/

-

VJERSKO-INFORMATIV

, -

I TI SAM BIT CES

BOGOSLOV

Kad bi smo kao list koji ima zadatak registrirati i pomagati rast C1·kve u jednom određenom prostoru i razumije se omeđenom vremenu, željeli nekako osluhnuti što Duh danas poručuje Crkvi, Sto Duh sprema Crkvi u ovoj 1980, godini? I ova se godina sliva u rijeku vremena koje kontinuirano teče, Ona sa sobom donosi poruku prošlih trenutaka i u sebi tka vezivo sutrašnjice. Ne bi bilo dobro brzo zaboraviti Veliki Zavjet vjernosti, kojega smo pred licem sveopće Crkve dali prošlih godina, da naime izabiremo ponovo Isusa K1·ista kao svoj život i svoju nadu, kako to učiniše na vi davni pređi. I ta vjernost nije neka nebulozna, ne o onalGodin obitelji«, koj,1 jc k, 1 n1:1lni n.1st:1vak prošle 1:0,linc, koj,1 jt• bil:1 proživljcn:1 kao >1(,,1,lin,1 cljc•tt t,1« . . J

--------- ------------.1st.1 , ·,1k s i str. 1.

joj si11odi u Rimtt r,lzmišlj,tti i tr ,1-žiti što cfik,1snije pt1tevc obnove o-bitelj,. o toni se mišliu mor,1 po-z,1 b,1, 1 ti i b ,1z,1 Crkve T.1 tematik,l • treb,1 z;11nteresir:1ti i one koji toje n,1 pr,1gt1 života, b:1š kao i svecen1-l;.e, tare i brač11e drugove, je,· je . udbin., 1 Crkve i narod;t i svakog pojedine., na svoj način vezana za obitelj. I dok e je Crkva na Konci-lu i nepos1 cdno poslije njega sv,1 bila z;1u tavila i nekako nastojala vr:1titi vojin1 izvorima. I sama nas ov;1 godina vraća u vrijeme prve reforme, u vrijeme pojave prve ka-rizme koja je imala obnoviti već pomalo ohladenu ljubav i zano Cr-kve iz poapo tolskog , ·remena. Ri-ječ je tisućupetstotoj obljetnici ro-đenja velikoga patrijarhe i oca Cr-kve, ali i kulture i civilizacije, ne samo Evrope nego sve kulture koja je u n 'oj imala svoju kolijevku. Riječ je o v. Benediktu, zaštitniku Evro1)e. Kao većina naroda Evrope, tako i mi Hrvati imamo zahvaliti svoju vjeru, svoje pokrštenje, svoj ulazak u kulturu tim tihim sinovi-ma Benediktovim, čijim je samos-tanima pokrivena cijela naša domo-vina. Tim je četicama monaha Bog pripremao pokrštenje novih tada još poganskih naroda koji su s is-toka nadi1·ali u Evropu. I 1·asuše se po cijeloj Evropi. Od Monte Casina preko Zobora sve do Kijeva i od Skandinavije sve do ovih naših pro-stora. Malo je koji narod Evrope koji ne slavi kojeg benediktinca kao svoga zaštitnika. Zato bi bilo dobro izvući iz zaborava da je ova zemlja Bačka bila posuta-blagoslovljena tim samostanima. I dok tako naša vjera ide u samo korijenje pokrštenja Naroda, kao plod te življene vjere trebaju procvasti naše obitelji, ka-ko bi se njima mogli blagosiljati na-raštaji koji dolaze poslije nas. A da ova nada nije iluzija ili puka tlapnja zato nam jamči Isusova pob-jeda, jer on je s nam.a sve do kon-ca svijeta. I njegova ljubav u sva-kom vremenu diže nove Benedikte - nove karizme i njima blagosilje i Crkvu i čovječanstvo do konačnog triumfa Ljubavi.

BILI SU KAO GOLUBOVI

Kad su bili mladi, simpatični i puni idealizma o životu, ličili su na golubove, dobrohotne i bezazlene, spremne da životu dadnu svoj pri-log, te čitav svijet bude sličan an-đelima u raju, više nego suznoj do-lini. Sada se čude samima sebi i prosto ne vjeruju da je to bila samo sanla, a da je druga stvarnost, po-malo gorka i teška mogla izrasti iz takvih ideala •

>> ... Zašto si me, mama, varala? Ja hoću vidjeti svoga rođenog tatu .., . .., . ., ... , cuJes 11 marna, da vise ne mogu bez tate ... «, uvjeravala je djevojčica svo-ju majku. Majka je plakala zajedno sa kćerkom, pokazujući joj svoga muža, ne shvaćajući kako ona baš hoće svoga tatu ! •••

- ~ala Vesna Je po svaku cije-1:u htJela pridobiti svoju mamu da Je ona treba, te da se vrati kući •

.r dno1n .1c samo n ·tala 1z soi) ', a da n1tl

B Š Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

3

TAJNA USKRSENJE RADOSTI

Ljudsko biće je tako građeno da bez radosti jednostavno ne može živjeti, n1iti opstati. A po-stoje razdoblja u životu čovjeka i ljudske obitelji kada ra-dost postaje jedina nada i po-kretač naprijed. Zato uskršnji blagdani daju, ne samo kao krš-ćansko svetkovanje, u životu vjernika, nego u životu svakog čovjeka i cijelog čovječanstva, osveženje i ohrabrenje. Pa zato pokušajmo dublje ući u smisao ove radosti koja izbija iz Kri-stove pobjede nad smrću. Po-kušajmo otkriti duboku i tajno-vitu poruku i stvarnost Uskrsa u nama i za nas. Neka nas po-vede nadahnuta riječ Pisma, oso-bito Ivanovih i Pavlovih spisa.

Temelji naše uskršnje radosti

Kada se u kršćanstvu govori o usJ..:ršnjoj radosti, koja izvire iz Isusove pobjede nad grijehom

• , V

11 smrcu, cesto puta tu stvarnost veoma pojed11ostavljujemo, pa ispada da na U skrs slavimo jed-nu izvanrednu pobjedu, koju je Isus izvojevao nad silama tame

. ' os1guravši svim svojim sljedbe-nicima konačnu pobjedu i život vječni. Samo to vidjeti u pro-slavi uskršnjih tajni, znači bit-no ih osiromašiti. Zato pokušaj-mo ovaj događaj pron1atrati u cjelovitosti Božje objave i nje-govih planova nad nama.

Isus se nije zadovoljio da nam je postao u svemu sličan , uzevši na sebe našu ljudsku narav. Ni_ je se zadovoljio ni time da nas je jednostavno proglasio djecom Božjom i, dosljedno tome, svo-jom braćom. Išao je dalje pa se poistovjetio sa svojim učenicima i apostolima, ističući: ,, Tko vas primi mene prima ... " (Mt 10,40), ,,Tko vas sluša ... "' (Lk 10,16). Poistovjetio je sebe sa malenima'' i jednostavno pro-glasio da je njemu učinjeno, što je učinjeno ,,jeclnom od ove mo-je najmanje braće'' (Mt 25,40). No, to poistovječivanje kršćani_ na nije naravno apsorbiranje, nestajanje u Kristu. Ono pred-stavlja zajedništvo života. To je dakle, dijalog, dinamizam , rast, sve dok se u nama ,,ne oblil{uje Krist'' (Gal 4,19). To je poziv kršćanina i veličina njegova

poslanja. l\1i kršćani ulazimo u taj život po milosnom poz:ivu. Poziv u koji se upuštamo, jed-nom povjerova\1Ši i prihvativšii milost, jest naše svejsno s1-1djelo-vanje. Naš život podudaran sa životom Kristovim. ,,S njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo Očevom slavom, i mi živjeli novim životom'' (Rim 6,4). ,,Naš je stari čovjek raza-pet zajedno s Isusom da se uni_ šti ovaj grešni čovjek, tako da ne robujemo grijehu'' (Rim 6,6). ,,Ako smo s i1jime umrli, s nji-me ćemo i živjeti''. Moramo u tom rasti, je1· je ideal da u na-ma 1-i punini zaživi Krist, da više ne žiV'imo mi. već Isus u nama. Samo otkriće ove stvar-nosti postaje izvoron1 izvanred-ne radosti. Zbilja, kolike li na-de u pozivu našem!

U taj život sam 1nilosno une-sen po sakramentu krštenja, ali sva je težina zadatka u tome da toga postanem svjestan u sva-kidašnjici te da na tim temelji-ma gradim. Zato je stara tra-dicija Crkve 1-1pravo ostajstvo krštenja vezala uz proslavu Us-krsa, kao posadašnjenje one re_ alnosti Velikog petka i uskršnje zore, p1·imenjene na život toli-kih pojedinaca. I upravo zbog toga Crkva se priprema za sve_ tkovanje ovoga otajstva četrdeseto-dnevnim dt1hovnim vježba-ma. Kroz Božju riječ, ne samo da nam doziva u svijest ovu s-tvarnost, nego nas prema onoj riječi ,,Ako me tko ljubi, čuvat , . . . , , . ce moJu r1Jec, pa ce i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod _njega se nastaniti '' (Iv 14,23), uvodi u intimni od-nos sa Ocem i D1-1hom svetim. I govori: ,, U onaj dan ćete spoz-nati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama'' (Iv 14,20). Evo značenja i smisla korizme-nih razmišljanja. Isus nam obe-ćaje Duha svetoga koji će u na_ ma klicati ,,Abba-Oče!'' Kal{ve li nove dimenzije naše molitve? Moliti s Isusom u Dtthu, Ocu Kada govori o pričesti, kaže: ,,Tko jede moje tijelo i pije mo_ ju krv, u meni ostaje i ja u nje-mu'' (Iv 6,56). Tako, eto, opet želi trajno prebaviti 1-1 nama . A

vt ? zas o.

Isus želi ži,·jcti u nama

Samo jedan odgovor postoji na to pitanje. Isus želi biti t1·a-jno pristitan 1-1 čovječanst\.ru da bi našim usnama i srcem u Duhu Slavio Oca i molio za ci-jelu obitelj čovječanstva. Zeli u nama proći svijetom, čineći dobro. Našim srcem želi ljubi-ti sve ljude osobito one koji su mu daleki, koji ga ne poznaj1-1 i osobito one koji ga mrze. Na-šim rukama želi podići što je palo i slomljeno. Našim nogama želi poći do onih najdaljil1 i najzap1-1štenijih. Našim usnama želi donijeti veselu vijest o otkupljenju. A nadasve želi 1-1 našem tijelu i duši iznova se se darivati Ocu svome, da nas tako obogaćene uvede konačno u puninu života. Koje li vizije? Posve nove, pon1-1đene ovoga puta tebi, svakom pojedinom od nas! Kako naš život dobiva posve novo svijetlo i nove na-slućene dimenzije. Ali kakav je to zadatak?

Dvije se poglavite zapreke javljaju na putu ostvarenja o-voga ideala, a to su sile zla, si-le grijeha u meni i oko mene. Kako nam grijeh zamagljuje obzorje da se ovo čini dalekim i nedostižnim idealima, a Pavao je o tome pisao širokim sloje-vima vjernika 1-1 pojedinim Cr-kvama. Zato ako hoćemo naj-prije do jasnih spoznanja o velikoj i blagoslov]jenoj tajni Uskrsa, maknimo utjecaj sile grijeha u nama i oko nas. Zato korizmena razmišljanja, molit-ve, sveti sakramenti i djela lju_ bavi trebaju nam u tom poslu pomoći. Utihnuti svaku buku zla da bi nas ovi blagdani po-veli do razmišljanja ove tajne i da bi šiknula milosno vrelo čija bi nas milost povukla u tt1 božansku avanturu. Slutite li kolika radost može izbiti već iz same svijesti o izvanrednom Božjem pozivu, a kolika nad učinjenim koracima da na taj poziv odgovorimo

To postaje moja radost. a sva_ ka žrtva i napo1· dobijaj1-1 novo svijetlo. Tako Isusova pobjeda postaje moja pobjeda. A koli-ko tek radosti vri lcada lc1·šćanin uđe u tt1 avantti1·u? A zaš-to nebismo ovog Uslcrsa nap-ravili ovo iskt1 tvo?

LIK

Obitelj je osnovna stanica ljudskog društva. Ona je Crk-va u m alom e. Ona je svetište života, m jesto događanj a u ko-jim a d jeluj e Bog. Obitelj je toliko vel ika i draga stvarnost ljudskog živl jenja, sveta stvar-nost da o n jenom e zdravlj u o-visi sreća i život n aroda, dru-štva i kt1ltt1r e. Ove godine se oči svijeta posebno osvrću na obitelj. Ona je u cen tru našeg a razmišlj anja i molitve, jer će o suvrem enoj obitelj i govori ti Sinoda biskupa u Rim u. Obi-tel j je i u središ'-t1 obno,1e na-šega n aroda kako je to u Ninu nagla.še -O, l> na svoju sli-ku ga stvori da mt1 bude sličnost , kao muško i žensko ga stvori > kao muško i žen-sko zemlju pod-vrgne sebi > U znoju lica svoga jede kruh svoj > U bolima ra-đa potomstvo >jer zemlja neć0 više t1ništiti čavjeka > Sin drvodelje >Što je Bog sjedinio, čovjek neka ne rasta-vlja

5

U samo predvečerje Božića, Mons. Matija Zvekanović sa lijepim brojem subotičkog klera, svečanom Euharistijom oprostio se je od pokojnog PERE STA TICA, oca našega svečenika Bele Stantića, da bi tijelo njegovo položili u obiteljsku grobnicu, a dušu toga plemenitog i velikog muža preporučili ljubavi Isusa dobroga Pastira. Tko je prisustvovao sprovodnim svečanostima, imao je osjećaj da je to ispraćaj na daleki put jednog od starih patrijarha. Duga procesija od više od četrdesetoro unučadi sa cvi· jećem u naručju, okružen vijencem svoje desetoro djece, sa sinom svećenikom i kćerju redovnicom, koji su jednim glasom sudjelovali kod Mise moleći, pjevajući i pristupajući stolu Gospodnjem, mislim da je najljepši živi hvalospjev ovom jednostavnom, ali duboko ljudskom i vjerničkom životu pokojnika. Ako bi vječnom Sucu trebalo kakvog dokaznog materijala, već sam ovaj prizor ljudski govori 1nnogo. Tko je tek imao sreću da ga susretne u život.u i u dugom periodu njegova teškog trpljenja, dobio je sliku čovjeka pravednika koji živi iz vjere. Navest ću samo jedan podatalc iz mog poIjednjeg sus1·eta s njime. Govoreći o svom odnosu prema djeci J{t)\101·io j": >>Dao sam od s he sve što sam mogao, pos· ta io :am il1 na noge sa svojom pokojnom ženom. Prošle godine za 0cc sam im S\'im na da1· Pdjt lio krunice, jer sam primj ti1> cla neki muški nemaju k,·uni

S,11nc) � � \,ilometarč1 cl1jeli V„ljslilirsko

B Š Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

7

1nlada Misa .Zeljka Augustinova

Novo lace Vajske

Poslije I. svijetskog rata Vaj-ska dobiva nove stanovnike Sr-be iz Hercegovine. Duhovnu brigu za pravoslavne vjernike u Vajskoj vode vrijedni kalu-đeri iz lijepoga ma11astira u Bo_ danima. Oko 1955. godine dola-ze na sezonsl{e radove u Vajsku Hrvati iz Bosne i Hercegovine. U to vrijeme počinje novo nase-ljavanje. Preko 300 duša današ_ nje župe sv. Jurja u Vajskoj sačinjavaju vjernici koji dođoše iz Sanskog Mosta, Sasine, Ulice, Komušine. Nešto je ma-nie Hercegovaca iz l\'Ie-'ltigorja, Posušja, Mamića, Ljubuškog itd. Župa broji oko 1900 katolika. Najveći dio vjernika čine Hrva_ ti, Madžari l

os1m n1al clj Pl) 1 i-J n1 l az () ora p1· , I

rk\ on1 1 razlaz r10 kt1ćamn · 1 1111clav. tv, pa to mnoge Z~)ll-njtij '>U mnoštva onih

' što prigrliše vjeru, bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničkoz toga nema prave kršćinske zajednice, ne· ma prave župe. Treba naglasi-ti riječ post oj a no s t To znači da je bilo trajno, svjes-no i uporno, a ne samo povre· meno, površno i usput.

Eto, o tim bitnim odrednica-ma svake župe ,kao i o svemu onome što se u župi radi i tre-ba raditi, pisat ćemo i rasprav-ljati u ovoj rubrici. Da bi sve to bilo što konkretnije i što korisnije, molim vjernike kao i župnike, da šalju svoj~ pri-mjedbe, prijeclloge, kritike kao ~ opise konkretnih stanja i po· Java u pojedinim župama. Svo-je dopise šaljite na adresu: Jo-sip Temunović, 25000 Sombor G. Dimitrova 1. U pismu, a n~ na omotnici naznačite da je to za rubriku: Moja župa.

Jo ip T muno\ ić

B Š Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

9

Mladi u crkvi

,,AKO JE BOG S NAMA « •••

Vrijeme pripreme

Pohađajući vjersku pouku imali smo prilike više puta slušati o Us-krs11uću. U želji da obogate i osvje-že svoju vjeru mnogi kršćani revno su pol1ađali i još uvijek pohađaju korizmene propovijedi. Njihova pri-st1tnost i sudjelovanje u obredima Velikog tjedna bilo je uvijek po-bož110 i duboko proživljavano. U tom ozračju razmišljali smo o do-f-ađajti Kristova uskrsnuća, a živo-tom pripremali se za događaj našeg uskrsnuća. Korizma se bliži kraju i evo nas ponovo pred tim najvećim i najvažnijim blagdanom naše vjere. Da li smo ovih nekolil

BLAGDAN MAJKE ALIX U SUBOTICI

U zag1·ljaju snježne bjeline, 9. I. 1980, c1·l>Druž-be sestre Naše GospeNarod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku

B Š Knjižnica I. Kujundžića

zkvh

.org.r

s

11

Moralo je p roći dosta vrime-na, dok sa1n došao sebi, jer kad sam poč'o misu vidio sam ukor u očima mojih župljana. Zaka-snio sam i nije mi bilo teško govoriti: Ispovijedam se Bogu Svemogućem i vama braćo ... dapače, ositio sam niko ganuće u tom kajanju. Blažene oči mo-jih župljana, koje me znaju čitko ukoriti i joč čitkije mi oprostiti.

Par dana ine držalo to bla-ženo raspoloženje, što ne malo začudi dida Bašu, a mene izne-nade njegove visti.

Pripovida mi kako se kuglj'o sa Draganom i kako mu je ovaj platio večeru.

To on časti kuma, dodam ja, malo pakosno.

Časti, al' ne kuma, već boljeg kuglača.

Pa i ne možete marsovcu kumovat, a ne znam kako mu možete u kuglanju takmac bi-ti. Čudi se Bašo tak' om divanu, maši se tozle i mirka me k' o zagonetku.

Marsovci nisu sposobni za ljubav, pa ni za ženidbu.

Još me jednom ispitivački pogleda, zapali cigaretu i odlu-čuvši, valjda, da ove moje upa-dice nak_nadno razmisli, ispri-povida mi kako se prihvatio kumstva.

Niki dan, sunce omekša-lo zemlju, ja u gumnu sređivam ogrizine, kad vidim, idu od dr-uma dvoje prema mom salašu. Bunde raskopčali, al' jedva se kreću po tek otkravljenom pu-tu.

Tako, tako blaženo sunce i

što tiraju zvi1·ku iz na.

upadam ja blatni put

Vo O

OVCIJeg ru-

Ne da se Bašo zbuniti, već nastavi pripovidati kako je te varoščane njegov Beljov srda-čno pozdravio, zatrčavajući im se u noge i pokazujući oštre zube.

To je pravo upadnem ja opet ne da se Beljov zbu-niti marsovskim rafalima pre-

• z1ra.

Jedva ja njih obranio od Beljova i zovem ih unutra, a oni i ne bi, žure se, kažu. Ta ka_ ko nebi ušli unutra, niste valj-da rad livče došli. Uvedem ih unutra, oni se raskomote i po-sidamo oko astala, a Verka se drži k 'o nova mlada. Treba da se poznamo, a opet, k'o niki, nepoznati smo. Dragan oma poč''o štogod o ceremonijama i o kumu, ali ja se pravim da ne razumim o čem' divani. Uvidi deran da nisam upućen u nje-govu nevolju, pa zaćuti.

Znam ja lik protiv ćutanja i kažem im nek se oni malo od-more, a ja uzmem bokal i odem rad vina. Kad sam se vratio, oni štogod šaplju i Dragan će o'ma da mu triba kum. On se pravo i ne razume u te običaje, ali >>treba da se i te ceremonije obavestarom>lorda

• 1~

IZLOžBA O NAŠOJ >>NOBE-LOVKI>učiniti nešto lijepo za Baga