UvodOpća psihologija

PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST

PSIHOLOGIJA = ZNANOST O DUŠI

(psyche' = (UM), duh, duša / mind, soul, spirit;

logos = rijeĉ, govor, zakon / discourse, study)

PSYCHE = u grĉkoj mitologiju ljudska duša, personificirani duševni i duhovni ţivot

ĉovjeka.

St. Grci su razlikovali tjelesnu i ţivotnu snagu (TIMOS) koja je smrtna i dušu (PSYCHE)

koja je besmrtna. Shvaćanje je bilo da nakon patnje i lutanja duša je izbavljena milošću

Jupitera. Taj ĉin je kasnije shvaćen kao moralno ĉišćenje duše kroz trpljenje i patnju. (U

religiji to je prisutno kroz iskupljenje)

Predznanstveno razdoblje psihologije je u sklopu filozofija

• GNOSEOLOGIJA disciplina filozofije koja promišlja pitanje mogućnosti ljudske

spoznaje

• Aristotel "Logika“ = ukazuje na zakonitosti asocijacija (po sliĉnosti, dodiru i suprotnosti)

• Descartes ‘cogito ergo sum’ =) pitanje METODE

Znanstveni razdoblje psihologije

W. Wundt (1879) – psihologijski laboratorij u Leipzingu

ŠTO JE ZNANOST?

Znanosti se razlikuju po 1. PREDMETU i

2. METODOLOGIJI istraţivanja.

ZNANOST = st. gr. EPISTEME / lat. SCIENTIA / eng. SCIENCE / njem.

WISSENSCHAFT.

4 kriterija koji moraju biti zadovoljeni:

1) mora imati DEFINICIJU objekta ili fenomena prouĉavanja.

2) mora sadrţati TEORIJSKE KONSTRUKTE i TESTIRANJE HIPOTEZA. =>

Teorije se mogu svesti na odreĊene opservirane fenomene koji predstavljaju stavove koji

se mogu testirati kroz odnos izmeĊu dvije i više varijabli. To su pretpostavke o onome što

bi se moglo dogoditi pod odreĊenim uvjetima (to su HIPOTEZE). One se testiraju a ne

cijele teorije.

3) ĉinjenice ne mogu biti stvorene na osnovu racionalnog argumentiranja, već kroz

EMPIRIJSKO ISTRAŢIVANJE.

4) Znanost treba otkrivati OPĆE ZAKONE koji u sluĉaju psihologije se odnose na

ponašanje ili mentalne procese, koji mogu biti primjenjivi na svaku individuu.

PREDMET

KONSTRUKCIJU TEORIJA

TESTIRANJE HIPOTEZA

KORIŠTENJE EMPIRISJKE METODE

ZNANOST mora ukljuĉivati

OTKRIVANJE općih zakona i principa

1.EKSPERIMENT laboratorijski u prirodi

2.OPSERVACIJA u prirodni kontrolirana s ispitanicima

3. TEST standardizirani/objektivan projektivan

4. UPITNICI

5. STUDIJE SLUĆAJEVA

POVIJESNE PRETPOSTAVKE RAZVOJA PSIHOLOGIJE

KAO ZNANOSTI

Pitanje filozofskog utjecaja na razvoj psihologije kao znanosti. ==> R.D.Boss ukazuje na

dva filozofska utjecaja EMPIRIZAM i POZITIVIZAM.

1) EMPIRIZAM u XVII st. (J.Lock, D.Hume i Berkley)

• Izvor "istinite" spoznaje svijeta je kroz SENZORNO ISKUSTVO, koje imamo kroz

naša osjetila. Mi zakljuĉujemo na osnovu senzornih ĉinjenica.

• Rijeĉ "EMPIRICAL" (EMPIRIJSKI / through the sense) je ĉesto shvaćeno kao

sinonim za "SCIENTIFIC" => što ukazuje da u središtu istraţivanja je OPSERVACIJA i

MJERENJE svijeta i SKUPLJANJE PODATAKA.

• Nasuprot stjecanja znanja kroz perceptivno iskustvo RACIONALISTI i NATIVISTI

smatraju da znanje svijeta je uroĊeno i naslijeĊeno.

• Iako je W.Wundt kao predstavnik STUKTURALIZMA bio zaokupljen empirizmom

BIHEVIORISTI su utjelovili empirizam u psihologiju. => Lockov koncept "TABULAE

RASE" je doveden do krajnosti u dijelu bihevioristiĉke teorije o uĉenju.

Empirizam je u psihologiju dobavio TEORIJU (tabula rasa kao definicija uma) i

METODOLOGIJU (centralna uloga opservacije i mjerenja).

Dva biheviorizam FILOZOFSKI i METODOLOŠKI.

• FILOZOFSKI BIHEVIORIZAM = u najekstremnijoj formi je kod J.Watsona koji

odbacuje um (mind) kroz stav da mišljenje nije ništa drugo nego vokalne i sub-vokalne

reakcije.

• Skinner je ukazao da mentalni koncept je irelevantan u pokušaju predviĊanja ljudskog

ponašanja.

• METODOLOŠKI BIHEVIORIZAM = U naglasku na opservaciji, kolekciji i mjerenju

podataka.

2. POZITIVIZAM = August Comte (1842)

POZITIVIZAM je bio pod utjecajem prirodnih znanosti XVII, XVIII, XIX st.

Nastojao je da apliciraju METODE i PRINCIPE prirodnih znanosti na podruĉje ljudskog

ponašanja, institucija i pol. organizacija. (August Comte "otac sociologije").

Ukazuje se na dva bitna utjecaja koji su ukazali na utjecaj pozitivizma na psihologiju:

1) publikacija Darwina ORIGIN OF SPECIES koja je ukazala na teoriju evolucije što je

omogućilo psihologiji da se poveţe s biologijom (ĈOVJEK KAO ORGANIZAM).

2) W. Wundt 1879 - psihologijski laboratorij => kreirao proceduru za eksperimentalni

laboratorij.

1902 formiran "BEĈKI KRUG" ("WIENNA CIRCLE") = grupa filozofa (A.J.Ayer),

matemAatiĉara i znanstvenika u pokušaju da odbace sve stavove koji nisu javno

verificirani i empirijski testirani (protiv metafiziĉkih stavova).

• LOGIĈKI POZITIVIZAM je bio glavni pokretaĉ ranog BIHEVIORIZMA u

odbacivanja INTROSPEKCIJE i privatnog, subjektivnog iskustva. (Put od "podataka"

do "objektivnih“ ĉinjenica)

• MATERIJALIZAM (FIZIKALIZAM) = su zastupali stav da valjani prijedlog je onaj

koji se moţe prevesti u jezik fizike.

• REDUKCIONIZAM = pokušaj da se sve iskustvo svede na fiziologiju i biokemiju.

PSIHOLOGIJSKE TEORIJE

ŠTO JE PSIHOLOGIJA? Pitanje DEFINICIJA PSIHOLOGIJE

To se manifestira kroz razliĉite stavove o tome ŠTO JE LJUDSKO BIĆE PO SVOJ

PRIRODI što dalje definira

(1) ŠTO se istraţuje i

(2) KAKO se to istraţuje.

PREDMET koji definira samu znanost:

(1) psihiĉki/mentalni proces

(2) fiziološki procesi

(3) manifestacije-ponašanje

"PSIHOLOGIJA istraţuje ono što nazivamo unutarnjim doţivljajem - tj. osjete i

osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet

prouĉavanja prirodnih znanosti". (W.Wundt, 1892)

"PSIHOLOGIJA je znanost o mentalnom ţivotu, i to o njegovim fenomenima i

njegovim uvjetima. Fenomeni su osjećaji, ţelje, kognicija, rezoniranje, odluĉivanje i

drugo.."(W.James,1890)

"PSIHOLOGIJA je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog prouĉavanja uzima

ljudsko ponašanje". (J.Watson,1919)

"PSIHOLOGIJA je znanstveno prouĉavanje ponašanja ţivih bića u njihovom

doticaju s vanjskim svijetom" (K. Koffka,1925)

PSIHOLOGIJA je znanost koja prouĉava PSIHIĈKE PROCESE (subjektivne

fenomene, doţivljaje), ORGANSKO-FIZIOLOŠKE UVJETE njihovog nastanka

i naĉine njihovog OBJEKTIVNOG OĈITOVANJA (reakcije i oblici ponašanja).

U razvoju psihologije znaĉajni pravci:

STRUKTURALIZAM => BIHEVIORIZAM => GEŠTALTIZAM =>

PSIHOANALIZA

STRUKTURALIZAM

(W. Wundt, E.B.Titchener)

"PSIHOLOGIJA istraţuje ono što nazivamo unutarnjim doţivljajem - tj.

osjete i osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju

su predmet prouĉavanja prirodnih znanosti".(W.Wundt, 1892)

* karakteristike: (1) elementi psihe i

(2) introspekcijski eksperiment.

• 1879. W. WUNDT U Leipzingu osnovao prvi psihologijski laboratorij.

• Njegovi sljedbenici posebno E.B.Titchener (1867-1927) nastoje pronaći

"elemente strukture svijesti" (osjete, predodţbe i jednostavne emocije). Razvoj

STRUKTURALIZMA (po uzoru na kemiju) => Psihiĉki procesi se mogu svesti

ma elementarne osjete, osjećaje, misli, predodţbe.

• W. WUNDT, E.B.TITCHENER - introspektivni eksperiment = predstavlja

pokušaj da se ljudska psiha rašĉlani na elemente koji se mogu ispitivati u

psihologijskim laboratorijima.

PSIHOFIZIKA (G.T.Fechner, E.H.Weber krajem XIX st) istraţuje odnos

inteziteta podraţaja i inteziteta osjeta /doţivljaja/)

REFLEKSOLOŠKA ili BIHEVIORISTIĈKA PSIHOLOGIJA

(BIHEVIORIZAM)

(I.Pavlov, J.Watson, E.L.Thorndike)

‘Psihologija je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog prouĉavanja

uzima ljudsko ponašanje’. (J.Watson, 1919)

(J.Watson:”Psihologija kako je vidi biheviorist”1913; ”Behavior” 1914)

karakteristike:

1. U metodologiji istraţivanja (eksperiment).

2. Predemet istraţivanja je ponašanje (nasuprot mentalnim/kognitivim procesima i

iskustvima)

3. Centralna pozicija teorije uĉenja i analiza ponašanja.

Prouĉava se odnos P ==> R kao FUNKCIONALNA ANALIZA PONAŠANJA, što

omogućava predviĊanje i kontrolu ali ne i njegovo objašnjenje i

razumijevanje.

4. Razvoj biheviorterapije /Behaviortherapy/ kao psihoterapijskog pristupa

1. S obzirom na METODU ISTRAŢIVANJA bihevioristi odbacuju introspekciju

(samoopaţanje) kao metodu s obrazloţenjem da je njeno istraţivanje koje je zasnovano

na individualnim doţivljajima subjektivno i utoliko ne moţe objektivna metoda

istraţivanja.

• uvode eksperimentalnu metodu s ciljem da se organizam podvrgne pojedinim

podraţajima i onda se promatra i mjeri njegova reakcija.

P => ∆ => R

P => R (iskljuĉeni medijacijski procesi)

Skinner je neprijatelj TEORIJA u psihologiji. => po njemu ĈINJENICE mogu biti bez

TEORIJE. Drugi njegov stav je da objektivno opaţanje direktivno i bez predrasuda.

2.) PONAŠANJE (BEHAVIOUR) predstavlja PREDMET ISTRAŢIVANJA

• odbacuje se DOŢIVLJAJNI ASPEKT, jer nije dostupan "objektivnom" promatranju.

(naglasak na METODOLOŠKOJ ĈISTOĆI)

• E. L. THORNDIKE (1900) je istraţivao fenomene uĉenja zasnovane na uvjetovanju. U

tim istraţivanja prouĉavala se veze izmeĊu podraţaja i reakcija.

• Suprotnost METODOLOŠKOM BEHIVORIZMU je psihoanalitiĉka i humanistiĉka

psihologa.

3) RAZVOJ TEORIJE uĉenja

B.F.Skiner (1904-1990) prikazana razlika:

BIHEVIORISTIĈKI PRISTUPI (UVJETOVANJE)

A) KLASIĈNO UVJETOVANJE

(I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958)

B) INSTRUMENTALNO ili OPERATIVNO UVJETOVANJE

(B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike 1874-1949)

C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM

(C.L.Hull 1884-1952/ E. Tolman 1886-1959)

A) KLASIĈNO UVJETOVANJE (I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958)

I. Pavlov = klasiĉno uvjetovanje (neuvjetovani i uvjetovani refleksi)

• Teorijski stav je da ljudska aktivnost se moţe svesti na reflekse koji uvjetovanjem se integriraju (procesom generalizacije) u više oblike ponašanja.

• GENERALIZACIJA predstavlja proces putem kojeg se više P (podraţaja) povezuje uz jednu R (reakciju) bez daljnjeg vanjskog potkrepljenja.

B) INSTRUMENTALNO ili OPERATIVNO UVJETOVANJE

(B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike 1874-1949)

Thorndike ukazuje na ZAKON EFEKTA = koji ukazuje da je veća vjerojatnost pojave nekog ponašanja ako ga prate pozitivne posljedice, i suprotno ako ga prate negativni efekti)

• Skiner je definirao OPERATIVO UVJETOVANJE kao proces uĉenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za organizam.

• Uvodi pojam POTKREPLJENJA (Neki je dogaĊaj potkrepljenje ukoliko mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora)

mogu biti POZITIVNI i NEGATIVNI POTKREPLJIVAĈI.

mogu biti pristupi ZADAVANJA i UKLANJANJA.

POTKREPLJENJE = redukcija nagona (npr. smanjena potreba za hranom) ili svaka posljedica aktivnosti. Ona uĉvršćuje neku aktivnosti, odnosno povećava vjerojatnost da će se neko ponašanje ponovno javiti (pozitivno) ili inhibirati (negativno)

POTKREPLJIVAĈI: PRIMARNI (hrana, voda,..) i

SEKUNDARNI (novac, pohvala, ocjena.)

C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C.L.Hull A1884-1952/ E.Tolman 1886-1959)

• Odnosi na potvrdu medijacijskih procesa

• operativno uvjetovanje je shvaćeno kao motivacijski aspekt procesa uĉenja.

4. Razvoj biheviorterapije /Behaviortherapy/ kao psihoterapijskog pristupa

J.WATSON-BIHEVIORIZAM ukazao na SVEMOĆ ODGOJA

• Pod utjecajem EMPIRIZMA /Lock "tabula rasa"/ naglasak je na primarnoj ulozi ODGOJA odnosno OKOLINE na individualni razvoj.

• Simptomi predstavljaju uvjetovane "loše" odgovore.

• simptomi (razne vrste strahova) se stjeĉu uvjetovanjem.

• Na podruĉju LIĈNOSTI => EYSENCKova teorija liĉnosti (utjecaj kondicioniranja) INTROVERTNOST – EKSTROVERTNOST

• BIHEVIOR TERAPIJA => DESENZIBILIZACIJA (razuvjetovanje)

GEŠTALT PSIHOLOGIJE

(M. Wertheimer, K. Koffka)

(gestalt = njem. lik, oblik)

Nastala poĉetkom XX st. u Njemaĉkoj (Max Wertheimer, Kurt Koffka) kao reakcija na rašĉlanjivanje ljudske psihe (STRUKTURALIZAM).

KURT KOFFKA (1925) "Psihologija je znanstveno prouĉavanje ponašanja ţivih stvorenja u njihovom doticaju s vanjskim svijetom"

DOPRINOSI:

1. Holizam

2. Uĉenja uvidom

3. Dinamika psihološko polja

1. HOLIZAM (TO OLON = st.gr. cjelina)

Nastao kao reakcija na STRUKTURALIZAM (WUNDT, TITCHENER) koji je putem introspektivnih eksperimenata pokušavao ljudsku psihu rašĉlaniti na elemente.

Psihologijski proces treba shvatiti u njegovoj cjelovitosti.

Naglasak je na CJELOVITOSTI DOŢIVLJAJA => Cjeline su date primarno i jedino su realne, dok pokušaji da se cjeline rastave na elemente je neopravdano.

Psiha kao svojstvo je cjelina koja se ne moţe reducirati na njene elemente (dokaz su PERCEPTIVNE ILUZIJE).

Naglasak je na ORGANIZACIJI elemenata psihiĉkog ţivota ukazali da integriranjem elementa u cjelinu se dobivaju novi osobine i funkcija koje ne pripadaju i ne mogu se svesti na te elemente.

Bavi se prouĉavanjem problemom PERCEPTIVNE ORGANIZACIJE.

istraţuje se promjena u odnosu FIGURE i POZADINE.

2. U TEORIJI UĈENJA ukazuju na vaţnu ulogu UVIDA koji predstavlja promjenu u psihološkom polju (promjenu u odnosu FIGURE i POZADINE).

• Ova teorija objašnjava uĉenja u problemskim situacijama (zadacima) i omogućuje razumijevanje stvaralaĉkog ĉina.

za razliku od uĉenja po metodi POKUŠAJ - POGREŠKA (biheviorizam) => u rješenju nekog zadatka dolaze iznenadno promjenom odnosa unutar pojedinih struktura informacija (informacijskih cjelina).

3. K. LEWIN "psihologija psihološkog polja".

• Znaĉajno na podruĉju liĉnosti i posebno u razumijevanju motivacijskih procesa.

GESTALT PSIHOTERAPIJA naglasak na doţivljajnoj sferi i mogućnosti integracije pojedinih aspekata osobnosti u cjelinu doţivljaja sebe.

’kognicija znaĉi znanje’ => spoznaju svijeta dobivamo na osnovu mentalnih/kognitivnih procesa.

KOGNITIVNA PSIHOLOGIJA => podruĉje "uma" (mind) moţe biti istraţivano indirektno putem opservirajućeg ponašanja.

PSIHOANALIZA

S. FREUD (1856-1939) / PSIHOANALIZA:- tehnika lijeĉenja- teorija liĉnosti- metoda prouĉavanja psihiĉkih fenomena

NOVI PRISTPI U RAZUMIJEVANJU PSIHIĈKIH FENOMENA:

• Postoje nesvjesni psihiĉki procesi (TOPIĈKI PRISTUP)• Svako ponašanje je krajnje motivirano i ima znaĉenje (DINAMSKI

PRISTUP) • Sukob je sadrţan u svakom ponašanju i postoje mentalne strukture

(obrane) za upravljanjem tim sukobima (STRUKTURALNI PRISTUP) • U osnovi ponašanja su kvantitativni ĉinioci (EKONOMSKI PRISTUP)• Prošlost je prisutna u sadašnjosti (GENETIĈKI PRISTUP)• Ponašanje ĉovjekovog organizma nije samoodreĊujuće, već na njega

utjeĉe odnos s vanjskim svijetom (ADAPTIVNI PRISTUP)

TOPIĈKI PRISTUP

• Ukazuje na POSTOJANJE NESVJESNIH PSIHIĈKIH PROCESA

Ovaj pristup izraţen u TOPIĈKOJ TEORIJI LIĈNOSTI (1900 "Tumaĉenje snova", 1895 "Studije o histeriji")

TOPIĈKA TEORIJA LIĈNOSTI (TOPOS=mjesto)

• DINAMSKA (DUBINSKA) PSIHOLOGIJE ILI PSIHOLOGIJA NESVJESNOG• PREDMET psihoanalitiĉke psihologije je podruĉje nesvjesnog, koje se istraţuje

putem tehnike slobodnih asocijacija, analizom snova i drugih manifestacija nesvjesnog.

• POJAM NESVJESNOG / KATARTIĈKA HIPNOZA (Charcot) => PSIHOANALIZA

• manifestacije nesvjesnog (snovi, omaške i simptomi)• igra je takoĊer manifestacije nesvjesnog (M. Klein)• nastanak simptoma:

(psihiĉka trauma ==> potiskivanje ==> vraćanje potisnutog)

• I. teorija anksioznosti (posljedica potiskivanja seksualnog nagona)

DINAMSKI PRISTUP

• ukazuje da SVAKO INDIVIDUALNO PONAŠANJE IMA SVOJE UNUTARNJE OREĐENJE I ZNAĈENJE (PSIHIĈKI DETERMINIZAM)

• ukazuje se na KONCEPT NESVJESNIH SNAGA i SUKOBA.• KONCEPTI NAGONA (seksualni i agresivni nagoni / nagoni ţivota i smrti).

TEORIJA NAGONA („Tri eseja o teoriji seksualnosti‟, 1905; „S onu stranu principa zadovoljstva‟, 1920.)

• Pitanje HOMEOSTAZE (organizam ukazuje tendenciju da uspostavi predhodno postojeću ravnoteţu, što predstavlja osnovu motivacijskog djelovanja)• NAGONI funkcioniraju po principu zadovoljstva (redukcije tenzije nakon zadovoljenja homeostaze) nasuprot EGU koji funkcionira po principu realiteta.

=> Vaţno je znaĉenje integracije nagonskih aspekata u psihiĉku strukturu. Ukazao na odreĊene razvijenosti.

EKONOMSKI PRISTUP

• ukazuje na POSTOJANJE KVANTITATIVNIH ĈINIOCA U ODREĐENJU INDIVIDUALNOG PONAŠANJA

NAGONI funkcioniraju po principu zadovoljstva (redukcije tenzije nakon zadovoljenja homeostaze) nasuprot EGU koji funkcionira po principu realiteta.

=) odreĊuje razliku u genezi psihoza – neuroza =) REZULATAT je odreĊen mehanizma obrane

• Koncepti PRIMARNIH i SEKUNDARNIH MISAONIH PROCESA

STRUKTURALNI PRISTUP

• ukazuje na POSTOAJNJE SUKOBA UNUTAR INDIVIDUE KOJI ODREĐUJU SVAKO NJENO PONAŠANJE.

STRUKTURNA TEORIJA LIĈNOSTI (“Ego i Id”, 1923.)

Koncepti: ega, ida i superega

neurotski konflikt (izmeĊu ida i ega) =) INTRAPSIHIĈKI KONFLIKT

GENETSKI PRISTUP

• ukazuje da AKTUALNE KARAKTERISTIKE INDIVIDUE SU ODREĐENE SPECIFIĈNOSTIMA ISKUSTVA NJENOG RANIJEG RAZVOJA

Ovaj pristup izraţen u TEORIJI PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA („Tri eseja o teoriji seksualnosti‟, 1905;)

• S. Freud uvodi pojam DJEĈJE SEKSUALNOSTI koji je suprotan pojmu ODRASLA GENITALNA SEKSUALNOST

• Naglasak na ranim iskustvima tijekom djetetova psihoseksualnog razvoja koja su prepoznata kroz prouĉavanje psihopatologije.• Prva psihoterapije djeteta "Mali Hans" 1905.g.• U genitalnoj fazi (pubertet – mladenaštvo) dolazi do REKAPITULACIJE ranijeg razvoja (E. Jones)

Znaĉajni pojmovi: FIKSACIJA i REGRESIJA

ADAPTIVNI PRISTUP

• ukazuje da USPJEŠNOST PSIHIĈKOG RAZVOJA INDIVIDUE JE ODREĐENA ODGOVOROM NEPOSREDNE SREDINE NA NJEGOVE RAZVOJE POTREBE

• Hartmanna je ukazao na spremnost organizama na “prosjeĉno oĉekivanuokolinu”

• naglasak je na primarnoj autonomiji ego funkcija.

FIZIOLOŠKE OSNOVE PSIHIĈKIH FENOMENA

U ORGANIIZMU razlikujemo: 1) RECEPTORE 2) EFEKTORE3) NERVNI SUSTAV

1) RECEPTORI:

- EKSTEROCEPTORI = na površini tijela * daju informacije za formiranje doţivljaja: vidnih, slušnih, okusnih,

dodirnih, boli, topline i hladnoće

-PROPRIOCEPTORI = u mišićima, tetivama i zglobovima te unutarnjem uhu* daju informacije o aktivnosti mišića (KINSTETSKI OSJETI)

-INTEROCEPTORI = u unutarnjim organizma * daju informacije o dogaĊanju u organizmu (ORGANSKI ili CENESTETSKI

OSJETI)

3.) ŢIVĈANI SUSTAV

Aktivnost mozga: A1) PODRAŢLJIVOST (iritabilnost ili ekscitabilnost) 2) PROVODLJIVOST (prenošenje impulsa)3) INTEGRACIJA 4) PAMĆENJA (RENTENCIJA) formiraju se ENGRAMI ili MENTALNE SLIKE.

Sadrţi: CNS (centralni nervni sustav) i VNS (vegetativni nervni sustav)

2) EFEKTORI - MIŠIĆI a) skeletni (popreĉnoprugasti)

b) unutarnjih organa (glatki) c) srĉani (posebna vrsta popreĉnoprugastih)

- ŢLIJEZDE a) EGZOKRINE (znojnice, slinovnice..)b) ENDOKRINE (osmostski tlak)

HIPOFIZA (PITUITARNA ŢLIJEZDA)TIROIDNA (ŠTITNA ŢLIJEZDA)ADRENALANE (NADBUBREŢNE) ŢLIJEZDEPANKREAS (GUŠTERAĆA)SPOLNE ŢLIJEZDE (GONADE)

CNS:1) CEREBRUM (VELIKI MOZAK)2) CEREBELLUM (MALI MOZAK) 3) TRUNCUS CEREBRI (MOŢDANO DEBLO)4) MEDULLA SPINALIS (LEĐNA MOŢDINA)

VNS odreĊuje aktivnost vaţnih ţivot funkcija.

• Jezgre se nalaze u bazi mozgu i leĊnoj moţdini koje u kontaktu s CNS posebno putem HIPOTALAMUSA.• Utjeĉe na rad unutarnjih organa.

SIMPATIĈKI i PARASIMPATIĈKI SUSTAV.

• SIMPATIĈKI SUSTAV = putem izluĉivanja ADRENALINA utjeĉe na povećanje aktivnosti organizma (povisuje krvni tlak, rad srca, širenje zjenica).

• PARASIMPATIĈKI SUSTAV = putem ACETILKOLINA odreĊuje aktivnost kad je organizam u stanju mirovanja (usporava rad srca, sniţava krvni tlak, povećava rad ţlijezda slinovnica).

Ţivĉana stanica sastoji se od:

1. staniĉnog tijela (1/100 do 1/10 mm) sa staniĉnom jezgrom.2. staniĉne membrane3. kratkih staniĉnih produţetaka (DENDRITA)

ŢIVĈANA STANICA (NEURON)

4. duţih staniĉnih produţetaka (AKSONI) koji mogu biti do 1 m.• na kraju u TELEDENDRON s završnim ĉvorićima putem kojih su u kontaktu s drugim neuronom.• (KOLATERALNI AKSON) ili KOLATERALE - omogućava kontakte s većim brojem drugih stanica.•imaju MIJELINSKU OVOJNICU (MIJELINIZACIJA završava ovisno o dijelu ţivĉanog sustava: * senzorni putovi 4-5 mj.

* motorni putovi vezani uz voljnu motoriku 2. godine* asocijativna vlaka kasnije.

5. sinapse = mjesto prelaţenja uzbuĊenja s jednog neurona na drugi. dva spoja a) s dendritom i

b) tijelom drugog neurona.mogu biti: a) neuro-neuro sinapse

b) neuro-mišićne sinapse

osnovna ZADAĆA = prenošenje ţivĉanog uzbuĊenja uzbuĊenje se prenosi samo u jednom smjeru.• na sinapsama dolazi do kemijskih promjena (neurotransmiteri) ovisno o tvari koja se izluĉi u sinaptiĉku pukotinu• sinapsa sluţi kao "FILTER ili SKRETNICA" impulsa.• fenomeni: EKSCITACIJSKI ili INHIBICIJSKI POSTSINAPTIĈKI POTENCIJAL

1. EKSICITACIJSKA (EPSP) => povećava podraţljivost susjedne stanice2. INHIBICIJSKA (IPSP) => smanjuje podraţljivost

Prijenos impulsa je putem ktz. "IONSKE CRPKE"

1. POTENCIJAL MIROVANJA iznosi -70 mVna površini kationi Na+ i anioni CL---------------- ------------------------------unutrašnjost kationi K+ i anioni

bjelanĉevina

• U stanju mirovanja membrana je slabo propusna za Na+ i izbacuje ih iz staniĉnog prostora.

• K+ ioni lako prolaze u stanicu i tamo se grupiraju.

PRIJENOS ŢIVĈANOG IMPULSA

2. AKCIJSKI POTENCIJAL 30 mV

• Nakon podraţaja (termiĉki, kemijski, fiziĉki ili elektriĉki) mijenja se propusnost membrane• kationi (Na+) iz izvanstaniĉnog prostora prodiru u stanicu i dolazi do DEPOLARIZACIJE.

• Nakon DEPOLARIZACIJE slijedi REPOLARIZACIJA (izbacuju se Na+ iz stanice putem tkzv. "ionske crpke").

• U tom periodu vlakno je nepodraţljivo PERIOD APSOLUTNE REFRAKTERNOSTI.

* BRZINA PROVODLJIVOSTI IMPULSA ovisi o debljini vlakna (1m/s do 100 m/s).* Mijelinizirana vlakna brze prenose impuls uz manju potrošnju (skokovito prenošenje impulsa)

EEG (elektro encefalografija) = ispitivanje elektriĉne aktivnosti mozga (valov alfa, beta, gama i teta)

RAZVOJ ŢIVĈANOG SUSTAVA

Najniţe vrste (npr. ameba) nemaju ţivĉani sustav što znaĉi da se efektori izravno pokreću na vanjski podraţaj.

Prvi ţivĉani sustav je ţivĉano vlakno izmeĊu receptora i efektora.

1) DIFUZNI ŢIVĈANI SUSTAV - nalazimo kod meduza• ţivĉane stanice su svugdje po cijelom tijelu.

2) GANGLIJSKI ŢIVĈANI SUSTVA – nalazimo kod kišnih glista (kolutiĉavci)• stvaraju se nakupine stanica koje stvaraju ganglije ili ţivĉane ĉvorove

3) CNS kod kraljeţnjaka.

• stari mozak (regulacija osnovnih funkcija za samoodrţanjem i emocionalno funkcioniranje)

• mladi mozak koji omogućava pamćenje, mišljenje, planiranje, kontrola aktivnosti, pamćenje.

•KORTIKALNI i SUBKORTIKALNI dio mozga

4 reţnja: frontalni (ĉeoni), parietalni (tjemeni), temporalni (sljepooĉni) i okcipitalni (zatiljni)

** specijalizacija aktivnostiSENZORNE ZONE (okcip.zona – prim vizuel. podruĉje,

temp.zona – prim audit. podruĉje)MOTORNE ZONE (prefrontalni girus/ temporlana reg. - govor)ASOCIJATIVNE ZONE (omogućavaju sloţene aktivnosti)