NIKICA MIHALJEVI]

VODITELJMINISTRANATA

(3)

Sveta Misa i liturgijsko znakovljeKatehetska gra|a

Donji Andrijevci2006.

1

Knji`nica "MINISTRANT" br. 19

Priredio:Nikica Mihaljevi} i suradnici

Lektura:Mr. Ivan [e{o

Izbor grafike:Mihael Kelbas

Izdaje:@upa sv. Andrije, apostolaTrg kralja Tomislava 235214 Donji Andrijevci(035-471-141)

Odgovara:Nikica Mihaljevi}

Odobrenjem Biskupskog ordinarijata Ðakovo:Br. 1317/2006.

ISBN 953-7436-00-4

Ra~unalni slog:"Hardy" Ðakovo

Tisak:"TISKARA" Budrovci

2

CIP - Katalogizacija u publikacijiGRADSKA I SVEU^ILI[NA KNJI@NICA OSIJEK

MIHALJEVI], NikicaVoditelj ministranata 3 : sveta Misa i liturgijsko znakovlje

: katehetska gra|a / Nikica Mihaljevi}. - Donji Andrijevci :@upa sv. Andrije, 2006.

Bibliografija.

ISBN 953-7436-00-4

110924078

SADR@AJ:

UVOD · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 4

1. Moj nedjeljni susret · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 6

2. Vrijeme za dru`enje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 8

3. Uvodni obredi · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 10

4. Pokajni~ki ~in · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 12

5. Gospodine, smiluj se; Slava · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 14

6. Slu`ba rije~i · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 16

7. Misna ~itanja · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 18

8. Evan|elje i propovijed · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 20

9. Vjerovanje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 22

10. Molitva vjernih · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 24

11. Priprava darova – prikazanje 1 · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 26

12. Priprava darova – prikazanje 2 · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 28

13. Euharistijska molitva 1 – Predslovlje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 30

14. Euharistijska molitva 2 – Posveta – Pretvorba · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 32

15. Euharistijska molitva 3 – Posveta – Pretvorba · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 34

16. Molitva Gospodnja · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 36

17. Obred mira · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 38

18. Lomljenje kruha - Jaganj~e Bo`ji · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 40

19. Sveta Pri~est · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 42

20. Blagoslov – Idite u miru! · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 44

DODATAK · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 47

- Primjeri (uz teme) · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 48

- Liturgijsko znakovlje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 64

- Uvo|enje u slu`bu ministranata · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 72

- Grafi~ki prikazi - materijali za kopiranje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 75

- Ponuda knji`nice "Ministrant"· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 78

Korištena literatura · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 80

3

Rije~ izdava~a

U rukama Vam je tre}i nastavak Voditelja ministranata – katehetske gra|e za ministrantskesusrete. Prvi je govorio o ministrantima i njihovoj slu`bi u liturgiji i zajednici. Drugi jeobra|ivao liturgijsku godinu i duhovni `ivot ministranata. Ovaj, ponu|eni, tuma~i svetu Misu iliturgijsko znakovlje.

Budu}i da su ministranti tako ~esto uz oltar i u doticaju sa svetinjama korisno je uvijek izno-va proširivati njihovo znanje o svetoj Misi. Opasnost je da ministriranje prije|e u neki „mehani-zam“ ili puki obred. Tako rastu uz oltar, ali se ne oboga}uju u vjeri. Sutra, kad odrastu, mo`da }ese pridru`iti mnoštvu „rubnih krš}ana“ koji nedjeljom ne slave Misu jer im ona tako malo zna~i.

Bila bi prava šteta da njihova tolika pribivanja kod svetih misa ne donesu duhovnu korist.Kako se to ne bi dogodilo treba ih uvijek iznova upu}ivati – u~iti o tom „~udesnom bo`anskomizvoru“ – svetoj Misi.

Stoga smo i pripravili ovu gra|u koja bi vam u tome mo`da mogla pomo}i. Predvi|eno jedvadeset susreta. Uz svaku temu upu}ujemo na primjere koji bi mogli olakšati razumijevanje;isto tako i objašnjenje liturgijskih simbola. Teme o svetoj Misi prikladne su i za kandidate koji sepripremaju za sakrament sv. krizme, liturgijsku skupinu ili koju drugu zajednicu u `upi.

Nadamo se da }e ova gra|a voditeljima biti od pomo}i, a poslu`iteljima kod oltara od koristi.Puni dobre volje predajemo vam ovu gra|u sa `eljom da se vama i nama ovaj rad vidi pred Go-spodinom.

Na dan svetog Mihaela arkan|ela, u Donjim Andrijevcima, 2006.

Prire|iva~i

4

UVOD

Drugi vatikanski sabor u svom dokumentu o liturgiji govori kako je Krist poslao apostole ne-samo da naviještaju kako nas je on svojom smr}u i uskrsnu}em spasio i u~inio dionicima nebe-skog kraljevstva, nego da to samo djelo spasenja izvršuju `rtvom i sakramentima. U liturgiji se,dakle, doga|a i izvršuje naše spasenje. To se na poseban na~in ostvaruje upravo po nedjeljnoj eu-haristiji. U njoj se naviješta rije~ spasenja, u njoj se slave i izvršuju otajstva našega spasenja. Sveono što je Krist za nas u~inio i što ~ini, uprisutnjuje se i ostvaruje se me|u nama koji slavimo sve-ta misna otajstva.

Zato je za nas nedjeljno euharistijsko slavlje temelj našeg `ivota. Tamo gdje se slavinedjeljna euharistija, tamo je i Crkva, gdje nema euharistije, nema Crkve, nema Kristovih u~eni-ka. Svaka je euharistijska slu`ba neizmjerno vrijedna. Mi ipak isti~emo nedjeljnu euharistiju, jerje nedjelja dan Gospodnji, dan kada je Krist uskrsnuo i time nas izbavio iz vlasti tame i grijeha.Zato su krš}ani od samih po~etak u velikoj ~asti dr`ali svoje nedjeljne euharistijske sastanke,tako da je bilo nezamislivo da bi netko od vjernika svojevoljno izostavljao nedjeljnu euharistiju.

I za nas je euharistija, poglavito nedjeljna euharistija «vrhunac i izvorište» svekolikog našeg`ivota. Po njoj se u nama ostvaruje Kristovo spasenje, po njoj postajemo i ostajemo sinovi i k}eriBo`jega kraljevstva. Zato je za nas izuzetno va`no bri`ljivo se pripremati za misno slavlje i do-prinositi da i po našoj slu`bi ono bude skladno, lijepo i plodonosno.

Dr. Zvonko Pa`in

5

Naš nedjeljni odmori zbog Gospodina

Da bi naš susret s Gospodinom bio što bliskiji i dub-lji, nedjeljom ne idemo u školu, nego slavimo sv.Misu, odmaramo i obnavljamo svoje snage za novitjedan. Nedjeljom ne radimo ne samo zbog odmora -uostalom mo`emo se odmarati bilo kojeg dana u tjednu -ve} da imamo vremena za Boga, da budemo slobodniza slavljenje svete Mise. Naše poslanje, kao ~ovjeka ikao krš}anina, jest slaviti, ~astiti, hvaliti Boga zbog nje-govih divnih djela prema nama.

Nedjeljni nas odmor osloba|a zauzetosti pretjera-nim radom koji ~ovjeka ~ini tvrdim prema drugima i za-nemaruje svoju dušu. Stoga je potrebno da se barjednom tjedno okrenemo prema sebi i prema Bogu,isklju~imo iz svojih planova i uzdignemo nebeskim vri-jednostima. Nedjelja je dan Kristova uskrsnu}a –"mali Uskrs". Zato treba Bogu zahvaliti i s bra}om i se-strama radosno slaviti.

@urimo k svetom susretuKad u nedjelju ~ujemo glas zvona, ostavljamo sve i

`urimo prema svetom mjestu susreta; u crkvu. Glas

zvona je "glas" Bo`ji. To Ne-beski Otac zove svoju djecusebi na dru`enje i na gozbu.

U svetoj Kristovoj "dra-mi" svatko od nas igra velikuulogu i ne smije zakasniti, kaošto je, privu~ena ljubavlju,`urila Magdalena u uskrsnojutro. Idimo u crkvu, ne stogašto nam je to zapovje|eno,ve} stoga što je vjerniku po-treba duše za `ivot. Euhari-stija je povlašteni susret s Kristom, svatko od nas jeosobno pozvan, mora dati svoj odgovor, osobno sud-jelovati s Kristom. Toga nema ako svetu Misu pratimona radiju ili gledamo na televiziji. Svetu Misu na radi-ju ili televiziji mogu pratiti samo oni koji su bolesni ilisprije~eni: to je ipak nekakva duhovna korist.

Usputni susretiIdu}i prema mjestu susreta, nailazimo na ljude koji

ne mare za Krista i odbijaju sjesti za Njegov stol ne zna-ju}i kako je dobar Gospodin. I ti si, Gospodine, onogpovijesnog ~etvrtka kad si ulazio u Jeruzalem slaviti po-sljednju ve~eru, za nas prvu svetu Misu, susretao i prija-telje i neprijatelje i za sve si prinio `rtvu svog `ivota.Jedni idu na svetu Misu, drugi na zabavu, izlet, utakmi-cu. @elimo ti, Gospodine, donijeti srce i duh kakav ti`eliš, za sve nas, jer ti na svoju gozbu pozivaš sve sa svihraskri`ja. Idemo na misu radi sebe, da sve preporu~imotvojoj milosrdnoj ljubavi i blagoslovu.

Mjesto svetog susretaNaša crkva mjesto je pravog susreta. To je zajedni-

ca Bo`jeg naroda, Crkva sazidana od `ivog kamenja.Zajednica treba prostor gdje }e se okupiti, moliti i slavitibogoslu`je. Taj potrebni i ure|eni prostor gdje sekrš}anska zajednica okuplja je naša `upska (filijalna)crkva. ^itav svijet je Bo`ji prostor. Ali postoje posebnamjesta gdje se odvija bogoštovni `ivot. Ta mjesta suistinska središta iz kojih zra~i slava Bo`ja koja obuh-va}a sav svijet.

S bra}om i sestramaU crkvi se susre}emo s mnogo bra}e i sestara i

osje}amo se s njima povezani. Svi smo tu doma}i, svi

6

Isusov primjerJednom je Isus ispri~ao prispodobu o zakopa-

nom blagu. Siromašan seljak orao je tu|u njivu.Oru}i otkrio je blago. Recimo, velik }up pun zlatnihdukata. Što }e seljak tada? Najprije se osvrnuo, je liga tko vidio, a onda brzo zatrpao }up i orao dalje.Sutradan je rasprodao sve što je imao, ku}u, njivicui stoku. Potom je svim onim novcem otišao vlasnikunjive i zamolio ga da mu proda ovu njivu. Vlasnik,ne znaju}i što je ora~ našao, proda mu njivu. Našseljak radostan ode ku}i. Dao je sve što je imao ipostao najve}i bogataš u svojoj okolici.

Na što je Isus mislio kada je ovu pri~u pri~ao?Mislio je na kraljevstvo Bo`je. On ka`e. "Kraljev-stvo je Bo`je kao blago zatrpano na njivi". To jeblago koje mnogi ljudi, ~ak ni mnogi krš}ani, nepoznaju. A ~im netko shvati što je to kraljevstvo ne-besko, daje sve što ima da se domogne toga blaga.

Takvo blago je i sveta Misa. Zato krš}ani svakenedjelje, poneki i radnim danom, rado dolaze naMisu.

1. Moj nedjeljni susret

jedna obitelj, nitko nije stranac ni pridošlica. Nema višegospodara ni slugu. Svi smo Bo`ja djeca, svi okupljenioko istog stola i istog kruha. Kristova ljubav pozvala jesve i povezala u jedno Tijelo. "Vi ste tijelo Kristovo, apojedinci udovi" (1 Kor 12,27). "Ja sam trs, vi ste mla-dice", veli nam Krist (Iv 15,1). Svi smo se skupili raditebe, Kriste, stoga znamo da si ovdje prisutan kako sikazao: "Gdje su dvojica ili trojica sabrani radi mene,tu sam i ja me|u njima" (Mt 18,20).

Susret sa sve}enikomSusre}emo se sa sve}enikom jer bez njega nema

svete `rtve. Po sakramentu svetog reda on je pozvan iovlašten djelovati u ime Kristovo; predvodi slavlje sve-te Mise. Susret sa sve}enikom je susret s onim koji jeposeban Bo`ji slu`benik, susret s ~ovjekom koji nampoma`e da otvorimo dušu za susret s Kristom.

Mi smo u dubini duše obilje`eni znakom KristaSve}enika. Po preporodu krštenja i pomazanju DuhaSvetoga povezani smo s Kristovim sve}eništvom. Sa

sve}eništvom svoga sve}enikai svih sve}enika zajedni~ki pri-nosimo istu svetu `rtvu. Svisudjeluju u vršenju Kristovesve}eni~ke slu`be u svetojMisi, iako na razli~it na~in. za-mislite koje li ~asti! Mi smosudionici tako visokog plem-stva, mi obi~ni krš}ani, radni-ci, |aci, starci i bolesnici... Svismo mi uzdignuti iz praha u"sveti narod" u "kraljevskosve}enstvo" (1 Pt 2,9) temo`emo prinositi Bogu svetu`rtvu. Zar se ne bismo trebalitome uistinu radovati"?

7

Kako se pripravljamo?� obucimo se sve~anije� na vrijeme krenimo i u srcu mislimo o Misi� neka nam Misa bude središte dana� blagujmo zajedno ru~ak u obitelji� razgovarajmo više s uku}anima� izbjegavajmo sukobe� na|imo vremena za tišinu i za sebe� budimo dobro raspolo`eni i gostoljubivi� posjetimo nekoga i razveselimo

Pamtimo1. Što se doga|a na svakoj svetoj Misi?- Bog nam govori kroz ~itanja iz Svetog pisma, mi-snih molitava i sve}enikove propovijedi. Na svetojMisi Isus pretvara kruh i vino u svoje tijelo i krv.2. Koja su dva glavna dijela svete Mise?- Slu`ba Rije~i i Euharistijska slu`ba.3. ^ega se sje}amo na svetoj Misi?- da je Bog naš Otac, da je Isus umro za nas, da jeuskrsnuo za novi `ivot, da nam je Isus poslao DuhaSvetoga da bude s nama zauvijek.4. Kako trebamo primati svetu pri~est?- Tiho i s poštovanjem trebamo pristupiti premasve}eniku koji dijeli pri~est. Hostiju, dragoga Isusa,primit }emo ili na vršak jezika, ili na ruku. Nasve}enikove rije~i "Tijelo Kristovo" odgovaramo sa"Amen". Kad primimo svetu pri~est, vra}amo se nasvoje mjesto u crkvi, te u miru i molitvi zahvaljuje-mo Isusu.5. Kakva su naša srca kad primimo Isusa?- Naša su srca puna ljubavi za Isusa i sve ljude.6. Koje rije~i zadnje sve}enik izgovara u Misi?- Sve}enik nam kazuje: "Idite u miru!"

Za razgovor:- Zašto se nedjeljom odmaramo?- Zašto nedjeljom slavimo Misu?- Kako se pripravljamo?- Koga bih rado pozvao na Misu?- Kako provodim nedjelju u svojoj obitelji?- Prepri~aj ili sastavi - nedjeljnu Misu!————————————————

U dodatku vidi primjer 1Vidi o zvonima, str. 69.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

"Spomeni se da svetkuješDan Gospodnji"

Ima obitelji u kojima otacradi u jednoj tvornici, mama udrugoj, a djeca su u školi. Nekisu od njih na poslu ujutro, drugiposlije podne. Prolaze dani, aoni se rijetko vide, a još rje|esjednu da bi porazgovarali.

Kako se ti uku}ani osje-}aju? Jesu li sretni?

A ima opet takve djece kaddo|u iz škole, bace torbu, zgra-be komad kruha i otr~e na utak-

micu ili negdje drugdje. I nema ih do mraka. Je li mamazadovoljna?

Što u tim slu~ajevima ne valja? Ljudi nemaju vre-mena jedni za druge. Nemaju vremena za razgovor, zapovjeravanje; ne mogu se uzajamno izjadati, našaliti,nasmijati, utješiti i ohrabriti. Kako bi bilo da mladi},zaru~nik, ne nalazi vremena za djevojku, zaru~nicu, iliona za njega? Za one koje volimo i koji su nam va`nimoramo imati vremena.

Imati vremena za...Ljudi ne mogu biti sretni, ako nemaju s kime

razgovarati, izmijeniti misli i iskustva, jedni drugimanositi radost. Bez toga je ~ovjek sve manje ~ovjek, a sveviše sli~an nekom stroju, automatu, bez srca i duše.

^ovjek mora imati vremena za ~ovjeka, prijatelja.Kako bismo onda mogli biti Bo`ji prijatelji i saveznici,kako bismo mogli `ivjeti njegovim `ivotom vjere, nadei ljubavi – kad ne bismo imali vremena da se posebno snjim porazgovaramo.

Za svako prijateljstvo, za svako drugovanje onihkoji se vole treba odre|eno vrijeme.

Prijateljstvo i ljubav su trajni, ne ve`u samo zavrijeme sastanka; ali bez takvih sastanaka ipak bi ugasli.Sastanci i razgovori su kao dodavanje ulja i zrakasvjetiljci ljubavi koja gori u srcima prijatelja.

Sveta vremenaI za drugovanje s Bogom treba prona}i i odrediti

neko vrijeme. Zato govorimo o svetim vremenima. Udanu je takvo sveto vrijeme doba jutarnje, podnevne i

ve~ernje molitve. U tjednu je sveto vrijeme svaka ned-jelja. Kroz godinu ima još drugih Bogu posve}enihdana. To su zapovijedani blagdani.

Ta sveta vremena, Bogu posve}eni dani, toliko suva`ni da je sam Bog tomu posvetio posebnu zapovijedkoja glasi:

"Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!"

Sveta MisaNekome se ~ini da je to suvišno zapovijedati. Treba

li prijatelju zapovijedati da po|e na sastanak s najdra`imprijateljem ili zaru~niku da po|e zaru~nici? Sigurno ne.Tko je Bo`ji prijatelj, ~esto na Boga misli i sretan je dase s njim na|e u molitvi. Ova Bo`ja zapovijed ipak jejako potrebna. Ona svakog Bo`jeg prijatelja opominjekoliko je to va`no i ~uva ga od lijenosti i hladno}e u mo-litvi. Onome tko uop}e ne moli i ne svetkuje sveta vre-mena, ta zapovijed poru~uje neka se ne zavarava, nekane misli da je pravi Bo`ji prijatelj, kada to zapravo nije.

Nemaju vremenaIma ljudi i mla|ih i starijih, koji ka`u da u Boga vje-

ruju, ali da nemaju vremena moliti, i}i u crkvu, svetko-vati nedjelje i blagdane. Što to zna~i… Zna~i, zacijeloda imaju va`nijega posla. Ne zna~i li da smatraju kakoje nešto drugo va`nije od prijateljstva s Bogom?

Izgleda da takvi ljudi podcjenjuju Boga i krivoprocjenjuju}i sebe. Kakav bi to bio Bog koji ne bi biovrijedan da mu posvetimo odre|eno vrijeme za molitvu,odre|ene dane kao blagdane?

Ako Bog nije vrijedan da mu posvetimo barem de-setak minuta svakog dana i barem jedan sat svake

8

Posveta slobodnog vremenaUjutro ~im se probudimo, ~im ustanemo, prije

po~etka rada treba moliti. Treba re}i Bogu da smomu zahvalni što nam je darovao još jedan dan, te gamolimo za pomo} kroz cijeli taj dan. Barem jed-nom kroz dan treba s Bogom porazgovoriti. Ondanave~er, prije spavanja, treba pred njim pogledatikako smo taj dan proveli. Vidjeti u ~emu smo uspje-li, a što smo pokvarili. Zahvaliti mu za pomo}, po-kajati se za ono što smo zlo ili loše na~inili, odlu~itisutrašnji dan još bolje pro`ivjeti.

2. Vrijeme za dru`enje

nedjelje i blagdana – kako mo`emo tra`iti da mi bude-mo Bogu vrijedni i va`ni?

Zamislite dje~aka koji u ku}i, u sobici na katu, imadragog djeda koji ga je u~io hodati, koji ga je na rukamanosio, s njim se igrao, posvuda ga vodio. Sad je djedobolio i le`i u krevetu. Dje~ak ka`e da djeda jako voli, anikad ne ide u djedovu sobu da mu ka`e: "Kako si dje-de?" Je li istina da taj dje~ak voli svoga djeda?

Nedjeljna MisaSve to treba osobito ~initi nedjeljom i blagdanom. U

te svete dane treba, me|utim, i}i zajedno s drugim vjer-nicima u crkvu. Tu ~itamo i slušamo Bo`je rije~i kojeBog svima nama upu}uje. Tu – a to je najva`nije - slavi-mo svetu Misu, sastajemo se s Isusom oko stola, slavi-mo njegovu ljubav prema nama, njegovu smrt i njegovouskrsnu}e za nas. Tako prestaje ono što je zlo, a iznovase ra|a i raste Bo`ji `ivot u nama, postaje o~itije Bo`jedobro.

Uz to, nedje-ljom je lijepo imativremena za igru izabavu, za izlete,za poha|anje rod-bine i prijatelja.

Crkvena zapo-vijed, na temeljuBo`je zapovijedi,izrazito ka`e da unedjelju i sve zapo-vijedane blagdanevjernik mora dola-ziti na slavljenje svete Mise. Tko bi to zanemario,zna~ilo bi da zanemaruje Boga, da mu Bog ne zna~imnogo. Drugim rije~ima vjernik nedjeljom i zapovije-danim blagdanom treba do}i na svetu Misu, ina~e teš-ko griješi. Tko, me|utim, `eli do}i, a sprije~en je(bolest, udaljenost, nesretni slu~aj, neki izvanredni ineo~ekivani doga|aj ili što sli~no) – nema grijeha.

Bli`nji i ja!Tako|er treba svaki dan na}i vremena da drugim

ljudima `ivot u~inimo ljepšim. To zna~i: pomagatiosobito roditeljima, baki i djedu, prijateljima koji neštone mogu sami u~initi, s drugima se tako|er igrati, razgo-varati – ~initi sve da i njima i nama, u ku}i i izvan ku}e,`ivot bude ljepši, sretniji.

A što ~initi za sebe? Vidjeli smo da svatko tko raz-govara s Bogom i ljudima, tako nastoji da bude sretan,

ve} i samoga sebe usavršava. Ipak treba na}i vremena zasabranu molitvu. To posebno naglašavamo, jer molitvau sabranosti, u tišini, i iskreno ispitivanje vlastitih po-stupaka gradi i ja~a naš karakter, da sami sebe ne vara-mo, nego rastemo u istini, da postajemo sve više ljudi ivjernici.

9

Kako slaviti?� pjevat }emo Isusu pjesmu dobrodošlice� tra`it }emo oproštenje za svoje grijehe� slušat }emo rije~ Bo`ju iz Svetog pisma, jer Bog

govori nama� slušat }emo sve}enikovu propovijed� prinijet }emo Isusu darove: kruh i vino i donijet

}emo mu samoga sebe� kad sve}enik uzme hostiju i kale` sjetit }emo se

Isusovih rije~i na Posljednjoj ve~eri "Uzmite i je-dite, ovo je tijelo moje", "Uzmite i pijte, ovo je krvmoja"

� primit }emo Isusa u pri~esti� hvalit }emo i slaviti Boga, našega Oca,� primit }emo sve}enikov blagoslov i "oti}i u

miru"� i na kraju cijeli tjedan širiti ljubav i mir me|u

bli`njima

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

VODITELJ MINISTRANATA 3

Za razgovor:- Kako provodimo slobodno vrijeme u nedjelju?- Kako ~esto razgovaramo u obitelji?- Tko nema vremena za Boga?- Što ~initi za sebe i bli`nje?- Koja su "sveta vremena"?- Kako slaviti svetu Misu?- Kada teško griješimo?

————————————————

U dodatku vidi primjer 2Vidi hodanje, str. 65.

UVODNI OBREDI u misnomslavlju sastoje se od ovih dijelova:- ulazna pjesma i pozdrav- pokajni~ki ~in i molitva za oproštenje- Slava- zborna molitva (molitva dana)

Svijest oGospodinovoj nazo~nosti

Ulaze}i u crkvu, blagoslovljenom vodom ~inimoznak kri`a: U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Poklo-nimo se Isusu koji se nalazi u prilikama kruha (po-sve}ene hostije), u presvetom oltarskom Sakramentu, usvetohraništu. Stoje}i uspravno, prigibamo desno kolje-no pokraj lijevog stopala. Samo se do zemlje klanjamopred Presvetim otajstvom. Ispred kri`a i ispred kipovamo`emo iskazati štovanje naklonom glave. Poklekne-mo samo pred Svetohraništem, i to kad ulazimo u crkvui kad izlazimo. Neka naš ulaz bude sve~an i radostan.

"Po~etak" prije po~etkaMisa obi~no zapo~inje zajedni~kim pjevanjem.

Ulazna pjesma otvara slavlje, poti~e jedinstvo okuplje-nih vjernika, uvodi ih u otajstvo liturgijskog vremena iliblagdana te prati hod sve}enika i ministranata do oltara.Ulazna bi pjesma trebala, dakle, stvoriti ozra~je sabra-nosti, pobo`nosti i zajedništva. Umjesto pjevanjem, za-jednica vjernika okupljena na misno slavlje, mo`e sepotaknuti na zajedni~ko sudjelovanje u Misi ~itanjemprikladna teksta, šutnjom, sviranjem...

@elimo naglasiti kako vjernici trebaju do~ekatisve}enika u crkvi, a ne da sve}enik ~eka kada }e vjernicido}i. Pogreška je zakašnjavati na svetu Misu. Na ulaz-nu pjesmu vjernici, na`alost, premalo paze. Ta pjesmaima svoje zna~enje. Ona je isto što je uvertira kod ope-re. Na po~etku opere, prije nego što se podigne zavjesa,muzika svira one motive koji se javljaju u operi; koja jeopera `alosna, ve} tada uvodi slušaoca u `alosno raspo-lo`enje, ako je opera radosna – u radosno. Tako je kodve}ine ulaznih pjesama. Kod vjernika se `eli stvoriti ra-spolo`enje za nedjeljno slavlje ili blagdan.

Cjelov oltaruKad sve}enik i poslu`itelji kod oltara do|u do olta-

ra, prvo im je pozdraviti oltar. Ako je Presveti sakra-ment u svetištu ili na oltaru, onda sve}enik i ministrantis njime moraju pokleknuti. To je kraljevski pozdrav eu-haristijskom Kristu. Ako svetohraništa nema u svetištu ina oltaru, nego je sa strane, onda se samo duboko naklo-ne oltaru koji predstavlja Krista. To je prvi ~in pozdrava.

Sve}enik se zatim popne i poljubi oltar. To je opetpozdrav oltaru. Dakle, vidimo, oltar je nešto silno sveto

10

Kako zapo~eti?Razumljivo je da uvodni obredi sami ne mogu

trenutno u vjernicima probuditi osje}aj zajedništva.Još prije nego li misno slavlje zapo~ne, mora senešto dogoditi. Kako mnogi ljudi ~esto nervozni,umorni i nepripravni dolaze na slu`bu Bo`ju, po-trebno se najprije smiriti i sabrati.

Za unutarnju sabranost i pripravu, potrebno jepo}i na vrijeme u crkvu. Zakašnjeli nemaju vreme-na za pripravu. Stoga bi vjernici trebali biti u crkvinekoliko minuta prije po~etka. Tek tako }e na}i vre-mena da od svakodnevice prije|u na slu`bu Bo`ju.Onda }e mo}i slaviti Misu i potom je prenijeti u sva-kodnevni `ivot.

Nemoj se kri`ati kao kad maca šapicom umivalice! Ako si iz poštovanja skinuo kapu na ulazu ucrkvu, onda i pristojno pozdravi doma}ina. Nije onsusjedov dje~a~i} kome na ulici samo mahneš ru-kom: "]ao, mali!"

Ne mrmljaj na brzinu, bez veze: "U ime Oca, iSina, i Duha Svetoga!" – jer kad te rije~i izgovarašto je kao molitva kojom prije svakog ~ina zazivašpomo} sve tri Bo`anske Osobe, kazuješ im da }eš snjima, u njihovo ime, nešto u~initi! Sada, na prim-jer, u}i }eš u crkvu i sudjelovati u svetom misnomslavlju!

3. Uvodni obredi

kad ga Crkva trostruko pozdravlja na po~etku sveteMise (tre}i je na~in ka|enje i ophod oko oltara usve~anim misama).

Ne "Dobar dan", nego...Kad je oltar pozdravljen, slijedi pozdrav narodu.

Najprije sve}enik kri`aju}i se ka`e: "U ime Oca i Sina iDuha Svetoga". To je po~etak Mise. Mi smo tako|erkršteni na po~etku svoga `ivota u ime Oca i Sina i DuhaSvetoga. U `ivotu smo se mnogo puta prekri`ili. Svesmo sakramente primili u ime Oca i Sina i Duha Sveto-ga. I kad budemo otišli s ovoga svijeta, ako zovnemosve}enika, on }e nas ispratiti odavde u ime Oca i Sina iDuha Svetoga.

Taj znak kri`a ~ini se na po~etku Mise i zato što jeMisa posadašnjenje one Isusove `rtve koju je sam prika-zao na kri`u. Vi odgovorite: "Amen". Recite, "Amen"gromko. Nije dobro da sve}enik misu zapo~ne, a vi to neprihvatite. Slijedi sve}enikov pozdrav narodu.

Pozdrav na više na~inaPrvi pozdrav: "Milost Gospodina našega Isusa

Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo duha Svetoga sasvima vama!" Sve}enik širi ruke i tako vas pozdravlja.Vi prihvatite pozdrav. Odgovorite mu: "I s duhom tvo-jim!".

Mo`e uzeti i drugi: "Milost vam i mir od Boga iGospodina našeg Isusa Krista!". I na to se odgovara:"I s duhom tvojim!".

Tre}i je pozdrav: "Gospodin s vama". Sli~no jean|eo Gabriel pozdravio Mariju; ,Zdravo, milosti puna,Gospodin s tobom". Tada je to bio uobi~ajen `idovskipozdrav. Još prije Krista, @idovi su se pozdravljali sa:"Gospodin s vama". To zna~i: Neka Bog bude s vama ilis tobom. A odgovor je: I s duhom tvojim.

Ovakvim prijateljskim pozdravom sve}enik naspodsje}a da nismo na Misi sami: i Bog je s nama! A svo-jim odgovorom `elimo re}i da je i on, sve}enik s nama,da je "naš" i da smo ovdje svi s Bogom, našim"doma}inom". Svi bra}a i prijatelji!

Poslije pozdrava sve}enik prigodnim rije~ima uve-de narod u razumijevanje misnog slavlja i pozove gana sudjelovanje.

11

Moj stav pod MisomVanjsko dr`anje treba odgovarati, unutarnjem

raspolo`enju duše. Mo`e se i, obratno, jedna unu-tarnja priprava za susret s Bogom pobuditi odgova-raju}im izvanjskim dr`anjem. Dr`anja tijela imajustoga samo tada smisao ako se svjesno izvršavaju.

Kle~anjem molitelj izra`ava svoju "poniznost"pred Bogom. Kle~anje je stoga znak poniznogklanjanja. Stajanje je ponosno dr`anje krš}anina,koji je u krštenju uskrsnuo s Kristom. U stajanju seizra`ava strahopoštovanje pred ve}im, ali tako|erradost i spremnost na slušanje. Sjediti zna~i smiritise, opustiti, sabrano slušati, promatrati. Sklapanjeruku izraz je predanja, ovisnosti o Bogu. Skloplje-ne se ruke, u znak odanosti, pola`u u ruke Bo`je.

Sudionici se moraju truditi da dr`anje njihovatijela izra`ava njihovo unutarnje sudjelovanje. Tada}e izmjene kle~anja, stajanja i sjedenja biti znaksvjesnog i aktivnog sudjelovanja.

Za razgovor:- Nabroj uvodne obrede?- Kako se u našoj crkvi pripravljamo za Misu?- Kako ulazimo u crkvu,?- Koji ti je pozdrav najdra`i?- Poka`i na~ine dr`anja tijela u Misi?

————————————————

U dodatku vidi primjer 3Vidi poklecanje, str. 65.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

^itao sam u jednom romanu kako je neki talijanskipjesnik bio pozvan od Pape u posjet – primanje. A evokako se on spremao za taj posjet! Najprije se dobro oku-pao, onda je otišao brija~u da se obrije i ošiša, zatim jeobukao novu košulju, novo odijelo i nove cipele. Sat pri-je ugovorenog vremena ve} je ~ekao na vatikanskimvratima.

Sveta Misa je tako posjet – primanje kod Boga. Mismo pozvani u posjet. Zato se na po~etku mise moramoo~istiti za tako velik posjet. To spremanje, ~iš}enje dušeod grijeha na po~etku svete Mise zove se pokajni~ki ~in.

Pokajni~ki ~inPo~etku misnog slavlja pripada i pokajni~ki ~in.

Misal ga naziva "op}om ispovijedi". Vjernici moraju napo~etku svete Mise biti svjesni svoje krivnje, priznatije, pokajati se i zamoliti Boga za oproštenje. Na`alost,postoji opasnost da se taj ~in pretvori u neku rutinu.

Mnogo puta pro|e jedan dio slu`be Bo`je a da pri tomjedva što i pomislimo.

Sve}enik nas sada opominje da prije slavljenjaMise moramo priznati grijehe. U davnini, kad su ljudibili malo grublji pa s grešnicima nisu postupali fino, "urukavicama", prije mise ~ulo se: "Tko nije svet, neka neulazi!" Tada su postojala i posebna mjesta u predvorjucrkve za "javne grešnike", kao i za one koji još nisu bilikršteni. Danas nam nitko ne}e pokazati vrata, a Isusgrešnike nikad nije tjerao od sebe! Ali baš zato svatkomora sam razmisliti o svojim grijesima i ozbiljno sepokajati!

Nakon sve}enikova poziva slijedi trenutak šutnje,za ispitivanje savjesti. To je vrijeme prekratko da bismose sjetili svih svojih nevaljalština, zato pravo ispitivanjesavjesti obavimo još kod ku}e, prije dolaska na Misu, anaravno i prije svake ispovijedi!

"Ispovijedam se Bogu svemogu}emu…" govorit}emo zatim svi i tako zajedni~ki priznati grijehe i poka-jati se.

Sve}enik }e nam onda dati odrješenje pa ako smo sedobro pokajali bit }e nam laki grijesi oprošteni. A zate`e grijehe morat }emo, dakako, na ispovijed!

Kajanje - na više na~inaMisal pru`a razli~ite oblike za vršenje pokajni~kog

~ina.Prvi je oblik Ispovijedam se... Ta op}a ispovijed je

bitno oboga}ena. Daje do znanja da ne griješimo samo,ako zlo ~inimo nego, ako i dobro propustimo.

Drugi se oblik sastoji iz dva – naizmjence izgovore-na – retka psalma: Smiluj nam se, Gospodine i Poka`inam, Gospodine, milosr|e svoje.

Tre}i oblik tvore zazivi: Gospodine koji si poslanizlije~iti srca slomljena, smiluj se; Kriste, koji si došaopozvati grešnike, smiluj se, Gospodine koji sjediš zde-sna Ocu da nas zagovaraš, smiluj se...

12

Farizej i carinik"Dva ~ovjeka uzi|oše u Hram moliti: jedan fa-

rizej, drugi carinik. Farizej se uspravan molio u sebiovako - Bo`e hvala ti što nisam kao ostali ljudi: gra-be`ljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj cari-nik. Postim dva puta u tjednu, dajem desetinu odsvega što steknem. A carinik, stoje}i izdaleka, neusudi ni o~iju podignuti k nebu, nego se udaraše uprsa govore}i: Bo`e, milosrdan budi meni grešniku!Ka`em vam: ovaj si|e opravdan ku}i svojoj, a neonaj. Svaki koji se uzvisi, bit }e poni`en, a koji seponizi bit }e uzvišen!" (Lk 18,10-14)

Smisao pokajni~kog ~ina� Ne mo`emo dostojno slaviti Euharistiju ako smo

u grijehu.� Kajanjem se osloba|amo malih grijeha i smije-

mo pristupiti pri~esti.�Molitva jednih za druge jer molimo: ...i vas

bra}o da se molite za me Gospodinu...

4. Pokajni~ki ~in

Oproštenje grijehaSva tri prizna-

vanja grijeha sa-stoje se od višedijelova: Poziv napriznavanje grije-ha, kratka stanka ipriznavanje grije-ha. Op}a ispovijedzavršava molit-vom za oprošten-je. Ta molitva,izgovorena odsve}enika, nije do-duše sakramental-no odrješenje.Ipak, Bog stvarnooprašta, ako su ispunjeni potrebni uvjeti.

Kajanje i oproštenje je nešto središnje u krš}an-skom `ivotu.

Op}a ispovijed vodi zajednicu, koja je sabrana naslu`bu Bo`ju, uvijek iznova novom kajanju. Ona ne iz-miruje samo pojedince s Bogom nego vjernike pri-bli`ava me|usobno. Pripravlja sudionike na slu`biBo`joj "da se pravo raspolo`e za slušanje Bo`je rije~i idostojno slavljenje Euharistije" (OURM 24).

Kako slijediti Krista?Gospodin nas poziva na kajanje i obra}enje. U

rije~ima sve}enika kao da ~ujemo ozbiljni poziv tvogaapostola: "Neka svatko ispita samoga sebe te onda jedeod kruha i pije iz kale`a" (1 Kor 11,28). Stalno se mora-mo ~istiti i obra}ati. Ispovijedamo se i kajemo štomo`emo savršenije i mislimo da sada izme|u nas i Isu-sa nema zapreke. Mnoštvo prašine nanijele su `ivotneoluje na naše duše pa se `elimo mirno izlo`iti pred tvo-jom milosrdnom dobrotom. Stoga u svetoj šutnji ponire-mo u svoju nutrinu i ~inimo provjeru svoga `ivota.Osje}amo i dodir tvoje ljubavi koja nas hrabri. Sje}amose trenutaka kušnje u kojima smo ostali tebi odani i vjer-no te slijedili, ali se i crvenimo zbog trenutaka slabosti ukojima smo te iznevjerili i nismo ostvarili naše krš}an-sko vladanje. Evo sada, pred sudištem neba i zemlje, po-nizno se optu`ujemo i kajemo za svoje stranputice igrijehe: "Moj grijeh, moj preveliki grijeh!" Molimosav nebeski zbor i svu bra}u i sestre da nas zagovarajupred Ocem.

Za kraj!Još dvije molbe. Prva: Kad je pokajni~ki ~in molim

vas, pokajte se. Nemojte samo ustima govoriti! Zami-slite da ste pred Bogom. Prihvatite one zazive, pa svimsrcem recite onaj zaziv pokajanja i molbe za oproštenje.A druga molba: Nemojte se samo u srcu kajati. I ustimatreba jasno i glasno govoriti, jer to je javno bogoslu`je.

13

Ja opraštamOprostiti - to zna~i odre}i se svake `elje za

osvetom. Bog od nas tra`i da drugima uzvra}amoljubavlju, poštovanjem i bez srd`be, kao što to i On~ini.

Oprostiti zna~i tako|er i ne suditi drugima.Moramo spoznati što je zlo, ali ne smijemo osu|iva-ti ljude. Tko mo`e to~no znati što se zbiva u ljud-skom srcu?

Bog nam daje primjer opraštanja, pa ga daje-mo i mi; On nam pokazuje koliko se dobro posti`epraštanjem: oproštenje osloba|a krivca, poti~e gada popravi svoju pogrešku i vra}a mu pouzdanje.Oproštenje je dokaz ljubavi.

Za razgovor:- Jesmo li svjesni svojih grijeha?- Dobro je prije Mise sjetiti se grijeha

i pripraviti se!- Koje nam grijehe Bog oprašta upokajni~kom ~inu?

- Ako smo u teškom grijehu i mr`nji, kolikonam vrijedi Misa?

————————————————

U dodatku vidi primjer 4Vidi o kri`u, str. 69.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Nakon pokajni~kog~ina sve}enik tri putausklikne (ili pjeva~izapjevaju): "Gospodi-ne, smiluj se. Kriste,smiluj se. Gospodine,smiluj se.". Narod od-govara isto tako. Što tozna~i? Ova je molitva uMisi od starine. Smisaoje da se, nakon kajanjaza grijehe i opraštanjagrijeha, krš}ani izravnoobrate Kristu. Svatko je,došavši, donio svoje bri-

ge i poteško}e. Sami ne znamo kako dalje. Zato tra`imopomo} nekoga tko je blagonaklon, a svemogu} - Bog.Mnogo je briga i poteško}a. Kako dalje? Što sutra? Štitinas, Kriste, ~uvaj i prati.

Gospodine, smiluj se...Moliti i "moliti" nije isto. Postoje svakodnevne mo-

litve, u kojima tra`imo Bo`ju blizinu i njegovu utjehu.Ali postoje molitve koje dolaze kao krik iz dubine duše ikroz nebesa dopiru do Bo`jeg srca: "Gospodine, spasime!" Kako je mnogo nevolje, napuštenosti, o~aja igor~ine u srcima ljudi. Koliki se vapaji u tegobama sva-koga dana uzdi`u prema nebu: "O~e nebeski, pomozimi! Spasi me! Ti si jedini koji mi mo`e pomo}i!"

Ti molitveni vapaji u najte`em ~asu su kratki, alipuni duboke vjere. Jer u krajnjoj nevolji samo namBog ostaje pred o~ima: On je jedini koji još mo`epomo}i!

Kriste, smiluj se!Tvoja je ljubav velika kao nebo i ne sumnjamo u

tvoje velikodušno oproštenje, ali Gospodine, grijeh nastoliko tišti, te mi, sa slijepcem iz Evan|elja duboko dir-nuti vapimo i kli~emo: "Kriste, smiluj se! Daj da oz-dravimo! Daj da progledamo! Smiluj se tromosti imlakosti. Smiluj se našoj bra}i koja trpe. Onima koji sene vole, onima koji tebe ne slušaju, svijetu koji koleba…Kriste, smiluj se, to je ujedno i poklik radosti zbogtvoje pobjede nad grijehom i smr}u, zbog otkupljenja inade koju si nam poklonio.

14

Svom snagomOtac je promatrao svog sin~i}a kako pokušava

premjestiti ove}u vazu sa cvije}em. Mališan se tru-dio, naprezao, mrmljao, ali nije ju uspio ni pomak-nuti.

"Jesi li upotrijebio sve svoje snage?" - upita gaotac. "Jesam" - odgovori dje~a~i}. "Nisi" - odvratimu otac, "jer nisi pozvao mene da ti pomognem!"

Moliti zna~i upotrijebiti "sve" svoje snage ipozvati Boga, našeg Oca, da nam pomogne!

Smatraj riješenim!Tko pjeva slavu Bogu, zna, da je Bog ve} dav-

no odgovorio prije nego je ~ovjek u~inio prvi ko-rak. Bog je ~ovjeka prije našao nego ga je ~ovjekpo~eo tra`iti. Bog je objavio sebe ljudima još dok subili u grijehu. Radost koju Bog poklanja trajnija jeod svih u`itaka koje ~ovjek sebi pribavlja. "Ti si je-dini Svevišnji", stoga Te molim da meni i svimakoji sudjeluju na svetoj Misi udijeliš svoju milost,dare Duha i `ar svoje ljubavi.

5. Gospodine, smiluj se...Slava

Neka je slava BoguSada oslobo|eni grijeha, usu|ujemo se sa skrom-

nim pastirima pridru`iti an|elima i radosno pjevati novumelodiju, pjesmu pohvalnicu, himnu slave Bogu zbognjegovih divnih dijela. Slavimo Boga jer sve što imamoi što jesmo, njegov je dar. Okupljenje dolazi od njega.Stoga, Gospodine, "hvalimo te, blagoslivljamo te,klanjamo ti se, slavimo te, zahvaljujemo ti radi velikeslave tvoje". Pjevajmo slavu Bogu jer je krš}anstvo vje-ra radosti, radosti što Boga mo`emo zvati Ocem, što nasje njegov Sin otkupio, što je svoga Svetoga Duha ulio usvijet i naša srca. Slavljenje je izraz ljubavi koja ne tra`isebe, ve} Boga. Krš}anska pjesma sadr`i i molbu, ipovike iz nevolje, rije~i ~eznu}a, pozive u pomo}.

Zborna molitva(dnevna molitva)

Ova je molitva vrlo va`na jer se njome na neki na~in"sabire" i "zaklju~uje" ono što je okupljena zajednica uuvodnim obredima zapo~ela slaviti i `ivjeti. Stoga je po-trebno da cijela zajednica, nakon sve}enikova poziva dase pomolimo, neko vrijeme ostane u šutnji i moli: dasvatko u šutnji moli ono što u tim trenucima, kao pripad-nik Kristove zajednice, osje}a va`nim i potrebnim.

Sve}enik u ime cijele zajednice završava zbornumolitvu kratkom glasnom molitvom. Na kraju se isti~eda svoju molitvu upu}ujemo Ocu preko Isusa Krista,našega Gospodina, koji `ivi u neizrecivoj zajednici Lju-bavi s Ocem i Duhom Svetim i po kome nam je sve da-rovano.

Amen!Molba predana u naše ime treba imati i naš prista-

nak. Stoga svi jednodušno, iz dna duše podr`avamo ipotpisujemo molbu našeg sve}enika što je predaje unaše ime svojim glasnim: AMEN!

15

Pjesma stara 2000 godinaSvi pjevamo “Slava ...” Ovo je“ vrlo, vrlo stara

i divna himna Bogu u ~ast. Prva dva stiha najstarijasu (recite tko ih je prvi pjevao!), ali i ostale pjevalisu ve} u prvim stolje}ima krš}anstva, kao dio jutar-nje molitve, a od godine 500 i na Misi.

Ova himna je jako radosna, zato se u vrijemepokore - u adventu i korizmi - ne pjeva.

Kad rije~i nisu dovoljneAko su osje}aji jaki ne mo`emo ih izraziti sa-

mim rije~ima.- tada moramo zapjevati! (Zato imatako mnogo ljubavnih i rodoljubnih pjesama!) Iosje}aje prema Bogu iskazujemo pjesmom. Pje-vali su je ve} prvi krš}ani i svi vjernici do današnjegdana.

Zaklju~imo!Prije nego što do|emo Bogu, mi se operemo od

grijeha; to je pokajni~ki ~in, a onda do|emo doBo`jih vrata i kucamo na vrata: "Gospodine, smilujse!" Unutra je Bog, unutra je vje~na sre}a, a mi smojoš vani u mraku. "Gospodine, smiluj se!" Onda sevrata otvore i mi stojimo pred Presvetim Trojstvomi pozdravljamo ga. Pozdravljamo najprije Oca "Sla-va Bogu na visini", zatim Sina, onda Duha Svetog.Sad smo spremni da Bogu iznesemo ono, zbog ~egasmo došli, onu svoju dnevnu molbu, a to je u zbor-noj molitvi.

Za razgovor:- Kad se u Misi recitira, a kad pjeva "Gospodine,

smiluj se...”- Dok je teško i nema se od koga nadati pomo}i,koga zovemo?

- Jesmo li vapili u nevolji,: "Gospodine, pomozi!”?- Ima li tko iskustvo Bo`je pomo}i?- Tko je prvi i kada zapjevao "Slava...”?————————————————

U dodatku vidi primjere 5Vidi dr`anje ruku, str. 66.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

U svome tuma~enju svete Mise do|osmo do SvetogPisma. Naime, sve ono što smo do sada tuma~ili: pokaj-ni~ki ~in; Gospodine, smiluj se; Slava Bogu na visini izborna molitva sve je tonaša rije~ upravljenaBogu. Govorili smoBogu, a Bog je slušao.Sad }e Bog govoriti u~itanjima Sv. Pisma, ami }emo slušati.

Tišina, Bog govoriU svetoj Misi, prije nego li stupimo za stol kruha,

dolazimo pred stol rije~i! Ta pisano je: "Ne `ivi ~ovjeksamo o kruhu, nego o svakoj rije~i koja izlazi iz Bo`jihusta!" (Mt 4,4).

Bog se spušta k ~ovjeku i progovara mu njegovimjezikom. @eli mu najprije preko svojih glasnika i pro-roka prenijeti poruku o sebi, poruku o dobrom Bogukoji je ljubav! Zatim se i sam obra}a ~ovjeku. Krozsvoju rije~ Gospodin zove, pou~ava, kori i poti~e, tješi iveseli, lije~i dušu… Samuel u no}i kada ga je Bog zvaoodgovara: "Govori Gospodine, sluga tvoj sluša!" (1Sam 3,10). Bog nam ne govori kako bi zadovoljio našuznati`elju, nego kako bi nam objavio svoj plan spase-nja! @eli nas uvesti u bo`anski `ivot. Krist nam je za to

ostavio poruku: "Tko sluša moju rije~ i vjeruje onomukoji me posla, ima `ivot vje~ni!" (Iv, 5,24).

Kako Bog govori?Apostoli i narod, okupljeni oko Isusa, rado su sluša-

li i upijali svaku Kristovu rije~! Za njih su Kristoverije~i bile `ive i djelotvorne! I nitko nije ostao ravnodu-šan na Bo`ji govor! Govorili su mu: "Gospodine kogada slušamo? Samo ti imaš rije~i `ivota vje~noga!" (Iv6,68).

I danas Bog progovara onim istim rije~ima kao iprije dvije tisu}e godina. Preko biblijskih pisaca Rije~Bo`ja prenesena je kroz naraštaje i do nas! Ljudskerije~i su jako va`ne za naš `ivot. No, one ponekad znajuiznevjeriti i prevariti, dok je Bo`ja rije~ uvijek istinita idjelotvorna. Stoga treba uvijek biti pozoran kada slu-šamo ~itanja pod svetom Misom jer kroz njih nam samBog progovara!

Moj odgovor GospodinuNije sada vrijeme da mi govorimo Bogu, ve} da

Bog govori nama, a mi slušamo. No, ~ovjek ne smijeostati ravnodušan nakon što je poslušao rije~ Bo`ju. Sa-slušati pa zaboraviti nije ispravan put. Potrebno je da uposlušnoj vjeri i odanoj ljubavi prihvatimo Bo`jurije~, po~nemo je osje}ati u sebi, misliti o njoj i naj-va`nije `ivjeti je. Budu}i da nas je Gospodin odabrao za

16

U misnim ~itanjima se sprema vjernicima goz-ba Bo`je rije~i.

Kad je obitelj ili grupa prijatelja na okupu uslavlju - što se doga|a prije blagovanja? Oni razgo-varaju, jedni druge slušaju, pri~aju svoje do`ivljaje,hrabre se, raduju pa i pjevaju.

Tako se sada zajednica u slu`bi rije~i sprema zaEuharistijsku gozbu

Istinska rije~ `ivotaRije~ Svetog pisma sadr`i snagu i `ivot. Ona `eli preobra`avati i hraniti dušu. Bog govori svome naro-

du i dariva duhovnu hranu! Premalo vjerujemo da je Krist u rije~i koja nam se govori i da je u njoj stvarno pri-sutan. Kao što nam dolazi pod prilikama kruha i vina, tako i u obliku rije~i. Istim strahopoštovanjem ipobo`noš}u kojom pristupamo stolu kruha morali bismo i Krista u rije~i primati i dopustiti mu da u nama djelu-je.

„Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što ste, primaju}i rije~ Bo`ju, to jest našu propovijed, primilije ne kao rije~ ljudsku, nego – kao što uistinu jest – rije~ Bo`ju, koja i oèituje svoju snagu u vama vjernicima“(1

Sol 2,13).

6. Slu`ba rije~i

svoje sugovornike, ne smijemo ostati nijemi, zatvore-nih usta niti skrštenih ruku. Prorok Izaija prenosi vol-ju Bo`ju: "Rije~ koja iz mojih usta izlazi, ne vra}a semeni bez ploda – veli Gospodin – nego ~ini ono što samhtio i ostvaruje ono zbog ~ega je poslah!" (Iz 55,11). UJakovljevoj poslanici mo`emo iš~itati poruku: "Buditeizvršitelji Rije~i, a ne samo slušatelji!" (Jak 1,2).

A kako odgovaramo?Odgovor na Bo`ju rije~ treba biti `ivot; potpuno

otvaranje i darivanje kroz ljubav Bogu i bli`njemu."Dao sam vam primjer – upozorava nas Krist – da i vi~inite kako ja u~inih vama!" (Iv 13, 15). Tko je primioBo`ju rije~ – taj treba svjedo~iti tu rije~ u svakodnev-nom `ivotu. Potrebno je kazivati djela Gospodnja da idrugi upoznaju kako je dobar Gospodin. Svjedo~iti nenegdje daleko, nego u svom `ivotnom okru`enju: u ško-li i na ulici me|u prijateljima, kod ku}e za stolom predbra}om i sestrama, roditeljima… To }e biti moj ispravniodgovor Gospodinu na Njegovu rije~!

KnjigaMladi}u iz ugledne i bogate obitelji trebala je biti

dodijeljena doktorska diploma. Bijaše obi~aj da rodi-telji, rodbina i prijatelji novom doktoru poklone nov au-tomobil. Mladi} je zajedno s ocem razgledao auto-mobile u najve}oj auto centru u gradu i bijaše odabraosavršen auto. Bio je uvjeren da }e ga on ujutro ~ekatipred vratima, te da }e se njime odvesti na promociju. Su-tradan mu je otac radosno prišao…ali s knjigom u ruci.Darovao mu je Bibliju. Sin bijaše jako razo~aran. Ljuti-to je bacio knjigu i otada nije razgovarao s ocem. Nakonnekoliko mjeseci pronašao je posao u drugom gradu.

Jednog dana sti`e vijest da mu je otac umro. U no}inakon sprovoda, pregledavaju}i stvari na o~evupisa}em stolu, prona|e Bibliju koju mu ovaj bijaše pok-lonio onoga jutra. Zapekla ga malo savjest te otpuhneprašinu s korica i otvori knjigu. Me|u listovima prona|e

bankovnu doznaku s datumom svoje promocije na svotuza uplatu odabranog automobila.

17

Prijatelju, potrebna ti je Biblija, potrebna ti jeBo`ja rije~, jer nema drugog mjerila za tvoj `ivot inema drugog puta do vje~nog cilja. Krist je Put, Onje Istina, On je @ivot i Rije~ koju ti Bog `eli uputiti.Otvori Bibliju, ~itaj i misli pri tome! U toj rije~iBo`joj susrest }eš samog Isusa Krista! Ne radi sesamo o re~enicama, niti samo o mislima, nego o su-sretu s Bogom koji govori tvom srcu.

Biblija - knjiga nad knjigama!Biblija sadr`i 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga No-vog zavjeta. Dakle, ukupno 73 knjige. Te su knjige posadr`aju i po knji`evnim vrstama raznovrsne i razno-vremene. Nastale su u velikom rasponu izme|u 1300.godine prije i 100. godine poslije Krista.

Knjige Starog zavjetaIma ih 46, a razvrstane su u tri velike skupine! To su:� Povijesne knjige� Proro~ke knjige�Mudrosne knjige

Knjige Novog zavjetaIma ih 27:- 4 Evan|elja- Djela apostolska ("dnevnik" prvih godina Crkve,koja se nezadr`ivo po~ela širiti Sredozemljem i Rim-skim carstvom).- 21 apostolska poslanica, od kojih je 14 Pavlovih. Tosu pisma potpore, prigovora, pouke.- Otkrivenje (Apokalipsa) svetog Ivana zaklju~uje Bi-bliju. Ta knjiga donosi poruku nade: ljudska povijestima smisla, Krist je pobjednik.

Za razgovor:- Što nam Bog u Pismu `eli re}i?- Tko su Bo`ji "glasnogovornici"?- Kako mo`emo odgovoriti?- Tko ima (tko ~ita) kod ku}e Bibliju ili baremNovi zavjet?

- Kako odgovoriti?

————————————————

U dodatku vidi primjere 6Vidi o ambonu, str. 66.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Nakon molitve dana po~inje drugi dio svete Mise:SLU@BA RIJE^I! Naviještamo rije~ Bo`ju SvetogaPisma Starog i Novog Zavjeta. Usvojili smo obi~aj,koji su @idovi imali još od davnine; okupljaju}i se subo-tom u sinagogama, na ~itanju Bo`je rije~i. Isus jetako|er išao u sinagoge. Sveti Luka iznosi, kako je Isusjednoga dana u nazaretskoj sinagogi, `idovskoj bogo-molji, ~itao i tuma~io proroštvo iz knjige proroka Izaije(Lk 4,16).

Za Slu`bu rije~islu`i povišeni stalak -ambon - blizu oltara.Na njemu stoje knjige,iz kojih se ~ita. ^esto jeurešen cvije}em! Saambona ~ita~i ~itaju isve}enik dr`i propovi-jed.

Nedjeljna sveta Misa ima tri ~itanja i jedan psa-lam, koji se, po mogu}nosti pjeva. Prva dva ~itanja su:jedno iz Starog Zavjeta, a drugo iz Novog Zavjeta.(Radnim danom su dva ~itanja i psalam.) Tre}e ~itanjeuvijek je odlomak iz Evan|elja. Tijekom tri liturgijskegodine, koje su ozna~ene kao Godina A, B i C, izmjen-juju se va`niji odlomci Svetog pisma.

Prvo ~itanjePrvo ~itanje se uzima naj~eš}e iz Starog zavjeta.

Govori nam o bogatoj povijesti dru`enja Boga s Izrael-skim narodom. Duga je to povijest. Bog je preko proro-ka govorio: u~io, poticao, korio, hvalio, upozoravao...Narod je slušao i na svoj na~in odgovarao. Nekada vjer-no i poslušno, a ponekad se udaljavao od svoga Jahve -Boga. Mo`emo re}i da je to Bo`ja objava ~ovjeku -ljudima i njihov odgovor. ^itav SZ je priprava za dola-zak Isusa Krista. Tek kroz njegovu Osobu mo`emo boljerazumjeti SZ. Isto tako ~itanja iz SZ daju nam prilikuboljeg razumijevanja osobe, nauke i djela Isusa Krista.

PsalamNismo u crkvi samo da slušamo. U crkvi smo kako

bismo molili. Psalam, koji dolazi nakon prvog ~itanja,daje nam prigodu razmišljati o svemu što smo ~uli.

Što je to psalam? To je pjesma Starog Zavjeta. Bi-blija je sa~uvala 150 psalama u knjizi: Psalmi. Crkva jeuvijek molila rije~ima psalma. To zna~i, da Stari Zavjetnije zanemaren. ^itamo, molimo, pjevamo, sve u svjetlu

Isusa Krista. Najbolje bi bilo, da svi skupa pjevamopsalme. Ako to nije mogu}e, neka jedan ~itatelj ili pje-va~ to ~ini, a svi ostali se pridru`e pripjevom (antifo-nom), koji daje smisao toj molitvi.

^esto se tu`imo da ne znamo moliti. Kako }emogovoriti Bogu? Naše rije~i su nespretne, nevješte. Bogto dobro znade. Zato su psalmi nadahnuta molitva odBoga. Stoga }emo moliti i psalmima. Psalmi se moguupotrebljavati ne samo u bogoslu`ju, nego i u osobnojmolitvi. U psalmima se nalaze hvale, strepnje, zahval-nosti, razmišljanja o `ivotu, klicanje i prošnje.

Mole}i rije~ima psalama, postat }emo spremniji daizrazimo vlastite molitve. Tako se povezujemo sa cije-lom Crkvom koja na svim stranama svijeta neprestanomoli i slavi Gospodina.

Drugo ~itanjeDrugo ~itanje uvijek je iz Novog zavjeta. Osim

Evan|elja, u Novom zavjetu su i poslanice apostola Pa-vla, Petra, Ivana, Jakova i Jude, Isusova ro|aka. Tu suDjela apostolska i Apokalipsa (Otkrivenje) svetog Iva-na.

Sveti Pavao najpoznatiji jeglasnik Evan|elja. Osnovao jemnoge Crkve, mnoge krš}anskezajednice u Maloj Aziji (današ-nja Turska) i u Gr~koj. Na svo-jim putovanjima, prolazio jegradovima, u kojima je utemel-jio krš}anske zajednice, pisao jepisma-poslanice i slao ih zajed-nicama u kojima više nije mogaobiti, da se ~itaju. Nije bilo telefona… Vjernici su rado~itali Pavlova pisma i o njima razmišljali. Širili su ih podrugim gradovima, po susjednim mjestima, a do|oše ido nas… Njegova poruka, jer je bio nadahnut Duhom,va`i i za nas u 21. stolje}u!

Tišina...Izme|u ^itanja i Evan|elja predvi|en je trenutak ti-

šine, koja se mo`e osmisliti sviranjem orgulja. Tišina išutnja su potrebne da bi Bo`ja rije~ mogla za`ivjeti usrcu slušatelja. U tišini mo`e vjernik lakše ~uti i odgo-voriti Bogu.

U crkvi smo kao u Bo`joj školi. Bog dr`i nastavu,pou~ava, savjetuje, upozorava… a mi smo njegoviu~enici. Zato treba svog bo`anskog u~itelja slušati. Je-

18

7. Misna ~itanja

smo li bili pa`ljivi i spremili njegovu rije~ u svoje srce,razmišljali o njoj? Još va`nije je `ivjeti kako nas onau~i!

AlelujaTijekom cijele liturgijske godine, osim kroz koriz-

mu, za vrijeme svete Mise, pjevamo aleluja kao zahvaluza Bo`ju rije~ u ~itanjima i kao pripremu za Evan|elje.Rije~ "aleluja" doslovno zna~i: "hvalite Gospodina!"Došla je k nama iz katakomba. Nisu je zaboravili ni unajte`im vremenima nego su je usprkos svemu,odva`no pjevali.

Posljedni u razreduIvan Krstitelj Vianney, budu}i sveti `upnik Arški,

imao je kao sjemeništarac velikih poteško}a u školi.Nije uspijevao razumjeti ni najjednostavnije pojmove.Upravitelji su ga nekoliko puta slali ku}i, no on je tvrdo-glavo ustrajavao. Imao je ve} 21 godinu, a sjedio je uklupi s deset godina mla|im dje~acima.

Jedan od njih, jedanaestogodišnjak, pomagao muje u u~enju.

Ivan Vianney bijaše veoma zahvalan svom malomu~itelju, ali poteško}e su i dalje ostale: nije shva}ao,nije pamtio, zbunio bi se i mucao. Dje~ak se na sve topotu`io školskim kolegama. Ivan Vianney je to ~uo,ustao je iz svoje klupe, kleknuo pred dje~aka i rekao:"Oprosti mi, ja sam tako glup".

Priroda pou~avaNa `itnom polju gotovo svi su klasovi stajali pognu-

ti prema zemlji. Samo ih se nekoliko uzdizalo na usprav-nim stabljikama ponosito promatraju}i nebo,prolaznike i svoje drugove.

"Mi smo najbolji", hvalili su se pred svima. "Mi sene prigibamo k zemlji kao robovi, mi doista vladamoprilikama i doga|ajima!" Vjetar, koji poznaje `ivot boljeod svih drugih, podsmjehivao im se: "Stoje uspravni,naravno... Zato što su prazni!"

Samo ponizne i otvorene duše mogu primiti blagoBo`je rije~i.

19

^itanja se uzimaju redovito iz Svetoga pismaStaroga i Novoga zavjeta. Da bi se zajednica štobolje pripravila na slušanje i primanje Bo`je rije~i,sadr`ane u biblijskim tekstovima, dobro je da nassve}enik ili ~ita~ kratko uvedu u ono što }e se~itati. Nekoliko uvodnih rije~i poma`e vjernicimabolje razumijevanje Bo`je poruke.

Kako bismo svojim ~itanjem mogli prenijetiporuku i iskustvo vjere koje je sadr`ano u tekstu,potrebno je da sadr`aj teksta najprije osobno "ra-zumijemo". Stoga treba posebnu pa`nju posvetitipripremi za ~itanje na misnim slavljima. Za što bol-je i cjelovitije "prenošenje" poruke, osim na~ina~itanja, vrlo su va`ni i drugi na~ini našeg"izra`avanja": mjesto odakle ~itamo, na~in nakoji "postupamo" s knjigom iz koje ~itamo,izra`aj lica, šutnja i sabranost, te cjelokupno našeunutarnje i vanjsko "dr`anje"…

Dio misnog slavljaLiturgijska uredba utvr|uje: "Propovijed je dio

bogoslu`ja i veoma se preporu~uje" (OURM 41).

"U nedjelje i zapovijedane blagdane neka se dr`ihomilija na svim misama koje se slave uz sudjelo-vanje naroda. U ostale se dane preporu~uje,naro~ito u dane došaš}a, korizme i vazmenog vre-mena, i o drugim blagdanima i prilikama kad naroddolazi u crkvu u ve}em broju" (OURM 42).

Za razgovor:- Koliko ima ~itanja nedjeljom i radnim danom?- Što je to psalam?- Tko je pisao poslanice i za koga?- ^emu šutnja i tišina u bogoslu`ju?- Tko su ~ita~i u našoj crkvi?- Kakva je priprava i dr`anje naših ~ita~a?- Zapiši ili zapamti jednu pobudnu misao iz ~itanja!

————————————————

U dodatku vidi primjer 7Vidi liturgijske knjige, str. 68.

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

VODITELJ MINISTRANATA 3

"Ne `ivi ~ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rije~isto izlazi iz Bo`jih usta." (Mt 4,47)

Evan|elje - knjiga nad knjigamaNema te knjige na svijetu koja je u toliko primjera-

ka tiskana kao Evan|elje! Što je Tolstoj prema evan|eli-stima? Nema te knjige koja se toliko ~asti: pogledajtekako je u crkvi lijepo uvezana i ukrašena knjigaEvan|elja, evan|elistar! Ne sli~i na naše školskeknjige!

Dok prvo i drugo ~itanje mogu ~itati svi (krizmani)vjernici, Evan|elje u crkvi smiju ~itati samo |akoni isve}enici. Slušanje Evan|elja u crkvi je sakramental(blagoslovina) pa se pritom, uz kajanje, opraštaju lakigrijesi! Kod ku}e svatko mo`e i treba ~itati Evan|elje.Tate i mame ~ak bi ga trebali ~itati svojoj djeci! Ne samojedanput, nego mnogo, mnogo puta treba pro~itatiEvan|elje, i to u raznim prilikama - jer nije isto ~itati ucrkvi ili u prirodi, u školi ili na pla`i, ujutro ili uve~er,sam ili s društvom! Na Misi se Evan|elje ~ita s "ambo-na". To je osim oltara još jedno "uzvišeno mjesto", stol.Zato i ka`emo da su u crkvi dva stola: "stol rije~i" i"stol kruha, Euharistije"! A što zapravo zna~i rije~"Evan|elje"? Evo: "Radosna vijest"!

Na noge sad! Isus govori!Na redu je Evan|elje, a to je ~itanje nad ~itanjima.

Evan|elje govori o Isusovim djelima i kada se ~ita Isus

je nazo~an me|u nama u svojoj rije~i. Nema više sje-denja; iz poštovanja ustajemo. Sve što Isus govori uEvan|elju ide baš nama, a ne, kao u prethodnim ~itanji-ma, nekim zajednicama kao na primjer Korin}anima.

Ako je Misa sve~ana,imat }emo cijeli obred poz-dravljanja Evan|elja.Sve}enik }e u pratnji dvojcesvje}onoša i kadioni~aranositi knjigu Evan|elja dogovornice – ambona. Takosu nekada pratili kraljeve idruge va`ne osobe. Narod}e klicati "Aleluja!" To je`idovska rije~, a zna~i"Hvalite Gospoda!" Zapra-vo je to veseo, zanosan

usklik, kao kad ka`emo "Hura!", "Sjajno!", "@ivio!"...Zato u korizmi umjesto "Aleluja" govorimo "Slavatebi, Kriste - Kralju vje~ne slave!"

Prije ~itanja sve}enik ~ini kri`i} nad knjigom, asvi mi kri`i}e na ~elu (da Isusove rije~i promišljamo),zatim na usnama (da bismo ga naviještali drugima) te nagrudima (da nam srce zagrije). Isus je me|u nama! Slu-šamo ga kao i @idovi prije 2000 godina! Ako se pitamojesu li dovoljna tri kri`i}a? Mo`da bi nekima trebala jošdva! Na uši - da pa`ljivo slušaju!

Gospodin govoriU Misi ustajemo u po~ast prisutnoga Isusa Krista.

Spremamo se poslušati Kristovu rije~ u Evan|elju.Sve}enik govori prisutnima: Gospodin s vama! Oni

odgovore: I s duhom tvojim! Zatim nastavlja: ^itanjesv. Evan|elja... Narod odgovori: Slava tebi, Gospodi-ne! Na završetku ~itanja Evan|elja sve}enik ka`e: Rije~je Gospodnja!, a vjernici odgovore: Slava tebi, Kriste!

Evan|elje nije...Upamtimo, da Evan|elje nije samo knjiga, nego je

Radosna vijest Isusa Krista, Kristove osobe, što je go-vorio, što je ~inio. Krist nudi ljubav svim ljudima, prih-va}aju}i i samu smrt, `rtvuju}i vlastiti `ivot.

Sada nam Isus govori. Zato valja pa`ljivo i pobo`noslušati. Kolike je ljude ta rije~ ohrabrila, prosvijetlila iutješila?! Mo`e i nas danas. Valja samo slušati i vjerova-ti Isusu.

Apostoli su nam ostavili ~etiri svjedo~anstva o Isu-su Kristu. Zato govorimo da postoje ~etiri Evan|elja,

20

Kako Bog govori?"Da li Boga treba slušati?" - upitala me jed-

nom baka još dok sam bio mali. "Kako }u ga slušatikad ništa ne govori!?" - rekao sam joj, ne znaju}itada da nam Bog uvijek govori, samo ga trebamo~uti.

Govorio nam je preko proroka, dao nam desetzapovijedi, poslao nam i svog sina Isusa da nas u~ikako treba `ivjeti.... a govori nam i svake nedjeljena svetoj Misi. Tamo ga najbolje ~ujem, jer našsve}enik uvijek lijepo rastuma~i što je Bog `elio re}iu Svetom pismu, u evan|eljima i poslanicama. Dabi dobro ~uli Bo`ju rije~ nije dosta širom otvoriti ušii kimati glavom. Treba širom otvoriti i srce tako danas njegova rije~ promijeni, da postanemo bolji.

Sada bih znao odgovoriti baki: "Boga trebaslušati i poslušati!" (Josip)

8. Evan|elje i propovijed

koja napisaše: Matej, Marko, Luka i Ivan. MatejevoEvan|elje ~ita se u godini A, Markovo u godini B, Luki-no u godini C. Svake godine ~ita se Ivanovo Evan|elje uuskrsno vrijeme.

PropovijedKako bismo razumjeli, što je propovijed, treba nam

pro~itati jednu stranicu Evan|elja po sv. Luki. Isus je uNazaretu, u subotu, u sinagogi pro~itao odlomak iz Izai-je proroka. Završivši ~itanje, zatvorio je svitak knjige.Svi sjedoše, a Isus govoraše: "Danas se ova rije~ ispu-nila, ostvarila me|u vama".

U propovijedi poput Isusa u Nazaretu, sve}eniknam pokazuje, kako Rije~ Bo`ja nije vrijedila samo za"ono vrijeme" Ona vrijedi i za nas, korisna je i za naševrijeme.

Ali Rije~ Bo`ja ~esto je tvrda i nerazumljiva, te zah-tjevna. Katkad je teška za slušanje, jer smo mi mladi ineupu}eni. Dakle, ne treba se ~uditi, ako nam sesve}enikovo tuma~enje ne svi|a. To tuma~enje nijezato, da nam se svi|a, nego da nam stavi pred o~i oso-bu Isusa Krista; što je on propovijedao i u~inio zanas.

Za vrijeme propovijedi ~esto mislimo na drugestvari; gledamo okolo ili pri~amo. Rastresenost je pone-kad nehoti~na. Ako vremenom nastojimo bolje shvatitikrš}anski `ivot, naše `ivotno putovanje bit }e vrijedno ikorisno. Slušaju}i propovijed, poka`imo se mudrima ibudimo otvoreni slušatelji, prihva}aju}i tuma~enjeEvan|elja! Dobro je nakon propovijedi malo tišine kakobi usvojili poruku!

Propovijed svetog FranjeJednoga dana

sveti Franjo, izašavšiiz samostana, sretnebrata Ginepra. Bijašeto prostodušan i dobarbrat pa ga je svetiFranjo jako volio. Ususretu mu re~e:"Do|i brate Ginepro, idemo propovijedati".

"O~e moj", odgovori ovaj, "ti znaš da sam neuk.Kako }u ljudima propovijedati?" No, kako sveti Franjobijaše uporan, pristao je. Prošli su gradom mole}i u šut-nji za sve one koji su radili u trgovinama i po vrtovima.Smiješili su se djeci, osobito onoj najsiromašnijoj. Sastarijima su popri~ali, pomilovali bolesnike, a nekoj`eni pomogli ponijeti vedro s vodom. Nakon što su neko-liko puta prošli gradom, sveti Franjo re~e: "Brate Gine-pro, vrijeme je da se vratimo u samostan". "Apropovijed?"

"Pa propovijedali smo..." odgovori svetac smiješe}ise.

Ako u d`epu nosiš miris, ne trebaš to svima govoriti.Miris }e govoriti umjesto tebe. Ti si najbolja propovijed.

21

^etiri fotografije iz razli~itih kutovaKako to da postoje razlike u onome što

evan|elisti pišu? Zar ne govore svi istu povijestSpasitelja!?

Temeljna poruka svih evan|elista je ista:Kristov `ivot, nauka, muka, smrt i uskrsnu}e.Svaki je stavlja u središte svog evan|elja. Ali kadgledamo pojedinosti, zaista zapa`amo: ne pri~ajusvi iste stvari i istim redom, i kad govore o istomdoga|aju, svatko to ~ini na svoj na~in, pokazuju}istvari u razli~itom svjetlu. Odakle te razlike? Raz-log je jednostavan: svatko od njih govori drugoj pu-blici. ^etiri evan|elja su kao ~etiri Isusovefotografije, snimljene iz razli~itih kutova.

Za razgovor:- Koliko je evan|elja i tko su pisci?- Jesu li ista, razli~ita, ili...?- Tko ~ita i tuma~i Evan|elje?- Kojim rije~ima po~inje i završava ~itanjeEvan|elja?

- Po komu je bilo Evan|elje u nedjelju?- Prepri~aj (sastavi) nedjeljnu propovijed.- Što ti se svi|a, a što ne u propovijedi?

————————————————

U dodatku vidi primjer 8Vidi o propovijedi i sjedenju, str. 64.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Ispovijest vjereNa po~etku svete Mise, hranili smo se rije~ju

Bo`jom. Za vrijeme propovjedi, sve}enik nam je `eliopomo}i, da prihvatimo tu hranu, da se njome okrijepi-mo, jer ona je dar Bo`ji. Crpili smo novu snagu iz Bo`jerije~i. Zato mo`emo odva`nije, smjelije ispovijedatisvoju Vjeru, govoriti Vjerovanje.

U uskrsnoj no}i i kod krštenja, ispovijest vjereizra`ava se u pitanjima i odgovorima. Sve ispovijestivjere govore o Bogu Ocu, našem Stvoritelju, našemOcu, o njegovu Sinu Kristu, našem bratu Spasitelju, oDuhu Svetom, koji nam daje ljubav Oca i Sina.

Ispovijedamo svoju vjeru, potvr|ujemo je u svedane našeg `ivota, posebno kad svjedo~imo pred dru-gima, da vjerujemo u Isusa Krista.

Znate li koja je ispovijest vjere najjednostavnija inajkra}a? To je znak kri`a. Tim znakom zazivljemoBoga kao Oca, kao Sina i kao Duha Svetoga, ~ine}i nasebi znak savršene ljubavi Boga.

Ima li dva "Vjerovanja"?U sve nedjelje i velike blagdane poslije propovjedi

govori se ili pjeva vjerovanje. Vi znate da vjerovanjeima dva obrasca. Jedno je Apostolsko i po~injerije~ima: "Vjerujem u Boga Oca Svemogu}ega", adrugo je Nicejsko-carigradsko, mi bismo rekli misnovjerovanje: "Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemo-gu}ega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i ne-vidljivoga". Oba ova obrasca su sli~na i vjerodostojna(pravovjerna). Misno je malo prošireno, sve~anije, aapostolsko je starijeg porijekla. Predaja ka`e da su apo-stoli prije nego su se razišli sastavili dvanaest ~lanakanaše vjere koje svaki krš}anin mora znati i vjerovati.Apostolsko vjerovanje ukratko sa`ima istine vjere. Naj-stariji zapis apostolskog vjerovanja ve} je iz drugogstolje}a, negdje oko 150. godine. A ono drugo, nicej-sko-carigradsko vjerovanje sastavljeno je na dva op}acrkvena sabora.

Zašto je va`no?Va`no je da izri~aj naše vjere shvatimo i do`ivimo

kao nešto što se sasvim "prirodno" ugra|uje u cjelo-kupno odvijanje misnog slavlja. Dobro je da zajedni~kiizgovaramo "Vjeroispovijest" kojom se povezujemosa svim naraštajima koji su nam prethodili u vjeri i sasvim zajednicama koje sa~injavaju sveop}u Crkvu. No,pri tom je osobito va`no da nam izricanje "Vjerovan-

ja" sve više postane znakom (simbolom) našeg osob-nog i zajedni~kog povjerenja prema Bogu i potpunogopredjeljenja za njega. Jer vjerovati u prvom redu zna~iimati povjerenja, vjerovati `ivoj osobi.

U nekim }e prilikama (osobito u misi s djecom) bitidobro da se umjesto carigradsko-nicejske "Vjeroispo-vijesti" moli "Vjerovanje apostolsko" ili da se vjeraizri~e u obliku "dijaloga" (kao prigodom krštenja iliobnove krsnih obe}anja).

VjerovanjeVjerovanje je naš radosni

"da", naš slobodni i drago-voljni pristanak uz Boga kojinam se objavio u svojoj rije~i,naše javno priznanje da smoKristovi sljedbenici. Da, Go-spodine, vjerujem kao malipastiri i mudraci s Istoka, kaoSamaritanka i stotnik, kao onapriprosta `ena koja re~e "dase samo dotaknem njegovehaljine" (Mt 5,21). Oja~aj vjeru u meni, vjeru u momumu i srcu, u mome `ivotu da bi punim glasom ne samopod svodovima crkve, ve} tako|er u razredu i na ulici,svuda svjedo~ii da si samo ti Bog. Samo si ti svemogu}iStvoritelj i Spasitelj.

Vjerujemo da }eš opet do}i i uzeti nas k sebi i da si tis nama u ispovjedaonici, u svetohraništu; da si s namajedno tijelo, samo jedna obitelj, da smo svi ucijepljeni utvoju muku i u tvoju uskrsnu slavu kao što je mnoštvozrna dalo hostiju…

VjeraZemlja je bila suha i ispucala, jer dugo ne bijaše ki-

šilo. Uvelo `uto liš}e jedva se dr`alo na granama. Upoljima je izgorjela trava. Ljudi su napeto iš~ekivali,usrdno mole}i i pogledavaju}i u`areno nebo.

Mjesecima nije pala ni kap kiše, a posljednji tjednibijahu nesnosno vru}i.

22

Ispovijest vjere je pristanak naroda na Bo`jurije~ koju je ~uo u ~itanjima i homiliji. To je priz-nanje vjere i završna priprava za sudjelovanje u Eu-haristijskoj slu`bi.

9. Vjerovanje

Mjesni je `upnik organizirao molitvenu uru ispredcrkve. Došlo je mnoštvo ljudi. Svi su bili puni strepnje inade.

Mnogi su u rukama imali kri`eve, krunice, molitve-nike... @upnikove se o~i, me|utim, nisu odvajale od dje-voj~ice u prvom redu; u krilu je dr`ala crveni kišobran.

Kad smo na Misi probudimo vjeru da "što god zaiš-temo u Njegovo ime" Bog uslišava.

Profesor i la|arJednoga dana jedan od najve}ih sveu~ilišnih profe-

sora, kandidat za Nobelovu nagradu i poznati svjetskiznanstvenik, do|e na obalu nekog jezera. Zamoli la|arada ga u svojoj la|ici provoza po jezeru. La|ar rado pri-stade. Kad su dobrano odmakli od obale, profesorpo~ne ispitivati la|ara:

- "Poznaješ li ti povijest?"- "Ne."- "^etvrtina tvoga `ivota je izgubljena."- "Poznaješ li astronomiju?"- "Ne."- "Izgubljene su dvije ~etvrtine tvoga `ivota."- "Poznaješ li filozofiju?"- "Ne."- "Pa ti si izgubio tri ~etvrtine `ivota!"Odjednom se podi`e silna oluja. La|ica se na sredi-

ni jezera zanjihala kao orahova ljuska. Vi~u}i iz svegaglasa nasuprot zaglušuju}em šumu vjetra, la|ar seobrati profesoru:

- "Znate li plivati?"- "Ne", odgovori profesor.- "Onda ste izgubili cijeli `ivot!"Postaje razni puteni, ponaj~eš}e lijepi i zavodljivi,

koji vode u smrt. Samo jedan put vodi u `ivot. To je Bo`jiput. Nikad ne gubi iz vida, on je najva`niji.

23

Mi vjerujemo� Vjerujemo da je sre}a veoma va`na za ~ovjeka� Vjerujemo da postoji radost kad se drugome da-

rujemo. Treba s drugim dijeliti što imaš.� Vjerujemo da treba biti iskren. Djeca govore uvi-

jek istinu.� Vjerujemo u prijateljstvo, jer ono tjera osamlje-

nost.� Vjerujemo u nje`nost, jer ako te nitko ne ljubi,

`ivot je prazan.� Vjerujemo da je potrebno upoznati druge ljude,

ljubiti ih; ako se katkada posva|amo, treba se iz-miriti.� Vjerujemo u ljubav svojih roditelja i drugih do-

brih ljudi.� Vjerujemo u Boga, jer je on Stvoritelj svega svi-

jeta i `eli nam dobro.� Vjerujemo u Isusa. Vjerujemo da se ono što on

ka`e ili ~ini mo`e ostvariti, ako ~ovje~je srce vje-ruje.

Bog mi vjeruje

Što zna~i da nam Bog vjeruje - upitao je vje-rou~itelj djecu u školi! Javio se mali Marko: Tozna~i da Bog nije kao moja baka. S njom je strašnoi}i na šetnju. Ona me još uvijek ho}e dr`ati za rukukao kad sam bio sasvim mali. Osobito kad prelazi-mo ulicu na mene vi~e: "Daj mi ruku!" Uop}enema povjerenja u mene, ne vjeruje da sam nara-stao. A Bog postupa, zar ne, kao moj tata. On naspušta da se sami snalazimo. Ne opominje nas nasvakom raskri`ju. Ima u nas povjerenja. A ja gaonda pogledam sa strane i vidim kako se ipak za nasboji. Ništa ne govori. Pušta nas, ko bajage, same, asav je napet da sko~i, ako zaprijeti kakva opasnost.

Za razgovor:- Kad se moli vjerovanje?- Koja su "dva vjerovanja"?- Kako vjeru ispovijedamo kod krštenja?- U koga od ljudi imamo najviše povjerenjai zašto?

- Što zna~i nekomu vjerovati?- Poznaješ li koga da ne vjeruje u Boga?- Kojoj zajednici vjernika mi pripadamo?- Poznaješ li vjernike drugih zajednica?- Nau~i napamet (napiši) Apostolsko vjerovanje.

————————————————

U dodatku vidi primjer 9

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Sveop}a ili vjerni~ka molitvaBo`joj rije~i koju su ~uli iz Svetog pisma i iz homi-

lije vjernici odgovaraju molitvom vjernika. Bog je pro-govorio ljudima, sad ljudi govore Bogu. Svakamolitva koju sve}enik izgovara u bogoslu`ju, zapravo jemolitva cijele zajednice, a sve}enik je u ime zajednicegovori Bogu. Molitva vjernika posebna je mogu}nost dase i sami vjernici vlastitim glasom, ~ak svojim rije~imauklju~e u bogoslu`je. ^esto i tu molitvu izgovara samsve}enik, ali je mnogo bolje da je sve}enik samozapo~ne i zaklju~i, a pojedine zazive da izgovarajuvjernici.

Naj~eš}e se ~itaju zazivi koji se ve} nalaze tiskani ucrkvenim knjigama. Za posebne zgode ~lanovi zajed-nice pripreme vlastite zazive tako da ih unaprijed napi-šu. Gdje su vjernici dobro pou~eni osobito u manjimzajednicama, sve}enik ih mo`e pozvati da iznesu vlasti-te prošnje nadahnutim rije~ima. Za takvu molitvuvjernik je pripremljen slušanjem Svetog pisma i homili-je. Molitva je njegov iskaz i primjena onoga što je upra-vo ~uo.

Od zajedni~kih na osobne prošnjeU zajedni~koj molitvi narod Bo`ji vrši svoju

"sve}eni~ku slu`bu". Dobro je dr`ati se odre|enog reda:- za potrebe Crkve, za spašavanje i dobro svijeta, zanašu zajednicu, za bolesnike, za ljude s poteško}ama,za pokojne...

Sasvim je u redu kad vjernici mole za zdravlje ili zanekoga kome upravo treba posebna Bo`ja pomo}.Va`no je da cijela zajednica pozorno sluša zaziv, kako bimogla zajedni~ki vapiti: Gospodine, usliši nas!, ili: Go-spodine, smiluj se!, ili drugim rije~ima. Tako svaka po-jedina molitva dobiva snagu zajedni~ke molitve.

Za što i koga moliti?U molitvi vjernika treba sudjelovati cijela zajednica

jer je to molitva Bo`jeg naroda, koji, predvo|en IsusomKristom, moli za velike nakane Crkve i svijeta. To je za-jedni~ka molitva svih vjernika kojom oni izra`avaju dasu brige sveop}e Crkve i svijeta tako|er njihove osobnebrige.

Pri sastavljanju molitve vjernika ili njezinu sponta-nom izricanju treba nastojati pojedine "zazive" povezatis konkretnim `ivotom: da budu "odjek" Bo`je rije~ikoju je zajednica slušala i da se u njima polazi oddoga|anja u svijetu, Crkvi i osobnom `ivotu. Uklju~iti umolitvu potrebe onih `ivih i mrtvih ~lanova zajednice.U pripremi za nedjeljnu Misu molitvi vjernika treba po-svetiti osobitu brigu. Dobro je ako je iza svakog zazivakratka stanka. Sveop}u ili vjerni~ku molitvu zaklju~ujesve}enik.

Molitva kroz dan^asoslov (brevijar) je slu`bena Crkvena knjiga s

molitvama, psalmima i biblijskim ~itanjima za sve daneu godini i za sve sate u danu. ^asoslov je knjiga kojom

24

Dva na~ina molitveIsus nas je opomenuo da ne budemo poput li-

cemjera koji rado mole stoje}i u sinagogama ili nauglovima trgova, kako bi ih svi vidjeli. Preporu~ionam je da po|emo u svoju sobu, zatvorimo vrata itamo molimo. To je osobna molitva, neposredan iz-ravan razgovor s Bogom u tišini.

Ali postoji i drugi na~in molitve – zajedni~kamolitva na Misi i drugim okupljanjima. Kad se dvo-je ili troje okupe u moje ime – ja sam me|u njima! -rekao je Isus.

Tko nije do`ivio da ve} nakon odgovora nijeviše znao što je molio? Zazivi su, kao sve što se po-navlja, izlo`eni opasnosti da se gotovo mehani~kimole.

Da bi sveop}u molitvu doista mogli obaviti, tre-bala bi nakon iznošenja svake prošnje biti kratkastanka. Ve} i nekoliko sekundi tišine djeluje u sluša-teljima. Na taj }e na~in zazivi biti prava molitvavjernika.

10. Molitva vjernih

se poglavito slu`e sve}enici i redovnici, no Crkva nassve poziva da ga molimo u svako doba dana.

Tako u ^asoslovu postoje ove molitve tijekom dana:� jutarnja: kad sunce izlazi i sve se budi naša molitva

pohvala kre}e da nebeskom Ocu ka`e "Dobar dan!" ida mu zahvali što nas je o~uvao preko no}i� mali ~asovi: su molitve svaka tri sata tijekom dana.

Njima posve}ujemo Bogu po~etak svakog rada i sva-ke svoje djelatnosti� slu`ba ~itanja: odlomci iz Svetog pisma i sv. otaca� ve~ernja: moli se na zalazu sunca, njome zahvaljuje-

mo Bogu na proteklom danu� pove~erje: molimo ga kad zavlada tišina i sva se

svjetla ugase. Tom molitvom za ~itav protekli dan, po-sve}ujemo Bogu svoj umor i nade za sutrašnji dan,mole}i ga da nam oprosti sve propuste i grijehe u~in-jene tijekom dana.

ŠutnjaNeki ~ovjek je došao monahu na razgovor. Upita

ga: "Što uop}e nau~iš od tog `ivota u neprestanoj šut-nji?"

Monah je upravo grabio vodu iz zdenca, pa re~esvom posjetiocu: "Zaviri u zdenac! Što vidiš?" ^ovjekpogleda i odgovori: "Ne vidim ništa". Nakon nekog vre-mena monah, koji je stajao savršeno miran, re~e: "Po-gledaj sada! Što vidiš u zdencu?"

^ovjek posluša i odvrati: "Sad vidim sebe, odrazsvog lika u vodi".

Monah re~e: "Vidiš, kad bacim kantu, voda se uzbi-ba, a sad je sasvim mirna. Tako ti je i sa šutnjom: ~ovjekvidi sebe!"

Prona|i i ti sebi danas neki tihi kutak i dopusti da tepro`mu šutnja i mir.

Kad šutimo i otvaramo srce dajemo priliku da Bognama govori.

25

MolitvaAndrija je imao samo jednu veliku `elju: bicikl.

Krasan, `ut bicikl s deset brzina koji je vidio u izlo-gu dok je šetao gradom. Na nj je mislio dan i no}.Sanjao je taj `uti bicikl, vidio ga posvuda - i u bije-loj kavi, i na slici Karla Velikog u ud`beniku za po-vijest. Andrijina mama, me|utim, trebala je platitirazne ra~une, a troškovi su se svakog danapove}avali. Naravno da mu nije mogla kupiti takoskup bicikl o kojem je Andrija sanjario. Andrija jeznao za mamine poteško}e, pa je odlu~io bicikl za-tra`iti izravno od Boga, kao bo`i~ni dar. Svojimve~ernjim molitvama uvijek bi dodao i ovu: "Molimte nemoj mi zaboraviti pribaviti `uti bicikl za Bo`i}.Amen." Mama je svake ve~eri slušala tu molitvu isamo tu`no kimala glavom. Znala je da }e taj Bo`i}biti tu`an dan za njezina sina. Bicikla ne}e biti i on}e se jako razo~arati.

Došao je Bo`i}, a Andrijina `elja se nije ispuni-la. Te ve~eri dje~ak je kleknuo pored kreveti}a da iz-moli svoje uobi~ajene molitve. "Andrija", pozvalaga je mama nje`no, Ti si sigurno nezadovoljan, jerza Bo`i} nisi dobio bicikl. Nadam se da se ne ljutišna Boga zato što nije odgovorio na tvoje molit-ve."Andrija pogleda mamu."Oh ne, mama, ne lju-tim se na moje molitve. Rekao je: 'Ne!'"

Za razgovor:- Koja je razlika izme|u osobne i zajedni~ke

molitve?- Neka svatko ka`e (napiše) jedan zaziv!- Za koga bi trebali moliti?- Napiši jednu molitvu vjernih!

————————————————

U dodatku vidi primjer 10Vidi o molitvi, str. 64.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Prvi glavni dio misnog slavlja je Uvod u Misu iSlu`ba rije~i. To je zapravo razmjena naših i Bo`jihrije~i. U uvodnim obredima mi se obra}amo najprijeBogu, a on sluša; kajemo se, vapimo "Gospodine, smilujse", kli~emo "Slava Bogu na visini", molimo zbornumolitvu. A onda Bog govori nama, a mi slušamo. Boggovori u misnim ~itanjima i u propovijedi. U Vjerovan-ju i Molitvi vjernih mi prihva}amo Bo`ju rije~ i prepo-ru~amo sebe i sav svijet Bo`joj dobroti.

Drugi glavni dio misnog slavlja je Euharistijskaslu`ba ili još @rtvena gozba. Kao što je to bio slu~aj uprvom dijelu Mise, tako je sli~no i u drugom. Euharistij-ska slu`ba je tako|er jedna me|usobna izmjena. Ali neizmjena rije~i, nego izmjena me|usobnog darivanja. Uprvom dijelu `rtvene gozbe – prikazanju, mi sebe da-rujemo Bogu. U drugom dijelu @rtvene gozbe – Svetepri~esti Bog sebe daruje nama. U sredini izme|u tadva dijela je Kristova `rtva na Kalvariji, `rtva na kri`u. Inapokon, kona~ni i `ivotni naš odgovor na cijelu gozbu icjelokupno misno slavlje jest: uzorni krš}anski `ivot,kao dokaz naše zahvalnosti Bogu, kao i najsigurniji putnašeg spasenja.

Priprava darovaPrvom Gospodinovu ~inu, na Posljednjoj ve~eri:

"uze kruh... uze ~ašu vina", odgovara misni obred kojise dugo vremena nazivao "Prikazanje". Sada se prik-ladnije naziva "Priprava darova".

Rije~ "prikazanje" sa~uvana je samo u nazivu"prikazne pjesme". Jedino pravo prikazanje u Misi jestkad Krist sa svojom Crkvom prinosi sama sebe svomeOcu. To }e pak otajstvo poslije izraziti Euharistijskamolitva. Taj obred jednostavno podrazumijeva prinosmisnih darova:

- Oltar je ~ist i darovi su na stolu u blizini.- Donosi se kruh i vino koje sve}enik prihvati i

stavi na oltar.- Sve}enik izmoli molitvu nad prinesenim daro-

vima.

Kruh i vinoPrinos kruha i vina prati prigodna pjesma. Znakovi-

ti su i sve~ani ophodi u kojima vjernici nose i druge da-rove koji su nam `ivotno va`ni. Taj prikazni obred uvodiu Euharistijsku slu`bu.

Kruh i vino, "plod zemlje i rada ruku ~ovje~jih",predstavljaju sve stvorenje i svakoga ~ovjeka, te uvodeu otajstvo koje }e "sve u~initi novim".

Molitve nad kruhom i vinom izra`avaju zna~enjetih darova: "Blagoslovljen si, Gospodine, Bo`e svegasvijeta: od tvoje dare`ljivosti primismo kruh (vino) štoti ga prinosimo; on, plod zemlje (trsa) i rada ruku~ovje~jih, postat }e nam kruhom `ivota (pi}e duhov-no)".

Na to vjernici uskliknu:"Blagoslovljen Bog u vijeke!"Dok ulijeva vino i vodu u kale` (nekoliko kapi vode

znak je našeg sjedinjenja s Bogom) sve}enik moli:"Otajstvo ove vode i vina u~inilo nas dionicima bo`an-stva onoga koji se udostojao uzeti dijela u našem ~ov-ještvu". Poslije prinosa kruha i vina tiho govori: "Priminas, Gospodine, du-hom ponizne i srcemskrušene; bila danasnaša `rtva pred tvo-jim licem takva da tise svidi, GospodineBo`e".

Obredno peru}iruke ka`e: "Operime, Gospodine, odmog bezakonja i odgrijeha me mogao~isti". Sve}enik jeprije mise oprao ruke.Ovo pranje znakovitogovori o duhovnoj~isto}i koja se o~eku-je od svakog sudioni-ka gozbe. Potompoziva i sve okupljenevjernike da se pridru`e prinosu misnih darova: "Molit-ve, bra}o, da moja i vaša `rtva bude ugodna Bogu Ocusvemogu}emu". Na to vjerni puk odgovara: "PrimioGospodin `rtvu iz tvojih ruku na hvalu i slavu svojegaimena, i na korist nama i ~itavoj svojoj svetoj Crkvi".

26

Bo`ja obiteljTime što nas je okupio oko stola Isus je naz-

na~io da je njegova zajednica Crkva prava obitelj, ane neka škola, vojska ili stranka. Škola se okuplja uu~ionici, vojska u vojarni i na bojištu, stranka namitingu i izborima, a obitelj oko zajedni~kog stola.

11. Priprava darova- prikazanje 1

Milostinja kao darZa vrijeme priprave darova obi~no se prikuplja

milostinja, koja se mo`e i sve~ano s drugim darovima uophodu ponijeti k oltaru. Bilo bi dobro da ne do|emopraznih ruku primati Bo`ji dar. Svaki pojedinac, premasvojim mogu}nostima i velikodušnosti, svojim daromsudjeluje u izmjeni darova, na što upu}uje i sam sakra-ment Euharistije. Ti se darovi, ipak, ne pola`u izravnona oltar, kao što se pola`u kruh i vino, koji su sakramen-talni znak euharistijske gozbe.

Krš}ani ve} od po~etka, zajedno s kruhom i vinomza Euharistiju, prinose tako|er svoje darove da se raz-dijele potrebnima. Obi~aj skupljanja milostinje, na-dahnut je primjerom Krista koji je postao siromašan danas obogati.

27

U doba prve Crkve prinosili su vjernici i hranu.Kad je sve}enik primio prikazne darove, oprao biruke. Sad znate zašto su sve}eniku u ovom dijelumise donosili praonik. Danas je drugi red slu`enja irijetko se prinosi hranu. Ali i danas sve}enik pereruke i tome se pridaje simbolika duhovne ~isto}e.Prije nego pristupiš svetoj `rtvi, moraš biti ~ist.

ZNATE LI?ZNATE LI da se u Svetom Pismu ~esto spo-

minje kruh!?- Starozavjetni sve}enik Melkisedek `rtvovao

je kruh i vino. Bogu je ta `rtva bila najdra`a.- Gladnim Izraelcima u pustinji Bog je dao

"kruh s neba" – manu…- Isus je kruhom i ribom nahranio narod.

DARSino}, dok sam u kuhinji pripravljala ve~eru,

ušao je moj dje~a~i}. Pru`io mi je komadi} ispisa-nog papira. Obrisala sam ruke i pro~itala. Evo što jenapisao:- Spremanje kreveta cijeloga tjedna: 30 kn- Odlazak u trgovinu: 10 kn- Za ~uvanje malog brata dok si išla u kupovinu:15 kn

- Ispraznio sam koš za sme}e: 5 kn- Zalijevanje cvije}a na balkonu: 5 kn- Dakle, ukupno 65 kn

Pogledala sam ga. Vrtio se i grizao svoju olov-ku. Navrle su mi mnoge uspomene. Uzela samolovku, obrnula papir. Evo što sam napisala:- Za devet mjeseci strpljenja, 12 sati bolova ništa –

moj dar.- Za mnogo probdjevenih no}i dok sam te ~uvala:

ništa – dar.- Za vo`nje na vrtuljku, za igra~ke, za izlete:

ništa – dar.- A nakon svega – ukupno, za moju ljubav: ništa –

dar.Kad je pro~itao, o~i su mu bile pune suza. Podi-

gao je glavu i rekao: „Mama, puno te volim.“ Uzeoje svoj papir, okrenuo ga i velikim slovima napisao:„DAR“.

Za razgovor:- Što je na oltaru prije prikazanja?- Što prikazujemo?- Što govori sve}enik, a što vjernici?- U kojim prigodama sve}enik kadi oltar?- Za koga je milostinja?

———————————————

U dodatku vidi primjer 11Vidi liturgijsko posu|e, str. 67.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Ne mogu baš svi na gozbu…U davna vremena ljudi nisu bili tako "fini" kao da-

nas, a mo`da nisu bili ni toliko svjesni da Bog voli sveljude pa i one nekrštene i zlo~este. Zato su obi~avali, u~asu kad je nakon Slu`be rije~i po~injala Euharistijskaslu`ba, prstom pokazati vrata nazo~nima koji još nisuprimili krštenje, kao i onima za koje se znalo da su javnigrešnici. Takvi nisu imali pravo sudjelovati u najsveti-jem dijelu mise - Euharistijskoj slu`bi!

Danas takvog odvajanja više nema - svatko mo`eostati u crkvi kroz cijelu Misu.

Euharistijska slu`ba sastoji se od tri dijela:1. Priprava darova2. Euharistijska molitva3. Pri~est.U tre}em dijelu, blagovanju Isusova tijela, ne mogu

sudjelovati oni koji još nisu kršteni, a ni oni koji imajuna duši teški grijeh. Ne mora se, naravno, pokazatikrsni list ni dati izjava da nema teškog grijeha, ali Boganitko ne mo`e prevariti! Tko je u grijehu, a `eli na goz-bu, mora i}i preko ispovjedaonice, tko nekršten prekokrstionice!

Pripremimo darove –na gozbu se ne ide praznih ruku!

Kad idete nekome na ro|en-dan, u svatove, na sve~anuve~eru, onda nešto nosite sa so-bom. Kola~e, bocu pi}a ili baremcvije}e...

I na Misu se nose darovi. I tone od ju~er, ve} od prvih godinakrš}anstva!

Rimski pisac i filozof Ju-stin, koji je `ivio oko 100. godineposlije Isusa, opisao je kako sukrš}ani donosili na misu kruh ivino pa nakon posve}enja blago-vali tijelo i krv Isusovu. Ali nesamo to! "Bogati i drugi do-bro~initelji od svoje volje donesusve što `ele. Sve skupljeno daje seglavaru zajednice koji poma`esiro~ad, udovice, osiromašene,

utamni~ene i strance. Jednom rije~ju, on poma`e svimakoji se na|u u nevolji."

Neko vrijeme, od IV. do X. stolje}a, donošenje da-rova i milostinje bilo je ~ak stroga obveza. Ljudi su senatjecali tko }e dati više, pojavila se i taština pa su se ucrkvi ~itala imena darovatelja... To baš nije bilo dobro itaj je obi~aj nestao. Poslije, od X. do XX. stolje}a pola-ko se gubi osje}aj zajedništva na Misi, više se ne noskruh i vino ni drugi darovi - samo se daje novac za potre-be crkve.

Danas opet više mislimo na pomaganje ~lanovimazajednice i Crkvi. Ne nosimo na Misu svašta, jer kako bito izgledalo kad bismo poput prvih krš}ana dolazili naMisu s vre}ama punim hrane i odje}e, ali pomo} dajemou Caritas i druga~ije poma`emo bra}i u nevolji.

Zašto baš kruh i vino?Na sve~anoj Misi darovi se donose u procesiji do ol-

tara: kruh, vino, milostinja i drugo. Za to vrijeme pjevase darovna ili druga pjesma.

Kruh i vino najva`niji su darovi. Mi ih nosimoBogu, a on }e nam ih vratiti kao tijelo i krv svog Sina.

Zašto nam se Isus daje u obliku kruha i vina?Mogao nam je dati svoje tijelo u obliku nekog drugogjela, na primjer jabuke! A svoju krv mo`da u oblikuvode, najzdravijeg pi}a! Je li se bojao da jabuke svi ne

28

Koji pribor na stol?Koji pribor stavljamo na obiteljski stol a koji

pak pribor nalazimo na oltaru, Isusovu stolu? Uspo-redimo! Kod ku}e ~aša i tanjur, u crkvi kale` i pliti-ca. Na oltaru je i stolnjak, ubrus, vr~evi za vodu ivino... Samo no`a i vilice nema!

Kad je Isus `ivio za vilice ljudi nisu znali - prstisu im sasvim dobro slu`ili kod jela! A kruh koji sujeli nije trebalo rezati no`em jer je bio tanak i lomilisu ga. Zato su u ranom krš}anstvu Misu nazivali"lomljenje kruha".

Je li kale` od zlata? Zar su siromašni apostolipili iz zlatnih ~aša? - Ne, nisu! U davno doba naMisi se pilo iz obi~nih ~aša i tek je oko godine 600.papa Grgur Veliki zapovjedio da kale` bude od ple-menite kovine. Danas su kale`i obi~no od plemenitekovine, a samo izvana i iznutra pozla}eni.

12. Priprava darova- prikazanje 2

volimo, ili da ih ne}e biti u svako doba godine? A vinomo`da je odabrao zato jer je znao da njegovi u~enici,

kao i svi ribari, više vole vinonego vodu?

Ne}emo poga|ati, ali jed-no je sigurno: Isus nam se`elio dati u takvu jelu i pi}ukoje "ne pada s neba", po-put jabuka ili kiše, ve} semoramo sami potruditi daga proizvedemo! Do}i dokruha nije lako! Do vina jošte`e... Treba raditi! Bog ho}e

da radimo, on se veseli kad mu donesemo nešto što smosami napravili. On sura|uje s nama, daje da naše `ito ra-ste i loza rodi!

U molitvi blagoslova nad na oltar donesenim kru-hom i vinom sve}enik posebno naglašava ovaj zajed-ni~ki rad Boga i ljudi, prirode i ~ovjeka, pa ka`e da jeto plod zemlje i trsa i "rada ruku ~ovje~jih".

Kako do vina?Ni u Isusovo doba mladi baš nisu voljeli motiku...

Ali vino su voljeli! U vinogradima još uvijek treba moti-ka, jer kopa~ice i traktori ne mogu na svaki brijeg!

Isus je barem deset puta u svojim pri~ama govorio oradu u vinogradu. Sje}ate li se pri~e o dva sina: jedan jeocu obe}ao da }e raditi u njegovu vinogradu, ali nije oti-šao (To je kao kad mi svašta Bogu obe}amo pa ništa nenapravimo!); drugi je rekao: "Ne}u!" - ali se pokajao iotišao vinograd okopati. (Taj je bio malo lijen, kao svimi, ali se borio protiv te mane pa uradio što treba!)

Hostija ne sli~i kruhu…Nikad vam ne bi palo na pamet da je hostija kruh,

da vam to nisu rekli! Ni Isus na Posljednjoj ve~eri, nikrš}ani u davna vremena nisu na Misi blagovali hostije

ve} obi~an, crni kruh, kakav su svakog dana jeli! Nisuto, doduše, bili hljebovi sli~ni današnjim "štrucama" i"veknama", ve} nešto poput lepinja, što se lakše nosilo,spremalo i lomilo.

Zašto danas hostija umjesto obi~nog kruha? - Zami-slite crkvu u kojoj bi se rezale kriške kruha! Kakve bikošare i skladišta trebali za svaku pri~est, koliko bi tubilo mrvica i svakakvih neprilika... Hostije se lakše~uvaju, dijele, a one su ipak pravi kruh od pšeni~nogbrašna, samo bez kvasca. Beskvasni kruh jeli su Izra-elci na izlasku iz Egipta, jer nisu imali vremena ~ekatikvasanje! Kruh je glavna hrana ljudi u ovom dijelu svi-jeta. Cijene ga svi i poštuju. “Kruh je lice Bo`je!" - ka`emoja baka i tra`i da poljubim kruh koji mi slu~ajno pad-ne na pod!

29

Kruh nas dr`i u `ivotu –a vino u veselju!

Zrno `ita mora umrijeti u zemlji da bi se rodionovi klas. Mora se smrviti u `rvnju da bi se pretvori-lo u hranu koja daje `ivot! I bobice gro`|a morajuse zgnje~iti da bi dobili vino! To je zanimljivo i zna-kovito! Isus je umro na kri`u da bismo mi mogli`ivjeti!

Za razgovor:- Što mi mo`emo darovati Gospodinu?- Zašto je na oltaru kruh i vino?- Kako izgleda pravi kruh i zrelo vino?- Kako se zove crkveno posu|e koje vidimo na Misi?

————————————————

U dodatku vidi primjer 12Vidi o kruhu i vinu, str. 69.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

U našem tuma~enju sv. Mise stigli smo do samogsrca misne `rtve, do Gospodnje posljednje ve~ere, doobnavljanja `rtve na kri`u. Narod to zove pretvorba, aslu`bene crkvene knjige zovu euharistijska molitva ilimisni kanon. Svaka euharistijska molitva ima svojuvod koji se zove predslovlje.

Da biste razumjeli predslovlje moramo se vratitiduhom natrag na Kristovu posljednju ve~eru. Svetaevan|elja nam ka`u da je Isus uzeo u svoje ruke kruh, daje zahvalio (to je va`no), neki navode da je blagoslovio(= podao Bogu du`nu hvalu), onda je razlomio, podije-lio apostolima i rekao: "Uzmite i jedite ovo je moje tije-lo!"

Euharistijska molitvaEuharistijska molitva zapo~inje trostrukim pozi-

vom sve}enika na iskazivanje hvale i trostrukim od-govorom okupljenog puka:

*Gospodin s vama.- I s duhom tvojim.

*Gore srca- Imamo kod Gospodina.

*Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.- Dostojno je i pravedno.

Taj dijalog sadr`ava, kako poziv na zajedni~ko sud-jelovanje u svetom ~inu, tako i odgovor okupljene za-jednice koja je spremna uzdi}i svoja srca i slavitieuharistijsko otajstvo. Tako sve}enik, potaknut sprem-noš}u svih nazo~nih, mo`e zapo~eti 'navještaj' Bo`jehvale (predslovlje).

S euharistijskom molitvom, zahvalnom i posvet-nom, sti`emo u srce i na vrhunac slavlja. U predslovljuCrkva zahvaljuje Ocu po Kristu u Duhu Svetome za svanjegova djela, za stvaranje, za otkupljenje i posve}enje.Tako se zajednica putuju}e Crkve pridru`uje neprekid-noj hvali nebeske Crkve, an|ela i svih svetih, koji Bogutriput svetomu pjevaju.

Na više na~inaPredslovlje se nadovezuje na posljednje rije~i vjer-

noga puka: "Uistinu, dostojno je i pravedno, pravo ispasonosno, svagda i svagdje zahvaljivati tebi, O~esveti…"

Sadašnji misal godine donosi bogat izbor novihpredslovlja. U njima se poseban naglasak stavlja naiskazivanje hvale. Euharistijske molitve oblikuju iusmjeravaju našu zahvalu.

Predslovlja su, u stvari, bogata zbirka blagoslov-nih molitava, kojima se omogu}uje sabranim vjernici-ma da se sami osjete dionicima povijesti spasenja iudru`enima u iskazivanju hvale i molitve Ocu. A upravoje to vlastitost Crkve, kao Kristova tijela.

Pred vratima svetinjeSada pogledajmo kako se ovo predslovlje uklapa u

tajanstveno djelovanje u svetoj Misi. Došao je naj-sve~aniji ~as. Nalazimo se pred svetinjom nad svetinja-ma misne `rtve. Sad }e Krist si}i s neba; sad }e njegovo`rtveno tijelo biti polo`eno na oltar i njegova `rtvenakrv biti u kale`u, sada }e on s nebeskog prijestolja si}ina naš oltar. A Crkva, zahvaljuju}i za taj veliki, sveti~as, poziva svojevjernike: "Gospo-din s vama", zna~isad }e biti Gospo-din me|u vama!Narod ka`e: "I sduhom tvojim"."Gore srca",zna~i – pustite izsrca sve zemaljskemisli i `elje, podi-gnite srca premanebu i napunite ih

30

13. Euharistijska molitva 1

Predslovlje

nebeskim mislima! – Narod odgovara: Ve} smo ih digli,tj. "Imamo kod Gospodina". "Hvalu dajmo Gospodi-nu Bogu našemu" . Narod ka`e: "Dostojno je i praved-no" - Onda sve}enik raširi ruke i sve~ano pjeva iligovori predslovlje i na koncu poziva an|ele i sve ostalestanovnike neba u pomo} da svi zajedno slavimo Boga.

Predslovlje završava poklikom zajednice: Svet,svet, svet Gospodin Bog Sabaot. Puna su nebesa i zem-lja tvoje slave. Hosana u visini.

Tim se himnom i poklikom cijeli zbor pridru`ujenavještaju hvale, i uklju~uje se u kozmi~ku (cijeli sve-mir) i sveobuhvatnu hvalu u kojoj sudjeluju an|eli, neboi zemlja. Krš}anski zbor vjernika, kao sve}eni~ki narod,postaje tako '`ivi glas svega stvorenja' u proglašavanjuslave svoga Gospodina.

Otkud "Svet, svet, svet…"?Tko ima kod ku}e Bibliju, neka otvori proroka Izai-

ju, šesto poglavlje. Tamo }e na}i kako je Bog pozvaoIzaiju u proro~ku slu`bu. Izaija je bio mlad sve}enik,molio se u hramu. Zanio se i imao vi|enje. Nestao je

hramski krov - vidio jeotvoreno nebo i ogrom-no prijestolje i Onogakoji sjedi na prijestolju,pa ka`e: "Serafi su zasti-rali o~i da ne gledajuGospodnje lice, jer nisuvrijedni da ga gledaju istalno su dovikivali:'Svet, svet, svet, Gospo-din Bog Sabaot, punasu nebesa i zemlja tvojeslave'."

A onda, što daljepjevamo, odnosno,kli~emo? "Blagoslov-ljen koji dolazi u imeGospodnje!" Kako je tonastalo? To je redakevan|elja. Kad je Isus

na Cvjetnicu ulazio u Jeruzalem, tada su ga apostoli iu~enici radosno do~ekali rije~ima: "Blagoslovljen kojidolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini!" Što je to"hosana"? Hosana je stara hebrejska rije~ koja zna~i:"Pomozi nam!" - Ali ve} u Starom zavjetu nije imala tajsmisao nego je to jednostavno bio poklik, koji je zna~io:"Slava tebi"; "Hosana u visini" - zna~i dakle: "Slavatebi u visini!"

"Do|i, Gospodine Isuse!"Svet, tri puta svet Bog nad vojskama. Blagoslovljen

koji dolazi u ime Gospodnje! Pjevajmo, bra}o, sa svimsrcem, blagoslivljamo, slavimo onoga koji je u jednomtrenutku povijesti došao me|u ljude, koji dolazi me|unas. I sve do posljednjeg daha `ivota, o~ekuju}i njegovkona~ni dolazak u slavi vi~emo: "Do|i ,Gospodine Isu-se!"

31

Svetost za sveMarko je došao s mamom u grad. Prvi put je vi-

dio katedralu. "Mama, gledaj prozore na ovoj crkvi!Baš su zamazani, uop}e ne izgledaju lijepo." Mamanije ništa odgovorila, nego je Marka povela u crkvu.Prozori, koji su izvana izgledali prljavi, odjednomsu zasjali u razli~itim bojama (oslikani prozori - vi-traji). Marko se divio i pa`ljivo razgledao prozore.Posebno mu se svidio prozor iznad glavnog oltara.Bio je pun divnih likova, a jedan od njih je bio izra-zito svijetao, jer je kroz njega sjalo sunce. Marko jepitao: "Tko je to?" Mama odgovori: "To je jedansvetac. Sveti Petar."

To je Marko dobro zapamtio. Nekoliko danakasnije Marko je bio na satu vjeronauka u svomselu. Vjerou~itelj je govorio o svecima. Na po~etkuje postavio pitanje: "Djeco, tko od vas zna što jesvetac?" Svi su šutjeli, samo se Marko javio i rekao:"Ja znam. Svetac je ~ovjek kroz kojeg sjaji sunce!".

Za razgovor:- Kako po~inje predslovlje?- Što odgovaramo na kraju?- Bog je svet - a mi?- Ima li svetih ljudi na zemlji?- Kako su Isusa pozdravljali na Cvjetnicu?- Tko je za Marka svetac?- Tko mo`e postati svet?

————————————————

U dodatku vidi primjer 13Vidi o {utnji, str. 64.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

One no}i kad bijaše predan...Sve}enik podsje}a, kako je Isus Krist naredio apo-

stolima na posljednjoj ve~eri, kako }e slaviti Euharisti-ju, kako }e prikazivati svetu Misu. ^itaju}i dalje, iznosi,kako se zbivalo na posljednjoj ve~eri prije muke Kristo-ve:

"One no}i, kad bijaše predan, On uze kruh, Tebizahvali, Tebe blagoslovi, razlomi kruh i dade ga u~eni-cima svojim govore}i:

UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI:OVO JE MOJE TIJELO,

KOJE ]E SE ZA VAS PREDATI.

Isto tako, pošto ve~eraše, uze kale`, Tebi zahvali,Tebe blagoslovi i dade u~enicima svojim govore}i:

UZMITE I PIJTE IZ NJEGA SVI:OVO JE KALE@ MOJE KRVI,

NOVOGA I VJE^NOGA SAVEZA,KOJA ]E SE PROLITI ZA VAS

I ZA SVE LJUDENA OTPUŠTENJE GRIJEHA.

OVO ^INITE MENI NA SPOMEN".

Ovo je druga Euharistijska molitva - kanon. Po-stoje još i druge koje se koriste prema prilikama!

Rije~i ustanove Euharistije po Kristu, izre~eneod sve}enika, koji je zare|en tako|er od Krista, sak-ramentalno uprisutnjuju Krista. Po svetoj MisiKrist je stvarno prisutan u svojoj smrti i Uskrsnu}u,me|u nama se uprisutnjuje to otajstvo spasenja.Sve}enik pokazuje posve}eni kruh, hostiju, i kale` spresvetom krvlju prisutnim vjernicima, da vide i da sepoklone Kristu. Euharistija je ~udo. Najve}e ~udome|u ~udima. Ali to ~udo je ~udo ljubavi, ~udo prisut-nosti.

Ponavlja se posljednja ve~era!Dok sve}enik izgovara Isusove rije~i zbiva se ~udo

pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Isusovu. Sve}enik uovom ~asu zamjenjuje Isusa - ne govori više ni u svojeime, ni u ime vjernika, ve} u Isusovo ime! Zato nema ni-kakvog dodavanja, ispuštanja, mijenjanja Isusovihrije~i. Ve} 2000 godina svi ih sve}enici na svakoj Misijednako ponavljaju!

Ovo ~inite meni na spomen!To je Isus rekao apostolima, apostoli su to prenijeli

svojim nasljednicima biskupima i sve}enicima - i takodo današnjeg dana ~in posljednje ve~ere smiju obav-ljati samo sve}enici. Ne bi vrijedila Misa kad bi netko,tko nije sve}enik, sve radio i molio poput sve}enika naMisi!

Kada je rat ili nema sve}enika vjernici mogu samimoliti razne misne molitve - ali to ne}e biti prava Misa,~udo pretvorbe ne}e se dogoditi bez Isusova zamjenika -sve}enika!

Zar podizanje nije va`no?Mnogi misle da Isus silazi u hostiju i kale`, kad ih

sve}enik podigne visoko, u podizanju! Ali nije tako! Dotog ~uda došlo je prije, kod izgovaranja Isusovih rije~i!Više od tisu}u godina na misama nije bilo podizanja.Onda se uvidjelo da valja hostiju i kale` podignuti davjernici vide što se doga|a, jer u to doba sve}enik je

32

Neobi~na rije~ - transsupstancijacijaTeško ju je i izgovoriti; a tek razumjeti! Crkva

u~i: svako bi}e i svaka stvar ima svoju "supstanci-ju", to jest svoju bit, sr` - ono po ~emu se prepozna-je. Uzmimo ~ovjeka u maj~inoj utrobi: kad po~inje`ivjeti manji je od milimetra, još nema ruku, srca,glave... ali svoju bit ima - ~ovjek je! Sve drugo:veli~ina, te`ina, boja ko`e - sporedno je. I bez nogu~ovjek je i dalje ~ovjek! Tako u euharistiji sve spo-redno u kruhu i vinu (oblik, okusi dr.) ostaje kao prije, a mijenjase samo bit, supstancija: Dolazido "trans-supstancijacije", dopromjene, pretvorbe biti!Kruh postaje tijelo, vino krv!

14. Euharistijska molitva 2

Posveta - pretvorba

le|ima bio okrenut narodu i molio na nepoznatom, la-tinskom jeziku, i ljudi to nisu mogli pratiti. U tom ~asujoš bi i zvonce u crkvi, i zvona na zvoniku zazvonila.Negdje i danas zvone, pa se i ljudi izvan crkve pri-dru`uju u duhu misnom slavlju! U srednjem vijeku nazvuk zvona ljudi bi pali na koljena, gdjegod se nalazili.Ili bi pojurili u crkvu da se poklone. - Ministranti su, da-kako, u`ivali tresu}i zvonce, a pospanci bi se tada trgnu-li... Danas taj obi~aj nije nu`an, jer vjernici sudjeluju ucijeloj Misi pa sigurno ne}e zaspati!

Kleknuti ili ne?Kod pretvorbe svi kleknemo. To je znak poštovan-

ja i tako valja. Ali nije ru`no ni kada stojimo uspravno,ako nije mogu}e kleknuti.

Bog svakako više gleda našu dušu nego naše tije-lo. Malo koristi ako bismo kle~ali i na kukuruzu, glu-me}i veliku pobo`nost - ako bi nam se duša lijenovaljala i tromo odazivala na Bo`ji zov!

Što mo`emo Bogu ponuditi?Isus nam nudi samoga sebe u obliku kruha i vina i

to je najve}i `rtveni prinos koji }emo Bogu ponuditi naMisi. Ima li smisla uz takav vrijedni dar još nešto nuditi?I što? Bog ima sve, on nije kao neki lakomi doma}inikoji zovu goste na gozbu, ali o~ekuju od njih bogate da-rove...

Isus je bio sam kad je umro na kri`u i prinio `rtvuBogu za nas ljude. A sada on ho}e da mu se mi pri-dru`imo, da na Misi skupa s njim doprinesemo sebe,svoj `ivot, kao dar Bogu. Ne bojte se, kad ka`em "svoj`ivot" ne mislim time da bismo trebali umrijeti na kri`u!Bog ne tra`i takvu `rtvu od nas! Dovoljno je da ovajsvoj `ivi `ivot ponudimo! Sva svoja dobra djela, sveono što mislimo i radimo, i svoj pla~ i svoj smijeh -sve to iznesimo i poka`imo Isusu, a on }e to zajedno sa

svojim darom ponuditi Bogu! Ništašto je dobro u našem `ivotu ne}e seizgubiti. I školske zada}e, i igra~ke,i razgovori s prijateljima… - sve jeto naš `ivot i sve to Boga zanima!Eto, u tome je bit: Bog ho}e da gauklju~imo u svoje društvo, da mu osvemu pri~amo! Jednom rije~ju, damu poka`emo kako ga volimo. Onvoli nas, a kad nekoga voliš svakusitnicu o njemu `eliš znati, sve `elišs njim dijeliti!

Iskoristimo priliku na Misi - sve poka`imo, sveispri~ajmo Bogu o sebi! Ne trebamo se bojati da }emomu dosaditi svojim problemima, kakvi god oni bili!

33

Vani i unutraDjed se prignuo petogodišnjem unuku i polju-

bio ga za laku no}. Mališan je odmah protrljao lice."Zašto to ~iniš, dušo?", upitala ga je majka. "Kad tenetko poljubi, ne treba se odmah brisati." "Mamice,nisam ja obrisao djedov poljubac nego sam ga jošviše utisnuo."

Isus postaje kruh – hrana za našu dušu. Utisni-mo otvorene duše Njega u svoje srce.

——————————

Majku je na putovanju zasmetalo što je njezinsin~i} neprestano tr~karao amo-tamo. "Smiri se ve}jednom!" No dje~a~i} kao da je nije ~uo. Popeo sena sjedalo da vidi kroz prozor. Mama ga srdito uh-vati za ramena i prisili da sjedne pored nje. Mališanje lukavo pogleda i re~e: "Izvana sjedim, ali iznutrasam opet na nogama!" Ono što imamo "unutra" vri-jedi mnogo više od onoga Što je "izvana".

U dubini u srcu gledamo Isusa kako nam dola-zi. Ako vjerujemo i prihva}amo unutra – u duši –onda nas Isus poha|a.

Za razgovor:- Kada je slavljena prva Misa?- Tko mo`e slu`iti Misu?- Kakav je stav tijela i duše kod posvete?- Što mi mo`emo Bogu ponuditi?- Koliko ima kanona?

————————————————

U dodatku vidi primjer 14Vidi o kri`u i svije}i, str. 64. i 70.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Do|i, Gospodine, Isuse!Dok nam je sve}enik pokazivao posve}eni kruh i

posve}eno vino u kale`u, ~asak smo se sabrali, da sepoklonimo `ivom Isusu pod prilikama kruha i vina. Bogje me|u nama tako blizu. To zaslu`uje našu pa`nju ušutnji, u tišini! Uskoro nas sve}enik pozivlje, dapotvrdimo svoju vjeru u prisutnoga Krista. Nakon štosve}enik iza podizanja kale`a poklekne, rekne: "Tajnavjere!" Svi prisutni na to reknu:

"Tvoju smrt, Gospodine, navješ}ujemo, Tvojeuskrsnu}e slavimo, Tvoj slavni dolazak iš~ekujemo!"

Ili:"Kad god blagujemo ovaj kruh i pijemo iz kale`a,

Tvoju smrt, Gospodine, navješ}ujemo, Tvoj slavni do-lazak iš~ekujemo!"

Ili:"Spasi nas, Spasitelju

svijeta, koji si nas svojimkri`em i uskrsnu}em oslo-bodio!"

Isus je jednom umro zavrijeme Poncija Pilata, kakoznamo iz Vjerovanja. Umroje jednom za nas, da nas iz-bavi od naših grijeha. Dotleje išla njegova ljubav premanama! Ali Isus je uskrsnuo iviše ne umire. Sveta Misa

nije oplakivanje umrloga. Danas, Krist `ivi i `ivjet }euvijeke. On je kod svog Oca nebeskoga, ali mo`e do}i knama. I do}i }e, jer ostvaruje svoja obe}anja. O~ekuju}iNjegov drugi dolazak, nismo siro~ad. @ivimo u nadi, i tanaša nada i pouzdanje bit }e jednog dana ostvarena. Kadpripremamo mjesto za Krista, On dolazi u nas. Podsjeti-mo se, da smo malo prije govorili, odnosno pjevali:"Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje!"

Isus je tu, a mi ga ~ekamo?!"Tvoj slavni dolazak iš~ekujemo!" - kli~emo Isu-

su. A on je tu, na oltaru! Da, ali mi mislimo na njegovdolazak na sudnji dan, kad }e do}i na Zemlju u svompravom obliku i vidljiv! I prije sudnjeg dana vidjet }emoIsusa, zar ne? To }e biti kad umremo i do|emo u raj.

Novi dolazak Isusa, na sudnji dan, bit }e nešto zai-sta "super" - jedan velik i slavan doga|aj! Uskrsnut }etada i naša tijela, bit }emo svi preobra`eni, lijepi, pamet-ni... To }e biti po~etak jednog novog svijeta, novogneba! Zavladat }e potpuna sre}a vje~nog kraljevstvaBo`jeg.

Sudnji dan je za nas jedna velika tajna, ali mi "vje-rujemo u uskrsnu}e tijela i `ivot vje~ni" - kako ka`emou apostolskom vjerovanju.

Ima li Bog svoje tajne?Nakon pretvaranja kruha i vina u tijelo i krv Isuso-

vu, sve}enik ka`e: Tajna vjere! Time nas podsje}a da sedogodilo nešto tajanstveno, nama nerazumljivo. Euha-ristija je "tajna vjere".

Skriva li Bog nešto pred nama? Ne bih rekao! Evo o~emu se radi: neke stvari mi ljudi svojom slabompame}u ne mo`emo shvatiti. ^udne su nam, jer nemajuveze s prirodnim zakonima koje poznajemo. Kod euha-ristijskog ~uda ne vidimo promjene na kruhu i vinu.Ostao isti okus, boja, miris... Ho}emo li vjerovati svo-joj "velikoj pameti" pa re}i da se ništa nije dogodilo - ili}emo vjerovati Isusu, koji nam nikad nije lagao?

Glasno AMEN na krajueuharistijske molitve

I na kraju, dolazi jedan sve~ani završetak cijele eu-haristijske molitve. Sve}enik uzme u jednu rukupolo`enu patenu s Kristovim tijelom, u drugu rukuuzme kale` s Kristovom krvi: "Po Kristu i s Kristom i uKristu, tebi Bogu Ocu svemogu}emu, u jedinstvuDuha Svetoga svaka ~ast i slava". To je jedno sve~ano:"Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu", jedna sve~anazahvala Bogu. Prvo: što mi `elimo? - Da se Bogu vratisvaka ~ast i slava, - sje}ate se, zato je Isus došao na zem-lju. Kad se Isus rodio, an|eli su pjevali: "Slava Bogu navisini". Sada, po ovoj `rtvi, po svojoj `rtvi na kri`u

34

15. Euharistijska molitva 3

Posveta - pretvorba

Krist je zaista vratio Bogu slavu koja je bila zatamnjenasvim našim grijesima, psovkama, ru`nim rije~ima,mr`njama i la`ima. Po `rtvi Kristovoj mi mo`emoBogu vratiti slavu. Ali mi ne mo`emo to sami napravi-ti. Mi smo sami krivci pred Bogom i zato mi vra}amoBogu slavu po Kristu, s Kristom i u Kristu.

Slaviti Euharistiju zna~i:- prinijeti na stol kruh ivino - plod zemlje i radaruku ~ovje~jih- hraniti se sa stola kru-hom i vinom - Tijelom iKrvlju Sina ~ovje~jega- postati kruhom za dru-ge- postati dionik tijela kojese predaje i krvi koja seprolijeva za sve ljude- u~iti se i stjecati sposob-

nost prepoznati u svakom ~ovjeku brata koga je Kristspasio- upoznati Isusa Krista kao kruh i vino koji se daje dabismo mi imali `ivot vje~ni- blagovati euharistijsko tijelo da bismo sve više posta-jali Tijelo - Crkva

- svjedo~iti kona~no i potpuno zajedništvo svega i svijuu Bogu- spoznati i iskusiti istinitost Isusova obe}anja: "Nebojte se! Ja sam s vama!"- uklanjati strah i tjeskobu me|u ljudima.

35

Neshvatljivo ~udoKako od kruha i vina mo`e postati tijelo i krv

Kristova?- Ako tvoje tijelo mo`e kruh i ostalu hranu koju

uzimaš pretvoriti u meso i krv zašto Bog ne bi mo-gao u~initi i to "~udo"?

Kako mo`e u tako maloj hostiji biti nazo~ancijeli Krist?

- Krajolik koji le`i pred tobom tako je velik, atvoje oko tako maleno. A ipak je slika cijeloga kra-jolika u tvom oku. Zašto onda ne bi bilo mogu}e dau maloj hostiji bude cijeli Krist?

Kako mo`e isti Krist u isto vrijeme bitinazo~an u svim crkvama?

- Ako uzmeš ogledalo i razbiješ ga u male ko-madi}e, u svakom }eš tom komadi}u vidjeti svoj ci-jeli lik. Zašto onda Krist ne bi mogao biti u istovrijeme na mnogim mjestima?

Ministrova ~astKad je sv. Toma Mor još bio ministar - predstoj-

nik velikog engleskog kraljevstva; on je svaki danbio na Misi u najbli`oj crkvi i tako dobije snagu zasvoje teške poslove i brige. I kad su mu prigovaralikako to ne dolikuje tako velikom dostojanstveniku,svaki dan i}i na Misu, on je rekao: "Za mene je naj-ve}a ~ast da se poklonim najve}emu od najve}ih,svome Gospodinu Bogu; Isusu Kristu". To }emoupamtiti za cijeli `ivot. I mi }emo tako kazati: "zamene je najve}a ~ast da svoje poklonstvo darujemnajve}em od najve}ih, svome Bogu i Spasitelju,Isusu Kristu".

Za razgovor:- Što odgovaramo nakon "Tajna vjere"?- Koja je velika tajna u Misi?- Što o~ekujemo od Gospodina?- Što zna~i slaviti Euharistiju - Misu?- Jesi li kad osjetio Isusovu prisutnost u svom

`ivotu?- Sastavi jednu molitvu!

——————————————

U dodatku vidi primjer 15Vidi o kle~anju, str. 65.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Prvi ~in naše neposredne priprave na pri~est usvetoj Misi je molitva O~enaš. Zovemo je i Gospodnjamolitva, jer je sam Gospodin Isus Krist svoje u~enike tumolitvu nau~io. To je najvrjednija, najuzvišenija od svihmolitava na svijetu. Pobo`no govorena daje uvijek novuduhovnu utjehu i snagu. Prvo: u~io ju je sam Bog; dru-go: ona u sebi sadr`i skra}eno sa`eto evan|elje Kri-stovo, i tre}e: Bog nam u usta stavlja svoje vlastitemisli, svoje vlastite rije~i.

Zagrljaj kroz prostor i vrijemeKad u Misi molimo ili pjevamo

O~enaš, to je veli~anstveno.Sve}enik širi ruke. Bilo bi dobro kadbismo svi raširili ruke. Jer tu je mje-sto zagrljaju. To je zagrljaj svih kojisu Isusovi i Bo`ji po cijelom svije-tu. Tu se u jedinstvu Bo`je obiteljigrlimo sa svim `ivim i ve} preminu-lim vjernicima. Ako se slavi Misa zapokojnike, sjetimo se da tu i njihgrlimo, da i oni zajedno s nama

mole. Jer oni su tu s nama u Misi. Oni, naime, u Bogu`ive, a Bog je sada tu s nama, a s njime i svi nebesnici.Rije~i O~enaša su radosna i zahvalna molitvena pje-sma cijele Bo`je obitelji u svim prostorima i svim vre-menima.

O~e našKad sam osamljen, a pritom mislim da je Bog uvijek

i posvuda uza me, kad se veselim što sam zdrav, da smi-jem igrati, skakati i `ivjeti, ja molim: O~e naš koji jesina nebesima, sveti se ime tvoje.

Kad vidim da na svijetu nije sve u redu, da ima rato-va i nepravdi, a znam da usprkos tome mnogi ljudi imajunadu: jednom }e biti bolje, ja molim: Do|i kraljevstvotvoje. Budi volja tvoja. Kako na nebu tako i na zemlji.

Kad u novinama ~itam i na televiziji vidim kako si-romašni trpe glad i nevolju, i kako ljudi nastoje pomo}iim, kli~em Tebi: Kruh naš svagdanji daj nam danas.

Kad osjetim da niti moji roditelji, niti ja sam, a nitijedan ~ovjek ne ~ini sve pravo, da sam upravo dospio usva|u s mojim najboljim prijateljem, ja molim: I otpustinam duge naše, kako i mi otpuštamo du`nicima našim.

Kad do`ivim, da mi je drago što sam druge naljutioi njima u~inio na`ao, kad i u naše dane ljudi bivaju|avolski mu~eni i ubijani, ja molim: I ne uvedi nas unapast, nego izbavi nas od zla.

Kad bih htio zahvaliti Bogu za sve, što jesam i štomogu, kada bih htio kazati da se uzdam u njega, jer znanaše brige i jer cijeli svijet dr`i u svojoj ruci, njemukli~em:

Jer tvoje je kraljevsko i slava i mo} u vjekove.

Što ka`e predaja?Stara predaja ka`e da je Isus u~io svoje u~enike mo-

litvu O~e naš na dan posvete hrama. To je bilo u prosin-cu mjesecu. Zadnjiprosinac prije njegovesmrti! A mjesto - Maslin-ska gora. Tamo je Isusu~io u~enike O~enašu. Po-slije, u IV. stolje}u, majkacara Konstantina, caricasveta Jelena, sagradila jeondje crkvu na ~ast O~ena-šu. To je raskošno lijepacrkva. Oko crkve ima zidsa svodovima. A na tomzidu postoji 40-ak plo~a, ana svakoj toj plo~i napisana je molitva O~enaša – svakana drugom jeziku. Ima plo~a i na hrvatskom jeziku!Ljudi iz daljine, ~ak iz Amerike, Australije dolaze damogu vidjeti to mjesto gdje je Zemlja prvi put ~ula naj-ljepšu molitvu svijeta: O~enaš! Zato }emo i mi moliti sdubokom sabranoš}u. Ne `ure}i, pobo`no!

Izbavi nas od zlaAsada ima još jedan dodatak. Crkva moli proširenje

toga "izbavi nas od zla". To je molitva: "Izbavi nas Go-spodine od svih zala, daj nam milostivo mir u naše dane,

36

Ve} dvije tisu}e godina ~itava Crkva i ova ov-dje sabrana, i moj `upnik, i ja rasipni sin, i svi mipriznajemo se tvojom djecom, objavljujemo da smobra}a i sestre, potvr|ujemo najugodniju du`nost da}emo se, ljube}i tebe, me|usobno ljubiti u jednojljubavi.

16. Molitva Gospodnja- O~e na{

da s pomo}u tvoga milosr|a budemo svagda i slobodniod grijeha i sigurni od sviju nereda..." ^uli ste: "... i si-gurni od sviju nereda". Ta je molitva nastala za vrijemeseobe naroda, kada su u Europu nahrupila plemena rato-bornih Germana i Slavena koji su palili i rušili sve predsobom i uništavali sve što im je smetalo. Tada je bio op}inered u Europi, pa je Crkva molila da Bog nju nekakosa~uva, da je ne uništi ta poplava barbarskih naroda! Zarnema i danas ratova, terorizma, nasilja, nepravde...?Zato moli da budemo sigurni od nereda. - A narod na toodgovara: "Jer tvoje je kraljevstvo i slava i mo} u vje-kove". "Tvoje je kraljevstvo, - ti si kralj svega, ti mo`ešsve. U~ini nam ovo što te molimo. Tvoja je slava, - ti sigospodar cijeloga svijeta. Tvoja je mo}, — ti mo`eš tou~initi".

Zajedni~ka i osobna molitvaZajedni~kom, a osobito liturgijskom molitvom,

sna`nije izra`avamo svoju pripadnost zajednici, a takvaje molitva tako|er ja~a i plodnija, jer tu smo sigurni dadolazimo k Ocu po Isusu u Duhu Svetome. Svakucrkvenu molitvu stoga obi~no i završavamo rije~ima"po Kristu Gospodinu našemu" ili "po Gospodinu na-

šemu Isusu Kristu kojis tobom `ivi i kraljuje ujedinstvu Duha Sveto-ga, Bog po sve vijekevjekova".

Razumljivo je dabez osobne molitve nemo`e biti dobre zajed-ni~ke liturgijske molit-ve. Osobnom

molitvom vjernik se priprema za sudjelovanje u zajed-ni~koj molitvi, a zajedni~ka molitva odjekuje i produb-ljuje se u njegovim osobnim molitvama.

RukaJedan je poslušan i savjestan dje~ak došao u trgovi-

nu po stvari koje ga je majka poslala kupiti. Da bi ga na-gradio, trgovac skine s police veliku kutiju karamela,otvori je i stane ga nutkati. "Uzmi, uzmi, sinko!"

Dje~ak je uzeo jednu karamelu, no trgovac ga je idalje nudio.

"Uzmi samo, koliko god mo`eš zahvatiti." Dje~akga pogleda svojim velikim o~ima. "Pa zagrabi onda ti zamene!" "Zašto ja?" "Zato što imaš ve}u ruku."

Kad molimo, nemojmo vagati prošnje sitnim mjera-ma svoje vjere. Prisjetimo se jednostavno da je Bo`jaruka puno ve}a. On je naš Otac kako nas ne bi darivao?

37

Pobo`ni zvonar Dalmatinac!@upnik obe}ao svom zvonaru da }e mu poklo-

niti magarca ako uspije izmoliti O~enaša, a pritomne misliti ništa drugo, nego samo ono što moli.

Moli zvonar, moli, sretan što }e tako lako do}ido magarca... Ali negdje nasred O~enaša zastane ipriupita: "A sedlo, ho}u li dobiti i sedlo?"

"Ne, ništa ne}eš dobiti, jer si po~eo razmišljatio sedlu, umjesto o rije~ima O~enaša!"

Nije ovaj zvonar jedini kome misli lutaju dokmoli O~enaš! Priznajmo, kad prije jela molimoO~enaš kuda nam misli lete? K nebu ili k tanjuru?

Prvi krš}ani toliko su poštovali O~enaš da supripravnicima za krštenje tek u posljednji ~as prijekrštenja dopuštali da ga nau~e. Mislili su da nije do-stojno ako tako svetu molitvu izgovaraju oni kojinisu kršteni. A mi toliko puta površno i rastresenomolimo.

Za razgovor:- Zašto je ta molitva tako va`na i uzvišena?- Kad sve molimo O~enaš?- Koja je va`nija molitva: osobna ili zajedni~ka?- Pokušaj iskazati (sastaviti) jednu molitvu!

————————————————

U dodatku vidi primjer 16

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

"Sveto rukovanje"Sve}enik nas

poziva na izmiren-je. Ako mo`da ne-kome još nijedoprlo do svijesti,ako mu još nije ja-sno, sad se morasjetiti i odlu~iti.Tko svjesno nosi u

srcu makar i trunak mr`nje, neljubavi, taj ne smije daljeu Misu, ne smije se pribli`iti pri~esti. Ljubav morao~istiti svaku mogu}u mr`nju ili prezir bilo premakome. To se val ljubavi s Kri`a i od Uskrslog prelijevana sve nas, mijenja nas, da se i cijeli svijet promijeni.

Kako je to bilo?"Gospodine, ti si rekao svojim apostolima; mir

vam svoj dajem, mir vam svoj ostavljam". Kad je toIsus rekao? Na svojoj posljednjoj ve~eri. To je bilo oneoproštajne no}i prije nego }e umrijeti. Dakle, te rije~i:"mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem" oporuka suIsusa Krista pred njegovu smrt. Što je on to rekao? "Mirvam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem". – Što tozna~i? Mir, to je sve ono, što nam je Isus svojim `ivotomi svojom smr}u pribavio. To je osobito ona beskrajnaljubav koja je gorjela u njegovom srcu. Ta ljubav išla jedotle da je za nas umro. Ljubav do smrti na kri`u onnama predaje kao dragu uspomenu.

Mir uskrsloga Isusa KristaBli`i se pri~est. Kako bismo je dostojno primili, tre-

bamo biti u miru jedni s drugima. Kako }emo se sjedinitis Isusom, ako odbijemo biti u bratskoj povezanosti sasvom bra}om Kristovom? Ili: Kako }emo imati udio usakramentu najsavršenije ljubavi, ako se udaljimo od teljubavi .

Sve}enik moli: "Gospodine Isuse Kriste, ti si rekaosvojim apostolima: mir vam ostavljam, mir vam svojdajem. Ne gledaj naše grijehe, nego vjeru svoje Crkve.Smiri je, molimo, i saberi u jedno, kako je tvoja volja.Koji `iviš i kraljuješ u vijeke vjekova". Prisutni zak-lju~e: "Amen".

Ova molitva ima nešto posebno: izravno je usmje-rena Kristu, dok je cjelokupna euharistijska molitva

usmjerena prema Ocu nebeskom. U toj molitvi slušamoIsusove rije~i, kad se na uskrsnu ve~er, pojavio me|usvojim u~enicima koji su bili sakupljeni u dvorani po-sljednje ve~ere, a vrata bijahu zaklju~ana. Isus se poja-vio me|u njima i pozdravio ih rije~ima: Mir vama! TajKristov mir jest dar, koji je nadvladao grijeh i smrt.

Kome pru`iti mir?Uop}e nije va`no stoji li kraj tebe u crkvi tvoj zna-

nac ili netko tko ti je do tada nepoznat. Bio to prijatelj,prijateljica, ili neznanac, ili baka, ili bolesnik - svejedno,ti pru`aš ruku toj sestri ili bratu, i kroz njega Isusu isvakom ~ovjeku, osobito onima koji nas mo`da ne voleili koje mi nismo dovoljno voljeli. Pru`amo tim stiskomruke svoga susjeda u crkvi tako|er ruku našemu pokoj-niku ili pokojnicima za koje u toj misi posebno molimo.To je samo još jedan izraz onoga zajedništva koje sedogodilo u svetoj `rtvi, darivanjem i Pretvorbom, kojese izrazilo O~enašem, koje se utvr|uje rukovanjem.

Rukovanje s osmjehomSve}enik napokon rekne: "Mir Gospodnji bio vaz-

da s vama!" Prisutni vjernici odgovaraju: "I s duhomtvojim!"

Ljubav Kristova trajno poziva prisutne na pomiren-je. Kako, na koji na~in pokazati, da su okupljeni oko ol-tara u miru me|u sobom? Treba isklju~iti svaku mr`nju!U miru je Krist, on je Kralj mira! Najjednostavnije je dapogledom u o~i i smiješkom prema bli`njimapoka`emo da svima `elimo mir.

Zašto mir?"Pru`ite mir jedni drugima". – I ti se rukuješ s

lijeve i rukuješ se s desne strane sa svojim susjedom. Štozna~i taj znak? Ima vjernika koji ne vole to rukovanje.Mo`da su zatvoreni u sebe. ^uo sam od jednog sve}eni-ka koji govori protiv tog rukovanja. On ka`e: "Nije do-bro to rukovanje jer u mojoj `upi ima ljudi koji sugodinama zava|eni, krvno zava|eni. I takav ~ovjekdo|e u crkvu, ali ne stane kraj onog svoga zava|enogsusjeda, nego stane kraj prijatelja pa se s njime rukuje, aza onog susjeda on ne}e niti da zna". Na taj prigovor od-govaram da je to rukovanje znak. Rukovanje zna~i dati svima opraštaš, svakog voliš, sa svima ljudima `eliš

38

17. Obred mira -Pru`ite mir jedni drugima

`ivjeti u miru. I ako ti to ne}eš, onda se nisi ni trebao ru-kovati, a na pri~est i onako ne smiješ i}i. To je jasno.Isus ka`e: "Ako do|eš u crkvu da mi prineseš svojdar...". Znate kakav je to dar? – To je molitva. To mi da-rujemo Bogu. To je sveta Misa! – "Pa se sjetiš pred ol-tarom", ka`e Isus, "da tvoj brat ima nešto protivtebe, ostavi svoj dar, oti|i najprije pa se pomiri sasvojim bratom, onda do|i i prinesi dar". Tako je go-vorio i u~io Isus.

Nitko me nije tra`ioNeki je dje~ak došao ku}i zaplakan. Da bi ga utje-

šio, djed ga zagrli, ali dje~ak je i dalje jecao. Djed gapomilova po kosi nastoje}i ga umiriti. "Jesu li te tukli?"— upita ga. Dje~ak odmahnu glavom. "Je li ti netko neš-to ukrao?" "Ne", odvrati dje~ak kroz pla~. "Pa što seonda dogodilo?" — upita djed zabrinuto. Dje~ak obrišenosi} i po~ne pripovijedati: "Igrali smo se skriva~a. Jasam se sakrio na dobro mjesto. ^ekao sam tamo dugovremena... Oni su kona~no završili igru i pošli ku}i, amene nitko nije tra`io." Dje~ak je drhtao još uvijek jeca-ju}i. "Razumiješ li? Nitko me nije tra`io."

Bog nas tra`i, dolazi i budimo pripravni. Ima jedanuvjet. Oprostimo bli`njima sve. Tako malo truda, a takopuno Bo`jeg dara.

39

Daj nam, dajmo...Veliki dar Kristove `rtve je mir. On je u sebi

svojom krvlju sve pomirio. Mir i ljubav trebapro`imati sve krš}ane, a osobito one koji sudjelujuu misnoj gozbi. Gospodine, molimo te daj nam svojmir. Naša je velika nesre}a što smo neslo`ni, što semrzimo, što smo zava|eni. Gospodine, daj da dosr`i moga srca dopre tvoj poziv na mir i bratsku slo-gu.

Na nas ne gledaj s one slabe strane, ne gledajnaše ispade, našu sebi~nost, lakomislenosti, grijehe,nego vjeru i svetost svoje Crkve, silnu vjeru, te`arku ljubav svojih mu~enika i svetaca te sve pomi-ri i saberi u jedno, da `ivimo u skladu s tobom, sbra}om i sa samim sobom.

Divnog li prizora, Gospodnji mir, Kristov miride od oltara i širi se od osobe do osobe, sve do naj-manjeg brata, sve do najskromnije sestre da prijepri~esti poruši sve zapreke.

Za razgovor:- Kad nam je Isus darovao mir?- Kome pru`iti mir?- Ima li u našoj zajednici onih koji ne

pru`aju mir?- Što misliš kad pru`aš mir?- Ako sam posva|an - što ~initi?

————————————————

U dodatku vidi primjer 17

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Ve} znamo da u Isusovo doba nisu jeli "vekne","štruce" - ve} je kruh bio velik kao tanjur, a tanak kaoprst. Takav se kruh nije rezao nego lomio. Otac `idov-ske obitelji lomio bi i dijelio kruh svim sustolnicima. Toje bio znak posebne ljubavi i nje`nosti prema pojedincu.I Isus je tako dijelio kruh apostolima.

Zato sve}enik na oltaru lomi hostiju, a dijelove~esto daje drugim pri~esnicima. Tako se pokazuje jedin-stvo. Pape u Rimu nekada su komadi}e posve}enog kru-ha slali po sve}enicima biskupima u obli`njim crkvama,da bi ih stavili u svoje kale`e. Takav komadi}, koji sezvao "fermentum" (kvasac) bio je znak veze i jedinstva,pa tko ga ne bi dobio morao se zabrinuti...

Isus – dobar kao janje!Dok sve}enik lomi ho-

stiju narod ponavlja zaziv"Jaganj~e Bo`ji..." Janje,dobra i mirna `ivotinja, sim-bol je Isusa. Danas `ivimodruga~ije. Nismo u naru~junosili janje, pa i ne znamokoliko je drago i milo! Nitigrize, niti grebe, niti laje...Cijeli krš}anski svijet rado jeprihvatio usporedbu Isusa ijanjeta. (Samo je Eskimimato ~udno, jer oni nikada nisuvidjeli janje. Za njih je sim-bol dobrote i blagosti "mirol-jubivi tuljani}"!)

Ivan Krstitelj prepoznajeKad se Isus pojavio me|u ljudima prvi put, bio je

tamo Ivan Krstitelj, koji odmah upre prstom u njega ika`e: "Evo jaganjca Bo`jeg, evo onoga koji oduzima

grijehe svijeta", - A ljudi su odmah znali: - Krist je Spa-sitelj. On }e umrijeti za spasenje svijeta. On }e bitipri~est. I mi to sad znamo i zato vapimo: "Jaganj~eBo`ji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!"Krist je dao svoj `ivot za nas i ta se `rtva obnavlja u sve-toj Misi. Krist je i hrana, jer vazmeno janje treba jesti.Tako mi zazivamo s dva zna~enja obilje`eno novozav-jetno vazmeno Janje - Krista.

Danas je mogu}e...Prinose}i `rtvu, Isusa i sebe, sjedamo za stol, prih-

va}amo Misu kao gozbu. Primamo O~ev dar u pri~esti.Sjesti s Bogom za stol, s njime jesti i piti, to je bio sansvih starih ljudi iz daleke pretpovijesti. Tek s Isusomje to postalo mogu}e. Misa je ispunjenje svih najpleme-nitijih te`nji starih vjernika. Oni su blagovali `rtvovanojanje, `ele}i iskusiti to što mi sada doista slavimo.

Nama je mogu}e zato što nas je Isus o~istio od grije-ha. Zato što je on postao "Jaganjac koji oduzima grijehesvijeta". Oni davni ljudi `eljeli su svoje grijehe preni-jeti na janje ili na kozle, onda `ivotinju ubiti, uništiti,da tako unište grijehe. To nije bilo mogu}e, jer `ivotinjane mo`e odgovarati umjesto ~ovjeka. Isus, pravi ~ovjek,mo`e odgovarati za ljude. On je ponio naše grijehe,uzeo ih na sebe, donio oprost svojom mukom ismr}u. Sad nas poziva na gozbu. Sve}enik to govori

40

Okrutna pri~aNeki je dje~ak po~eo krasti. Saznalo se to i nje-

ga uplaši pomisao na oca koji bijaše pošten, cijenjeni strog ~ovjek.

Te ve~eri u obitelji je bilo veoma napeto. Na-kon ve~ere otac i sin su ostali sami. Dje~ak je drhtaoo~ekuju}i najgore. Otac cijele ve~eri nije progovo-rio ni rije~i. Iznenada je ustao i prišao ognjištu. Izvatre je izvadio `eljezni `ara~ kojim se poti~e vatra iprišao stolu. Uplašenom se dje~aku širom otvorišeo~i. Otac je stavio svoju lijevu šaku na stol i, ne re-kavši ni rije~i, probio je u`arenim `ara~em. Dje~aknikada više u `ivotu nije ništa ukrao.

Okrutna je to pri~a. Pogledajmo na raspelo –što je Krist sve za nas u~inio? On je umro da bismomi `ivjeli.

18. Lomljenje kruha- Jaganj~e Bo`ji

prije pri~esti: "Evo Jaganjca Bo`jega, evo onoga kojioduzima grijehe svijeta!"

Tko je svet, neka pristupi!Tako je u davnini sve}enik govorio prije pri~esti. U

isto~noj Crkvi i danas se ka`e:"Sveto svetima!" Danas u Misi sve}enik tiho moli

Isusa da ga izbavi od opa~ina i ne dopusti mu da se odnjega odijeli... Ili moli drugu molitvu, da ga Isus o~uvaod nedostojne pri~esti. Ponavlja još, podi`u}i hostiju,zaziv Jaganjcu pa kli~e "Blago onima koji su pozvanina gozbu Jaganj~evu!" A narod odgovara: "Gospodi-ne, nisam dostojan da uni|eš pod krov moj, nego samoreci rije~ i ozdravit }e duša moja!" Ovo su rije~i rim-skog vojnika, stotnika. On je molio Isusa da ozdravi nje-gova slugu. Isus je to u~inio. Rije~i ovog stranca,"nevjernika" koji je Isusu vjerovao, danas su dio Mise!Nije ~udo, jer njegova je izreka nešto najljepše štomo`emo kazati kad primamo najsvetijeg gosta, Isusa!"Tijelo Kristovo" - ka`e sve}enik i pru`a hostiju."Amen" - odgovara pri~esnik i prima Isusa.

Gladni na pri~esti?!Nekad, pitajte svog djeda ili baku, nije se smjelo ni

kapi vode, ni mrvicu hrane uzeti od pono}i onog danakad smo se htjeli pri~estiti.Onda je papa Pio XII. dopu-stio da se jede 3 sata prijepri~esti, a nakon koncila do-staje "postiti" samo jedan satprije pri~esti, a vodu smijemouvijek piti.

Isus nije ništa naredio opostu prije pri~esti, znamo dasu se apostoli pri~estili usredili poslije posljednje ve~ereTo zna~i da prije pri~esti nejedemo iz poštovanja prema

Isusu, i to je crkvena, a ne Bo`ja odredba!

Zašto samo kruh?U jednom se nismo vratili starim obi~ajima: krš}ani

su sve do 13. stolje}a uzimali i kruh i vino. Danas samosve}enik uzima pri~est pod obje prilike. Samo u ne-kim zgodama osim hostije daje se i vino. Mo`da ste vid-jeli na nekom vjen~anju kako mladenci piju iz kale`a?Pravoslavci i protestanti i danas uzimaju pri~est podobje prilike. Nije to uvijek zgodno, zato je Katoli~ka

crkva odustala od davanja vina svim pri~esnicima. Za-mislite kako bi to bilo danas, kad bi sav svijet u crkvi pioiz iste ~aše?

41

Bila je ratna 1943. u Slavonskom Brodu. Pri~ami jedan lije~nik - bolnica je bila krcata ranjenici-ma i bolesnicima, a on sjedi pored jednog krevetanekog ranjenika, i nemo}an gleda kako ranjenikumire. Lije~nik ka`e: "Krvi, krvi bi mi trebalo", - ongovori sam sa sobom na glas, "krvi mi treba da vasspasim, a gdje }u sad dobiti krvi?"

-Pogleda po sali i vidi samu bijedu. U to nai|ejedan mladi vojnik koji je ~uo njegove rije~i i ka`e:"Doktore, pa ja bih dao.". Ovaj ga upita:"Koja jegrupa?" - A on ka`e: "Nula", "Odli~no, sjedi tu!",veli mu lije~nik. I kada je ranjeni vojnik primio krvuskoro se vidjelo da mu je bolje. Ono smrtno bljedi-lo je nestalo, obrazi se zarumenili, o~i zasjale. Ran-jenik je po~eo zapa`ati oko sebe, i zapita lije~nika:"Doktore, što ste vi to sa mnom uradili? Meni jemnogo bolje!" A lije~nik mu veli: "Evo, ovaj vojnikti je dao svoju krv". A ranjenik pogleda vojnika paka`e: "Pa kad imamo istu krv valjda smo bra}a.Do|i da te poljubim!" - I poljubiše se.

U svetoj pri~esti se doga|a još nešto ve}e. Nesamo da istu krv imamo, nego imamo i isto tijeloKristovo. Onda smo bliski kao bra}a i sestre. Ili jošviše: - mi smo udovi istoga Tijela.

Za razgovor:- Zašto "lomljenje kruha”?- Je li Isus dobar kao janje?- Tko je prvi Isusa nazvao jaganjcem?- Tko je pozvan na "gozbu”?- Prepri~aj primjer o ranjenom vojniku!————————-————————U dodatku vidi primjer 18Vidi o vatri, str. 70.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

Bez gozbe Misa nije Misa!Skupiti se oko stola, a ne blagovati - to baš nema

smisla! Mi smo se skupili oko stola – oltara pa zarne}emo okusiti ono što nam se nudi? Prvi krš}ani nisumogli ni zamisliti "ve~eru Gospodnju" (tako su zvaliMisu) bez blagovanja.

Ali u kasnijim vremenima krš}ani su se rje|epri~eš}ivali. Išli su na Misu svake nedjelje, a pri~eš}iva-li se - jednom godišnje! Djeca se uop}e nisu pri~eš}iva-la sve dok ne bi postala "tinejd`eri". Tek je papa Pio X.,u prvim godinama 20. stolje}a, dopustio da se i djecapri~eš}uju. Danas je novi sakramentalni red: na svakojMisi treba se pri~estiti. Isus, naš doma}in, to nala`e!

Uz isti stol - samo prijateljiNišta toliko ne povezuje ljude nego kad se na|u

za istim stolom. Bilo uz jelo, ili uz ~ašu, ili oboje! Uprošla vremena, pa i u Isusovo doba, stol je još više pri-bli`avao ljude, jer su svi jeli iz iste zdjele, pili iz istogvr~a, lomili isti kruh! No, danas više znamo o higijeni iponašanju za stolom pa nam baš ne bi išlo u prilog kad bitako jeli i pili. U ona vremena ljudi nisu bili gadljivi, a obacilima nisu imali pojma, pa im je bilo lijepo tako sku-pa! Isus je to znao i zato je htio da ljudi zajedno blagujunjegovo tijelo, te tako postanu još bolji prijatelji, koji sevole, poma`u, `ive kao jedna obitelj. "Ljubite jednidruge, kao što sam ja ljubio vas!" - to im je rekao.

Prvi krš}ani su poslušali Isusa, voljeli se, sve me|usobom dijelili. A danas? Kako izgleda ljubav me|unama?

Otišao je i ostao s namaIsus je otišao, nema ga više me|u nama. Ne

mo`emo ga vidjeti, kao što su ga vidjeli apostoli, ljudikoji su onda `ivjeli oko njega. Ali, eto, uvijek semo`emo na}i oko stola, uzeti kruh i vino, ponoviti nje-gove rije~i, i on je obe}ao da }e biti s nama, biti naš, bitiza nas.

On je naš Kruh, naša jakost. On je naše Vino, našaradost. On nas okuplja na gozbu, on je naše zajedniš-tvo, da budemo obitelj, da budemo njegova, Bo`ja,bra}a i sestre.

To zna~i da nas je naš najstariji i najdra`i bo`anskibrat, Isus iz Nazareta, zaista doveo u "društvo O~evo",da kao odrasli jedemo za stolom.

ZahvalaNakon pri~esti misno slavlje ~esto brzo završava.

Ipak ne bi moralo tako biti. Misal predvi|a izri~ito:"Kad svrši pri~eš}ivanje, sve}enik, vjernici, ako jezgodno, neko vrijeme tiho u sebi mole. Ako se `eli, ~ita-va zajednica mo`e pjevati koji himan, psalam ili drugupjesmu pohvalnicu" .

Tada je nadasve zgodno uprili~iti šutnju. Trenutcišutnje ne smiju nikad nedostajati u slu`bi Bo`joj. "Poje-dinci }e se sabrati u sebi kod pokajni~kog ~ina i nakonpoziva na molitvu; kad završi ~itanje ili homilija, kratko}e razmisliti o onome što su ~uli, a poslije pri~esti zah-valjivati i preporu~ivati Bogu svim srcem".

Nakon tihe osobne zahvale zajednica mo`e još za-jedni~ki pjesmom ili kojom himnom zahvaliti. Ta zah-vala se zaklju~uje završnom molitvom. U njoj sesve}enik obra}a još jednom kao na po~etku svete Mise,u ime svih vje~nom Ocu. Sa zahvalom je naj~eš}e pove-zana molitva da se sveta Euharistija ostvari u svakod-nevnom `ivotu i da vodi vje~nom spasenju.

Isus i u mrvici i u kapljici!I u najmanjem komadi}u hostije, ili u kapi vina, na-

lazi se Isus! Zato kod pri~esti treba paziti! Ali fizi~ari,kemi~ari i policajci mogu vam re}i da svaka tvar ima još

42

“Hrana" za poslijeZar svaka majka ne ostavlja hranu i za one

uku}ane koji ne stignu na ru~ak? Poslije kad do|u,oni jedu hranu od istoga ru~ka i tako se ipak ne od-jeljuju od obitelji. Tako|er se hrana nosi onima kojisu mo`da morali ostati u postelji zbog bolesti, ilikoji su na izletu ili na radu u polju…

Iz prakti~nih razloga - jer se lakše ~uva i preno-si - u svetohraništu obi~no ne ~uvamo krv Kristovupod prilikama vina, nego samo tijelo Kristovo podprilikama kruha.

19. Sveta Pri~est

sitnije dijelove, da za sobomostavlja nevidljivi trag! Nepronalaze li policijski psizlo~ince po mirisu, to jest positnim ~esticama tvari kojesu iza njih ostale? Ne otkri-vaju li pove}ala i mikrosko-pi skrivene tragove?!Sigurno bi se tako mogle ot-kriti ~estice kruha i moleku-le vina na oltaru, narukama... Ali budite bez bri-ge! Crkva u~i: ~im kruh ivino izgube prirodan obliki vidljivost, tada u ostacima više nije nazo~an Isus!Ostaje posvetni milosni dar.

Pri~est kod ku}e?Ne. Pri~estiti se moramo na Misi, tamo zajedno

blagujemo. Ne}ete valjda oti}i nekome na ro|endanskuve~eru, uzeti komad torte pa oti}i ku}i da to na miru po-jedete sami?! Samo ako je netko bolestan, ili u zatvoru,onda }e mu sve}enik odnijeti hostiju i u njoj prisutnogIsusa.

U doba prvih krš}ana, kada su se mise slu`ilesamo nedjeljom, vjernici su ku}i nosili euharistijskikruh i uzimali ga sami preko tjedna. Nosili su i zatvore-nim krš}anima. Mo`da znate za svetog Tarzicija, mla-dog Rimljanina koji je prije dopustio da ga zlo~estivršnjaci kamenuju i ubiju, nego da mu uzmu hostije -Isusa, kojega je nosio zatvorenicima!

Pri~est kao aspirin?Postaje li ~ovjek bolji kad se pri~eš}uje? - pita Ja-

kov!Vrlo dobro pitanje. Postavljaju ga od vremena do

vremena i odrasli krš}ani. Svakako, ne blaguje se tijeloKristovo kao što se uzimaju lijekovi. Kad nas zaboli gla-va, uzmemo aspirin i glavobolja nestane. Pri~est ne dje-luje tako. Ona je susret s Isusom. On nam daje svoj`ivot, sebe sama, da bismo mogli `ivjeti kao i on.

Kada ti tvoj prijatelj Grga pri~a kako je posudiosvoje igra~ke, pomisliš i ti da nešto sli~no u~iniš jer vo-liš Grgu i htio bi mu biti sli~an. S Isusom je nekakosli~no. Kad ga susretnemo u pri~esti, on nam ka`e: "Jasam dao svoj `ivot za ljude kako bi oni nau~ili ljubitijedni druge. A što ti ~iniš? Ako ti je stalo do njega i akovoliš druge ljude, posebno svoje prijatelje, i ti }eš po`el-jeti da njima nešto dobro i lijepo u~iniš."

Ako ovo dobro shvatimo, tada }e nam pri~est uisti-nu pomo}i da postanemo bolji i plemenitiji.

43

Svetohranište (tabernakul) slu`ilo je u po~etkuza dostojno ~uvanje Euharistije za bolesnike i nena-zo~ne na Misi. No s produbljivanjem vjere u Kristo-vu stvarnu prisutnost u Euharistiji, Crkva je postalasvjesna zna~enja tihog klanjanja Gospodinu - pri-sutnom pod euharistijskim prilikama. Euharistijaje, naime, najve}i znak nazo~nosti `ivoga Gospodi-na u zajednici.

Mogli smo uo~iti kako se pored svetohraništanalazi svjetlo koje uvijek svijetli. To svjetlo naziva-mo vje~no svjetlo. Kada je Isus, prisutan u prilika-ma kruha u svetohraništu, svjetlo je upaljeno. Tonam je znak i poticaj da mu se poklonimo.

Neki je dje~ak zatvorene lijeve šake dolazio uškolu. Kad ga je u~iteljica ispitivala, ustao bi i od-govarao dr`e}i lijevu šaku zatvorenu. Dok je pisao,lijeva je šaka bila stisnuta. Jednoga dana u~iteljicaga pred svima upita zašto mu je šaka stegnuta.Dje~ak ponajprije nije htio odgovoriti, no kako jeu~iteljica bila uporna, a i da udovolji znati`eljiostalih u~enika u razredu odlu~i otkriti tajnu. "Kadujutro po|em u školu, mama mi u dlan lijeve rukeutisne jak poljubac. Zatim mi zatvori šaku i smi-ješe}i se ka`e: 'Dijete moje, dobro ~uvaj mamin po-ljubac!' Zato mi je šaka uvijek zatvorena: u njoj jepoljubac moje mame."

Za razgovor:- Kako je bilo kod prvih krš}ana?- Tko je pozvan na pri~est?- Koja je zapreka za primanje pri~esti?- U ~emu nam poma`e pri~est?- Kome se nosi posve}en kruh?- Gdje se sprema preostala pri~est?- Sastavi jednu zahvalnu molitvu!

————————————————

U dodatku vidi primjer 19Vidi o pjevanju, str. 64.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Molitva za krajPoslije zajedni~ke zahvale neposredno iza pri~esti

moli se popri~esna molitva. Ona je jednako gra|enakao i zborna, kao i darovna molitva. Jezgrovita, kratka,sadr`ajna. Ali ima nešto interesantno u popri~esnoj mo-litvi! Gotovo svaka popri~esna molitva pretpostavlja dasu se svi koji su slavili euharistiju, Misu i pri~estili. Onato ne ka`e izri~ito, ali pretpostavlja. Ka`e: "Primili smoGospodine tvoj dar", to je pri~est. Ili, "Okrijepio si nasGospodine, svojim tijelom i krvlju". Ili pak: "Nahraniosi nas, Gospodine, svojim nebeskim darom". Uvijektako. To zna~i da je ta molitva sastavljena u vrijeme kadsu zaista svi pristupali, ve}ina prisutnih išli na sv.pri~est.

Ako i mi danasupotrebljavamo takosastavljenu molitvu,onda je to znak daCrkva i danas `eli dašto ve}i broj prisutnihna Misi (ili boljere~eno svi, osim izuze-taka) ide na svetupri~est i da od te svetepri~esti pro`eti, donoseplodove u svakodnev-nom svom `ivotu.

S popri~esnom molitvom završava ujedno drugiglavni dio misnog slavlja - Euharistijska slu`ba.

Kad je popri~esna molitva gotova onda sve}eniksmije proglasiti neke stvari koje baš bitno ne spadaju naMisu; na primjer `enidbene navještaje, onda `upskeoglase; smije pozdraviti Gospu, kako je u nekim kraje-vima obi~aj! A kad je to sve gotovo, onda slijedi jošzavršni obred i kraj Mise.

Gospodin s vamaSusret krš}anske zajednice je završen, moramo se

razi}i jer nas ~ekaju dnevni poslovi. Razilazimo senose}i sebi i svijetu Kristovu ljubav i radost. Ali mi senismo rastali s Kristom, on nije ostao u crkvi, on je snama i nosimo ga u svakodnevni `ivot o~ekuju}i idu}unedjelju i ponovni susret s Kristom i bra}om. Susret sKristom nije trenuta~an, on jest i mora pripravljativje~nu trajnost. Da to imamo na umu sve}enik nas upo-zorava: Gospodin je s vama, ne zaboravite da je Go-spodin uvijek i svagdje s vama. Ali prije razlaza...!

BlagoslovSve}enik ~ini veliki znak kri`a i blagoslivlje

okupljenu zajednicu vjernika. To je O~ev blagoslovdjeci koja idu u svijet napasti i iskušenja. Idu prema svo-jim obiteljima, obvezama i `ivotnim poteško}ama. Tre-ba im pomo}; Bog daje, a mi u vjeri primamo. To jeblagoslov koji je ujedno molitva i svjetlo djeci naputu, svjetlo koje dolazi iz najuzvišenijeg izvora: odOca i Sina i Duha Svetoga. ^itava je Misa blagoslovbez premca, a ovo je blagoslov blagoslova, vidljivi znaksvih Bo`jih dobro~instava. U nekim prigodama prije togobrasca blagoslova uzima se sve~aniji obrazac blago-slova (na velikim svetkovinama, u prigodi vjen~anja...)!

Idite u miruIdite u miru, Misi je kraj, ali moja `ivotna "misa"

nije završila, ona se nastavlja u svakodnevnom `ivo-tu; kod ku}e, u školi s prijateljima na ulici... U svimsituacijama i kombinacijama svagdašnjice mi trebamoi`arivati u Misi pro`ivljeno Kristovo otajstvo sve donjegova povratka. Misa je tek dio `ivota, sredstvo dakrš}anski `ivot o~vrsne za teške borbe svagdašnjice ukojima moramo sa~uvati svoj `ivot s Bogom. Ipak izla-ze}i iz crkve u `ivot, mo`emo stvarno i}i u miru jer smosigurni da je Krist s nama.

Misa ne prestajeMisa ne prestaje, Krist je u nama i mi ga kao `iva

pokaznica nosimo kroz ulice, u autobus, u školu, na po-sao, ku}i... svuda kamo god idemo i gdje jesmo. Naša jedu`nost da budemo klanjatelji dok obavljamo svakod-nevne du`nosti, dok u ruci dr`im olovku, neku igra~kuili `licu... uvijek i svuda kao Krist vršiti volju Bo`ju.Kad je Krist s nama, trebamo s njim sura|ivati na spaša-vanju duša, zadovoljavati Bogu za grijehe svijeta da nje-gova Krv ne bude uzalud prolivena.

Idi u miru, u svijet, šalje nas Gospodin, nastavitisvoju krš}ansku i apostolsku misiju, budimo vjesnici ra-dosne poruke i ljubavi. Ne mo`emo biti mirni sve dokjoš ima toliko ljudi koji nisu osjetili radost biti Bo`je di-jete, koji su `alosni, gladni, bolesni, razo~arani u svojimnadama... Naš nedjeljni susret trebamo nastaviti zaobiteljskim stolom, u prijateljskom razgovoru s lju-dima, u djelima milosr|a, u poha|anju i tješenju bo-lesnih, u pomaganju siromašnih...

44

20. Blagoslov - Idite u miru!

Bogu hvalaZa vrijeme cijele Mise zahvaljivali smo Bogu, sla-

vili ga i blagoslivljali. I sada radosni zbog ovog susretakoji nam je u svojoj ljubavi poklonio Gospodin, od svegsrca velimo: Bogu hvala. Bogu hvala, neka bude i našasvagdanja molitva i pjesma sve dok ne do|e Kraljevstvoneba. I u svim poteško}ama i nevoljama hvalit }emoBoga jer se ništa ne zbiva bez njegova znanja i njegovevolje. Ti Gospodine, ho}eš da mi vršimo svoje svakod-nevne du`nosti. Stoga te molimo, da ti u Misi, koja senastavlja, budeš naša `iva molitva i hvala.

Što }emo ovome nadodati? Ako je Bog za nas, tko}e protiv nas? On koji ~ak nije poštedio vlastitog Sina,ve} ga je predao za nas, zar nam ne}e dati sve ostalo snjime?

Što nakon Mise?Nakon pri~esti i blagoslova po}i }emo ku}ama.

Svakako druga~iji, bolji nego što smo došli. Kao Moj-sije kad je sišao sa Sinaja, gdje je s Bogom drugovao.

Moramo mijenjati svijetu kojemu `ivimo. Moramou svijet pretakati to svjetlo,tu radost, tu istinu i tu lju-bav koju smo s Isusomdo`ivjeli. Onda }emo unedjelju, ili još prije, po-novno na Misu, da se po-novno pro~istimo, ogrije-mo, nahranimo, kako bi-smo mogli, Isuse, nositi u

svijet tvoj mir, tvoju radost, tvoju ljubav. I tako iz dana udan, iz tjedna u tjedan, iz mise u misu - napreduje djelospasenja - dok se svijet po Kristu ne ispuni Duhom,dok se ovaj svijet ne preobrazi u vje~no nebesku rado-snu gozbu s Bogom.

45

Tko ne moli?Jednoga sajamskog dana neki je seljak svratio u

dupkom punu gostionicu na objed. Tu su obi~no ob-jedovali i najugledniji gra|ani. Seljak je sjeo k stoluza kojim su ve} sjedili drugi gosti i naru~io od po-slu`itelja objed. Kad je jelo stiglo, sklopio je ruke ipomolio se. Ljudi koji su sjedili oko njega proma-trali su ga radoznalo i podsmješljivo, a jedan ga jemladi} upitao: "Vi se u svojoj ku}i uvijek molite?Zar se doista svi molite?" - Seljak koji je po~eo mir-no jesti, odgovori: "Ne, i u nas ima onih koji se nemole." - "Ma nemoj", nastavi mladi} cere}i se. "Akoji se to ne mole?" - "Pa", odgovori seljak, "nemole se, primjerice, moje krave, magarac i svinje..."

SemaforBaka je ušla u crkvu dr`e}i unuka za ruku. Po-

gledom je tra`ila malo crveno svjetlo, došla je predsvetohranište i klekla da se pomoli. Unu~i} je po-gledavao ~as malo crveno svjetlo ~as baku, a ondaodjednom povikao: "Bako! Ho}emo li, kad budezeleno, i}i dalje?"

Malo svjetlo ne}e nikada biti zeleno. Ono ne-prestano ponavlja: "Zaustavi se!" To je stijena. Je-dina prava stijena uz koju ljudska bi}a moguspustiti svoja sidra, jedino pristanište u kojem jeistinski odmor mogu}. "Do|ite k meni svi vi izmore-ni i optere}eni, ja }u vas odmoriti."

Isusova prva propovijed bijaše: "Obratite sejer je k vama došlo kraljevstvo Bo`je." Me|u namaje. Ali koliki to zapa`aju?

Za razgovor:- Kako se osje}amo nakon Mise?- Mo`emo li nekoga pozvati u crkvu?- Kojim rije~ima sve}enik završava Misu?- Ima li Misa kakve veze sa našim `ivotom?- Opiši jedno misno slavlje! Što ti je najljepše?

————————————————

U dodatku vidi primjer 20Vidi o vodi, str. 70.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

46

47

�Primjeri (uz teme)

�Liturgijsko znakovlje

�Uvo|enje u ministrantsku slu`bu

�Grafi~ki prikazi

Kao `upnik ~esto sam obilazio `upljane. Prigodomgodišnjice smrti Tomislava, branitelja u Domovinskomratu, koji je bio jedan od mojih najboljih ministranata,odlu~io sam posjetiti njegove roditelje. Ostali su vjerniBogu unato~ gubitku svog jedinca. Samo u Njemutra`ili su utjehu u patnjama.

Da bi oni `ivjeliTomislav je nastradao kod ku}e i to posljednjeg

dana dopusta. Neprijatelj je tih dana bjesomu~no tukaopo našem mjestu. Zrakoplovi su nadlijetali ne samo našeselo, ve} i mnoge dijelove Hrvatske. Bombe su praskalena sve strane, te se nije moglo mirovati ni no}u ni danju.Dok su roditelji i susjedi molili krunicu u podrumu,ku}a je bila pogo|ena. Krhotine, lom i rušenje. Htio ih jesve zaštititi. Svojim je tijelom pridr`avao gredu koja seurušila, kako bi roditelji i susjedi mogli otpuzati u susje-dovu ku}u. I kad je posljednji došao u sklonište, najed-nom se ~ulo osipanje, zatim teški udar u našu ku}u.Došla je ekipa. Izvukli su ga ispod ruševina. Ve} je biomrtav.

Na godišnjicu Tomislavove smrti, majka je tihozborila: "@rtvovao se za nas. Da je bilo mogu}e prije od-maknuti gredu, on bi sada bio `iv." Otac je nadodao:"Danas je godišnjica smrti našeg sina. To je za nas kaoda se dogodilo ju~er. Stoga }emo izmoliti krunicu. Mi`ivimo, jer je on umro za nas. Recite, gospodine`upni~e, ne podsje}a li ovo na Isusa Krista?" – upitaome otac. Potvrdio sam: "Da, sigurno!"

Ostao sam još malo s njima u razgovoru, a onda sampošao slu`iti ve~ernju svetu Misu. Dok sam izlazio izsakristije, primijetio sam to dvoje divnih samozatajnihstaraca. Za vrijeme cijele svete Mise razmišljao sam onjihovim rije~ima: "@rtvovao se za nas. Umro je za nasda bi mi `ivjeli".

Da bi mi `ivjeliNa oltaru kri`, svije}e i cvije}e. Upravo kao kod tih

starih ljudi! Sveta Misa je uspomena na Najdra`eg.Umjesto slike vojnika preda mnom stoji slika kri`a. Mismo ljudi bili u opasnosti da idemo prema vje~noj pro-pasti. On je uzeo gredu kri`a na svoja le|a. Umro je nadvjema gredama, na kri`u. Mi dolazimo zahvaljuju}iNjemu u crkvu, svoj drugi dom gdje crpimo i nalazimopomo} za `ivot.

Mladi vojnik slika je našeg Spasitelja Krista. Kao tistari ljudi, smijemo i mi moliti sa zajednicom: "Po IsusuKristu Tvome Sinu!". Smijemo i mi poslije pretvorbe sasvima kazati "Tvoju smrt Gospodine naviještamo!".

Misa je uspomena, ujedno hvala Sinu Bo`jemu, kojije umro da bismo mi `ivjeli. Razmišljamo o svemu što jeSin Bo`ji za nas u~inio, kako se za nas `rtvovao do smrtina kri`u. Zahvalimo mu. Sveta Misa je još mnogo više.Isus nije tu samo u slici, u sje}anju i u uspomeni. On `ivi.On je tu – osobno i zbiljski prisutan – u kruhu i vinu.

Veselo i pro`drljivo jato golubova nastanilo seobi~no u trijemu jedne crkve. Nakon vjen~anja, na veli-ku radost bezazlenih ptica, pukotine na plo~niku napu-nile bi se ri`om koja se baca na mladence. Poneko bizrno palo ~ak i preko crkvenoga praga, pa su oduševlje-ni golubovi ulazili u i u crkvu. Oni koji su ostajali ucrkvi za vrijeme nedjeljnih liturgijskih slavlja, privla~ilisu pozornost vjernika i tako im ote`avali pribranost.Ovdje se i ne osvr}emo na ru`ne "tragove" koje ostav-ljaju na kipovima svetaca.

Ogor~eni je `upnik sazvao izvanrednu sjednicu Pa-storalnog vije}a s jednom jedinom to~kom dnevnogreda: prona}i rješenje problema s golubovima. "Na sva-ki na~in moramo nešto poduzeti da golubovi ne ulaze ucrkvu!", rekao je `upnik odmah na po~etku.

Prvi se za rije~ javio vije}nik, mo`da potomak kral-ja Heroda, koji je rekao "Stavimo u ri`u otrova i riješit}emo se golubova!" Mnogi vije}nici, franjeva~kogduha, `estoko se usprotiviše: "Nipošto!

48

Primjeri*

MISA - USPOMENANA NAJDRA@EG

RJE[ENJE

1

* Neki primjeri su uzeti iz "Pri~om kroz Misu"

Premjestimo ih radije u napuštenu seosku ku}u gdje}e se jato dobro osje}ati!" No ni to rješenje nije biloprakti~no. Odba~en je i prijedlog da se golubova riješeuz pomo} ptica grabljivica kao i onaj da se postave`i~ane mre`e na crkvena vrata i prozore. Na kraju, kad jeve} nastala neugodna šutnja, najstariji vije}nik upita:"Pa dobro, `elite li vi doista da golubovi više ne ulaze ucrkvu?"

"Da!", povikaše vije}nici uglas."@elite da ih nikad više ne vidite u crkvi ?""Da!" odgovorili su ostali nestrpljivo."Rješenje je vrlo jednostavno", odgovori starac."Krstite ih, pri~estite, podijelite im sakrament svete

potvrde i nikad ih više ne}ete vidjeti u crkvi."

U jednom gradi}u bilo je slavlje i blagoslov obnov-ljene tiskare. Naime, direktor proizvodnje izumio novipatent od kojeg se o~ekivao znatan napredak. Vlasnik ti-skare i radnici odlu~ili su dati sve od sebe kako bi tako

obnovljena tiskara što prijekrenula s radom. Po završetkuradova dogovoren je dan otvo-renja obnovljene tiskare. Sku-pila se cijela elita gradi}a kakobi s vlasnikom tiskare i radni-cima obilje`ili taj velikidoga|aj.

Vlasnik je odr`ao kratak govor. Kad je pokrenuoprekida~, svi su napeto o~ekivali otisnute listove papira.Ništa od toga. ^uli su se komentari: „Strojevi besprije-korno rade; lampice svjetlucaju kao da je sve u redu“.Mladi u~itelj je pa`ljivo motrio strojeve te udarivši dla-nom o dlan uzviknuo: „Treba uklju~iti dugme zauvla~enje papira!“ U~inili su to odmah. Gle ~uda, ub-rzo, jedan za drugim su po~eli izlaziti otisnuti listovi pa-pira. Gradona~elnik se ~udio brzini, a `upnik je kazao:„I najljepši stroj ne vrijedi ništa, ako ga ne znamo uk-lju~iti u rad!“.

Taj divni Bo`ji izumSveta Misa je jedan divni "izum" našega Spasitelja

koji je naredio apostolima: "Ovo ~inite meni na spo-men!" Uvijek, pri ulasku u crkvu, najprije se pomoli zapredano sudjelovanje kod svete Mise, jer nije dovoljno

biti prisutan samo tijelom. To se doga|a kad je vjernik ucrkvi, a ne moli, ne razmišlja, ne pjeva, nema ni jednerije~i za svoga Gospodina i Spasitelja. Njegovo je srce iduša negdje drugdje.

Kod svake sv. Mise dolazi Bog me|u nas. U tišiniBo`jega hrama, otvorivši dušu Bogu, sigurno }e svatkoosjetiti toplinu u srcu i ako iskreno moli, na}i rješenje iza najve}e probleme. Treba aktivno sudjelovati srcem iustima, dušom i tijelom kod Kristove `rtve. To je ono ta-janstveno dugme koje nas pokre}e! Cijela ta krasota iblago, ne}e nam koristiti ako nam je Misa dosadna, akona Misi brbljamo ili drijemamo, ako nismo pritisnuliono tajanstveno dugme kako bi se otvorili za Misu, pre-dali svoje misli, srce i dušu Bogu, kako bi se snaga sveteMise mogla odraziti u nama.

Neki ameri~ki misionar ispri~ao nam je do`ivljaj izsvog `ivota. U dugom misijskom radu obratio je mnogopogana. Me|u njima bio je i jedan starac od 70 godina.Vrlo pobo`no je primio sakrament krštenja i zapo~eo`ivjeti pravim krš}anskim `ivotom. Nedugo zatim teškose razbolio.

Skupiše se oko njega ro|aci i prijatelji da ga maloutješe i razvesele. U razgovoru upita jedan mladi} star-ca: "Djede koliko je tebi godina?" "Dvije godine", odgo-vori starac… Na to svi prasnuše u smijeh, misle}i da sestarac ho}e još jedanput na-šaliti prije smrti. Ali stari senije šalio, nego još jedanputposve ozbiljno re~e: "Jasam star to~no dvije godinei nimalo više!"

"Pa kako to mo`e biti",upitaše ga svi prisutni~ude}i se. "Evo kako", od-govori starac, "kršten samprije dvije godine, te samistom tada po~eo `ivjetibo`anskim `ivotom i mogure}i sa svetim Pavlom apo-stolom: "Ne `ivim više janego Krist `ivi u meni!"

Taj je starac vrlo dobro upamtio, što mu je misionargovorio o sakramentu krštenja. Krštenjem se ~istimo odsvih grijeha. Osloba|amo isto~nog grijeha. Dobivamonovo odijelo, odijelo milosti, postajemo djeca Bo`ja.

49

VODITELJ MINISTRANATA 3

TAJANSTVENO"DUGME"

NA[EKR[TENJE

32

Što nam "kri`anje" govori?Svaki put kad ulazimo u crkvu, kri`amo se svetom

vodom. Doti~u}i ~elo, prsa i ruke simbolika nam govorida o Bogu razmišljamo, Boga ljubimo, za Boga radimo.Sveta Misa zapo~inje kri`anjem. Svaki novi danzapo~inje kri`anjem. Kri`amo se prije jela, kad zapo~in-jemo putovanje, neki novi posao, kad smo u strahu, kadidemo na po~inak. Kri`amo se i time izra`avamo svojuodlu~nu `elju: `ivjeti `ivotom krštenih u Bo`joj blizini.

Znak kri`a uvijek nas podsje}a na to što smo i odkoga smo. To ne smijemo nikada zaboraviti. Kri`ati setrebamo pobo`no i odmjereno jer kri`anjem zazivamoOca, Sina i Duha Svetoga. Nije dobro u kri`anju samonesvjesno rukom "mlatiti". Bog nas vidi u svakom tre-nutku, a gledaju i ljudi koji jedva ~ekaju da nam mogunešto prigovarati.

Mo}ni i veoma bogati kralj Bengodija svako je jutroprimao darove svojih podanika. Dobio je sve što se mo-glo po`eljeti, pa se po~eo dosa|ivati. U mnoštvu daro-vatelja uvijek bi se našao i jedan šutljivi prosjak, koji bikralju donio jabuku, a onda se tiho povukao. Kralj, kojije navikao primali druga~ije darove, mrzovoljno bi pri-mio siromahov dar, a tek što bi se ovaj udaljio, po~eo biga ismijavati. U tome su ga slijedili i ostali dvorjani.Prosjak se nije dao smesti. Dolazio je svako jutro da ukraljeve ruke polo`i svoj dar. Kralj bi uzeo i s uobi~aje-nom gestom polo`io jabuku u košaru koja je stajala po-red prijestolja.

Tako se košara s vremenom do vrha napunilaskromnim, ali od srca ponu|enim darovima. Jednogadana omiljeni kraljev majmun uze jednu od tih jabuka,zagrize, ali odmah sve ispljune pred kralja. Kralj izne-na|en pogleda, kad gle: u sredim jabuke svijetlio je dra-gocjen biser. Br`e bolje otvori on sve jabuke u košari i usvakoj na|e takav biser. Ugodno iznena|en, pozove~udnoga prosjaka i zapo~ne ga ispitivati. "Donio sam tiove darove, gospodaru" — odgovori ~ovjek — "da bihte podsjetio kako ti `ivot, svako jutro daruje prekrasnidar, koji ti zaboravljaš i odbacuješ, jer si okru`en preve-likim bogatstvom. Taj dar je novi dan koji zapo~inje."

Trojica mladih |avola do|oše na zemlju da u prak-ti~nom radu dovrše svoje naukovanje. U razgovoru sa|avolskim poglavicom, iznijeli su planove o tome kakokane zavesti i upropastiti ljude. Prvi re~e: "Ja }u ljudeuvjeravati da nema Boga". Sotona odgovori: "Timene}eš baš mnoge pridobiti za nas. Jer ve}ina ljudi baremsluti da postoji Bog. U svom srcu imaju sklonost vjero-vanju u Boga. Tu im sklonost ne}eš lako iš~upati izsrca." Drugi re~e: "Ja }u ljudima govoriti da nema paklai da se ne moraju bojati kazne zbog svojih grijeha." So-tona odgovori: "Jedva da }eš nataj na~in koga zavesti. Mudriljudi ve} odavno znaju da pa-kao postoji i da }e svako zlo bitiprimjereno ka`njeno." Tre}ire~e: "Ja }u ljude nagovoriti dasve odga|aju, govorit }u im danema ništa što bi se moralou~initi odmah i sada.""Idi naposao", re~e Sotona, "ti }ešuspjeti. Tisu}e }eš prevariti idovesti u naše ruke."

Bez oklijevanjaSotona zna gdje je ~ovjek najslabiji, gdje mo`e uda-

riti. Svi se bojimo priznati grijehe. Odga|amo otvorenorazgovarati s Bogom, sve mu priznati i pokajati se. Nesmijemo odga|ati pokajanje ili ispovijed. Ve} sutramo`e biti kasno. Ne znamo ni dana ni ~asa kad }e Bogpokucati na naša vrata, kad }e nas pozvati da stupimopred lice pravde. Ne dopustimo da nas zatekne nesprem-ne. @ivimo tako kao da }e nas ve} no}as Bog pohoditi.

@ive}i u miru, pravednosti i ~isto}i mo}i }emo gaprimiti ~ista srca i uzdignute glave. Bog nam daje punoprilika da budemo ~isti, da budemo djeca Bo`ja. Iskori-stimo tu priliku! Ve} danas na po~etku svete Mise pokaj-mo se. Neka to bude iskreno i ponizno. PriznajmoGospodinu svoje grijehe i zamolimo ga da nam oprosti.Svjesni svojih grijeha i pogrešaka, kajemo se zbog njih,molimo Gospodina za oprost, da nam se smiluje da negriješimo više. Bog sigurno ne}e ostati gluh na našumolbu, a mi }emo mo}i dostojno sudjelovati na svetojMisi, o~iš}eni i oslobo|eni od grijeha. Primit }emo sve-tu pri~est. Naše srce i naša duša pjevat }e Gospodinunajljepšu pjesmu zahvale.

50

DODATAK - Primjeri

JABUKA

POKAJANJEZA SPASENJE4

Neki dobar, ali prili~no slab ~ovjek, ispovijedao seredovito kod svoga `upnika. Njegove su ispovijedi bilenalik pokvarenoj plo~i: uvijek iste slabosti, i uza sve touvijek isti veliki grijeh. "Dosta toga!" - re~e mu jednogadana strogo `upnik. "Ne smiješ se poigravati s Gospodi-nom. Zapamti dobro, ovo je posljednje odrješenje koje tidajem!" Petnaest dana kasnije ~ovjek ponovno do|e iispovjedi svoj stari grijeh. Ispovjednik doista izgubistrpljenje: "Zar te nisam upozorio. Ne}eš dobiti odrje-šenja, tako da znaš..." Potišten i uvelike posti|en, ~ovjekse digne i iza|e. Na zidu tik uz ispovjedaonicu visilo jeveliko raspelo. ^ovjek ga pogleda. U taj hip o`ivje Isu-sova ruka i on, odvojivši je od kri`a, na~ini znak oproš-tenja: "Ja te odrješujem od tvojih grijeha... Svatko je odnas povezan s Gospodinom dugim konopcem. Kad godpo~inimo grijeh, konopac se prekine. Kad se pokajemo,Bog ponovno sve`e konopac, koji postaje sve kra}i.Tako se svakim oproštenjem sve više pribli`avamoBogu.

"Ka`em vam, tako }e na nebu biti ve}a radost zbogjednog obra}ena grešnika negoli zbog devedeset i devetpravednika kojima ne treba obra}enja." (Lk 15,7).

Godine 1912. svjetsko ~udo od tehnike, putni~kibrod Titanik sa 2300 putnika krenuo je iz Engleske uAmeriku. Na brodu su bili engleski plemi}i, ameri~kiindustrijalci, te siromašni radnici koji su `udili za novim`ivotom u Americi. Brod je bio masivan da se jedvaosje}alo kretanje. Mo}ni strojevi u utrobi Titanika, go-

tovo nisu uzrokovali vibraci-je, ~inilo se kao da radebešumno. Zbog njegovihosobina nazvali su ga "Nepo-topivi"!

Poruke, da morem pluta-ju sante leda, operateri nisushvatili ozbiljno. Posljednjuporuku, koju je operater pri-mio, stavio je ispod hrpe pa-

pira i zaboravio na nju. Da je pro~itana na vrijeme, mo-gla je spasiti stotine ljudi. Brod je udario u ledenu gro-madu. Tragedija je bila neizbje`na. Zapo~ela jenajpoznatija drama u pomorskoj povijesti, nastala jezbrka koju smo mogli gledati u filmu "Titanik". Mnoge`ene nisu htjele ostaviti mu`eve. Gotovo ni jedan ~amacza spašavanje nije bio popunjen do kraja. More je poka-zalo da je ipak ja~e od "nepotopivog". Brod je tonuo.Poslane su "SOS" poruke (kratica zna~i: spasi dušu svo-ju). Tra`ili su pomo}, spas. I dok je brod tonuo, orkestarje svirao "Bli`e o Bo`e moj". Od 2300 putnika uspjelose spasiti samo 705.

"SOS" GospodinuI mi u potrebi kli~emo i vapimo: Gospodine smiluj

se, Kriste smiluj se. Šaljemo Gospodinu "SOS poruke".Krist nema operatera, što bdije 24 sata da ~uje sve naševapaje; a ipak neprestano sluša. Boli ga svaki naš uz-dah. Teško mu je kad patimo, kad smo u nevoljama, bo-lestima i poteško}ama. Tko }e nam pomo}i? Ljudi bidonekle mogli, ali su previše sebi~ni, vole isklju~ivosebe. Izbavljenje dolazi od Gospodina.

Bog je taj koji nam `eli pomo}i. On to mo`e i ho}e.Imajmo povjerenja u Bo`ju ljubav i mo}, svoj `ivot pre-dajmo u Kristove ruke. Zato uvijek, ne samo u svetojMisi, s pravom zovimo Gospodina neka nam pritekne upomo}. Pošalji nam Gospodine svoj ~amac za spaša-vanje jer smo bez Tebe slabi i nemo}ni i ne mo`emo dal-je. Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se…

Jedan glasoviti propovjednik jako je volio djecu.Upotrebljavao je vrlo jednostavan i slikovit govor kakobi djeci pribli`io Boga. Tako nekom prigodom ispri~adjeci sljede}u pri~u!

Imao neki kralj skupoc-jen zlatan prsten s dragimkamenom, koji mu je bio po-sebno drag! Jednoga danakralju padne prsten u kanal.Pogledao je, vidio je da jekanal sav prljav i blatan, ivrlo se ra`alostio. A prstenmu je bio posebno drag. Sto-ga kralj odlu~i poniziti se iuprljati svoje kraljevsko

51

VODITELJ MINISTRANATA 3

OPRO[TENJE

SPA[AVAJ NASGOSPODINE

PRSTEN U BLATU5

ruho. Nije htio zvati svoje sluge nego je sam `elio pro-na}i prsten. Odlo`i stoga svoju kraljevsku odje}u i si|eu blatnjavi kanal u potrazi za prstenom. Nije ga lakomogao prona}i. Tra`io ga je i tra`io… Kona~no ga jenašao i s velikom radoš}u odnio u svoju pala~u!

Tko je taj Kralj?Kralj jest Isus Krist, prsten je slika ljudskog roda, a

dragi kamen – duša ~ovjeka. ^ovjek je iz lijepog raja –Bo`je blizine – pao u blato grijeha. Da spasi prsten –~ovjeka, Bog nije tra`io nekoga me|u an|elima da po-mogne ~ovjeku da se izvu~e iz ljage grijeha, nego je po-slao svoga Sina. On je postao ~ovjekom, preuzeo nasebe našu bijedu i kroz 33 godine tra`io prsten – ljudegrešnike! Pronašao ga je svojim u~enjem i velikom lju-bavlju, te teškom mukom, smr}u i uskrsnu}em doveo ganatrag Bogu u o~insku ku}u.

Kako je po~elo?Sve je po~elo kad se Isus rodio u Betlehemu. An|eli

su pjevali: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir lju-dima, miljenicima njegovim! Bo`ja slava i ljudska sre}a– to je zapravo jedno te isto! ^ovjek je, naime, Bo`jaljubav, njegova radost i njegova proslava. Zato je i stvo-ren na sliku Bo`ju. Kada me|u ljudima vlada mir i lju-bav, onda je ta zajednica sva sli~na Bogu. ^ovjek,budu}i da je stvoren od Boga i to na njegovu sliku, pri-pada Bogu i Njemu izri~e svoje molbe, zahvale ali izri~ehvalu i slavu zbog bezgrani~ne ljubavi koja nam je da-rovana. Pa i kad je ~ovjek upao u blato grijeha – Bog gane napušta.

Naša najja~a molitva, zahvala i slava ispunjava se usvetoj Misi. Tako i mi svake nedjelje i blagdana u svetojMisi slavimo Boga rije~ima: Slava Bogu na visini! To jejedna od najstarijih molitava. S Kristom, koji je ro|en ubijedi betlehemske štalice radi nas ljudi, rije~i SLAVABOGU donose an|eli i prenose ih pastirima. Kasnije,ljudi su je pjevali ili izgovarali jutrom da pozdrave novidan. Slava Bogu jedan je od bitnih dijelova mise, izo-stavlja se samo kad se slave mise u vrijeme Adventa iliDošaš}a, te u Korizmi.

U Molitvi Slava Bogu na visini ništa ne tra`imo.Naša je radost što mislimo na Boga i što Ga slavimo.Kad nekoga zaista volimo, ne gubimo vrijeme da mupripovijedamo o svojim nevoljama, nego se radujemošto smo s njim. Stoga i sada recimo:

Slava Bogu na visini!I na zemlji mir ljudima dobre volje!Hvalimo Te, blagoslivljamo Te. Klanjamo Ti se.Slavimo Te!

Jednoga dana kralj je sazvao sve ~arobnjake, mu-drace i sve}enike svog kraljevstva. Zaprijetio im je naj-te`im kaznama ako mu ne uspiju pokazati Boga. Jadnicisu o~ajni ~upali kosu od muke ne znaju}i što da ~ine,kad li se pojavi neki pastir koji svima obe}a da }e riješitiproblem. Oni ga `urno dovedoše pred kralja. Pastiriza|e s kraljem na balkon, pokaza mu sunce i re~e: "Gle-daj gore!" Kralj na~as pogleda i brzo oborivši o~i povi-ka: "Ho}eš li da oslijepim?" "Gospodaru moj", re~epastir, "sunce je tek malo Stvoriteljeve djelo, blijediodraz njegova sjaja... Kako misliš gledati u njega kad tise sam pojavi?"

U~enik je svakodnevno postavljao isto pitanje:"Kako mogu prona}i Boga?" I svakoga je dana primaoisti tajanstveni odgovor: "Moraš ga `eljeti". "Ali ja ga`elim svim srcem, zar ne? Zašto ga onda ne nalazim?"

Jednoga dana u rijeci se sa svojim u~enikom kupaou~itelj. On gurne mladi}evu glavu u vodu i zadr`i je podpovršinom, dok se ovaj na sve na~ine otimao da se oslo-bodi. Sutradan je u~itelj zapo~eo razgovor: "Zašto si seonako izbezumljeno otimao dok sam ti dr`ao glavu podvodom?" "Zato što sam o~ajni~ki tra`io zraka." "Kaddobiješ milost da tra`iš Boga kao što si tra`io zrak, na}i}eš ga."

Sveti Antun Pustinjak, `ivio je u 4. stolje}u. Povu-kao se u egipatsku pustinju s nakanom provoditi `ivot utišini, molitvi i radu. Htio je ostati nepoznat svijetu i `iv-jeti jedino s Bogom i za Boga. Glas o njegovoj svetostiproširio se nadaleko te je dopro i do ušiju cara Konstan-tina. Antun o tome nije ništa znao. Gle, jednog danaosvane u pustinji glasnik, predade mu carevo pismo. Unjemu car Konstantin pozdravlja Antuna i preporu~uje

52

DODATAK - Primjeri

TI[INA,GOSPODIN GOVORI

VIDJETI BOGA

6

sebe i svoje podanike u njegove pobo`ne molitve.Do~uvši za to, pustinjaci se skupe oko Antuna i zamolega da im poka`e i pro~ita carevo pismo. Bili su veomaznati`eljni, što piše veliki car, kako izgleda njegov pot-pis, pe~at itd.

Pismo s nebaVe} stolje}ima odjekuju Bo`je rije~i u našim crkva-

ma. Tu se u tišini crkve predajemo Bogu, slušamo Nje-govu rije~. Svojom nas rije~ju Bog zove, pou~ava, kori,tješi i lije~i našu dušu. Gospodin nas `eli uvesti u bo`an-ski `ivot, saop}iti nam svoje planove spasenja.

^itaju}i Sveto pismo svaki ga krš}anin do`ivljavakao pismo s neba. Nisu to rije~i bilo koga. To je Pismo sneba koje je Bog pisao za nas. Koliko nam je potrebankruh da se hranimo, toliko nam je potrebna Bo`ja rije~da bi naša duša `ivjela. Kao što piše u svetom Pismu:"Ne `ivi ~ovjek samo o kruhu nego o svakoj rije~i kojaizlazi iz usta Bo`jih."

Slušaj! Bog govoriDok slušamo biblijsku poruku, osje}amo se zna-

ti`eljnima poput pustinjaka okupljenih oko svetog Antu-na. Slušaju}i Kristovu rije~ naš `ivot dobiva novismisao. Postajemo svjesni sebe, svoga `ivota i Boga kojinam govori. Trebamo se potruditi, i u sebi, u svojoj nu-trini znati ~uti i prepoznati Bo`ji glas, glas koji nas vodik stolu Bo`je rije~i. ^itaju}i poruke Starog zavjetauvi|amo da Gospodin i tada, preko glasnika - proroka isve}enika hrani Bo`ji narod svojom rije~i.

Rije~ je posve blizu, u našim ustima, u našem srcu.Slušamo je da bismo po njoj `ivjeli, jer ona daje svjetlo isnagu `ivota. Bog nas svojom rije~ju u~i `ivotu, vodi nascestom koja je ~as vijugava, ~as ravna. Bog nam omo-gu}uje da odlu~imo ho}emo li slušati Njegovu rije~ ido}i u Kraljevstvo Bo`je ili se oglušiti.

Slušajmo pa`ljivo Bo`ju rije~. U njoj su kazane svetajne našeg `ivota. Spremimo ju duboko u srce. Nekanam Bo`ja rije~ bude nada i radost `ivota.

Na jugu Engleske `ivjeli su redovnici u jednom ve-likom samostanu. Ispred samostana je bio prekrasancvijetnjak. Nije se znalo što je u njemu ljepše: ljubicekoje u rano prolje}e provire, ili plavi zumbuli što svojim

mirisom ispunjavaju okolicu, ili cvatovi jorgovana, ilicrvene ru`e kojima na laticama svako jutro zablistajukapi rose ili bijeli, `uti i crveni tulipani, ili kao nebo pla-ve, krhke perunike, ili malinje`ni sunovrati…

Uz samostan djelovaoje i zavod za dje~ake. Re-dovnici su ih pou~avali la-tinski, gr~ki, i drugepredmete. Iako su dje~acimnogo u~ili, imali su vre-mena i za sve ostalo. Okosamostana bio je i prostorza igranje, i bazen za plivanje. U okolici je bilo lijepihcrkava i dvoraca gdje su dje~aci razgledali razna umjet-ni~ka djela velikih slikara i kipara. Dok bi boravili uvrtu, igrali se ili plivali, ili razgledali crkve i dvorce, za-boravljali bi na muke oko u~enja. Uve~er su bili sviumorni. Dosta je bilo samo ugledati krevet – i o~i bi sesklapale. A no} im je bila veoma kratka.

Neki su zaspaliUstajali bi prije svanu}a. Bu|enje je bilo neobi~no.

Jedan od mladi}a išao je od kreveta do kreveta i budioih. Došavši do kreveta, pozdravio je: "Hvaljen Isus".Probu|eni je dje~ak odgovorio: "Navijek. Amen!". Akone bi odgovorio, taj bi još glasnije ponovio. Kad ni tre}iput nije ~uo odgovor, mladi} bi namo~io spu`vu u hlad-nu vodu i njome prešao preko lica dje~aka koji se nijeprobudio. Tada bi se kona~no za~ulo: "Navijek.Amen!".

Radosno s pjesmom

Sveta Misa je susret s Bogom. U njoj Isus dolazime|u nas, govori nam i mi mu pjesmom odgovaramo.Kad ne bismo odgovarali, ne bi bilo razgovora i izgle-dalo bi kao da spavamo, kao da nas je netko natjerao dado|emo u crkvu.

U svetoj Misi Bog govori nama, a mi odgovaramona njegovu rije~. Pjesma je najbolji odgovor na Bo`jurije~. Kroz pjesmu – psalam, Bo`ja rije~ najbolje odje-kuje u našoj nutrini. Kroz pjesmu najbolje primamoBo`ju rije~. Pjesmom izra`avamo povjerenje, vjeru ipredanost drugomu. Pjevaju}i dolazimo pred Bogaonakvi kakvi jesmo, oslanjamo se na Boga i njegovurije~ u svojoj vjeri, nadi i ljubavi.

Zato svaki trenutak proveden u crkvi iskoristimo zarazgovor s Bogom. Pjevajmo i molimo zajedno s drugi-ma kako ne bi morali "mo~iti spu`vu" u hladnu vodu dabismo ostali budni i pripravni na razgovor s Bogom,nego veselo stupimo u razgovor s Njim.

53

VODITELJ MINISTRANATA 3

BU\ENJEMOKROM SPU@VOM

Dogodilo se to u srednjem vijeku. Kralj je odlu~ioposlati svog sina u daleki grad, da se tamo školuje. Singorko pla~e. Otac mu veli: "Sinko, smiri se, mi }emo teu mislima pratiti. Svakog tjedna }u ti pisati i opisati svešto se kod nas doga|a!" Sin otputuje. Koliko je za njegabilo veselje svako pismo koje je primio od oca. Bez pre-stanka bi ga dr`ao u rukama, pa ~itao i opet ~itao. Ta pi-sma, koja je pisala ruka njegova oca i koja su muotkrivala, što se doga|a u njegovoj obitelji i zemlji.

Apostolska pismaTako je i s nama. Zemlja na kojoj `ivimo za nas je

tu|a zemlja. Naša prava domovina, naša prava nebeskaobitelj je gore. Ali hvala Bogu, Otac nebeski nije nas na-pustio. On nam pru`a u Novom zavjetu zbirku svojih po-ruka, iz kojih nam Crkva stavlja pred o~i za vrijemeMise po jedan odlomak. Kao što se kraljev sin radovao~itaju}i o~eva pisma, tako se i mi veselimo i pa`ljivo slu-šam, kad nam se ~ita poslanica. Nakon ~itanja odgova-ramo: "Bogu hvala!"

Vijest oslobo|enjaNeki kralj je

spremio veliku goz-bu u svom dvoru ikod stola biranih jelai rijetkih vina vladaloje najveselije raspo-lo`enje. Kralj je mi-slio i na zatvorenikepa je htio i njih u~ini-ti dionicama veseljatoga dana. Pošalje imjednog ~asnika, kojiim donese veselu vi-

jest: "Vi ste slobodni, slobodno se vratite ku}ama, u svo-ju domovinu i svojim obiteljima!"

Prije dolaska Spasitelja na zemlju ljudi su biliosu|eni na tamu. Do|e On i navijesti radosnu vijest: "Jasam vaš osloboditelj, ja }u srušiti vaše okove i oslobodi-ti vas ropstva grijeha. Nebo vam je otvoreno!" To je ra-dosna vijest, što nam je donosi Evan|elje. Evan|elje jeIsusova rije~. To je rije~ Bo`ja koju slušate svake nedjel-je s ambona.

Bilo je to u srednjem vijeku u jednom samostanu.Redovnici su molili, radili i tako slavili Boga. Me|ukandidate je bio primljen jedan mladi} vrlo vrijedan,marljiv, poslušan i pobo`an. Sve je svoje du`nosti vrloredovito i marljivo obavljao. Nije mu ništa bilo teško ra-diti; ni u vrtu, ni u kuhinji, ni poslu`ivati bolesnubra}u… Imao je `arku `elju slu`iti Bogu. Jedino je neštobilo neobi~no. Za vrijeme svete Mise mladi} bi molio ipjevao, na sve na~ine aktivno bi sudjelovao, no za vrije-me propovijedi zadrijemao. Opat ga nije htio odmahupozoriti, iako je samostan bio poznat po strogom redu idisciplini. No, primijetio je kako se to mladi}u nepresta-no ponavlja. Jednom, drugi, pa tre}i put – mladi} svakiput utone u san i zaspi.

Uspavani iskušenikJednoga dana odlu~i opat

pozvati uspavanog mladi}a ksebi. Kada je mladi} došao, re~emu opat: Mladi}u, zadovoljansam tobom i tvojim vladanjem!Vrijedan si, marljiv, poslušan ipobo`an. Voliš slu`iti Bogu i lju-dima, no zašto svaki put zaspiš zavrijeme propovijedi? O o~e, ra-zumijte me – odgovori mladi} – ja slušam i slušam, aništa ne zapamtim… Pokušavam, no nikako mi ne uspi-jeva. Kad ništa ne mogu zapamtiti, postane mi teško izadrijemam. Na to }e mu mudri opat: Hodi u dvorište,tamo kod staje na}i }eš pletenu košaru u kojoj se nosirepa, krumpir i ostalo povr}e… Uzmi je i idi do izvora.Zagrabi i donesi vode…

O~iš}ena košara

^udio se mladi}, ta kako }e u pletenoj košari doni-jeti vode!? Budu}i da je bio vrlo poslušan, ode i u~inikako mu opat zapovijedi. ^im bi izvukao košaru i krenuoprema samostanu, voda bi istekla… Došao je tako praz-ne košare pred opata! Vrati se ponovno i donesi vode! –zapovijedi opat po drugi put… Nakon nekoliko bezu-spješnih pokušaja, opat zaustavi mladi}a i upita ga:Kakva li je košara prije bila? Joj, bila je prljava, blatnai slama u njoj! – odgovori mladi}. A kakva je sada? Oh,sada je ~ista… Eto vidiš, tako je i s propovijedi! Ako i neuspiješ zapamtiti nešto od propovijedi, va`no je slušati!Koliko se zapamti, zapamti! Ali Bo`ja rije~ te uvijek iz-nova ~isti i osloba|a!

54

DODATAK - Primjeri

KO[ARAS VODOM

NARODEMOJ LJUBLJENI 87

Pribli`avao se završetak školske godine. U~enici suzbrajali ocjene i ra~unali prosjek. Andriju, u~enikaosmog razreda, nešto tišti. Uo~ljivo je to iz svakog nje-govog pogleda i teškog uzdaha. On kao da se ne veselizavršetku školske godine. Mu~e ga veliki problemi.@elio bi se upisati u tehni~ku školu, a matematika mu jevelika ko~nica. To je njegova mora, njegov usud koji gaprati još od prvih školskih dana. U svemu je bio uzorno imarljivo dijete, ali matematika mu nikako ne le`i. Sadaje, ve} pred sam kraj školske godine, dobio ~ak dvijeslabe ocjene iz matematike. Nastavniku je `ao jer zna ivjeruje da se on trudi. Upravo iz tog razloga ostavio muje tjedan dana da se pripremi.

Andrija tra`i pomo}Ohrabren tim ~inom Andrija kre}e dalje. Nije mu

dovoljno što se svakoga dana moli, odlu~io je oti}i naispovijed kako bi olakšao dušu. U ispovijedi, kroz raz-govor sa sve}enikom, iznosi problem koji ga tišti. Ivele~asni nekako `eli pomo}i. S obzirom da poznajestudenta matematike spreman ga je zamoliti za nekolikododatnih sati pouke. Andrija je sretan. U~i. Sav se pre-dao matematici. Njegov mali brod iz bure strahova pola-ko, ali sigurno, plovi prema mirnoj luci.

Andriju je spasilo povje-renje. Uspio se izvu}i neoš-te}en, zahvaljuju}i povjerenjukoje su mu iskazali njegovi ro-ditelji, nastavnik, `upnik, stu-dent koji nije `alio svogvremena da bi njemu pomo-gao. Sve to Andrija dobro znai zbog toga im je neizmjernozahvalan. Zna da bez njih, aposebno bez dragog Boga, ni-kako ne bi uspio. Od samogpo~etka je duboko u duši vje-

rovao da }e mu Bog pomo}i. Svi ti dragi ljudi našli su sena njegovom putu jer su poslani od Boga.

Pristanak uz BogaVjerovanje je naš radosni "da", naš slobodni i dra-

govoljni pristanak uz Boga koji nam se objavio u svojojrije~i. To je naše priznanje da smo Kristovi sljedbenici.

Gospodine ja vjerujem. Vjerujem kao oni mali pastiri imudraci s istoka, kao Samaritanka, kao ona bolesna`ena koja je mislila u sebi „da se samo dotaknem njego-ve haljine“.

Danas dok nam se zamamno nudi mnoštvo ze-maljskih bo`anstava, molim te Gospodine oja~aj mojuvjeru u mojoj glavi i mom `ivotu. @elim svuda svjedo~itida si samo ti Bog, svemogu}i Stvoritelj, sin nebeskogOca i naš Spasitelj.

Nekom je ~ovjeku, iznenada, u ve~ernje sate došaogost. @elio mu je nešto pripraviti za jelo, ali nevolja jebila u tome što mu je toga dana ostao samo komadi} kru-ha. Prijatelj mu je rekao neka se ne brine kako bi ga umi-rio, me|utim doma}in je odlu~io oti}i susjedu i zamolitiga da mu posudi kruha. Susjed je ve} bio ugasio svjetlo.Njegovi su ve} bili legli u krevet. Kucao je i kucao. Nit-ko se nije javljao. Nakon nekog vremena za~uje pospanglas: "Tko je? Ne dosa|uj! Vrata su zatvorena. Djeca i jave} smo u krevetu. Ne mogu ustati. Do|i sutra. Sutra }uti dati što `eliš."

Uporni doma}in^ovjek je bio uporan i stao moliti susjeda komadi}

kruha za prijatelja koji je stigao iz daleka i koji je sigur-no gladan. Kad je susjedu kona~no dosadilo kucanjeustao je, otvorio vrata, uzeo iz kuhinje kruh i dao ga su-sjedu. Taj je otišao ku}i veoma sretan što je susjed imaokruha i posudio mu komad. Spremio je ukusnu ve~eru ipogostio gosta. Taj primjer ispri~ao je sam Isus.

Prestaje li molitva?U svetoj Misi svi

smo okupljeni na molit-vu. Kako }emo i doklemoliti?! Isus nas je tomehtio pou~iti. On je rekaoda moramo biti poput~ovjeka u pri~i koji jeotišao k susjedu tra`itikruha. Moramo stalnomoliti i nikad ne posu-stati. Trebamo moliti sve dotle dok naša molitva ne budeuslišana. No, ne mora naša molitva svaki put biti usliša-

55

VODITELJ MINISTRANATA 3

ANDRIJINOPOVJERENJE

NEDOSA\UJ

10

9

na, jer ponekad molimo za nešto što i nije za nas dobro.Zato, ako Bog katkada odgovori "ne" ili "~ekaj" ne smi-jemo ostati razo~arani. Bog }e nam uvijek na neki na~inpomo}i.

Sveop}a molitvaKrš}anski narod, okupljen na svetoj Misi, uzdi`e

Gospodinu i posebne molitve. Ta je molitva, mogli bi-smo re}i, plod same Bo`je rije~i u srcima vjernika. Oniustaju da bi zajedni~ki upravili "sveop}u molitvu za po-trebe cijele Crkve i za spasenje svega svijeta". Ta molit-va uvijek mora imati sveop}e nakane. Takva molitvagdje zbor krš}ana sjedinjuje svoje molitve s Kristovommolitvom ima za cilj cjelovito spasenje svega svijeta.Sveti Pavao upravo na to podsje}a kad govori o molitvi."Molim da se upravljaju prošnje, molitve, zazivi, zah-valjivanja za sve ljude, za krajeve i za sve koji su napolo`aju…. To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasitel-jem našim, koji ho}e da se svi ljudi spase!" To je daklemolitva svih za sve. Papa je rekao jednom zgodom:"Crkva je dotle dok se`e njena molitva!" Mole}i sveop}umolitvu vjernici postaju svjesni da su tijelo Kristovo i dauistinu ~ine Crkvu.

U dubokoj no}i ~uo se glasBo`ji: "Abrahame, Abrahame,ustani, uzmi svog sina i povediga sa sobom na brdo Moriju i tu}eš mi ga prinijeti kao `rtvu!"Abraham se di`e i probudi sina.Stavi mu na ramena sve`anjdrva, kojim }e na~initi `rtvenik.Zatim uze no` za `rtve i po|ošeobojica prema brdu. Išli sušute}i jedan uz drugog. Naje-danput upita sin: "O~e, imamodrva od kojih }emo na~initi`rtvenik, o tvom boku visi no`za `rtvu. Ali gdje je `rtva, koju}eš prikazati Svemogu}em?"

Pobo`na sjetva i `etvaU staro vrijeme vjernici su sa strahopoštovanjem

gledali kako se na oltaru slave misne tajne. Knezovi su

smatrali ~aš}u pripraviti kruh i vino za presvetu `rtvu. UHirsonovom samostanu, u Wurtembergu, naj~asniji re-dovnik je, odjeven sav u bijelo, išao sijati sjeme pšenicena njivu koja je posebno pripremljena. A kad bi došla`etva, `eli bi ju uz pobo`ne pjesme. Pjevaju}i skupljalibi snopove. Uz svete pjesme nosili bi pšenicu u mlin.Redovnici su vjerovali da }e zrnje koje oni pripravljajubiti jednog dana pretvoreno u Kristovo tijelo.

Kad bi kruh i vino govorili?Upitajmo se ponekad i mi: "Gdje je `rtveni prinos

što }emo ga prikazati Ocu nebeskom kod svete Mise?Što }emo mu darovati?". Ono što pjevamo u lijepoj pje-smi "O~e naš dobri": "Kruh taj i vino, Bo`e ti posveti, posvojoj rije~i!".

Kruh ozna~uje `ivot, rad i zajedništvo. Zrna `ita sesamelju, brašno se umijesi da dobijemo kruh. Kad bikruh na oltaru mogao govoriti, ~uli biste: "Stavi na pa-tenu sve}enikovu sve svoje tjedne poslove, školskezada}e, strahove, sve povjerene du`nosti… prika`i ihgovore}i: Bo`e, Tebi na ~ast i slavu!".

Vino u kale`u predstavlja trpljenje, zajedništvo i ra-dost. Kad bi vino moglo govoriti, sigurno bi ispri~aloplemenitu pri~u jednog trsa. Mlada vinova loza prvo jetrebala pro}i vrijeme rasta, cvatnje, formiranja finihbobica, koje su se bolno pekle na suncu dok su sazrije-vale. Plod se obrao, sprešao i ostavio da zori.

Pa`ljivo s kruhomKruh je Spasitelj izabrao za svetu oltarsku `rtvu.

Imajte poštovanja prema kruhu. Ne bacajte ni najmanjikomadi} na zemlju!

Kruh i vino kod pretvorbe postaju Tijelo i Krv Isuso-va. Kad gledate sve}enika na oltaru kako prikazuje kruhi vino, u duhu stavite i vi svoje ruke s njegovim i pri-ka`ite ih skupa nebeskom Ocu.

Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje ot-mjene trgovine promatrao prolaznike. Neka se dje-voj~ica pribli`ila trgovini i prislonila nosi} na izlog. Kaonebo plave o~i radosno zasjaše kad ugleda jedan odizlo`enih predmeta. Ušla je odlu~no i prstom pokazalaogrlicu od modrog tirkiza. "To je za moju sestru. Mo`eteli mi je zapakirati Kao dar?" Trgovac s nevjericom po-

56

DODATAK - Primjeri

NA[A @RTVA

SKUPOCJENAOGRLICA

11

gleda djevoj~icu i upita: "Koliko novaca imaš?" Ona sepodi`e na prste, stavi na stol limenu kutiju, otvori je iisprazni. Bilo je ondje nekoliko manjih nov~anica, šakasitniša, nekoliko školjki i figurica. "Ho}e li biti dovol-jno? " upita ponosno. "`eljela bih starijoj sestri kupitidar.Otkad nemamo mame ona obavlja sve poslove inema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je ro|en-dan. Uvjerena sam da }e je dar veoma obradovati. Njezi-ne su o~i iste boje kao taj dragi kamen."Trgovac jeotišao u malu prostoriju i u zlatno-crveni papir zapaki-rao kutijicu."Uzmi i pa`ljivo ponesi", re~e djevoj~ici.Ona uze paketi} kao pobjedni~ki pehar i ponosno iza|eiz trgovine.

Sat vremena kasnije u trgovinu u|e prekrasna dje-vojka s kosom boje meda i divnim modrim o~ima. Stavina stol kutijicu koju je trgovac bio pa`ljivo zapakirao iupita: "Ova je ogrlica kupljena u Vašoj trgovini?" "Da,gospo|ice." "Koliko je koštala?" "U mojoj trgovini cije-ne su stvar povjerenja, ti~u se samo mene i mojih kupa-ca." "Moja sestra je imala nešto sitniša, sigurno nijemogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!"

Trgovac zatvori kutiju, slo`i omot i vrati je djevojci."Vaša je sestra platila najvišu cijenu: dala je sve što jeimala."

I najmanji dar ako se daje od srca i nesebi~no, silnoje velik pred Bogom.

Ve} dugi niz godina u predbo`i}ne dane obilazio bi`upnik stare i nemo}ne `upljane koji su `ivjeli u sta-ra~kom domu. Tako je bilo i ove godine. Išao je od sobedo sobe. Pokucao bi na vrata, ušao i s njima razgovarao.Došao tako do jednih vrata i kucao. Me|utim, nitko nijeotvarao. Bilo mu je ~udno jer je pola sata prije, ispred tihvrata vidio paket. Pomislio je kako ga je, starac mo`daotvorio i sad gleda što je u njemu. Najednom iznutraza~uje glas: "Naprijed, mo`e!"

Siromašni bo`i}ni darovi

Kad je ušao unutra, vidio je starca kako sjedi krajstola i vadi stvari iz paketa. Na prvi pogled paket je biodoista bogat. Bilo je unutra svega, ali na licu starca nitrunka radosti. Sve}enik nije mogao ne upitati: "Ali, go-spodine, kako mo`ete pokazivati tu`no lice nakon takobogata paketa." On ga tu`no pogleda i re~e: "Ima svegaunutra, ali nema ljubavi! Ispri~ao je tada pri~u o bogatoj

k}erki koja mu je poslala te darove, ali nikakve osobne~estitke, posjeta ni poziva. Probrani pokloni bili suozna~eni cijenama, da stari vidi koliko se za njega po-trošilo, a na Bo`i}noj ~estitci škrtim rije~ima bilo je na-pisano "Tvoja k}erka Lucija i zet".

Imao je starac i pravo: "I najljepši i najbogatiji pok-loni malo vrijede i ne mogu nikoga pravo obradovati,ako nisu darovani s ljubavlju", zaklju~io je `upnik.

Kakvi su misni darovi?

I mi za vrijeme Mise prinosimo Bogu darove. To sukruh, vino i voda. Kruhom Gospodinu prinosimo savsvoj rad i `ivot. On je plod rada naših ruku i naših njiva.Nakon kruha, Gospodinu prinosimo vino. To je "plodtrsa i rada ruku ~ovje~jih". Biblija piše kako vino razve-seljuje srce ~ovjeka. Kako je Misa gozba, sve~anost, su-sret s Isusom, dolikuje da vino bude znak sve~anosti iradosti. Kapljica vode umiješana u vino pripada prika-zanim darovima jer se ljudska narav tim darovima `elišto tješnje vezati s Kristom.

Svi ti darovi, ako nisu poklonjeni s radoš}u i ljubaviprema Bogu gube svoj poruku. Nedostaje im srca. Našidarovi nisu potrebni Bogu. On ima sve. On, me|utimo~ekuje našu ljubav, koja }e mu u daru biti pokazana.Zna~enje kapljice vode umiješane u vino najbolje }enam predo~iti Cesari}evi stihovi:

Te~e i te~e, te~e jedan slap:Što u njem zna~i moja mala kap?Gle, jedna duga u vodi se stvara,I sja i drš}e u hiljadu šara.Taj san u slapu da bi mogao sjati,I moja kapljica poma`e ga tkati.

57

VODITELJ MINISTRANATA 3

NEDOSTAJELJUBAV

12

Selo što je le`alo u podno`ju dvorca probudila jevika dvorskog glasnika koji je na trgu ~itao proglas."Naš cijenjeni gospodar poziva sve svoje dobre i vjernepodanike na ro|endansko slavlje. Svakomu }e bitiuru~eno ugodno iznena|enje. Od svakoga se, me|utim,tra`i mala usluga: sudionici slavlja neka budu tako lju-bazni i donesu malo vode kako bi se napunio praznidvorski spremnik za vodu..." Glasnik je obavijest višeputa ponovio, a onda se okrenuo i u pratnji ~uvara vratiou dvorac. U selu su zaredale najrazli~itije primjedbe."Što opet ho}e taj tiranin? Ima dovoljno slugu, neka muoni napune bunar... Ja }u donijeti ~ašu vode i dosta!"

"Ali ~ekaj! Uvijek je bio dobar i velikodušan! Ja }umu donijeti vedro vode!" "Ja }u donijeti... naprstakvode." "Ja }u napuniti... ba~vu!"

Na dan ro|endanskog slavlja, ujutro se mogla vidje-ti ~udna povorka kako uzlazi prema dvorcu. Jedni susvom snagom gurali veliku burad, drugi soptali nose}ivelike kante pune vode. Tre}i su pak, izruguju}i se svo-jim suseljanima, nosili male staklenke ili ~aše na po-slu`avniku.

Kad je povorka ušla u dvorište, svaki uzvanik je iz-lio svoj dar u veliki spremnik, svoj sud odlo`io u kut iveselo se uputio u sve~anu dvoranu. Tu su ih ~ekala raz-na jela i pi}a, a glazba i ples su se neprestano orili i vili.Uve~er se gospodar dvorca ljubazno zahvalio svim uz-vanicima i povukao u svoje odaje.

"A obe}ano iznena|enje?" negoduju}i su mrmljalineki pomalo razo~arani gosti. Drugi su izra`avali radosti zadovoljstvo: "Naš gospodar darovao nam je najra-skošnije slavlje!"

Svaki je uzvanik priodlasku svratio po svojuposudu. Tad su dvorcempo~eli odjekivati krici rado-sti i ljutnje. Posude su bilepune zlatnika! "Ah! Da samponio više vode..."

"Dajte i dat }e vam se:mjera dobra, nabijena, na-tresena, preobilna dat }e seu krilo vaše jer mjerom ko-jom mjerite vama }e se za-uzvrat mjeriti." (Lk 6,38)

U jednoj afri~koj crkvi, za vrijeme skupljanja pri-kaznih darova, zadu`eni su vjernike obilazili s velikomkošarom od vrbova pru}a kakva se upotrebljavala zaberbu banana.

U dnu crkve, u posljednjem redu klupa, sjedio jeneki dje~a~i} koji je zabrinutim pogledom motrio kakovelika košara kru`i me|u redovima. Uzdisao je svjestanda nema ništa što bi mogao prikazati Gospodinu.

Košara je stigla i preda nj. Tad on, na iznena|enjesvih vjernika, sjedne u košaru govore}i: "Jedino štoimam, darovat }u Gospodinu za prikazanje".

Zaklinjem vas bra}o, milosr|em Bo`jim: prika`itesvoja tijela za `rtvu `ivu, svetu, Bogu milu, kao svoje du-hovno bogoslu`je. (Rim 12,1)

Marko je došao s mamom u grad. Prvi put je vidiokatedralu. "Mama, gledaj prozore na ovoj crkvi! Baš suzamazani, uop}e ne izgledaju lijepo." Mama nije ništaodgovorila, nego je Marka povela u crkvu. Vitraji - pro-zori, koji su izvana izgledali prljavi, odjednom su zasjaliu razli~itim bojama. Marko se divio i pa`ljivo razgledaoprozore. Posebno mu se svidio prozor iznad glavnog ol-tara. Bio je pun divnih likova, a jedan od njih je bio izra-zito svijetao, jer je kroz njega sjalo sunce. Marko jepitao: "Tko je to?" Mama odgovori: "To je jedan svetac.Sveti Petar."

Tko je svetac?To je Marko dobro zapamtio. Nekoliko dana kasnije

Marko je bio na satu vjeronauka u svom selu. Vje-rou~itelj je govorio o svecima. Na po~etku je postaviopitanje: "Djeco, tko od vas zna tko je svetac!" Svi su šut-jeli, samo se Marko javio i rekao: "Ja znam. Svetac je~ovjek kroz kojeg sjaji sunce!"

Tri puta svetSvet, tri puta svet Bog nad vojskama. Blagoslovljen

koji dolazi u ime Gospodnje! Pjevajmo, bra}o, sa svim

58

DODATAK - Primjeri

SLAVLJE U DVORCU MOJ DAR

SVETOSTZA SVE

13

srcem, blagoslivljamo, slavimo onoga koji je u jednomtrenutku povijesti došao me|u ljude, koji dolazi me|unas. I sve do posljednjeg daha `ivota, o~ekuju}i njegovkona~ni dolazak u slavi zazivajmo: "Do|i, GospodineIsuse!"

Tako o Bogu govori Biblija. Mi zovemo Boga. Punoputa ga zazivamo: "Do|i Gospodine." Koliko je to iskre-no! Zovemo Gospodina kad smo u potrebi, kad nemo`emo sami riješiti poteško}e. Ponašamo se kao da jeBog dugme koje po `elji stisnemo i On nam treba riješitisve probleme. Bog jest svemogu}. Za njega nema nerje-šivoga, ali zapitajmo se da li je naše ponašanje u redu.Svakako da nije. Moramo se ponašati druga~ije.

Kuda kora~am…Treba kroz molitvu razgovarati s Bogom. Moliti

Boga da smekša naše srce, kako bi se mogli moliti i zasvoje neprijatelje. Velik je onaj koji mo`e oprostiti, kojiu svom srcu ne nosi mr`nju. U takvom srcu ne}e rasti ku-kolj jer mu tu ne}e biti mjesta. Kao što je dje~ak u likusv. Petra vidio svetost neka se naši bli`nji pogledom unaše o~i susretnu s dobrotom, radoš}u i strpljenjem.Naše o~i govore sve. One su odraz naše duše i ne moguništa sakriti. Budimo iskreni, pravedni, strpljivi.Kli~imo pjesmom: "Kuda kora~am ho}u da bacam sno-pove zlatne svjetlosti!" To je Bogu drago i milo.

Na ulazu grada Asiza `ivjele su ~asne sestre u sa-mostanu kraj crkvice sv. Damjana. Po sv. Klari prozvanesu Klarisama. Njihov samostan nije uop}e bio zašti}en.Bio je izvan gradskih zidina, me|u maslinicima i vino-gradima. Sestre su provodile siromašan `ivot poput Kri-sta. Sveta Klara (u prijevodu: Jasna) nad`ivjela je sv.Franju mnogo godina, ali je uvijek imala samo jedancilj: `ivjeti kao što je `ivio brat Franjo.

Sti`e do sestara vijest kako su neprijatelji Saracenina vidiku. One se me|utim nisu uplašile. Kad bi uve~erišle na spavanje, na poluotvoren balkon pred spava}omsobom postavljale bi Presveti Oltarski sakrament. To bi~inile sasvim tiho.

Neprijatelji napadaju

Jedne gluhe no}i za~uje se buka. Zveckalo jeoru`je, plamtjele su baklje, ~uli se surovi glasovi. Sara-

ceni su postavljali ljestve uz sa-mostanski zid. Sestre su ipakostale mirne, pale su na koljenai molile. Sv. Klara, poglavarica,izašla je na balkon i vidjela pri-jete}u opasnost. Saraceni sunamjeravali provaliti u samo-stan. Uzela je u ruke PresvetiSakrament, podigla ga visoko imolila tiho molitvu koju su se-stre ~esto zajedno molile: "Po-gledaj, Bo`e, naš Zaštitni~e!Pogledaj na neprijatelja i njegovu lukavštinu. Zaštiti nasti, o Gospode, koji si nas svojom krvlju otkupio!"

Dok je sv. Klara molila dr`e}i u rukama PresvetiSakrament, mjese~eva zraka bljesne o pokaznicu. JedanSaracen, koji je ve} bio na vrhu ljestava i samo što nijeušao u samostan, prestraši se i pade na zemlju. Za njim iostali nagnuše u bijeg. Bje`ali su i padali jedan prekodrugog. U divljem bijegu napustiše Asiz. Tako je sv.Klara, podi`u}i Presveti Sakrament, spasila samostan igrad od Saracena.

Sve}enik kod svake Mise ponavlja Isusove rije~i sposljednje ve~ere: "Ovo je moje tijelo!" i "Ovo je mojakrv!" Nakon što sve}enik izgovori te rije~i nad kruhom ikale`om, podi`e presveto tijelo i kale` s krvlju Kristo-vom. Vjernici to s vjerom gledaju. Mi se pred njima,pred tijelom i krvi Kristovom, osje}amo sigurnima odsvakog neprijatelja i zla u `ivotu. Tijelo Kristovo kojeblista u svom veli~anstvu postaje nam spas i otkupljen-je. Upravo to, da se vjernik mo`e povezati s Kristom,usre}uje svakog krš}anina.

Dobro je ~astiti te svete tajne. Još je bolje primatiposve}eni kruh i blagovati. On nas hrani i brani od na-srtaja zloga.

Gladni poslije igre skupljali smo se oko stola, doknam je majka dijelila kruh i srce. I u tome je bila tajna ra-dosti, koju nismo zaboravili. Srce je kao i kruh: hrani iusre}uje, njegov poklon `ivi dugo, `ivi za ~itava `ivota.Jednom sam u obijesti odgurnuo krišku kruha. Pala je napod i majka mi je zapovjedila da je podignem. Opiraosam se: zašto kupiti komadi}e kruha na podu kad kruhaima dovoljno? Ali majka je rekla kako je svaka mrvicava`na.

59

VODITELJ MINISTRANATA 3

SRCE JEKAO KRUH

NEOBI^NA^ASNA SESTRA

15

14

Svi mi poslije po`elimo mrvice onoga kruha kojinam je nekada darivala maj~ina dobrota. Po`elimo dav-ni okus, miris i toplinu onakva poklona, koji ~ovjek pri-ma, a da nije ni svjestan svoje sre}e za ~itav `ivot.Po`elimo kruh iz davnog djetinjeg doba i maj~ino srce.

Obe}anje "novog kruha"Jednom je mnoštvo tra`ilo

Isusa i njegove u~enike. Na|ošeih u Kafarnaumu. Isus im tadare~e: "Zaista, zaista, ka`em vam,ne tra`ite me jer ste vidjeli zna-kove, nego jer ste jeli one kruho-ve i nasitili se. Nastojte sebipribaviti ne propadljivu hranu,nego hranu koja ima trajnost za`ivot vje~ni!" Zatim je nadodao:"Otac moj vam daje pravi kruh sneba. Jer kruh je Bo`ji onaj kojisilazi s neba i daje `ivot svijetu". "Gospodine – rekošemu na to – daj nam uvijek toga kruha!" Odgovori imIsus: "Ja sam kruh `ivota. Tko dolazi k meni, sigurnone}e ogladnjeti!" (Usp. Iv 6)

Na Posljednjoj ve~eri Krist je predao apostolimasvoje tijelo i krv. Razlomio je kruh i dao ~ašu vina da biga njegovi u~enici i prijatelji mogli primiti kao na gozbi.A ovo je hrana na gozbi na koju nas je pozvao: njegovkruh, njegovo vino – njegov `ivot! @elja mu je da bude-mo dionici toga `ivota.

Hrana za vje~nost

Od Posljednje ve~ere ostao nam je stol – oltar. Naoltar donosimo svoje darove – kruh i vino. Oni na oltarupostaju Isusovo tijelo i krv. U prilikama prinesenog kru-ha i vina Isus u svetoj Misi dolazi me|u nas na oltar.Naše tjelesne o~i gledaju na kruh i vino kao na svagdan-je, obi~ne, stvari koje mo`emo danas na}i u svakoj ku}i.Po sve}enikovim rije~ima, ponovljenim rije~ima s Po-sljednje ve~ere, kruh i vino za nas postaju stvarnim Isu-sovim tijelom i krvlju. Ne preostaje nam drugo nego sepred tom tajnom baciti na koljena, kako je to zapisao sv.Toma Akvinski:

Klanjam ti se smjerno,tajni Bo`e naš,što pod prilikama tim se sakrivaš.Srce ti se moje sasvim predajejer dok promatra te, svijest mu prestaje…

Jedne nedjelje došao je sveti Bernard u crkvu slušatisvetu Misu. Crkva je bila puna vjernika, koji su odušev-ljeno, u jedan glas molili O~e naš. Kraj svakog vjernikavidio je svetac jednog an|ela. Svi su ti an|eli dr`ali u ru-kama pero i papir, pa nešto marljivo bilje`ili. "A što vi topišete?" upita svetac najbli`eg an|ela. "Bilje`imo molit-ve ovih ljudi", odgovori an|eo, "da ih odnesemo u nebodragom Bogu". Sada Bernard zaviri malo u papire onihan|ela i evo što je vidio. Jedni su pisali zlatnim slovima,drugi srebrnim, tre}i obi~nom tintom, ~etvrti vodom. Aneki nisu pisali ništa, nego su samo dr`ali pero u ruci.Bernard se tome veoma za~udi i upita opet onog an|ela:"A zašto pišu jedni zlatom, drugi srebrom, tre}i tintomili vodom, a neki ne pišu ništa?"

An|eo odgovara"Evo zašto", odgovori an|eo. "Ako je molitva jed-

nog ~ovjeka puna `ive vjere i ako u njoj ima mnogo po-uzdanja u Boga i njegovu providnost, onda pišemozlatom, jer takva je molitva ~isto zlato pred licemBo`jim. Ali, ako u molitvi nema toliko vjere i ponizno-sti, onda pišemo srebrom. A ako ~ovjek obavlja molitvus vrlo malo pobo`nosti i ako je razvodni rastersenim mi-slima, onda pišemo tintom ili vodom. A ima molitavakoje ne vrijede ništa pred Bogom, jer u njima nema nitraga kakvoj vjeri i pobo`nosti, kao što je bila molitvaonog farizeja u hramu. Takve molitve uop}e ne pišemo,jer to nisu molitve nego brbljanje".

Isus u~iPrva molitva koju je Krist molio i koju je nas nau~io

moliti jest "O~e naš". To je kratka molitva kojomizra`avamo sve što je najpotrebnije u `ivotu.

O~e naš - Zazivamo Boga koji je naš Otac i na nebui na zemlji.

60

DODATAK - Primjeri

O^E NA[16

Sveti se ime tvoje - Neka se posvuda slavi i slušavolja O~eva.

Do|i kraljevstvo tvoje – Neka se posvuda uspostaviKraljevstvo Bo`je.

Kruh svagdanji – O~e molimo te za svagdanji kruh.Posebno molimo za euharistijski kruh. Kruh ljubavi ivje~nog `ivota.

Oprosti nam grijehe - I mi darom praštanja koji sinam ti dao, opraštamo grijehe bli`njima. Molimo opro-sti ti nama naše grijehe.

Ne uvedi nas u napast - Daj da budemo oslobo|eninapasti od materijalnih stvari. Ne daj da im robujemo itako zaboravimo na sve dobro u `ivotu. Daj nam da nidjelima ni mislima ne nanosimo drugima bol. Izbavi nasBo`e od zla.

Molimo tu Kristovu molitvu sabrano i skrušeno.Molimo ju srcem. Srce je to koje `eli Boga slaviti. Iz srcaizlaze najljepše `elje i misli usmjerene k Bogu i on ihprepoznaje i uslišava.

Sveti Ivan Milostinjar, biskup iz Aleksandrije,okru`en mnogim sve}enicima, pošao je jedne nedjeljeiz sakristije u crkvu slu`iti svetu Misu. Ali usred Miseprekine molitvu i naredi sve}enicima, da se svi zajednoodmah vrate u sakristiju. Naravno, u crkvi je nastalopravo komešanje, jer su se svi za~udili, što je to bilo nji-hovom biskupu! Kad su došli u sakristiju, naredi biskupzvonaru da ode u grad, pozove toga i toga sve}enika ineka odmah do|e.

Što je u stvari bilo? Dan prije, biskup je po svojojdu`nosti, ukorio tog sve}enika, jer je bio dosta nemaranu svojoj slu`bi. Sve}enik nije primio ukora, nego se oš-tro odupro biskupu, te je me|u njima došlo do prepirke.I tako su se rastali. Kad je biskup sutradan slu`io svetuMisu, do|oše mu na pamet one rije~i Isusove: "Ako pri-nosiš svoj dar na oltar i sjetiš se ondje da tvoj brat imanešto protiv tebe, ostavi dar pred oltarom, pa idi te senajprije pomiri sa svojim bratom. Onda se vrati i prinesisvoj dar!"

Oprostiti – da ili ne?

Te rije~i Sina Bo`jega nisu biskupu dale mira, jerneki mu je glas bez prestanka šaptao u srcu: "Evo, ti sespremaš, da prineseš Ocu nebeskom najve}i dar, što ga

ima na nebu i na zemlji, a nisi se pomirio sa svojim bra-tom, kako to Spasitelj tra`i!" I svetac nije mogaoizdr`ati, nego se vratio u sakristiju. Kad je došao spome-nuti sve}enik, biskup se pred njim duboko nakloni ire~e: "Dragi brate, evo ja se spremam prikazati dragomBogu `rtvu svete Mise, a nisam se s tobom izmirio, kakoto Isus tra`i. Stoga, oprosti mi, dragi brate!" Vidjevši to-liku poniznost i ljubav svog biskupa, sve}enik pade prednjim na koljena i zavapi: "O~e, biskupe, ja sam kriv a neVi! Stoga Vas pred svima najponiznije molim, oprostitemi!“ Nato biskup di`e svog sve}enika i zagrli ga kaosvoga ro|enog brata.

On je nama oprostio – a mi?Isus je teško patio nepravedno osu|en, nose}i teški

kri` na Kalvariju. Razapet na kri`, znao je da svojom`rtvom pridonosi Bogu za otkupljenje naših grijeha.Isus nam je oprostio naše grijehe. Oprostio nam je i zamuku koju je podnio radi nas. Oprašta nam svakodnev-no svu našu nemarnost, nestašluke. Vjeruje da }e do}idan kad }emo uvidjeti svoje pogreške i popraviti se. Bogje strpljiv s nama.

Ako se je Bog spreman `rtvovati za nas i iznova namopraštati, moramo to ~initi i mi. Vje`bajmo u~iti prašta-ti. Dok u crkvi pru`amo ruku i izgovaramo "Mir s to-bom", moramo u svom srcu svima oprostiti. Vanjski znakmog praštanja u duši jest pru`anje ruke. Praštaju}iosloba|amo se zapreke u svom srcu i time nas Bo`ja mi-lost mo`e pohoditi. Zar ne molimo u O~enašu: "Otpustinam duge naše kako i mi otpuštamo du`nicima našim!".

Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrioBo`ji dar: umio je slikati prekrasne ikone. Htio jena~initi najljepšu sliku, Kristov portret. Ali gdje prona}imodel prikladan da izrazi patnju i radost, smrt iuskrsnu}e, ljudskost i bo`anstvo?

Epifan nije imao mira: kona~no je krenuo na put.Prošao je Europu zagledaju}i pomno u svako lice. Ništa.Nigdje nije našao lica prema kojemu bi naslikao Krista.Jedne je ve~eri zaspao mole}i psalam: "Lice tvoje, Go-spodine, ja tra`im, ne skrivaj lica svoga od mene."

Usnuo je san. An|eo ga je vodio ljudima pokazuju}imu na njihovim licima upravo onu osobinu koja jesli~ila Kristovoj: radost mlade zaru~nice, nevinost dje-

61

VODITELJ MINISTRANATA 3

PRU@ITE MIRJEDNI DRUGIMA

KRISTOVO LICE

17

teta, snagu seljaka, trpljenje bolesnika, strah osu|enika,dobrotu majke, zgranutost siro~eta, strogost suca, vesel-je zabavlja~a, milosr|e ispovjednika, izmu~eno lice gu-bavca.

Epifan se vratio u samostan i po~eo raditi. Nakongodinu dana Kristova je ikona bila gotova. Pokazao ju jeopatu i bra}i koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kri-stovo je lice bilo prekrasno, ganutljivo, potreslo bi ~ov-jeka u dubini duše i postavljalo pitanja.

Nemoj tra`iti Krista u jednom ~ovjeku, nego u sva-kom ~ovjeku tra`i ponešto od Kristova lika.

@ivot prvih krš}ana bio je izlo`en mnogim nevolja-ma. Bili su progonjeni. Jedno takvo progonstvo zadesiloje 302. godine u Rimu Isusovog sljedbenika i mu~enika,dje~aka Tarzicija. On je poslu`ivao kod svete Mise u ka-takombama, podzemnim grobljima gdje su se skrivalikrš}ani. Tada je, Petrov nasljednik, papa Kalist vodioCrkvu Kristovu. Poput dobra pastira, brinuo se za malostado u koje su se zalijetali grabe`ljivi vuci, progonitelji,da što više njegovih ov~ica ugrabe i predaju mu~itelji-ma. Rimski zatvori bili su puni osu|enika zbog vjere uIsusa Krista. Papa Kalist imao je na srcu zatvorenekrš}ane a kako nije mogao k njima, htio im je poslati ti-jelo Kristovo. Tu spasonosnu duhovnu okrjepu i utjehukoju su toliko `eljeli i koja im je davala snage da ustrajuu vjeri, ~ak i da `ivot ponude kao svjedo~anstvo te vjere.Tarzicije je molio papu da mu dopusti da nosi posve}enehostije u rimske zatvore. Uvjeravao je Papu da ne}e nit-ko na njega obra}ati pa`nju kad je još dijete.

Tarzicije na zadatkuPapa je na kraju dopu-

stio da Tarzicije po|enose}i posve}ene hostijedo zatvorenika. Dje~ak,sretan i uplašen istovreme-no, privinuo je dragocjenusvetinju na svoje grudi ipo`urio prema zatvoru. Naputu susreli su ga njegovivršnjaci i po~eli zadirkiva-ti. Oni nisu bili krš}ani.Kad su vidjeli da Tarzicijenešto skriva, postali su još

nasilniji. Otkrivši da nosi krš}anske svetinje, zahvatio ihje bijes te su ga puni mr`nje po~eli tu}i. Mladi Tarzicijebio je nemo}an, ali Presveto tijelo nije puštao iz ruku,stiskao ga je još ja~e ispod sada rasparane i okrvavljenekošulje. Na sre}u naišao je neki vojnik, imenom Kva-drat, krš}anin, sa`alio se i dje~aka obranio u zadnji ~as.Onako napola mrtvog odnio ga je natrag u zajednicu.Dje~ak je došao k sebi, i premda u teškim bolovima,molio je da pozovu papu Kalista. Kad ga je ugledao, bla-go se nasmiješio, uru~io mu Presveto tijelo i za nekolikosati predao svoju nevinu i plemenitu dušu Bogu.

Snaga pri~estiKako je divan i potresan primjer plemenitog i

odva`nog dje~aka. Bio je spreman dati i `ivot za vjeru.^uvao je Presveto tijelo dok je sam krvario. Mo`emo gausporediti s Kristom koji je umro na kri`u za nas, zamene. Kao jaganjac Tarzicije umire radi Presvetog tije-la Isusa Krista.

Kad vidim hrabrost tog dje~aka ne mogu ne zapitatise: "Smijem li ja ostati hladan?". I ja sam pozvanodva`no ~initi nešto za Boga. Što? Sve ono što mi je teš-ko i tra`i muku i odricanje. Slušati roditelje, nastavnike isve starije osobe. Pomo}i nekome raditi, u~iti i ondakada to ne bih `elio. Pravom vjerniku to je zadatak koji sljubavlju izvršava jer zna da time ~ini ugodu Bogu. Dabi to mogao posti}i potrebno mi je primiti snagu. Ta sna-ga se nalazi u svetoj Pri~esti.

Darovali roditelji ma-loj Ankici za njen imen-dan veliku lijepu lutku.Tko veseliji od Ankice!Bebu je mazila dan i no},njihala je na rukama, pje-vala joj uspavanke, ljubilaje… Ali jednog dananema bebe! "A gdje ti jelutka?" upita je majka."Bacila sam je u pe}!" od-govori Ankica srdito. "Upe}!" - za~udi se mati. "Azašto?" "Pa ja sam joj ju~er cijeli dan govorila da je lju-bim i volim, a ona meni nije ni jedanput rekla, da i onamene voli! Zato sam je bacila u vatru…"

62

KAOTARZICIJE

ZA[TO BITIZAHVALAN?

DODATAK - Primjeri

18

19

Nezahvalna lutkaMala Ankica nije razumjela da beba nije `ivo bi}e i

da joj ne mo`e odgovoriti na njenu ljubav. Silno je `elje-la ~uti samo jedno: "Hvala! I ja tebe volim." @eljela jevidjeti sre}u na bebinom licu, ali što na}i na komaduplastike. Puno se puta i mi kao Anki~ina beba ponašamoprema Isusu. On tr~i za nama, upozorava nas, usmjera-va nas na pravi put, a mi se ponašamo kao onaj komadplastike. Ne slušamo ga, ne ~ujemo njegov glas. Pona-šamo se kao da smo gluhi. Bog za nama dovikuje da nasljubi. Mi odmahujemo. Tra`imo uvijek iznova dokaze teljubavi.

Za neke je dokaz ljubavi Boga prema ~ovjeku `ivotbez rada, skupocjen auto, puno novaca. Ako nema toga,smatraju da je Bo`ja ljubav izostala. Nisu ni svjesni ko-liko te zemaljske stvari malo zna~e. Krist ne zamjera.@ao mu je što se tako ponašaju, ali on se svaki put iznovanesebi~no daje. Nudi svoju pomo}. Poma`e kad ga zazi-vamo.

U tišini srcaIsus nam se daje u svetoj Pri~esti u obliku po-

sve}ena kruha. Kako mu ne zahvaliti! Nije va`no da li }eta zahvala biti izra`ena rije~ima, šutnjom ili djelima.Mo`emo ~initi dobra djela kao zahvalu Isusu Kristu. Tomu je najdra`a zahvala. Krist zna da smo dobro shvatiliva`nost svete Pri~esti ako ~inimo dobra djela bli`njima.

Krist je u našem srcu i tako naše oboga}eno srce`elimo darovati svojoj bra}i po Kristu. Sve to mo`emo~initi šute}i. Ne treba Bogu javnih zahvala, ne treba lju-dima hvalospjeva. Tiho, nenametljivo, sabrano pomo-gnimo potrebne. Budimo im oslonac i rame na koje seuvijek mogu osloniti. Ne moramo zvoniti na sva zvona,ako smo nekomu nešto pomogli. Ne tra`imo od Bogapla}u za to. Isto tako, ako tra`imo od Boga pomo}, ne-mojmo vikati, gun|ati, uzbu|ivati se. Neka to bude tiho iponizno. Bog }e nas ~uti, jer je blizu i bdije nad nama.

Jednu je dušu, nakon dolaska u nebo, an|eo vodionebeskim prostorima. U jednoj velikoj dvorani stajali suprostrani stolovi, a na njima stvari ~udnih oblika, sli~neškoljkama. Duša upita svog pratioca, što je to i zbog~ega su te stvari došle u nebo. An|eo odgovori: "To supobo`ne uši onih ljudi koji su cijelog `ivota rado slušali

nauk o vjeri, ali ga u svom `ivotu nisu nikada ostvarili.Stoga su samo njihove pobo`ne uši došle u nebo, a onisami su propali!"

U slijede}oj dvorani opet su na duga~kim stolovimale`ali neki ~udni predmeti. Duša i sad upita an|ela što jeto, te dobije sli~an odgovor: "To su pobo`ni jezici ljudikoji su za `ivota znali pobo`no govoriti, ali srce i `ivotim nije bio pobo`an. Stoga su im samo jezici došli unebo, a oni sami su propali!".

Dvoli~ni vjerniciIdemo na svetu

Misu, sudjelujemou njoj. Razgovara-mo s Bogom. Pje-vamo mu dušom isrcem najljepšepjesme. Naše srceje ispunjeno nadomi zahvalnoš}u. Mo-limo se Bogu danam pomogne u ne-koj našoj potrebi i zahvaljujemo mu na svemu što je zanas u~inio do sada. Potpuno smo predani Bogu. Imaonih koji izvana izgledaju skrušeni, ponizni i pobo`ni.Kad završi sveta Misa skidaju masku skrušenosti i po-kazuju svoje pravo lice. Kao da naprosto `ele pobje}i izcrkve. Guraju se, glasno razgovaraju. Kad se kri`ajusvetom vodom na izlazu iz crkve, kao da umjesto rukeimaju lopatu. Ne `ele pokazati ni malo poštovanja pre-ma tom svetom mjestu. ^im iza|u izvan crkve, ve}zapo~inje ludovanje i psovanje. Mo`e li si to dopustitijedan pravi krš}anin? Ne, nikako!Crkvu treba napustitidostojanstveno. U najve}oj tišini i skrušenosti; još kojitrenutak moliti i slaviti Boga.

Budimo dar drugima

Idite u miru, šalje nas Gospodin. Ka`e nam u stvariidite, ispunite svoju misiju koju sam vam dao. Budite soli svjetlost svijetu. Misu treba nastaviti `ivjeti u `ivotu.Lako je odslušati Misu, ali je teško `ivjeti vjeru. Bogtra`i od nas da `ivimo vjeru. Da svojim `ivotom budemoprepoznatljivi kao krš}ani. Bog nas prihva}a i praštanam, u~inimo mi isto to prema svom bli`njem. Bog sedaruje nama. Budimo mi dar drugima. Darujmo svojesrce slabima i nemo}nima. Darujmo im cijelog sebe.Neka naši roditelji, bra}a i sestre osjete da smo se nasvetoj Misi susreli s Gospodinom. Neka po našim po-stupcima i djelima osjete da je pohod Gospodinu bioplodonosan.

63

IDEMODOMA

VODITELJ MINISTRANATA 3

20

SVETI GOVOR

U bogoslu`ju se govori na mnogo na~ina. Kad bi nanašu Misu došao netko komu je bogoslu`je strano, ne-poznato, bio bi iznena|en. Jedva da bi nešto razumio.Liturgija ima svoj na~in govora koji valja znati prepoz-nati i razumjeti. Ministranti su du`ni, više od druge dje-ce, biti upu}eni u sveti govor. Tijekom bogoslu`ja sezapravo izmjenjuju razli~iti "govori". Sve}enik kojipredvodi Misu razli~ito govori dok radosno pozdravljazajednicu ili ~ita odlomke iz Biblije. Druga~iji je glaskad ~ita molitve posve}ivanja darova ili kad ~ita obavi-jesti. Tuma~enje ~itanja – propovijed – opet ima svojnovi ritam. Dodajmo tomu još pjevanje misnih molitavaili dijelova, šutnju… Isto tako vjernici molitvom, pje-smom, usklicima, a tako|er i šutnjom, izra`ava svojegovorenje i razgovor s Bogom.

Molitva^itava slu`ba Bo`ja protkana je molitvama. Neke

sve}enik govori iz misala, druge su misni odgovori, a tusu i naše osobne molitve. Misne molitve, koje sve}enikmoli ili pjeva, op}eg su zna~enja. One su ujedna~ene za~itav jedan kraj ili dr`avu, ili pak za cijelu Crkvu. Zajed-nica isto tako odgovara, mole}i ili pjevaju}i. Molitva nesmije biti samo neko izgovaranje ili pjevanje rije~i. Tre-bamo unositi sebe. Kad razgovaramo, mi ne prenosimosamo neke informacije koji drugi ne znaju. Mi iznosimoi svoje osje}aje. Primjerice, dok se jadamo, hvalimo,povjeravamo ili kad nekome ka`emo da nam je osobitodrag. Ne ~inimo to samo informacije radi. I nama i dru-gima koristi govor kojim se mo`emo rasteretiti i oslonitina drugoga. Kao da kroz govor dajemo sebe ili primamodrugoga. "Molitva vjernika" je posebno pripravljena zacrkvenu zajednicu. Uzima se iz knjige, ali isto tako jemogu sastaviti ili spontano izre}i ~lanovi zajednice. Unjoj se sabiru naše potrebe, `elje, problemi, sve što `eli-mo Bogu re}i.

PjevanjeJedan je svetac rekao: Tko pjeva, dvostruko moli!

Svako bogoslu`je, a posebno Misa, za nas je vjernikejedno slavlje. Što to rado ~inimo kad smo na nekomslavlju? Sjetimo se svadbenih veselja, utakmica, ro|en-dana... Pjesma je uvijek pratilac sve~arskih susreta i do-brog raspolo`enja. Zapravo, svoje raspolo`enje nemo`emo uvijek izraziti obi~nim govorom, ponekad bi-smo vrisnuli, kliknuli ili zapjevali. Pjesma poma`e da

izrazimo svoje osje}aje. A u liturgiji na oltaru je `iviBog, Isus Krist, pod prilikama kruha i vina. Kako ondane bi pjesmom klicali kad je Uskrsli s nama! Pohodionas je i uvijek iznova poha|a. Stoga je ru`no i neprili~novidjeti ministrante koji jedva da otvaraju usta tijekompjevanja. Oni su fizi~ki najbli`i Otajstvu i zato trebajuprednja~iti u zanosnom pjevanju.

Propovijed – nagovor

Propovijed se spominje ve} u najranijem izvješ}u obogoslu`ju krš}ana. Što je to propovijed ili nagovorsve}enika? Ministrantima je to ve} dobro poznato, nekisu ih se "naslušali". No, znaju li što je? Isus je govoriosvojim slušateljima – ljudima onog vremena. Njegoverije~i nisu samo za ljude jednog kraja ili vremena. Ondonosi "rije~i `ivota" za sve ljude, svih vremena. Takonjegova poruka smjera i današnjim ljudima. Ho}e li jedovoljno razumjeti ako je ~uju pro~itanu? Teško! Zatoje potrebno njegovu poruku i pouku iznova re}i ljudimadanašnjeg vremena govorom koji oni razumiju. Propov-jednikova je zada}a govoriti rije~ima i slikama koje surazumljive, ali paze}i da se ne udalji od izvorne porukekoju nosi Biblija. U Isusovo vrijeme slušatelji "su visje-li" o njegovoj rije~i; ona im je bila odgovor na mnoga pi-tanja, hrana i okrepa. To treba biti i danas. Sabrano ipa`ljivo slušati propovjednikove rije~i i spremati u svo-ju dušu.

Šutnja

Kad nastane tišina i šutnja u bogoslu`ju, mnogi }epomisliti da se sve}enik zbunio; da ne zna što dalje ilitome sli~no. Ne bi trebalo tako razmišljati o šutnji. Onaje potrebna u Misi mo`da više nego u nekoj drugoj prili-ci. Posebno bih naglasio va`nost kratke šutnje nakonsve}enikova poziva na ~in kajanja za u~injene grijehe ipropuste na po~etku Mise, potom prilikom pretvorbe inakon svakog poziva "pomolimo se". Šutnja nije nekoizbjegavanje govora ili pjevanja. To bi trebala biti ispun-jena šutnja. Otvoreno i smireno srce koje se okre}e svo-me Bogu Stvoritelju i Spasitelju. Sjetimo se kako znamošutjeti kad trebamo nešto va`no promisliti i re}i. U tišinirazmišljamo i prije neke va`ne odluke. Ona nampoma`e da budemo sami sa sobom, a isto tako s Bogom.Šutnja za vrijeme Mise nije prilika da se ogleda ili, nedaj Bo`e, brblja, nego stvaranje raspolo`enja duše za su-sret s Gospodinom.

64

LITURGIJSKO ZNAKOVLJE

DR@ANJE TIJELA

Stajanje

U uspravnom stajanju osje}amo dostojanstvo, ali ipoštovanje. Osje}amo da nas Bog ljubi, ali i poštovanjeda je on Gospodin i Gospodar. Jedna lijen~ina je odgo-vorila: Stojim kad ne mogu sjediti. Za nas vjernike tonije odgovor, jer mi stojimo pred osobom koju uva`ava-mo: pred nastavnikom, lije~nikom, sve}enikom… ilikada se nalazimo na va`nom mjestu, ustanovi, itd.

Kle~anje

Tko kle~i, priznaje svoju malenkost pred Bogom,ali ne stoga što bi Bog `elio poniziti. Zapravo suprotno.Bog podi`e i uzvisuje. Moja malenkost me upu}uje namjesto koje mi pripada me|u stvorenjima. ^ovjek jedjelo Bo`jeg stvaranja, a ja sam njegovo dijete.

U osje}aju malenosti pred Bogom le`i velika utje-ha. Pred Bogom ne moram biti "izvrstan", niti se takvimpraviti. On od mene ne o~ekuje nešto što nadilazi mene imoje sposobnosti. Mogu se "utješno" dr`ati svojih pro-sje~nih, obi~nih darova i sposobnosti. Kle~ati pred Bo-gom zna~i tako|er kako smijem biti slab i, priznavaju}isvoju ranjivost, biti spreman primiti svaku utjehu. Bognas ne ostavlja da pred njim vazda kle~imo – on nas pri-di`e i uspravlja. Ministranti su bli`e oltaru od ostalihvjernika. Kle~anje, posebno kod Pretvorbe, neka budepobo`no i dostojanstveno. Isus je tu - Bog pod prilikamakruha i vina. Neka se iz dr`anja tijela, kle~anja, da pre-poznati svijest o Bo`joj blizini.

Sjedenje

Ispravno i sabrano sjedenje postala je prava rijet-kost jer smo navikli svoje tijelo što udobnije smjestiti nastolac ili sjedalicu, osobito ako je mekša i udobnija. Po-nekad nam se mo`e ~initi da više le`imo nego sjedimo.Me|utim, s medicinskog gledišta, lije~nici nam savjetu-ju kako to nije pravilno sjedenje jer loše utje~e na kral-je`nicu i zdravlje. Znanstvenici su ustanovili dapravilno sjedenje, kralje`nica pod pravim kutom, bitnopove}ava koncentraciju i umne sposobnosti. Sjedenje jezapravo opušteno mirovanje. Ali ne samo to, ve} ima izna~enje uspravnog i pomnog iš~ekivanja. Tko se kodku}e, za usporedbu, najprije nekoliko minuta "ispru`i"udobno u naslonja~u, a potom sjedne uspravno na stoli-cu, mo`e osjetiti promjenu u raspolo`enju svoga duha.

U sjedenju postoji aktivna spremnost o~ekivanja i prih-va}anja.

Pravilno, mirno i opušteno sjedenje kao da nasupu}uje na sabranost. Duša nam je istovremeno budna ismirena te mo`emo slušati Bo`ju rije~, homiliju, a pje-vanje nam postaje ugodno. Nemojmo zaboraviti da seposlu`itelji oltara nalaze u svetištu. Nisu oni samo predBo`jim o~ima - njih promatraju vjernici. Stoga pravilnodr`anje tijela, pa i sjedenje, pridonosi ukupnom vjer-ni~kom do`ivljaju liturgije.

Vladanjem, odnosno dr`anjem tijela, "govorimo"drugima o svojim nutarnjim raspolo`enjima: radosti,`alosti, nemiru i strahovima, zabrinutosti, sabranosti,itd.

Hodanje – put prema Bogu

I naš hod prema crkvi istovremeno izra`ava i smi-sao tog hoda i koliko cijenimo mjesto kamo idemo. Akoredovito kasnimo s polaskom u crkvu te moramo `uritiili tr~ati kako bismo na vrijeme stigli, a pritom se još do-bro oznojimo, to ujedno kazuje kakvi smo ili kakav jenaš stav prema Bogu. Stoga ministrante treba odgajatida na vrijeme krenu u crkvu kako bi se mogli doli~nopripremiti za sudjelovanje u bogoslu`ju. Na `alost,~esto smo svjedoci kako ministranti sti`u u sakristiju uzadnji ~as, zadihani i znojni, te se onda na brzinu obla~ei bez ikakve sabranosti prilaze oltaru. Stoga je va`no od-gajati ministrante da ve} na crkvenom pragu, dostojnimgestama na ulazu – klecanjem i kri`anjem, odaju poklonBogu i stvaraju ozra~je sabranosti.

U tom smislu va`no je pripaziti i na hod ministrana-ta za vrijeme bogoslu`ja. Hod koji slijedi kroz crkveniprostor, posebno za vrijeme ulazne procesije, nije kaohodanje ulicom. Na ulici mo`emo hodati `urno ili kakove} tra`e prilike. U crkvi hod treba biti nešto druga~iji.Crkva je "ku}a Bo`ja" te i hodanje treba biti primjereno- ni brzo ni previše usporeno. Hod treba biti polagan,sve~an i dostojanstven, bez `urbe, ali i prebacivanja snoge na nogu. Tijelo treba biti uspravno i dostojanstve-no jer kora~amo "pred samim Bogom". Neka vjernici uministrantskom hodu vide strahopoštovanje pravog po-slu`itelja oltara. Tako|er je potrebno ministrante upozo-riti ako za vrijeme Mise malo zakasne u poslu`ivanju,da ni tada ne treba `uriti. Sve}enik }e strpljivo sa~ekatijer poslu`ivanje kod oltara treba biti bez u`urbanosti.

65

VODITELJ MINISTRANATA 3

Dr`anje ruku

Naše su ruke dvije divne alatke. Njima se sprema-mo, pišemo, crtamo i obavljamo mnoge poslove. Kadakod Mise sklapamo ruke, prestajemo raditi i stvarati.Tada se predajemo u Bo`je ruke. Njemu upu}ujemosvoje misli.

U Crkvi nije uvijek bio obi~aj sklapati ruke. Krš}anisu u prvim vremenima molili raširenih ruku, podignutihiznad glave. Tako su molili i starozavjetni vjernici. Uono vrijeme to je bio znak usrdne molitve. Raširene rukeprvih krš}ana bile su znak i Krista na kri`u. Danas takomoli sve}enik na oltaru ili ~lanovi neke molitvene gru-pe.

Kasnije su vjernici stavljali ruke na prsa u oblikukri`a, što još danas ~ine mnogi Francuzi. Tek u desetomstolje}u po~eli su vjernici sklapati ruke, onako kako midanas sklapamo. Sastavljeni dlanovi s ispru`enim prsti-ma. Ka`u da ovaj na~in potje~e od starih Germana. Usrednjem vijeku bio je obi~aj da je sluga, primaju}i odfeudalca zemlju u posjed, stavljao svoje sklopljene rukeu njegove. Tako je obe}ao poslušnost i vjernost, a go-spodar bi mu obe}ao zaštitu i pomo}. To isto ~inesve}eni~ki kandidati kod sve}eni~kog re|enja. Stavljajusvoje ruke u biskupove i obe}avaju mu poštovanje i po-slušnost.

Klanjanje i klecanje

U liturgiji postoje ~etiri razli~ita izraza štovanja:naklon, jednostavno klecanje, sve~ano klecanje (na obakoljenja pred izlo`enim Sakramentom) i prostiranje napod (na Veliki petak i u obredu re|enja). Naklon, prigi-banje gornjeg dijela tijela, naj~eš}i je na~in izraza što-vanja za vrijeme liturgije. ^inimo ga pred kri`em ilioltarom kao znak pozdrava. Pokret naklona treba bitisve~an i dostojanstven, a ne usiljen ili brzoplet. Posebnotrebamo u~iti ministrante da ~ine znak naklona kada idus jedne na drugu stranu oltara.

Kod jednostavnog klecanja cijelo tijelo se spušta nadesno koljeno tako da se dotakne pod. Ovaj na~in što-vanja iskazujemo kada ulazimo ili izlazimo iz crkve ikad pristupamo svetohraništu. To je naš pozdrav Gospo-dinu. Sve~ano klecanje (na oba koljena) ~inimo kad jeizlo`en Presveti Oltarski Sakrament. I sve~ano klecanjene smijemo ~initi brzo, nego polako i sve~ano. Ovi ~iniizra`avaju, s jedne strane, našu poniznost pred Bogom,ali, s druge strane, Bog me prihva}a onakvog kakav je-sam, u mom dostojanstvu kao ~ovjeka. Bog me `eli usvojoj blizini jer sam mu prijatelj – poslu`itelj oltara.

Kako je lijepo znati da si `eljen i prihva}en od Boga! Otome treba ~eš}e razmišljati.

Kri`anje

Krš}ani sebe i druge znamenuju znakom kri`a, kojije ujedno i molitva za Bo`ji blagoslov i posve}enje.Naj~eš}e ~inimo "veliki" znamen kri`a, kada desnomrukom doti~emo ~elo, ramena i prsa. ^inimo ga napo~etku svake molitve i svete Mise te kod ulaska i izla-ska iz crkve, a ozna~ava da blagoslov silazi na cijelog~ovjeka. Drugi na~in kri`anja je kada s palcem desneruke ~inimo tri kri`i}a: na ~elu, ustima i prsima. Ovajna~in kri`anja ozna~ava našu `elju da nam Bog posvetimisli, rije~i i osje}aje. Znak kri`a ~ini i sve}enik kadadaje završni misni blagoslov. Stoga naši pokreti prili-kom kri`anja tako|er moraju biti sve~ani, polagani i do-stojanstveni. Ru`no je vidjeti kada se pojedinci kri`ajukao da mašu oko glave i po prsima. Odgajajmo sebe idruge da naše kri`anje postane uistinu molitva za Bo`jiblagoslov i znak po kojem nas drugi mogu prepoznatikao krš}ane.

POSVE]ENE STVARI I PREDMETI

Ve} smo nau~ili da u slu`bi Bo`joj koristimo stvari ipredmete kojima se svakodnevno slu`imo. Tako se nanašim stolovima mogu vidjeti kruh, vino, ~aše, voda,razno posu|e... Sli~no, i na svoj na~in druga~ije, prosti-remo i stol Gospodnji. Uzmimo primjer kruha i vina.Kad bi sve}enik na oltaru rezao kruh na kriške i ulijevaovino iz boce, bilo bi nam odve} neobi~no. Takav na~inne prili~i oltaru. Bilo bi neobi~no, i svakako bi nas zbu-nilo. Iako na oltar donosimo kruh i vino, navikli smo daje to malo druga~ije. Znamo da je kruh na oltaru naprav-ljen samo od brašna i vode i da je vino ~isto, nepatvore-no. Samo, ~estica kruha toliko je tanka da u njoj jedvaprepoznajemo kruh kojim se hranimo. A vino se sipa umalu posudu-vr~i} (ampulica), koju ne vi|amo na na-šim stolovima. Razmišljamo o liturgijskim stvarima ipredmetima. Oni su u crkvenoj tradiciji dobili svojeoblike i mjere, a istovremeno su vrlo znakoviti.

Ambon - stol rije~i

Misa je kako smo ve} nau~ili ustrojena od dva dije-la: u središtu prvoga jest Bo`ja rije~ (slu`ba rije~i), dokje drugi usmjeren na lomljenje kruha (euharistijskoslavlje). Za oba dijela predvi|en je vlastiti "stol".

Stol Bo`je rije~i jest ono mjesto s kojega se naviješ-ta (~itanje i Evan|elje) i tuma~i (propovijed) Sveto pi-

66

DODATAK - Liturgijsko znakovlje

smo. (Samo u izuzetnim slu~ajevima ili zbog sku~enostiprostora mo`e oltar poslu`iti kao zajedni~ki stol rije~i ikruha.)

Stolje}ima je na našim prostorima propovjeda oni -ca bila stol rije~i. Ona je bila povišena spram puka. Po-gled na propovjedaonicu bio je doduše ote`an s mnogihmjesta crkvenoga prostora, no presudna je bila njezinaakusti~na uloga. Danas se propovjedaonica više ne kori-sti, ve} imamo ambon. No, što je to ambon?

Ambon je mjesto na kojemu se nalazi ure|en stalak- prilago|en za ~itanje i navještaj Bo`je rije~i. Nalazi sena nešto povišenom mjestu. S njega ~itamo misna ~itan-ja i sve}enik dr`i homiliju. ^esto je ukrašen prekri-va~em - u boji dana - što ujedno ozna~ava da je toliturgijsko mjesto.

Ambon, postavljen u mnogim našim crkvama, posvom je nastanku stariji od propovjedaonice. Ako u ne-kim crkvama postoje dva takva stalka, onda jedan slu`i~ita~u (mo`da i pretpjeva~u), a drugi sve}eniku, odno-sno |akonu za navještaj.

Oltar - stol kruha

Stol na kojem se slavi euharistija; na njemu Gospo-din uprisutnjuje svoju `rtvu i daje se vjerni~kom puku zahranu. Zato je taj stol ve} u Heb 13, 10 nazvan oltarom,hrvatski - `rtvenikom. Budu}i da predstavlja Krista, re-dovito je od kamena, stijene (l Kor 10, 4).

U svakoj crkvi mora biti postavljen samo jedan ol-tar. Mora stajati slobodno (ne uza zid) te da kao središ-nja to~ka prostora ve} sam po sebi privla~i pa`njuzajednice. Ako je potreban još jedan oltar, postavit }e seu kapelu, odijeljenu od crkvenog prostora. U novimcrkvama nisu dopušteni pokrajnji oltari, koji bi bili tekradi ukrasa. Glavni oltar redovito je "nepomi~an" (alta-re fixum), povezan s podom, za razliku od "pomi~nog"oltara (altare mobile), koji se mo`e premještati. Za mi-sno slavlje izvan bogoslu`nog prostora za oltar dostajeprikladan stol.

Kale` i plitica

Od starine je propisano da se sveto posu|e izra|ujeod skupocjene kovine. Nekada se doga|alo da su se`upe natjecale ~ije }e posu|e biti ljepše i skupocjenije.Danas se to ~ini druga~ije. U `upnim i filijalnim crkva-ma nalazimo razli~ito posu|e. Uglavnom su to kale`i iplitice presvu~eni vrlo tankim slojem pozlate ili srebra.Neke se katedralne crkve mogu pohvaliti posu|em kojeje uglavnom od zlata ili srebra. Za bogoslu`je to nijeva`no. Isus je na posljednjoj ve~eri uzeo ~ašu – kale`.

Nije birao neku posebnu ~ašu i njegov blagoslov jeposvetio posudu. To je najva`nije. Bogoslu`je ne po-sve}uje neki plemeniti i skupocjeni materijal nego pred-met koji se upotrebljava. Zato i crkveno posu|e ne morabiti nu`no od nekih skupocjenih materijala. Upotreba }emu dati "posve}uju}u" vrijednost. Tako sve ~eš}emo`emo vidjeti na našim oltarima crkveno posu|eizra|eno od porculana, keramike ili stakla. Za nas je naj-va`nije da je to posu|e, od ~ega god da je izra|eno, sve-to. Onda nema mjesta za neozbiljno i neodgovornorukovanje njime.

Pokaznica – monstrancaPokaznica ili monstranca je liturgijski predmet u

kojem se nešto "izla`e", pru`a vjernicima na štovanje. Usrednjem vijeku to su bile relikvije mu~enika i svetaca.Danas se u monstranci naj~eš}e izla`e Presveti OltarskiSakrament - posve}eni euharistijski kruh. To se ~ini kodeuharistijskih procesija, blagoslova ili klanjanja. Pokaz-nica se tako|er izra|uje od plemenitih kovina i poz-la}uje; naj~eš}e je to i vrijedni ru~ni rad, koji svojimizgledom, i pa`njom koja mu se ukazuje pri rukovanju,~asti Isusovu prisutnost u posve}enom kruhu. Radi se obogato ukrašenoj, u obliku sunca napravljenoj posudi,koja u sredini ima prozor~i}, koji se mo`e otvoriti. Unu-tra je dr`a~ u obliku polumjeseca, u koji se stavlja velikahostija.

Oko oltara se okupljaju vjernici da bi proslavili eu-haristiju. Kri` ukazuje na prisutnost Kristove `rtve. Onse uvijek nalazi ili na zidu, da ga sva zajednica mo`e do-bro vidjeti ili pored oltara kao procesionalni kri`.

Tabernakul slu`i za ~uvanje presvete Euharistije.On se nalazi ili na zidu iza glavnog oltara ili negdje sastrane. Pokraj tabernakula u oltarskom prostoru se nala-zi “vje~no svjetlo”, svjetiljka koja uvijek gori u znakstalne Kristove sakramentalne prisutnosti. U tabernaku-lu se nalazi posu|e u kojem se ~uvaju hostije od posljed-nje Mise. U jednoj maloj posudici, kustodiji ~uva sevelika hostija za izlaganje u monstranci (pokaznici).

U piksi se ~uvaju hostije koje se nose bolesnicima.To je jedna vrsta kutijice s poklop~i}em, u koju se mo`estaviti više hostija.

Cvije}e spada u oltarski nakit. Ono se daje osobamakoje volimo ili kojima smo zahvalni. Upravo te osje}ajeimamo prema Isusu na oltaru. Osim njega, tu su i svi-je}e. One mogu, kao i kri`, stajati na oltaru ili pored nje-

67

VODITELJ MINISTRANATA 3

ga. Ozna~avaju Krista uskrsloga i znak su sve~anogslavlja. Moraju biti upaljene najmanje dvije svije}e.Svije}e koje ne gore treba ukloniti ili tako|er zapaliti.Tako npr. imamo takozvane “apostolske svije}njake”,po šest njih na svakoj strani crkvene la|e, kojiozna~avaju mjesto koje je biskup kod posvete crkve po-mazao uljem.

Oltar se prekriva oltarskim prekriva~em. To je jed-na vrsta stolnjaka, koji se na Veliki ~etvrtak skida u znak`alosti.

Uz kale`, posudu za hostije i vr~i}e za vino i vodu,upotrebljavaju se i neki platneni rup~i}i koje i ti morašpoznavati kako bi ih mogao pravilno dodati. Korporaltjelesnik jest više puta presavijeno platno koje se raza-stre na oltar kod prinosa darova. Radi se o bijelom plat-nu na kojem se, zbog na~ina presavijanja, vidi devetkvadratnih polja. Na njemu se, nakon prinosa darova,nalaze posude s hostijama i kale`. Pala slu`i kao poklo-pac za kale`. Lavabo-rup~i} kojim sve}enik briše rukenakon pranja, ~esto se miješa s kale`njakom (purifika-torijem) koji stoji pored kale`a te slu`i za brisanje i~iš}enje kale`a.

Od pribora što ga ministrant u pojedinim situacija-ma mora nositi i pridr`ati, sigurno poznaš škorpionicusa škropilom (aspergilom) i kadionicu s la|icom, u ko-joj se nalaze zrnca tamjana.

Kadionicu nose ministranti na upotrebu sve}eniku.Njoj pripada la|ica iz koje se uzimaju zrnca tamjana istavljaju na u`areni ugljen u kadionicu.

O tome se govori ve} u psalmima: “Nek mi se uzdi-gne molitva kao kad pred lice tvoje.” Druk~ije zna~enjetamjana mo`emo otkriti u Matejevu evan|elju 2,11:Mudraci su donijeli Isusu zlato, tamjan i dragocjenu po-mast smirnu. Time su mu iskazali štovanje kao kralju,Bogu i velikom sve}eniku. Tamjan je znakbogo~aš}enja. Kada se tamjan upotrebljava u liturgiji,onda to ima sljede}e zna~enje:

Pri sve~anom ophodu upotreba tamjana zna~i: ula-zimo u ku}u Gospodnju koja je ku}a molitve. Nek senaša molitva poput kada uzdigne Bogu i neka mu budemila. Kada se obilazi oko oltara kade}i ga, to zna~i: ovajoltar je postavljen na slu`bu Velikog sve}enika. Neka sesvidi Bogu ono što se ovdje prinosi.

Tamjan se upotrebljava i za vrijeme sprovoda, da bise okadilo mrtvo tijelo. Time se `eli pokazati da je i um-rlo “prebivalište” djece Bo`je dostojno ~asti. Jer, kao štoka`e sv. Pavao: “Tijelo vaše hram je Duha Svetoga.”

Sigurno ti je poznato zna~enje oltarskog zvonca,odnosno gonga, kao i crkvenih zvona. Svojim zvukom`ele ozna~iti da po~inje nešto što je dostojno posebnognavještaja. Zbog toga i u našem vremenu, kada svi ima-mo satove, zvona i dalje trebaju pozivati na slu`buBo`ju. Susret, na ~iji po~etak ona upozoravaju, i daljeostaje nešto posebno.

Liturgijske knjige

Liturgijske knjige, iz kojih se naviješta rije~ Bo`ja,trebaju pobu|ivati svijest da je tu prisutan Bog koji sadagovori svom narodu. One moraju biti prikladno urešenei lijepe, jer su simboli i znakovi ve}ih vrednota. Zato }esve}enik i poslu`itelji oltara uvijek paziti na urednost li-turgijskih knjiga. Njima se moramo slu`iti s du`nimpoštovanjem i brigom. Rije~ Bo`ja preko liturgijskihknjiga dobiva svoj konkretni vidljivi `ivot u zajednicivjernika. Bo`ji glas, dakako, ne mo`emo ~uti, kao niglas Isusa Krista. Bog upu}uje svoju rije~ preko glasni-ka. Liturgijski ~ita~ je izabrani posrednik i prenositeljBo`je rije~i i njegove poruke. Ponekad je i ministrant(stariji) u slu`bi ~ita~a; ako i nije, dobro je da se zna sna-laziti u liturgijskim knjigama.

Lekcionari su zasebne knjige koje sadr`e liturgij-ska (misna) ~itanja. Sastavljeni su od zbirki odlomakaiz Svetog pisma, koji se ~itaju u misnom bogoslu`ju.Izabrani biblijski tekstovi prilago|eni su prigodama ivremenu liturgijske godine: svagdanja, nedjeljna, blag-danska, sveta~ka, adventska, korizmena i uskrsna. Prijemisnoga slavlja lekcionar, u kojem su vrpcom ozna~ena~itanja, stavi se na ambon i ostaje zatvoren dok ga ~ita~neposredno prije naviještanja Bo`je rije~i ne otvori.Prikladno je da se ~itanja u liturgiji navješ}uju iz jedneknjige, osim evan|elja, koje se u nedjeljnim i sve~ani-jim slavljima naviješta iz evan|elistara. Nije prikladno sambona ~itati biblijska ~itanja koriste}i materijale za li-turgijsku pripravu, npr. listi} ili sli~no.

Rimski misal je knjiga koja ima svoje posebnozna~enje i mjesto u slavljenju Mise. Njome se slu`isamo sve}enik i ona se nalazi pred njim na oltaru ili naposebnom stalku. Rimski misal sadr`i sve molitve kojese izgovaraju u Misi. Crvenom bojom su tiskana slovakoja slu`e kao objašnjenja, napomene ili uputstva, a

68

DODATAK - Liturgijsko znakovlje

crnom bojom dijelovi koji se ~itaju ili mole. Pjevani di-jelovi imaju uz tekst i gregorijanske note. Ako sve}enikzadu`i ministranta da nosi misal, neka to ~ini s punopa`nje i poštovanja. Poslu`itelji oltara, koji su pou~eni iozbiljni, mogu sve}eniku okretati stanice misala.

Zvona

Ve}ina crkava na svojim tornjevima ima zvona;neke nove crkve imaju zvu~nike koji imitiraju zvona idobro se ~uju. Zvona podsje}aju i pozivaju na slu`buBo`ju. Preko dana redovito tri puta zvone i podsje}ajuna lijepi "An|eoski pozdrav" nebeskoj Majci. U slu~aje-vima ukopa oglašavaju da se jedan ~lan `upe preselio unebesku domovinu, a tijekom su procesije ili nekihsve~anih ophoda njihovi veseli tonovi poja~avajusve~anost trenutka. U nekim }e `upama kod krštenjaoglasiti da je `upna zajednica oboga}ena za novog~lana.

Kruh i vino

Kruh je "plod zemlje i rada ruku ~ovje~jih". Takosve}enik govori kod prikazanja. Povijest kruha je duga ibogata. Još prije ~etiri tisu}e godina ljudi su znaliobra|ivati zemlju i mijesiti kruh. Cijenili su tu vrsnuhranu i zahvaljivali nepoznatim bogovima koji su ih po-darili; nisu poznavali pravoga Boga. Izabrani narodupoznao je posebno Bo`ju dobrotu kad ih je u pustinjihranio ~udesnom manom-kruhom. Kruh je kod @idovado`ivljavan kao pravi Bo`ji dar. Cijenili su taj dar i kodblagovanja uvijek su se molili i zahvaljivali. Isus nas jeu O~enašu nau~io da svakodnevno molimo za "kruh našsvagdašnji". Kona~no, na posljednjoj ve~eri – prvojMisi, uzima kruh i pretvara ga u hranu za našu dušu.

Povijest kruha je i povijest ~ovjekova rada. Kolikosamo treba truda od sijanja, `etve do pe~enja kruha. Ukruh je ugra|en ~ovjekov rad i znoj. Sve to pod prilika-ma beskvasnog kruha stavljamo na oltar da Gospodinblagoslovi. On je znak i našeg zajedništva u Gospodinu.Iz mnoštva zrnja koja se melju u brašno, pe~e se jedankruh. Kruh nas sve povezuje u jedno. Podsje}a nas nazahvalnost prema Bogu. Nije li danas jedna tre}ina~ovje~anstva gladna, `eljna vidjeti kruh na stolu? A kodnas ga ne manjka. Kad donosimo kruh – hostije na oltar -dobro je da se toga sjetimo i da Bogu zahvalimo. Kruhnam se ~ini nekako prirodan na oltaru; ali zašto je Isusuzeo vino? Nije li trebao uzeti vodu koju svakodnevnopijemo?

Vino je opojno pi}e. Ponekad se ljudi napiju i ~ineštošta nevaljalo. Zašto onda vino u bogoslu`ju? To susimboli rada i radosti. Da bi imali kruha i hrane, roditeljitrebaju raditi. Netko obavlja nekakav posao i tako u tru-du i radu zara|uje "kruh svakidašnji". Sve ono što radi iblaguje - ozna~uje kruh. Što je s vinom? I do vina se do-lazi napornim radom u vinogradu. Kad ljudi ne rade, a`ele se razveseliti, uzimaju vino. Ono ih opušta, odmarai razveseljuje. Vino, dakle, ozna~uje da je ~ovjeku pri-ro|eno i dru`enje, radost i pjesma. A kada ga donosimona oltar, onda u tome vidimo prinesen i naš rad, a istotako radost i bratsko dru`enje. Biblija u 104. psalmu go-vori kako se Bog slavi kruhom "koji krijepi srce ~ovje-ku" i vinom što "razvedruje srce ~ovjeku". Tako je vinosimbol ~ovjekova odmora; slobodnog vremena, kadatreba razvijati zajedništvo i prijateljstvo s drugim ljudi-ma. To i takvo vino Isus je uzeo na posljednjoj ve~eri i tesimbole uvijek imamo na oltaru u sv. Misi. Ovi simboli -dok su još u sakristiji neposve}eni - zahtijevaju od po-slu`itelja oltara da se spram njih bri`no ophode. Nemapotrebe da olako i nepotrebno kušaju hostije ili vino.Treba imati na umu da su to darovi koji su pripravljeniza stol Gospodnji.

Kri`

Za nas krš}ane kri` je znak raspoznavanja. On ukra-šava zidove naših domova, sobe bolnica, u~ionica i dru-gih mjesta gdje se krš}ani okupljaju ili `ive. Kri`i}mnogi nose kao privjesak oko vrata ili ruke. Kri` je uvi-jek na vrhu naših crkava i na ulazima u sela i gradovegdje vidimo kri`eve krajputaše.

Nije to uvijek bilo tako. U Isusovo vrijeme kri` jebio znak koji je ulijevao strah u ljudska srca. Rimljanisu, kao okupatori @idova, pobunjenike i druge osu|eni-ke osu|ivali na razapinjanje na kri`. Bila je to strašna iokrutna smrt. Tako je kri` postao znak straha i sramote. Ibaš taj znak Isus uzima i po njemu nam donosi spasenje.Kri` je u središtu naše vjere. Jer po muci i smrti na kri`uotkupljeni smo od grijeha i krivice. Otada je to znak pro-tuslovlja. Jednima strašan znak upozorenja; drugima –krš}anima – znak spasenja.

Prirodno je da kri` bude i u središtu našeg bogo-slu`ja. Na svakom oltaru, gdje se slavi sv. Misa, uvijekse nalazi kri`. U nekim crkvama je odmah pored oltara.Uvijek sve}enika i vjernike podsje}a na središnju istinuspasenja koja se na otajstven na~in obnavlja na oltaru.

Posebno štovanje kri`u iskazujemo i na Veliki petakkada ljubimo simbol našeg spasenja. Kad god je nekasve~ana procesija, kri` ide uvijek ispred svih. Mladenci

69

VODITELJ MINISTRANATA 3

}e na kri`u Isusovu dati svoju prisegu kod vjen~anja. Unekim dr`avama suci i svjedoci prise`u na kri`. I u jošmnogim prigodama kri` je ~asni i štovani znak vjernika.

Nije dobro da se kri` pretvara samo u ukras. On jesti uvijek mora biti podsjetnik kako nas je Gospodin, pokri`u, spasio i darovao `ivot vje~ni.

Svije}a@ivimo u vrijeme raznovrsnih `arulja, svjetiljki i

blješte}ih svjetlosnih reklama. Elektri~na struja i vješti-na ~ovjeka dovela je do raznoraznih svjetlila. Za svi-je}u, koja je stolje}ima slu`ila kao izvor svjetla, kao daviše nema mjesta. Ipak, ona je u našim crkvama uvijekprisutna.

Svije}a ima va`nu ulogu u bogoslu`ju Crkve. Vrhu-nac je kada u uskrsnoj no}i sve}enik unosi veliku svi-je}u, na kojoj okupljeni pale svoje svije}e. Ona jesimbol uskrslog Gospodina. Tri puta }e uskliknuti«Svjetlo Kristovo!» I kad palimo svoju svije}u na nje-nom plamenu podsje}amo se da vjeru primamo kao darod Uskrslog. I da bi vjera svjetlila u nama, uvijek namvalja biti blizu Gospodina. Pozvani smo da svojom vje-rom i `ivotom «svijetlimo» drugima; to je du`nost naskrš}ana, a posebno poslu`itelja oltara.

Svije}u }e sve}enik upaliti kod krštenja i predati ro-diteljima. Opet znak vjere koju su oni du`ni prenijeti nasvoje dijete. Neki }e i na prvoj pri~esti sve~ano primitisvije}u s istom porukom.

Kad god se slavi Misa, na oltaru su upaljene svije}e.Njihov plamen nas podsje}a na Gospodina koji jeuskrsnuo i `iv je me|u nama i na oltaru, pod prilikamakruha i vina.

Svije}a nas mo`e još nešto pou~iti. Svjetlost svije}enastaje zbog izgaranja. Vosak se topi i nestaje te takodaje plamen. Gospodin je `ivio, ljubio nas i dao `ivot zanas. I mi smo tako|er pozvani `ivjeti u njegovoj svjetlo-sti, ljube}i i `rtvuju}i se za bra}u.

VodaVodu u našoj crkvi nalazimo u posudama kod ulaza,

u škropionici i u vr~i}u za sv. Misu. Koje je zna~enjevode? Poznato nam je da je voda u velikom postotkuugra|ena u naše tijelo i da bez hrane mo`emo danima, abez vode tek nekoliko dana. Nas zanima zna~enje vodeu liturgiji.

Na putu prema slobodi i obe}anoj zemlji izabraninarod prolazi kroz vodu Crvenog mora. Bio je to prolazkoji ih je oslobodio od pogibli i propasti. Egip}ani su ihkanili ponovno vratiti u ropstvo.

U uskrsnoj no}i, kad se vrši krsna slu`ba, ponovnodo`ivljavamo zna~enje vode koja "prepora|a i daje`ivot vje~ni". Kri`anje sv. vodom kod ulaska u crkvuima nas podsjetiti na krštenje kad smo oslobo|eni od zlai nanovo ro|eni za Boga. Isto je kad sve}enik škropi za-jednicu vjernika u nekoj posebnoj prigodi.

Kod blagoslova obitelji tako|er ima podsjetiti nakrštenje i odagnati sile tame ukoliko `ele nauditi duša-ma krštenika.

Voda ima svojstvo da pere i ~isti. Sve}enik }e sim-boli~no oprati ruke. Nije to od prijeke potrebe, ve} da senaglasi kako `eli ~ist prinositi misnu `rtvu.

Kod krštenja se uzima svje`a voda i posve}uje.Krstom se dijete osloba|a isto~nog grijeha i prima novidarovani `ivot – postaje dijete Bo`je.

Vatra

Vatru nalazimo u bogoslu`ju kao svije}u ili uljanicuza vje~no svjetlo, `eravicu za kadionicu i oganj kodObreda uskrsnu}a.

Vatra ljudima trostruko slu`i: ona svijetli, grije i~isti. Kad se zapali u tami daje svjetlost i odgoni tamu.Istovremeno stvara toplinu koja je dragocjena u hladnimdanima. Svojstvo vatre je da izgaraju}i ~isti kovine ilišto drugo. Da bi u našim domovima i crkvama bilosvjetla i topline, negdje je nešto izgaralo: nafta, plin iliugljen. Svijetu oko nas potrebno je tako|er svjetlosti itopline. Ona dolazi preko Bo`je `rtve i dobrote i prolazikroz nas. Svi su pozvani da budu svjedoci, a posebnooni koji su blizu i poslu`uju oltar.

Sve}eni~ka liturgijska odje}a

Za vrijeme Mise sve}enik nosi sljede}u odje}u:Alba je bijela haljina koja se`e do gle`njeva. Ona

potpuno obavija sve}enika te podsje}a na kršteni~kuhaljinu. Ujedno, alba je dio liturgijskoga ruha koji je za-jedni~ki svim liturgijskim slu`benicima.

Štola je uski komad posebno sašivenog platna kojise stavlja preko ramena i znak je sve}eni~ke ili |akon-ske slu`be. Ðakon stavlja štolu na malo druga~iji na~in

70

DODATAK - Liturgijsko znakovlje

nego sve}enik - preko jednog ramena i vezuje je naboku.

Amikt je pravokutno platno s vrpcama pomo}u ko-jih ga sve}enik ovija oko vrata.

Cingulum je pojas koji slu`i za vezanje albe. U ne-kim albama danas je ve} ušiven ovaj pojas.

Misnica je dio liturgijskog ruha koji se, kao i štola,izra|uje u razli~itim liturgijskim bojama, ovisno o blag-danima i liturgijskom vremenu. Starije misnice znajuimati neke posebne rukotvorine ili pozlate. Bile one bo-gato ukrašene ili od obi~nijeg materijala, njihova nam-jena i va`nost ostaje ista. Ona je najnaglašeniji inajprepoznatljiviji dio ruha. Me|utim, sve}enici moguponekad, ako nema dovoljno misnica, sudjelovati uMisi – kad koncelebriraju - samo u albi i štoli.

Osim Mise, sve}enik predvodi i druga liturgijskaslavlja: vjen~anja, ukope, procesije, blagoslove. U timprigodama nosi se i nešto druga~ije liturgijsko ruho.

Roketa je bijele boje, obi~no ukrašena vezom ili~ipkom, s ve}im otvorom oko vrata. Svojom bjelinomtako|er podsje}a na kršteni~ku haljinu.

Plašt ili pluvijal nosi se kod sve~anih blagoslova iliu procesiji. Latinska rije~ pluvijal - kišna kabanica –tako naglašava kako se bogoslu`je i pobo`nosti, prili-kom kojih se koristi plašt kao liturgijska odje}a, ~estodoga|aju na otvorenom.

Velum ili ople}ak je komad podu`eg, obi~no ukra-šenog ili izvezenog platna koji upotrebljava sve}enikkod blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Reverenda ili talar (habit kod redovnika) jesve}eni~ka "haljina" crne ili neke druge boje (ovisno oredovni~kom redu) koju sve}enici ili redovnici nosepreko gra|anske odje}e te na nju obla~e liturgijsko ruho.Reverenda je prepoznatljiva po nizu dugmadi, a redov-ni~ki habit prema pojasu s tri "~vori}a", koja ozna~avajutri redovni~ka zavjeta (siromaštvo, poslušnost i~isto}u).

Ministrantska liturgijska odje}a

Obi~no su ministrantska odijela na~injena od dvadijela: rokete i tzv. ministrantske suknje koja je ili u bojiliturgijske godine ili crna, a sli~i na prepolovljenu reve-rendu (duga, obi~no crna ili sme|a, sve}eni~ka odje}a).Ministrantska roketa je istog kroja kao i sve}eni~kasamo je nešto jednostavnija. Ministrantska suknja mo`ebiti razli~ite du`ine i ima na sebi ušiven pojas kojim seste`e. Prakti~no je da se podizanjem i spuštanjem prila-go|uje veli~ini ministranta. Današnja, novija, i sve pri-sutnija, ministrantska odijela su puno jednostavnija.Obi~no su poput sve}eni~ke albe – ministrantska alba –a ve`u se pojasevima koji mogu biti u razli~itim liturgij-skim bojama. Dodatak klasi~nim i novijim odijelimamogu biti ovratnici (kragne) u liturgijskim bojama.

Va`no je ukazati da su za vrijeme bogoslu`ja o~ivjernika uprte prema oltaru i svetištu te treba dobro pa-ziti na urednost i ~isto}u liturgijskoga ruha –sve}eni~kog i ministrantskog.

71

VODITELJ MINISTRANATA 3

Dobro je ve} nakon prve pri~esti ponuditi djeci dase uklju~e u ministrantsku grupu. U nekim se `upamajoš jedno vrijeme prvopri~esnike dr`i na okupu kao za-sebnu skupinu, da bi ih se tek kao odraslije uklju~ilo udruge grupe. U svakom slu~aju, ako postoji prevelikbroj djece koja bi se htjela uklju~iti u ministrantsku gru-pu, prednost treba dati starijima. Oni }e ve} mo}i svojuslu`bu ozbiljnije shva}ati i s njima se onda mo`e sustav-nije raditi.

Vrijeme priprave

Evo kako sam ja postao ministrant. Bilo je to prijemnogo godina. Bio sam na misi jednog ~etvrtka. Nijebilo ni jednog ministranta. @upnik me upitao da li bihmu htio pomo}i kod bogoslu`ja. Rado sam prihvatio, alime bilo pomalo i strah. Ja sam, doduše, ve} vidio štorade ministranti, ali mnogo toga još nisam znao. Za prviput je bilo dosta dobro. Kasnije sam dolazio redovito iu~io od drugih. Postao sam pravi ministrant. Nadam seda ti ne}eš morati tako na brzinu postati ministrantom,nego da }eš imati dovoljno vremena za u~enje i pripre-mu.

Nije dovoljno ono što se radi u nekim `upama, da senovog ministranta “prikrpi” nekom starijem koji }e mupokretom ruke ili glave pokazivati što i kada treba ~initi.

Ministriranje je va`na slu`ba. Tu se radi o slu`biBo`joj za koju se treba temeljito priprave za mini-strantsku slu`bu. Kroz to se vrijeme kandidati za mini-strante ozbiljno pripremaju, da bi se na kraju samiodlu~ili ho}e li prihvatiti ovo slu`enje u zajednici ili ne.

Ministranta treba postupno uvoditi u slu`bu. Zato bibilo pametno da ga se najprije upoznaje s prostorom ukojem }e se kretati (crkva, oltarski prostor, sakristija).Trebat }e ga polagano dovesti do toga da se sigurno ipravilno kre}e u ovom za njega još novom i neobi~nomprostoru. Za to je potrebno pojedina~no i zajedni~kovje`banje u osnovnim liturgijskim pokretima.

Mladi kandidati }e se tako postepeno upoznavati sasvim onim što je potrebno za njihovu slu`bu. Oni to mo-raju razumjeti i usvojiti. Postupno, uz ~esto ponavljanje,širit }e se krug njihovih du`nosti. To }e im ve} biti poti-caj da se srcem i dušom unose u svoj posao.

Zato nije razborito da se “novajlija” ~im prije pripu-sti euharistijskoj slu`bi i upiše u “raspored ministriran-ja”. ^ak niti onda ako ih nema dovoljno za ministriranje,kao npr. za vrijeme ljetnih praznika. Treba poštivati isa~uvati vrijeme kušnje.

S obzirom na sadr`aj ovog “vremena priprave” po-stoji mnogo razli~itih prijedloga. U svakoj bi `upi sku-pina odraslih ministranata moga zajedno sa `upnikomili kapelanom izraditi za svoje prilike prikladan plan.

PRVI NA^IN

Dobro je da se sve~anost uvo|enja novih ministra-nata u slu`bu slavi nedjeljom ili blagdanom kada jeokupljen ve}i broj ~lanova `upne zajednice. Mini-strantski pripravnici ulaze sve~ano u crkvu u pratnjistarijih ministranata. Na podesnom mjestu uz oltar na-laze se odijela za nove ministrante. Dok oni prolaze krozcrkvu, pjeva se prikladna pjesma, npr. "O Bo`e, zar sipozvao mene?" Kada se ministranti smjeste u prezbiteriji nakon sve}enikova pozdrava, sve}enik poimence pro-ziva nove ministrantske kandidate. Svaki od njih odazi-va se sa: "Evo me!"

SVE]ENIK: Danas }ete obu}i ministrantskaodijela i postati slu`benici oltara ove crkve. Jeste lidovoljno shvatili svoju du`nost i jeste li spremni pre-uzeti ovu slu`bu?

MINISTRANTI: (zajedno, ali odgovara svaki zasebe)

Jesam!

SVE]ENIK: Ho}ete li svojim ponašanjem,pobo`noš}u i revnoš}u biti i drugima na poticaj da ses poštovanjem odnose prema domu Gospodnjem?

MINISTRANTI: Ho}u!

SVE]ENIK: Gospodin blagoslovio vaše iskrenonastojanje i dao vam milost da ostanete vjerni svojojodluci, te da budete na ~ast i ponos ovoj vjerni~kojzajednici.

MINISTRANTI: Amen!

Blagoslov ministrantske odje}eSVE]ENIK: Pomolimo se: Gospodine Isuse

Kriste, blagoslovi ova ministrantska odijela i onekoji }e ih nositi, da se zaodjenu tobom, koji s Ocem iDuhom Svetim, `iviš i kraljuješ u vijeke vjekova.

SVI: Amen.Sve}enik poškropi odijela blagoslovljenom vodom,

a potom stoji ispred oltara. Ministrantski kandidati pri-

72

Uvo|enje u ministrantskuslu`bu

stupaju pojedina~no ili po dvojica da iz njegovih rukuprime odijelo. Dok predaje odijela sve}enik govori:

SVE]ENIK: Ovim odijelom zaodjenuo te Bog unovog ~ovjeka, na sliku Kristovu.

MINISTRANT: Amen!Za vrijeme predaje odijela neka `upna zajednica

pjeva prikladnu pjesmu ili psalam 84, odnosno 89. Kadse svi obuku, stanu pred oltar, a sve}enik nad njima molisljede}u molitvu:

SVE]ENIK: Pomolimo se: Gospodine IsuseKriste, pogledaj na ovu djecu naše `upne zajednicekoja danas stoje pred tobom sve~ano obu~ena uodje}u tvoje slu`be. Molimo te, daj im snage da osta-nu vjerni ovoj slu`bi, koju su sada s oduševljenjemprihvatili.

SVI: Amen!Slijedi slu`ba rije~i. Ministriraju još uvijek stari mi-

nistranti. Za vrijeme propovijedi sve}enik }e uputitivjerni~koj zajednici nekoliko rije~i o mjestu i ulozi mini-stranata u liturgiji Crkve. Nakon homilije slijedi preda-vanje znakova liturgijskih predmeta novimministrantima.

SVE]ENIK: Za vrijeme priprave vi ste se pri-premili za ministrantsku slu`bu i pokazali se dostoj-nima pridru`iti se ministrantima naše crkve i `upnezajednice. Kao vanjski znak svoje slu`be oltaru, pri-mit }ete iz ruku sve}enika predmete kojima }ete seslu`iti. Neka vam Bog pomogne da svoju mini-strantsku slu`bu dobro i savjesno obavljate.

Stariji ministranti dodaju sve}eniku liturgijskepredmete, a on ih pru`a novim ministrantima uz overije~i:

Biblija ili LekcionarSVE]ENIK: Uzmi knjigu Rije~i Bo`je, ~itaj je i

po njoj `ivi! U svojoj ministrantskoj slu`bi nosi je ipostupaj s njome kao s dragocjenim blagom!

Ampulice (vr~i}i)i posuda za hostije

SVE]ENIK: Odsada }eš donositi darove kruha ivina za svetu `rtvu. Oni }e postati Kristovim tijelomi krvlju, nama za hranu. S poštovanjem i pobo`noš}unosi ove posude s darovima, jer si tako blizu velikomotajstvu svete vjere.

MINISTRANT: Amen!

Svije}njak sa svije}omSVE]ENIK: Odsada }eš biti i svje}onoša. U

slu`bi oltara izgaraj revnoš}u poput ove svije}e takoda svojim dobrim primjerom mo`eš svijetliti svimljudima.

MINISTRANT: Amen!

KadionicaSVE]ENIK: Primi kadionicu i nosi je na slavu

Bo`ju. Kao što se iz nje di`e ugodni kâd, tako neka seiz tvoje duše di`e ugodan miris na slavu Krista Go-spodina!

MINISTRANT: Amen!

La|ica s tamjanomSVE]ENIK: Primi ovu la|icu. U svojoj slu`bi

nosi je uvijek s onim poštovanjem s kojim su svetimudraci s Istoka nosili tamjan malome kralju, IsusuKristu, našem Gospodinu!

MINISTRANT: Amen!

ZvonceSVE]ENIK: Primi oltarsko zvonce. Njime }eš

zvoniti na slavu Bo`ju i pozivati na pa`nju i nutarnjesudjelovanje u slu`bi Bo`joj. Neka ti njegovi zvucibudu poticaj na osluškivanje Bo`jih nadahnu}a.

MINISTRANT: Amen!

Završna molitvaSVE]ENIK: Pomolimo se: Gospodine Isuse

Kriste, ova su djeca predstavljena cijeloj krš}anskojzajednici da budu od pomo}i sve}eniku za vrijemebogoslu`ja. Molimo te, podaj im milost da tako slu`eu liturgiji kako ti to od njih o~ekuješ. Koji `iviš ikraljuješ s Ocem i Duhom Svetim, Bog po sve vijekevjekova.

SVI: Amen!

Ako je "obred" uklopljen u Misu, misa se nastavlja.ukoliko se odvija u obliku slu`be rije~i, onda slijedi vjer-ni~ka molitva, a zatim se zapjeva koja prikladna pjesma.Po završetku "obreda" slijedi ~estitanje novim mini-strantima, kada im se daju i prikladni, simboli~ni daro-vi.

73

VODITELJ MINISTRANATA 3

DRUGI NA^IN

Dobro je da ministranti pro|u vrijeme priprave(kušnje). @upnoj zajednici mogu se predstaviti kandidatiza poslu`itelje oltara u nedjelju iza prve pri~esti, bilo dasu kandidati iz tre}eg ili kojeg drugog razreda. Zadu`itive} postoje}e ministrante da svaki priprema po jedno-ga, posebno preko ljeta. Ministranti kandidati trebajuizabrati svoj dan u tjednu te zajedno sa svojim mento-rom vje`bati radnim danima. Sve~ano uvo|enje u mini-stransku slu`bu mo`e biti u nedjelju iza Katehetskenedjelje, koja bi mogla biti u prvu nedjelju nakonpo~etka školske godine.

Kada se okupi zajednica, ministranti ulaze s kri`emna ~elu procesije, obu~eni u ministranska odjela, a za-tim idu kandidati u obi~nom odijelu, te sve}enik. Mini-stranska odijela stoje na stolicama za nove ministrante.

Nakon homilije ili slu`be rije~i, najstariji mini-strant zamoli sve}enika za prijem novih ministranatarije~ima:

NAJSTARIJI MINISTRANT: Vele~asni `upni-~e! Pred vama i pred ovom zajednicom nalaze se naj-mla|i ~lanovi naše `upne zajednice, koji ištu dabudu primljeni u zbor ministranata-poslu`itelja ol-tara, a to su: (nabraja njihova imena i prezimena) Mo-limo da ih primanjem u zbor ministranatapridru`ite zajednici poslu`itelja oltara.

SVE]ENIK: Ho}ete li svojim ponašanjem,pobo`noš}u i revnim slu`enjem, biti drugima prim-jer, te slu`iti oltaru Gospodnjem?

SVI: HO]USVE]ENIK: Pomolimo se:Gospodine Isuse Kriste, blagoslovi ova mini-

stranska odijela, i one koji }e ih nositi, da se zaodje-nu s Tobom, koji s Ocem i Duhom Svetim, `iviš ikraljuješ u vijeke vjekova.

SVI: Amen.

Sve}enik poškropi odjela, podjeljuje ih svakom mi-nistrantu u ruke te svakom ka`e:

SVE]ENIK: Ovim odijelom zaodjenuo te Go-spodin u novog ~ovjeka na sliku Kristovu.

MINISTRANT: Amen.

Slijedi obla~enje ministranskih haljina. Za to vrije-me mo`e se pjevati pjesma ili izre}i psalam. Nakonobla~enja slijedi završna molitva.

ZAVRŠNA MOLITVA

SVE]ENIK: Pomolimo se.Gospodine Isuse Kriste, ova su djeca predstav-

ljena cijeloj krš}anskoj zajednici da budu od pomo}isve}eniku za vrijeme bogoslu`ja. Molimo te, podajim milost da tako slu`e u liturgiji kako ti to od njiho~ekuješ. Koji `iviš i kraljuješ s Ocem i Duhom Sve-tim, Bog po sve vijeke vjekova.

SVI: Amen.

Sveta Misa se nastavlja redovito.

74

DODATAK - Uvo|enje u ministrantsku slu`bu

75

76

77

78

79

80

Popis korištene literature:

ABELN R. - KNER A., Slobodan dan ili blagdan? Nedjelja kao pitanje ljudske savijesti, UPT, Ðakovo, 2003.DEVETAK V., Moj nedjeljni susret, @upa Duha Svetog, Sl. Brod, 1981.FERRERO B., Pri~e iz pustinje, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2002.FERRERO B., Zrikav~ev pjev, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2005.FERRERO B., Samo vjetar zna, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2004.GOURMONT R., Što je sveta Misa?, UPT, Ðakovo, 2000.HOFFSÜMMER W., Znakovne propovijedi za djecu, priredili za hrvatsko izdanje: D. Bosnar i J. Vnu~ec, @upni

ured Sloboština, Zagreb, 1986.KASPAR P. P., Govor znakova. Elementi katoli~kih bogoslu’ja, Sesvete, 1996.KRATKE PRI^E 1. - ZA BOGOSLU@JE I KATEHEZU, priredili u suradnji s W. Hoffsûmmerom: D. Bosnar i J.

Vnu~ec, @upni ured Sesvete, Sesvete, 1996.KRATKE PRI^E 2. - ZA BOGOSLU@JE I KATEHEZU, priredili u suradnji s W. Hoffsûmmerom: D. Bosnar i J.

Vnu~ec, @upni ured Sesvete, Sesvete, 1998.MABI] F., Govorio im je u prispodobama. Zbirka primjera i misli za propovijedi, Sveta Baština, Duvno, 1990.Mali koncil – MAK, mjese~ni prilog GLAS-a KONCILA, Zagreb, godišta 1978.-1982.; 1999.-2000.MARKI] B., Licem prema suncu, Crkva na kamenu, Mostar, 1987.MIHALJEVI] N., Voditelj ministranata 1, D. Andrijevci, 2004.MIHALJEVI] N., Pri~om kroz Misu, D. Andrijevci, 2006.PAVLI^I] @. R., Ispovijed. Odakle? Zašto? Kako?, Zagreb, 1995.PAVLI^I] @. R., Sveta Pri~est - Kruh ‘ivota, Ðakovo, 1996.PICHLER A., Upoznajmo što ~inimo. Homilije o Misi., Sarajevo – Banja Luka, 1983.POTO^NIK J., Slu`ite v veselju, Katehetsko gradivo za ministrantska sre~anja, Katehetski center knji`ice Ljublja-

na, Ljubljana, 1995.RUGER L., U dobru zemlju, priredili: Salezijanci – Kri`evci, Zagreb, 1964.SCHNITZLER T., Pripovijedana misa, preveo i izdao: fra Jozo @upi}, Split, 1994.