TEDI - International Interdisciplinary Journal of Young Scientists from the Faculty of Textile Technology
TEDI Vol 1 (2011) page 3-8 /
3
Uspjean modni dizajn - kroz kreativni proces studentskih radova Lidije Lovri i Dalibora akia
Dr.sc Katarina Nina Simoncic, vi.asis.
Zavoda za dizajn tekstila i odjee, Tekstilno tehnoloki fakultet, Prilaz baruna Filipovia 28a, 10000, (e-mail:[email protected])
____________________________________________________________________________________ Saetak: Polazite radionica i kolegija na Tekstilno tehnolokom fakultetu, Zavoda za dizajn tekstila i odjee je educiranje buduih dizajnera u smjeru interdisciplinarnog istraivanja. Dizajn je danas prisutan u svim porama drutva i s tog razloga neophodno je poznavanje povijesnog konteksta,svijest o problemima sadanjice, kao i razvijanje kreativnog, vizualnog promiljanja kako bi se stvorio vlastiti stil. Rad predstavlja dva nagraena studentska projekta, pratei polazita, faze istraivanja, te interpretacije. Nastoji se ukazati na strunost u pristupu diplomskom studiju modnog dizajna s ciljem razvijanja oblikovnih vjetina i kompetencija. Kljune rijei: modni dizajn, Lidija Lovri, Dalibor aki, japanski dizajn, origami _________________________________________________________________________________
Suvremeno modno oblikovanje odjevnog oploja kao granice izmeu tijela (unutarnnjeg) i okoline (izvanjskog) potaknuto je raznovrsnim polazitima: provokacijom, naglaavanjem-deformacijom-multipliciranjem oblika, oduzimanjeminverzijom, konstrukcijom i dekonstrukcijom oploja, invencijom. No u aritu interesa je prije svega inovacija. Hussein Chalayan (1970) se za ja televizijski intervju nakon predstavljene kolekcije 2007. godine opisao ne kao dizajner ve prije svega kao inovator, mislei pri tome na osobu snanog drutvenog senzibiliteta, graanina svijeta upuenog u globalne aktualne teme, pratioca informatikog i tehnolokog napretka. Da odjevno oblikovanje ima kao polazite arhitektonski koncept, upozorio je ve Cristobal Balenciaga (1895-1972), govorei o modnom dizajneru kao arhitektu, kiparu, povjesniaru, krojau, konstruktoru u jednom. Njegova vjenanica iz 1968. vrstog odjevnog oploja, spojena na samo dva mjesta, simbolino predstavlja kraj kreativnog rada toga velikana, uz obrazloenje da je konfekcijska odjea pobijedila visoku modu i da moda vie ne moe proizvesti nita novo ili neto to ve nije vieno. Interdisciplinaran pristup u modi prisutan je ve u bekoj radionice Wiener Werksttte (1903.), poetkom 20. stoljea gdje se unikatni odjevni predmeti tretiraju kao umjetniki izraz jednakopravan slikarstvu, arhitekturi i kiparstvu. Moda je takoer prisutna u avangardnim pokretima od futurizma (1909.), orfizma (1911.), kubizma (1908.), konstruktivizma (1913.), nadrealizma (1924.), sve do 50-ih u pop artu, te kasnije u op artu. Do pojave japanskih dizajnera u modi Zapada, odjevni predmet se tretira kao dvodimenzionalni medij, kao podloga za interpretaciju poznatih slikarskih djela. Japanski dizajneri 80-ih, odrastali su potujui vlastitu bogatu tradiciju i oblikujui u tom ozraju. Za zapadni svijet njihov nain modnog oblikovanja bio je drukiji i time zanimljiviji. Europska moda koja je ve upoznala orijentalizam krajem 19.st., oduevljeno je prihvatila kimono i tekstilne uzorke bogatog kolorita. U 80- tima novi val orijentalizma s karakteristinim minimalizmom u formi usredotouje se na elemente vizualnog jezika: plohu, teksturu, konstrukciju, boju i njihove odnose, stvarajui tako odjevne objekte predmete art to wear-a kao inaicu naziva redy to wear (konfekcijsku proizvodnju). Asistentica Jasminka Koni (akademski slikar, grafiar), vodei kolegij Modni dizajn na diplomskom studiju zadanom temom studente navodi na istraivanje i oblikovanje odjevnog predmeta kao trodimenzionalnog objekta u prostoru, odreenog svojim zakonitostima, ali bogatim mogunostima kreativnog izraza referirajui se na suvremeni kontekst i iskustva iz povijesnih primjera. Zadane teme promiljalo se u kontekstu drutva i vremena u kojem ivimo, a misaoni proces koji dovodi do pronalaska arita interesa, inspiracije, postaju nit vodilja osobnog stila.
TEDI Vol 1 (2011) page 3-8 /
4
Da se radi o znanstvenom i kreativnom procesu u cilju pronalaska vlastitog rukopisa, ukazati e se na primjerima dvoje studenata Lidije Lovri i Dalibora akia, izabranih od strunog irija za predstavljanje na izlobi Hrvatskog dizajna 09/10, dok od meunarodnog irija prepoznatih i nagraenih za kreativni izraz i inovativni pristup. Lidija Lovri (1982.) nastojala je ujediniti odjeom dva snana pola, dvije snane kulture: zapad i istok. Dok je zapad pod snanim utjecajem masovne proizvodnje, s osnovnim predznakom promjenjivosti, istok je snaan predstavnik i polje inspiracije anti modnih oblika i tehnika1. Kao simbol zapada autorica odabire oblik bijele poslovne koulje, a origami2 kao simbol istoka. Tehniku origamija u modi koristili su 80-tih japanski dizajneri Issey Miyake (1938.), Rei Kawakubo (1942) , Yohji Yamamoto (1943.) i Yunya Watanabe (1961.). Umjesto papira, jednostavnim slaganjem tkanine oblikovali su otre nabore,reljefnu plohu koju su zatim prilagoavali tijelu u prostoru. Proieni dizajn temeljen na geometrizaciji bio je sasvim inovativan pristup u modi vremena koji je glorificirao atletska tijela, aerobik kulturu, te pripijene sintetike odjevne predmete fluorescentnih boja. Japanski dizajneri primarno su se usredotoili na inovativan pristup izrade oploja, dok tijelo doivljavaju kao podlogu malog umjetnikog djela. Skulpturalni pristup koju je autoricu zaintrigirao i u njezinom radu, postie minimalnom primjenom kroja, drapiranjem i plisiranjem. Slina polazita u suvremenom dizajnu pronalazimo kod Cristine Valls (Walking through, proljee/ljeto 2010.), Linde Kostowski (Digital T-shirt, 2008.), Ying Gaoa (Walking city, 2006.) referirajui se na Husseina Chalayana iz 2007. Godine i integrirajui mikroelektroniku tehnologiju pomou koje odjevni predmet pod utjecajem svjetlosti, vjetra, dodira oivi i postaje mobilan. Za Lidiju Lovri polazna toka istraivanja bila je dvodimenzionalna ploha tkanina, na koju je tehnikom origamija nastojala prenijeti specifine otre i krute nabore dobivene na papiru. Kako bi postigla efekt papira, za istraivanje koristi pamuni popelin, najpogodniji za oblikovanje. Podlijepljen pamunim flizelinom uvren proivanjem na ivaoj maini manipulacijom, postie izgled papira, te ritmiko ponavljanje krutih nabora (Slika 1).
Slik.1. Manipulacija tekstilom inspiriranom tehnikom origamija
Matematikim proraunima izraunala je razmake i veliine nabora, te oblikovala bogatu paletu reljefnih povrina pridonijevi time skulpturalnosti forme i mobilnosti nabora pri pokretu. U sljedeoj fazi odabrala je nekoliko idejnih rjeenja u crteu (Slika 2) koje je nastojala potvrditi izradom modela u papiru za lutku u prirodnoj veliini. Zapadnjaka bijela poslovna koulja stroge je konstrukcije i forme. No zahvaljujui tehnici origamija primijenjenoj u krojenju, odjevni predmet stvara formu podreenu tehnici izrade nabori u funkciji mobilnosti: poput knjige koulja se otvara i zatvara u podruju ramena3. Mobilni nabori rijeili su i problem tjelesnih oblina s obzirom na dosljednu primjenu origami tehnike koja ne koristi kare niti lijepilo. U autoriinom sluaju izbjegava se konstrukcija, uitci i rezovi. Mobilni nabori tvore niz transformacija, poput konkavno konveksnih krivulja na kritinim mjestima gdje su rezovi neophodni. Rezultat je omekana forma pomalo naruena strogim manetama tipinim za poslovnu koulju zapadne kulture. Sinergiju Istoka (origami) i Zapada (koulja) autorica je nazivala Razlistavajua forma. (Slika 3 a,b,c)
TEDI Vol 1 (2011) page 3-8 /
5
Sl.2. Modni crte i razrada ideje Sl.3a. Poetna faza transformacije nabora
Sl. 3 b,c. Mobilni nabori na bijeloj koulji
Dalibor aki (1976) je zadanu temu siromano raskono (luksuzno) 2009./2010. godine prepoznao u suprotnostima: sloen kroj, luksuzne tkanine i stari ve pomalo raspadajui odjevni predmet. Odluujui faktor odabira tkanina i oblika, te samog polazita bila je injenica da su studenti sve faze istraivanja i realizacije morali samostalno financirati. Autor se odluuje za jednostavnu formu T-shirt4 kao simbol siromanog, umjesto luksuzne tkanine odabire pletivo, dok e mu raskona tehnika
TEDI Vol 1 (2011) page 3-8 /
6
izrade simbolizirati luksuz. Autoru nije bio bitan povijesni kontekst T-shirta, ve mu je zanimljiv njegov egzistencijalni put. Kako vrijeme odmie, predmet dobiva odjevnu patinu, postepeno blijedi, na rubovima se oteuje i istanjuje. Za izradu gornjih ekskluzivnijih predmeta odluio se za trikotau u sivom proaranom tonu, specifinom za sportske majice. Pletivo, mjeavina pamuka i viskoze sjajna je i ugodna na dodir. Zbog teine specifian pad, pogodan je za bogato drapiranje. Osim toga, pristupaan je po maloprodajnoj cijeni. Od sekundarne vanosti bila je injenica da se radilo o trikotai, no uskoro ona je postala arinom tokom oblikovanja. Industrijska tehnologija strojnog pletenja uinila je teksturu pletiva finom, gotovo mikroskopski sitnom. Oice, nizovi, rebra i reljefna tekstura, glavne vizualne i taktilne karakteristike i elementi prepoznavanja pletiva postali su neprepoznatljivi, gotovo nevidljivi. Autoru je ta injenica otvorila niz zanimljivih suprotnosti od koji je poeo graditi svoju kolekciju:
mikro / makro industrijsko pletivo / runo pletivo sitno pletivo/ voluminozno pletivo
lice / nalije
Kontrast mikro / makro prepoznaje promatrajui proarano sivu boju pletiva koja iz daljine djeluje kao jednolian sivi ton; pribliavajui se pletivu povrina postaje dinaminija, iitava se pikselizirani raster, u oku titraju sit
