1

2

3

Recenzenti:

Prof. dr. sc. Sneana Nikoli Prof. dr. sc.Medina Vanti-Tanji Prof. dr. sc.Mirela Duranovi Prof. dr. sc. Branimir Miki

Lektor: Fikreta Gafi, prof

Izdava:

Haris Muhi

World University Service of Bosnia Herzegovina (SUSBiH)

Tira: 800 komada

Grafiki dizajn: Faruk Bavi

DTP i tampa: Arka press d.o.o.

Knjiga je nastala u okviru Tempus projekta Jednake mogunosti za studente s posebnim potrebama u visokom obrazovanju (EQOPP) (2011-2517) (Broj projekta: 516939-TEMPUS-1-2011-1-BA-TEMPUS-SMHES), ), koji je finansirala Evropska komisija.

Ovaj tekst prikazuje gledita partnera i ne predstavlja miljenje Komisije. Evropska komisija nije odgovorna za bilo kakvu upotrebu informacija koje se ovdje nalaze.

4

5

Autori:

Doc. dr. sc. Vesna Bratovi Doc. dr. sc. Lejla Junuzovi-uni Doc. dr. sc. Alma Dizdarevi Doc. dr. sc. Amela Teskeredi

STUDENTI SA TJELESNIM INVALIDITETOM U VISOKOM OBRAZOVANJU

Sarajevo, 2013

6

PREDGOVOR 8

I UVODNE INFORMACIJE 10

Ured za podrku 10

Koordinator za podrku 10

Zadaci koordinatora za podrku 11

Podrka tutora i studiranje 11

Pristup informacijama 12

Individualni profil 12

II TJELESNA INVALIDNOST 13

Pojam i definicija 13

Pregled stanja u Bosni i Hercegovini 16

Vrsta i stepen tjelesnih oteenja 18

Klasifikacija u odnosu na vrstu oteenja 18

Klasifikacija prema mjerilima teine invaliditeta 19

Medicinska klasifikacija 20

III PROBLEMI SA KOJIMA SE SUSREU STUDENTI SA TJELESNIM INVALIDITETOM U VISOKOM OBRAZOVANJU 21

Skriveni invaliditet 21

Barijere koje su prisutne u visokom obrazovanju 21

Stavovi, predrasude i stereotipi prema osobama sa invaliditetom 22

Stavovi fakulteta 24

Stavovi studenata 24

Fizike barijere 24

IV USPOSTAVLJANJE PRVOG KONTAKTA OPTE PREPORUKE 26

V PODUAVANJE STUDENATA SA TJELESNIM INVALIDITETOM PROBLEMI I PREPORUKE 28

Poetak nastave 28

esto odsustvo sa nastave 29

Student ne postie uspjeh 30

itanje 31

"Hvatanje biljeki 31

Ispiti 31

Pristupanost unutranjeg prostora, adaptacija sredstava za rad i pristup studentu sa tjelesnim

invaliditetom 32

7

Poduavanje studenata koji imaju dodatne probleme u komunikaciji 33

Kako nastavnici mogu pomoi? 34

VI ULOGA INSTITUCIJA VISOKOG OBRAZOVANJA 35

Usluge 35

Prostorni kapaciteti 36

Oprema/resursi 37

VII AUGUMENTATIVNA I ALTERNATIVNA KOMUNIKACIJA 38

Komunikacija 38

Demografski podaci 38

ta je alternativna i augmetativna komunikacija (AAC)? 39

Tipovi simbola koji se koriste u AAC 41

Niska, srednja i visoka tehnologija AAC 44

Studenti kao korisnici AAC sistema 45

Komunikacija licem u lice 47

Pisanja komunikacija na fakultetu 47

Komunikacija na daljinu 47

Dostupnost modernih tehnologija za sobe koje koriste AAC 48

Mobiteli i AAC 48

Voice4u AAC Communication Screenshots 49

Zvukovne table 49

VIII POJMOVNIK 51

IX BONTON PONAANJA PREMA OSOBAMA SA INVALIDITETOM 53

X LITERATURA 55

Kontakt detalji po univerzitetima 58

8

PREDGOVOR

Prouavanje literature, desetogodinji rad u visokokolskoj instituciji i bogato iskustvo u radu i druenju sa osobama sa invaliditetom i njihovim porodicama rezultirali su ovim tekstom. Potpuno je jasno da postoji mnogo naina na koji nastavnici, studenti bez invaliditeta, centri za podrku studentima sa invaliditetom, institucije visokog obrazovanja i sami studenti sa tjelesnim invaliditetom mogu uiniti da visoko obrazovanje bude, ne samo mogunost, nego imperativ za mlade sa tjelesnim invaliditetom. U ovoj publikaciji pokuali smo da identificiramo najee probleme u samom procesu nastave koji se mogu javiti na relaciji student sa (tjelesnim) invaliditetom, nastavnik, nastavni proces i da damo preporuke kako prevazii te probleme na sveukupno zadovoljstvo.

Ovaj tekst ima deset poglavlja.

U prvom dijelu date su uvodne informacije o namjeni ovog teksta, o uredu za podrku, te ulozi i zadacima koordinatora za podrku, tutorstvu, pristupu informacijama i drugim uslugama za studente sa invaliditeto.

U drugom dijelu dat je pregled stanja politike iz oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini, te raznolikosti u samom definisanju pojma invalidnosti u oba entiteta. Takoe, uraena je komparacija terminolokih odredica kod nas i u svijetu i data klasifikacija tjelesnih oteenja. Neusaglaena terminologija i definisanje pojma invalidnosti jedan je od uzroka nesistematinog pristupa u omoguavanju jednakih uslova za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom u svim segmentima drutvenog ivota, pa tako i u oblasti visokog obrazovanja. U treem poglavlju predstavljeni su najei problemi sa kojima se susreu studenti sa tjelesnim invaliditetom u visokom obrazovanju, a koji se tiu kako objektivnih, fizikih barijera za studiranje, kao i subjektivnih faktora koji predstavljaju interakciju stavova i predrasuda okoline i karakteristika samih osoba sa invaliditetom.

U etvrtom poglavlju posebno je izdvojen problem uspostavljanja prvog kontakta studenta sa tjelesnim invaliditetom i nastavnika koji je obino proet uzejamnim nepovjerenjem i brojnim nedoumicama i pitanjima. U ovom poglavlju date su i preporuke za njihovo prevazilaenje.

U petom poglavlju obraen je proces poduavanja studenta sa invaliditetom, sa preporukama, od poetka kolske godine do ispitivanja i ocjenjivanja studenata sa osvrtom na specifinosti koje se mogu javiti u svakoj fazi, a koje mogu, ali i nemoraju biti rezultat studentovog invaliditeta.

U estom poglavlju istaknuta je uloga i odgovornost visokokoskih institucija za obezbjeivanje uslova za prijem i kolovanje studenata sa invaliditetom. Date su i preporuke koje se odnose na obezbjeivanje usluga, opreme/resursa i adaptacije prostornih kapaciteta.

9

U sedmom poglavlju predstavljena je augumentativna i alternativna komunikacija s obzirom da veliki broj stanja koja uzrokuju tjelesnu invalidnost rezultiraju i nemogunou koritenja govora kao primarnog metoda kumunikacije, a samim tim uveliko oteavaju kolovanje osoba sa tjelesnim invaliditetom. U ovom poglavlju dat je i pregled dostupnih modernih tehnologija za sobe koje koriste AAC.

Osmo poglavlje sadri pojmovnik najeih medicinskih stanja koja dovode do invalidnosti.

U devetom poglavlju predstavljen je bonton ponaanja prema osobama sa invaliditetom.

Deseto poglavlje sadri popis konsultovane literature za pisanje ovog teksta.

Ono to nije eksplicitno navedeno u ovom tekstu jeste da se preporuke za efikasno poduavanje studenata sa tjelesnim invaliditetom, u osnovi, jednako mogu primijeniti u poduavanju svih studenata. Svi studenti imaju koristi od jasnih i dobro koncipiranih predavanja, pravovremenog specificiranja zadataka i obaveza i fleksibilnosti prilikom ispitivanja i ocjenjivanja.

Nastavnici od kojih studenti oekuju da su eksperti za podruje o kojem predaju imaju mnogo dilema vezanih za efikasno poduavanje studenata sa invaliditetom i adaptaciju nastavnih metoda i sadraja. U ovom sluaju, najee su eksperti sami studenti sa invaliditetom. Njihova saradnja i razgovor jedino mogu osigurati kvalitetan proces poduavanja-uenja.

Nekada je dobro zatraiti pomo od koordinatora ureda za podrku studentima sa posebnim potrebama (ili nekog drugog izvora koji ima iskustva u radu sa studentima sa invaliditetom) koji, s obzirom na njihovu strunost i iskustvo, mogu dati vrijedne savjete i podrku.

Naravno, bilo bi naivno oekivati da razgovor i dobra volja rijee sve akademske i druge probleme koji se mogu javiti prilikom kolovanja studenata sa invaliditetom. Nekada rjeenje problema nee rezultirati obostranim zadovoljstvom. Na svim fakultetima postoje loi studenti i loi profesori. Ali oni ne predstavljaju kriterij ni za jedan fakultet.

10

I UVODNE INFORMACIJE Ovaj tekst je namijenjen kako studentima sa tjelesnim invaliditetom, tako i akademskom i neakademskom osoblju u visokom obrazovanju, menadmentu univerziteta, koordinatorima za podrku, studentskim servisima i svima onima koji tokom svog rada na visokokolskoj ustanovi mogu biti u situaciji da trebaju prepoznati i odgovoriti na posebne zahtjeve ove specifine grupe studenata.

Prema zakonu o visokom obrazovanju (Okvirni Zakon o visokom obrazovanju Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik BiH, 59/07), visokokolska institucija ne smije vriti diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, ukljuujui i invaliditet (lan 7). Visokokolske ustanove u naoj zemlji imaju dunost da ne tretiraju studente sa invaliditetom ili posebnim potrebama nepovoljnije nego one bez invaliditeta, te imaju obavezu da preduzmu razumne prilagodbe za sve studente, te da im osiguraju uslove kojima e se sprijeiti njihov nepovoljan poloaj u poreenju sa onima koji nemaju invaliditet ili posebne potrebe.

Ured za podrku Ured za podrku predstavlja koordinacijsko tijelo na univerzitetu koje pridonosi stvaranju drutva u kome svaka osoba pripada i uestvuje u potpunosti. Ured za podrku njeguje obrazovnu okolinu koja je inkluzivna i spremna podrati studente s posebnim potrebama kroz:

graenje i odravanje partnerstva s fakultetima i akademskim i neakademskim osobljem;

promoviranje svjesnosti o invaliditetu izmeu svih lanova univerzitetske zajednice; osiguranje smjernica s obzirom na univerzitetske politike i procedure koje

osiguravaju potpunu participaciju studenata s invaliditetom u svim aspektima univerzitetskog ivota.

Zadatak ureda za podrku jeste osigurati da studenti sa posebnim potrebama imaju jednak pristup svim univerzitetskim programima i aktivnostima. Ured za podrku osigurava studentima mogunost da ispune svoj puni potencijal tako to:

1. koordinira aktivnosti akademskih prilagodbi i servise podrke; 2. promovira samostalnost i samozastupanje; 3. osigurava informacije i upuuje na odgovarajue resurse.

Studenti sa invaliditetom ili posebnim potrebama kroz aktivnosti ureda bit e podstaknuti da postanu odgovorne osobe koje donose odluke u svoje ime, rjeavaju probleme i sami zastupaju svoje interese.

Koordinator za podrku Koordinator/ica za podrku je kljuna osoba na visokokolskoj instituciji koja koordinira cijeli proces podrke studentima sa posebnim potrebama putem ureda za podrku.

11

Zadaci koordinatora za podrku Uspostavljanje jasnih procedura za provoenje identifikacijskih i drugih potrebnih

procjena i voenje registra, Osiguranje individualnog tutorstva za studente sa invaliditetom ili posebnim

potrebama od strane drugih studenata ili nastavnika u saradnji sa fakultetima, Koritenje web-stranice institucije u to veoj mjeri, uz postavljanje svih relevantnih

podataka na vrijeme, Unapreivanje meunarodne saradnje i razmjene studenata s invaliditetom (u

saradnji s uredom za meunarodnu saradnju), Pruanje strune pomoi pri prijavi i realizaciji domaih i meunarodnih projekata, Pruanje informacija i podrke u prostorima ureda i u drugim prostorima

univerziteta, telefonom, e-mailom te putem web-stranice i broura, Saradnja s partnerima: nadlenim ministarstvima, gradom, udruenjima studenata i

osoba s invaliditetom ili posebnim potrebama i udruenjima koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom te strunjacima.

Podrka tutora i studiranje Podrka tutora ili asitenta za podrku je oblik dodatne pomoi studentima pri njihovom studiranju. Moe ukljuivati podrku tutora studenta (vrnjaka ili mlaih ili starijih studenata) ili tutora nastavnika.

Podrka se ne odnosi samo na probleme prilikom studiranja, nego je openito u vezi sa okolnostima tokom studiranja te se odnosi i na kolegijalnost, ope informacije o studiranju, slobodno vrijeme i sl. Podrka tutora moe biti u formi lice u lice ili putem telefona ili on-line. Tutorstvo lice u lice traje oko dva sata sedmino i organizira se uz odobrenje ureda za podrku univerziteta.

Podrka omoguava sljedee:

Ukljuivanje studenata u akademsku okolinu; Voenje studenata kroz proces uenja i savjetovanje o studijskim pitanjima; Informiranje studenata o bilo kojoj vanoj temi kakva je promjena pravila studiranja,

kao i drugih tema koje se odnose na proces uenja; Unapreenje uenja; Unapreenje kvaliteta studija.

Podrka tutora je neformalan sastanak tutora i drugih studenata, gdje se istrauju aspekti studijskog programa. Ovo znai obino jako puno razgovora, sluanja, voenja biljeki i drugih grupnih aktivnosti. Priroda same tutorske podrke ovisi o prirodi predmeta, ali tutor uvijek provodi neko vrijeme obraajui se grupi i odgovarajui na pitanja. Ovisno o vrsti posebnih potreba ili invaliditeta, tutorska podrka moe biti i individualna.

12

Ukoliko imate odreene potekoe prilikom studiranja ili prilikom provjere znanja, bilo bi dobro da proitate ovaj vodi kako biste se upoznali sa podrkom koju nudimo i kako biste se upoznali sa svim potrebnim pojedinostima koje nudimo zajedno sa drugim aktivnostima.

Obratite se uredu za podrku ukoliko elite savjet u vezi s podrkom koju emo vam pruiti.

Imajte na umu da se u vodiu termini zahtjevi ili dodatne usluge odnose na specifine usluge vezane za invaliditet, posebne potrebe, zdravstveno stanje, mentalni poremeaj ili tekoe u itanju i pisanju kao to je disleksija ili na bilo koji drugi oblik posebnih potreba koje su uzrokovane objektivnim okolnostima.

Pristup informacijama Prije samog pristupanja visokokolskoj instituciji ili tokom upisa, visokokolska ustanova moe da zadovolji potrebe studenata sa oteenjem vida ukoliko ih prvenstveno ohrabri da iskau svoje potrebe.

Potencijalne barijere su:

1. Studenti se boje diskriminacije ukoliko otkriju drugima da imaju posebne potrebe ili invaliditet;

2. Socio-ekonomsko i kulturno okruenje moe utjecati na pitanje stigmatizacije ili njihove line spremnost da otkriju line podatke;

3. Studenti imaju osjeaj da su u stanju da se sami izbore sa svojim tekoama bez pomoi drugih, te da usljed toga ne trebaju otkrivati detalje o svojoj tekoi ili invaliditetu.

Sve ove potencijalne barijere mogu se negativno odraziti na identifikaciju studenata sa oteenjem vida i moguu podrku koja je potrebna kako bi se osigurale jednake mogunosti studiranja. Visokokolska institucija treba da kreira uslove i podsticaje koji e ohrabriti studente da otkrivaju svoje tekoe ime e se omoguiti pruanje usluga koje su im potrebne.

Individualni profil im ispunite identifikacijski obrazac mi sakupljamo sve potrebne podatke i kreiramo va individualni profil posebnih potreba i dodatnih usluga (IP). Va IP je kratak profil o tome kako vae posebne potrebe, koje mogu biti privremene ili trajne te mogu biti rezultat invaliditeta, ili kako vai posebni zahtjevi utjeu na va studij. Profil se sastoji od podataka do kojih smo doli putem identifikacijskog obrasca i preko drugih izvora univerziteta. Ovo je povjerljivi dokument dostupan samo osoblju ureda za podrku koji uestvuje u zadovoljavanju vaih potreba, kao i vaem tutoru (ukoliko vam bude dodijeljen). Glavni cilj profila jeste osigurati usluge koje odgovaraju vaim potrebama, a slui i tutoru da zna kako da osigura podrku. Svi studenti imaju pristup svom profilu, te ga imaju pravo nakon godinu dana aurirati.

13

II TJELESNA INVALIDNOST

Pojam i definicija U literaturi, u pravnim i ostalim dokumentima, koriste se razliite definicije i pojmovi za osobe s invaliditetom. Na primjer, navode se pojmovi poput invalidne osobe, osobe s hendikepom, osobe s posebnim potrebama, osobe s tekoama, osobe sa onesposobljenjem itd.

Svjetska zdravstvena organizacija jo 1980. godine daje klasifikaciju oteenja (bioloko), invaliditeta (funkcionalno) i hendikepa (socijalno) - (International Classification of Impairments, Disabilities and Handicaps ICIDH) i definira spomenute pojmove.

Prema ovoj klasifikaciji:

Oteenje (eng. Impairment) je bilo kakav gubitak ili odstupanje od normalne psihike, fizioloke ili anatomske strukture ili funkcije. Ova definicija Svjetske zdravstvene organizacije sagledava sadrinu pojma oteenja vie sa medicinskog aspekta ne cijenei pri tom nivo "svakog gubitka" i mogue vrijednosne sudove socijalnog okruenja koji se javljaju u vezi s tim.

Invalidnost (eng. invalidity; lat.invalidus) je bilo kakvo ogranienje ili nedostatak (koje proizlazi iz oteenja) sposobnosti za obavljanje neke aktivnosti na nain ili u opsegu koji se smatra normalnim za ljudsko bie. Osnovna distanca koju moramo napraviti izmeu oteenja i invalidnosti jeste u tome to se oteenje odnosi na pojedine dijelove tijela i njihove funkcije, dok se invalidnost odnosi na cjelokupnu psihofiziku strukturu oveka i na nemogunost djelovanja jedinke u njenoj sveobuhvatnosti. Dakle, invalidnost jeste smanjen uinak jedinke koji proizilazi iz nastalog oteenja koje jedinku pogaa parcijalno.

Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju lica sa invaliditetom FBiH (Sl. novine FBiH 9/10): Lice sa invaliditetom jeste lice kod kojeg postoji tjelesno, ulno ili mentalno oteenje koje za posljedicu ima trajnu ili privremenu, a najmanje 12 mjeseci smanjenu mogunost rada i zadovoljavanja linih potreba u svakodnevnom ivotu.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju invalida Republike Srpske (Sluzbeni Glasnik Republike Srpske broj 98/04) daje slinu definiciju, s tim da se umjesto termina lice sa invaliditetom, koristi termin invalid. Invalidnost prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH ("Sluzbenim novinama Federacije BiH", broj 29/98) podrazumijeva I kategoriju invalidnosti u koju se razvrstavaju osiguranici kod kojih nastane gubitak radne sposobnosti, i II kategoriju invalidnosti u koju se razvrstavaju osiguranici sa promijenjenom radnom sposobnoscu. Dakle, invalidnost se u smislu ovog zakona izjednaava sa radnom sposobnou, odnosno nesposobnou. Invalidnost je individualna, relativna i ne moe se izraziti procentima i moe postojati ak i ako nije utvreno postojanje invaliditeta.

14

Invaliditet kao pojam se koristi kako bi se definisao stepen tjelesnog oteenja po unaprijed utvrenim kriterijima Listi tjelesnog oteenja, koje su razliite zavisno od toga za koju se oblast vri ocjena invaliditeta (penzijsko-invalidsko osiguranje, borako-invalidska zatita, potrebe sudova, socijalna zatita, i sl.) i izraava se u postotcima.

Hendikep (eng. handicap) je nedostatak, za odreenog pojedinca, koji rezultira iz oteenja ili invaliditeta, a ograniava ga ili mu onemoguuje ispunjenje njegove prirodne uloge u drutvu (ovisno o dobi, spolu te drutvenim i kulturalnim initeljima). Hendikep zapravo oznaava tekou, smetnju koja sputava neku aktivnost. Prema tome, hendikep moe biti vrlo iroko shvaen, a u uem smislu, kako je ve navedeno, odnosi se na osobe koje zbog oteenja, odnosno invalidnosti, imaju tekoe u socijalnoj integraciji. Hendikep "in nucleo" jeste socijalni fenomen jer se javlja kao posljedica drutvene procjene o mogunostima funkcionisanja date osobe, te kao takav u manjoj meri zavisi od objektivnog stanja stvari. Iz svega reenog vidimo da se hendikep moe, ali i ne mora javiti kao posledica oteenja ili invalidnosti, pa sve one osobe koje su imale usjpenu socijalnu integraciju nakon nastalog oteenja i invalidnosti ne moemo smatrati hendikepiranim. No, tekoe u socijalnoj integraciji ee nego iz oteenja ili invalidnosti osobe, proizlaze upravo iz njegove socijalne okoline, a ponekad i iskljuivo iz te okoline.

Tako neki autori definiraju hendikep kao totalni negativni uinak stanja individuuma koji ukljuuje: - SMETNJE koje proizlaze iz nekih svojstava ili oteenja pripadnih samoj osobi; - OGRANIENJA koja je odredilo samo drutvo; - NEGATIVNE STAVOVE socijalne sredine; - SAMOPERCEPCIJU tj. doivljaj ili poimanje samoga sebe. Generalno se moe rei da do hendikepa dolazi uslijed oteenja (karakteristike osobe) i ogranienja (drutveni stavovi). Najnovija verzija klasifikacije funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije iz 2001. godine (International Classification of Functioning, Disability and Health ICF), na funkcioniranje pojedinca i invalidnost gleda kao na rezultate uzajamnog djelovanja fizikog ili mentalnog stanja osobe, te drutvenog i fizikog okruenja. Invalidnost nije obiljeje osobe ve niz initelja od kojih mnoge stvara drutveno okruenje. Radi toga je potrebno aktivno drutveno djelovanje, kako bi dolo do promjena koje bi omoguile puno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim aspektima drutva. Isto ukljuuje i pruanje jednakih prilika svim pojedincima, poveanje sudjelovanja osoba s invaliditetom u drutvenom ivotu, identificiranje moguih aktivnosti drutva u cilju

15

poveanja samostalnosti i mogunosti izbora pojedinaca, podizanje razine ivotnih uvjeta i kvalitete ivota, te podizanje svijesti i poticanje promjena u drutvenom ponaanju. Ova verzija klasifikacije zapravo daje unificirani okvir za samu klasifikaciju posljedica bolesti. Strukturirana je temeljem sljedeih komponenata: - Tjelesno funkcioniranje (npr. mentalno funkcioniranje, senzoriko funkcioniranje, kardiovaskularno) i tjelesne strukture (npr. struktura ivanog sustava, strukture kretanja, metabolike i strukture endokrinog sustava) - Aktivnosti (u relaciji sa svakodnevnim aktivnostima osobe i openito samoaktivnou) i participacija (ukljuivanje u ivotne situacije) (npr. komunikacija, mobilnost, samozbrinjavanje, socijalna participacija) - Pripadne informacije o kompleksnosti oteenja i faktorima okoline (stavovi, usluge, sustav podrke, politika, socijalni odnosi, pomona tehnologija). Funkcioniranje i invaliditet definirani su kao kompleksna interakcija izmeu zdravstvenog stanja pojedinca i kontekstualnih faktora okoline, kao i osobnih faktora. Slika koja je dobivena kombinacijom ovih faktora i dimenzija jest osoba u njegovom ili njezinom svijetu. Ova klasifikacija tretira spomenute dimenzije interaktivno i dinamiki, a ne linearno i statino. Klasifikacija ne tretira etiologiju i stavlja naglasak na funkcioniranje, radije nego na stanje ili bolest. Vrlo je oprezno dizajnirana, tako da je relevantna za sve svjetske kulture, kao i dobne i spolne skupine, te je primjerena heterogenoj populaciji. itav dijapazon konceptualnih modela je preporuavan za razumijevanje i objanjenje onesposobljenja i funkcionisanja. Ovo moe biti izraeno jezikom medicinskog modela naspram socijalnog modela. Medicinski model posmatra onesposobljenje kao problem osobe, direktno uzrokovan oboljenjem, traumom ili nekim drugim zdravstvenim stanjem koje zahtijeva medicinsku brigu pruenu u formi individualnog tretmana od strane profesionalaca. Tretiranje onesposobljenja je usmjereno ka izljeenju ili prilagoavanju pojedinca i promjeni ponaanja. Medicinska briga se posmatra kao glavno pitanje i, na politikom nivou, osnovni odgovor je modifi ciranje ili reformisanje politike zdravstva. Socijalni model onesposobljenja, s druge strane, posmatra pitanje uglavnom kao sociajlno kreiran problem i, u osnovi, kao pitanje potpune integracije pojedinca u drutvo. Onesposobljenje nije atribut pojedinca nego kompleksan zbir stanja, od kojih su mnogi kreirani socijalnim okruenjem. Zbog toga menadment problema zahtijeva socijalnu akciju i drutvo u cjelosti ima kolektivnu odgovornost da kreira modifi kacije u okruenju, neophodne za potpunu ukljuenost ljudi sa onesposobljenjem na svim poljima drutvenog ivota. Zbog toga je ovo pitanje stava ili ideoloko pitanje i zahtijeva socijalne promjene to, na politikom nivou, postaje pitanje ljudskih prava. Za ovaj model, onesposobljenje je politiko pitanje. MKF se bazira na integraciji ova dva suprotna modela. Da bi se sauvala

16

integracija razliitih perspektiva funkcionisanja, koristi se biopsihosocijalni pristup. Zbog toga, MKF pokuava da dosegne sintezu, u cilju obezbjeivanja koherentne stava razliitih perspektiva zdravlja, iz bioloke, individualne i drutvene perspektive. U praksi se esto koristi i pojam osobe s posebnim potrebama. Ovaj je pojam posljedica sve vie prisutne inkluzije (edukacijske, ali i ire socijalne), koja se temelji na osnovnim ljudskim pravima i podrazumijeva ravnopravnu participaciju u socijalnom ivotu, odnosno upravo podjednake anse za sve. Ovome je preduvjet (kada se radi o osobama s invaliditetom, ali i ostalim ranjivim socijalnim skupinama), svjesnost i aktivni angaman drutvene zajednice u stvaranju uvjeta (mjere "pozitivne diskriminacije") za zadovoljenje svakodnevnih potreba osoba s invaliditetom. Uzimajui u obzir razliite aspekte tjelesne invalidnosti, teko je izdvojiti jedinstvenu definiciju. Ako se u obzir uzmu medicinski i specijalno-pedagoki aspekt, ini se prikladnim kao najpreciznije izdvojiti definicije koje je predloio Zovko (1972)6, koji smatra da je sa medicinskog aspekta tjelesna invalidnost "ogranienost normalnog funkcionisanja kotano-zglobnog ili neuro-miinog sistema, kao i razliiti deformiteti", a sa pedagokog aspekta "smetnje invalidnog djeteta moraju biti takve prirode da oteavaju ili onemoguavaju vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje u redovnim uslovima"

Pregled stanja u Bosni i Hercegovini U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena definicija osoba s invaliditetom. Razliiti sistemi koriste takoer i razliite pojmove, to ponekad rezultira manjim ili veim praktinim problemima.

Tako, na primjer, sistem socijalne zatite koristi pojam lica sa invaliditetom i lica ometena u fizickom ili psihickom razvoju (prema Zakonu o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata, i zastite porodice sa djecom FBiH, Slubene novine Federacije BiH broj: 36/99), osobe sa invaliditetom, djeca sa smetnjama u razvoju (prema Zakonu o socijalnoj zatiti Republike Srpske,"Sl.glasnik RS", broj: 37/12), maloljetnik ometen u psihikom i fizikom razvoju, invalidna lica (prema Zakonu o socijalnoj zatiti Brko Distrikta, "Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH" broj 1/00).

Sistem obrazovanja koristi pojmove djeca sa posebnim potrebama (Okvirni zakon o predkolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Slubeni glasnik BiH, broj 88/07), djeca i mladi s posebnim obrazovnim potrebama, djeca i mladi sa ozbiljnim smetnjama i potekoama u razvoju (Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini Slubeni glasnik BiH, broj 18/03). Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH, broj 59/07), studenti sa invaliditetom obuhvaeni su jednom reenicom u lanu 7 koji glasi: Visokom obrazovanju kojim se bave licencirane visokokolske ustanove u Bosni i Hercegovini pristup nee biti ogranien, direktno ili indirektno, prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi, kao to su: spol, rasa, seksualna orijentacija, fiziki ili drugi nedostatak, brano stanje, boja koe, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo miljenje, nacionalno, etniko ili socijalno

17

porijeklo, veza s nekom nacionalnom zajednicom, imovina, roenje, starosna dob ili neki drugi status.

Prava,status i potrebe studenata sa invaliditetom regulisani su zakonima o visokom obrazovanju na entitetskom i kantonalnom nivou, statutom i pravilima razliitih univerziteta. Tako, na primjer, na Univerzitetu u Tuzli, u dokumentu Pravila studiranja na I ciklusu studija, lan 13, navodi se: Studentu koji ima status studenta s posebnim potrebama, kao i studenta s disleksijom, moe se odobriti savladavanje studijskog programa pod posebnim uslovima, koje utvruje Senat Univerziteta na prijedlog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. U dokumentu Pravila o nainu polaganja ispita i ocjenjivanju studenata, lan 16, navodi se: Za studente sa posebnim potrebama i studente sa disleksijom koji nisu u mogunosti da ispit polau na nain utvren studijskim programom, ili ukoliko prostorija za polaganje ispita nije dostupna takvim studentima, fakultet e obezbijediti drugi odgovarajui nain polaganja. Prema Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je Bosna i Hercegovina ratificirala 12. 3. 2010. (bez rezervacija ili izjava), a koja je stupila na snagu 11. 4. 2010., tridesetog dana nakon deponiranja instrumenta o ratifikaciji, invaliditet nastaje kao rezultat meudjelovanja osoba s oteenjima i prepreka koje proizlaze iz stajalita njihove okoline te iz prepreka koje postoje u okoliu, a koje onemoguuju njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u drutvu na izjednaenoj osnovi s drugim ljudima. U periodu 2005 2009 u Bosni i Hercegovini je proveden projekat Podrka razvoju politike u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. To je bio meudravnii projekat Finske i Bosne i Hercegovine, koji su realizirali Direkcija za ekonomsko planiranje Bosne i Hercegovine, Ministarstvo rada i socijalne zatite Federacije BiH i Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite Republike Srpske (uz tehniku podrku Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja). Rezultat ovog projekta su sljedei dokumenti (iji ciljevi su kompatibilni s obavezama koje proizlaze iz Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom): a) Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 76/08), dokument je usvojilo Vijee ministara Bosne i Hercegovine na 46. sjednici 8. maja 2008., b) Strategija za izjednaavanje mogunosti za osobe sa invaliditetom u Federaciji BiH 2010 2014, koju je usvojila Vlada Federacije BiH, c) Strategija unapreenja drutvenog poloaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj 2010 2015, koju je usvojila Vlada Republike Srpske na 184. sjednici, odranoj 29. 7. 2010. godine.

18

Navedenim dokumentima definisani su ciljevi i mjere koje, izmeu ostalog, omoguavaju osobama sa invaliditetom jednakopravan pristup svim nivoima obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

Vrsta i stepen tjelesnih oteenja

Topografska klasifikacija motorikih poremeaja definirana je brojem ekstremiteta na kojima je dijagnosticiran motoriki poremeaj. Monopareza je motorika slabost jednog ekstremiteta, a dipareza dva ekstremiteta. Parapareza je motoriki poremeaj donjih ekstremiteta, tripareza motoriki poremeaj tri ekstremiteta, a tetrapareza motoriki poremeaj na sva etiri ekstremiteta. Potpuna tetraplegija nastaje zbog ozljede iznad estog vratnog (C6) segmenta i takva osoba je potpuno ovisna o pomoi druge osobe. Hemiplegija je slabost polovine tijela.

Prema teini motoriki poremeaji klasificiraju se na lako, umjereno i teko stanje. Pareze podrazumijevaju slabost ekstremiteta pri emu jo postoji motorika funkcionalnost. Plegije su teki motoriki poremeaji koji mogu biti povezani s promjenama na koi, gubitkom osjeta i gubitkom refleksa.

Klasifikacija u odnosu na vrstu oteenja U odnosu na uzrok oteenja, tjelesna invalidnost moe da nastane kao:

- posljedica oteenja lokomotornog sistema, - posljedica oteenja sredinjeg nervnog sistema, - posljedica poremeaja perifernog nervnog sistema, - posljedica hroninih bolesti i oteenja ostalih organskih sistema.

Oteenja lokomotornog sistema, sredinjeg nervnog sistema, perifernog nervnog sistema, ili oteenja nastala kao posljedica hroninih bolesti i oteenja ostalih organskih sistema su trajna oteenja zbog kojih osobe ne mogu samostalno izvoditi aktivnosti primjerene ivotnoj dobi.

- Oteenje lokomotornog sistema je priroeni ili steeni nedostatak ili deformacija, smanjenje ili gubitak motorikih ili funkcionalnih sposobnosti u izvoenju pojedinih aktivnosti. Nastaju zbog ozljede ili oboljenja sastavnih dijelova lokomotornog aparata, to dovodi do razaranja pojedinih dijelova, ogranienja ili potpunog unitenja zglobova, kostiju, hrskavica ili miia. Moemo ga poimati sustavom za kretanje i pokrete. Etioloki faktori oteenja lokomotornog aparata su: kongenitalne (uroene) malformacije, traume i ope afekcije skeleta.

- Oteenje sredinjeg nervnog sistema je posljedica priroene ili steene bolesti ili povrede koje uzrokuje smanjenje ili gubitak funkcionalnih sposobnosti u izvrenju pojedinih aktivnosti ili promjena svijesti. Sastoji se od mozga i lene modine. Oteenja mozga nemaju jednu karakteristinu sliku, ve je ona specifina za

19

svakog pojedinca u odnosu na: etiologiju oteenja mozga, lokaciju i veliinu oteenja, ivotnu dob u kojoj je dolo do oteenja. Oteenja mozga mogu nastati tijekom tri razvojna razdoblja: prenatalnog, peri/neonatalnog i u bilo kojem ivotnom razdoblju. Osobe s oteenjem sredinjeg nervnog sistema pokazuju est vrsta specifinih poremeaja: senzorne deficite, motorike deficite, poremeaje koncentracije, umor i zabrinutost, gubitak motivacije i emocionalne probleme. Rutter navodi tri skupine znakova minimalne cerebralne disfunkcije: prvu skupinu ine razvojna kanjenja u funkcijama kao to su govor, motorika koordinacija ili percepcija. U drugu skupinu pripada nistagmus ili strabizam. Treu skupinu ine manje asimetrije u miinom tonusu ili pojava patolokih refleksa te blae kongenitalne anomalije. Rehabilitacija osoba s oteenjem sredinjeg nervnog sistema bazirana je na injenici da postoji plastinost mozga, to znai da intaktni dijelovi mozga mogu preuzeti funkcije oteenih podruja.

- Oteenje perifernog nervnog i miinog sistema je posljedica priroene ili steene bolesti ili povrede koja uzrokuje smanjenje ili gubitak miine funkcije u izvrenju pojedinih aktivnosti. Oteenja perifernog nervnog odnose se na oteenja pojedinih nerava udova koja su najee mehaniki uzrokovana i polineropatije koje zahvaaju periferni nervni sistem kao jedinstveni organ. Neuromiine bolesti se dijele na bolesti nervne stanice (neuropatije) i bolesti miine stanice (miopatije). Miopatijom nazivamo bolesti kod kojih se proces koji dovodi do propadanja razvija u prvom redu u miiu, odnosno u miinom vlaknu i vezivnom tkivu koje ga okruuje. Najea primarna miopatija je miina distrofija.

- Oteenje drugih organa i organskih sustava (dini, cirkulacijski, probavni, endokrini, koe i potkonog tkiva i urogenitalni sustav) je posljedica priroene ili steene bolesti ili povrede organa ili organskog sustava koje dovodi do smanjenja ili gubitka sposobnosti u izvravanju pojedinih aktivnosti.

Neki od primjera su:

a) Motoriki poremeaji vezani uz dijabetes nastaju zbog miopatija. b) Kongenitalne malformacije srca rjeavaju se ranim operacijama srca u svrhu sprjeavanja hipoksije, koja dovodi do oteenja drugih sustava, posebno centralnog ivanog sustava. c) Djeja reumatska groznica na motorikom planu ima za posljedicu ogranienu pokretljivost zglobova, to izaziva motorike poremeaje. d) Maligne bolesti (rak) uz osnovnu simptomatologiju bolesti, predstavljaju visoku razinu stresa za osobu i njegovu obitelj.

Klasifikacija prema mjerilima teine invaliditeta - za pokretanje tijela (hodanje, premjetanje, runu aktivnost) potrebna su odreena

ortopedska pomagala (proteze, aparati, take ili invalidska kolica i dr.) - postoji nemogunost samostalnog odravanja line njege (kupanje, oblaenje,

obuvanje ili obavljanje fiziolokih potreba) ili nemogunost samostalnog pripremanja i uzimanja hrane

- nemogunost samostalnog pokretanja tijela niti uz pomo ortopedskih pomagala

20

Medicinska klasifikacija U medicinskoj klasifikaciji tjelesnih oteenja, prema nainu i uzroku oteenja, razlikuju se:

1. miine bolesti (progresivna miina distrofija), 2. bolesti kostiju, 3. anomalije, povrede i bolesti kime, 4. mali rast, 5. anomalije ekstremiteta i 6. cerebralni motoriki poremeaji.

21

III PROBLEMI SA KOJIMA SE SUSREU STUDENTI SA TJELESNIM INVALIDITETOM U VISOKOM OBRAZOVANJU

Skriveni invaliditet Otkrivanje skrivenog invaliditeta, kao to je na primjer epilepsija, specifine tekoe u uenju, psihijatrijske bolesti, HIV, hronina oboljenja i sl., predstavlja veliki teret za studente sa invaliditetom. Uzrok za sakrivanje invaliditeta najee je anksioznost vezana za suoavanje sa etketiranjem, stereotipima i stigmatizacijom od strane nastavnika, osoblja fakulteta i kolega. Samozastupanje u smislu rjeavanja svih pitanja vezanih za studiranje odgovornost je koju ima svaki student, pa tako i student sa onesposobljenjem. Na primjer, ako treba ispuniti obrazac koji se tie smjetaja u studentskom domu, student se nalazi pred izborom da li da u obrascu navede invaliditet kako bi mu se obezbijedio odgovarajui smjetaj ili ne. U tom sluaju dilema je da li da otkrije svoj invaliditet i osigura uslove koji su mu potrebni, ili da ga sakrije i da trpi posljedice. Student je, dakle, stalno u dilemi da li da otkrije invaliditet, kada da ga otkrije, kome i koliko. U naroito nepovoljnom poloaju su studenti pripadnici manjina, koji se suoavaju i sa dodatnom diskriminacijom vezanom za njihov status.

Studentski servisi moraju biti svjesni ove elje studenata sa invaliditetom da, s jedne strane, budu samostalni, i njihove potrebe, s druge strane da koriste usluge i prilagodbe koje bi im omoguile jednake uslove u obrazovanju. Hartman (1993.) navodi da od svih studenata sa invaliditetom samo izmeu jedan i tri posto aplicira za navedene usluge i prilagodbe. Razvijanje neophodnih socijalnih vjetina studenata sa tjelesnim invaliditetom jednako je vano kao i sticanje akademskih znanja, kako bi se studenti adekvatno pripremili da se suoe sa izazovima koji ih ekaju izvan akademske zajednice.

Meutim, injenica je da servisi za podrku studentima sa invaliditetom esto ne doprinose socijalnoj integraciji ovih studenata. Studenti koji prekinu obrazovanje, esto navode kao razlog odustajanja upravo manjak socijalne podrke. Moe se pretpostaviti da studenti primaju akademsku podrku od strane servisa za podrku studentima sa invaliditetom, ali da oni ne pruaju dovoljno panje njihovim socijalnim i psiholokim potrebama, to rezultira loom adaptacijom na zahtjeve visokog obrazovanja.

Barijere koje su prisutne u visokom obrazovanju Mnogi studenti sa invaliditetom frustrirani su sa mnogobrojnim barijerama sa kojima su suoeni u procesu obrazovanja, kao to su: negativni stavovi, fizike barijere, nedostatak odgovarajuih asistivnih pomagala, servisa i programa i fondova za podrku odgovarajuih asistivnih pomagala, servisa i programa. Postojei propisi u Bosni i Hercegovini nedvosmisleno zabranjuju sve vidove diskriminacije po osnovu invalidnosti naglaavajui pravo svakog djeteta na odgoj i obrazovanje pod

22

jednakim uvjetima. Tekoe na koje nailaze djeca i mladi sa invaliditetom u ostvarivanju prava na obrazovanje su loi prostorni i materijalni uvjeti, nepristupana sredstva javnog transporta, arhitektonsko-urbanistike i informacijske barijere, neujednaena rasprostranjenost mree ustanova, nedovoljno osposobljen struni kadar, predrasude, kao i neprilagoeni udbenici, literatura i didaktika pomagala. Institucije obrazovanja u veini sluajeva ne planiraju sredstva neophodna za provoenje programa inkluzivnog obrazovanja za djecu i mlade sa invaliditetom. U toku samog procesa obrazovanja nastavnog osoblja ne postoje predmeti koji ih pripremaju za rad s djecom i mladima sa invaliditetom. Nepristupano i neodgovarajue obrazovanje iskljuuje veinu osoba sa invaliditetom, ime su njihov razvoj i osposobljavanje za ivot i rad umanjeni ili onemogueni.

Stavovi, predrasude i stereotipi prema osobama sa invaliditetom U svijetu i kod nas provedena su brojna istraivanja o stavovima, predrasudama i sterotipima osoba bez invaliditeta prema osobama sa invaliditetom i obratno. Rezultati istraivanja su razliiti ali veina njih ukazuju da na to da su stavovi, predrasude i stereotipi uglavnom rezultat meusobnog nepoznavanja (nedovoljnog broja kontakata), straha i prethodnih, neposrednih ili posrednih, iskustava. S obzirom da je svaka osoba jedinstvena u svojim karakteristikama, ne postoji jednoobrazna formula za uspjenu komunikaciju. Meutim, ono to moe pomoi prilikom uspostavljanja uspjenog odnosa izmeu subjekata sigurno jeste osvjetavanje sopstvenih stavova i predrasuda i rad na njima.

Stav je steena, relativno trajna i stabilna, organizacija pozitivnih ili negativnih emocija, vrednovanja i reagiranja prema nekom objektu. Stav je stanje spremnosti, tendencija da se odgovori na odreeni nain kada se suoi sa odreenim stimulusom. Najee definicije stavova obuhvataju tri komponente: kognitivnu, afektivnu i ponaanje.

- Kognitivna komponenta odnosi se na vjerovanja o objektu ili osobi na koje se odreeni stav odnosi, na primjer vjerovanje da osobe sa tjelesnim invaliditetom imaju i intelektualne tekoe.

- Afektivna komponenta odnosi se procjenu ili davanje vrijednosti objektu ili osobi na koju se stav odnosi. Na primjer, procjena da su osobe sa tjelesnim invaliditetom i intelektualno i socijalno nerazvijene.

- Vjerovanja predstavljaju ono to se zna, vrijednosti predstavljaju ono to se osjea. Da bi se vjerovanja pretvorila u stav potreban je odreeni nivo davanja vrijednosti. to su vjerovanja i vrijednosti vaniji za neku osobu, to ih je tee promijeniti. Razlog za to je mogunost da promjena vjerovanja ili osjeanja vezano za neki problem, utie i na promjenu drugih stavova i samo ponaanje kod osobe. Na primjer, obraanje osobama sa tjelesnim invaliditetom kao da su djeca.

Predrasuda doslovno znai prije rasuivanja ili stvaranje snanog stava unaprijed, bez dovoljno informacija Predrasude mogu biti pozitivne i negativne, ali se preteno smatraju

23

izrazito negativnim stavovima. Reber definie predrasude kao: Negativan stav prema odreenoj grupi ljudi baziran na negativnim osobinama za koje se smatra da su podjednako zastupljene kod svih lanova te grupe.Predrasude, kao i stavovi, imaju kognitivne, afektivne komponente i komponente ponaanja.

- Kognitivna komponenta predrasude je stereotip (pretjerana generalizacija), koji je, sam po sebi, neutralan.

- Afektivna komponenta je osjeaj svianja ili neprijateljstva. - Komponenta ponaanja manifestuje se agresijom, izbjegavanjem ili povlatenim

tretmanom.

Od osoba sa invaliditetom esto se oekuje odreeni set ponaanja i uloga, a oni koji se ne uklapaju u takvu sliku, esto su negativno ocjenjivani.

Samozastupanje generalno se ne smatra dijelom repertoara ponaanja osoba sa invaliditetom, a osobe s invaliditetom koje preuzmu kontrolu nad sopstvenim ivotom esto se percipiraju kao agresivne, dok se oni pasivniji smatraju kooperativnim.

Socijalni efekti invalidnosti stvaraju distancu izmeu osobe sa invaliditetom i njene porodice sa jedne strane i drutva sa druge strane. Navedeno esto rezultira asocijalnim, ili ak antisocijalnim ponaanjem od strane osoba sa invaliditetom.

S obzirom da invalidnost ima razliito znaenje za razliite ljude, kada se nae u nekoj drutvenoj situaciji, osoba sa invaliditetom esto ne zna da li e biti predmet znatielje, saaljenja, sasosjeanja, da li e joj biti pruena pomo, ili e joj se povlaivati, da li e je izbjegavati ili otvoreno odbijati.

Osjeanja neadekvatnosti i anksioznosti kombinirani sa nesigurnou i frustracijom kod osoba sa invaliditetom mogu rezultirati njihovim povlaenjem, introverzijom, agresivnou itd. U zavisnosti od toga da li e ovakva negativna osjeanja i ponaanja biti prisutna kod odreene osobe sa invaliditeom, u velikoj mjeri e uticati na stavove i ponaanje drutva prema njoj.

Osoba sa invaliditetom koja smatra da je stigmatizirana u drutvu radi sopstvenog invaliditeta vie je podlona anksioznosti nego osoba bez invaliditeta. Vii nivo anksioznosti moe rezultirati smanjenjem sposobnosti realistinog copinga sa zahtjevima okoline, te impulsivnim, kompulsivnim i rigidnim reakcijama. Osoba moe razviti odbrambene mehanizme koji ograniavaju njenu aktivnosti umanjuju oekivanja. Nivo oekivanja neke osobe intimno je povezana sa njenim self-konceptom (self-concept).

Samopoimanje neke osobe je uveliko rezultat toga kako je drugi procjenjuju, tako da moe biti vie hendikepirana radi loeg self-koncepta, nego radi samog invaliditeta. Poto se ivoti veine osoba sa invaliditetom vrte oko njihove nesposobnosti, a ne njihovih mogunosti, njihov self-koncep je esto nerealan i nizak. Posljedino su im smanjena i oekivanja, tenje i uopte nivo motivacije.

24

Osobe sa invaliditetom su esto izolirane i ostavaruju slabe socijalne kontakte. Socijalna sredina sa veinom osoba bez invaliditeta pokazuje tendenciju ka odravanjem odreene socijalne distance esto tretirajui osobe sa invaliditetom kao autsajdere.

Mnogo osoba bez invaliditeta osjea se nelagodno u prisustvu osoba sa invaliditetom, tako da one, osjeajui socijalnu diskriminaciju, gravitiraju meu sebi slinima koji ih prihvataju bez rezervi, iako, istovremeno odbijaju da ih identifikuju sa grupom u kojoj se osjeaju prijatno.

Stavovi fakulteta

Uspjena integracija studenata u velikoj mjeri zavisi od stavova svih zaposlenika fakulteta. Stereotipi koji su prisutni meu zaposlenicima fakulteta mogu biti nepremostive barijere za studente sa invaliditetom. Pa ak i ako osoblje nema negativne stavove vezane za studente sa invaliditetom, problem moe predstavljati nepoznavanje njihovih specifinih potreba i stvarnih mogunosti, to za rezultat ima strah od kontakta sa studentima sa invaliditetom i smanjenu efikasnost poduavanja.

Veina studenata, a naroito studenti sa invaliditetom, imaju problem u uspostavljanju komunikacije sa nastavnim osobljem. Ova obostrana nelagodnost, smanjeno samopouzdanje i nepovjerenje rezultira, u smanjenom broju kontakata i direktno utie na uspjeh u studiranju.

Stavovi studenata

Istraivanje ukazuju na to da se interakcija studenata bez invaliditeta sa studentima sa invaliditetom u najveoj mjeri bazira na prethodno usvojenim stavovima i stereotipima. Brojni istraivai su svojim istraivanjima pokazali da su studenti koji su imali prethodno iskustvo sa osobama sa tjelesnim invaliditetom imaju pozitivnije stavove i oputeniju interakciju sa studentima sa tjelesnim invaliditetom, zatim da e studenti koji imaju socijalno prihvatljiv nain da izbjegnu komunikaciju sa osobama sa invaliditetom, iskoristiti ansu za izbjegavanje kontakta, te da su studenti bez invaliditeta oputeniji u kontaktima sa studentima bez invaliditeta, ali i da su studenti sa invaliditetom oputeniji sa kolegama koji imaju slinu vrstu invaliditeta.

Fizike barijere

Jedna od negativnih posljedica tjelesnog invaliditeta je smanjena tjelesna pokretljivost i smanjene sposobnosti za obavljenja svakodnevnih aktivnosti. Ove smanjene sposobnosti naroito dolaze do izraaja kada je student suoen sa nepristupanom sredinom.

Na univerzitetima i fakultetima u Bosni i Hercegovini stanje vezano za pristupanost fizikog okruenja studentima sa smanjenom pokretljivou je veoma loe. U najboljem

25

sluaju pristupanost je djelimino rijeena i to u smislu da postoje rampe na ulazu na fakultet, neki fakulteti imaju i obezbjeen lift i prilagoen tolaet za osobe sa smanjenom pokretljivou, ali veinom nije sistematski rijeen pristup svim uioniocama i amfitetrima, laboratorijama, nastavnim bazama, biblioteci, kafeteriji, studentskom smjetaju i drugim sadrajima. Nepristupanost fakulteta, pored loije kvalitete obrazovanja i ograniavanja stvarnog nivoa uspjeha koji student moe postii tokom studiranja, rezultira diskriminacijom studenata u smislu izbora fakulteta, pa se studenti prilikom izbora budueg zanimanja ne vode svojim eljama i mogunostima, nego mogunou pristupa nastavi i ispitima.

Shahana Naaz, korisnica kolica, opisuje svoje iskustvo u visokom obrazovanju, kao studenta korisnika kolica sa sljedeim rijeima:

Bez obzira na svakodnevne psihike i fizike traume, nikada nisam izgubila iz vida svoj dugoroni cilj i ulagala sam ogroman napor da ustrajem na putu koji sam izabrala. Ali ne, kako da uspijem...kada mi drutvo nije doputalo... Morala sam pratiti njihove direktive i nisam imala pravo na soprtveni izbor. Nije mi bilo dozvoljeno da apliciram na medicinu (fizika, hemija i biologija), nego sam gurnuta u ekonomije pod izgovorom da se svako moe isticati u podruju koje je izabrao, pa zato se ja ne bih mogla isticati u podruju koje nije predmet mog izbora!! To je bila moja prva prava prepreka i tada sam prvi put postala svjesna razlike izmeu mene i mojih kolskih kolega. Naunik u meni je tragino umro, a dalje je nastavio neko ko nije mogao sebi priutiti da ostane neobrazovan.

Rjeavanje ovih osnovnih uslova za poveanje broja studenata u visokom obrazovanju onemogueno je arhitektonskim i budetskim ogranienjima, tako da princip nediskriminacije prilikom upisa na fakultet, koji je i zakonski odreen, ostaje samo deklarativan.

Svi zaposleni u visokom obrazovanju, a naroito u uredima za podrku studentima sa invaliditetom, trebaju posjedovati vjetine i znanja iz podruja administracije, direktnih usluga, savjetovanja i saradnje kako bi obezbijedili maksimalnu obrazovnu, psiholoku i socijalnu podrku studentima sa invaliditetom.

Zaposlenici centara za podrku studentima sa invaliditetom imaju posebno znaajnu ulogu u identifikaciji studentovih specifinih potreba i razvoju mehanizama coping-a, asertivnosti i samozastupanja kako bi se to uspjenije nosili sa etiketiranjem, diskriminacijom i stigmatizacijom koji predstavljaju prijetnju razvoju njihovog identiteta univerzitetskog studenta i mladog profesionalca iz odreenog podruja.

Samo razumijevanjem specifinih potreba ove populacije nastavno osoblje i osoblje zaposleno u uredima za podrku moe omoguiti akademski, socijalni i emocionalni razvoj ove populacije studenata kroz razvoj adekvatnih sistema referala, odgovarajuih politika i sistema podrke.

26

IV USPOSTAVLJANJE PRVOG KONTAKTA OPTE PREPORUKE

Kao i veina ljudi bez invaliditata, i nastavnici esto osjeaju nelagodu u komunikaciji sa osobama sa invaliditetom.

"Kako e on/ona izdrati fiziki?

Nisam najbolje upoznat sa prirodom invalidnosti Kako dati studentu sa invaliditetom do znanja da mu stojim na raspolaganju a, da

izgleda kao da mislim da oni nisu u stanju samostalno izvravati zadatke?

Ne bih bio-la u njegovoj/njenoj koi.

Ako obezbijedim specijalan tretman za studenta sa invaliditetom, ne mogu odbiti zahtjeve

ostalih studenata

Ova nelagoda je uglavnom vezana za brigu o tome da li e ih nekim svojim postupkom uvrijediti, naroito u smislu pruanja previe ili premalo pomoi. Ponekad, nastavnici jednostavno nemaju nikakvu predstavu o tome kako da se ponaaju u odreenim situacijama. S druge strane, studenti sa invaliditetom, kao i studenti bez invaliditeta, imaju brojne nedoumice prilikom uspostavljanja komunikacije sa nastavnicima. Mnogi studenti sa invaliditetom ne ele da budu tretirani drugaije od ostalih studenata i opiru se pokuaju da se razgovara o njihovim problemima, kao i bilo kakvoj pomoi nastavnika ili kolega. Fichten, Goodrick, Amsel, Libman (1996.) navode da su neke od najeih dilema sa kojima se sreu studenti sa invaliditetom u komunikaciji sa nastavnikom slijedee:

- Pitam se kakao e nastavnici reagovati na mene? - Da li e me tretirati jednako kao druge studente - Da li e mi pomoi? - Da li e mi vjerovati ili e misliti da koristim svoj invaliditet kao izgovor ... ili e

jednostavno misliti da sam glup-a i lijen-a?"

Veina nastavnika, koji imaju iskustva sa radom sa studentima sa invaliditetom, smatra da je razgovor sa studentom najvaniji u rjeavanju veine dilema i da sami studenti sa invaliditeom najee daju najbolja rjeenja problema (Fichten, Goodrick, Amsel, Libman,1996.).

27

PREPORUKE - Dajte podrku ali nemojte pretjerivati u brizi. Tretirajte studenta sa

invaliditetom kao i ostale studente u najveoj moguoj mjeri. Prilagodbe u nastavi imaju svhu da omogue studentu sa tjelesnim invaliditetom jednake mogunosti za uenje. Zapamtite da isti tretman nije jednak tretman.

- Omoguite studentu sa invaliditetom uslove da demonstrira steeno znanje iz datog predmeta na njemu najadekvatniji nain. Ne prihvatajte, meutim, rad manjeg kvaliteta i ne dajite prilazne ocjene studentu zato to se jako trudio.

- Ne radite stvari za studenta sa tjelesnim invaliditetom koje on moe i eli da uradi sam.

- Ne prekopavajte studentovu medicinsku istoriju i ne ispitujte njegovu dijagnozu. Drite se injenica vezanih za njegovu invalidnost koje su bitne za njegovo napredovanje u uenju i funkcionisanje u nastavi.

- Izbjegavajte dovoenje studenta u nezgodnu situaciju izdvajajui ih na asu i dajui im previe panje.

- Koristite svakodnevne rijei kao to su vidi, uj, hodaj pred studentima sa invaliditetom.

- Ne obeshrabrujte studente sa invaliditetom da sluaju va predmet. Razgovarajte s njima otvoreno i dajte im mogunost da sami donesu odluku. Oni najbolje znaju svoje jake i slabe strane.

28

V PODUAVANJE STUDENATA SA TJELESNIM INVALIDITETOM PROBLEMI I PREPORUKE

Poetak nastave

Nastavnik na fakultetu moe saznati da ima studenta sa tjelesnim invaliditetom unaprijed od strane koordinatora centra za podrku studentima sa posebnim potrebama ili ga moe kontaktirati sam student sa invaliditetom, ali najee nastavnik postaje svjestan da e raditi sa studentom sa invaliditetom kada se on pojavi na prvom predavanju sa ostalim studentima. Tada se javljaju brojna pitanja i dileme o tome da li je potrebno izvriti odreene promjenu u nainu poduavanja, koje su to promjene i kako ih sprovesti.

Najea pitanja koja se mogu javiti kod nastavnika su:

Da li e prisustvo studenta sa tjelesnim invaliditetom uticati na rad ostalih studenata? Da li ignorirati invaliditet ili studentu poklanjati dodatnu panju?

Da li sam u stanju nositi se sa novonastalim situacijama? PREPORUKE

- Na prvom predavanju objavite konsultacije za da studente koji imaju potrebu za adaptacijama vezanim za nastavu i evaluaciju znanja.

- Razgovarajte na samom poetku semestra, tokom prvih predavanja. Ne ekajte, vi inicirajte kontakt, dajte mu do znanja da mu stojite na raspolaganju.

- Razgovarajte o pitanjima vezanim za nastavni predmet i identificirajte mogue probleme. ta je to to student moe, a ta ne moe raditi vezano za odreeni predmet i koje modifikacije i adaptacije je mogue primjeniti vezano za stil predavanja, evaluaciju i sl.

- Odravajte kontinuirano u toku nastave i rjeavajte probleme kako se oni javljaju u toku nastave i na taj nain sprijeite krizne situacije.

- Informiite se o odreenim vrstama invalidnosti i kako one mogu uticati na savladavanje sadraja iz vaih predmeta. Informacije moete dobiti iz pisanih materijala, organizacija osoba sa invaliditetom, iskusnih kolega, centara za podrku studentima sa invaliditetom i sl.

- Informiite se o centrima za podrku studentima sa invaliditetom, kontaktirajte ih, lobirajte kod kolega i fakultetskog menadmenta za adaptaciju prostora fakulteta i nabavku potrebne opreme.

- Dodatno objasnite studentu sr vaeg predmeta, detaljno razradite sadraj i kriterije ocjene znanja, te oekivane ishode predmeta. Naglasite odmah na poetku sadraj obavezne i preporuene literature i obezbijedite informacije o nainu pribavljanja literature, kako bi student imao dovoljno vremena da se

29

pripremi. - Razgovarajte sa studentom o resursima koji su potrebni da bi se uradile

potrebne adaptacije (na primjer, mikrofon, pametna interaktivna tabla i sl.)

esto odsustvo sa nastave Svi studenti, sa ili bez invaliditeta, ponekad izostaju sa nastave. Studenti sa invaliditetom mogu izostajati sa nastave iz istih razloga iz kojih esto izostaju i studenti bez invaliditeta, npr. nezainteresovanost za predmet, ne smatraju da su predavanja iz odreenog predmeta vana, lini ili porodini problemi, druenje sa prijateljima, ukoliko su prespavali predavanje i sl. Meutim, kod studenata sa invaliditetom esto su prisutni i drugi razlozi za izostanke, koji su izvan njihove kontrole i koji su opravdani, npr. hospitalizacije, este posjete ljekaru, tretmani i terapije, tekoe vezane za prevoz i sl. Iako je tjelesna invalidnost najee vidljiva (tekoe u hodanju, manipulaciji predmetima, koritenje pomagala, taka, proteza, kolica), nekada i nije (multipla skleroza, artritis). Kod nekih medicinskih stanja osobe konstantno trpe bol, spasticitet, smanjenu koordinaciju. Neka oboljenja, kao na primjer multipla skleroza podrazumijevaju periode pogoranja simptoma, radi kojih studenti izostaju sa nastave i periode remisije, kada studenti djeluju kao da nemaju nikakvih problema. Izostanci studenata sa invaliditetom, opravdani ili neopravdani ne trebaju biti ignorisani, ali se studenti sa invaliditetom ne mogu tretirati kao ostali studenti.

Ukoliko su izostanci neopravdani ili ukoliko student napravi tri ili vie opravdana izostanaka u nizu potrebno je kontaktirati koordinatora centra za podrku studentima sa posebnim potrebama kako bi se osigurao sistem podrke koji esto ukljuuje iri krug osoba i usluga kako student ne bi imao veih problema u savladavanju predvienog gradiva.

PREPORUKE

- Obezbijediti asistenta u nastavi. - Zajedno sa studentom napraviti individualni plan savladavanja gradiva iz nastavnog

predmeta. - Ojaati studentove kompetencije za samostalno uenje i samoevaluaciju. - Senzibilizirati ostale studente za podrku kolegi/ci sa invaliditetom u smislu podjele

biljeki sa predavanja, uenje u paru i sl. - Unaprijed pripremiti predavanja i dati ih studentu sa invaliditetom, kako bi mogao

prouavati literaturu i pripremiti pitanja ukoliko ima nejasnoa.

30

- Nastavnik bi trebao dati studentu do znanja da mu stoji na raspolaganju za konsultacije.

- Nastavnik moe dati fleksibilnije rokove za izvravanje obaveza vezanih za predmet, te modificirati nain evaluacije preenog gradiva.

Student ne postie uspjeh

Neki studenti sa tjelesnim invaliditetom imaju tekoe da savladaju gradivo i ispune sve obaveze vezane za nastavni predmet radi samog invaliditeta (tekoe u govoru, koritenju gornjih ekstremiteta, i sl.), a neki studenti sa invaliditetom ne polau ispite iz istih razloga kao i studenti bez invaliditeta: nedovoljna priprema, nerazumijevanje gradiva, nerazvijene prezentacijske vjetine, nedovoljan trud i sl. U zavisnosti od toga ta je uzrok neuspjeha, nastavnici se trebaju tako i postaviti prema njemu.

PREPORUKE

- Nastavnici i studenti sa invaliditetom trebaju planirati kriterije za ocjenjivanje, naine polaganja ispita i izlazne vjetine i znanja iz nastavnog predmeta jo na poetku semestra kako bi se izbjegle ovakve krizne situacije.

- Ako je uzrok izostanka neusklaenost u zahtjevima odreenog predmeta i same prirode invaliditeta nastavnik treba procijeniti koji su to osnovni sadraji predmeta koje student mora znati i umjeti za prolaznu ocjenu. To ne znai jednostavno izbaciti neki sadraj predmeta ili neku vjetinu, nego ih zamijeniti ekvivalentom jednake vanosti i teine.

- Studenta sa invaliditetom ne treba putati na ispitu ako nije zadovoljio postavljene kriterije. Osim to naruava odnos sa drugim studentima, ovakav postupak daje pogrenu poruku studentu sa invaliditetom da zna dovoljno, da je radio dovoljno.

- Potrebno je studentima omoguiti da pokau ono to znaju na njima prihvatljiv nain, na primjer, studentu koji ima problema u verbalnoj komunikaciji omoguiti da radi pismeno, ili da snimi izlaganje ako ga govor pred grupom ini anksioznim.

- Ako student sa invaliditetom ne postie uspjeh iz uobiajenih razloga, nastavnik treba poduzeti uobiajene mjere, kao i sa ostalim studentima.

- Razgovarati o uzrocima neuspjeha, razgovor uvijek rezultira najboljim rjeenjem problema..

Neki korisnici kolica mogu se samostalno prebaciti iz kolica na stolicu, ili toalet, neki imaju potpuno ouvanu pokretljivost gornjih ekstremiteta, a neki nemaju. Studenti sa tjelesnim invaliditetom esto imaju i pridruene smetnje: govora, sluha, vida, tekoe u uenju (kao na primjer kod cerebralne paralize). Neki se lako umaraju. Radi ovakve raznolikosti u pogledu mogunosti i tekoa izmeu studenata sa tjelesnim

31

invaliditetom, najbolje je da svaki student sa invaliditetom i nastavnik zajedniki odlue o nainu poduavanja, ispitivanja, ocjenjivanja i sl.

Dileme u vezi s nainom poduavanja studenta sa tjelesnim invaliditetom najbolje se mogu otkloniti razgovorom izmeu nastavnika i studenta o studentovim mogunostima, ogranienjima moguim prilagodbama od strane i nastavnika i studenta. Nekada nije potrebno uraditi gotovo nita, samo izbaciti nekoliko stolova i stolica da bi se napravila mjesta za kolica.

Najee, ipak, nastavnici moraju napraviti neke izmjene u nainu poduavanja, i u pravilima. Na primjer, imati razumijevanja ako student ponekad zakasni na predavanje, dozvoliti snimanje predavanja, obezbijediti mjesto za studenta sa invaliditetom u prednjim klupama, periodino razgovarati sa studentom sa invaliditetom o njegovom napredovanju, tekoama i sl.

itanje

Za studente sa tekoama u kretanju nabavljanje knjiga iz biblioteka i drugih institucija izvan fakulteta esto je izazov. U tom sluaju oni trebaju pomo drugih studenata kako bi doli do literature koja im je potrebna za odreeni predmet. Nastavnik moe provjeriti da li postoji dogovor izmeu studenata vezano za rjeavanje ovog problema.

Veina studenata sa tjelesnim invaliditetom nema problema sa itanjem. Neki studenti, meutim, imaju specifine tekoe u itanju radi zamagljenog vida ili duplih slika, kao naprimjer kod trauma glave i multiple skleroze, ili tekoe prilikom okretanja stranica i sl. U ovakvim sluajevima, potrebno je obezbjediti studentima spisak traene literature na samom poetku semestra, kako bi studenti sa tjelesnim invaliditetom imali dovoljno vremena da se pripreme (snime materijal, ili ranije ponu sa itanjem).

Hvatanje biljeki

Studenti sa tjelesnim invaliditetom mogu imati tekoe u hvatanju biljeki na predavanju i pismenom izraavanju radi spasticiteta, brzog zamaranja, oduzetosti gornjih ekstremiteta, sporijeg pisanja i sl. U tom sluaju potrebno im je obezbjediti linog asistenta koji e za njih hvatati biljeke. Neki studenti preferiraju upotrebu laptopa prilikom predavanja, a drugi vie preferiraju da snime predavanje. Problemi vezani za doputenje da studenti snime predavanje mogu se rijeiti tako da studenti potpiu izjavu kojom se precizira da e snimak biti koriten iskljuivo za potrebe uenja.

Ispiti

Veina studenata sa tjelesnim invaliditetom nema veih problema sa polaganjem ispita. Neki od njih, meutim trebaju vie vremena, asistenta koji e zapisivati odgovore, kompjutere, usmeno odgovaranje i sl.

32

Pristupanost unutranjeg prostora, adaptacija sredstava za rad i pristup studentu sa tjelesnim invaliditetom

Ve smo govorili o tome da postoji mogunost da studenti sa tjelesnim invaliditetom esto izostaju sa nastave radi zdravstvenih problema. Problemi se mogu javljati i sa estim kanjenjem na nastavu. Razlozi za kanjenje najee su vezani za probleme transporta, fiziku udaljenost izmeu uionica, sporijeg hoda, nerijeene prostorne komunikacije unutar ili oko zgrade.

Na naim fakultetima i javnim ustanovama, arhitektonski je rijeen samo ulaz u zgradu, dok unutranji prostor (uionice, laboratorije, kabineti, toaleti, biblioteke) najee nisu pristupani za studente sa tekoama u kretanju.

esto je potrebna adaptacija uionice tako da ona odgovara studentu korisniku kolica. Table, laboratorijski stolovi, police, stalci i sl. trebaju biti prilagoeni studentu korisniku kolica. Koordinator ureda za podrku studentima sa invaliditetom je taj koji zna koga da kontaktira da bi se uradile navedene adaptacije. Za adaptaciju namjetaja ili unutranjeg prostora moe bili zaduena tehnika sluba fakulteta.

Za nastavu koja se obavlja u laboratorijama potrebno je osigurati da laboratorijski materijal i oprema bude lociran blizu studenta sa invaliditetom, kako bi se izbjeglo suvino hodanje i noenje. Neki studenti trebaju asistenta koji bi im pomogao prilikom manipulacije opremom i sredstvima za rad u laboratoriji. Koordinator ureda za podrku studentima sa invaliditetom moe biti od pomoi prilikom angaovanja volontera za asistenciju studentu sa invaliditetom u laboratorijskim uslovima rada.

Ako nastavnik planira terensku nastavu potrebno je osigurati adekvatan prevoz i provjeriti da li je planirana lokacija pristupana za studente sa tekoama u kretanju..

Ne smiju se zaboraviti situacije kada je potrebna evakuacija studenata, kao to je na primjer poar i sl. Studenti u kolicima su tada u naroito nepovoljnom poloaju, jer u takvim situacijama prestaju da rade liftovi. Ne preporuuje se da se studenti nose na neadekvatan nain jer to moe rezultirati dodatnim povreivanjem. Koordinatori ureda trebaju organizovati trening osoblja i studenata o odgovarajuim tehnikama noenja i procedurama evakuacije.

U komunikaciji sa studentima korisnicima kolica sagovornik bi trebao sjesti, kako bi se omoguio adekvatan kontakt oima.

Takoe, mnogi studenti sa invaliditetom ne vole da im se neko naslanja ili vjea za kolica. Veina studenata korisnika kolica ne vole da im se prilazi i prua pomo bez pitanja. Ukoliko trebaju asistenciju, oni e je sami traiti. Nastavnik ili studenti mogu ponuditi pomo, ali ne insistirati na tome. Takoe, treba izbjegavati da se student u kolicima tape po glavi.

33

Ako se nastavnik ili student nae u situaciji da je potrebno gurati kolica ili spustiti niz stepenik, ili asistirati prilikom ulaska u vozilo, trebaju pitati za instrukcije samog studenta sa invaliditetom o nainu kako da to urade. Takoe, ako student korisnik kolica izae iz kolica i sjedi na standardnoj stolici, kolica mu moraju biti smjetena na dohvat ruke.

PREPORUKE

- Neka predavanja budu jasna, lako razumljiva, sa mogunou hvatanja biljeki, zadaci jasno i precizno postavljeni, budite otvoreni za potrebe studenata generalno.

- Razgovarajte sa studentom o uticaju invaliditeta na njegove sposobnosti da uspjeno savladava zahtjeve nastave iz vaih predmeta i o adaptacijama koje moete uraditi da bi ste mu izali u susret.

- Adaptirajte va stil poduavanja (na primjer: budite fleksibilni vezano za povremno kanjenje, dozvolite snimanje predavanja, omoguite pristupanost uionice, dozvolite prisustvo osobe za hvatanje biljeki ili linog asistenta na asu) i informiite se o procedurama evakuacije za studenta sa tekoama u kretanju.

- Omoguite studentu sa tjelesnim invaliditetom da izabere mjesto u uionici. - Ako studentovo oteenje utie na njegovu sposobnost pisanja dajte mu vie

vremena i budite fleksibilni vezano za nain na koji student daje odgovore (na primjer, verbalni odgovori ili snimljeni odgovori, radije nego pismeni).

- Budite u kontaktu sa studentom u toku trajanja nastave i budite na raspolaganju u sluaju da se jave problemi.

- Ako znate za neke pristupane resurse uenja (na primjer pristupane biblioteke ili on line biblioteke) informiite studenta.

- Obavite zajedniki razgovor sa studentom i volonterom koji mu pomae ako primijetite da volonter ne pomae dovoljno ili pomae previe.

- Vodite rauna da je su lokacije terenske nastave pristupane za studente sa tjelesnim invaliditetom.

- Podstaknite i organizujte ostale studente za pomo vezanu za mobilnost, tutorstvo, uenje, itanje, hvatanje biljeki i sl. Podstiite interakciju izmeu studenta sa tjelesnim invaliditetom i ostalih studenata kroz rad u parovima i manjim grupama.

- Ako je potrebno, savjetujte studentu tutorstvo ili centar za podrku u uenju kako bi dobio dodatnu pomo.

- Tretirajte studenta sa tjelesnim invaliditetom kao i bilo kojeg drugog studenta kada god je to mogue. U nekim situacijama ne trebate uraditi apsolutna nita dodatno.

Poduavanje studenata koji imaju dodatne probleme u komunikaciji

- "ta da radim kada student postavi pitanje na asu, a ja ga ne razumijem?

34

- "Da li da odgovorim na pitanje uz pretpostavku da sam dobro razumio, ili da - jednostavno kaem, 'Ne razumijem, pitajte me nakon asa? - "Da li da zamolim studenta da ponovi pitanje, ili da ga preformulira? - "ta da radim sa oralnim prezentacijama? - "ta ako se ista situacija desi nakon asa u mom kabinetu.? Da li da zamolim

studenta da zapie pitanje, da ga preformulira, da ga nekoliko puta ponovi, ili da samo klimam glavom i pravim se da sam razumio?

Studenti sa tjelesnim invaliditetom esto imaju tekoe u govoru. Ove tekoe u govoru se manifestuju kao poremeaji artikulacije (cerebralna paraliza), veoma spori govor i nemogunost da nau pravu rije u pravom trenutku (traume glave i tekoe u uenju), mucanje. Nekada je oteenje govora toliko izraeno da je govor gotovo potpuno nerazumljiv.

Kako nastavnici mogu pomoi? Prije svega, nastavnici bi trebali razgovarati sa studentom o njegovim problemima u govoru i zajedniki iznai rjeenja za situacije kada taj problem moe doi do izraaja. U toku dikusija na asu nastavnik moe postaviti pitanje studentu sa invaliditetom i ostaviti mu vremena da osmisli ili zapie odgovor. Oralne prezentacije, koje studentima mogu uzrokovati dodatnu anksioznost i pogorati govorni izraaj. Za oralne prezentacije moe se nai adekvatna zamjena, kao na primjer, snimanje prezentacije kod kue, pismeni rad koji moe proitati neko drugi. Ono to bi nastavnici trebali izbjegavati je da zavravaju studentove reenice ili da ga pouruju na bilo koji nain. Ako je govor jako nerazumljiv potrebno je omoguiti studentu da se pismeno izraava. Meutim, nekada studenti sa oteenjima govora imaju i probleme sa kretanje koji rezultiraju nemogunou pisanja, tipkanja ili koritenja znakovnog jezika. U tom sluaju studentima treba omoguiti koritenje sredstava za alternativnu i augumentativnu komunikaciju (AAC), ukoliko ih ve ne koriste. PREPORUKE

- Dajte vie vremena i sebi i studentu kako biste razumjeli njegov govor. Pitajte ga da ponovi ili da preformulira pitanje ili mu dajte mogunost pismenog izraavanja.

- Razgovarajte sa studentom o njegovim potrebama i nainima kompenzacije. Dajte studentu do znanja da mu stojite na raspolaganju za sva pitanja.

- Prilagodite se studentovim potrebama na asu (na primjer, ako ste razumjeli njegovo pitanje, a mislite da drugi studenti nisu, inkorporirajte pitanje u svoj odgovor).

- Prilagodite nain evaluacije znanja (na primjer, zamijenite oralne pismenim prezentacijama ako mislite da je ovo dobro rjeenje za studenta)

35

VI ULOGA INSTITUCIJA VISOKOG OBRAZOVANJA

Nastavnici i studenti na visokokolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini svakodnevno se suoavaju sa brojnim administrativnim, fizikim i drugim barijerama koji oteavaju i praktino onemoguavaju kvalitetan nastavni proces.

Spremnost na prihvatanje i ukljuivanje studenata sa tjelesnim invaliditetom u visokokolske institucije na alost samo je deklarativna o emu najbolje govori nepostojanje servisa za podrku studentima sa invaliditetom, ili ako oni postoje, gotovo nikakve podrke njihovom radu.

Nizak nivo svijesti i konkretnih mjera koje se poduzimaju da bi se osigurale jednake mogunosti za studiranje osobama sa tjelesnim invaliditetom alju im jasnu poruku da, ustvari, nisu dobrodoli, te kao rezultat toga imamo veoma nizak procenat studenata sa tjelesnim invaliditetom koji su trenutno ukljueni u akademsku zajednicu.

Stavovi visokokolskih institucija prema primanju studenata sa invaliditetom mogu se procijeniti utvrivanjem nekoliko injenica: prisustvo servisa za podrku studentima sa invaliditetom, posjedovanje odgovarajue opreme i resursa, fizika pristupanost u instituciju i rijeena prostorna komunikacija unutar institucije, trening zaposlenika i programi senzibilizacije i postojanje udruenja studenata sa invaliditetom. Naravno, jedan od indikatora je svakako i brzina kojom se mogu poduzeti mjere da se izae u susret potrebama studenata sa invaliditetom.

U nastavku slijedi lista preporuka za institucije visokog obrazovanja koje visokokolska ustanova treba ispotovati da bi zaista omoguila jednakopravno i kvalitetno obrazovanje studenata sa tjelesnim invaliditetom. Lista nije konana, niti je koncipirana po pravilu sve ili nita. S obzirom na razliite zakone o visokom obrazovanju, pravila univerziteta i fakulteta i finansijske mogunosti, ali i zateeno stanje, svaka visokokolska institucija treba provesti one mjere za koje smatra da su mogue i prioritetne. Naravno, to se vie preporuka implementira, ostvaruju se kvalitetniji uslovi za studiranje studenata sa tjelesnim invaliditetom.

Usluge

1. Osnovati i osigurati odrivost Ureda za podrku studentima sa invaliditetom. Ured ima ulogu resursnog centra za studente sa invaliditetom i njihove nastavnike:

- prua usluge savjetovanja studentima i nastavnicima, - obezbjeuje ljudske resurse, - obezbjeuje opremu, - prua specijalizirane usluge, - koordinira mjere adaptacije prostora i/ili opreme, - kontaktira profesionalce i resurse iz lokalne zajednice koji mogu pomoi studentima

36

- sa invaliditetom i nastavnicima, - provodi programe podizanja svijesti i senzibilizacije u vidu seminara i radionica.

2. Omoguiti angaovanje volontera i plaeniog osoblja za usluge itanja, hvatanja biljeki, daktilografa, prevodilaca na Brajevo pismo, znakovni govor, pomo u kretanju openito.

3. Dati podrku za osnivanje i rad udruenja studenata sa invaliditetom.

4. Omoguiti usluge tutorstva/asistencije.

5. Pruiti pomo oko organizacije prevoza (unutar kampusa ili na relaciji kua-fakultet).

6. Obezbijediti kolarine i stipendije.

7. Obezbijediti profesionalni sistem podrke: koordinator centra za podrku, medicinski savjetnik, savjetnik za obrazovanje, pravni savjetnik, strunjak za psiholoku podrku i sl.

8. Unaprijediti sigurnosne procedure koje imaju u vidu i studente sa onesposobljenjem.

9. Omoguiti prostor za uenje sa odgovarajuom dodatnom i asistivnom opremom u laboratorije i biblioteke koja e omoguiti studentima lak pristup informacijama i materijalima.

10. Napraviti izmjene u procedurama prijema i upisa za studente sa invaliditetom, stvaranje baze podataka, davanje prioriteta pri upisu, obezbijediti tlocrte koji omoguavaju prostornu orijentaciju, obezbijediti odgovarajui raspored asova, pokuati obezbijediti da su predavanja u jednoj zgradi, informisati nastavnike blagovremeno o odreenim posebnim potrebama studenta.

11. Omoguiti i podrati odravanje okruglih stolova na kojima nastavnici mogu razmjenjivati iskustva vezana za poduavanje studenata sa invaliditetom.

12. Sugerisati nastavnicima da je njihova obaveza da nau adekvatna rjeenja za uspjeno poduavnje studenata sa invaliditetom.

Prostorni kapaciteti

1. Omoguiti pristup kolicima u biblioteku, laboratorije, uionice, toalete, studentsku kantinu, lift i dr. Treba voditi rauna i o nagibu rampi, irini vrata, visini ruki, visini prekidaa za svjetlo, visini kontrolne table u liftovima i sl.

2. Obezbijediti da je visina stolova, tabli, laboratorijskih povrina, stalaka i polica odgovarajua za korisnike kolica.

37

3. Obezbijediti tihe i dobro osvjetljene prostorije koje ne odjekuju i bez bljeteih povrina za uenje i polaganje ispita.

4. Obezbijediti pomian namjetaj u uionicama kako bi omoguila fleksibilnost u rasporedu i formaciji za sjedenje.

5. Obezbijediti prostor za druenje i zajedniki rad studenata..

Oprema/resursi

1. Oprema za snimanje zvuka.

2. Specijalizirana oprema (adaptirane tastature, govorne jedinice, drai za glavu, adaptirani mievi, oprema za alternativnu i augumentativnu komunikaciju).

3. Oprema u sluaju kvara i nezgode: kolica, take, tapovi, hodalice, punja za baterije kolica i sl.

38

VII AUGUMENTATIVNA I ALTERNATIVNA KOMUNIKACIJA

Komunikacija Sposobnost komunikacije se esto uzima kao zagarantovana. Za veinu ljudi cijeli proces od formulacije misli do same produkcije govora se javlja odmah i bez nekog posebno uloenog napora. Meutim, postoje mnoge osobe koje nisu u mogunosti koristiti govor kao njihov primarni metod kumunikacije. Amerika asocijacija za govor, jezik i sluanje (American Speech-Language-Hearing Association- ASHA) (1991.) navodi da postoji negdje vie od 2 miliona ljudi u Americi koji nisu u mogunosti govoriti na nain da koriste govor u komunikaciji ili imaju teki komunikacijski poremeaj. Ove osobe moraju koristiti druge metode komunikacije kako bi stupili u interakciju sa njihovom okolinom. Komunikacija ima znaajan uticaj na lina postignua. Zbog toga i cilj alternativne i augmentativne komunikacije (AAC) mora biti najefektivnija mogua komunikacija za pojedinca. Ipak, nije rijetko da se klinike odluke donose bez mnogo oslonca na istraivakoj osnovi i bez kvantitativnih podataka o komunikacijskoj izvedbi osobe koja koristi ovakav vid komunikacije.

Demografski podaci Danas se milioni osoba sa tekim komunikaciujskim poremeajima koriste AAC sistemima u svim segmentima drutva i u svijetu openito. Kao to je ve pomenuto, demografski istraivanja u USA pokazuju da je procijenjeno da oko 2 miliona Amerikanaca ima teki komunkacijski poremeaj u obimu u kojem nisu u mogunosti koristiti govor i/ili pisanje kako bi ispunjavali svoje svakodnevne komunikacijske potrebe. U jednom amerikom izvjetaju se navodi da ak 2.521.000 Amerikanaca starijih od 15 godina imaju potekoe u govornom razumijevanju. Ovo ini 1,3% populacije. Beukelman and Ansel (1995.) su revidirali postojee podatke u Americi i procjenjuju da bi to moglo biti izmeu 0,8 i 1,2% amerike populacije koji imaju komunikacijski poremeaj dovoljno jak da zahtijeva augmentativnu i/ili alternativnu komunikaciju. U Kanadi se procjenjuje da je to broj od 234.000 Kanaana, odnosno 0,9% populacije; u Engleskoj je to otrilike oko 800.000 osoba to ini 1,4% populacije koja ima teki komunikacijjski poremeaj koji je toliko izraen da im predstavlja potekou da ih druge osobe razumiju. Podataka o Bosni i Hercegovini nema. Postoji mnogo razloga zbog kojih osobe ne mogu primarno komunicirati putem govora i/ili pisanja. Ovi razlozi ukljuuju kongenitalna oteenja kao to su cerebralna paraliza, autizam, mentalna retardacija, razvojna govorna apraksija, ali i steena oteenja kao to

39

su modani udar, traumatska povreda mozga, amiotrofika lateralna skleroza i druge bolesti i stanja. Osoba moe biti kandidat za AAC na privremenoj ili stalnoj bazi, zavisno od etiologije oteenja i ciljeva AAC programa. Istraivai koji se bave AAC su dokazali da mnogi ljudi koji imaju steeni komunikacijski poremeaj mogu imati koristi od upotrebe AAC tehnologija u cilju poboljanja uspjenosti komunikacije i kako bi openito poveali svoje uee u ivotnim aktivnostima. Uprkos tome, neke odrasle osobe sa steenim poremeajima mogu odbiti koritenje AAC opcije unato prilici koja im se nudi kako bi poboljali kvalitet ivota (ASHA, 2013.). Mnoge osobe sa jakim komunikacijskim oteenjem i kognitivnim oteenjima mogu imati koristi od nesimbolikog oblika AAC kao to su geste (posezanje za eljenim objektom) i vokalizacije koje izraavaju razliite emocije. Osobe sa tekim onesposobljenjima mogu biti nauene itavom repertoaru komunikacijskih funkcija.

ta je alternativna i augmetativna komunikacija (AAC)? Alternativna i augmetativna komunikacija (AAC) je najprije set procedura i procesa kojim se komunikacijske vjetine pojedinca (npr., izgovor, kao i razumijevanje) mogu maksimizirati do funkcionalne i uspijene komunikacije. To ukljuuje dodavanje ili zamjenu prirodnog govora i/ili pisanog uz pomo (npr., slikovne komunikacije putem simbola, pisanjem linija, blis simbolima i odreenim objektima) i/ili bez pomoi simbola (npr., manuelni znakovi, geste ili slovkanje na prste). Pomoni simboli zahtijevaju jedan vid prijenosnog ureaja, a simboli bez pomoi (podrke) zahtijevaju samo tijelo za produkciju. Termin pomoni simboli se odnosi na tip asistivnog ureaja koji dopunjuje ili zamjenjuje prirodni govor i/ili pisanje. Pomo moe biti elektronska (npr. pomo proizvodnje glasa u komunikaciji) ili neelektronska (npr., komunikacijske table). Termin augmentativna i alternativna komunikacija (AAC) se koristi da definira ove tzv. ostale metode komunikacije. Prema tome, alternativni i augmentativni komunikacijski sistem je komunikacijski sistem koji kompenzira poremeaj ili onesposobljenje osoba sa jakim ekspresivnim komunikacijskim poremeajem. AAC se ne odnosi na bilo koji specifini metod komunikacije, niti implicira da e se osoba usvojiti odreeni i jedan metod komunikacije. Umjesto toga, preferira se radije govoriti o AAC sistemima koji su sainjeni od razliitih modova komunikacije koje pojedinac koristi u kombinaciji kako bi udovolji dnevnim komunikacijskim zahtjevima i optimalno uestvovao u svojoj zajednici. Primarna svrha AAC se esto vidi kao dodavanje ili pospjeenje naina na koji osoba komunicira kroz svoj postojei metod komunikacije. Ove metode mogu biti uspjene i efektivne sa nekim komunikacijskim partnerima u odreenim situacijama i zato mogu biti zadrane kao dodatne metode komunikacije koje se uvode. Na primjer, osoba sa cerebralnom paralizom moe producirati govor koji lako razumiju poznati mu

40

komunikacijski partneri, ali ta osoba moe imati velikih potekoa sa onima koji su manje bliski s njim. Relativno oslanjanje na AAC nasuprot oslanjanju na govor, geste ili druge metode komunikcije sa ova dva tipa sluaoca e varirati. Za neke druge osobe, AAC sistem moe posluiti kao alternativna funkcija i tada on postaje primarni i moda jedini znaenjski u komunikaciji. Uloga AAC moe varirati za pojedinca u zavisnosti od samog oteenja. Na primjer, osoba u ranom stadiju amiotrofike lateralne skleroze moe trebati AAC kako bi dopunio komunikacijske vjetine koje su s vremena na vrijeme nedovoljne da udovolje njegovim komunikacijskim potrebama. Poslije, u kasnijem stadiju bolesti, podruje postojeih metoda komunikacije se znaajno smanjuje, zbog ega se pojedinac oslanja na AAC kao alternativu ovim izgubljenim vjetinama. AAC podrazumijeva iroki raspon metoda od primjene gesti, znakovnog jezika i facijalne ekspresije do koritenja alfabetskih ili slikovnih simbolikih ploa i ak softificiranih softverskih sistema sa umjetnim govorom. Postoje razliiti dostupni AAK sistemi, u rasponu od jeftinijih opcija niske tehnologije, kao to su znakovni jezik ili komunikacijske table, do skupih komunikacijski ureaji, visoke tehnologije, zavisno od klijentovih individualnih sposobnosti i prognoze. Neke osobe se mogu oslanjati na nekonvencionalna, socijalno neprihvatljiva i ponekada i tetna, za sebe i druge ponaanja, kao to su udaranje, kako bi svoje potrebe iznijeli drugima. U ovim sluajevima, uloga AAC je opet slui kao alternativni metod komunikacije. Reichle, Feeley i Johnston (1993.) navode nekoliko situacija koje mogu voditi ka istraivanju AAC kao alternativnog metoda komuniakcije, kao to su kada postoje sljedea ponaanja:

- Kada su socijalno neprihvatljiva; - Kada ukljuuju kontroliranu upotrebu nepoeljnih refleksa ili oblika pokreta; - Kada su naporni za pojedinca; - Kada su idiosinkratiki da ih minimalan broj konverzacijskuih partnera moe

interpretirati i ispravno odgovoriti na ponaanja; - Kada su potencijalno tetni za pojedinca; - Kada su relativno neuspijeni.

AAC se odnosi na polje ili podruja klinike, edukativne i istraivake prakse kako bi poboljale privremene ili stalne komunkacijske vjetine pojedinaca sa malo ili nikako funkcionalnog govora i/ili pisanja. U odnosu na odabrane modove, AAC ukljuuje koritenje simbola (npr., pojedinane slike sa znaenjem, alfabetski bazirane metode i semantika saimanja) kojima se reprezentuje komunikacijska namjera.

41

AAC je multidisciplinarno polje koje zahtijeva vjetine koje premauju tipinu obuku i trening u odreenoj disciplini za koju se obuava strunjak odreenog profila. Zbog toga pruanje AAC usluga podrazumijeva timski rad. lanovi tima za AAC podrku su logoped, koji je obino voa tima s obzirom da komunikacija spade u domen njegove struke, zatim roditelji i drugi lanovi porodice pojedinca, edukatori-rehabilitatori/defektolozi, fizioterapeuti, nastavnici, lino osoblje za njegu, ponekada rehabilitacijski ininjer ili tehnolog i svo drugo osoblje koje prua usluge i koji je odgovorno za potrebe i elje onih koji koriste AAC, kao i same osobe koje koriste AAC sisteme u svim fazama procjene i intervencije.

Tipovi simbola koji se koriste u AAC Kao to je ve pomenuto, u AAC se mogu koristiti razliiti tipovi simbola i to samostalno ili u kombinaciji jedan sa drugim. U odnosu na odreenu formu, svi simboli se mogu koristiti da reprezentuju ostale stvari, koncepte i ideje. Simboli mogu biti akustiki (digitalni govor i tonovi), grafiki (fotografije i pisanje), manuelni (znakovi i geste) i/ili taktilni (dodirljivi simboli kao to su oni koji se mogu nai na komunikacijskim tablama). Simboli mogu biti statiki kada ne zahtijevaju pomjeranje ili promjenu da bi se razumjelo znaenje i dinamiki kada to zahtijevaju (npr., geste i animirani grafiki simboli). Simboli takoer mogu biti klasificirani u odnosu na njihovu relativnu ikonost ili prema stepenu kojem su oni vizualno slini u odnosu na ono na to se odnose. Nasuprot tome, termin neprovidnost opisuje nedostatak slinosti izmeu simbola i onoga to on predstavlja. Kada govorimo o AAC termin tehnike se odnose na pristup ili metod. Ovo ukljuuje naine na koji pojedinac koristi AAC pri odabiru ili identificiranju poruke (npr., direktni odabir ili skeniranje). Tehnika se takoer odnosi na tip prikazivanja bilo fiksirani (npr., displej ostaje isti prije i nakon to se aktivira simbol) ili dinamiki (npr., vizualni displej se mijenja prilikom odabira simbola, kao to je dodir na simbol sladoleda koji potie novi raspored simbola koji oslikava na primjer, razliite ukuse). Osobe koje koriste AAC sisteme se podstiu da koriste razliite strategije. Strategija je proces ili plan akcije koji se koristi za poboljanje (npr. ubrzanje) neije izvedbe. Primjeri strategije ukljuuju tematsko okruenje i predvianje slova i rijei.

AAC metode se dijele na:

- metode bez podrke - potpomognute metode

42

Metode komunikacije bez podrke se u potpunosti oslanjaju na korisnikovo tijelo koje prenosi poruku u komunikaciji. Vokalizacija, geste, znakovni jezik, kimanje glavom i usmjeravanje pogleda su sve metode koje spadaju u metode bez podrke.

Potpomognute komunikacijske metode zahtijevaju upotrebu alata ili opreme kao dodataka korisnikovom tijelu. Ove metode mogu varirati od upotrebe papira i olovke do upotrebe softificiranih laptopa koji imaju mogunost sintetiziranja umjetnog govora.

U stvarnosti se veina osoba koje ne govori oslanja na vietruke modalitete komunikacije koje kombiniraju nekoliko metoda bez podrke i potpomognute metode.

AAC asistivnu tehnologiju ine tri esencijalna elementa:

- nain odabira, - jeziki reprezentacijski metod - izlazi

Nain odabira je funkcija fizike sposobnosti pojedinca koji e koristiti sistem. Direktni odabir se odnosi na one metode koje su po svojoj prirodi pokazivanje. Najea od ovih metoda je tastatura ili ekran (displej) na dodir. Alternativa moe biti sistem pokazivanja glavom u kojem pozicija glave odreuje poziciju indikatora na ekranu ili u redovima. Takoer se za odabir moe koristiti dvodimezionalna proporcionalna kontrola, kao to dojstik ili mi. Openito sporiji metod, ali metod koji je manje zahtjevan u smislu fizikih sposobnosti je skeniranje. Skeniranje u redovima-kolonama je jednostavno preklapanje koje se moe koristiti da bi se kontrolirao proces skeniranja pri kojem se odabiru redovi, a zatim se korisniku prezentira svaki item pojedinano u redovima. Aktivacija preklapanja kontrole mijenja skenirane sekvence ili pravi izbor. I na kraju, metod kodiranja kao to je Morseovo kodiranje, moe se koristiti da se napravi izbor. Metod kodiranja se moe provesti na naine koji ne zahtijevaju ni vizualne ni auditivne opservacije fidbeka od sistema. Metod jezike reprezentacije je suelje (granica) izmeu znaenja odabira i generirane komunikacije. Metod jezike reprezentacije se esto koristi u AAC sistemima i to je jednostavno znaenje slika (ukljuujui i grafike simbole, alfabetski bairani metod i semantiko saimanje). Ova metoda obezbjeuje pristup rijeima u rjeniku pojedinca. Srne rijei u rjeniku su onih nekoliko stotina rijei koje inu veinu (85-85%) reenog. Proirene rijei u rjeniku su preostale rijei, koje se openito broje u hiljadama, i koje ine preostalih 5-15% komunikacije. Jednoznana slika, kako im ime implicira, je slika koja predstavlja jednu rije. Za jednostavan koncept, potreban je odreeni broj slika jednak broju rijei u rjeniku. Set od hiljadu slika postaje veoma teko dostupan na nain koji dozvoljava pojavu fluentne

43

komunikacije. Na primjer, relativno mali rjenik e zahtijevati dvadeset zaslona i svaki sa pedeset slika. Za samo 250 rijei potrebno je pet zaslona. Alfabetski bazirani m