Vlady Stevanovitch Chi, put energije Buđenje i razvoj Chija ili životne energije

s francuskoga prevela: Monika Škaljac

sadržaj

11 Uvod

11 Wang-Linova zakletva

12 Chi, zagonetka života

13 Percepcija Chija

13 Stanje uma

15 Stanje tijela

17 PRVI DIO: PRISTUP

19 Poglavlje 1. Opuštanje

19 Ne odvajati mentalno od fizičkog

22 Tehnika br. 1: Temeljno opuštanje

24 Opća pravila

25 Selektivna relaksacija

25 Tehnika br. 2: Vježba svakodnevnoga opuštanja

28 Tehnika br. 3: Respiratorni refleks ispod pupka

29 Dopustite da se pojavi vaše pravo lice

33 Poglavlje 2. Stav tijela

33 Iluzija vanjskog svijeta

34 Otkrijte svoj unutarnji svijet

36 Život nije slučajnost

37 Svako iskustvo je životna činjenica

38 Čovjek, središte svemira

39 Unutarnja percepcija o stavu tijela

40 Pravilan stav tijela

40 Ponovno sjediniti ono što je razdvojeno

42 Tjelesna ograničenja

43 Tehnika br. 4: Sjedeći stav

43 Tehnika br. 5: Namještanje glave

45 Tehnika br. 6: Bestežinsko stanje

46 Tehnika br. 7: Unutarnja simetrija

47 Što je pravilan stav

48 Unutarnja sreća

51 Poglavlje 3. Tan Tien ili centar tijela

51 Centrirati se u Sebi

52 Prema našem unutarnjem svijetu

53 Ponovno otkriti jedinstvo bića

55 Tehnika br. 8: Prednja odredišna točka Tan Tiena

56 Tehnika br. 9: Veza s usnama

57 Tehnika br. 10: Veza s nosnicama

57 Tehnika br. 11: Stražnja odredišna točka Tan Tiena

58 Tehnika br. 12: Tjelesni kompas

59 Centrirani napor

60 Tehnika br. 13: Tan Tien u ležećem položaju

61 Tehnika br. 14: Ponovno otkrivanje koordinacije pokreta

63 Tehnika br. 15: Tan Tien u sjedećem stavu

63 Tehnika br. 16: Tan Tien u stojećem stavu

67 Poglavlje 4. Disanje

67 Nema Chija bez disanja

68 Tehnika br. 17: Lagani kao mjehurići sapunice

69 Tehnika br. 18: Endonazalno disanje

70 Tehnika br. 19: Ciljano disanje

71 Tehnika br. 20: Bronhijalno disanje

72 Vježba za povećanje vitalnog kapaciteta

72 Tehnika br. 21: Oslobodite ramena

73 Tehnika br. 22: Gornje disanje

74 Tehnika br. 23: Bočno disanje

76 Tehnika br. 24: Potpomognuto širenje

76 Tehnika br. 25: Cjelovito disanje

77 Tehnika br. 26: Disanje pri hodu

77 Tehnika br. 27: Oudiana

81 Poglavlje 5. Chi i dah

81 Energija života

81 Tehnike daha

82 Vježbanje Chi-Kunga

83 Jednostavno poželite

85 Važnost vodiča

87 Naučimo reintegrirati svoje tijelo

88 Vjerujmo svome tijelu

88 Oslobodimo naše tijelo

89 Mala energetska orbita

89 Tehnika br. 28: Probudite odredišne točke

91 Tehnika br. 29: Mentalna cirkulacija

95

95

95

Poglavlje 6. Ruka, instrument akcije

Oruđe života

Buđenje razuma

96 Tehnika br. 30: Oživite ruke

102 Osjećajte šake

102 Tehnika br. 31: Postanite svjesni svojih šaka

103 Tehnika br. 32: Pokrenite Chi

104 Tehnika br. 33: Oslobodite se napetosti

104 Tehnika br. 34: Osvijestite Sinciput

105 Tehnika br. 35: Povežite šake sa Sinciputom

105 Tehnika br. 36: Povežite šake s Tan Tienom

106 Tehnika br. 37: Složno vibriranje

106 Tehnika br. 38: Istraživanje praznine

107 Tehnika br. 39: Tigrova usta

111 Poglavlje 7. Upravljanje Chijem

111 Fizička i tjelesna etapa

112 Struja života

113 Yin i Yang

114 Tehnika br. 40: Dvije razine

116 Tehnika br. 41: Most između Tan Tiena i Tonga

119 Tehnika br. 42: Oudiana

121 Tehnika br. 43: Udarac balvanom

122 Tehnika br. 44: Prolaz kroz

125 Tehnika br. 45: Izvođenje cijeloga kruga guranjem

126 Tehnika br. 46: Izvođenje cijeloga kruga Oudianom

127 Tehnika br. 47: Disanje u tri intervala

129 Tehnika br. 48: Ispumpavanje Chija

131 Tehnika br. 49: Kruženje Chija cijelim tijelom

132 Tehnika br. 50: Potiskivanje Chija

135 DRUGI DIO: PRIMJENA

137 Poglavlje 8. Mogućnosti u radu s Chijem

137 Zaštitne tehnike

137 Unutarnji tok

138 Energetska polja

138 Chi Kung (ili Qi Gong)

138 Tjelesna inteligencija i spontani pokreti

139 Chi u umjetničkom izražavanju

139 Vokalne tehnike i zvuk kao nositelj Chija

140 Chi u medicini

140 Borba

141 Put istraživanja

141 Istraživanje vremena

141 Komuniciranje pomoću Chija

141 Chi, instrument volje

142

142

143

Izmjena stvarnosti

Kristalizacija Chija

Iskustva bliska smrti

145 Poglavlje 9. Izvor Chija

145 Energetski prijenos

146 Tehnika br. 51: Spojnica (ležeći položaj)

147 Tehnika br. 52: Spojnica (sjedeći položaj)

148 Tehnika br. 53: Oudja'f

151 Poglavlje 10. Provođenje Sunčeve energije

151 Sunčeva energija, životna energija

151 Iskusite

152 Tehnika br. 54: Osunčana ruka

153 Tehnika br. 55: Veliki pokret

154 Tehnika br. 56: Sunčeva kupka

157 Poglavlje 11. Chi Belt

157 Energetski remen

158 Tehnika br. 57: Remen

161 Tehnika br. 58: Kružno disanje

161 Tehnika br. 59: Rad u 5 etapa

162 Tehnika br. 60: Izlijevanje kroz remen

164 Tehnika br. 61: Podij

165 Tehnika br. 62: Premještanje Chi Belta

169 Poglavlje 12. Uzvišena yang esencija

169 Tehnika br. 63: Šetanje loptice

171 Tehnika br. 64: Lijevak

173 Tehnika br. 65: Biser

177 Poglavlje 13. Energetska sfera

177 S one strane zdravlja i blagostanja

178 Oruđe za akciju

179 Tehnika br. 66: Stvaranje sfere

182 Tehnika br. 67: Jačanje sfere

183 Tehnika br. 68: Chi sfera

184 Tehnika br. 69: Ustupiti prolaz

185 Tehnika br. 70: Unutarnji pritisak

185 Tehnika br. 71: Disanje i sfera

187 TREĆI DIO: PUT

189 Uvod

191 Poglavlje 14. Zmija

191 Kretanje života

193 Tehnika zmije

193 Tehnika br. 72: Naizmjenično disanje

195 Tehnika br. 73: Buđenje zmije

196 Tehnika br. 74: Omotavanje zmije

199 Tehnika br. 75: Zmija djeluje u nogama

199 Tehnika br. 76: Zmija djeluje u rukama

203 Poglavlje 15. Vođenje Chija kroz kosti

203 Različite gustoće Chija

203 Tehnika br. 77: Pokretačka točka

207 Tehnika br. 78: Pomoćne energetske točke

209 Putovanje unutar kostura

209 Tehnika br. 79: Istraživanje

213 Poglavlje 16. Put Ljubavi

213 Središte Života

214 Život je volja

215 Vi ste izvor života

216 Spolna razlika

216 Jesu li spolovi energetski različiti?

217 Samo mentalni problem

218 Isprazniti glavu i pustiti da život djeluje

219 Seks i energija

220 Pristup

221 Tehnika br. 80: Prsten i cijev

224 Chi mora kružiti

227 Poglavlje 17. Put borbe

227 Borba je urođena čovjeku

227 Čovjek protiv čovjeka

228 U potrazi za istinskim čovjekom

229 Besmislenost rata

229 Chi u borbi

231 Istraživanje unutarnjega puta

232 Smrt, pravi neprijatelj

235 Neprijatelji života naši su pravi neprijatelji

Poglavlje 18. Put tišine

Od iluzije do stvarnosti Napuštanje uobičajene stvarnosti U smjeru neuobičajenog Željeti život

Tehnika br. 81: Duboko opuštanje

Mentalna praznina Tehnika br. 82: Stvaranje mentalne praznine

Tehnika br. 83: Poistovjećivanje

Nematerijalno tijelo Tehnika br. 84: Dvojnik

Tehnika br. 85: Putovanje

Osjetilna praznina Tehnika br. 86: Povlačenje osjetila

Unutarnje sunce Dhyana, stanje svijesti Dolazak na izvor života Prisutnost unutarnjega vodiča Svijest je spremna Neograničeno polje svjesnosti

Pogovor

Zaključak: Chi, put Života

O autoru

Uvod

Wang-Linova zakletva Gospodin Wang je bio snažan čovjek dobra zdravlja. Na prvi pogled

o njemu se ništa više nije moglo reći. Međutim, bio je velik stručnjak

za tehnike Chija. Iako nikad nije imao namjeru postati učiteljem, ipak

je posjedovao mudrost učitelja.

Bez razmišljanja je prihvatio poučavati me svojoj umjetnosti. Prilično

sam se iznenadio kad me na početku prvog sata pozvao da se poklo­

nim pred plastičnim Buddhom. Taj se kipić nalazio na malome oltaru

na starom noćnom ormariću. Dim mirisnoga štapića i nekoliko Iraka

crvenog papira trebali su stvoriti ugođaj svetoga mjesta. Poslušao

sam ga i poklonio se pred tim beznačajnim stvarima izgovorivši riječi

zakletve, sav dirnut, dostojanstven, smiješan.

Obećavam da ću se onim što danas naučim koristiti samo za dobrobit čo­

vječanstva. Obećavam da ću svoje znanje prenositi samo onima koji će ga

zavrijediti polaganjem zakletve.

Svaka je lekcija počinjala tom kratkom ceremonijom, s istom emoci­

jom, iskrenom vjerom toga čovjeka i pred poniznim naporom toga jed­

nostavnog neukog čovjeka, ali svjesnog da bi dobro čovječanstva trebalo

biti glavna briga svakoga od nas.

Iako iza sebe imam već trideset godina rada sa životnom energijom,

rijetko sam imao dovoljno napredne učenike kojima bih prenio učenje

koje mi je podario gospodin Wang. Bilo ih je tek nekoliko.

Mnogo smo godina naporno radili, zajedno se preznojavali, putovali

beskonačnim putem korak po korak i nešto se prenosilo s jednoga na

drugoga. To je nešto što nas vezuje mnogo dublje no što bi se moglo

iskazati riječima. To je potpuno povjerenje. To je unutarnja zakletva.

Ona se ne mora izreći.

Moja želja je da sve svoje iskustvo pretočim u ovu knjigu kako bih

ga zaštitio od zaborava. Uskoro će to iskustvo biti staro 50 godina. Tko

zna, možda može poslužiti nekomu ili nečemu? Ne želim da ga netko

iskoristi za nanošenje zla.

239

239

240

241

242

243

245

245

246

249

249

251

252

253

254

255

256

257

259

260

263

265

267

Vama, koje ne poznajem. Vama, koji se niste sa mnom preznojavali i naporno radili. Vama, koji prihvaćate moje prijateljstvo i moje učenje samo čitajući moje knjige. Ne bojim se ismijavanja. Dobro znam da ono ne znači ništa. Ipak, molim vas da prije no što počnete s radom koji vam predlažem, položite VVang-Linovu zakletvu. Postanite vrijedni primiti njegovo učenje.

Chi, zagonetka života Chi. Ne znam što je to. Nitko to ne zna. Mi ne znamo ni što je to svjetlo, struja ili jednostavno energija. Kad kažem mi, ne mislim na vas ili sebe koji smo po definiciji neuki, nego na znanost. Dakle, ne znam što je to Chi. On se katkad objavljuje na nevjerojatan način, no u njemu nema ničeg natprirodnog ili čudesnog. Procesi Chija su životni procesi, kao i svi drugi. Samo je naše neznanje o području koje se bavi tim proce­sima malo veće.

Pokušajmo ipak malo pobliže ispitati prirodu Chija. O energiji se mno­go govori, previše. Ipak, i ja se sam, da bih opisao Chi, koristim izrazom životna energija. Međutim, Chi nije oblik energije. Svi oblici energije su mjerljivi i uvijek imaju ekvivalent u radu koji proizvode. Kad se Chi

pokreće, nema ničeg sličnog.

U mojoj knjizi Liječnici, postanite iscjelitelji nalazi se fotografija Kineza na čijem se trbuhu nalazi autobus prepun turista. Tu napor mišića nije ekvivalent učinku djelovanja. Ne podiže se s osmijehom nekoliko tona samo pomoću abdominalnih mišića. U toj situaciji postoji jedno druk­čije djelovanje koje nije ni mišićno, ni mehaničko. To je sila čiji se izvor ne može vidjeti i čija se priroda ne može objasniti. Vidimo da djeluje i to je sve.

Ne, to ipak nije sve. Ta sila ima samo njoj prirođenu osobinu. Ona slijedi volju. To nije jedna od slijepih sila prirode koje podliježu zakonima fizike i kemije. Njezini se učinci ne mogu predvidjeti. Ona je svojstvena životu. Ona je instrument života i jedna od njegovih najzačudnijih manifestacija. Njome se život podsmjehuje znanosti.

Postoje ljudi koji pomoću Chija ostvaruju pothvate neviđene u živućem svijetu. I tu čovjek nadilazi prirodu. On prethodi kreativnoj evoluciji, pobjeđuje prirodu na njezinu vlastitu terenu. Ljudi koji izvode tu vrstu pothvata su veliki stručnjaci, katkad pravi učitelji. Ja nisam ni jedno, ni drugo. Od mene nećete naučiti iznimne stvari.

Kaci je učenik spreman, Učitelj se pojavi. To je orijentalna izreka, a ja sam svjedok da se potvrdila više puta! Ako budete sa mnom radili dovoljno

dugo, jednoga ćete dana, budete li imali sreću sresti pravoga Učitelja,

biti dovoljno spremni da vas on prihvati kao učenika. Bit ćete spremni

primiti njegovo učenje. No, hoćete li biti sposobni prepoznati istinskoga

Učitelja i razlikovati ga od varalica?

Percepcija Chija Čovjek našega doba je stranac u vlastitu tijelu. Obrazovanje omogu­

ćava pojedincu integriranje u civilizirani svijet, kako u tome svijetu

ne bi bio stranac. No, taj svijet je umjetni svijet koji je izmislio čovjek.

Potrebna su desetljeća pripremanja da bi se u njemu moglo živjeti.

Danas većina ljudi vidi, koristi se onim i zna samo ono što je izmislio

ili svojoj upotrebi prilagodio čovjek. Nama su prijeko potrebne upute

za upotrebu i za najmanji korak koji činimo u ovoj civilizaciji, u kojoj se

život odvija izvana, u svijetu predmeta u kojem čovjekovo tijelo nije

ništa drugo nego predmet.

Zbog toga izučavanje Chija u našoj kulturi za početnika predstavlja

veliku teškoću. Jer, iako nam je potrebno određeno stanje uma da bismo

pristupili proučavanju Chija, to nije dovoljno. Nama je ipak i ponajprije

potrebno stanje tijela. I jedno i drugo su dijametralno suprotni civili­

ziranome stanju.

Stanje uma Obrazovanje koje smo stekli nametnulo nam je težak teret kojega se

moramo osloboditi da bismo mogli proučavati Chi. Taj beskorisni teret

je objektivnost. Istina je oduvijek bila uskogrudna preokupacija mislilaca

i pedagoga. Otkad je istina postala zarobljenikom znanosti, sputana

je u luđačku košulju nazvanu objektivnost. Prema tome bi postojala

objektivna stvarnost neovisna o našoj spoznaji. Objektivna istina bila

bi precizno saznanje o toj stvarnosti, njezin vjeran odraz u sustavu

opisivanja, objašnjenja ili reprodukcije.

Beskorisno je dokazivati apsurdnost /.nanja rascjepkanog na takav

način. Dovoljno je reći da učenje o upravljanju Chijem prolazi kroz po­

četnu fazu u kojoj se ne može očitovati nikakva objektivna istina. Sve

je subjektivno i počiva na nedokazivoj percepciji, na imaginaciji u

najširem smislu tog izraza, a ponajprije na volji.

Katkad sam znao nasmijati nekoliko studenata koji su prema meni

gajili simpatije ponavljajući sažetke pravila našega istraživanja. U po­

četku im je najteže bilo prihvatiti formulu Demehanifisticirajte se!

U početku uvijek zamišljamo da naše djelovanje mora pokrenuti ili pokreće mehanizme, da je sve predodređeno, a da mi samo moramo naučiti koju tipku treba pritisnuti da bi se nešto pokrenulo. Jedna mala knjiga koja nas poučava tome kako možemo sami ukloniti sve vrste boli jednostavnim pritiskom na precizno opisane točke, postigla je nevjerojatan uspjeh diljem svijeta. To dobro ilustrira stanje uma javnosti. Tipka za blagostanje. Zdravlje se uništava lošom prehranom i prevelikim konzumiranjem alkohola. Nije sve u redu? Pritisnite odgovarajuću tipku i sve će savršeno djelovati. A milijuni čitatelja su u to povjerovali! Činjenica da to nikome nije uspjelo, nije nikad nikoga navela da u to posumnja.

E pa, naše istraživanje neće biti takvo! Mi ne pokrećemo mehanizme. Mi ostvarujemo projekt. Poželimo nešto što onda ostvarujemo i za to se koristimo mehanizmima čije bi postojanje bilo apsurdno poricati. No, tu je važan faktor naša namjera.

— To ne pripada znanosti. Ona smatra da u životnim procesima ne postoje ni volja, ni imaginacija.

A mi, što smo mi? Zombiji? Mi smo životni proces. Naša volja i ima­ginacija su životne. Život pokreće našu volju, kako bismo naposljetku mi poželjeli život. A on je nama ljudima dao iznimna sredstva za ostva­renje te volje, sredstva koja je civilizacija potisnula da bi se usmjerila k drugim ciljevima - ciljevima koji nisu život. Jedno od tih iznimnih sredstava koje nam je život darovao je volja pomoću koje se možemo koristiti Chijem.

Nemojte nestrpljivo htjeti početi vježbati. Beskorisno je žuriti se s vježbama ako ne postoji potrebno stanje uma. Takvo stanje uma mora se pronaći i njegovati.

Sto biste pomislili o učeniku koji bi pisao autoru Assimil metode, pitajući ga zašto njegov priručnik sadrži neprihvatljive kontradikcije? I zaista, on u prvoj lekciji tvrdi da je njegov krojač bogat, a u trećoj na­vodi: »Moj krojač nije bogat«.

Dok budete izučavali Chi i Tai }i Quart, nemojte postavljati slična pitanja. Nemojte pokušavati svaku tehniku koju učite ugraditi u logičan sustav, ni svaku etapu u strogu i do kraja oblikovanu cjelinu. Sada učite novi jezik - jezik tijela, ili još bolje, jezik živoga bića. Ono što je važno, nije objektivna istina ili strogo pokoravanje određenom modelu. Krojač istodobno može biti i bogat i siromašan, Assimil metoda vas ne uči istini o autorovu krojaču, nego jeziku i načinu na koji ćete se metodom pravilno koristiti.

Stanje tijela Pokušavam vas poučiti kako možete pravilno upotrebljavati ono što po­

sjeduje sve što je živo, kako da upravljate Chijem. Vježbe, tehnike, metode

i forma samo služe da biste naučili kako to činiti. Vi ćete sami odlučiti što

dalje. Zamislite učenika Assimil metode koji govori engleski doslovno

ponavljajući fraze koje je naučio!

Dakle, ne budite takav učenik Tai Ji Quana kad upravljate Chijeml

Strogo se držite gramatike i sintakse. Nemojte sami sebe ismijavati

smišljajući vlastitu gramatiku i sintaksu. No, nemojte biti ni papiga.

Pravi se način nalazi između tih dviju krajnosti.

Logika i istina izviru iz cjeline. One su odraz pravilnoga stava koji

će učenik jednoga dana pronaći ako prihvati cilj da bezuvjetno primje­

njuje prvo pravilo Tai Ji Quana: »Ne činite ništa«.

— Što? Ali, upravo ste rekli suprotno: da biste ostvarili namjeru,

djelujte pravilno, što znači činiti nešto, zar ne?

U tome leži velika zbrka, velik nesporazum. Civilizirani čovjek je

stranac u vlastitu tijelu. Za njega je njegovo tijelo predmet. On sam nije

svoje tijelo. Za njega ostvarivanje namjere znači djelovanje u stranome

tijelu, počinjanje s radom izvan tijela, koje promatra kao predmet. Mi

moramo naučiti biti vlastito tijelo. Tada ćemo s njime djelovati, ne radeći

ništa izvan njega. Pokrenut ćemo akciju i ona će se ostvariti sama od

sebe. Tijelo zna kako to činiti. Postanite vlastito tijelo. Poduprite svoju

namjeru imaginacijom. O, kakvog li iznenađenja! Tijelo zna što treba

činiti. No, je li ono u stanju ostvariti vašu namjeru? Sada dolazimo do

stanja tijela.

Tijelo je velika žrtva civilizacije. Nećemo uopće govoriti o religiji koja

ga odbacuje, mrzi, proklinje i koja je odgovorna za najstrašnije užase.

Ona hita k samo jednom cilju, a to je napuštanje tijela kako bi nas potom

poslala na odmor u raj ili nirvanu. Da, ali tek poslije smrti!

I baš je civilizirani život sa svojim lažnim vrijednostima velik nepri­

jatelj sretnoga života tijela. Opća intelektualizacija, prepuštanje lažnoj

udobnosti i nedostatak aktivnosti u svim djelatnostima, uključujući i

poljodjelstvo, načinili su od čovjeka ono što on danas jest.

— Da, ali sada je životni vijek mnogo dulji nego prije!

Svakako, bogati žive do u starost. Oni čine samo to. Zive kao starci.

Cijeloga života!

Da bi se vježbao Chi, potrebno je određeno stanje tijela, posve jed­nostavno, normalno stanje tijela, koje je oslobođeno napetosti, gipko i sposobno pokretati zglobove u sklopu anatomskih ograničenja! Ništa

više! No, početnici na prvu lekciju Chija rijetko sa sobom donose taj

minimum. Dakle, tada se mora početi s praktičnim radom. Tai Chi1 je

disciplina osobito pogodna za rad s tijelom na način na koji mi to želimo

činiti. Naravno, to nije jedina disciplina, ali je najučinkovitija.

U svakom slučaju, Tai Chi je ponajprije potreban kako bismo

dobrovoljno i trenutačno mogli osloboditi svoje tijelo svih napetosti.

A to treba učiti.

i Međunarodna škola Unutarnji put. pod vodstvom Vladyja Stovanovltcha obučava instruktore Tai Ji Quona.

Prvi dio Pristup

Opuštanje

Ne odvajati mentalno od fizičkog Tijelom ćemo se baviti kako bismo ga naučili da se oslobodi svih nape­tosti i smetnji za nesmetan protok Chija. Od prvoga koraka suočit ćemo se s očitim: da bismo postigli više od običnog odmora, moramo znati da je nemoguće odvojiti mentalno od fizičkog. I stvarno, da bismo se odmorili, dovoljno je prestati s aktivnošću, dovoljno je primiriti se u udobnom stavu. No, na taj način napetosti neće nestati. Obično ih ne uklanja ni dubok san. Odmor i san oslobađaju mišiće umora i napetosti prouzročenih radom. Napetosti koje osvježavajući san ne uklanja, drukčijega su podrijetla. One nisu izazvane zdravom mišićnom aktivnošću. Odakle dolaze?

Prije milijun ili dva milijuna godina u pretpovijesnim džunglama oblikovalo se ponašanje čovjeka, pridošlice u životinjskome svijetu. Njegovo se ponašanje u suočavanju s novim situacijama svodilo na dvije reakcije: bijeg ili borbu, i svaki put je to bilo pitanje života ili smrti.

Tijelo je bilo programirano tako da reagira na najpovoljniji način: rastom krvnog tlaka, ubrzanjem rada srca, disanja, cirkulacije krvi u mišićima, metabolizma. Već dva milijuna godina čovjek reagira na isti način. Njegovim ponašanjem upravlja isti program.

Civilizirani čovjek prilagođava svoje ponašanje imperativima suvre­menog društva. Tijelo nije civilizirano. Za njega je civilizacija samo velika šala. Njemu su poznati samo bijeg ili borba. Ono reagira onako kako je naučilo u pretpovijesnoj džungli - ispuštanjem adrenalina koji steže arterije perifernoga krvožilnog sustava. To je mudra zaštita jer će u slučaju ranjavanja tijelo manje krvariti! Rast arterijskog tlaka, ubrzanje srčanog ritma i ritma disanja, ubrzanje cirkulacije u mišićima i ubrzani dotok hranjivih tvari te oslobađanje energije - sve je to predviđeno radi učinkovitije borbe ili bijega.

To su prirodne i spontane reakcije tijela. One se ne mogu kontrolirati, a njihovi učinci spontano nestaju kad opasnost prođe i čovjek se nađe u sigurnome skloništu. On uživa u miru, pun povjerenja i spokojan.

Promatra svoju djecu kako se igraju, miluje svoju ženu ili se uz vatru posvećuje osobito smirujućoj aktivnosti - češe se čisteći buhe i uši.

Danas to više nitko ne radi. Ne mislim na buhe, već na jednostavno i smireno uživanje u spokojnosti doma zaštićenog od svih opasnosti, u tišini, u okolini privrženosti, s mnogo povjerenja u život i budućnost. Mi smo u svoje najintimnije, najsigurnije sklonište uveli opasnost. Ona je stalna prijetnja koju nosimo u dubini naše svijesti: strah od nezapo­slenosti, od datuma krajem mjeseca kad se plaćaju računi, od toga da ćemo biti nadvladani, da nećemo ispuniti tuda očekivanja i slično. Od svega toga tijelo razumije samo jedno - nesigurnost. A to prevodi u -opasnost. I reagira bježeći ili boreći se, pa adrenalin-lin-lin...

Svaka emocija povećava dotok adrenalina što izaziva stezanje ar­terija. Već dva milijuna godina to je savršeno regulirano za najveće čovjekovo dobro. Pred opasnošću i neprijateljem, tijelo se samo stavlja u pogon. A mi smo danas u svoju kuću uveli neprijatelja. Gledajući televiziju, dovodimo se u najdramatičnije situacije, trpimo mučenje i najbrutalnije nasilje!

Tijelo ne razumije šalu i alegoriju, metaforu, ironiju ili implikaciju. Za njega postoji samo ono što je istinito i ono reagira na način koji je naučilo u pretpovijesnoj džungli. Već dva milijuna godina, suočen s agresijom, čovjek podiže ruke savijene u laktovima kako bi zaštitio glavu koju uvlači medu ramena. Suvremeni civilizirani čovjek, suočen sa stalnom opasnošću, ponaša se slično. Društveni čovjek kontrolira svoju pojavu. On ne podiže ruke dok gleda televiziju ili polaže ispit, ali se njegovi mišići ništa manje ne stežu i takvi ostaju cijeloga dana i noći. Cijeloga života!

Tek su prije tridesetak godina veliki vođe, moćni vladari, oni koji pod pritiskom svojih odgovornosti nisu imali odmora ni nalazili mira, platili bolešću svoju neumjerenost. Simptomi te bolesti bili su preko­mjeran umor, razdražljivost, povišena napetost, neurotska depresija, dijabetes i najzad koronarna tromboza ili izljev krvi u mozak.

Danas je to svjetska epidemija. Ona pogađa sve socijalne slojeve, mlade i stare, muškarce i žene. Tko danas nema osjećaj da je pretrpan zadacima i raznim obvezama? Tko danas ne osjeća da je zbunjen, preop­terećen odgovornostima i da radi prekomjerno? Danas se muškarci i žene prečesto osjećaju uvučenima u trku opstanka, a ne vide kako se iz nje izvući ili je izbjeći. Osjećaju se uhvaćenima u mrežu, nesposobnima učiniti početni napor kako bi se oslobodili. Nemojte misliti da sliku želim učiniti ružnom. Ona je još ružnija!

Da bismo se oslobodili napetosti i stalnih mišićnih kontrakcija,

moramo upotrijebiti ono isto sredstvo koje ih je izazvalo. Moramo na

isti način djelovati na tijelo - umom, mislima pretočenim u riječi i men­

talnom slikom koja će navesti tijelo da se smiri i opusti. Tu leži ključ

opuštanja.

Tijelo ne razumije engleski, ni bilo koji složen jezik. Ono razumije jedino nekoliko jednostavnih riječi koje sadrže namjeru akcije. To su riječi nkcije, one koje su nam služile tijekom dva milijuna godina i koje su bile jedini ljudski jezik prije no što su ih dopunile riječi predmeta. One su uvijek sadržavale namjeru akcije. Apstraktni jezik, nepovezan s akci­jom, jezik kojim se govori, raspravlja, prenosi znanje, prilično je nov. On se u evoluciji ljudske vrste pojavio tek nedavno i još nema utjecaja na čovjekovu fiziologiju.

U apstraktnom jeziku tek se nedavno pojavio jedan pojam koji nam se danas čini važnim - pojam istine. Govoriti ono što je istinito, prijavi­ti ono što je lažno, govoriti ono što odgovara stvarnim činjenicama, provjeravati ih, vjerno prenositi znanje i tako dalje, i tako dalje - to su preokupacije suvremene civilizacije. A tijelo poznaje samo istinu.

U našoj podsvijesti postoji temeljna lakovjernost, koja odgovara te­meljnom stavu tijela povezanom s riječima koje sadrže namjeru, bijeg ili borbu. Ta se lakovjernost prenosi na jezik. Tijelo je ne poznaje. Ono a priori prihvaća sve afirmacije kao istinite. Njemu je poznata samo akcija. I najmanje oklijevanje, i najmanja sumnja mogu rezultirati neuspjehom.

Dakle, temeljna tendencija u odnosu između tijela i uma jest tenden­

cija tijela da sve ideje, sve mentalne slike, preoblikuje u akciju. Tu leži

ključ autosugestije.

Tehnike opuštanja pomoću autosugestije stare su koliko i svijet. One su se oduvijek prakticirale u Indiji i Kini i dio su bogatoga znanja koje se tisućama godina prenosilo s učitelja na učenika. Na Zapadu su otkrivene tek nedavno. Njemački liječnik Schultz (koji je prvi usavr­šio jednu metodu opuštanja) nemalo se iznenadio kad je doznao da je tehnika koju je on izmislio stara četiri tisućljeća - i potpuno ista, do najsitnijega detalja! U stvari, Schultz nije ništa izmislio. Samo je promatrao što se događa u tijelu osobe koja se oslobađa napetosti. To je ono isto što se događalo prije četiri tisuće godina. Onodobni stručnjaci došli su do istih zaključaka i razradili su istu tehniku za oslobađanje od napetosti. Ostavili su nam u nasljedstvo mnogobrojne tehnike. Mi ih također možemo naučiti.

E pa, hajdemo! Krenimo s radom.

Tehnika br. 1 Temeljno opuštanje Demehanistificirajte se. Oslobodite se sumnje. Zaboravite na svoj kritički stav. On je vaš najveći neprijatelj u istraživanju koje upravo počinjemo. Vjerujte svome tijelu. Ono želi samo jedno - blagostanje. Pokažite mu da je to vaša namjera, a ono će već znati što činiti.

Položaj: ležite na leda

Smjestite se što udobnije. Možete se koristiti jastucima, raznim po­magalima ili podupiračima. Uzmite si dovoljno vremena kako biste postigli udoban položaj. Već sada počnite s dubokim disanjem. Kad pronađete položaj koji vam odgovara, umirite se. Do kraja vježbe opuš­ta nja više se nećete micati, a to je dovoljno dobar razlog da vaš položaj bude udoban.

Ponovno udahnite duboko nekoliko puta! Poslije ćete tu uvesti cje­lovito disanje, temeljnu tehniku disanja koju ćemo opisati. Počnite s neko­liko minuta dubokog disanja kako biste opustili mišiće. Opskrbite ih kisikom.

1. U sebi izgovorite: Moje tijelo je teško. Stvorite odgovarajuću mentalnu sliku. Promatrajte je. Stvorite osjećaj težine.

Potražite taj osjećaj u jednoj, pa u drugoj ruci, u nogama, bokovima, u leđima, na potiljku itd. Osjećaj težine je prvi znak opuštanja mišića. Uzmite vremena koliko vam treba. Opuštanje se ne izvodi sa satom u ruci.

2. U sebi izgovorite: Moje tijelo je toplo. Stvorite mentalnu sliku i osjećaj topline. Budite svjesni dijelova tijela koji su već topli. Proširite taj osjećaj i na druge dijelove tijela. Sve vrijeme mehanički ponavljajte gornju rečenicu. Uskoro će vam stvarno biti toplo.

3. U sebi izgovorite: Moje srce kuca jako. Osjetite srce kako kuca. Ako vam to ne uspije, prestanite disati i pričekajte. Ubrzo ćete ga osjetiti. Zadržite taj opažaj. Ako ne možete osjetiti otkucaje, zamislite kucanje i pratite pravilne otkucaje u prsima. Oni će uskoro postati stvarni. Ako ih

ipak ne osjetite, nije važno. Nastavite ih zamišljati. To je dovoljno

/d početak.

4. Mislite: Moje disanje je smireno i spontano. Izdahnite, ci I i nemojte udah­nuti. Drugim riječima, bez napora i ne misleći suviše o tome zadržite dah te budite spremni reagirati na prvi nagon. 1 čekajte. Možda će vam se činiti da se vrijeme čudno odužilo jer ne osjećate nikakvu želju za udahom. A onda, iznenada će se pojaviti refleks. Trbuh će se spontano napuhnuti pod pritiskom udaha, a vi ćete nastaviti sa spontanim disanjem, napuhujući i ispuhujući trbuh. Nemojte utje­cati na disanje već ga samo promatrajte. Ono je smireno, pravilno, umirujuće i blagotvorno.

5. Mislite: tati Tien. To je područje nekoliko centimetara ispod pupka, u tijelu. U ovoj knjizi sada ga prvi put spominjemo i više ga nećemo prestati spominjati. Naše cjelokupno istraživanje vrti se oko Tan

Tiena. O njemu ćemo govoriti još godinama. U stvari, o njemu nećemo nikad prestati govoriti.

Dakle, usredotočite se na to područje. Uz malo sreće, odmah ćete ga osjetiti. Imat ćete percepciju Tan Tiena. Uz malo manje sreće, to će se dogoditi nešto kasnije. Ponovno se prvi put koristim izrazom koji će se često ponavljati - nešto kasnije. To znači nekoliko sati, dana, tjedana, nekoliko mjeseci ili godina. Za neka postignuća to može značiti i nekoliko desetljeća. Vrijeme potrebno za učenje tehnika upravljanja Chijem različito je za svaku osobu i za svaku tehniku. U svakom slučaju, za njihovo temeljito razumijevanje mora se računati na desetljeća, a ne na sate i tjedne, bez obzira na to koliko smo pri­premljeni. Ako ste dvadeset godina vježbali jogu pomoću knjige, to vam je sigurno donijelo mnogo dobroga. No, to vam uopće ne daje prednost u istraživanju koje počinjemo. Naprotiv, to bi vam moglo stvoriti iluziju da nije potrebno naučiti temeljne tehnike, ni raditi pripremne vježbe. Zanemarit ćete ih i nespremni početi s napred­nim tehnikama. To će vas dovesti do poteškoća, obeshrabrenja i odustajanja.

Ako Tan Tien ne osjetite odmah, nije važno. Zamislite da se područje ispod pupka diže i spušta u ritmu vašega spontanog disanja. To je dovoljno za prvu tehniku opuštanja.

6. Mislite: Moje liceje opušteno i postupno opustite mnogobrojne mišiće lica: čelo, oči i obrve, kapke, a osobito kutove očiju gdje se stvaraju bore. To su mjesta na kojima se nesvjesne kontrakcije mišića zadržavaju cijeloga dana i noći. Opustite potom jagodice i nos, pa obraze i bradu. Obrazi će se opustiti, a usne neznatno zategnuti. Zatim ih opustite.

Usne se jedva dodiruju lagano zatvarajući usnu šupljinu. Čeljusti su

razdvojene, a zubi se ne dodiruju. Čeljusni mišići su opušteni, no

zahvaljujući jeziku donja čeljust ne pada. Jezik dodiruje nepce na

ulazu u usnu šupljinu. Mišići jezika su opušteni pa jezik pada, ali

ga zaustavljaju rubni dijelovi nepca. I najzad, opustite stražnji dio

grla, duboko područje gdje se oblikuje zvuk.

A sad postanite svjesni cijeloga tijela. Ono je opušteno, kao i većina

velikih mišića u njemu. Upravo ste izveli temeljnu vježbu. Sve tehnike

koje ćemo raditi ležeći na leđima, uvijek će počinjati opuštanjem. Tehnika

s kojom smo se upravo upoznali, u početku vas neće odvesti daleko.

Međutim, naučit ćemo druge tehnike pomoću kojih ćete se duboko opu­

stiti. I kako budete napredovali s vježbanjem, prva će tehnika postajati

sve učinkovitija. A onda će jednoga dana biti dovoljno da poželite da

svi mišići u vašem tijelu nalikuju tekućini u plastičnoj vrećici.

Opća pravila Učenje tehnika se nikad ne odvija onako kako je opisano u knjizi. Prijeko je potrebno da vas vodi sposoban instruktor. Međutim, ja ću vas pod­sjetiti na nekoliko pravila kojih se treba pridržavati kod svih tehnika opuštanja:

• Sve se naredbe uvijek daju u obliku izjavne rečenice, uvijek meha­

nički, bez zapovjednog tona. Vi iskazujete nešto što se samo po sebi

razumije i nema mjesta sumnji i oklijevanju. Vi stvarate osjećaj ili

mentalnu sliku onoga što želite ostvariti.

• Formulu ponavljajte često ne usredotočujući se na nju. Uvijek po­

navljajte istu formulu. U procesu ste stvaranja uvjetnih refleksa za

cijeli život. Pavlovljevi psi ne bi nikad lučili slinu na signal koji je

najavljivao donošenje bifteka da se taj signal svaki put mijenjao.

• Vaš mentalni jezik mora biti što jednostavniji, a kad je to moguće,

sveden samo na jednu riječ. Duge, dobro sročene rečenice, mogu

pružiti intelektualno zadovoljstvo, no vi želite djelovati na vaše tijelo,

a ono je gluho za takav jezik. Koristite se ključnim riječima - teško,

toplo, čelo, jezik itd, uz odgovarajuću mentalnu sliku.

• Mentalna slika stvorena imaginacijom, za tijelo predstavlja odraz

stvarnosti koja je podjednako istinita kao i ona dojavljena osjetilima.

Razlika se nalazi u dubini vaše svijesti, gdje - unatoč svemu - počiva

uvjerenje da sve to nije točno. Učinkovitost autosugestije ovisi o snazi

tog proturječnog uvjerenja. Kad ga naposljetku sasvim eliminirate,

učinkovitost će biti potpuna.

• Kontrola tijela, vitalnih funkcija i uma počinje kontrolom mišićne

napetosti. Vježbanju te kontrole posvetite dovoljno vremena i vjerujte

da uvijek možete biti bolji. E, pa onda, pokušajte to postići!

Selektivna relaksacija Dok promatrate nekog zanatliju kako radi, iznenađuje vas lakoća kojom on to čini. To je zato jer je svladao tehniku svoga zanimanja. Nijedan njegov pokret nije suvišan. On u svoje pokrete unosi upravo onoliku snagu kolika je potrebna, nikad više od toga.

S istom se takvom lakoćom može živjeti. Može se biti osoba čije je

zanimanje - živjeti. To se, kao i sva ostala zanimanja, može naučiti. Tu također postoji tehnika koju treba svladati, počevši od kontroliranja mišićnih napetosti.

Dubinsko opuštanje cjelokupne muskulature može se postići samo u udobnom ležećem položaju. Između stanja opuštenosti i stanja nape­tosti uzrokovanog stresom i strepnjom, postoje mnoga druga stanja u kojima se tijelo može djelomice opustiti. U stvari, opuštanje je prirodna i spontana reakcija koja bi trebala uslijediti uvijek nakon napora ili emocija. Suvremeni čovjek obično sputava takvu reakciju. On ponovno pokreće cerebralne mehanizme, generatore napetosti, bezbroj puta se vraćajući sjećanju ili razgovoru o razlozima svojih emocija. Svaki put kad o njima razmišlja, on pomoću svojih fizioloških funkcija ponovno proživljava bijes, tugu, uvrede i bol. I smatra se mudrim kad, da bi sve zaboravio, sjedne pred televizor i gleda kako ljudi jedni druge ubijaju, pljačkaju i zlostavljaju.

Tehnika br. 2 Vježba svakodnevnoga opuštanja Nemojte se zavaravati. Nemojte misliti da ćete u nekoliko lekcija svladati disciplinu za koju je drugima bilo potrebno nekoliko desetaka godina. Ovladavanje drijem i tijelom ravnopravni su procesi. Jedan je uvjet za drugi i oba su usko vezana uz uklanjanje tjelesnih napetosti.

Stoga se nemojte naprezati da biste opustili mišiće. Dakle, na naredbu Opustite se!/ nemojte se početi kretati! I najmanji pokret zahtijeva kontrak­cije mišića koje su suprotne opuštanju. Mora se postupiti drukčije.

Kako otvarate i zatvarate šaku? Kakvo pitanje! Učinite to, posve

jednostavno. Jednoga dana bit ćete sposobni, isto tako jednostavno,

potpuno opustiti bilo koju grupu mišića u tijelu. Da bi se to postiglo, potrebno je određeno vrijeme učiti. To se ne postiže kretanjem, a ako se ne postiže kretanjem, što onda treba učinili? Mentalni rad je taj koji će nam omogućiti da djelujemo izravno - kao kad otvaramo i zatvara­mo šaku - kad mišiće naučimo pravilno reagirati na našu želju. I to je također uvjetni refleks i treba ga razviti.

Položaj: ležite na leđa

1. Teško. Primjer mentalne vježbe uz ponavljanje formule Moje tijelo je

teško: Zamišljam silan napor da podignem ruku, barem daje samo malo podignem od poda... Ali nemoguće. Moja ruka je preteška. Pokušavam još nekoliko puta. Na kraju odustajem, mišići padaju na pod i otežano i bez naprezanja se ispruže.

Rezultat se osjeća već kod prvoga zamišljenog pokušaja. Pad mišićne mase je stvaran. Mašta će vam pomoći da učinak pojačate. Kontrast između nemogućeg napora i urušavanja se mora maksimalno povećati, što znači inzistirati na padu, širenju i nedostatku snage. Obraćajte se sebi mentalno. Detaljno opisujte realnost koju ste stvorili pomoću mašte, za vaše tijelo upravo je to realnost.

2. Toplo. Koristeći se formulom Moje tijelo je toplo, možete vježbati na sljedeći način:

Tijekom cijele vježbe dišite na točno određen način: poslije kratkog, ali dubokog udaha, izdišite polako, bez napora.

Osjetite kožu na dijelu tijela koji želite ugrijati, potom zamislite kako zrak izlazi kroz površinu tog dijela kože (koja nije suviše zategnuta). Neka se koža neznatno opire prolasku zraka, kao što bi se to dogodilo s komadom tkanine na ustima dok polako izdišete. Koža, kao i tkanina, zadržava toplinu koju ćete sve više osjećati. Sve to činite vrlo nježno.

Postupno proširite područje te ugrijte i druge dijelove tijela. Na kraju će cijelo vaše tijelo biti toplo. Izdišite vršeći neznatan pritisak na Tan Tien.

Možete zamisliti i da su dijelovi vaše kože izloženi suncu. Osjetite toplinu na njezinoj površini. Ispričajte si priču: zamislite kako ležite na morskoj plaži, zamislite kako se mažete kremom za sunčanje... O, kakvog li iznenađenja! Vaše tijelo je to prihvatilo! Ono stvarno u to vjeruje i vi osjećate toplinu.

3. Srce. Ne usredotočujući se ponavljajte formulu. Možda se neće do­goditi ništa. Naravno, vaše srce kuca, ali vi to ne primjećujete. Morate naučiti osjećati rad svoga srca, i mnogo više od toga. U najsitnijim dijelovima vašega tijela, arterije i vene kucaju u ritmu srca i vi biste u

stanju opuštenosti, na jednostavnu naredbu, primjerice, ispod nokta na palcu lijeve noge, trebali odmah osjetiti puis. I to se uči.

Počnimo sa srcem. U sebi ponavljajte formulu, izgovarajući slogove s pretpostavljenom brzinom rada srca. Mo-je-sr-ce-ku-ca-ja-ko... Ako se ništa ne dogodi, udahnite malo i zadržite dah. Ponovite formulu u istom obliku. Ako je potrebno, nemojte disati dulje vrijeme. Ne brinite se, kisika vam neće nedostajati. Kad ponovno udahnete, ispunit će vas. Treba puno više voditi računa o mogućoj nervoznoj reakciji, osobito ako ste nemirni i strepite. Ipak, budite oprezni kao i inače u radu s Chijem. Nema neškodljivih tehnika i sve ovisi o vama. Jednostavan pritisak prstom na solarni pleksus može izazvati krizu praćenu suzama, osje­ćajem beznadnosti i beskrajnim jadikovanjem. To sam vidio, pa vam zato dajem taj primjer. Razumno zadržavanje daha je samo po sebi najzdraviji postupak. Dakle, treba znati što je razumno.

Ako na naredbu ne uspijete osjetiti srce i puis, nemojte odustati od vježbanja. Za tehnike koje sada učimo to nije osobito važno. Međutim, za nekoliko godina učit ćemo tehnike koje se temelje na percepciji srca i pulsa. U tom ćemo trenutku moći osjetiti srce i to bi već trebala biti stara navika. Dakle, tu naviku morate steći već sada! Inzistiram na tomu!

Vjerujem da ste za vrijeme nekog napora ili poslije trčanja osjetili lupanje srca. Sljedeći put kad vam se to dogodi, iskoristite priliku za stvaranje refleksa. Dugo i pozorno osjećajte otkucaje dok u sebi ponavljate slogove u ritmu tih otkucaja. Zamislite kako ležite na leđima i radite dnevno opuštanje te zapamtite što ste osjetili. Postoji velika vjerojat­nost da ćete otkucaje srca zapaziti u mnogo duljem vremenu od onog koje mu je inače potrebno da se smiri i tijekom kojega ga prestajemo primjećivati.

Ostalo će doći uz malo upornosti. Ustrajte!

Dakle, sada osjećamo kako naše srce kuca. Možemo nastaviti tražiti puis u cijelome tijelu. Najjednostavnije je ići od srca prema lijevoj strani vrata. Otkucaji arterije tu se lako osjete. Pratite ih do lijevog ramena, ruke, ručnog zgloba, šake itd. Vratite se do vrata, nastavite do lijeve sljepoočnice, oka i lijeve strane nosa. Prijeđite zatim na desnu stranu nosa. Puis će vas poslušno pratiti. Ponovite cijeli put: oko, sljepoočnica, vrat, rame, ruka, ručni zglob, desna šaka. Istražite cijelo tijelo i otkrijte puis na mjestima na kojima ga nikad prije niste osjetili. Odmah ste primijetili da puis poput eha ponavlja otkucaje srca. Između njih postoji vremenski pomak. Uočite ga i budite ga svjesni.

U naprednijoj fazi pokušajte osjetiti puis u objema stranama isto­dobno, primjerice u oboma ručnim zglobovima. Tu tehniku ste dobro

2 apneja - zadržavanje daha

Odmorite se. Sad zamislite da izvodite laj pokret. U početku ga imitirajte.

Bez dodirivanja tijela, učinite stilizirani pokret objema rukama. Doći će do

spontane reakcije trbušnih mišića, oni će se stvarno oduprijeti zamišljenom

pritisku ruku. Donji dio trbuha, ispod pupka, neznatno će se napuhnuti i

poprimiti oblik tobolca. Sada smo spremni izvesti cijelu tehniku.

Lagano izdahnite. Zadržite dah bez naprezanja i zamislite pokret.

U trenutku reakcije mišića ispod pupka, kratko udahnite vodeći dah u

tobolac koji će se napuhnuti. Upravo ste udahnuli Tan Tienom.

Automatizirajte taj refleks. Svaki dan pomoću tenarnog izbočenja

pritišćite trbušne mišiće ispod pupka. To je izvrsna vježba koja će vam

mnogo pomoći kod drugih tehnika. Sačuvajte precizno sjećanje na taj

pokret - često će vam trebati.

Vratimo se na četvrtu točku našega svakodnevnog opuštanja. Sada znate

kako se može udahnuti napuhivanjem donjeg dijela trbuha. Mi želimo

opustiti mišiće, iako je jasno da opuštanje nikad neće biti potpuno. Naravno,

disati se mora, a za to je potrebna mišićna aktivnost. Otuda kontrakcije,

ali i suprotno - opuštanje kontrakcija. Nas zanima baš ta faza.

Dakle, poslije određenog vremena disanje iz Tan Tiena tijekom opuš­

tanja postaje spontano i automatsko. Udahnite ne kontrolirajući volumen

udahnutoga zraka. Tijelo će samo odrediti koliko mu je zraka potrebno.

S druge strane, uočite kako se trbuh za vrijeme izdaha uvlači. Pratite

val opuštanja poslije kontrakcije udaha. Taj val putuje daleko. Slijedite

ga pozorno, ne utječući na njega ma što se događalo. U određenom

trenutku uključit će se refleks udaha. Val iz dubine podići će Tan Tien,

te napuhati donji dio trbuha i sve će početi ponovno. Usredotočite se

i pratite val opuštanja pri svakom izdahu. S čuđenjem ćete uočiti da je

vaš spontani ritam disanja mnogo sporiji od spontanoga disanja bez

Tan Tiena. Katkad ćete nakon izdaha ostati dugo u međustanju između

dviju faza, bez i najmanje smetnje, uživajući u stanju mira i lagodnosti

u savršeno opuštenome tijelu. Vrijeme će vam se učiniti nevjerojatno

dugim i nećete osjetiti paničnu potrebu za udahom, kao inače kad smo

bez zraka. No, nemojte to činiti namjerno.

Do toga također treba doći spontano. Ako se ne dogodi, onda još nije

pravo vrijeme za to. Budite strpljivi, dogodit će se nešto kasnije.

Dopustite da se pojavi vaše pravo lice Već smo se upoznali s pojedinostima opuštanja sedam dijelova lica.

(Zašto sedam? A zašto ne?) Inzistirat ćemo na važnosti te vježbe.

uvježbali kad budete sposobni istodobno u obje strane prsnog koša osjetiti jednako jake otkucaje srca.

— Ali, to je lažna percepcija. Ona nije realna!

Tko to zna? O tomu ćemo opet govoriti za nekoliko godina.

4. Trbuh. Formula glasi: Moj Tan Tien se podiže i spušta. A ako on to ne čini? Ako nije dovoljno samo to od njega zahtijevati? To će se u svakom slučaju dogoditi. Radeći tehniku br. 40, Dvije razine, prije ili poslije po­čet ćete razlikovati skupine mišića. Vaš trbuh će biti ruka kojom up­ravljamo Chijem. Ona mora biti snažna, gipka, osjetljiva i inteligentna. U međuvremenu, evo tehnike koja će vam omogućiti razvijanje respi­ratornog refleksa ispod pupka.

Tehnika br. 3 Respiratorni refleks ispod pupka

Položaj: sjedeći

Tenarno izbočenje (eminentia thenaris), neobičan naziv za debeli mišić na korijenu palca na bočnoj strani dlana. Kratko udahnite i zadržite dah. Tim mišićem desne šake (ako niste ljevak) i drugom šakom jako pritisnite trbušne mišiće ispod pupka. U visini pupka osjetite pregib. Pritisnite ga najprije desnom šakom pa je gurnite prema dolje istodobno pružajući otpor pomoću trbušnih mišića. Pritisak šake usmjerite prema dolje i prema unutra. Trbušni mišići pružaju otpor prema gore i naprijed. Budite svjesni pokreta šake. To ponovite nekoliko puta, pa pokivl stilizirajte i zapamtite. Ponavljajte ga u uzastopnim apnejama 2 i za vri­jeme kontroliranih izdaha. Taj je pokret vrlo važan. Zadržite precizno sjećanje na njega.

Često se karakter ljudi može odgonetnuti prema licu: veseli, nagli i melankolični ljudi imaju crte lica koje se lako prepoznaju. Zahvaljujući čemu? Zahvaljujući izrazu lica koji oblikuju određene mišićne kon­trakcije. Postoje stalne kontrakcije koje se nastane na licu, koje stvaraju bore i licu daju oblik. I ne samo licu, cijelo tijelo poprima izraz lica. Cijelo tijelo izražava karakter na isti način kao i lice - kontrakcijama određenih mišića i stalnim grčevima kojih se katkad možemo riješiti samo dubokim opuštanjem.

Veoma često izražajne napetosti koje oblikuju naše tijelo odupiru se opuštanju jer napetosti koje oblikuju lice nisu izbrisane. Nekim ljudima, kad to postignu prvi put, lice postaje neprepoznatljivo. Ispod maske, ispod lica koje je nastalo kao reakcija na dnevna događanja i koje pokazujemo okolini, pojavljuje se pravo lice - lice koje nije oblikovano vanjskim utjecajima već je odraz onoga što smo u našoj biti. I vrlo često upravo je to lice osobito lijepo.

Priuštite si ga što češće. Budite to što jeste!

Sada na dijelovima svoga lica istražite osjećaj težine pomoću zamiš­ljenoga napora, kao da usprkos ponavljanim naporima ne možete naborati čelo. Ono je preteško, vi odustajete i osjećate pad. Pokušajte osloboditi nape­tosti i najmanji dio lica. Vrlo brzo ćete uočiti da je tih napetosti bezbroj.

Vaše lice će se opustiti i postati znatno osjetljivije. Zatim pokušajte osjetiti i najlaganije strujanje zraka koje vam dotiče lice. Ono uvijek postoji, makar to bilo samo ono koje stvarate disanjem. To je blaga svježina koju katkad osjećamo na koži lica, a osobito na čelu. Još ćemo se baviti licem kad naučimo razne tehnike koje se mogu primijeniti na cijelo tijelo, pa tako i na lice.

* * *

Upravo smo upoznali metodu cjelovitoga opuštanja. Sada znate temeljne

principe i nekoliko tehnika. Postoje i mnoge druge tehnike te svoje znanje

možete korisno proširiti. A onda, jednoga dana one vam uopće neće trebati

Vaši mišići će vas poslije nekog vremena početi slušati, ali ne očekujte da

ćete to postići bez dugotrajnog rada na način koji sam upravo opisao.

Stav tijela

Iluzija vanjskog svijeta Upravo smo se opustili. Pozorno i potpuno svjesni događanja u našem

tijelu, uspjeli smo se osloboditi mnogobrojnih napetosti. Ustajemo i

osjećamo da se vraćamo u svijet koji smo napustili tijekom opuštanja.

Čini nam se da smo za vrijeme naših vježbi bili okrenuti prema unutra,

te nas eto opet u vanjskome svijetu.

Taj dojam nije posve pogrešan. Život nas navodi da zauzmemo

stavove, nameće nam određeno ponašanje. Mi smo stvorili ljušturu

koja odgovara tim stavovima i tom ponašanju, a da toga uopće nismo

svjesni. Ona je namijenjena svijetu predmeta u kojem se razvijamo,

vanjskome svijetu i stanovnicima toga svijeta s kojima komuniciramo.

Sve to doživljavamo i osjećamo kao vanjsko.

Za vrijeme opuštanja radili smo na mišićnom dijelu naše ljušture,

te smo ga znatno izmijenili. Ono što je izazvano svijetom predmeta i što

je bilo namijenjeno drugima, istopilo se te imamo dojam da više nismo

usmjereni prema van, nego prema unutra. To je tek prvi korak. Unutarnji

svijet je još uvijek daleko. Međutim, uočili smo tu drugu orijentaciju

u našem tijelu.

Sada uvodimo nešto prilično zbunjujuće u naše proučavanje. Postoje

li dva svijeta? Svijet predmeta i jedan drugi, unutarnji svijet? Kakav je

taj unutarnji svijet? Gdje on počinje?

Na ta je pitanja prilično teško odgovoriti. Kako možemo modernom

čovjeku potpuno posvećenom predmetima objasniti da postoji samo

jedan svijet, onaj unutarnji, a da je ono što izgleda kao vanjski svijet

samo iluzija?

Poslije ćemo imati prigodu to potvrditi kroz vlastito iskustvo. Naučit

ćemo kako napustiti svijet percepcije. I rekonstruirajući pomoću naše

percepcije sloj po sloj svijeta predmeta, shvatit ćemo njegov varljiv

karakter. Međutim, za nas se ništa neće promijeniti. Iluzija je uporna,

to je biološki opravdano i to joj daje snagu kojom se nameće. Sjećanje

na otkrivanje te iluzije uopće ne smanjuje njezinu snagu pomoću koje realnost doživljavamo kao objektivnu.

Svi vidimo da Sunce izlazi na istoku i da putuje nebom kako bi

zašlo na zapadu. I svi znamo da je ta percepcija lažna, no to je ipak ne

mijenja. Svi vidimo da se Sunce kreće, a nitko ne osjeća da se Zemlja

okreće. Razum i logika ne mogu izmijeniti percepciju.

Postoji percepcija koju je razum smjestio u odvojeni svijet, odbijajući

joj status objektivne realnosti. To su snovi, iluzije i halucinacije. Naša

svijest ne razlikuje ih od percepcije koju smatramo objektivnom. Ako

naša svijest ne vidi razliku, kako je onda mi možemo otkriti?

Naš razum razlikuje halucinacije od takozvane realne percepcije.

Razum uvodi razliku ondje gdje je perceptivni sustav uopće ne primje­

ćuje, ondje gdje razlika u stvari i ne postoji. Spoznajni sustav cenzurira

i korigira perceptivni sustav. Razum nameće svoje norme percepciji.

On gradi svijet koji želi poznavati. U stvari, norme razuma ga navode

da izgradi zavisan, neproturječan, proračunat svijet. No, nije uvijek

bilo tako. Daleko od toga!

Već smo opširno prikazali mentalni karakter cjelokupne realnosti. Međutim, naš perceptivni i spoznajni sustav zahtijeva od nas da po svaku cijenu svijet predmeta smatramo vanjskim. Dakle, prihvatimo to za potrebe našega proučavanja, ali imajmo na umu da je vanjsko ipak lažno.

Tako je vanjski svijet onaj koji se oblikuje u našoj svijesti na temelju

osjetilne percepcije. To je opažajni svijet. Znamo da spoznajni sustav,

kako bi zadovoljio naše potrebe, razdvaja cjelinu na dijelove, koje nam

onda prezentira u obliku objekata percepcije. Ukratko, mi od njih činimo

objekte pripisujući im realnost, bez obzira na znanje koje o njima imamo.

Vanjski svijet je načinjen od tih predmeta. Te predmete i njihove uza­

jamne odnose opisujemo govorom. Tako smo definirali vanjski svijet.

Njega čine predmeti i govor, predmeti, koje naš perceptivni i spoznajni

sustav postavlja izvan nas, jer je programiran da djeluje na takav način,

i govor, uvijek namijenjen sugovorniku, koji se također nalazi izvan

nas. Prema tome, ono što je unutarnje je svijet bez predmeta i govora.

To je svijet na koji perceptivni i spoznajni sustav nema utjecaja.

Otkrijte svoj unutarnji svijet Unutarnji svijet ne utječe na osjetila. On nikad ne može biti objekt per­cepcije. Njega se ne može iscjepkati na djeliće pogodne za razumijevanje percepcijom ili za opisivanje i uspoređivanje s drugim samovoljno

izoliranim dijelovima. Naime, na taj se način odvija proces spoznaje koji

pruža znanje o vanjskome svijetu. U unutarnjem svijetu nije moguće

ništa slično. Upravo ih to razlikuje.

Ako naš perceptivni i spoznajni sustav nema utjecaja na unutarnji

svijet, kako onda znamo da on postoji? Kako ga možemo proučavati

i istraživati?

Odlično pitanje! Mi o tome znamo na temelju izravnih dokaza. Znamo

da ne postoji samo vanjski svijet, a istodobno ne znamo ništa o unutarnjem

svijetu. Kako ga istražiti? E pa, to nećemo činiti pomoću pet osjetila!

Ništa nećemo vidjeti, ništa nećemo čuti i ništa nećemo osjetiti. To će

za nas biti najsigurniji kriterij: kad vidimo sablasti i čujemo glasove,

znat ćemo da se naša osjetila poigravaju s nama. Halucinacije nisu

dio unutarnjeg svijeta, kao ni snovi ili mentalne slike, ni molitve koje

u sebi izgovaramo, ni misli posvećene Bogu, ni sve vježbe transkonti-

nentalnih meditacija.

Sve se to temelji na osjetilima i govoru. To je ono vanjsko. Unutarnji

svijet počinje ondje gdje govor prestaje, gdje prestaje svijet osjetila.

No, cjelina - ono vanjsko kao i ono unutrašnje - događa se upravo u

svijesti.

Sada smo prilično blizu odlučnoga koraka. Hoćemo li se usuditi

učiniti ga? Hoćemo li se usuditi prihvatiti ideju da je nepoznata zemlja

koju treba istražiti zapravo naša vlastita svijest? Napravimo taj korak.

Istraživanjem svijesti postat ćemo istraživači u pravom smislu te riječi,

oni koje nazivaju avanturistima.

Dakle, krenimo u avanturu. Mjesta za istraživače unutarnjega svijeta!

Kako ćemo to izvesti? Već smo počeli. Pomoću tijela.

- Što? Opet tijelo?

Svakako, jer se bit problema nalazi u njemu. Tijelo je najveća zapreka

u radu kojim se želimo baviti. A ipak, ono je instrument.

Dotaknuli smo nekoliko problema vezanih uz spoznaju koji spadaju

u područje filozofije. Nećemo se zapetljati u dijalektiku. Pokušavam vas

usmjeriti k vašem vlastitom iskustvu i koliko je to u mojoj moći, poku­

šavam spriječiti da skrenete s puta koji postaje sve skliskiji što se više

udaljavamo od uobičajenih objektivnih kriterija. Temelj spoznaje se

nalazi u samome životu, koji je izvor mudrosti i reda za koje vjerujemo

da ih otkrivamo u svijetu3 koji se nudi našoj osjetilnoj percepciji. Da bi

naša osjetila nešto opazila, moraju se ispuniti određeni uvjeti. Potrebno

im je svjetlo da bismo vidjeli i dodir da bismo dotaknuli. Reći ćete da

3 Vidi Stevanovilch: 7?ie Blosophie. Essay on the Foundations ot Knowledge

je ono što vidimo, čujemo ili dodirujemo objekt percepcije. To je naš

uobičajeni način spoznavanja svijeta, koji je izvan nas i kojeg postajemo

svjesni pomoću osjetila.

Život nije slučajnost No, razmislimo malo. Nismo mi izmislili perceptivni sustav. Ipak, on

je očito bio osmišljen i usavršen kako bismo spoznali svijet na određen

način. Naše znanje je posve sigurno želja neke volje koja nije naša. Iz

toga možemo izvesti pretpostavke ili isplesti mitove i priče prema želji.

Uvijek ćemo ostati u zoni neprovjerljivog, dakle u neozbiljnome.

Jedino što ne možemo zanemariti, je cilj perceptivnog sustava. Nje­

govom razradom upravljala je neka namjera. Ako ta namjera nije bila

naša, onda je nešto drugo - prije nego mi sami - to poželjelo. Dakle,

očito je da nam se svijet prikazuje kroz aspekt koji otkrivaju naša

osjetila. Zašto? Da bismo živjeli, da bismo štitili život i da bismo ga

umnožavali. Život je sve. On je odgovor na sva naša pitanja i rješenje

svih metafizičkih enigmi. Život nije slučajnost. To je jedna i jedina

volja koja se jasno raspoznaje u cijelome svemiru. Sve ostalo možemo

pretpostavljati. Sve se može tumačiti na tisuću načina. U toj zbrci ide­

ologija samo je jedno sigurno: život nije slučajnost.

Svijet se osjetilima manifestira u malim dijelovima, fragmentima i

samo kroz određene aspekte. Spoznaja koja se na tome temelji namije­

njena je svakodnevnom praktičnom življenju. Naša svijest doživljava

svijet mimo tih fragmentirajućih osjetila, selektora samo određenih

aspekata. No, kao i kod percepcije, određeni se uvjeti moraju udružiti

da bismo nešto mogli doživjeti. Percepcija svemir dijeli na dijelove.

Spoznaja koja se temelji na percepciji, je spoznaja o tim malim dije­lovima i o njihovim odnosima.

Takvoj spoznaji nedostaje aspekt cjeline, a cjelina može biti jedino

rezultat razmišljanja i upotrebe riječi. Mi pokušavamo shvatiti cjelinu

riječima kojima se koristimo u razgovoru o osobinama i odnosima

malih dijelova. Tako skrećemo u ćaskanje koje može završiti samo još

jednim ćaskanjem.

U našem spoznajnom sustavu s jedne strane imamo čovjeka koji je spoznao, a s druge svijet koji treba spoznati. Vidjeli smo u kojem se dijelu svijet manifestira znanju. Što je s aspektom čovjeka koji je spoznao? U našem sustavu uobičajene spoznaje, taj je čovjek usmjeren prema van - on je Homo externalis.

Za Homo externalisa i tijelo je za osjetila predmet, ponavljam, pred­

met. Nalazi se u svijetu nastanjenom drugim predmetima. To je svijet

u kojem postoji određeni red. Taj red nije savršen, nekim stanovnicima

on je naklonjen, nekima pak nije. Živa bića na svoj način mijenjaju one

nesavršenosti reda koje ih se tiču. To je borba za život.

Uslijed tih promjena, i neživi svijet se mijenja. To je igra slijepih sila

prirode. To je kozmičko postojanje. To je globalni pogled na svijet Homo

externalisa, no to je samo jedan od načina. On je koristan i dokazuje se

zaštitom života i njegovim umnožavanjem. Međutim, nije i jedini.

Upravo smo iskusili opuštanje i otkrili taj drugi pogled, tu drugu

orijentaciju našega istraživanja. Još uvijek smo bili pod stalnom budnom

kontrolom Homo externalisa. Usprkos tomu, uočili smo da percepcija nije

bila izazvana jedino djelovanjem svijeta predmeta i da je cjepkanje

realnosti na način na koji to čini Homo externalis jedna krajnja inter­

pretacija svemira.

Ako je to prvo iskustvo imalo snagu da ozbiljno ugrozi konstrukciju

svemira Homo externalisa, rasuđivanje i promatranje tijekom dubljih iskustava

pomoći će da razumijemo i iskusimo jednu temeljnu istinu - svijet, cjelo­

kupni svemir, postoji u svijesti onoga koji ga zamišlja. I nigdje drugdje.

Ne morate razmišljati o tome. Dovoljno sam vas izmučio u knjigama

koje sam napisao. Želio bih vas dovesti do stvarnog iskustva.

Svako iskustvo je životna činjenica Svako iskustvo je životni čin. Život se neizbježno odvija u tijelu. Dakle,

u tijelu se neizbježno odvijaju i sva iskustva. Ne zaboravimo to!

Nadalje, iskustvo se zasniva na sustavu pretpostavki, hipoteza

i aksioma. Konstrukcije Homo externalisa, snagom svoje uvjerljivosti

omogućavaju nam da zaboravimo da je naše iskustvo utemeljeno na

neprovjerljivom. Primjerice, što nam dokazuje da doživljeni svijet stvarno

postoji? Najčvršći argument na temelju kojeg odbacujemo sumnju

doživljenoga svijeta je: Vidim ga, dodirujem ga, dakle, stvaran je. I drugi ga

vide i dodiruju, dakle, objektivan je. Drugim riječima, dokaz objektivnosti

percepcije je sama percepcija. Percepcija je ta koja pruža dokaz da je

percepcija stvarno percepcija. Ali, kakvu bi vrijednost pred sudom

imalo svjedočenje svjedoka koji svjedoči o vlastitu svjedočenju? To

je jednostavan i očit dokaz da spoznaja svijeta Homo externalisa nema

čvrste temelje.

Želio bih vas usmjeriti prema drukčijim iskustvima, onima koja

će vas otvoriti prema jednoj očitoj činjenici. Za sada vas molim da je

prihvatite kao radnu hipotezu, pretpostavku u našem istraživanju:

svemir se nalazi u našoj svijesti, kozmos je utemeljen u našoj svijesti.

Homo extemalis poznaje kozmos na svoj način. Mjesto koje je u njemu rezervirano za nas je poput sitne čestice, gotovo beznačajne. Kao da nam govori: Kozmos te se ne tiče. Ti si u svemiru nitko i ništa, kao ni kap vode

u oceanu. Dakle, bavi se svojim poslom. A naš posao su, s njegove točke gledišta, sitni problemi svakodnevnoga života.

Međutim, ako se kozmos nalazi u našoj svijesti, mi možemo odbiti mjesto koje nam Homo extemalis želi nametnuti. Zašto bismo bili malen, beznačajan dio svemira? U našoj svijesti mi smo slobodni i možemo birati. Postavimo se, dakle, na najbolje mjesto - u centar, u centar sve­mira. Zašto ne? Krenimo!

Pričekajte! Nešto nije u redu iako smo sve dobro razumjeli i odlučno želimo zauzeti mjesto na koje imamo pravo. No, nešto nas sputava. To je naše tijelo, naše jadno tijelo. Kako se možemo osjetiti kao središte svemira kad nam je tijelo napeto, zgrčeno, nespretno, neuravnoteženo, bolesno i puno boli? Razmišljanje ja sam središte svemira u takvom tijelu odmah doživljavamo kao laž ili šalu.

Nije dovoljno samo misliti, željeti ili zamišljati. Moramo preuzeti odgovornost. Odgovornost se ne preuzima samo razmišljanjem. Da bi se preuzela odgovornost, potrebno je uložiti cjelokupno biće. A biće znači potpunu cjelovitost, naš nedjeljivi integritet. Kad inzistiram na cjelovitosti bića, možda nije jasno o čemu govorim. Od djetinjstva smo zarobljenici tijela u kojemu istodobno postoje jasno izdvojeni pleme­niti, obični i - dobro me poslušajte - sramotni dijelovi. (Dobro ste čuli: sramotni!)

Uzrok te ograničenosti našega Ja je um, u kojem istodobno postoje jasno odvojene duhovne misli (sic snaga 20), čavrljanja, gluposti, razne emocije. Sve to čini misteriozni ambis koji neugodno miriše na psihoana­lizu, a zove se podsvijest. To je nakazni mozaik nepravilnih dijelova. On nema centar. On i ne može imati centar. On se zove Homo skrpljeni!

Loptica ima centar. Ako je zgnječite, probušite, izvrćete na tisuću načina, ono što ćete dobiti više nema centar. Ne može ga imati.

Čovjek, središte svemira Biće je velika cjelina. Njegova bit je postojanje. Biće postoji. Ali, biće nije ništa. Ono nije ni veliko ni malo, ni lijepo ni ružno, ni dobro ni loše, ni mlado ni staro, ni bogato ni siromašno. Ono posjeduje - ali je i lišeno - svake kvalitete, svih nezgoda, svih razlika. Ono je puno, neprekidno,

jedinstveno, neodvojivo. Ono je savršeno i neograničeno, jednako

samome sebi. Ono je potpuno homogeno. Jednom riječju - ono je

ništa. Ono jest, i to je sve. Ono je svijest o nečemu čemu se ne može

dali ime. To je nešto čemu se jednostavno ne može dati ime, no kad bi

ga se moglo definirati, a da ga to pritom ne uništi, definicija bi glasila

otprilike: Ja jesam. To je biće. Njega kreira jedino - život! To biće ima

centar, koji je ujedno i centar cjelokupnog svemira. Dovoljno je da ga

postanemo svjesni, a svjesno ne može biti biće sljepljeno od dijelova.

Taj Homo skrpljeni, to sastavljeno biće koje se održava na ovaj ili onaj

način, može samo proizvesti želje stvorene na svoju sliku i priliku i

ideje sa svojim otiskom. Što on može realizirati? Mi smo svi užasnuti

svjedoci onoga što on postiže.

Unutarnja percepcija o stavu tijela S neumornim strpljenjem i čvrstom vjerom kojom nas inspirira Učitelj, pripremimo posudu za taljenje. U njoj ćemo pročistiti naše Ja. Ujedinit ćemo ga, otopiti, kako bismo ponovno sastavili cjelovito biće. Bez krpljenja i bez sramotnih dijelova. Ta posuda za taljenje je stav našega tijela.

Došlo je vrijeme da malo jasnije definiramo izraz stav tijela. Naravno, to je ponajprije određeno držanje tijela. No, u našem značenju i kontekstu našega istraživanja, osobine toga stava jasno su određene.

Prvo, taj stav ne smije izazivati nikakav napor. Stav koji se održava

zahvaljujući snazi mišića nije pravilan. On se mora održavati zahvalju­

jući pravilnoj raspodjeli tjelesne težine, drugim riječima-zahvaljujući

ravnoteži. Da bi ta raspodjela bila pravilna, stav tijela mora biti simetri­

čan. Ta simetrija nije nužno i geometrijska simetrija. Ona je ponajprije

rezultat unutarnje percepcije. Vježbati stav tijela pred zrcalom je velika

pogreška. Zrcalo je instrument Homo externalisa, a ne naš. Cjelokupno

istraživanje stava tijela odvija se iznutra. Moramo razviti jedan novi

osjećaj koji nije dio naše uobičajene percepcije.

Kad se koristim izrazom unutarnja percepcija, mora biti jasno da se

do te percepcije dolazi zahvaljujući otkriću jedne drukčije prirode. Imat

ćemo prigode često o tome govoriti. Kad ta percepcija djeluje, tijelo se

uspravlja samo od sebe, a da mi toga nismo ni svjesni. Taj fenomen je

dobro poznat naprednijim učenicima Tai Ji Quana.

Stav tijela mora osigurati potpuno opuštanje svih mišića koji ne su­djeluju u njegovu držanju. Napor mišića koji sudjeluju u stavu tijela mora se smanjiti do minimuma. Stav tijela mora osigurati dobar rad svih or­gana. Osobita se pozornost mora posvetiti disanju. Ono ima važnu ulogu

već u razvoju stava, jer upravo disanje drži tijelo uspravnim. Disanjem

ćemo se još baviti i posvetiti mu posebno poglavlje.

Pravilan stav tijela Stav je pravilan kad energija, krv i tjelesne tekućine nesmetano kolaju

tijelom. Usto, vidjet ćemo da je dobar mentalni stav podjednako važan

kao i pravilan stav tijela. U stvari, besmisleno je težiti bilo kakvoj unu­

tarnjoj harmoniji ili takozvanoj duhovnoj uzvišenosti, a ne obratiti

pozornost na stav tijela. Baviti se samo duhovnim razvojem, znači

svirati samo jedan ton na klaviru. Samo jedan ton ne stvara harmoniju.

Čak i ako je lijep, čak i ako je čist, on je ipak samo jedan ton. Nema har­

monije. Harmonije nema ni kad odsviramo nekoliko suglasnih tonova

na neugođenome klaviru.

Unutarnja harmonija se postiže kad je ugođen osjetljiv instrument-

ljudsko tijelo, kad su sve ljudske sposobnosti procvale, kad simultano i

suglasno vibriraju strune ljudskoga instrumenta, a to su intelekt, mišići,

psiha i dah, kad čovjek pomoću tih struna proizvede zvukove koji se

zovu ljubav, nježnost, moć, volja, snaga i zdravlje.

Tada ne moramo tražiti. Harmonija nastaje sama od sebe. Nemojmo

ništa tražiti. Uopće nemojmo slijediti cilj. Uspravimo tijelo. Iznutra. Sve

ostalo će se dogoditi samo od sebe. Harmonija se ne postiže ni glasnim,

ni čestim, ni brzim sviranjem. Ona se postiže jedino pravilnim sviranjem.

Dakle, počnimo s pravilnim stavom tijela. Uspravimo ga, usavršimo ga. Taj

posao nikad neće biti dovršen. Sve ostalo će uslijediti samo od sebe.

— Ali, ako nemamo cilj, kako ćemo znati da smo ga postigli?

Stoje bio cilj velikih istraživača? Samo istraživanje. Istraživač je avan­

turist. On se u potpunosti predaje. On riskira ne znajući kamo će stići i

što će naći. Mi smo istraživači unutarnjega svijeta. Krenimo u avan­

turu. Preuzmimo rizik, uključujući i to da nećemo stići nikamo i da

nećemo ništa naći.

Ponovno sjediniti ono što je razdvojeno Kad je tijelo u pravilnom stavu, pojedinac je usklađen sa svojom oko­linom. On je u rezonanciji sa svime što ga okružuje, i iako to ne želi ili ne zna, u vezi je sa svime što postoji. Dovoljno je da otvori oči i jednim će pogledom obuhvatiti cijeli svemir. Katkad se dogodi čudo, oči se otvore. Tada znamo, tada spoznamo. No, to se događa iznimno, kao i sva čuda.

U kontekstu našega istraživanja vidjeli smo što je pravilan stav

tijela. Rekli smo da se on mora razviti iznutra. To je veoma važno.

No, postoji i forma. Formalni aspekt držanja je jednako važan. On je

rezultat tisućljetnih istraživanja velikih Učitelja.

No, svaki se oblik tjelesne aktivnosti može pretvoriti u instrument

za istraživanje unutarnjega svijeta. Transformaciju uzrokuje namjera,

stanje uma, usredotočenost, pravilan stav, ispravne geste i pokreti. Men­

talni stav daje joj ritualni aspekt i čini je osobito važnom.

Rekao sam da svijest može spoznati svijet neovisno o osjetilima. Da

bi do toga došlo, morate ispuniti prvi uvjet - isključiti osjetila. Treba

zaustaviti fragmentiranje svemira osjetilima i govorom. I sve to vrijeme

svijest treba održavati potpuno budnom, bez čega, naravno, nema ni

spoznaje.

— To nije moguće!

Da to nije moguće, ja se ne bih toliko trudio napisati ovaj priručnik.

Napisao bih znanstveno-fantastični roman. To bi bilo mnogo jedno­

stavnije. S druge strane, nikad nisam ni rekao da je to jednostavno, niti

jamčim svakome da to može postići. Metoda brzo i lagano, dostupna

svakome, gubitak je vremena i nije naša metoda.

Ne, naše istraživanje će biti dugo i naporno. Pravilan stav je jedan od

prijeko potrebnih uvjeta. Fragmenti koje treba sjediniti kako bismo ostva­

rili cjelinu, dijelovi su našega vlastita bića. Stav je za njega posuda za

taljenje. Ispravnim se stavom spaja ono što je razdvojeno. Stav je forma

u kojoj se ostvaruje neformalno.

Uvijek ću inzistirati na njegovoj važnosti. Kako poboljšati držanje?

Vježbajući tijelo, njegovu gipkost, snagu i izdržljivost. Važan čimbenik

je hrana. Kad se bavimo takvim istraživanjem, pušenje je jednostavno

smiješno - ono je potpuno nespojivo s našim istraživanjem. Alkohol

i drogu neću ni spominjati. Zdravlje jest i ostaje glavna preokupacija

istraživača unutarnjega svijeta. Zapravo, ono je siguran znak za pre­

poznavanje Marka Pola unutarnjega svijeta. Naš Marko Polo zrači

zdravljem.

Kamo idemo? Kamo nas on to vodi? Krenuli smo s namjerom da

naučimo kako se koristiti Chijem. Tek smo počeli, a već sumnjamo.

Kamo idemo?

Život se događa iznutra. On se ne manifestira na bilo kakav način. Postoje principi koji upravljaju njegovom manifestacijom - ravnoteža, simetrija i harmonija. Chi je instrument pomoću kojega percipiramo tu harmoniju. On je instrument za istraživanje nas samih, našega tijela, s

kojim počinjemo, ali samo počinjemo, jer ići ćemo mnogo dalje. Prema našoj dubokoj realnosti, prema onome što u biti jesmo, prije ikakve diferencijacije ili fragmentacije - jedinice života. Život je jedan golem tok. U njemu vlada savršen sklad. Pomoću Chija uočavamo tu prvobitnu harmoniju, integriramo se u opće kretanje, u golemi tok života. Pomoću Chija komuniciramo s drugima, s prirodom, sa svime što je živo. Ta ko­munikacija se događa iznutra, pomoću nečega što iznutra povezuje sve što je živo. To nešto je Chi.

Tjelesna ograničenja Ma kakav bio stav tijela, on uvijek mora pružiti jak osjećaj lagodnosti i udobnosti. To je prvi kriterij. Za postizanje takvoga stava ne postoje ni pravila, ni model. Tijelo stav zauzima spontano. Proučit ćemo tehnike pomoću kojih se to postiže i nikad nećemo pokušavati sličiti nekom modelu ili tražiti simetriju vidljivu izvana. Simetrija koju mi tražimo je unutarnja, kao što su naposljetku i sredstva za njezino postizanje.

U čemu je problem? Ponajprije, uz vrlo rijetke iznimke, svi odrasli ljudi imaju deformirana tijela. Sada nije trenutak da istražujemo što su tome uzroci. Utvrdimo štetu i pokušajmo popraviti ono što se može. Akt) je beskorisno prilagoditi se nekom modelu da bi se postiglo pravilno držanje, potrebno je pokušati ispraviti ono što je deformirano, loše oblikovano, zapušteno i degradirano zahvaljujući našem obrazovanju i načinu života. Kako bismo tijelu vratili zdrav oblik, potrebno je mnogo prakse. To se čini pomoću kineziterapije, vježbi razgibavanja, kolektivne gimnastike i osteoterapije. Nemojte oklijevati pribjeći im.

Ako nije prekasno, mogu se postići nevjerojatna poboljšanja. Uz strpljenje i upornost, što nije potrebno naglašavati. S druge strane, ako je prekasno, onda je prekasno.

Svako tijelo - uz anatomska i fiziološka ograničenja - ima ograniče­

nja koja su tipična samo za njega. Dobro držanje moramo naći unutar

tih ograničenja.

OM je manifestacija života. On cirkulira i u najzapuštenijem i najiskriv-ljenijem tijelu. Mi želimo učiniti nešto više od jednostavnoga prepuštanja kolanju Chija. Za to moramo pripremiti tijelo i naći pravilan stav. Rekao sam već da je u konačnici sredstvo za postizanje toga cilja mentalne prirode. Da, u konačnici, ali prije toga treba obaviti cjelokupan korek-tivni rad, ponajprije tjelesni. To je prijeko potrebno.

Tehnika br. 4 Sjedeći stav Sjedeći stav se bitno razlikuje od stojećeg. Možda zvuči glupo, ali je iznimno važno to naglasiti. Njegova svrha je da za vrijeme vježbe tijelu osigura udobnost i olakša mu mirovanje.

Zdjelica mora biti neznatno pomaknuta prema naprijed da bi, uz udobnost i gipkost, osigurala prirodan i prilagodljiv lumbalni luk. Kako biste ostvarili najudobniji stav, možete se koristiti i pomagalima poput jastuka, podmetača, klupice, pa čak i stolaca i naslonjača. Dobro je došlo sve što pomaže da stav bude udoban.

Lumbalni luk je rezultat udobnog stava tijela, a ne naprezanja mišića. On mora biti pokretan. Težina tijela počiva na luku i podupire ga bez naprezanja. No, pripazite, u tom stavu tijelo nije mlitavo. Abdominalni mišići igraju važnu ulogu u njegovu održavanju. U stvari, trbuh nije opušten. Njega podupire stalna napetost u abdomenu, čiji je centar Tan Tien (o njemu ćemo detaljno govoriti u 3. poglavlju).

Tijelo se neznatno zbije, a ramena padaju unatrag. Važan je i položaj glave. O njoj ćemo također govoriti posebno.

Pri dodirivanju mišića s obije strana kralježnice, ne smije se naići na napetosti, a još manje na ispupčenja ili čvorove. Sakralno-lumbalna zona također mora biti opuštena. Cesto je dovoljno neznatno namještanje, mali pokret zdjelice kako bi se napetost uklonila.

Glava jednostavno počiva na elastičnosti vratnih kralježaka, jednostavno. Tu upravo i postoji problem. No, o njemu ćemo poslije govoriti opširno.

Kralježnicu tvore dva zakrivljenja koja oblikuju lumbalnu udubinu i udubinu potiljka, te veliki luk prekriven mišićima i salom. U stvari, ona je poput velike opruge. Ona mora biti gipka, prilagodljiva, pokretna, savitljiva, podešljiva i bez otpora. Cijela kralježnica uvijek mora biti spremna popustiti i pred najmanjim zahtjevom za udobnošću, blago­stanjem, unutarnjom simetrijom i ravnotežom.

Sva sredstva koja pomažu da se postigne pravilno držanje su dobra.

Sada ćemo se pozabaviti njima.

Tehnika br. 5 Namještanje glave

Položaj: sjedeći

Namjestite se udobno i tijekom vježbe bez naprezanja održite blago

lumbalno zakrivljenje. Kralježnica je gipka, a leda opuštena.

Nagnite glavu naprijed, kao da ćete blago potvrdno klimnuti. Polako je vratite na njezino mjesto, bez napora usmjeravajući bradu prema dolje. U određenom trenutku osjetit ćete da glava doslovno upada u čašicu, gdje ostaje nepokretna. Imat ćete dojam kao da je loptica pala u šupljinu odgovarajuće veličine. Sve treba raditi bez naprezanja, a cilj je postići najveću moguću opuštenost svih mišića.

Postanite svjesni težine same glave. Osjetite njezinu težinu kad je nagnuta naprijed. Osjetite težinu glave na vratu. Težinu morate osje­titi u vodoravnoj liniji koja prolazi bazom zatiljne kosti, mastoidnim nastavkom i zglobom donje čeljusti. Svaki put kad radite vježbu, neka vam taj osjećaj pomogne pri vraćanju glave na njezino mjesto. Glava je poput napuhane lutke koja se uvijek vraća u okomiti položaj.

Vježbu ponovite nekoliko puta prema naprijed, onda blago nagnite glavu udesno, te je pomoću istog laganog pokreta vratite u čašicu. Brada je uvijek spuštena. Pokušajte osjetiti težinu, bez ikakvog napora, usmjeravajući pozornost na opće opuštanje svih mišića. Isto ponovite na lijevu stranu. Nakon svakoga pokreta glava ponovno upada u čašicu. Tako ćete provjeriti jeste li vježbu izveli pravilno.

Zabacite glavu unatrag, ali ne suviše. Vratite je kao kod prethodnih

pokreta, te ponovno nađite čašicu.

Pomičite je na sve strane uvijek vraćajući lopticu u čašicu. Postupno

smanjite amplitudu pokreta. Učinite neznatan pokret jedva pomičući

glavu, pa je vratite u čašicu jednostavno opustivši mišiće koji su je po­

krenuli. Samo težina utječe da ona ponovno nađe svoje mjesto. Istražite

to u svim pravcima, istražite sve mogućnosti pomicanja glave iz čašice

i vraćanja u nju reducirajući pokrete do minimuma. Na kraju je glava

nepokretna u čašici i imate osjećaj da se kupa u ulju. Da, glava se nalazi

u nestabilnoj ravnoteži i pokreće je i najmanje kretanje tijela. Jer, tijelo

je sve vrijeme u pokretu, pa makar to bili i samo pokreti izazvani

disanjem. Zbog toga glava pravi jedva vidljive mikropokrete plutajući

u koritu s uljem. Ako ste pravilno tražili položaj glave, ramena će vam

biti potpuno opuštena, kao i potiljak i leđa. Vaše držanje se uvelike

poboljšalo. No, to nije kraj. Možete ići mnogo dalje. Nadohvat vam je

ruke. Stoga, krenimo!

Tehnika br. 6 Bestežinsko stanje Postigli ste pravilno držanje glave. Sada dodirnite vrh glave. Budite ga

svjesni i usredotočite se na osjećaj koji se spontano probudio. Mogli

bismo reći da nešto lagano dodiruje to mjesto.

To se nije dogodilo? Nije važno! Vrhovima prstiju lagano dodirnite

kosu ili kožu na tom području. Nemojte se brinuti jeste li precizno

dodirnuli sam vrh glave. On je tamo gdje ste dodirnuli. Spustite ruku

i osjetite točku koju ste dodirnuli. Na tom je mjestu ostala neka vrsta

taktilnog osjeta koji možete zadržati onoliko koliko želite. Neka vam

radi mašta. Postavite zamišljenu lopticu na vrh glave i dopustite da

glava spontano prilagodi položaj kako bi loptica zadržala ravnotežu.

Pokreti su minimalni, gotovo imaginarni. Preveliki pokret ili nagib

glave dovest će do pada loptice.

Sada budite svjesni položaja zdjelice. Zamislite da zglobovi koji je

podržavaju plivaju u ulju. Zdjelica pravi mikropokrete u svim smjero­

vima. Mikropokreti su samo nešto neznatno veći od onih zamišljenih.

Osjećate valove, a pokreti se uglavnom ne vide. Dakle, zdjelica radi

mikropokrete koji spontano namještaju stav tijela. Glava reagira svojim

mikropokretima kako bi loptica ostala u ravnoteži. Sve se to izvodi

krajnje nježno i bez utjecaja volje.

Postanite svjesni petog lumbalnog kralješka. Ne tražite anatom­

sku preciznost, već osjećaj. Osjetite kako se taj kralježak kupa u ulju.

Mikropokreti se događaju sami od sebe, dopuštate im da se dogode, ali ne

smijete zaboraviti da na vrhu glave imate lopticu koja ne smije pasti.

Budite svjesni četvrtog lumbalnog kralješka... Osjetite svaki od kralježaka kako se kupa u ulju. Imenujte ih, te u sebi ponavljajte njihov naziv kao i zamisao da plivaju u ulju: Dvanaesti leđni kralježak pliva u

Ulju... Čovjek ima pet lumbalnih, dvanaest leđnih i sedam vratnih kra­lježaka. Trebat će vam neko vrijeme da ih sve osjetite. Vrlo brzo ćete shvatiti da se vrijedi potruditi. Kako se penjete kralježnicom, tako će

se stav postupno sam od sebe ispravljati. Povremeno će spontano doći

do većih pomaka u namještanju kralježnice. Nemojte se opirati, pazite

jedino da glava zadrži položaj, u čemu joj pomaže loptica. Za namje­

štanje vratnih kralježaka često su potrebni veći pokreti glave. Neka se

oni dogode, glava će sama od sebe ponovno upasti u čašicu.

Sada se cijelo tijelo kupa u ulju. Krutost i napetost su svedene na najmanju

moguću mjeru. Nalazite se u ugodnom bestežinskom stanju. Plutate kroz pro­

stor. Uživajte u tom stanju i zadržite ga do kraja našega istraživanja.

Tehnika br. 7 Unutarnja simetrija Osjetite istodobno vrh glave i Tan Tien. Zamislite okomitu liniju koja spaja te točke. Ta linija ne smije biti čvrsta, zamislite je kao tanku zraku svjetlosti. Ona nikako ne smije ometati mikropokrete i plutanje tijela. Osjetite Tong, točku koja se nalazi u centru dna zdjelica. Žene je mogu lakše odrediti - između vagine i anusa. Kod muškaraca se ona nalazi između testisa i anusa. Tong je mala zona čije mišiće možemo neovisno kontrahirati. To je također središnja točka tog područja. Povežite Tan

Tien i Tong zamišljenom okomitom linijom. Budite svjesni cijele linije, od vrha glave do Tonga. Razočarani ste? Ta linija je obično isprekidana. U svakom slučaju, ne činite ništa da to promijenite! To će se postupno dogoditi samo od sebe. Vaša mašta je tijelu dala smjernicu. Ono će samo učiniti ostalo. To je bila okomita smjernica. Sada ćemo mu dati vodoravne smjernice.

Zamislite i osjetite vodoravne linije, nematerijalne zrake izvan tijela

koje ga dodiruju u područjima koja ćemo opisati. Zamislite vodoravnu

liniju u razini obrva. Osjetite dodir obrva i linije, koja se širi prilično

izvan tijela. Osjetite i vidite okomitu liniju. Tijelo će spontano prilagoditi

svoj stav kako bi između tih linija nastao pravi kut.

U svakom slučaju, ne činite ništa. Sljedeću vodoravnu liniju zami­

slite u razini usana. Osjetite kako linija dotiče usne pa usporedite dvije

vodoravne linije. One će pokušati postati paralelne. Mišići lica će se

spontano prilagoditi.

Sljedeću liniju zamislite u razini ključnih kostiju. Osjetite dodir

tijela i linije i uočite paralelne linije. Potražite okomitu liniju. Tijelo se

namješta mikropokretima i gotovo nevidljivim promjenama.

Zamislite vodoravne linije u razini bradavica, donjih rebara, pregiba laktova, vrhova lopatica, trtičnih kostiju, zdjeličnih kostiju, bedre­nog pregiba itd. Ne zaboravite na okomitu liniju koja je sve manje isprekidana.

Sto je pravilan stav Vježbe ponavljajte sve dok ne postignete osjećaj opće unutarnje simetrije. Ona neće biti savršena, savršenstvo je nedostižno. Ako tijekom života vježbajući osjetimo da smo je postigli jednom ili dvaput, možemo se smatrati veoma sretnima i privilegiranima.

Ako takvo stanje postignemo više puta, to je zato što nismo suviše

izbirljivi ili naša unutarnja percepcija još uvijek nije dovoljno razvijena

i istančana. Bit će vremena da to shvatimo u daljnjem radu. Zasad o

tome znamo tek ponešto. Radimo već nekoliko godina, a stav nam još

nije pravilan. Nepravilnosti je lakše otkriti nego ispraviti. Stav nikad

neće biti do kraja pravilan. Međutim, u našem proučavanju mi se kori­

stimo izrazom pravilan stav, svjesno izostavljajući ograničenja kao što

su gotovo pravilan ili pravilan u okviru mogućih granica. Pravilan stav je

onaj koji možete postići na vašoj razini. Nemojte se upuštati u tehnike

koje zahtijevaju pravilan stav prije no što ste učinili sve što je u vašoj

moći da ga postignete.

Dakle, eto nas. To je naš pravilan stav. Kad je držanje pravilno, sve

je slobodno i pokretljivo. I najmanji pokret, i najmanji poticaj se širi

cijelim tijelom. Disanje je važno kretanje. Kad se odvija u Tan Ticnit,

njegovo kretanje naprijed-natrag izaziva valove. Ne smijemo zaboraviti

da tijelo čini više od 8 0 % tekućine. Kad je mirno i opušteno, njegove

reakcije će biti identične reakcijama bilo koje tekućine pod istim uvje­

tima. Valovi koje izaziva kretanje Tan Tiena su stvarni, fizički valovi

u tekućini. Oni se šire cijelim tijelom, baš kao valovi u vodi. Javljaju

se veliki pravilni valovi koji se šire u ritmu Tan Tiena. Postoje i drugi

valovi koji su izazvani vraćanjem velikih valova, a koji se razbijaju o

površinu tijela. Ti se valovi sudaraju. Oni skreću s puta zbog napetosti

i krutosti u našem tijelu, kojih uvijek ima čak i pri pravilnom stavu.

Širenje tih valova možemo jasno pratiti, a mogu se promatrati i razna

sekundarna kretanja.

Ima toga još: srce također radi važne pokrete. U tijelu koje je pronašlo

pravilan stav, otkucaji srca se osjećaju kao pravi zemljotres. Tijelo se

trese, udarci srca ga gibaju i ono pravi male pokrete. Istodobno, otkucaji

srca stvaraju valove koji se mogu pratiti u cijelome tijelu. Možemo ih

razlikovati od otkucaja koji se daljinski šire arterijama, dok su srčani

valovi kružni. Uz nešto pozornosti i nakon nekog vremena vježbanja,

osjetit ćete tu razliku.

Kad se stav stabilizira, valovi i otkucaji u našem tijelu će se stopiti, a

rezultat svih tih različitih pokreta bit će samo jedno pravilno kretanje.

Unutarnja sreća Promatran izvana, pravilan stav pruža sliku najsavršenijeg mirovanja jer se pravilno kretanje ne može vidjeti. Jedino ga nejasno primjećuje učenik koji se identificira s blagim ljuljanjem koje nije vidljivo oku. To

je golemi unutarnji mir, to je tjelesno zadovoljstvo unutarnjom sime­trijom i dubokom ravnotežom. To se ne postiže za nekoliko dana. Za lo je potrebno mnogo vremena. Ne preskačite korake.

Pravilan stav ovisi o unutarnjoj simetriji. A to se vidi. Ako uspore­dimo fotografiju s vašeg početka i onu napravljenu poslije nekoliko godina, vidjet ćemo golemu razliku. No, nemojte pogriješiti, zrcalo je vaš najgori neprijatelj. Tijelo nikad neće odraziti unutarnju simetriju, ono nikad neće biti simetrično. Savršeno tijelo ne postoji. Nema savr­šenih kralježnica, nema trupa čije su obje strane podjednako razvijene, nema identičnih ruku, nogu. Da bi tijelo, sa svim svojim nesavršeno­stima, zauzelo geometrijski simetričan položaj, ono mora upotrijebiti silu, naprezati se. Tada se neće osjećati spokojno, opušteno, slobodno i zadovoljno. Ono nikad neće biti sretno.

A jedini čvrst kriterij pravilnog stava je - sreća. Svako učenje ima jednu manje-više napornu fazu. Kroz nju se mora proći. Sreća se često mora platiti s nešto boli. No, nemojte dopustiti da vas prevare. Patnja, bol, napori, žrtve nisu korisni. Preplatit ćete ono što na takav način nikad nećete dobiti, a što s druge strane, ako ne idete prebrzo i ne želite stići na cilj po svaku cijenu, možete dobiti po neusporedivo nižoj cijeni.

Zaboravite na zasluge i nagrade. Nemojte se zanositi da će vaši napori završiti kad dobijete nagradu u obliku sreće. Sreću već imate, ona pripada životu. Samo toga postanite svjesni i stvorite tjelesne i mentalne uvjete kako bi svijest o tome bila moguća. Ti uvjeti su sjedinjeni u pravilnom stavu. On se ne ostvaruje borbom, samopovređivanjem, patnjom, nametanjem bilo kakve discipline, naprezanjem i samozlostav-Ijanjem na bezbroj načina. Pravilan stav se postiže istraživanjem potpuno suprotnim onome što sam upravo opisao. Kaže se da žene moraju patiti da bi bile lijepe. Ne znam je li to istina. Samo znam da se sretan ne postaje pomoću patnje.

Tan Tien ili centar tijela

Centrirati se u Sebi Tan Tien je centar tijela. On je tjelesni centar u onoj mjeri u kojoj je tijelo

tjelesno. Tijelo je granica. Kad smo istraživali opuštanje, već smo spome­

nuli činjenicu koju smo doživjeli - granice tijela su mnogo manje jasne

no što n a m se to čini. U stvari, u nekim stanjima koja smo doživjeli,

granice tijela u našoj su percepciji zamagljene, a često i sasvim nestaju.

Svijet koji nam je poznat je opažajni svijet. Postojanje svijeta koji nije

opažajni, može biti jedino rezultat razmišljanja, proizvod uma. Na sličan

način opažamo naše tijelo. To je naše pravo tijelo. Izvan percepcije koju

imamo o njemu, naše vlastito tijelo je jedino rezultat razmišljanja. Ono je

proizvod našega uma. Ne želim vas gnjaviti. Dokazivanje vas svakako

neće uvjeriti. Samo vas molim da i u razumu prihvatite zamagljenost

koju ste svakako doživjeli u vašoj percepciji.

Jer, percipirajući tijelo već ste iskusili nepostojanje granica. Nepostojanje

granica znači nepostojanje tijela. Međutim, vaša svijest je bila potpuno

probuđena. Kao i sva fizička tijela, naše tijelo ima fizički centar. Čim

tijelo prestane biti objekt percepcije i osjetila, tvoraca toga fizičkog

svijeta, centar više nema tu osobinu geometrijski savršenog položaja.

U onome što nije ograničeno nema centra. Određivanje centra gubi

smisao, jer u prostoru bez predmeta, koji je uslijed toga neograničen,

centar je bilo koja točka. Zato možemo postati svjesni svoga centra, a

da se pritom ne koristimo tjelesnim orijentirima.

Prihvatimo zamisao da vanjska percepcija tijela nije jedina moguća

percepcija, te da ga možemo percipirati i na druge načine. Dakle, da tijelo

više ne bismo doživljavali kao predmet u svijetu predmeta, potrebno je

staviti se u ulogu unutarnjega promatrača. Koje je mjesto najpogodnije?

Naravno, u centru - Tan Timu.

Kako? Kako treba postupiti? Želimo obaviti unutarnje istraživanje.

Dakle, neka početak bude prestanak usmjeravanja pozornosti na vanjsko.

Usmjerimo je prema unutra. Što ondje nalazimo? Sebe. Ondje nalazimo

Sebe. No, to je ipak Ja koje u potpunosti ovisi o vanjskome svijetu. Ono

postoji samo kao suprotnost nesebe.

Naš će prvi korak biti njegovo oslobađanje. Podarit ćemo mu postoja­

nje neovisno o suprotnosti koja je do ovog trenutka bila pravi razlog

njegove afirmacije. Pročistit ćemo ga, pojednostaviti i svesti na jednu

točku. Na jednu jedinu točku koja je u stvari centar cijeloga svemira.

Svemir ne postoji sam od sebe. On postoji zato što postoji svijest koja

ga zamišlja. On nema granica, ali ima centar. Gdje bi se mogao nalaziti

taj centar svemira nego u svijesti koja ga je stvorila?

Kad kažem »Ja«, čak i u sebi, pokrećem svoje govorne organe i

čujem - stvarno ili mentalno - riječ. Drugim riječima, pokrećem osjetila

i govor, stvaram jedan vanjski objekt. No, to nije ono što želimo. Ako

nas Ja smješteno u ustima, ušima i mozgu, projicira prema van, onda

ga postavimo negdje drugdje. Ono neće biti ništa manje Ja, a možda će

ga biti lakše isključiti iz vanjskog svijeta.

Postavimo Ja u Tan Tien. To će biti cilj našega prvog istraživanja -identificirati se s Tan Tienom, osjetiti naše Ja, biti svjestan sebe u Tan

Tienu. Nazvat ću to istraživanje centrirati se. Kad se centriramo, uvijek stvaramo vanjski objekt, koji je pomalo drukčiji od drugih. Nije uobiča­jen, stvoren je drukčije. On je centar konvergentnosti i divergentnosti. Više nije predmet koji se suprostavlja drugim predmetima.

Prema našem unutarnjem svijetu Pokušajmo shvatiti tu razliku. Kad jednostavno osjećam Tan Tien, stva­

ram jedan vanjski objekt. No, kad se identificiram sa svojim Tan Tienom,

kad je Ja ili Ja jesam, rezultat svijesti smještene u Tan Tienu, tad sam na

putu prema unutarnjem svijetu. Okrećem leđa svijetu predmeta.

Sada smo se suočili s unutarnjim svijetom. On je tu ispred nas u svom

nepromjenjivom sjaju. Ali, mi o njemu još ništa ne znamo. Njega još uvijek

skriva percepcija, slike i govor koji pripadaju vanjskome svijetu. Na

nama je da se oslobodimo tih smetnji koje nas sprečavaju da vidimo

unutarnji svijet i da krenemo prema njemu. Ako okrenemo leđa svijetu

predmeta, to nije dovoljno da on nestane. Ako ne sudjelujemo u uzbur­

kanosti, ako ne postavljamo zahtjeve i ne prepiremo se oko materijalnih

stvari, to ne znači da smo izišli iz vanjskog svijeta.

Dvije nas stvari zadržavaju čvrsto u njemu. Jedna je naše tijelo koje percipiramo kao vanjsko, kao nešto što nam intimno pripada, ali naše znanje o njemu potječe iz one percepcije pomoću koje upoznajemo svijet predmeta. Druga stvar su sjećanja na taj svijet. Ta se sjećanja

pojavljuju U obliku slika koje se nižu na našem mentalnom ekranu

ili u obliku neprekidnog manje-više povezanog razgovora koji u sebi

vodimo sami sa sobom.

Homo externalis se drži čvrsto. Ne želi popustiti. I u pravu je. Njegova

uloga je obraniti život. Popustiti bi značilo život izložiti opasnostima

koje prijete sa svih strana. Cijeli svemir u svakome trenu teži unište­

nju života. Kad bi došlo i do najmanje promjene atmosferskih prilika,

primjerice za 100-tinjak Celzijevih stupnjeva (što je 100 stupnjeva u us­

poredbi s temperaturom Sunca?), sav bi život na zemlji bio uništen. Ako

život ipak opstane, to će se dogoditi zahvaljujući savršenoj budnosti i

nepokolebljivoj i neumornoj volji. Homo externalis ima najvažniju ulogu

- on čuva život u ratu koji se vodi protiv cjelokupnog svemira.

Usto, prvi prijeko potreban uvjet za istraživanje kojim se bavimo

je - mir. Da bi Homo externalis mogao popustiti, on se mora osjećati

sigurnim, on mora napustiti ulogu čuvara i prihvatiti mir.

Gledam svoju ruku, držač za pero i papir po kojem pišem. U mom perceptivnom sustavu ne postoji nikakva razlika između mojega tijela i bilo kojeg vanjskog predmeta. Gledam na njih na isti način i smje­štam ih u isti prostor. Za svoj perceptivni sustav ja nisam svoje tijelo. Ta pogreška, ta iluzija je biološki opravdana. Prijetnja uništenja dolazi izvana, ona je usmjerena prema tijelu u kojem se odvija život. Da bih obranio svoje tijelo, moram ga postaviti u odnos prema agresoru, moram ga smjestiti u njegov prostor, moram ga postaviti izvana. Odvajam se od njega i stvaram iluziju - Sebe koji se razlikuje od mojega tijela.

Ovo tijelo pripada svijetu predmeta. Ono je velika prepreka na putu

prema unutarnjem svijetu. Ono je nepremostiva prepreka jer smo mi

od njega odvojeni, jer ono nije Ja nego moje. Naša glavna zadaća je da

ga reintegriramo, da se s njime identificiramo, da ponovno otkrijemo

naš temeljni identitet, da ponovno postanemo JEDNO.

Ponovno otkriti jedinstvo bića Na koji način? Ponovno postanimo centrirano Ja. Budimo taj centar. U toj

konkretnoj točki osjetimo Sebe. S tog mjesta proizlazi moja egzistencija.

Ja jesam iz te točke, svijet jest iz te točke. To je Centar. To nije moj centar,

to nije centar svijeta: to JEST Centar. Sve proizlazi iz njega.

Biti centriran je stanje uma, metalni stav mnogo prije no što mu se tijelo prilagodi i nađe vlastiti stav. Kod nekih je ljući i tijelo pravilno organi­zirano oko Tim Tiena. To se može primijetiti u njihovu kretanju i držanju. No, oni zbog toga nisu nužno i centrirani. Oni su i dalje usmjereni na

vanjsko, a pravilno držanje tijela samo im daje lakoću koja nije poznata

onima čije tijelo nije centrirano.

Biti centriran znači napustiti sliku svoga vanjskog tijela - to znači

postati točka oko koje se gradi unutarnje tijelo. To je tijelo o kojem ne

možemo imati nikakvu sliku, čak ni percepciju. Možemo ga samo biti

svjesni.

Ta svijest je Jastvo, ali ne u svom verbalnom obliku. Verbalno obliko­

vano Jastvo nalazi se u glavi. Ono je vanjsko. Svjesno Jastvo smješteno

je u Tati Timu. Svijest o postojanju ne postoji zahvaljujući percepciji.

To je samo i jedino stanje svijesti.

Ovo će istraživanje još dugo bili naše glavno zanimanje. No, neka bude potpuno jasno - nikako nije u pitanju napuštanje tijela, a još manje njegovo preziranje. Tijelo jest prepreka na putu u unutarnji svijet, ali samo u svojoj vanjskoj formi koja pripada svijetu predmeta. Naprotiv, svijest o tijelu je prva stanica na našem putu prema unutarnjem. Kako bismo je onda mogli preskočiti? Ignoriranje tijela je loše koliko i nje­govo zlostavljanje. U oba slučaja ono je nepremostiva prepreka na putu našega istraživanja.

Ne, riječ je o tome da se odnos tijelo-predodžba, tijelo-zadovoljstvo ili bol, tijelo-osjećaj, zamijeni s odnosom tijelo-svjesnost. Radeći na tijelu, poboljšat ćemo ga na tisuću načina, uključujući i mišiće, no tome ćemo uvijek pristupati iznutra. To je jedina razlika.

Rekli smo da je mir prvi uvjet za naše istraživanje. U stvari, Homo

external is je ratnik. Njegovo zanimanje je ratovanje. To je njegov život. On ne vjeruje u mir. Mi mu možemo pokušati pružiti sva moguća jamstva, no on će nas uvijek vraćati prema vanjskome svijetu. Moramo stati na njegovu stranu i prihvatiti da će još dugo svi naši napori biti samo djelomično uspješni. Nećemo zbog toga biti manje uporni, ali važno je znati da je to što nam se događa normalno.

Homo externalis obavlja svoju dužnost, i to dobro. Ako ne vjeruje u mir, to je zato što smo još predaleko od njega. Mi moramo urediti naš život i riješiti egzistencijalni problem, a ne male bezbrojne probleme koji će se ponovno javiti čim povjerujemo da smo ih riješili. Stvarni Problem. Morali bismo biti sposobni reći: »Za mene postojanje nije pro­blem«, a to se odnosi i na materijalno postojanje, na odnose s drugima i na zdravstvene probleme.

Tek tada postoji nada da ćemo uspjeti prevariti Homo exterttalisa koji će početi vjerovati u mir, uvjeriti ga kako bi nam dopustio da napustimo vanjski svijet i upustimo se u avanturu unutarnjega svijeta. No, neka vas ne zavede iluzija. On naše istraživanje neće nikad smatrati ozbiljnim.

Dopustit će nam da se njime bavimo, čak će možda biti strpljiv i pravit će se popustljivim. Neka se time malo pozabavi, ali srećom, ja sam tu!

Pa, dobro! Sve to zvuči prilično zanimljivo, ali vjerojatno postoji i tehnički aspekt istraživanja Tan Tiena, zar ne?

Da, upravo počinjemo. Sada ulazimo u važnu fazu našega istraži­vanja. Korisno je istaknuti njezinu važnost. Pokušat ćemo doći do percepcije Tan Tiena.

Tehnika br. 8 Prednja odredišna točka Tan Tiena Izvedite tehniku br. 3 Refleks ispod pupka. Tenarnim izbočenjem pritišćite čvrsto ispod pupka, neka vam ruka lagano klizi po trbušnim mišićima koji pružaju otpor. Ruka će naići na osjetljivu točku - to je vaša prednja odredišna točka Tan Tiena, na površini mišićne mase i kože.

Ležite na leda i opustite se. Dišite ispod pupka i zadržite pozornost na prednjoj točki. Smanjite joj površinu i pojačajte njezinu vanjsku percepciju. Do kraja vježbe zadržite sjećanje na tu točku.

Sve zaboravite i opustite se. Sjećanje na prednju točku ostaje. To je sve.

Zamislite da vam je desna šaka (za dešnjake) u trbuhu ispod prednje odredišne točke. Tu imaginarnu šaku širom otvorite, pa je zatvorite, čvrsto je slisnite, pa je opet otvorite. Ponovite to više puta. Osjetit ćete kako u trbuhu nastaju kontrakcije koje potom djelomično popuštaju. Nastavite zamišljati te pokrete šake. Provjerite odvija li se sve na pravome mjestu. Neka se kontrakcije događaju ispod prednje točke. S vremenom će se stalna kontrakcija zadržati u području Tan Tiena.

Prestanite zamišljati šaku i opustite se. U Tan Tienu će se kontrakcija zadržati i neće popustiti bez obzira na vježbu opuštanja.

Sada ispod pupka imate stalnu percepciju. Dajte joj oblik. Neka to

bude mala, teška loptica. Osjetite njezinu težinu i oblik. Vizualizirajte

je, dodirnite je. Sada imate percepciju Tem Tiena.

— Polako. Učinio sam sve što ste rekli, ali ne osjećam ništa.

Nije važno. S vremenom ćete osjetiti. Počnite ponovno. Ako ništa ne

osjećate, onda zamislite. Ponovimo vježbu i zamislimo našu lopticu.

Stavite desni dlan iznad prednje odredišne točke. Palcem, kažiprstom

i srednjim prstom uhvatite imaginarnu lopticu, gnječite je, pritišćite,

stišćite, vrtite među prstima. Budite uporni i činite to dovoljno dugo.

Uskoro ćete osjetiti rad u trbuhu, percipirat ćete lopticu. Kad je osjetite

dovoljno snažno, spustite ruku pokraj tijela i ponovite vježbu samo je

zamišljajući. Sada imate percepciju Tan Tiena, zar ne?

- Ne.

Ali! To se događa. To je neugodni trenutak kad se učitelj osjeća glupo.

Katkad, a to se rijetko događa, on čuje Ne! nekoliko puta prije no što

ga zamijeni sumnjičavo možda. U svakom slučaju, prije i l i poslije će

se ta percepcija probuditi i postati isto toliko očita kao i percepcija

šake. Morate biti uporni i razvijati tu percepciju. Cijelo naše istraži­

vanje temelji se na radu koji proizlazi iz Tan Tiena. Kad tu percepciju

ne bismo imali, to bi bilo poput sviranja klavira pod anestezijom. Da,

moguće je, ali koje li razlike!

Tehnika br. 9 Veza s usnama Možda će vas iznenaditi postojanje veza među dijelovima tijela. Au­ri kuloterapija doktora Nogiera je izvrstan primjer. Katkad u trenu možemo ukloniti jake bolove stimulirajući određenu točku u uhu, točku koja se može odrediti zapanjujuće precizno. Mi upotrebljavamo vezu između govornog aparata i Tan Tiena.

Ležite na leđa i opustite se. Osjetite usne i budite svjesni njihova

oblika, debljine, dodira gornje i donje usne. Budite svjesni područja

Tan Tiena. Do kraja vježbe zadržite pozornost na Tan Tienu. Zamislite,

ali samo zamislite, da usnama izgovarate produženi vokal u. Osjetit

ćete naznaku kontrakcije na usnama i - Oh! Kakvo iznenađenje, slična

stvarna mala kontrakcija nastat će u Tan Tienu. Vježbu ponovite više

puta pa se odmorite. Vaš će Tan Tien ostati budan.

Sada zamislite usne u području Tan Tiena. Prenesite percepciju usana

u Tan Tien. Zamislite da u izgovarate Tan Tienom. Osjetite kontrakciju

mnogo jasnije i čujte zvuk. Vježbajte to. S vremenom će vam vježba

omogućiti izravno upravljanje Tan Tienom. Imat ćete izravnu kontrolu

i djelovat ćete bez pomoći mentalne slike. Kontrahirat ćete Tan Tienom

kao pri zviždanju.

Tehnika br. 10 Veza s nosnicama Je li to prirodni refleks ili ga izazivamo ponavljanjem i uvježbavanjem?

To nije naš problem. Ležimo opušteno na leđima. Postajemo svjesni Tan

Tiena. Udišući široko otvaramo nosnice. Tan Tien je doslovno povučen

prema prednjoj odredišnoj točki. Donji dio trbuha se napuhuje, a Tan

Tien ga pritišće prema van.

Budite potpuno svjesni tog pokreta pri udahu. Jasno odredite pred­

nju odredišnu točku. Iz nje pružite blagi otpor podizanju Tan Tiena.

On postaje čvrst i veoma stvaran. Stvorite od njega tešku lopticu koju

tijekom udaha s neznatnim naporom dižete prema gore, a pri spušta­

nju je teška.

Tehnika br. 11 Stražnja odredišna točka Tan Tiena Jednoga dana Laila mi je darovala kineske metalne loptice za vježbanje

ruku. One su malo manje od loptica za tenis, ali su teške i čvrste. Ako

ih nemate, zamislite da uzimate jednu od Lailinih loptica i osjetite

njezinu čvrstoću i težinu. Taj osjećaj zapamtite.

Ležite na leđa i opustite se. U trbuhu oblikujte lopticu. Neka ima oso­

bine Lailine loptice. Udišući, lopticu dižite prema gore i osjetite njezinu

težinu. Izdišući dopustite da loptica padne, ali je podupirite. Postupno,

kod svakog sljedećeg izdaha, dopustite da se spusti sve niže. Uskoro će

loptica udariti o kralježnicu. Da bi se podigla, moraju se angažirati leđni

mišići toga područja. Oni se neznatno kontrahiraju, gurajući lopticu u

suprotnome smjeru. Budite svjesni područja u kojem nastaju mišićne

kontrakcije. Upravo ste istaknuli stražnju odredišnu točku Tan Tiena.

Ona se nalazi tamo gdje ste je osjetili (obično u području sakralno-lumbalnog segmenta). Ni sada nemojte dopustiti da vas s puta skrene suviše precizno anatomsko određivanje. Vaša unutarnja percepcija neće nikad biti vjerna stvarnosti anatomskih priručnika.

Sada imate stražnju odredišnu točku Tan Tiena. Budite je svjesni i zauvijek zadržite percepciju te točke. Opustite se i odmorite. Naše dvije odredišne točke ostaju prisutne. Vježbu ponovite nekoliko puta odmarajući se dovoljno dugo nakon svake od njih. Na kraju će u pot­puno opuštenom trbuhu ostati nešto materijalno, jasno prisutno između dviju odredišnih točaka, nešto što opuštanje više neće moći izbrisati - Lailina loptica.

Tehnika br. 12 Tjelesni kompas

Položaj: ležite na leđa; opuštanje je preduvjet

Budite svjesni prednje odredišne točke Tan Tiena. Ispod nje, u tijelu, nalazi se Tan Tien. Zamislite da je on centar kruga koji postaje lice kompasa. Sjever je u smjeru prsne kosti, jug u smjeru stidne kosti, istok u smjeru lijevog boka, a zapad u smjeru desnog boka.

Dišite nježno i polako. Izdišući učinite mali imaginarni napor prema dolje, od sjevera prema centru. Kraj izdaha se podudara s dolaženjem napora u centar. Vi dodirujete Tan Tien. Učinite to isto s juga, te na kraju izdaha završite u centru. Potom s istoka, pa sa zapada. Sada već imate određenu percepciju probuđenu ispod pupka. Mi ćemo je pojačati. Istodobno usmjerite napor sa sjevera i s juga prema centru. Na kraju izdaha zadržite neznantnu apneju, tijekom koje ćete produljiti i pojačati djelovanje na Tan Tien. Usmjerite napor istodobno s istoka i sa zapada. Potom isto učinite i dijagonalno: jugoistok - sjeverozapad i sjeveroistok-jugozapad. Završite naporom u obliku križa: s jever-jug i istok - zapad istodobno.

Ne činite više ništa. Zadržite percepciju centra. Može se dogoditi da u početku miješate percepciju Tan Tiena (u dubini) i percepciju prednje odredišne točke (na površini). Sljedeća tehnika uklonit će tu zbrku jasno izdvajajući Tan Tien. Iznutra.

Budite svjesni stražnje odredišne točke Tan Tiena. Neka ona bude centar lica kompasa. Ponovite prethodnu vježbu s kompasom sa stražnje strane, usmjeravajući napor prema stražnjoj odredišnoj točki. Svaki put kad napor stigne do centra, imat ćete reakciju prepoznavanja Tan

Tiena iznutra.

Završite tako da Tan Tienu date izgled, čvrstoću i težinu metalne loptice.

To zapamtite. Dok sjedite, stojite, hodate, nemojte tu lopticu izgubiti!

Centrirani napor Tan Tien je privilegirano područje u kojem se fokusira sveukupna životna energija. Ali, Chi sluša volju. Dakle, mi možemo svu životnu energiju fokusirati na drugom mjestu. Time bismo učinili glupu pogrešku jer bismo poremetili prirodni red stvari. Ipak, to je izvedivo. No, Tan Tien

nije samo mjesto za fokusiranje. U njemu se također nalazi krater ener­getskog vulkana ili - da upotrijebimo sliku iz našega vremena - dinamo koji energiju dobivenu fizičkim i kemijskim procesima transformira u životnu energiju. A taj dinamo se ne može preseliti. Svi ostali dijelovi tijela mogu služiti samo kao prijenosnici energije - a prijenosnik prenosi struju, koju sam ne može proizvesti.

Nemojte me pitati na koji se način odvija ta transformacija energije. Nemam pojma. Zapadna znanost nije sebi nikad postavila to pitanje, jer prema svemu sudeći, odgovor ne leži u području mehanike ili ke­mije. Sto se tiče objašnjenja koja daju kineski tekstovi koje tako hrabro prevode i tumače naši vrijedni sinolozi, ona nas mogu zbuniti više nego što bi to učinila matematička formula. Ja sam zauvijek odbacio sve priče o poljima cinobera koja natapaju nebeske rijeke donoseći sa sobom esenciju nebeskoga svoda, sve priče o embrionalnom disanju koje pročišćuje biser istinske yang biti, sve te peći i kotlove, sve jinove i jangove, sve teorije o pet elemenata i sedam vjetrova, sve trigrame i heksagrame. Sve sam to odbacio i odahnuo uz jedno golemo: Hunu! i osjećam se dobro.

Za mene je transformacija energije u Tan Tienu činjenica koja je proi­zišla iz promatranja i iskustva. Za nju ne moram imati nikakvo teorijsko objašnjenje. Već dugo nisam zločesto dijete koje razbija igračke da bi vidjelo kakve su iznutra. Pozivam vas da budete svjesni Tan Tiena, a ja ću vas pokušati naučiti kako se njime koristiti. To je već mnogo.

Tan Tien je i gravitacijski i geometrijski centar tijela. A tu potpuno ulazimo u fiziku i mehaniku. Je li potrebno naglašavati koliko je važna točka koja služi kao oslonac poluge ili centra kotača? Ljudsko tijelo je mnogo složenije od poluge ili kotača. Usprkos tomu, vrlo složeni pokreti koje ono izvodi cijeloga života, postaju neusporedivo lakši i jednostavni kad se centar tijela koristi pravilno.

Cjelokupna umjetnost Taiji Quana zasniva se na istraživanju pravil­nog korištenja Tan Tiena. Na tome je utemeljeno i nevjerojatno umijeće majstora orijentalnih borbenih vještina. I neusporediva tehnika slikanja kistom velikih kineskih kaligrafa, kao i sve ono čime nas orijentalne civilizacije toliko iznenađuju. To je učenje iznimno važno. To je svjesnost koju treba probuditi istraživanjem i vježbom.

Tehnika br. 13 Tan Tien u ležećem položaju

Položaj: ležite na leda

Stopala su na podu, noge savijene, a koljena razdvojena.

Zamislite na leđima brojčanik sata: točka koja označava 6 sati nalazi se u području sakruma i trtične kosti, 12 je na prvom lumbalnom kra-lješku, 3 je prema desnom boku, a 9 prema lijevom. Pronađite prednju i stražnju odredišnu točku Tan Tiena. Ponavljam, ne tražite precizni anatomski položaj nego što jasniju percepciju. Točka je ondje gdje je osjećate.

Micanjem zdjelice lagano pređite nekoliko puta od položaja 6 sati do 12, te od 12 do 6 sati. Dok ste prelazili taj put, precizno ste osjetili mjesto stražnje odredišne točke Tan Tiena. Sada krenite od 6 sati prema

12 s namjerom da se zaustavite kad osjetite stražnju odredišnu točku.

Lagano pomaknite zdjelicu pružajući neznatan otpor u prednjoj odre­

dišnoj točki. Kad dotaknete stražnju odredišnu točku, zastanite te je

malo pritisnite prema podu. Taj pokret ljuljanja i pritiskanja stražnje

točke prema podu izaziva reakciju vraćanja pritiska kroz trbuh od

stražnje odredišne točke k prednjoj. On naglašava Tan Tien u sredini

trbuha, ispod pupka, iznutra. Zapamtite osjećaj percepcije Tan Tiena i

zadržite ga što dulje možete.

Zamislite čvrstu šipku koja povezuje dvije odredišne točke. Ako lagano

pomičete zdjelicu, osjetit ćete kao da ta šipka doista postoji. Ponovite mica­

nje zdjelice. Zaustavite se na stražnjoj odredišnoj točki i osjetite reakciju

vraćanja pritiska vođenoga šipkom. Svedite disanje na minimum te uz

najmanje moguće aktiviranje mišića činite male pokrete zdjelicom. Dok

udišete, oslobodite stražnju odredišnu točku u smjeru 6 sati, ali ne idite

predaleko, pa se tijekom izdaha vratite u odredišnu točku. Osjetit ćete

Tan Tien. Isto učinite zadržavajući dah. Načinite male pokrete kao da

ćete disati, kao što je opisano u tehnici br. 10, ali ne dopustite da zrak

prodre kroz nosnice. Tako ćete naglasiti percepciju Tan Tiena. Zapamtite

taj osjećaj. Sipka će vam pomoći, zadržite precizno sjećanje na nju.

Tehnika br. 14 Ponovno otkrivanje koordinacije pokreta

Položaj: ležite na leda; odmorili ste se poslije vježbe s kompasom

Stavite stopala na pod, kao kod vježbe sa satom. Istodobno usmjerite

liniju pritiska sa sjevera i s juga i budite svjesni Tan Tiena u kojem se te

linije sastaju. To je takozvano usmjeravanje. Dok izdišete, zamislite da

podižete glavu. Napor treba biti minimalan, a glava se vrlo malo podiže

ili se čak i ne diže s poda. Uz napor mišića - ovaj put pravi - učinite

usmjeravanje sjever-jug koje će završiti u centru. Dok udišete, odmorite

glavu na podu, a dok izdišete počnite vježbu ispočetka. Malo ćete se

pokrenuti zbog napora usmjerenih prema centru. Mišićni napor može

vam otežati percepciju Tan Tiena. U stvari, ono što vam se činilo da ste

svladali, primjerice, usredotočavanje na Tan Tien, odjednom je postalo

upitno jer ponajprije osjećate mišiće. To je normalno. Ipak, svoje napore

usmjerite u centar i pokušajte ga dostići što je dublje moguće.

Odmorite se. Mentalno izvedite usmjeravanje i osjetite Tan Tien. On je čvrsto na svome mjestu. Učinite iste pokrete glavom fokusirajući napore iz smjera istok-zapad. Budite zadovoljni neznatnim pokretima glave.

Prevelik napor angažira sve trbušne mišiće pa izvođenje odabranog usmjeravanja više nije moguće.

Ispružite desnu nogu. Dok se odupirete o pod lijevom nogom i izdišete uz fokusiranje napora u smjeru sjever-jug, dopustite desnoj nozi da se digne s poda. Odmah je pustite da padne. Izdah će biti kratak i morat ćete se malo napregnuti. U tom ste pokretu angažirali Tan Tien. Smireno udahnite pa vježbu ponovite. Usmjerite napor u stražnju odredišnu točku Tan Tiena. Dok dižete nogu, stežite mišiće tog područja. Imat ćete izravnu vezu s Tan Tienom. Učinite usmjeravanje istok-zapad. Istodobno učinite usmjeravanja koja čine križ: sjever-jug, istok-zapad.

Odmorite se. Ponovite s ispruženom lijevom nogom.

Ispružite obje noge, potom ispružite jednu ruku udobno iznad glave.

Budite svjesni lopatice na podu. Tu će početi pokret odvajanja ruke od

tla. Izdišući učinite isti napor usmjeravanja pa neka ruka odmah padne.

Izdah je kratak, a udisaj dug i vrlo smiren. Pažljivo vratite ruku i odmorite

se pa vježbu napravite mentalno. Osjetite reakciju u lopatici i ruci, potom

vezu s Tan Tienom. Pri udahu posvetite pozornost općem opuštanju.

Vježbu na isti način ponovite drugom rukom, zatim rukom i nogom

jedne strane tijela, a potom rukom jedne i nogom druge strane tijela...

Ne zaboravite se koristiti stražnjom odredišnom točkom!

Kad ustanete, osjetit ćete da vam je cijelo tijelo drukčije. Budite svjesni

Tan Tiena, te podignite jednu pa drugu ruku ili koračajte gestikulira­

jući. U svemu što budete činili, postojat će veza s Tari Tienom, a vaši će

pokreti biti koordinirani i laki, sve će vam se činiti lakim. Iznenada ćete

se osjetiti pomlađenima, čak i ako ste još mladi. Jer ponovno otkrivanje

koordinacije pokreta iz Tan Tiena, u stvari znači činiti ono što mala

djeca čine prirodno i spontano, ono što još uvijek cijeloga života rade ona rijetka privilegirana bića koja nikad nisu išla u školu.

Možda će vam sve to izgledati predugo. Cijela vježba može potrajati i dulje od vremena koje ste u jednom danu namijenili za vježbanje... ako radimo veoma brzo. Zato je nećete raditi svakoga dana. No, ipak je s vremena na vrijeme napravite, jer su to temeljne vježbe koje će vam pomoći da napredujete mnogo brže nego naporni pokušaji izvođenja složenih tehnika.

Tehnika br. 15 Tan Tien u sjedećem stavu Sjedite i što bolje prilagodite stav. Budite svjesni zdjelice. Zamislite da je ona na 6 sati. Lagano ste naglasili udubinu na leđima. Zamislite je na 12 sati. Udubina ima tendenciju nestajanja, a tijelo se neznatno zbije i malo opusti.

Na 6 sati malo udahnite. Lagano prijeđite do 12 sati, uvlačeći pritom gornji dio trbuha dok nježno izdišete. Donji dio trbuha se spontano napuhuje, on je opušten i pasivan. Krenite ponovno dok ne postane automatski i vrlo lako.

Usredotočite se na odredišne točke Tan Tiena. Pomoću imaginarne šipke povežite prednju i stražnju odredišnu točku. Vizualizirajte i osjetite šipku. Ponovite sada pokret sa 6 na 12 sati dok lagano izdišete i uvlačite gornji dio trbuha. Duž šipke ćete osjetiti pritisak koji ide od stražnje odredišne točke prema prednjoj. Ako se to ne dogodi spontano, vrlo ga je lako postići namjerno. Blago kontrahirajte mišiće leda u području stražnje odredišne točke te pokretanjem zdjelice i tijela izvodite blagi pritisak prema prednjoj odredišnoj točki. On će se premještati duž šipke. U određenom trenutku imat ćete osjećaj da doslovno držite Tan

Tien. Zamislite ga kao lopticu koju ćete nježno pokretati dok dišete i pokrećete zdjelicu.

Sve se to mora izvoditi bez naprezanja. Pripremili smo se pomoću opuštanja i potražili pravilan stav. Nemojte sve pokvariti naprezanjem. Naprezanje angažira sve mišiće, pa rad pojedinih mišića kojima se mi bavimo, nije moguć.

Tehnika br. 16 Tan Tien u stojećem stavu Mnogo je teže osjetiti Tan Tien u stojećem stavu nego pri opuštenom ležanju. Da bismo održali taj stav, kontrahira se velik broj mišića, koji

nam odvlače pozornost i percepciju. Međutim, uz nešto vježbe to

se ipak može postići. Kad stojite razmaknutih nogu, težina tijela je

raspoređena ravnomjerno. Podignite lijevu nogu. Spontano ćete svu

težinu tijela prebaciti na desnu nogu, glava će se pomaknuti, a tijelo

nagnuti udesno da bi održalo ravnotežu. Uz odgovarajući napor mišića

podignut ćete lijevu nogu.

Postoji drukčiji način da se to izvede - korištenjem Tan Tiena. Stanite,

a zdjelicu pomaknite unatrag kao da činite pokret prema 12 sati u vježbi

sa satom. Stidna kost će se pokrenuti naprijed i gore. Potražite percepciju

Ton Tiena. Sva sredstva su dobrodošla. Stražnja odredišna točka je uvijek

vrlo učinkovita. Ako vam percepcija nije zadovoljavajuća, to nije važno.

Zamislite Lailinu lopticu, pa je nosite naporom stvarnih mišića.

Lagano prebacite Tan Tien udesno tako što ćete postupno upirati lijevom nogom o pod. Cijelo tijelo zadržite u okomitom stavu, a glava neka ostane na mjestu. U određenom trenutku Tan Tien će biti okomito iznad noge koja nosi tijelo, a sva će težina biti na desnoj nozi. Lijeva noga će biti oslobođena te će se bez napora podignuti s poda.

Čini se da niste u to potpuno uvjereni. To je zato što vam glava nije

bila na mjestu i zato što niste postigli prazno i puno. Odmah ćete shvatiti

značenje tih riječi vezanih uz Tai Ji Quan.

Najbolji način za postavljanje glave još nije pronađen. Zato ćemo se poslužiti knjigom, koju ćemo staviti na vrh glave nakon što pronađemo njezin pravilan položaj. Ako napravimo i najmanji pogrešan pokret glavom, knjiga će pasti. Poslije nekoliko pokušaja našli smo pravilan položaj pa knjiga ostaje na mjestu. Sada u desnu ruku uzmite uteg od nekoliko kilograma i držite ga udaljenog od tijela. Postupno se upirite

o pod kako biste prebacili Tan Tien i postavite ga okomito iznad noge koja nosi težinu tijela. Sada vam je jasno što znači puno. Čini vam se da je cijela desna strana uronila u tlo i da je mnogo teža no obično, dok je cijela lijeva strana oslobođena težine. Ona je lagana i vi činite pokrete bez ikakvog napora.

Promijenite stranu. Ponovno postignite puno i prazno, pazeći da se knjiga ne pomakne i da se Tan Tien prebacuje lagano i postupno. Poslije nekoliko pokreta ostavite utege pa vježbu ponovite s knjigom na glavi. To vam uspijeva podjednako dobro jer je vaše tijelo pronašlo najbolji način da to učini. Sada ste sposobni postići prazno i puno bez pomagala. Sutra ćete sve morati učiniti ispočetka, jer je potrebno određeno vrijeme da se tijelo spontano i zauvijek organizira oko Tan Tiena. Danas vam to ide od ruke i to je vrlo dobro. Ne zaustavljajmo se tu.

Ponovno uzmite utege, pa pronađite puno na desnoj nozi. Lijevu nogu postavite tako kao da ćete koraknuti naprijed, s petom na podu, a na desnoj nozi zadržite puno. Tijekom cijele vježbe zdjelica ostaje u istom položaju, a vi pomoću nagiba zdjelice i kontrakcije trbušnih mišića doslovno nosite Lailinu lopticu. Drugom nogom postupno se upirite o pod pa prebacite Tan Tien na prednju nogu. Tijelo ostaje savršeno uspravno, a u određenom trenutku težina se potpuno premješta na prednju nogu. Puno je na lijevoj strani. Desna noga je prazna i podiže se s poda kao mjehurić sapunice. Prebacite je polako i uživajte u bestežin­skom osjećaju u nozi. Postavite je naprijed, s petom na podu. Počinjemo sve ispočetka. Već ste primijetili da nije potrebno prebacivati uteg iz ruke u ruku. Ostavite ga i neko vrijeme radite s knjigom, a potom bez ikakvih pomagala.

Naravno, ne trebate pokušavati tako hodati svakoga dana! Međutim, s pravilno postavljenom glavom i Tan Tienoni koji utječe na tijelo, kretat ćete se potpuno drukčije.

Disanje

Nema Chija bez disanja Disanje se odvija uvijek, jedino i samo kroz nos. I točka. Disanje je te­melj svakog tjelesnog, intelektualnog i energetskog rada. Ono oslobađa energiju za vrijeme oksidacije organskih tvari dobivenih iz hrane. Međutim, disanje je stanični fenomen, a ono što se pod tom riječju podrazumijeva u svakodnevnom govoru samo je jedna faza disanja. Ona se odnosi na ventilaciju pluća, a mi u toj fazi možemo utjecati na proces disanja. S obzirom na to da je to temeljni životni proces, sve što možemo učiniti da ga potpomognemo, od velike je važnosti. Isto tako, ono što mu odmaže, moramo smatrati štetnim i opasnim. Međutim, tehnike koje se koriste za istraživanje životne energije nisu uvijek pogodne i za dobru ventilaciju pluća, čak i kad se to zove disanje. Nema nikakvog opravdanja za smanjenje količine kisika. Energija se proizvodi oksidacijom. Kako možemo povećati energiju smanjenjem dotoka kisika? Pogrešno je ograničiti se na tehnike Chija. Te tehnike su štetne ako se učenik koji ne poznaje rad s energijom, njima koristi samo kao tehnikama disanja.

Zato ćemo se prije proučavanja tehnika Chija ozbiljno posvetiti di­sanju. Kad počnemo raditi s Chijeni, disanje već mora biti navika stečena za cijeli život. Mora vam biti potpuno jasno da život i zdravlje ovise o disanju.

Počinjemo se baviti samim životom. Njegova temeljna funkcija je di­sanje. Ako krenemo na put Chija, a namjeravamo izbjeći rad na disanju, to znači da ništa nismo shvatili, ni o Chiju, ni o životu.

Disanje uvijek mora biti najjednostavnija stvarna svijetu, ono nikad

ne smije iziskivati ni najmanji napor. Moramo biti u stanju bez napora

učiniti čak i najveći udah, moramo imati osjećaj bezgraničnog otvaranja.

Vrhunac udaha ne smije biti udaranje o prepreku, ni dolazak do zida

koji opasava prsni koš. Naprotiv, moramo imati dojam da zida nema, da

ograničenje ne postoji. Ako se udah zaustavi, to je zbog toga što se prsni

koš više ne širi. No, jasno osjećamo da bi se mogao još otvoriti kad bi

mišići bili duži. Nemamo dojam da udaramo o prepreku, a još manje da nam nedostaje snage za daljnje širenje. Čini nam se da gornji dio prsnog koša ostaje potpuno otvoren, poput posude bez poklopca.

Izdah se odvija sam od sebe. Naše djelovanje je potrebno jedino za

pražnjenje pluća silom, kad prelazimo preko granice elastičnosti prsnog

koša. Ako do toga ne dode, to je zbog napetosti koje onemogućavaju

lako disanje. Kako nastaju te napetosti? Uzrok im je u lošem općem stavu. Tijelo se

izražava kroz stav. Već smo vidjeli kako ono sve rješava na razini rata i mira. Ratni stavovi su ti koji stvaraju napetosti. Da bismo ih se oslobo­dili, prvo moramo prihvatiti stavove mira - u vrijeme mira.

Jer, ne možemo stalno biti opušteni. Usto, problem mišića koje kori­stimo pri disanju je veoma osobit. Kad se opuštamo ležeći, opuštamo mišiće i pokušavamo postići osjećaj težine. Mišići se opuštaju i postaju teški jer ne rade! Odmaraju se. Da bismo se oslobodili napetosti mišića prsnoga koša, ne možemo postupiti na isti način jer ti mišići nikad ne prestaju raditi. Beskorisno je pokušavati osjetiti njihovu težinu, to se nikad neće dogoditi. S druge strane, tome se može pristupiti na drukčiji način. Dakle, krenimo s tog mjesta.

Tehnika br. 17 Lagani kao mjehurići sapunice

Položaj: sjedeći; pronađite pravilan položaj Neka se ustali lagano i spontano disanje. Zamislite da vam se šake na­puhuju dok udišete, a pri izdahu se malo ispušu. Napuhavanje je uvijek obilnije. Postupno ćete dobiti osjećaj da se šake ispunjavaju zrakom kao

baloni. Postat će lagane. Na isti se način napuhuju vaši ručni zglobovi,

podlaktice, nadlaktice, ramena i pazušne jamice. Sve postaje vrlo lagano,

a šake - pokrenute disanjem - često se podignu s podloge, te ruke počnu

lebdjeti oko tijela. Na taj način uklanjamo prepreku ramenog pojasa.

Budite svjesni prsne kosti. Zamislite otvor na sredini prsa. Udahnite

što laganije, neka kroz njega prodre zrak. Vodite zrak tako da postignete

lagano bočno širenje prsnog koša. Pri izdahu rebra će se spontano vra­

titi u početni položaj. Budite svjesni da je to jedino vrijeme kad se ti

mišići odmaraju.

Zatim vodite udahe od prsne kosti prema gore. S istom lakoćom doći

će do širenja prsnog koša na višoj razini. Postupno se penjite sve više, a

kad stignete do granice krajnje lakoće, prekinite s penjanjem.

Sada imate osjećaj potpune slobode. Mirni ste. S vremena na vrijeme

učinite malu apneju na kraju udaha. Čini vam se da lebdite.

Napravite važan test: na kraju izdaha jednostavno zaboravite udah­

nuti. Bez ikakva ste se napora našli u apneji, koju zadržavate ne osjećajući

potrebu za udahom. Čini vam se da biste tako mogli ostati bezgranično

dugo. A onda se refleks disanja aktivira, ali bez panike. Ponovno udi­

šete, ali ne naglo.

A gdje je Tan Tien u svemu tome? Ma što radili, uvijek ste u stojećem,

sjedećem ili ležećem stavu i tlo vas podupire.

Isto tako, ma što radili, oslonite se na Tan Tien. To trebate definitivno

prihvatiti. Dodir s tlom, koji je vanjski, određuje vašu prisutnost u pros­

toru. Dodir s Tan Tienom, koji je unutarnji, određuje vašu prisutnost u

tijelu. Dodir s tlom ne ide mnogo dalje od prostornog određenja. Dodir

s Tan Tienom doseže do krajnjih granica bića u svakom smislu te riječi.

O tome ćemo još govoriti, za nekoliko godina.

Tehnika br. 18 Endonazalno disanje Naglasili smo koliko je važno disati s lakoćom. Prije no što počnemo s

tehnikama čiji je cilj povećati količinu udahnutog zraka, potrebno je

postići lakoću koja će vam omogućiti da te tehnike izvodite bez teškoća.

U suprotnom bi vježbe disanja bile iznimno naporne. Endonazalno

disanje je jedna od temeljnih tehnika nježnog disanja.

Položaj: sjedeći; pronađite pravilan položaj

Opustite lice kroz svih sedam etapa. Postanite svjesni nosa. Osjetite pokretljivost i elastičnost nosnica.

Prodrite u njih. Budite svjesni

šupljina odvojenih pregradom.

Zamis l i te kako udišete miris veoma blagog, diskretnog parfema. Što se događa? Pri udahu, nosnice se šire, a zrak uvodite u unutrašnjost nosa, prema gore.

Tijekom vježbe udišemo kao da mirišemo blagi, nježni miris. Produžite udah. Raširite nosnice i unutrašnjost nosa po cijeloj njegovoj dužini, uvi­jek krajnje pažljivo. Iznutra ciljajte u točku između očiju. Neka izdah bude smiren. Sa svakim udahom pokušajte ići malo dalje. Osjetit ćete kako vam svježi zrak prodire u nos, pa u grlo i postupno sasvim dolje, u bronhije.

Produljite udah što više možete, ali bez naprezanja. Uvijek krenite od nosnica, te prodor svježeg zraka pratite do bronhija. Poslije zamislite da vodite zrak do Tim Tiena. Uz malo mašte osjetit ćete kako se svježina spušta do trbuha.

Tehnika br. 19 Ciljano disanje Svrha ciljanog disanja je da se određeni respiratorni mišići izdvoje i opuste.

Oni dolaze u prvi plan kad se izdvoje dijelovi prsnog koša koji se potom

selektivno vježbaju. Što je manji napor uložen u opuštanje mišića koje

želimo dovesti u prvi plan, učinak opuštanja je snažniji. Naposljetku

činimo imaginarne napore. Treba imati na umu da pojačan napor ne

može rezultirati dobrim opuštanjem. Ta tehnika može poslužiti i za

opuštanje drugih dijelova tijela na koje disanje ne utječe izravno. Evo

te tehnike.

Položaj: sjedeći Udišite endonazalno samo u desnu stranu. Nekoliko sekundi lagano dišite u desna donja rebra. Potom malo udahnite, ali nemojte izdahnuti.

Zadržite dah bez napora. Tijekom apneje rebra će se blago spustiti. Ne izdišući počnite sa sve kraćim udasima, počevši od donjih desnih rebara i postupno se penjući prema gore.

Pri uzastopnim apnejama rebra ponovno padaju izazivajući blage valove. Ako tome pridodamo mentalnu sliku, možemo se popeti do vrha glave. Kad opustimo pokrenute mišiće, dolazi do izdaha. Ne prelazite granicu spontanog izdaha koji izvodimo bez napora. Daljnji udisaji su kratki i lagani. S druge strane, tijekom apneje ostavite dovoljno vremena da se rebra spuste što niže, a da pritom ne ostanete bez zraka. Naravno, nikad ne pretjerujte ni u čemu. Penjanje zračne struje odvija se samo od sebe pod utjecajem punjenja pluća što dovodi do širenja prsnog koša.

Mentalni rad koji bi pri disanju angažirao i glavu, nije potreban, ali je dobra priprema za sljedeće tehnike.

Sve vježbe ponovite udišući u lijevu stranu. Dok dišete jednom stranom, neka druga ostane pasivna. Postignite da se cijela pasivna strana opusti. Osjetit ćete znatnu asimetriju, što je znak da ste vježbu dobro izveli.

Tehnika br. 20 Bronhijalno disanje Ribe dišu pomoću bronhija. Voda u bronhije prodire kroz škrge na

glavi. Pri ovoj tehnici koristit ćemo se slikom bronhijalnog disanja.

Položaj: sjedeći; disanje je endonazalno

Budite svjesni prsne kosti. S obiju njezinih strana zamislite otvore u obliku škrga. Udišući bez napora otvorite desnu škrgu i zamislite kako zrak kroz nju prodire u prsni koš. U početku se škrga lako otvara, a onda se javlja blagi otpor. Zaustavite udah upravo u tom trenutku, pa izdahnite i dopustite da se do kraja izdaha škrga zatvori. To ponovite nekoliko puta, potom zadržite dah kad pri otvaranju škrge naiđete na mali otpor. Neka se škrga zatvori bez izdisanja. Ponovno je otvorite kako biste udahnuli, a udah zaustavite čim naiđete na otpor koji sada prepoznajete. Malim uzastopnim udasima znatno ćete proširiti desnu stranu prsnog koša. Nemojte se naprezati. Kad osjetite da je potrebno naprezanje, došli ste do granice. Neka se izdah dogodi sam od sebe. Malo se odmorite, pa vježbu ponovite udišući lijevom škrgom.

Vježbu izvedite nekoliko puta sa svakom škrgom, a zatim objema isto­dobno. Ako ne možete istodobno dobro kontrolirati obje strane, napravite mali otvor s desna i tijekom istog udaha još jedan s lijeva. Pri zadržavanju daha doći će do istodobnog zatvaranja obiju strana mimo vaše volje.

Sada zamislite škrge na leđima, s obiju strana kralježnice u razini do­

njih rebara. Vježbu ponovite na toj razini. Potom ih postavite na srednji

dio leda pa sve ponovite.

Ta se tehnika može primijeniti i u drugim zonama prsnog koša kad

god osjetite napetost i smetnju za nesmetani prolaz daha ili pak laganu

bol. Bronhijalno disanje u svakom slučaju rezultira općim opuštanjem

i ugodnim osjećajem, kao kad tonemo u san.

Vježba za povećanje vitalnog kapaciteta Pripremite se temeljito. Prvo se opustite u ležećem položaju. Potom po­tražite pravilan položaj kako biste leda oslobodili napetosti i opustite ramena. U prijašnjim vježbama vidjeli smo kako je katkad teško osloboditi se napetosti u području ramena. Ako nismo dovoljno opušteni, čim usta-nemo ramena postanu napeta. Ta napetost sprečava kvalitetno disanje. To je zid koji ometa duboki udah, poput poklopca na ekspres loncu.

Tehnika br. 21 Oslobodite ramena

Položaj: Vajrasana (sjedite na japanski način, na stopala)

Stavite ruke iza leda, neka vam palac i srednji prst jedne ruke tvore ko­

lut oko ručnog zgloba druge ruke. Pomaknite zdjelicu naprijed ističući

lumbalnu udubinu. Udišući bez napora, uspravite leđa. Tim ćete pokre­tom naglasiti ključne kosti, koje poput pramca režu prostor. Ramena su potpuno opuštena i zabačena. Ne činite ništa - pokret ramena mora biti pasivan, on slijedi disanje.

Zdjelicu pomaknite unatrag i izdahnite. Kralježnica će se malo zaobliti. Tijelo će se opustiti, a ramena pasivno pokrenuti naprijed. Neka se zdje­lica giba u ritmu disanja, a kralježnica neka se ljulja kako bi izazvala pasivne pokrete ramena. S vremena na vrijeme zamijenite ruke - to utječe na pokrete.

Kad ramena budu potpuno oslobođena, ona će se pasivno pomicati

i s rukama oslonjenima na butine. S druge strane, ako se ramena ne

miču dok su nam ruke iza leđa, to je znak da moramo mnogo vježbati

kako bismo ih oslobodili.

Tehnika br. 22 Gornje disanje

Položaj: Vajrasana

Leda su potpuno oslobođena napetosti, kralježnica je gipka, a ramena se pasivno gibaju. Udahnite tako da se prsni koš spontano pokrene naprijed. Udah zaustavite kad dođete đo gornje granice potpune lakoće.

To je stav tijela koji omogućuje da se spontani udah dogodi s prsnom kosti pomaknutom prema naprijed. Drukčiji stav tijela rezultirao bi drukčijim disanjem. Dakle, stav treba prilagoditi kako bi bilo moguće udisati s prsnom kosti pomaknutom prema naprijed.

Zaustavite dali i bez napora zadržite apneju. Za vrijeme apneje ključne kosti usmjerite prema naprijed. To ćete postići dodavanjem i oduzimanjem zraka, te prilagođavanjem kralježnice i položaja zdjelice. Ramena padaju unatrag i ponavljaju jednako pasivno kretanje kao kod vježbe br. 21.

Gornji dio prsnog koša je sada otvoren i spreman primiti dodatni udah bez najmanjeg napora. Ponovno udahnite (bez prethodnog uzdisanja) uz jednaki spontani pokret prsne kosti pomaknute prema naprijed. Ramena će ponovno pasivno pasti unatrag.

To ponovite nekoliko puta bez naprezanja. Izdahnite kad više ne mo­žete lako udahnuti. Pri udahu se moramo potpuno opustiti. Dopustite da se prsni koš slobodno poigrava svojom elastičnošću. Ne ulazite nikakav napor da biste ga ispraznili preko granice spontanosti.

Kad vježbu izvodite pravilno, često imate dojam da se u području

ključnih kostiju otvara ventil. Nastojite taj otvor proširiti. Kako biste

otvorili ventile, vodite pritisak u gornji dio prsnog koša. Dok zadržava­

te dah, pustite neka se tijelo blago opusti, a vi vodite pritisak tako da

prođe ispod ključnih kostiju, a iziđe u razini prvih rebara. Ventile mo­

žemo otvarati i zatvarati jedan za drugim. Otvaranje ventila izaziva

valove topline u grlu i na licu. To je dobar znak. Tijekom izdaha vodite

te valove u Tmi Tien. Nemojte ostati bez zraka. Ako osjetite potrebu, između vježbi se

odmorite.

Tehnika br. 23 Bočno disanje

Položaj: ležite na bok

Ležite na pod na jedan ili dva pokrivača. U ovoj je tehnici važno da ležite na tvrđoj podlozi koja će rebrima pri udahu pružati otpor i spri­ječiti da se ozlijedimo.

Ležite na lijevi bok. Položite desni dlan na donja desna rebra, a lakat usmjerite okomito u odnosu na pod. Udahnite podižući rebra, koja će ruku odgurnuti. Lakat će se podignuti i to će se jasno vidjeti. Lijeva strana je blokirana zbog čvrstoće tla. Desna se strana podiže još većom lakoćom. Trbušni mišići su opušteni, te se pasivno prepuštaju radu rebara. Ako pri podizanju rebara nema napetosti, trbuh će se spontano uvući.

Pri izdahu rebra se spuštaju, trbuh se napuhuje i slobodno pada. La­gano rukom pritisnite rebra, ali ne prejako jer su krhka! Pri sljedećem udahu rukom se blago suprotstavite podizanju rebara. Otpor oslabite pa ponovno pritisnite. Nekoliko puta ponovite nježne pokrete pritiskanja i opuštanja rukom. Tako ćete bolje kontrolirati širenje prsnog koša i bit ćete svjesni rada mišića.

Nakon što ste nekoliko puta disali s jedne strane, prije nego se umorite,

ponovite to i s druge strane. Odmorite se, pa udobno sjednite. Stavite

dlanove na donja rebra i malo ih pritisnite. Udišući, razdvojite rebra

na objema stranama. Ruke će se spontano pomaknuti u stranu, a trbuh

će se uvući. Pri izdahu trbuh će se spontano vratiti na mjesto. Kretanje

rebara može se dobro kontrolirati ako su desni i lijevi kažiprst postav­

ljeni paralelno, pa možemo vidjeti njihovo približavanje.

Sve to činite bez napora. Pomoću tih vježbi možemo znatno poma­

knuti granicu širenja prsnoga koša, te povećati vitalni kapacitet. Svaki

komentar je suvišan, riječi - vitalni kapacitet - dovoljno nam govore.

Tehnika br. 24 Potpomognuto širenje Od ručnika savijenog po širini napravite jastuk u obliku kobasice i

zavežite ga konopcem. To će biti dovoljno za naše prve pokušaje.

Položaj: ležite na leđa

Stavite jastuk između vrhova lopatica kao potporu. Pronađite pravilan položaj. Ramena padaju prema podu, a prsni koš je izdignut. Tijekom vježbe ramena potpuno slobodno padaju prema podu.

Potpuno izdahnite i blago se naprežući izbacite trbuh. Kako biste ispraznili pluća, produljite napor ne pojačavajući ga previše. Ne pretje­rujte ni u čemu. Zadržite dah i opustite abdominalne mišiće ne udišući. Trbuh će se uvući, a rebra razmaknuti. Budite svjesni bočnog kretanja rebara. Postupno udahnite dopuštajući prsnom košu da djeluje spontano. U tome će vam pomoći jastuk i položaj ramena. Prvo će se rebra raširiti, a potom će se podignuti prsna kost. Kad dođete do gornje granice lakog disanja, zaustavite ga i ne izdišući dopustite ramenima da padnu prema podu. Otvorili ste gornju zonu koja može primiti dodatni udah.

To ponovite jednom ili dvaput, pazeći pritom na opuštanje ramena. Nakon zadnjeg udaha još malo zadržite dah i zamislite da vam se prsni koš širi i raste. Izdahnite, pa se malo odmorite prije no što počnete ispočetka.

Ako vam jastuk uskoro bude nedovoljan podupirač, upotrijebite veći.

Ne pretjerujte ni u čemu. Ne žurite se. Sve činite s najvećom lakoćom.

Tehnika br. 25 Cjelovito disanje

Položaj: ležite na leđa

Kontrahirajući abdominalne mišiće, potpuno ispraznite pluća. Udahnite

i napuhnite trbuh. Nastavite udisati razdvajajući rebra, završite podižući

prsnu kost, a napor udaha vodite do ključnih kostiju. Neka se pluća pri izdahu spontano prazne, a potom ih kontrahiranjem abdominalnih mišića potpuno ispraznite. Na taj način dišemo kontinuirano, pazeći na pravilne pokrete i pri udanu i pri izdahu.

To je temeljna tehnika disanja koja se izvodi podjednako dobro u sjedećem i u stojećem stavu. Međutim, daleko od toga da je cjelovita kako joj ime govori. Ona jamči iznimno dobru ventilaciju pluća. Redovito to činimo, primjerice prije opuštanja ili poslije tjelesnog napora. Ta se tehnika prakticira na satovima joge. Mi ćemo se njome neko vrijeme koristiti kao tehnikom disanja pri hodanju.

Mora biti jasno da je disanje funkcija koja se spontano regulira prema potrebama tijela. Ne trebamo biti njome okupirani, ili bolje rečeno, ne bismo se trebali njome baviti kad bismo živjeli na način biološkim programom predviđenim za ljudsku vrstu. Željeli smo se praviti važ­nima pa smo taj program promijenili. Sada moramo ispraviti pogreške u našem načinu življenja.

Koristit ćemo se svakom prigodom u svakodnevnom životu da to uči­nimo, osobito djelujući kod spontane prilagodbe disanja. Tako pri hodu nije prijeko potrebno disati duboko. Mi se hodanjem koristimo i kao nado­knadom za nedovoljnu ventilaciju pluća, posljedicu civiliziranog života.

Tehnika br. 26 Disanje pri hodu Ritam disanja uskladite s koracima. Primijenite cjelovito disanje u kojemu udah traje desetak koraka. Dobro napunite pluća pa brojeći korake lagano izdišite. Izdah traje duže od udaha. Dakle, udišite u trajanju od 10 koraka, a izdišite koračajući 12 do 14 puta.

Ubrzo ćete osvjestiti disanje pri hodanju. To će vam činiti mnogo dobrog, a utjecat će na smirivanje ludog majmuna.4 Dišite bez naprezanja. Disanje uvijek mora biti lako. Ako se penjete uzbrdo, zaustavite postupak! Nastavit ćete kad budete silazili i kad budete hodali po ravnom.

Tehnika br. 27 Oudiana

Položaj: ležite na bok

Ponovno izvedite vježbu bočnog disanja br. 23. Provjerite podižu li

vam se rebra pri udahu i ima li napetosti u trbuhu.

4 Ludi majmun - nemiran um (vidi poglavlje XVIII: Pul tiSine)

Kontrahirajući abdominalne mišiće potpuno izdahnite. Zadržite dah

pa abdominalne mišiće opustite. Trbuh je opušten. Podignite rebra što

više ne udišući. To će povećati volumen prsnog koša i stvoriti prazninu,

koju će popuniti sadržaj trbuha. Zato će se trbuh znatno uvući. I dalje ne

dišući, dopustite rebrima da padnu. Praznina će nestati, a trbuh će se

ponovno opustiti. Dišite normalno pa se odmorite. To ponovite nekoliko

puta prije no što vježbu izvedete na drugom boku.

Opisali smo Oudiami. Ta se tehnika, kad je cjelovita, izvodi u stoje­

ćem stavu, savijenih leda i koljena, s dlanovima na bedrima. Tako se

vježba u jogi. Tom se tehnikom može stvoriti golema šupljina i pokreću

se mišići probavnih organa što je vrlo korisno za zdravlje.

Prikazali smo princip, ali u radu s Chijcm, Oudimia se koristi na

mnogo umjereniji način. Počnite je prakticirati onako kako se to čini u

jogi kako bi vam bilo lakše primijeniti je na naš način.

Uspravi se!

Sve majke to uzvikuju zabrinute za zdravlje svoje djece, očajne što vide kako su im djeca sve pogrbljenija. Beskorisno je inzistirati: Uspravi se! Postoji samo jedan put za usprav­ljanje - disanje. Savijte leda i pokušajte napuniti pluća - to nije moguće! Disanje punim plućima će vas uspraviti unatoč lošem držanju. Dovoljno je ne opustiti se pri izdahu.

Završit ću poglavlje o disanju kao što sam ga i počeo - inzistiram na tome daje besmisleno istraživati životnu energiju ako smo zanemarili disanje!

Chi i dah

Energija života Kao i sve ostalo, život se odvija zahvaljujući nekoj energiji. Međutim,

u energetskom aspektu fenomena života postoji nešto više nego u

energetskom dijelu bilo kakvog mehaničkog, fizičkog ili kemijskog

fenomena. Sve je to očito. Primorani smo zaključiti da postoji oblik

energije karakterističan za život koji je moguće primijetiti. Iako tome

posvećujemo malo pozornosti, možemo osjetiti širenje energije stabala,

ljudi ili vlastitih ruku i tijela. Možemo, naravno, odbijati to osjetiti. Ta

se percepcija ne nameće tako očito kao u slučaju osjetilne percepcije.

No, ako primjećujemo nešto što nije ni toplina, ni dodir, ni pokret, a što

istodobno sliči na sve to, ne možemo sumnjati da posjedujemo percepciju

kojoj ne možemo odrediti ni ime ni podrijetlo. Možemo osjetiti kako to

nešto kruži našim tijelom i prostorom oko nas. Sve to možemo i sami

otkriti, proučavati ili pak ne pridati tome važnost i tako proći pokraj

jednog važnog životnog aspekta. Time se naša civilizacija ne bavi. O

energiji nas ne uče ni kod kuće, ni u školi, ni na vjeronauku.

Suvremeni čovjek sve mora naučiti. On čak ne može ni zamisliti da

se nešto može znati, a da to ne uči.

Tehnike daha Drevni istočnjački učitelji nisu poznavali fiziologiju i anatomiju. Fizika

i kemija u njihovo doba još nisu postojale. Ipak, oni su razradili tehnike

daha vezane uz energiju i disanje. U tim nenadmašivim tehnikama

koristili su se neslućenim mogućnostima života i tijela, mogućnostima

kojima je pristup potpuno blokiran kad se tijelom koristimo na način na

koji se njime koristi civilizirani čovjek. Ostvarivanje mogućnosti tijela

koje su otkrili stari majstori, još nam je teže ako studiramo anatomiju,

fiziologiju, fiziku ili kemiju.

Tehnike daha su dokaz unutarnjeg vida, unutarnje percepcije, iz­

ravnog znanja o životu. Usto, pogrešno je pokušati objasniti umjetnost

daha rječnikom znanosti. Ta pogreška postaje ozbiljna ako postane dio

učenja. Senzibilnost, istančanost percepcije, vještina, stanje uma, usre­

dotočenost, snaga volje, kontrola tijela, napora, samokontrola, ne mogu

se razumjeti ni objasniti riječima, ma kako učene one bile.

Naravno, tehnike daha mogu se naučiti, a uz kvalitetnog učitelja

može se napredovati. Ali na nama je da vježbamo, mnogo i dugo. Ja

često vidim svoje učenike kako jure na sate ovog ili onog instruktora iz

Azije. I smješkam se. Znači da moje učenje nije posve uvjerljivo. To je

normalno. Meni nedostaje ono važno.

— Kose oči?

Ne, ne! Meni nedostaje autoritet učitelja. Ja sam samo prijatelj koji je

malo više napredovao. I ja im ne govorim: Što se nadate otkriti bezglavo

jureći na sate Chi-Kunga koje drži Kinez? Posve sigurno, ono što nikada

nećete naći kod mene - trik. U najmanju ruku, ne onaj koji vam ja predlažem

- ustrajnost.

Chi-Kung postaje popularan. Danas postoji nebrojeno mnogo škola

i jednako toliko tehnika.

Vježbanje Chi-Kunga Prije no što prijeđemo na praksu, želio bih naglasiti nekoliko temeljnih

principa našega pristupa. Ponajprije, on je nemehanički. Sve znanosti,

uključujući i istočnjačke, teže k osuvremenjavanju zakona koji vladaju

fenomenima života pokušavajući ih svesti na mehanizme. To je automa­

tizam i ono što djeluje mehanički smatra se normalnim, a poznavanje

principa mehanike, istinitim i ispravnim.

Mi pokušavamo prodrijeti u namjere života kako bismo slijedili

njegove puteve. Pokušavamo slijediti put života - put volje.

Tako, vježbajući Chi-Kung, čovjek se može pasivno prepustiti djelovanju mehanizama koji se aktiviraju samim produžavanjem stava. Mi smo odabrali akciju. Umjesto da ostavimo rublje da se namače u deterdžentu, mi smo izabrali trljanje. Akciju, ali kakvu? Ne pokušavamo u radu s Chijem nametnuti principe mehanike. Chi je fenomen života. Život se ne tretira kao stroj. Da bismo razumjeli snagu naše volje, ne trebamo postupati kao da vozimo bicikl, već kao da jašemo konja. Nadam se da uočavate razliku.

Poslije ćemo govoriti o tehničkom aspektu rada s Chijem koji može izgledati čudno i iznenađujuće. On je čudan ako se tehnika izvodi loše, pa je neučinkovit. Gluha osoba promatra kako oblikujete usne kao da izgovarate vokal o. Vi pušete i pomičete jezik kao da ćete pljunuti,

podižete i spuštate srednji prst u desnoj ruci - sve to istodobno. Gluhoj ste osobi vrlo smiješni. Međutim, vi svirate Mozarta na oboi. Bez glazbe, tjelesni i fizički aspekt toga čina uistinu je smiješan. Zvuk je taj koji od njega čini Mozarta.

Naše tjelesno djelovanje bez Chija je urnebesno smiješno. A Chi ga čini najnevjerojatnijom sposobnošću koju je čovjek ikad razvio. C/H je, među ostalim, sredstvo komunikacije. On je koristan i u borbi. Onaj koji u borbi opaža posredovanjem Chija, ima prednost od životne važnosti u odnosu na onoga koji je gluh za jezik Chija. Taj drugi ne mora uvijek biti neprijatelj. Ono što je još bolje, jest to što Chi može prenositi poruke ljubavi, mira i bratstva.

Jednostavno poželite Pozivam vas da naučite djelovati izravno, da se oslobodite onoga što ste cijeli život učili. Možda ne trebate sve zaboraviti. Ne usuđujem se od vas tražiti previše, ali barem zanemarite stečeno znanje! To je moguće, a u našem istraživanju je prijeko potrebno.

Sada krećemo u područje daha i ne pokušavamo ga razumjeti. Naučit ćemo se njime koristiti, prihvaćajući da ne znamo što činimo. Nemojte pozivati znanost da vam objasni što ste naučili činiti. Prvi liječnik stažist koji naiđe smijat će vam se u lice kad mu kažete da dah vodite u kralježnicu, nakon što ste ga proveli preko dna zdjelice. I bit će u pravu, jer dah koji vi vodite nije zrak. I prosječan fizičar će vam lako dokazati da voljom ne možemo utjecati na električna strujanja ili magnetska polja.

S druge strane, bilo bi mi veoma žao vidjeti da ste zbog našega istra­živanja utonuli u kretenizam, vidjeti da ste posegnuli za objašnjenjima izvedenim iz okultnog i sumnjivih znanosti koje se bave misterijima. Mnogo je ljepše skromno reći: Ne znam, a toliko je bliže istini!

— U redu, ali kako ćemo onda definirati dah?

Ali, zaboga! Radite li to namjerno? Upravo sam vam rekao - nećemo ga definirati. Analizirate li zrak dok dišete? Dajete li preko telefona na­redbu vašim mišićima da dišu? Ne! Vi djelujete izravno, ne razmišljajući o načinu na koji to činite. To ćemo učiniti i u našem istraživanju. Zaobići ćemo znanje. Ali, svjesno i snagom volje.

Počet ćemo od namjere. Namjera ne podrazumijeva nužno i znanje o sredstvima za njezino ostvarenje. Da bih se počešao iza uha, dovoljna mi je namjera. Tehnika njezine realizacije više ne ovisi o mojoj volji. Nešto u mojim mišićima i tijelu zna kako treba postupiti. Nadam se da ćemo

se iznenaditi kad shvatimo da naše tijelo poznaje mnoge neočekivane

tehnike i da zna što treba činiti da bismo mnogo toga ostvarili, u onoj

mjeri u kojoj to želimo.

Za to je potrebno poželjeti i znati što želimo. Znati što želimo znači

željeti, ali jednu i samo jednu stvar odjednom. Željeti nekoliko stvari

je najbolji put da se nijedna ne ostvari. Dakle, prvo što trebamo učiniti

jest pročistiti volju. Usredotočiti se na jedan detalj, svesti pozornost

na taj detalj prazneći svijest od svega ostalog. Željeti jednostavno, bez

napora, bez samoograničavanja. 1 pustite da djeluje. O! Kakvo iznena­

đenje! To doista djeluje!

Djeluje jer tijelo zna kako treba postupiti. Ako ne djeluje, to je zato

što činite previše - djelujete ondje gdje djelovanje nije potrebno

Već sam u svim svojim knjigama mnogo govorio o Guju. Naveo sam mnoge primjere, ponajprije u vezi s njegovom realnošću, pa s njegovim manifestiranjem, katkad nevjerojatnim, a uvijek neobjašnjivim. Sve je to neobično, no nas to ne zanima. Koristiti se njime u podvizima koji ostavljaju bez daha, dokaz je velike umješnosti, ali i namjere dijame­tralno suprotne našoj.

Isključuje li jedno drugo? Iz mog iskustva, da. Nisam upoznat s tu­đim iskustvima. Dakle, napustimo cirkusku arenu bez žaljenja. Sve te ekshibicije su u stvari samo cirkusantske. Neko je vrijeme to zabavno, ali nema ništa žalosnije od klauna koji više ne nasmijava ljude. Naše istraživanje je dugotrajno. Duljina putovanja se ne mjeri mjesecima, ni godinama. Odmah u početku budite svjesni da s tog putovanja nećete donijeti ništa što bi moglo zabaviti cirkusku publiku.

Moj Učitelj se uvijek vraćao na pojam centra. Ja ću učiniti slično. Inzistirat ću na centru. No, nemojte misliti da ću zbog toga sebe doživlja­vati kao Učitelja. Za to bi bilo potrebno da budem uvjeren da sam do­stigao njegovu razinu. Jedino ja znam koliko sam od toga daleko.

Dakle, centar je predmet naše neprekidne pozornosti. To je stalna percepcija u uobičajenom smislu te riječi. Mi osjećamo Tan Tien, ali on je i fizička točka oslonca u svim tehnikama daha. Fizičko je mentalno, a mentalno fizičko. Ta proturječnost će postati konkretna i opipljiva činjenica čim uznapredujemo u radu s Chijem. Stoga nam činjenica da Tan Tien fizički ne postoji, ni najmanje neće smetati da nam bude točka oslonca u tehnikama daha. A ta točka oslonca je prijeko potrebna. Bez nje je cjelokupna tehnika samo neučinkovito uznemiravanje.

Na čamcu postoji jedan dio koji se zove rašlje i koji služi kao oslonac za veslo. Kad veslamo, akcija veslača se preko rašlji prenosi na čamac. Bez te točke oslonca, vesla bi se neučinkovito kretala amo-tamo. Tan

Tien su rašlje za naše tehnike daha. Kad on podupire uloženu snagu,

tehnika je ispravna. No, oslonac možemo imati i drugdje ili možemo

djelovati bez točke oslonca. Tada bismo činili nešto što bi u velikoj

mjeri podsjećalo na našu tehniku. Međutim, postojala bi važna razlika.

Imali bismo samo vrlo malen utjecaj na Chi, dakle - na centar! To ne

smijemo zaboraviti.

Važnost vodiča Ali, molim vas! Nemojte se igrati usamljenog moreplovca prije no što napustite luku. Sami plovimo po otvorenome moru, oceanom. Da bismo napustili luku, prijeko nam je potreban kapetan koji detaljno poznaje put. Možda će on poslije biti ugodno društvo. Ako postane dosadan, bacite ga u more, ali ne prije no što se nađete na otvorenome moru.

Tehnike koje mi učimo su opasne. Rizik je još veći ako napredne vježbe izvodimo bez pripreme. Potreban nam je vodič, ponajprije zato što vam ni najbolja knjiga, ni najdetaljniji opis ne mogu pomoći da otkrijete pravilan način djelovanja. Netko vam to mora pokazati, mora vas voditi korak po korak, mora vam po sto puta ispraviti istu pogrešku. Netko vam, isto tako, mora reći kad radite pravilno. Neko vam to mora reći, jer u početku nećete vidjeti razliku. To je normalno. Potrebno je izići iz luke, napustili čvrsto tlo svojih navika, obrazovanja i svakodnevnog života.

Mi napuštamo kazalište u kojem se daje predstava koja se zove

društveni život ili jednostavno - život. Ta predstava je dobila ime život

jer nam nije bilo poznato što je život. Mi na njega gledamo drukčije. Ne

bojte se, drukčije nije smrt. Smrt je također dio predstave koja se daje

u kazalištu koje napuštamo. Mi se probijamo prema vodama u kojima

život još nije kazališna predstava. Mi idemo prema njegovu izvoru.

Kad smo na otvorenome moru, ne možemo ga promašiti. Konvergentne

struje nas nezaustavljivo vode k istom odredištu. Samo je potrebno

prepustiti se da bi nas ponijele.

Luku je teško napustiti. Nemojte to ni pokušavati bez iskusnog kape­

tana. Sami nikad nećete naći put. No, to i nije tako strašno - jedino ćete

izgubiti vrijeme što i ne bi bilo važno da nema opasnosti od nezgoda,

a taj rizik je toliko velik da se o njemu može pouzdano govoriti.

Evo pomalo ekstremnog primjera u kojem je izložen cijeli problem. Naučit ćete upravljati svojim organima. Sami ćete regulirati njihov rad. S Chijem je to moguće. Katkad se to može postići u prvom pokušaju. Pokušat ćete zaustaviti kucanje srca. A kad bi vam to doista uspjelo

iz prvoga pokušaja? Kako biste onda pogledali u knjigu da vidite što

dalje morate učiniti? Ta pogreška je malo vjerojatna, ali može se pla­

titi životom. No, prije ekstremnog slučaja postoje oni koji su potpuno

vjerojatni, a koje plaćamo prilično visokom cijenom, čak i kad nije u

pitanju vlastiti život.

Nismo uvijek te sreće da nas poučava Učitelj. To nije prijeko potrebno.

Ono što je uistinu potrebno, jest da nas netko vodi, i to netko tko posjeduje

znanje dobiveno od Učitelja, izravno ili neizravno. Tako, i samo tako se

prenosi Xi/.5 A bez Xi/ nikakvo istraživanje ne može biti uspješno.

* * *

ja sam primio Xy i prenosim ga svojim učenicima. Ipak, nisam Učitelj.

Vjerojatno to nikad neću ni postati. U vrijeme kad sam trebao, ja sam iza­

brao. Bio sam mladić kad se kretalo u rat. Vidio sam ljude, to jest odrasle,

kako ubijaju i umiru. Dobro i Zlo su se suprotstavili u konačnoj bici. Treba

pobijediti Zlo i više neće biti ratova, pomoći da trijumfira Dobro i to će

biti konačna pobjeda. Za buduća tisućljeća. Za buduće generacije. Jedan

mali detalj - rečeno nam je da će ljudi u budućnosti računati stoljeća

počevši od pobjede Dobra nad Zlom. Kako smo mogli ne povjerovati

u to? Kako smo se mogli pogađati oko cijene napora i žrtve?

Nisam se cjenkao. Založio sam sve što sam imao za tu stvar - svoj

život. Prevarili su me, gadovi!

— Koji gadovi?

Odrasli! Ukrali su mi mladost. Podvalili mi. Ismijali me. Ogolili.

Sveli me na ništa. Zgnječili me kao izmet. Odrasli!

Zahvaljujući Učitelju, ponovno sam izbio na površinu, ponovno sam

oživio. Tada sam izabrao. Odbacio sam život odraslih. Odbacio sam i

uvijek odbacujem život odraslih. Želio sam ponovno proživjeti mla­

dost, vrijeme od petnaeste do dvadeset i pete, vrijeme kad su me pre­

varili. Sada to proživljavam po peti put. Čvrsto namjeravam počinjati

ponovno. Ponovno proživljavam mladost. Nije mi važno što je drukčija

od današnje mladosti. Želio sam se igrati svega. I nastavljam. Igram se,

ali ne s odraslima. Nemam potrebu biti veliki Učitelj. Pa čak ni mali.

Želim ponovno proživjeti mladost i to mi je dovoljno.

5 Xy - blagonaklona silo koja čini da djelujemo, entitet komplementaran entitetu života (vidi poglavlje XVIII: Prisutnost

unutarnjega vodiča).

* * *

Sada je prigoda da dodam još nekoliko riječi. No, ovaj put ozbiljnih.

Nikad ne mislim na smrt. Smrt je kraj. Poslije više nema ničega. Kako

i zašto bih mislio ni o čemu? Ondje, u najmanju ruku, nema problema.

To je jednostavno Ništa.

Ali, ono što se događa neposredno prije nje problem je naše civiliza­

cije. To je besmislen i potpuno beskorisan napor da još malo produljimo

fiziološko djelovanje koje nema ništa zajedničko sa životom. Za mene

je to problem. To svakako želim izbjeći. Izbjeći sebe radi, ali ponajprije

radi mojih bližnjih, onih koje volim. One koju volim. Ne želim da mi

netko pomaže u mojim zadnjim trenucima, u trenucima kad tijelo

postaje otpad. Odvratan, kao i sav drugi otpad.

Moji prijatelji, moji učenici, oni koje volim, ljubljeni moji! Evo moje

oporuke: kad dođe vrijeme, želim da se oprostimo dok sam još na no­

gama. Dok sam još onakav kakvog ste poznavali. Dok sam još sposoban

živjeti, voljeti. Želim da mi pomognete ili da me barem ne sprečavate u

obavljanju zadnjih formalnosti prekidanja života. To su samo beznačajne

formalnosti. Sto se otpada tiče, neka prati sudbinu otpada. To nije ni

od kakve važnosti.

Naučimo reintegrirati svoje tijelo Naša nas je civilizacija udaljila od vlastita tijela. Mi ga pokoravamo,

ne živimo kroz njega. Radeći s dahom učimo kako ga reintegrirati. Ja

prestaje biti ideja. Ono ponovno postaje tjelesna stvarnost. Postavljeno

u Tan Tien, ono je svijest cjelokupnog bića. No, ta svijest nije sastav­

ljena od slika. Slike pripadaju svijetu promatrača koji se nalazi u glavi.

Svijest koja emanira iz centra drukčije je prirode. Ona je izravna. Slika

je posrednik, ova svijest se njome ne koristi. Usto, akcija koja emanira

iz centra je izravna, ona je instrument Chija.

Uz beskrajno strpljenje naučit ćemo precizno voditi Chi određenim

putanjama. Poslije ćemo ga, s isto toliko strpljenja, voditi drugim putanjama,

pa ćemo sve početi ispočetka. U međuvremenu, pripitomit ćemo Chi. On

ce naučiti slušati naše zapovjedi. Jednoga dana on će postati susretljiv

sluga. Bez ikakve tehnike, bez ikakvog djelovanja, on će jednostavno

pratiti našu namjeru. Da, u naprednoj fazi namjera je dovoljna da se

mobilizira Chi i da ga se navede da učini sve što želimo. U stvari, sve

sto je moguće ostvariti, a to može biti mnogo toga, često neočekivano,

a katkad i iznenađujuće.

Ali, prije no što stignemo do toga, moramo prijeći dug put. Tada ćemo

već biti oslobođeni jakog utjecaja svijeta u kojem su takve stvari neočeki­

vane i iznenađujuće. Za nas će one biti normalne. Mi nećemo imati želju

koristiti se našom moći za eksperimente na sebi i drugima. Još manje za

zaprepašćivanje publike. Mi ćemo se njima koristiti normalno, kao što

se koriste mnoge uobičajene sposobnosti. Vi ste u stanju staviti desnu

ruku iza glave i počešati lijevo uho. Ako ste okruženi ljudima koji to

ne mogu, šteta za njih. Nećete se početi češati da biste ih zaprepastili.

Barem se nadam da nećete.

Vjerujmo svome tijelu Mnogo sam puta vidio svoga Učitelja kako zauzima položaj i čini pokrete koji su me veoma podsjećali na pokrete lutke. Pitao sam ga zašto to čini. Rekao mi je: Te pokrete tijelo pravi samo od sebe. Ono prati moju namjeru.

Ono mi pruža zadovoljstvo, ali me ne sluša. Kad činite uobičajen pokret, vi

upravljate mišićima. Vi ste taj koji određuje brzinu pokreta i uloženu snagu.

U pokretima koje vidiš, ja ne djelujem. ]a sam pokrenuo namjeru u svome

tijelu. Ono čini sve ostalo. ]a ni u jednom trenutku ne znam što će ono učinili

u sljedećem trenutku. Ono bira sve pojedinosti djelovanja, improvizira i čini

ono što smatra dobrim. Katkad čini nešto drugo, a ne ono što sam ja tražio.

Svaki put se uvjerim da je tijelo bilo u pravu.

Pokušao sam učiniti to isto. U početku se ništa nije događalo. Onda

sam činio stvari u kojima moje tijelo očito nije bilo u pravu. Njegovo

vrijeme još nije bilo došlo. Došlo je 30 godina poslije. Jednoga dana

moje tijelo je bilo u pravu. Od tada znam da ono zna. Ali, ne samo o

onome što sam oduvijek smatrao njegovim. Ono zna bolje, mnogo bolje

od mene o onome što sam oduvijek smatrao svojim, o području za koje

vjerujemo da je rezervirano za našu volju i inteligenciju. Od tada mu

vjerujem. Za to mi je bilo potrebno 30 godina! Ipak, to nije zbog toga

što nisam čuo svog Učitelja koji je neumorno ponavljao: Imaj povjerenja

u svoje tijelo. Tvoje tijelo misli. Duhovni život je život tijela.

To je danas jasno. To je toliko očita istina da mi se čini neshvatljivim

da mi je bilo potrebno 30 godina da dođem do nje. Sebi govorim da

sam svakako bio iznimno ograničen!

Oslobodimo naše tijelo Tijelu je potrebno vratiti slobodu. Mi smo ga zarobili, katkad u nevjero­jatnoj odjeći, a onda u naslagama sala, napetosti, krutosti i reumatizmu. Toga ga treba osloboditi. Ali, okovi kojih ga treba osloboditi su ponajprije

okovi kojima ga je sputao um, pretvorivši ga u roba. Razum nije u pravu:

naša civilizacija mu je podčinila život - ra :um razara život.

Oslobodite tijelo vlasti razuma. Prepustite mu maksimalnu inicija­tivu. Ponovno postanite promatrač koji se divi i odobrava. Identificirajte se s tijelom. Stopite mentalno s tjelesnim. Ta razlika je umjetna - ne postoji ni mentalno, ni tjelesno, postoji samo ono što živi. Postoji samo ono što je svjesno.

Rehabilitirajte tijelo. Vratite mu mjesto koje mu pripada. Centralno. Preraspodijelite uloge. Odvojite misao od njezina verbalnog oblika. To je ključno i možda najteže ostvarivo. Neka tijelo misli.

Kako će misliti a da ne upotrijebi riječi? Mislit će izravno, bez prosuđi­vanja. Riječi su potrebne za argumentaciju. Akcija ih ne upotrebljava.

A potom, ispraznite glavu. Promatrača koji se divi i odobrava ne treba smjestiti u glavu. On bi s tog mjesta sve pokvario. Morate se osloboditi vlasti glave nad ostatkom tijela.

Kad kažem glava, mislim na jezik. On je prenositelj misli, drugim riječima - govora. On je instrument dominacije razuma nad tijelom. Njega treba svladati.

Mala energetska orbita To je najvažnija energetska putanja u tijelu. Naziva se malom samo zbog svoje dužine. Ona prati središnju liniju koja dijeli tijelo na dvije simetrične polovice i koja s prednje strane prolazi preko prsne kosti, a sa stražnje kralježnicom. To je veliko šetalište Chija kojim se treba neumorno kretati. Kruženje Chija duž te putanje može se prilično lako uočiti. Mi želimo učiniti nešto više. Da bismo to mogli, prijeko je potrebno da ta percepcija bude vrlo jasna i stvarna. Početak će biti njezino razvijanje.

Tehnika br. 28 Probudite odredišne točke

Položaj: sjedeći

Vrhovima prstiju lagano dotaknite vrh glave. Kad maknete ruku, na tom ćete mjestu još osjećati dodir. Zadržite taj osjećaj. Dotaknite točku između obrva. Kad maknete ruku, osjećaj će ostati. Sada već imate dvije odredišne točke. Povežite ih zamišljenom linijom. Pratite je uporno sve dok ne postane stvarna u vašoj percepciji.

Vrhovima prstiju dotaknite točku ispod Adamove jabučice. Zadržite osjećaj te točke. Neka se zamišljena linija spusti od točke između obrva

do točke ispod Adamove jabučice. Mentalno pratite tu liniju kako biste

je jasno osjetili, a potom je spojite s prvom linijom. Idite od vrha glave

do točke na grlu. Osjetite da je ta linija neprekinuta.

Dodirnite točku na sredini prsne kosti. Zadržite njezinu percepciju.

Povežite tu točku s prethodnom, a zatim s linijom koja se spušta s vrha

glave. Budite uporni kako biste osjetili cijelu liniju. Veoma lagano dodirnite

ona mjesta čija percepcija nije jasna. Zadržite osjećaj laganog dodira.

Dotaknite točku u udubini trbuha. Cijeli postupak ponovite. I na

kraju, dodirnite prednju odredišnu točku Tan Tiena.

Mentalno pratite cijelu liniju od vrha glave do Tan Tiena. Ona će nam još dugo biti veoma korisna.

Duboko udahnite, pa se tijekom izdaha mentalno spustite linijom od vrha glave do Tan Tiena. Kraj spuštanja je istodobno i kraj izdaha. Silazeći osvijestite i osjetite odredišne točke duž putanje. Imenujte ih nekoliko puta - to će vam pomoći da ih stvarno osjetite. Kad ponavljamo vježbu, počinjemo kratkim i dubokim udahom, a linijom se spuštamo za vrijeme dugog i nježnog izdaha. U Tan Tienu se zadržite malo dulje da biste izdahnuli do kraja i primili Chi koji je zaostao. Primijetit ćete da se percepcija duž linije sastoji od dvaju dijelova. Prvi slijedi vašu pozornost i zamišljenu liniju čini jasnom. Drugi zaostaje za prvim, pa imamo dojam da ga prati poput repa komete. Prema tome, kad stignete u Tan Tien, pričekajte da stigne i rep komete.

Često se vraćajte na tu vježbu. Ona je veoma važna za naš daljnji rad.

Osvijestite Tong. Nekoliko puta kontrahirajte i opustite Tong pa ga izravno povežite s Tan Tienom. Ta linija je okomita. Ona prolazi kroz unutrašnjost abdomena, zaobilazeći reproduktivne organe. Ta će okomita linija biti predmet mnogih istraživanja jer sudjeluje u svim tehnikama Chija. Veza između Tan Tiena i Tonga mora biti tjelesna, konkretna, stvarna. Počnimo s njezinom vizualizacijom. Vidite i osjetite tu liniju. Zadržite je.

Vrlo lagano dodirnite područje trtice. Zadržite taj osjećaj. Mentalno spojite Tong s trtičnom točkom. Povucite crtu i budite uporni kako biste je postali svjesni.

Dodirnite ili izravno osjetite stražnju odredišnu točku Tan Tiena u području sakralno-lumbalnog segmenta. Ta točka vam je već dobro poznata. Povežite sve te donje točke pa putanju prijeđite nekoliko puta kako biste liniju jasno osjetili.

Dotaknite točku dorso-lumbalnog segmenta. Ne budite prezahtjevni. Nije bitno ako je to neki drugi kralježak. Nama je potrebna lumbalna odredišna točka. Ona koju osjećate je prava. Povežite točke. Osjetite liniju među njima.

Dodirnite točku na sredini leđa. Ponovite cijeli postupak. Sljedeća odredišna točka je sedmi vratni kralježak. To je veliki kralježak na vrhu leđa. A posljednja je baza lubanje, takozvani Occiput.

Sada imamo odredišne točke duž cijele putanje male orbite. Putujemo od jedne do druge odredišne točke pokušavajući osjetiti liniju koja ih povezuje. U početku će biti praznina, dijelova putanje koje nećemo osjetiti. To nas ne sprečava da liniju zamislimo. Mi znamo kako pro­buditi percepciju odredišne točke koja se počne opirati. Dovoljno je lagano je dodirnuti.

Mentalno i fizičko se na kraju moraju stopiti, postati jedno. Mentalni rad je od samog početka fizički rad. On ima fizički utjecaj na kruženje Chija. Čak i kad nemate njegovu izravnu percepciju, čak i kad u njega uopće ne vjerujete.

Tehnika br. 29 Mentalna cirkulacija

Položaj: sjedeći

Postanite svjesni Tan Tiena. Počnite dugim udahom dok mentalno pro­lazite putanjom male orbite. Prelazite od točke do točke: Tong, trtica, sakrum, lumbalna, prsna, vratna, baza lubanje. Na kraju ste udaha.

Lagano izdišući, krenite silaznom putanjom: vrh glave, točka između

obrva, grlo, prsna kost, udubljenje trbuha, Tan Tien. Kraj izdaha.

Zamislite da se nešto prebacuje iz jedne točke u drugu. Osjetite liniju, ali i nešto što slijedi kružnu putanju. Na nekim ćete mjestima imati jasan osjećaj prolaska struje. Možda ne odmah duž cijeloga kružnog puta, ali na nekim mjestima svakako, odmah u prvom pokušaju. Ostalo će doći.

Mala orbita se odvija duž Yen-Mo i Tou-Mo meridijana kineske aku­punkture. 6 Ta orbita je znanstveno potvrđena pomoću elektroničkih uređaja. Znanosti, hvala ti! Eto nas, sada smo uvjereni.

Ipak, ne smijemo zaboraviti da CM u svakom slučaju stalno kruži cijelim tijelom. Djelovanjem na malu orbitu, mi budimo jednu percepciju, opažamo Chi. Ali, to nije pravi CHI, nego neznatna razlika u intenzitetu koju smo sposobni postići djelovanjem. Moramo neumorno raditi na kružnoj putanji male orbite. Neumorno!

6 Vidi Manlak Chi: Životna energija I samoiscjeljivan;o (Editions Dangles)

0 6 R u k a , i n s t r u m e n t a k c i j e

Oruđe života Želio bih vam dugo pričati o ruci. O njoj bi se moglo reći mnogo toga.

Pokušat ću vam je otkriti. Dat ću vam vježbe i istinsko istraživanje ruku.

Sa strpljenjem čitajte sljedeće stranice. Shvatit ćete važnost i domet rada

koji vam predlažem. Svijet otkrivamo pomoću osjetila, kroz akciju.

Svako živo biće posjeduje znanje o svijetu, znanje prilagođeno njego­

vim mogućnostima akcije. Život mu je osigurao instrumente percepcije

koji mu omogućavaju da stvori svoj mali svijet unutar Jednog o kojem

ne posjeduje nikakvo znanje. Svijet jednog mikroba nije jednak svijetu

gliste, ribe ili čovjeka.

Biološko opravdanje takve podjele znanja je očito.

Za nas je ruka instrument akcije. Ona djeluje izvana. Za djelovanje

joj je potrebno da sretne određenu masu. Život je, dakle, nije opteretio

suvišnim osjećajima. Uklonio je iz njezina polja taktilne percepcije sve

čime se ne može manipulirati: plinove, valove, mikroorganizme, mikro-

prašinu i još mnogo toga i stvorio je ruci svijet na koji može djelovati.

Život je akcija. Živjeti znači djelovati. Akcija je za nas sve što ruka

čini. Ruka djeluje izravnim zahvatom, dodirom, stiskom. Ruka izrađuje,

proizvodi, izumljuje. Ona stvara nove oblike i spaja ih u konstrukcije.

Njoj je potreban svijet jasno oblikovanih međusobno različitih predmeta,

svijet napravljen za njezinu najučinkovitiju akciju. Svi osjeti pridonose

stvaranju tog svijeta, osobito vid, ali i sve ostalo. Primjerice, noge,

koje su u službi ruku jer su ih oslobodile po svemu drugorazredne

dužnosti, hoda.

Buđenje razuma Stvarno čudo koje je izvršila ruka je buđenje razuma. Ona je prisilila

inteligenciju, inače skrivenu i sablasnu kod svih živih bića, da vježba

uspostavljajući odnose i relacije među stvarima, da se usavršava

zamišljajući nove veze i na kraju da se buđenjem razborite svijesti

transformira u razum.

Čovjek je djelo ruke. Zahvaljujući ruci čovjek se odvojio od životinjskog

svijeta. Životinjski svijet nije naš svijet, to je svijet znakova koji izazivaju

nagonske reakcije, svijet u kojem se izvršava određeni program. Svijet

čovjeka je svijet predmeta, odvojenih dijelova i materijala. U njemu se

odvija kreativna akcija. Životinjski svijet je dovršen, a svijet čovjeka

još se stvara.

Ruka je ta koja ga nastavlja stvarati. Radnička ruka žuljevita i snažna

ispunila je svoje djelo - stvorila je naš svijet. Katkad, kad se ruka oslobodi

napetosti od rada, tada se nježna i osjećajna posvećuje drugim istraži­

vanjima i vodi nas u stvaranje još jednog svijeta.

— Svijet glazbe je djelo ruke. Ona je ta koja prelazi po instrumentu s

čudesnom preciznošću i nezamislivom osjećajnošću. Ona je ta koja pred

nama stvara svijet zvukova koji nas uzbuđuje jer dira u nama privile-

gi rano područje duha.

— Svijet slikarstva ili skulpture je također djelo ruke. 1 to nije kraj.

I dalje se može istraživati. I opet je ruka ta koja nas vodi i otkriva nam

svijet energije. Ona je ta koja nas vodi i prema slobodi. Budući da je

stvorila svijet, može nas i osloboditi.

Ruka otkriva vibracije i energetske valove u prostoru, djeluje poput

satelitske antene i prima na daljinu bezbroj informacija ako je mekana,

opuštena, svjesna.

Probudite ruku, vratite joj njezinu istinsku ulogu vodilje i stvaratelja,

učinite od nje instrument znanja. To je smisao rada koji vam predlažem

i tražim od vas da mu se posvetite s najvećom pozornošću.

Tehnika br. 30 Oživite ruke 1. Stimulirajte točke koje se nalaze s

jedne i druge strane nokta, u nje­

govim kutovima: stavite vrh jednog

vašeg prsta između palca i savijenog

kažiprsta druge ruke, vrtite ga i u

isto vrijeme stišćite. Ponovite to sa

svakim prstom.

2. Savijte svaki prst tako da ga zahvatite

između palca i kažiprsta druge ruke i

pritišćite ga kako biste omekšali zglo­

bove na prstima. Ta vježba - kao i

sljedeća - mora se izvoditi nježno,

bez pretjeranog pritiska i naprezanja

zgloba.

3. Savijte svaki prst unatrag tako da

ga zahvatite rašljama napravljenim

od kažiprsta i srednjeg prsta druge

ruke. Pritišćite umjereno i konstan­

tno kako bi zglob koji spaja prst s

dlanom omekšao.

4. Lupkajte jednu o drugu unutarnje

strane ručnih zglobova.

5. Lupkajte jednu o drugu vanjske

strane ručnih zglobova.

6. Lupkajte jedan o drugi rubove

dlanova.

7. Lupkajte osjetljivu točku između

metakarpalnih kostiju palca i ka­

žiprsta sa zglobom drugog savije­

nog palca.

8. Lupkajte zatvorenom šakom čiji

dlan gleda prema gore, 0 dlan dru­

ge ruke. Ispupčeni zglob srednjeg

prsta cilja sredinu dlana. Nemojte

ukočiti otvorenu ruku, niti ručni

zglob šake kojom lupkate.

Lupkajte udubinu između prstiju

o udubinu istih prstiju druge ruke.

Pustite da se ruke slobodno odbiju

pri svakom pokretu. Ponovite

vježbu sa svih pet prstiju.

Osjećati... Ruke s dlanovima okrenutim prema gore stavite na ko­

ljena. Pustite ih da se opuste i usmjerite pozornost na vibracije u

području šaka. Pokušajte slijediti kretanje vibracija kroz podlakticu,

nadlakticu, ramena...

10. Trljajte dlan o dlan, pustite da se prs­

ti slobodno saviju. Ne savijajte ih

namjerno.

11. Dlanom poklopite rub drugog dlana

na sirani malog prsta i klizite duž

ruba dlana sve do ručnog zgloba.

Vježbu ponovite izmjenjujući dla­

nove, ali neka se pri izmjeni dodir

između njih ne prekine.

12. Potezanje palaca: zatvorite istodobno

desnu šaku oko lijevog palca i lijevu

šaku oko desnog palca pa razdvojile

šake dopuštajući palcima da klize

niz dlanove. Prije nego se palci pot­

puno razdvoje, gornji dlan spustite

u donju, a donji podignite u gornju

poziciju pa vježbu nastavite.

13. Rubom i nadlanicom otvorene šake

trljajte dlan druge ruke (okrenut

prema gore i miran). Opisujte kruž­

nice po dlanu okrećući ručni zglob,

dodirujući dlan rubom šake pa nad­

lanicom. Taj pokret podsjeća na malj

unutar stupe.

14. Masirajte naizmjenično ručne zglo­

bove, kružeći oko njih drugom ru­

kom. Nemojte izgubiti dodir između

ruku kad izmjenjujete zglobove.

15. Okrenite unutarnje strane podlak­

tica jednu prema drugoj i razdvojite

ih tako da ruke kl ize od lakta sve do

vrhova prstiju. Bez prekida pokreta

okrenite ruku čiji je dlan gledao

prema gore i penjite se po nadlanici

i vanjskoj strani podlaktice, dodi­

rujući ih samo vrhovima prstiju.

Kad stignete do lakta, okrenite

ponovno unutarnje strane podlak­

tica jednu prema drugoj i ponovite

isti pokret s druge strane. Cijela se

vježba izvodi laganim dodirom.

16. Savijte podlaktice i pustite da

šake padaju s dlanovima okrenu­

tim nadolje, prsti su ispruženi i

opušteni. Zatim, kružno pokre­

ćući ručne zglobove okrenite dla­

nove prema gore, pustite da šake

i dalje padaju, a prsti se saviju bez

naprezanja. Nemojte namjerno savi­

jati prste, neka djeluje njihova vlastita

težina.

17. Zatvorite šake, zatim ih otvorite

te razdvojite i istegnite sve prste.

Zatvarajte i otvarajte šake što brže

možete.

18. Pustite ruke da vam vise i žustro pro­

tresite otvorene šake, osobito palce. Da

biste provjerili opuštenost palca, uči­

nite sljedeće: opustite šaku s dlanom

okrenutim nadolje i pomoću druge

ruke približite palac kažiprstu; kad

ga pustite, on bi se trebao ponovno

slobodno odvojiti od šake.

Osjećati... Ponovno ruke s dlanovima okrenutim prema gore stavite

na koljena i posvetite pozornost vibracijama.

Osjećati... Posljednji put, stavite šake na koljena i posvetite pozor­

nost vibracijama...

Osjećajte šake Nakon svakog niza vježbi, stavimo šake na koljena i tražimo što labaviji,

opušteniji položaj.

Završili smo prvi niz vježbi. Šake nam jako vibriraju i to nam se čini

normalnim. I dalje ih osluškujemo. Vibracije se počinju širiti i dijelo­

vima ruku koje nismo stimulirali. To nam se također čini normalnim.

Ali, uz malo pozornosti otkrit ćemo područja na tijelu i mjesta na koži

gdje se javlja ista vrsta vibracija kao i u šakama. I sada nas objašnjenje

riječima: To je normalno!, više ne zadovoljava.

Premještat ćemo našu pozornost na područja koja vibriraju sa

šakama, a ona su uvijek unutar male orbite. Te ćemo vibracije izdvojiti

pomoću usredotočenosti i volje. Druge vibracije zanemarimo. Ako ih

zanemarimo, to ne znači da prestaju postojati i negdje će se s vremena

na vrijeme spontano javljati, ali neće zaokupljati našu pozornost.

Nasuprot tomu, istaknut ćemo i pojačati - pomoću pozornosti i

volje - percepciju vibracija unutar male orbite.

Tehnika br. 31 Postanite svjesni svojih šaka Osvijestite šake. One vibriraju. Osjećate točke na ručnim zglobovima i primjećujete bujicu vibracija koje se od šaka šire prema podlakticama prolazeći kroz uski prolaz na ručnome zglobu. Opustite gornji dio ti­

jela. Šake, ruke, ramena, vrat postaju teški. Osjetite toplinu. Uvidjet

ćete da se toplina iz šaka širi prema podlakticama i nastavlja se penjati

prema ramenima i vratu. Na taj ste se osjećaj već naviknuli i slijedite

ga s lakoćom. Nastojte istodobno osjećati vibracije koje se od šaka istim

putem penju prema stražnjem dijelu vrata. Kad stignu do okcipitalne

kosti, šire se vlasištem i preplave cijelu glavu. Vlasište vibrira i žari.

Osjetite vibracije u šakama pa zatim na vlasištu. Možete zaključiti da

su one jednake.

To je prvi važan korak. Idemo dalje. Budite svjesni vibracija na vlasištu.

Prijeđite od stražnjeg dijela vrata prema čelu i dopustite valu da se spusti

preko čela. Polako se spušta i prekriva površinu cijeloga lica. Osobito

dobro ćete ga osjetiti rta usnama, potom na bradi i grlu. Dopustite valu

da se spusti u prsni koš i vodite ga prema trbuhu. Jesu li to još uvijek

iste vibracije? Jesam li mogao dobiti isti osjećaj na neki drugi način?

Što ako samo vrtim vlastiti film u glavi?

Nemojte se opterećivati takvim pitanjima. Odlučili smo u početku

našega putovanja da se nećemo opteretiti nepotrebnom prtljagom.

Objektivnost je jedan dio te prtljage, same po sebi već dovoljno teške.

Nastavimo. Spustite val u trbuh, potom u područje zdjelice. Preko donjeg dijela leđa vodite ga prema gore. Može se dogoditi da ste ga već potpuno izgubili iz percepcije. Ne brinite se. Zamislite ga i vodite prema srednjem dijelu leđa, zatim u gornji dio leđa. Nastavite potom prema desnom i lijevom ramenu i spuštajte se polako i pažljivo prema laktovima i ručnim zglobovima. Uđite napokon i u šake. Oh! Iznenađenje! Šake ponovno počinju vibrirati, i to jako, ponovno otiču, zagrijavaju se i žare. Nešto se vratilo u šake što je dovelo do reakcije.

Vodili smo to nešto kroz cijelo tijelo i na kraju ga doveli natrag u

šake. Putem smo čak i izgubili percepciju toga nečega, ali smo ga vodili

pomoću zamišljanja i volje. Pokorio nam se i ponovno smo ga osjetili u

šakama. Ne znam što je to nešto. Kinezi su ga nazvali Chi.

Svakodnevno masirajte šake. Nakon svake serije vježbi, pozornost posvetite reakcijama upotrebljavajući Chi. Slijede još neka istraživanja koja bi trebalo činiti svakodnevno.

Tehnika br. 32 Pokrenite Chi Vodite vibracije u vlasište. Zamislite i osjećajte točku na vrhu glave. Spustite se po liniji koja spaja tu točku s točkom između obrva. Jasno cete osjetiti silazak Chija s jedne točke na drugu. Siđite po putu male

orbite i uspnite se leđima kako biste se vratili na vrh glave. Dok prela­

zite područje sedmog vratnog kralješka, šake često počnu vibrirati. Ne

dopustite da vam Chi pobjegne i ode u šake. Vodite ga prema vrhu glave.

Poslušno će vas slijediti. Još jednom napravite cijeli krug, a zatim ga iz

sedmog vratnog kralješka namjerno vodite prema šakama. Povratak u

šake pratit će snažne vibracije.

Tehnika br. 33 Oslobodite se napetosti Prolazak Chija je često ometen napetostima u ramenima i zatiljku. Pokušajte sljedeće: nakon masaže ruku, nemojte djelovati već samo posvetite pozornost vibracijama. One će se spontano i bez ikakva reda proširiti posvuda. I nakon nekog vremena znatno će se smanjiti u šakama.

Postanite tada svjesni ramena i zatiljka. Zamislite da s velikim

naporom pokušavate podignuti ramena, ali ona su jednostavno pre­

teška. Prihvatite igru i nekoliko puta pokušajte s podizanjem i na kraju

odustanite. Neizvedivo! Ramena su preteška. Odustajem. Sve se ruši.

Opća malaksalost. Zbog zamišljenog pada ramena i ruku javlja se nova

bujica vibracija u šakama.

Ista tehnika može poslužiti i u drugim područjima. Vibracije koje

prolaze kroz dno zdjelice i donji dio leđa nisu baš uočljive. Ne brinite

se! Usredotočite se na Tan Tien. Pritisnite nekoliko puta Lailinu lopticu.

Zatim osvijestite Tong. Zamislite da ga uzaludno pokušavate stegnuti

kako biste ga dignuli prema Tan Tienu. Neizvedivo! Pretežak je. Poslije

nekoliko pokušaja, odustanite. Sve se ruši, pada. Opća malaksalost do­

vodi bujicu Chija u sam Tong. Iz njega se Chi dalje spontano širi u trticu

i sakrum. Istu tehniku možete primijeniti u lumbalnom dijelu leđa i

na drugim mjestima. Postići ćete slične rezultate - pristizanje velike

količine Chija.

Tehnika br. 34 Osvijestite Sinciput Nakon prvog dijela masaže šaka, vodite vibracije prema vlasištu. Osjećajte vrh glave. Zamislite da je on centar maloga kruga veličine dlana. Zamislite da radite male pokrete glavom kao da želite dotaknuti liniju koja obrubljuje vaš krug. To će dovesti do stvarnih mikropokreta i osjetit ćete kako se područje koje smo prije zamišljali doista izdvaja. Za nas će to biti Sinciput. Postanite ga svjesni. Osjetite ga i istražujte. Vibracije su tu gušće, a koža vam se čini debljom nego na ostatku glave.

Imate osjećaj da je to područje lagano napuhnuto. Često je i toplo i u njemu možemo osjetiti puis. Zapamtite taj osjećaj Sinciputa, često će vam trebati.

Tehnika br. 35 Povežite šake sa Sinciputom Nakon drugog dijela masaže šaka, prijeđite prvo po putu male orbite, a zatim se zaustavite na vrhu glave. Osjetite točku. Osjetite šake i potak­nite vibracije u njima. Napravite mikropokret vrhom glave i vidjet ćete da je pokret djelovao na vibracije u šakama. Nastavite s mikropokre-tima koji pojačavaju vibracije u objema šakama, potom samo u jednoj. Zatim smanjite vibracije u objema šakama, pa samo u jednoj i tako redom. Možete na trenutak u potpunosti zaustaviti vibracije u jednoj ili u objema šakama i osjećati nekoliko trenutaka hladnoću. Ako malo istražujete, možete naći stav u kojem će vrh glave pojačati vibracije na iznenađujući način. Reakcije neće dugo trajati jer ovise o vrlo preciznom položaju vrha glave koji se miče čak i kad mislimo da smo savršeno mirni. Zaboravljamo da ipak dišemo, da srce stalno kuca, a tu su i neki drugi čimbenici koji ometaju savršenu mirnoću.

Tehnika br. 36 Povežite šake s Tan Tienom Nakon masaže pustite šake da vibriraju i ne brinite se kuda će se vi­

bracije širiti. Osjećajte Tan Tien. Smjestite ga na jednaku udaljenost od

obiju šaka. Stvorili ste istokračan trokut. Postanite svjesni vibracija

u šakama. Lagano premjestite Tan Tien i osjetite da time djelujete na

vibracije. Uspostavite ponovno istokračan trokut. Nađite lopticu u

donjem dijelu trbuha. Izdišući stegnite trbušne mišiće i zadržite tu

zategnutost pri naglom i kratkom udahu. Izvršili ste pritisak unutar

trbuha. Ponovite nekoliko puta udah na taj način, ciljajući Tan Tien. U

šakama se osjeća pritisak na mahove. Tijekom izdaha ili bez disanja istu

vrstu pritiska možemo izvršiti na Tan Tien. Pritisku možemo određivati

snagu, usmjeriti ga i upotrebljavati veoma precizno. Pokušajte. Bit ćete

iznenađeni otkrićem da pritisak iz Tan Tiena možemo poslati samo u

jednu ruku. Ili još bolje, samo u jedan prst!

Zadržite vezu između Tan Tiena i šaka. Dišite pomoću Tan Tiena. Pri udahu on napuhuje donji dio trbuha. Pri izdahu se ispuhuje. Ako smo dovoljno koncentrirani, naći ćemo te iste pokrete i u šakama. Jasno se osjeća napuhivanje u ritmu disanja.

Veza između šaka i Tan Tiena je dvosmjerna. Napravite mikropokrete prstima jedne ruke, najmanje pokrete koje ste sposobni proizvesti, gotovo imaginarne. Osjetit ćete njihovo djelovanje u Tan Tienu.

Ta veza između šaka i Tan Tiena je iznimno važna. Sake su u vezi i s

nekim drugim dijelovima tijela. U stvari, tijelo je jedna cjelina te se tako

i ponaša. Samo zahvaljujući našoj pozornosti i svijesti možemo izdvojiti

pojedine dijelove.

Tehnika br. 37 Složno vibriranje Nakon masaže, vibracije dovedite do vlasišta. Usporedite vibracije u

šakama s onima na glavi. Riječ je o istim vibracijama. Spustite val na

lice i osjetite vibracije u šakama. One na licu nisu toliko jasne. Zadržite

se na licu i nekoliko puta prijeđite od šaka do lica nastojeći osjetiti isto.

Uskoro će i lice vibrirati poput šaka. Spustite val u vrat i napravite

isto prebacivanje vala kao maloprije, lnzistirajte na tome da u vratu

dobijete vibracije vrlo slične onima u šakama. Spustite val u prsni koš i

nastavite s istim istraživanjem. Obidite na taj način cijelo tijelo i vratite

se na vrh glave.

Tehnika br. 38 Istraživanje praznine Nakon masaže zadržite osjećaj u šakama. Zamislite da šakama činite

male pokrete i nastojte osjetiti prostor koji ih okružuje. Šake su pot­

puno nepokretne. Pomoću zamišljenih malih pokreta pokušajte osjetiti

okolni prostor.

Uskoro ćete imati osjećaj da su vaše šake sve veće i da doista dodiru­

jete neku vrstu laganog, pamučnog materijala. Nastavite. Vaše šake

postupno gube oblik i postaju poput golemih boksačkih rukavica od

vate. Zatim se i rubovi potpuno izgube i šake se pomiješaju s prostorom,

no ne postaju manje osjetljive, baš naprotiv.

Osjetljivost je pojačana i u prostoru daleko od šaka. Osjetite prostor i

budite ga svjesni. Vaše šake su prostor. Nećemo do toga doći pri prvom

pokušaju ili barem ne u potpunosti. Budite uporni i ponavljajte često.

Tako, naime, počinje istraživanje praznine. Postizanje praznine u men­

talnom i osjetilnom svijetu svjedočanstvo je dugoga puta u istraživanju

unutarnjeg svijeta. Da biste prešli taj dugi put, potrebno je učiniti prvi

korak. To je ovaj koji ovdje predlažem.

Tehnika br. 39 Tigrova usta U stojećem stavu savijte ruke u laktovima tako da podlaktice budu paralelne s podom. Pustite šake da vise savinute u ručnom zglobu. U potpunosti opustite prste, osjetite njihovu izduženost i opuštenost. Palac visi odvojen od ostalih prstiju. Čini nam se da se kažiprst nekotice propinje. Prsti su i dalje opušteni, uspravite ručni zglob i zaustavite ga u produžetku podlaktice. Palac se neće pomaknuti, a drugi će se prsti savinuti sami od sebe i zaobliti. To je rezultat mehaničkog djelovanja tetiva i zglobova, a ne naše namjere. Ponovno pustite šake da vise, a prsti se opet izdužuju! Ponovite nekoliko puta (slike 1, 2, 3 i 4).

Pustite šake da vise i osvijestite položaj kažiprsta. Drugi prsti će ga slijediti. Bit će opušteni, ali se neće zaobliti kao prije. Palac i dalje visi potpuno opušten. Ostvarili ste osobit oblik šake koji su Kinezi nazvali tigrova usta (slike 5, 6, 7 i 8).

Postanite svjesni tigrovih usta. Osvijestite otvor između palca i

kažiprsta. Polako spustite ruke i otvore okrenite prema bedrima ne

dodirujući ih. Ruke opušteno vise, lagano udaljene od tijela. Osjećate

jaki priljev vibracija koje silaze sve do šaka. Šake se zagrijavaju. Krv pri-tječe, šake se napuhuju, puis jača. Dolazi do općeg oživljavanja unutar saka. To pritječe život. Nije pukim slučajem anđeo Mihovil izabrao luku putem koje daje Adamu život. Nije pukim slučajem on izabrao baš šake u obliku tigrovih usta putem kojih Bog daje život Adamu, koji ga prima u svoju šaku, koja također ima oblik tigrovih usta. To je LI rođeno geniju. On vidi ispravno. On zna.

Vratite podlaktice u vodoravan položaj i zadržite tigrova usta. Činite

rukama male pokrete ulijevo i udesno. Šake u obliku tigrovih usta

osjećaju tisuću i jednu stvar. One primaju tisuću i jednu informaciju i

za sada je nepotrebno pokušati ih protumačiti. Ispružite prste i ukru-

tite ih. Napravite opet male pokrete rukama udesno i ulijevo. Šake

ne primaju više niti jednu informaciju. Tigrova usta su poput antene

pomoću koje šaka otkriva vibracije u prostoru. To je instrument za

svjesnu percepciju Chija.

7. 8.

Radite pokuse s tigrovim ustima. Čeka vas više od jednog iznenađe­nja. Okrenite, primjerice, ruke prema drvetu u šumi. Brzo ćete osjetiti energiju koju odašilje. Okrenite ruke u drugom smjeru pa ih vratite. Ponovno ćete osjetiti prisutnost drveta u rukama, a prepoznat ćete ga po vibracijama.

U šakama možemo razviti veliku osjetljivost, možemo osjetiti pred­met na podu samo prolazeći rukom iznad njega. Možemo osjetiti neki jednostavan potez povučen kredom na crnoj ploči ili zraku svjetlosti, možemo prepoznati boje. Da ne govorimo o pogledu koji osjećamo rukom, a to će biti predmet našega istraživanja u sljedećim tehnikama.

07 Upravljanje Chijem

Fizička i tjelesna etapa Već smo prešli dobar dio puta. Naš cjelokupan rad, sve do ovog trenutka,

uglavnom je bio mentalan. Na tijelo smo djelovali pomoću imaginacije

i volje i tako postigli fizička ostvarenja. Mentalni rad je jedan od dvaju

aspekata našega istraživanja. Počet ćemo drugim aspektom koji čine

tjelesne tehnike. Oba aspekta su podjednako važna. U stvari, to je isto

djelovanje, a mi smo ti koji govorimo o dvama aspektima jer nam je naše

obrazovanje nametnulo tu nepravednu podjelu između tijela i razuma,

mentalnog i fizičkog. Mentalno je fizičko i fizičko je mentalno. To ćemo

jednoga dana spoznati kao rezultat našega istraživanja.

Prijeđimo, dakle, na drugu etapu našega istraživanja. Ona je fizička

i tjelesna. Znači li to da ćemo napokon uvesti objektivnost koja nam je

tako bolno nedostajala u prvoj etapi? Naravno da ne. Nećemo je uvesti,

kao ni dosad. U našem istraživanju nema nikakve razlike između

mentalnog i tjelesnog rada. 1 jednome i drugome cilj i rezultat SU uprav­

ljanje Chijem, sa svim onim neobjašnjivim, subjektivnim, neizrecivim

i neobjektivnim što rad s Chijem podrazumijeva.

Dugo smo se pripremah kako bismo mogli pristupiti tjelesnoj etapi

našega istraživanja. Pripremali smo naše tijelo oslobađajući ga svih

napetosti. U stvari, fizičko vođenje energije mora se raditi u potpuno

opuštenome tijelu. Mi ćemo pokrenuti Chi. I dok se on bude širio tije­

lom, ne bi smio naići ni na kakav otpor, mišićnu napetost, ukrućenost

ili prepreku. Pri njegovu prolazu sve se mora nježno povući, udaljiti,

podčiniti i premjestiti se. To je uvjet koji omogućava da i naše najma­

nje djelovanje rezultira vibriranjem Chija, a ta najmanja vibracija Chija

proizvodi neki učinak.

To su idealni uvjeti koji se u praksi rijetko ostvare. Kad se dogodi

da Chi naiđe na neki otpor, tada ga nećemo nadići naprezanjem. Time

cemo samo stvoriti opću napetost. Napetost moramo nježno ukloniti

'li je zaobići, a nikad joj se suprotstavljati.

Struja života | Pokrenut ćemo CM i proizvesti neke specifične učinke. Ne treba zabo­raviti da je Chi sveobuhvatan i nedjeljiv. Bez obzira na to koju tehniku upotrebljavamo, ona uvijek ima opći učinak. Već smo promatrali u našem tijelu strujanje Chija. Uspjet ćemo proizvesti još mnogo drugih strujanja. Zbog toga se treba osloboditi mehaničke slike koja nam prikazuje to što činimo. Grafičko prikazivanje protoka Chija kroz meridijane u kineskoj akupunkturi je zacijelo vrlo korisno kad učimo o toj umjetnosti, ali daje. potpuno pogrešnu sliku realnosti, sugerirajući ideju o strujanju duž kanala. Ne možemo imati točan prikaz protjecanja Chija, jer to se ne podudara ni s čim što znamo ili smo iskusili. Ako ipak pokušamo to prikazati, onda treba zamisliti mrežu vodenih struja koje se raspršuju po moru. Voda je posvuda. Neka se strujanja mogu jasno primijetiti i čak objektivno istaknuti. Oko tog strujanja voda neće nestati. Strujanje opažamo pomoću mirne ruke koja prima pritisak. Mirnu vodu opažamo kad premještamo ruku. U oba slučaja riječ je o vodi. Jedino je drukčiji način na koji je opažamo.

Pred golemom energetskom masom koju život pokreće u svom poletu, naše pametovanje o energiji sliči na dječju igru. Naravno da si neposluš­no dijete može nauditi kad se želi suprotstaviti strujanju. Može si jako nauditi, a da pritom nikad ne uspije zaustaviti ili skrenuti strujanje. Stanite pokraj Dunava. Stavite ruku u vodu i pokušajte zaustaviti ili skrenuti njegov tok. Upravo to činimo kad se suprostavljamo strujanju. No, možemo igrati i drukčije. Pustimo koru lubenice da plovi i zamislimo da je to čamac. Struja ga odnosi, ali ako radimo male pokrete rukom po vodi, usmjerit ćemo čamac i ubrzati njegovu plovidbu. Ponosni smo jer smo pomoću ruke ubrzali strujanje Dunava!

Nemojte misliti da u radu s Chijem možemo postići više od toga. Ako uzmemo u obzir sve fenomene života, onda je naše djelovanje gotovo jednako nuli. Ipak, da biste napravili i to nešto što titra blizu nule, potrebne su godine rada. Ali, da biste bili dobroga zdravlja i poznavali opće blagostanje bez slabosti, nije potrebno premještati planine. Naše skromno djelovanje, smiješno je u kontekstu Apsolutnog, ali za nas je važno. Na našem stupnju posljedice tog djelovanja idu jako daleko, katkad pouzdano nadilaze blagostanje i zdravlje.

Nema materije koja bi služila kao izolator od Chija. Chi ne poznaje prepreke. Prelazi preko bilo kojega omotača kao da on ni ne postoji. Dak­le, nije mu potreban kanal da bi se širio. Ali mi ga trebamo da bismo mogli voditi Chi unutar opuštenoga tijela putem koji smo u mogućnosti zamisliti i osjetiti.

Chi je život. Chi teče bez naše pomoći i ne zaustavlja se ni u kržljavom,

iskrivljenom i napetom tijelu. Na svu sreću! A što da je bilo drukčije?

Nemojte se sami poučavati tehnikama o upravljanju Chijem. Knjiga koju imate u ruci je samo praktičan vodič. Služi kao podsjetnik učeniku koji znanje prima iz nekog drugog izvora. Knjiga poput ove ne može poslužiti niti kao priručnik. Ne možemo naučiti o Chiju iz knjige. Ne možemo poučavati Chi na temelju onoga što smo pročitali u knjizi. Uči­telj mora poznavati jedan drugi sadržaj - onaj koji govori što on sam radi i što se unutar njega događa.

Sve tehnike Chija su povezane. Nema tehnike koju bismo mogli zasebno usavršiti. Nijedna nije važnija od drugih. U našem istraživanju napredovanje je opće. Sva opažanja se profinjuju i tehnike postaju sve ispravnije. Jedini napredak u ovome radu sastoji se u tome da steknemo što veću preciznost koja nam omogućuje da se koristimo sve većom snagom, pod uvjetom da ojačamo tijelo i oslobodimo ga napetosti kako bismo dopustili toj snazi da djeluje bez nanošenja štete. To se često doživljava kao napredak. A u stvari, on je najmanje važan. Možemo steći veliku virtuoznost u upravljanju Chijem, a da nikad ne upotrije­bimo snagu.

Yin i Yang Znanost o yinii i yangu je glupost. Kad je primijenimo na energiju, tada postaje ozbiljnija i tu nalazi jedino polje primjene. Očito je da postoje dva smjera, dva potpuno suprotna smjera, i kao posljedica toga dva velika energetska strujanja u kozmosu. Dajmo im kineska imena koja nas već dugo vuku za jezik, a to će nas i olakšati jer ih napokon i mi upotrebljavamo.

Ostavimo po strani teška znanstvena istraživanja o kozmosu i koz­

mologiju. Pozabavimo se našim životom. 1 život se odvija u kozmosu. Ne

moramo, dakle, kozmos tražiti daleko. U njemu smo. Ima jedno stalno

usmjerenje energije kod svih živih bića. Svaka životna aktivnost uvijek

se odvija u istome smjeru. Taj smjer je suprotan smjeru težine, anti-

gravitacijski je. I da biste napokon upotrijebili kinesko ime, iako bez

razloga, nazovimo taj smjer - energija yang. Drugi smjer bit će, dakle, yin.

Između yina i yanga postoji stalan energetski sukob. Pobjeda yina donosi

odmor, nepokretljivost, ravnotežu. Pobjeda yanga znači pokret, akciju,

neravnotežu. Život cijelo vrijeme oscilira između tih dvaju strujanja. 1

na kraju završava pobjedom yina. U svim životnim procesima i svim

tjelesnim aktivnostima pokreće se, proizvodi i troši yang energija.

Energija yin je podređena. Zbog nje život mora uložiti napor i u naj­

manjem od svojih procesa.

No, razjasnimo. U našem značenju termina, yin nije žensko, hladno, mračno, ružno, mekano, mjesečevo ili mrkvasto. Jednostavno je komple­mentarni dio i/anga koji pak nije muško, puno, toplo, bijelo, lijepo, tvrdo, sunčevo ili karfioličasto. Njihova komplementarnost je u potpunosti identična pokretu njihala na zidnome satu, ulijevo i udesno. Pokreti udesno ili ulijevo imaju različitu vrijednost samo u iskrivljenom razumu onih koji o tome razmišljaju.

Tehnika br. 40 Dvije razine To je jedna od nezaobilaznih pripremnih tehnika. Trbuh se može po­dijeliti na dvije razine. Granica koja ih dijeli je vodoravna linija koja prelazi preko pupka. To nije neka imaginarna granica. Sve ćemo je više isticati učeći kako stegnuti mišiće jedne razine dok mišići druge ostaju opušteni. U svakodnevnom životu nemamo razloga to činiti. No, kod upravljanja energijom ovladavanje tom tehnikom je prijeko potrebno.

Položaj: sjedeći na podu

Rukama obuhvatite koljena tako da jednom rukom držite zglob druge ruke ne pritišćući ga previše. Pustite glavu da padne naprijed, a bradu prema prsnome košu. Leđa su zaobljena i nastojte da što više mišića bude opušteno. Lagano stegnite mišiće gornje razine pri čemu se stvara mala udubina. Kad opustimo mišiće, udubina se ponovno ispuni. Cijelo to vrijeme donja razina se ne pokreće. Dio trbuha ispod pupka je zaobljen i nije reagirao na ono što se događalo u gornjoj razini. Mišiće stežemo ne upotrebljavajući rebra. Stezanje je potpuno neovisno o disanju, možemo ga izvesti s jednakom lakoćom pri udahu, izdahu ili ne dišući. Ne iziskuje nikakav napor i ne odražava se nigdje drugdje na tijelu. Smješteno je na pregibu porebrice. Dakle, pokušavamo izvesti lagano i precizno stezanje, a potom ga opuštamo, bez voljnog napuhi-vanja trbuha, bez pritiska. Ne činimo ništa osim što dopuštamo da se udubina ispuni sama od sebe.

Za izdvajanje donje razine čučnite u stav žabe (iz i/oge) ako je moguće. To je najbolji položaj. Njime pritišćemo gornji, a usredotočujemo se na donji dio trbuha. Lagano stegnite mišiće donjeg dijela, stoje moguće nize u razini stidne kosti. To stezanje uzrokuje laganu udubinu. Nastavimo li sa stezanjem, udubina se penje i može dosegnuti pupak. Opustite se. Donji dio trbuha je ponovno ispupčen, a gornji dio se cijelo vrijeme ne

pomiče i ni u kom slučaju ne sudjeluje u stezanju. Dakle, ovdje vrijedi isto što i za gornju razinu - zadovoljile se jednim laganim stezanjem neovisnim o disanju i jednostavno opustite mišiće kako biste pripremili sljedeće stezanje.

Ovladajte tom tehnikom. Bezbroj puta uvucite pa opustite gornju ili donju razinu. To mora biti jednostavno, poput namigivanja, i naravno, u svim položajima (sjedećem, stojećem...).

Kad time ovladamo, u drugoj etapi učimo kako izbaciti izdvojeno gornji i donji dio. Najbolji položaj je opet onaj već spomenuti. Lagano uvucite gornju razinu potom je na silu izbacite tako da doslovno izbije van. Ako stavite prste u udubinu i lagano pritisnete, prsti će biti grubo izbačeni u trenutku kad gornju razinu izbacite na silu. To je dobar način da se izvježbamo. S donjim dijelom postupamo na isti način.

Ti pokreti su neovisni o disanju. Izvježbat ćemo podjednako dobro izvođenje pri udahu, izdahu ili ne dišući. Treba ih, dakle, moći povezati s disanjem kako bi ono postalo njihov sastavni dio. Ipak, pokreti ne bi trebali biti uvjetovani disanjem.

Tom tehnikom treba ovladati, a to postižemo kad smo sposobni igrati se s objema razinama bilo u kojem položaju, služeći se jednako dobro silom kao i pokretljivošću. Trbuh je ruka pomoću koje upravljamo energijom. Ta ruka treba biti snažna, gipka, osjećajna, inteligentna....

Sve u svemu, treba početi! Naša percepcija Tan Tiena nije još nepogre­šiva. Nismo još ovladali tehnikom dviju razina. Percepcija točaka male orbite još nije izoštrena. Tijelo još nije oslobođeno svih napetosti. Međutim, upravo se upravljanjem energijom usredotočujemo na Tan

Tien i sve odredišne točke, oslobađamo se napetosti, itd.

Začarani krug? Ne bih se složio, Počnimo, dakle! Pa ćete vidjeti sami!

Tehnika br. 41 Most između Tan Tiena i Tonga

Položaj: sjedeći

Udišući, napuhnite trbuh ne vodeći računa o dvjema razinama. Pri

i/dahu trbuh uvucite i jako stegnite abdominalne mišiće. Dišite tako i

usredotočite se na pokrete trbuha.

Nakon izdaha abdominalni mišići i dalje su stegnuti, potom usprkos

tako stvorenom otporu, udahnite kratko i naglo. Unutar trbuha ste stvo­

rili pritisak. Da je vaš trbuh bio opušten, nasilan pritisak bi ga izbacio

naprijed. Ovako je pružio otpor napuhivanju, a pritisak se spustio u

dno zdjelice i tu ste primili pravi udarac.

Ponovimo. Sada razumijete na što cil jamo pa prilagodite hitac.

Pružite otpor trbušnim mišićima i oslonite se na središnju točku - Taji

Tien. Osvijestite Tong, precizno ga naciljajte i pošaljite pritisak u dno

zdjelice. Nekoliko puta kratko udahnite i vodite pritisak linijom između

Tan Tiena i Tonga. Sada ste sposobni izbaciti Tong pomoću trzajućih

pritisaka iz Tan Tiena.

Možda je malo teže objasniti pravilan način izvođenja, ali kad u tome

uspijemo, onda nam se čini jednostavnim kao dobar dan. Odmah nam je

jasno da ako povežemo Tan Tien i Tong možemo isto izvesti i za vrijeme

izdaha ili ne dišući.

Dakle, uspjeli smo. Ostvarili smo stvarnu, fizičku vezu između Tan

Tiena i Tonga. Pritisak se iz Tan Tiena spušta prema Tongu kao da između njih postoji neka poluga. Zadržimo sliku poluge. Umjesto da uz pomoć udaraca i na mahove vršimo pritisak na Tong, možemo ga kontinuirano zadržati. Pošaljite ga prema Tongu, ali ga nemojte odmah pustiti. Osjetite

polugu između Tati Tiena i Tonga. Lagano nagnite tijelo naprijed. Poluga

vrši još veći pritisak na Tong. Vratite se u početni stav. Pritisak prema

Tongu se smanjuje. Pokrećite se naprijed-natrag kako biste namjestili

polugu i osjetili promjene u pritisku prema Tongu. Dišite i nekoliko

sekundi se odmorite, a potom...

Zatim, učinimo prvi korak na putu koji više nikad nećemo

napustiti. Ovdje počinje put energije. Želio bih da trenutak kad

se na njega obvežemo bude na neki način svečan. Pristupamo

tehnikama koje su se tisućljećima čuvale kao tajna. Želio bih da

odamo počast Učiteljima našega vremena koji su tajnu otkrili i

dopustili nam da do nje dođemo. Nama, skeptičnim barbarima

blijedih lica, kakvi doista jesmo, da otkrijemo blaga njihove

kulture, da do njih dođemo nakon mnogih godina strpljivoga

rada i neumornoga istraživanja. Ponavljam, bezbrojne godine

strpljivog rada i neumornog istraživanja, koje danas zahvalju­

jući Njima nisu beskorisne.

Usto, to je trenutak u kojem za nas počinje istinsko otkri­vanje našega tijela. I ono počinje upravo u području koje naša civilizacija osuđuje s takvom upornom i apsurdnom glupošću. I tu se otkriva jedna tajna. Otkrit ćemo njezine nezamislive mogućnosti. I u našoj ćemo svijesti ponovno stvoriti cjelovitost našega tijela i našega bića.

Izdišući stegnite trbušne mišiće. Stvorite mišićni oklop koji ćete za­

držati pod pritiskom za vrijeme cijele tehnike. Usredotočite se na Tan

Tien i ciljajte prema Tongu. Kratkim udahom između njih postavite

polugu. Zadržite dah i lagano nagnite tijelo vršeći njegovom težinom

pritisak na Tan Tien. Vodite pritisak prema Tongu koji ne pruža otpor.

Baš naprotiv, Tong popušta pod pritiskom i to se mjesto povećava. Ne

vršite dodatni pritisak na Tan Tien. Početni pritisak slabi jer je našao

prolaz kroz koji otječe i vi to otjecanje osjećate kao toplu tekućinu koja

si pod laganim pritiskom krči prolaz pod kožom.

Težinom tijela izvršili ste pritisak na Tan Tien. Otpor u Tan Tienu se

smanjio s otjecanjem prema dnu zdjelice. Uslijed smanjenja otpora tijelo je

izgubilo oslonac i teži prema naprijed. Pritisak je u potpunosti oslabio.

Savijate se i padate naprijed. Sav pritisak se spustio u dno zdjelice i osje­

ćate toplo izlijevanje po cijelom tom području. Dišite. Odmorite se.

1 1 8 CHI, P U T E N E R G I J E

Upravo ste pokrenuli Chi. Ovoga puta to ste izveli pomoću tijela. Reakcija

je također bila tjelesna i nastala je zbog promjene u sastavu vlakana na dnu

zdjelice. Rezultat ne samo da možemo percipirati, već je i materijalna

promjena vidljiva i mjerljiva.

Počnite ispočetka. Promotrite kako se pri drugom ili trećem ponav­

ljanju izlijevanje jednostavno izvodi prema dnu zdjelice. Nagnite tijelo

usmjeravajući izlijevanje prema trtici i križnoj kosti (sakrumu). Vrlo

brzo ćete naći način kako voditi izlijevanje do tih područja.

Zaustavite se i odmorite. Dišite spontano. Uz malo sreće, osjetit ćete kako se Chi polako penje leđima. Uz mnogo sreće, osjetit ćete kako kruži tijelom slijedeći put male orbite. U svakom slučaju, morat ćemo pomoći toj sreći i zamijeniti je dugim i strpljivim radom, koji nas jedini može dovesti do svladavanja tehnika Chija. Jer percipirati ne znači i znati rukovati tehnikom. Oni koji u početku imaju sreću i posjeduju tu percepciju, često su oni koji neće daleko dogurati u ovom našem istraživanju. Naime, oni uživaju u svojoj percepciji i stanju anime umjesto da ozbiljno rade.

Dakle, na posao. Upravo smo vidjeli kako je naša strpljivost već na­građena prvim, neospornim rezultatom. Bit će ih još mnogo. To je tek početak. Most između Tan Tiena i Tonga je temelj svih tehnika u radu s Chijem. Mi smo ga sada upotrebljavali na najjednostavniji način. U sljedećim istraživanjima uvelike ćemo poboljšati njegovu učinkovitost upotreblja­vajući i naglašavajući odvojenost gornjeg i donjeg dijela trbuha.

Tehnika br. 42 Oudiana

Položaj: sjedeći

Ponovite tehniku br. 23, zadržat ćemo njezin tehnički aspekt. Riječ je o

lažnom udahu pomoću kojeg stvaramo udubinu povećavajući volumen

prsnog koša, a zraku ne dopuštamo da uđe. Ista tehnika koristi se i u

jogi, samo što je udubina vrlo velika jer je znatniji i napor pri udahu.

Nakon njega slijedi spektakularno podizanje abdominalnog sadržaja.

To se također razlikuje od naše tehnike. Napor kod udaha je umjeren

i mi ne dopuštamo abdominalnom sadržaju da se podigne. Stvaramo

abdominalni oklop i odupiremo se nastajanju udubine u trbuhu čvrsto

se oslanjajući na Ton Tim.

Udubina stvorena zbog praznine u prsnome košu, proširit će se, a

mi ćemo širenje voditi. Tako mi to činimo. Kad u nastavku budemo

govorili o Oudiani, to će se odnositi jedino na način na koji je mi upo­

trebljavamo, a ne na onaj iz joge. I tako, za početak izvedimo Oudianu

u udubini između prsne kosti i grla.

Bez naprezanja lažno udahnite i usmjerite pritisak u udubinu, što će

rezultirati nečim poput sisanja koje će udubinu produbiti i vidljivo je

povećavati. Kad prestanete s naporom pri udahu, udubina će poprimiti

svoj uobičajen oblik. Ponovite nekoliko puta i pozorno promatrajte što

činite kako biste zadržali reakciju koja je nastala u udubini između

prsne kosti i grla.

U sjedećem stavu, kao kad vježbamo na gornjem dijelu trbuha, sa za­

obljenim leđima i opuštenim mišićima, izdahnite do kraja i uvucite gornji

dio trbuha. Nemojte udahnuti i zadržite dah. Napravite Oudianu gornjeg

dijela trbuha. Udubina stvorena stezanjem mišića veoma će se povećati

i gornji dio trbuha će se duboko uvući, mnogo više nego što to mišići

mogu izvesti bez Oudiane. Prije udaha mišiće opustite. Odmorite se i

ponovite nekoliko puta.

U sjedećem stavu ili čučnju izdišući uvucite donji dio trbuha. Zadržite dah i napravite Oudianu donjeg dijela trbuha. Udubina se jako povećava i penje prema pupku. Prije udaha mišiće opustite. Ponovite nekoliko puta. Stegnite nekoliko puta Tong prije nego što ga uvučete i podignete. Svaki put ga opustite kako biste dobro osjetili njegov silazak i vraćanje na mjesto. Sada ga uvucite izdišući. Zadržite dah, čvrsto se oslonite na Tan Tien i napravite Oudianu Tonga. On se podiže iznad granice koju je dostigao jednostavnim stezanjem mišića. Za vrijeme jednog zadržavanja

daha napravite nekoliko Oudiana i vidjet ćete da se Tong doista podiže

zahvaljujući Oudiani.

Često ćete osjetiti da se udubina spontano pojavljuje i na drugim mje­

stima, a ne samo ondje gdje je želite stvoriti. Ne pridajte tome važnost.

Već smo rekli, i opet ponavljamo, naš cilj nije stvoriti mehanizme već

ostvariti namjeru. Usmjerite pozornost i volju na ono što trenutačno

činite. Ne brinite se o onome što vas se ne tiče.

Dakle, udubina se može pojaviti i na drugim mjestima. Ipak, ne bi

se smjela previše pojavljivati jer će se za toliko manje udubiti mjesto na

koje ciljate Oudianom, a to zahtijeva veći napor. Možemo kontrolirati ši­

renje udubine i smanjiti gotovo u potpunosti neželjene učinke. Strpljivo

istražujte i otkrit ćete kako da pomoću otpora mišića ne dopustite

udubini da se nepotrebno izgubi.

Sada vam neće biti teško usmjeriti udubinu i prema drugim točka­

ma male orbite. Napravite Oudianu trtice. Jasno osjetite kako se u tom

području stvara udubina. Ona je vidljiva jer je tkivo slijedilo smjer udu­

bine. Isto tako možete osjetiti Oudianu sakruma, iako je da bismo vidjeli

učinak udubine, potrebno pojačati lažni udah i biti vrlo precizan.

Prođite sve točke male orbite - lumbalni dio, gornji dio leđa, vratni

dio, okcipitalnu kost i Sinciput. Ako na Sinciputu imate teškoća s osjećajem

udubine, usmjerite je prema unutrašnjosti uha. S lakoćom ćete osjetiti

micanje bubnjića. Isto tako, ako usmjerimo udubinu prema očima,

možemo osjetiti kako se oči sve više udubljuju u šupljine. Vodite zatim

udubinu prema točki između očiju, u grlo, prsni koš, trbuh i na kraju u

Tan Tien, gdje ćete pružiti snažan otpor usisavanju Tan Tiena. To je još

jedan dobar način da ga osvijestite i osjetite u svome tijelu.

Oudiana je pomoćna tehnika koja je višestruko primjenjiva u upravlja­

nju energijom. Treba je učiniti finijom i savršeno njome vladati. Još ćemo

je proučavati kako bismo je, osim kao osjetljiv instrument, upotrebljavali

i kao snažnu crpku praznine.

Tehnika br. 43 Udarac balvanom

Položaj: sjedeći

Kratko udahnite ne napuhujući pluća. Zadržite dah. Uvucite gornji dio trbuha. Napravite Oudianu gornjeg dijela trbuha bez jakog naprezanja. Zadržite gornji dio uvučenim i nekoliko puta zakašljite kako bi Tan Tien pružio otpor. Tan Tien prima prave udarce koji se šire i na Tong.

Ponovite to nekoliko puta i obratite pozornost na ono što se događa. Brzo ćete pronaći način kako da bez kašljanja usmjerite udarce iz Tan Tiena prema Tongu. Bit će to pomoću jednostavnih, naglih pritisaka izvedenih uz određenu snagu. Dno zdjelice mora biti u potpunosti opušteno i udarci balvanom doslovno izbijaju Tong. Budite precizni. Ne pretjerujte sa snagom. Pretjerana snaga nije od pomoći.

U nastavku tehnike još ćemo više biti zaokupljeni istraživanjem mi­šićne opuštenosti i preciznosti. Ciljat ćemo područje trtice. Mičući zdjelicu lagano nagnite tijelo naprijed i usmjerite udarac u područje trtice. Mekana tkiva u tom području naglo se napuhuju kao da su napumpana. Ako stavimo ruku na trticu, jasno ćemo osjetiti to naglo napuhivanje.

Ni ovdje naprezanje nije učinkovito. Umjesto toga prijeko je potrebno da mišići budu u potpunosti opušteni i da precizno usmjerimo udarac kako bismo postigli učinak kakav sam opisao. Lako je moguće da se to neće dogoditi odmah. U stvari, većina odraslih i ne primjećuje da nesvjesno stalno drže u napetosti cijelo to područje, što se na mnoge načine odra­žava na svim područjima života. Oslobodite se što prije tih napetosti.

Stavite palce na leđne mišiće između donjih rebara i zdjeličnih kos­tiju. Usmjerite udarce balvanom u to mjesto i osjetite kako su vam palci odbačeni prema van. Osvijestite što činite kako biste to mogli ponoviti. Maknite palce. Ponovite isto usmjeravajući udarce sve bliže i bliže kralježnici. Na kraju ih osjetite uz samu kralježnicu.

Zadržite istu tehniku, ali se sada spustite nekoliko kralježaka. Naći ćete se u području sakruma. Pružite lagan otpor Tongom i primite udarce u sakrum.

Percepcija je manje jasna jer ovdje udarci nailaze na ravnu, nepomič­nu kost koja nije okružena mišićima u kojima bi se pritisak mogao odraziti. U svakom slučaju, on je vidljiv.

Potom udarce usmjerite prema sredini leda i osjetite ih sjedne i druge strane kralježnice. Da bi to bilo moguće, potrebno je pružiti otpor na različitim mjestima i namjestiti stav tijela. Pomoću sličnih namještanja primite udarce između lopatica, a zatim i u stražnju stranu vrata. Kad uvježbamo tehniku, to nam više neće biti teško.

Pokušajte sada primiti udarce na vrhu glave. Jasno ćete ih osjetiti ako zauzmete pravilan stav i pružite otpor na pravim mjestima. Naprezanje vam ni ovoga puta neće koristiti. Budite precizni. Možda će vam biti lakše ako prvo otkrijete kako usmjeriti udarce u unutrašnjost uha. Pritisak dolazi do bubnjića i jasno osjećamo kako se bubnjić miče pod djelova­njem udaraca. Vrlo brzo otkrivamo kako možemo usmjeriti pritisak prema očnim jabučicama. Osjećamo kako se miču i uslijed djelovanja pritiska dodiruju spuštene očne kapke. Kad otkrijemo kako to izvesti, više nam neće biti teško voditi pritisak u točku između očiju, potoni u grlo, područje prsnog koša, trbušnu šupljinu i na kraju u Tan Tien. Da, u Tan Tien također. Na isti način izvodimo udarce balvanom iz Tan Tiena prema prednjoj točki koja pruža snažan otpor.

Upravo smo prošli sve točke male orbite upotrebljavajući tehniku udarca balvanom. Upotrijebili smo određenu snagu kako bismo izveli tehniku i osjetili pritom što se u tijelu događa. No, tu istu snagu možemo uvelike smanjiti, a tehniku učiniti preciznijom, pa već nakon nekoliko pokušaja možemo voditi udarce tako da ih, primjerice, prihvatimo samo s jedne strane kralježnice ili samo s jedne strane prsnog koša, ili još suptilnije, da vodimo pritisak, primjerice, samo u jedno oko ili uho. Oh! Iznenađenje! To je moguće.

Međutim, kako se cijela tehnika ne bi svela samo na obično poig­ravanje, potrebno je udarce balvanom izvesti iz Tan Tiena. Moguće je, naravno, postići vrlo sličnu percepciju i bez upotrebe Tan Tiena, ali tada ne djelujemo na Chi.

Tehnika br. 44 Prolaz kroz7

Slavili smo na naš način svečan trenutak kad se Chi pod pritiskom

Tan Tiena izlio po dnu zdjelice. Bio je to prvi korak. Napravit ćemo ih

još. Ključ male orbite je u prolasku Chija između Tan Tiena, Tonga i trtice.

Ili će proći ili neće. Moj Učitelj je na takozvanom engleskom znao reći:

7 Eng. Passis through

Prošao je kroz ili Nije prošao kroz. U tome je sva razlika. Usporedili smo Tan Tien s rašljama čamca. Čamac je u našem slučaju Chi. Ali taj oslonac nije dovoljan. Potrebna je i voda, veslač i još mnogo toga. Promotrimo to pobliže.

Dobro je znati da u davnim vremenima Učitelji nisu posjedovali medicinsko znanje o anatomiji i fiziologiji koje mi danas posjedujemo. Njihovo se znanje temeljilo na percepciji. Da bismo razumjeli tehnike koje su nam oni kroz tisućljeća ostavljali u nasljedstvo, moramo slijediti njihov pristup.

U sjedećem stavu izdahnite, uvucite gornji dio trbuha i stegnite Tong.

Donji dio trbuha će se blago napuhati jer je opušten (crtež br. 1). Kratko udahnite u donji dio trbuha. On će se naglo napuhati, a ispod pupka će se stvoriti mali balon (crtež br. 2). Ponovite onoliko puta koliko je potrebno da bi udah i napuhavanje donjeg dijela trbuha bili savršeno smkronizirani. Trebali biste jasno osjetiti kako zrak ulazi u pluća i silazi u trbuh. Za stare Učitelje to je bilo očito i odgovaralo je percepciji u koju oni nisu imali razloga sumnjati. Pronađite i vi tu percepciju. Osjetite kako zrak prodire u balon ispod pupka.

Počnimo sve ispočetka. Izdahnite, uvucite gornji dio trbuha i zatvorite Tong. Udahnite u donji dio trbuha, zadržite dah i snažno se oslonite na Tan Tien. U donjem će se dijelu trbuha stvoriti pritisak budući da gornji dio držite čvrsto uvučenim i Tong zatvorenim. Otvorite Tong. Pritisak

iz donjeg dijela trbuha će prijeći u dno zdjelice, gdje ćete osjetiti priljev

Chija. Sve se to događa na tjelesnoj razini - jasno to osjećate u tijelu.

Počnimo ispočetka. Udahnite u donji dio trbuha kao maloprije. Dok

zadržavate dah, stvorite pomoću Tan Tiena lopticu i usmjerite odozgo na

nju pritisak (crtež br. 3). Otvorite Tong, umjereno pritisnite lopticu i spu­

stite je u Tong (crtež br. 4). Bez naprezanja pritišćite prema dolje i zatim

pomoću malog pokreta zdjelice, pritišćite prema trtici. Chi je prešao na

drugu stranu i počeo je uspon prema sakrumu. (crtež br. 5). Upravo ste

izveli Prolaz kroz. Izdahnite.

Idemo dalje. U nastavku tehnike udah se izvodi na isti način kao do

sada. Prije nego nastavimo, ustrajat ću na nekim detaljima. Pri izdahu

nemojte prazniti pluća upotrebaljavajući snagu, nego što odlučnije uvu-

cite gornji dio trbuha i zadržite ga u tom položaju. Pozornost! Nemojte

stvoriti betonski blok! Ako se pretjerano ne naprežete, to će područje

biti pomalo elastično, kao i sva druga mjesta.

Zatvorite Tong i zadržite ga tako dok se udah spušta u donji dio tr­

buha. Trbuh pritom ruje mekan već elastičan i napuhuje se kako bi mogao

primiti dah. I dok trbuh popušta pred širenjem, Tan Tien pruža otpor

pasivnom napuhavanju. On nije poput mekanog balona ispod pupka,

već je skladište snage i moći kojima ćete se po volji koristiti. Cijeli biste

trbuh morali osjećati kao stegnutu mišićnu masu kojom stvarate otporni

zid. Zadržite ga tijekom cijele tehnike. Njegova snaga se smanjuje dok

izdišete jer pritisak odlazi na druga mjesta, a tome zid i služi. Dok

udišete i pripremate pritisak, vraćate mu svu snagu. Lagano stegnite

mišiće trtice s namjerom da je savijete prema unutra. Opustite ih, te

ih ponovno stegnite nekoliko puta, potom u trticu pošaljite nekoliko

udaraca balvanom kako biste precizno odredili trtičnu točku i ispravno

okrenuli zdjelicu. Sada udahnite i zadržite dah. Bez upotrebe snage

Tong ostaje zatvoren. Iz Tan Tiena usmjerite stalan pritisak prema

trtici, a zatim malim pokretom zdjelice provucite pritisak u područje sakruma. Jasno ćete osjetiti kako se penje i kako krči put ispod kože. Percepcija je toliko jasna da nema mjesta sumnji. Na naprednijoj razini sve je to i vidljivo. Izdahnite i počnite ispočetka. U sljedećim pokuša­jima pritisak će prolaziti sve lakše. Ne ponavljajte suviše, dva do tri puta je dovoljno.

Sada ćemo napraviti cijelu tehniku. Udahnite i držite Tong dobro zatvorenim. Zadržite dah, iz Tan Tiena pošaljite pritisak prema Tongu

i otvorite ga. Vodite pritisak od Tonga do trtice, dalje od trtice do sakruma pomoću malog pokreta zdjelice. Izdahnite i promatrajte što će se dogoditi u tijelu. Dopustite da se uspostavi spontano disanje. Osluškujte reakciju u donjem dijelu leđa. Chi se spontano diže i slijedi kralježnicu poput toploga vala koji se penje s jedne i druge njezine strane. Možemo to osjetiti i kao treperenje, bockanje ili drhtanje. Rijetko se događa da ne osjetimo baš ništa. Možemo slijediti penjanje Chija. U početku često nailazi na svom putu na prepreke pa se razlije leđima. Katkad u jednom dijelu puta nestane iz naše percepcije da bi se malo dalje opet pojavio. Napokon stigne i do glave.

Ako nekoliko puta ponovite tehniku Prolaz kroz, vjerojatno ćete Chi

dovesti do glave. To nije štetno, baš naprotiv, ali pod uvjetom da ga ne akumulirate u glavi. Obvezno mora sići preko lica, grla, prsnog koša i vratiti se u Tan Tien. Za našu dobrobit i zdravlje, Chi mora kružiti. I bez obzira na to koju ste razinu prakse dostigli, završite uvijek s vra­ćanjem Chija u Tan Tien. Tu je njegovo mjesto i jedino mjesto gdje se smije akumulirati bez ikakve štete.

Dakle, poslije nekoliko ponavljanja Prolaza kroz, napravite tehniku br. 29 i spustite više puta Chi od vrha glave do Tan Tiena.

Tehnika br. 45 Izvođenje cijeloga kruga guranjem

Položaj: sjedeći

Napravite Prolaz kroz. Izdahnite te ponovno udahnite u Tan Tien. Zadržite dah, pošaljite pritisak u sakrum i vodite ga u lumbalni dio leda. Izdahnite. Tehnika br. 43, Udarac balvanom, služi nam kako bismo pritisak poslali u neku od odredišnih točaka. Ovoga puta udarac će biti samo početak jednoga neprekidnog poteza koji ćemo pod pritiskom povlačiti od jedne do druge točke. Ako smo ovladali prethodnim tehnikama, onda nam to neće predstavljati velik problem.

Isto tako pošaljite pritisak u točku lumbalnog dijela leda i vodite ga

do točke u gornjem dijelu leda. Izdahnite. Ponovno udahnite i zatim iz

točke u gornjem dijelu leda vodite pritisak u vratnu točku. U početku je

moguće da ti potezi koje zacrtavamo duž leda ne prolaze uvijek s jed­

nakom lakoćom. Ometaju ih, naime, još uvijek nerasplinute napetosti i

krutosti. Rad kojim se bavimo pomaže nam da ih osvijestimo, a nakon

nekog vremena pomoći će nam da ih se i riješimo.

Svaki potez zahtijeva da uvijek ponovno zauzmemo odgovarajući

stav. I normalno je da stav prilagodavamo tehnici, a ne obratno. Dakle,

ne ustručavajte se naći ispravan položaj zdjelice i namjestiti kralješke.

Katkad ćete biti u stavu koji bi vam na slikama izgledao poprilično iskriv­

ljeno! Mi zauzimamo određeni stav s jasnim ciljem. Nemojte, dakle, biti

robovi lijepog izgleda, za njega ovdje nema mjesta. Da bismo dopustili

pritisku da prijeđe od vratne do okcipitalne točke, moramo još jednom

namjestiti kralješke. Zapamtite da u svim slučajevima pritisak kreće

od Tan Tiena. Ne upuštajte se u plovidbu bez rašlji. Bez Tan Tiena ne

možete djelovati na Chi.

Iznenađenje počinje na potezu koji ćemo povući od okcipitalne točke

do Sinciputa. I u tom dijelu sve se odvija podjednako dobro kao do sada! A

isto tako i od Sinciputa do točke između obrva. Znamo đa Chi ne poznaje

prepreke i pritisak se širi cijelim tijelom ne izostavljajući ni glavu. Na

isti se način spustite od točke između obrva do točke u grlu, potom do

točke na prsnome košu, pa do trbušne šupljine i završite u Tan Tienu.

Ne činite više ništa. Promatrajte po cijelom tijelu učinke svoga djelo­

vanja. Nastavite s mentalnom cirkulacijom i uskladite je s disanjem. Udišite

duž leđa, izdišite s prednje strane. Imaginacija će se prenijeti na tjelesnu

razinu. U nekim trenucima granica između imaginarnog i stvarnog je

vrlo tanka, što je dobar znak.

Napravite nekoliko puta cijeli krug, nakon svakoga se odmorite. Završite

više puta spuštajući Chi od glave do Tan Tiena. Ne uzimajte olako završetak

tehnike jer je moguće da u glavi ostane suviše Chija, bez obzira na prijašnje

poteze koje smo povlačili od glave prema dolje. U stvari, imamo mnogo

više snage kad vodimo pritisak prema gore nego prema dolje.

Tehnika br. 46 Izvođenje cijeloga kruga Oudianom Stegnite i opustite nekoliko puta trticu. Kad ste je dobro opustili, steg­nite je i uvucite što dublje bez velikog naprezanja. Zatim napravite Oudianu trtice i osjetite kako se još više uvlači i nadilazi granicu koju

smo dostigli zahvaljujući mišićnom naporu. Opustite mišiće i osjetite kako se trtica vraća natrag. Dobro ih opustite i ponovite isto nekoliko puta. Oslonite se na Ton Tien. Zapamtite što ste činili.

Napravite sada tehniku Prolaz kroz. U trenutku kad pritisak prijeđe trticu kako bi počeo uspon prema sakrumu, stegnite je i izvedite Oudianu, a zatim tu udubinu vodite do lumbalnih kralježaka. Dišite. Da biste si pomogli, mičite zdjelicu i zadržite siguran oslonac na Tan

Tienu. Upravo ste učinili još zahtjevniji Prolaz kroz i premjestili djelo­tvornije jedan kvant Chija. Pustite ga da se penje leđima. Dulje vrijeme to će ostati jedan kvant zatvoren u sebe poput kapi tekućine koja se penje leđima, kralježak po kralježak. Ipak, možda se to neće dogoditi u prvom pokušaju!

Sve ponovite i posvetite pozornost trbuhu. Pritisak može proći od Tan Tiena do Tonga samo zahvaljujući otporu mišića. Tek kad pritisak prijeđe na drugu stranu, okrenimo postupak i pomoću Oudiane stvorimo udubinu. Mišićni zid i dalje pruža gotovo isti otpor. Ostala je i poveza­nost s Tan Tienom kao osloncem. Učinili smo dva suprotna djelovanja zahvaljujući istom mišićnom zidu i istom osloncu na lan lien.

Nastavimo. Dopustite da malo zraka ude u pluća. Nije potrebno da ili prije Oudiane ispraznite silom. Napravite Oudianu sakruma i vodite je do lumbalne točke. Dišite i počnite ponovno s Oudianom od lumbalne točke do točke gornjeg dijela leđa, od gornjeg dijela leđa do vratne točke, pa od vratne do okcipitalne točke. Upravo povlačite poteze duž cijelih leda pomoću udubine. Svaki put namjestite leda kako biste pomogli udubini da prođe od jedne do druge točke.

Vođenje udubine glavom ne predstavlja veću teškoću u odnosu na

ostala područja. Nasuprot tomu, spuštanje udubine od Sinciputa do Tan

Tiena od velike je važnosti. To je brza i djelotvorna tehnika kojom glavu

oslobađamo viška Chija koji se tu akumulirao uslijed drugih tehnika.

Napravite, dakle, Oudianu Sinciputa i vodite je do točke između obrva, od

nje do grlene točke, pa do točke prsnog koša, u udubinu trbuha i do Tan

Tiena. Ponovite više puta. To je temelj jedne iznimno važne tehnike.

Tehnika br. 47 Disanje u tri intervala Duboko disati znači povećati do maksimuma volumen prsnog koša i potom ga smanjiti do minimuma. Zahvaljujući tim uzastopnim pokre­tima pluća se ventiliraju. Normalno micanje rebara i prsne kosti dovodi do širenja prsnog koša prema naprijed. Cilj disanja u tri intervala je

vođenje Chija tijekom male orbite. Ventilacija pluća je podređena radu

s Chijem.

Položaj: sjedeći Stavite dlanove na donja rebra pri čemu prsti dodiruju kralježnicu. Duboko udahnite i razmaknite donja rebra tako da se i ruke razmaknu. Da razdvajanje bude što veće, lagano savijte leđa i nagnite se malo napri­jed. Izdahnite i lagano rukama pritisnite rebra. Ponovite to nekoliko puta. Brzo ćete otkriti kako da na taj način udahnete do maksimuma. Ubrzo više nećete trebati ruke, maknite ih s rebara i ponovite disanje bez njihove pomoći. Na taj način ne možete napuniti pluća. Da biste nastavili s udahom, morate tijelo postupno uspraviti. Dostići ćete gornju granicu udaha tek kad se tijelo uspravi i kad se prsni koš maksimalno proširi prema naprijed. Drugim riječima, da biste do toga došli, počeli smo vježbu od stražnjih rebara. Izdišući ispraznite pluća, lagano savijte leđa i pripremite se za sljedeći udah koji će opet početi od donjih rebara. Ponovite nekoliko puta disanje na taj način.

Sada ćemo još dodati mentalni rad. Savijte leda i pustite da se tijelo slegne. Zamislite da razdvajanje rebara pri udahu počinje od sakruma. Lagano udišite i pustite da se tijelo ponaša kao da rebra doista sežu do sakruma. Pod pritiskom zamišljenoga zraka postupno ćete se uspraviti, a kad stignete do stvarnih donjih rebara, nastavit ćete sa stvarnim uspravljanjem pod pritiskom stvarnoga zraka. Nastavite kao i prije -dosegnite gornju granicu udaha, potpuno uspravite tijelo i maksimalno proširite prsni koš. Izdišite dok se ne vratite u početni stav. Shvatili smo fizički princip pokreta.

Oslonite se na Tati Tien kad udišete iz slegnutog stava. Pritiskom na Tan Tien proširite donji dio leđa, a dok se penjete primite u svaki kralje­žak pritisak iz Tari Tiena i tako tijekom cijeloga uspona. Pritisak će vam pomoći da bez problema osjetite svaki kralježak. Upravo smo uvježbali drugi interval tog disanja. Treći interval je izdah, a gdje je onda prvi? Već ga dobro poznajete. To je udah u Tan Tien. Izvodili smo ga nakon zamišljenog pokreta s tenamim izbočenjem, a potom i u jačem obliku pri vježbanju tehnike Prolaz kroz.

Evo, dakle, triju intervala redom. Trbuh je pomičan, leđa podatna, kra­lježnica savitljiva, opuštena i bez otpora pri disanju u tri intervala.

Izdahnite bez naprezanja i uvucite gornji dio trbuha. Udahnite u Tan Tien. Zadržite dah i lagano pomaknite zdjelicu prema dvanaest sati te počnite drugi udah oslanjajući se na Tan Tien. Dižite dah duž kralježnice i osjetite svaki kralježak. Kad stignete do 7. vratnog kralješka, zadržite dah te nastavite osjećati ostale vratne kralješke sve do okcipitalne kosti,

a potom produžite do Sinciputa. Izdahnite i na kraju izdaha uvucite gornji dio trbuha kako biste počeli cijeli ciklus od tri intervala. Vježbajte to disanje bez obzira na to što će ono svoju punu vrijednost dobiti tek primjenom u tehnikama kojima vodimo Chi. Da biste se mogli baviti tim tehnikama, disanje u tri intervala treba biti lagano i prirodno. To disanje već samo po sebi - bez drugih djelovanja - nježno pokreće Chi i uz malo osjetljivosti možemo ga osjetiti. Njegovu prisutnost potvr­đuje i činjenica da disanje u tri intervala zagrijava cijelo tijelo u mnogo većem omjeru nego disanje u dva intervala izvedeno jednakom jačinom i duljinom.

Dakle, vježbajte disanje u tri intervala. Ozbiljno se pripremite za nastavak.

Tehnika br. 48 Ispumpavanje Chija Približavamo se. To je iznimno važna tehnika male orbite i na razne načine smo se pripremali kako bismo je mogli prakticirati. Ako je niste prije radili, nemojte je počinjati sami. Ako ste slijedili sve pripreme koje sam predlagao i svejedno mislite da vam je tehnika preteška, znači da još niste za nju spremni. Nigdje nam se ne žuri.

Ako ste već prakticirali slične tehnike u drugim školama, počnite sve ispočetka. U svakom slučaju, ne upuštajte se u prakticiranje teh­nika za koje niste dovoljno pripremljeni. Imate li sreće, vaš rad će biti samo beskoristan. Ali nemamo uvijek sreće i vrlo često ne samo da je ono što činimo beskorisno, već može i škoditi. Nasuprot tomu, ako ste spremni, sve će biti jednostavno jer ćemo samo povezati ono što smo do sada uvježbali.

Položaj: sjedeći

Napravite nekoliko puta Prolaz kroz. Nakon toga dišite u tri intervala

(vježba br. 47). Pumpanje Chija sastoji se u spajanju tih dviju tehnika.

Izdahnite, stegnite Tong i uvucite gornji dio trbuha. Udahnite u Ton Tien i čvrsto se oslonite na njega. Zaustavite disanje. Zadržite apneju. Otvorite Tong, umjereno pritišćite od Tan Tiena prema Tongu i pustite da pritisak dođe do trtice. Koristite se pokretom zdjelice u smjeru dvanaest sati kako biste pomogli Chiju da prijeđe trticu, koju potom pomoću stezanja mišića zatvorite. Lagano udišite i vodite dah duž leđa, kralježak po kralježak, zadržavajući oslonac na Tan Tienu. Kad stignete do 7. vratnog kralješka, zadržite dah i lagano pritišćete od Tan Tiena prema vratnim kralješcima i osjetite kako se Chi penje prema

I J U

okcipitnlnoj kosti, a zatim i do Sinciputa. Izdahnite i vodite Chi malom

orbitom sve do Tan Tiena.

Odmorite se i nastavite disati spontano. Promatrajte učinke svoga

djelovanja. Upravo smo izveli najjednostavniji način pumpanja Chija. Ponovite

vježbu predano i tražeći preciznost i koordinaciju. Nedostatak preciznosti i koordinacije nemojte zamijeniti upotrebom sile. Baš naprotiv, težimo postizanju lakoće, ugodnosti i ponajprije prirodnosti. Nemojte tu tehniku pretvoriti u težak pothvat. Neka vam micanje zdjelice i pokreti leda budu pomoć pri vođenju daha. Ne pretjerujte s iskrivljavanjem tijela, to vam neće pomoći. Ako morale zauzeti preteške, neudobne položaje kako bi Chi mogao proći, znat ćete da ste počeli pogrešno i bolje se vratite na početak jer iskrivljavanjem tijela ne možete ništa popraviti. Radije ponovite tehnike opuštanja i traženja pravilnog stava kako biste oslobodili leda napetosti. Najčešće se tu krije problem. Nemate razloga za žurbu. Tek ćete svakodnevnim i marljivim vježbanjem ovladati tom temeljnom tehnikom.

Sada ćemo je dopuniti. Uvest ćemo laganu Oudianu trtice u trenutku kad je zatvorimo, a prije drugog udaha. Ako pravilno smjestimo Oudianu, ona će pomoći sakrumu da pokrene Chi, pošalje ga prema lumbalnim kralješcima i mi ćemo osjetiti kako se penje. Usto, izazvat će i zatvaranje Tonga koje onda samo trebamo zadržati.

Uzmite si vremena. Dani i tjedni se ne broje kad učimo nešto što će nam služiti cijeloga života. Raznim dopunama koje ćemo naučiti, tehnika će postati složenija, no vi znate da imate vremena postupno ih uvoditi sljedećih tjedana i mjeseci.

Uvedimo sada drugu Oudianu pri izdahu, u trenutku kad Chi stigne u prsnu kost. Zadržite dah i napravite Oudianu grla. Time ćete prizvati CM i isprazniti glavu. U isto vrijeme, donji dio trbuha će se ispupčiti, a Tan Tien će ga nastaviti pritiskati prema naprijed tijekom cijeloga izdaha. Tom akcijom Tan Tien će prizvati Chi prema dolje sve dok se ne spoje. Na kraju izdaha gornji dio trbuha je uvučen, a donji ispupčen. Tong je zatvoren. Spremni ste za prvi udah u novome krugu. Sada idite iz jednoga kruga u drugi bez zastajkivanja. Kraj jednog kruga je ujedno pripremna faza za početak drugoga kruga.

Disanje je u službi vođenja energije, što ne znači da ćemo ga zanema­riti. Nemojte se zadihati, ostati bez kisika ni umarati se. Nakon nekog vremena izvodit ćete tu tehniku s lakoćom i ona će biti učinkovitija. Shvatit ćete da nije tragedija ako ne uspijete izvesti neki detalj, jer ćete uspjeti u sljedećem pokušaju. Shvatit ćete da, ako na nekim mjestima ne osjećate prolaz Chija, to ne znači da on uopće ne prolazi, jer ćete ga

u drugim dijelovima orbite jasno osjetiti. Postat ćete poput filozofa i igrat ćete se s Chijem ne pokušavajući po svaku cijenu izvesti savršena kruženja. I upravo je to najvažnije u vašem radu. Ne naprežite se, ne mučite se i ne silite se. Jednostavno se igrajte. Kad tehniku budete izvodili bez napora, s lakoćom, tada ćete moći malo pomalo djelovati s namjerom. Oh! Neće to biti golemi napori, svega onoliko koliko je dovoljno za jednu napredniju tehniku koju ćete upotrebljavati umjereno i veoma oprezno!

Riječ je o izvođenju cijeloga kruga tijekom apneje korištenjem mišića kao pri disanju, ali ne dopuštajući zraku da iziđe ili ude u pluća. To dovodi do snažnog pokretanja Chija i na taj je način tehniku dovoljno izvesti jednom do dvaput.

Tehnika br. 49 Kruženje Chija cijelim tijelom U sjedećem stavu duboko udahnite i zadržite dah. Tijekom cijele tehnike zadržite apneju. Zatvorite long i uvucite gornji dio trbuha. I . i/no udahnite u Tan Tien gurajući ga naprijed. Tu treba malo napora, ali bez pretjerivanja. Otvorite Tong i pritišćite od Tan Tiena tako da malo pomaknete zdjelicu prema 6 sati. Nastavite pritiskati i pomaknite zdjelicu prema 12 sati, a pritisak vodite do trtice. Kad pritisak prijeđe trticu, zatvorite je i napravite snažnu Oudianu koju ćete zadržati tije­kom cijelog uspona Chija leđima. Kad stignete do 7. vratnog kralješka, okrenite postupak i pritišćite od Tan Tiena prema zatiljku i Sinciput u, pa pritisak vodite između obrva te u grlo. Kad stignete do prsne kosti, ponovno okrenite postupak i učinite Oudianu grla koju ćete zadržati sve dok se pritisak ne spusti od prsnog koša do trbušne šupljine. Kad stignete u trbuh, okrenite postupak i pošaljite pritisak u Tan Tien koji pruža snažan otpor. Izdahnite i odmorite se. Osluškujte učinke u cije­lome tijelu. Posvuda vibrira - u rukama, na licu, vlasištu, sve do stopala. Nek se vibracije šire cijelim tijelom. Dobro se odmorite prije nego što odlučite sve ponoviti. Ne pretjerujte. Ne zloupotrebljavajte tu tehniku koja u malim dozama može biti iznimno djelotvorna, ali i kobna ako je izvodimo pogrešno ili prekomjerno ponavljamo. Dva ponavljanja su dovoljna. Nemojte se zavaravati: ja mogu ponoviti i deset puta bez problema! Jer kad problem nastane, tada je već prekasno. Nemojte da požalim što sam napisao ovu knjigu!

Ta tehnika zahtijeva umjerenu snagu, s obzirom na vaše mogućnosti. Snažni i mišićavi ljudi trebaju skromno upotrebljavati svoju snagu. Mišićna snaga nema nikakve veze s izdržljivošću i elastičnošću krvnih žila.

Tehnika br. 50 Potiskivanje Chija Nema terminologije kojom bismo opisali tehnike Chija. Pokušavam biti razumljiv, pa se katkad služim riječima koje se koriste u nekim drugim tehnikama, a mogu nam pomoći u opisivanju onoga što mi činimo. Da bih opisao sljedeću tehniku, našao sam riječ potiskivanje.

Potiskivanje bi značilo toplinom kroz prešu tiskati neku ljepljivu tvar koja će pod djelovanjem sile izići kroz filijeru. Filijera je otvor kroz koji dudov svilac ispušta nit svile. Mi ćemo pod djelovanjem pritiska ispuštati Chi.

Ispuštati znači polagano se slijevati poput istopljenoga sira ili sirupa. U našem slučaju nije važno zadržati ideju o niti, već o izlučivanju. Chi se izlučuje jer dolazi do izlijevanja i tako se širi izvan svoga uobičajenog područja. (Mislite na riječ prelijevanje!). Ne brinite se! Tehniku ćemo obja­sniti jednostavno jer smo dobro objasnili rječnik kojim ćemo se služiti.

Položaj: ležeći, kao kod tehnike sa satom

Odredite prednju i stražnju točku Tan Tiena. Ponovite tehniku br. 15 kojom se naglašava šipka koja spaja te dvije točke. Uhvatite Tan Tien

koji je na sredini šipke i zadržite stisak nad njim tijekom cijele tehnike. Usredotočite se na područje stražnje odredišne točke. Osjetite mišiće oko te točke i zamislite da su to mišići zatvarači.

U stvari, zamislite skupljene usne kao kad zviždeći proizvodite neki oštar zvuk. Izvježbajte to s mišićima stražnje točke i pritom ih što jače stegnite i odmah potom opustite. Dakle, to je taj zamišljeni mišić zatvarač koji će nam, kad ga dovoljno stegnemo, poslužiti kao filijera, tj. otvor. Pružat će umjereni otpor prolasku Chija.

Kratko i naglo udahnite u Tan Tien. Zadržite dah. Iz prednje odredišne točke umjereno, konstantno i ravnomjerno vodite pritisak u Tan Tien.

On će taj pritisak prenijeti prema stražnjoj odredišnoj točki koja pruža otpor djelujući poput zamišljenoga mišića zatvarača.

Polagano ispustite jedan mlaz Chija koji se izlučuje u područje stra­žnje točke. Osjetit ćemo toplinu koja se širi tim područjem poput guste, tople tekućine koja si krči put nailazeći na otpor. Još uvijek ste u apneji. Ako ne pritišćete jače iz prednje točke, pritisak će se postupno smanjiti i otpor mišića zatvarača će zaustaviti prolaz Chija kroz filijeru. Chi se još neko vrijeme nastavlja razlijevati. Dišite i odmorite se.

Upravo ste učinili vaše prvo potiskivanje. Potisnuli ste Chi kroz filijeru na stražnjoj točki. Chi je iscurio i proširio se tim područjem. Unatoč otporu, osjetili ste nešto poput izlijevanja tople, guste tekućine. Eto, razjasnili smo naš rječnik, koji će nam trebati još mnogo puta jer ćemo tu temeljnu tehniku upotrebljavati još dugo.

Potiskivanje kroz filijeru na stražnjoj točki moramo napraviti bez velikog naprezanja. Kad se izlučivanje pojača, tada više ne moramo zadržavati apneju. Počet ćemo s apnejom, a Chi potiskujemo kroz filijeru tijekom nježnoga izdaha. Produžite izdah do granice naprezanja i nemojte se uspuhati. Chi će se i dalje širiti iz stražnje odredišne točke, spustit će se prema trtici, zglobu između kuka i butine, stražnjici, butinama i uspinjat će se i prekriti lumbalni dio leđa i donji dio trbuha. Vodite ga mentalno (jer je Tan Tien blokiran u svojoj službi preše). Prekrijte područja koja nisu dovoljno zahvaćena Chijem. Kad osjetite toplinu u cijelome tijelu, odmorite se i promatrajte učinke svoga djelovanja.

Ako sada ponovite vježbe omekšavanja i razgibavanja zdjelice, uvid-jet ćete veliku razliku.

Vježbajte! Sada već znate dovoljno tehnika kojima si možete,

ako svakodnevno vježbate, osigurati zdravlje i blagostanje.

Upotrebljavajte podjednako mentalni i tjelesni rad koji će se

s vremenom izmiješati i poistovjetiti. Malo po malo vaše će se

djelovanje smanjiti. Zaobljavanje leda će se pretvoriti u blago

lelujanje i na kraju će se sve odvijati u na prvi pogled savršenoj

nepomičnosti. U tom ćete položaju izgledati kao kip i neinicirani

ljudi mislit će da ste ukočeni. U stvari, vi ste nepomični, ali

ne i ukočeni i u svakom ste trenutku spremni popustiti i pred

najmanjom teškoćom u protoku Chija.

Drugi dio Primjena

Mogućnosti u radu s Chijem

Sada ćemo pristupiti neiscrpnom području primjene. Mogli bismo joj

posvetiti nekoliko knjiga i još uvijek ne bismo sve iscrpili. Bio bi to zahtje­

van rad, ali malo koristan jer ništa ne može zamijeniti rad s iskusnim

učiteljem kojih trenutačno ima, i to jako dobrih. Sam sam ih poučio više

od stotinu i oni danas (1992) poučavaju u mnogim zemljama. Zajedno

činimo veliku međunarodnu školu Unutarnjega puta. Dođite i provedite

dio puta s nama i u našem ćete istraživanju otkriti još mnogo toga o

čemu u knjizi, koliko god dobra ona bila, možemo dati samo približnu

ideju. Na brzinu vam dajem još ponešto od našeg istraživanja, prije

nego što nastavimo s radom. Još nas čeka mnogo posla!

Zaštitne tehnike To su pomoćne tehnike korisne pri svladavanju temeljnih tehnika i one

ne dopuštaju nakupljanje viška Chija pri duljem i upornom vježbanju

(rijetki su oni koji to čine!).

Pomoću tehnike zvane Bou Tong stvaramo mišićno - energetski

ovratnik oko baze vrata. Zaštitnu tehniku na tom dijelu tijela upotreb­

ljavamo pri jakom naporu, u borbi i u drugim ekstremnim situacijama.

Gospodin Wang bio je u stanju trenutačno stvoriti taj ovratnik i odu­

prijeti se - bez i najmanje ogrebotine - ubodu oštrog mača. Ja to nikada

nisam želio isprobati!

Unutarnji tok Podrazumijeva kruženje koje se izvodi paralelno s malom orbitom, ali

s unutarnje strane mišićne mase. Praktičar više djeluje mentalno nego

tjelesno. Pomoću odgovarajućih tehnika možemo osjetiti unutarnji tok i

na njega djelovati. Nemamo na raspolaganju odgovarajući mišićni sustav,

a i u samim tehnikama dominira mentalni rad. Nakon duljeg vremena

uspijevamo izvesti unutarnja djelovanja - koja sadrže sve aspekte nekog

mišićnog rada - u područjima lišenim mišića. Chi može stimulirati bilo

koju živu materiju na djelovanje poput onoga mišićnog.

Energetska polja Ovdje je riječ o tehnikama za pojačavanje individualnog polja i senzibil­nosti u odnosu na vitalni prostor. Pomoću određenih djelovanja stvaramo zatvoreni energetski prostor, mjehur. U bliži prostor se odašilje nešto poput energetskog remena - slično Saturnovu prstenu - koji ograničava vitalni prostor. Možemo naučiti prepoznati i najmanje strano uvlačenje u taj prostor i reagirati prije nego što ono stigne do mjehura. Primjena te tehnike pri natjecanju u borilačkim vještinama pruža znatnu prednost. Kod stvarne borbe, ta prednost je od vitalne važnosti.

Naučit ćemo kako se koristiti međupoljima nekog prostora i kako razlikovati povoljna strujanja! Usto ćemo naučiti osjetiti energetska polja drugih ljudi. Na kraju, naučit ćemo osjetljivo umijeće prodiranja polja jedno u drugo. U svakodnevnim ljudskim odnosima to nas umijeće uvijek stavlja na naše pravo mjesto. U djelovanjima usmjerenim k nekom cilju (didak­tičkom ili terapeutskom), ono nam osigurava neusporediv uspjeh.

Chi Kung (ili Qi Gong)* Upotrebljavam taj trenutačno moderan izraz za opisivanje mnogobrojnih

kineskih vježbi za zdravlje.

Izabrao sam ih onoliko koliko je dovoljno da bih prikazao glavne

načine vođenja Chija u kombinaciji s tjelesnim vježbanjem. Svaka vježba

je osmišljena tako da uz energetski učinak proizvede i - Ching. U tra­

dicionalnom kineskom izučavanju ta su dva učinka nerazdvojna i bilo

bi neshvatljivo izvoditi tjelovježbu bez energetske potpore.

Tjelesna inteligencija i spontani pokreti Refleksni pokreti su trenutačne reakcije tijela na podražaje koji za po­

jedinca predstavljaju neugodu ili opasnost. Ubod, opeklina, udarac, buka,

jako svjetlo, prejak okus, agresivan miris, toliko specifičnih reakcija

koje nisu rezultat inteligentnog objašnjenja niti volje. Ali ti refleksni

pokreti svjedoče o jednoj drugoj volji sposobnoj da djeluje neovisno o

svijesti. To su inteligencija i volja tijela, tjelesna inteligencija.

Ako pošaljemo neku namjeru u tijelo, ona će se ostvariti sama od sebe

i to s preciznošću, koju ne bismo mogli postići nikakvim uvježbavanjem,

B O to) lemi govori djelo doktorice Josephine Zoller: 0/ Gong - energetske vježbe za zdravlje (Dangles)

i s ispravnošću, koja svjedoči o jednom unutarnjem pogledu cijeloga

bića usklađenoga i uravnoteženoga s općom harmonijom, koju svijest

nikad neće moći dostići.

Ono vidljivo u vanjskome pokretu produžuje se u nešto nevidljivo

i doseže cjelokupnost bića, koje napokon ostvaruje svoje jedinstvo,

jednostavno, s lakoćom, prirodno.

Chi u umjetničkom izražavanju Pomoću istančanog samopromatranja možemo otkriti psihosomatski

centar iz kojega kreću karakteristična iskazivanja poznata kao emocije

ili užici (Gauditorium). Ne moramo daleko tražiti taj centar, to je opet Tan

Tien, ali na neki način produžen i kroz kontinuiranu vezu doseže Tan

Tien prsnoga koša. Sve je to vrlo tjelesno i kad nađemo Gauditorium i

njegovo djelovanje postane dio nas, tada možemo na njega djelovati

izravno pomoću tehnika Chija i proizvesti karakteristične učinke. To

nije vidljivo odmah, ali kad uspijemo, tada je taj specifični učinak

superiorniji od učinaka ostvarenih umjetničkim djelima. Tada posje­

dujemo sposobnost neiscrpne sreće i emocija neovisnih bilo o kakvom

vanjskome utjecaju.

Pomoću Chija, možemo u Gauditoriumu proizvesti specifičan učinak i unijeti ga u djelo koje stvaramo. Tada i najosnovniji oblik nosi poruku i govori istinu.

Vokalne tehnike i zvuk kao nositelj Chija Kad neko živo biće proizvede zvuk, taj zvuk posjeduje fizici neobjašnjive

aspekte. Ako taj zvuk definiramo samo kao rezultat vibracija koje se

prenose zrakom i nadražuju osjet sluha, tada mu umanjujemo vrijed­

nost i doživljavamo ga poput zvuka gajdi ili sintesajzera. Razliku ne

čini ono što proizvodi zvuk, postoji nešto drugo. To drugo je Chi koji

zrači iz čovjeka.

Kad poznajemo tehnike vođenja Chija, tada u zvuk možemo uvesti

superiorniju energiju. Za to su prikladnije određene vokalne tehnike

pa je na Istoku počelo istraživanje i usavršavanje tehnika izvođenja

neobičnih zvukova. Istodobno je moguće proizvesti dva ili više uskla­

đenih zvukova, pri čemu svaki od njih ostaje jasno prepoznatljiv. Takvi

zvukovi mogu biti nevjerojatno djelotvorni vodiči Chija. Zahvaljujući

promjenama u visini i jačini, mogu dotaknuti i najmanji dio našega

tijela, omogućiti mu da vibrira i hvata Chi. Na taj način ostvarujemo

duboko čišćenje. Ako nekoliko sati neprekidno slušamo zvukove, osjećat

ćemo se promijenjeno, tjelesno i mentalno.

Chi u medicini Postoje mnoge i raznolike terapeutske tehnike. Sve one imaju jedan zajed­

nički princip akcije: dobrovoljno djelovanje na vitalne procese pacijenta

pomoću izravne i kontrolirane akcije. Instrument te akcije je Chi.

Akupunkturist koji upotrebljava Chi postavlja se unutar energetskoga

kruženja i on i pacijent postaju jedno. I zapravo je nevažno na koju će

akupunkturnu točku djelovati. Jednom ili dvjema iglama djeluje na sve

organe i na sve funkcije dosežući i najmanji dio organizma. Na taj način

unosi vlastiti Chi u energetski krug, koristi se Chijem bolesnika i onim

iz prostora. Sve to vodi i svjesno prati svaki detalj cijeloga procesa.

Isto je moguće ostvariti i bez igle, korištenjem prstiju i ruku, ali i na

daljinu. Da bi se to moglo ostvariti, potreban je dogovor, energetski spo-

razum između liječnika i pacijenta - i tada je sve moguće.

Poučavam liječnike mnogobrojnim tehnikama Chija, njegovu vođenju

i drugom djelovanju, osobito pomoću zvuka - nositelja Chija. Možda

ću o tome napisati knjigu, bit će sigurno debela jer je to područje, koje

sam istraživao cijeloga života, vrlo bogato!

Usto, postoje i tehnike masaže i automasaže bez dodira. Tako se

mogu dosegnuti duboki slojevi bića, podjednako dobro organi, kao i

tajanstveni predjeli psihe.

Borba Opisivanje borilačkih vještina ostaje u potpunosti samo teorija. Ako

upotrebljavamo Chi u borbi, tada ćemo nekoga ubiti ili biti ubijeni. Ne

možemo dobiti bodove ili medalje kad radimo s Chijem. U svojoj dubini

živo biće nije toliko ništavno. Ono je programirano da štiti život i kad

mu damo oružje, ono se njime i koristi bez pretvaranja. A Chi je oružje

kojim se može dobro koristiti!

Tko god je dovoljno radio s Chijem, posjeduje to opasno oružje.

Događa se da ga upotrebaljavamo kako bismo zaštitili život, a da ni

ne znamo kako smo ga upotrijebili! Na svu sreću, takve su situacije u

našem vremenu rijetke. Objasnit ću kako to djeluje, ali time ne propa­

giram borilačke vještine. Tko prakticira napredne tehnike Chija, nema

potrebu za borbom.

Put istraživanja Nepoznato nas neodoljivo privlači. Čovjek je stvoren da istražuje, ali zašto nikad uistinu nije istražio svijet Chija? A u tom području ima dovoljno toga za istraživanje. Ovdje vam dajem nekoliko primjera.

Istraživanje vremena Sadašnjost je trenutak bez trajanja. Možemo si ga predočiti kao točku

koja se kontinuiranim i jednoličnim kretanjem premješta duž ravne

crte. To je, dakle, jednodimenzionalan slijed, jedina orijentacija prošlosti

prema budućnosti.

Pomoću Chija možemo postići razine svijesti u kojima nam se čini da smo ušli u drugu dimenziju vremena. Slijed je i dalje linearan. Sadašnjost je i dalje točka koja se premješta, ali crta koju slijedi je paralelna vre­menu koje bih nazvao objektivnim, budući da prikladniji izraz ne postoji. Svijest tada s odmakom gleda na prošlost i budućnost koje poprimaju karakteristike sadašnjosti.

Taj se pogled naravno odnosi na pojedinca, drugim riječima, na pro­matrača. Unutar svoje svijesti on pronalazi događaje iz prošlosti i katkad doživljava ono što će se u budućnosti tek dogoditi. Događa se da u tom stanju otkrije određene detalje iz svoje prošlosti za koje nije ni znao da postoje i da ih sada, tijekom ovoga iskustva, prvi put zamijeti. Kad se to dogodi s događajima iz budućnosti, svaki prigovor je suvišan. Na djelu je svijest o dvodimenzionalnom vremenu.

Katkad, ali vrlo rijetko, možemo dosegnuti treću dimenziju vremena i tada izravno promatramo vremenski slijed nekog drugog pojedinca.

Komuniciranje pomoću Chija Pomoću Chija možemo komunicirati bilo s kojim ljudskim bićem, čak i

kad je ono lišeno razuma i svijesti, odaslati i primiti informacije koje ne

možemo prevesti na neki jezik, ali koje mogu promijeniti ponašanje, pa

čak i život. Možemo komunicirati sa životinjama i biljkama, ne mislim

na brbljanje i naklapanje, već na istinsku razmjenu među živim bićima,

i tako otkriti neočekivana prijateljstva.

Chi, instrument volje Postoje stanja svijesti u kojima kod drugih osoba pomoću sugestije možemo izazvati vrlo duboke učinke. Riječ je o hipnozi. Tada se obično koristi verbalna sugestija. Već na taj način možemo ostvariti vrlo važne učinke. Da bismo mogli ići još dalje, prijeko je potrebno upotrijebiti Chi.

Pomoću određenih tehnika Chija možemo ostvariti snažnu hiper-osjetljivost, osobito kod iznimno osjetljivih hipnotiziranih osoba. Nakon što smo osobu na odgovarajući način pripremili, između ruku joj stavimo karton i sugeriramo joj da je riječ o zrcalu. Gledajući u karton, osoba vidi iza svojih leđa i precizno opisuje sve što joj pokazujemo. Mnoga druga slična iskustva potvrđuju da je znanstvena interpretacija rada osjetilnoga aparata puna golemih propusta. Kad upotrebljavamo Chi

u hipnozi, možemo ostvariti razne učinke, primjerice nijemu sugestiju. Pomoću Chija šaljemo zapovijedi ne izgovarajući riječ, a osoba ih izvršava kao da ih je čula, čak i onda kad su upute vrlo složene. Osobe sklone hipnozi mogu reagirati i kad im upute šaljemo na velikoj udaljenosti, tisuće kilometara, i bez telefona!

Izmjena stvarnosti Spoznavanje stvarnosti ne djeluje poput sustava čitanja. To je sustav pisanja i stvarnost možemo pisati na drukčiji način. Možemo je izmi­jeniti i imati o njoj drukčiju percepciju, odnosno spoznaju. Možemo, primjerice, izmijeniti stvarnost vlastita tijela tako da ga u cijelosti rekonstruiramo unutar jednog od njegovih najmanjih dijelova - palca. To rekonstruirano tijelo može potom biti zatvoreno u obruč Chija i tako stvoriti energetsku stvarnost za svoga praktičara.

Na naprednijem stupnju, kad ovladamo tom tehnikom, možemo rekonstruirati tijelo na udaljenosti od dva metra od stvarnoga tijela, u istom prostoru ili negdje drugdje, katkad i na jako velikoj udaljenosti. To je najčešće osobno iskustvo. Katkad, kad je veza između dviju osoba duboka, mogu nastati iznimne okolnosti. Tada tijelo rekonstruirano na daljinu možemo vidjeti kao da ono doista postoji. Međutim, ako ga pokušamo dotaknuti, naići ćemo samo na prazninu.

Pomoću iste tehnike možemo izmijeniti percepciju objektivne stvar­

nosti. I drugi mogu vidjeti tu izmijenjenu stvarnost. Za praktičare našega

vremena to su osobita iskustva. Ona samo potvrđuju da za proučavanje

preostaje jedno golemo polje koje znanost još nije istražila.

Kristalizacija Chija Riječ je o tome da Chi može poprimiti različitu gustoću, od eteričnog pa sve do čvrstog stanja. Nalazimo se pred fenomenom koji je prirođen životu. Ako prijelaz iz čvrstog u eterično stanje, ne možemo precizno prikazati, obrnuto je katkad moguće. Možemo se koristiti tom tehnikom da bismo popravili neke tjelesne povrede, no katkad se događa da nastane organska materija nepoznata biolozima. Ispod kože ili na

nekom drugom mjestu javljaju se nepoznata vlakna, kao da priroda u tom trenutku improvizira neku još neobjavljenu transformaciju. To se može dogoditi i slučajno. Filipinski iscjelitelj Agpaoa činio je to svjesno svakoga dana iscjeljujući bolesne.

No, bez obzira na to je li objektivna provjera moguća, praktikant koji je došao do te razine (vrlo napredne!) može bez prekida promatrati transformaciju energije u materiju i obrnuto, izazvanu njegovim dje­lovanjem ili namjerom.

Iskustva bliska smrti Pomoću Chija možemo kontrolirati rad svih organa, od debeloga crijeva do srca. Sve možemo izmijeniti, naravno, ako je to terapeutski opravdano.

U mnogim tradicijama, nekim se inicijacijama osoba dovodi u stanje koje graniči sa smrću. Danas ta stanja slučajno doživljavaju mnoge osobe koje su medicinskim metodama našega vremena izvučene iz smrti (NDE, Near Death Experiences, tzv. iskustva tik do smrti). Pomoću Chija možemo usporiti rad svih organa i dostići stanja bliska smrti, povući se i dostići stanja koja graniče sa životom. Možemo biti u stanju prividne smrti i zadr­žati, bez obzira na sve, svjesnu kontrolu nad svojim životom, riskirajući i da ga izgubimo, ali to neće biti nesretan slučaj zato jer smo izgubili kontrolu. Naprotiv, u tom stanju ono malo života što ostaje vrlo je lako zadržati i ništa ne može pobjeći pred snagom volje. U stvari, opasnost je sama volja. To stanje je toliko uzvišeno, toliko predivno da imamo samo jednu želju - ostati u njemu i napraviti sljedeći korak - napustiti život i nestati u Sveobuhvatnom Jedinstvu koje nas neodoljivo privlači.

Povratak je veliki trijumf Života, konačna pobjeda Života. No, to nije pobjeda nad smrću, već nad svim onim što zamračuje istinski život, sto ga guši i ne dopušta mu da se iskaže kao najveće i najdivnije čudo koje je ikad postojalo.

A sada, na posao!

izvor Chija

Energetski prijenos Vjerujem da svaka stanica našega tijela proizvodi Chi i da, u stvari, ne postoji jedan jedini izvor vitalne energije. To je moje vjerovanje. Razne tradicije imaju različita vjerovanja. Dakle, ne preostaje nam nego pouzdati se u vlastito iskustvo, ali ako nas iskustvo ne može poučiti o raznim izvorima Chija, može nas upoznati s jednim koji je zacijelo najvažniji. To je mjesto u kojem možemo promatrati pojavljivanje Chija gotovo ni iz čega i gdje možemo osjetiti kako se Tan Tien malim gutljajima, poput neke životinje, napaja na izvoru. Da bismo to mogli promatrati, moramo biti opušteni i naviknuti na promatranje mikrofenomena. U svakom slučaju, svaki malo napredniji praktikant to može iskusiti. I upravo zbog učinaka tih mikrofenomena počinjemo uviđati važnost izvora.

Već smo vidjeli da se u određenim situacijama ili u prisutnosti određe­nih osoba osjećamo slabijima, kao da nas netko prazni i ne znamo zašto je tako. Te su osobe najčešće bolesne ili im ozbiljno manjka energije. I tada, ne radeći to namjerno, fizičkim procesom koji bismo mogli nazvati energetska osmoza, te osobe upijaju vaš Chi i tako vas prazne. To može ici mnogo dalje, ako uz taj spontani fizički proces prenosimo energiju masažom, kroz Shiatsu, namještanjem ili nekim drugim oblikom njege bolesnika.

Ne trebamo biti škrti s vlastitom energijom. To je najdragocjeniji dar koji možemo dati drugome, dati malo svoga života, dati Chi. I upravo zato što je to najdragocjeniji dar, ne smijemo ga trošiti uludo. Davati ga beskorisno, ne služi ničemu. Samo ćete oslabjeti, a drugima nećete pomoći. Kad dajete, morate znati kome dajete i osobito koliko dajete. Vaša prva dužnost pritom je biti jaki i bogati, baš zato da biste mogli dati. Biti jak, bogat i zdrav tijekom života, a ne slab, siromašan i bolestan.

Gubitak Chija može se dogoditi u cijelome tijelu i to je neizbježno, ali Postoji jedno mjesto gdje smo ranjivi i gdje je gubitak mnogo veći. To je mjesto gdje se priključuje naš takozvani crpitelj Chija. To mjesto se nalazi s unutarnje strane sakruma, centimetar, dva ispod lumbalno-

sakralnog zgloba. Osjećamo ga u praznome prostoru između Tan Tiena

i kosti sakruma. I zbog toga je očitost izvora još veća.

Tehnika br. 51 Spojnica (ležeći položaj)

Položaj: ležeći na leđima

Dobro se opustite. Dišite 7}/// Tienom. Udišući pošaljite lopticu gore, prema

prednjoj odredišnoj točki. Pustite je da se slobodno spusti. Poslije nekog

vremena zaboravite udahnuti i pričekajte da loptica krene sama od

sebe. Počnite spontano disati Tem Tienom. Promatrajte kretanje loptice

i čekajte trenutak kad se ona počinje kretati. Vidjet ćete da postoji malo

razilaženje između trenutka kad se loptica počinje kretati i udaha. Pri

udahu je pokretanje loptice stvorilo laganu udubinu u prostoru između

loptice i sakruma. Osjetit ćete laganu Oudianu stražnje odredišne točke.

Očito je da će kretanje loptice pri svakom udahu djelovati poput klipa

usisne cijevi. No, pokušajte osjetiti što uzrokuje pokretanje loptice. Čini

se da neki signal iz sakruma uzrokuje mikroeksploziju Chija u praznom

prostoru između loptice i sakruma. Isto se događa i tijekom apneje.

Dakle, disanje ne uzrokuje pokretanje loptice.

I dalje ste opušteni. Pozorno promatrajte što se događa u praznome

prostoru. Možda ćete i sami uvidjeti da je mikroeksplozija iznenadno

pojavljivanje određene količine energije, koju istoga trenutka upije Tan

Tien. Ništa ne tvrdim. Samo Bog zna što se doista događa. Riječ je o izni­

mno suptilnoj percepciji, gdje nikakva objektivna provjera nije moguća.

Pa ipak, u našoj percepciji nema mjesta sumnji. Možemo promatrati i

dalje. Postanite svjesni otkucaja srca. Zatim osjetite puis u Tan Tienu.

Bez napora zadržite dah i produljite apneju dok ne osjetite binarni ri­

tam pulsa koji čine jedan jak i jedan slab udarac. Promatrajte prazni

prostor. Puis u Tan Tienu djeluje poput usisne cijevi.

Sve ćemo to lakše promatrati ako smo opušteni. U sjedećem ili stoje­

ćem stavu to je mnogo teže osjetiti i da bi to bilo moguće, potrebno je

prvo često promatrati puis u stanju opuštenosti. I tako možemo vidjeti

da u prisutnosti određenih osoba ili u određenim sitacijama usisna cijev

djeluje na prazna, Ne dobiva ništa. Tan Tien se više ne napaja na izvoru.

Svima je poznat taj nelagodni osjećaj slabosti i praznine. Njegov nasta­

nak možemo promatrati u području Tan Tiena, na izvoru.

I taj izvor možemo i moramo zaštiti. Zbog toga moramo skratiti kru­ženje male orbite i stvoriti zaštitini vod u obliku spojnice. Ona se proteže

od Tan Tiena do Tonga, prelazi trticom, sakrumom i vraća se u Tan Tien.

Naše glavno djelovanje je Oudiana sakruma u smjeru Tan Tiena. Iskreno rečeno, spojnicu možemo izvoditi u ritmu udah - izdah ili nekoliko puta uzastopno udišući. Možemo je izvesti tijekom apneje ili uvesti za vrijeme dugog udaha, koji u tu svrhu zaustavimo, ili pak tijekom izdaha itd. Dakle, riječ je o tome da u svim okolnostima zadržimo kruženje putem spojnice.

Tehnika br. 52 Spojnica (sjedeći položaj)

Položaj: sjedeći

Izdahnite, ali nemojte potpuno isprazniti pluća. Tijekom apneje izba­cite naprijed lopticu - kao kod udaha - ali ne dopustite zraku da uđe. Time ste izveli lažni udah koji je stvorio udubinu. To je ujedno i tehnika Oudiane koju smjestite tako da možete usisati stražnju točku iz sakruma prema Tan Tienu. Pri udahu pošaljite pritisak iz Tan Tiena u Tong. Pri izdahu vodite pritisak gore, od Tonga prema sakrumu, prelazeći preko trtice. Tijekom apneje, napravite Oudianu sakruma u smjeru Tan Tiena i sve počnite ispočetka.

Mišići kojima se koristimo vrlo brzo jačaju. To je dobro jer nam je potreban jasno zacrtan tok i njegova stvarna tjelesna podrška. Sada ćemo ojačati i učvrstiti taj tok izvodeći cijelu tehniku tijekom apneje - Oudiana sakruma prema Tan Tienu, pritisak iz Tan Tiena prema Tongu, Oudiana Tonga prema sakrumu i sve ispočetka. Vrlo brzo osjetit ćemo spojnicu kao nešto trodimenzionalno. Ideja gumene cijevi unutar koje se odvija kruženje, dobro odgovara onome što osjećamo.

Sada imamo učinkovit zaštitni vod koji možemo upotrijebiti kad je to potrebno. Kad potpuno djelovanje nije moguće, dovoljno je da prije svakog udaha napravimo Oudianu sakruma u smjeru Tan Tiena i već ćemo ostvariti relativnu zaštitu. U stvari, zaštita i može biti jedino relativna. Ako uspješno zaštitimo najranjivije mjesto, ostat će još mnoga druga mjesta kroz koja smo i dalje izloženi gubitku energije. S vremenom, gubitak energije je neizbježan.

Kad bismo živjeli na način koji je priroda predvidjela za ljudski rod, to

ne bi bilo tako važno. U stvari, priroda neprekidno lijeva na nas bujicu

Chija koji je čudesno okrepljujući i ne bi trebalo biti nikakvog problema

da se njime napunimo. Kako do izražaja može doći gubitak energije

uzrokovan prisutnošću bolesne osobe u odnosu na bogatstvo Chija

kojim nas obasipa neki stoljetni hrast? Razumijete li u čemu je problem?

Srušili smo stoljetne hrastove, zagadili zemlju, mora, vodu, zrak, oblake,

ali i razum. I sada bujicu nečistoće, industrijskog smeća, onečišćavaju-

ćih otpadaka, odvratne prljavštine začinjene radioaktivnim otpacima,

neprekidno lijevamo po prirodi. Dakle, da bismo ponovno uspostavili

energetsku ravnotežu koju tijekom života remetimo, ne možemo se više

osloniti na prirodu. Moramo se sami snaći. To i pokušavamo. Danas

postoje mnoge metode, od najkomičnijih do najznanstvenijih, kako

bismo ponovno ostvarili blagostanje. Postoje i mnogi aparati koji nas

energetiziraju. Ima svega! Oh, jadni mi...

Tehnika br. 53 Oudjai

Položaj: sjedeći

Oudjai tehnika je jedna od najvažnijih pomoćnih tehnika. Trebalo bi

je poučavati i primjenjivati od samoga početka jer ona uvelike može

pomoći dobrom izvođenju ostalih tehnika. Međutim, za primjenu

Oudjai tehnike postoji jedan važan uvjet - moramo ovladati disanjem.

To znači disati s najvećom lakoćom bez obzira na tehniku disanja koju

primjenjujemo. Sve napetosti koje su postojale u gornjem dijelu tijela i

u grlu zauvijek su izbrisane, a pri disanju pomoću Tan Tiena nemamo

teškoća itd. Ti su uvjeti rijetko prisutni na početku kad počinjemo učiti

0 Chiju. Nasuprot tomu, ako se ti uvjeti ne ostvare, primjena Oudjai

tehnike će samo pojačati pogreške koje činimo pri disanju te ustaljene

napetosti i tako učiniti više zla nego dobra.

Dakle, ne trebamo se žuriti s korištenjem Oudjai tehnike i u svakom

bismo slučaju trebali njome vladati s velikom spretnošću.

Znamo da je Oudiana nedopušteni udah, Oudjai je prikočeno disanje,

otežano zbog namjerno izazvanog otpora. Pri udahu Oudjai nalikuje

na nepotpunu i djelomičnu Oudianu. Budući da dišemo kroz nos, to ce

1 biti mjesto gdje ćemo izvesti kočenje i tako smanjiti kruženje zraka.

Otvorite usta i udahnite na nos tako da proizvedete lagano hrkanje. Obratite pozornost na mjesto gdje dolazi do kočenja zbog kojega nastaju

vibracije hrkanja. Zatvorite usta i pri udahu na tom istom mjestu učinite kao da ušmrkavate. Kad ste sigurni da ste pronašli to mjesto, smanjite djelovanje kojim uzrokujete hrkanje ili ušmrkavanje, ali ga zadržite onoliko koliko je potrebno da koči prolaz zraka. Pri izdahu pružite isti otpor. Stvorit ćete karakterističan, manje ili više jak šum, podjednako dobro pri udahu kao i pri izdahu. Da biste izveli Oudjai,

dišite pomoću Tan Tiena. Čak i kad udišete u najgornje dijelove tijela, zadržite pritisak na Tan Tien jer bez njega Oudjai neće imati učinak veći od nastalog šuma.

Uvježbajte se. I kad ste već u tome, dodajte jedno drugo djelovanje koje neće mnogo promijeniti Oudjai, ali će vas već sada pripremiti za tehniku vođenja Chija pomoću zvuka koju ćemo proučavati tek poslije. Riječ je o tome da oblikujete šum dobiven Oudjai tehnikom i stvorite samoglasnik pomoću promjena u usnoj šupljini. Izgovorite dugi iiiiii...

pa ga promijenite u oooooo... Usta su zatvorena i pri udahu i pri izdahu. To je odlična pripremna vježba. Napravite Oudjai tehniku u kojoj će njezin zvuk biti važniji od okolne buke.

Utvrdimo sada pojedinosti tehnike. Usmjerite pozornost na točku između očiju. Zamislite da pri disanju zrak ulazi i izlazi kroz tu točku. Zadržite dah i pošaljite nekoliko pritisaka prema toj točki u kombinaciji s Oudianaina, oslanjajući se pritom na Tan Tien. Jasno ćete osjetiti kako se mišićno i kožno tkivo na tom mjestu pomiču. Počnite sada s Oudianom i osjetite kako se u toj točki stvara udubina. Pomoću Oudjai tehnike pustite da ude malo zraka - udubina je ostala i nije se smanjila. Ne obraćajte pozornost na šum koji nastaje. Osjetite vezu između udubine stvorene u točki između očiju i pritiska na Tan Tien.

Na vrhuncu udaha zadržite dah te pritišćite od Tan Tiena prema točki između očiju. Pri izdahu napravite Oudjai i zadržite čvrst oslonac na Tan

Tien. Pritisak unutar točke neće se smanjiti.

To je princip Oudjai tehnike - zadržavati pritisak ili udubinu bilo u kojoj točki ili to premještati po nekom putu i cijelo vrijeme pružati otpor disanju koje svoj oslonac ima u Tan Tienu. Ta tehnika dopušta da u proces disanja uvedemo djelovanje poput pritiska ili udubine. Time uvelike produljujemo djelovanje, koje bi bez Oudjai tehnike bilo svedeno na trajanje jedne apneje. Oudjai tehnika primjenjuje se mnogo i u raznim situacijama. Vrlo je korisna pri ispumpavanju Chija tijekom male orbite. Kod uspinjanja Chija leđima dopušta precizno djelovanje, a da pritom ne prekidamo udah, dok kod spuštanja dopušta da ostvarimo na prvi pogled paradoksalan učinak. To je učinak Oudiane, dakle, crpke koja usisava pri izdahu.

Podsjetimo se da je Oudiana nedopušteni udah i da se usisana praz­nina postiže neujednačenim povećanjem nekog volumena. Usisana praznina djeluje i dalje, dok kočimo udah kod Oudjai tehnike.

Kako to isto možemo izvesti i pri izdahu?

Vrlo jednostavno. Duboko udahnite. Izdišite spuštajući dah s vrha glave. Zadržite dah u području grla, ali nastavite povećavati donji dio trbuha. Izazvali ste Oudianu grla. Povećanje volumena trbuha i vaša namjera izazvali su udubinu u grlu. Napravite Oudjai pri izdahu i zadr­žite pritisak na Tan Tienu, kao i vašu namjeru bez koje se ništa ne može ostvariti. I udubina će se spustiti iz grla u Tan Tien i tako privesti Chi

Taj paradoksalni učinak se ionako postiže kad tijekom izdaha na-puhnemo donji dio trbuha, ali se može dogoditi da to ne bude dovoljno da spusti Chi, koji se onda s vremenom nagomilava u glavi. Oudjai to regulira i uz malo uvježbavanja spuštat ćete Chi precizno i s lakoćom.

Mnogo toga možemo s Oudjai tehnikom. Možemo je upotrebljavati pri običnom disanju i tako od nje stvoriti Chi tehniku. Ne zloupotrebljavajte je. To je tehnika kojom namjerno unosimo teškoće u vitalni proces koji je jednostavan i ugodan. Pazite da vam se disanje ne pretvori u težak posao!

Oudjai? Da. U pravo vrijeme, onoliko koliko treba, ne više od toga. Ako je Oudjai prijeko potreban pri izvođenju neke tehnike, tada tehni­kom niste ovladali. Nasuprot tomu, ovladavanje Oudjai tehnikom će vam omogućiti da vodite Chi zapanjujuće pravilno i precizno.

10 Provođenje Sunčeve energije

Sunčeva energija, životna energija U prostoru između Zemlje i Sunca postoji apsolutna nula: -273, 15°.

Razmislite na tren, naš se život, u stvari, odvija mnogo bliže apsolutnoj

nuli nego temperaturi Sunca, koje je naš glavni opskrbljivač energijom.

Mala je temperaturna razlika između osunčanog mjesta i hlada, što

znači da je i u hladu toplo. Dakle, Sunčeva energija je prisutna. Kad

izložimo kožu Suncu, ona osjeća toplinu Sunčevih zraka. Isto tako i u

hladu možemo osjetiti Sunčevu energiju.

Bijela, mliječna koža nije više u modi. Kvarcanjejc danas industrija koja

zarađuje nezamislive svote novca. Sada je u modi koža spaljena U V zrakama.

Nema potrebe isticati besmislenost i štetnost takvog tretiranja kože.

Tek kada smo počeli uništavati ozonski omotač, postali smo svjesni da

su Sunčeve zrake, u stvari, vrlo opasne. Poznata smrtna zraka je predmet

strastvenih znanstvenih istraživanja u korist rata. Ta su istraživanja

dovela do otkrića radara, sonera, lasera i drugih predmeta manje pozna­

tih široj javnosti. I sve to jer znanost još nije otkrila kako upotrijebiti

prirodne Sunčeve zrake. Rade na tome iz petnih žila, pokvarenjaci, jer

dobro znaju da je prava smrtna zraka, u stvari, Sunčeva zraka!

S druge strane, život upotrebljava upravo Sunčevu energiju. Da, ali ona

je pomoću vrlo složenih procesa preobražena, strogo dozirana i prilago­

đena potrebama života. Život je usavršio metode koje svim živim bićima

omogućavaju potpuno zadovoljstvo, a čovjek već tisućljećima u svim drev­

nim kulturama traži metode kojima će prisvojiti Sunčevu snagu. Iza svih

vjerovanja, mitova, teza i ispovijesti kriju se i određene tehnike. To je naše

područje. Iskusit ćemo ponešto kako bismo razumjeli o čemu je riječ.

Iskusite Stanite na sunce (kad nije prejako!) i dlan lijeve ruke izložite Sunčevim

zrakama, a desni zadržite u hladu. Oba dlana su u sličnom položaju.

Uskoro ćete osjetiti da je lijevi dlan topliji od desnog. Pomaknite se, sve

zaboravite i posvetite pozornost nečem sasvim drugom. Ubrzo ćete oba

dlana osjećati na uobičajen, svakidašnji način.

Ponovno lijevi dlan izložite Suncu dok je desni u hladu. Sada ćemo

namjerno upiti Sunčevu toplinu pomoću lijevoga dlana, provesti je kroz

Tan Tien i prenijeti u desni dlan. Imaginacija igra važnu ulogu, ali o n a -

bez tehnika koje upotrebljavamo u radu s energijom - ne bi bila dovoljna.

Zamislite, dakle, put od lijevoga dlana do Tan Tiena, zatim od desnoga

dlana do Tari Tiena. Prvo s jedne pa onda s druge strane izvodite duge

udahe isprekidane uzastopnim Oudianama. Potom, tijekom istog udaha

zamijenite strane.

Kad je sve spremno, udišite i napravite laganu Oudianu lijevoga dlana

prema Tan Tienu. Izdišući pritišćite od Tan Tiena prema desnome dlanu.

Osjetit ćete pritjecanje Chija i vaš desni dlan će se ugrijati. Zamislite da

na taj način toplina iz lijevoga dlana prelazi u desni. Ubrzo ćete imati

dojam da se to doista i događa. Maknite se sa sunca, zabavite se nečim

i sve zaboravite. Iznenadit ćete se jer ćete DESNI dlan još dugo osjećati

dok će se lijevi brzo vratiti u svoje uobičajeno stanje.

Iz toga je jasno da jednostavno izlaganje suncu dovodi do običnih fizičko - kemijsko - kaloričnih učinaka. Da bi se ti učinci ostvarili u području Chija, u području života, moramo djelovati pomoću volje i odgovarajućih tehnika, kao što je slučaj i s drugim pojavama u životu. Ne znam kome pripada volja koja upravlja svim životnim pojavama. U tehnikama Chija

kojima se služimo djeluje naša volja. Vjerujem da je ona temelj svega.

Tehnika br. 54 Osunčana ruka

Položaj: sjedeći na suncu

Izmasirajte ruke (br. 30). Stavite ih na koljena, a dlanove okrenite prema Sunčevim zrakama. Šake vibriraju, ali vibracije ne kreću na uobičajeno putovanje duž ruku, već se miješaju s osjećanjem sunca. Toplina postaje vibracija, vibracije se pretvaraju u mjehuriće topline, sve se stapa u jednu percepciju koja uvelike nadmašuje uobičajeni doživljaj šake.

Nećemo se tu zustaviti. Zaželite da se toplina premjesti na podlanicu. Jasno osjećajte vibracije, osjetite kako upijaju toplinu iz dlana i premještaju je na njegovu poleđinu. Prijenos olakšajte laganom Oudianom, ali ponajprije pomoću namjere. Cijela šaka uskladištava Sunčevu energiju. Možete

osjetiti kako se ta energija skuplja u kostima šake, a vrlo je izražena u središnjem dijelu dlana (mjesto gdje se spaja tetiva središnjeg prsta s linijom sreće, kako je zovu gatare). Ako malo okrenete dlan, možete ubrzati punjenje samo tog mjesta, čime ono postaje toplije i tvrđe od ostatka šake. U dubini ćete osjetiti stvaranje kuglice i doživjet ćete je kao trodimezionalnu.

Prijeđite polako u hlad i osjećajte šake. Napunile su se suncem. Za­tvorenih očiju činite mikropokrete rukama premještajući dlanove kroz prostor, a da pritom zglobovi i prsti ostaju pasivni. Čini vam se da se Sunce pomiče. Ali, to je tek početak.

Tehnika br. 55 Veliki pokret

Položaj: stojeći, okrenuti prema Suncu

U stavu ste jahača, s formiranim tigrovim ustima. Polako dižite ruke prema gore i okrenite dlanove prema Suncu. Kao u prethodnoj tehnici, upijajte dlanovima sunce. Kad umjesto dlanova osjetite dvije užarene lopte koje se stapaju sa Suncem, napravite Oudianu i vodite u udubinu prema Tan Tienu. Vatra će slijediti put duž ruku.

Nemate baš osjećaj vatre? Dobro, možda ne odmah! To u početku može biti samo metaforična vatra, ali i u tom slučaju osjetite kretanje topline duboko unutar ruku. Pomoću Oudjai tehnike, Oudiane i produljenih udaha, dovedite vibracije u Ton Tien. Reakcija je očita. Katkad je vrlo jaka, a često iznenađujuća. Tan Tien se zagrijava i počinje treperiti. Osjećamo treperenje u unutrašnjosti Tan Tien loptice. Tan Tien se snažno i duboko zgrči da bi se potom opustio. To su posebne reakcije vrlo različite od onih već poznatih.

Nakon što smo ostvarili i nekoliko puta osjetili te reakcije, nježno udahnite i bez napora zadržite dah. Chi će zračiti iz Tan Tiena i osjetit ćete njegovo djelovanje po cijelome tijelu. To je trenutak da prijeđemo na veliki pokret. Tradicionalno tu tehniku nikad ne izvodimo pred publikom. Namjera nam je da ostvarimo intimnu vezu sa Suncem, da se njime prožmemo i s njime stopimo. U tome gotovo da i nema metafore.

Stigli smo do velikog pokreta. Nakon što ste završili s pripremnom fazom, udahnite i zadržite dah, a zatim izdišući polako spustite ruke do visine Tan Tiena. Prsti gledaju prema podu, a dlanovi prema trbuhu. Udišući podignite ruke iznad glave zadržavajući dlanove u istom položaju. Dovršite udah raširivši ruke i zaustavivši ih u vodoravnom položaju u visini ramena. Ruke nisu ispružene do krajnjih granica

i u laktovima nema naprezanja. Pokrećući ruke, dlanove okrenite prema Suncu i nagnite glavu unatrag kako biste Suncu izložili i lice. U tom trenutku zatvorite oči i malo otvorite usta, tako da ne osjećate napor u donjoj čeljusti koji se javlja ako su usta zatvorena. S lakoćom i ugodnošću zadržite apneju, zatim izdahnite i ruke okrenuvši ih kao maloprije spustite u visinu spolnih organa. Udahnite na isti način kao prvi put krećući od Tan Tiena i sve ponovite s lakoćom, ne uspuhujući se ili umarajući.

Reakcije su očite. Nešto se penje cijelim tijelom, često u obliku cijevi u unutrašnjosti tijela, ali isto tako i na površini i leđima. Kad dode iznad glave, u prostoru gotovo da možemo dotaknuti balon pun Chija.

Kad širimo ruke, iznad tijela stvaramo nešto poput kupole. Kad se ruke zaustave u vodoravnom položaju, možemo osjetiti kretanje Chija u obliku mlaza koji produžuje kupolu sve do poda i oko cijeloga tijela stvara nešto nalik mjehuru.

Za vrijeme zadržavanja daha, ruke upijaju sunce i prenose ga u Tan Tien. Kad se zaustave ispred spolnih organa, nastaje vrlo jaka veza na daljinu. Ne idemo do erekcije, ali osjećamo bubrenje penisa, a i klito­ris i vagina reagiraju. Očito je da dolazi do reakcije seksualnog tipa. Također je očito da je seksualna energija koju oslobađamo na taj način, predodređena za nešto drugo, a ne za stvaranje potomstva. Ona se služi Sunčevim putem i puni balon iznad naše glave.

Katkad to može ići mnogo dalje, ali za to je potrebno već neko vri­jeme vladati tom tehnikom. Trebalo bi je raditi u zoru ili u predvečerje jer izlaganje Suncu može dugo potrajati. Trebali bismo biti sami. Tek tada, katkad, ostvarujemo tu intimnu i duboku vezu sa Suncem. I sami postanemo jedno živuće sunce, pretvaramo se u isijavajuću energiju i nastavljamo isijavati još dugo nakon velikoga pokreta. Katkad se to nastavi zauvijek, cijeli život.

Ostvarujemo li samo velikim pokretom tako snažno djelovanje Sunčeve energije? Nije li moguće tijekom jednostavnoga kupanja u suncu ostvariti nešto slično? Jest. I tada možemo ići vrlo daleko. Pokušajmo!

Tehnika br. 56 Sunčeva kupka

Položaj: ležeći, na suncu Budite oprezni! Začas možemo dobiti sunčanicu, osobito kad istražujemo taj način i vrlo lako izgubimo osjećaj za vrijeme. Ugodno se goli ispružite na suncu. Ako ste odjeveni u kupaći kostim, neće se mnogo promijeniti.

inače, gotovo nikad suncu ne izlažemo cijelo tijelo. Kupaći kostim uvijek istim dijelovima tijela uskraćuje da se osunčaju, i to je šteta.

Osvijestite dijelove tijela koji su izloženi Sunčevim zrakama. Osjećajte

toplinu, ali i svoju reakciju. Ona nije ista po cijelome tijelu. Ubrzo će

vam se učiniti da se određena mjesta na koži proširuju. To je dobra

reakcija i namjerno ćemo je pojačati. Pomoću imaginacije i volje osjetite

sve dijelove tijela izložene suncu kako se povećavaju i zauzimaju više

prostora. Nasuprot njima, dijelovi koji nisu izloženi suncu, smanjuju

se i nestaju iz vaše percepcije.

U našoj percepciji koža se proširuje, rasteže i obuhvaća sve veću površinu. Uslijed toga se povećavaju pore i poprimaju oblik pravih otvora kroz koje toplina i svjetlost prodiru u dubinu. Percepcija vašega tijela se mijenja. Granica između vanjskog i unutarnjeg postaje maglo­vita, nestalna. Uskoro se unutarnje i vanjsko stapaju u jednu percepciju

0 toplini i svjetlosti.

— Kako to, percepcija svjetlosti?

Pa da, naravno! Naučeni smo da samo okom možemo vidjeti svjetlost, ali osjećaj koji vas prožima dok ste goli na suncu, ne možete poistovjetiti s toplinom koju bi vam pružio neki pulover ili deka! Razlika je upravo u tome neobjašnjivom osjećaju toploga osvjetljenja koje osjećamo, a ne vidimo. I uskoro taj osjećaj dominira nad svim ostalima. Granice tijela su nestale. Poistovjećujete se s toplinom, sa svjetlošću, sa sunčanom bujicom. Nastavite disati, a u vašoj se percepciji prostor, toplina i svje­tlost šire i skupljaju. Taj prostor ima centar i u njemu je smještena vaša svijest i volja - Tan Tien.

Možemo dugo ostati u tom stanju i uživati jer smo ispunjeni mirom 1 blagostanjem.

Kad se želimo vratiti, krećemo s namjerom da zadržimo Sunčevu ener­giju. Stvorite oko tijela energetski ogrtač djelujući od centra prema van. Ništa nije savršeno. Stoga je moguće da neki dijelovi tijela nisu nestali iz vaše percepcije. Upravo će vam ti dijelovi sada pomoći da stvorite ogr­tač unutar kojega dolazi do širenja. Zamislite da širenje zauzima sve manje prostora i da se postupno spušta prema centru. Sve se zgušnjava i završava u Tan Tienu. Sve se skupilo u njemu. Vratite se na isti način kao nakon dubokog opuštanja, pozorno i oprezno, ali zadržite Tan Tien

ispunjen suncem.

— A što je s Mjesečevom energijom? A drugi planeti?

Ne posjeduju je. Ni Mjesec ni drugi planeti ne posjeduju vlastitu ener­giju. Oni su samo sposobni prenijeti nam je iz druge ruke, noć je skraćena

Sunčeva energija. Mjesec nam noću šalje Sunčevu svjetlost. Mjesečina je, u stvari, ohlađeno Sunce.

Ali... Uvijek postoji ali. Noću je Sunčeva energija i dalje prisutna na Zemlji, u prostoru, a prisutno je i ono što nam šalje Mjesec. Ta energija se razlikuje jedino po kvantiteti, što možda objašnjava učinkovitost tehnika upijanja Mjesečeve energije. Svima nam je poznata djelotvornost doziranja lijekova u homeopatiji. Tko zna? Možda n a m priroda daje energetsku homeopatiju!

U svakom slučaju, možemo se koristiti istim tehnikama za primanje Mjesečeve energije. Tehnika je ista, učinci su vrlo različiti. Sve se događa na nekoj drugoj razini. Odsutnost fizičko - kemijsko - kalorične kompo­nente dopušta da realnije opažamo neke druge aspekte tog istraživanja. Svaki će praktikant reagirati na svoj način. To je normalno, i dobro je da je tako. Opasnost leži u načinu na koji će svatko interpretirati svoje iskustvo. Bla-bla-bla još nije izišao iz mode. 1 tako, od suptilnih isku­stava beskrajnim prepričavanjem do nasitnijih pojedinosti stvaramo samo banalni materijal za razmjenu. Jer tako danas nazivamo brbljanje i ćaskanje. Razmjena iskustava!

Nema se što reći o tim iskustvima. Ne prepričavajte ih drugima, a osobito ne sami sebima. Jednostavno ustvrdite da je bilo divno, to je već više nego dovoljno. Zamka okultizma vreba na nas, nemojmo pasti u zamagljeno mračnjaštvo ezoterizma. Pustite da nam Mjesec osvijetli put različit od onoga koji nam pokazuje Sunce. U životu ne postoji samo jedan put...

Chi Belt

Energetski remen Svi učenici Tai ]i Gutana, škole Unutarnji put upoznali su s postoja­njem Chi - obruča u visini Tan Tiena. U stavu jahača stavimo ruke - s dlanovima okrenutima prema podu - na visinu Tan Tiena i rukama činimo male pokrete gore - dolje. Jasno osjećamo otpor upravo u visini Tan Tiena. Ako zamislimo da su na tom mjestu ruke položene na neku podlogu, vrlo brzo ta podloga prestaje biti zamišljena i postaje stvarna. Osjećamo da neka snaga, koja ne dolazi iz mišića već pripada prostoru oko tijela, podržava naše dlanove i ruke. Kad malini pokretima mičemo zdjelicu udesno pa uli­jevo, tada se pokreću i ruke koje putuju tim prostorom pa otkrivamo da je podloga od Chija načinila krug oko tijela. Možemo to zamisliti kao Saturnov prsten oko tijela u visini Tati Tiena. To je Chi Belt ili energetski remen. Možemo rukama istraživati prostor oko tijela, na raznim visinama i utvrditi da gustoća nije svuda podjednaka. Postoje mjesta na kojima nam se čini da prostor pruža otpor našim rukama i mjesta na

kojima ruke kao da prolaze kroz prazan prostor. Kad posjedujemo per­cepciju Chija, tada se ne možemo prevariti. Oko tijela su cijelo vrijeme prisutni energetski remeni, od kojih je najsnažniji onaj oko Tan Tiena.

Jednostavno smo ga nazvali Chi Belt. Kad budemo govorili o drugim remenima, jasno ćemo označiti njihov položaj - remen u visini srca, remen u visini ušiju itd.

Dakle, Chi Belt je energetska stvarnost u koju se možemo uvjeriti na •sti način kao i u svaku drugu stvarnost - opažanjem. On ima važnu ulogu u radu s energijom i njegova gustoća ovisi o koncentraciji Chija

u Tati Tienu. Rad na obruču Tati Tiena bit će vrlo važan. U tom pristupu

postoje dva podjednako važna aspekta - nježan, veoma precizan rad i rad u

kojem upotrebljavamo silu koja može pokrenuti veliku mišićnu snagu.

No, mi smo se pripremili zahvaljujući redovitim vježbama koje jačaju

abdominalne mišiće, zar ne? Ne? Ah! Šteta! Ako je to stvarno tako, onda

se ne upuštajte u rad na Chi Beltu. Posvetite prvo nekoliko mjeseci inten­

zivnom vježbanju abdominalnih vježbi. Da, rekao sam nekoliko mjeseci

jer nekoliko dana nije dovoljno za stjecanje izdržljivih abdominalnih

mišića. Naime, jednom kad ih steknete bit će dovoljno da ih svakoga

dana malo održavate i cijeloga života imat ćete podršku u trbuhu. Trud

se isplati radi zdravlja i osjećaja blagostanja. Za rad na Chi Beltu je nei­

zbježan. Dakle, srest ćemo se za nekoliko mjeseci... U međuvremenu,

vježbajte druge tehnike jer stvarno ih ima na biranje!

Tehnika br. 57 Remen

Položaj: sjedeći

Usredotočite se prvo na Tan Tien i napravite od njega snažno mjesto oslonca, potom na površini kože u visini Tan Tiena zamislite i osjetite remen širok 2 - 3 cm. Dakle, prilično je uzak i jasno ispod struka. Pomoću imaginacije pretvorite ga prvo u krug, a zatim u brojčanik sata. Dvanaest sati bit će na prednjoj odredišnoj točki, 6 na stražnjoj, 3 sata na desnoj, a 9 na lijevoj bočnoj točki.

Usredotočite se na Tan Tien i na točku koja predstavlja 12 sati. Između

njih zamislite crtu unutar brojčanika čiji je centar Tan Tien. Udišući

pošaljite pritisak od centra prema 12 sati vodeći ga po crti. Na kraju

udaha stižete do točke 12 sati i nalazite se na razini mišića i kože.

Izdišući slijedite crtu od 12 sati prema Tan Tienu. Na kraju izdaha

napravite laganu Oudianu točke - 12 sati i vodite udubinu prema Tan

Tienu što će ostaviti još jači trag. To ponovite nekoliko puta i zacrtajte

trag koji će vam pomoći da crtu osjetite bez djelovanja. Kad se percep­

cija izoštri, pređite na 6 sati, pa na 3 sata i 9 sati. Djelujte onoliko dugo

koliko je potrebno da steknete jasnu percepciju o ciljanoj točki i dobro

zabilježite crtu. Isto ponovite sa svakom brojkom na brojčaniku, služeći

se pritiscima pri udisanju : centar - 12 sati, centar - 1 sat, centar - 2

sata itd. Treba li ponavljati da je prijeko potrebno krenuti od Tan Tiena

- točke koja nam daje oslonac?

Ne žurite se. Kad taj pripremni dio dobro napravimo, onda nam

nastavak neće biti problematičan. Udišući pošaljite pritisak prema 12

sati i zadržite ga za vrijeme kratke apneje. Napravite laganu Oudianu

točke -12 sati i držite pritisak te ga premjestite od 12 sati do 1 sat zahva­

ljujući kontroliranom i umjerenom guranju. Kad dovedete pritisak

na točku 1 sat, izdahnite. Na kraju izdaha ponovno zabilježite crtu.

Udišući idite prema točki - 1 sat, kratka apneja, napravite Oudianu te

točke, držite je i premjestite pritisak na 2 sata zahvaljujući umjerenom

guranju. Kad ste se smjestili u 2 sata, izdahnite. Pritom ne zaboravite

zabilježiti crtu. Na taj način prijeđite cijeli brojčanik. Trudite se dobro

kontrolirati male prijelaze od jednoga do drugoga sata i ako vam ne

uspije od prve, ponovite ih, kako ne bi ostala praznina.

Sada sve ponovite, ali u obrnutom smjeru: 12 sati, 11 sati, 10 sati, itd. Tek kad steknete dobru kontrolu nad cijelim remenom, preći ćemo na dulja djelovanja.

Udišući dotaknite 12 sati. Tijekom apneje držite pritisak i pomoću

Oudiane ga premjestite od 12 sati do 3 sata. Koristite se i guranjem i

Oudianom kako biste premjestili pritisak duž cijele četvrtine brojčanika.

Kad ste na 3 sata, izdahnite i zabilježite crtu. Nikamo nam se ne žuri.

Uzmite zraka, dotaknite 3 sata, te na isti način premjestite pritisak na

6 sati. Obiđite cijeli brojčanik u jednome smjeru, pa u drugome. Ne

žurite se. Radije budite precizni nego da pokušavate postići rekord u

brzini. Baš suprotno. Vrlo pozorno i što je moguće polakše, u granici

razumnog, obiđite sve četvrtine vašega brojčanika. Zatim djelujte na

polovice brojčanika, povezujući 12 sati - 3 sata - 6 sati, 3 sata - 6 sati - 9

sali, 6 sati - 9 sati - 12 sati, itd. i u suprotnom smjeru. Na kraju tijekom

ipneje prijeđite cijeli brojčanik. Pomognite si pomoćnim tehnikama

i slobodno se koristite lukavstvom kako biste pravilno premještali

pritisak. Gurajte, radite Oudiane, mičite zdjelicu i zašto ne, malo izdah­nite ili udahnite ako vam to pomaže. Eto! Uspjeli smo i vrijeme je da se malo odmorimo. Ne možete vidjeti dogovoreni osmijeh kod starijih učenika! Oni već znaju kakav je to odmor jer ga uvijek predlažem u ovom trenutku. Uskoro ćete shvatiti.

Ispružite noge, stavite laktove iza tijela na pod i na njih oslonite gornji dio tijela koji je nagnut oko 45°. Dignite ispružene i spojene noge i napišite njima slovo A. Ne spuštajući noge, nastavite s pisanjem velikog tiskanog slova B, itd. Kad dođete do slova G ili H, razumjet ćete zašto su se smijali... Trebali biste bez ikakvog problema na taj način ispisati cijelu abecedu. Uspjet ćete, ali uz napor koji nadilazi vaše trenutačne mogućnosti. Ne naprežite se i ne dokazujte po svaku cijenu. Jačanje abdominalnih mišića, kao i sve što činimo, trebalo bi nam pričinjavati zadovoljstvo, a ne napor i jad. Položaj laktova na podu mora osigurati ispravan nagib zdjelice. U lumbalnom dijelu leđa ne smije biti udubine, a glavu držite bez napora. U ramenima nema napetosti, a osobito pazite da ne iskrivite leda. U takvim uvjetima ispisivanje abecede je vrlo učin­kovita vježba. Ako vam vježba uzrokuje bolove, poput išijasa, znači da hitno morate popraviti stav, ojačati abdominalni pojas i još mnogo toga. To nećete postići loše izvedenom abecedom. Potražite pomoć kinezi-oterapeuta, a ako vam kaže da u slučaju problema s išijasom izvođenje abecede može biti vrlo štetno, u pravu je. To nije terapeutska vježba, već vrlo moćna vježba kojom se koriste atletičari! Ako je izvedena pogrešno, opterećujemo nožne mišiće koji su i onako već atrofirali... Nadam se da ste me razumjeli. Ipak, inzistiram: rad kojim se bavimo zahtijeva iznimno tjelesno stanje. Oh! Ništa osobito! Samo normalan rad svih sustava: mišićnog, dišnog, živčanog, zglobnog, probavnog, itd. A to je danas prava rijetkost. Da bismo se vratili u normalno starije, često je potrebno nekoliko godina marljivoga korektivnog vježbanja. Samo rad s Chijem nije dovoljan. Ne zavaravajte se. Ne tražite čudesne trikove, jer ih nećete naći. Muskulaturu ćete ojačati jedino odgovarajućim naporom. Mršavimo tek kad se prestanemo prežderavati. Umora ćemo se riješiti tek kad se odmorimo. Nema dobrog vina. Alkohol je uvijek otrov: u malim količinama je podmukao otrov, a u velikim agresivan otrov... Uvijek ostaje otrov. Poput duhana, droge i tisuću drugih stvari kojima trujemo tijelo i duh kako bismo očajnički ispunili golemu prazninu stvorenu našom civilizacijom, prazninu stvarnoga života.

No, odmorimo se sada.

Tehnika br. 58 Kružno disanje

Položaj: sjedeći

Pozornost posvetite remenu u visini Tan Tiena. Na udaljenosti od 20 cm zamislite još jedan koncentrični remen. Udišući prijeđite oko remena. Krenite od Tan Tiena u smjeru 3 sata i završite udah na 12 sati. Izdišući prijeđite opet cijeli krug, ali u suprotnome smjeru. Idite preko 9 sati i završite izdah na 12 sati. To je uglavnom mentalni rad, ali osjetit ćete reakcije i u remenu na razini kože i mišića. Nakon nekoliko krugova promijenite smjer.

Kružno disanje upotrijebit ćemo dok se odmaramo između raznih tehnika Chi Bella. Dakle, sad smo se dobro odmorili i ojačali smo abdo­minalne mišiće pa možemo krenuti dalje.

Tehnika br. 59 Rad u 5 etapa

Položaj: sjedeći

Postanite svjesni brojčanika sata. Tan Tien je u centru. Usredotočite se na četvrtinu brojčanika koju čine 11 i 12 sati te 1 sat. Udišući istodobno slijedite sva tri kraka i izvršite pritisak na cijelu četvrtinu, pružajući otpor tom pritisku. Time ćete na tom mjestu stvoriti napetost, i to po duljini i širini. Sjetite se da je naš remen na toj razini širok svega 2 - 3 cm. Izdišući slijedite sva tri kraka, napravite Oudianu triju točaka, zacrtajte trag i vodite sve u Tan Tien.

Kad je sve na mjestu, udišući ciljajte na četvrtinu brojčanika sastav­ljenu od 2,3 i 4 sata. Na isti način izvršite pritisak prema cijeloj četvrtini, istodobno pružajući otpor sve dok ne postignete kontroliranu napetost, precizno smještenu u tom području. Na kraju izdaha napravite Oudianu

duž triju krakova i dovedite sve u Tan Tien. Pažljivo i bez naprezanja prijeđite preostale dvije četvrtine brojčanika. Ponovite onoliko puta koliko je potrebno da osjetite da ste to učinili jasno i dobro.

Kad je sve na mjestu, ponovit ćemo isto s polovicama brojčanika. Osvijestite polovicu brojčanika između 9, 12 i 3 sata. Udišući izvršite pritisak na cijelu tu polovicu istodobno pružajući otpor. Kontrolirajte pritisak i pazite da posvuda bude podjednak! Ispravite nejednakosti lijekom jedne kratke apneje, potom izdahnite duž krakova i napravite Oudianu. Vratite sve u Tan Tien. Ponovite cijeli postupak. Prijeđite na

polovicu brojčanika koju čine 12, 3 i 6 sati. Ponovite jednako precizno,

a potom sve ponovite preostalom dvijema polovicama. Uvidjet ćete

kako sada s lakoćom prelazite četvrtinu brojčanika. To je ono što želimo

postići - jednostavnost i lakoću u radu.

Evo nas kod pet etapa. Napravit ćemo pet uzastopnih udaha ne

izdišući. Prvim udahom pošaljite pritisak - istodobno mu pružajući

otpor - na prednju četvrtinu brojčanika. Nemojte izdahnuti, već

se ponovno oslonite na Tan Tien i pošaljite pritisak prema stražnjoj

četvrtini brojčanika. I dalje ne izdišući ciljajte prema lijevoj pa desnoj

četvrtini. Napokon peti put udahnite pružajući otpor cijelim remenom

i ne izdišući. Tijekom apneje pošaljite kratke, ali dosta jake pritiske

prema cijelom remenu koji i dalje pruža otpor. Tehnikom smo ovladali

tek kad je pritisak iz Tan Tiena usmjeren samo prema remenu, a Tong

ostaje izvan polja našeg utjecaja.

Ponavljajte i ponavljajte sve dok ne dođe vrijeme da se odmorite,

(hum... hum... !), napravite kružno disanje i s vremena na vrijeme

promijeniti smjer.

Ponovite rad u pet etapa, pa uvedite nešto novo. Nakon petog udaha, umjesto da pritišćete cijelim remenom, premjestite pritisak u krug od 12 do 12 sati prvo u jednom, a potom u drugom smjeru. Ta tehnika vam je poznata, samo što će sada biti mnogo moćnija.

Odmorite se. Za izvođenje sljedeće tehnike morat ćemo još više učvrstiti

abdominalni pojas. Dobro ste razumjeli, rekao sam učvrstiti abdominalni

pojas koji je već snažan. Ne izvodite sljedeću tehniku ako nemate dobro

uvježbane abdominalne mišiće. Pazite da se ne povrijedite. Radije

vježbajte muskulaturu.

Tehnika br. 60 Izlijevanje kroz remen

Položaj: sjedeći

Poslužit ćemo se prijašnjom tehnikom te je upotpuniti energetskim

radom. Prisjetite se tehnika izlijevanja koje smo već uvježbah. Princip

vam je poznat.

Dakle, udišući pošaljite pritisak prema prednjoj četvrtini brojčanika. Tijekom duge apneje, zadržite pritisak kojemu pružate otpor duž cijele linije te prednje četvrtine. Ne povećavajte pritisak, ali malo popustite pred njim. 1 dalje zadržavajte dah i ako je potrebno, nježno izdahnite-

Tako ćete ispustiti malu otopinu Chija koja će se razliti tim područjem

i izići u prostor. Cijelo područje postaje toplo i puno nečega po čemu

se jasno razlikuje od ostatka remena u kojem to nešto još nije prisutno.

Trebali biste uspjeti u prvome pokušaju. Ako ne uspijete ni u drugome

pokušaju, uzaludno je inzistirati, niste se dovoljno pripremili. Ići će vam

bolje poslije nekog vremena. U suprotnom, ako vam uspijeva, napravite

izlijevanja po četvrtinama unatrag, lijevo i desno. Nakon malog odmora,

napravite izlijevanja kroz polovice brojčanika. Ima ih također četiri.

Potom izvodite tehniku u pet etapa. I sada ćemo napraviti pet uza­

stopnih udaha ne izdišući. Nakon prvog udaha izlijte naprijed. Nemojte

izdahnuti, već ponovno udahnite i izlijte unatrag, zatim lijevo pa desno.

Udahnite peti put i izlijte po cijelome remenu. To traje dugo! Da, znam.

Zato se treba dobro pripremiti i uvježbati tehniku prije no što počnemo

rad u pet etapa. Tek sada počinjete s pravim radom na Chi Beltu. Nakon

što ste mnogo puta ponovili ciklus u pet etapa, možete izravno djelovali

na cijeli remen i oko tijela stvoriti nešto poput pojasa za spašavanje koji

fizički osjećate. Možete ga dugo zadržati. Dovoljno je da ga održavate,

što je mnogo jednostavnije od njegova stvaranja. Napravite rad u pet

etapa kako biste napunili remen, potom tijekom apneje zadržite pritisak

kojem ćete suprotstaviti još veći otpor. Polagano izdišite i usmjeravajte

pritisak od periferije prema centru, duž 12 krakova koji odgovaraju

brojkama na brojčaniku. Završite pritiskanjem na Tan Tien i zadržite

pritisak i nakon izdaha.

Tijekom apneje prijeđite oko remena, premještajući pritisak (teh­

nika br. 57). Sada je to mnogo lakše i preciznije. Za vrijeme iste apneje

napravite dva ili tri kruga oko remena i pritom se koristite svime što

vam može pomoći kako biste djelovali ispravno i precizno. Potom sami

izaberite tehniku koja vam odgovara da tjelesno održavate remen i

hranite ga Chijem pomoću izlijevanja.

Prisutnost remena će vam nametnuti karakteristično držanje. Micat ćete se s velikom lakoćom i činit će vam se da ste nošeni ili da lebdite. Ako vježbate Tai Ji Quan, zahvaljujući remenu izvodit ćete pokrete na jedinstven, neponovljiv način.

Finoća pokreta, lakoća držanja, intimna veza s prostorom koji osje­

ćate gostoljubivim i srodnim, trenutačne su naknade za strpljenje i

napor koji ste uložili. To su očiti i istog časa prisutni učinci, a postoje još

mnogi drugi koje otkrivamo tek u osobitim prigodama. Kroz vlastito

blagostanje osjetit ćete često blagonaklonost ondje gdje se prije osjećala

samo ravnodušnost i neprijateljstvo. Možemo ići i dalje od toga, prema

tjelesnoj i energetskoj snazi. Zašto ne bismo bili snažni? Odlučili smo

bili neagresivni. Ali zašlo ne bismo bili snažni i moćni?

Tehnika br. 61 Podij

Položaj: sjedeći

Dobro učvrstite svoj remen. Tehnici ćemo pristupiti na drukčiji način.

Izvest ćemo izlijevanje, ali Ton Tien više neće biti mjesto oslonca.

Postanite svjesni linije koja od 3 sata prolazi kroz Tan Tien prema 9

sati. Više puta duž linije provedite unutarnji pritisak u oba smjera. Uzmite

zrak i tijekom apneje pritišćite duž cijele linije. Stvorite od nje šipku i

tek kad ona postane dovoljno stvarna i čvrsta, nastavite s tehnikom.

Sada udahnite i pritisnite šipku s namjerom da je premjestite naprijed.

Polagano izdišite i gurajte šipku kroz čvrsti otpor koji pružate. Kao i

kod drugih izlijevanja, i ovdje pružate otpor pritisku koji se premješta

i prekriva određenu površinu. Nakon drugog takvog izlijevanja osjetit

ćete tvrdu plohu, poput dobro učvršćenog podija koji prelazi prednju

polovicu tijela.

Da biste ostvarili isti podij u stražnjoj polovici, morate opet stvoriti

čvrstu šipku. Upravo o toj pripremi ovisi učinkovitost vašeg djelovanja.

Udahnite i pritisnite na šipku s namjerom da je ovoga puta premjestite

unatrag. Pružite snažan otpor nadolazećem pritisku i ravno ga izlijte

izvan tijela, sa stražnje strane.

Zadržite šipku čvrstom i izmjenjujte strane. Napravite jednom podij

unaprijed, a drugi put unatrag. Na kraju, tijekom istog pritiska napravite

istodobno oba podija.

Odmorite se i dišite kružno.

Sada ćemo prijeći s bočne strane tijela. Linija od 12 sati kroz Tan Tien

ide do 6 sati. Ponovite istu tehniku, ali u odgovarajućem smjeru. Završite s

istodobnim stvaranjem dvaju bočnih podija tijekom jednog pritiska.

Dovršite rad izlijevanjem podija u pet etapa. Pri petom općem pri­

tisku, ponovno ćete se osloniti na Tan Tien, a izlijevat će se istodobno

na sve strane. Izlijevanje će poprimiti oblik kruga, koji će se sve vise

povećavati i na kraju izići iz tijela stvarajući kružni podij oko njega.

Podij ćete doživjet kao cjelovit, a njegov vanjski dio kao materijalni

produžetak unutarnjeg. Ostvareni Saturnov prsten u visini Tan Tiena

bit će stvaran i čvrst u vašoj percepciji.

Nakon dovoljno izvedenih izlijevanja u pet etapa, moći ćete opskr­bljivati svoj prsten izravnim izlijevanjem po cijelome podiju i dugo ga održati stvarnim i čvrstim.

Ako smo dobro pripremljeni i imamo zadovoljavajuću abdominalnu

muskulaturu, tada će ta tehnika uspjeti pri prvome pokušaju. Poslije je

često nećemo pravilno izvoditi jer ćemo je raditi bez pripreme, izravno,

tek tako, pritišćem i... ništa. Ne, Chi nije beznačajna stvar i prije nego

što kao od šale ostvarimo neku tehniku, moramo mnogo raditi. Taj

rad je strastven i nikad nije dovršen pa nam se iz tog razloga nikamo

ne žuri.

Sve tehnike Chi Belta možemo premjestiti i primijeniti na druge

dijelove tijela. No, tu postoji opasnost. Ne žurite se s primjenom tih

tehnika na remenu u visini srca ili ušiju. Ostavite to za daleku buduć­

nost. Tradicija govori o još jednom Tan Tienu smještenom u prsnom

košu i jednom koji se nalazi u glavi. Da bih raspršio moguću zabunu,

zadržao sam naziv Tan Tien jedino za mjesto u donjem dijelu trbuha,

kao što to čine svi azijski praktičari. Međutim, postoje i te dvije točke,

u prsnom košu i glavi, ali one nisu mjesta u kojima se skuplja vitalna

energija, kao što je to slučaj s Tan Tienom, već samo primaju Chi kao

i svi ostali dijelovi tijela. Mogu poslužiti kao moćni releji i dopustiti

izvršenje određenih tehnika koje izvodi Tan Tien. Chi Belt tehnike su

mnogobrojne. Sada vas samo o njima informiram i uporno vam savje­

tujem da ih ne iskušavate ako iza sebe nemate mnoge godine prakse.

Ne pokušavajte doznati zašto!

Tehnika br. 62 Premještanje Chi Belta

Položaj: ležeći

Postoje i drugi Chi remeni na kojima bez opasnosti možemo primijeniti

tehniku Chi Belta. Jedan takav remen postoji u području koljena, drugi

u području gležnjeva. Možemo ih osjetiti istražujući prostor rukama, kao što to obično činimo. No, krenimo na posao!

Ležite na leda i opustite se. Postanite svjesni lijevoga koljena. Prvo ćemo se služiti imaginacijom i pomoću nje ćemo u lijevome koljenu ostvariti percepciju koju imamo u području Tan Tiena - prednja i stražnja odredišna točka, bočne točke, Tan Tien (u unutrašnjosti!), itd.

Preuzet ćemo jednu za drugom tehnike Chi Belta i izvesti ih na koljenu. Brzo ćete primijetiti da se zamišljeni rad u koljenu istodobno spontano i stvarno događa i u trbuhu. Dovoljno je da na njega obratite pozornost i da oba procesa izvodite istodobno. Vrlo brzo će imaginacija postati stvarnost i ostvarit ćete tehnike Chi Belta u koljenu. Nećemo ih ponovno opisivati. Istu tehniku ponovite i na drugom koljenu. Uz malo navike, bit ćete sposobni raditi na obama koljenima istodobno. Upravo tako, istodobno trbuh i koljena. I još više od toga, vidjet ćete!

Ostanite ležati, koljena se ne dodiruju. Sada ćemo oko oba koljena zamisliti i osjetiti remen širine 10 - 20 cm. Vrlo ćete brzo osjetiti taj remen što ne iznenađuje jer on doista postoji. To je Chi remen u visini koljena koji je dobro poznat naprednim praktičarima Tai Ji Quana škole Unutarnji

put. Neće nam biti teško da negdje u taj remen smjestimo zamišljeni Tan Tien. Ubrzo on više neće biti imaginaran jer ćete ga upotrebljavati za razne tehnike Chi Belta i vidjet ćete da to djeluje. Uočili ste već da su lagani bolovi u koljenima nestali kao odnijeti čarolijom. To je normalno. S takvom primjenom Chija nestali su i mnogo veći bolovi. Čeka vas još jedno iznenađenje. Čim malo dotjerate rad na remenu koljena, osjetit ćete da se isto spontano događa i u gležnjevima. Bez ikakvog utjecaja - tjelesnog ili imaginarnog - u remenu oko gležnjeva doći će do pro­cesa poput onoga koji izvodite u remenu oko koljena i oko Tan Tiena.

Uz pojačanu koncentraciju, stavit ćete u pokret vrlo složen energetski mehanizam, ali na najjednostavniji način - upotrebom volje.

Za kraj ovog poglavlja - budući da je o tome riječ - prisjetimo se da se tehnike premještanja mogu izvesti na mnoge načine. Ima prebacivanja i projekcija koje se izvode prirodno, jer su dio energetske i fiziološke organizacije organizma. To je nezamislivo složena organizacija, koja nadaleko nadmašuje sposobnosti razumskog shvaćanja.

Projekcije o kojima govorim su bezbrojne. Medicina je nedavno - na svoje veliko iznenađenje - otkrila da one postoje u uhu, nosu i stopalu. Postoje u cijelome tijelu. Unedogled se miješaju i isprepliću i zbog toga možemo pronaći projekciju Tan Tiena u koljenu i projekciju Tonga u peti. Dakle, možemo slati udarce balvanom od koljena prema peti!

Imali smo prigodu vidjeti da voljno možemo stvoriti međutočke i premještanje na bilo kojem dijelu tijela i tako ostvariti složene tehnike. To je neobjašnjivo složeno ako to želimo razumjeti i tumačiti pomoću mehaničkih modela. S druge strane je djetinje jednostavno ako se ograničimo samo na djelovanje, jednostavno poput otvaranja i zatva­ranja šake.

Tehnika potječe iz taoističke alkemije gdje je poznata pod imenom Uzvišeni biser istinske yang esencije i zahtijeva dogu i preciznu pripremu. Tehnike koje nas pripremaju za nju su vrlo važne i djelotvorne u mno­gim drugim područjima. Ne zanemarujte ih, već ih marljivo radite čak i ako vam se u početku čine vrlo jednostavnima. Nije dobro misliti: Slične stvari smo već činili, idemo dalje. Istina je da smo slične stvari već činili, ali namjera je bila drukčija. I normalno je da vam se sada čine jednostavnima. Sve što činimo, trebalo bi vam djelovati jednostavno jer je naš rad progresivan. Dakle, potrebna nam je duga priprema prije nego što počnemo s tom tehnikom koja, napokon, potječe iz izvora.

Tehnika br. 63 Šetanje loptice

Položaj: sjedeći

Izdišući abdominalnim mišićima i jedne i druge strane stegnite prednju odredišnu točku Tan Tiena. Udišući, prislonite lopticu iz Tan Tiena uz prednju točku i pritišćite. Zahvat će popustiti i mišići će se razmaknuti poput kliznih vrata i dopustiti loptici da malo iziđe. Ne previše, u svakom slučaju, manje od polovice.

Čim prestanete pritiskati na kraju udaha, do izražaja dolazi elastičnost mišića i klizna vrata se djelomično zatvaraju i guraju lopticu unutra. Napravite Oudianu točaka koje služe kao oslonac, premještajte stvorenu udubinu i izdišući približavajte obje strane kliznih vrata. Istodobno ćete gurnuti lopticu natrag prema centru. Na kraju izdaha klizna vrata su zatvorena i loptica je vraćena na svoje mjesto. Sve ponovite bez napre­zanja. Nakon nekog vremena mišići gube na elastičnosti i pružaju sve veći otpor. To je trenutak za promjenu strana i ponavljanje postupka sa stražnje strane.

Izdišući, izvedite zahvat bez napora. Udišući, prislonite lopticu iz ''"/ Tiena uz stražnju odredišnu točku i pritišćite. Ako pružate pravilan

12. Uzvišena yang esencija

otpor trbuhom, tada će zahvat na leđima popustiti, klizna vrata će se razmaknuti i loptica će malo izići. Nemojte se naprezati. Loptica samo malo izlazi. Na kraju udaha prestajete s pritiskom, dolazi do izražaja elastičnost mišića pa se klizna vrata djelomično zatvaraju. Loptica je gurnuta unutra. Napravite Oudianu točaka koje služe kao oslonac, premještajte stvorenu udubinu i izdišući približavajte obje strane kliznih vrata. Zatvaranjem vrata loptica je potisnuta pa se vraća na svoje mjesto.

Ponavljajte proces prema stražnjoj točki sve dok ne stvorite otpor mišića koji će ometati rad.

Malo se odmorite, ali mišiće nemojte opustiti. To znači da je potrebno sačuvati stvoreni tonus i odmoriti mišiće jednostavno nedjelovanjem.

Šetanje loptice se nastavlja naizmjeničnim kretnjama. Udišući pošaljite je naprijed. Izdišući pustite je da se vrati na uobičajen način. Tek na kraju izdaha djelujte tako da loptica malo prijeđe centralnu polazišnu točku, čime će početi put u smjeru stražnje točke. Tehniku izvodite precizno kako bi loptica mogla putovati polako. Udišući, pošaljite je prema stražnjoj točki. Izdišući, pustite je da se vrati i da malo prijeđe centralnu točku. Nastavite... Naglašavam, tehniku morate precizno izvoditi dulje vrijeme. Lopticu biste trebali osjećati cijelo vrijeme njezina putovanja, a ona bi čak trebala poprimiti sve karakteristike stvarnog, materijalnog predmeta.

Nakon nekog vremena sve zaustavite i to bez napora i daljnjih očeki­vanja. Jednostavno zaboravite udahnuti. 1 u određenom trenutku... Oh! Iznenađenje! Sve će se pokrenuti samo od sebe i vi ćete jedino disanjem slijediti proces koji se događa spontano. Šetanje loptice može se još dugo nastaviti automatski. No, da bi to bilo moguće, pripremanje i uvježba­vanje treba ponoviti mnogo puta.

Dobar način uvježbavanja je izvođenje tehnike u ležećem položaju. Ležeći položaj primijenite tek kad ste napravili cjelokupnu pripremu, usavršavanje i kad ste tehniku dovoljno dugo vježbali u sjedećem stavu. Usmjerite gornji dio trbuha prema podu, usredotočite se na lopticu j ponovite cijelu tehniku. Ležeći položaj zahtijeva nježno djelovanje uz

minimalan mišićni napor. To će rezultirati preciznošću i percepcija o šetajućoj loptici će postati stvarnija. No, znate već da je usavršavanje i učenje takvih tehnika u sjedećem stavu mnogo lakše kad upotreblja­vamo određenu mišićnu snagu. Ona nam neće biti potrebna tek kad je tehnika dobro usvojena. Na kraju će za ostvarivanje odgovarajućih tjelesnih reakcija biti dovoljan mentalni rad. Uvjet je dugo i pozorno izvođenje tehnike. U protivnom to nije moguće postići. Samo mentalnim radom - bez prethodnog tjelesnog djelovanja - te tehnike nećete nikad ostvariti. Šetanje loptice je jedna od temeljnih pripremnih tehnika. Ako upotrebljavate samo nju, uzrokovat će nježno kretanje Chija i možete je vježbati beskrajno dugo. Nakon nekog vremena izmiješat će se s disanjem i postat će njegov sastavni dio.

Tehnika br. 64 Lijevak

Položaj: sjedeći

Ponovite tehniku br. 63. Zadržite se dugo na naizmjeničnom radu. Udišući gurajte lopticu prema prednjoj točki. Klizna vrata se pod djelovanjem pritiska otvaraju i loptica malo izlazi. Izdišući zatvorite klizna vrata i odbacite lopticu unatrag. Udišući pustite je da malo iziđe kod stražnje točke, te je izdišući odbacite naprijed, itd. Postupno smanjujte svoje dje­lovanje, dišite spontano. Ubrzo će se klizna vrata otvoriti sama od sebe i tako reći pozvati lopticu da dođe. Dajte joj vremena. Ne žurite s udahom. Malo pričekajte i sve će krenuti samo od sebe. Primijetit ćete da spontano otvaranje ne poštuje strogo tehniku otvaranja kliznih vrata. Nema veze, jer ćemo i sami u sljedećoj fazi napustiti sliku kliznih vrata i zamijeniti je kružnim otvorom. Dakle, područje prednje točke će se otvoriti uslijed pritiska loptice. Dajte tom otvoru kružan oblik. Zadržite dah, napravite Oudianu loptice i pomoću abdominalnih mišića, koji se ponašaju slično mišićima pri gutanju, odbacite je u smjeru stražnje točke. Izdišući polako je gu rajte do stražnje točke. Udišući otvorite područje stražnje točke i pustite da loptica pod djelovanjem pritiska malo iziđe. I tamo je otvor kružnog oblika. Zadržite dah i ono što ste učinili s trbušnim mišićima, sada učinite s leđnima, progutajte lopticu i odbacite je u smjeru prednje točke itd. Polako i pozorno vodite lopticu od jedne do druge točke. Kad otvorite jednu od odredišnih točaka, zadržite promjer toga kružnog otvora i vodite lopticu kroz zamišljenu cijev. Nakon nekog vremena morali biste fizički osjećati hi cijev cijelom duljinom puta. Sada zamislite da se cijev pomalo sužava u području 'Tan Tiena, na sredini puta. Morat ćete malo inzistirati kako bi loptica ipak prošla, a pri prolazu će malo promijeniti oblik.

Postupno svaki put sužavajte prolaz u području Tan Tiena. Cijev sada nalikuje na dva lijevka okrenuta jedan prema drugome. Budite još precizniji i dovoljno dugo čekajte da deformirana loptica prokrči put kroz sve uži grlić. Uskoro više neće moći proći. To će biti trenutak da istodobno krenete s obiju strana i izvedete konvergentan pritisak prema centru. Ako ste bili precizni, tada će se dva pritiska sresti u mjestu u kojem ćete osjetiti snažan otpor. Ostvarili ste spoj u prostoru koji je smanjen i u kojem je nastala jaka napetost zgusnuta u jednoj točki.

Spoj je označen Tan Tienom koji je poput stijene - čvrst i stalan. Pri­tisak unaprijed ili unatrag više ne pokreće lopticu. Sada se pri udahu izravno otvaraju oba kraka lijevka. Napravite Oudianu s obiju strana i izdišući vodite konvergentan pritisak prema mjestu spajanja. Produljite spajanje što više možete i poslije izdaha. Ciljajte pritom jednu točku, točkicu. Ona postaje topla, katkad vruća.

Ako je spajanje dobro izvedeno, Tan Tien postaje stalan. Možemo ga još uvijek i na ovoj razini upotrijebiti kao izvor za izbacivanje i vođenje Chija. Počnite ovako: kratko udahnite i pritišćite od mjesta spajanja prema dvama suprotnim smjerovima. Dakle, istodobno šaljete pritisak od Tan Tiena unaprijed i unatrag slijedeći oblik lijevka. Budite čvrsto prisutni na mjestu spajanja i dopustite da Chi lagano teče i ispuni oba lijevka. To bez problema mora uspjeti pri prvom pokušaju. A možemo postići i više od toga.

Izaberite neko mjesto u koje želite poslati Chi, primjerice, lijevo rame. Kratko udahnite i pritišćite mjesto spajanja. Jak mlaz gustog i snažnog Chija

krenut će izravno prema ramenu. Pri prvom pokušaju rame će primiti mlaz toplog i gustog Chija, koji ćete moći zadržati i upotrebljavati po volji.

Na isti način možete pomoću jednostavnih pritisaka na mjesto spajanja pokrenuti, usmjeriti i voditi snažnu bujicu Chija po cijelome tijelu. I to veoma precizno.

Ako me pitate: Kako?, znači da vam spajanje nije uspjelo. Ako je uspjelo, kako postaje očito? Kako? Kao što pušete u svijeću, kašljete ili otvarate i zatvarate šaku. To jednostavno činite.

— A biser?

Polako! Rekli smo da ćemo se dugo pripremati. Nemojte se žuriti.

Čeka nas još jedna teška tehnika. Nije nam korisna ako nam pokušaji ne uspiju i ako se zadovoljimo time da ćemo i sljedeći put pogriješiti. Ako iza sebe nemate godine rada i ako su vam tehnike koje smo do sada prošli problematične, tada ne dirajte biser. Izgubit ćete vrijeme, a posve sigurno ćete si i naškoditi.

Tehnika br. 65 Biser

Položaj: sjedeći.

Dugo ste vježbali tehniku br. 63, kao i sve tehnike koje nas približavaju složenijim tehnikama. Imate vrlo čvrst abdominalni pojas, koji ćete ozbiljno još ojačati prije nego što počnete s ovom tehnikom.

Nađite pravilan stav, svoj pravilan stav. Ostvarite maksimalnu unu­tarnju ravnotežu i simetriju. Osobito pazite na donji dio tijela. Morate točno postaviti odredišne točke Tan Tiena jednu nasuprot drugoj i izoštriti im osjetljivost kako biste ih spontano zadržali u tom položaju. O tome ovisi cijela tehnika. Ponovit ćemo etapu u kojoj smo upotrijebili lijevak, ali će otvor - bez pretjerivanja - biti širi. Cijela tehnika se izvodi s mnogo više snage, a preciznost je od velike važnosti.

Udišite prema prednjoj točki Tan Tiena i otvorite široki otvor lijevka. Napravite Oudianu i pomoću nje usisajte sve tkivo koje se nalazi oko ot­vora. Zamislite da ga ispuštate u otvor lijevka, a zatim zamislite da gutate pa potisnite i zbijte cijeli sadržaj prema drugom kraju lijevka. Stvoreni pritisak je prilično jak, ali ne dovoljno da bi sve spustio do centra. Morate malo izdahnuti pa zadržati apneju i ponoviti lažno gutanje, potiskivanje, zbijanje i Oudianu. Ponavljajte - bez udisanja - sve dok ne stignete do vrha lijevka gdje će se sve čvrsto zgusnuti. Udahnite i kratko se odmorite. Nakon nekoliko ponavljanja osjetit ćete određenu zasićenost, no morate paziti da na kraju ipak ostvarite vrh koji će biti tanak i šiljast. Upotrebljavamo više snage nego inače, ali ne previše jer bi se tada, uslijed opće napetosti, sve zablokiralo. Dakle, kontrolirajte napor i zaustavite se u pravi čas.

Isti postupak ponovite sa stražnje strane. I tu će otvor lijevka biti širi nego inače i točno nasuprot prednjem otvoru. Udišite prema stražnjoj točki i otvarajte otvor na lijevku. Masa mišićnog i kožnog tkiva oko otvora je manje važna i ne toliko gipka. Tome je razlog kostur. Neka

vas to ne smeta. Djelujte u mašti na potpuno isti način kao kod prednje

točke, kao da sa stražnje strane imate samo mišiće. Napravite Oudianu i

usisajte tu najvećim dijelom zamišljenu masu i spustite je u otvor lijevka.

Pomoću lažnog gutanja potisnite i zbijte cijeli sadržaj prema drugom

kraju lijevka. I to ćete morati ponoviti nekoliko puta kako biste došli do

vrha - tankog i šiljastog. Kontrolirajte svoju snagu. Ponovite nekoliko

puta, no zaustavite se prije nego sve blokirate prejakom napetošću.

Uvijek se ponovno vraćajte tom radu. Kao odmor neka vam posluži

postizanje simetrije i ravnoteže.

Istu tehniku napravite metodom izmjenjivanja. Pri svakom udahu

zamijenite strane, a svaki izdah završite tako da pažljivo postavite vrh

točno u sredinu lijevka.

Kad postignete velik stupanj preciznosti i ostvarite određeni mišićni

tonus, zbog čega će pokreti postati spori i probijati se kroz otpor, tada

ćete biti spremni za spajanje. Nemojte se nadati da će vam uspjeti u

prvom pokušaju. To bi bilo predobro. Da biste ostvarili spajanje, krenite

istodobno iz obaju otvora izvodeći isti postupak kao do sada. Završite

izdah i svoje djelovanje u vrhovima koji se, helas! ne nalaze jedan na­

suprot drugome i zbog toga se ne mogu sastati i doticati. Strpljivo sve

ponovite nekoliko puta i utvrdite da se opća napetost povećala. Udah

i Oudiana ne dovode više do istog učinka u prednjoj i stražnjoj mišićnoj

masi i sve se usmjerava prema centru. Nastavite i zadržite oblik lijevka

te usmjerite napor u vrhove prema centru. Ubrzo ćete osjetiti dvije

različite, suprotne snage, dva vrha koji se traže i sve veću napetost u

lijevcima. U nekim će trenucima dva vrha biti blizu jedan drugome i

između njih će nastati nešto poput bljeska.

I tako, nakon mnogo neuspjelih pokušaja iznenada će doći do

spajanja. U djeliću sekunde spontano će doći do zavarivanja dvaju

vrhova. Dvije suprotne snage ostvaruju jak pritisak na mjestu spajanja-

Volumen lijevka se brzo smanjuje i centar postaje spojna točka. C i n i

vam se da ste, tako reći, prikovani za Tan Tien. Nemoguće vam je poslati

pritisak prema prednjoj ili stražnjoj točki. Uostalom, vrlo brzo stezanje

u Tan Tienu postaje toliko jako da pojam odredišna točka gubi smisao. I ne

samo smisao, već i tjelesnu realnost. Prevladava percepcija Tan Tiena i

ona ubrzo postaje stvarna. Sve ostalo se pretvara u nejasno sjećanje na

ono što je prije bilo tijelo. Nastavite. Usredotočite se na tu percepciju.

Dopustite da sjećanje na tijelo nestane u podsvijesti.

Vi ste Tan Tien. Percepcija Tan Tiena u potpunosti je uklonila svaku drugu percepciju. Svijest o toj percepciji je toliko osobita da vam preostaje jedino ta realnost, neopisiva i izvan našeg iskustva. Došlo je do spajanja duše i tijela koji su odgojem odvojeni. To ste doživjeli potpuno budni, bez djelovanja imaginacije i bez zbunjenosti. U trenutku kad se događa, nikakva analiza ni objašnjenje tog fenomena nisu mogući. Čim ga poku­šamo uobličiti verbalno, prestajemo ga doživljavati izravno. Odvajamo se od doživljaja kako bismo ga promatrali ili opisali. Udvostručujemo se. Jedinstveno doživljeno Ja postaje opisom osjeti Inog Ja koje je kroz namjeru ostvarilo svjesno Ja. Doživljeno Ja isključuje opisano Ja. Verbaliziranje razbija naše biće.

Međutim! To je iskustvo služilo kao polazna tema za potpuno izmi­šljena, teška znanstvena istraživanja. I već tisućljećima znanstvenici svojim nepitkim tekstovima prepričavaju priču o jedinstvu tijela i duše. Znanstvenici koji to nikad nisu doživjeli.

Vi ste to iskustvo upravo doživjeli. Možda će to za vas biti samo prolazno stanje i dio tehnika kojima vodimo Chi. 1 to je posve u redu. Katkad je to pravo otkriće, mogućnost za iskustvo u koje silno želimo ući još dublje. Usto, tu su i oni nepopravljivi koji počinju teškim raspra­vama o toj temi...

— A biser, k vragu!

Evo nas! Evo nas! Izveli ste spajanje u Tan Tienu. Prikovani ste u jed­noj točki. Maksimalno se usredotočite pa ćemo izvesti djelovanje koje možemo voditi imaginacijom, no u prvim pokušajima lakše ćemo ga izvesti ako si malo pomognemo. Usredotočite se na povećanje pritiska u točki spajanja. Zamislite da zbog pritiska Ton Tien počne curiti i pre­tvara se u bijelu kapljicu. Vidite tu kapljicu. U svakom slučaju, osjećate je. Gledajte, ona postaje biserom. Biser se ugrijava i postupno crveni. Sada sjaji. Postaje užaren. Na kraju nestaje u jakoj svjetlosti i dolazi do vrlo spore eksplozije koja se polako širi na sve strane. Dostiže granice tijela. Kosa se diže...

* * *

Još ćemo govoriti o takvim iskustvima, koja mogu ići jako daleko ako to

želimo. Ako i najmanje sumnjate ili vas je strah da ćete izgubiti kontrolu,

odmah sve zaustavite i prijeđite na malu orbitu. Ili vježbajte Tai Chi ili

bilo što drugo, samo stanite.

Opisao sam postupak bisera tražeći od vas da ga zamislite. No, taj

mali scenarij nije besplatan. Vrlo brzo, nakon nekoliko uspjelih iskustava,

sve će se događati bez imaginacije. Ostvarit ćete opisanu percepciju

i vidjeti biser, njegove promjene i nestajanje. Ali ta vizija ne nalikuje

onome što vidimo očima ili u snovima ili pak u halucinacijama. U svim

tim slučajevima mi smo vanjski promatrači. Vizija o kojoj govorim je

unutarnja. Po tome ćete je prepoznati istoga trena. Kad se dogodi, ne

možemo je ignorirati. Ne možemo se prevariti, a ipak nemoguće ju je

opisati.

S one strane zdravlja i blagostanja Sada iza sebe imate već godine rada s tehnikama Chija. Prešli ste dug put i uložili mnogo truda u učenje. Niste me uvijek slušali i više puta ste bili neobzirni. Doživjeli ste razočaranja zbog svojih pogrešaka i neočekivanih nezgoda. Sve je to normalno. Svako učenje nosi sa sobom određene opas­nosti i nisam vam skrivao one koje se javljaju u radu s Chijem. Naprotiv, bio sam sigurno dosadan svojim često ponavljanim prodikama. Danas vam je jasno da sam bio u pravu i to je za vas prošlost o kojoj razmi­šljate s nježnom naklonošću, kao kad se prisjećate djetinjstva. Tan Tien

je za vas sada puput pravog organa, stvaran poput nosa na licu. Malu orbitu ste u potpunosti svladali. Čim pomislite na nju, ona se pokreće. Precizno vodite Chi i imate mnogo iskustva sa svim tehnikama koje smo do sada učili. Vježbate svakog dana, bez iznimke. Nezamislivo vam je izostaviti Chi bilo u čemu što činite jer je postao dio vašeg zani­manja, slobodnog vremena, života. I više od toga, pomoću Chija stekli ste dobro zdravlje. Nadvladali ste probleme koje ste imali i ponajprije naučili kako zaštititi svoje zdravlje i blagostanje.

Mogli biste na tome i ostati. To je dovoljno za održavanje zdravlja i blagostanja. Rezultati su izravni i očiti. Povrh toga, znate da se vaš život promijenio otkad radite s Chijem. Vi ste to znali, čak i kad ta promjena nije bila izravna i očita posljedica tog rada. Mogli biste, dakle, na tome i ostati. No, možemo ići još dalje, mnogo dalje. Do sada smo slijedili prirodan tok Chija, što je ujedno i tok života i zdravlja. Usto, možemo skrenuti Chi s njegova prirodnog toka i upotrijebiti ga za radnje koje se udaljavaju od biološkog funkcioniranja, čak ga u potpunosti ignoriraju. Pritom mislim na izravnu upotrebu Chija kod, primjerice, umjetničkog stvaranja. Ili izvođenja napora koji nadaleko nadmašuje mogućnosti mišića ili u borbi, ili u nerazjašnjenim radnjama poput ispuštanja zvukova ili buke koje u sebi sadrže Chi. Ili u istraživanjima koja nas izbacuju iz uobičajene stvarnosti i odvode u stanja svijesti vrlo različita od onih koja poznajemo.

13. Energetska sfera

Za tu novu vrstu istraživanja potreban nam je i nov alat-sfera. Ako

ste me cio sada slijedili, neće biti problema u učenju tih teških tehnika.

Ali oprez! S tim tehnikama nema šale, kao što je to bilo do sada. Ako

se loše pripremite, te vas tehnike vode k sigurnoj... povredi, koja može

biti vrlo ozbiljna. I tu vam službena medicina ne može pomoći jer je

riječ o području koje ona u potpunosti ignorira. Očajnički ignorira. Ne

upuštajte se na to opasno putovanje ako niste spremni. Kako ćete sa

sigurnošću znati da ste spremni? Reći će vam vaš profesor! E, da! Jer

I H ' dolazi u obzir da u istraživanje krenete bez vodstva.

Oruđe za akciju Sfera će nam služiti kao oruđe /a akciju. Ta akcija može trajati nekoliko

sati i njome neprekidno šaljemo energiju prema željenome cilju. No,

ta akcija može biti kratka i agresivna. Tada nam sfera omogućuje

da .šaljemo iznimno koncentriranu energiju i ostvarimo snažne, čak

destruktivne učinke.

U svakom slučaju, instrument akcije kao što je sfera nije namijenjen

svakodnevnom životu, odmoru i zabavi. Dakle, prva pogreška koju

trebamo izbjeći jest stalno nošenje sfere. Tim se instrumentom služimo

kad nam je potreban, a nakon toga ga ostavljamo po strani.

O čemu je zapravo riječ? Tijekom samoga rada moći ćemo to objasniti

jasnije. Za početak, vratit ćemo se Tan Tienu. Sjećate se Lailine loptice (teh­

nika br. 11)? Od tada se percepcija 'lan Tiena izoštrila i mogli ste slijediti

njegovo postojanje sve do veličine jedne točke.

Koristili smo se Tan Tienom pri vođenju Chija koje je uvijek bilo ute­

meljeno na maloj orbiti. Radili smo na izravnoj povezanosti Tan Tiena s

točkama male orbite, kao i s mnogim drugim dijelovima tijela. Unutar

te povezanosti možemo uvesti posrednika. Tako više nećemo djelovati

izravno iz Tan Tiena, već iz jednog sferičnog prostora u kojem se skuplja

mnogo veća količina i veći pritisak Chija nego što ga možemo poslati

izravno. U tom prostoru Tan Tien je geometrijski centar i taj prostor

nema veze s anatomskom stvarnošću koju današnja znanost jedino

priznaje.

U stvari, sferični oblik tog prostora odgovara jednoj drugoj stvarnosti-

energetskoj. Taj oblik spontano nastaje u našoj percepciji čim tu percepciju

oslobodimo pamćenja, čim se oslobodimo zamisli o anatomskoj stvarnosti

abdominalnog područja. Kad ta stvarnost više ne djeluje na percepciju

naprednog praktičara, tada se javlja savršeno oblikovana sfera, za koju

nam se čini da je sastavni dio tijela. Katkad njezin volumen izlazi iz

anatomskih granica, a ipak je ne doživljavamo kao nešto vanjsko, već kao dio uobičajene percepcije tijela.

Prostor u kojem je Tan Tien, centar je, dakle, prirodno sferičnog

oblika. Napredni, uvježbani praktičar primijetit će ga čim mu posveti

pozornost. No, to još nije sfera o kojoj govorim. Tom prostoru treba dati

stvarne granice i jasno ih odrediti iz unutarnje perspektive. Treba stvoriti

snažan mišićni oslonac koji će zadržati unutarnju sferu nepromjenjivom,

bez obzira na jake pritiske koje će vršiti Tan Tien. Takva vrsta pritiska

je krajnost koja nas se ne tiče, jer ne želimo postati nepobjedivi ratnici,

a još manje zadiviti gomilu zapanjujućim akrobacijama.

Ostajemo unutar granica zdravog razuma. One će se nakon godina rada pomaknuti i na kraju dovesti do promjena koje su nam u početku djelovale nemogućima.

Opet naglašavam, dobro ste pročitali-godine rada! Iznosim tehniku u jednom poglavlju. Između prve i posljednje rečenice tog poglavlja ima nekoliko stranica koje možete pročitati za pet minuta, ali da biste ostvarili opisanu tehniku, potrebno je najmanje pet godina rada. Prednost knjige ima i svoju nezgodnu stranu - okretanjem stranice preskačemo nekoliko godina i vrlo lako možemo povjerovati da je sve tako jednostavno. To nije istina. Nema iznimaka. Nitko ne smije preskočiti potrebne godine vježbanja. Ništa ne može zamijeniti neprekidan rad i broj godina. Najčešće oni koji počinju učiti o Chiju, a pritom se služe znanjem koje su stekli u drugim disciplinama, napreduju najmanje. Oni su već činili sve to, znaju sve i baš zato što sve znaju, ništa ne nauče.

Tehnika br. 66 Stvaranje sfere

Položaj: sjedeći

Usredotočite se na Tan Tien koji će vam poslužiti kao tjelesni oslonac. Ostanite u uspravnom sjedećem stavu i izdišući spustite glavu, kao da potvrđujete jednim velikim DA. Udišući, oslonite se na Tari Tien i podignite glavu. Zamislite da je donja čeljust iznimno teška (kao da je od olova) i da vuče glavu prema dolje dok je udah gura unatrag. Te će dvije radnje namjestiti glavu i na kraju će ona upasti u svoje ležište (vidi tehniku br. 55). Ponovite nekoliko puta to namještanje i zatim zadržite glavu na mjestu. Dišite i tijekom udaha zadržite oslonac na Tan Tienu.

Glava će reagirati i uvijek se malo namjestiti laganim povlačenjem unatrag zbog pritiska koji dolazi iz Tan Tiena. Ta reakcija potvrđuje

da se glava nalazi u pravilnom položaju i da nam Tan Tien služi kao

stvaran oslonac.

Uvucite gornji dio trbuha i zadržite ga u tom položaju tijekom cijele

vježbe. Udišući oslonili' se na Ton Tien i pošaljite pritisak prema prednjoj

točki. Promatrajte što će se dogoditi. Najvjerojatnije ćete prvo oko prednje

točke osjetiti otpor stvoren mišićima, a taj će vam otpor djelovati poput

vanjske reakcije u usporedbi s pritiskom, koji je unutarnji. No, možete

se usredotočiti na točku koja se prva susreće s pritiskom iz Tan Tiena.

Ona se nalazi s unutarnje strane naznačene mišićne mase. To je i dalje

prednja točka, ali doživljena sa svoje unutarnje strane. Sada imamo

dvije točke, jednu nasuprot drugoj, u prostoru koji ćemo tek istražiti.

Ponajprije se oslobodite svih zamisli koje imate o tom prostoru, a

temelje se na poznavanju anatomije. Istražujemo pojave koje nisu uzro­

kovane fiziološkim radom organa, niti su rezultat objektivnih fizičko

- kemijskih promjena. Uzrokujemo ih pomoću volje i imaginacije, a

instrument kojim se pritom služimo je isto toliko lišen objektivnih

temelja koliko i sama volja i imaginacija. Jedino je rezultat tog rada

stvaran, katkad i zapanjujući.

No, vratimo se unutarnjoj prednjoj točki. Zamislit ćemo sferu čiji je

centar Tan Tien. 1 nema veze ako je u stvarnosti nemoguće smjestiti sferu

unutar trbuha na način da donji dio trbuha ne iziđe previše i da Tan Tien

ostane u centru između dviju polusfera naprijed - natrag, drugih dviju,

gore - dolje i još dviju bočnih, lijevo - desno. Imaginacija će učiniti sve

što je potrebno pa će djelovati kao podmazano. Vidjet ćete!

stražnja

točka

Zamislite prednju polusferu ograničenu unutarnjom prednjom točkom. Zabilježite zraku na tom mjestu. Pritišćite lagano iz Tan Tiena

prema unutrašnjoj prednjoj točki, premještajte zraku i zacrtajte četvrtinu kruga udesno, zatim četvrtinu kruga ulijevo. Zatim naizmjeničnim potezima zacrtajte polovicu ekvatora te zamišljene sfere. Vrlo brzo ta

prednja

točka

linija postaje topla i osjećate je i kad prestanete na nju djelovati. Ne zaboravite gornji dio trbuha držati uvučenim.

Zamislite da se sada ta polusfera pokrene poput brisača na autu i klizi po sferičnoj površini. Dakle, izvodi pokrete prema gore i prema dolje i vi ih možete i osjetiti ako te pokrete poduprete pritiskom iz Tan

Tiena. Cijela prednja polusfera postaje topla i sada je osjećate... hum! Osjećate li je jasno kao što sam je opisao? Nije važno! Bilo bi predobro da se sve odmah savršeno odvija. Imamo vremena usavršiti sve to u godinama koje slijede. Stoga krenimo odmah. Kratkim pritiscima iz Tan Tiena istražujte prednju polusferu. Tijekom zadržavanja daha polukružno mičite brisače i s vremena na vrijeme pošaljite pritisak u cijelu prednju polusferu.

stražnja

točka prednja

točka

Potom prijeđite na stražnju stranu i ponovite isti postupak. Pošaljite pritisak iz Tan Tiena prema stražnjoj točki. Osjetit ćete otpor stvoren s vanjske strane leđnih mišića. Tražite percepciju unutarnje točke koja prva prima pritisak i zadržite pozornost na njoj, zanemarujući sve ostalo što je izvan tijela. Potom zacrtajte unutarnju polovicu ekvatora i ne brinite se što nije potpuno simetrična drugoj polovici. Ponovite sve postupke kojima ste se koristili za stvaranje prednje polusfere. Služite se sferičnim brisačima, itd. Zatim tijekom jednog udaha pošaljite pri­tisak prema natrag. Izdahnite i pri sljedećem udahu pošaljite pritisak naprijed.

Pri svakom novom udahu zamijenite strane. Pazite da svaki put točka oslonca - Tan Tien - djeluje na isti način. Ubrzo će se dvije polusfere uravnotežiti. Sada udišući pošaljite pritisak prema natrag i za vrijeme tog istog udaha premjestite ga naprijed. Pri sljedećem udahu okrenite redoslijed. Uskoro ćete biti sposobni tjelesnim djelovanjem ostvariti sferu, koja je u početku bila samo predmet vaše imaginacije. Ta sfera je prazna, ali ima centar - Tan Tien, koji osjećate i služi vam kao oslonac.

U unutrašnjosti ona zauzima određenu površinu, koju osjećate kad iz

Tati Tiena pošaljete opći pritisak.

Ne žurite se. Ne budite nestrpljivi. Taj nas postupak priprema da

poslije možete upotrijebili sferu na razne načine, od ispuštanja zvukova

pomoću Chija do izbacivanja Chija u borbenim tehnikama, uključujući

i kiai - poznati krik japanskih samuraja.

Tehnika br. 67 Jačanje sfere

Položaj: sjedeći

Kad vam stvaranje sfere više ne predstavlja problem, tada ćemo je ojačati.

Jasno vam je da sfera nastaje zahvaljujući mišićnom radu koji je potreban

kako bismo jednostavnu imaginaciju učinili konkretnim ostvarenjem.

Sada idemo malo dalje.

Oslonite se na Tan Tien i tijekom kratkoga udaha pošaljite opći pritisak

u cijelu sferu. Zadržite stvorenu napetost, kratko izdahnite i pritišćite

Tan Tien čime ćete povećati pritisak. Neka udasi traju dulje od izdaha.

Na taj ćete način napuniti pluća. Zatim izdahnite i ispraznite pluća,

ali nemojte izgubili pritisak. Ponovite to nekoliko puta ne dopuštajući

trbuhu da se napuhne. Svejedno će doći do manjeg povećanja volumena,

a unutarnji pritisak će se znatno povećati.

Taj pritisak treba biti podjednako raspoređen po cijeloj unutarnjoj

površini sfere. Međutim, anatomska stvarnost ne podupire jednolično

zadržavanje pritiska. U stvari, trbuh teži napuhivanju. Da do toga ne

dođe, trebali bismo pružiti snažan otpor, osobito s obručem ekvatora

jer su tu mišići najudaljeniji od njihova spoja i koštane potpore. Dakle,

taj se napor abdominalnih mišića nameće percepciji na štetu svega

ostalog. Stoga pazite da usmjerite jednak pritisak unatrag, prema dolje,

gore i u stranu i nemojte popustiti otpor u donjem dijelu trbuha. Držite

Tong zatvorenim, ali bez pretjeranog napora jer pritisak se ionako ne

spušta ravnom linijom i samo prema dolje, kao stoje to slučaj u tehnici

udaraca balvanom.

Disanje je kratko i pozornost je usredotočena na unutarnji pritisak.

Kad dođete do neke razumne krajnje granice, udahnite zadnji put u sferu,

a potom zadržite dugu apneju i pritišćite svom težinom na sferu koju

ste sa svih strana ogradili. Kad prestanete djelovati, sfera će ostati pod

određenom napetošću koju ćete vrlo jednostavno moći održavati.

Zaustavili smo se kad smo dostigli krajnji razuman pritisak. Ostanite razumni. Još dugo.

Koliko? Godinu, dvije, tri... Da bismo mogli ići dalje, moramo se pri­

premiti. Katkad vrlo dugo. Ne žurite se. Na razini ste na kojoj se mišićna

snaga može znatno povećati uslijed djelovanja Chija, ali pod uvjetom da

prvo posjedujete tu mišićnu snagu. Postoji samo jedan način na koji je

možemo steći - tjelovježbom, i to u svim oblicima. Ne zavaravajte se,

ništa ne može zamijeniti mišićni rad. No, Chi katkad može na neslućen

način povećati njihov učinak. Evo jedne tehnike kojom ćete ostvariti sferu pomoću snažne mišićne potpore čime ćete pomaknuti razumnu

granicu pritiska. Jak pritisak unutar sfere i jaka mišićna snaga ne koriste

nam. Ne igramo se samuraja. No ipak, treba postojano težiti k snazi i

jačini kako bismo mogli s lakoćom djelovati, kako bi nam sve postalo

jednostavno. Vjera u samoga sebe, blagostanje, zdravlje, sreća imaju

tjelesne temelje. To su oni temelji o kojima smo upravo govorili.

Tehnika br. 68 Chi sfera

Položaj: sjedeći

Tehnika koja slijedi je ostvariva na svim stupnjevima vježbe. Njezina

snaga ovisit će o kakvoći ostvarene sfere. Na najnaprednijem stupnju

tehnika ostaje ista. Razlika je u učinkovitosti i brzini kojom izvodimo

pripremni rad i energetska vođenja. Idealno bi bilo izvesti ih trenutačno.

U borbi je to prijeko potrebno, no ne i za nas. Mi imamo vremena i radit

ćemo kao obično - vrlo marljivo i bez nepotrebnih napora.

Stvorite sferu što je moguće potpunije. Što preciznije smjestite Tan

Tien u centar sfere. Dajte mu oblik Lailine loptice (vidi tehniku br. 11)

koju morate doslovce držati i fizički njome rukovati.

Polagano udahnite i vodite tanak mlaz zraka u Tan Tien. Neću više

obzirno govoriti pri objašnjavanju naprednih tehnika. Znate već jako

dobro o čemu je riječ. Ako ne znate, znači da ste preskočili određene

etape i počeli tehniku za koju niste spremni. Tan Tien se ne napuhuje,

ali udahnuti zrak izaziva jaku napetost u unutrašnjosti loptice. Na

vrhuncu udaha kratko zadržite dah, tijekom kojega pripremite snažan

otpor unutar loptice. Počnite s izlijevanjem tijekom apneje i nastavite

dok nježno izdišite. Riječ je o tome da usprkos otporu izbacujete pritisak

kroz cijelu površinu loptice. Ponovite to nekoliko puta i uvijek se marljivo

pripremite. U početku pritisak ispunjava sferu toplinom, a potom se ona

nakon nekoliko izlijevanja zgušnjava i postaje sve čvršća.

Ubrzo je sfera puna, topla i gotovo tvrda. Na kraju se Tan Tien i sfera

izmiješaju i postaju jedno. Ne žurite se. Ne naprežite se. Budite precizni.

Sada posjedujete veliku rezervu Chija, koji je pod određenim pritiskom

i stoji vam na raspolaganju u raznim situacijama, medu ostalim i u

borbi, kako biste cijelo tijelo napunili energijom. Tehnike koje će nam

to omogućiti proučavat ćemo za nekoliko godina. Ako i vi to želite,

sada je vrijeme da se za njih pripremite. Zato će biti neizbježna tehnika

0 sferi. Pomoću male orbite možemo si osigurati zdravlje u svakom

pogledu. Isto tako možemo učinkovito liječiti druge i raditi još tisuću

lijepih stvari. Međutim, da biste postali nepobjedivi samuraj, potrebno

je mnogo više od toga. To mnogo više dugo se priprema. Sada.

Napravili ste tehniku koju smo upravo učili i vaša sfera je puna

1 topla. Mogli biste ostati na tome. Sfera će hraniti vaše tijelo onoliko

koliko mu je potrebno i primat ćete učinkovitu potporu. Ipak, postoje

neke tehnike koje možete isprobati sa sferom stvorenom na taj način.

Napravite nekoliko novih izlijevanja. Udahnite i zadržite dah. Kako

da udahnete? Onako kako možete. Nađite način da uskladite sferu s

plućima i u svakom slučaju pomirite se s tim da vam je disanje kraće.

Ventilaciju pluća napravit ćete poslije. Dakle, udahnite i zadržite dah.

Cijelim tijelom izvršite pritisak na sferu. Trenutačno otvorite Tong. Nešto

gusto i toplo kreće putem male orbite. Chi se kreće polako i nije po­

trebno sinkronizirati ga s disanjem. Spontano se premješta i djelujemo

na njega jedino ako je to prijeko potrebno.

Prije nego što ponovite tu tehniku, dva, tri puta mentalno vodite Chi

putem male orbite. Za vrijeme tog mentalnog djelovanja, imat ćete jake

tjelesne reakcije koje su vam već poznate. U stvari, ništa novo! Ali

kolika razlika u učinkovitosti!

Tehnika br. 69 Ustupiti prolaz

Položaj: sjedeći; pripremili ste se pomoću tehnike br. 67

Vaša sfera je puna i pod određenim pritiskom. Imamo običaj pomoću

Tonga dopustiti Chiju da prođe. No, bilo koji dio sfere može ustupiti

prolaz određenoj količini Chija - malo jače usmjerimo pritisak prema

izabranom dijelu i doslovce otvorimo prolaz na sferi.

Pripremite se kao u prethodnoj tehnici, pa sa strane ustupite prolaz određenoj količini Chija ciljajući rame. Nešto gusto i toplo se penje i gotovo da i nema potrebe usmjeravati ga. Stiže u rame, a zatim silazi po ruci i šaci. Tjelesni učinak je snažan. Cijela ruka, zajedno sa šakom, napuhuje se i otvrdnjuje. Jedno jedino djelovanje, ako je ispravno, može ostvariti izniman učinak.

Isto ponovite s druge strane, pa promatrajte mnogobrojne reakcije koje kreću od ruku i šaka i šire se cijelim tijelom. Pustite da se Chi rasprši i da se reakcije smire. Ne zloupotrebljavajte svoje nove sposobnosti. Ne igrajte se s Chijem. Ne izvodite predstave kako biste zadivili prijatelji'. Njihovo iznenađenje bit će jadna nagrada u odnosu na godine koje ste uložili da biste do toga došli! A izlažete se i opasnosti da se ozlijedite...

Tehnika br. 70 Unutarnji pritisak

Položaj: sjedeći; brižljivo pripremite sferu kao u prethodnim tehnikama

Duboko udahnite, zadržite apneju i pritišćite cijelim tijelom na sferu.

Naspram dobro odmjerenog otpora izvedite opće izlijevanje cijelom površi­

nom sfere i istodobno polako izdišite. Nakon toga ne činite više ništa. Jedno

djelovanje je dovoljno da uzrokuje snažnu fizičku i energetsku reakciju

u cijelome tijelu. Ta reakcija će nametnuti određeni način disanja. Poput

Michelin lutke na napuhivanje cijelo tijelo se napuhuje, leda se uspravljaju i

zbijaju pod djelovanjem unutarnjega pritiska. Udovi se napuhuju i na neki

način postaju puniji. Tijelo poprima stav na temelju kojeg nam postaje

jasno da uspravno držanje, katkad i pretjerano, ne postižemo zahvaljujući

mišićnom radu, već neodoljivom unutarnjem pritisku.

Nakon takvog iskustva trebat će vam vremena za povratak u nor­malno stanje. Poslužite se mentalnim radom. Ili Tai Chijem, ali kao u početku, bez ikakvog istraživanja. Oh! Iznenađenje! Sve se odvija samo od sebe, čak i bolje od toga.

Tehnika br. 71 Disanje i sfera

Položaj: sjedeći

Stvorite čvrstu sferu. Uspostavite izravnu vezu između nosnica i Tan Tiena.

Udišući vodite dah od nosa do Tan Tiena. Kad dah stigne do Tan Tiena, steže

se i skuplja te postaje čvršći. Pri izdahu, Tan Tien izbacuje dah u prostor sfere. Poslije nekog vremena sfera je topla i pod određenim pritiskom. U tom je trenutku zatvorite i dišite samo pomoću Tati Tiena. U vašoj imagi­naciji i percepciji udah se izvodi zbog nagomilavanja daha u Tan Tienu,

koji se steže i stvrdnjava. Pri izdahu, dah kreće u suprotnome smjeru i vrši pritisak na unutarnju površinu sfere. Cijelo to vrijeme volumen sfere se ne mijenja, no ostaje pod određenim pritiskom.

Podrazumijeva se da o fiziološkoj stvarnosti disanja više ne moramo voditi računa. Ono se odvija samo od sebe i mi se o tome ne brinemo. Mogli bismo tu prvu tehniku disanja nazvati očekivanjem. U stvari, ona održava Tati Tien snažnim u centru sfere i osigurava stalan volumen sfere i potreban unutarnji pritisak.

Druga tehnika disanja mogla bi biti nazvana akcijom. Za vrijeme krat­kog udaha pošaljite iz Tan Tiena opći pritisak na cijelu sferu. Čim pritisak stigne do unutarnjih granica sfere, vratite udah prema Tan Tienu, ali i dalje zadržite pritisak prema sferi. Dolazi do jakog stezanja Tan Tiena i on se pretvara u vrlo čvrstu, fizičku točku oslonca i istodobno u moćan odašiljač energije. Pri izdahu se cijelom težinom tijela oslonite na Tan Tien. Slijedi akcija tijekom koje izdišemo na taj način ili pak u nekim slučajevima ne dopuštamo da zrak iziđe iako činimo isti napor kao pri stvarnom izdahu. To je onda apneja u kojoj se naprežemo i koja se u agresivnim borilačkim vještinama javlja nakon kratkoga prekinutog izdaha, tzv. khata.

Za sada samo spominjem taj način korištenja sfere. Poslije ćemo o tome govorili detaljnije. Ne krećite sami na taj opasni put, a osobito to ne činite ako niste dovoljno uvježbani za trenutačno stvaranje otpora u stražnjem dijelu vrata i grlu. Upravo o tome ovisi zaštita vratnih kralježaka i mozga. Ne moram naglašavati njihovu životnu važnost.

Treći dio Put

Uvod

Tijekom našega učenja pokušavali smo pomoću percepcije ući u svijet

životne energije. No naš perceptivni sustav nije za to stvoren. Njegova

uloga je da stvori jedan stvaran svijet predmeta i da nam osigura sigurno

mjesto u tom stvarnom svijetu. Mi smo se pokušali koristiti tim susta­

vom izvan područja njegova djelovanja. Budući da nemamo ništa drugo

na raspolaganju, moramo se koristiti onime što imamo. Bilo je osobito

važno napraviti taj prijelaz veoma oprezno. Prijeći iz svijeta predmeta

u svijet Chija, znači napustili prvi sloj realnosti, vanjski i objektivan,

zatim proći kroz drugi sloj, a to je naše vlastito tijelo promatrano kao

predmet i doživljeno kao vanjsko, zahvaljujući istom sustavu kojim

doživljavamo i ostale predmete ovoga svijeta. Tek nakon toga ulazimo u

svijet unutarnje percepcije tijela. To je svijet u kojem djeluju organi, gdje

se sve odvija bez našeg utjecaja i gdje nam percepcija služi jedino da bi

nam ukazala kad nešto ne funkcionira dobro. Boli! je jedini signal iz tog

svijeta koji je većina ljudi sposobna uhvatiti. To znači da smo napokon

stigli u svijet valova i smjerova kretanja, svijet životne energije. To je

četvrti sloj ljudske stvarnosti, stvarnosti koja postoji u svijesti.

No, uvijek smo s nogama čvrsto na zemlji. Naučili smo kretati se

kroz duboke slojeve naše svijesti. I sada djelujemo u toj stvarnosti, a

da ni u kom trenutku ne izgubimo izravan dodir sa svijetom. I nikad

se nismo koristili posrednicima koji bi stvorili lažnu, siromašnu i

iskrivljenu sliku života. Najopasniji posrednici koje smo izbjegli su ri­

ječi utisnute u teorije, teze i vjerovanja te razni aparati i strojevi. Nikad

nismo ništa objašnjavali, potvrđivali, formulirali, nikad nismo mjerili,

niti se koristili alatom, aparatima ili strojevima. Slijedili smo život u

svim njegovim pojavama, procesima i na njegov način, a on ima samo

jedan način - izravno djelovanje. Izravno djelovanje za posljedicu

ima izravnu spoznaju, onu koja proizlazi iz trenutačnog doživljaja, iz

unutarnjeg poistovjećivanja, iz povezanosti, iz očitog.

Naučili smo služiti se Chijem. U stvari, naučili smo služiti se instru­mentom o kojem ništa ne znamo, o kojem nikakvo znanje nije ni moguće.

Potrebno je znati samo jedno - kako se njime služiti. Svako objašnjenje,

teoretsko izlaganje ili kodificiranje, odvelo bi nas u prvi sloj, u svijet

predmeta, u kojem je život doživljen izvana.

Život se odvija u unutrašnjosti, iznutra. Naučili smo djelovati služeći se

životnim metodama i unutar njegova prostora. U unutrašnjosti, iznutra.

Iznutra smo naučili voditi Chi i upotrebljavati ga izvan tog prostora u

kojem se odvija naš život, s ciljem da komuniciramo sa svime što živi,

kako bismo se sjedinili sa svima koji odašilju i održavaju energetsku

sferu iste prirode kao i naša, ljudska.

Zmija

Kretanje života Nadam se da sam do sada bio jasan. Osobito se nadam da sam vas vodio

tako da u ovom trenutku, kad teren postaje stvarno sklizak, mogu od

vas zahtijevati istu ozbiljnost i povjerenje kao do sada.

Ne znamo što je život. Nitko to ne zna. Zajedno smo istraživali svijet

životne energije. Nama je jasno da je energetska komponenta života posve

različita od svih oblika u kojima nam se energija inače objavljuje.

Energija se uvijek očituje u obliku promjene stanja i to je njezina

neizbježna karakteristika. Promjena stanja dovodi na kraju do pokreta.

Kod svih pojava, fizičkih, kemijskih ili mehaničkih, uvijek je riječ samo

o spontanim pokretima.

Spontani pokret lišen je svjesnosti i namjere. To nije slučaj s pokretom

koji se izvodi pomoću životne energije. Takav pokret je uvijek djelo nečije

namjere. Ona može biti i naša, a može pripadati i nečemu što upravlja

radom svih organa i koordinira sve aktivnosti unutar živoga bića. No,

mi možemo u naše tijelo namjerno ugraditi vrstu automatizma koji će

dovesti do spontanih pokreta. Te pokrete smo prvo pripremali i željeli,

bezbroj smo ih puta ponovili i pritom se trudili izvesti ih što bolje. Tek

nakon toga pozivamo tijelo da ih ponovno izvede bez našeg izravnog

utjecaja. I tijelo to čini. Sve ostaje u području svjesnosti i poduprto

namjerom da se naš projekt ostvari.

Naš projekt! U tome i jest problem. U pojavama koje ćemo proučavati

sve se odvija kao da Chi postaje samostalan, kako bi se mogao ponašati

poput živoga bića sposobnoga imati vlastiti projekt, živoga bića koje

će djelovati potpuno neovisno kako bi taj projekt realizirao. To je biće

slobodno, ono bira i djeluje u skladu s onim što je izabralo. To biće se

ponaša na određen način. Ono je slobodno i neovisno.

Takvo ponašanje neizbježno podsjeća na jednu životinju čije se ti­

jelo nastavlja daleko iza glave i poprima razne oblike, ali uvijek ostaje

cjelovito. Spontano nam se javlja slika zmije i sve percepcije o kojima

smo govorili potvrđene su njezinom tjelesnom realnošću. Zašto da ih

onda odbacimo?

Ovdje je riječ o tezama ili vjerovanjima, već o vidljivoj činjenici. Uskoro ćete je i sami moći promatrati i to s mnogo vedrine. To je jedna od mnogih životnih pojava. Opasnost leži jedino u našoj interpretaciji. Molim vas, suzdržite se od toga da je pokušate razumjeti i objasniti. Ako to ne učinite, neizbježno ćete stvoriti praznovjerje, u koje podjed­nako spadaju znanost i religija, mitovi i vjerovanja, kao i vaše misli za koje mislite da su slobodne. Ostanite sa mnom na čvrstom području sazdanom od iskustva. Vašega iskustva, a ne tuđega.

Moj učitelj me poučavao tehnici zmije u vremenu kad sam još bio pre­mlad da bih je mogao usvojiti. Nije imao vremena za čekanje. Prijetio je rat s neizbježnim opasnostima, a ja sam još bio nezreo za prolazak kroz iskustvo vitalne energije kroz koje me vodio. No, nije bilo uzaludno. To iskustvo donijelo je plodove dvadeset godina poslije. U stvari, to iskustvo je toliko jako i drukčije od svih drugih da se ne može zaboraviti.

Tijekom takvoga iskustva gotovo cjelokupna vitalna energija postaje neovisna i ponaša se kao nezavisno biće. Tjelesni oslonac smanjuje se na prihvatljivi minimum u odnosu na život. To ne treba činiti sam, već u prisutnosti Učitelja i tada je to iskustvo najdragocjeniji dar koji nam On može dati.

Sada bih trebao otvoriti dugačku zagradu i govoriti o NDE-u, is­

kustvima tik do smrti. Neka to ostane za neki drugi put. To je tema koja je u modi i mi ćemo o njoj govoriti poslije, ali ne iz tog razloga. NDE iskustva su slučajnosti. Snažno iskustvo vitalne energije koje nastaje tehnikom zmije je željeno i kroz njega nas vodi Učitelj.

Nisam uvijek bio razuman kao danas. Jednom sam jednog od svojih učenika vodio u to iskustvo jer sam vjerovao da je za to došao pravi trenutak. Imali smo sreće. Bio je to za njega osobit događaj, kao što je nekad bio i za mene. Potom sam nekoliko godina poslije priuštio to još jednom učeniku.

Neću to više nikad ponoviti. Jednog dana pokušao sam voditi trećeg učenika u to iskustvo i zamalo je završilo vrlo loše. Ta osoba je došla toliko blizu smrti da se više ne želim upuštati u takav rizik. Nema opravdanja za rizik u kojem se vlastitim životom plaća neko iskustvo. Ipak ću vam reći nešto o tom iskustvu. Ne previše, da ne biste uza­ludno sanjarili, ali ipak da nešto znate budući da se ta pojava moze pokrenuti sama od sebe. U svakom slučaju, događa se vrlo rijetko. U pedeset godina rada to se nije dogodilo ni jednom mojem učeniku, no opasnost ipak postoji. Simptom koji najavljuje pojavu je jaka toplina

u nekom dijelu tijela, a nakon određenog vremena slijedi rashlađiva-nje tog dijela, dok se toplina premješta u gornji dio tijela. Pojava jake topline nije loš znak. Naprotiv, ako ostane na tom, onda je uglavnom dobro. No, hlađenje nije jednostavan osjećaj hladnoće. Zahvaćeni dio postaje bijel i hladan kao kod mrtvaca, kao pod anestezijom i to mjesto možemo bosti ili paliti, a svaka reakcija će izostati. Između tog prvog simptoma i stvarne opasnosti treba proći neko vrijeme tijekom kojeg se pojava pojačava. Imamo dovoljno vremena da sve zaustavimo, da preuzmemo kontrolu nad Chijem, da snažno trljamo rashlađeno mjesto, da ga udaramo ispruženim dlanom ako je moguće ili da to učini netko drugi. Imamo vremena leći u kadu s toplom vodom, brzo vježbati ili učiniti bilo što drugo što će proces zaustaviti.

Nakon svega, ne bojte se, to vam se neće dogoditi. Ipak, s Chijem se ne igrajte vrača - početnika.

Tehnika zmije Zacijelo ste primijetili da Chi na svom putovanju ne slijedi uvijek ravne linije. Više puta vidjeli ste kako se omotava oko ruke ili noge. To čini spontano u potrazi za prolazom kako bi mogao napraviti svoj dio posla. Sada ćemo to učiniti namjerno. Samo ime tehnike sve objašnjava. Poput zmije, Chi će se omotati oko određenih dijelova tijela. Naučit ćemo voditi ga oko udova, kostiju, pojedinih organa, naučit ćemo pretraživati vođe­njem zmijine istraživačke glave. Na kraju će ponovno postati neovisna i kretati se po svojoj volji. No, taj put će ipak slijediti našu namjeru.

Tehnika br. 72 Naizmjenično disanje

Položaj: sjedeći

Prisjetite se tehnike ciljanog disanja (br. 19). Upotrijebit ćemo sposobnost disanja samo jednom stranom, a druga je pasivna i opuštena. Na tome je utemeljena cijela tehnika zmije. Sada ćemo usavršiti to disanje.

Stavite dlanove na rebra tako da vrhovi prstiju prelaze granicu iz­među kostiju i udubine želuca. Izdišući lagano dlanovima pritišćite rebra. Cijelo vrijeme dišemo kroz nos (tehnika br. 18).

Dakle, dlanovi su na rebrima. Izdahnite, a potom tijekom udisaja zadržite lagan otpor kako biste osjetili micanje rebara. Kad to kretanje postane široko i jednostavno, nastavite disati rebrima pomičući samo desnu stranu. Ispod lijevog dlana ništa se ne miče. To mora uspjeti. Ako ne uspijete

odmah, bez napora okrenite glavu što više udesno. Počinje jednostrano

disanje. Promatrajte što činite, pa isti mišićni rad upotrijebite ne okrećući

glavu. Ako i dalje ne uspijevate, ležite na bok i ponovite bočno disanje

opisano u tehnici br. 23.

Nakon desetak disanja izvedenih s desne strane, ponovite isto s lijeve

strane, potom pri svakom udisaju zamijenite strane. Nakon toga prijeđite

na jednostrane uzastopne udisaje. Dišući kroz nos udahnite malo samo

s desne strane. Nemojte izdahnuti, a rebrima dopustite da se spuste i u

potpunosti opustite mišiće koji su bili aktivni. Ponovno nježno udahnite i

nemojte izdahnuti, tehnika vam je dobro poznata. Penjite se sve više dok

I H 1 dostignete disanje ključnim kostima i to bez najmanjega napora.

Tijekom izdisaja ne činite ništa. Sve će se isprazniti samo od sebe.

Isto ponovite s lijeve strane.

Sada prelazimo na tehniku koja će nam biti potrebna u našem istra­

živanju. Dišući kroz nos udahnite u desnu stranu. Opustite je, ali nemojte

izdahnuti pa udahnite u lijevu stranu. Opustite je bez izdisanja pa

udahnite u desnu stranu itd. Penjite se što više bez napora. Jednostavno

izdahnite i dajte mišićima dovoljno vremena da se opuste i kosturu da

nađe krajnje obrnuti stav.

Ponovite cijeli pripremni postupak sa stražnje strane. Pokrenite rebra

na isti način, ali dah vodite leđima. Nismo još gotovi. Rekao sam vam

da će priprema biti duga i detaljna.

Stavite dlanove na trbuh i dišite abđominalno napuhujući i ispuhu-

jući dio trbuha ispod pupka. Dok udišete, trbušni mišići pružaju lagan

otpor. Zadržite taj otpor i tijekom izdisaja što će vas natjerati da se malo

naprežete. Dišite prvo na taj način. Oba dlana se dižu i spuštaju.

Sada izdahnite i zadržite abdominalne mišiće napetima. Tijekom udi­

saja zadržite napetost na lijevoj strani trbuha, a pustite da pritisak izazvan

udisajem prođe samo u desnu stranu. Samo desni dio trbuha se napuhuje

i desni dlan se podiže dok lijeva strana gotovo u potpunosti miruje.

Nakon nekog vremena promijenite strane. Činite to bez naprezanja.

Izmjenjujte strane i uzastopno dišite, kao pri disanju rebrima. Ponovite

isti postupak i na leđima.

Treba li vremena za sve to? Da, ali taj postupak neće biti koristan

samo za izvođenje tehnike zmije. Katkad se javljaju neočekivani produ­

žeci koji opravdavaju strpljenje koje od vas tražim.

Tehnika br. 73 Buđenje zmije

Položaj: sjedeći

Počnite s jednostranim nosnim udisajem u prednju desnu stranu rebara. Zaustavite udisaj i nastavite s laganom Oudianom. Osjetit ćete udubinu na lijevoj stražnjoj strani. Počinje pokret prema kralježnici. Završite s udisajem. Pokret stiže do sredine leđa. Nježno izdišite dok pokret stiže do stražnje desne strane.

Počnite jednostrani udisaj s prednje lijeve strane. Zaustavite ga i na­

stavite s laganom Ouditmom. Osjećate udubinu na stražnjoj desnoj strani

koja se premješta prema kralježnici pa završite s udisajem. Tijekom iz­

disaja stižete do lijeve strane. Postupak izvodite s velikom mekoćom.

Neka vas vodi namjera da ga ostvarite što preciznije i bez napora. Pa

ipak, nakon nekog vremena mišići malo previše ojačaju. To je trenutak

da se zaustavite i da sve ponovite s trbuhom. Počnite s jednostranim

udisajem s prednje desne strane. Zaustavite ga i napravite Oudianu

pa udubinu sa stražnje lijeve premjestite na stražnju desnu stranu i

za to vrijeme dovršite udisaj i cijeli izdisaj, isto kao u radu s rebrima.

Nastavite tako da udahnete s prednje lijeve strane, itd.

Nemojte se žuriti. Ne umarajte se.

Sada ćemo dopustiti zmiji da se penje. Početak će biti u visini petog

lumbalnog kralješka i sakralno-lumbalnog segmenta. Počnite pokret u

prednjoj desnoj strani trbuha i pomoću Oudiane premjestite udubinu

do sredine. Završite put - ne kao prije tijekom izdisaja - već zadržava­

jući apneju tijekom koje spustite desnu stranu trbuha koja je do sada

bila napuhnuta. Kratko udahnite, a potom zadržite dah. Isti postupak

ponovite s lijeve strane pomoću Oudiane, ali zamislite da se udubina

penje kralježak, dva više. I zmija se pokreće pomoću uzastopnih udisaja

preuzetih od rebara do ključnih kostiju pa sve do vrha glave!

No, to što se penje, možda još ne sliči na zmiju. Za sada samo ponegdje na leđima osjećamo cik-cak pokrete, a vi ste ti koji od samog početka morate zamišljati pokret u kojem gusta masa Chija neprestano teče i premješta se poput zmije. Isti osjećaj, iako mnogo slabiji, možete postići i mentalno. No, treba i raditi. Ponajprije je tjelesni rad taj koji će nas dovesti do ostvarenja koja su u stvari i cilj cijele te pripreme. Dakle, uvježbajmo temeljito tu temeljnu tehniku.

Tehnika br. 74 Omotavanje zmije

Položaj: sjedeći

Jednostrano udahnite prednjom desnom stranom trbuha. Zaustavite

udisaj i nastavite s Oudianom. S lijeve stražnje strane stvorit će se udu­

bina, koja teži da poveća volumen lijevoj stražnjoj strani. Poduprite tu

težnju pomoću lokalnih mišića.

Ako sada nastavite s udisajem, doista će se napuhnuti, i to istodobno

stražnja lijeva i prednja desna strana. Dok završavate udisaj, pošaljite

malo napora u obje strane. Dopustite zdjelici i kralježnici da se slobodno

pomiču jer će time poduprijeti to nasuprotno širenje. To je tehnika

dvaju volumena.

Izdahnite. Malo se odmorite i ponovite isti postupak počevši od pred­

nje lijeve strane trbuha. Nemojte se naprezati. Sa svakim novim udisajem

mijenjate strane i poslije svakog izdisaja malo se odmorite. Moramo

postati jako vješti u izvođenju te tehnike, a za to je potrebno vrijeme

i strpljenje.

Ponovite istu tehniku počevši od prednjih desnih rebara, a potom

od prednjih lijevih rebara. Popnite se nakon toga na razinu prsne kos­

ti gdje ste već izvodili bronhijalno disanje. Isti postupak ponovite u

području ključnih kostiju. Trudite se!

Vratimo se na trbuh. Oslonite se na Tan Tien i izvedite tehniku dvaju

volumena. Udahnite prema prednjoj desnoj strani i iz Tan Tiena u stvo­

renu šupljinu u trbuhu usisajte određenu količinu Chija. Unutrašnjost

prednje desne strane postaje topla. Tijekom izdisaja zadržite tu toplu

grudu. Udišite u skladu s tehnikom dvaju volumena prema prednjoj

lijevoj strani i propustite određenu količinu Chija u šupljinu u lijevoj

strani trbuha. Pričekajte da gruda stigne i da postane topla. Izdahnite.

Udahnite u skladu s tehnikom dvaju volumena prema prednjoj desnoj

strani i pošaljite određenu količinu Chija u šupljinu sa stražnje lijeve

strane. Dajte mu vremena da se smjesti i utopli. Izdahnite. Udahnite u

prednju lijevu stranu i pošaljite Chi u šupljinu sa stražnje desne strane.

Izdahnite.

Prošli ste sva četiri dijela šupljine. Sada nam ne preostaje ništa drugo

nego sve ponavljati, dulje vrijeme i često. Tehniku biste trebali izvoditi

s lakoćom i gotovo spontano.

Poslije nekog vremena, Chi je naučio kojim putem se kretati. Vec

se tijekom izdisaja pokreće prema sljedećoj šupljini održavajući na ta]

način kretanje stalnim. Zmija se vrti u krug. Više se ne zaustavlja što znači da vam više ne daje vremena da, primjerice, izdahnete u pred­njoj desnoj strani prije nego što napuhnete prednju lijevu stranu kako biste u nju mogli udahnuti. Isto tako, morate napuhnuti lijevu prednju stranu dok istodobno izdišete u prednjoj desnoj strani! Dakle, zmija se okreće dva puta brže. To je u redu ako zadržite preciznost u radu s dvama volumenima, ako premještate zmiju i ako sve ne svedete na loše izveden trbušni ples. Isti postupak ponovite u predjelu rebara, prsne kosti i ključnih kostiju.

Mišićni rad je najvažniji, a kostur se mora prilagođavati. Ne ustruča­vajte se, (lagano!) se mičite, naginjite i iskrivljujte. Cilj te vježbe je da se Chi okreće poput zmije. Dakle, nemojte sve svesti na obično kretanje.

Poslije nekog vremena, sve će vam to postati jednostavno i pri­rodno. Bit ćete u stanju okretati zmiju tijekom uzastopnih udisaja i za vrijeme dugog kontinuiranog disanja. Kad do toga dođe, nikako prije, zmija će se prirodno početi penjati. Za vrijeme dugog udisaja izvest će uspon i omotati se oko vertikalne osi između Tonga i vrha glave. Vi ćete spontano premještati tehniku dvaju volumena od trbuha do rebara, prsne kosti, ključnih kostiju, a u skladu s penjanjem zmije uvest ćete međupoložaje.

Bilo bi predobro kad bi zmija već pri prvom pokušaju, za vrijeme dugog i snažnog izdisaja, našla svoj put i kroz vrh glave izišla iz tijela i nastavila se uvijati u prostoru iznad glave. Najvjerojatnije će prekinuti svoj uspon i negdje skrenuti jer nećete uspjeti tijekom cijeloga njezina uspona zadržati jedan jedini udisaj. Ništa strašno. Pustite je neka ide. Tada ćete se uvjeriti da se ponaša doista poput živoga bića koje zna što želi. Neko vrijeme će krivudati i onda se vratiti u Tan Tien. Za to vri­jeme dišite mirno i pomozite zmiji da se vrati u Tan Tien uz pomoć vaše želje, a ne djelujući.

Prije nego što pokušate ispočetka, odmorite se. Ponovno se pripre­mite vrteći zmiju na mjestu. U pravom trenutku ona će sama krenuti. Ništa strašno ako i ovoga puta promaši izlaz. Najvjerojatnije se to neće dogoditi ni sada, pa nemojte inzistirati.

U suprotnom, kad napokon uspijete, ostvarit ćete vrlo važan energet­ski rad. Ponajprije ćete ostvariti vrlo preciznu i realnu unutarnju os, kakvu vam nijedno drugo istraživanje ne bi moglo omogućiti. Sada ta os koju osjećate u unutrašnjosti tijela nalikuje cijevi. Možete dizati i spuštati Chi kroz cijev. Isto tako ga možete dizati sa stražnje vanjske strane cijevi, a spuštati ga s prednje vanjske strane. Tako izvodimo lagano unutarnje kruženje.

Najvažnije ostvarenje svakako je izlaženje zmije u prostor izvan

tijela. Osjetit ćete njezinu prisutnost na 10-20 cm iznad glave. Imat ćete

osjećaj da vas nešto dodiruje budući da neki kontakt ipak ostaje i osjećate

životinjsku toplinu koja se spušta na vašu glavu.

Ali zmija je hladnokrvna životinja! Nisu to iste zmije. Naša zmija je

u svim svojim pojavama topla, katkad čak i vruća.

Ako ostanete na ovome, tada će nakon nekog vremena zmija postati

jednostavno masa Chijn koja će vam biti na raspolaganju. Pomoću lagane

Oudiane možete tu masu uvesti u tijelo i fizički osjetiti njezino stapanje

s tkivom glave, potom s gornjim dijelom tijela pa sve do nožnih prstiju.

Osjećat ćete se punima i bogatima.

I dok zmija postoji, možete je pozvati natrag. Već sam vidio učenike

koji su vrisnuli od iznenađenja kad su osjetili da se zmija vraća i da sada

ona bira svoj put. Cijela tehnika posjeduje sve karakteristike objektivne

stvarnosti i katkad se zmija uputi na dugo istraživanje cijeloga tijela.

Pustite je, na kraju će ionako završiti sklupčana u Tan Tienu.

Ako dva do tri puta ponovimo penjanje i izlaženje zmije, iznad

glave ćemo stvoriti još veću masu Chija, a njezino stapanje s tijelom bit

će još snažnije. Ponavljanje je korisno dva do tri puta i počinje gubiti

smisao ako tehniku ponavljamo više puta. Radije istražujte učinke

svoje tehnike nego da je bezbroj puta ponavljate. Igrajte se sa zmijom.

Predložite joj da se omota oko vaših ruku i nogu. Ona je ta koja će vas naučiti kako da izvedete tehniku zmije.

Tehnika br. 75 Zmija djeluje u nogama

Položaj: stojeći

Premjestite cijelu tehniku omotavanja zmije u desnu nogu. Zamislite četiri šupljine između trbuha i leđa na gornjem dijelu bedra. Oslonite se na Tan Tien i tehniku ponovite unutar noge. Imaginacija i rad lokalnih mišića te micanje cijeloga tijela pomoći će vam da tehniku ostvarite. To podrazumijeva i djelomično izlaženje zmije, koja se doslovce nastavlja uvijati u zemlju.

Nemojte ostati vječno na jednoj nozi, već tehniku primijenite i na drugu nogu kako ne bi došlo do prevelike energetske neravnoteže. Nakon nekog vremena moći ćete zapovjediti zmiji da radi u nogama. To je osobito učinkovito u Tai Chiju, a još više u borbi. Zmija tada napravi jedan spiralni krug i omota se oko bedra, zatim dva spiralna kruga kroz potkoljenicu što znači da sve više ubrzava. S velikim ubrzanjem na kraju prodire u zemlju. Time istodobno stvara energetsku vezu i ukorijenjenost koje omogućuju snažno izbacivanje i pražnjenje energije koju crpi iz zemlje.

Zmija vam može pružiti i vrlo lijepo iskustvo. U stavu jahača spustite je tijekom izdisaja kroz lijevu nogu. Osjetite kako prodire u zemlju i zaželite da ispod zemlje prijeđe put od jednog do drugog stopala te je udišući pozovite da se uspne kroz desnu nogu. Vodite je kroz Tan Tien

i neka se pri izdisaju vrati u lijevu nogu. Vrlo će brzo cijeli taj postu­pak izvoditi sama, neovisno o vašem disanju, pa čak i o vašoj namjeri. Najljepše od svega je kad osjetite kako se premješta ispod zemlje! Ništa čudno. To je ionako vaš Chi, odnosno vi sami.

Tehnika br. 76 Zmija djeluje u rukama

Položaj: sjedeći

Ponovite isti postupak u rukama. Cijelu tehniku prvo premjestite u jednu pa u drugu ruku. Osjetit ćete kako zmija djelomično izlazi iz ruke.

Ona može znatno povećati učinkovitost udarca šakom ili rukom u borbi. Stavite desnu šaku na kuk tako da nadlanica gleda prema zemlji. Postupno okrečite i pokrećite šaku od kuka sve dok potpuno ne ispružite

ruku. Na kraju palac gleda prema podu. Ruci ste omogućili da izvede

uvrtanje, a zmiji pokazali put. Pozovite je da vas slijedi i uskladite

svoj polagani pokret sa zmijinim omotavanjem. Na završetku pokreta

zmija će sama nastaviti put u prostor. Sve će se dogoditi na isti način

kao kod stvarnog udarca šakom u borbi. Kretanje zmije neobično će

ubrzati pokret ruke. U trenutku udarca, prije nego što ruku potpuno

ispružite, doći će do pražnjenja energije koja će nastaviti prodirati u

tijelo neprijatelja poput svrdla na bušilici. S kobnim učinkom, koji je

dovoljno samo zamisliti.

Moram li vam naglasiti da su svi moji prijedlozi koji se odnose na

borbene vještine samo teoretska razmatranja? Oni, u stvari, isključuju

bilo kakvu primjenu ili testiranje tih tehnika. To su tehnike koje služe za

borbu, a ne za natjecanja. Njihov cilj je uništavanje neprijateljskoga života.

No to pripada prošlosti, danas upotrebljavamo druga sredstva.

Naime, poslije mnogih ponavljanja moći ćete pokrenuti zmiju nakon

relativno kratke pripreme i voditi je i izvan ruke. Izveo sam to sa svojom

suprugom Michele. Nakon samo nekoliko sekundi pripremanja izveo

sam zmiju kroz svoju desnu ruku i dopustio joj da prodre u njezino

rame u kojem je imala neke smetnje. Odmaknuo sam ruku. Ona je

uspjela slijediti zmiju koja je pretraživala zglob i mišiće ruke i ramena.

Zmija se kretala naprijed-natrag, istraživala je, djelovala katkad na bolan

način i ponašala se poput inteligentnoga živog bića. Michele mi je upravo

tako opisala svoje osjećaje. Nakon nekog vremena preplavio ju je osjećaj nježne, blagotvorne topline. Michele nije govorila o zmiji, već o vlastitim doživljajima, no ja sam zmiju osjećao i vidio je kako djeluje. Tu nema ničeg čudnog. Bio je to moj Chi, dakle, ja sam. I druga slična djelovanja moguća su poslije dulje pripreme. Učinci su tada dugotrajniji, mogu trajati nekoliko sati pa čak i dana. Na taj način možemo ostvariti zapa­njujuću terapeutsku djelotvornost jer jedna aktivna, inteligentna snaga djeluje u svakom trenutku te ispravlja i prikriva sve nedostatke.

No moguće je ostvariti i razarajući učinak. Poznata otrovna ruka iz kine­skih legendi kratko i jasno prikazuje tu energetsku stvarnost. Jednostavnim dodirom, ili na daljinu, možemo ubaciti zmiju u tijelo neprijatelja i usmrtiti ga nakon nekoliko dana slabosti, patnje i agonije.

* * *

Na stupnju na kojem ste sada posve vam je jasno da se s Chijem ne igra. Nekoliko puta imali ste prigodu vidjeti početnika kojem je pri prvom pokušaju uspjela tehnika na čije ste svladavanje vi potrošili godine. No, to mu je uspjelo jednom i nikada više. To se događa često i može se dogoditi i s tehnikom opasnom po život. Nemojte iskušavati takve tehnike! Nemojte testirati Chi, iskušavati ga ili dokazivati. Ne igrajte se sa zdravljem niti sa životom.

Fenomen zmije predstavlja zagonetku života. Pridajte joj isto pošto­vanje i ponašajte se prema njoj s istom ljubavlju kao prema životu.

15Vođenje Chija kroz kosti

Različite gustoće Chija Promatranje i izvježbanost u radu s Chijem upoznaju nas s pojavama

tijekom kojih nam se čini da se Chi može pojaviti u raznim gustočama

- od one najprozračnije pa sve do one koja nas podsjeća na gustu

ljepljivu tekućinu. Ono što je zajedničko svim tim stanjima je pokret.

U svakom slučaju, Chi se kreće i to različitom brzinom. Čak i kad se

zaustavi, ostaje pokretan. Sve nas tjera da vjerujemo kako se Chi može

naći i u čvrstom stanju, osobito u kostima.

Pomoću sljedećih tehnika moguće je promatrati transformaciju Chijn

kroz sva međustanja, od čvrstog do prozračnog.

Prihvatimo pretpostavku o postojanju čvrstog Chija u kostima.

Time će nam pojave koje ćemo proizvesti i promatrati biti razumljivije,

a tehnika kojoj ću vas poučavati bit će lakša za opisivanje i objašnja­

vanje. Jedino iz tog didaktičkog razloga prihvaćam tu pretpostavku

poput provjerenog i utvrđenog podatka. Ništa ne dokazujem. Samo

vas poučavam jednoj od tehnika Chija koja je pristupačna samo vrlo

naprednim učenicima. Ne upuštajte se u nju ako to niste.

Tehnika br. 77 Pokretačka točka

Položaj: sjedeći

Sada već imate mnogo iskustva s malom orbitom i vođenjem Chija. Znate

kako se to događa, ali znate i da moja lijepa objašnjenja ne daju vjernu

sliku onoga što se uistinu događa. U stvari, pri svakom prolazu je

drukčije. Nikad se dvaput ne ponovi isto. Upravo to karakterizira i

život. Usprkos tomu, ima promjena koje se redovito ponavljaju, smetnji

koje su često iste i varijanti koje u stvari ne variraju.

Možda ste već primijetili neka manja mjesta za koja se pri prolazu Chi na neki način zakvači, negdje gdje kočenje, akumuliranje ili lagano

zaobilaženje Chija nisu uzrokovani napetošću, već nekom anatomskom

osobitošću. Najčešće je riječ o mjestima na kojima je jedan mali dio kos­

tura ili vrha kosti prekriven samo s malo kože i između kože i kostiju

gotovo da nema masnoće ili mišića, kao što su, primjerice, potkoljenice

ili pak ključne kosti. Rubovi tih kostiju su mjesta na kojima možemo

odrediti vrlo posebne točke, tzv. izlazišne točke.

Najjednostavnije je na primjeru proučiti jednu od tih točaka. Naj­

važnija izlazna točka nalazi se u području između očiju. Nosna i čeona

kost tvore kut i na tom se mjestu nalaze udubina i izbočina. Naša točka

nalazi se upravo na tom mjestu. Dobro vam je poznata i već ste mnogo

puta osjetili kako se Chi zakači na tom mjestu. Katkad to činimo namjerno

kako bismo usporili slijevanje Chija i promotrili njegovo širenje licem.

I često smo ga osjetih kako ulazi u kosti nosa, nepca ili čeljusti. Lice

je iznimno osjetljivo pa smo mogli maksimalno slijediti kretanje Chija

zahvaljujući reakcijama koje je izazvao.

Sada ćemo to pobliže proučiti.

Počnimo s nekoliko ciklusa male orbite i umjerenim ispumpavanjem

Chija. U određenom trenutku, kroz točku između očiju, usporite prola­

zak Chija. Nešto se zakvačilo i udubilo. Imamo osjećaj da se stvorila

treća dimenzija. Chi se ukorijenio duboko u kosti. Kad pokrenemo tu

vrstu Chija, tada se on kreće polako, pod određenim pritiskom i ide u

dubinu. Stvara se jasna napetost u nosnoj kosti. Imamo osjećaj da Chi

teško krči put i da nakon njegova prolaska ostaje dugotrajan trag. Čini

nam se kao da smo pokrenuli nešto što je mnogo gušće od tekućeg Chija

koji obično vodimo po maloj orbiti. Možemo pretpostaviti da u unutraš­

njosti kosti postoji nešto u gotovo čvrstom stanju i jedan mali dio toga

možemo pokrenuti što ga čini malo tečnijim. Možemo pretpostaviti da

to nešto čvrsto što postaje malo tečnije, nije ništa drugo nego Chi, jer

možemo slijediti njegov daljnji polagani prijelaz u tekuće stanje koje

nam je dobro poznato.

Ograđujem se bilo od kakvog dokazivanja, no jedno je sigurno - ono

što sam opisao, dio je iskustva koje može doživjeti svaki učenik koji je

stigao do ovog stupnja. Ne dodajem tome nikakvo objašnjenje ili bilo

kakvu osobnu interpretaciju. Jedino vas molim - zbog samog pouča­

vanja - da prihvatite pretpostavke o kojima sam govorio. Dakle, necu

svaki put obazrivo govoriti o raznim stanjima Chija - polutvrdom, onom

poput tijesta, gustom, tekućem ili plinovitom. Neću se suzdržavati i

zamarati vas pogodbenim rečenicama. Učimo tehnike jednog umijeća.

Neka to svatko interpretira na svoj način. Iz vremena Božje volje pa

sve do kvantne fizike, mnoge gluposti služile su kao interpretacija za uvijek istu stvarnost. Isto će biti i s realnošću životne energije.

Dišite sada pomoću točke između očiju. Osjetite kako zamišljeni zrak ulazi i izlazi kroz točku, zatim u točki osjetite puis. Brzo će se uspostaviti binarni ritam - jedan jaki otkucaj, jedan slabi. Zatim se usredotočite na odjeke otkucavanja srca u točki. Srce jednolično kuca. Usprkos tomu, u točki odjekuje jedan slabi otkucaj, jedan jaki otkucaj uz malo zakaš­njenje o kojem smo već govorili. U određenom trenutku to zakašnjenje se povećava i nakon jednog ili dva otkucaja u točki više nema odjeka. Pritisak koji nastaje otkucavanjem srca našao se pred prejakim otpo­rom. Izdahnite do kraja i pričekajte prije nego što udahnete. Pritisak u kosti se povećava, a potom otpor malo popušta i dolazi do izdvajanja dobro poznatog, nježnog oblika koji spontano nastaje u točki. Na tom mjestu nastaje mala izbočina jer je izdvojeni Chi toliko gust da se ne može slijevati. Udahnite. Na kraju udisaja pričekajte. Novi minijaturni val diže se iz dubine. Djeluje kao otkucaj srca koji se povećava i produ­žuje kako bi na kraju izdisaja doveo do novoga izdvajanja Chija u točku. Katkad ga još jedan val slijedi ako uspijemo zadržati apneju. Često se nakon tih izdvajanja javlja potreba za dugim udisajem. Kao da smo žedni zraka, što dovodi do dugog udisaja koji se odvija s lakoćom i stvarnim zadovoljstvom. Takav udisaj karakterističan je za tu tehniku i znak da smo je dobro izveli. Prisutnost gustog Chija ne dopušta nam da sada osjetimo puis u točki. Još katkad otkucaj srca zna udariti o otpor u točki i nešto poput releja spontano prenese pritisak. Rezultat je novo izdvajanje.

Ako više ništa ne činimo, Chi će postupno prijeći u tekuće stanje i polako se sliti po putu male orbite.

No, možemo skrenuti Chi s njegova uobičajenog puta, a to je i bit te tehnike.

I dalje bez ikakva vanjskog utjecaja koji bi pokrenuo mišićni sustav, jedino pomoću volje, stavite zamišljeni relej na desnu stranu točke. Pričekajte da stigne novi otkucaj, polagano i iz dubine i usmjerite izdvajanje u arkadu lijeve obrve. Oh! Iznenađenje! Pritisak odlazi ulijevo i osjećate kako ulazi u kost. Zamislite kap kave kako prodire i širi se kockom šećera. Nešto slično se događa u lijevoj arkadi, samo mnogo sporije i pod utjecajem pritiska. Napredovanju te preguste tekućine suprostavlja se određeni otpor. Premjestite relej što dalje ulijevo od točke između obrva. Poželite osjetiti kucanje pulsa izvan dometa releja unutar arkade. Možda ćete imati jedan do dva otkucaja, možda ništa, ne dopustite da ih uzrokuje pritisak gustog Chija. U svakom slučaju,

unutarnji otkucaj koji polagano dolazi iz dubine ponovno će se pojaviti lijevo od arkade. Upotrijebite novi relej i odvedite pritisak što dalje po kosti arkade. Trebat će vam najmanje četiri do pet otkucaja da stignete na drugi kraj kosti, a u početku, osobito prvi put, možda i mnogo više. Sada kad znate da spontanog otkucaja nema na kraju svakog izdisaja i da katkad treba dugo čekati, kad znate da svaki otkucaj neće dovesti do napredovanja Chija, bez obzira na pravilno postavljen relej, kad konačno znate da vaše molbe za ubrzanjem procesa najčešće ostaju bez učinka, tada možete predvidjeti vrijeme koje vam je potrebno da obidete cijelo oko. Jer, kad stignete na kraj arkade, ući ćemo u kost ispod oka i kretat Ćemo se putem prema polaznoj točki.

Taj je postupak teško opisati, a još ga je teže izvesti. Više puta ćete se tijekom rada naći u škripcu i imat ćete osjećaj da se na mjestu gdje se napredovanje zaustavilo stvorilo koštano ispupčenje. To će samo od sebe postupno nestati nakon nekoliko sati ili dana. Ispupčenje može biti neugodno ili bolno, katkad i vrlo bolno. Tada ćete znati cijeniti djelotvornost svoga instruktora, koji će vas istog trena znati osloboditi boli ili ćete cijeniti mudrost mojih savjeta da na tako opasan teren ne krećete sami.

Napravili ste krug oko jednog oka i nemate više vremena za drugo. Osjećate duboko urezan trag u kostima oko lijevoga oka i u odnosu na područje oko desnoga oka taj je osjećaj potpuno različit. Tu razliku možete osjećati nekoliko dana, pa čak i tjedana. Ona svjedoči o važnosti izvedene vježbe. Moram li reći da bi bilo dobro što prije izjednačiti strane?

Maloprije sam rekao da vam molbe najčešće ostaju neuslišane zato što ste nestrpljivi i što je vaše djelovanje prejako. Važno je tehniku izvesti s krajnjom nježnošću. To je gotovo isključivo mentalni rad i sastoji se u kontroliranju spontanog djelovanja. No, ipak možemo pomoći i usmje­riti napredovanje Chija izvođenjem jedva primjetne Oudjai ili pomoću mikropritisaka iz Tan Tiena koji se nastavljaju u releju. Međutim, nemojte zaboraviti da će vas malo jače pritiskanje izbaciti iz unutrašnjosti kosti i zauzet će okolna vlakna i tjelesnu tekućinu. Znate da pomoću Chija

lan Tienom možemo dosegnuti bilo koji dio tijela, kao i unutrašnjost kostiju. Pritom moramo djelovati na određen način. Ono što sada činimo je drukčije od toga. Djelujemo na već akumuliranu rezervu, usklađenu i očvrsnutu, topimo najmanje dijelove te rezerve i upotrebljavamo ih u unutrašnjosti same kosti. Koliko je to važno, shvatit ćemo tek kad nam uspije prvi put. Od prvog mikroizdvajanja u točku možemo osjetiti reakcije u cijelome tijelu, ponajprije zbog vala topline koji obuhvaća cijelo tijelo. To je prvi znak, ali ne i jedini.

Nakon što ste stopili Chi s arkadama ili oko očiju, izvedite nježno malu orbitu. Umjerenim ispumpavanjem vodite Chi od Ton Tiena po maloj orbiti. Kad Chi prelazi preko lica, javit će se dodatni priljev Chija

koji dolazi iz kostiju i uključit će se u malu orbitu. Očito je da to što se priključilo dolazi iz nekoga drugog mjesta. Vrlo je očita i razlika u kakvoći te tekućine u odnosu na ono što sa sobom obično nosi mala orbita. Kad vam to prvi put uspije, bit će vam jasno. Poslije ćemo vidjeti da to može ići mnogo dalje.

Sada razumijemo tehniku pa ćemo se suočiti s prvim teškoćama pri njezinu izvođenju.

Tehnika br. 78 Pomoćne energetske točke

Položaj: sjedeći

Idemo još dublje. Jedna druga iznimno važna točka nalazi se na kosti pete. Kad masirajući stopala udaramo po peti sa zatvorenom šakom pomoću zglobova na kraju metakarpijalnih kostiju, naučimo prepoznati tu točku.

Koncentrirajte se na vrh koji precizno osjećamo na mjestu gdje je točka najosjetljivija. Udišite i izdišite kroz tu točku i istodobno kroz točku između očiju. Ubrzo ćete u objema točkama osjetiti karakteristične reakcije pritiskivanja i udubljivanja, kao da zrak uistinu prolazi kroz njih.

Ne žurite se ići još dalje. Neko vrijeme dišite na taj način. Često ćete u određenom trenutku spontano osjetiti puis u kosti pete. Ako do toga ne dođe dulje vrijeme, tada pulsiranje izazovite. Možda će se prvo pojaviti izvana. Inzistirajte, pa će se ubrzo osjetiti i u samoj kosti. Sada pokušajte izazvati izdvajanje u točki između očiju. U trenutku kad se ono nasluti, tehniku preselite u petu. Izdvajanje će se dogoditi u maloj točki na kosti pete, a u točki između očiju ne događa se gotovo ništa.

Sve se odvija kao da točka između očiju pokazuje toj drugoj što činiti, kao da je vodi i podupire u onome što ta druga treba stvarno učiniti. Čak i kad vam ta tehnika prijeđe u naviku, vidjet ćete da se, kad god radite izravno na jednoj od točaka, slično odvija i u točki između očiju. To je centralna ili vodeća točka te tehnike, kao što je Tan Tien vodeća točka male orbite.

Nakon jednog ili dva izdvajanja izvan kosti pete, postavite relej-rampu

na točku. Pri sljedećem izdvajanju potisnite izdvojeni Chi prema unutra.

Chi popunjava kost. Osjećamo unutarnji pritisak. Kost je neosjetljiva

iznutra, ali izvana osjećamo snažan otpor širenju koje uzrokuje unu­

tarnji pritisak. To je karakterističan osjećaj na površini kosti. Ubačeni

Chi putuje polako, premješta se u dubinu. Pomoću releja i novih izdva­

janja usmjerit ćemo ga ka gležnju. To će ići teško, osobito ako to činimo

namjerno. Radije to izvedimo spretno i krajnje nježno. Stavljanje releja

na pravo mjesto u pravom trenutku omogućit će nam da upotrijebimo

široke i duboke otkucaje koji se s vremena na vrijeme jave u kosti i tako

vodimo izdvajanje u željenom smjeru.

Rad je spor, složen i precizan, ah isplati se. Bit će tu i neizbježne ne­

spretnosti. Zato će katkad malo Chija pobjeći i izvan tijela. Tek ćete tada

osjetiti snagu onoga s čim radimo unutar nas samih. Chi će bez kontrole

krenuti u gležanj. Osjetit ćete ga iznimno jako, često bolno, katkad

vrlo zamorno. To je dobar znak. Brzo okrečite Chi oko gležnja kao da

ga omotavate zavojem. Ako to ne bude dovoljno, privucite ga pomoću

Oudiane k unutrašnjoj strani gležnja i vodite ga gore po unutarnjem

dijelu noge. Osjetit ćete gusti Chi koji prolazi uslijed djelovanja pritiska

kao možda nikad dosad. Nakon prolaska kroz Tong, dovedite ga u Tan

Tien. Time je nezgoda završena.

U protivnom, ako kontroliran i dobro doziran Chi dovedete u gle­

žanj nakon što ste ga pažljivo izdvojili, doživjet ćete veliko zadovoljstvo.

Pravo blagostanje, čak i ako ne bolujete od reumatizma. Vaš gležanj vi­

še ne pliva u ulju, već u gustoj ljepljivoj tekućini, toploj, blagotvornoj,

udobnoj. Jednom riječju, to je stopalo!

Ista tehnika može se primijeniti na koljeno. Izlazna točka nalazi se

na samom vrhu potkoljenične kosti, neposredno prije udubine između

dvaju ispupčenja koja čine završetak te kosti. Postupak je isti kao do

sada. Unutarnje izdvajanje usmjereno je prema ispupčenjima. Prije nego

što uđemo u samo koljeno, isto tako izravno ulazimo u ispupčenja na

bedrenim kostima. To zahtijeva vrijeme, ali o toj pripremi ovisi učin­

kovitost našeg djelovanja u koljenu.

Jedno ponavljanje bit će dovoljno da vas uvjeri u neusporedivu učin­

kovitost te tehnike pri tretmanu artroze koljena. Ako istinski želimo

obnoviti tkivo, tada jedno ponavljanje nije dovoljno. Vježbu je potrebno

ponavljati mjesecima i to najmanje dva puta na tjedan. Rezultati će biti

iznimno ohrabrujući pa ćete je izvoditi s entuzijazmom.

Putovanje unutar kostura Svaka kost je poput prave tvornice. To je živa materija koja je cijeloga

života puna uzbudljive aktivnosti. U usporedbi sa svim drugim orga­

nima, iznutra nije nemirna. Stoga to djelovanje nije moguće promatrati

izravnom introspekcijom. Naime, vođenjem Chija možemo izazvati

prilično složene reakcije u cijelome tijelu pa nam je očita važnost onoga

što se događa.

Primjerice, iznenađuje nas što su reakcije pri radu na rebrima jače od

onih pri radu na velikoj bedrenoj ili potkoljeničnoj kosti. Da i ne spo­

minjem sakrum, koji je u stvari toliko malen, a reakcije su iznimne.

Tehnika br. 79 Istraživanje

Položaj: ležeći na leđima

Tehnika je i dalje ista, a točka vodilja ostaje točka između očiju.

Počnite od najjednostavnijeg, od izlazne točke na koljenu. Usmjerite

nabijeno izdvajanje kroz unutrašnjost kosti prema gležnjevima. Trebat

će vam od 5 do 15 minuta da stignete do njih! Tražite odjeke srčanih

otkucaja u kostima. Osjetit ćete ih u obliku unutarnjih pritisaka i vanjskog

otpora koji ne dopušta napuhivanje. Bit će to poput obruča ili narukvice

koji stežu kost i silaze u naletima jer ih gura unutarnji pritisak.

Prvo radite na svakoj potkoljenici zasebno. Poslije ćete biti sposobni

raditi na objema istodobno. Nemojte se žuriti, jer neće biti učinkovito.

Kad nešto činimo prebrzo, gubimo na kakvoći.

Zatim istražite cijeli kostur. Uvijek ćete naići na izlazne točke kroz

koje ćete prodrijeti unutra. Navest ću one bitne - sjedalna kost, mjesto

na kojem se spajaju sakrum i trtica, sedmi vratni kralježak, sredina

ključne kosti, vrh lakta, točka na dlanu gdje se križaju tetiva srednjeg

prsta i crta sudbine te točka na prsnom košu.

Brzo ćete shvatiti važnost srca u ovoj tehnici. Njegov rad, a ne puis,

uzrokuje duboke otkucaje u kostima. Puis ima ulogu vodiča, smješta

nas na pravo mjesto i najavljuje pripremu te dolazak dubokih otkucaja.

Kad steknete naviku, osjetit ćete njegovu izravnu vezu sa srcem.

— Koji mehanizam izvodi tako neočekivan rad?

Sto ako mehanizam ne postoji? Što ako je to samo učinak Chija? Mo­

žemo se zapitati kako promatramo reakcije izazvane tim radom u prsnom

košu. Tu smo blizu srca pa možemo lako razlikovati njegove mehaničke

učinke od onih kojima djeluje na rad u kostima.

Usmjerite nabijeno izdvajanje u unutrašnjost prsnoga koša i osjetite povratno djelovanje Chija na srce! Ako se pojavi i najmanja teškoća, zaustavite postupak istoga trena i izvođenjem male orbite brzo oslobo­dite Chi iz prsnoga koša. Ako nema nikakvih prepreka, možda ćete baš na tome mjestu doživjeti osobito iskustvo. Ono će to zauvijek i ostati. Uvijek novo, kao da je prvi put.

Izdvojili ste Chi u unutrašnjosti prsnoga koša. Prvo je kao zalijepljen s unutarnje strane prsnoga koša, a potom nakon dva ili tri nova izdva­janja počinje ispunjavati okolni prostor, u kojem se nalazi i srce.

Tada ćete shvatiti što znači osjećati toplinu u srcu. Bit će to možda veliko otkriće vašega života! To je spontana ljubav. Kad nam je toplo u srcu, tada volimo sve i svakoga. I shvaćamo da je ljubav tjelesna i da volimo istinski, tjelesno, cijelim srcem, kad se srce kupa u Chiju.

To je veliki trenutak u našem istraživanju unutarnjeg svijeta. Govorim o tome jednostavno jer nas je cjelokupan dosadašnji rad pripremio za to iskustvo. Ipak, kad se ono dogodi, toliko je divno!

Ne razmišljajte. Ne pokušavajte naći razlog svog ljubavnog zanosa. Toplo vam je u srcu. To je ljubav. Prihvatite to. Oslobodite se dualističkih koncepata i prepustite se Chiju. On poznaje sveobuhvatan životni put.

16 Put Ljubavi

Središte Života Pomirili smo se s Homo extemalisom i on nas pušta da djelujemo. Krećemo

sada nesputani prema otvorenome moru i plovimo pučinom poput

iskusnih mornara. To je vrlo ugodno. Vježbamo svakoga dana i to u

određenome trenutku postaje naše zanimanje. Poučavamo. Postali smo

stručnjaci. No, bez obzira na to što poučavamo druge, znamo da mi

sami moramo prijeći još velik dio puta. A možemo i ostati na stupnju

na kojem jesmo. Život nam je ispunjen i sretan, zdravlje besprijekorno.

Nemamo problema, sve nam je bolje. I to traje.

Međutim, postoji nastavak. Sada nas život vodi, prepustili smo se

struji života koja nas polako dovodi do svog izvora, do centra. Kao

i sve ostalo, tako se i taj centar nalazi u svijesti. Jednoga dana ćemo

prodrijeti u njega, što znači da ćemo postati svjesni da smo u centru.

I to već odavno. U stvari, oduvijek. Nismo ga nikad ni napustili, niti

smo ga ikad izgubili. Kako dolazi do tog osvještavanja?

Prvo se javljaju znakovi koji najavljuju. Zaljubljeni smo u sve i

svakoga.

— Što se to sa mnom događa? Jesam li normalan? —

Činimo besmislene stvari, iznenađeni smo sobom jer činimo stvari

gotovo bez svoje volje, a osobito bez onoga što obično motivira čovje­

kovo ponašanje. Naše je ponašanje besmisleno u očima okoline. Katkad

uzrokuje prave drame, raskide, razdvajanja. I nama samima takvo

ponašanje djeluje besmisleno. Pitanja: Što se to sn mnom događa? jesam

U normalan? ponavljaju se često, poput lajt-motiva.

Jednoga ćemo dana ipak naći rješenje te zagonetke. Tada će nam

naše ponašanje biti smisleno i logički nepogrešivo. Shvatit ćemo da

jednostavno djelujemo s ljubavlju, s ljubavlju za sve i svakoga. I to

je znak koji najavljuje, o kojem sam govorio. Osobito se smanjuje naša

logika. Ljubav oblikuje naše zaključke i objašnjenja jednostavnoga i

čestitog života i odbacuje sva druga kao beznačajna i sporedna.

Život postaje područje našeg istraživanja, i ponajprije živo biće u

ljudskome obliku čija bit nije oblik, već život sam. Znak koji najavljuje

je osvještavanje onoga što je za nas bitno. Divimo se bogatima životom,

a sa siromašnima životom suosjećamo, a prema jednima i drugima

osjećamo ljubav, ljubav prema životu. Ta vrsta ljubavi je slijepa i možda

ćete se zapitati: Kako me je to cjelokupno istraživanje moglo dovesti do takve

očaranosti životom ?

Život je volja Odgovor je vrlo jednostavan - život je volja, volja koja djeluje. Djelova i i je

je njezina osobina, ona je ta koja ostvaruje. Vanjski promatrač vidi samo

ta ostvarenja, a ne volju, odnosno život koji pritom djeluje. Ta volja je za

njega samo zaključak, dedukcija. To drukčije i ne može biti jer se životna

ostvarenja i životne pojave nameću s nezaustavljivim navaljivanjem.

To je područje Homo externalisa.

Međutim, struja kojoj ćemo se sada prepustiti polako će nas dovesti do

novog osvještavanja. Ono će se dogoditi nakon znakova koji najavljuju.

Ući ćemo u drukčiju razinu svijesti. Tu ćemo naći izvor života. Vanjski

promatrač bit će iznimno začuđen i to zato jer promatra izvana. Vi, vi

ćete bili zaslijepljeni. Bit ćete zadivljeni, a ne začuđeni. Doživjet ćete

otkriće koje će za vas biti jedna očitost, a ne potreba za bla-bla-bla. Znat

ćete da svijest, volja i život čine jedno.

Ta očitost je otkriće samo zato jer je svijest obično zatrpana nusproi­

zvodima naših osjetila i mlinom riječi. Čim se oslobodi, očitost je tu gdje

je oduvijek i bila. Oduvijek ste dovodili životnu volju u sam centar svoje

svijesti. Evo je sada, oslobođene svega onoga što ste gomilali u svome

sjećanju (ne zaboravite da živimo u sjećanju!).

Mjesto je jasno. Evo izvora života - volja. Tu nas čeka iznenađenje.

Ta volja koja je u stvari sam život, istovjetna je svom izvoru, toliko da

biste je mogli zamijenili s ljubavlju.

To jest ljubav. To je ono što je usmjereno prema van, što se objavljuje.

Kroz to se objavljivanje ostvaruje život, ljubav postaje privržena izvoru,

stapaju se, u izvoru postaju jedno.

Ponovno ste našli izvor života. To je istodobno izvor ljubavi. Volite

život, dakle, volite ljubav. Kad se vratite u luku (a jednom se treba vratiti!)/

zadržite širom otvorenu ljubav. Zadržite zanesenost životom. U svoju

svakodnevicu unesite svježinu s izvora. Sve će izgledati kao novo, kao

da je prvi put, poput opčinjenosti prvom ljubavlju.

Kao svakom ljubavniku, samo će vam jedno biti važno - naći što prije

svog dragog, život. Jer tisuću i jedna stvar naše civilizacije skriva ga od

nas, jer cjelokupna civilizacija prekriva, guši i uništava život. Ne možete

to u potpunosti izbjeći. Stoga ćete se radovati još jače kad ponovno otkri­

jete izvor života, koji u stvari, nikad nije bio izgubljen. Napustit ćete ono

što nikad nije bilo dio vašeg bića ni postojanja. Govorim o podvojenoj

osobi koju je stvorila i odgojila civilizacija, obrazovala i osposobila za

određeno ponašanje i primorala na određen način života.

Vrlo lako ćete napustiti takvog sebe i time niste ništa izgubili. Kako

da izgubite nešto što vam nikad nije ni pripadalo? Kako da se osjećate

prevarenim od nečega što nikad niste ni željeli i što vam je zakrčilo

put prema jedinoj stvari koju doista želite? Ništa niste izgubili, no isto

tako ništa niste ni dobili. Život ste uvijek posjedovali! Samo što ste

toga sada svjesni.

Vi ste izvor života Da biste se vratili na izvor, da biste prodrli u centar života, potrebne su

mnoge godine rada. Da biste razumjeli život, dovoljan je letimičan pogled.

Na izvoru ste i on je u vama. Bez obzira na to koliko daleko možete

vidjeti, vidjet ćete samo ono što izdvojite. Pokazat će vam se izvor koji

je jedan i jedini. U njemu ste. To je sam život. Ali vi niste vanjski pro­

matrač. Život, čiji izvor ste upravo otkrili, ne promatrate mikroskopom.

Vi ga živite, na svoj, subjektivan način, što znači da ga osjećate. To je

intiman i dubok doživljaj koji nastaje u odsutnosti osjetilnih podataka.

Osjeti se umire, razgovor prestaje. Samo osjećate.

— Ali što osjećamo? Hoćeš li nam napokon reći?

— Pa ljubav, već sam vam rekao. Ljubav i sreću.

Govorio sam o otvorenoj ljubavi s kojom se vraćate u luku. Jer ako

se svijest i očitost vašeg otkrića mogu umanjiti u zagađenoj magli luke,

sreća zbog otkrića ostaje netaknuta. 1 ljubav ostaje jednako velika i nova,

otvorena je i nudi se. Tu je. Mnoge godine su prošle otkako ste počeli

istraživačko putovanje. Više ste puta bili razočarani neprijateljstvom i

nerazumijevanjem onih koji ne napuštaju luku. Imali ste priliku odbaciti

mnoge iluzije. Još morate odbaciti jednu - vašu otvorenu, ponuđenu

ljubav nitko ne želi. Nikoga ne zanima vaša ljubav.

Kao da propovijedate u pustinji. Bit ćete sami sa svojom otvorenom

ljubavlju. Ostat ćete sami sa svojom uvijek novom srećom. Odbacit ćete i

tu posljednju iluziju, ali nećete biti razočarani, nećete upoznati gorčinu

razočarenja jer ništa ne može povrijediti vašu ljubav prema životu, ni

oduzeti vam zadovoljstvo življenja.

Za nekoliko godina možda ćete imati sreću da vas neki vaši učenici slijede i slušaju pozornije od ostalih. Bit će još mladi, a vi nećete imati vremena vidjeti što će postati. Zato ćete gajiti nadu da će nastaviti s istraživanjem i da će, za razliku od ostalih učenika, ostati vjerni onom zalaganju iz mladosti, da će ići do kraja kao i vi.

Zbog toga ćete im silno željeti pomoći i možda ćete zbog njih učiniti neki nemoguć pokušaj, pokušaj koji je već unaprijed osuđen na neus­pjeh. Pokušat ćete sve napisati i objasniti u jednoj knjizi. Pisat ćete je svjesni njezine besmislenosti, ali ipak ćete uložiti svu svoju nadu. I nastat će dobra knjiga...

Spolna razlika Kad govorimo o spolu, onda u glavi nastaje sklop koji razlikuje muškarca od žene, mužjaka od ženke. Taj sklop nije nastao slučajno - on ženi i muškarcu dodjeljuje različite uloge u procesu reprodukcije. Ta razlika vidljiva u obliku muških ili ženskih spolnih žlijezda ili izražena kroz prisutnost xx ili xy kromosoma, daje svakome od njih spolne, tjelesne i psihičke karakteristike koje svi odmah dijele na muški i ženski spol. Dodajmo tome i društvene karakteristike. U svim svojim knjigama govorio sam o ljubavi, o toj iskonskoj volji, o tom temeljnom zovu ži­vota, uzvišenom i neodoljivom, ali koji, kao i sve druge životne pojave, ima potporu tijela. Riječ je o polarizaciji inkarniranoj kroz spolnu razliku.

1 potom, kao i bilo koja druga pojava, tako i ta, ima energetski aspekt.

U svemu što se pojavljuje postoji energetski aspekt. Vidjeli smo da

uz energetske čimbenike vezane uz procese koji se odnose na grubu

materiju, životni procesi u sebi sadržavaju sebi urođene energetske

čimbenike koji se nazivaju energetskima, jer za to na Zapadu nemamo

prikladnijega naziva. Naziv koji nama nedostaje, na Dalekom istoku

postoji. To je na kineskom riječ Chi ili na japanskom Ki čije su kovanice

u našem jeziku nespretne. Chijev? Ovjerio? Chijetsko? Stoga nam je lakše

reći energičan, energično, energetski ili energetsko. Dakle, snalazit ćemo se

bez pridjeva, a osobito bez glagola.

Jesu li spolovi energetski različiti? Dolazimo do pitanja pomoću kojeg želimo doznati je li Chi različit kod različitih spolova. Odgovor je kategoričan - ne! Ako razlika i postoji,

onda je ona možda samo kvantitativna. Ne odnosi se na kvalitetu, ni na vrstu energije. Isto jaje stvara kokoš ili pijetla, na isti način i s istom toplinom. Svi vitalni procesi su istovjetni kod mužjaka i ženki svih vrsta. Spolna razlika sigurno nije utemeljena na različitim energijama. Od početka postoje dva različita programa, a ista energija podjednako ostvaruje i jedan i drugi.

— Sto je s tradicionalnim kabalističkim učenjem mahatbakha?

Da, naravno, no ne smijemo zaboraviti da je s istom smirenom sigurnošću poučavano tomu suprotno učenje - pitratistička tradicija yamachaarpie. Ne, zaista se ne možemo pouzdati u doktrine prenošene tradicijom. Sva se ta učenja temelje na postulatima i vjerovanjima iz davne prošlosti koja su se pokazala pogrešnima. Tehnike vođenja Chija

također su se prenosile tradicijom. I danas ih nakon desetina stoljeća možemo naučiti i služiti se njima. Ali to ne potvrđuje ispravnost teorijskih objašnjenja o njihovim učincima ili doktrina i vjerovanja tih dalekih vremena. Začuđuje činjenica da to valja reći. I nije dovoljno samo reći, već uporno to naglašavati. Najčešće bezuspješno, jer publika tako jako žudi za tim žalosno otrcanim misterijima.

Nema, dakle, razlike u prirodi između ženskog i muškog Chija. Me­đutim, njegovi učinci mogu biti vrlo različiti. Ta razlika je uvjetovana prirodom organizma, a ne prirodom energije. Metal se na toplini rasteže. Zagrijana šipka se izdužuje, prsten proširuje, a kugla povećava svoj volumen. Istina je da postoje energije različite prirode, ali ta razlika nije spolna. Točka.

To ne znači da Chi nema polaritet. Ima ga, ali svaki spol posjeduje oba energetska polariteta. Još ćemo o tome govoriti i sve će biti jasnije zahvaljujući tehnikama koje ćemo tek naučiti.

Samo mentalni problem Prvo bih želio reći nekoliko riječi o seksualnosti. Čovjek ima drukčiji

seksualni život od ostalih sisavaca i on ovisi o čovjekovoj dobi, a ne

o godišnjim dobima. Čovjek je u svakom trenutku reproduktivan.

To je tako i dobro je da je tako. Nema razloga išta mijenjati u takvom

savršenom poretku jer je on potpuno prirodan. Nećemo govoriti o

zabranama, tabuima, sramoti, grijehu, pravilima rađanja, nezakonitoj

djeci, maloljetnim majkama, preljubu, unakažavanju žena, kastraciji,

nevinim majkama, silovanju, djevicama i prostitutkama.

Iz svega toga možemo zaključiti - za civiliziranog čovjeka seks je vrlo bolan, mučan, nerazrješiv problem.

Nije seks problem. Poput svih problema u koje se čovjek zapetljao,

tako i taj postoji jedino u glavi. Priroda ga je razriješila na zadivljujući

način, poput svega ostalog. Mnoge funkcije tijelo obavlja zahvaljujući

radu parnih organa-hodanje, rad ruku, žvakanje... Priroda je prosudila

korisnim smjestiti organ za reprodukciju u dva različita tijela, jedan

organ u dva dijela dvama odvojenim tijelima. Rješenje je genijalno jer

su dijelovi zamjenjivi što omogućuje bezbrojne varijacije, odabiranje,

namještanje, usavršavanje. No, treba li reći da ta dva dijela imaju smisla

jedino kad su zajedno, poput gornje i donje čeljusti.

Pogrešku u Prirodi stvara onaj koji se služi glavom kako bi ponovno

izmislio život, koji muškarca i ženu smatra samodostatnim cjelinama.

Jedino par ima biološkog smisla i to daje svrhu postojanju i muškarcu i ženi.

Čeljusne kosti same nemaju smisla, zajedno čine par koji ima svrhu.

Problem seksa ne postoji nigdje drugdje nego u glavi civiliziranog

čovjeka. Jedini ljudski problem je sama civilizacija i rješenje nije u tome

da se jedna civilizacija zamijeni drugom. Rješenje nije u glavi. U glavi

možemo jedino jedan problem nadomjestiti drugim jer je glava ta koja

ih i stvara. Rješenje leži u ukidanju problema. Ispraznite glavu.

Isprazniti glavu i pustiti da život djeluje — Kako, zar želiš da se vratimo u džunglu i da ponovno živimo poput

životinja?

Rekao sam da ukinete probleme, a ne glavu! Ispraznite je od civili­

zacije. Da. I dopustite joj da opet preuzme svoju stvarnu funkciju, a to

je biosofizacija. Shvatiti mudrost života i koristiti se inteligencijom kako

bismo mu služili i branih ga, pomagali mu, štitili ga, očuvali, podupirali

i stvarali.

Ispraznite glavu i pustite neka život djeluje. On posjeduje nepogre­

šivo sredstvo djelovanja - ljubav. Životna ljubav sadrži i uzrokuje sve

druge osjećaje kakvi god oni bili. I tada je sve jednostavno. Više nije

važan politički sustav, socijalni status, obilje ili neimaština. Ljubav

svaki sustav pretvara u dobar sustav. Zahvaljujući ljubavi, bilo koja

situacija je prigoda za sreću. Što je s ljudskim problemima? Rješenje ne

postoji. Ne, ako ga tražimo izvan ljubavi, koju je civilizacija pretvorila

u apstrakciju.

Sljedeće riječi su riječi moga Učitelja. Slušao sam ih vrlo mlad,

premlad da bih ih zaista mogao razumjeti. Danas, kad je na meni red,

jasne su mi.

Ljubav je uvijek tjelesna. Domovina, čovjekoljublje, bliskost, samo su riječi.

Neke riječi nam se sviđaju više od drugih. Zašto ne? Ne možemo voljeti riječi.

Ljubav je nešto drugo. ( hm djeluje bez upotrebe riječi, ona je uvijek tjelesna.

Znači li to daje uvijek spolna? Tko uvodi tu razliku? Oni koji govore, jer razlika

postoji samo na razini riječi. Za one koji žive ljubav, razlika ne postoji. Život

je samo jedan i u njemu razlike ne postoje. Život je jedna cjelina.

Život je cjelina u kojoj vlada zadivljujući red. Jedan od njegovih temeljnih aspekata je spolnost. Tako se održava život - u zadovoljstvu i sreći.

Zadiranje u način djelovanja spolnosti znači ometanje toga životnog reda. Tako je s nevinošću i apstiniranjem, kao i s raznim spolnim teh­nikama i doktrinama koje ih objašnjavaju, kao i sa svime što ne radimo s radošću, što nije čisto izražavanje radosne ljubavi. Seksualne tehnike kojima je cilj energetsko uzvišenje ili obuzdavanje požude nezdrave su. Sve je to plod mašte zatrovane praznovjerjem i predrasudama, zagađene religijama, izopačene, bolesne. Odvratno!

Seks i energija Seksualna aktivnost može biti prigoda za primjenu određenih tehnika koje nas obogaćuju, a ne remete nam životni red. Pri seksualnom činu pokreće se velika količina energije. To je životno uzbuđenje, a tijela slave jer stvaraju novi život. Ta energija nije inferiorna i ne moramo je pretvo­riti u duhovnu energiju. To su gluposti. To je energija samoga života, najplemenitija, s najvećom mogućom kakvoćom i mogućnostima. Ona daje život, život tijelu i onome što još uvijek zovemo duša. Upravo je sama ta energija duša. I to živa, za ime Boga! Živa! Najradije bih vikao jer toliko odzvanja pogreška podčinjavanja samoga života u ime nečega drugoga. Nije potrebno veličati ništa drugo. Život je već u potpunosti uzvišen. Ako nam nešto i preostaje učiniti, onda je to postati svjesni bogatstva energije koja silovito izlazi kako bi stvorila život. I veseliti se. Uživati cijelim bićem zbog zadovoljstva što smo ljudska bića, jedno živo biće stopljeno s drugim živim bićem. Spojeni, spareni.

Cesto su to vrlo kratki trenuci. Željeli bismo ih produljiti, ali orgazam

se prebrzo okruni svojom trijumfalnom pobjedom.

Postoje tehnike koje odgađaju orgazam vođenjem energije. Možemo ga i u potpunosti spriječiti ili ga kontrolirati da ne dođe do ejakulacije što nam omogućuje da počnemo više puta ispočetka i doživimo neko­liko orgazama bez ispuštanja sjemena. Seksualni čin se time može ne­ograničeno produljiti i po želji počinjati. Stimulirana je životna energija,

a tijelo slavi onoliko dugo koliko to želimo. Ako nam želja ipak nije

prevelika, jer seksualni čin nije samo zadovoljstvo. To je vrlo intenzivna

tjelesna aktivnost koja nas može umoriti i iscrpiti. Slavlje tada prestaje

biti slavlje i pretvara se u zloupotrebu s posljedicama tipičnim za svaku

zloupotrebu.

Tehnike koje ćemo proučavati su korisne. To su izvrsne vježbe vođenja

Chija koje se prakticiraju i izvan seksualnog čina. Možemo disati a da ne

pjevamo. Ipak, određene tehnike koje ćemo proučavati mogu nas dovesti

do užitka, nepoznatog i nedostupnog ako ne vladamo Chijem.

Pristup Vođenje polarizirane energije izvodi se raznim energetskim instrumen­

tima. Oni, kao i uvijek, imaju potporu tijela, a spolni se organ izravno

koristi jedino kao tjelesna potpora energetskom instrumentu i to na

isti način kod muškaraca i kod žena.

Muškarac i žena imaju isti energetski instrument sastavljen ponajprije

od namjere, imaginacije, gustoće Chija i njegove projekcije u prostoru.

Potpora tijela je samo potpora. Uloga joj je konsolidirati cijelu tehniku

i obojiti je atmosferom seksualnog čina kao posebnog užitka, emotiv­

nog naboja i nekontroliranog pulsiranja prema izvršenju čina, prema

tjelesnom ostvarenju. Upravo je to izvor mnogih zabluda, nesporazuma

i pogrešnih tumačenja. Jer izvršenje čina, njegovo tjelesno ostvarenje

nije koitus, već energetsko spajanje koje djeluje nezavisno, kako kod

muškarca tako i kod žene.

Povrh toga, zbrka između fiziološkog i energetskog je nastala zbog

presiromašne terminologije. Iste riječi označavaju dvije različite stvar­

nosti. Upućeni praktikant znat će razliku. Netko tko popularizira teh­

nike koje je našao u knjigama, stvorit će zbrku i vježbanje i istraživanje

usmjeriti u slijepe ulice. Taj problem nije nastao u naše doba, već je star

koliko i pismo. Uzrokovanje arogantnim ponašanjem onih koji znanje

stječu iz knjiga.

Muškarac i žena imaju isti energetski spolni organ. Važno je istak­

nuli da energetski spolni organ nema nikakve veze sa stvaranjem po­

tomstva. I ponavljam, inzistiram - načinjen je od namjere, imaginacije

i gustoće Chija.

Stvoren u našoj percepciji, on poprima sva obilježja stvarnosti. No,

moguće je raditi i drukčije i dati mu posve drukčiji oblik ili, kao što to

rade u nekim školama, u potpunosti ga izostaviti i raditi bez potpore

perceptivnog sustava. Ali mi nemamo seksualnih tabua pa ni razloga uskratiti si jedan tako dragocjen energetski instrument.

Tehnika br. 80 Prsten i cijev

Položaj: sjedeći

Zamislite da umjesto kralježnice imate cijev koja kreće od trtice i izlazi na glavi kroz Sinciput. Čvrsta je i mnogo uža od kralježnice. Služit će nam za vođenje prstenova od Tonga do Sinciputa. Ta je tehnika moguća samo ako nemamo nikakvih problema s vođenjem Chija po leđima. Izvodit će je jedino leđni mišići, bez namještanja kralježnice i bez slanja pritiska iz Tan Tiena. Tan Tien će biti zauzet nečim drugim i poslužit će samo kao točka oslonca.

1. Stavite palce na leda, na vrhove koji se nalaze na krajevima baze trokuta sakruma. Srednje prste stavite na trticu što dalje od palaca. Pritisnite palcima vrhove sakruma i povlačite prste od trtice prema gore po središnjoj liniji. Ponovite. To je izvrsna masaža koju možete provoditi i neovisno o toj tehnici, a ujedno je model djelovanja koji ćemo sada uvježbati.

Udisanjem u Tan Tien spustite jednu lopticu od Tan Tiena prema

Tongu. Već je počela izlaziti, no onda se pri izdahu vraća u centar

trbuha. Vodite tako lopticu nekoliko puta, a zatim udahnite, zadrži­

te dah i učinite Ud i jun u Tonga u dva intervala. U prvom intervalu,

preciznom Oudianom zatvorite Tong oko dijela loptice koji je izišao. U

drugom intervalu - bez prekidanja Oudiane - odvojite jedan prsten s

dijela loptice zahvaćenog Oudianom, premjestite ga i navucite na cijev

na krajnjem dijelu trtice. Oslonite se na vrhove sakruma zamišljajući

da se vaši palci tamo uistinu nalaze. Obuhvatite prsten zamišljenim

prstima i izdišući povlačite ga i smjestite u visini palaca. Prvi put

vam vjerojatno neće uspjeti. Nejasno je i neprecizno. Ništa strašno,

ionako ćemo sve ponoviti. Oh, iznenađenje! U drugom ili trećem

pokušaju postaje vrlo precizno i jasno osjećamo premještanje prstena

duž cijevi.

To smo i htjeli postići. Sada ćemo napustiti Tong i samo ćemo se baviti prstenom i cijevi. Čvrsto inzistiramo na točkama sakruma koje služe kao oslonac. Na njih djelujemo Oudianom, prije izdaha. Pri izdahu snažno pritišćemo vrhove i privlačimo prsten do njihove visine. Prsten ne pada, već tu ostaje. Sa svakim izdahom penje se

222 CHI. P U T E N E R G I J E

jedan novi prsten. Obnavljanje prstenova događa se spontano pomoću Tonga. Ne morate se više o tome brinuti. Imaginacija vam više ne treba jer je proces postao vrlo tjelesan čim smo shvatili kako ga treba izvoditi.

Glavni se čimbenik te tehnike nalazi u točkama koje služe kao oslonac. Prije izdaha naglasite ih i čvrsto se njima koristite pri podiza­nju prstenova. Odmorite se. U vrhovima sakruma ostaje jedan stalan osjećaj. Za vrijeme odmora dišite kroz zamišljene otvore smještene na tim vrhovima i stežite i opuštajte lokalne mišiće kao da usnama stežete kuglicu. Vidjet ćete koliko će vam to pomoći pri ponavljanju tehnike. Usto, ne ustručavajte se palcima pritiskati vrhove i time ih stimulirati.

2. Popet ćemo se nekoliko kralježaka. Stavite palce na leđa, na osjet­ljive vrhove koji se nalaze u visini dvaju zadnjih pomičnih rebara. Pritisnite palcima, a srednjake stavite na kralježnicu. Povlačite prste prema gore uz kralježnicu i oslonite se snažno palcima na vrhove leđa. Sve ponovite. Sada imate model djelovanja kojim ćete podi­gnuti prstenove do rebara. Ponovite prvo cijelu tehniku do visine sakruma. Udahnite i zadržite dah. Laganom Oudianom privucite prsten s trtice, a kad stigne do zamišljenih prstiju, privucite ga sve do rebara. Poslije nekoliko ponavljanja, sve će ići jednostavno bez imaginacije i privlačenja prstena. I sada ste najviše zaokupljeni vrhovima sakruma koji služe kao oslonac. Poslije biste cijelu tehniku morali moći izvesti jedino djelovanjem duž leđa. Tada će nam točke oslonca biti prijeko potrebne. Osvještavajte ih i naglasite.

3. Sljedećem paru točaka mnogo je teže prići. Nalaze se u visini vrhova lopatica. Možemo uprijeti palcima, ali izvođenje pokreta - modela nije moguće. Ništa strašno jer nam on, u stvari, nije ni potreban.

i - u i i_j u D a v i

Upotrijebit ćemo istu metodu i za podizanje prstena do visine lopatica. Prizvat ćemo ga sa sakruma i dovesti između zamišljenih palaca. Da, naravno, ono što ne možemo napraviti stvarnim rukama, uspjet će nam vrlo jednostavno pomoću imaginacije!

4. Sljedeće točke se nalaze u udubini u kojoj se rame spaja s ključnom kosti. To mjesto je osjetljivo i kad ga pritisnemo kažiprstom, kažemo: Aj\ Na pravom smo mjestu. Do sada smo već usavršili pokret i našli odgovarajuće točke, pa smo često skloni djelovati ovlaš i brzopleto pri­jeći na sljedeće točke. Naravno da upravo tako ne treba postupiti.

5. Sljedeća točka nalazi se na bazi lubanje, u udubini smještenoj pokraj koštanog izbočenja, a nasuprot udubini uha. Dakle, dodirnite se iza uha. Ondje se nalazi jedno koštano izbočenje, a s njegove druge strane je udubina. Tu se nalazi točka koju tražimo.

Koristite se točkama oslonca za privlačenje prstena. Usto, pomo­gnite si pritiskom odozdo prema gore. Sva sredstva su dobra jer si na toj visini ne možemo pomoći Tati Tienom.

6. Točke se nalaze s jedne i druge strane Sinciputa. Probudite te točke na lubanji lagano ih pritišćući palcima. U nastavku si pomognite imagi­nacijom, pritiscima, Oudianama i potezanjima, uvijek se oslanjajući na točke. Prsteni moraju proći kroz lubanju i izići na površinu Sinciputa. To je najosjetljiviji dio tehnike i stoga postoji opasnost da blokiramo Chi u glavi. On mora izići i to ne samo na površinu Sinciputa.

7. Oslonite se na točke s jedne i druge strane Sinciputa, podignite prsten i smjestite ga u prostor iznad glave. Ako je Chi izvan tijela, vrlo lako ćemo ga smjestiti u prostor. Nadolazeći prste-novi će prethodne prstenove gurnuti naviše i istodobno se proširiti. Kad usavršite tehniku, moći ćete proma­trati akumuliranje Chija iznad glave. Katkad je to vrlo zanimljivo. Prstenovi se stapaju tijekom dizanja i širenja i stvaraju oblik vaze. Ako ih nasta­vite opskrbljivati Chijem, na određe­noj će se visini ponovno suziti i tako ćete ostvariti oblik ćupa. Taj se oblik koristi najčešće, iako ima i drugih. No, imajte na umu da akumuliranoj masi Chija jednostavno možete dati oblik koji želite. Dakle, beskorisno je

eksperimentirati s različitim oblicima koje Chi može spontano poprimiti.

To je poput kore banane. Nemojte stati na nju. Ali zato ćemo se poslije

mnogo igrati s Chijem izvan tijela, a da se ne poskliznemo na koru.

Chi mora kružiti Prsten i cijev je temeljna tehnika. Izvodimo je tek kad smo postigli da nam

Chi nesmetano prolazi leđima. Njome se pripremamo za druge tehnike

u kojima bi se Chi trebao snažno i brzo kretati i izlaziti kroz Sinciput u

prostor. Ne smijemo improvizirati, a ako pokušamo, ta bi nas impro­

vizacija mogla skupo stajati. Uz mnogo sreće, tehniku nećemo izvesti

ispravno i tako ćemo samo izgubiti vrijeme. No, ne prati nas uvijek sreća

i može se dogoditi da nam tehnika uspije polovično te da se Chi blokira

u nekom od vitalnih centara i tada nećemo izgubiti samo vrijeme.

Rad s Chijem ni je mala stvar! Ne igrajte se s Chijeml

Smetaju li vas već pomalo moja upozorenja? Drago mi je da je tako.

Od toga ćete se oporaviti brže nego od nesreće.

Tehnikom prstena i cijevi sprečava se orgazam u seksualnom činu,

i kod muškaraca i kod žena. Razumljivo je da nećemo učiti tehniku

za vrijeme seksualnog čina, već ćemo upotrijebiti savršeno usvojenu

tehniku i u početku oprezno. Ritam tjelesnih pokreta uskladit ćemo s

disanjem i pri izdahu ćemo podizati prstenove. Odmah će nam postati

jasno da sve ovisi o pravilnom korištenju točaka na koje se oslanjamo.

Vodit ćemo Chi po cijevi i izvesti ga iz glave. Treba inzistirati na tome

da ga izbacimo u prostor. Općenito, orgazam je već gotovo spriječen kad

prstenovi dođu do ključnih kostiju. Opčinjeni ljubavnom igrom skloni

smo napustiti tehniku i prepustiti se užitku. Upravo to ne smijemo

učiniti. Osobito ne smijemo zaustaviti penjanje Chija, već ga moramo

izvesti iz glave. Osjećaji nabijeni seksualnim užitkom su jaki i skreću

svu našu pozornost što može dovesti do toga da ne primijetimo da

se Chi blokirao jer smo zaustavili proces podizanja prstenova. To se

može i spontano raspršiti u nastavku zadovoljstva, ali postoji opasnost

da osjetimo neobjašnjivu slabost koja ne popušta ni pod kakvim tre­

tmanom. Dakle, ne šalite se s Chijem. Pustite tijela da se u ljubavnim

igrama zabavljaju po svojoj volji, a Chiju se posvetite u nekom drugom

trenutku.

Međutim, ako ste dovoljno ovladali sobom i prethodnom tehnikom,

tada vam njezino korištenje tijekom seksualnog čina može mnogo toga

donijeti i to u svim područjima.

Nagomilani Chi morate izbaciti iz glave i akumulirati ga u prostoru iznad Sinciputa. Ondje ga prilagođavajte, modelirajte, dajte mu druge oblike, osobito oblik nekoga ljudskog tijela (ako želite, svog vlastitog). Možete se s njime identificirati i stvoriti svog dvojnika. Tim ćemo se dvojnikom poslije koristiti u mnogim vježbama, ali tek kad svladamo tehniku i nadiđemo razliku između mentalnoga i tjelesnoga.

Da zaključimo, pamtite da Chi mora kružiti. Njegov najvažniji put je mala orbita. Poslije svih vježbi u kojima nismo izričito naglašavali malu orbitu, moramo joj se uporno vratiti i primijeniti je toliko često koliko su nas prethodne tehnike od nje udaljile.

17 Put borbe

Borba je urođena čovjeku Prije milijun ili dva milijuna godina nastao je u pretpovijesnim džun­

glama program ponašanja čovjeka, pridošlice u životinjskome svijetu.

Taj pridošlica je uveo novo ponašanje u odnose među vrstama i među

pojedincima. Bilo je to revolucionarno ponašanje, odbacivanje ustaljenog

načina života, pobuna protiv svijeta takvog kakav jest i protiv onoga što

je oduvijek bio. Žrtva se okrenula prema svom napadaču da se s njime

suoči i da se s njime bori. Čovjek je uveo nepoznatu reakciju u postojeće

carstvo - borbu. 1 prvi put mogućnost izbora - pobjeći ili boriti se.

Znam, naći će se sigurno neki učenjak koji će mi ukazati da na jugu

Džuazubalivarnije postoji vrsta zečeva koja napada vukove i usmrti ih.

Ima možda još takvih iznimaka, što ne negira pravilo. Zečevi s juga

Džudžubalivcniije su iznimka protiv koje se čovjek pobunio. Svagdje je pri­

sutno i očito - miš ne napada mačku, muha se ne bori s lastavicom.

Čovjek, koji je poput gliste lišen prirodnih načina obrane, okreće se

prema napadaču i bori se s njime. Borba je urođena čovjeku. Pritom ne

mislim na hrvanje kojim se koriste mužjaci određenih vrsta. Oni se

odmjeravaju. To je način koji je određena vrsta odabrala za opstanak.

To hrvanje ne vodi daleko i u rijetkim nesretnim slučajevima završava

smrću pobijeđenoga.

Borba je nešto sasvim drugo. Ono što u nju ulažemo je život. Sve

dok se nije pojavio čovjek, žrtva je uvijek nastojala svoj život spasiti

bijegom. Neuspješan bijeg značio bi smrt. Čovjek se suprotstavio. On

se brani i bori. To je urođeno čovjeku, po tome on i jest čovjek.

Povijest čovječanstva je povijest borbe.

Čovjek protiv čovjeka Ne znam kako, kad i zašto je došlo do toga da je čovjek okrenuo svoje oružje protiv čovjeka. Kako je uopće došlo do atomskog, kemijskog, biološkog rata, do takozvanog stisnitipku rata, rata bez suočavanja,

televizijskog rata ili znanstvenog rata? Ne znam. Sigurno do toga nije

došlo jer je čovjek slijedio urođenu sklonost prema borbi. Borba je

uzvišeno izražavanje volje za životom. Njome budimo najiznimnije i

najplemenitije ljudske sposobnosti. Njome ističemo sve što čini čovjeka

u uzvišenom smislu te riječi. To nikako ne može biti takozvani stisni-

tipku rat.

Najveći jadnik može žvačući gumu za žvakanje pritisnuti tipku

kako bi bacio bombe na neki grad, kako bi ubio žene i djecu, razorio,

otrovao druge kemijskim oružjem, zarazio virusima kuge i side. To

nikako nije u ljudskoj prirodi, to nije borba. Tako se ponašaju plašljivci.

To je prezira vrijedno ponašanje kukavica, bijednika, pokvarenjaka. To

je posljednji izraz dugotrajnog propadanja uzrokovanog civilizacijom.

To je pokvarenost koju je osmislio čovjek, taj dostojanstveni borac,

uzvišeni revolucionar koji se usudio uspraviti na dvije noge i suprot­

staviti se jačemu od sebe kako bi ga pobijedio. Od onoga što je nekad

bio, čovjeku je preostalo samo ime.

Pretvorili smo se u društvo bjegunaca, stvorili bezbrojna sredstva

koja smo nazvali olakšicama - automobil, vlak, avion, knjige, televizija

za modernog su čovjeka olakšice. Imamo i ljepše riječi za to - razonoda,

zabava, razbibriga. Sve je to mnogo gore i zapravo dramatično. Te slatke

olakšice su, u stvari, bijeg. Bijeg od stvarnosti, odgovornosti. Mi smo pla­

šljivci, izgubili smo buntovno ponašanje i sposobnost da se uspravimo,

suočimo i suprotstavimo kako bismo se izborili, a upravo to čovjeka

čini Čovjekom.

U potrazi za istinskim čovjekom Krećemo u potragu za istinskim čovjekom. Ponovno naći izvorne spo­

sobnosti pridošlice u životinjskome svijetu i put kojim je nadišao nagonski

svijet. Nastaviti tim putem, a ne zalutati u obilaznici koju čine civilizacija

i olakšice, nastaviti njegovati ljudske sposobnosti i postati sposobni

zaštititi život. To je Put borbe. No, ne računajte da ću vas ja naučiti bor­

benim tehnikama. Ono što se danas događa na području vještina koje

zovemo borilačkima, vodi k slavljenju bespotrebne agresivnosti koju

dovodimo do njezina vrhunca bez ikakva razloga. Vodi k surovosti u

korist ugleda uvjetovanog agresivnošću i nadmoći nad drugim pomoću

grubog nasilja, bez ikakva razloga.

Pozivam vas da krenemo u potragu za istinskim čovjekom. To is­

traživanje se ne odvija u boksačkom ringu ili onom za keč, niti na natjeca­

teljskim podijima. Pokušavam vam pomoći da ponovno nađete izvorna

sredstva ljudskog bića, da pronađete ponašanje koje čovjeka čini

Čovjekom. Nećemo do toga doći učeći boks, već njegovanjem ljudskih

sposobnosti koje je Priroda odredila za zaštitu i širenje Života, a ne za

razbijanje noseva.

Besmislenost rata Bio sam u ratu i to je sramotno i ponižavajuće iskustvo, neizbrisiva mrlja

za ljudsko postojanje. Neka mi barem bude korisno kako bih vam govorio

o borbi iz gledišta onoga koji ju je stvarno doživio, bez obzira na to

koliko sramotno i ponižavajuće to iskustvo bilo.

Rat je osobito stanje u životu jedne države. Da bi pobijedila ili pak da

ne padne pred agresijom, država proglašava opću mobilizaciju. To znači

da su sva njezina sredstva i mogućnosti podređene ratnim potrebama.

Te potrebe mogu zahtijevati velika žrtvovanja i tada pojmovi korisnosti

ili racionalnosti više ne vrijede. Cijela ekonomija je poremećena jer se

mjerilo korisnosti primjenjuje samo za jedini cilj rata - uništavanje.

Uništavanje neprijatelja i istodobno uništavanje vlastitih sredstava za

borbu, i ljudskih u i materijalnih.

Oružje djeluje na način da uništava municiju i strojeve, a vlastite

vojnike šaljemo u smrt u nadi da će ubiti druge prije nego što umru i

da će neprijatelj imati veće gubitke nego mi sami.

Napor uložen u obnavljanje destruktivne snage često nadilazi sve

ono što bi moglo proizvesti bilo koje drugo pokretno tijelo. I svaki čin

heroizma i junaštva je, u stvari, čin samouništenja. 1 kakav god svršetak

rata bio, on uvijek upropaštava ekonomiju. To je sva logika rata.

Ta ista logika vrijedi za individualnu borbu. Borba je uzvišeno izra­

žavanje volje za životom. Ona uključuje sve sposobnosti ljudskog bića i

sva njegova psihička sredstva poput volje, inteligencije, moralne snage.

Sve njegove tjelesne i energetske mogućnosti. Sve pokrećemo i često

nadilazimo naše uobičajene mogućnosti, često i po cijenu nepovratne

štete koju nanosimo vlastitu tijelu. I sve s ciljem da zaštitimo život.

Chi u borbi Učitelji s Istoka u davnim vremenima proučavali su borbu. Stvorili su od nje vještinu, osmislili tehnike za učenje vrlo učinkovitih borilačkih pokreta. Naučili su i upravljati vitalnom energijom, Chijem, za potrebe rata.

Suočen s neizbježnom smrću, borac katkad može, a da ni sam ne zna kako, pokrenuti energiju zahvaljujući kojoj izvodi nevjerojatne stvari. Koja je to snaga? Odakle dolazi? Kako se pokreće? Nekadašnji učitelji su shvatili da je to sila koja stvara život i koja katkad izvodi čuda da bi ga zaštitila - Chi. Energija urođena životu pretvorila se u strašno oružje kako bi taj isti život zaštitila. Učitelji su promatrali, tražili stoljećima, razradili tehnike kojima možemo pokrenuti tu energiju i njome se služiti.

Pokretanje Chija tijekom borbe jednako je kao i opća mobilizacija u vrijeme rata. U tijelu i oko njega stvara se jedna vrsta energetskog bijesa. Chi je pokrenut na općoj razini i djeluje istoga trena. Nastaje opća ener­getska napetost i Chi pod pritiskom prodire bez pripreme, bez vodstva i izravno u smjeru u kojem se borba odvija. Želimo preživjeti. I zbog toga smo spremni na bilo koju žrtvu ne važući razloge za i protiv. Djelujemo ne razmišljajući i bez dvojbe trošimo svu snagu.

To je opće pokretanje Chija u vidu borbe. Razvijamo neizmjernu snagu,

katkad golemu, i dobro je da je tako... tijekom borbe.

Borba je izvanredno stanje u životu pojedinca. Stoga logika rala ne može biti logika njegova svakodnevnoga života. Razvijanje neizmjerne energetske snage u odnosu na stvarne potrebe tijela, dovodi do neurav­noteženoga djelovanja organizma. Stoga je radi normalnog rada svih organa i skladnih odnosa s nama sličnima, s okolinom, važno uzeti u obzir pojam korisnosti. Logika rata, ponašanje tijekom neke katastrofe, panično reagiranje, nisu čimbenici zdravlja, blagostanja, mira, zado­voljstva, nisu čimbenici onoga što je temelj života - ljubav.

Upravo suprotno, opće pokretanje svih sposobnosti jednog pojeđ in­ča - tjelesnih, mentalnih i energetskih - radi borbe, uzrokuju mnoge snažne i duboke fiziološke procese. To je pravi preokret koji ometa sve vitalne funkcije i očituje se kroz suženje arterija u perifernom krvo­žilnom sustavu, povećanje arterijskog tlaka, ubrzanje srčanog ritma, disanja, protoka krvi i metabolizma, opću mišićnu i živčanu napetost, sve obilno zaliveno adrenalinom. Istodobno se javljaju duboke osjećajne reakcije - ljutnja, mržnja, želja za osvetom i slično. Sve su to čimbenici uništenja, a razlog njihova postojanja je uništavanje neprijatelja, prou­zročiti neprijatelju veći gubitak od našega i što bolje podnijeti povrede i rane. Riječ je uvijek o uništenju i životu u kojem nema sreće, zdravlja, blagostanja i zadovoljstva. Rat nije čimbenik dugog života!

Bolest je uvijek pomanjkanje vitalne energije. Možda je imamo nedovoljno ili smo energetski potpuno propali. Tako je 1971. godine propala britanska kompanija Rolls Roi/cel Drugim riječima, neizmjeran

kapital, iznimno umijeće i svjetski ugled nisu čimbenici zdravlja, ni

u poslu, ni u životu. Sve je pitanje ravnoteže. Nedavno su na televiziji

prikazali jednog od velikih majstora borilačkih vještina kako izvodi

zadivljujuće pokrete unatoč već uznapredovalom raku koji gaje osudio

na skori kraj. Mnoge majstore borilačkih vještina pogodile su strašne

bolesti i umrli su u 60-oj godini života. Iz toga je jasno da golema ener­

getska snaga nije garancija zdravlja. Na višoj razini možemo ovladati

ljutnjom i mržnjom, ali ih ne možemo pretvoriti u čimbenike ljubavi.

Polet ljubavi je ujedno polet Života. On nadahnjuje pjesme ili presretan

kliče prema nebu. Krik borca je krik mržnje, to je krik smrti.

Istraživanje unutarnjega puta Umijeće borbe je umijeće uništavanja života, a smrt mu je cilj. No, to

umijeće nije djelo skitnica ni ubojica. Ne, umijeće borbe nije djelo kri­

minalaca ni ratnika. To je djelo Učitelja koji su dostigli najvišu razinu

znanja i duhovnog razvoja, jer su ti isti Učitelji usavršili tehnike i pra­

vila za jedno drugo istraživanje - istraživanje Unutarnjega puta. To se

čini u sjedećem položaju u kojem beskrajno dugo ostajemo nepokretni.

Promatraču to može sličiti na sanjarenje, a mi to nazivamo meditacijom.

Mi zapravo izvodimo intenzivan unutarnji rad jer se mentalno koncen­

triramo i isto tako intenzivan tjelesni rad jer stavljamo Chi u pokret. I

postavljamo si apsolutnu zapovijed - ne meditirati, isprazniti svijest

od svih misli, svih mentalnih slika i zaustaviti unutarnji monolog,

postići mentalnu prazninu. Oruđe istraživanja Unutarnjega puta nisu

riječi i misli. To je Put tišine. Ono nadmašuje granice svjesnosti, ali

prolazeći kroz unutarnji mir, mentalnu i tjelesnu ravnotežu, zdravlje,

blagostanje i sreću. Sve još obilno zaliveno ljubavlju. Rezultat i tehnike

tog istraživanja nemaju ničeg zajedničkog s borbom. Veliki Učitelji su u

prošlosti slijedili istodobno oba Puta, da bi jednoga dana, kad je za to

došlo vrijeme, konačno prigrlili Unutarnji put, Put života i nepovratno

napustili put uništenja života.

To je bio normalan postupak i jedino u tom kontekstu uvježbavanje

borbenih vještina vodi do potpunog razvoja nekog pojedinca.

Danas je to sve posve drukčije. Natjecanja su samo privid borbe, a

ono što nazivamo meditacijom je samo privid unutarnjeg rada i to je čest

slučaj. Možemo godinama vježbati i uopće ne promijeniti život i svoje

ponašanje. Takvo vježbanje je vrsta razonode koja može biti zamijenjena

bilo kojom drugom razonodom.

Naravno da postoje iznimke i pojedinci, kako danas, tako i u prošlosti,

koji dosežu kakvoću života koju ne bi mogli postići nikakvim drugim

vježbanjem. No, to je stvarno rijetko, stvarno iznimno.

Normalno je da je tako. U prošlosti je to istraživanje bilo znanje u

koje su se upuštali samo rijetki izabrani. Danas je to razonoda kojom se

može baviti tko god želi. To je prednost modernoga doba, demokracije,

civilizacije, obilja. I normalno je da je tako.

Smrt, pravi neprijatelj Sada vas želim voditi prema jednoj drugoj borbi. Svi mi, sva živa bića,

imaju jednog zajedničkog neprijatelja - smrt.

Smrt je entitet jer se javlja u obliku koji ujedinjuje skupinu utvrđenih

obilježja koja bismo jednim imenom mogli nazvati - mehanizmima. Tim

ujedinjavanjem skupine utvrđenih obilježja, smrt postaje materijalno

jedinstvo, objektivno biće. Cijelo postojanje je objektivno jedino u odnosu

na nešto. Tako je i postojanje smrti objektivno jedino u usporedbi s

onim što je živo. No, u toj dualnosti smrt je konkretno biće, neprijatelj,

aktivan neprijatelj. Njezina sredstva su mehanizmi, nemilosrdni jer

su slijepi.

Smrt gromovito napada naš planet. Pobjeda za pobjedom, blickrig za

blickrigom pobjeđuje na svim bojištima. Mnoge vrste životinja i biljaka

nestaju kao da nikad nisu ni postojale. Pustinja se nezaustavljivo širi

našim planetom. U oceanima život nestaje, Zemlja je ranjena. Ništa ne

može zaustaviti napadača. Smrt je pobjedonosna, a njezina je pobjeda

nepovratna.

Svim snagama želio bih vas pozvati na borbu, ali me sputavaju riječi

koje su već toliko korištene da više nikome ništa ne znače. Želio bih

vam govoriti o životu koji klone pod udarcima. O životu, koji...

No, možda će biti bolje da citiram riječi koje mi je davno rekao moj Učitelj. Možda će vas njegov govor, malo zastario za naše doba, dotaknuti više nego što bih ja to uspio. Rekao mi je: Ne traži pomoću razuma, neće te on

dovesti do istine. Istinu ćeš razumjeti pomoću tijela. Laž također. Dopustio

si da tobom vlada marksizam, no tvoje će ga tijelo odbaciti. Istina se nalazi u

pravilnom stavu. Tijelo je iskazuje. Istina se vidi na licu, ne u riječima.

Život koji ti nestrpljivo žrtvuješ za taj slavni komunizam, taj život ti ne

pripada. Dobio si ga kako bi ga njegovao i dalje prenosio. To je dragocjeni dar,

kako U si ga samo zaslužio? Život pripada životu. Uzor života se rada iz sa­

moga života. Nemaš pravo raspolagati svojim životom, jedino život može

opravdati smrt. Ubili ili biti ubijen s nekim povodom je jednak zločin, zločin

koji je usmjeren protiv života.

Otvori se i osluškuj život. Svaka vlat trave, svako živo biće pjeva o životu.

To je prava glazba. Ono što učiš na konzervatoriju je jednostavno smiješno u

usporedbi s velikom simfonijom života. Dođi, priključi se tom golemom zboru

sastavljenom od svih živih bića. Glas za pjevanje o životu imaš u sebi. On je

nečujan ušima, ali je snažan i dopire daleko ako ga znamo slušati drukčije.

Čujemo ga cijelim našim tijelom, on nosi nijeme poruke od jednog živog bića

do drugog. Ne pokušavaj odgonetnuti te poruke jer nemaju nikakva smisla ako

ih pokušamo verbal izirat i. No, taj nijemi glas dopušta nam govoriti o stvarnoj

ljubavi. Tim glasom ne možemo lagati. Predati se osluškivanju na taj način,

znači otvoriti dušu svima i pozvati druge da čitaju iz tvog srca.

Ne traži mudrost u riječima. Ne postoje posvećeni tekstovi ni svete knjige.

Samo je život svet. Život ti je dan, a uz njega i sve drugo što ti je potrebno da

bi ga njegovao i dalje širio. Zrak za disanje, voda za piće, hrana za jelo.

Predmet rasprava i ratova između ljudi je materijalno i ideološki suvišan.

Tvoj komunizam, kapitalizam i marksizam nemaju veze sa životom. Ti želiš

suvišan komunizam. Zaboravi sve to. Pusti neka te vodi život. U današnjem

društvu bit ćeš ranjiv za sve stoje suvišno. No snagu ćeš naći u životu. Život

je neiscrpna sila jer svako živo biće želi živjeti. Kad tome dodaš volju, steći

ćeš tu neiscrpnu snagu.

Tvoje bogatstvo su dani ispunjeni životom, a tvoja mudrost ono što ti omo­

gućava da prevariš smrt. Ne traži neku drugu mudrost. Ostani otvoren i bistar.

Jedino će te tako život čuvati i podupirati

Ne zatvaraj se u svojoj glavi. Osluškuj život. Jednog ćete dana iznenaditi,

zarobiti magija ljubavi i tvoj će život upoznali jednu novu toplinu, osjećat ćeš

neizmjernu radost kako preplavljuje tvoje tijelo i plakat ćeš od ljubavi. Poput

vatre koja nastaje u trbuhu i širi se cijelim tijelom. Znat ćeš kad se to dogodi.

Ljubav nije osjećaj, to je životni zanos, neukrotiv i divlji zanos.

Ništa ne analiziraj i ne objašnjavaj. Ne pokušavaj razumjeti. Ljubav je lijepu,

jedino mjerilo za nju je naša sposobnost da budemo sretni. Ta sposobnost ti

dopušta ili zabranjuje da čuješ prava životnu poruku.

Slušaj tišinu. Promatraj nevidljivo, jednoga dana razumjet ćeš poruku tišme.

I vidjet ćeš nevidljivo. Svima koji su se udaljili od života, to ostaje zauvijek

neuhvatljivo. To je nepopravljiv raskid i oni se nikad neće osjetiti živima među

drugim živim bićima. Za njih je zemlja samo predmet posjedovanja koji kupu­

jemo ili prodajemo i iskorištavamo. No, mi smo svi ukorijenjeni u toj zemlji

Crpimo iz nje naš život. Možemo to razumjeli razumom i slijedili kemijsko

pretvaranje iz mineralnog stanja u organsko. To je u glavi. No, ti moraš osjetili

lu vezu cijelim tvojim bićem. Osjetiti i veseliti se. Mi smo zemlja, voda, zrak.

Mi, to znači sva živa bića. Zemlja je naša srž. Moramo je voljeti i poštovati. Služiti joj kako bi nam konačno dala život.

Hi idi bez mržnje. Život će ti dati sve potrebno znanje. 1 snagu. 1 ljubav.

Neprijatelji života su tvoji vlastiti neprijatelji. Treba ih pobijedili sa smirenim

sažaljenjem. Bez ljutnje. Zato jer treba.

Ne mogu ti sve reći. Moraš sam tražiti. Vodič je u tebi, u unutrašnjosti tvog života. Njega moraš slušati. Neće te prevariti.

Tako mi je govorio moj Učitelj, učeniku kojem je nedostajalo pošto­vanja. Danas živim u tišini duha. Promatram nevidljivo. Živo sam biče medu drugim živim bićima. Svaka vlat trave, svako stablo su moji bližnji, moja braća. Osjećam da je drvo živo. Stvoreni smo od iste srži. Osjećam to. Osjećam i veselim se zbog te duboke veze koja nam je zajednička -zemlja. Nosim u sebi i nošen sam istom bujicom koja je sve nas stvorila - Chi, sila bez koje bi ugljen bio samo obična kruta tvar, a kisik običan plin. Chi ih krasi odjećom minerala i najrazličitijim elementima kako bi od njih stvorio prava umjetnička djela Prirode. Živa bića. To je život. Znam to cijelim svojim bićem.

Neprijatelji života naši su pravi neprijatelji Ne mrzim. Život mi je dao snagu i ljubav. Neprijatelji života i moji su neprijatelji. Pobjeđujem ih sa smirenim sažaljenjem. Bez ljutnje. Jer tako treba.

Danas slušam poruku iz tišine. Uživam u mirnom zadovoljstvu. U potpunosti uživam u životu i spreman sam ga napustiti s osmijehom divljenja kad za to dođe trenutak.

Red je na meni da pokušam pokazati put kojem su mene poučavali. Taj put obuhvaća tjelesni i mentalni rad. Poučavam tehnike kojima možemo utjecati na Chi Ništa ne objašnjavam, ne razvijam nikakve teze, ne predajem nikakvu teoriju. Pokazujem kako treba raditi. Upravo nam taj rad dopušta da nadiđemo uske granice stvorene svijetom riječi, teorija i teza. Jednoga dana taj će nas rad dovesti do shvaćanja kako je smjer u kojem se civilizacija kreće jedna golema pogreška.

Ljudi se i dalje ubijaju. Uvijek se negdje vodi rat. Jednoga ćemo dana shvatiti da se čovjek suprotstavlja čovjeku zbog kulturalnih razlika. Religije, političke doktrine ili nafta vrijednosti su naše civilizacije, to su pravi razlozi zbog kojih čovjek ubija drugoga čovjeka!

Jasno nam je koliko su ti razlozi površni i neprirodni. I otkrivamo, pomoću tehnika Chija, sasvim druge, mnogo dublje i istinitije razloge koji ujedinjuju ljude. To su prirodni i biološki čimbenici, snažni, dugotrajni i

istinski. Mogli bismo ih sažeti u jednu riječ, a ta riječ je - ljubav. Ljubav prema životu koja je izvor iz kojeg izviru svi ostali oblici ljubavi. Rad s tehnikama Chija može nam otkriti univerzalnu stvarnost.

* * *

Djeco moja, bliži se kraj mom životu. Vidim sumrak koji se spušta na moje postojanje i protiv moje volje pokazuje se završni račun, račun gubitka.

Borio sam se. Mislim da sam učinio sve što sam mogao kako bih po­mogao da svijet koji vam ostavljamo bude barem nešto bolji od onog koji smo mi primili. Dogodilo se upravo suprotno.

Život na Zemlji je oskvrnut kao nikad do sada, on umire. Prekasno je, pobjeda Smrti je nepobitna. Ne ostavljamo vam bolji svijet, već mrtvu Zemlju.

No, to je urođeno čovjeku - borba do zadnjega daha, borba bez nade. Nastavljam ono što više nije zadaća nekoga čiji život ulazi u smiraj postoja­nja - boriti se. Kao da još uvijek vjerujem. Kao da je još uvijek moguće.

1 8 P u t t i š i n e

Od iluzije do stvarnosti Ono što vam se čini očitim nakon određenih iskustava, možda nije bilo

očito u početku. Svijet je sklop osjeta. Onakav je kakvim ga doživljava

naš perceptivni i spoznajni sustav. Drugim riječima, onakav je kakvim

ga je život za nas stvorio. Život je darovao našem znanju takav svijet,

a nama perceptivni i spoznajni sustav. Da bi taj sustav izgledao što

vjerodostojnije, stvara nam iluziju da djeluje poput procesa čitanja. A,

u stvari, djeluje poput procesa pisanja.

To nam postaje jasno čim malo razmislimo o tome što su iluzija, san

ili halucinacija? No, to nije dovoljno za uništenje te iluzije jer je ona vrlo

izdržljiva. Razumom je ne možemo uništiti. Potrebno nam je iskustvo i to

iskustvo pisanja. Tek kad budemo sposobni voljno zamijeniti stvarnost,

postat ćemo svjesni činjenice da je ona zamjenjiva, da se stvarnost piše

i da je možemo napisati drukčije.

Nismo sami na svijetu. Svaka vrsta ima svoj način pisanja stvarnosti.

Sve su one usklađene i stvaraju jedan veliki sustav koji omogućuje dru­

ženje vrsta. Jedan poseban oblik druženja je sam život neke vrste. Usto,

život se mora zaštititi od prijetnje uništenjem koja dolazi od beživotnog

svijeta. Zbog nje svaka vrsta poprima drukčiji aspekt, ovisno o prijetnji

i mogućnosti obrane. Sve to čini savršeno povezan sustav, jer je život

još uvijek prisutan, iako su mu mogućnosti opstanka male.

Poremetiti sustav značilo bi ugroziti život. Život se brani. On to zabra­

njuje. To je uloga Homo externalisa, on je čuvar sustava. Zamislite kako li

će tek reagirati na našu smiješnu namjeru da promijenimo pismo i da

razbijemo okvire uobičajene stvarnosti. Prvo će nas pokušati obeshrabriti

ismijavajući nas. Ustrajat će na apsurdnosti našega pokušaja, govorit

će nam svojim pomalo bezobzirnim, zdravim razumom koji isključuje

mogućnost rasprave. To mi se dogodilo davno prije u životu:

— Slušaj, mali, žalim te kad vidim da se igraš sličnih budalaština! Zar ne vidiš da je tvoj Učitelj malo uvrnut? To mu je afričko sunce udarilo u tikvu!

— Ali on je bio u Indiji!

— Oh! Zaboga, to je još gore! Ajde briši! Zaboravi sve! Igraj se

nečega drugoga.

Ako ustrajete u opasnim igrama, tada će vam ih pokušati zabraniti.

Toliko će vam otežavati da ćete u nekoliko navrata sve doista i napu­

stiti. Moramo se ponovno vratiti, minirati bedeme tvrđave i srušiti je.

I potom pustiti da vrijeme učini svoje.

Napuštanje uobičajene stvarnosti Uobičajenu stvarnost opravdava uobičajen život. Taj se život odvija u

luci. Istraživanje unutarnjega svijeta znači napuštanje luke, napušta­

nje uobičajenoga života i njegove stvarnosti. Već smo naglasili da je to

teško i puno opasnosti.

— Ali, nije li dovoljno napustiti uobičajenu stvarnost? Zašto stvarati

još jednu?

Uobičajena stvarnost nalazi se u svijesti. Jednostavno napuštanje te

stvarnosti za posljedicu ima napuštanje svijesti. Tada više nije moguće

putovati, istraživati. 1 to onda nema smisla.

Možemo mijenjati stvarnost uzimanjem halucinogenih sredstava.

Tako stvorena stvarnost, bez obzira na to što više nije uobičajena, ni po

čemu se od nje ne razlikuje. To je i dalje stvarnost koju podnosimo. Bez

obzira na to što je katkad i rajska, mi nad njome nemamo kontrole već smo

njezini zarobljenici, baš kao i kod uobičajene stvarnosti. Ako vjerujemo

Castanedi, i taj put vodi do znanja, zahvaljujući znatnom narušavanju

živčanoga sustava po cijenu neizdrživih iskustava.

Dakle, moramo napustiti uobičajenu stvarnost, a pritom sačuvati

svijest i volju. I zato prvo počinjemo učiti kako stvoriti željenu percepciju.

U početku, a katkad i zauvijek, ipak je razlikujemo od percepcije koju

nam uobičajeno isporučuju naši osjeti. Prozračnija je i nema taj nepre­

kidni slijed zbog kojega vjerujemo u postojanost i objektivnost vanjskog

svijeta. Baš naprotiv, svakoga trenutka smo svjesni da spekuliramo o

stvarnosti. Nakon mnogo rada željena stvarnost postat će jednostavno

stvarnost. To nije uvijek slučaj i nije neizbježivo. Nema veze. U svakom

slučaju, spekuliranje o stvarnosti nije cilj već sredstvo. Cilj je sačuvati

svijest i volju bez ikakve potpore stvarnosti stvorene pomoću osjeta.

Željena stvarnost omogućuje nam da kriomice izdvojimo svijest i volju izvan svijeta uobičajene stvarnosti. Željeli smo željenu stvarnost. Sada je više ne moramo željeti već joj dopustiti da nestane. Tako ćemo ostati izvan stvarnosti koju stvaraju osjeti, a vladat ćemo našom voljom

i sviješću. Time smo ostvarili bezosjetilnost i izišli iz luke. Okrećemo joj leđa i plovimo prema pučini.

Nekoliko stranica je bilo dovoljno za opisivanje i objašnjenje cije­

loga postupka. No, za njegovo ostvarenje potrebne su mnoge godine.

Naše napredovanje prolazi kroz međuovisne etape. Istodobno ni jednu

razinu nismo u potpunosti usvojili, nijednom tehnikom nismo uistinu

ovladali. Uvijek u nama ostaje osjećaj da nismo stigli, da nam katkad

nedostaju dva centimetra do cilja i da nam on i dalje izmiče.

U smjeru neuobičajenog Normalno je da je sve povezano. Svaki element je pod utjecajem svih

ostalih elemenata i istodobno djeluje na njih. Zato se cilj ne može ostvariti

samo djelomično. Sve se ostvaruje zajedno, kad do toga dođe... i ako do

toga dođe. Sada se to usuđujem reći jer ste prešli veliki dio puta, jasno

vam je da ako do toga nikad i ne dođe, da se putovanje isplatilo. Znate

to po tome jer ste sada kad se vratite u luku bogatiji nego prije. Život

vam se mijenja. Prije je odgovarao stvarnosti luke, uobičajenoj stvarnosti.

Vaša se stvarnost mijenja, vaš vam život sada odgovara novostvorenoj

stvarnosti, koja postaje neuobičajena.

Stvarnost koju sada otkrivamo sastoji se od strujanja, privlačnosti i

odbojnosti. Poput magnetske igle na kompasu naše se cijelo biće istoga

trena okreće u smjeru određenog strujanja. Nema više zapreka, pružanja

otpora ili vezanosti. Više ne pokušavamo plivati protiv struje koja nas

nosi niti joj pružamo otpor. Prepuštamo joj se. I kad nešto činimo, to

je veslanje u dobrom smjeru.

Ziva smo bića. Jednaka svemu ostalom stoje živo, utjelovljenje životne

volje, njezino predmetno ostvarenje. Naša struktura i konstitucija,

kako tjelesna tako i psihička, napravljene su da podupiru život. Život

je beskrajan polet, snažna struja, golem val. Drama malenoga čovjeka

(Homo minus, Homo minablus egocentricus) je to što želi samo svoj život i

zanemaruje taj životni polet. To je njegova drama jer želeći samo svoj

život suprotstavlja se struji života, ide protiv vala, pa da bi se održao,

mora se boriti. I za najmanju stvar mora uložiti napor i žrtvovati se.

Zato se koristi inteligencijom, voljom i životom u borbi protiv života.

To je mali čovjek, to je Homo minablus egocentricus. Kad ga ugledamo,

rekli bismo da nije sposoban suprotstaviti se životnom poletu. No, ne

trebamo se u to uzdati, jer njegova je inteligencija velika, a pokvare-

nost nema granica. Radije će sve uništiti nego popustiti. I već je za to

spreman - ima dovoljno da cijeli planet digne u zrak četrdeset puta.

Glupan! Zar nije dovoljno jedanput?

Željeti život Prihvatiti tuđi život, željeti drugima život, željeti život, sjediniti se s tim

golemim životnim poletom. I tada sve postaje jednostavno. Poduprti

smo bezbrojnim voljama, a sve one žele život. Život svih.

Na dobrom smo putu. Više nam ne treba vodič. Život je postao naš

kapetan. On nam je dao strukturu i konstituciju, tjelesnu i psihičku, ono

što nas čini onakvima kakvi jesmo kako bismo ostvarili životni plan,

životni obrazac koji odgovara našoj strukturi i u harmoniji je sa svime

što živi. Slijediti strujanja i to je sve. Postati svjesni njihove stvarnosti,

naučiti ih primati, prepustiti im se.

— Da, a što ako neka struja nije dobra? Ako me odvede u pogrešnom

smjeru, prema nekoj opasnosti ili nevolji?

Još uvijek niste razumjeli. Sve naše sposobnosti su osmišljene da šti­

te i podupiru život. Otkrivanje strujanja je primarna sposobnost kako

bismo preživjeli u prirodi. Naš civilizirani život ju je zapostavio, a naše

nam ju je istraživanje ponovno otkrilo. Kako nas prirodna sposob­

nost preživljavanja može dovesti u opasnost? Poput svih živih bića i

mi imamo detektor katastrofe koji pomoću valova prima informacije

i usmjerava nas prema dobrim strujama. Također nas obavještava o

opasnostima. Tada osjećamo odbojnost: to je antistruja, zabranjeni

smjer. No, ako ipak želimo ići tim smjerom, tada moramo djelovati

protiv struje. Tada pokušavamo pobijediti odbojnost ulažući potrebni

napor... na našu odgovornost.

Ne, nema mogućnosti za pogrešku. Možemo biti tupi i neosjećajni

za jezik strujanja, no kad ga jednom razumijemo, više nas neće moći

prevariti.

Pa ipak, ima stvari koje nam se dogode, a mi nemamo nikakvu moc

nad njima. Lupe nas po glavi i bespomoćni smo. To je sudbina. Cijelo nase

divno istraživanje je bespomoćno pred sudbinom. Ne može se održati

pred snagom sudbine i tada nam ne koristi.

Možda se i složim s t im ako pod sudbinom smatrate crijep koji vam

je pao na glavu ili luđaka koji vas napadne. No, vrlo često smo i taj cri­

jep i tog luđaka mogli izbjeći. Kad govorimo o sudbini, mislimo na niz

uzroka neovisnih o našem znanju i djelovanju. Za nas su te uzročne

povezanosti slučajne. Zašto nam se to događa?

Ako ne plovimo protiv struje, ako se ne pokušavamo popeti na Mjesec kako bismo tamo zaboli malu zastavu, tada možemo vidjeti da slučajnih, nepovoljnih uzročnih povezanosti doista nema mnogo. Ako su slučajne, znači da ih nismo željeli. Kako su se mogle oduprijeti našoj volji? Volja predviđa, organizira, naređuje. Kako joj se može oduprijeti nešto što ne predviđa, ne organizira, ne naređuje? Dovoljno je željeti, uvesti volju u te povezanosti i njihov će se smjer kretanja prije ili poslije promijeniti, osim ako se doista ne želimo popeti na Mjesec. Tada je potrebno više od toga.

Tehnika br. 81 Duboko opuštanje

Položaj: ležeći

Opustite se na uobičajen način. Tako ćete postići stanje povoljno za

tehnike kojima vodimo Chi. Sada ćemo naučiti opustiti se još dublje.

Postanite svjesni svoga lica. Polako nagnite glavu udesno. Zadržite

je na toj strani u ugodnom položaju i bez napora. Obratite pozornost na

lice. Desna strana učinit će vam se mnogo težom. Ne dižući glavu s poda,

polako je okrečite i nagnite ulijevo. Sada će vam se lijeva strana učiniti

mnogo težom. Osjećaj težine se, dakle, premješta sjedne strane na drugu.

Promatrajte kako dolazi do tog premještanja. Okrečite glavu s lijeve na

desnu stranu i slijedite premještanje osjećaja težine. Obratite pozornost

na ono što se događa u donjoj čeljusti i na donjoj usni. Čini vam se kao da

neka gusta tekućina krči put kroz tkivo. Okrećući glavu s desne u lijevu

stranu promatrajte tu istu pojavu u gornjoj usni i slijedite premještanje

guste tekućine koja će na kraju lijevi obraz učiniti teškim.

Polako ponavljajte okretanje glave s jedne strane na drugu i proma­trajte kako se gusta tekućina širi nosnim šupljinama, jagodicama, očnim kapcima, obrvama, čelom i na kraju vlasištem. Ako ste vježbu završili

s glavom nagnutom u desnu stranu, postanite svjesni težine desne

strane lica.

Okrećući glavu ulijevo, postanite svjesni premještanja težine. Kad

krenete udesno, neka vam namjera bude zaustaviti se u sredini. Kad se

zaustavite, gusta tekućina će se nastaviti širiti, ali vrlo neujednačeno.

Imat ćete osjećaj da vam se cijelo lice izobličilo. Kako biste ispravili te

nepravilnosti, činite male pokrete na jednu i na drugu stranu, ali nemojte

tražiti savršenost jer bi to moglo potrajati.

Zadovoljite se približnim i zaustavite glavu u udobnom položaju.

Osjetite kako vam je zatiljak opušten i obratite pozornost na lice. Cini

vam se nemogućim napraviti i najmanji pokret mišićima lica. Igrajte se.

Prihvatite tu nemogućnost i vidjet ćete da u stvari nemate želju ni poku­

šati. Uživajte u tom stanju vašega lica koje je izraz dubokoga mira.

Obratite pozornost na disanje. Dišite spontano Tan Tienom. Donji dio

trbuha se napuhuje pri udahu, a pri izdahu ispuhuje i ako tome posvetite

pozornost, osjetit ćete nešto nalik valu koji se u svim smjerovima širi u

koncentričnim krugovima. To se doista i događa jer se pokreti trbuha

izvode uronjeni u tekuće okruženje.

Pri izdahu promatrajte dizanje vala preko prsnog koša i grla sve do

lica, na kojem ćete osjetiti dolazak vala koji uzrokuje širenje tkiva lica.

Lice se napuhuje, no u istom trenutku počinje i novi udah kojim

napuhujemo trbuh. Pri izdahu novi val kreće prema licu koje se pod

pritiskom vala ponovno napuhuje, upravo u trenutku kad sljedeći put

udahnemo. Pomognite valu ako nije savršen i uskoro će se širenje lica

izvoditi u ritmu napuhivanja trbuha u trenutku udaha. Kad usavršite

postupak, tada nakon izdaha zaboravite udahnuti. Bez napora zadržite

dah i čekajte. Lice će se širiti i skupljati samo od sebe u vlastitu ritmu.

Udahnite Tan Tienom u trenutku širenja lica i prepustite licu inicijativu.

Izdišite i udišite u ritmu skupljanja i širenja lica.

Kad se lice opusti, promatrajte val opuštanja mišića koji se širi u

zatiljak i ramena. Pri udahu to se područje širi zajedno s licem, a pri

izdahu val opuštanja mišića se širi u nadlaktice gdje tijekom sljedećeg

udaha dolazi do širenja. Na taj način val obuhvaća sve veće područje

i zahvaća ruke, prsni koš, leđa, trbuh, lumbalni dio, stražnjicu, noge,

stopala. Napokon se cijelo tijelo širi i daje ritam disanju. U stanju smo

duboke opuštenosti i primijetit ćemo najmanju mišićnu napetost jer

ona sprečava taj dio tijela da se širi. Tako možemo promatrati najfinije

i najsitnije promjene u cijelome tijelu.

Mentalna praznina Kad kamen padne u baru, na površini vode nastaju valovi. U stvari, njegov pad djeluje na cjelokupnu vodenu masu bare koja i ne može reagirati drukčije nego kao cjelina. Ne možemo odvojiti molekule vode i zabraniti njihovu međudjelovanju da se širi unutar cjelokupne mase. Vidjet ćemo da se valovi stvaraju sve dok se ne potroši energija nastala padom kamena. No cijela vodena masa je u akciji. Isto je i s mentalnim svijetom. To je masa stvorena od sjećanja u obliku riječi i slika. Svaka je riječ na razne načine u podsvijesti povezana s neograničeno mnogo drugih riječi. To su, primjerice, asocijacije uzrokovane sličnošću značenja, ortografija, izgovor, suprotnosti i tako dalje, čime je zahvaćeno široko područje. Povezivanje asocijacija unutar nekog konteksta, subjektivne veze, intimni odnosi i slično prodiru u dubinu, čak do najranijeg dje­tinjstva. Isto vrijedi i za mentalne slike, percepciju, osjećaje.

Mentalna masa se ponaša poput vodene mase. I najmanji događaj, i najmanja promjena, uzrokuju reakcije u cijeloj masi. Na površinu svijesti dolaze valovi koji se nižu u obliku nepovezanih monologa ili slika koje prolaze unutarnjim ekranom razuma.

Naslućujete što je to mentalna praznina! To je savršeno glatka povr­šina svijesti i nepomična mentalna masa.

Tehnika br. 82 Stvaranje mentalne praznine

Položaj: ležeći

U stanju ste duboke opuštenosti. Obratite pozornost na cjelokupan govorni aparat, na grkljan s glasnicama, otvor na dušniku, jezik, zube i usne. Sve se to pokreće kad izgovaramo riječi. Isto se događa ako ih izgovaramo samo mentalno. Pokreti ostaju isti, ali toliko umanjeni da ih u svakodnevnom životu ne primjećujemo. U stanju duboke opuštenosti možemo ih jasno uočiti. Pustite ludog majmuna da radi.

— Koji ludi majmun?

Nekad je moj Učitelj tim izrazom opisivao nemiran razum, parazitske misli, kao i one manje parazitske, brige, mentalne slike koje prolaze ekranom razuma, ukratko, sve što ometa razum da potpuno slobodno uživa u mentalnoj praznini. Dopustite ludom majmunu da brblja. S vre­mena na vrijeme reći će pokoju riječ. Nije važan njihov smisao. Osjetit ćete vrlo jasno rad govornoga aparata.

Pokušajte nekoliko puta. Mentalno izgovorite sljedeću frazu: Vjetar vješto vije vrbama. Osjetit ćete kako donja usna izvodi odgovarajuće

mikropokrete. Mentalno izgovorite: Riba ribi grize rep. I sada ćete u grlu

i na nepcu osjetiti mikropokrete.

Prvi korak prema mentalnoj praznini je zaustavljanje neprekidnoga brbljanja ludog majmuna. Da biste to postigli, upotrijebite tehniku odva­janja govornog aparata od mlina riječi.

Promatrajte širenje lica i usredotočite se na govorni aparat. Pri udahu, osjetite penjanje vala iz dubine grla preko jezika, nepca i zubnog mesa do usana. Pri izdahu se sve povlači i ispuhuje. Osjetite težinu, sve je otežalo i kao da se ruši u vašoj percepciji. Svaki put kad vam uspinjanje i spuštanje uspije, ludi majmun će ostati miran. Uz malo vježbe uspjet ćete ga držati mirnim sve dulje i dulje i ako na trenutke još budete čuli pokoju riječ, učinit će vam se da dolazi iz daleka i u svakom slučaju neće je oblikovati govorni aparat.

Na putu smo koji vodi do mentalne praznine. Ostvarit ćemo je kad oslobodimo razum od nemira ludog majmuna. Tada više neće biti unu­tarnjih monologa, misli, mentalnih slika ni bilo kakve namjere, dakle, ni namjere da ostvarimo mentalnu prazninu. A ipak ćemo biti u stanju osluškivanja, stanju čekanja u kojem nema predmeta, s otvorenom i prijemčivom sviješću. I katkad ćemo uspjeti ostvariti prazninu. Znat ćemo da smo je postigli tek kad opet neka izbjegla slika, riječ ili zvuk prođu kroz razum. Jer dok je razum prazan, ništa se ne događa i stoga ne možemo imati svijest o nečemu, pa ni o mentalnoj praznini. Mentalna praznina nije rezultat istraživanja ni kruna bezbrojnih napora i pokušaja. To je rezultat stanja bez napora, bez istraživanja, poput sna u koji padamo tek kad se prestanemo truditi zaspati. U stanju duboke opuštenosti u kojem se nalazimo, mentalna praznina je mnogo manje nedostupna nego mače. Ona je ujedno prvi preduvjet za ostvarenje osjetilne praznine.

Stanje praznine je već samo po sebi veliko postignuće. Time se na­lazimo samo na pragu vrata koja vode ka golemom prostranstvu Znanja. Jednoga ćemo dana možda ući kroz ta vrata. Ili možda nećemo...

Tehnika br. 83 Poistovjećivanje

Položaj: ležeći.

Riječ je o poistovjećivanju sa samim sobom. Ponovno otkrivanje istovjet­nosti je onaj trenutak kad ne pravimo razliku između sebe i vlastita tijela, vlastitih misli ili percepcije. Moje tijelo, misli, percepcija ili moje ja su izrazi koji odražavaju duboku podvojenost civiliziranoga ljudskog

bića. Poistovjetiti se znači jednostavno biti. U samom bivanju nalazi se

istovjetnost, sve je jedna te ista stvar, naše ja, tijelo, misli, percepcija.

U slanju duboke opuštenosti posvetite pozornost govornome aparatu. Pokušajte se osvijestiti kao pojedinac. Mislite na riječ ja. Mentalno je izgovorite, a vaš će je govorni aparat oblikovati mikropokretima. Svi vaši pokušaji da se spoznate kao pojedinac završavaju riječju ja i njezinim smještanjem u ustima. Time se samo identificirate s bla-bla-bla.

Promatrajte istodobno usta i Tan Tien. Mentalno izgovorite produlje­ni glas u. Na usnama dolazi do mikrostezanja, a istodobno dolazi do stezanja u Tan Tienu. Nakon mnogih pokušaja, uvidjet ćete da se u Tan

Tienu nalazi još jedan govorni aparat i da proizvodi iste pokrete. Cesto su ti pokreti mnogo jači.

Mentalno izgovorite ja. Osjetite odgovarajuće pokrete u Tan Tienu.

Ponovite to nekoliko puta dok se ne prilagodite artikulaciji u Tan Tienu,

potom izravnim odgovarajućim pokretima u Tan Tienu izgovorite riječ ja. Oblikujte je misaono, izgovorite je i čekajte da dođe u Tan Tien. Bez obzira na to što ste i dalje identificirani s bla-bla-bla, na trenutke ćete je preseliti iz usta. Naći ćete se u Tan Tienu s očito novim ja i sviješću koja neće imati veze s verbalnim izražavanjem. To još uvijek nije identifikacija, ali smo barem pokidali konopce koji su nas držali pod dominacijom misli.

No misli su i dalje prisutne. Ludi majmun čeka i najmanju prigodu da se oglasi. Da bismo ga ukrotili, nije dovoljno premjestiti govorni aparat u Tan Tien. Moramo naučiti Tari Tien izgovaranju. To treba postati jed­nostavno i prirodno. Jedino tako ćemo ludog majmuna spontano spustiti. Dakle, slijedi vježba izgovaranja Tan Tienom.

Nastavimo. Vratimo se promatranju širenja. Sva vaša pozornost

usmjerena je na udah i širenje cijeloga tijela, kojem se povećava volumen

i ono zauzima sve više prostora. Ignorirajte izdah i osjećaj ispuhivanja

koji se s njime javlja.

Pri sljedećem udahu širenje će biti veće i ako i dalje zanemarujete ono što se pri izdahu događa, u vašoj će se percepciji cijelome tijelu povećavati volumen i ono će zauzimati sve veći prostor. Istodobno će granice tijela postajati sve prozračnije i na kraju će potpuno nestati. Sirenje i dalje napreduje, no vaše tijelo se sada stopilo s prostorom i u vašoj percepciji prostor se sve više i više širi. Taj prostor je svjestan svoga postojanja i ritma širenja. Tijela više nema.

Na laj način možemo nadići granice prostorije u kojoj radimo, kuće, ulice, grada... a kad dostignete druge galaksije, opet ćete upasti u zamku ludog majmuna.

Ne, ne idite predaleko. Zaustavite širenje čim u potpunosti izgubite

poimanje granica svoga tijela i kad se ono stopi s prostorom. Ostat će

dojam o toplom prostoru koji se širi i ta toplina je znak da niste otišli

predaleko.

Sada krenimo obrnutim postupkom. Svu pozornost posvetite izda-

sima koji su popraćeni sužavanjem prostora, a zanemarite udahe. To

je put povratka, no kad dostignete volumen svoga tijela, nećete naći

uobičajene granice, čvrstoću ni težinu. Činit će vam se nematerijalnim

i bez problema ćete mu dopustiti da dalje slijedi sužavanje prostora

prema Tan Tienu.

Sve će se smanjiti i saviti oko sebe. Osjetit ćete tjelesnu prisutnost i istu

intimnu, udobnu toplinu kao kad tonemo u san. Sada zauzimate prostor

Tan Tiena. Tu ste na sigurnome i u toplome. Osjećate se zaštićeni i dobro

zaklonjeni. Ideja i svjesnost oja se miješaju s percepcijom tijela i sviješću

o tjelesnome postojanju. Reći ja sada više nema smisla. Jednostavno ja

jesam. Ne postoji nikakav prostorni smještaj niti bilo kakvo vremen­

sko određenje. Postoji samo jasna očitost bivanja koja nije oblikovana

u mislima. Ja jesam i ne moram to reći ili o tome misliti, to se osjeća

izravno u svijesti.

To je poistovjećivanje. Ono nastaje u Tan Tienu i kad nam to uspije,

još ćemo se dugo osjećati vrlo zadovoljnima. Naravno, ne uspijeva nam

uvijek, ni često. Pa ipak, kad mu se samo približimo, to nam već mnogo

znači. Uskoro ćete to shvatiti.

Krenite ponovno sa širenjima tijekom udaha i krenuvši od Tan Tiena

malo po malo počnite zauzimati sve veći volumen, dok napokon ne

pronađete uobičajene granice tijela, ah tako da ga ispunite iznutra. Činit

će vam se praznim. Ima centar - Tan Tien - s kojim ste i dalje u intimnoj

vezi. Dopunite svaki izdah vrlo laganim pritiscima koji dolaze iz Tan

Tiena i daju vašem tijelu sve veću postojanost. Uskoro će tijelo ponovno

poprimiti svoju mišićnu postojanost. Osjetite prisutnost tvrdih dijelova,

izgradite opet kostur u svojoj percepciji i postanite svjesni tijela osje­

ćajući ga cijeloga. To tijelo ima centar u kojem je smještena vaša svijest

0 bivanju. Postoji istovjetnost između ja, tijela, svijesti i percepcije.

Osjećate snažno fizičko blagostanje, snagu i sigurnost, radost postojanja

1 blagonaklonost za sve i svakoga.

Ostanite dugo u tom stanju. Uživajte u njemu i zapamtite ga tako da

ga možete ponovno pronaći.

Dubokim disanjem i laganim istezanjem postupno se vratite u nor­

malno stanje. Neka vam oči još neko vrijeme budu zatvorene, a potom

f u i 11 s i n e

se nasmiješite životu - on je toliko lijep kad smo se napokon s njime poistovjetili!

* * *

Katkad možemo u svakodnevnu stvarnost uvesti stanje svijesti koje smo postigli poistovjećivanjem. Možemo se jedino veseliti. Poistovjetio sam se sa svojim tijelom, percepcija sebe i svijesti čine jedno. I više od toga, percepcija se stapa sa sviješću o samom sebi. U veselju! Percepcija i ja postaju jedno. Ja sam zvuk koji čujem, ja sam okus jagode, ja sam ljubavni dodir. Ja sam drvo, ja sam zemlja, ja sam cvijet, ja sam Svemir, ja sam život...

Nematerijalno tijelo Dovoljno smo govorili o tijelu i razumu, mentalnom i tjelesnom, mate­rijalnom i nematerijalnom. Sve je to isto, jedna te ista stvarnost. Naše nas je obrazovanje dovelo do toga da dihotomistificiramo, cjepkamo tu stvarnost. Naše istraživanje ide u suprotnome smjeru, ali kreće od jezika koji je stvoren za tu dvostruku stvarnost. Pokušavam vas voditi k iskustvima u kojima je sve to drukčije. Koristim se jezikom koji svi razumijemo. Dakle, krenimo k nematerijalnom tijelu.

Rekli smo da ćemo se naći kad nadiđemo tehniku i razliku između mentalnog i tjelesnog. Je li pravi trenutak za to? Ne znam. Ako samo čitate knjigu, nemojte se upuštati u iskustva koja će uslijediti. Suprotno tomu, ako ste do sada vrijedno slijedili svu pripremu, što znači da već godinama ozbiljno vježbate, tada je došao trenutak da krenete dalje.

Tehnika br. 84 Dvojnik

Položaj: sjedeći

Napravite tehniku br. 80 i u prostoru iznad glave stvorite vrč. Ponovite nekoliko puta dizanje prstenova, onoliko koliko je potrebno za stvaranje što stvarnijeg vrča.

Ako se u nastavku tehnike vrč suviše udalji, zaustavite tehniku i nado­gradite prostor dovodeći nove prstenove. Između vrha lubanje i vrča ostaje tanašna veza. Pri udahu zgusnite Chi na dnu zdjelice, na bazi zamišljene cijevi, koja vam je služila za podizanje prstenova. Pri izdahu pritišćite iz Tan Tiena prema dolje i podignite Chi kroz cijev. Pustite ga da iziđe i po tanašnoj vezi uđe u vrč. Ne obraćajte pozornost na sporedne učinke

koji katkad prate taj postupak. Raznobojni svijetleći snopovi, nebeski

zvukovi ili anđeoski glasovi nas ne zanimaju. To je ludi majmun na djelu

i iskušava svoje posljednje trikove kako bi vas po svaku cijenu zadržao

u svom svijetu. I katkad vam priređuje predivne predstave. One nas

zanesu i tako izgubimo ono važno. Dakle, zanemarite ih i vratite se

pritiscima kojima kroz cijev punite vrč.

Uskoro će on jako povećati volumen, no ponajprije ćete ga osjetiti

gušćim i na neki način stvarnijim. Počet će se mijenjati. Kad pritisak

Guja stigne, oblik vrča će ga propustiti na bilo kojem mjestu pa će nastati

izbočina ili produžetak. Ta masa sada traži neki novi oblik. Ako se ne

umiješate, najvjerojatnije će nastati oblik vašega tijela. Prepoznat ćete

se kao što biste se bez obzira na sve prepoznali u nekoj lošoj karikaturi.

Radije pomozite toj masi Chija da stvori tijelo koje prepoznajete i koje

ćete na intiman način osjetiti svojim.

— Kako da pomognemo?

To je pitanje koje postavlja čitatelj! Tijelo koje se stvara je vaše, to

ste vi sami. Doista ste u njemu prisutni i stoga se mičite i namještajte

unutar te guste i gipke mase Chija kako biste poprimili svoj uobičajeni

oblik i položaj koji imate na podu. Pretvarate se u svoga dvojnika.

Malo po malo svijest o tijelu, prisutnost našega ja, zajedno s tjele­

snim osjećajem te prisutnosti, napuštaju tijelo koje je na podu i ulaze u

novo, nematerijalno tijelo. Mogli bismo se tu zaustaviti. Nakon nekog

vremena dolazi do povratka o kojem ćemo govoriti poslije.

Na sadašnjoj ste razini već mnogo puta izveli tehniku poistovjeći­

vanja (tehnika br. 83), kao i druge tehnike u kojima nestaje uobičajena

percepcija tijela. U sjedećem stavu ste sposobni zadržati osjećaj o uobi­

čajenim granicama tijela. Na taj način prisutnost koju osjećamo kao

tjelesnu, prelazi s tijela na zemlji u ono u prostoru. Katkad, bez obzira

na sve, to ide i dalje.

Nematerijalno tijelo odvaja se od materijalnog. Tanašna nit nestaje

i nematerijalno tijelo se udaljava. Počinjete lebdjeti u prostoru u visini

stropa.

To nije vaša mentalna slika, ni rezultat zamišljanja tijela na zemlji,

već, kratko i jasno, uobičajen osjećaj tjelesnog postojanja u vašem vlastitu

lebdećem tijelu. Razlika je golema. U vašoj percepciji postoji samo jedno

tijelo - ono pokraj stropa! Osjećate se lakšima i mnogo vam je udobnije

u vlastitoj koži nego ikad prije. Percepcija je blaža i prozračnija, pa ipak

ne postoji ni tračak sumnje u materijalnu stvarnost toga tijela, ni u

njegovu tjelesnu prisutnost u prostoru.

Tek nakon što više puta ponovite to iskustvo, moći ćete do mile volje analizirati svoju percepciju. Pitajte se sada što je objektivna stvarnost. Koje je vaše stvarno tijelo? Ono koje osjećate ili ono kojega se više ni ne sjećate iako znate da ono i dalje negdje postoji?

Pribjeći ćete tuđim svjedočenjima i utvrđivanju objektivnosti kako biste si dokazali da je vaš izlet prema stropu bio samo halucinacija. Sve bi bilo dobro kad bi se svjedočenja i objektivna utvrđivanja uskladili i time potvrdila halucinogeni karakter vašega iskustva. Ali...

Vratite se na pod kad zaželite. Pomoću volje pronaći ćete vrlo mag­lovitu, ali dovoljno jaku prisutnost svoga tijela na podu. Zaželite da se vaš dvojnik ponovno smjesti u prostor iznad glave u isti položaj koji imate na podu.

Pomoću minimalnih Oudiana i produženih udaha pozovite dvojnika da se vrati u tijelo. To je uvijek snažno iskustvo. Dvojnik polako silazi i mijenja se, kako bi se opet pretvorio u gustu i polutekuću masu Chija.

Osjetit ćete snažan pritisak u glavi. Oprez! Ako ste inače pojačano na­peti, ne izlazite se riziku! Ta iskustva nisu za vas!

Unutarnji pritisak postupno silazi i tijelo se zaista napuhuje. Dolazi do općeg povećanja svih tkiva, praćenog snažnim pritiskom. Vene su maksimalno napuhane i izbočene na posve neočekivanim mjestima. Učinak u rukama je često vrlo jak, kao i u stopalima.

Cijelo to iskustvo povratka je pomalo zamorno. Dvojniku treba vremena da se ponovno vrati u tijelo. Kad se to dogodi, osjećamo opće blagostanje. Osjećamo se osobito jakima i imamo dojam da možemo micati planine, da opet imamo dvadeset godina, da je sve moguće. I katkad doista sve i postaje moguće.

Tehnika br. 85 Putovanje

Položaj: ležeći

Već ste više puta izveli prethodnu tehniku. Odavno je vježbate i uvijek je sve dobro prošlo. Krenimo sada još dublje u nju.

Evo trenutka kad ste se vratili. Sve vam djeluje moguće. Ležite na leđa, udobno se namjestite i opustite. Postanite svjesni svoga tijela. Ono je toplo i puno unutarnjega pritiska. Zamislite da je ispunjeno toplim zrakom. Osjetite kako ste sve lakši. Osjetite dodir tijela i poda. Postanite još lakši i postupno osjetite kako taj dodir nestaje iz vaše percepcije. U određenom trenutku lebdjet ćete u prostoru. I dalje ste prisutni

u fizičkom tijelu pa ipak lebdite u prostoru i udaljavate se od poda.

Nalazite se u istom stanju kao u prethodnoj vježbi, samo što ste sada

u to stanje ušli izravno.

Vrlo rijetko se dogodi, ne znamo ni kako, da tijelo prođe kroz strop i

zidove i počne putovati. U stvari, to su trenutačna premještanja. Nađemo

se, primjerice, na katu više ili na cesti ili u susjedovoj kući. Katkad odemo

jako daleko, katkad na nepoznata mjesta i vidimo stvari i događaje kojih

se savršeno sjećamo. Katkad razgovaramo s nekim. U tim razgovorima

primamo inače nedostupne informacije. Putovanje se može dogoditi i

u vremenu. Možemo otići u prošlost ili u budućnost. Sve su to uvijek

samo halucinacije. Uvijek! Znajte da nikad niste otišli s poda, da se

nikad niste pretvorili u nematerijalno tijelo. To su se vaši osjeti poigrali

s vama. Znajte da je sve to izgradio vaš mentalni svijet, baš kao što se

to događa u snu. Sva ispitivanja to potvrđuju. Uvijek, osim u rijetkim

slučajevima gdje objektivno ispitivanje potvrđuje nemoguću viziju, kad

svjedočenje sugovornika potvrđuje sve pojedinosti razgovora. To je vrlo,

vrlo rijetko. No, ako se nemoguće ostvari, makar samo jednom, znači

da nikad nije ni bilo nemoguće. To znači da je ostvarenjem nemogućeg

dovedeno u pitanje naše shvaćanje stvarnosti, objektivnosti i znanja.

Ako ovu knjigu samo čitate, normalno je da ćete sada reći: Stvarno

je pretjerao. Naime, do sada je doista djelovao ozbiljno, kao netko tko je proži­

vio sve ono o čemu govori. Sada upada u tajanstvenu nečistoću koju je sam

ozloglasio u svim svojim knjigama. Pih!

Što ako tajanstvenost ne postoji, ako su sve te pojave dio života? Što

ako je naše dvojno tumačenje uzrok te tajanstvenosti, koju zloupotreblja­

vaju prevaranti, varalice, lopovi, prosvjetitelji, proroci i Božji sinovi?

Ako jednom doživite to o čemu sam govorio, tada ćete s lakoćom

shvatiti knjige u kojima sam govorio o znanju. I zajedno sa mnom ćete

govoriti: Život! Život je jedina nerazrješiva tajna! Život objašnjava sve ono

što se ne može objasnili ničim drugim. Sve je sadržano u životu jer sve postoji

samo unutar jedne svjesnosti, žive svjesnosti.

Osjetilna praznina — Nematerijalno tijelo, putovanje, sve je to uzbudljivo!

Razumijem vaše zanimanje za takvu vrstu iskustva no, ne zaboravite

da time i dalje istražujemo vanjski svijet. I nematerijalno tijelo mu pripada

baš kao i ono drugo koje Homo externalis želi prikazati kao jedino stvarno,

l/među njih nema razlike i oba pripadaju prvom sloju stvarnosti. Pomoću

nematerijalnog tijela možemo ostvariti potpunu osjetilnu prazninu.

Tehnika br. 86 Povlačenje osjetila

Položaj: ležeći

Prisutni ste u svom nematerijalnom tijelu, lebdite u prostoru i osjećate tijelo. Osjećate kako je vrlo lagano, ali je u vašoj percepciji i dalje ma­terijalno.

Obratite pozornost na stopala. Mentalno izgovorite: Moja stopala su

umrtvljena i više ih ne osjećam. Moja stopala nestaju. Prazno je... Potom ih

pokušajte osjetiti. Spoznat ćete da su svi osjećaji na tom mjestu nestali

i ostala je doista praznina. Bez obzira na to uspije li vam to u prvom

pokušaju ili ne, nemojte više slati mentalne poruke. Namjeru ste jasno

izrazili jednom, to će biti dovoljno za nastavak tehnike. Osjetite područje

listova i neka svi osjećaji nestanu. Prazninu ćete ostvariti ne izričući

namjeru, već usmjeravajući pozornost na određeno mjesto. Postupno

neka praznina zamjeni koljena, bedra, zdjelicu sa spolnim organima,

stražnjicu, donji dio trbuha, itd. Neki dijelovi tijela neće slijediti vašu

namjeru i ostat će nejasno prisutni. Ta prisutnost se javlja u tijelu koje

je već nematerijalno, pa stoga nema tu jasnoću karakterističnu za uobi­

čajenu percepciju. Malo se zadržite, ali nemojte suviše inzistirati niti se

koristiti mentalnim jezikom. Nastavite s tehnikom i to će nestati samo

od sebe ili se poslije vratite na to mjesto.

Na licu i glavi tehniku izvodimo vrlo detaljno jer su tu smještena

osjetila okusa, mirisa, vida i sluha, a liceje iznimno osjetljivo i na dodir.

Dakle, samo polako. Kad stignete do tog dijela, cijelo tijelo će već nestati

u praznini i ostat će prisutna samo osjetila. Neka postupno nestane

brada, obrazi, a potom i jagodice, zatim čelo i lubanja pa donja i gornja

usna, jezik i nepce, nos i grlo, desno i lijevo uho pa desno oko. Pomoću

lijevog oka zadržat ćete i dalje dodir sa svijetom i samo zbog toga činit

će vam se da i dalje postojite, da ste dio tog svijeta. Pa ipak ne posje­

dujete nikakvu percepciju ni o čemu. Svijest vam je potpuno budna i

jedan jedini otvor prema svijetu dovoljan je da vas i dalje u njemu drži.

Napokon neka nestane i lijevo oko. Ostaju nam svjesnost i volja u kojoj

nema predmeta. To je stanje u kojem ste svjesni da ste sposobni djelovati

bez obzira na to što ne posjedujete ni jednu od osobina akcije - svjesnost

i volja se isprepliću. Niste svjesni ničeg određenog, a volja se ne odnosi

ni na što konkretno, a ipak i jedno i drugo su potpuno prisutni.

Ostvarili ste prazninu osjeta i istodobno potpunu prazninu na mentalnoj razini. No sve to znat ćete tek kad se vratite jer u stanju

254 CHI, P U T E N E R G I J E

u kojem se nalazite ne postoje ni predmetna svjesnost ni želja. Biti svjestan praznine znaci da praznine ni nema. Zelja za prazninom nas udaljava od nje. Možete dugo ostati u tom stanju. U potpunosti ste se povukli iz vanjskoga svijeta, ali ne zato da se odmorite i zaboravite brige, niti da se sakrijete od poslovnih stresova. Ako ste još uvijek vezani uz vanjski svijet do te mjere da imate brige i doživljavate stres, nikad nećete ostvariti prazninu jer to je stanje koje dostižu samo oni koji su u potpunosti zadovoljni.

Zadovoljni ljudi često se vraćaju u to stanje i postižu ga sve lakše i lakše. Nemoguće ga je postići ako ostanemo prisutni u vanjskome svi­jetu. Pa ipak, možemo mu se na određen način približiti i ostvariti stanje svjesnosti blisko praznini gdje se pozornost ne zadržava ni na čemu, a volja je u iščekivanju. Tako se otvarate za drugu vrstu utjecaja. Ne kontrolirate utemeljenost onoga što činite ili govorite (a često si protur­ječite!). Vaše su akcije pune poleta, a riječ zašto više ne postoji u vašem duhu. Nešto djeluje u vama i to djelovanje je ispravno. Ne morate ga naučiti. Sve se događa s lakoćom, samo od sebe. Slijedite Put Života. No, taj put vas neće odvesti na Mjesec kako biste tamo zaboli zastavicu i na Zemlju donijeli kamenčiće. Za to trebate zauzeti drukčiji stav. No, 0 tome sam vam već govorio!

Unutarnje sunce Upravo ste se upoznali sa stanjem u kojem se gubi uobičajena percep­cija vašeg tijela i njegovih granica. Njegova čvrstoća, volumen, težina i prisutnost nestali su iz vaše percepcije. Ostaje svjesnost o prisutnosti, a prostor i ono što je prisutno isprepleli su se. To je vrlo različito sta­nje od svega onoga što ste do sada upoznali. Na naprednom stupnju već ste bili sposobni osjetiti vrlo precizno kretanje Chija. No i dalje je tu postojala razlika, primjerice između tijela i energije koja se kreće, a osobito je postojala prisutnost onoga koji opaža, koji se nije stopio ni s tijelom ni s energijom.

Sada ne postoji ni tijelo, ni Chi, niti onaj koji opaža. Postoji samo svi­jest o doživljenome. To je svijest o stvarnom postojanju, ali to stvarno što postoji i čega ste svjesni nikako nije ograničeno nekim oblikom ili volumenom. To je prisutnost u čistom prostoru. Pritom ne mislim da je taj prostor prazan. Baš naprotiv, ispunjen je stvarnom prisutnošću i svjesnošću koje ga u potpunosti integriraju. Prostor, Chi i svjesnost postaju jedno. Ta prisutnost ima centar, ali prostor nije ograničen ni u kojem smjeru što znači da ne možemo otkriti nikakav pokret. Postoji samo nešto što obuhvaća sve i mogli bismo to nazvati promjenom gustoće. Cjelokupna gustoća se mijenja u pravilnom ritmu, a nakon nekog vremena ta se

razlika smanjuje i na kraju potpuno nestaje. Ništa više ne postoji, osim, naravno, svjesnosti o postojanju, no to postojanje nije određeno u odnosu na druga postojanja. Ono je jedino stanje svjesne svjesnosti. To stanje svijesti o svjesnosti naziva se Dhyana. To je stanje koje rijetko postižemo i nakon mnogih godina strpljivog rada koji nije usmjeren na cilj. Može nam se dogoditi i onda kad ga ne tražimo, ako smo zauzeli ispravan stav. Ono nam se događa nešto češće kad vrijeme koje smo posvetili istraživanju brojimo u desetljećima. Dhyana je krajnje stanje svijesti.

Želio bih vam pomoći. Ne u razumijevanju jer nema se tu što razu­mjeti, želio bih vam pomoći da se ne zavaravate. Kad pročitamo neke knjige, u prednosti smo u odnosu na one koji ih još nisu čitali. Imamo znanje smješteno u pamćenju. Nakon što smo slijedili određeno uče­nje, možemo steći znanja koja se, osim pamćenja, pozivaju i na neke druge sposobnosti, i tako postati ono što nije dano svakome na svijetu. Glazbenik, primjerice. I potom, postoje znanja koja možemo steći samo na temelju vlastita iskustva. Ta znanja nisu dostupna u knjigama! Čak ih ni upornim vježbanjem ne postižemo uvijek, bez obzira na to stoje to preduvjet. Potrebno je iskustvo. Vaše, i samo ga vi možete ostvariti. Sve što ja mogu učiniti je govoriti. Nastojim vas ohrabriti da ustrajete i idete dalje od samih tehnika. Pokušavam vas uvjeriti da ne slušate one koji vam govore da za godinu, dvije možete dostići ono za što je drugima trebalo trideset godina!

Dhyana, stanje svijesti Kad ste prisutni u svijetu, vaša svijest je zasićena jer ne može sadržavati neograničen broj svjesnih predmeta. Postoji uvijek velik broj predmeta koji joj promaknu. Dakle, nastaje selekcija koja prikuje svijest uz jedan pogled na svijet. Zato je svijest udaljena od nekih drugih mogućih predmeta svjesnosti, kao što je, recimo, svjesnost o vašem vlastitu tijelu. Da biste bili svjesni vlastita tijela, potrebno je znatno smanjiti količinu predmeta kojima je svijest pretrpana. Da bi vaše tijelo postalo glavni predmet u vašoj svijesti, potrebno je umanjiti prisutnost svijeta i doživjeti ga kao prolaznu percepciju. Dakle, uvjet za daljnje napredovanje je skrenuti svijest od svijeta koji je guši i kojim je prezasićena i okrenuti je u potpuno suprotnome smjeru. Tako se svijest korak po korak oslobađa i svijeta i tijela. Oslobađa se predmetnog i energetskog ili suptilnog poimanja tijela. Na kraju, svijest samu sebe poima kao predmet, postaje svjesnost o svijesti, napušta svoju biološku ulogu koja se sastoji od spoznavanja, biranja, izmišljanja i vođenja. Oslobađa se svih stega, uvjetovanosti, svih utjecaja i motivacija i uzdiže se u punoj slobodi.

256 CHI. PUT E N E R G I J E

To je stanje duboke uzvišenosti koje je na sanskrtu opisano riječju

Dln/ana.

Slijedili smo svijest na njezinu putovanju od svijeta predmeta do

oslobođenja kad se zatvara oko same sebe. Pritom nam nije promaknulo

da uvijek utvrdimo pritajenu prisutnost volje, potpune ili samo djelo­

mične u obliku namjere, ali uvijek prisutne, paralelne svjesnosti.

U Dhi/ani te, se dvije paralele spajaju. Čista svijest spremna je otvoriti

se k beskonačnosti samo ako prihvatimo da ta riječ može značiti jedino

nepostojanje granita.

Svijest je spremna, ali se nikad neće otvoriti. Dhyana je najviša ra­

zina, dostupna zahvaljujući cijelom jednom životu rada, strpljenja i

odricanja. To je vrhunac. Više od toga je jedino čudo. Ono je, poput

svih čuda, rijetko i iznimno.

Dolazak na izvor života Zar su nam za sretan život potrebna neka druga čuda? Dosegnuli smo izvor života koji nam je otkrio zadovoljstvo nepoznato u vidljivome svijetu - ono proizlazi iz življenja života izravno na njegovu izvoru, a ne posredno kroz njegova objavljivanja. Civiliziranom čovjeku ta se objavljivanja događaju u raznim oblicima udaljavanja od života, od neprisutnosti tijela pa sve do poistovjećivanja s televizijskim likovima. On se kreće u smjeru potpuno suprotnome od života. Sto je tu čudno ako čovjek današnjice ne poznaje radost življenja, jednostavnu životnu radost? Životna radost je naš imetak. To je blago koje smo donijeli s naših istraživačkih putovanja. U stvari, mnogo smo putovali tijekom mnogih godina, plovili dalekim morima i katkad u daljini vidjeli neki napušten otok za koji smo slutili da je rajski.

Sada nam je jasno da je taj rajski otok uvijek bio cilj naših istraživanja. Maglovito se sjećamo da smo, zapravo, u našim istraživanjima uvijek bili vodeni nekom nevidljivom silom koja nas je vodila prema tom napušte­nom otoku. Sada znamo da napušteni otok postoji i ako još uvijek nismo doplovili do njega, to će se prije ili poslije dogoditi. Nikamo nam se ne žuri. Već odavno ne poznajemo žurbu, hitnost ili nestrpljivost.

Nastavljamo naš put i jednoga dana ćemo stići. Bit će to napušteni rajski otok. Svjesna svjesnost, čista svijest, ispražnjena od svih predmeta i puna same sebe. Ne odnosi se ni na što i ništa se ne odnosi na nju. Čak se i život povukao kako bi napravio mjesta za neodređeno stanje u kojem postoji samo svjesnost, čiji je jedini predmet sama svijest. Tu nema zadovoljstva ni radosti življenja. No, ipak postoji nešto, još veće zadovoljstvo koje bih nazvao blaženstvom. Osjetila više ne rade, dakle,

P u t t i š i n e 257

ne možemo govoriti o svjetlosti, o živahnoj toplini ili prosvijetljenosti.

To su riječi i poput svih riječi pripadaju vidljivom svijetu i imaju zna­

čenja koja se i odnose na taj svijet. Ni u kojem slučaju riječi ne mogu

dočarati stanje čiste svjesnosti. Ni ove riječi, ni bilo koje druge. Dakle,

ne pokušavajte izraziti riječima ono što se njima izraziti ne može i što

će vaše pokušaje učiniti zaista smiješnima. I proglasite smiješnima tek­

stove koji su upravo to pokušali. I nemojte se ugušiti od smijeha čitajući

komentare i rasprave o tim tekstovima, a ima ih nebrojeno mnogo.

Nemojte upasti u zamku, ne trudite se uvjeravati, prikazati, dokazivati.

Ostavite to profesionalcima. Vi se samo smijte, ali ojačajte abdominalne

mišiće jer ćete se u tom području imati čemu smijati do kraja života!

Prisutnost unutarnjega vodiča Doživjeli ste iskustvo čiste svijesti, stigli do napuštenoga rajskog otoka

i upoznali sreću. Poslije nekoliko putovanja, jedno postaje očito. Od

samog početka nešto nas vodi, nešto u nama zna kamo idemo. Jedna

jasna sila cijelo vrijeme usmjerava naše istraživanje i vodi čamai u

ispravnom smjeru - prema rajskom otoku.

Sada znamo da nismo sami. Očito je da u nama postoji jedna blago­naklona prisutnost, sila koja nas potiče na djelovanje, još jedan entitet povrh života. Već sam o tome govorio u svojim knjigama i taj sam entitet nazvao Xy. Sada ćemo ga osvijestiti. Shvatit ćemo da nam ga je prenio naš Učitelj i da je to bila srž njegova poučavanja. Njegova je uloga bila prenijeti nam Xy.

Ta prisutnost grije naše srce bez obzira na to gdje se mi nalazili i što

radili. Od početka je bilo u vama, samo ste sada svjesni da vas ono ispu­

njava, grije vas i vi ste sigurni da ćete ponovno naći rajski otok, uskoro,

čim stignete k sebi samima. Sjećanje na to iskustvo ostaje u vama poput

tople svjetlosti. To je unutarnje sunce. Ono vas sada obasjava iznutra,

baca svjetlost na vaše cjelokupno postojanje. To je vaše sunce. I u svakoj

prigodi, uvijek kad možete, uzmite si nekoliko njegovih zraka. Ostavite

sve drugo i prepustite se, okupajte se u unutarnjem suncu.

Događa se da na semaforu propustite zeleno svjetlo i da ne čujete bijesno urlanje automobilskih truba iza sebe, a onda ugledate bijesno lice koje vas vrijeđa:

— Ej! Budalo, jesi li ti na Mjesecu?

- Ne. . .

Krenite, maknite se u stranu i propustite urlajuću bujicu čudovišta na četiri kotača. Ne pokušavajte ih zaustaviti jer nećete uspjeti.

CHI, P U T E N E R G I J E

— Prijatelji, braćo, srodnici, slušajte me! Stanite, ne zalijećite se više

tako jer tamo kamo idete nema ničega. Slušajte me, zadovoljstvo je u

vama... izvor života... ljubav... napušteni otok...

Nemojte ni pokušati. Smijat će vam se u lice, rugat će vam se i ismi­

javati vas. To je pitanje veličine. Slijedili su Atilu i obožavali Hitlera,

ali zato su razapeli Isusa. A vama će se smijati u lice. Smijte se, dakle, s

njima. To su vaši prijatelji, braća, srodnici. Ni po čemu se ne razlikujete

od njih, samo ste malo stariji. A oni nisu imali sreće poput vas. Nisu

primili Xi/. Jer to je sreća, ništa drugo nego sreća, a vaša zasluga je što

je niste propustili.

Ne dijelite savjete i ne objašnjavajte. U svakom slučaju, bez onoga što

nazivamo Xy, ništa nije moguće. Bez njega sve ostaje na razini riječi. Xy

se ne prenosi govorom. Baš naprotiv, riječi su najjača prepreka.

Ne izvodite predstave. Odbijte testiranja. Ne upuštajte se u rasprave.

Na taj način nikad nećete nekoga nagovoriti. Čekajte. Budite razumni i

čekajte. Srest ćete možda jednoga dana i vi učenike koji će biti sposobni

primiti vaše učenje. Slušat će vas. Bez razloga će vam vjerovati i slijediti

vas, a neće ni znati kamo ih vodite. Nećete im morati govoriti o jedinstvu sa

Svevišnjim Bićem, o dodiru s Božanskim ili o poznavanju Apsolutnog.

Godinama ćete ih poučavati tjelesnim tehnikama i oni će biti zado­

voljni što ih mogu naučiti i neće ih smatrati glupima ili smiješnima.

Vjerovat će vam. Kako inače mislite da bi vas ljudi ozbiljno shvatili i

slijedili kad od njih tražite da uvuku i izbace trticu, kad im kažete da

se preko nje dolazi na pravi Put? I onda ćete im možda jednoga dana

govoriti. Ne znam kako ćete uobličiti svoje učenje, hoćete li im govoriti

o jedinstvu sa Svevišnjim Bićem, o dodiru s Božanskim, o poznavanju

Apsolutnog ili jednostavno o životu i ljubavi? Ne znam. U svakom

slučaju, nećete moći izbjeći trticu.

Vi znate o čemu govorim. Prodrli ste u duboke slojeve ljudske stvarnosti.

Prvi sloj je za vas najočitiji. U tom sloju je jedino Apsolutno božansko,

a stražnjica je smiješna. Skala vrijednosti iz prvog sloja nema smisla

u drugim slojevima stvarnosti. To vam je poznato jer ste to iskusili.

Kako to objasniti?

Važno je da učenik doživi vlastito iskustvo, a za to su potrebne mno­

ge godine. To vam zvuči poznato!

I sami ste dugo bili prilijepljeni za prvi sloj stvarnosti, u njemu po

svaku cijenu želite naći rješenje i svatko želi svoje rješenje, a ne jedno

univerzalno, opće. Nema zajedničkoga prijevoza! Svatko ide svojim

automobilom!

P u t t i š i n e

Danas znate da za probleme iz prvog sloja nema rješenja. Napustili

ste ga da biste živjeli iznutra. Ni ondje nema rješenja, a to je zato jer nema

ni problema. Živite iznutra, tamo gdje život daje univerzalna rješenja,

konačna i zajednička svim pojedincima, svim vrstama, svemu što živi.

I zatim, govorit ćemo o onome o čemu se nema što reći. Drevni Učitelji

ostavili su n a m u nasljedstvo svoje poruke na jeziku koji se stoljećima i

u mnogim civilizacijama nije izmijenio. To je jezik tijela. Položaji, stavovi

i pokreti koje su nam ostavili, sadrže genski kod njihova znanja. Ono

nam je također nadohvat ruke.

Svijest je spremna Svijest je spremna. Jednoga dana i posljednja ograničenost se ruši. To se

događa katkad, tek kad prestanemo brojiti tisuće sati rada posvećenih

istraživanju, tek kad smo primili Xy, kad više ništa ne čujemo, kad

slučajnost to želi. Jedan razum se prosvijetli. Poruka drevnih Učitelja

proputovala je tisućljeća kroz razne civilizacije, rase i ideologije i obasjala

ljudsko postojanje koje više nikad neće biti kakvo je bilo.

Sto možemo reći o tom stanju, osim da je to stanje neograničene svi­

jesti, ali neograničene, što znači daje svijest ispražnjena od predmeta,

sjećanja i svih sadržaja. Tu prestaje svaka analiza.

O čemu bismo mogli govoriti?

Svijest je samu sebe ograničavala. U trenutku kad posljednje ograni­

čenje nestane, otvorenost je potpuna, a praznina apsolutna. U toj praznini

nema predmeta ni znakova, no istodobno smo puni svih sposobnosti

i mogućnosti.

Punoća ovisi o iskustvu. To je očito, to je doista očito. To je trenutak

kad pristupamo Znanju, no ono nema sadržaja. Tek nakon putovanja

unatrag, postaje nam jasno da je to Znanje polazna točka za sva druga

znanja. Kad krenemo na putovanje unatrag, počinje povijest znanja.

Izgradnja svijeta, njegovih najsitnijih pojedinosti, počinje od nepodi­

jeljene punoće. Zamislite jedan prazan i beskonačan prostor. U njemu

nema razlike između svjetlosti i mraka. Tek kad se pojavi prvi predmet,

bez obzira na to koliko bio malen, svjetlost nailazi na prepreku koja joj

omogućuje da se odrazi, da sja iz jednoga središta i zamrači ostatak

svemira. Upravo to se dogodi kad pronađemo svijest i kad ona ponovno

postane svoj vlastiti predmet.

Ona se prosvijetli, postaje blještava, jedina svjetleća točka u Svemiru.

Ona ne sadrži ništa drugo osim same sebe i najmanja stvar koja se u

njoj pojavi ne može proći nezapaženo. Upravo to se dogodi. Sviješću

CHI. H U I E N E R G I J E

prolazi volja. Javlja se prva očitost - svjesnost je željena. Nema se tu što

više reći. Riječi pripadaju jednom vrlo dalekom svijetu. Svijest je pred i v no

slobodna od riječi, jasna i svijetla. Predmet svjesnosti koji se javlja je

jedinstven, očit i jedini prisutan. Kako da ga ne zamijetimo? Kako da

ga ne postanemo svjesni?

Taj prvi predmet koji svijest prihvaća, ta prva stvar koju volja želi,

je sam život. Prije nego što se pojavi u nekom obliku, život je ponajprije

željen, on je ponajprije predmet svjesnosti, željen predmet.

Život je tu. To je prvobitna činjenica. Život je željen. To je prva očitost.

Riječi su nastale poslije i nikad neće moći izrazit i sreću zbog te očitosti,

radost tog prvog ljubavnog zanosa. To je Znanje. Ono što slijedi su

praktične pojedinosti koje čine tehničko znanje. Te će pojedinosti biti

sve manje, bit će izoliranije i zasigurno sve udaljenije od izvora života,

od prvobitne radosti, prvobitne ljubavi.

Neograničeno polje svjesnosti Tako znači, to si bio Ti! Tebe je, dakle, izabrao slučaj. Sada jasno vidiš.

I razumiješ. Riječi kojima sam se koristio za opisivanje svijeta, za tebe

sada imaju drukčije značenje.

Sada znaš što je stvarnost. Poznaješ je zbog vlastita iskustva. Ono je

jedino objektivno, pa čak i kad ga ne uspiješ podijeliti s drugima, kad u

njihovim očima izgleda strano i mračno poput iskustva onih koji padaju

u trans, poput onih koji imaju vizije, čuju glasove, primaju poruke s

onoga svijeta, komuniciraju s božanstvima, putuju u svoje prijašnje

živote i tko zna što sve ne. Ako to nisu lažljivci ili šaljivdžije, onda su

to osobe koje su doživjele jednu neuobičajenu stvarnost, drukčiju. To

je njihova objektivna stvarnost, isto toliko objektivna koliko i tvoja.

Pa ipak, postoji jedna temeljna razlika između tvog i njihova isku­

stva. Ti si dostigao zadnji sloj svjesnosti, neograničeno polje svjesnosti,

beskonačnost. U beskonačnosti nikakvo iskustvo nije moguće jer inače

ona istoga trena prestaje postojati. Iskustvo može biti samo konačno,

ograničeno. Ne postoji iskustvo o beskonačnosti. Ti si dostigao to stanje

svijesti (ne nesvijesti!) u kojem ne postoji nikakva diskriminacija, gdje

nema razlike između svjetla i tame, gdje je sve već sadržano, a ničega

još ni nema. Nemaš nikakvo sjećanje na to jer ondje gdje ničega nema,

ne može postojati ni sjećanje.

Pa ipak, znaš da si postigao to stanje. Siguran si u to od trenutka kad se u polju svjesnosti pojavi prvi predmet svijesti - svijest sama po sebi. Javlja se svjetlost jer u beskonačnosti postoji predmet koji je može odbi­jati. Taj prvi i jedinstveni predmet je dovoljan da baci beskonačnost u

P u t t i š i n e 261

tamu i beskonačnosti više nema. Javlja se svjetlost, a s njom i tama. U

tom trenutku posjeduješ prvobitnu svijest, čistu svjesnost. Sudjeluješ

u stvaranju svijeta, vidiš kako nastaju sljedeći slojevi stvarnosti, vidiš

kako nastaje znanje o toj stvarnosti. I kad se vratiš u materijalni svijet

i u bla-bla-bla, umireš od smijeha. Znaš koliko vrijedi znanje o prvom

sloju, a koliko vrijede predmeti. Svi predmeti, bez iznimke, pripadaju

prvom sloju. Mona Liza, kao i atomska bomba, Misa u c-molu, kao i

sida. I ti se smiješ jer se ništa drugo ni ne može.

1 smiješ se od sveg srca slušajući pripovijesti onih koji su putovali

u svoje prošle živote ili u neuobičajenu stvarnost u kojoj žive zločesta

bića koja posjeduju iznimne moći. Oni, u stvari, samo cupkaju po blatu

prvoga sloja i ne napuštaju ga ni na trenutak. Oni su žrtve nekog lažljivca

ili šaljivdžije koji se s njima poigrao i vozi ih čamcem. Taj šaljivdžija je

njihov vlastiti perceptivni i kognitivni sustav.

Sve je to tebi sada jasno, no, jedino tebi. Nikad ništa nećeš moći dokazati, ni objasniti.

Pogovor

Tako znači, to si bio ti! Tebe je, dakle, slučaj izabrao. Dobio si taj neo­čekivani dar.

Ne, ništa mi nemoj reći. Ne postavljaj mi pitanja. U svakom slučaju,

sada ti je jasno. Zašto? Kako? To su pitanja koja više za tebe nemaju

smisla. Sada imaš znanje. Idi. Skrij se. Idi živjeti u visine, na osunčane

vrhunce. Napravi ono što ja nisam mogao. Makni se od ljudi da bi mogao

uživati u daru koji si primio, njegovati ga i nekome predati.

Poučavat ćeš. Gdje god bio, na najnevjerojatnijim mjestima i u naj-

neočekivanijim okolnostima, naći će se učenik. Doći će k tebi. Jednoga

dana na tvojim vratima zvonit će dječak s klarinetom ispod ruke.

Prepoznat ćeš ga. Kao i ti nekad, i on će nositi težak teret - sjemenku,

sjemenku jedne duše.

Daj mu sve od sebe, sve mu pokaži, sve mu reci. Nemoj čekati da

bude dovoljno star da bi razumio. Budi s njime strpljiv. Ponašaj se kao

da još uvijek vjeruješ u budućnost čovječanstva. Pravi se kao da ne znaš

da je prekasno za čovjeka, već odavno je prekasno. Ponašaj se kao da

ne znaš da je čovječanstvo...

* * *

Idi! I ne vraćaj se. Osami se. Idi živjeti na osunčane vrhunce. Budi

ono što ja nikad nisam bio - veliki Učitelj, Mudrac. I zaboravi mene.

Ja sam samo stara zaljubljena luda koja još uvijek vjeruje u čuda, bez

obzira na godine, bez obzira na sve. Samo sam jedna karika u lancu.

Ja sam nitko.

Idi! Zaboravi staru zaljubljenu ludu koja će sve do kraja vjerovati u tu čudesno lijepu pojavu, u taj uzvišeni misterij, u to veliko čudo koje se zove život.

Zaključak

Chi, put Života Priveli smo kraju naše istraživanje na putu Chija. Upoznali ste jedan drugi svijet. Privukao vas je jer sadrži obećanja i nadu, inače biste ga već odavno napustili i ne bismo se tek sada pozdravljali. Imate što raditi neko vrijeme. I imate vjernog prijatelja, koji vam na svakoj stranici knjige daje ništa drugo nego pomoć. Uz vas sam. Ostajem uz vas.

Dao sam sve od sebe da budem jasan, da vas vodim na jednostavan način. Moja jedina namjera bila je poučiti vas, platiti dug svojim Učitelji ma koji su se namučili dok su mene poučavali. Poučiti, ali i pomoći vam da izbjegnete ponavljanje cijeloga puta kojim sam ja morao proći da bih stekao tako jednostavno i očito razumijevanje esencijalnog, poučiti vas i pomoći vam da izbjegnete nepotrebna traganja, teškoće i prepreke. Nastojao sam kad god je to bilo moguće.

Moji me Učitelji nisu samo poučavali tehnikama, pomogli su mi da shvatim što se nalazi iza svake tehnike i umjetnosti. Pritom je posve nevažna terminologija i ime koje ćemo dati tome nečemu što sve obu­hvaća i sve razumije.

Želio bih da jednoga dana spoznate da i iza toga imena postoji život. To je krajnja istina. Život! U njemu je sadržana sva mudrost. On nam daje odgovore na sva pitanja, sve je utjelovljeno u životu, u živoj svjesnosti. Uključujući i smrt, uključujući i vjeru u vječni život nakon smrti.

Chi je životni, a ne kineski fenomen. Poštedio sam vas pozivanja na kinesku kulturu, svih tih mučnih interpretacija o doktrinama numero-logije, ]i Jinga, pet elemenata, sedam vjetrova, yina i yanga koji nemaju nikakva smisla kad ih uvedemo u našu kulturu. U ustima zapadnjaka sve to zvuči iskrivljeno. Sve, osim kineske riječi Chi, za koju u našem jeziku nemamo odgovarajući prijevod. Riječ energija ne odgovara, osim ako mislimo na energiju urođenu životu, na tu nezamjenjivu energiju kojom se život koristi u svim svojim oblicima, u svim pojavama i koja je sastavni dio života, njegov instrument komunikacije. Ona je poziv koji život upućuje životu, nijema poruka, nositeljica ljubavi. To je Chi. I urođen

je svim živim bićima, a čovjek je i od njega uspio stvoriti instrument smrti. Još uvijek postoje stručnjaci koji su sposobni koristiti se Chijem

kao smrtonosnim oružjem, kao neobjašnjivom silom koja ubija.

Moji su mi Učitelji predali jednu drugu vrstu znanja. Nastojim mu ostati vjeran. Pokazali su mi drukčiji put, put zajedništva sa svim živim bićima, svjesno stapanje s tim golemim radosnim poletom, a to je put Života.

* * *

Upravljanje Chijem je najnevjerojatnija sposobnost koju je čovjek ikad usvojio, ali ne da bi se zabavljao. Ne igrajte se s Chijem. Ne zloupotrebljavajte ga. Nemojte od njega stvoriti sredstvo kojim ćete zadiviti prijatelje. Nemojte ga iskušavati, testirati, natjecati se s njime ili nešto slično tome. Jednostavno vježbajte. S istom lakoćom s kojom dišete. S kojom živite.

O autoru

Vlady Stevanovitch je rođen 1925. godine. Glazbu je počeo učiti kad mu je bilo 6 godina, a u 15. je godini shvatio da će ga, usprkos ustrajnosti i entuzi­jazmu, nepremostive fizičke teškoće i tjelesni nedostaci onemogućavati u postizanju duhovne dubine te umjet­nosti. Nedovoljno razvijen prsni koš i iskrivljena kralježnica, za posljedicu su imali nepravilno disanje i osjetljivo zdravlje. Ipak, bio je ustrajan u traženju

rješenja i pomoći. Jedan čovjek, koji se nakon mnogo godina vratio iz Indije, s mnogo je dobronamjernosti pokazao zanimanje za mladićeve probleme. Za nekoliko je godina preoblikovao njegovo tijelo napravivši od njega mladog atletu. Budući da je od djetinjstva bio naviknut na melodičan i naporan rad potreban za učenje glazbe, Vlady Stevanovitch je marljivo prihvaćao ponuđeno učenje.

Neumorno je trenirao i vježbao disanje i upravljanje energijom. To je postao i ostao njegov način života i ponašanja sve do danas. Tek je mnogo poslije shvatio da ga je vodio veliki Učitelj, koji mu je prenio bit tradi­cionalnoga orijentalnog učenja.

Godinama je paralelno pokušavao ovladati dvjema vještinama: jed­nom vezanom uz životnu energiju i drugom uz glazbenu ekspresiju. Jednoga dana popustio je pred očitim. Ono što je pokušavao dostići u umjetnosti, bilo mu je nadohvat ruke na području unutarnjega razvoja. Tako je napustio zanimanje glazbenika i u potpimosti se posvetio istra­živanju puta s kojim ga je upoznao njegov Učitelj.

26 godina nakon susreta s prvim Učiteljem, susreće novog Učitelja. Zahvaljujući golemoj sreći, na jednom mondenom skupu gdje nije poznavao nikoga i gdje nije imao što raditi, našao se pred čovjekom koji također nije pripadao toj sredini. Odmah je u njemu prepoznao Učitelja,

koji mu je prišao bez ikakva uvoda: Vi ste napredan učenik. Vas je poučavao

veliki Učitelj, čiji otisak nosite. Vaš razvoj nije završen. Dođite raditi sa mnom.

Ja Vam mogu pomoći da napredujete. Dakle, krajnji je rezultat njegova rada uslijedio nakon 30 godina učenja. Od tada se sve promijenilo. Vlady se povukao iz društvenoga života, sa stručnjacima s Istoka istraživao je i druge discipline. A što je osobito važno, od jednog starog Učitelja iz Kine naučio je Tai Ji Quan. Njega je također otkrio zahvaljujući sreći.

U 60. godini života prekida tišinu koju si je nametnuo. Počinje pisati knjige i osniva školu koja se za nekoliko godina proširila svijetom, jed­nostavno prenoseći učenje, koje odobravaju veliki kineski stručnjaci. Jedan od njih, Rinnie Tang, ističe: Vladi/ Stevanovitch je svakako jedan od

najsuptilnijih istraživača Tai Ji Quana na Zapadu. On je shvatio univerzalni

duh tog učenja, ne dopustivši da ga zavedu vanjski elementi karakteristični

za kinesku kulturu.