Vitamini

Pripremio Dr sc Midhat Jai, van prof

Univerzitet u Tuzli

Farmaceutski fakultet

Tuzla

VITAMINI

Materijali uz predavanje

Akademska 2006/2007 Dr Midhat Jai doc 31.UVOD

52.LIPOSOLUBILNI VITAMINI

3. HIDROSOLUBILNI VITAMINI

1. UVODVitamini spojevi vani za ljudski organizam s fiziolokog stanovita kao i s tehnolokog aspekta (prerade sirovina u proizvod). S tehnolokog aspekta potrebno je:

a) osigurati sirovinu sa to veim sadrajem vitamina;

b) to maji gubitci vitamina tijekom transporta i uvanja sirovine do prerade;

c) tijekom prerade sprijeiti odnosno svesti na minimum djelovanje faktora (temperatura, svijetlo, kisik i drugi) koji utjeu na gubitak vitamina

Vitamin se definiraju kao organske zatitne materije koje s moraju unositi u organizam u malim koliinama isto kao to se moraju unositi esencijalne amnokiseline i esencijalne masne kiseline Fukcija vitemina je esencijalne u enzimatskom sistemu metabolizma proteina , ugljinih hidrata i masnoa u ljudskom tijelu .Evidentna je njihova uloga u odravanju ljudskog zdravlja.Jedan od prvih otkrivenih vitamina je bio tiamin kojeg je otkrio Funk 1911 godine. Taj je naunik smatrao da je otkrio supstancu vanu za ivot, a s obzirom da su hemiari svrstali tu tvar u grupu amina. Naziv je doao kombinacijom latinske rijei "vita" to znai ivot i pojma amin. U poetku, kada su se vitamini tek poeli otkrivati njihova hemijska struktura nije bila poznata. Tada je dogovorno da se dodjeljuju oznake koje su bile ili samo slova abecede ili kombinacija brojki i slova. Danas je, znanstvena javnost pronala prikladne nazive za svaki pojedini vitamin npr. tiamin(B1), riboflavin(B2), askorbinska kiselina(C), biotin(H), cijanokobalamin(B12) i dr. O njima ovise normalne funkcije ljudskog organizma. U naem organizmu oni igraju vanu ulogu i nezamjenjive su komponente biohemijskih mehanizama. Da bi neka tvar bila proglasena vitaminom ona mora ispunjavati sljedece osobine:

mora biti vitalna tvar u hrani, a da nije ugljikohidrat, ni mast ni protein, a potrebna je u maloj koliini za neki metaboliki proces ili za sprjeavanje bolesti

da ju ne moe proizvoditi organizam nego da se mora unijeti hranom

Nedostaci pojedinih vitamina mogu dovesti kako do lakih tako i do teih oteenja u organizmu.Tako recimo nedostaci:

vitamina A uzrokuje tzv. nonu sljepou ( kseroftalmmiju )

vitamina D rahitis,

vitamina E miinu slabost,

vitamina K usporeno gruanje krvi, itd.

U manje razvijenim zemljama gdje su hipovitaminoze jo uvijek prisutan problem, one se javljaju najee kao dio opeg problema gladi i pothranjenosti. U razvijenim zemljama dolazi do pojave hipovitaminoze radi: loe apsorpcije; nasljednih poremeaja u izmjeni tvari; kod ljudi koji due vrijeme primaju prehrambene tvari preko infuzijskih otopina; kod kroninih alkoholiara koji uglavnom svoje energetske potrebe ne podmiruju uzimanjem hrane, ve konzumacijom etanola.Uloge vitamina u organizmu :

Antioksidanti ( E i C vitamin)

Koenzimi (B vitamini)

Koagulacija krvi(K vitamin)

Poboljanje vida ( A vitamin)

Okotavanje ( D vitamin)

Vitamini se klasino dijele na one topive u vodi i one topive u mastima (ovisno o lipofilnosti).

Trinaest je vitamina prijeko potrebno za zdravlje: devet njih topivo je u vodi, a etiri su topivi u ulju ili mastima Vitamini topivi u vodi Vitamini topivi u mastima

B1 tiamin A retinol

B2 riboflavinD kalciferol

B3 niacinE tokoferol

B5 pantotenska kiselinaK menakinon

B6 piridoksin

B9 folna kiselina

B12 cijanokobalamin

C askorbinska kiselina

H biotin

Tabela 3.5.. Podjela vitamina prema topivosti

Vitamini su spojevi vani za ljudski organizam, kako sa fiziolokog stanovita tako i sa tehnolokog aspekta, odn. prerade sirovina u gotov proizvod. S tehnolokog aspekta potrebno je: osigurati sirovinu sa to veim sadrajem vitamina;

ostavriti to manji gubitak vitamina tokom transporta i uvanja sirovine do prerade;

tokom prerade sprijeiti odnosno svesti na minimum djelovanje degradativnih faktora: temperatura, svijetlo, kisik i drugi, koji utiu na gubitak vitamina2. LIPOSOLUBILNI VITAMINI

Vitamini su organska jedinjenja koja su potrebna za normalno funkcionisanje organizma. Nalaze se u veoma malim koliinama (od mikrograma do miligrama), a ovjeku su neophodni za odranje zdravlja, rast i reprodukciju. ovjek unosi vitamine ili prekursore vitamina putem hrane jer je, usljed mutacije gena, izgubio sposobnost sinteze vitamina u vlastitom organizmu. Zajedno sa mineralnim materijama vitamini spadaju u grupu mikronutrijenata. Sam naziv vitamin (vita amin) znai da je neto esencijalno i vano.

Vitamini se razlikuju od proteina, masti i ugljikohidrata prema:

strukturi vitamini djeluju kao pojedinane molekule a ne makromolekule.

funkciji ne stvaraju energiju ali pomau enzimima u procesu metabolizma tj.djeluju kao koenzimi.

koliini potrebe se mjere u g ili mg.

Do nedostatka vitamina u organizmu dolazi zbog:

nedovoljnog unoenja u organizam putem hrane,

poremeaja u resorpciji, gubitka iz tijela.

Da bi neka tvar bila proglaena vitaminom ona mora ispunjavati sljedee osobine:

mora biti vitalna tvar u hrani, a da nije ugljeni hidrat, mast, niti protein, a potrebna je u maloj koliini za neki metaboliki proces ili za sprijeavanje bolesti

da je ne moe proizvoditi organizam nego se mora unijeti hranom.

Poremeaji uzrokovani vitaminima. Hipovitaminoze su bolesti izazvane nedovoljnim unosom vitamina putem hrane (primarne hipovitaminoze) ili steenim poremeajima digestije, apsorpcije i metabolizma vitamina uz zadovoljavajui egzogeni unos (sekundarne hipovitaminoze). Hipovitaminoze se lijee davanjem fiziolokih doza vitamina koji nedostaju, ali ih je u pravilu mogue i poeljno prevenirati pravilnom ishranom. Uzroci nedostatak vitamina su: nedovoljno unoenje

smanjenje apsorpcije

smanjenje iskoritenja

poveanje ekskrecije poveanje potreba.

Vitamin-reaktivne nasljedne metabolike bolesti (nasljedne vitaminske ovisnosti) mendelski su (monogenski) nasljedne bolesti u kojima postoji nasljedni poremeaj u metabolizmu vitamina. Njihovo kliniko znaenje je u tome to se mogu lijeiti nefizioloki velikim "farmakolokim" dozama odgovarajueg vitamina, one su 10 do 100 puta vee od fiziolokih potreba tog vitamina. Postoji vie mogunosti za nastanak vitaminske ovisnosti, a to su:

defekat transporta vitamina u stanicu

defektna pretvorba vitamina u aktivni oblik koenzima

defekat spajanja koenzima sa apoenzimom pri stvaranju holoenzima zbog mutacije apoenzima.

Hipervitaminoze su najee poremeaji koji nastaju zbog prevelikog, nefiziolokog unosa pojedinog vitamina, osobito vitamina topljivih u lipidima. Iznimno su mogue i hipervitaminoze zbog pretjeranog unosa hranom. Razliita rastvorljivost vitamina u vodi i mastima uslovljava i razne mogunosti nastanka hipervitaminoza.

Podjela vitamina prema topljivosti. Vitamini se prema topljivosti dijele na:a) vitamini topljivi u mastima: A, D, E i K

b) vitamini topljivi u vodi: tiamin (vitamin B1), riboflavin (vitamin B2), niacin (vitamin B3), pantotenska kiselina (vitamin B5), piridoksin (vitamin B6), folna kiselina (vitamin B9), cijanokobalamin (vitamin B12), askorbinska kiselina (vitamin C), biotin (vitamin H).Liposolubilni vitamini (topljivi u mastima) apsorbuju se putem limfotoka, putuju u krv pomou proteinskih nosaa, deponuju se u lipidima i tkivima te zbog toga mogu da stvaraju toksine koncentracije, a kuhanjem i pranjem se gubi manje ovih vitamina.

Hidrosolubilni vitamini (topljivi u vodi) apsorbuju se direktno u krvotok, putuju slobodno, ne trebaju proteinske nosae, ne deponuju se u tkivima, ne stvaraju toksine koncentracije, izluuju se urinom u ekscesnim stanjima, a kuhanjem i pranjem se gubi dio ovih vitamina.

Dnevne potrebe liposlolubilnih vitamina (RDA):

Vitamin A5000 i.j. ili 120 g

Vitamin D400 i.j. ili 5 g

Vitamin E15 i.j. ili 10mg

Vitamin K75-100 g

1.1. Retinol, vitamin A

Najdramatiniji efekti vitamina A se nalaze u oima. Vitamin A je potreban za pretvaranje ulazne svjetlosti u vizualne prikaze (slike), kao i za odravanje zdrave povrine oka. Takoer pomae u direktnom razvoju tjelesnih elija tj. kako i kada rastu, dijele se i koji oblik e imati. Ovaj vitamin je esencijalan za rast i reprodukciju. Igra vanu ulogu u imunim funkcijama, slui kao elijski regulator i pomae u njegovanju lica i sluznici membrana. Zdrava jetra moe da akumulira vitamin A godinama, luei ga ba u onoj mjeri u kojoj je potreban da bi se normalno reflektovao u prikazu krvne slike, to znai koristan, prirodan, proces koji zahtijeva konstantan nivo unoenja vitamina A. Velike koncentracije vitamina A mogu uzrokovati toksinost.

Vitamin A je lipofilni vitamin koji u hrani dolazi otopljen u mastima, namirnicama ivotinjskog porijekla ili kao provitamin beta karoten u namirnicama biljnoga porijekla. Za konverziju provitamina A u aktivni vitaminski oblik potrebna je razgradnja alfa ili beta karotena pomou sunevih zraka, oksidacije na zraku ili termike obrade kuhanjem.

struktura vitamina A

1.1.1. Oblici vitamina A

Tijelo koristi tri aktivne forme vitamina A, a to su: retinol, retinal, i retinoina kiselina. Sve tri forme su esencijalne, dok je retinol glavni igra u familiji vitamina A. Karotenoidi su prekursori vitamina A. Pronaeno je nekoliko hiljada karotenoida u prirodi, ali nae tijelo pretvara samo mali dio karotenoida u vitamina A. Od svih karotenoida, -karoten snabdijeva najvei dio vitamina A.

1.1.2. Funkcija vitamina AVitamin A je odluujui za vid, za odravanje zdravih elija koje se bore protiv infekcija, te za rast i razvoj.

Vid: no i dan. Vitamin A omoguava otrinu vida nou i prepoznavanje boja, tako to funkcionie kao sastavni dio retine. Retina je oblono tkivo, debljine papira, koje se nalazi na poleini one jabuice. tapiaste elije, elije u retini koje reaguju na mutno svjetlo, se nalaze u ljubiastom pigmentu zvanom rodopsin. Rodopsin se sastoji od proteina opsina i vitamina A. Svjetlost koja ulazi u oko, udarajui u retinu, dijeli (razdvaja) rodopsin i uzrokuje gubitak boje tokom luenja opsina i vitamina A. Ovaj proces izbjeljivanja aktivira elektro-impulse, koje mozak prepoznaje (interpretira) kao crno-bijele prikaze (slike). Kod dobro uhranjenih osoba, vitamina A, kombinovan sa opsinom, formira novi rodopsin koji ponovo moe reagovati na svjetlost. Ukoliko su koncentracije vitamina A niske, tijelo ne moe reformirati rodopsin, i nastaje nono sljepilo. Iako oi dobijaju samo 0,01% vitamina A, one su tako senzitivne na koncentracije vitamina A, da jedna injekcija vitamina A moe poboljati nono sljepilo u roku od nekoliko minuta. Ako se probudite u pola noi i naglo upalite jako svjetlo, biete zaslijepljeni dok se oi ne naviknu na svjetlost. Rodopsin se brzo razdvaja na jakoj svjetlosti, a smanjen dotok ine tapiaste elije koje su osjetljive na svjetlost. Kada uete u mranu sobu, ne samo da vam se zjenice raire, one takoer stvaraju rodopsin kako bi poveale senzitivnost na svjetlo. unaste elije koje su odgovorne za dobijanje slika u boji su bogate pigmentom jodopsin.

Vitamin A u elijskoj produkciji i diferencijaciji. Kada tijelo ima potrebu da proizvodi proteine, koji formiraju nove elije ili neke druge proteinske izdanke, vitamin A igra ulogu u smislu usmjeravanja proizvodnje proteina. Pomae pri regulisanju proizvodnje enzima, krvnih proteina i strukturnih proteina, kao to su oni u sastavu koe. Vitamin A uestvuje u procesu diferencijacije proces u kojem nezrele i nedefinisane vrste elija, prerastaju u odreene vrste zrelih elija, kao to je u sluaju da se posjeete po ruci ili ako se radi o plunim elijama. U ovakvim primarnim i bioloki jako bitnim funkcijama, vitamin A igra ulogu u graenju i odravanju tkiva kroz itavo tijelo.

Vitamin A i lice.Lice, sluznica membrana i druge supstance u tijelu predstavljaju epitelno tkivo. Te supstance, sve zajedno, nas oblau sa vanjske strane i omoguavaju podmazivanje tamo gdje je potrebno, kao npr. du bronhijalnih cijevi i digestivnog sistema. Epitelne elije na prednjoj strani tite nae tijelo, one se brzo unitavaju, a zamjenjuju se relativno brzo. Znakovi deficita vitamina A se rano otkriju na licu i sluznici membrana.Vitamin A i imune funkcije.Epitelno tkivo je prva linija odbrane protiv parazita i virusnih napada. Meutim ako opasni mikroorganizmi uspjeno prijeu ove barijere, na odbrambeni sistem mobilizira imune elije da napadnu uljeza. Da bi se stvorile ove elije naem organizmu je potreban vitamin A.Vitamin A i reprodukcija.Kod ena, vitamin A pomae kod plodnosti. Kod mukaraca je potreban za proizvodnju spremija. Uloga vitamina A u elijskoj reprodukciji i diferencijaciji ima vanu ulogu za normalan rast embrija.Vitamin A i kosti.Vitamin A pomae u proizvodnji elija koje su neophodne za rast kostiju. Kada djeca rastu, njihove kosti postaju due. Nedostatak vitamina A, kod djece u razvoju, dovodi do iskrivljenja kostiju i prouzrokuje formiranje nezrelih kotanih elija. Rezultat su slabo i nedovoljno formirane kosti.1.1.3. Preporuke za uzimanje vitamina A u ishrani

Da bi mogli prepoznati razlike, naunici koriste mjerenje nazvano Ekvivalent aktivnosti retinola (EAR). Jedan EAR je jednak jednom mikrogramu retinola. U prosjeku, 12 mikrograma beta karotena iz hrane, proizvodi 1 mikrogram retinola. Alfa karoten se pretvara sa jo manje efikasnosti: potrebno je 24 mikrograma da bi se proizvelo 1 mikrogram retinola. Jedan/na IU je jednak/a 0.3 mikrograma retinola, uzeta iz ivotinjske hrane (meso) i 3.6 mikrograma beta karotena iz biljne hrane.Veina Amerikanaca uzimaju adekvatan unos vitamina A i imaju velike zalihe tog vitamina u jetri. RDA za vitamin A kod mukaraca starosti od 14 god. i starijih je 900 g RAE na dan. Ze ene starosti od 14 god. i vie, RDA je 700g RAE na dan. Trudnice bi trebale konzumirati malo vie vitamina A (770g) a dojilje trebaju da unose 1,300g.

1 ekvivalent aktivnosti retinola (RAE) = 1 g retinola

= 2 g suplementiranog -karotena

= 12 g prehrambenog -karotena

= 24 g drugih prehrambenih karotenoida

Dnevne potrebe za vitaminom A (RDA):

UZRASTRDA (i.j)

Bebe mlae od 1 godine1500-2000

Djeca, starosti 1-3 godine2000-2500

Djeca, starosti 4-6 godina2500-3000

Djeca, starosti 7-10 godina3000-3500

Mukarci, stariji od 11 godina5000-6000

ene starije od 11 godina4000-5000

Trudnice i dojilje6000-7000

1.1.4. Izvori vitamina A

Hrana ivotinjskog porijekla je bogata vitaminom A. Biljna hrana, naroito uto-narandasto voe i povre sadri provitamin A (karotenoide) kao to je -karoten. Jetra je najbogatija vitaminom A. Kroz historiju, ljudi su konzumirali ulje od riblje jetre kao to je ulje od bakalara, dok danas ulje jetre bakalara postaje popularni dodatak. Ostali dobri izvori ukljuuju puter, mast, mlijeko i mlijene proizvode i umanca jajeta. Zbog toga malomasno mlijeko je utvreno kao dobar izvor vitamina A, bez obzira na to da li sadri malo ili nikako masti. Proizvoai smatraju neku hranu biljnog porijekla, margarin, itarice i neku specijalnu dijetalnu hranu kao sastavne vrijednosti. 1.1.5. Apsorpcija i metabolizamU biljnom svijetu vitamin A moemo dobiti hranom jedino u obliku prekursora poput karotena. Nakon cijepanja molekule karotena dobije se barem jedna aktivna molekula retinola ili retinoine kiseline koji imaju vitaminsku aktivnost. U ivotinjskim namirnicama se vitamin A nalazi u obliku retinil estera. Apsorpcija vitamina A se odvija u tankom crijevu. Apsorpciju ometaju alkohol, velike koliine eljeza, mineralnih ulja i neki lijekovi, dok apsorpciju pomau vitamini C, D, E, F, B-kompleks i minerali cink, kalcijum i holin. Usljed nedostatka vitamina E dolazi do usporavanja apsorpcije vitamina A. Oko 90% vitamina A se skladiti u jetri dok se ostatak skladiti u bubrezima, pluima, oima i masnom tkivu. Prethodno apsorpciji u intestinalne stanice praktino se svi retinil esteri u lumenu crijeva enzimatski konvertiraju u retinol, koji se inkorporira u hilomikronske estice skupa s ostalim lipidnim tvarima, ukljuujui karotenoide i druge liposolubilne vitamine. Vezanjem na velike lipoproteine, retinol esteri se dalje pomou egzocitoze prebacuju u limfni tok. Glavno skladite, metaboliki i regulatorni centar za vitamin A je jetra.

1.1.6. Deficit vitamina A

Iako je deficit vitamina A veoma rijedak u sjevernoj Americi i zapadnoj Evropi, ipak je to glavni razlog sljepoe u djetinjstvu irom svijeta, naroito u jugoistonoj Aziji, dijelovima Afrike, centralne i june Amerike. U ovim oblastima, nedostatak vitamina A nastaje obino kao opta posljedica nepravilne proteinske ishrane kod dojenadi i male djece. Nedostatak proteina smanjuje koncentraciju retinol-vezujueg proteina, krvnog proteinskog nosaa koji transportuje vitamin A u krv. Deficit djeluje meusobno sa drugim hranljivim deficitima i infekcijama, pogoravajui respiratorne infekcije ili diareju i time uzrokuje veliki broj smrtnosti. Pojedine grupe sjeverne Amerike su rizine zbog deficita vitamina A. Prijevremeno roena dojenad nemaju rezerve vitamina A u jetri. Alkoholiari imaju oteenu jetru tako da ona ne moe puno uvati vitamina A. Malapsorpcijske bolesti i lijekovi koji koe apsorpciju masti smanjuju apsorpciju vitamina A. Zbog toga je tijelu potreban cink jer neadekvatna konzumacija cinka moe uzrokovati simptome deficita vitamina A.

Oi.Rani tretman moe brzo popraviti nono sljepilo, rani simptom deficita vitamina A. Ali pogoran i dugotrajan deficit prijeti vidu. elije u kornei prestaju se stvarati i deficit oteuje sluznicu membrana koje omoguavaju podmazivanje. Bez adekvatne vlanosti oka, skupljaju se bakterije i prljavtina, dok se oko isuuje. Dok se kornea osipa isuivanjem, male spuvaste flekice, zvane bitots takice, poinju da se pojavljuju na oku. U ekstremnim sluajevima, kornea moe uzrokovati bolove i ak se rastopiti, uzrokovajui totalnu sljepou. Ovo su sve simptomi kseroftalmije, jednog ireverzibilnog stanja.Lice i druge epitelne elije.Nedostatak retinola uzrokuje smetnje u proizvodnji epitelnih elija i preko proteinskog keratina ispadanje korijena konih dlaka. Deficit naruava normalnu sekreciju, zaustavljajui znoj i sluz. Nedostatak sluzi oteuje respiratorni, urinarni i genitalni trakt. Produkcija spermija je sporija i kod ena plodnost opada.Imune funkcije.Deficit se javlja kod osoba koje su osjetljive na infekcije. Oteeni epitel doputa mikroorganizmima da prekorae prvu liniju odbrane. Pod normalnim okolnostima, invazija ovakih pojava bi aktivirala zatitni sistem na brzo umnoavanje imunih elija. Sa samo nekolicinom imunolokih elija, protiv ovako jakog napada, negativni mikroorganizmi mogu prouzrokovati ozbiljne, ak fatalne, posljedice kao to je diareja ili disajna infekcija. Kada se kod djece javi deficit, bezopasna infekcija kao to su ospice postaje ubica.Drugi efekti. Poto je vitamina A esencijalan za rast elija i diferencijaciju, deficit uzrokuju nekoliko problema kao npr. retardaciju, deformaciju kostiju, bubrene kamence i dr.1.1.7. Toksinost vitamina A

Iako je mala vjerovatnoa da doe do nedostatka vitamina A, iz prirodne ishrane, elje za velikim dozama zamjenskih preparata su pojaale mogunosti eventualnog predoziranja vitaminom A. Toksinost vitamina A ima irok opseg simptoma a svi su vidljivi. Tu spada umor, povraanje, trbuni bol, bol u kostima, smetnje na licu, glavobolja, nejasan ili dupli vid i oteenje jetre. Toksinost moe biti akutna, ali se ee razvija postepeno du mjeseci ili godina. Analiza iz jednog lanka Nurses Health Study nagovjetava da visoke konzumacije vitamina A ( 2,000g retinola na dan) su u vezi sa poveanjem rizika frakture kuka kod starijih ena. Najopasnije je za vrijeme prva tri mjeseca trudnoe, kada je diferencijacija elija najintenzivnija. Trudnice bi trebale dobiti odobrenje doktora prije nego to ponu uzimati retinol-sadravajue suplemente. Najvie dozvoljen nivo konzumacije (UL) za vitamin A za mukarce i ene, ukljuujui trudnice i dojilje je 3000g retinola na dan. Vi bi moda bili iznenaeni da vidite suplemente sa 25,000 IU. Moda znate ljude koji konzumiraju toliko puno soka od mrkve tako da njihovo lice dobije ukasto-narandastu boju. Ljudi tamnije boje koe imaju ukaste dlanove, tabane i stopala. Nakupljanje vika -karotena u krvi je odgovoran za ovo bezopasno stanje.

1.1.8. Tretman akni

Nekoliko oblika vitamina A se daju u terapeutskim dozama za lijeenje problema lica. Retin A i Akutan se koriste protiv akni. Ali, kao vitamina A, ovi retinoidi uzrokuju uroene defekte. ene koje planiraju trudnou, ne bi trebale uzimati lijekove odnosno trebale bi prestati uzimanje lijekova barem dvije godine prije trudnoe zbog toga to se ova vrsta medikamenata zadrava u masnim naslagama.

1.1.9. Karotenoidi Karotenoidi su biljni pigmenti koji daju utu, narandastu i crvenu boju vou i povru kao npr. kajsijama, mrkvi ili paradajzu. Glavni karotenoidi su -karoten, -karoten, lutein, zeaksantin, kriptoksantin i likopen. uto-narandasti pigment, -karoten, se nalazi u dinji, mrkvi i tikvici. - karoten, -karoten, - kriptoksantin ne mogu biti pretvoreni, tako da nemaju aktivnost vitamina A.Funkcije karotenoida.Karotenoidi se ne javljaju esencijalno u tehnikom smislu tako da dijeta bez karotenoida ne uzrokuje deficit. Bez obzira, ljudi koji jedu veliku koliinu hrane koja je bogata karotenoidima smanjuju rizik od nastanka vanijih degenerativnih bolesti. Ipak, glavna uloga koju karotenoidi imaju u smanjenju rizika je jo uvijek nejasna, mogue je da slue kao antioksidanti. Antioksidanti mogu sprijeiti oteenje koje moe dovesti do preranog starenja, do razvoja karcinoma, arteroskleroze, katarkte i velikog broja drugih oboljenja. Karotenoidi i vid.Lutein i zeaksantin naeni su u makuli oka, centralnom dijelu retine koji je odgovoran za otar i detaljan vid. Naunici vjeruju da ovi karotenoidi tite makulu od bezopasnog filtriranja sunevih zraka i od antioksidativne aktivnosti. Epidemioloke studije su nale manju uestalost makularne degeneracije i katarakte glavni uzroci sljepoe kod starijih kod ljudi koji jedu najvie lutein i zeaksantin sadravajuu hranu.Karotenoidi i karcinom. Naunici vjeruju da karotenoidi inhibiraju nastanak raka. Osobe koje konzumiraju hranu sa najveim koncentracijama karotenoida i/ili visokom razinom specifinih karotenoida skloni su riziku za pojedinih vrsta karcinoma. Konzumacija proizvoda od paradajza kao npr. sos od paradajza je povezana sa smanjenim rizikom od karcinoma prostate. Proizvodi od paradajza su odlian izvor karotenoida likopena.-karoten i lice.Jedan od najeih korisnika -karotena su osobe kojima nedostaje prirodna zatita ultravioletnog svjetla. Visoke doze -karotena pomau u zatiti lica.Karotenoidi i imunitet. Karotenoidi imaju vanu ulogu u funkcijama imunog sistema. -karoten suplementi su poveali mjere imunih funkcija kod starijih mukaraca i nepuaa.Izvori, apsorpcija i pohrana karotenoida. Narandasto i uto voe i povre sadri -karoten, -karoten i kriptoksantin. Dobri izvori -karotena su mrkva, paradajz, tikvice, dinja, kajsije i mango. Tamnozeleno povre takoer sadri karotenoide, s tim to su boje karotenoida sakrivene u bogatom zelenom pigmentu hlorofilu. Iznenaujue je da narande i mandarine imaju nizak sadraj -karotena, ali su bogate kriptoksantinom. Likopen ima crveniju boju, ima ga u paradajzu, crvenom grejpu i lubenici. Lutein i zeaksantin se nalazi u zelenom povru, crvenom biberu i tikvi. Nae tijelo apsorbuje samo 20-40% karotenoida koje pojedemo, ak i ako je unos veliki. Faktori koji ograniavaju apsorpciju masti takoer ograniavaju apsorpciju karotenoida. To ukljuuje holesterol, koji se nalazi u brzoj prehrani. 1.2. Kalciferol, vitamin Dvitamin D se zove jo i sunani vitamin. Kada ultravioletne zrake padnu na lice, one pretvaraju holesterol u vitamin D. On je esencijalan za zdrave kosti. Kod djece, on unapreuje rast i razvoj. Kod odraslih je potreban za odravanje konstrukcije, dok kod starijih sprijeava gubitak kostiju i frakture. Strukture vitamina D:

INCLUDEPICTURE "E:\\Desktop\\nastav 2009\\Broma 2009 studenti\\SEMINARI\\Maida seminari\\VITAMINI\\VITAMINI\\Local Settings\\Temp\\Temporary Directory 2 for sve u j f.zip\\dusan\\Local Settings\\Temporary Internet Files\\Content.IE5\\81WZCRGV\\zerina\\Nutricionizam_com Vitamin D - kalciferol_files\\F_vitaminD_ergosterol.gif" \* MERGEFORMAT

INCLUDEPICTURE "E:\\Desktop\\nastav 2009\\Broma 2009 studenti\\SEMINARI\\Maida seminari\\VITAMINI\\VITAMINI\\Local Settings\\Temp\\Temporary Directory 2 for sve u j f.zip\\dusan\\Local Settings\\Temporary Internet Files\\Content.IE5\\81WZCRGV\\zerina\\Nutricionizam_com Vitamin D - kalciferol_files\\F_vitaminD_7dehidrokolester.gif" \* MERGEFORMAT holekalciferol ergosterol 7-dehidrokolesterol1.2.1. Oblici vitamina DNajvaniji predstavnik grupe vitamina D je holekalciferol (D3). Vitamin D odnosno njegov aktivni oblik vitamin D3, je jedini vitamin koji se de facto moe sintetizirati u ljudskom organizmu, uz pomo UV zraka iz suneve svjetlosti. On se nalazi u namirnicama ivotinjskog porijekla (najvie ga ima u ribljem ulju). Vitamin D je jedini vitamin kojeg nema dovoljno u hrani. U koi se nalazi kao provitamin D, gdje se pod utjecajem ultraljubiastih zraka pretvara u vitamin D, odakle je dobio naziv sunani vitamin. Suneva svjetlost djeluje na 7-dehidroksiholesterol i prevodi ga u holekalciferol koji se kasnije u jetri prevodi u aktivni oblik vitamina D. Zimsko vrijeme, oblanost, smog i tamni pigmenti u koi djeluju na smanjenje koliine vitamina D. Zajedno sa mastima vitamin D se apsorbuje u krv kroz zidove crijeva. Putem krvi kalciferol se uglavnom prenosi u jetru, gdje se koristi i skladiti. 1.2.2. Funkcije vitamina DMisljenje vlada da je vitamin D zaduen za zdravlje kostiju. Ali, on je prvo i prije svega regulator nivoa kalcija u krvi. Vitamin D moe imati ulogu u prevenciji raka. Naunici istrauju na koje naine djeluje vitamin D i njegovi derivati u situacijama abnormalnog rasta elija, kao npr. kod psorijaze.

Deficit vitamina D poveava rizik od kardiovaskularnih oboljenja, multiple skleroze, reumatskog artritisa i dijabetesa tipa I .

1.2.2.1. Regulacija nivoa kalcija u krviKalcitriol je primarni regulator normalne razine kalcija i fosfora u krvi. Djeluje sa jo dva hormona, paratiroidnim hormonom (PTH) iz paratiroidnih lijezda i kalcitoninom iz tiroidne lijezde. Zajedno, nivoi ova tri hormona stalno rastu i opadaju. Tako utjeu na razinu kalcija u krvi, djelujui na ekskreciju kalcija urinom, intestinalnu apsorpciju kalcija i protok kalcija u i van kosti.

Veina funkcija vitamina D1.2.2.2. Djelovanje hormonaKao to termostat pokazuje temperaturu, tako paratiroidne lijezde prikazuju razinu kalcija u krvi otputajui PTH kad nivo kalcija u krvi opadne. PTH daje signal osteoklastima za razgradnju kotanog tkiva i otputanje kalcija u krvnu sredinu. U isto vrijeme, daje signal bubrezima da smanji ekskreciju kalcija i samim tim podstakne proizvodnju kalcitriola. Kalcitriol stimulie intenstinalne elije da apsorbuju vie kalcija iz hrane i tako poveavaju nivo kalcija u krvi.

Kada nivo kalcija u krvi postane previsok, tiroidna lijezda lui kalcitonin a samim tim aktivnost paratiroidne lijezde se smanjuje. Kalcitonin inhibira djelovanje osteoklasta a stimulie osteoblaste da viak kalcija iz krvi deponuju u kosti.

Smanjena vrijednost PTH omoguava da bubrezi nastave ekskreciju kalcija i smanje produkciju kalcitriola. Zato intenstinalne elije smanjuju apsorpciju kalcija iz hrane i na taj se nain regulie koliina kalcija u krvi.

1.2.3. Preporuene doze

Bez obzira to organizam moe da sintetie vitamin D, on je esencijalni nutrijent. Preporuena dnevna doza vitamina D je 5g / dan. Novoroenad imaju zalihe vitamina D koje traju 9 mjeseci. Poto je majino mlijeko siromano vitaminom D, dojenad koja se ne izlau suncu imaju vee potrebe za ovim vitaminom. Starenjem se poveavaju dnevne doze vitamina D jer koa gubi sposobnost sinteze ovog vitamina. Za mukarce i ene izmeu 51. i 70. godine doza se poveava na 10g na dan, a za ljude starije od 70 god. na 15g na dan. Na hrani i suplementima vitamina D doza se obino izraava u i.j.(1g = 40i.j.)Dnevne potrebe za vitaminom D:

UZRASTRDA (i.j)

Djeca 7-12 god200

Djeca 1-3 god200

Djeca 4-10 god200

ene 10-50god200

Mukarci 10-50200

Trudnice200

1.2.4. Izvori vitamina DGlavni izvor vitamina D je suneva svjetlost. Odrasle osobe ispod 50 godina trebaju se svakodnevno izlagati suncu 10-15 min, a stariji i due, da bi se sintetisala dovoljna koliina vitamina D. Duina izlaganja suncu zavisi od vie faktora: doba dana, godinje doba, lokacija, tip koe itd. Osobe sa svijetlijom koom apsorbuju vie UV zraka od osoba sa tamnijom koom. Sredstva za sunanje sa zatitnim faktorom veim od 8 blokiraju apsorpciju UV zraka, kao i zagaenje zraka i smog.

Izvori vitamina D jesu fortifikovana hrana, veinom fortifikovano mlijeko i itarice. Hrana prirodno bogata vitaminom D je riblje ulje (sardine), umance jajeta, puter, jetra. Poto je biljna hrana siromana vitaminom D, striktni vegetarijanci svoje potrebe mogu nadoknaditi izlaganjem suncu, fortifikovanom hranom i suplementima.

Izvori vitamina D1.2.5. Deficit vitamina DDeficit vitamina D izaziva oteenje kostiju. Bebe sa deficitom ovog vitamina imaju mehke, slabe kosti koje postaju savitljive kako se poveava teina djeteta i njegova aktivnost. To stanje zove se rahitis.

Iako je rahitis ei kod djece svjetlije puti moe se javiti i kod djece tamne puti ako imaju metabolike poremeaje ili piju nefortifikovano mlijeko.

Nedostatak vitamina D kod djece i odraslih je rijedak sluaj. Kod odraslih izaziva osteomalaciju ili mehke kosti. Karakterie se smanjenom apsorpcijom kalcija iz hrane i poveanim gubitkom kalcija iz kosti to poveava rizik od frakture kosti.

Zbog nedostatka minerala moe se pojaviti i osteoporoza. Karakteriu je upljine u kostima i povean rizik od frakture.

1.2.6. Trovanje vitaminom D Iako pretjerano izlaganje suncu ne moe izazvati trovanje vitaminom D, velike koliine suplemenata to mogu. Toksina doza za odrasle je preko 50 g na dan. Simptom trovanja predstavlja poveana koncentracija kalcija u krvi. Ovo stanje izaziva poveano luenje urina. Ako se ne sanira ovo stanje, tijelo deponuje viak kalcija u meka tkiva, to izaziva njihova oteenja. Ostali simptomi ukljuuju razne depresije, nauzeje, povraanje i gubitak apetita.

1.2.7. Sinteza Vitamin D3 se sintetizira iz 7-dehidroholesterola, derivata holesterola, koji se zatim fotolizira ultraljubiastim zrakama. Produkt je previtamin D3.

Previtamin D3 tada spontano izomerizira u Vitamin D3.

Vitamin D3 (kolekalciferol) se hidroksilira u jetri u 25-hidroksikolekalciferol (kalcidiol) i pohranjuje dok ne zatreba. 25-hidroksikolekalciferol se kasnije hidroksilira u bubrezima u glavni bioloki aktivni oblik 1,25-dihidroksikolekalciferol (kalcitriol).

1.3. Tokoferol, vitamin EOtkriven je 1922. godine i smatrao se afrodizijakom. Suplementi vitamina E su koriteni kao preparati protiv starenja jer imaju sposobnost da preveniraju sve, od sijede kose i bora do karcinoma i kardiovaskularnih oboljenja. Postoje sljedei oblici vitamina E :

,, i tokoferol

,, i tokotrienol

Aktivan oblik je alfa-tokoferol i najzastupljeniji je u hrani.

struktura -tokoferolaPripada grupi liposolubilnih vitamina. Otporan je prema toploti, kiseoniku iz vazduha, oksidaciji i UV zracima. Konzervisanjem se gubi oko 65% ovog vitamina. Hladnoom (zamrzavanjem) se unitava. Oksidie u uegloj masti, u prisustvu soli olova i gvoa i u alkalijama. Dok se vitamin A i D deponuju u jetri, vitamin E se deponuje u masnom tkivu i to oko 90 % rezervi vitamina E.1.3.1. Funkcije vitamina E

Vitamin E pomae u prevenciji tetnog djelovanja slobodnih radikala na polinezasiene masne kiseline u elijskoj membrani.

Vitamin E je najvei liposolubilni antioksidant u tijelu. Djeluje kao zatita svim elijskim membranama. On sprijeava oksidaciju nezasienih masnih kiselina i drugih organskih materija koje se lako oksidiu pri emu titi tkiva od oteenja koja nastaju u toku oksidacije. Bez vitamina E elijske membrane, neki enzimi i DNK su izloeni djelovanju slobodnih radikala, pomae u zatiti tkiva koe, oiju, jetre, testisa koja su osjetljiva na oksidaciju, povoljno djeluje na stabilizaciju masti u krvi i titi membrane crvenih krvnih zrnaca od oksidacionih oteenja, povoljno utjee na ouvanje ploda i na luenje mlijeka, povoljno utjee na rast, neophodan je za pravilno funkcionisanje nervnog i miinog tkiva, uestvuje u metabolizmu nukleinskih kiselina i stvaranju jedra elije, potreban je za normalan razvoj ploda, po emu je dobio naziv antisterilitetni vitamin, ima zatitnu mo pri trovanju tekim metalima, naroito olovom.

Neka istraivanja su pokazala da vitamin E uestvuje u prevenciji Alzheimer-ove bolesti, respiratornih infekcija, karcinoma prostate i jaanju odbrambenog sistema.

Veina funkcija vitamina E1.3.2. Preporuene dozeUnos vitamina E povezan je sa unosom masnih kiselina u organizam. RDA vrijednosti za unos vitamina E su za odrasle, ukljuujui i trudnice 15mg/dan i dojilje 19mg/dan. Suplementi vitamina E se mogu izraavati i u internacionalnim jedinicama (i,j) pa je 1 i,j = 0,67 mg -tokoferola.

1.3.3. Apsorpcija vitamina EVitamin E se apsorbuje u crijevima zajedno sa mastima i to prvo u limfu, a nakon toga u krv. Krv ga kasnije prenosi do jetre gdje e biti uskladiten ili upotrebljen. Ovaj vitamin se u organizmu ne uva tako dobro kao A, D ili K. Vie od polovine unesene koliine vitamina E se gubi, dio se skladiti u masnom tkivu i jetri i vrlo mala koliina u srcu, miiima, testisima, uterusu, i drugim organima. Vitamin E se moe djelimino apsorbovati kroz kou ukoliko se na nju nanosi sa zatitnom kremom. Apsorpciju vitamina E u crijevima ometaju hlor, neorgansko eljezo i mineralna ulja.

Apsorbovanje vitamina E u organizmu pomau vitamin A, B1, C, F, fosfor, selen, mangan, inozitol, a odmau mineralna ulja, uegla mast ili ulje, holin i kontraceptivne pilule. 1.3.4. Prirodni izvori

Veina ljudi koristi manje koliine vitamina E iz vie izvora to je bolje nego da se koristi vea koliina samo iz jednog izvora. Ljenjaci i sjemenke kao to su suncokretove su najbolji izvor vitamina E. Veina voa i povra sadri male koliine vitamina E. Sojino brano i kukuruzno ulje sadre dosta vitamina E, meutim, samo je 10% od toga aktivan oblik. Kuhanje, obraivanje ili zamrzavanje smanjuju njegovu koliinu u hrani. Jo neki izvori vitamina E su: biljna ulja, margarin, cijela zrna, kikiriki, orasi, klice, suncokretovo sjeme, ovseno brano, jaja, majoneza, meso, digerica, riba, piletina, sojino ulje, tamnozeleno povre, djetelina, graak, eerni sirup od melase.

Izvori vitamina E u hrani1.3.5. Deficit vitamina E

Nedostatak vitamina E je obino rijedak kod ljudi. Moe se javiti samo kod osoba koje imaju poremeaj apsorpcije masti ili genetski poremeaj. Kod odraslih je potrebno 5 10 godina da se pojave prvi simptomi nedostatka. Prvi simptom nedostatka ovog vitamina jeste pucanje elijskih membrana eritrocita, moe nastati hemolitika anemija, impotencija. Smanjenje koliine vitamina E kod novoroenadi stvara smetnje u resorpciji, dovodi do bolesti jetre itd.1.3.6. Trovanje vitaminom E

Za liposolubilne vitamine, vitamin E je iznenaujue netoksian. Meutim ukoliko se uzima sa antikoagulantnim sredstvima i aspirinima moe biti toksian. Toksina doza ovog vitamina je 1000mg/dan. Poveane vrijednosti sadraja tokoferola uoene su u plazmi dijabetiara, u trudnoi i u nekim stanjima koja su praena poveanjem sadraja holesterola u krvi.1.4. Vitamin KVitamin K je dobio naziv od danske rijei koagulation. Ovaj vitamin je esencijalan za koagulaciju krvi, bez njega bi ovjek iskrvario do smrti od obine posjekotine. Vitamin K je ustvari familija koja se sastoji od nekoliko oblika kinona. Tu spadaju :

fitokinon (K1) iz biljnih izvora,

menakinon (K2) iz ivotinjskih izvora i oblik koga sintetiu crijevne bakterije,

menadion (K3) sintetski oblik.

Vitamin K3 se koristi u lijeenju osoba koje ne mogu koristiti prirodni vitamin K ili imaju problema sa ui.

fitokinon K1

menakinon K2

menadion K31.4.1. Funkcije vitamina K

Prilikom povrede tkiva, npr. posjekotina na koi, tijelo zapoinje niz reakcija kojima se stvara tromba kojim se zaustavlja krvarenje. Za zaustavljanje krvarenja, tj. koagulaciju potrebne su vee doze vitamina K. Vitamin K takoe pomae u formiranju kosti. Nizak nivo vitamina K u krvi poveava rizik od frakture kosti.

Glavna uloga vitamina K je odravanje normalnih koncentracija proteina za zgruavanje krvi. To su faktor II, VII, IX, X, te protein Ci, protein S, koji se u jetri sintetiziraju kao inaktivni proteinski prekursori. Konverzija iz inaktivnog u aktivni gruajui faktor zahtijeva posttranslacijsku modifikaciju specifinog glutaminskog E nastavka koji se pretvara u g-karboksiglutamat. Ta modifikacija je zapravo reakcija karboksilacije za koju je potreban enzim koji zahtijeva vitamin K kao kofaktor.

Danas je ovaj proces poznat i razjanjen za faktor II, koji je poznat i kao preprotrombin, iz kojeg modifikacijom nastaje protrombin.

Veina funkcija vitamina K.

1.4.2. Preporuene doze

Dnevne potrebe za vitaminom K kod odraslih mukaraca su 120 g, kod ena, ukljuujui trudnice i dojilje, potrebe su oko 90 g /dan.

1.4.3. Prirodni izvoriBiljna hrana, naroito zeleno povre, kao to je: pinat, brokula, karfiol, zelje, kelj, zelena salata, kupus, kopriva, kao i biljna ulja, primarni su izvori vitamina K. Meutim, ako ulje stoji due na suncu, koliina vitamina K u njemu se smanjuje. Od namirnica ivotinjskog porijekla najvie ga ima u jetri, nekim sirevima, puteru, mlijeku i umancu jajeta.

Neke vrste bakterija, koje normalno ive u crijevima, za svoje potrebe sintetiu odreenu koliinu ovog vitamina, ali izvjesna koliina preostaje i za potrebe domaina (10 15%) . Izvori vitamina K u hrani

1.4.4. Apsorpcija vitamina KVitamin K je rastvorljiv u vodi i stabilan je kod povienih temperatura. Baze, jake kiseline, oksidaciona sredstva i radijacija mogu unititi ovaj vitamin. Vitamin K se apsorbuje u tankom crijevu uz pomo unih kiselina i soka pankreasa. Kod oboljenja ui i jetre javljaju se problemi u resorpciji, tako da moe doi do pojave avitaminoze K. Apsorpciju vitamina K mogu omesti i prevelike koliine vitamina E i kalcijuma. Nakon apsorpcije vitamin K biva transportovan u jetru, gdje ima vanu ulogu u sintezi protrombina, kljunog faktora u procesu zgruavanja krvi. Vitamin K odrava njegovu normalnu koncentraciju u krvi. Ovaj vitamin se skladiti u malim koliinama, dok se najvei dio izlui brzo poslije uzimanja, za razliku od drugih liposolubilnih vitamina.

1.4.5. Deficit

Kod odraslih osoba nedostatak vitamina K je rijedak, ali moe se javiti kod osoba sa poremeajem apsorpcije masti. Kod novoroenadi nedostaju crijevne bakterije koje proizvode ovaj vitamin, a i majino mlijeko je siromano vitaminom K, zato je kod njih povean rizik od nedostatka vitamina K. Ovaj deficit moe se nadoknaditi injekcijama vitamina K, koje mogu zadovoljiti potrebe nekoliko sedmica dok se ne uspostavi crijevna flora. Problem koji moe nastati usljed deficita je nenormalno krvarenje iz nosa, a u teim sluajevima krvarenja u mozgu i drugim organima. Manjak vitamina K se najee javlja i kod elijane bolesti, kolitisa, tropskog sprua. Dugotrajna terapija antibioticima moe uzrokovati deficit kod odraslih osoba.

Krvarenja u mozgu kao posljedica nedostatka vitamina K1.4.6. Trovanje vitaminom KTrovanje vitaminom K je veoma rijetko zbog toga to organizam ima sposobnost da lui ovaj vitamin bre od ostalih liposolubilnih vitamina.

2. HIDROSOLUBILNI VITAMININaunici koji su prvi otkrili vitamin B su vjerovali da je to samo jedan sloen vitamin. Kako su vie istraivali, otkrili su da je to ustvari skupina vie funkcionalno razliitih vitamina. Saznali su da se radi o osam vitamina B skupine. Inicijali za razlikovanje ovih vitamina su brojevi dodati slovu B, npr. B6 i B12. Danas, sa izuzetkom vitamina B6 i B12, obino vitamine B kompleksa nazivamo njihovim imenima: tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotenska kiselina, biotin i folna kiselina.

B vitamini djeluju prvenstveno kao koenzimi (ili kao dijelovi koenzima), kljune tvari koje zapoinju reakciju enzima. Enzimi reguliraju cjelokupan ivot jer podravaju hemijske reakcije. Vitamini B skupine su neophodni za pretvorbu ugljikohidrata, masti i proteina u energiju kao i za njihovo koritenje za izgradnju i obnavljanje tjelesnih tkiva. Manjak ovih vitamina moe dovesti do ozbiljnih posljedica ukljuujui miinu slabost, mentalnu konfuziju, paralizu, poremeaje ivanog sistema, probavne smetnje, ispucalu i ljuskavu kou, teke anemije i poremeaj rada srca. Namirnice bogate vitaminima B skupine su: tamnozeleno povre, grah, graak, itarice, meso, ribe i jaja.

Vitamin C je antioksidant, ali za razliku od vitamina E koji je takoe antioksidant,vitamin C je topljiv u vodi. Bez obzira na njihovu razliku u topljivosti, oni djeluju zajedno. Kada vitamin E "unitava" slobodni radikal, tada vitamin E postaje slobodni radikal, iako manje reaktivan. Vitamin C to moe stabilizirati, obnavljajui antioksidativne sposobnosti vitamina E.Godine 1968. mladi patolog Kilmer McCully je pregledao tijelo dvomjesenog djeaka koji je umro od rijetkog genetskog oboljenja homocistinurije stanja sa previsokim nivoom aminokiseline homocisteina u urinu. Djeije arterije su bile tako tvrde i zaprijeene da su liile na arterije kod odraslih sa tekom sranom boleu. Ovaj sluaj je bio podsjeanje na sluaj koji je vidio kod osmogodinjeg djeteta. Dr. McCully je teoretisao da su njihovi visoki nivoi homocisteina bili povezani sa sranim oboljenjem.

U sljedeih deset godina on se vrsto drao svoje kontraverzne teorije uprkos skepticizmu svojih kolega. Njegova otvorena izjava da je homocistein rizini faktor za srano oboljenje kotala ga je posla i reputacije. Ali 1992. godine upeatljivi izvjetaj Physicians Health Study obnovio je interes za teoriju Dr. McCully a. Studija koja je nadzirala zdravlje ogromne grupe fiziara je pokazala da je rizik za srana oboljenja tri puta vei kod onih doktora koji imaju najvei nivo homocisteina u krvi. Pokazalo se da je homocistein na istom nivou sa visokim nivoom holesterola u krvi i puenjem kao neovisni faktor rizika za kardiovaskularne bolesti.

Godine 1993. istraivaki tim Jean Mayer USDA Human Nutrition Research Centar on Aging at Tufts University je pokazao da se visok nivo homocisteina pojavljuje zajedno sa niskim nivoom vitamina B6, B12 i posebno folata. Ovo ima smisla zato to ova tri nutrijenta uestvuju u metabolizmu homocisteina. Kada nedostaje jedan ili vie njih, homocistein dolazi do izraaja. Na bazi Tufts Study jedna od pet starijih osoba ima visok nivo homocisteina koji je dovoljno visok da je dovede u rizino stanje.

Devedesetih godina prolog stoljea rezultati studija su jasno pokazali povezanost poveanog homocisteina sa sranim napadima i udarima, krvnim ugrucima u nogama i sa oteenjima arterija. Izgleda da homocistein doprinosi zaepljenju arterija, okidanjem proliferacije glatkih miinih elija koje se nalaze ispod najunutranjijeg sloja arterijskog zida. Ovo podebljava zid arterija i suava ih. Viak elija se dodaje na plou ili na druge ostatke u arterijama i potie stvaranje krvnog ugruka.2.1. TIAMIN (VITAMIN B1)Vitamin B1 (tiamin, aneurin) je vitamin koji se otapa u vodi i ima vanu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata. Vrlo je vaan i za normalno funkcionisanje ivanog sustava.

Bolest koja nastaje kao posljedica nedostatka tiamina je beri-beri, a prvi put je opisana u Kini prije 4 000 godina. U 19 stoljeu su vladale epidemije ove bolesti u Japanu, Kini, Indoneziji i drugim krajevima Jugoistone Azije kada je postalo popularno jelo od polirane rie. Bolest se javljala i kod ivotinja i kod ljudi. Neznajui jedan za drugoga, jedan nizozemski i jedan japanski lijenik, prvi su opisali tu bolest. Dr.K.Takaki sa Japanskog pomorskog medicinskog centra je prvi opisao nedostatke koji se javljaju kod ljudi oboljelih od beri-beri. Mornare oboljele od ove bolesti lijeio je dajui im meso, mlijeko, cjelovite itarice i kruh napravljen od prirodnog peninog brana. Godinu dana kasnije, nizozemski lijenik, Christian Eijkman objavio je da su ptice koje su jele poliranu riu bez ljuske oboljele od beri-beri. Pokuao ih je lijeiti dajui im prirodna zrna rie sa ljuskom.

Nekoliko godina kasnije u londonskom asopisu poljski naunik Kazimir Funk je iz ljuske rie izolirao anti beri-beri faktor, odnosno tvar koja u riinoj ljusci lijei tu bolest. Ujedno je bio i prvi naunik koji je 1911. godine upotrijebio rije vitamin. Meutim, tek 1926. godine je izoliran kristalan oblik tiamina i uspjeno iskuan na bolesnim pticama. Tana graa vitamina otkrivena je 1936. godine, kada je uspjela i njegova umjetna sinteza.

Tiamin je organska molekula sastavljena od pirimidinskog i tiazolskog prstena koji su meusobno povezani metilenskim mostom, a u organizmu djeluje u obliku koenzima tiamin pirofosfata.

Tiamin pirofosfat igra kljunu ulogu u prenoenju karboksilnih skupina i potpomae reakcije u kojima se stvara acetil-CoA iz piruvata tokom metabolizma. Nalazi se i u aksonima ivaca, pa ima i ulogu u neuromuskularnom prijenosu. Stoga on poboljava probavu i odrava normalno funkcioniranje ivanog sustava.

Tiamin je bijeli igliasti kristalini praak karakteristinog mirisa po kvascu. Tiamin se dobro topi u vodi, metanolu i glicerolu, a praktiki je netopljiv u etanolu, acetonu i benzenu. U kiselim je otopinama stabilan dok se u neutralnim i lunatim otopinama brzo razgrauje.

2.1.1. Funkcije tiaminaTiamin uestvuje kao koenzim u reakcijama stvaranja energije. Nedostatkom tiamina u organizmu svaka stanica gubi sposobnost koritenja energije. Budui da je tiamin dio koenzima tiamin pirofosfata (TPP), on uestvuje u reakcijama razgradnje glukoze, sinteze DNA i RNA ili stvara energijom bogate molekule koje omoguavaju sintezu proteina. TPP takoer pomae sintezu i regulaciju neurotransmitera-hemijske supstance koje djeluju poput prenosnika meu nervnim elijama.

U plazmi se nalazi slobodan tiamin, a u eritrocitima je fosforiliran u obliku TPP-a. U stanici tiamin pirofosfat je koenzim piruvat dekarboksilaze, transketolaze, uestvuje u reakcijama oksidativne dekarboksilacije 2-oksokiselina, prvenstveno piruvata i 2-oksoglutarata. Oksidativnom dekarboksilacijom piruvata nastaje acetil-CoA koji nakon toga ulazi u Krebsov ciklus, to je jedna od veza aerobnog i anaerobnog metabolizma ugljikohidrata.

2.1.2. Preporuke za unos i izvori tiamina

Budui da tiamin treba zadovoljiti nae zahtjeve za energijom on je neznatno potrebniji mukarcima, nego enama. RDA za odrale mukarce od 19 godina i starije iznosi 1,2mg/dan, a za odrasle ene 1,1mg/dan. ene tokom trudnoe i dojenja imaju poveene energetske potrebe tako da su u tim periodima njihove potrebe za tiaminom neto poveane i iznose 1,4mg/dan tokom trudnoe i 1,5mg/dan u periodu laktacije.

Ukoliko osobne dijete dopunjavaju adekvatnu energiju i ukljuuju tiaminom bogatu hranu to generalno znai dovoljno tiamina.

Budui da je tiamin pronaen u malim koliinama u svim vrstama dodataka hrani, jedenje iroko raznovrsne hrane je najbolji nain da se osigura adekvatan unos. Svinjetina je jedan od najboljih izvora tiamina.

Leguminoze (zreo grah i graak), ljenjaci, sjeme, orasi, neke vrste ribe i morske hrane su takoe dobri izvori ovog vitamina. Tiamina ima u mesu raznih ivotnja i u mnogom vou.

SHAPE \* MERGEFORMAT

Veina tiamina u amerikim dijetama potjee iz obogaenih proizvoda zrna ita: hljeb, pasta, ria i elja za jedenjem itarica. Dobri izvori tiamina su i mlijeko, pageti, us od narande, susamovo sjeme, bijela ria, crni grah i sojino mlijeko.

Toplota i alkalno kuhanje vode polako unitavaju tiamin, tako da kuhanje smanjuje tiaminske sastojke u hrani. Nema ga u uljima jer je topljiv samo u vodi.

2.1.3. Nedostatak tiaminaBeri-beri je naziv za bolest deficijencije tiamina. Beri-beri, na jeziku naroda Jugoistine Azije, znai "Ja ne mogu, ja ne mogu". Ova fraza opisuje kako su doktori prije mnogo vremena, dijagnosticirali ovu bolest. Njihovi pacijenti nisu bili sposobni ustati iz ueeg poloaja. Simptomi ukljuuju miinu slabost, gubitak apetita, oteano disanje, nervnu razdraljivost, otekline cijelog tijela i poremeaj rada ivaca sve do paralize. Ustvari, potpuna miina slabost kombinovana sa nervnom destrukcijom odmah ih je smatrala rtvama bolesti beri-beri naroito nesposobnim za pokret. Blai simptomi deficijencije tiamina se mogu pojaviti nakon 10 dana od poetka dijete bez tiamina. Znakovi uznemiravanja nervnog sistema doprinose pogoranom unosu hrane uzrokojui miinu slabost i nervnu degeneraciju. Ovi organski sistemi sa visokim zahtjevima za energiju prvi stradaju.

Digestivni problemi uzrokuju dijareju, miini problemi uzrokuju patnju, a nervni problemi oteuju koordinaciju i izazivaju osjeaj "penadle i nepotrebnosti" u rukama i stopalima. Smrt, meutim, obino dolazi zbog sranih problema. Kako srani mii propada noge i stopala su puna tekuine (edem) i to je tzv. mokri beri-beri.

Nastanak beri-beri obino se javlja kod izbjeglica i protjeranih populacija koje ovise od meunarodne pomoi u ishrani. Oni esto moraju opstajati na mljevenim bijelim itaricama, ukljuujui poliranu riu i bijelo brano, a to su sve siromani izvori tiamina koji nisu obogaeni. U industrijaliziranim zemljama, nedostatak tiamina je obino uzrokovan hroninim alkoholizmom udruenim sa siromaim dijetama. Alkohol se mijea sa apsorpcijom B vitamina. Alkohol uzrokuje nedostatak tiamina stvarajui Wernicke-Korsakoff sindrom. Simptomi ukljuuju mantalnu konfuziju i lou memoriju, kao i konstantne brze pokrete oiju. Iako je sindrom najee udruen sa stereotipinim "Skid row" alkoholiarem, moe se pojaviti kod bilo kojeg teeg dugogodinjeg alkoholiara.

2.1.4. Tiamin u pedijatriji

Beri-beri u dojenadi nastaje zbog hipovitaminoze majke, ako joj mlijeko nema dosta vitamina B1. Poznat je ak i konatalni beri-beri u djece majki koje su jako pogoene manjkom tiamina. Infantilni se beri-beri i kliniki razlikuje od beri-beri odraslih.

Infantilni beri beri je teko, za ivot opasno stanje koje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. U dobi dojeneta od 2 do 4 mjeseca oituje se kao akutno zatajenje srca sa bljedilom, cijanozom, nemirom, povraanjem, edemima, dispnejom, tahikardijom, hepatomegalijom i laktacidozom. Beri-beri kolskog djeteta je rjei, hroninog tijeka i oznaen polineuritisom, hroninom sranom insuficijencijom ili encefalopatijom.

Dijagnoza se potvruje mjerenjem koncentracije tiamina u urinu, razine piruvata u krvi ili aktivnosti transketolaza u eritrocitima. Lijeenje daje odline rezultate ako je pravodobno zapoeto. Lijei se i oboljelo dijete i majka rodilja.

Hipervitaminoza B1 nije poznata, ali su opisani sluajevi burne reakcije preosjetljivosti na parenteralno davanje tiamina. Za sada su poznate tri nasljedne metabolike bolesti koje se mogu lijeiti visokim dozama tiamina. To su: piruvina acidemija zbog manjka piruvat karboksilaze, blaa varijanta leucinoze i jedan oblik megaloblastine anemije.

2.1.5. Tiamin u metabolikim procesima

2.1.5.1. Vitamin B1 - Energija za mozak

Osobu kojoj ne trebaju dodatne koliine vitamina B1 odnosno tiamina nije teko nai. Jedete li kuhanu hranu, mogui deficit je vie nego vjerojatan. Vie od pola vitamina B1 u sirovoj hrani postaje rtva kuhanja. A ako se u prehrani ima mnogo rafiniranog, obraenog brana i itarica, "pojaanih" ili s nekim dodacima, toplina nee imati mnogo toga unititi. Trudnoa i dojenje poveavaju potrebu tijela za vitaminom B1.

Poveana potreba vitamina B1 je u sluaju da konzumiramo eer i druge rafinirane ugljikohidrate, bavimo se sportom, imamo previe aktivnu titnjau i konzumiramo previe alkohola ili aja. Potreba se takoer poveava starenjem. Osobe u starijoj ivotnoj dobi ne metaboliziraju vitamin kao to su nekad mogle te stoga moraju konzumirati veu koliinu te tvari.

2.1.5.2. Sposobnost uenja i mentalne sposobnosti

Svojstveni pokazatelj beri-beri bolesti je disfunkcija mozga, ali i duevni poremeaji postaju zamjetljivi mnogo prije nego se niska razina tiamina moe svrstati meu nedostatnu. Poveanje razine tiamina u krvi na zdraviju vrijednost pomae uvanju od duevnih poremeaja. Poto to pokazuju kolska standardna ispitivanja, dodatne koliine vitamina B1 pomau djeci s tekoama uenja, pa svoje sposobnosti mogu poveati do 25%. U nekim sluajevima posve su nestali ozbiljni poremeaji ponaanja.

Velike doze vitamina B1 omoguuju bolju koncentraciju i bolje iskoritavanje mentalnih sposobnosti. Studenti koji su dva mjeseca dnevno uzimali 50mg tijamina, bre su reagirali, jasnije razmiljali te bili staloeniji i energiniji.2.1.5.3. Agresivno i adiktivno ponaanje

Agresivno i adiktivno ponaanje kao i drugi poremeaji vezani za psihijatrijsko lijeenje ukljuujui poremeaj linosti i neke druge duevne bolesti posjeduju zajednike prehrambene navike to ukljuuje i nedostatak tijamina. Trideset posto od onih koji su primljeni u psihijatrijsku ustanovu na lijeenje pate od nedostatka vitamina B1. Kod odravanja ravnotee tvari u mozgu, npr. kod acetilholina, odgovornih za dobro raspoloenje moemo koristiti vitamin B1 u dozi od 400mg dnevno kako bi smo se oporavili od potitenosti.

2.1.5.4. Gubitak pamenja

Kod osoba koje pate od Alzheimerove bolesti razina vitamina B1 u krvi obino je znatno nia od normalne. Meutim vraanje razine tiamina u krvi ne moe popraviti ve uinjenu tetu, ali odreeni broj pacijenata s rjeom podskupinom Alzheimerove bolesti dobro reagira na vrlo velike doze vitamina B1.

2.1.5.5. ivani sistem i bol

Vitamin B1 poboljava funkcije ivanog sistema i smanjuje bol. Vitamin B1 dat u obliku injekcije moe ukloniti perifernu neuropatiju. Injekcija je djelotvorna na vie od 50% sluajeva, pod uvjetom da se B-kompleks uravnotei. Dvanaesto-tjedna terapija tiaminom i drugim vitaminima iz B kompleksa moe pomoi pacijentima s dijabetikom neuropatijom (odumiranje ivaca zbog velike koliine eera u krvi). Za lijeenje dijabetike neuropatije koriten je tiamin u obliku alitiamina u dozi od 320mg, a kao podrka koritene su velike doze vitamina B6 i vitamina B12. Veim dozama tiamina zajedno sa B-kompleksom moemo ukloniti bol od herpesa, migrenske glavobolje i neke artritine poremeaje. Oralne doze od 1-4g bi mogli ukloniti bol kod 78% pacijenata sa glavoboljom, i 25% pacijenata sa bolovima u zglobovima.

2.1.5.6. Bolesti srca

Na svakog alkoholiara sa posve razvijenom alkoholnom kardiomiopatijom dolazi stotine drugih koji pate od manjeg stupnja oteenja sranog miia nastalog zbog nedostatka vitamina B1. Diuretiki lijekovi, esto propisivani za lijeenje povienog krvnog tlaka, kongestivnog zastoja srca te protiv zadravanja vode, jo vie troe zalihe tiamina. Odgovarajue doze vitamina B1 mogu popraviti funkciju sranog miia.

2.1.5.7. Trovanje olovom

Opasnost od nakupljanja olova u organizmu ne odnosi se samo na neuvanu djecu koja jedu krhotine oguljene boje. Trovanje olovom glavna je okolina opasnost. Posljedice takvog trovanja su tekoe u uenju, oteenje ivanog sustava i drugi ivani poremeaji. Mala koliina vitamina B1 u organizmu omoguuje nakupljanje tog metala, a vee koliine vitamina B1 mogu sprijeiti nakupljanje olova.2.1.5.8. Slab imunoloki sustav kod djece

Djeca sklona tipinim bolestima oslabljenog imunolokog sustava imaju neobino visoku dozu folne kiseline i vitamina B12. Takva djeca dobro reagiraju na terapiju vitaminom B1. B-kompleks HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Vitamin_B1" \l "_note-11" \o ""

Kao to vidimo, u sluaju da u organizmu nije uravnoteen mogu se pojaviti problemi koji su rezultat oslabljenog imunolokog sustava.2.1.6. Tiamin u patologijiGlavne mete deficita tiamina periferni su ivci, srce i mozak, tako da trajan deficit tiamina dovodi do tri razliita sindroma:

a. Polineuropatija (suhi beri-beri)

b. Kardiovaskularni sindrom (vlani beri-beri)

c. Wernike-Korsakoffljev sindrom.

Tipino se ta tri sindroma pojavljuju u ovome nizu, ali ponekad se deficit oituje samo kao jedan od njih. Polineuropatija je obino simetrina i poprima oblik nespecifine periferne neuropatije sa degeneracijom mijelina i trganjem aksona, zahvaajui motorike, senzorike i refleksne lukove. Ona se najprije pojavljuje u nogama, ali se moe protegnuti na ruke, tako da se ovi bolesnici klasino predstavljaju oslabljenim nonim prstima, nogama i zapeima. U produenim stanjima tekog deficita, koje se najee nalazi u hroninih alkoholiara u zapadnom svijetu, moe se pojaviti Wernicke-Korsakoffljev sindrom. On se razvija na podlozi periferne neuropatije i srane insuficijencije, ali u nekim sluajevima on je jedina manifestacija deficita tiamina. Wernicke-ova encefalopatija oznaena je oftalmoplegijom, nistagmusom, ataksijom pri hodu, mirovanju i sagnutom poloaju, a poremeaj mentalne funkcije karakteriziran je optom smetenou, apatijom, ravnodunou i dezorijentacijom. Oko 10-20% hospitaliziranih bolesnika sa encefalopatijom umre, obino od interkurentnih infekcija, delirijum tremensa, zatajenja jetre ili iznenadnog kardiovaskularnog kolapsa. Uprkos lijeenju tiaminom, samo se oko 20% oboljelih u kojih se razvije Korsakoffljeva psihoza potpuno oporavi, to sugerira da je psiholoka abnormalnost rezultat ireverzibilnog anatomskog oteenja. Wernicke-ova encefalopatija i Korsakoffljeva psihoza nisu razliiti sindromi, nego prije susjedni stadiji jedinstvene bolesti centralnog ivanog sistema, koji imaju jednaku patofizioloku podlogu.

Lezije srednjeg ivanog sistema poprimaju oblik arinih simetrinih podruja sive diskoloracije, ponekad razmekanja sa kongestijom i moguim takastim krvarenjima. Ove su promjene osobito uestale u paraventrikularnim regijama talamusa i hipotalamusa, u mamilarnim tjelacima (omiljena lokacija), oko akvedukta u srednjem mozgu, na dnu etvrte klijetke te u prednjim regijama malog mozga.

Postoji varijabilna hipertrofija i hiperplazija malih krvnih ila, ponekad okruenim svjeim krvarenjem, degenerativne promjene u neuronima koji se ire u nekrozu i razaranje ivanih vlakana udruenih sa okruujuom reakcijom glije.

2.1.7. Toksinost tiaminaTiamin suplementi koji su jako jeftini za proizvodnju, esto ukljuuju i do 200 puta veu dnevnu vrijednost tiamina, ali do danas, nisu evidentirani sluajevi toksinosti tiamina. Ako se kontrolirano uzima, do 5 mg na dan, moe biti koriten u organizmu ako mu je potreban, inae koliine vee od 5 mg odlaze iz tijela kao neupotrijebljen "lijek" stolicom odnosno urinom.2.2. Riboflavin (vitamin B2)Na poetku su se tiamin i riboflavin smatrali istim vitaminom. Izolirali su ga Szent-Gyrgy, R. Kuhn i Th. Wager-Juregg 1933. godine iz sirutke. Izoliran je kao uti faktor rasta i sintetiziran 1935. godine. Kada je riboflavin napokon odvojen od "anti beri-beri faktora" nazvan je vitaminom B2, a kasnije riboflavin zbog njegove utonarandastozelene boje (flavin na latinskom znai ut).

Vitamin B2 ili riboflavin je vitamin B-kompleksa koji se primjenjuje u obliku soli topljivih u vodi. esto ga nazivaju i faktorom rasta odnosno disanja stanica. Ukljuen je u metabolike procese cijeloga tijela te je neophodan u iskoritavanju energije iz hrane.

Riboflavin je praak gorka okusa. Slabo se topi u vodi, a otopina je ute boje. Strukturno gledajui ine ga aloksazinska jezgra i ugljikohidrat riboza.

2.2.1. Funkcija riboflavinaRiboflavin je sastavni dio dva koenzima, flavin mononukleotid i flavin adenin dinukleotid. Oba koenzima uestvuju u reakcijama stvaranja energije iz glukoze, masnih kiselina i aminokiselina. Riboflavin takoer posjeduje aktivnost antioksidanta kao dio enzima glutation peroksidaze.

Glutation peroksidaza je enzim koji sadri selen, a reducira toksinu hidrogen peroksidazu koja se stvara u elijama i radi zajedno sa vitaminom E u redukciji slobodnih radikala

Izoaloksazinski prsten riboflavina djeluje kao reverzibilni redoks-sistem. Stoga stvaranje energije u stanicama nije mogue bez riboflavina.

Riboflavin moe pomoi kod opeklina, hronine groznice, gastrektomije, bolesti jetre, bolesti ui, hiperbilirubinemije kod novoroenadi, hipertireoidizma, dugotrajne infekcije, razliitih crijevnih bolesti i dugotrajnog stresa.

2.2.2. Preporuke za unos i izvori riboflavina

Kao to je bio sluaj kod tiamina, zahtjevi za riboflavinom se poveavaju kod poveanih potreba za energijom. Za odrasle od 19 godina i vie RDA je 1,3mg/dan za mukarce a 1,1 mg/dan za ene. U trudnoi potrebe za riboflavinom su 1,4 mg/dan, a za vrijeme dojenja 1,6 mg/dan.

Veina namirnica bogatih energijom sadri i dovoljne koliine riboflavina. Mlijeko i mlijeni proizvodi, sir i jogurt su odlini izvori riboflavina.

Obogaeni proizvodi ita, jaja i meso poput jetre i bubrega su takoer dobri izvori riboflavina. Dosta ga ima i u ribama, brokuli i pinatu.

SHAPE \* MERGEFORMAT

Riboflavin je generalno stabilniji od tiamina, ali ga svjetlost moe unititi. Riboflavinom bogata hrana bi trebala biti uvana u neprozirnim paketima. Na primjer, pakovanje mlijeka u papirne ili plastine kartone bolje titi riboflavinske sastojke mlijeka nego ista staklena flaa. Do gubitka ovog vitamina moe doi izlaganjem na suncu i kuhanjem.

2.2.3. Nedostatak riboflavinaOigledan nedostatak riboflavina (ariboflavinoza) je sada rijetka i slina deficijenciji tiamina, te je mnogo ea kod hroninih alkoholiara. Dugo koriteni sedativi, drugi barbiturati uzrokuju smanjeno stvaranje riboflavina u jetri i doprinose nedostatku riboflavina. Deficit riboflavina je esto udruen sa deficitom drugih vitamina skupine B.

Istaknut znak deficita se prvo primijeti oko usana (pucanje koe i sluznice u kutovima usana). Jezik postaje sjajan, gladak i inflamiran(glositis), usta postaju bolna i upaljena a usne inflamirane i ispucale. Kako deficijencija napreduje javljaju se karakteristine anemije. Meutim nedostatak riboflavina uzrokuje deficijenciju drugih nutrijenata, na primjer, remeti metabolizam vitamina B6 i moe izazvati njegov nedostatak. Blagi deficit kod ljudi javlja se osjeajem peenja koe i oiju, glavoboljom, poremeajima probave, depresijom i upalom koe mukih i enskih polnih organa.Prevencija. Kravlje i majino mlijeko te normalna mijeana prehrana u pravilu podmiruje dnevne potrebe za riboflavinom.2.2.4. Riboflavin u patologiji

Pretvorba riboflavina u njegove koenzime uvjetovana je mnogim iniocima, naroito hormonima i lijekovima. Na primjer, hormon titnjae i adrenalni steroidi poveavaju sintezu koenzima, a inhibitori su fenotiazini kao to je hlorpromazin i tricikliki antidepresanti (imipramin i amitriptilin).

Heiloza obino je prvi i najkarakteristiniji znak deficitnog stanja. Ona poinje kao podruje bljedoe u kutovima usana. Poetno postoje hiperkeratoza epidermisa i upalni infiltrat dermisa. Kasnije se mogu pojaviti pukotine i fisure, koje se zrakasto ire iz kutiva usana koje imaju sklonost da se sekundarno inficiraju.

Sa glositisom jezik postaje atrofian, poprimajui grimiznu boju vrlo nalik na crvenkastomodru boju cijanoze. Promjena oka ukljuuje povrinski intersticijski keratitis. U ranijim stadijumima povrinski su slojevi ronice zauzeti kapilarima. Potom slijede intersticijski upalni infiltrati i eksudacija, tvorei zamuenja i katkada ulceracije na povrini ronice.

Masni ljuskasti dermatitis preko nazolabijalnih nabora moe se rairiti u leptirastu rasprostranjenost da zahvaa obraze i kou oko uiju. Uestale su skrotalne i vulvarne lezije. U dobro izraenim sluajevima moe se takoer pojaviti atrofija koe. Eritroidna hipoplazija u kotanoj sri tipino je prisutna, ali obino nije izrazita.

2.2.5. Toksinost riboflavinaak ni velike doze riboflavina nisu tetne i nisu zabiljeeni sluajevi toksinosti ovog vitamina. U terapijskim dozama nije primijeeno trovanje, ali kod osoba koje uzimaju 3 do 4 puta i vie preparate tog vitamina urin se oboji uto, jer organizam suvine koliine izluuje preko bubrega mokraom.

2.3. niacin (vitamin B3)Povijest niacina ide u korak sa otkriem Amerike. Naime, panjolski osvajai su sa poluotoka Jukatana (Meksiko) donijeli u Evropu kukuruz. Dva stoljea kasnije panjolski lijenik Gaspar Casal opisao je kod oboljelih panjolaca bolest pelagru, dokazujui da je ta bolest posljedica neuhranjenosti dakle esto povezana sa jednolinom a deficitarnom prehranom. Niacin je ime za dva slina sastojka: nikotinska kiselina i nikotinamid, koji je takoer poznat kao niacinamid.

Topljivi su u vodi. Vitamin B3 ine derivati piridina. Nikotinska kiselina je bijeli kristalini praak koji se topi u vruoj vodi i glicerolu, a slabo topi u eteru i hloroformu. Nikotinamid je takoer bijeli kristalini praak, ali se lako topi u vodi i glicerolu, a teko u eteru i hloroformu.

Ova zdrava supstanca je dobila ime od obino nezdrave supstance. Nikotinska kiselina je 1867. godine dobijena od nikotina iz duhana. Ipak, nikotinska kiselina nije isto to i nikotin. Ranih 1940-tih godina, kada je ustanovljena njena uloga kao vitamina, dobila ja naziv naicin da je ljudi ne bi mijeali sa nikotinom.

"Da li vi puite taj hljeb?"1940-tih godina, antitobaco snage su bile zbunjene oko razlike izmeu niacina i nikotina. One su pogreno upozorile da niacinom obogaeni hljeb moe prouzrokovati zamjenu za cigarete.

2.3.1. Funkcija niacinaNiacin je dio nekoliko vanih koenzima koji uestvuju u najmanje 200 metabolikih koraka. Kao takav on igra kljunu ulogu u energetskom metabolizmu. Organizam takoer treba niacin za sintezu masnih kiselina. Nikotinska kiselina i nikotinamid funkcioniraju u tijelu nakon prevoenja u nikotinamidadenin-dinukleotid (NAD) ili nikotinamidadenindinukleotid-fosfat (NADP). NAD i NADP su koenzimi brojnih enzima ukljuenih u stanino disanje, stvaranje ATP-a itd. Slue kao akceptori vodika u reakcijama dehidrogenacije. Inae ovaj vitamin pomae u odravanju probavnog sistema i ublaava eluano-crijevne poremeaje te daje koi zdraviji izgled.

2.3.2. Preporuke za unos i izvori niacinaNiacin je jedinstven meu B vitaminima zbog toga to na organizam moe stvarati niacin iz aminokiseline triptofana koji se takoer dobija iz hrane. Uzimanje preporuenih doza su izraene preko niacin ekvivalenta(NE), mjerilo koje ukljuuje oboje, i niacin i triptofan. RDA je 16 mg/dan NE za odrasle mukarce i 14 mg/dan za odrasle ene, ukljuujui 18 mg/dan tokom trudnoe i 17 mg/dan u periodu dojenja.

Veina niacina u amerikim dijetama se dobija iz mesa, peradi, ribe, ljenjaka, kikirikija, i obogaenih cijelih proizvoda ita.

SHAPE \* MERGEFORMAT

Dobri izvori niacina su i mlijeko, mlijeni proizvod i meso raznih ivotinja, jaja, mahunarke i riba losos, dakle supstance koje su bogate bjelanevinama.

Kuhanje i antibiotici uzeti na usta, te bolesti koje oteuju resorpciju u tankom crijevu ometaju i djelovanje niacina. Niacinski prekursor triptofan nadopunjava oko polovinu naeg unosa niacina. Triptofan je esencijalna aminokiselina i integralni je dio proteinske hrane.

60 mg triptofana daje 1 mg niacina ili 1 niacin ekvivalent (NE). Zato to tijelo treba druge nutrijente (riboflavin, vitamin B6 i eljezo) za pretvorbu triptofana u niacin deficit bilo koga od njih moe pogorati nedostatak niacina.

2.3.3. Nedostatak niacinaPelagra je bolest koja nastaje kao posljedica nedostatka niacina. Rije pelagra na italijanskom znai "gruba koa" i opisuje dermatitis gruba, naglo potamnjena to se zbiva kada se koa bolesnika izloi sunevoj svjetlosti. Prvi je pelagru poeo lijeiti hranom, dajui bolesnicima umjesto kukuruza razne druge itarice, dr.Goldberger u jednoj duevnoj bolnici u SAD davne 1914. godine. Budui da je niacin koenzim koji je ukljuen u skoro svaku metaboliku reakciju, nedostatak unitava skoro cijeli organizam. Znaci pelagre su opisani kao "etiri slova d":dermatitis, diareja, demencija i konano death-smrt.

Prvi opis pelagre je pronaen 1735. godine. Velika epidemija pelagre u Junoj Americi nije izala na povrinu sve do ranih 60-tih godina 20 vijeka. Seoski siromasi su postali ovisni o dijeti od ita i masnoj slanoj svinjetini, sve siromanim izvorima niacina i triptofana. Iako kukuruz sadri niacin, niacin je vezan za protein, koji smanjuje apsorpciju. Mi danas znamo da je skvaeni kukuruz rjeenje nedostatka(Ca-hidroksid pomae oslobaanje niacina,koji mnogo poboljava apsorpciju).

Bolest pelagra je poela da pada tokom II Svjetskog rata nakon to je federalna vlada odobrila obogaivanje bijelog brana i drugih kukuruznih proizvoda niacinom. Danas je pelagra nestala u industrijaliziranim zemljama, sa izuzetkom kod pojedinih alkoholiara ili nereda koji oteavaju sintezu triptofana. Pelagra se nastavlja kod ljudi oboljelih od kuge koji ive u Junoistonoj Aziji i Africi ijim dijetama nedostaje niacina i proteina.

2.3.4. Toksinost i medicinska upotreba niacina

Za odrasle UL za niacin je 35 mg/ dan od obogaene hrane, dodataka i lijekova. Zato to megadoze niacina smanjuju LDL holesterol i podiu HDL holesterol, lijenici ga mogu propisivati. ak 1 do 4 medicinske doze niacina mogu prouzrokovati neugodno uzbudljivu reakciju sa toplim, crvenim osipom na licu i rukama, nauzejom, glavoboljom i poremeenom vizijom. Kod nekih ljudi visoke doze mogu uzrokovati abnormalnosti jetre u toku jedne sedmice.

2.3.5. Niacin u patologijiPelagra je endemina u nekim zemljama Srednjeg istoka, u Turskoj, Egiptu, Junoj Africi. Sporadino se javlja svugdje u svijetu, obino vezana za terapiju tuberkuloze izoniazidom, hronini alkoholizam i infestacije crijevnim parazitima. U Hrvatskoj takoer rijetko susreemo pelagru. Najvie u Istri, Dalmatinskoj zagori i Hrvatskom zagorju.

Klinika slika.

Najkarakteristinije su kone promjene u obliku tipine fotodermatoze dijelova tijela izloenih suncu, a oituje se keratozom, ljutenjem i hiperpigmentacijom. Na spojevima koe i sluznice oko usta, anusa i spolovila este su ragade i erozije. Sluznica jezika i ostalih dijelova probavne cijevi je eritematozna i oteena, to rezultira proljevom i malapsorpcijom. Neuropsihijatrijski simptomi ukljuuju depresiju, dezorijentaciju, nesanicu i delirij, a kod djece su rijetki.

Dijagnoza se potvruje mjerenjem izluivanja metabolita nikotinske kiseline u mokrai (N1-metilnikotinamid).

2.4. PANTOTENSKA KISELINA (VITAMIN B5)

Vitamin B5 naziva se jo i pantotenska kiselina. Pripada skupini B - kompleksa. Osim kao pantotenska kiselina, u upotrebi je i u obliku svojeg provitamina pantenola. Ime je dobio od grke rijei "panthos" to znai "svuda" jer se nalazi skoro u svim namirnicama.

2.4.1. Funkcija pantotenske kiseline

Pantotenska kiselina dio je koenzima A, tvari koja u tijelu sudjeluje u brojnim biohemijskim mehanizmima metabolizma ugljikohidrata, masti i aminokiselina, u sintezi hema i nekih hormona. Biohemijski gledano, uloga tog enzima jest prijenos acetilne skupine sa jednog supstrata na drugi.

2.4.2. Preporuke za unos i izvori pantotenske kiseline

Uspostavljeni nivo adekvatnog unosa za ovaj vitamin je za odrasle od 19 do 50 godina, AL iznosi 5 miligrama na dan. Majka priroda se pobrinula da imamo mnotvo izvora ovog vitamina, pa je veoma rasprostranjen u hrani, a naroito mnogo ga ima u ivotinjskim tkivima, zrnevlju cerealija, kvascu, graku, peninom branu, jetri, srcu, bubrezima i jajima.

. SHAPE \* MERGEFORMAT

Sadraj vitamina B5 u nekim prehrambenim proizvodima NamirnicaSadraj vitamina B5(mg / 100 g namirnice)

Jetra - govea4,0 - 9,0

umance jajeta2,7 - 7,0

Bubrezi - govei2,5 - 4,0

Kvasac - pivski2,0 - 4,0

Ovas2,5

Pirina1,7 - 2,1

Meso - telee, govee, svinjsko0,5 - 1,5

Ra1,0 - 1,4

Penica1,0 - 1,3

Meutim, veliki dio ovog vitamina moe i da se sintetizuje uz pomo mikroorganizama. Pantotenska kiselina se oteuje vrlo lako. Zamrzavanje i konzerviranje smanjuje sadraj pantotenske kiseline, a ienje i prerada zrna unitava blizu 75% pantotenske kiseline.

2.4.3. Nedostatak pantotenske kiselineManjak pantotenske kiseline je uglavnom rijedak, ali ukoliko do njega ipak doe karakterizira ga umor, depresija, loa probava i nesanica. Sve je to dio neuromuskularnih i adrenokortikalnih poremeaja. Pantotenska kiselina moe pomoi u sluajevima dijabetesa, kod koritenja oralnih kontraceptiva te kod alkoholizma. Takoer, pomae brem zacjeljivanju rana i kod konih poremeaja. Tada se koristi ili u obliku kalcijeva pantotenata ili u obliku pantenola. Nanosi se izravno na oteenu kou u obliku praaka ili krema.

Pantotenska kiselina se nije pokazala uinkovita kod lijeenja dijabetikih neuropatija, u sprijeavanju ili lijeenju pojave sijede kose, kod pokuaja poboljanja mentalnih aktivnosti, te u prevenciji artritisa i alergija.

Mnogi amponi sadre provitamin B5. Iako reklamne kampanje pokuavaju uvjeriti graanstvo u uinkovitost provitamina B5 u poboljavanju kvalitete kose treba istai da je to uglavnom marketinki trik. Naime, kosa je graena od mrtvih, oroalih stanica i na njih vitamin B5 ne moe djelovati u prehrambenom smislu. Osim toga pantenol je relativno polarna molekula i slabo prodire u korijen kose. Stoga amponi koji sadre provitamin B5 nemaju nekog bitnog uinka na poboljanje kvalitete kose od ostalih ampona.

3.4.4. Toksinost pantotenske kiseline

Veliki unos ovog vitamina se ne oituje kontra efektima, tako da UL nije odreen.

2.5. PIRIDOKSIN (VITAMIN B6)Vitamin B6 (takoe poznat kao piridoksin) je grupa od est komponenata, tri sa fosfatnom grupom i tri bez nje. Digestija svlai fosfatnu grupu i alje preostale komponente u jetru, koja ih pretvara u piridoksal fosfat (PLP), primarno aktivnu formu koenzima.

2.5.1. Funkcije piridoksina

PLP je koenzim za vie od 100 razliitih enzima. Njegove poznatije uloge ukljuuju metabolizam proteina i aminokiselina. Enzimi koji zahtijevaju PLP pomau izmjenu jedne aminokiseline drugom i onemoguavaju nam da sintetiziramo neesencijalne aminokiseline. Bez adekvatnog vitamina B6, sve aminokiseline postaju esencijalne-tijelo ih ne moe sintetizirati i mora ih uzeti iz hrane. Vitamin B6 takoe pomae stvaranje glukoze iz aminokiselina (proces je nazvan glukoneogeneza) i pomae otputanje glukoze iz glikogena. PLP potpomae sintezu bijelih krvnih elija i zdravlje imunog sistema. Zdrave crvene krvne elije takoe trebaju PLP. Koenzim pomae sintezu njihovog hemoglobina koji prenosi kisik, a takoe pomae i vezivanje kisika. PLP takoe pomae produkciju velikog broja neurotransmitera.

Vitamin B6, folat i vitamin B12 djeluju u cilju da smanje nivo aminokiseline homocisteina u krvi. Svaki vitamin formira koenzim koji pomae pretvaranje homocisteina u druge aminokiseline cistein i metionin. Nizak unos vitamina B6 ili folata moe poveati nivo homocisteina, a umjereno visoki nivoi homocisteina su povezani sa fatalnim sranim napadima. S obzirom da tijelo ima velike rezerve viramina B12, varijacije u unosu vitamina B12 rijetko utjeu na nivo homocisteina. Studije su pokazale da ene sa najviim unosima vitamina B6 i folata su za polovinu manje izloene riziku od sranih napada, za razliku od ena koje imaju najnii unos.

Vitamin B6 moe imati djelotvorne efekte neovisno od nivoa homocisteina. Istraivanja su pokazala da nizak status vitamina B6 poveava rizik od modanog udara, a obzirom na to da visok nivo homocisteina nije povezan sa rizikom. Nadalje, kada su unosi posmatrani odvojeno, B6 i folat su izazivali slina oboljenja efekte sniavanja. Ovaj vitamin ima sposobnost da smanjuje muninu, pa se stoga koristi i u mnogim preparatima protiv povraanja.

Vitamin B6 ublaava razne greve i ukoenost, a djeluje i kao diuretik. Preporuuje se i kod osoba koje boluju od artritisa (upale zglobova). Koristi se za lijeenje neuropatije izazvane izoniazidom, idiopatske sideroblastine anemije i premenstrualnih sindroma. Ovaj vitamin je posebno vaan za ene u trudnoi. Neka, jo nedovoljno ispitana istraivanja ukazuju da bi ovaj vitamin mogao imati i svoje mjesto u anti-tumorskoj terapiji. Meutim, najvanija od ovih uloga vitamina B6 je njegova uloga u imunom sistemu. Ustvari, ovaj vitamin je od svih vitamina grupe B najvaniji za razvoj imunog sistema.

Pri nedostatku vitamina B6 naruavaju se procesi transaminacije i drugi putevi proteinskog metabolizma i tkivnog disanja. Pri vitamin B6 avitaminozi dolazi do promjene funkcija nervnog sistema. Poto stvaranje nikotinske kiseline zavisi od piridoksal-fosfata, onda je i pelagra est pratilac deficita piridoksina.Veliki broj genetskih bolesti nastaje zbog nesposobnosti specifinih apoenzima (neaktivni enzim, koji da bi se aktivirao mora vezati neki molekul - kofaktor, koenzim), da vezuju piridoksal-fosfat adekvatnom vrstinom.

2.5.2. Preporuke za unos i izvori piridoksina

RDA za vitamin B6 za mukarce i ene od 19 do 50 godina iznosi 1,3 miligrama na dan. Obzirom na to da se potrebe poveavaju sa godinama, RDA iznosi 1,7 miligrama za starije mukarce i 1,5 miligrama za starije ene.

Dobri izvori vitamina B6 ukljuuju meso (posebno mesne organe kao to je jetra), ribu ili perad, krompir i drugo povre bogato krobom i mesne zamjene obogaene sojom. Cijela zrna sadre vitamin B6, ali se gubi tokom prerade i ne moe se nadomjestiti obogaivanjem. Ipak, dodaje se u neke obogaene itarice koje se koriste za doruak. Vitamin B6 se takoe pojavljuje na neoekivanim mjestima, kao to su na primjer sjeme banana i suncokreta.

2.5.3. Nedostatak piridoksina

Oevidna deficijencija vitamina B6 je rijetka, mada je mogu izazvati neki lijekovi. Pretjeran unos alkohola interferira sa apsorpcijom vitamina i aktivnou njihovih koenzima, pogorava deficit vitamina B6 uzrokovan tipino loom alkoholnom dijetom.

Oevidna deficijencija vitamina B6 izaziva osip po koi i anemiju, a takoe remeti aktivnost nervnog sistema. Neadekvatan vitamin B6 remeti sintezu crvenih krvnih elija i njihovu sposobnost da veu oksigen, pa uzrokuju anemiju u kojoj su crvene krvne elije male i blijede (hipohromna anemija). Blijeda boja odraava nedostatak adekvatnog hemoglobina koji e nositi dovoljno kisika.

Deficijencija vitamina B6 takoe oteuje nervni sistem i tako uzrokuje depresiju, glavobolje, konfuziju i grenje miia.

Suptilniji nedostatak vitamina B6 remeti metabolizam homocisteina, vodei u poveane nivoe koji su rizini faktori za srana oboljenja.

2.5.4. Piridoksin u pedijatriji

Prvi oblik manjka piridoksina otkriven je ba u dojenadi hranjene industrijskim mlijenim pripravkom koji je u toku proizvodnje bio predugo izloen termikoj obradi. Manjak vitamina moe se javiti i sekundarno u stanjima malapsorpcije, tokom lijeenja izoniazidom, penicilaminom ili hidralazinom.

Klinika slika.

U ovjeka su poznata etiri klinika pojavna oblika deficita vitamina B6. To su:konvulzije u dojenakoj dobi, periferni neuritis, dermatitis i mikrocitna anemija.

Dijagnoza nutritivnog deficita piridoksina osniva se na anamnezi, klinikoj slici i laboratorijskom testu optereenja triptofanom uz mjerenje njegovih metabolita (ksanturenska kiselina) u urinu. Test se osniva na djelovanju piridoksal fosfata kao koenzima u razgradnji triptofana. Dijagnostiko znaenje ima i terapijski pokus sa piridoksinom kod dojenakih konvulzija koje prestaju na iniciranje 100 mg piridoksina, ako su prethodno iskljueni ei uzroci konvulzija, treba sumnjati na manjak vitamina B6 ili nasljednu ovisnost o tom vitaminu.2.5.5. Piridoksin-reaktivne nasljedne metabolike bolesti.

Nasljedna ovisnost o piridoksinu prva je opisana nasljedna ovisnost o nekom vitaminu. Opaena je 1954.godine u novoroeneta s tvrdokornim konvulzijama i mentalnom zaostalou. Konvulzije su prestale na velike doze piridoksina oralno.

2.5.6. Toksinost i medicinska upotreba piridoksina

Neke ene uzimaju velike doze vitamina B6 u svrhu lijeenja premenstrualnog sindroma (PMS) skupa simptoma koji se mogu pojaviti prije menstruacije. Doze od 50 miligrama izgleda da pomau, ali je potrebno jo istraivanja da bi se utvrdila njegova efikasnost na PMS.

Visoke doze vitamina B6 su takoe koritene za povrede zgloba ake koje uzrokuju bolno zveketanje u rukama i prstima. Najbolje dizajnirane naune studije nisu otkrile dokaze da vitamin B6 poboljava ovu bolest (carpal tunnel syndrome). Megadoze vitamina B6 nisu bez rizika. Dugotrajno, dnevni suplementi 1,000 miligrama ili vie mogu uzrokovati bolna, djelimino nepovratna nervna oteenja koja uzrokuju ukoenje ekstremiteta i ometano hodanje.

UL za unos vitamina B6 je 100 miligrana na dan. Naalost, izvantrini suplementi sadre ove koliine ili vie. Doze iznad UL trebaju se unositi samo pod medicinskim nadzorom.

2.6. FOLNA KISELINA (VITAMIN B9)

Folna kiselina je po hemijskoj strukturi pteroilmonoglutaminska kiselina. Jo se naziva folacin i vitamin B9. U prirodi postoji itav niz razliitih derivata folne kiseline u biljnim i ivotinjskim tkivima koji se nazivaju folati. Najbolji izvor folata je zeleno lisnato povre. Termin folati ustvari se odnosi na grupu od nekoliko blisko povezanih formi folata. Folna kiselina je najstabilnija forma i koristi se za suplementifikaciju i obogaivanje.

2.6.1. Funkcije folata

Kao koenzim, folat ima presudnu ulogu u sintezi DNA i diobi elija, metabolizmu aminokiselina i u sazrijevanju crijevnih, krvnih, ali i drugih elija. Ovo sudjelovanje u bazinoj elijskoj reprodukciji i rastu ini folate esencijalnim za zdrav embrionalni razvoj. Dobar status folata u ranoj trudnoi uveliko smanjuje rizik od defekata pri roenju koja se zovu oteenja neuralne cijevi (NTD). Strunjaci preporuuju suplemente folne kiseline svim enama prije trudnoe. Ovo je razlog zato su vlade mnogih zemalja stavile pod mandat fortifikaciju folne kiseline.

Folna kiselina nije aktivna sama po sebi, nego se u organizmu reducira u tetrahidrofolnu kiselinu, uz sudjelovanje askorbinske kiseline. Osnovna je uloga folata formiranje folatnog kofaktora nunog za metabolike procese u kojima se zbiva prijenos funkcionalnih skupina s jednim C atomom, potrebnim za sintezu DNA. Folati sudjeluju u sintezi timina iz uracila te u razgradnji histidina u glutaminsku kiselinu. Sudjeluju i u procesima pretvorbe serina u glicin i u sintezi metionina iz homocisteina. U alkoholiara i bolesnika sa jetrenim bolestima moe nastati deficit folne kiseline zbog siromane prehrane i smanjenja jetrenog depoa folata, kao i interferencija s apsorpcijom i metabolizmom folata. Folna kiselina se najee primjenjuje u obliku tableta. Koristi se za prevenciju i terapiju megaloblastine anemije izazvane deficitom folata kod nedostatnog unosa hranom, malapsorpcijskog sindroma povezanog sa jetrenim bolestima, bolestima tankoga crijeva, dugotrajnim stresom ili infekcijama i poveanim izluivanjem. Takoer, folnu kiselinu treba davati i kad postoji poveana potreba tijekom trudnoe i dojenja, dugotrajnog lijeenja antagonistima folne kiseline (metotreksat), antikonvulzivima, adrenokortikoidima, analgeticima, androgenom, sulfasalazinom te kod hronine hemolitike anemije.

Funkcije folata su u bliskoj suradnji sa vitaminima B6 i B12. Oni podravaju sintezu crvenih krvnih elija i pomau u kontroli nivoa homocisteina. Sniavajui nivo homocisteina u krvi, folati sniavaju rizik od sranih napada.

Folati takoe sniavaju rizik od karcinoma. Prema Harvard Nurses Health Study kada ene uzimaju multivitamine koji sadre folate najmanje 15 godina, rizik da dobiju karcinom debelog crijeva je za 75% manji. Unosom vie od 600 miligrama folata na dan smajuje se za 50% rizik od karcinoma dojke.

2.6.2. Preporuke za unos i izvori folne kiseline

Tijelo apsorbuje blizu 100%-tnu folnu kiselinu iz suplemenata i iz obogaene hrane, ali apsorbuje samo oko polovine do dvije treine folata koji su prirodno prisutni u hrani. U skladu sa ovim razlikama, RDA vrijednosti su izraene kao dijetalni ekvivalenti folata (DFE).

Za mukarce i ene koji imaju 19 godina i koji su stariji, RDA za folate je 400 mikrograma od DFE na dan. Potrebe rastu do 600 mikrograma za vrijeme trudnoe i do 500 mikrograma za vrijeme dojenja. U cilju smanjenja rizika od defekata pri roenju, sve ene koje su u mogunosti da ostanu trudne trebaju unositi 400 mikrograma folne kiseline svaki dan iz obogaenih narirnica ili suplemenata. Obogaene itarice za doruak daju najvie folata.

Neke obezbjeuju 400 mikrograma pri jednom serviranju. Od 1998. godine, fortifikacija folnom kiselinom obogaenog brana (ukljuujui i ono koje su koristili komercijalni pekari) i obogaenih produkata ita su stavljeni pod mandat u Americi. Serviranje obogaene paste tipino obezbjeuje 30 procenata RDA folata.

Tamnozeleno lisnato povre, paroge, brokuli, sok od narande, klice penice, jetra, sjeme od suncokreta i mahune su drugi dobri izvori folata.

Folati su ekstremno osjetljivi na toplotu, ultravioletno zraenje i na kisik. Kuhanjem i preradom hrane moe se unititi ak do 90% folata u njoj. Eksperti preporuuju uzimanje folata iz nekuhanog voa i povra ili da se skuha u minimalnim koliinama vode ili preko pare. Vitamin C u hrani takoe pomae da se zatite folati od oksidacije.

2.6.3. Nedostatak folata

Donedavno, deficijencija folata je bila vjerovatno najrasprostranjenija od svih deficijencija vitamina u Americi. Ovo se zavrilo stavljanjem fortifikacije folne kiseline pod mandat, kada se nivo folata u krvi poeo poboljavati.

I drugi faktori zajedno sa dijetom utjeu na status folata. Znaajan broj ljudi ima genetsku varijaciju na enzimu koja ograniava njegove sposobnosti za procesiranje folata. Mnogi lijekovi se upliu u metabolizam folata, a takoe neka medicinska stanja poveavaju potrebe za folatom. Nizak nivo vitamina B6 pogorava apsorpciju folata. Kada su dobre rezerve folata, tijelo normalno moe pohraniti dovoljno folata koji bi trajao dva do etiri mjeseca bez dodatnog unosa. Nenormalna elijska reprodukcija zbog nedostatka folata moe biti ispravljena za 24 sata vitaminskom zamjenom.

2.6.4. Veze folata sa anemijom, diarejom, defektima pri roenju i sranim oboljenjima

2.6.4.1. Anemija i dijareja

I folati i vitamin B12 su neophodni za sintezu DNA i za normalan elijski rast. Deficijencija se pokazuje najprije u elijama koje se reproduciraju najbre. Crvene krvne stanice su elije koje se brzo dijele i koje se moraju razmijeniti svakih 120 dana, one su prve elije koje se oteuju deficijencijom. Nezrele crvene krvne stanice ne mogu rasti normalno i ne mogu normalno sazrijevati. Umjesto toga, ove krhke krvne elije rastu u velike bizarne oblike i imaju uveliko skraen raspon ivota. Ove abnormalne elije zamjenjuju normalne crvene krvne elije, dovodei do tipa anemije koja se zove megaloblastina anemija. Nedostatak folata takoe naruava sintezu bijelih krvnih elija, koje su presudne za imuni odgovor. Kao krvne elije, elije koje oblau gastrointestinalni trakt takoe se brzo dijele i trebaju uestalu zamjenu. Pogrena sinteza DNA sprijeava elije gastrointestinalnog trakta da normalno sazrijevaju. Velike, nezrele elije se nakupljaju du digestivnog trakta. U intestinirmu, one interreaguju sa adsorpcijom uzrokujui dijareju. U ustima, defektivne elije uzrokuju bol u jeziku.2.6.4.2. Defekti pri roenju

Nizak nivo folata za vrijeme rane faze trudnoe dramatino poveava rizik od oteenja neuralne cijevi. Ovi defekti u cenralnom nervnom sistemu se pojavljuju nakon prvih 30 dana nakon zaea. Najea je spina bifida, koja je tipino oteenje neuralne cijevi. Druga oteenja neuralne cijevi ukljuuju abnormalno mali mozak (mikroencefalija) ili nedostatak mozga (anencefalija). irom svijeta izmeu 1 9 od 1000 novoroenadi su roeni sa ovim stanjima. Stavljanje FDA pod mandat je znaajno smanjilo pojavljivanje spina bifida u Sjedinjenim dravama.

2.6.4.3. Srana oboljenja

Osiromaeni status folata moe dovesti do poveanog nivoa homocisteina, koji je vaan faktor rizika za srana oboljenja. Nivo homocisteina je bio primarni faktor u postavljanju RDA za folate. Uzimanje folata u preporuenim koliinama pomae odravanje homocisteina na snienom nivou.

Folna kiselina smanjuje rizik od infarkta i iktusa, potvrdilo je to i jedno britansko istraivanje u kojem je, ini se, potpuno razjanjena uloga homocisteina kao relevantnog faktora u kardiovaskularnim oboljenjima, koji je bio predmetom medicinskih rasprava unatrag niz godina. Istraivanje je ukazalo na to da niska razina homocisteina u krvi (postignuta zahvaljujui uzimanju folne kiseline) smanjuje rizik od oboljenja. Studiju je provela ekipa Davida Warda, kardiologa u bolnici St.Bartholomews i profesora na medicinskoj koli Queen Mary. Istraivai su ispitali rezultate kardiolokih studija provedenih posljednjih godina, a temeljenih na velikom broju osoba koje su genetski imale poviene razine homocisteina.

2.6.5. Potrebe za uzimanjem folne kiseline

Obino ne znate odmah da ste trudni i ponekad prou sedmice prije nego to saznate. Najvee potrebe za folnom kiselinom s