VELIKA BRITANIJA Maleni draguljari Stonehengea · izdržali u tropskim uvjetima. U novom broju časopisa Nature izašao je rad austral-skih arheologa koji su primijenili neobičnu

GEO INFO

006 — Meridijani broj 184 siječanj 2015

VELIKA BRITANIJA01

Maleni draguljari Stonehengea

Prema najnovijim istraživanjima,

čini se da su drevni stanovnici Stonehen-gea koristili dječju radnu snagu za izradu sofisticiranog nakita. Najveća blaga ovoga kompleksa tako su rezultat rada djece od desetak godina, koja su svakodnevno naprezala oči kako bi načinila mikroskopski malene zakovice ili zlatne žice. Raskošan nakit i iznimno vješto ukrašeni bodeži, koji su danas poznati kao blago Stonehengea, iskopani su još 1808. godine na lokalitetu Bush Barrow u blizini spomenika. Ovo blago

poslužilo je kao grobni prilog vođi klana koji je živio prije više od 4000 godina, a pokopan je uz predmete koji su tre-bali pokazati sav sjaj njegove moći i vlasti. Danas je blago Stone-hengea trajno izloženo u muzeju Wiltshire u Devizesu, 15 kilome-tara od megalitskoga kamenog kruga, a nedavno je ponovno pregledavano za potre-be snimanja BBC-jeva dokumentarnog filma. Predmeti iznimno fine izrade ukrašeni sićušnim komponenta-ma načinjeni su 1000 godina prije izuma ikakve vrste povećala pa su se znanstvenici

zapitali koji su predu-vjeti bili nužni za izra-du ovakvih predmeta. Ronald Rabetts, jedan od vodećih britanskih stručnjaka za optiku ljudskog oka, ustvrdio je da su samo djeca i tinejdžeri mogli izrađi-vati tako sitne dijelove. Drvena drška bodeža iz Bush Barrowa izvor-no je bila urešena sa 140.000 zlatnih zakovi-ca samo 1 mm dugih i 0,2 mm širokih - tanjih od ljudske vlasi! Samo za njihovu izradu bilo je potrebno oko 2500 sati rada, nakon čega bi radnici ostali gotovo posve slijepi. Znan-stvenici smatraju da su djeca obučavana i radi-

Na grudima vođe klana iz Bush Barrowa pronađen je prelijepo ukrašen zlatni romb načinjen od zlatnih listića. Svrha romba do danas je nepoznata, no precizna dekoracija ukazuje na dobro poznavanje matematike i geometrije

BLAGO STONEHENGEA ISKOPANO JE U BLIZINI SPOMENIKA, A SLUŽILO JE KAO GROBNI PRILOG VOĐE KLANA KOJI JE ŽIVIO PRIJE VIŠE OD 4000 GODINA. NOVA ISTRAŽIVANJA POTVRĐUJU DA SU GA IZRAĐIVALA DJECA KOJA SU NAKON MUKOTRPNOG RADA OSTALA SLIJEPA

Drška bodeža ukrašena sićušnim zlatnim zakovicama

Naušnice iz Stonehengea dio su raskošnog nakita izrađenog mikroskopski malim zlatnim žicama

la u Brittanyju, gdje je pronađeno dvadesetak sličnih bodeža. Koliko god impresivan bio rezultat rada malenih zlatara, još je veća bila žrtva koju su morali podnijeti. U roku od pet godina njihov bi se vid znatno pogoršao, a do dvadesete godine većina bi bila praktički slijepa, odnosno mogli bi vidjeti samo nekoli-ko metara ispred sebe, i to mutno te više ne bi bili sposobni za rad. Znanstvenici vjeruju da je za njih tada brigu preuzimala zajednica. — Ž. K.

Aktualnosti iz Hrvatske i svijeta

Meridijani broj 184 — 007siječanj 2015

FRANCUSKA02

Mogu li dupini osjetiti magnetnu silu?

U dubinama oceana magnetsko bi polje bilo izvanredno sredstvo za navigaciju, a čini se vrlo vjerojatnim da tu sposobnost dupini imaju

Znanstvenici sa Sve-učilišta u Rennesu

u delfinariju Planete Sauvage u Francuskoj proveli su eksperiment nad šest dupina i otkrili da bi se njihovim već i onako brojnim sposob-nostima mogla pridoda-ti i magnetopercepcija, odnosno osjetilo koje određene životinjske vrste “informira” o položaju Zemljinih magnetnih polova. Kad su istraživači dupinima predstavili magnetizirane i nema-gnetizirane predmete, brže su plivali prema magnetima. Životinje

se svojim osjetom za magnetsku silu mogu služiti za navigaciju temeljenu na Zemljinu magnetnom polju. Kako ističe stručnjakinja za životinjsko ponašanje, Dorothee Kremers, suautorica ove studije, smatra se da nekoliko životinjskih vrsta posje-duje osjet za magnetsku silu - kornjače, golu-bovi, glodavci, insekti, šišmiši, pa i jelen. Kako dupini točno percipiraju magnetnu silu, još nije jasno, ali znanstveni-ci pretpostavljaju da životinje sa sposobno-sti magnetopercepcije

imaju ferimagnetičke čestice poput magne-tita, koje reagiraju na magnetno polje i šalju signal živčanom susta-vu. Iako je magnetit pronađen u moždanim membranama dupina, to još ne dokazuje da se oni njime služe kako bi osjetili magnetno polje. Magnetski blokovi

kojima su se istraživači služili u eksperimentu imali su magnetno polje mnogo većeg intenziteta od Zemljina. Budućim istraživanjima stoga bi trebalo ispitati je li osjet za magnetnu silu kod dupina dovoljno snažan da detektira Zemljino magnetsko polje. — Ž. K.

VELIKA BRITANIJA03

Pronađena karika prelaska s kopna na moreNOVOPRONAĐENI FOSIL OTKRIVEN JE U KINI I DIJELOM JE BORAVIO NA KOPNU, A DIJELOM U MORU

Desetljećima se neo-bični četveronožni

vodozemac smatrao evolucijskom karikom izlaska kralješnjaka iz vode na kopno. No još 2003. godine istraživa-či su iz Sveučilišta u Cambridgeu, na temelju istraživanja anatomskih osobina unutarnjeg uha koje ima sličnosti s uhom današnjih riba, zaklju-čili da je on prije svega bio prilagođen životu u vodi. Prije mjesec dana američki i kineski

paleontolozi objavili su pronalazak fosila koji bi mogao popuniti evolu-cijsku prazninu. Fosil je otkriven u kineskoj pokrajini Anhui. Dug je 40 cm, imao je puno kra-ću njušku i fleksibilne, hrskavične peraje, zbog čega je i dobio latinski naziv Cartorhynchus lenticarpus. Dijelom je boravio na tlu, a dijelom u moru gdje je plivao uz obalu te se hranio crvima i manjim životinjama s morskog dna. — K. B.

GEO INFO


NJEMAČKA04

Tajne grobnice keltske princeze s Dunava

001, 003 - 002 -

PRONALAZAK JEDNOG ZLATNOG BROŠA U BLIZINI STUTTGARTA DOVEO JE DO SPEKTAKULARNOG ARHEOLOŠKOG OTKRIĆA - 2600 GODINA STARE GROBNICE U KOJOJ POČIVA PLEMKINJA NAZVANA KELTSKOM PRINCEZOM S DUNAVA

Pronađena grobnica spada u najvažnije

arheološke nalaze u Njemačkoj u posljed-njih nekoliko desetlje-ća. U prosincu prošle godine u Stuttgartu je otvorena izložba kojom se široj javnosti omo-gućuje uvid u bogate nalaze te fascinantne grobnice. Nalazište je smješteno nešto dalje od Heuneburga, naselja u južnoj Njemačkoj kojim je vladao keltski princ. Najveće je to prapovijesno nalazište sjeverno od Alpa, u kojem je između 620. i 470. godine prije Krista živjelo oko 10.000 ljudi. Kako bi se detaljno analizirao sadržaj, cijela je grobnica prene-sena u laboratorij blizu Stuttgarta koji je opre-mljen najmodernijim istraživačkim alatima. Ondje su arheolozi otkrili da je grob pripa-dao keltskoj plemkinji. Većina takvih grobnica je opljačkana, ali uz po-čivalište keltske prin-ceze ostali su sačuvani prelijepi grobni prilozi - minuciozno ukrašen zlatni nakit, jantarni biseri i brončani pred-meti, kakvi su polagani samo uz važne pripad-nike keltskog društva. Uz princezu, pronađeni su i ostaci ženskog dje-

teta između dvije i tri godine, za koje se, zbog sličnosti nakita koje je nosilo, pretpostavlja da je bilo njezina kći. No pravu zagonetku predstavlja treća žena, pokopana blizu prin-ceze, uz koju su prona-đeni mnogo skromniji grobni prilozi. Dosa-dašnjim testiranjima pomoću analize DNK nije se mogla ustvrditi rodbinska veza između tri osobe jer su kosti previše propale. No arheolozi polažu nade u napredak tehnologi-je i nadaju se da će u idućih nekoliko godina imati više informacija. Zasad se zna da je prin-ceza bila stara između 30 i 40 godina te da je imala izvrsno očuvane zube. Torzo njezina kostura pronađen je u komadu, ali glava se nalazila tri metra dalje, dok je njezina donja čeljust prona-đena u drugom kutu. Zašto je tome tako, još nije jasno. Hoće li sve tajne grobnice keltske princeze biti otkrivene, teško je reći, no prije nego što se nalazi vrate u laboratorij, javnost će u izložbenom centru pred Novom palačom u Stuttgartu imati priliku zaviriti u njih. — Ž. K.

Nakit pronađen uz keltsku princezu

Prizor s izložbe posvećene keltskoj princezi s Dunava



001, 003 - 002 -

INDONEZIJA05

Najstariji figurativni crtež na svijetu

Ovo je najstariji pronađen crtež čija se starost procjenjuje na minimalno 39.990 godina

Na indonezijskom otoku Sulawe-

si (prije poznat kao Celebes) arheolozi su polovicom prošlog stoljeća na lokalitetu Maros-Pangkep otkrili špiljske crteže čiju su starost procijenili na 10.000 godina sma-trajući da ne bi dulje izdržali u tropskim uvjetima. U novom broju časopisa Nature izašao je rad austral-skih arheologa koji su primijenili neobičnu tehniku datiranja. Na nekim mjestima crteži su se “našli na putu” rasta stalaktita. Uzeli su uzorke stalaktita ispod i iznad pigmen-ta te su ih datirali metodom uranijevih izotopa. Većina crteža stara je oko 25.000

godina, no pronašli su jedan crtež ruke čiju starost procjenjuju na minimalno 39.990 go-dina. Time je to postao

najstariji figurativni crtež na svijetu i jako blizak najstarijem ikad pronađenom špilj-skom crtežu - crvenih

kružića u španjolskoj špilji El Castillo čija se starost procjenjuje na 40.800 godina. — K. B.

SAD06Kako su kukci naučili letjeti

Kukci su se pojavili prije 500 milijuna

godina, u doba prvih biljaka i prvog stabil-nog kopnenog ekosu-stava. Kako su biljke počele sve više rasti u visinu, tako su se i kukci prilagođavali - prvo razvijajući načine

usporavanja pada pri skoku sa sve veće vi-sine, a kasnije evolu-irajući te sposobnosti u obliku krila kojima su mogli letjeti. To je zaključak proizašao iz provedenoga genetskog istraživanja 144 vrste kukaca. — K. B.

GEO INFO


KAMBODŽA07

Izgubljena umjetnost hrama Angkor WatPRONAĐENE SU GOTOVO 500 GODINA STARE SLIKARIJE KOJE PRIKAZUJU RAZLIČITE ŽIVOTINJE, BOŽANSTVA I BRODOVE TE DAJU NOVI POGLED NA RAZUMIJEVANJE ŽIVOTA TOG RELATIVNO NEPOZNATOG DIJELA KAMBODŽANSKE POVIJESTI

INFO Hram Angkor WatHram Angkor Wat jedan je od najpoznatijih svjetskih spomenika i nacionalni simbol Kambodže koji godišnje posjeti više od dva milijuna turista. Sagrađen u 12. stoljeću, u vrijeme vladavine kmerskoga kralja Surjawarmana II. na prostoru od oko 2 km², najveća je vjerska građevina na svijetu. Nalazio se u središtu grada Angkora, tadašnjega glavnoga grada Khmerskog Carstva, koje je postojalo od 9. do 15. stoljeća. Nalazi se oko 240 km sjeverno od Phnom Penha, glavnoga grada Kambodže, i oko 20 km sjeverno od jezera Tonle Sap. Prvobitno je Angkor Wat bio posvećen kraljevskom kultu Višnua, jednoga od bogova hinduskog panteona, ali se kasnije upotrebljavao kao budističko svetište. Sam hram odraz je kmerske kozmologije - na vrhu terasa koje se penju i smanjuju nalazi se pet tornjeva, oblikovanih kao lotosovi cvjetovi, koji simboliziraju planinu Mehru, dom bogova.

Istraživač Noel Hidalgo Tan otkrio je skrivene

slike u kambodžanskom hramu još dok je radio kao student volonter na arheološkoj ekspediciji u Angkor Watu 2010. godine. Tijekom jedne

stanke za ručak, dok se šetao hodnicima hrama, uočio je zanimljive pigmente na zidu te ih je fotografirao ne misleći da su posebno važne. Tek nakon detaljnijeg pregleda i uvećanja

fotografija, pojavile su se slike nakon upotrebe tehnike ”decorrelation stretch analysis” koju je koristio kako bi povećao razlučivost. Bez obzira na velik broj posjetite-lja, slike su do Tanova

slučajnog otkrića stajale neprimijećene. One su bile gotovo neprimjetne golom oku te je najveći broj slika bio sakriven u mraku. Tan se 2012. godine vratio u Angkor Wat kako bi proveo detaljnija istraživanja na slikama zajedno s kambodžanskim kole-gama Im Sokrithyjem, Heng Thanom i Khieu Chanom. Ostaci slika su isprva bili smatrani grafitima koje su osta-vili najraniji posjetitelji hrama još prije više sto-tina godina. No mnoge slike prikazuju detaljan prikaz svakodnevnog ži-vota i detaljima se znat-no razlikuju od prvotno pretpostavljenih grafita. Slike u Angkor Watu otkrivaju više od 200 prikaza životinja, kao što su lavovi i slonovi, ljudi, božanstva kao što je hinduski bog majmun Hanuman, barke te sam prikaz hrama. Dr. Tan smatra da su ova otkrića iznimno vrijedna upravo zbog nepoznate povijesti hrama tijekom kasnog srednjeg vijeka te su po-ticaj znanstvenicima u daljnjim istraživanjima i restauraciji hrama. — I. Š. i M. T.

Slikarije su pronađene uporabom tehnike ”decorrelation stretch analysis” kojom se koristi i NASA pri istraživanju površine i kamenja na Marsu



EGIPAT08

Konačno otkriven misterij nestale perzijske vojske

Legenda kaže da je sredinom 6. stoljeća prije Krista (oko 524. godine) netragom nestala velika perzijska vojska od 50.000 vojnika u egipatskoj pustinji. Profesor Olaf Kaper sa Sveučilišta u Leidenu odlučio je otkriti i riješiti tisućljetnu zagonetku

Jedan od najranijih izvora o sudbini

nestale perzijske vojske jest grčki povjesničar Herodot koji izvještava da je uzrok nestanka bila pustinjska oluja. Herodot piše o perzij-skom kralju Kambizu II. koji je ušao u egipat-sku pustinju u blizini Luksora (tadašnje Tebe) s golemom vojskom od 50.000 vojnika koja se nikada nije vratila, a pretpostavlja da ih je progutala strašna oluja. Ta fantastična priča je dugo bila predmet rasprave egiptologa diljem svijeta. O jednoj mogućoj teoriji već smo pisali u rujnu 2004. godine (br. 87, str. 12).

Još od 19. stoljeća, kada se proširila egip-tologija, taj je misteriji

opsjedao i profesionalne istraživače i amatere koji su željeli pronaći nekakve dokaze koji bi potvrdili Herodotov iskaz. Međutim, prof. Kaper nikada nije smatrao da je tako na-oružana i moćna vojska jednostavno nestala zbog pustinjske oluje. Kaper je predstavio potpuno novu teoriju o nestanku. Smatra da vojska nije nestala nego je jednostavno poraže-na. ”Moje istraživanje ukazuje na to da vojska nije samo prolazila kroz pustinju, nego je njezino glavno odredište bila oaza Dakla. Ona je bila baza vojske egipatskog pobunjenika Petubasti-sa III. On je naposljetku zaskočio Kambizovu vojsku te je tako uspio

iz svoje baze u oazi pokoriti velike dijelove Egipta i okruniti se za egipatskog faraona u glavnom gradu Mem-fisu.” Činjenica da je sudbina perzijske vojske ostala misteriji toliko dugo može se zahva-liti perzijskom kralju Dariju I., koji je krvavo ugušio pobunu u Egiptu dvije godine nakon Kambizova poraza te u manirama pravog spin doktora, Darije je razlog poraza svojeg prethodni-ka našao u vremenskoj nepogodi - pustinjskoj oluji. Zahvaljujući toj učinkovitoj manipula-ciji, 75 godina nakon poraza, jedino što je Herodot mogao napravi-ti jest prihvatiti Dari-jevu verziju događaja u pustinji. Kaper ističe

kako je slučajno došao do otkrića. U suradnji sa Sveučilištem u New Yorku i Lecceu tijekom posljednjih deset godina, koliko su trajala iskopa-vanja u Amheidi, u oazi Dakla ranije ove godine, dešifrirao je čitavu listu titula Petubastisa III. na antičkim blokovima hrama te su tek tada djelići priče dobili smi-sao. Hramski kameni blokovi indiciraju da je to moralo biti uporište egipatske opozicije na početku perzijskog raz-doblja u Egiptu. Nakon što su kombinirali ogra-ničene informacije koje su postojale o Petuba-stisu III. i lokalitetu te Herodotovoj priči mogli su rekonstruirati što se zapravo dogodilo. — I. Š. i M. T.

GEO INFO


SAD09

Ima li nade za Pluton?Manji je od Mjeseca,

nije najveće tijelo u svojoj orbiti, zbog velikog ekscentriciteta putanje od 1979. do 1999. bio je bliže Suncu od Neptuna, vjerojatno u Kuiperovu pojasu ima tisuće sličnih “planetarnih kandidata” - sve su to bili razlozi da se Pluton na konferen-ciji IAU u Pragu 2006.

“degradira” u kategoriju patuljastog planeta. Centar astrofizike Harvard-Smithsonian je nedavno pokrenuo diskusiju o potrebi revi-zije definicije planeta. U raspravi su sudjelovali dr. Owen Gingerich, predsjednik IAU komisi-je za definiranje planeta, dr. Gareth Williams,

potpredsjednik Centra za manje planete, i dr. Dimitar Sasselov, direk-tor inicijative Harvard Origins of Life. Predlo-žene nove definicije ovih znanstvenika mogle bi omogućiti Plutonu povratak u društvo planeta. Iako je to bila neformalna diskusija popularnoga karaktera,

Znanstvenici raspravljanju može li se Pluton vratiti u društvo planeta

SAD11

Migracije zapadnih intelektualaca

Vizualizacija mobilnosti intelektualaca od 7. st. pr. Kr. do danas

Prije nekoliko mjeseci objavljen je članak

“A network framework of cultural history” u časopisu Science. Inte-lektualnu mobilnost kao pokazatelj povijesnih trendova u formiranju kulturnih središta odlu-čili su istražiti i vizua-lizirati prateći mjesta rođenja i smrti 150.000 važnih osoba Europe i Sjeverne Amerike od 7.

stoljeća prije Krista do 2012. godine. Pokazalo se da je Rim bio središte zapadne kulture do 18. stoljeća, kada Pariz pre-uzima prvenstvo i drži ga do jačanja industrijske revolucije, kada centar postaje London. Došli su i do pokazatelja rasta mobilnosti uspoređujući udaljenost između mje-sta rođenja i smrti. U 14. stoljeću prosječna udalje-

nost bila je 214, a danas 381 kilometar. Zanimlji-vu vizualizaciju možete

pronaći na YouTubeu - samo upišite Charting culture. — K. B.

VELIKA BRITANIJA10

Medicina 19. stoljeća

Stare medicinske knjige bit će digitalizirane te tako dostupnije istraživačima i javnosti

U sljedeće dvije godi-ne devet britanskih

sveučilišta i instituta slat će svoje stare medicinske knjige u londonski Wellcome Li-brary. Knjige o medici-ni, zdravlju, tjelovježbi

ili prehrani (oko 1400 kuharica) napisane između 1800. i 1900. bit će digitalizirane te će postati dostupne jav-nosti. Cilj je u te dvije godine obraditi gotovo 15 milijuna stranica.

To razdoblje predstav-lja vrijeme najbržeg napretka medicinske znanosti pa će ova kolekcija biti od koristi medicinarima, ali i povjesničarima. — K. B.

možda su se vrata za povratak Plutona barem malo odškrinula. — K. B.



ITALIJA12

Meridijani na međunarodnom sajmu kampiranja Sipac 2014. u PadoviNA SAJMU SMO VIDJELI MNOGO MONTAŽNIH KUĆA KOJE PRUŽAJU UDOBNOST RAVNU ONOJ U KLASIČNOJ KUĆI ILI STANU, ALI I LUKSUZNIH ŠATORA, AUTODOMOVA, ELEKTRIČNIH AUTOMOBILA I DRUGIH POTREPŠTINA ZA UDOBNO KAMPIRANJE

Tekst i fotografije Hrvoje Dečak

Dok je zima već naveliko kucala

na vrata, u Padovi je potkraj godine priređen Međunarodni sajam kampiranja i slobodnog vremena Sipac 2014. Sipac je skraćenica za “Salone Internazionale e Professionale di Attrezzature per Camping”, a ovaj je sajam bio četvrti po redu te vrste.

Naglasak je bio na montažnim kućama koje ostaju na lokaciji cijele sezone ili cijele godine, a kamperi ih sve više vole. Najviše izlagača, od njih stotinjak, bilo je iz Italije, uz ponekog francuskog, nizozemskog i slovenskog proizvođača. Čuo se i hrvatski jer oko četvrtine turističkih prihoda u našoj zemlji ostvaruje se upravo iz kampova.

Riječ je, naime, o tzv. glamping-turizmu, spoju glamura i kampinga,

Prizor sa sajma kampiranja u Padovi

odnosno “luksuznom kampiranju”. Naime, sve je više kampera koji se ne zadovoljavaju samo šatorom ili klasičnom kamp-kućicom nego žele pokretne kampere koji su pravi luksuzni

stan na kotačima (autodomovi) ili cijele montažne kuće koje pružaju potpunu udobnost i izgledaju poput prave kuće. Neke od njih, vrlo popularne, imaju oblik šatora kako bi zadržale

poveznicu s “izvornim” kampiranjem.

Takve montažne kuće posebnim se izvanrednim prijevozom, u pratnji policije, transportiraju već gotove na mjesto gdje ih vlasnik želi

GEO INFO


Udio kamp-turizma u noćenjima u Hrvatskoj je oko trideset posto. O trendovima u kampiranju kod nas imali smo priliku, na sajmu u Padovi, popričati s dr. Brankom Maroltom, predsjednikom Udruge kampista Hrvatske. “U Hrvatskoj postoji kategorizacija kampova i sigurno oni najviše rangirani svojom opremljenošću i ponudom ne zaostaju za europskim kampovima”, rekao nam je dr. Marolt. Prema njegovim riječima, u svijetu pa i u Hrvatskoj polako se mijenjaju trendovi kampiranja. Sve više kampista oprema se sve boljom opremom (prikolice i autodomovi) i bez većih teškoća krstare Europom. “Klasični kamping zamijenjen je karavaningom, u kojem turisti za svoj godišnji odmor obiđu nekoliko njima zanimljivih destinacija. Ako pogledamo cijene kampiranja i opreme za kampiranje, možemo zaključiti da to ne spada u jeftin odmor, a boravak u kampu skuplji je

nego neki apartmani”, dodao je predsjednik Udruge. Inače, kampisti su u svojim zemljama organizirani u klubove i federacije koje su članovi međunarodne federacije kampista Federation Internationale de Camping et de Caravaning (FICC). Ta organizacija broji oko šest milijuna članova raspoređenih u šezdesetak klubova te oni organizirano krstare svijetom prema napucima i preporukama krovne organizacije. Udruga kampista Hrvatske mala je po broju članova, ali stekla je reputaciju vrsnih organizatora kamperskih okupljanja. Zahvaljujući našim prekrasnim kampovima, pružila je sudionicima brojnih međunarodnih kamperskih relija u Hrvatskoj nezaboravne trenutke druženja, izleta i zabave. “Zahvaljujući uspješnom organiziranju međunarodnih druženja, naša je zemlja s lijepim kampovima prepoznata kao jedna od najpoželjnijih destinacija za kamp-turizam, a

UKH je postao važan čimbenik u Međunarodnoj kamperskoj federaciji. Od svog osnutka 1996. bori se za poboljšanje uvjeta u našim kampovima te je potaknuo akciju kontrole kvalitete kampova koju od 2003. godine provodi u suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom, Hrvatskom turističkom zajednicom, Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskim autoklubom”, istaknuo je dr. Marolt. Dodajmo tome da Udruga kampista Hrvatske od 27. lipnja do 4. srpnja 2015. drugi put u našoj zemlji, u kampu Straško na Pagu, organizirano dočekuje kampiste cijelog svijeta na 82. FICC Rallyju. “Očekujemo pomoć Ministarstva turizma, Hrvatske turističke zajednice i drugih kako bismo zadržali reputaciju Hrvatske kao destinacije krasnih kampova, još ljepših prirodnih dobara i sposobnih organizatora masovnih turističkih okupljanja kampista”, zaključio je dr. Branko Marolt.

Trendovi kampiranja u Hrvatskoj

U Hrvatskoj odlične kamp-kućice proizvodi i tvrtka Nord Produkt iz Samobora

Luksuzna kućica Big Berry obiteljskog poduzeća Hosekra iz Slovenske Bistrice



postaviti. Ondje se priključuju na instalacije za vodu, struju i kanalizaciju te nude vlasniku puni komfor, bez potrebe ponovna postavljanja ili održavanja.

Na sajmu je prikazano i mnogo drugih proizvoda. Bilo je tu malih električnih automobila za golf ili kampove koji postižu brzinu do 40 km/h i doseg od 80 km, a stoje 17.000 eura. Na sajmu su izloženi i bicikli, posebno uređaji za tuširanje toplom vodom koja se zagrijava na suncu, razni koncepti ekoloških kuća, vatrogasna oprema, lutke za obuku iz umjetnog disanja, igraonice za djecu i oprema za dječja igrališta te drugo što može poslužiti za ugodan boravak u prirodi.

Na sajmu je svjetsku premijeru imao i koncept luksuznih kućica Big Berry,

tvrtke Hosekra iz Slovenske Bistrice. Obiteljsko poduzeće postoji od 1989., a isprva se bavilo samo proizvodnjom krovova, da bi tome kasnije dodalo i luksuzne kućice za kampiranje. Osim vlasnika tvrtke, Boštjana Hosteja, na njima je radio talijanski dizajner Alessandro Rado, a brand consulting djelo je hrvatskog stručnjaka Danijela Koletića. Na sajmu je prikazana kućica iz programa Blue Berry predviđena za more, a tu su i Brown Berry za jezera i planine te Orange Berry za postavljanje uz autoceste. U kućicama Blue Berry može živjeti do šest osoba, površina im je 34 četvorna metra, a imaju četiri sobe. Sastoje se od kuhinje, dnevne sobe, klasične spavaće sobe, spavaće sobe s krevetima na kat, kupaonice i terase. Na sajmu su bili predstavljeni i mali električni automobili

Documents

VELIKA BRITANIJA Maleni draguljari Stonehengea · izdržali u tropskim uvjetima. U novom broju časopisa Nature izašao je rad austral-skih arheologa koji su primijenili neobičnu