VISOKA MEDICINSKA

ŠKOLA ZDRAVSTVA

DOBOJ

SEMINARSKI RAD

OSNOVE KINEZITERAPIJE

TERAPIJA OGLEDALOM

( MIRROR THERAPY )

Studenti:

Aida Ćorić 22/18

Ajla Dubravac 12/18

Nidžara Memišević 20/18

Doboj, april 2020. godine

Mentor:dr sc.med. Dragana Bojinović- Rodić

SADRŽAJ

1. UVOD

2. 2. NEURONI OGLEDALA

2.1. Urođena ili stečena sposobnost

2.2. Pokreti lica važni za međusobno razumijevanje

3. TERAPIJA OGLEDALOM

3.1. Fantomska bol i terapija ogledalom

3.2. Moždani udar

3.2.1. Terapija ogledalom kod moždanog udara

3.3. Kompleksni regionalni bolni sindrom i terapija

ogledalom

4. PROGRAM POSTUPNIH MOTORIČKIH PRIKAZA

ILI GMI

5. ZAKLJUČAK

6. LITERATURA

1. UVOD KADA BEBE OTKRIJU SVIJET OKO SEBE SA

SVOJIH PET ČULA NJIHOV MOZAK SE PODVRGAVA INTEZIVNOM RAZVOJU I OBLIKOVANJU. KANIJE, KADA DJECA NAUČE

VOZITI BICIKL, HVATATI LOPTU ILI SVIRATI

MUZIČKI INSTRUMENT DOGAĐA SE VIŠE

PREOBRAŽAJA ŠTO OMOGUĆAVA DJECI DA IZVODE KOMLIKOVANE

RADNJE,A DA NE RAZMIŠLJA O SVAKOM

KORKU.

Uz okus i miris, zvuk i dodir, vid je

jedno od pet čula koja nam

omogućavaju prikupljanje informacija

iz svijeta koji nas okružuje. Ali vid se

može koristiti i kao terapija za

prenošenje informacija mozgu.

Mozak neprestano pokušava pronaći

bolje načine isporuke i obrade

informacija stvaranjem i uklanjanjem

veza između neurona. Fenomen

neuronskih promjena naziva se

neuroplastičnost, jer mozak nije

kruta mreža neurona

postavljenih u određenom

rasporedu tokom života, poput

stare električne ploče.

Kada uhvatite loptu koja leti prema vama, ne mislite svjesno

koristiti određene mišiće u tačno određeno vrijeme, samo

uhvatite loptu, jer vaš mozak već zna koji se mišići moraju

aktivirati i kada.

1. UVOD Neuroplastičnost se i dalje događa tokom

života osobe i može imati trajne učinke ovisno o

stečenom iskustvu u određenoj aktivnosti kao npr.

što se više trenira na mentalnom proračunu,

postane se kompetentniji i brži.

Ako je određeno područje mozga

oštećeno (od moždanog udara, bolesti

ili traume od nesreće), to područje

mozga više ne može tijelu slati

određene naredbe. Međutim, budući da

neuroplastičnost omogućuje mozgu

da mijenja svoju organizaciju, neki ljudi

s oštećenjem mozga još uvijek mogu

oporaviti neke svoje pokrete,

zahvaljujući stvaranju novih veza

između neurona. Te nove veze nude

nove načine slanja informacija, na isti

način kao što novi most omogućava

prelazak rijeke kad se stari most sruši.

U svakom slučaju, biti mlad je velika prednost u

oporavku pokreta nakon ozljede mozga, jer je

neuroplastičnost na vrhuncu kada se mozak još razvija.

Dakle, mlađi ste, bolje se možete oporaviti.

2. NEURONI OGLEDALA Neuroni ogledala otkriveni su prije više od 60 godina, ali naučnici tada još nisu otkrili njihovu

,, sposobnost ogledala “ . Pronašao ih je Vernon Mauntkasl, neurolog sa Džon Hopkins

univerzizeta. Otkriveni su u frontalnom režnju mozga majmuna, a njihova aktivnost se

pojačavala kada je životinja obavljala različite pokrete. Tako su te ćelije tada okarakterisane

kao motorni neuroni. Tek 1990. godine, u pokušaju da se razviju metode za opravak

motornih funkcija kod ljudi nakon povrede mozga, italijanski naučnici, predvođeni

neurologom Giacomom Rizzolattijem sa Univerziteta Parma, koji je 1992. godine

prvi put iznio tvrdnju o neuronima ogledala.

Giacomo Rizzolatti

Otkriće neurona ogledala šokiralo je naučnike. Postavilo se

pitanje da li takvi neuroni osim kod majmuna postoje i u

ljudskom mozgu.

Savremenom tehnologijom je otkrveno da ovi neuroni nisu

grupisani samo na jednom mjestu, nego da postoji čitava

mreža koja se aktivira u različitim dijelovima mozga.

Neuroni ogledala kod ljudi još su složeniji, fleksibilniji i

razvijeniji. Naučnici smatraju da oni doprinose boljem

međusobnom razumijevanju, učenju govora, učenju putem

interneta, razvojem socijalnih vještina empatijskih

sposobnosti.

Naučnici su dugo raspravljali o tome da li se rađamo

sa neuronima koji mogu da ,, odražavaju “ akcije i

emocije drugih ljudi ili nam ta sposobnost dolazi sa

iskustvom. Ranije se vjerovalo da je riječ o urođenoj ,,

vještini “, međutim, novija istraživanja pokazuju

drugačije stavove naučnika.

?????

?????

Na Univerzitetu Viskonsin sprovedeno je

istraživanje u kome je jedna osoba pričala

priču, a druga je slušala, držeći olovku u

ustima. Olovka kao da je ,, paralizovala “

lice, ne dozvoljavajući mišićima da se

pokreću. Sličan primjer se dešava i kod

osoba koje su ubrizgavale botoks, jer on

sprječava ogledanje. Botoks nije ništa

drugo nego uvođenje u kožu botulinskog

toksina koji ne dozovljava razmjenu

nervnih impulsa sa mišićima. Tako botoks

ne dozvoljava neuronima ogledala da

imitiraju izraze drugih lica.

2.1. Urođena ili stečena sposobnost

2.1. Urođena ili stečena sposobnost

Italijanski naučnik Marko Jakoboni sproveo je veoma zanimljiv eksperiment. Kada

posmatramo drugu osobu kako pomijera neki predmet, na primjer- stavlja

igračku u kofu, naš pogled predviđa određen ishod- gledamo u kofu i prije nego

što je do nje dosegnula ruka sa igračkom. Ova sposobnost da ,, predvidimo

očima “ obezbjeđuje nam naš sistem neurona ogledala, jer kada premještamo

predmet sami , naše oči rade istu stvar kao i kada posmatramo drugog. Naučnici

su eksperimentom otkrili da šestomjesečne bebe ne prate pogledom pokret

ruke ka kofi, dok se jednogodišnja djeca u datoj situaciji ponašaju isto kao i

odrasli. To je sve navelo na zaključak da su neuroni ogledala ,, naučili “ da

predviđaju kretanje drugih- znači ta sposobnost im nije data rođenjem.

3. TERAPIJA OGLEDALOM Terapija ogledalom (engl. mirror therapy) je

definisana kao neurorehabilitacijska tehnika

dizajnirana da remodulira mehanizme boli u

mozgu, te ima dokazan uspjeh u tretmanu

moždanog udara, fantomskog bola, kompleksnog

regionalnog bolnog sindroma, karcinoma mozga i

traumatske povrede mozga.

Korištenjem ove tehnike, pacijenti izvode

pokrete sa zdravom stranom tijela (zdravim

udom) gledajući odraz pokreta u ogledalu kao

superioran u odnosu na oštećeni ud (skriven

iza ogledala) kreirajući virtualnu stvarnost, koja

rezultira pozitivnom povratnom informacijom

prema dijelu mozga zaduženog za oštećeni dio

tijela u pokretu.

Liječenje započinje adaptivnom fazom gdje

pacijent gleda refleksiju bez pomicanja udova.

Cilj ove faze je da pacijent stekne utisak da je

ud u ogledalu njegov pravi ud.

-Druga mogućnost je započeti pasivnim čulnim poticajem,

sporim i laganim postizanjem bilateralnih pokreta, dok

pacijent posmatra refleksiju.

-Terapija ogladalom se obično koristi za umanjenje

anksioznosti, straha od pokreta i percipirane prijetnje

povezane sa kretanjem bolnih dijelova tijela.

Terapija ogledalom s rekvizitom i bez rekvizita

3. 3.TERAPIJA OGLEDALOM Nuspojave terapije ogledalom

su motoričko izumiranje,

pojačana bol, pogoršanje

poremećaja u kretanju,

zbunjenost i vrtoglavica. Ako se

bilo kojih od ovih simptoma

pojavljuje tokom terapije

ogledalom, onda se liječenje

prekida.

Program terapije ogledalom se sastoji iz

dva dijela, od kojih jedan obuhvata

vježbe bez rekvizita, a drugi vježbe uz

rekvizite namijenjene za ruku, šaku i

prste. Provođenjem programa terapije

nastoji se uticati na manuelnu spretnost,

finu motoriku i funkcionalne pokrete

zahvaćene ruke.

Tri stanja na kojima se

najviše istraživao uticaj

terapije ogledalom su:

moždani udar, fantomska

bol i kompleksni

regionalni bolni sindrom.

!!!!!

!!!!!

3.1. Fantomska bol i terapija ogledalom

Fantomska bol je termin koji se upotrebljava kod pacijenata, kojima je amputiran dio tijela. Oni vremenom počinju da umišljaju da

osjećaju bol i taj fenomen dugo nije mogao da se liječi. 1995. godine pod vodstvom američkog naučnika indijskog porijekla

Ramachandara kao i njegove saradnice Diana Rogers Ramachandran otkrivena je nova tehnika terapija ogledalom . Oni su naime,

uveli novu tehniku za liječenje poznatog problema koji pogađa ljude koji su izgubili ud ( ruka, noga itd. ).Te su osobe sa

amputacijom ponekad imale neugodne osjećaje škakljanja, grčeve ili čak bol u tom amputiranom udu, iako ud više nije bio fizički

prisutan. Osjećaj grčeva i bola u nestalom udu je pojava nastala zbog problema s pogrešnom komunikacijom u mozgu.

Neuroni ( živčane stanice ) koji su prethodno upravljali

živcima u fantomskom (amputiranom) udu i dalje postoje u

mozgu i još uvijek mogu slati signale poput zahtjeva za

pomicanje udova. Takva komunikacija sada izostaje jer nema

povratne informacije.

Kako bi zaobišli ove negativne povratne informacije, naučnici

su osmislili plan kako zavarati mozak ljudi s amputiranom

rukom/ rukom u opažanju senzacija, jednostavnim gledanjem u

drugu ( stvarnu ruku ). U izvornom eksperimentu ljudi su

amputirane ( fantomske ) i netaknute udove smjestili u kutiju s

ogledalom na jednoj strani.

V.S.Ramachandran Terapija ogledalom

kod fantomskog uda

Ogledalska kutija je kutija sa ogledalom u sredini

( okrenuta prema pacijentovom netaknutom udu ),

koju je izumio Ramachandran. U ogledalsku kutiju

pacijent stavlja netaknut ud u jednu stranu, a

oštećeni ud u drugu stranu. Ova ogledalska kutija

stvara iluziju da pacijent ima dvije netaknute ruke i

da se obje ruke kreću,a netaknuta strana ogleda se u

ogledalskoj pregradi. Pacijent koji se pogleda u

ogledalo vidi odraz netaknutog uda i osjeća kao da je

amputirani ud još prisutan i pomičan.

Terapija ogledalom proširila se izvan svog porijekla

fantomske boli udova na liječenje drugih vrsta

jednostavne boli, npr. u bolesnika sa moždanim

udarom koji pate od hemipareze i bolova u udovima

kod pacijenata sa sindromom hronične regionalne

boli.

3.1. Fantomska bol i terapija ogledalom

Ramachandran i njegova orinalna kutija( unutrašnjost kutije), terapija kod amputiranog

uda i novija ogledalna kutija

3.2. MOŽDANI UDAR

Moždani udar predstavlja ograničeno područje nekroze, nastalo

kao posljedica prekida dotoka arterijske krvi. Najčešći uzroci

prekida cirkulacije su ateroskleroza sa trombozom i trombna

embolija porijeklom od lijeve polovine srca.

Prema patogenetskoj klasifikaciji razlikuju

se: ishemijski moždani udar i hemoragijski

moždani udar, a prema dinamskoj

klasifikaciji izdvajaju se: tranzitorni

ishemijski atak, moždani udar u razvoju,

završen udar u razvoju i stabilan moždani

udar.

Simptomi kod moždanog udara u

korelaciji su sa veličinom i mjestom

oštećenja mozga, ali i sa vremenom

proteklim od nastanka moždanog

udara do trenutka procjene. Moždani

udar se može ispoljavati kroz vrlo

raznolike simptome, od blagih, jedva

primjetnih i prolaznih, do vrlo teških s

poremećajima svijesti i čestim

smrtnim ishodima.Osobe nakon moždanog udara mogu imati različita senzorna oštećenja, a

oštećenja parijetalnog režnja mogu uzrokovati smetnje u percepciji, koje

često usporavanju funkcionalan oporavak osobe.

Posljedice moždanog udara

3.2.1. TERAPIJA OGLEDALOM KOD MOŽDANOG UDARA

Terapija ogledalom primjenjena je s određenim uspjehom u

liječenju bolesnika s moždanim udarom, jer poznato je da nakon

moždanog udara većina ljudi ima problem sa pomjeranjem

ekstremiteta. Postoje mnoga istraživanja koja potvrđuju da

primjena terapije ogledalom pokazuje dobre rezultate kod osoba

nakon moždanog udara, posebno kada se kombinuje s drugim

terapijama. To je korisna dopunska terapija koja poboljšava

oporavak funkcije ekstremiteta nakon moždanog udara. U

liječenju hemipareze ova terapija pokazuje ohrabrujuće rezultate.

Postoje različite varijacije protokola terapije ogledalom kao npr.

gdje se pomijera samo nezahvaćeni ekstremitet ili da

sinhronizovano pomjeraju oba ekstremiteta, koliko god je to

moguće.

S obzirom na to da su mehanizmi oporavka

najistaknutiji u prva tri mjeseca nakon

moždanog udara, smatra se da je

najučinkovitije primjeniti terapiju ogledalom

unutar tog vremenskog okvira.

3.3. KOMPLEKSNI REGIONALNI BOLNI SINDROM I TERAPIJA OGLEDALOM

Kompleksni regionalni bolni sindrom je patološko

stanje hronične boli koja obično zahvata ruku, šake,

noge ili stopala, a razvija se nakon neke ozljede,

hirurškog zahvata, moždanog ili srčanog udara, ali je

nivo boli nesrazmjerna težini prvobitne ozljede.

Postoje dvije vrste tog sindroma- tip I kod kojeg nema

ozljede živca i tip II kod koje postoji ozljeda živca.

Bolesnicima koji pate od tog stanja

preporučuje se fizioterapija, što

može uključivati različite vrste

terapije tjelovježbom ili

elektroterapijom. Osim

farmakološke terapije preporučuje

se i nefarmakološko potporno

liječenje: toplinom, analgeticima u

obliku krema, fizikalnom terapijom,

terapijom ogledalom.

Kod terapije ogledalom sjedi se

ispred ogledala i pomiče zdravi

ekstremitet tako da mozak

percipira taj ekstremitet kao

bolesni pa ga se prevari.

Postoji nekoliko dokaza koji

ukazuju na to da terapija ogledalom

ima djelotvorno dejstvo.

Promjene koje nastaju u CRPS-u u odnosu na zdravi ekstremitet, vidi se edem

suhoća kože te smanjen rast noktiju

4. PROGRAM POSTUPNIH MOTORIČKIH PRIKAZA ( GMI )

Mirror terapija je jedna od faza

programa postupnih motoričkih

prikaza ( Graded Motor Imagery-

GMI), koji je uvršten u najsavremeniji

program rehabilitacje- zasnovan na

najnovijim naučnim i kliničkim

ispitivanjima za liječenje mnogih

složenih bolova i problema sa

kretanjem.

Tri različite tehnike liječenja uključuju

trening diskriminacije lijevo/ desno,

eksplicitne vježbe motoričkih slika i

terapiju ogledalom.

Tri faze GMI

Diskriminacija lijevo/ desno

Sposobnost prepoznavanja lijevih i

desnih slika i bolnih dijelova tijela.

Ova sposobnost je važna za

normalan oporavak od boli.

Sposobnost mozga ( plastičnost

mozga ) da se oporavi i ponovo

izgradi daje dobre rezultate uz

adekvatan trening.

Eksplicitne motoričke slike

U osnovi je rezmišljanje o kretanju, a bez istinskog

kretanja. Zamišljeni pokreti zapravo mogu biti

naporan posao, ako vas boli. To je najvjerovatnije

zato što je 25 % neurona u vašem mozgu

,, ogledalski neuroni “ i počinju pucati kada se

razmišlja o kretanju ili čak promatranju kada se

neko drugi kreće. Zamišljajući pokrete koriste se

slična područja mozga kao i kada se zapravo kreće.

Zbog toga ljudi iz sporta zamišljaju aktivnost prije

nego što to učine.Terapija ogledalom

Ako se lijeva ruka stavi iza

igledala, a desna ispred, može

se zavarati mozak da vjeruje

da je odraz desne ruke u

ogledalu odraz lijeve.

Diskriminacija lijevo/ desno

Eksplicitne motoričke slike

Terapija ogledalom

5. ZAKLJUČAK

Budući da je neurorehabilitacija izuzetno važan dio oporavka kod fantomske boli,

nakon moždanog udara, kao i kod kompleksnog regionalnog bolnog

sindroma, važno je primijeniti odgovarajuće tehnike kako bi pacijent ponovo

stekao sposobnost za svoju samostalnost u svakodnevnim aktivnostima. Intenzivan

trening može dovesti do napretka motoričke funkcije i popratne kortikalne

reorganizacije, ali takvi treninzi danas najčešće uključuju vrlo skupa pomagala, te

zahtijevaju jako intenzivan jedan- na- jedan rad sa terapeutom i ponavljajuće

pokrete, što je nemoguće za osobe sa težom parezom ruke.

Terapija ogledalom je u tom slučaju odgovarajuća alternativa, jer je vrlo jeftina i

jednostavna metoda rehabilitacije. Bazirana je na vizuelnoj stimulaciji, može se

primijeniti u kliničkom i kućnom okruženju, a fokusirana je na oslabljene funkcije

ekstremiteta.

ZANIMLJIVOSTI O OGLEDALU Otkad su se pojavila, ogledala su obavijena velom tajni. U njima su ljudi vidjeli ulaz u druge

svjetove, sposobnost predviđanja budućnosti i mijenjanja sudbine. Ogledalo može da izazove i

halucinacije. Ljudski mozak je jedinstven instrument čije mogućnosti još uvek nisu do kraja

izučene. Da bi se provjerila ova tvrdnja, dovoljno je sprovesti mali eksperiment. Potrebno je

sjesti ispred ogledala, prigušiti svjetlo i pažljivo posmatrati svoj odraz. Poslije nekog vremena

ćete osjetiti da vaše lice ne pripada vama i da će vas iz ogledala posmatrati fantastična kopija

vas samih. Vrlo često slični eksperimenti dovode do toga da ljudi počinju da vide čudna, a

ponekad i strašna priviđenja. Ovaj efekat se u naučnim krugovima zove „susret sa drugim ja”

i uspešno se primjenjuje u psihijatriji.

Postoji i terapija pod nazivom „ogledalo”. Eksperiment sa fantomskim ekstremitetima je

jedan od ubjedljivih primjera kako je moguće prevariti visokoefikasni ljudski razum. Ogledalo

se postavlja tako da odraz zdravog ekstremiteta „zamjenjuje” ekstremitet koji nedostaje.

Ogledala mogu biti prava i neprava. Obično odraz pokazuje desnu stranu kao lijevu, a lijevu

kao desnu. Međutim, postoje i prava ogledala, ili, kako ih još nazivaju, „istinita”. Odraz u njima

je prikazan onako kako nas vide drugi ljudi.

Postoji i „pametno” ogledalo. To je neobičan nosač informacija, dizajniran za selekciju i

demonstraciju reklame ciljnoj publici. Kako mu se čovjek približava, ogledalo oživljava i

pokazuje video koji bi potencijalno mogao zainteresovati onoga ko mu je prišao.

Da li ste čuli za „ogledalo atrakcije”? Ogledala nisu sposobna samo da plaše ljude svojim

nevjerovatnim mogućnostima, već i da ih zabave. Početkom 20. vijeka, u modi su bili

takozvani „dvorci iluzija”. Jedna od prvih atrakcija se pojavila na Svetskoj pariskoj izložbi i

uživala je veliku popularnost. Njegov princip rada je jednostavan. U ogromnom paviljonu su

poredana ogledala tako da kada čovjek uđe unutra, ima nenormalan osjećaj da se nalazi u

gužvi. Ovome dodajte i podozrivost čovjeka toga vremena i dobićete ludačko uzbuđenje zbog

ove jedinstvene atrakcije.