OBRAZLOŽENJENOVA VREMENA ZA NAMAZ I POST

(ISTA VREMENA ZA CIJELU NORVEŠKU)

Vijeće muftija je na svojoj sjednici održanoj u Sarajevu 4. oktobra 2018. godine razmatrajući izvještaj Uprave za vjerske poslove Rijaseta o procjeni namaskih vremena i vremena po-sta za područja koja se nalaze iznad 55. sjeverne geografske širine, donijelo zaključak, kojim se usvaja PRINCIP PROCJENE (takdira) za određivanje namaskih vremena i vremena posta za područja koja se nalaze iznad 55. geografske širine.

Uzvišeni Allah kaže: „Vjernicima je propisano da u određeno vri-jeme namaz obavljaju” (En-Nisa, 103). Namaz spada u pet temeljnih stubova Islama i dužnost ga je izvršavati u određenim periodima dana i noći. Shodno tome, vrijeme obavljanja namaza spada u te-meljne uslove za ispravnost namaza. U uslovima uobičajenih pojava nije dozvoljeno obavljati namaz prije nastupanja njegova vremena. Namaska vremena su u Kur’anu naznačena općenito: „Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom poni-zno stojte”, (El-Bekare, 238); „I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći”!... (Hud, 114); „Obavljaj propisane molitve kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i mo-litvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju”. (El-Isra, 78); „Pa hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji - i predvečer i u podne”! (Er-Rum, 17, 18); „Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska, i veličaj Ga noću i poslije obavljanja molitvi”. (Kaf, 39, 40); „I spo-minji ime Gospodara ujutro i predvečer, i u jednom dijelu noći radi Njega molitvu obavljaj, i dugo Ga noću hvali”? (El-Insan, 25, 26), te hadisima i praksom Allahovog Poslanika, a.s.: Prenosi se da je Dži-bril, alejhis-selam, došao i Vjerovjesnika, s.a.v.s., podučio namaskim vremenima, rekavši mu: “Ustani i klanjaj!” Kada je Sunce prešlo malo preko polovine neba ustao je i klanjao podne. Zatim mu je do-šao kada je nastupila ikindija i rekao mu: “Ustani i klanjaj!” Ustao je i klanjao ikindiju kada je sjena predmeta postala onoliko koliki su i oni sami. Zatim mu je došao kada je nastupio akšam i rekao: “Ustani i klanjaj!” Ustao je i klanjao akšam kada je Sunce zašlo. Zatim mu je

došao kada je nastupila jacija i rekao mu: “Ustani i klanjaj!” Ustao je i klanjao jaciju kada je nestalo tragova šefeka (crvenila/bjelila) na nebu. Zatim mu je došao kada je nastupilo sabahsko vrijeme, u sami osvit zore, kada je klanjao sabah, zatim, ponovo sutradan u podne i rekao mu: “Ustani i klanjaj!” Ustao je i klanjao podne kada je sjena predmeta onolika koliki su i sami oni. Zatim mu je došao kada je nastupila ikindija i rekao mu: “Ustani i klanjaj!” Ustao je i klanjao ikindiju kada je sjena predmeta postala duplo veća od njih samih. Zatim mu je došao u akšam - u isto vrijeme kao i prethodni dan - zatim u jacijsko doba iza ponoći ili kada je bila prošla polovina noći ili je rekao trećina noći, pa je tada klanjao jaciju. Zatim mu je došao kada se bilo dobro razvidilo i rekao mu: “Ustani i klanjaj!” Ustao je i klanjao sabah, a zatim mu rekao: “Između ove dvije granice je vrije-me namaza”. (Ebu Davud, Tirmizi)

Shodno hadiskim predajama, kod pojašnjavanja namaskih vre-mena za osnovu se uzimaju atmosferski znakovi; pojava bjeline na istočnome horizontu (zora), izlazak sunca, trenutak dosezanja sun-ca na najvisočiju tačku na nebu u vrijeme podneva i početak kre-tanja ka zapadu (zeval), dostizanje sjene predmeta jedne ili dvije svoje veličine, osim fey-i zevala, zalazak Sunca (gurub), gubitak ve-černje svjetlosti na zapadnom horizontu (gaybubet-i šafak) i drugi atmosferski znakovi prouzrokovani okretanjem Zemlje oko svoje ose.

U područjima gdje je moguće pratiti navedene prirodne pojave (alamete), namaz će se obavljati u vremenima određenim u nave-denim hadisima. U područjima gdje se pomenute pojave uopšte ne formiraju, općeprihvaćeno je mišljenje (Idžma), svih institucija koje se bave izdavanjem fetvi u našem vremenu, da je potrebno odrediti namaska vremena putem procjene (takdir). A tamo gdje je djelimič-no, periodično, postoje različita mišljenja.

Međutim, do sada nije postignut konsenzus u vezi s metodom pomenute procjene. Takvo stanje je doprinijelo da pitanje određi-vanja namaskih vremena u ovim područjima bude aktuelno i danas. Mnogobrojni islamski učenjaci i naučne institucije su ponudili svoje stavove po ovome pitanju. Suglasni su da se u područjima u kojima ne dolazi do formiranja uobičajenih namaskih vremena i vreme-na posta primjenjuje metoda procjene, tako da se u ovim zonama procjenom određuje da post prestaje dok Sunce još sija (ljeti) ili da se posti kada je Sunce već odavno zašlo (u zimskoj sezoni). Kao osnova za raspravu i razumijevanje ovog pitanja, te raspravu po

istom, uzima se hadis, kojeg bilježi Muslim, a prenosi En-Nuvas ibn Sem’an, r. a., u kojem se kaže da je Poslanik, a. s., spomenuo vrije-me Dedždžala, a ashabi ga upitali, „Božiji Poslanice, koliko će ostati na zemlji”, odgovorio je, “Četrdeset dana, dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica, a ostali, kao obični dani”, priupitali smo, “Hoćemo li u danu, koji je kao godina, jedan put klanjati pet dnevnih namaza?” odgovorio je, „Ne, već procijenite”. (Tirmizi, Ebu Davud, IbniMadždže, Ahmed)

Hadis koji govori o vremenu pojave Dedždžala, kako nam to po-jašnjava Šefki Ibrahim Allam, u fetvi br. 2347, od 09. 07. 2013. godi-ne, potvrđuje odsustvo znakova za utvrđivanje namaskih vremena. To stanje danas svjedočimo u zonama sjevernog i južnog pola, gdje se noć i dan smjenjuju u periodu od šest mjeseci. Ulema je prepo-znala pojave i njihove specifičnosti koje se jasno manifestiraju kroz izostanak znakova (alameta), a koje je Šerijat odredio za utvrđiva-nje namaskih vremena.

Ovo pitanje opterećuje vjernike koji žive na području Skandinav-skih zemalja, sa čime je bosansko-hercegovačka javnost upoznata kroz prijevod djela Muhammeda Hamidullaha, “Uvod u Islam,” u izdanju El-Kalema 1989. godine, gdje zaključuje: „Razumije se da se u nenormalnim klimatskim uslovima ni svakodnevni namaz ni godišnji posto ne mogu ravnati prema kretanju Sunca. Pravnici su stoga zaključili i preporučili da u ovim krajevima mjerilo bude kre-tanje sata, a ne Sunca”.

Na pitanje u vezi sa postom u Skandinavskim zemljama, egipat-ski muftija Ali Džum’a je ponudio odgovor, u kojem stoji da se, za područje nenormalnih uslova, u kojima je poteškoća vjerniku posti-ti zbog dužine dana, postupi shodno procjeni.

U zastupanju stavova po ovom pitanju, Ali Džum’a, navodi mi-šljenje Ibni Tejmije, u kojem stoji: „Namaska vremena su ona koja je melek Džibril ukazao Muhamedu, a. s., i kojima je Poslanik, a.s., poučio svoje sljedbenike, njihovom prvom i krajnjem vremenu. Taj propis ulema je zabilježila u mnogobrojnim djelima i on se u prin-cipu odnosi na normalne i uobičajene uslove života. A što se tiče dana za kojeg je Poslanik, a.s., kazao da traje „kao godina” i rekao, „procijenite” ima svoje značenje. To znači, da na taj dan nema ikin-dijskog vremena, i da dužina sjene predmeta neće biti kao dužina samog predmeta niti duplo veća od njega. Dan će znatno duže tra-jati. Podne-namaz i ikindija-namaz će tog dana biti prije zevala, kao što će akšam-namaz i jacija-namaz biti prije zalaska Sunca. Na taj

dan se neće gledati kretanje sunca, ni zeval, ni njegov zalazak, niti nestanak rumenila (šefeka)”.

U pristupu rješavanja pitanja namaskih vremena i posta za pod-ručja neuobičajenih zona, Ali Džum’a također citira stav Muhameda Rešida Rida’a navedenog u „Tefsiru-l-menar”, (Tabeatu El-menar), gdje kaže da je njegov profesor, egipatski muftija Muhamed Abdu-hu, rekao: „Za ta područja je dozvoljena procjena (takdir) namaskih vremena i vremena posta, na što je ukazao Poslanik, a. s.”

Također, u fetvi Egipatskog vijeća se navodi mišljenje istaknutog alima Mustafe Ahmeda Ez-Zerka koji iznosi vrlo jasne stavove bazi-rane na mišljenju utemeljenom na kontekstu vremena i prostora, te intencija Šerijata. Mustafa Ez-Zerka veli: „Poslanikove hadise treba razumijevati shodno nastanku geografskog prostora Arapskog po-luotoka i znanja o Kosmosu. To ne podrazumijeva znanje o cjelovi-tom prostoru zemljine kugle, kopnenog i vodenog prostora, koji je u to vrijeme uglavnom bio nepoznat. Stoga, prostor koji je u novije vrijeme otkriven, sjeverno i južno, treba biti izuzet od propisa te-meljenih na uobičajenim alametima/znakovima o namaskim vre-menima i vremenu ramazanskog posta. U tom slučaju, to je prostor za idžtihadsko djelovanje u skladu sa intencijama Šerijata”.

U pojašnjavanju zbirnih stavova po ovom pitanju i njihovom predstavljanju, Ibni Abidin El-Hanefi u djelu, “Redu-l-muhtar ala ed-Durri-l-muhtar”, navodi pa kaže: „Nisam vidio nikog da se su-protstavio obaveznosti posta zbog pojave zore i zalaska Sunca, i tra-janju vremena u kom postač ne može jesti nakon nijjeta posta. Niko ne govori o njihovom neprekidnom, kontinuiranom postu, jer takav postupak vodi u propast. Ako pak kažemo, da moraju postiti u Ra-mazanu, u tom slučaju prihvatamo (takdir) procjenu. Zato trebamo odgovoriti na koji način utvrđujemo procjenu, a osnovna intencija Šerijata je da se pojedinac ne opterećuje preko svojih mogućnosti i da se postignu ciljevi primjene Šerijata na sve”.

Islam je vjera individualnog prihvatanja vjerovanja, ali je u isto vrijeme vjera kolektiviteta i institucionalnog, džematskog djelo-vanja. Pitanja kojima se iskazuje briga za vjerski život i primjenu vjerskih propisa u Skandinavskim zemljama, namaska vremena i dužina vremena posta su uglavnom inicirana individualno. Iz pri-kaza navedenih mišljenja uleme o procjeni vidi se naučni karakter, kolektivni i individualni pristup i želja za rješenjem ovog pitanja. Analizom obrađenih tekstova i njihovim prikazom, te analizom ra-sprava i iznesenih stavova, mišljenja, kao i uvidom u svakodnevnu

praksu sa kojom se susrećemo na terenu, jasno se primjećuje da je, u odnosu na ovo pitanje, evidentan različit pristup, što je znak odsustva institucionalnog zastupanja i predstavljanja muslimana u praksi, a usljed prisustva različitih doseljeničkih muslimanskih za-jednica koje preferiraju praksu svojih zavičaja (adeta i običaja), sa spremnošću da razgovaraju o pitanjima važnim za Ummet i islam, ali bez želje da primijene univerzalne poruke islama. Iz pomenutih stavova i mišljenja neminovno se nameću sljedeći zaključci:

– propisi Šerijata se odnose na općenite pojave i stanja.

– obavljanje namaza i post mjeseca ramazana je farz, stroga vjer-ska dužnost za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku.

– u nemogućnosti korištenja znakova (alameta) za određivanje namaskih vremena i dužine posta u nenormalnim uslovima pristupa se procjeni (takdir).

– procjena se utvrđuje putem intelektualnog napora (idžtihad) i metodom analogije (kijas).

– utvrđivanje polazne osnove za procjenu je određivanje stepena geografske širine gdje izostaju prirodne pojave na osnovu ko-jih se utvrđuju namaska vremena.

Za Norvešku, polazna osnova za utvrđivanje namaskih vre-mena i dužine posta je 45°, shodno odlukama akademija Islam-skog prava i Uprave za vjerske poslove Rijaseta. (45. stepen je područje Cazina u Bosni i Hercegovini)

JANUAR 2019. god.Rebiu-l-ahir / Džumade-l-ula 1440. h.g.

FEBRUAR 2019. god.Džumade-l-ula / Džumade-l-uhra 1440. h.g.

MART 2019. god.Džumade-l-uhra / Redžeb 1440. h.g.

APRIL 2019. god.Redžeb / Ša’ban 1440. h.g.

MAJ 2019. god.Ša’ban / Ramazan 1440. h.g.

JUNI 2019. god.Ramazan / Ševval 1440. h.g.

JULI 2019. god.Ševval / Zu-l-ka’de 1440. h.g.

AUGUST 2019. god.Zu-l-ka’de / Zu-l-hidždže 1440. h.g. / Muharrem 1441. h.g.

SEPTEMBAR 2019. god.Muharrem / Safer 1441. h.g.

OKTOBAR 2019. god.Safer / Rebiu-l-evvel 1441. h.g.

NOVEMBAR 2019. god.Rebiu-l-evvel / Rebiu-l-ahir 1441. h.g.

DECEMBAR 2019. god.Rebiu-l-ahir / Džumade-l-ula 1441. h.g.

Islamska zajednica Bošnjaka u NorveškojDet Islamske fellesskap Bosnia-Herzegovina i Norge

Fougnersvei 2A, 0571 Oslo, NorgeTel.: + 4722375004 • www.izbih.no • e-mail:contact@izbih.no

facebook: Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj