Uvod

Židovski misticizam svoj vrhunac dostiže u 16. stoljeću u Safedu s

najistaknutijim predstavnikom Isakom Lurijom, dok uz meditaciju svoj procvat

doživljava u 18. stoljeću s pojavom hasidizma i hasidskog pokreta na čelu s Izraelom

Baal Šem Tovom. Cjelokupnom židovskom mističnom učenju svojstvena je vedrina

osobe, dok osobe koje nose naboj negativnih sila židovski mistici nazivaju

razoriteljima svijeta. Jedna od karakteristika židovskog misticizma je suprotstavljanje

zlu.

Sam judaizam na meditaciju gleda kao na mogućnost duhovne preobrazbe.

Meditacija znači biti u službi Boga (avoda). Ona je neprekidna potreba svetosti u

vremenu koje će jednom postati vrijeme uvida i mudrosti. Traži disciplinu, te se

naglašava prakticiranje tijekom dužeg razdoblja, na odabranom mjestu i u određeno

vrijeme. Uostalom, meditacija smanjuje stres, napetost i osnažuje imunološki sistem.

Židovsko meditativno znanje staro je nekoliko tisuća godina. Svoje iznimno

snažno meditativno iskustvo Židovi su doživjeli prilikom Objave na Sinaju. Bit

židovske duhovne i meditativne prakse je htijenje i nastojanje čovjeka da svijet treba

uzdizati na višu duhovnu razinu. Samo židovsko meditativno znanje bilo je poznato i

u ranom talmudskom razdoblju 1. stoljeća, kada se najčešće koriste Imena Boga.1

Kabalisti 13. stoljeća isticali su da je mistična meditacija prožimanje kroz svijet sfirot.2

U tom smislu židovsku meditaciju prakticirali su kabalisti u Safedu i najčešće je bila

posvećena temi progonstva i Spasenja. Za kabaliste tog doba omiljena meditativna

vježba Svjetlost svijeća je usredotočenje na različite boje u plamenu. Zahvaljujući

Abrahamu Abulafiji iz 13. stoljeća, koji je to znanje i zapisao, nešto se više zna o

židovskoj meditaciji, konkretno o slovima alfabeta. Slova su sveta i kroz sva vremena

za Židove su izvor mudrosti, meditacije i vizije. Kabalist cijeli univerzum spoznaje

kroz mistiku svetog hebrejskog jezika.

1 Ime je mnogo više od riječi. Znati i dati nekome ime uključuje i našu odgovornost prema određenoj osobi.

2 Sfirot su osnovne sile svakog bića. Židovski učenjaci, kabalisti i filozofi religije vidjeli su sfirot kao temeljnu Božju interakciju s čovjekom i fizičkom dimenzijom našeg svijeta. Kao most između svijeta i Stvoritelja kojim je sve međusobno povezano.

1

Cjelokupna ideja židovske meditacije zasniva se na odluci da činimo na oblikovanju,

stvaranju, na emanaciji sfirot. U procesu emanacije zbiva se prelazak od Božanskog

do duhovnog, od duhovnog do moralnog, od moralnog do fizičkog. Riječ je o

kabalističkim svjetovima koji su međusobno povezani.

Židovsko mistično učenje najčešće je povezano s Kabalom, Zoharom i s

knjigom Bahir. Dio je tradicije i dom mnogobrojih ideja i spoznaja o prirodi postojanja.

U njemu su elementi znanosti, filozofije i srednjovjekovne alkemije.

Do izdavanja Zohara (Knjiga sjaja) u 13. stoljeću, Bahir je bio najvažniji klasični izvor

kabalističkog mističnog učenja o deset sfirot, reinkarnaciji (gilgul), anđelima, Imenima

Boga, svjetlu i konceptu cimcum (samoograničavanje Boga). Pisan je u stilu pitanja i

rabinskih odgovora. U židovskoj meditaciji posebno mjesto pripada Sefer Jecira

(Knjiga stvaranja) koja je po sadržaju meditativna, a uključuje i elemente magijske

kabale upućujući na telekinetičke i telepatske sposobnosti. Autorstvo se pripisuje

Abrahamu.

Rušenje jeruzalemskog Hrama3 i progonstvom nestaju proroci i njihove

meditacije. Židovski narod većinom više ne živi u Obećanoj zemlji. Put u dijasporu,

egzodus i stradavanje Hebreja udaljili su od čovjeka Sveti Duh.

Meditativne škole proroka zamijenila su tajna kabalistička društva. Mistična učenja

prenošena su na vrlo uzak krug odabranih i brižljivo su čuvana usmenom predajom.

Židovski misticizam zajedno sa meditacijom kao neodvojivim dijelom dobio je svoj

najpotpuniji izraz u kabali koja je utjecala na duhovni život židovskog naroda. No,

osim u kreativnosti, sloboda kabaliste je u prihvaćanju temelja tradicionalnog

židovskog učenja i zakona Tore koji govore o onome što je čovjeku dopušteno, a što

zabranjeno. Cjelokupni kabalistički sustav ne postoji izvan temelja židovskog učenja,

odnosno nije izvan religiozne prakse. Tora i Talmud intelektualno su tijelo židovstva,

a kabala je njegova duša. U njoj su duhovni zakoni svijeta koji pomažu da čovjek

nađe odgovore na svoja pitanja. Kabalistička poruka glasi: «Znati, htjeti, odvažiti se.»

3 Kada je Bog izabrao narod Izraela, tražio je od njega da se izgradi Svetinja gdje zlo neće imati pristupa. Hram je trebalo sagraditi, jer je cijeli svijet nakon grijeha u rajskom vrtu bio zaražen zlom. Hram simbolizira primarni izvor duhovne energije. Hram su razorile rimeske legije.

2

Kabala je usmena predaja; čitav sustav mišljenja koji obuhvaća bitna pitanja ljudske

egzistencije. Kabalistička logika je da onaj tko prima mora i davati. Vrlo je važno

spomenuti i spominjati kabalu jer u središtu njene misli je meditacija. Naučiti čuti što

ljudi govore jedno je od važnih kabalističkih principa.

Judaizam je praktična vjera i zato duhovnost za Židove nije samo osjećaj nego

življenje u ljubavi, pravdi, vjeri i dobrohotnosti. Židovstvo je stanje duha i življenja

prema načelima židovstva. Bez djela vjera je mrtva.

Tora i biblijski događaji

«Tko se bavi Torom održava svijet u postojanju.»

Zohar

Tora je najvažniji spis judaizma, koji se slavi kao riječ nadahnuta Bogom, a za

koju se tradicionalno tvrdi da je objavljena Mojsiju na Sinaju. Zato je i poznata kao

Mojsijevo petoknjižje ili Mojsijev zakon (Torat moshe). Temelj je židovske vjere i

začetak svih monoteističkih religija. No, ona je i više od toga. Tora predstavlja

savršen nacrt svijeta, i polazi od toga da svijet koji je stvoren prema njenim načelima

bi trebao biti i uređen prema istim. Po židovskom učenju Bog, Jahve, te je Zakone

odredio prije nego je stvorio svijet i oni su vječni. Ni On sam ne može donositi odluke

kojima bi im mogao proturiječiti.

Sama Tora je meditativna staza kroz koju u naše postojanje dopire Svjetlo.

Pritom svjetlost Tore i njenih zakona odstranjuje mrak, ali je potrebno samo

povećavati množinu svjetala i kroz stalni trud i napor širiti svjetlost Nauka donoseći

svijetu poruku ohrabrenja. Strah od Boga blago je Tore, ali i prvo svjetlo. Čovjek

mora prvo osjetiti strah pred Bogom i onda početi učiti Toru. Židovski mudraci su

uvijek govorili da povećanjem mraka u svijetu, povećava se i svjetlost Tore. Postoji

tajna svijeta kao što postoji i tajna Tore. Svjetlost predstavlja praiskonsku energiju

stvaranja univerzuma, slojevitost i eteričnost. Meditacija o Božanskom svjetlu je

duboko ukorijenjena u židovsku religiju.

3

Prvi dan stvaranja stvoreno je Svjetlo. Ono je podareno Adamu i Evi kako bi ga mogli

vidjeti s jednog kraja svijeta na drugi, prema mišljenju židovskih mistika. No, zbog

grijeha je skriveno kako ga griješni ljudi ne bi iskoristili da unište svijet.

Mistika Kabale stalno poručuje: Svjetlo je uvijek prisutno, ali moramo sagraditi

posudu4 u kojoj će prebivati, odnosno, treba izgrađivati sebe što je dugotrajan i

mukotrpan posao. Cilj kabaliste je vratiti Izvoru iskre svjetlosti koje su se od njega

udaljile. U jednom trenu sve su duše bile kod Ein Sofa5 – Onog koji nema granice i

čije je ime i Svjetlo i zato su ljudi na Zemlji u neprekidnoj potrazi za svjetlošću. U

kabalističkom učenju pokajnik unosi u svijet više svjetlosti nego osoba koja nije

griješila.

Kako je i vidljivo Tora je cijela prožeta meditacijom. Tora smatra idealom jedinstvo, a

ono se može postići samo onda kada glava, srce i ruka djeluju harmonično. Uči da

svijet nije hladan mehanizam, te da u njemu treba razvijati prijateljske odnose i

prepoznavati ljepotu. Kabalisti vjeruju u magičnu strukturu Tore. Razlikuju tri osnovna

principa njene stvarne prirode; princip imena Božjeg, princip Tore kao organizma i

princip beskonačnog obilja smisla Božanske riječi. Tora je Njegovo mistično ime.

Svevišnji je univerzum stvarao s Torom i kroz Toru. Kabalisti drže da je čovjeku

imanentno znanje Tore, te da i sam postaje Torom kojom stvara glazbu, ples6, pisanu

riječ ili umjetničko djelo.

Prema tradicionalnom židovskom brojanju, Tora sadržava 365 zabrana, točno

koliko je dana u solarnoj godini, te 248 zapovijedi – koliko u ljudskom tijelu ima

kostiju (prema onovremenoj antičkoj znanosti). Svakodnevno prakticiranje zapovijedi

i pridržavanje istih, služe tome da posvete narod i zemlju. Židovima Tora predstavlja

put spasenja. Stoga se slobodno može reći da je Tora temeljni dokument židovstva.

4 U kabalističkoj terminologiji koncept primanja odgovara svjetlu, a davanja, posudi. Tohu – kaos i konfuzija i Bohu – aludiraju na prve posude u kojima se pojavljuje deset sfirot.

5 Ime Beskonačni – Ein Sof – istodobno označava svijet u kojem živimo i njegovu fizičku dimenziju, ali ono je i kozmičko Ništa. Zato kabalisti Gospoda zovu Beskonačni.6

? Ples je povezan i s Budućim svijetom kada će Gospod povesti ples i kada će svaki pojedinac biti povezan s Svevišnjim.

4

No, pisana Tora je samo dio cjelokupne Tore; postoji i usmena Tora bez koje

nije moguće razumijeti značenje pisane. Razvoj usmene predaje zauzima posebno

mjesto nastalo tumačenjem i prilagođavanjem propisa Nauka novim društveno-

gospodarskim i političkim uvjetima života i životne prakse. Taj se Usmeni nauk

stoljećima prenosio (neshvatljivom točnošću i sitničavošću), proučavao i učio

opetovanjem. Između ostalog, da se izbjegne da postane mrtvo slovo na papiru.

Živa riječ može rasti, razvijati i prilagođavati se.. Lakše se prenosila, teže

zabranjivala, podlijegala nadzoru i cenzuri..

Bijeli oganj je pisana Tora koja je svoj oblik dobila silom crnog ognja, odnosno

usmene Tore, što znači da se jedna bez druge ne može razumijeti, jer Knjiga života

ima svoje simbolično, alegorijsko i ezoterično značenje.

Židov vjeruje kako je njegov narod izabran od Boga i taj poseban odnos je

židovski narod obvezivao na odanost. Pripovijestima – od one o postanku svijeta do

pripovijesti o Mojsijevoj smrti – potvrđuje se jedinstvo i iznimnost Izraelaca među

narodima. Pravne i kulturne upute utkane u te pripovijesti i u njima historijski usidrene

smatraju se Božjom voljom, obavezom naroda Izraela, idealnim uređenjem života i

temeljnim zakonom države.

S obzirom na zadanu literaturu i ono što sam pročitala o temi i šire, smatram

da sljedeće priče ili predaje najbolje kazuju kakav značaj ima Tora za židovski narod,

ali i za ostale religije. Prve dvije biblijske priče inače čine cjelinu Knjige Postanka

(Genesis), koja iznosi židovske predaje o stvaranju svijeta i prvih ljudi te završava

pričom o općem potopu. Druge dvije priče zaokružuju Knjigu Izlaska (Exodus). Prvi

dio govori o bijegu Židova iz Egipta, a drugi o sklapanju Sinajskog Saveza.

● STVARANJE

5

U prikazu stvaranja prvog čovjeka, Adama, Tora kazuje kako je Gospod

načinio čovjeka iz praha i udahnuo mu kroz nosnice dah duše života. Taj dio duše

koji je unesen u čovjeka Božjim dahom naziva se Ruah (vjetar) i upućuje na vezu s

nečim višim, te čovjek postaje svjestan duhovnosti koja ga preplavljuje. Time

poučava da ljudska duša dolazi izravno od samog Božanskog bivstva, jednako kao

što dah dolazi iz pluća te osobe. U židovskoj meditaciji velika se pažnja pridaje

ljudskoj duši. Jedan od temelja židovskog naučavanja je i vjera u besmtrnost duše

poslije smrti.

Uostalom, početno hebrejsko slovo u imenu Adam, govori o principu života i smrti, te

iskri stvaranja. Sjedinjavanjem slova alef (pripada Jednom) i dam (krv) uspostavlja se

krvna veza između ljudskog roda i prauzroka.

Prema kabalističkim rukopisima svijet nije nastao fizičkim činom stvaranja, nego

govorom, a u riječima hebrejskog jezika i slovima alfabeta je temelj na kojoj počiva

stvarnost. Također, židovska mistika upućuje na to da svaki Židov ima svoje vlastito

slovo u Tori te da greška u jednom slovu dovodi u pitanje ne samo cijelu Toru nego i

zajednicu.

«Svijet je stvoren pomoću Tore koja počinje Postankom, ali ujutro kada ću mojem

narodu davati Toru, prva riječ koju ću izgovoriti počet će s tobom.» (Svevišnji govori

alefu7.)

U skladu sa stvaranjem svijeta i prvog čovjeka, Bog se, u svoj toj savršenosti, odlučio

odmoriti. U sjećanje na taj dan i dane stvaranja, Židovima je Šabat najznačajnija

svetkovina vjerskog i obiteljskog značaja. To je svečani vrhunac tjedna, kad su

mnoge aktivnosti zabranjene, poput rada na polju, obrtničkog rada, ali i pripremanja

hrane.

7 Alef je prvo hebrejsko slovo koje govori da je samo Jedan Gospodar svijeta. Prema židovskim mističarima u njemu je otkrivenje Izraela. Načelo svega što jest i nije.

6

● POTOP

Postojalo je deset naraštaja od Adama do Noe (ime tješitelja, mirotvorca) koji

su nastavili činiti zlo sve dok Gospod na njih nije pustio potop. Vode potopa bile su

gorke vode smrti za grešnike, a za pravednike čiste vode života. U vodi je znak

ritualnog pročišćenja, jer mijenja duhovni status osobe.

Nakon potopa Gospod je Noi poklonio sedam zapovijedi za cijelo čovječanstvo. Te

zapovijedi su: Ne štuj idole, ne huli, ne ubij, ne sagriješi bludno, ne kradi, ustanovi

sudišta, ne jedi meso živih životinja.

Dakle, povijest počinje stvaranjem svijeta, završava općim potopom i počinje

iznova Noinim sinovima Šemom, Hamom i Jafetom.

Talmud ukazuje na ulogu broja deset kako bi još bolje prikazao narav Gospoda. S

deset je riječi stvoren svijet, deset je naraštaja od Adama do Noe – da bi se

obznanilo koliko je Njegovo strpljenje. Također, kabalisti smatraju da je svako slovo

alfabeta simbol kozmičke sile.

Kako su brojevi utkani u slova alfabeta, tako svako slovo i svaka riječ ima svoj kod.

Zvuk slova svjedoči o skladu između mistike i znanosti koja je u potrazi za principima

prauzročnosti.

● IZLAZAK ŽIDOVA IZ EGIPTA

Druga knjiga Petoknjižja izvještava da su Izraelci pobjegli iz egipatskog

sužanjstva. U biblijskoj se tradiciji Izlazak (Exodus) tumači kao čin utemeljenja Izraela

te znak Božjeg odabira.

Mojsije je bio jedan od Božjih odabira kada je vodio Židove u obećanu zemlju

Kanaan - zemlju meda i mlijeka. Kao Božje oruđe, Mojsije je faraonu stvorio niz

nevolja kako bi ga nagnao da pusti Židove iz ropstva. Faraon je popustio tek nakon

što Bog pobi sve egipatske prvorođence. Kada je židovski narod, uz pomoć

Svevišnjeg tijekom cijelog putovanja, praćen faraonovom vojskom, prešao preko

Crvenog mora, bio je to početak življenja u slobodi.

7

(Čovjek ima slobodnu volju i slobodu izbora, a kako bi se sloboda izbora činila

stvarnom, Bog je morao stvoriti i mogućnost zla.)

Kao uspomena na taj dan slavi se blagdan Pesah (aram. Pasha), proljetni

blagdan beskvasnog kruha.

● SKLAPANJE SINAJSKOG SAVEZA

Na Sinajskoj gori izraelski narod je dobio izravno od Boga svoje pisane

zakone, ali i usmenu Toru. Kako je ranije spomenuto objava na brdu Sinaj je ujedno i

trenutak sjedinjenja mističnog svijeta s ovozemaljskim, vječna veza Gospoda sa

židovskim narodom.

Zohar, središnje djelo kabalističke književnosti, razlikuje tri stupnja božanske biti:

Sveti Jedan, Tora i Izrael. Izrael je vezan sa Torom, Tora sa Svetim Jednim. Na taj

način unutarnji aspekt Tore otkriva i unutarnje svjetlo i namjeru koja povezuje

stvaranje sa Stvoriteljem zasnovanu na učenju da je svo troje međusobno povezano:

Izrael, Tora i Bog. Mistična knjiga Bahir navodi da je Tora prije nego je bila dana

Izraelu nalikovala vodi, a nakon što je dana Mojsiju bila je čista poput kamena.

Mojsije je po Božjoj zapovijedi, napravio kovčeg u kojem su se čuvale kamene

ploče sa Deset zapovijedi, zapečaćene krvlju žrtve, Aronov štap i pehar pun mane

kojom se hranio narod u pustinji. Taj zavjetni kovčeg Hebreji su nosili u vojne

pohode, dok je Njegova primarna funkcija bila komunikacija Mojsija sa Bogom. Bio je

i simbol pristunosti Boga u naroda što ga je On izabrao.

Bog savez sklapa s Izraelom kao narodom, no savez se ostvaruje osobno i svaki

član naroda je dužan živjeti u skladu s njim da bi tako mogao živjeti u zajedništvu

Božjeg naroda. Od tog su vremena nacionalni identitet Izraela i njegova religija bili

nedjeljivo povezani.

Mojsije je umro u zemlji moapskoj pošto je mogao vidjeti Obećanu zemlju, u

koju sam nikad nije zakoračio.

8

Anđeli

Anđeli su, bez obzira na religije, bića kojima svakako treba posvetiti pažnju.

Iako sveprisutni, te iako je većina čula za taj pojam i mnogi i vjeruju u njihovo

postojanje, smatram da se o anđelima tek površno zna. Ipak, oni su neophodan

sastojak davnih predaja iz kojih još i danas učimo.

Prema samo nekim «definicijama», anđeli su Božji poslanici oslobođeni od zla

i zlih misli. Etimološki, riječ anđeo dolazi od grčke riječi aggelos, koja prevodi

hebrejsku riječ maleak što znači poslanik, vjesnik ili glasnik. Njihova imena su iz

talmudskih izvora, koja su postala poznata nakon povratka Hebreja iz babilonskog

ropstva. Anđeli znaju budućnost čovjeka i brinu se za njegovu dušu i tijelo. Postoje

anđeli mira i uništenja. Prema Talmudu svaka Božja riječ je anđeo. Mnogi su putovi

prožimanja između čovjeka i Boga i među njima su anđeli i zvijezde. Božja providnost

djeluje putem anđela, a oni stižu preko zvijezda i planeta.

Također, židovska mistika smatra da su u zvijezdama duše anđela i one zato imaju

inteligenciju, ali anđeli govore za njih. Tako su anđeli entitet na duhovnom planu i

može biti definiran samo svojom misijom koja ga dovodi u dodir s fizičkim. No, dva

anđela ne mogu dijeliti jednu misiju, već su vezani uz jedan plan. Za razliku od

čovjeka, anđeo ne može doznati ništa izvan onog što mu je povjereno i zadano.

U kabalističkim tekstovima se navodi da su ti poslanici nastali pomoću ruhot –

daha (množina) Božjom voljom, te da je deset prstiju usporedno s deset sfirot. Pritom

desna ruka svećenika, simbolizira milost Boga, a lijeva anđele hajot8 i serafine9

pomoću kojih se duh uzdiže u visine. Anđeo je nebesko biće na mnogo višoj

spiritualnoj razini od čovjeka, no nema ono što je podareno čovjeku – slobodnu volju.

Čovjek, za razliku od anđela, ima mogućnost izbora. Zato on može prići Gospodu

bliže nego ijedan anđeo.

8 Hajoti su živuća stvorenja koja odlaze i vraćaju se, predstavljaju funkciju govora i vezu između univerzuma. Oni su glasnici i izaslanici s Božjom providnošću. Još se nazivaju anđelima vatrenog govora.9

? Serafini se klanjaju, ljube i slave Božansku ljubav. Anđeli plamena neprestano ustremljeni božanskom.

9

Unutar Petoknjižja cijeli je niz primjera na koji način anđeli ispunjavalju zadaće

koje su dobili od Svevišnjeg. Možda je zato njihovu prisutnost najbolje «pratiti» od

Početka.

U trenu kada anđeo Raziel10 želi Adamu predati knjigu božanskih misterija

otima mu je vladar dubina anđeo Rahab i baca u more. No, bog je Rahabu naredio

da je izroni i preda čovjeku. Potom uništava Rahaba. Unatoč upozorenju anđela

Hadarniela11 Adam ponovno gubi tu knjigu i pada mu u rijeku Gibon. No, prema želji

El Šadaja, vraća mu je anđeo izlječenja Rafael. Čovjek mora imati uvid u znanje i

mistično učenje kako bi mogao popravljati svijet. Prema židovskoj predaji, ta knjiga

predstavlja zapis božanskog i ljudskog znanja; u njoj su ključevi kozmičkih tajni, dok

kabalistima Knjiga anđela Razielea predstavlja božansku mudrost deset sfirot.

Također, prema predaji tu je knjigu od Adama dobio Noa i pomoću nje je uspio

napraviti korablju, te mu je pomagala da u vrijeme potopa razlikuje noći od dana.

Kada se Adam pobunio protiv Boga, jedući sa Stabla spoznaje dobra i zla, te morao

sa Evom napustiti Raj, anđeo Rafael se sažalio nad njim te ga je odlučio naučiti

znanjima kovača i upravljanjem volovima u oranju.

Iako je mnogo događaja u kojima anđeli suosjećaju s ljudima, postoje i oni u

kojima su anđeli žalostili i Gospoda i ljude. Tako je arhanđel12 Samael13 bio zavidan

na ljubavi Adama i Eve, te je na prijevaru zamijenio Adama, a Eva je začela s njim

Kajina. Da joj olakša porođajne muke Milosrdni na Zemlju uputi svojih dvanaest

anđela i dvije vrline pod vodstvom arhanđela Mihaela da joj krilima miluju lice i grudi.

Arhanđel Mihael spominje se u mnogim predajama. On je princ anđela, zaštitnik

Raja, vojkovođa nebeskih vojski. Zajedno sa arhanđelima Gabrielom i Rafaelom

navijestio je rođenje Izakovo. Sa anđelom Metatronom je krenuo na Zemlju po

Mojsija da pristupi Bogu. Također, arhanđeli Mihael, Gabriel i Genael14 sišli su sa

10 Anđeo Raziel slovi kao čuvar Božjih tajni, misterija, znanja i mudrosti.11

? Anđeo Hadarniel je čuvar vrata Raja.

12 Arhanđeli stoje pred prijestoljem Božjim spremni izvršiti njegove naredbe.13

? Anđeo Samael je anđeo smrti i uništenja. Često ga se zamjenjuje sa Sotonom. Naravno, on je pali anđeo.

14 Anđeo Genael je Božji poslanik i čuvar duša.

10

Svetim kad je došao Jošuin čas da umre. Mihael je pomogao Salomonu davši mu

prsten s kojim je mogao pozvati sve demone da mu služe pri izgradnji Hrama. Anđeo

Gabriel je anđeo istine koji donosi vijesti i naviješta promjene. Ime mu predstavlja

funkciju, kao i svim arhanđelima, a znači: Bog je moja snaga. On je vladar raja, sav u

bijelom.. Kad je Mojsije umirao, on mu je nastro ležaj. Kad je Adonaj odlučio razoriti

Hram, Gabriel je sišao s Neba i Sredozemno more zasadio trskom – temelj Rima,

građa čije će legije zapaliti Hram. Tu je i već spomenuti anđeo Metatron, anđeo

osjećajnosti i obilja, s licem svjetlijim od Sunca.

Anđeo moći Lajla je stajao uz Abrahama dok je potonji spašavao nećaka Lota

i njegovu obitelj: On je mačeve svih neprijatelja u prah pretvarao, a strijele u plijevu.

Na čelu povorke kada je Abraham poslao sina Eliezer da sa svim blagom pronađu

ženu za Izaka bio je anđeo ljubavi Haniel. Haniel je i anđeo milosti Božje. Doziva se

u pomoć protiv sila zla. Anđeo je mjeseca prosinca. Anđeo Uriel (Božja vatra), anđeo

spasenja, savjetnik Ezrin, stajao je zajedno s Jošuom i njegovom vojskom pred

Jerihinom. Anđeo Jasriel, arhanđeo Sealtiel (zaštitnik progonjenih; spriječio

Žrtvovanje Izaka), arhanđeo Barahijel ili Maltijel (javio se Mojsiju iz ognja) samo su

neki od vjernih Božjih stvorenja za koja smo čuli na ovaj ili onaj način.

Ono što je sigurno jest da su anđeli motiv bez kojeg se ne može. Prema

predajama, na ovom su svijetu otkako je i čovjeka.

Kada je Bog odlučio razoriti Sodomu i Gomoru, anđeli milosti i uništenja su oslijepili

svjetinu. Kada je izraelski narod bježao iz Egipta, anđeo je stajao na čelu njihovih

četa. Anđeo smrti je svojim lukavstvom donio kralju Davidu vječni počinak, kada je

potonji uporno pokušavao izbjeći svoju smrt.

Jedan od kabalistima najdražih proroka, prorok Elijahu ili Ilija je rođen kao anđeo, a

prema daljnjoj biblijskoj predaji, nije umro već je živ uzašao na Nebo u plamenoj

Kočiji. Upućen je u nebeske tajne i najavit će dolazak Mesije i izbavljenje svijeta od

nesavršenosti. Opet uočavamo «narav glasnika», tako svojstvenu anđelima. Snaga

anđela je u tome što emanira Božansko svjetlo. A svjetlost je duša u očitovanju

Božanskog.

11

Zaključak

Kao što je vidljivo iz sadržaja, tema je izrazito opširna i zahtjevna, te se nadam

da sam barem djelomično uspijela dati uvid u zadano. Moram priznati da iako je

literatura po kojoj sam radila nadasve zanimljiva, imala sam mali odmak od slobodne

interpretacije, jer nisam mogla dozvoliti nejasnoće ili greške u napisanom. Što sam

predanije ulazila u materiju, koliko mi je to vrijeme dopuštalo, to sam osjećala sve

veće strahopoštovanje.

Neprestano nastojanje židovskog naroda da nalazi načine i produbljuje znanje koje je

prenošeno tisućama godina, a da opet živi u skladu sa svime što im je Bog ostavio u

nasljeđe, me naprosto oduševilo. Ono što me se još jače dojmilo je usredotočenost

na vlastitu zajednicu, «ne gledanje u tuđe dvorište», te doprinos upravo ovdje i sada

– na Zemlji.

Prema gotovo svakoj religiji postoje određene predrasude, no iznenadila me količina

nerazumijevanja za povijesne činjenice koje su uvjetovale židovsku religiju, kao i

uostalom sve ostale. Čitajući dijelove Kabale shvaćam njenu popularnost, no pitam

se, da li i ostali promatrači shvaćaju njenu složenost?

Jednostavno, Tora, Kabala, Talmud i ostali sveti spisi ne idu jedno bez drugoga i

zato se usuđujem reći da je potrebna iznimno velika discipliniranost, stpljenje i volja

da bi se učilo i živjelo na način kako to Židovi rade. Ipak je židovskom narodu

usađena jedna velika obveza spram Boga i sebe; kao izabran narod. To nije

privilegija. To je odluka da se živi požrtvovno; uz molitvu, meditaciju, Nauk..

Duhovna snaga Židova je razlog zašto su tijekom svoje duge povijesti uspijeli

zadržati vjerski i nacionalni identitet. Prijezir prema neučenima je više nego jasan s

obzirom da je učenje bilo obvezno, tako da ni ne čudi koliko su ponaosob ulagali u

znaje i proučavanje.

Građa Tore, Talmuda, Midraša i drugih djela židovske predaje je nepresušna

za sve one koji su voljni istraživati. U njima je dovoljno vrijednosti, mudrosti i

prekrasnih misli, koje kao kulturna baština židovskog naroda predstavljaju dio kulutre

i civilizacije cijelog čovječanstva.

12

Popis literature:

▪ Domaš-Nalbantić, Jasminka. «Biblijske priče: prinos razumijevanju biblijskih

značenja», KD «Miroslav Šalom Freiberger», Zagreb, 2000.

▪ Domaš-Nalbantić, Jasminka. «Židovska meditacija: istraživanje mističnih staza

judaizma», MISL, Zagreb, 2003.

▪ Domaš-Nalbantić, Jasminka. «Kabalističke poruke», MISL, Zagreb, 2006.

▪ Talmud: izbor tekstova, «Otokar Keršovani – Rijeka», Rijeka, 1982.

▪ Časopis Geo za kolovoz 2007., «Povijest judaizma: 3000. godina vjere i kulture: od

kralja Davida do utemeljenja izraelske države», Adria Media, Zagreb, 2007.

13