takouzmalomaštenijemogla previdjeti.Kadajepukovnikugledaotajplodnašegarada,odmahmusedigao.Škrtnariječima istrogkakav jebio,nerado jedijeliokomplimente iuvijek jeprvotražio nedostatke. Zažmirio je na jedno oko i dugo i pažljivo promatraoumjetničkodjelo.“Zaštovojnikimasamočetiriprstanadesnojruci?”,konačnojeupitao.“Što?”Bilismozatečeni.Pukovnik se nakašljucao u šaku, što nam je otkrilo njegovo potisnuto

oduševljenje.“Tavašvojniknemakažiprstanadesnojruci.Kakoćepucati,branitisvoju

domovinu?”Pukovniksejošjednomnakašljao.“O.K.”,rekaojeAndrej,uzeoostatakbojeizkanteinaslikaonašemzelenom

vojnikuogromnikažiprstkojijeizgledaogotovokaokita.“Tako je puno bolje”, rekao je odmah pukovnik. “Dođite sutra kmeni u

štab,vidjetćemoštomoguučinitizavas.”Sljedećeg smo dana dobili svoje papire, oprostili se od svih, od svojih

oficira,svojihprijatelja,odafganistanskogRembrandta,odžaba,odradaraiodKavkaza i kamionom se odvezli do Zagorska kako bismo tamouhvatili

vlakzaMoskvu.UZagorskusmokupilibocuvotkekojusmoodmahispili.29.prosinca uvečer bližio sam se svome domu. Na sebi sam imao paradnuuniformu,čizmesumiškripale.Prozorisubiliosvijetljeni,mojisuroditeljibilijošbudni.Iakonisuznalidadolazim,mojajemajkaneštotakoslutila,kaoštomijeposlijepripovijedala.Bilomijepotrebnovišetjedanadaseponovnonaviknemna civilni život.Punopremaleni stan, ljudinaulici koji su se sviistovremenokretaliurazličitimsmjerovima,anejedanizadrugogaikojinebiodjednomstalimirnokadabiimususretdolazionekigeneral,svemetouprvo vrijeme zbunjivalo. Ali već sam ubrzo mogao mirno spavati i bezčizama.

Vjetarsazapada

Ubrzo sam ustanovio kako se civilni život promijenio za vrijeme mogdvogodišnjegboravkau šumi.Tamonismočuli gotovoništaoperestrojki.Novajestvarnostsadabolauoči:vakumiranodruštvokojesamvlastoručnobranioodneprijateljskihraketa,tvrdosocijalističkojajekojesedesetljećimakrčkalouvrelojvodiHladnogaratasnažno jenapuklo.Svikoji su još imalineštonatekućem,oteklisu–uinozemstvo.Ljudivišenisustajaliuredupredtrgovinama živežnim namirnicama, nego pred konzulatima iveleposlanstvima. Te mračne zgrade, često bez ikakva natpisa, prije samuvijek smatrao važnim objektima predviđenima za sanaciju koje su se iznekograzloganalazilepodpolicijskomzaštitom.Ustvarnosti,bilisutootocislobode. Posebno veliki redovi nalazili su se ispred nizozemskogveleposlanstva jer se tamo nalazio izraelski konzulat. Američko jeveleposlanstvo također izgledalo preopterećeno. Tri crna, atletski građenamarinca sa strojnicama u ruci i žvakaćom gumom u ustima nisu plašilapubliku.OdjednomjezavladaoosjećajdasvakiRusželipostatitakavmarinacilimakarstatiporedjednogodnjih.Nasvakomsuugluljudiprodavalizahtjeve,formulare,potvrde,dokumente

zapodizanjevizeilibrojevezačekanje.“SovimmožešuAustraliju,sovimuKanadu,sovimćešstićisamodoPraga”,pričalisujednidrugima.Većinaihnijeimalaodređeniciljputovanja,jednostavnosusamohtjeliotići.Narodjena ograničen način shvatio slobodu koju je donijela Gorbačovljevaperestrojka – kao slobodu da jednostavno zbrišu. Socijalistička domovinakojajedotadagrađaninauvijekčvrstodržalazagušuolabavilajesvojstisakionjeodmahdaopetamavjetra.“Takamoćeš?”,pitalajedomovinanepovjerljivo.“Moramsamokratkotuizaugla”,lagaojegrađanindomovini.“Aštoimašuvreći?”,čudilasedomovina.“Ah, ništa, samo nekoliko suvenira za prijatelje”, umirivao je građanin

domovinu,brzospakiraosvojestvarčiceiuskočiouprvivlakkojisepojavio.“Kad dobiješ po njuški, samo ćeš se opet vratiti”, tim je riječima otac

otpraviomogprijateljaKatzmanakadajesačetrnaestotišaoodkuće.Telefonirao sam starim prijateljima. Jedni su iskušavali sreću u nekom

veleposlanstvuilikonzulatu,drugisutražilialternativnemogućnostibijega.Mamut je većinu vremena provodio na Arbatu, glavnoj turističkoj uliciMoskve.Sjediojenapločnikuisviraogitaru,adazatonijetražionovac.Nataj je način već upoznao nekoliko Dankinja iz grupe Next Stop, pokretamladih,kojesuzačudosvebilećelaveihtjeleseudatizanjega.Samosejošnijemogaoodlučiti.Moj stari frendGeorgebio jevećpolagodineuŠkotskoj.Bio se javiona

međunarodni natječaj u kojem su se tražili mladi odgajatelji za zaostaluškotskudjecuiprimilisuga.Tamojeondaoženioodgajateljicukojajedošlau Škotsku iz Amerike i ostao je tamo. George je cijeli život patio odneurodermitisa, licemujeuvijekbilocrveno.Lošihdanauvijekbi izgledaopoputsvježeoguljenerajčice.Nonjegovisukožniprobleminetragomnestalionoga dana kada je za sobom ostavio granicu Sovjetskog Saveza. To jeprotumačiokaoznakodozgoiposlaojesvimsvojimprijateljimarazglednicesasvojomnovomfacom.Gotovo svi koje sam od prije poznavao ili su bili na putu, ili su se baš

spremalidaotputujuilisuseupravovratilitevećplaniralinovuturu.Samo je moj stari prijatelj Katzman, koji je zapravo htio u Ameriku,

umjesto toga završio u ludari. Već je gotovo imao Zelenu kartu u džepu iduhom je već bio u San Franciscu. Katzman više nije slušao rusku glazbu,samojošameričku,osimtogasijenabavioparmađarskihkaubojskihčizamakoje su tada bile vrlo popularne među moskovskom omladinom. Uz to jenosiokaubojskišeširiredovitojepohađaonajskupljitečajengleskogkojijetadapostojaouMoskviEngleskipodhipnozomu33dana.Njegova jeumnaporemećenostdošlapodmuklo,kaoizničega,inijezateklasamoKatzmana,negoisvenjegovebližnje.NjegovasebolestzvalaPatriciaKaas.Francuska je pjevačica upravo bila na turneji po Sovjetskom Savezu, na

televiziji su svakoga dana prikazivali isti spot, u kojem se mačkastaplavokosaženaukožnojjaknikoprcalaamotamonavelikommotoru.PjesmasezvalaMojsvodnikmenevoli.Unatočkišikojajelijevala,pjevačicajesvuklasvojukožnujaknuidaljesevozikalaokolonamotoruumokrojmajicikratkihrukava.Gotovodasujojsemoglevidjetigrudi.Prvegrudiuvelikomformatuna sovjetskoj televiziji! Puno više od toga Patricia nije nimorala pokazatikako bi očarala rusku publiku. No ona je pored toga još pjevala nafrancuskomiblagosesmiješila.Patriciajebilajednaodprvihzapadnjačkihzvijezdakojajeotkrilanašuzemljuzasebeinjezinisunastupipodiglivelikuprašinu.Katzman je neprestano iznova gledao spot s Patriciom Kaas. Pritom je

zaboravioSanFrancisco.Nijevišeišaonitinanastavukakobipodhipnozomnaučioengleski.Umjesto toga,prodao jesvojudragocjenukolekcijuploča islijedio je francuskupjevačicunanjezinoj turnejipoSovjetskomSavezu. Iztoga jemoglanastatiromantičnapričaobeznadnoj ljubavi.Prije ilikasnije

sigurnoćeopetdoćiksebiiondasetomesmijati,mislilismo.Noispalojedrugačije.Katzmannažalostnijebiojedinikojegajezadesioovakavudaracsudbine.

Tisućejeljudibilonaputu,svisupratiliPatriciuKaas,privučeniosjećajemsretne, bezbrižne egzistencije kojim je ta žena zračila. Školarci iumirovljenici, očevi obitelji i vojni oficiri, pametni i glupi, svi su postaližrtvom francuskepjevačice.Moji su zemljaci, kojima su sedesetljećimanateleviziji obraćali samo astronauti i rudari, ostali potpuno zatečeni predovakvimnapadomljepote.Prijetogapostojalajesamojednajedinaemisijasinozemnimzvijezdama.Emitiralasejednomgodišnje,nanovogodišnjunoć,azvalaseNajboljeizcijelogsvijeta!Spočetkomutrisataunoći,kadajevladamoglabiti sigurnada su svadjeca zemlje većodavnoukrevetu i da senemogu bespotrebno uzbuđivati oko glamura inozemstva, roditelji su moglividjeti Karela Gotta, Deana Reeda, Bony M i plesnu grupu iz palače uFriedrichstadtu.Najbolje iz cijelog svijeta! nije djelovalo posebno erotizirajuće na narod.

Pjevači su bili dosadni, a većina gledatelja umorna nakon brojnognazdravljanjanovojgodini.IuplesnugrupuizpalačeuFriedrichstadtuteškodasemoglozaljubiti.Sasvojimbrojnimperimaidugimnogamakojesusveuistom ritmu sinhronizirano stepale po pozornici, plesači su nalikovali nasvjetlucavustonogu.Većinajegledateljaučetirisatavećtvrdospavala.Tekkada sePatriciaKaasugnijezdilana sovjetsku televiziju, probudili su se izsna.Relativnomalegrudifrancuskepjevačiceuzrokovalesuvelikouzbuđenjeuširokojmasi stanovništva.Mnogi su jednostavnosveostavili ikrenuli zanjom.Milicija se borila protiv takozvanih Kaas-povorki najbolje što je mogla.

Naime,svugdjegdjebiseFrancuskinjapojavila,biotonekigradićnajuguiliglavnigradnekerepublike,fanovibistvaralineredizasobomostavljalikaos.Poredtoga,usvakomjegraduzadobivalanovepristaše.Bilajetomasovnapsihoza.UArhangelsku,naprimjer,stotineljudiradilojecijelunoćkakobinanasip pričvrstili dva kilometra dugački transparent: “Volimo Patriciju,zahvaljujemoPatriciji,ostajemozajednosPatricijom.”Milicija bi najradije bila poslala gospođu Kaas kući, a njezine prolupale

fanove u ćuzu, no to se više nije moglo. Partija je promicala upravosocijalizamsljudskimlicem,takodasemilicijamoralaograničitinausmenupropagandu. U tu su se svrhu vlakovi s Patricijinim fanovima čestopreusmjeravali na mrtve kolosijeke, gdje bi mladi službenici pokušavalipomoću megafona uvjeriti ljude da se ipak radije vrate kući: “ZaboravitePatriciju Kaas!”, preklinjala je milicija narod, “vratite se natrag svojimženamaidjeci!”Alisvejebilouzalud.Sama pjevačica imala je brojne i dobro obučene tjelohranitelje, a osim

toga, u svakom su je gradu nadgledale specijalne jedinice ruske vojske.

UtolikoPatricianijebašprevišeprimijetila ljubavRusa.Specijalna jedinicaščepalabi,amilicijazatimtransportiralakućiposebnonametljivefanovekojisu–spremničakidaiduprekoleševakakobiosobnoupoznalisvogidola–napadalitjelohranitelje.Kakobiihseonemogućilodaodmahopetkrenunaput, kao mjera predostrožnosti provodila bi se prisilna hospitalizacija napsihijatriji, na dva do tri tjedna.Milicija bi na to vrijeme zadržala njihoveputovnice,abeznjihnisumogliputovatizaPatricijom.NazvalameKatzmanovamajka.Obavijestilisujedasenjezinsinnalazina

psihijatrijskom liječenju. No u kojoj bolnici, to nije mogla od njih izvući.Mamut i ja otišli smo namiliciju. Pred šalterom za informacije već se biostvoriored.Većinaihjetragalazarođakomiliznancemkojijeizgubioglavuzbog francuskog poprsja. Službenik za šalterom držao je u krilu kartonskukutiju punu sovjetskih putovnica. Morao je rukom ispuniti sve formulare.Tadajošnijebilokompjutora.“Kako glasi, velite, prezime vašeg prijatelja?”, pitao nas je kada smo

konačnodošlinared. “Ilimiradijerecitegdje je izdananjegovaputovnica,ovdjesamih,naime,sortiraopremabrojevimapolicijskihuprava.”To nas je nenadano zeznulo, jer nismo znali kako glasi Katzmanovo

prezime, znali smo samo njegovo ime i nadimak. Broj njegove putovnicetakođernismoznali.Stogasmopokušalinadruginačin:“Našprijatelj sjediu ludari, sam i totalnosmućen.Hitnomu jepotrebna

naša pomoć, a nećemo ga nikada naći bez Vaše potpore. Ta pustite nasunutra,mićemopregledatisveputovnice”,molilismomilicionera.Bio je to dobarmomak. “Živimo u teškim vremenima”, odvratio je, “ne

samovašprijatelj,mnogiprijateljitrenutnosjedeuludari.Samisusikrivi.Tojeprotivpropisa”,mrmljaojenezadovoljno,aliondanamjeipakdopustiodasepribližimokartonskojkutiji.Nakon nekog vremena pronašli smo Katzmanovu putovnicu. Naš je

prijateljimaosreće.Smjestilisugaunajboljupsihijatrijskuklinikuugradu,uslavneBijelestupove.“Znatelikakosetamodolazi?”,pitaonasjemilicioner.“Naravno!”,odmahsmorekliMamutija.Službenikjeodmahnaćuliouši:“Otkudtoznate?Jestelivećbilitamo?”“Ne,ne”,branilismose.“Pajasnojekakoseidetamo”,razjasniojeMamut

službeniku, “ili privatnim vozilom ili javnim prijevoznim sredstvom, naprimjerautobusomili tramvajem.”Njegovanepokolebljiva logikauvjerljivojedjelovalanaslužbenika.“Vidimja,dečki,dasteviuredu”,rekaojeinapokonnamdaoadresu.SjelismonatramvajivozilisekrozcijeligraddoBijelihstupova.Bolnicase

nalazilauparkunarubugrada.Čaksuse iuovomzabačenomkrajumoglividjetitragoviopćedemokratizacijezemlje:mnogipacijentibolnicetumaralisu po parku. Tek nekolicina ih je nosila bolesničke kute, većina je bila u

šarenoj odjeći, a neki su se kretali uokolo čak sasvim goli. Na glavnom jeulazusjedilaprijaznamedicinskasestrakojanasjepozdravilanapogrešnomtalijanskom.“Buenos dias, seniores”, rekla nam je i potom objasnila: “Da, da, ja sam

Talijanka,toVasnetrebačuditi.”“Inečudinas”,zajamčilismojoj.Medicinskanamjesestrareklaukojojsesobinalazinašprijatelj izatim

zabrinutododala:“Oh,soba618–dugačkiput.Dođite,otpratitćuVas.”Ustalajeiizvadilamasivnukvakuizpisaćegstola.Mamutijabilismoprvi

put u Bijelim stupovima. Pokušavali smo držati korak s Talijankom i nezaostajati. Između dugih uskih hodnika koji su se spajali jedni s drugimauvijeksusenalazilavratakojabinašaTalijankaenergičnootvorilasvojomkvakomisilovitoponovozalupilazanama.Bilojejezivo.BezteTalijankinekvake nikada nećemomoći ponovo izaći odavde.Naša je vodičica takođerbilačudna.Čudnojegledala,čudnojehodala,imalaječudnufrizuru:kosajojje bila skupljena u okruglu punđu, frizura koja se u pučkom jeziku nazivakućomzauši.IkakotodajezapravobilaTalijanka?Bolnica koja je izvana izgledala poput bezazlene vile, pokazala se

ogromnim zamkom. Najmanje se dvadeset vrata zalupilo za našim leđimaprijenegoštosmostiglidosobe618.“Ovdje stanuje Vaš prijatelj”, rekla je Talijanka, zatim je izvadila kutiju

cigareta iz džepa i tutnula mi je u ruku. “Pušenje je dopušteno samo udruštvenojprostoriji,ravnopalijevo,gdjesenalazitelevizor.TamoćudoćipoVaszasatvremena”,objasnilajeiotišla.Čudnakutijacigaretanakojojjepisaloimenašegprijateljajošnasjeviše

iritirala.Upravosamsitakouvijekizamišljaoludaru!Pokucalismonavrataiušli.NašprijateljKatzmanizgledaojeodmorno,porumeniojeodveseljakadanasjeugledao.Osimnjega,jošjejedanpacijentsjedionakrevetuusobi618.Igraoješahsamsasobom.Katzmannasjezagrlioipoljubio.“Imatelicigarete?”“Da”,reklismo,“talijanskamedicinskasestranamjepoklonilasvoje.”“Poklonilavamjemojecigarete”,ispravionasjeKatzman.“Mojecigarete

kojemitakonedostaju.”Nismogarazumjeli.“Mussolini ispljune cigarete samokadnetkodođeu posjet”, objasnio je.

“Nozapravoimapravo;mongoloidiovdjesvipušejednucigaretuzadrugom.Kadsenanjihnebistrogopazilo,pretvorilibiovuposljednjuutvrduruskepsihijatrijeu jedan jedinidimnioblak.Prozoriseovdjenemoguotvoriti,aventilacijanefunkcionira”,žalioseKatzman.“Tažena,Mussolini,cijelo jevrijemesnamabrbljalanatalijanskom. Je li

onamoždaistoumnoporemećena?”,upitaosamga.“Nju zaboravi. Jadna žena si umišlja da je Talijanka samo zato što joj u

putovnici pod narodnost piše talijanska. Njen je otac bio dopisnik izinozemstvanovinaL’UnitauMoskvi.Sigurnojezasobomostaviotucetdjeceprijenegoštojeotišao,kaoštojetokodTalijanaobičaj.Klarasijesadutuvilau glavu da mora u Italiju, natrag svojim korijenima, i zato stalno učitalijanski.” Katzman je pružio ruke prema nebu imudro zatresao glavom:“Sve sami luđaci ovdje. Svatko ima barem jednu mušicu. Samo su dvanormalnačovjekauovomkompleksu,jaiKolja,pjesnik.”Katzmanjepokazaousamljenogigračašahakojijesjedionakrevetudonas.“Alisvetoovdjemesevišenetiče,zapetdanasamvani.”“Vaniil’unutra,ništanemasmisla”,poputjekeseoglasioKolja,alijeidalje

igraošah.Katzmanjesnamanapustiosobudazapalijednu.Nahodnikunijebiloni

žive duše, vladala je apsolutna tišina. U društvenoj prostoriji pet jemongoloida sjedilo pred televizorom. Palili su jednu šibicu za drugom igoruće ih bacali u lice voditelju dnevnika. Ali on nije reagirao te je i daljeprijaznogovorio.Katzmannasjezamoliodaumirimonjegovumajku.Nedajumu ovdje nikakve otrovne ljekove koji bi mogli pomutiti njegovu moćprosuđivanja.A nije više vidio ni smisaou daljnjem trčanju za pjevačicomPatricijomKaas.Sadajetosmatraodjetinjastim.Umjestotogajeimaonoviplan.HtiojeiznenaditiPatricijutamogdjeganajmanjeočekuje–uParizu.“Uskoro idem u Kopenhagen”, ispričao je Mamut, “upoznao sam jednu

Dankinju, inače, još je ljepšaodtvojePatricije.Doduše,nemakosu,ali to jesadupravoumodi.”KatzmanuopćenijereagiraonaMamutoveprovokacije.“Jedvačekamda

izađem odavde”, objasnio je još jedanput i snažno povukao dim iz svojecigarete.“Ludarajeodvratna.Nemožeseslušatimuzika,svesuutičnicepodlokotom.Liječnikasamvidiosamojednom.Došaojeprvidanknamausobukakobimrcvariopjesnikaimene.Uvijekistimglupimpitanjima: ‘Zamislitedajašetenakonjuprekozelenelivade.Suncesije,nebojevedro.Odjednompadate s konja. Što pritom osjećate?’ Jednom sam odgovorio doktoruprotupitanjem: ‘Jeste liveć jelidoljeukantini?ZamislitesidasenaVašemtanjurunalazi riblji file, krvavpoputodreska. Isprva sampomislioda je tomojakrv, jernisamznaodaribemogutakojakokrvariti.Čovjekmoželakoprolupati kad vidi takvo što.’ Taj smiješni liječnik je samo žalosnokimnuoglavomirekao:‘MoguVasdobrorazumjeti.Ribenemogutakojakokrvariti,pogotovonekaofile.Biojetosigurnojedanodonihodvratnihštakora,oninemaju tako dobru ravnotežu kao mačke ili pauci, stoga stalno padaju ukuhinji sventilacijskihcijevidirektnoustroj zamljevenjemesa.Ali štomiželite time reći? Da Vam se naše jelo ne sviđa?Nismo Vas niti pozvali naobjed.Ovonijerestoran,negobolnica.Aopasnostdaprolupate takođernepostoji.Naime,Vi stevećbili ćaknutikadsteovamodošli!’To je rekao tajseronjainestao.Nikadsevišenijepojaviokodmene.”

Katzmana se nije moglo zaustaviti. Otkrili smo daljnje pojedinosti izkliničke svakodnevice koju je sve više i više inscenirao oponašajući prvoliječnikov glas, zatim glas talijanske medicinske sestre kao i drugihpacijenata.Mongoloidi su timebili tolikooduševljeni da su zaboravili igrušibicama i usmjerili poglede na našeg prijatelja. Katzman nam je umeđuvremenu ispričao tužnupričupjesnikaKolje,kojinijebioobožavateljPatricijeKaaskaoštosmoprvotnopretpostavili,negotakorećiprofesionalnisamoubojica. U klinici je bio kao doma i poznavao je Mussolinicu još izvremenakadajespacijentimagovorilaruski.Pjesnikjeimaovećbrojnepokušajesamoubojstvazasobom.Jedanputse

naprimjerhtiootrovati.Utujesvrhuodvrnuoplinskokuhalousvojojkuhinjii gurnuo glavu unutra. Susjedi iznad njega baš su imalimali tulum. Plin jesuknuo u vis i baš kad su gosti htjeli upaliti svijeće, došlo je do ogromneeksplozije i svi su poletjeli u zrak. Pjesnik nije zadobio čak ni ogrebotinu.Drugiseputhtioobjesitiotelevizijskikabeluhotelskojsobi.Nokomadkojije virio iz zida bio je prekratak. Dijelom svog željeznog kreveta pjesnik jesatimaobrađivaozidkakobiizvukaokabel.Predjutroseurušiočitavizid,asnjimipolahotelskogkata.Pjesnikjeponovoostaozdravičitav.Kasnijejeuočajuskakaokrozprozor,bacaosepodkotačeautomobilailisepokušavaoutopiti–sveuzalud.Svremenomsepjesnikrazviouperfekcionista.Planiraoje svoja samoubojstva precizno kao što pljačkaši banke planiraju svojeoružaneprepade.Ništanijepomoglo.Smrtgajesvakogaputazaobilazilausveširemluku.Kadasijezadnjiputnastubištuprerezaožile,onesvijestioseitakonesretnopaodamujerubstepenicepritisnuovene.DotrenutkakadsugasusjedinašliipozvalihitnupomoćkojagajeodvezlauBijelestupove,biojeizgubiotekmalokrvi,takodajetamovećsljedećegdanamogaoigratišah.“Tip je zapravo genijalac”, ispričao nam je Katzman, “kao šahist je

nepobjedivucijelojklinici,stogaigrajošsamosamprotivsebe,aipakuvijekpobjeđuje. S vremenom smo se stvarno sprijateljili,možda ga povedem sasobomuParizkadobojicaiziđemoodavde.”Došlajetalijanskamedicinskasestradanasizvedevan.Vrijemeposjetaje

završilo.“Subito,subito,seniores”,navaljivalaje.“Svesamiluđaciovdje”,psovaoje

Katzman,onasesamosmijala.Oprostilismoseodnjegaiotišli.Kadasmosenašli vani, Mamut i ja smo, a da se nismo unaprijed dogovorili, odmahpotrčali do tramvajske stanice samo da što je brže moguće pobjegnemoodande. Tih nepunih sat vremena koje smo proveli u bolnici i pola kutijecigareta koju smo tamo popušili s Katzmanom bili su dovoljni da namutjeraju užasni strah od ludare u kosti. Naš jadni prijatelj morao je tamoizdržatijošcijelihpetdana.“Samsijekriv,nemožemomupomoći”,rekaojeMamutkadasmosjediliutramvaju.Pet dana kasnije Katzman je doista bio ponovo vani i odmah se latio

pripremezanapuštanjezemlje.Mamut jenekoliko tjedanakasnijezauvijeknapustioSovjetskiSavez–zajednosasvojomdjevojkomDankinjomkojusmosvizvalićelavapjevačica.Jasamzapočetakpotražioposaoukazalištuiuzpomoćstarihvezapronašaomirnoradnomjestašce.Ruskikazališnisavezpotaknuojeosnivanjekazališneradioniceukojojsu

mladi glumci i režiseri, dramaturzi i scenografi mogli steći svoja prvaiskustva.Noovipakistonisubilisasvimblesaviizbrisalisujedanzadrugimuinozemstvočimsepružilaprilika.Unekomtrenutkuonikojisuostalivišenisuznalitkojeuopćejošuigri.Svakogsetjednaodržavalavelikaskupštinanakojojsetrebalorazjasnitisljedećepitanje.“GdjejemladirežiserX?”pitaojedirektorzabrinuto.“Nisamgavidioveć

dvatjedna.”“U Kanadi je i upravo nam je poslao pismo”, odgovorio je neki glas iz

dvorane.“I–kakomuide?”“Dobro,natječesezaposaonaplantažikukuruza.”“Ondadobro”,umiriosedirektoriprekrižiotipasliste.“AlištojesglumcemY?”“IgraPuškinautelevizijskomfilmuuAustriji.”“AglumacZ?”“Onjejošovdje.”I tako dalje. Unatoč neizvjesnoj situaciji, odlučio sam da kao dramaturg

aktivno sudjelujem na jednom kazališnom projektu radionice. Bio je toprojekt Dostojevski: njegovo spiritualno iskustvo projicirano na trenutnusituaciju u Rusiji. Ali pregazilo nas je ludilo i sve veća apsurdnostsvakodnevice, učinili su od našega plana dječju bezvezariju. Premijera seodržala u jednoj napuštenoj crkvi, u blizini velikog kolodvora koji je bioprepunizbjeglicamaizsvihrepublikakojivišenisuznalikamoće.Upotrazizamirnimmjestomnakojemsusemogliugrijatiinaspavati,otkrilisunašekazalište.Ulaznicesuutodobastajaleistokaoišalicačajaukolodvorskomrestoranu.Takosmonagotovosvakojpredstaviimalidvoranupunuusnulih,premorenihljudskihmasa.“Otputovati!Daleko!Upoznatisvijet,vidjetiNapuljskizaljev!Zalazsunca!

Lijepežene!Štomisliteotome?”,zaklinjaojesvakevečeriglavnilikunašemkomadu drugi glavni lik. A publika je na to hrkala. Taj “Napuljski zaljev” i“zalazsunca”većnamjesvimatoliko išaona jetrada jemnogimakterimapostao nepodnošljiv. Cijenili su svoju umjetnost više nego vanjski život.NekolikoseglumacanakontogaoprostilosnamaikrenulouAmeriku,gdjesunetomprijezavršilipraksuuHollywoodu.Mojjeprijatelj,režiser,rekaodamujehitnopotrebanodmoriotišaojesasvojomobiteljinanekolikogodinauEnglesku.Pozivgajevećduljevrijemečekaokodkuće.Jednoga je dana i naš direktor nestao iz svojeg kabineta. Vrata su bila

otvorena. Vjetar je listao popise za plaću na njegovom stolu. Direktor jepokušaozapočetiiznovauJeruzalemu.Ijasampolakosazrijevaozaput.

***Bilo je to u srpnju 1990. Asfalt i prašina su se rastapali, mase ljudi

ispunjavalesugrad,ajanisamimaoštoraditi.Jednomsamotišaoujutroukinospivomuruci.BilajedobraidejapogledatiSjenusamurajau11.00sati,u originalu bez titlova, u kinu posebno uređenom za takve intelektualnefilmove. Sjedio sam samu dvorani, samuraji su jedni s drugima na platnuvodili beskrajne razgovore na japanskom. Jedan je samuraj nosio plavihaljetak,drugicrveni.Svakiputkadbicrvenirekaoplavom“Samurajisura”,potegnuobihdubokgutljajizboceiupitaose:Zaštosamjazapravojošuvijekovdje? Nakon toga sam posjetio svog druga iz vojske Andreja, Radio jenedalekouradionicizapopravaktelevizora.Andrej, u svojoj plavoj radnoj kuti, odmahme podsjetio na samuraja iz

filma.Rekaosammu“Samurajisura”,štonajapanskomznačineštokao:“Tisamurajsko lice”. Rekao je da je vrućina kriva za njegov izgled, da je vaninepodnošljivovruće idasesamotamouradionici jošmoženaćipristojnasamurajskasjena.Ondajeizvadiodvijebocepivaizhladnjaka.Nadvadesetakpopravljenihtelevizorazatosusevrijemeprikazivalevijesti.Ništaposebno,svekaoiprije.Prvosupokazalinekinovitraktor,zatimnekogpolitičarakojijeupravoumro.Nakonnjegadošlisuruskiastronautiumotaniunekakvecijeviinakoncu

prognoza vremena. Zadnjih pet minuta bilo je prema tradiciji posvećenovijestimaizostatkasvijeta.Izmeđuostalog,slikaizNjemačke:autonomašisuzaposjelinekepraznekućeuistočnomBerlinu.“Što to ima značiti?”, upitao sam samuraja Andreja, “i što ovdje znači

autonomaši? Zašto su u Berlinu kuće uopće prazne? I gdje su policijskitenkovi?”“Tja”, promrmljao je, “eto, tamo je sve malo drugačije nego kod nas.

Događasedaneživiusvakojkućinetko.AtenkovimaNijemcivrloopreznobaratajuotkako je rat završio. Jednostavno seneuzbuđuju toliko zbogparzaposjednutihkuća.”“Neuzbuđujusezbogzaposjednutihkuća?Idemtamo!”Netomnakon toga sreo sam jednogdrugogprijatelja,Mišu, s kojim sam

zajedno išao u školu. On je isto htio odmah u Njemačku. Odlučili smo daotputujemozajedno–vlakom.Onjeimaonovaczakarte,ajasampoznavaonekoguBerlinukodkogasmomogliprenoćitiuslučajunužde– tetu Innu,najboljuprijateljicumojemajke. Za vrijeme studija udala se za studenta izKarl-Marx-Stadta.IsprvasuoboježivjeliuMoskvi,aosamdesetihsugodinapreselili u Berlin. No moja majka i teta Inna ostale su unatoč udaljenostidobre prijateljice.Moja ju jemajka čak dvaput posjetila u DDR-u. Zamolio

sammajkudanazovesvojuprijateljicuidajezamolizagarantnopismozanas. Nakon dva tjedna već sam u ruci imao zelenu cedulju sa šestarom isrpom – našu besplatnu ulaznicu za veliki bijeli svijet. U rubriku “ciljputovanja”tetaInnajeupisalaponovnisusret.Jedinoštonismomoglinabavitibilajezapadnjačkavaluta.Ruskebankeu

tovrijemevišenisuimaleistočnonjemačkihmaraka,zatoštojemonetarnoujedinjenjevećbiloprovedeno,azapadnonjemačkenammarkenisusmjelidatijersmobilipozvaniuistočniBerlin.UjedinjenjeNjemačke,dakle,jošnijebilookončano.Naulicisuinozemnevalutebileizrazitopopularne,nudilesusepopretjeranovisokim cijenama, takoda ih si nismomogli priuštiti.Nasreću,nekisuseglumciizradioniceupravovratilisgostovanjapozapadnojNjemačkoj.Jednomodnjihostalesutrimarkesputa,kojemijeprijateljskiprepustio.“Jelitopunoilimalo?”,pitaosamga.“Teškojereći,njihovecijenenemožešusporeditisnašima.Zatrimarke

tamoćešdobitikilubananailijedankruh,možeškupititramvajskukartuilitričokolade.”Menijetozvučalovrlozbunjujuće.Kodnassisezajednučokoladumogao

mjesecdanavozititramvajem,azakilubananakupitidvijekašetekruha.Zasvakisamslučajsakriotrizapadnjačkemarkeučarapu.

22. lipnja Miša i ja stajali smo na bjeloruskom kolodvoru. Ljudi ukolodvorskojhalitrčalisuodjedneblagajnedodruge.“ImalikaratazaRigu?Ne?OndazaVillnius!IliBrest?”“MijenjamdvijekartezaBrestzajednuzaRigu!”U sredini hale stajala je grupa spomenika: dva brončanaLenjinova kipa,

gipsanaLenjinovaglava,malibrončaniMarxinekićelavacsbrkovimakojegnisampoznavao.IlisutrebaliotputovatiuRiguilisuupravoodtamodošlitesuzapeliukolodvorskojhali.Nitkosenijebrinuozakipove,nitkoihnijehtio.Zajedno su predstavljali novi monument: revolucionari na putovanju.Skamenjeniodbijesa.Mi smo već imali karte u džepu i nimalo nas se nije ticala zbrka na

kolodvoru.Jasamsezabavljaotumarajućiuokolopohali.Nekistarac,kojijeočitovećdanimaživionakolodvorui jošuvijeksenijepribližiosvomciljuputovanja,upitaomehoćulikupitinjegoveknjige.Imaosamjošneštonovcaipokazaosaminteres.Alitonisubileknjigezaput,negodebelifolijanti,svakitridopetkila težak.Starac je izgledaotako iscrpljeno i tražio je takomalucijenudasamshvatiodaihseželipošto-potoriješiti,alidaihneželibaciti.“Ma šta”, pomislio sam i oslobodio ga njegovog tereta. Tri sveskaSoiženjicinovaArhipelagaGULAGitriromanaznanstvenefantastikegotovodasumiotkinuliputnutorbusramena.Nozatonamjeduhovnarazonodauvlakubilaosigurana.Mišajeumeđuvremenunabavioneštozajelo.

“Moleseputnicivlaka2103zaBerlin...”, začulose izzvučnika.Posljednjismoput pogledali grupu spomenika u hali i ljude koji su sjedili uokolo nasvojimvrećama.Ondasmoseuspelinavlak.Knjige subileprokleto teške,skorosamiskrenuoruku.Mišameismijao.Trebaosamihipakbaciti,alisadaje bilo prekasno. Osim toga, zapravo sam oduvijek htio imati vlastitubiblioteku.Mbždaćeovedebele,dobreknjigepredstavljatipočetak.U našem je kupeu sjedila još jedna osoba, crvenokosi Nijemac. Zvao se

PeteristudiraojeuMoskvi.Sadajeišaokući–napraznike.Popeosamsenagornjiležajiistovremenočitaosvesvojeknjige.JedanodSF-romanauopćenijebiološ:Neki jeznanstvenikizumiouređajkoji jemogaosvakogatransportiratis

jednog mjesta na drugo u nekoliko sekundi – takozvanu komunikacijskukabinu,kojajeizgledalapoputtelefonskegovornice.Utakvubikabinuušaona primjer u Australiji i nakon jedne sekunde izišao iz jednake kabine uEngleskoj. Znanstvenik je isprva bio oduševljen svojim izumom. Pritom jepostojalasamojednakvaka:onsamnijetočnoznaokakotakabinazapravofunkcionira. Otkrio ju je više manje slučajno, zapravo je htio konstruiratisasvim drugi aparat. To ga je brinulo, no njegov ga je prijatelj, koji je biopohlepanzanovcem,nagovoriodaprodaindustrijisvojukabinu.Nakontoga,proizvodile su se na tisuće imilijune kao takozvane KK-stanice. Ubrzo sukabinezamijenilesvadrugaprijevoznasredstvaibivalesusvepopularnijimaijeftinijima.UrokuodgodinedanavećjesvakigrađaninimaovlastituKK-stanicu kod kuće i nije išao čak niti u kupovinu pješke. Gramzivi prijateljprigrabio je taj izum i enormno se na njemu obogatio. Stvarni izumitelj umeđuvremenu jenastavio istraživati kabinu i jošuvijeknije znao što je tozapravo izumio. Nitko to nije znao, no sve su KK-stanice ipak pouzdanoradile. Izumitelj je na koncu počeo lokati i bio je jedini na svijetu koji seustručavaokoristitiKK-stanicu.Proglasilisugaludimizavršiojeuludari.Solženjicin jeopisivaokakosuzatočenici arhipelagamorali samigraditi

svoje barake. Spavali su na otvorenom i smrzavali se jedan za drugim. Priustajanjuu5.00 sati, vojnicina straži svakogabiputaodnijeliponekolikoleševa. Jednoga se dana Solženjicin probudio i nije ništa osjećao.Nije višemogao pokretati glavu. Shvatio je da je mrtav i ubrzo su vojnici bacili injegovo tijelou jamuna rubupolja.Leševiu jami spaljivali su se svaka tridana.Spaljeneizatimponovosmrznutekostisnažnosuvonjalepomesnojjuhi i nagonile su neke posebno gladne zatvorenike da po noći ukradunekolikokostiizjameidaihpotajnopojedu.Odjednom je jedna vijest potresla svijet: nestao je mladić iz Engleske,

knjigovođa u tvornici tekstila – i to u svojoj KK-stanici. Taj donedavnobeznačajni muškarac sada je igrao nadasve važnu ulogu za cijeločovječanstvo. Ušao je u kabinu kako bi stigao na posao i nije više iz njeizašao. Nigdje. Potraga za knjigovođom pretvorila se u potragu za

izumiteljem,kojijebiovećodavnozbrisaoizludareisadaječučaounekomskrovištunakrajusvijeta.Gramzivigajeprijateljipakpronašaoidaomujenovaczanastavakistraživanjanakabini.Prijatelja je mučila grižnja savjesti te je rekao znanstveniku: “Moramo

razotkrititajnutihkabina,dugujemotočovječanstvu.”“Ne”,rekaojeznanstvenik.Miša je za to vrijeme u naš kupe namamio Amerikanca koji je bio na

proputovanjukrozistočnuEuropuisvemujebilototalnoludoicool.Mišajesad pokušavao njemu i studentu Peteru objasniti razlog našeg putovanja,iakojenjegovoznanjeusvimjezicimaosimuruskombiloravnonuli.“Germany– gut!”, lamatao jeMiša rukama, “Russian – alarm!”Pritom je

širomrazrogačiooči.Amerikanacgajedobrorazumio.“Don’tworry”,rekaoje,“relax,everything

willbeO.K.”Zapravo sam i ja trebaomalo učiti njemački u vlaku, to je barembilo u

planu. Majka mi je čak poklonila jezični priručnik za putovanje iz 1956.Odmahmeodvediteu sovjetskoveleposlanstvo, pisalo jena samompočetku.Nojasamradijenastaviočitatisvojeknjige:Solženjicin je ustanovio da je još živ, samo što mu se kosa preko noći

smrznulaizalijepilazadaskukojujeupotrijebiokaojastuk.Brzojeotrgnuodaskuodkoseipožuriovannarad.Njegovajesmjenapočinjalazanekolikominuta,aonajtkobizakasnio,biobinamjestuustrijeljen.Na svijetu je bilo sve više nestalih osoba, iako je privatna uporaba KK-

stanicabilaobustavljenadodaljnjega.Ljudisuunatočtomenestajalijedanzadrugim.Zadoručkom,natenisu,usnu.Policijajebilapotpunonemoćna,onaje isto tako polako nestajala. Znanstveniku je pošlo za rukom da stvartemeljitoprouči.Ustanoviojedakabineuopćeništanetransportiraju.Čovjekseukabini rastavinaatome te sezatimudrugoj stanicinanovosastaviuomjeru1:1.To jeznačilodanaZemljivišenemapravih ljudi,daseuokolokrećusamojoškopijekopijanepostojećihoriginala.Nakonodređenogbrojakopija molekularna bi se struktura promijenila i dvojnici dvojnikajednostavnobinestali.SolženjicinjeopisivaokakojebilosaseksomuarhipelaguGULAG.Ženesu

odmuškaracabileodvojeneogradomodbodljikavežice.Uhićenicisuu tojogradi napravili male rupe. Žena bi se postavila stražnjicom uz ogradu isagnulabisenaprijedkaodabrišepod.Muškaracsetakomogaoseksatisaženomkrozrupuuogradiakojebiodovoljnooprezan,hrabarimudar.Podamnomseodvijalapravameđunarodnakonferencija.Mišajepsovao

sovjetsku vlast i pokazivao sve svoje tjelesne ozljede koje mu je nanijela.Amerikanacjesmatraodajesovjetskavlastsuper,usvakomslučajuboljaodameričkog kapitalizma. Nijemac je tvrdio da su ruske žene neštoneponovljivo.MišajenatorekaodasuuRusijiiženesranje,kaoisvetamo.

Rekaojedanemajupojmaoseksuidasamoširespolnebolesti.AmerikanacjeodvratiodasuženeuAmericištosetičeseksadodušedobroobrazovane,ali da su unatoč tomu dosadne. I da osim toga imaju stvarno predebeleguzice.DrugiSF-romanbiojesličanprvom.Tujenekiznatiželjnidječaknatavanu

napuštene kuće pronašao plastičnu kutiju. Rastavio ju je i ustanovio da jekutija mudro konstruiran mehanički uređaj. Jedino smisao i svrhu toguređaja dječak nije mogao otkriti. Stalno je to pokušavao, sve dok na 71.stranici nije došao do spoznaje. Dječak je primijetio da je sa svake ravnepovršinenakojoj jekutijajednomstajalanačarobannačinnestalaprašina.Pokazalosedajekutijačarobnimehaničkiusisavač.Pritomjepostojalasamojedna kvaka: prašina se nije skupljala u kutiji, jednostavno je potpunonestajala.Bistri dečko pokazao je čarobni uređaj svojim prijateljima. Zajedno su

izradili jošparkotačića ipostavilisumasovnuprodukcijunanoge.Novi jeusisavač prašine u najkraćem roku postao vrlo popularan međustanovništvom.Dečkisusesilnoobogatili,postalisumilijunaši.Mnogimjekupcima posebno atraktivno bilo to što je prašina nestajala zauvijek.Znanstvenicisuuodređenomtrenutkusmatralidasurazjasnilitajnukutije:prašinaseunjojraspadanaatomeielektroneilitakoneštoslično.Sasvimtočno tonitkonije znao.Osimznanstvenikakoji jeupozorio svijetnanoviusisavač i predvidio veliku katastrofu. U međuvremenu su milijuni tihuređajabiliuoptjecaju, ljudisunacijelomsvijetunjimeusisavaliprašinu ibili sretni. Sve dok se jednog dana nije ostvarilo upozorenje ludogznanstvenika, koji je pak već na 138. stranici izgubio život umisterioznojautomobilskoj nesreći. Plastične kutije na cijelom svijetu istovremeno supovratilesvuprašinukojusuusisaleučetrdesetgodina.Zemljajenestalauoblaku prašine, mnogi su umrli, došlo je do ekološke katastrofe. Starizatvorenik, koji je proveo već više od dvadeset godina iza rešetaka,razjašnjavaojenovojgeneracijirobijašatristvarikojesenisunikadasmjelečinitiulogoru:“Nikadanesmiješništaočekivati,bojatiseilipitati.Samoćeštakopreživjeti”,rekaoje–kodSolženjicina.Gledaosamkrozprozor.Bjeloruskešumepružalesusesvedoželjezničke

pruge.“Štogušćašuma,toprisnijipartizani”,govorilosekodnasuvojsci.Poprvisamseputspremaoprekoračitigranicesvojedomovine.Niuznajboljuvolju nisammogao slijediti mudrost starog zarobljenika: imao sam velikaočekivanjaimnogopitanja,amalosamseibojao.Alipritomsamseosjećaoveličanstveno. Pogledao sam prema dolje: međunarodna konferencija unašem kupeu na temu Žene s raznih kontinenata polako se pretvarala uopijanje.PribližavalismosegraničnomprijelazuBrest-Litovsk.

www.balkandownload.orgsken:žabacobrada:volter

Bilješkaoautoru

Wladimir Kaminer rođen je u Moskvi 1967. Završio je izobrazbu zatonmajstora za kazalište i radio, a nakon toga je studirao dramaturgiju namoskovskomkazališnominstitutu.Od1990.živisaženomisvojedvojedjeceu Berlinu. Kaminer redovito objavljuje tekstove u različitim njemačkimnovinamaičasopisima,imatjednuemisijupodimenomWladimirovsvijetnaberlinskojradio-staniciMultiKultiukojojsvakesuboteizlažesvojebilješkeastronautasvakodnevice,aukafićuBurgerorganiziradogađanjakaošto jenjegov u međuvremenu nadaleko poznati Ruski disko (Russsendisko).Istoimenom zbirkom pripovjetki ovaj je kreativni multitalent preko noćipostao jedan od najomiljenijih i najtraženijih mladih autora u Njemačkoj.NakonzbirkepripovjedakaRuskidiskokaoiantologijeSvježizlatnidečkikojuje priredio, Kaminer objavljuje prvi roman Vojni rock (Militärmusik). Upripremi je već i sljedeća zbirka kratkih priča Schönhausenska aleja(SchönhauserAllee).

1⇒ Komsomol – Kommunističeskij sojuz molodjoži (Savez komunističkeomladine), komunistička omladinska organizacija u bivšem SSSR-u. (op.prev.)

2⇒Stein–njem.kamen(op.prev.)

3⇒Dača–rus.vila,ljetnikovac,vikendica(op.prev.)

4⇒Mahora–rus.vrstaprostog,gruborezanogduhana(op.prev.)

5⇒ Ufa – ruski grad južno od Urala, glavni grad Autonomne republikeBaškorostana