2

3

4

TREBAJU LI HRVATSKOJ GM

USJEVI

Prof.dr.sc. Marijan Jošt

5

TVRDNJE O SIGURNOSTI GM HRANE NEMAJU ZNANSTVENU POTPORU

Tvrdnja “Hrana dobivena iz GM usjeva jednako je sigurna kao i ona

dobivena iz drugih kultura...”(Chrispeels i Jelenić, 2003.) neistinita je jer za

postavljanje takve tvrdnje nisu provedena neophodna znanstvena ispitivanja, a ni kratko

vremensko razdoblje od poĉetka masovne komercijalne proizvodnje GM usjeva (1996.)

do danas nije dostatno za donošenje takvog zakljuĉka. Genetiĉki inţenjeri morali bi tu

tvrdnju poduprijeti rezultatima znanstvenih istraţivanja, a to naprosto nisu u stanju jer

takvi rezultati ne postoje. To je i razlog zašto je brošura “HRANA ...” prilog ĉasopisa

Priroda 8-9/2003. puna neargumentiranih i neistinitih tvrdnji koje su na nivou prvotnih,

ali istovremeno neostvarenih ţelja genetiĉkih inţenjera. Moj komentar tih tvrdnji,

temeljen na znanstvenoj literaturi (navedeni izvori) je slijedeći:

ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST

Netoĉna tvrdnja: GM biljke i njihovi proizvodi jednako su sigurni kao i oni

tradicionalni.

Od brojnih radova koji pobijaju ovu tvrdnju navesti ću samo neke:

Izvješće o hranidbenom pokusu na štakorima podneseno Upravi za hranu i lijekove

(FDA) u SAD-u o GM rajĉici Flavr Savr ukazuje na pojavu simptoma ranog raka ţeluca

pokusnih ţivotinja. (Edwards, 2000.)

Hranidbeni pokusi s GM krumpirom na miševima pokazali su stvaranje i ubrzani rast

kanceroznog tkiva probavnog trakta. (Fares i El-Sayed, 1998.)

Hranidbeni pokusi s GM krumpirom na mladim štakorima pokazali su usporen rast,

sporiji razvoj vitalnih organa i smanjen imunitet pokusnih ţivotinja.( Ewen i Pusztai.

1999.)

Znanstvenim je pokusom dokazan štetni uĉinak rekombinantnog Cry1Ac toksina iz Bt-

kukuruza. (Vázquez-Padrón i sur., 1999.)

ZAKONSKA REGULATIVA

Netoĉno je da su GM proizvodi strogo kontrolirani, te da proces registracije

uključuje temeljite analize na zadovoljstvo znanstvenika, multinacionalnih

kompanija i potrošača.

Biotech korporacije same provode ispitivanja novih GM usjeva i podnose rezultate

ispitivanja na odobrenje Upravi za hranu i lijekove (FDA). Ĉesto korporacije odbijaju dati

dodatne informacije koje traţi FDA, jer im to ameriĉki zakon omogućava. Kako ne postoji

odredba koje testove, na koje sastojke i kojom metodologijom treba provesti, proizlazi

da su sve tvrdnje o bezopasnosti hrane od GMO-a po ljudsko zdravlje utemeljene na

nepotpunim testovima onih istih kompanija koje su te GMO stvorile. Nadalje je utvrĊeno

da je FDA nedovoljno opremljen za provoĊenje testiranja te ne moţe jamĉiti sigurnost

GM hrane. ( Randy, 2003.). U Americi USDA - regulira (odobrava) GMO, FDA - regulira

hranu dobivenu od GMO a EPA - regulira GMO koji su pesticidi. “Niti jedna od

navedenih agencija odgovornih za testiranje GMO-a nema dovoljno opreme i ljudstva za

provedbu neophodnih testiranja.” Izjavio je Glickman, sekretar USDA (NEW YORK

TIMES, 14. srpanja 1999.).

Nedostatak odgovarajućeg testiranja, naroĉito dugoroĉnog uĉinka GMO-a, naglašava i

Izvješće NAS (Nacionalne akademije znanosti) od travnja 2000.

Koliko je naglašen interes multinacionalnih korporacija, pa ako treba i na štetu potrošaĉa,

najbolje ilustrira već opisani sluĉaj genetski modificiranog (rekombinantnog) goveĊeg

hormona rasta (rBGH), koji se daje kravama kako bi se povećala proizvodnja mlijeka:

FDA je 1994. odobrila rBGH korporacije Monsanto.

6

U izvješću koje je u vrijeme predsjednika Clintona, na 80 stranica objavila Bijela Kuća

(Bauman, 1994.) stoji da nema opasnosti po ĉovjeka, ni po ţivotinju. No, uza sve pritiske

SAD-a, do danas niti jedna drţava svijeta nije odobrila uporabu tog hormona. Tvrdi se da

se hormon razgradi tijekom pasterizacije mlijeka. A upravo dva znanstvenika Monsanta,

Ted Elasser i Brian McBride utvrdili su da i nakon 30 minuta vrenja u mlijeku ostaje još

81% nerazgraĊenog hormona. Pritom treba imati na umu da se pasterizacija na toĉki

vrenja provodi samo tridesetak sekundi! Ovo mlijeko zbog desetak puta povećanog

sadrţaja inzulin-faktora rasta (IGF-1), u pripadnika ljudske vrste povećava vjerojatnost

oboljenja od raka dojke, raka prostate i raka debelog crijeva. (Prosser i sur., 1989.) Ovi

nalazi, kao i oni britanskih znanstvenika o štetnosti tog hormona po zdravlje ţivotinje,

zbog blokade od strane matiĉne tvrtke, nisu publicirani tijekom naredne tri godine.

UtvrĊeno je da, osim zdravstvenih problema krava (upala vimena, bolesti nogu i papaka,

spontani pobaĉaji, kraći ţivotni vijek), zbog lijeĉenja upale vimena, takvo mlijeko ima i

povećan sadrţaj rezidua antibiotka. Test Udruge potrošaĉa na podruĉju New Yorka

utvrdio je u mlijeku rezidue 52 razliĉita antibiotika. Zanimljivo je da je FDA prethodno

zaposlila Margaret Miller, bivšu sluţbenicu Monsanta, koja je bila dobro upoznata s

pogubnim utjecajem rBGH na zdravlje krava. Po dolasku u FDA (1989.) dobila je ovlasti i

promijenila propis te za 100 puta povećala dozvoljene koliĉine antibiotika u mlijeku.

Znanstveni ĉasopis Science, 24. kolovoza 1990. prvi puta objavljuje rezultate 90 dnevnih

znanstvenih istraţivanja o rBGH. Kasnije se tijekom sudskog spora utvrdilo da je pokus

trajao 180 dana, ali su podaci druge polovine pokusa naprosto nestali. Nije teško

zakljuĉiti zašto. Naprosto stoga što su bili vrlo nepovoljni po vlasnika patenta –

korporaciju Monsanto. Iako time priĉa nije završena, zbog ograniĉenja prostora ovdje ju

prekidam.

ZAŠTITA OKOLIŠA

Netoĉna je tvrdnja da ne postoje znanstveni dokazi o štetnosti GMO po okoliš.

Detaljnije o tome pod toĉkom 5.

PREHRAMBENA VRIJEDNOST

Pusti su snovi tvrdnja: “U bliskoj budućnosti dominirat će GM biljke koje će biti

zdravije s prehrambenog gledišta .... više vitamina i drugih vrijednih

sastojaka...” O promašenim snovima najbolje svjedoĉi primjer “zlatne riţe” obogaćene

provitaminom-A.

Još se danas neki ugledni hrvatski znanstvenici u obrani ideja genetiĉkog inţenjerstva

pozivaju na primjer “zlatne riţe” – projekta realiziranog u javnoj instituciji, dakle ne u

jednoj od toliko danas omraţenih multinacionalnih korporacija. Oni naţalost ne znaju da

je ovaj, na oko human i dobronamjeran projekt, demistificiran još 2000-te godine. O

ĉemu se radi?

Tijekom 10 godina ekipa znanstvenika Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju u

Zurich-u, uz financijsku podršku Rockefeller zaklade, Švicarske vlade i Europske

zajednice, utrošila je preko 100 milijuna ameriĉkih dolara na znanstveni projekt stvaranja

riţe obogaćene β-karotenom, odnosno provitaminom-A, nazvane “zlatna riţa”.

MeĊutim, ovaj projekt do danas nije ostvaren u proizvodnji. Ideja „zlatne riţe‟ suviše

pojednostavljuje problem, te ima mnoge zamjerke, a sam pronalazak ne rješava osnovni

problem pothranjenost puĉanstva A-vitaminom jer:

β-karoten je topljiv u ulju, a siromašni jedu riţu kuhanu na vodi, dakle njihov ga

organizam bez ulja neće moći usvajati.

Osim nedostatka A-vitamina, pothranjeni pate i od nedostatka mikroelemenata

(posebno ţeljeza i cinka), koji imaju vaţnu ulogu u konverziji β-karotina.

7

Riţa sadrţi do sedam posto bjelanĉevina, što je takoĊer nedovoljno za efikasno

usvajanje i prijenos β-karotina.

Za sada postignuta koncentracija β-karotena u transgenoj „zlatnoj riţi‟ vrlo je niska,

pa bi odrasla osoba da zadovolji dnevnu potrebu od 750 mikrograma A-vitamina

trebala konzumirati oko 2,5 kg suhe riţe dnevno! (Predškolsko dijete na Filipinima

pojede dnevno manje od 150 g riţe.) Von Hernandez, Greenpeace director za

jugoistoĉnu Aziju kaţe: “Ţena koja doji dijete trebala bi konzumirati 6,3 kg suhe riţe

(ili 18 kg kuhane riţe dnevno).“ (Gaskell Nuyda, 2001.)

Vandana Shiva, ravnateljicu istraţivaĉke zaklade za znanost, tehnologiju i ekologiju iz

New Delhija i dobitnica Right Livelihood Awards za 1993. (alternativa Nobelovoj nagradi)

tvrdi: “promicanje „zlatne riţe‟ znaĉi zanemarivanje jeftinije alternative koje osigurava

naša bogata biološka razliĉitost rastlinja. To je „slijepi pristup‟ kontroli sljepoće

uzrokovane nedostatkom A-vitamina. “ (Okrugli stol na Prvom sastanku MeĊuvladinog

komiteta za Cartagena protokol o biološkoj sigurnosti (ICCP-1) u Montpellieru,

Francuska, 14. prosinca 2000.)

Profesorica Marion Nestle (2001.) predstojnica Odjela za prehranu i izuĉavanje hrane iz

New Yorka iznosi: “Vjerojatnost da riţa s povećanim sadrţajem β-karotina moţe riješiti

nedostatak A-vitamina i time nastale zdravstvene probleme siromašnog stanovništva

juga naprosto ne postoji. Daleko djelotvornije, cilj se moţe postići kombinacijom mjera:

općenitim poboljšanjem hranidbenih navika i što je posebno vaţno, znaĉajnim

poboljšanjem društveno-ekonomskog poloţaja stanovništva.”

“Rješavanje zdravstvenih problema stanovništva putem jednog hranjivog sastojka, osim

u iznimnim sluĉajevima kao što su mikroelementi jod ili selen, niti je moguć, niti poţeljan

pristup.” kaţe John R. Lupien, direktor Odjela za hranu i prehranu FAO-a, pa ĉak ni

znanstvenici MeĊunarodnog instituta za istraţivanje riţe (IRRI) ne vjeruju u efikasnost

ovog pristupa (2001.). “Smatramo da „zlatna riţa‟ ne moţe razriješiti sve probleme

pothranjenosti A-vitaminom, te da raznolika prehrana predstavlja najbolje rješenje ovog

problema,” tvrde oni.

Zahvaljujući “zelenoj revoluciji” nobelovca Normana Borlauga i introdukciji pšenice i riţe

kratke slame, Indija je od uvoznika ţitarica postala izvoznik istih. Bogati u Indiji postali

su još bogatiji, no sirotinja je ostala sirotinja kao što je bila i prije, ali ovoga puta s

naglašenom pothranjenošću na vitaminu-A, jodu, ţeljezu, selenu i drugim

mikroelementima. Trebalo je proći 40 godina da bi ova druga strana medalje 'zelene

revolucije' postala vidljiva.

Vandana Shiva posebno naglašava: “Besmisleno je nuditi „zlatnu riţu‟ kao rješenje

pothranjenosti stanovništva kad ima mnoštvo drugih, jeftinijih i uĉinkovitijih rješenja kao

npr. raznolika prehrana lisnatim povrćem (kelj, špinat, radić, štir, kuri, kasava, slatki

krumpir), voćem (mango, papaja) i neglaziranom riţom. Što je prehrana razliĉitija to je

usvajanje vitamina-A bolje. Zamjena tradicionalne raznolike prehrane s onom

temeljenom na monokulturi usjeva 'zelene revolucije', dovelo je do osiromašenja biološke

razliĉitosti hranidbenog lanca. Stoga treba naglasiti da je „zlatna riţa‟ promašen projekt

na koji su utrošena ogromna javna sredstva.”

8

Sl.1. Dr. Vandana Shiva je na Okruglom stolu povodom Prvog sastanka MeĊuvladinog

komiteta za Cartagena protokol o biološkoj sigurnosti (ICCP-1) u Montpellieru, Francuska

(14. prosinca 2000.) iznijela kritiĉke primjedbe o projektu “zlatna riţa”. (Foto: Jošt)

“Zlatna riţa je nepotrebno iscrpljivanje javnih izvora financiranja (ukljuĉuje nekih

sedamdesetak patenata), te predstavlja obstrukciju implementacije odrţive

poljoprivrede koja jedina moţe osigurati rješenje za pothranjenost i glad”, kaţe Mae-Wan

Ho (2000.).

Posebno treba naglasiti da je 1993. na jugu Azije FAO, zajedno s HKI (Helen Keller

International1) i 14 nevladinih organizacija, zapoĉeo projekt razvoja malih kućnih vrtova

s povrćem i voćem bogatim na A-vitaminu. U projekt je do 1998. ukljuĉeno 600 tisuća

domaćinstava s preko 3 milijuna osoba. Projekt je pokazao da je potrebna mala površina

obradive zemlje - dovoljna je okućnica, da se zadovolji potreba na A-vitaminu cijele

porodice. Prema zapaţanjima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kao rezultat ovog

projekta u nekim zemljama juga Azije (Indonezija, Indija, Bangladeš) zamijećeno je

znatno poboljšanje prehranjenosti stanovništva. To je daleko najjeftiniji put rješavanju

problema avitaminoze.

1 Helen Keller International – Osnovana početkom 20. stoljeća, najstarija je neprofitna meĎunarodna organizacija za prevenciju sljepoće.

9

PRIHVAĆANJE GM USJEVA OD STRANE POLJOPRIVREDNIKA

Netoĉno je da: Poljoprivrednici prihvaćaju GM usjeve, jer je njihov uzgoj jeftiniji i

jer zahtijevaju manje količine pesticida.

Najbolji primjer je Argentina. Danas, samo osam godina nakon poĉetka masovne

komercijalne proizvodnje GM usjeva u Argentini vidljive su straviĉne posljedice. Na njih

upozoravaju sve brojniji objavljeni tekstovi (Pengue. 2001, Elmore i sur. 2001, Branford,

2002, Wroclavski, 2002, Backwqell, 2003, Joensen i Semino, 2004.).

Argentina je, iza SAD-a, danas prva po površinama zasijanim GM sojom, te po veliĉini

drugi proizvoĊaĉ soje u svijetu. Argentina je tradicionalno bila zemlja pšenice, goveĊeg

mesa i mlijeka, pa je 1970. pod sojom imala samo oko 38 tisuća hektara, što je pribliţno

sliĉno površinama koje se zasiju sojom u Hrvatskoj. Podaci koje navodi Walter Pengue

(2001.), struĉnjak za genetiĉko poboljšanje usjeva sa Sveuĉilišta u Buenos Airesu,

upućuju na drugu, ne baš tako sjajnu stranu medalje:

Danas Argentina ţanje soju na blizu 13 milijuna hektara (povećanje površina od oko 340

puta). Gotovo sve površine zasijane su genetski modificiranom sojom - takozvanom

Roundup Ready sojom (ili kraće RR-sojom) tolerantnom na totalni herbicid Roundup

korporacije Monsanto.

Takva divovska transformacija argentinske poljoprivrede bila je uvjetovana velikim

drţavnim dugom i ţeljom da se masovnom proizvodnjom i izvozom soje taj dug smanji.

Procijenivši Argentinu kao lako osvojivo trţište, korporacija Monsanto je 1996. ponudila

sjeme RR soje po povlaštenim niţim cijenama. Monsanto, koliko je gubio na cijeni

sjemena, toliko je zaradio na povećanoj prodaji Roundup herbicida, neophodnog za uzgoj

GM soje. Prodaja ovog herbicida samo u dvije godine porasla je za 250% - s 28 milijuna

litara u 1997/98, na 70 milijuna litara u 1999/2000.

Za farmere je velik mamac, kojem se nije moglo odoljeti, bila povoljna cijena sjemena. U

poĉetku je farmerima bilo dopušteno ĉak i ponovno sijanje vlastitog sjemena bez naplate

licence. Sve je to bio samo poslovni trik, jer kasnije su te pogodnosti ukinute - nije više

dopuštena sjetva vlastitog sjemena i poĉela je naplata licence za sjeme.

Naglo širenje RR-soje u Argentini posljedica je prije svega djelovanja sjemenskih

kompanija, a nikako udjela javnosti u donošenju odluka. U tijelima za GM nema

predstavnika organizacija civilnog društva. Ova se tijela uglavnom sastoje od

znanstvenika, većinom onih koji rade i za korporacije poput Monsanta, Syngente, Dow

AgroSciences i Bayer CropScience (Joensen i Semino, 2004). Javnost i Kongres nisu

dobivali informacije o rezultatima pokusa. Nije bilo obavještavanja potrošaĉa, ili

nacionalnih debata po tom pitanju (kršenje Arhus-ke konvencije iz 1998.) Konaĉno,

1996. Vlada daje licencu za uzgoj GM soje korporaciji Monsanto.

Toga ĉasa svjetske cijene soje bile su visoke i time je naizgled Argentina postigla neke

svoje ekonomske ciljeve, no bilo je potrebno samo nešto više od pola desetljeća da na

vidjelo doĊu negativne socijalne, ekonomske, zdravstvene i ekološke posljedice tako

masovna uzgoja GM soje.

Cijena je visoka i previsoka. Danas, na Argentinu otpada 81 posto svjetskog izvoza sojina

ulja (oko 70 posto poţete soje preraĊuje se u ulje) i 36 posto svjetskog izvoza sojine

saĉme. Nekada zemlja s gotovo najvećom proizvodnjom hrane po stanovniku (10 puta

veća proizvodnja od potreba), zahvaljujući ekonomskom kolapsu dovela je svoj narod u

stanje gladovanja:

Udvostruĉena je nezaposlenost sa 7,1 posto u 1989. na 15,1 posto u 2000. (Pengue,

2001.) , a gotovo 160 tisuća obitelji malih farmera bilo je prisiljeno napustiti svoj

posjed, jer nisu mogli opstati u kompeticiji s velikim farmama. Procjenjuje se da

godišnje oko 7 tisuća farmerskih obitelji napušta svoju zemlju. (Paul i Steinbrecher,

2003.)

Utrostruĉio se broj prosjaka i beskućnika sa 325 na 921 tisuću, a gotovo polovina

argentinske populacije (15 od ukupno 37 milijuna) smatra se siromašnom.

Nekada vrlo znaĉajan argentinski Nacionalni institut za poljoprivrednu tehnologiju

(INTA), ostaje bez struĉnog kadra i gubi svoj utjecaj.

Potreba za povećanim površinama zemljišta za uzgoj soje uvjetovala je masovnu

sjeĉu šuma. Uništeno je više od 130 tisuća hektara šume.

10

Pokazalo se da, suprotno pokušajima uvjeravanja, uzgoj GM soje zahtijeva dva do tri

puta više, a ne manje herbicida. Potrošnja herbicida je uvećana, pa je tako samo u

2001. utrošeno dodatnih 9,1 milijuna kg herbicida (Pengue, 2001.). Uporaba totalnog

herbicida Roundup rasla je progresivno na oko 100 milijuna litara u 2002. No i ova

povećana aplikacija nije dala ţeljene rezultate. Kako bi se korovi ipak uništili ponovno

se poĉinju koristiti neki, u drugim zemljama već godinama zabranjeni herbicidi visoke

toksiĉnosti (2,4D, 2,4DB, atrazin, paraquqt, metsulfuron metil, imazetafir i dr.).

Pojavili su se superkorovi otporni na totalni herbicid. Navodi se petnaestak korovskih

vrsta: slak (Convolvulus arvensis), maslaĉak (Taraxacum officinale), poljska ljubica

(Viola arvensis), petunija (Petunia axiliaris), sporiš (Verbena sp.), kozja brada

(Tragopogon sp.), kostriš (Senecio pampeanus), zeljasti ostak (Sonchus oleraceus),

oštri ostak (Sonchus asper) i neki u nas manje znani (Commelia erecta, Ipomea

purpurea, Iresine difusa, Hybanthus parviflorus, Parietaria debilis).

Zbog uvećane pojave štetnih insekata (Nezara viridula, Piezodorus guildinii, Edessa

meditabunda, Dichelops furcatus) na plantaţama se moraju koristiti insekticidi

Endosulfan i Cipermetrin, oznaĉeni kao vrlo toksiĉni za pĉele, ribe i ptice.

Soja prskana glifosatom sklona je povećanoj zarazi gljiviĉnih oboljenja koja mogu

uzrokovati naglo ugibanje (SDS – Sudden Death Syndrome) tvrde znanstvenici

Sveuĉilišta Missouri (pokusi 1997-2001.). Zbog pojave za Argentinu nove patogene

gljivice (Phakospora sp.), mora se provoditi dodatno prskanje soje fungicidom.

Razvoj simbiotskih bakterija na korijenu GM soje u uvjetima suše je usporen, pa je i

vezivanje atmosferskog dušika slabije.

Suprotno najavljenoj visokoj rodnosti, GM soja daje od 5-10 posto niţe urode zrna

(Elmore i sur. 2001.), što se podudara i s nalazima znanstvenika s više ameriĉkih

sveuĉilišta (Arkansas, 2000; Georgia, 1999; Nebraska, 2000; Missouri 1997-2001.),

te dodatno umanjuje već ionako upitnu dohodovnost uzgoja ovog usjeva. Na

International Forum on Globalization and Family Farmers (kolovoza 2000.)

predstavnik Argentine izno je da su urodi manji ĉak 10-15 posto (Paul i Steinbrecher,

2003.)

Pokazalo se, da prehrana stanovništva gotovo iskljuĉivo sojom ima katastrofalni uĉinak

po zdravlje nacije. Zbog visokog sadrţaja fitata soja sprjeĉava upijanje ţeljeza i cinka, te

nije dobar izvor kalcija. Sojino mlijeko korišteno kao zamjena majĉinom u djece je

uvjetovalo pojavu slabokrvnosti, slabih kostiju, pokvarenih zubi, hormonalnih poremećaja

i pothranjenosti. Visok sadrţaj estrogena u zrnu soje, u djece hranjene preteţno sojom

uvjetuje preranu spolnu zrelost. Soja, a posebno argentinske sorte namijenjene

proizvodnji ulja, imaju povećanu kiselost, pa ljudsko tijelo moţe primiti samo ograniĉene

koliĉine takve hrane.

Istodobno zemljom se organiziraju teĉajevi o pripremi hrane od soje, koja je zamijenila

dotad osnovnu, ali daleko skuplju prehranu mesom, mlijekom, sirom i tjesteninom, danas

nedostupnu većini argentinskog stanovništva. U ovoj kampanji za ljudsku hranu koristi se

jeftinija soja namijenjena stoci. Povećani su rezidui poljoprivrednih pesticida s 0,2 na 20

ppm.

Posljedice takvog povećanja rezidua biti će vidljive tak kasnije, nakon niza godina.

MeĊutim, ta kampanja stvara neku vrstu »prehrambenog apartheida«, jer bogati se i

nadalje hrane raznoliko kao i prije, a siromašnima se nameće jednoliĉna prehrana sojom

druge klase. Cijela promjena u modelu prehrane je biznis i nema temelje u nastojanju da

se podmire potrebe ljudi. Genetiĉko inţenjerstvo neće riješiti pitanje gladnih, kao što to

nije pošlo za rukom niti famoznoj “zelenoj revoluciji” Normana Borlauga.

“Zahvaljujući promijeni Argentine, od zemlje koja proizvodi hranu za ljude, u zemlju koja

proizvodi krmu za stoku bogatih nacija, Argentina je umjesto "banana republike" postala

"soja republika", zemlja monokulture, koja razara ţivot svojih drţavljana i priprema put

stradavanju od gladi”, kaţe Jorge Rulli, politiĉki aktivist i ĉlan Rural Reflexion groupe.

Htjeli, nehtjeli, nameće se pitanje: hoće li, i mora li Hrvatska slijediti put Argentine?

POSTOJE LI ZNANSTVENI DOKAZI?

Svaka od suprotstavljenih strana ima neke svoje 'znanstvene' dokaze. No za ilustraciju

kakvi su neki od tih dokaza, neka nam posluţi vijest objavljenu u tisku (National Post,

20. listopada, 2001.) prema kojoj se, temeljem 81 znanstvene studije provedenih od 400

11

znanstvenih timova, moţe zakljuĉiti kako GMO ne predstavljaju opasnost za ljudsko

zdravlje ni za okoliš. Prema tim istraţivanjima zbog “preciznije” tehnologije i bolje

zakonske regulative GM hrana trebala bi biti sigurnija od one konvencionalne ili ĉak

organske. Ako je ova vijest posluţila za tvrdnje autora brošure “Hrana”, tada radi bolje

prosudbe treba dodati i ovo: Navedeni su “znanstvenici” za ove “rezultate” ubrali 65

milijuna ameriĉkih dolara ili u prosjeku 163 tisuće ameriĉkih dolara po znanstvenom

timu. Pomama za komercijalnom dobiti (A dash for commercial cash) prijeti znanosti.

Kriza znanosti sve je oĉitija. Procjenjuje se da danas npr. u Velikoj Britaniji korporacije

pokrivaju 80-90% financijskih troškova vrhunskih istraţivaĉkih sveuĉilišta. Raste

uvjerenje da preuzimanje znanosti od strane korporacija predstavlja najveću prijetnju

ljudskom preţivljavanju. Anketa objavljena u magazinu Times Higher Education

Supplement (8. rujna 2000.) ukazuje da je od trećine anketiranih znanstvenika zatraţeno

da rezultate svojih istraţivanja promijene u interesu naruĉioca. One koji ne pristaju

ĉekaju progoni i nedaće. Evo samo nekoliko primjera:

Dr. Ted Steele, profesor na Sveuĉilištu Wollongong u Austarliji, meĊunarodno priznati

struĉnjak za imunogenetiku, koji je svojim radovima dokazao neodrţivost paradigme

genetiĉkog determinizma na kojoj se zasniva tehnologija genetiĉkog inţenjerstva,

otpušten je s posla, jer se suprotstavio zapošljavanju loših studenata iz komercijalnih

razloga - vezano uz natjecanje sveuĉilišta za financijsku potporu korporacija. (Ho,

2001.)

Dr. Richard Burroughs, sluţbenik ameriĉke Uprave za hranu i lijekove (FDA), tijekom

provjere podataka kompanije Monsanto o rekombinantnom goveĊem hormonu rasta

(rBGH) došao je do spoznaje da su isti krivotvoreni. Kada je o tome i o spremnosti

šefova FDA da preĊu preko tih znanstvenih falsifikata izvijestio kongres SAD-a,

otpušten je s posla.

(Rappoport, 1999.)

Dr. Arpad Pusztai, istraţivaĉ javnog Rowett Institute iz Aberdeen-a, Velika Britanija,

objavio je, da prema njegovim istraţivanjima GM krumpir ima otrovno djelovanje na

mlaĊe štakore. S posla je otpušten on i njegovi suradnici dr. Stanley Ewen i dr. Susan

Bardocz, a uredniku ĉasopisa The Lancet, koji je objavio rezultate, zaprijetili su iz

Royal Society (Kraljevsko društvo). U ovom sluĉaju znanstveni establišment, vlada i

poslovni svijet korporacija udruţili su se u sramotnom nastojanju da prikriju istinu i

podupru biotehnologiju. (Gillard i sur., 1999.)

David Quist i Ignacio Chapela s Kalifornija sveuĉilišta u Berkelyu, nakon objave

rezultata istraţivanja u ĉasopisu Nature (rujan 2001.), da je u Meksiĉkom gencentru

utvrĊeno zagaĊenje kukuruza GM polenom i time dovedena u opasnost biološka

razliĉitost ovog gencentra, izloţeni napadima i zlostavljanju kolega s vlastitog

sveuĉilišta, samo stoga što to sveuĉilište ima milijunski ugovor o znanstvenoj suradnji

s korporacijom Novartis (sada Singenta). (Brewer, 2002.)

Ni Hrvatska nije izuzetak. Autor ovog teksta 1999. izbaĉen je iz Republiĉkog bioetiĉkog

povjerenstva za GMO samo stoga što je traţio da se poštuje zakljuĉak Hrvatskog sabora

iz 1998. o zabrani sjetve GM usjeva (!). Iz toga se jedino moţe zakljuĉiti da iza svega

stoje veliki financijski interesi odreĊenih društvenih slojeva.

Po svemu sudeći, najbolja definicija genetiĉkog inţenjerstva je: GENETIĈKO

INŢENJERSTVO JE LOŠA ZNANOST U SLUŢBI VELIKOG KAPITALA

Protiv GM usjeva i hrane sakupljeni su i tiskani argumenti u izvješću “The Case For a GM-

Free Sustainable World” (Independant Science Panel, London, 15 lipnja 2003.), a

poslijednje vijesti s podruĉja poljoprivredne biotehnologije upozoravaju:

Od 1972. do 1994. urodi soje u SAD bili su u stalnom blagom porastu od 0,43

posto godišnje. Vrhunac je postignut 1994., a nakon toga urodi se nisu povećavali do

2003. kada je došlo do znaĉajnog pada rodnosti. Ovaj fenomen je na posljednjoj Midwest

Soybean Conference (rujanj, 2004.) povezan s uvoĊenjem GM soje na veće proizvodne

površine SAD-a. S time vezan gubitak ameriĉkog farmera procjenjen je na oko 1,28

milijardi US$. (Sullivan, 2004)

12

Biotehnološka istraţivanja su izuzetno skupa pa mnoge kompanije prekidaju takva

istraţivanja. Jedna od poslijednjih vijesti (19. studenog 2004.): Bayer Cropscience

prekida sve projekte genetiĉkog inţenjerstva u Indiji i nastavlja samo programe

konvencionalnog oplemenjivanja. To je od posebnog znaĉaja ako se znade da je Indija

druga po veliĉini zemlja svijeta, s 80% stanovništva vezanih uz poljoprivredu. Ovom

povlaĉenju prethodilo je povlaĉenje iste korporacije iz Velike Britanije. U 2004. Bayer

CropScience i Monsanto prekidaju svoje programe GM uljane repice i u Australiji. Zbog

loše poslovne perspektive Syngenta zatvara istraţivaĉke laboratorije u Velikoj Britaniji i

prebacuje poslove u SAD. Novartis Seeds i Aventis CropSciences takoĊer prekidaju

poukusni uzgoj GM usjeva u Britaniji.

Amagen, najuspješnija biotech korporacija u 2003. ostvarila dohodak od 2,3 milijarde

US$. Dolar uloţen u korporaciju 1983. danas vrijedi 150 puta više! No ovo je izuzetak.

Druge korporacije biljeţile su gubitke:

U 1989. godini 194 korporacije SAD-a biljeţe gubitak od 900 milijuna US$, a 2003.

godine ĉak 314 korporacija gubi 3,2 milijarde US$.

Iako se ova kula od karata poĉela ljuljati, ne smijemo oĉekivati da će se multinacionalne

korporacije olako predati

Prema anketama ĉasopisa The Economist GM hranu ne prihvaća 80% Nijemaca, otprilike

toliko Francuza i nešto manje Britanaca. Istovremeno oko 74% Hrvata takoĊer se

izjasnio protiv GM hrane. Mogu li ovi podaci biti pokazatelj ispravnog puta u budućoj

proizvodnji hrane? Teško, jer u igri su golemi interesi, koji grĉevito nastoje zadrţati

poljuljanu 'kulu od karata'.

13

EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA

dipl.ing.agronomije Ksenija Pavleković

14

EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA

Što je to ustvari biološko, organsko, prirodno – što to ustvari znaĉi?

Biološko poljodjelstvo neki autori definiraju kao ukupnost prirodnih=biološki utemeljenih

postupaka u poljoprivredi tj. to je tip poljoprivredne proizvodnje gdje se nastoje aktivirati

biološki procesi i time respektirati zakoni prirode. Organska poljoprivreda oznaĉava onu

poljoprivrednu proizvodnju koja upotrebljava ono što proistiĉe iz ţive prirode npr. stajski

gnoj, biljni ekstrakti. Ukratko ova dva se termina meĊusobno isprepliću u svojim

znaĉenjima pa se zato i koriste u kombinaciji kao organsko-biološka poljoprivreda.

Ovim se terminom naglašava ĉinjenica da takova poljoprivreda respektira ţiva bića, te

stoga u svom procesu uzgoja koristi ţive, organske tvari. TO JE USTVARI ŢIVA

POLJOPRIVREDA

U jednoj se tezi slaţu gotovo svi poznavaoci ekološke poljoprivrede a to je da korijeni

ĉitave ekološke poljoprivrede proizlaze iz tzv. BIOLOŠKO-DINAMIĈKE POLJOPRIVREDE.

Njeni zaĉeci seţu na poĉetak prošlog stoljeća, toĉnije od 1924. godine, kada je u

Koberwitzu(Poljska), dr.Rudolf Steiner pred 70-tak poljoprivrednika i ostalih

zainteresenata odrţao, ĉuveni, „Poljoprivredni teĉej u osam lekcija“. Njeno osnovno

naĉelo je da poljoprivredno gospodarstvo mora predstavljati harmoniĉan, i što je moguće

više zatvoren sustav glede kruţnja organske tvari, hranjiva, energije, reprodukcijskog

materijala (sjemena i rasplodne stoke), te biti gospodarski samostojna jedinica.

Osnovna razlika izmeĊu biološko-dinamiĉke poljoprivrede i ostalih vidova ekološke

poljoprivrede je upotreba biološko-dinamiĉkih preparata i rad s ritmovima (npr. ritam

dana i noći, mjeseĉeve mijene i sl.). Ukupno postoji 9 biološko-dinamiĉkih preparata a

podijeljeni su u dvije skupine, preparate za prskanje i kompostne preparate. Prema toj

podjeli preparati za prskanje su:

500 preparat izraĊen od kravlje balege, sluţi za prskanje tla (stimulatori rasta

korijena i organizama tla- prije sjetve)

501 od minerala kremena (kvarca) sluţi za prskanje nadzemnih dijelova biljke

(stimulira nadzemni rast, fotosintezu i zrenje plodova),

508 od poljske preslice (protiv biljnih bolesti- kao fungicid)

Postoje i isto tako i preparati za dodatak kompostu:

502 od stolisnika

503 od kamilice

504 od koprive

505 od hrastove kore

506 od maslaĉka

507 od odoljena

Osim što je biološko-dinamiĉka poljoprivreda specifiĉna po tim preparatima i po „radu uz

pomoć zvijezda“, isto je tako poznata po svom zauzimanju za ideju o tzv. socijalnom

troĉlanstvu, ĉiji je osnovni moto: sloboda u duhovnom, jednakost pred zakonom i

bratstvo u gospodarskoj sferi. Zanimljivo je za istaknuti i ĉinjenicu da je biološko-

dinamiĉka poljoprivreda sastavni dio obrazovnih programa tzv. waldorfske pedagogije.

«Samo zdrav ĉovjek stvara zdrave plodove svoga rada» narodna je poslovica koja je

temeljna odrednica uzgoja svih ekoloških poljodjelaca. Ekološka poljoprivreda je ţiva

poljoprivreda, to je suradnja s prirodom gdje se stvaraju uvjeti u kojima će bez

korištenja agrokemikalija gospodarenje biti moguće. To znaĉi da se za zaštitu i gnojidbu

koriste sirovine i sredstva isto tako ekološkog porijekla. Sve što se koristi za uzgoj u

ekološkoj poljoprivredi moguće je proizvesti na ekološkom gospodarstvu. Na takav naĉin

uzgojeno bilje ne sadrţi rezidue pesticida, nitrata, teških metala, veterinarskih preparata

i drugih nepoţeljnih tvari.

Ove biljke mogu se smatrati ljekovitim biljkama jer njihovo zdravlje poĉinje već time

što se moţe jesti i koţica plodova, ispod koje se ĉesto nalazi najviše vitamina.

Prehrambeni proizvodi koji su proizvedeni iz takvih sirovina i bez umjetnnih aroma,

konzervansa, boja i ostalih poboljšivaĉa okusa i izgleda treba svakako fiziĉki odvojiti od

svih ostalih prehrambenih proizvoda.

15

Treba ih odvojiti kako u procesu proizvodnje tako i u daljnjoj prodaji.2

Povrće iz organskog uzgoja je prirodni izvor zdravlja i vitalnosti, ĉovjeku na dohvat ruke

te se njima moţe pridonijeti spreĉavanju niza zastrašujućih bolesti. Preplavile su nas

tolike «bolesti blagostanja» i postale našom svakodnevnicom a medicinski lijekovi

svakodnevnim kruhom. Tu svakodnevnicu s takvim kruhom imamo šansu promijeniti

danas jer sutra će već biti kasno.

Za pripremu svakodnevnog zdravog i kvalitetnog obroka nuţno je znati da povrće i voće

nakon organskog gnojenja ima izrazito veći sadrţaj vrijednih tvari nago iste biljke

gnojene mineralnim /umjetnim gnojivom.

Dokazano je takoĊer da biljke uzgojene po naĉelima ekološke poljoprivrede

sadrţe:

28% više vitamina C

18% veći relativni sadrţaj bjelanĉevina

19% više šećera

18% više kalija

10% više kalcija

13% više fosfora

77% više ţeljeza

Promijenimo naĉin razmišljanja, otvorimo srce i oĉi koje nisu zamućene

predrasudama i otvorimo direktan put koji vodi od zdravog vrta do zdravog

čovjeka.

ORGANIZACIJA POVRTLARSKE PROIZVODNJE U EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI

Zemlja ( zemljište, tlo) je fenomen koji do sada još uvijek nije u potpunosti objašnjen.

To tlo ima u sebi toliko ţivotinjica, toliko vrijednih radnika koji pomaţu da se ono

oplemeni i obogati svim onom mineralima i vitaminima koji su potrebni biljci.

Mikrobiološki, zemlji su potrebni crvi, gliste, mravi, insekti, a sve u cilju da se

dovoljno razvije kvalitetna zemlja koja će pomoći biljci da se razvije i stvori

plod. Intervenirajući na zemlji, ĉovjek uništava savršenu ravnoteţu koja postoji u

zemlji, on narušava temelj rasta te biljke i sam sebi kasnije nameće potrebu da

tretira i listove i plod.

Biljka time postaje umjetno tretirana, gubi svoje prirodne sastojke te se svodi na

lijep i privlaĉan izgled. Gubi se njezin prirodni miris , aroma, okus, a ostaju

velike, vodenaste stanice koje daju volumen i teţinu plodu. Nasilje na zemlji

rezultira nasiljem na biljci, a kasnije se nasilje prenosi na plod , a nakon

pripremanja hrane od takvog ploda i mi postajemo nezdravi. Tlo tretirano samo

umjetnim gnojivima ubija ţivot u njemu i ono postaje mrtvo. Ţalostan je onaj vrt

u kojem nema gliste, puţa, mrava, leptira…

Ova proizvodnja treba se prvenstveno bazirati na obiteljskim gospodarstvima koja

mogu zatvoriti ciklus organske proizvodnje jer je ona osnova te proizvodnje.

Ekološki prihvatljiva poljoprivredna proizvodnja ne moţe u dogledno vrijeme

nadomjestiti uobiĉajenu proizvodnju, niti integralnu zaštitu i zauzeti šire razmjere,

no moţe povećati vrijednost izvoza, raznovrsnost turistiĉkih usluga i asortimana

na našem trţištu, te usmjeravanjem dijela proizvoĊaĉa na taj naĉin proizvodnje

stvoriti uvjete za njeno daljnje širenje.

2 (Članak 21. Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Narodne novine broj

12/01)

16

PRIJELAZ SA KONVENCIONALNE NA EKOLOŠKU PROIZVODNJU POVRĆA

Prijelaz je najbolje zapoĉeti u jesen, kada proizvodna jedinica izraĊuje plan

prijelaza. Proizvodnu jedinicu predstavlja prostor na zemljištu ili pak napravljen

prostor sa zemljišnom smjesom, gdje se proizvodi kvalitetno, zdravstveno sigurno

povrće, voće, groţĊe, aromatiĉno – ljekovite vrste , prelijepo cvijeće i ostalo

ukrasno bilje prema ekološkim standardima uz stalnu smjenu vrsta – plodored.

U eko proizvodnji moţe biti ukljuĉena proizvodna jedinica udaljena 50 m od

prometnica, 100 m i više od industrijskih zagaĊivaĉa, odnosno udaljena najmanje

20 m, ako je odvojena ţivom ili drugom ogradom visine najmanje 1,5 m (

lješnjak, jasmin, divlja ruţa, bagrem , jorgovan, i dr.).

ZA EKO – VRT NEOPHODNO JE:

1. rastresanje tla

2. gnojidba organskim gnojivima ( kompost )

3. malĉiranje pred poĉetak svake vegetacije, bez obzira na godišnje doba.

Eko vrt se planira za više godina unaprijed.

Najbolji su juţni, jugoistoĉni ili jugozapadni poloţaji, ravni ili blago nagnuti teren

( 1 – 5 % ).

PLAN PRIJELAZA NA EKOLOŠKU PROIZVODNJU

SADRŢI:

1. primijenjenu prethodnu agrotehniku i postojeće stanje gospodarstva

2. plan proizvodnje u prijelaznom razdoblju

3. promjene u strukturi proizvodne jedinice u prijelaznom razdoblju

Poslije skidanja prethodnog usjeva izvršiti dublju (18-25cm) ili pliću (10-15 cm)

obradu tla. Nakon toga tlo treba prekriti (malĉirati) slojem organske materije

debljine 10-20 cm (isjeckana slama, trava, zdravi ostaci leguminoza, kupusnjaĉa).

Mogu se i posijati biljke koje se koriste za zelenu gnojidbu (siderati – stoĉni bob,

stoĉni grašak, lupina, smiljkita, djetelina, raţ, jeĉam, zob, facelija). Zelenu

gnojidbu treba izvesti odmah pri otvaranju prvih cvjetova, a ne kasnije kao npr.

kada leguminoze već formiraju mahune. Kada tlo postane bogato organskom

materijom, umjesto dublje obrade, samo se rahli, što je i odlika bio - vrta.

Rahljenje se radi vilama ili posebnim strojem. Tako se provjetrava tlo bez

prevrtanja slojeva i odrţava biološki sustav tla. Inaĉe najĉešći i najveći problemi pri

prijelazu iz konvencionalne na ekološku poljoprivredu su ustvari ekonomske prirode, zbog

povećanih izdataka za prikupljanje informacije i naobrazbi, zbog podizanja ţivih ograda,

prepravljanja staja i gnojišta, kupovinu dodatne mehanizacije, zbog pada prinosa do

kojih dolazi radi eksperimentiranja s novim kulturama i tehnikama, a osobito zato što se

ne koriste više agrokemikalije i nemogućnosti da se odmah aktiviraju biološki procesi

unutar gospodarstva, i na kraju još jedan vrlo bitan segment je i n3emogućnost da se

proizvod proda kao pravi ekoproizvod.

GNOJIDBA U EKO-VRTU

Pravilna gnojidba je jedan od najvaţnijih elemenata za uspjeh svakog EKO-VRTA.

Pravilnim izborom , i pravilnom manipulacijom gojidbenim materijalom, ĉovjek samo

pomaţe i ubrzava procese koji se odvijaju u prirodi, te i za gnojidbu EKO-VRTA, vrijede

sliĉna pravila kao i za gnojidbu ostalih dijelova gospodarstva. I u vrtu postoje biljke koje

zahtijevaju razliĉitu gnojidbu, pa ih stoga dijelimo na:

17

biljke koje traţe intenzivnu gnojidbu: krastavci, paprika, patliĊan,

salata, poriluk, celer, te gotovo sve vrste kupusnjaĉa

biljke koje traţe umjerenu gnojidbu: mrkva, cikla, peršin, itd.

biljke koje traţe slabu ili nikakvu gnojidbu: bob, grah, grašak, itd.

U sluĉaju da je tlo siromašno hranjivima, te da gladne biljke imaju slab porast, moţe se

intervenirati gnojidbom nekim snaţnim dušiĉnim materijalom ( sušena krv, roţnato i

koštano brašno i sl. ). Ovo je najbolje izvesti kada su biljke dostigle polovicu ţivotnog

ciklusa. S takvim materijalima treba biti oprezan jer se njihovom preintenzivnom

primjenom moţe posve uništiti harmonija u vrtu i izazvati probleme sa bolestima i

štetnicima, naroĉito lisnim ušima.

Zelena gnojidba kombinirana s kompostom, ili nekim drugim hranjivima bogatim

dušikom, naroĉito je vrijedna u EKO-VRTU.

Tekuća gnojiva ili biljni tonici, kao što su tonici od koprive, gaveza, rusomaĉe itd., ĉesta

su ispomoć u EKO-VRTU.

KOPRIVINA JUHA = 10 kg koprive sa 100 L vode stoji najmanje 10 dana na suncu ili

poklopljeno uz povremeno miješanje.

Kao folijarno gnojivo razrijedi se sa vodom u omjeru 1:10 (dušiĉno gnojivo), jer prejaka

koncentracija moţe izazvati paleţ, naroĉito na mladom lišću. Ako se zalijeva korijen moţe

i 1:3 omjer.

Ljubiĉasti gavez je kao tekuća biljna gojnica dobar izvor N i K, dobra je za gnojidbu

rajĉica. Najbolji je u kombinaciji s koprivom.

Isto tako nije za zanemariti niti nepovoljan utjecaj prekomjerne gnojidbe, npr.

prekomjerna gnojidba dušikom (mahunarke: djetelina, grah… kao i sušena krv kao i

strugotine rogovlja itd), uzrokuje produţeni rast vegetativnih organa, spuţvasto tkivo i

osjetljivost na bolesti, kao i zelena tvrda mjesta na rajĉici, recimo, koja nepravilno

dozrijevaju. U takvim sluĉajevima pomaţe malĉ od sijena koji privlaĉi dušik na sebe,

budući da ima vrlo širok C:N odnos. Nedostatak pak, dušika oĉituje se u ţućkastoj boji

listova.

Nedostatak fosfora (fosforna gnojiva: koštano brašno, sirovi fosfati i Thomasovo brašno i

gnoj od peradi) nije lako prepoznati jer biljke imaju poteškoće u rastu i razvoju.

Nedostatak se pak oĉituje u crvenkastoj i smeĊeljubiĉastoj boji lista, u lošem stvaranju

korijenja i slabom zametanju plodova.

Kalijeva gnojiva kao što su drveni pepeo, proizvodi od algi, gnoj od peradi, svinjski i

sušeni goveĊi gnoj, mogu isto tako izazvati odreĊene posljedice uslijed prekomjernog

korištenja. Npr. smeĊi rubovi listova krastavaca (nekroze) ukazuju na njegov nedostatak.

Kalcij je isto tako znaĉajan za ishranu tla, gnojiva na bazi Ca su kalcijev karbonat, lapor,

kameno brašno i dijato majska zemlja. Prekomjerna gnojidba s Ca uzrokuje potiskivanje

kalija što se moţe vidjeti na ţutoj boji listova (kloroza) recimo na breskvi. Njegov

nedostatak vidljiv je u slabom rastu korijenja a tlo postaje kiselo.

Mikroelementi su takoĊer dobar pokazatelj ishrane bilja pa je tako recimo, nedostatak

vidljiv kod paprike na oboljelim ţilama lista ( ţuta boja izmeĊu ţila lista).

Izuzetno su pogodne za malĉ sve ljekovite biljke kao i tzv. korovi. Kopriva je jako dobar

materijal za malĉ jer je izuzetno hranjiva i zdrava. Gavez je malĉ bogat kalijem. Isto tako

moţe se malĉirati i listovima recimo rajĉice oko same rajĉice samo se treba obratiti

pozornost da biljke koje se koriste za malĉ budu u potpunosti zdrave.

18

UPORABA MALČA

-obogaćuje tlo pri sadnji i tijekom prekriti jednom ili

-povećava plodnost cijele godine više puta oko

-guši korov biljke

-grije tlo

obogaćuje tlo dušikom i pri sadnji i tijekom u sloju od 1-4cm

organskim materijama cijele godine oko biljke

( ne suviše blizu )

-obogaćuje tlo organskom pri sadnji i kao u sloju od 3 cm

materijom. zimski pokrivaĉ

-dobro guši korov

-regenerira temperaturu tla

-dobro guši korov pri sadnji poloţiti list i uĉvrstiti

-zadrţava vlagu zemljom ili prekriti

organskim malĉom

-dobro guši korov

-djeluje protiv gljiviĉnih bolesti pri sadnji i kao u sloju od 2-4 cm,

zimski pokrivaĉ ne koristiti za biljke

koje ne vole

kiselo tlo

-obogaćuje tlo pri sadnji i kao u sloju od 8 cm

-dobro guši korov zimski pokrivaĉ oko biljke, ali da je

-hladi tlo ne dodiruje.

-dobro guši korov pri sadnji i tijekom najbolje da se

-hladi tlo i zadrţava vlagu godine kompostira prije

uporabe, a tada u

sloju 1-2 cm

Iglice bora

Slama

Strugotina, pilotina,

isjeckano drvo i kora

Kompost

Pokošena trava

Lišće isjeckano

Novinski papir

MATERIJAL OSNOVNA KORISTPRIMJENA

KADA KAKO

19

IZVOR VRSTA TVARI

ostaci voća, povrća, mesa, papir dobro usitniti, ribu staklo, guma, metal,

pamuĉni ostaci, papir, talog i meso staviti u sredinu porculan, limenke,

od kave i ĉaja kompostne hrpe baterije, izmeti

psa, maĉke i ĉovjeka

biljni ostaci, korovi, lišće, suncokret i kukuruzovina

pokošena trava dobri su za

provjetravanje

lišće, paprat, granĉice

ostaci pri preradi šećra, kave, izbjegavati materijale

alkohola, sokova, voća i koji sadrţe ostatke

povrća PESTICIDA I

TEŠKIH METALA

- STARI KOMPOST ILI PLODNO TLO - CVJETOVI STOLISNIKA ( 502 )

- VAPNO - CVJETOVI KAMILICE ( 503 )

- MATERIJAL BOGAT DUŠIKOM - KOPRIVA ( 504 )

- DRVENI PEPEO - HRASTOVA KORA ( 505 )

- MLJEVENI FOSFATI - MASLAČAK ( 506 )

- GLINA U PRAHU - SOK VALERIJANE ( 507 )

- TVARI ZA POKRIVANJE KOMPOSTA

- BIO - AKTIVATORI

DODACI KOMPOSTA BIODINAMIČKI DODACI

VRT

ŠUMA

INDUSTRIJA

TVARI ZA POBOLJŠANJE KVALITETE KOMPOSTA

KOMPOSTIRANJE

NAPOMENA ZABRANJENO

DOMAĆINSTVO

1. korijen - MRKVA list - ŠPINAT cvijet - BROKULA plod - PARADAJZ jagode

2. plod - PAPRIKA korijen - ROTKVICA list - BLITVA cvijet - KARANFIL jagode

3. cvijet - DALIJA plod - GRAH korijen - KRUMPIR list - SALATA jagode

4. list - ZELJE cvijet - BROKULA plod - PARADAJZ korijen - ČEŠNJAK jagode

5. korijen - LUK plod - KRASTAVCI cvijet - TULIPAN jagode list

6. plod cvijet list jagode korijen

7. cvijet list korijen jagode plod

8. list korijen plod jagode cvijet

BILJKE KORIJENA : mrkva, pastrnjak, rotkvica, rotkva, cikla, crni korijen, celer, žuta repa, peršin,

krumpir, luk i češnjak

BILJKE LISTA : većina kupusnjača, korabica, cvjetača, cikorija, endivija, matovilac, salata

glavatica, blitva, špinat, šparoga, komorač

BILJKE CVIJETA : cvat - cvijeće, lukovičasto cvijeće, brokula, suncokret

PLODORED

Godina Gredica 1 Gredica 2 Gredica 3 Gredica 4 Gredica 5

21

ZAŠTITA BILJA U EKO-VRTU

Štetni organizmi oštećuju ili uništavaju bilje u vrtu, narušavaju njihov lijep izgled te

utjeĉu na kvalitetu ploda i prirod. Da bi saĉuvali biljke od štetoĉina (bolesti, štetnici i

korovi) i drugih štetnih organizama od znaĉaja je pravilno gospodarenje izborom usjeva,

vrste i sorte, poštivanje plodoreda, odabir naĉina obrade tla, gnojidbe, te jaĉanja

otpornosti usjeva.

CILJ: Uspostavljanje stabilnog sustava gdje ne dolazi do velikog umnaţanja

populacija štetnih organizama. Ravnoteţa izmeĊu korisnih i štetnih organizama,

gdje korisni organizmi ( predatori, paraziti, antagonisti i dr.) reguliraju brojnost

populacije štetoĉina i parazita na razinu, koja se moţe tolerirati.

Naglasak nije na kurativnim mjerama zaštite već na preventivnim mjerama, dakle onima

koje spreĉavaju ili smanjuju napad bolesti.

To se moţe postići:

1. PLODOREDOM I HIGIJENOM TLA

2. GOJIDBOM I IZGRADNJOM HUMUSA

3. SJETVOM/SADNJOM OTPORNIH SORATA

Krivo je mišljenje da je poljoprivreda bez prskanja ekološka poljoprivreda, jer svaka

potreba za prskanjem ukazuje na to da gospodarstvo nije još postiglo ekološku

ravnoteţu. Stog je razloga osnovni cilj svake kurativne mjere u eko-zaštiti bilja,

uspostavljanje ravnoteţe. Sredstva za prskanje, dozvoljena u eko-poljoprivredi moţemo

podijeliti u nekoliko skupina:

1. BOTANIĈKI PESTICIDI (dobiveni ekstrakcijom neotrovnog, većino ljekovitog i

zaĉinskog bilja-kopriva, luk, preslice, paprika, kamilica, pelin, ruţmarin i dobiveni od

ekstrakcije otrovnih biljaka- duhan, buhaĉ, vratiĉ, neem itd.)

2. SAPUNI većinom kao insekticidi

3. PREPARATI NA MINERALNOJ BAZI (bakrene soli i preparati na bazi sumpora)

4. ULJA (ţivotinjska-riblja, biljna-ruţmarin, lavanda, menta sezam suncokret, repica-

većina djeluje kao repelent, mineralna)

5. PROPOLIS (većinom se koristi smjesa hidro-alkoholne otopine(0,15-0,2%) s

koloidnim sumporom (0,25-0,3%) Tretiranja propolisom se provode svakih desetak dana

i to u vrijeme zalaska sunca.

6. RAZNO (biološko-dinamiĉki preparati, pepeo insekata i ostalih ţivotinja, voda u

kojoj su moĉeni insekti…

Pjegavost lišća na recimo celeru, grahu, krastavcima, poriluku, jagodama mogu se

preventivno smanjiti s prskanjem ĉajem od preslice 3 dana uzastopce a rajĉice prskati

preventivno s mlijekom.

Buhaĉi napadaju kupusnjaĉe i mogu se preventivno smanjiti tako da se tlo drţi vlaţnim,

malĉiarti i saditi sa salatom i špinatom. Uspješno se moţe zaštititi kupusnjaĉe od buhaĉa

prskanjem s juhom od pravog pelina i posipati kamenim brašnom.

Krumpirova zlatica: trĉci su prirodni neprijatelji krumpirove zlatice pa se mogu koristiti

u zaštiti, isto tako treba odrţavati higijenu tla i humusa jer zlatice napadaju nezdrave

biljke i slabo ishranjene. Dobro je u preventivne mjere malĉirati krumpir s paprati i

zalijevati s koprivinom juhom, a ako se zlatice pojave treba ih ubirati i liĉinke. Dobro je

isto tako posipati i dijatomejskom zemljom. Neki su eko-uzgajivaĉi koristili sirutku kao

insekticid. NOVODOR (na bazi Bacillus thuringiensis)

Pepelnica napada po sunĉanom vremenu: jabuke, vinovu lozu, krastavce, ruţe- treba

radi preventive izbjegavati pretjeranu gnojidbu, odmah ukloniti bolesne biljke, saditi

sorte otporne na pepelnicu. Kada se bolest pojavi treba je suzbiti ĉajem od preslice,

ĉajem od ĉešnjaka ili otopinom od sumpora i kalijeva sapuna.

22

Plamenjaĉa ili peronospora je bolest koja se pojavljuje za vlaţnog vremena na

vinovoj lozi, kupusnjaĉama, luku, salati, krumpiru i rajĉici, preventivno se moţe sprijeĉiti

rahljenjem, saditi otporne sorte i odmah uništiti bolesne biljke. U kurativne mjere mogu

posluţiti zalijevanje koprivinom tekućim gnojivom i prskanje ĉajem od preslice.

Mrkvina muha napada korijenaste kulture bušeći hodnike u korijenju, kao kurativna

mjera je sadnja uz luk, poriluk, vlascem, ĉešnjakom, isto tako će djelovati i rana sjetva,

bez gnojenja. Kurativno se prska biljnim ĉajem ili juhom od luka i ĉešnjaka.

HrĊa napada celer, ruţe, grah-malĉiranje, mješovite kulture, izbjegavati umjetnu kišu

(ureĊaji za umjetnu kišu) su preventivne mjere a kao kurativne koriste se prskanje

juhom od preslice ili ĉajem od vratića i dobro je prosipanje kamenim brašnom.

23

VRSTABIJELI LUK baktericid,fungicid,odbija mnoge štetoĉinje

BOSILJAK muha,komaraca

BUHAĈ lisnih uši

CRNI LUK mrkvine muhe

DRAGULJUB crvene i lisne uši

HREN krumpirove zlatice,puţa

KADIFICA nematoda

KOPAR kupusara

MAJĈINA DUŠICA kupusara i puţeva

MASLAĈAK nematoda

MENTA kupusara,lisnih uši

NEVEN nematoda,kupusara

PAPRAT puţa i mrava

PARADAJZ kupusara

KADULJA(ŢALFIJA) puţa i kupusara

VRSTA

RUŢA asparagus,šparoga,paprat lukoviĉaste vrste

KRIZANTEMA karanfil,asparagus lukoviĉaste vrste

TULIPAN zumbul,narcis,iris,luk, boţur,ruţa,

karanfil,salata krizantema

KARANFIL lukoviĉaste vrste, paradajz,kala,

paprika,krizantema,rotkvica strelicija

DALIJA iris,krizantema,kelj pupĉar, lukoviĉaste vrste

krumpir tikve,ruţa

IRIS dalija,tulipan,asparagus, karanfil,paprika,paradajz

asterace,špinat,salata

DOBAR LOŠ

KORISNE BILJKE U ZAŠTITI POVRĆA

DJELUJE(kao odnosno protiv štetoĉinja)

ZAJEDNICE CVIJEĆA

SUSJEDI

KAKO OFORMITI EKO VRT ?

1. Osnovu eko vrta ĉine povrtnjak, a zatim slijede ţitarice i leguminoze te

zaĉinsko , ljekovito bilje i cvijeće

2. Prijelaz sa klasiĉnog na eko vrt je postupan i traje 2-3 godine

3. Vrt moţe biti cjelovit ili sadrţavati nekoliko zasebnih cjelina objedinjenih

stazicama i cvjetnim gredicama

4. Vrt ne smije biti premalen jer nije reprezentativan, ali ni preveliki da ne

iziskuje previše rada

5. Rasporedom gredica treba se postići preglednost i osjećaj harmonije

6. Vrt treba biti dio zatvorene cjeline sa domaćim ţivotinjama (perad, goveda,

ovce, konji, svinje, pĉele )

24

7. Vrt moţe biti ograĊen ţivicom ( prirodno stanište za ptice ) ili kamenom ili

drvenom ogradom

8. Vrt treba imati mjesto za kompost, staklenik i klijalište

9. Vrt se planira godinu dana unaprijed s ciljem da se oformi stabilan

plodored i isplanira mogućnost korištenja dobrosusjedskih odnosa na istoj gredici

10. Prilagoditi izbor kultura karakteristikama podneblja, uzrastu djece, ciljevima

osnivanja vrta i dr.

25

DOBRI I LOŠI SUSJEDI

KULTURA DOBRI SUSJEDI NA ISTOJ

GREDICI LOŠI SUSJEDI

VRTNE ŠPAROGE rana salata, salata u gredicama, kopar luk

MLADA SALATA vrtne šparoge, crni korijen, kopar, niski grah, rajĉica, rabarbara, radić, cikla, anis

peršin

BLITVA mrkva, niski grah, radić, rotkva, zeljaste biljke

TIKVICE, TIKVA luk, visoki grah

CIKORIJA salata u glavicama, mrkva, rajĉica, visoki

grah

LUK

tikvice, tikve, crni korijen, salata u

glavicama, kopar, mrkva, krastavci,

matovilac, cikla, jagode

ĉešnjak, grašak, krumpir, niski grah,

poriluk, visoki grah, zeljaste biljke

ĈEŠNJAK mrkva, krastavci, matovilac, rajĉica, jagode, voćke

CRNI KORIJEN rana salata, luk, mrkva, poriluk, koraba

ENDIVIJA poriluk, visoki grah, zeljaste biljke

SALATA U GLAVICAMA

šparoge, luk, crni korijen, grašak, kopar, kukuruz, krastavci, matovilac, niski grah, rajĉica, metvica, poriluk, rabarbara, rotkva, anis, visoki grah, celer

peršin

GRAŠAK salata u glavicama, koraba, kopar, mrkva, radiĉ, zeljaste biljke

luk, ĉešnjak, krumpir, rajĉica, poriluk, visoki grah

HREN krumpir, voćke

KORABA

šparoge, luk, crni korijen, grašak, kopar,

kukuruz, krastavci, matovilac, niski grah, rajĉica, metvica, poriluk, rabarbara, rotkva, anis, visoki grah, celer, peršin

KOPAR šparoge, rana salata, luk, salata u glavicama, mrkva, krastavci

CIKLA šparoge, salata, luk, grašak, krastavci, blitva, grašak, kopar, niski grah, rajĉica, špinat, grah, ĉešnjak, koraba

mrkva, kukuruz, krumpir, poriluk, špinat, visoki grah

PERŠIN matovilac, rajĉica, radić, rotkva salata u glavicama

METVICA salata u glavicama, mrkva, rajĉica

PORILUK crni korijen, endivija, salata u glavicama, koraba, mrkva, matovilac, rajĉice, jagode

luk, grašak, niski grah, peršin, cikla, visoki grah, zeljaste biljke

RABARBARA rana salata, salata u glavicama, niski

grah, jagode, špinat, zeljaste biljke

RADIĆ

rana salata, salata u glavicama, grašak, mrkva, matovilac, niski grah, rajĉica, špinat, visoki grah, zeljaste biljke, koraba

krastavci, peršin

CRVENA ROTKVICA rana salata, grašak, mrkva, niski grah, peršin, špinat

MRKVA blitva, cikorija, luk, ĉešnjak, crni korijen, grašak, kopar, rajĉica, poriluk, radić,

rotkva

cikla

KUKURUZ salata u glavicama, rajĉica cikla, celer

KRUMPIR hren, koraba, niski grah, metvica, špinat grašak, krastavci, rajĉica, cikla, celer

KRASTAVCI

luk, ĉešnjak, salata u glavicama, kopar,

niski grah, cikla, anis, visoki grah, celer, zeljaste biljke

krumpir, rajĉica, radić,

rotkva

MAL INE rana salata, salata u glavicama, niski grah

26

KULTURA DOBRI SUSJEDI NA ISTOJ

GREDICI LOŠI SUSJEDI

MATOVILAC luk, koraba, poriluk, rabarbara, visoki grah, zeljaste biljke

NISKI GRAH

rana salata, blitva, salata u glavicama, cikla, krumpir, krastavci, matovilac, rajĉica, rabarbara, radić, rotkva, zeljaste biljke

luk, ĉešnjak, grašak, poriluk

PAPRIKA blitva, salata u glavicama, crvena rotkvica, špinat

visoki grah

RAJĈICA

rana salata, cikorija, ĉešnjak, salata u glavicama, koraba, mrkva, kukuruz, niski grah, špinat, cikla, peršin, metvica, poriluk, radiĉ, rotkva, celer, zeljaste

biljke

grašak, krumpir, krastavci

PASTRNJAK rana salata, luk, koraba, mrkva, poriluk

JAGODE šparoge, luk, ĉešnjak, salata u glavicama, niski grah, peršin, poriluk, radić, rotkva, cikla, zeljaste biljke

REPA rana salata, kopar, niski grah, špinat

VOĆKE ĉešnjak, hren, špinat

SOJA

šparoge, blitva, krumpir, krastavci,

rajĉica, rabarbara, cikla, crvena rotkvica, repa, celer

LUK – ŠALOTKA kopar, mrkva, matovilac, cikla, jagode grašak, niski grah, poriluk, celer, zeljaste biljke

ŠPINAT koraba, krumpir, matovilac, rajĉica, rabarbara, radić, rotkva, visoki grah, celer, zeljaste biljke

cikla

VISOKI GRAH tikvice, tikve, cikorija, endivija, salata u glavicama, koraba, krastavci, radiĉ, rotkva, jagode, špinat, celer

ĉešnjak, luk, grašak,

poriluk, cikla

CELER salata u glavicama, koraba, krastavci, niski grah, poriluk, visoki grah, zeljaste biljke

kukuruz, krumpir

ZELJASTE BILJKE

rana salata, blitva, endivija, salata u glavicama, krumpir, krastavci, matovilac, niski grah, rajĉica, rabarbara, radiĉ, rotkva, jagode, visoki grah, celer

ĉešnjak, luk, grašak, poriluk

KADULJA anis

JAGODIĈARSKO POVRĆE, VOĆKE

luk, ĉešnjak

Zanimljivo je za istaknuti da je u objavljenoj studiji za UNESSCO, kao razloge koji

spreĉavaju i oteţavaju brţi i efikasniji razvoj ekološke poljoprivrede, navedeno sljedeće:

o neprihvaćanje ekoproizvoda od strane velikih trgovaĉkih lanaca

o više cijene koje su uzrokovane dodatnim naporima u proizvodnji i prilikom

plasmana koje ulaţu proizvoĊaĉi, potrošaĉi i posrednici

o manjak drţavne potpore( subvencije i ostale stimulativne mjere)

o manjak podrške znanstvenih i savjetodavnih institucija

o oteţano dobivanje poljoprivrednih kredita od strane banaka

o nedovoljna informiranost, odnosno dezinformiranost javnosti

27

STANJE U HRVATSKOJ

Certificirano u Hrvatskoj:

2500-3000ha površina za ratarske kulture od ĉega su oko 500 ha pašnjaci

i livade

30 ha voćnjaka

Do 10ha vinograda

Dok se drţava hvali kako izraĊuje europske standarde i zakonodavstvo, potencijale

hrvatske ekološke proizvodnje sve jaĉe koriste stranci koji obilaze Hrvatsku i ugovaraju

proizvodnju - naravno ekološke sirovine, koja se ekonomskom logikom vrlo brzo moţe

naći na našem trţištu kao gotov, inozemni i ne baš jeftin ekološki proizvod.

Pet tipova ekoloških proizvoĊaĉa u Hrvatskoj:

Ekološki poljoprivredni proizvoĊaĉi u Hrvatskoj mogu se podijeliti na pet tipova:

Pioniri koji se godinama bave ekopoljoprivredom, nemaju certifikate, ali imaju stalne

kupce kojima izravno prodaju.

ProizvoĊaĉi za domaće trţište s inozemnim certifikatom. Zasad ih je samo nekoliko, ali

njihov će broj uskoro sigurno porasti. Pripadaju biološko-dinamiĉkom pokretu l imaju

prestiţan certifikat Demeter koji im u suradnji sa Slovencima izdaju Švicarci, većinom

izravno prodaju kupcima.

ProizvoĊaĉi za izvoz i vlasnici nekog od inozemnih certifikata priznatih na trţištu EU.

Kao kooperanti suraĊuju s hrvatskim tvrtkama koje otkupljuju njihove proizvode

(uglavnom ljekovito bilje i preraĊeno povrće).

Hobi i vikend proizvoĊaĉi koji na ekološki naĉin proizvode za vlastite i potrebe šire

obitelji.

Ekoneokolonijalisti kojih je sve više u Hrvatskoj. U drţavama s jeftinom zemljom i

radnom snagom velike zapadne trgovaĉke kuće koje se bave prodajom ekohrane poĉinju

vlastitu proizvodnju zakupom većih poljoprivrednih površina ili kao (prividnog) joint-

venture poslovanje s nekom domaćom tvrtkom.

Zanimanje za ekološku poljoprivredu u Hrvatskoj pokazuje sve više potrošaĉa,

znanstvenika, proizvoĊaĉa. Od ukupno 530.000 obiteljskih gospodarstava samo njih

desetak posto prakticira ekološku poljoprivredu. U Hrvatskoj djeluje 15 specijaliziranih

udruga za ekološku poljoprivredu koje su savjetodavno-edukativnom ulogom dosad

jedine bile kotaĉ zamašnjak razvoja te proizvodnje.

ProizvoĊaĉi ekoloških proizvoda posluju kroz razliĉite udruge, a najpoznatije su Biopa iz

Osijeka, Bios iz Zagreba, Ekoliburnija Rijeka, Eko-lstra iz Pule, Bio-lstra iz Poreĉa, Eko-

Zadar, Ecologica Zagreb, Ţiva Zelja Zagreb, Ekokultura iz Bjelovara.

Ekološka poljoprivreda uz pravilan nastup drţave mogla bi pomoći u rješavanju problema

sve veće depopulacije hrvatskog sela.

Zašto smatram da bi Hrvatska, kada bi se to odluĉila i kada bi imala dovoljno sredstava,

mogla prijeći na ekološku proizvodnju s svojom cjelokupnom poljoprivredom?

Jedan od razloga je svakako naša prednost uvjetovanog zemljopisnim poloţajem, time i

utjecaju razliĉitih tipova klima ili ono barem ogranaka razliĉitih tipova klima. Tu je

dakako i raznolikost reljefa, neprocjenjivo bogatstvo voda i plodnog, zdravog tla.

Moje osobno mišljenje je, da bi Hrvatska u petogodišnjem periodu mogla uz, naravno

dovoljno sredstava, prijeći na ekološku poljoprivredu sa svom svojom poljoprivrednom

proizvodnjom.

To pokrepljujem sljedećim ĉinjenicama:

GODIŠNJA POTROŠNJA MINERALNIH GNOJIVA

U EUROPI(kg/ha aktivne tvari)

28

Drţava Potrošnja kg/ha Drţava Potrošnja kg/ha

Nizozemska 783 Danska 241

Njemaĉka 427 Bugarska 209

Velika Britanija 355 Grĉka 173

Poljska 299 Italija 172

MaĊarska 252 Hrvatska 71

Austrija 246 Europa 228 Izvor: Berić (1993.)

Ĉinjenica da u Hrvatskoj nakon jedne vegetacijske sezone pri intenzivnom uzgoju

poljoprivrednih kultura, ostaje na 1ha u tlu 9 kg rezidua pesticida, dok u zemljama

Europe ostaje 27kg rezidua po ha. To bi trebala biti dobra podloga za razvoj ekološke

poljoprivrede.

Drugi segment bi trebale biti već spomenute izvorske vode, koje su izuzetno ĉiste i kao

takve pogodne za navodnjavanje ekoloških površina.

Treći segment bi trebao biti ekološki sadni materijal koji bi u Hrvatskoj jako lako mogli

osigurat kada bi za to bilo sluha od strane svih institucija koje su vezane uz ekološku

poljoprivredu.

Što se tiĉe zaštitnih ekoloških sredstava, ona bi se mogla osigurati isto tako vrlo lako

pošto bi za razvoj ekološke poljoprivrede baza trebalo biti poljoprivredno gospodarstvo

od nekih 5ha, gdje je onda naĉin poslovanja prirodni ciklus: tlo-biljka-ţivotinja i obrnuto.

„Ja sam se ogriješio o mudrost Boţju i zato sam s pravom kaţnjen. Ja sam taj

koji je ţelio ispraviti Njegovo djelo i u svoj zasljepljenosti vjerovao da jedna

karika , u ĉudesnom zakonu koji upravlja i neprestano obnavlja ţivot na zemlji –

posve nedostaje.

Tada mi se ĉinilo da ĉovjek, ovakav neznatan i nesavršen kakav jest – mora

popraviti taj Boţji propust.“ Justus von Liebig, tvorac mineralnog gnojiva, 1865.g.

„Vrijeme je da svatimo kako organsko-biološka poljopredna proizvodnja i

prehrana tim proizvodima nije „ţivotni izbor“ nekog pojedinca, to je postalo

pitanje ţivota i smrti“ napisala je Moyra Bermen u magazinu The Ecologist (sječanj 2003.), moleći sve koji imaju mogućnost da

prenesu njezine spoznaje drugima.

Tko su kupci ekoloških proizvoda?

Najbrojniji kupci ekoloških prizvoda su obrazovane, imućne majke u dobi od 30 do 45

godina. Zašto one kupuje ekološki proizvod? Prema istraţivanju provedenom u rujnu

2003. Henley Centar u Engleskoj- 3 su glavna razloga zbog kojih ljudi kupuju ekološke

proizvode: ETIKA, ZDRAVLJE I KVALITETA.

ETIKA - 38% kupaca eko. Proizvoda tvrdi da su prvenstveno motivirani ţeljom da pokaţu

poštovanje prema prirodi, da pomaţu ekološku proizvodnju i podrţe lokalna

poduzetništva.

ZDRAVLJE - 38% kupaca je prvenstveno motivirano uvjerenjem da uporabom eko.

Proizvoda ĉuvaju svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji.

KVALITETA - 24% kupaca kupuje eko. Proizvode jer vjeruju da su bolje kvalitete i okusa.

29

V O D A

Dr.sc. Josip Halamić

30

UVOD

Što je voda? [aqua (lat.); water (engl.); Wasser (njem.); acqua (tal.)] To je prozirna

tekućina koja je u kemijski ĉistom stanju bez boje, mirisa i okusa (spoj kisika i vodika -

H2O) (Anić, 1991). Temperatura taljenja vode je 00C, temperatura prelaska u paru je

1000C, dok u plinovito stanje prelazi na 3740C (kritiĉna temperatura). U prirodi vodu

nalazimo u tri agregatna stanja i to kao led, kao tekućinu i kao vodenu paru. Led ima

manju gustoću, a veći volumen od vode. Najveću gustoću voda posjeduje na temperaturi

od 40C. Ona je izvrsno otapalo za mnoge soli, šećer, alkohol i dr. Prirodna voda nikada

nije kemijski „ĉista“, jer sadrţi otopljen kisik (O2) i ugljik dioksid (CO2).

„Bunarska voda“, osim gore navedenih plinova, najĉešće sadrţi otopljene soli (Ca-

karbonate, Ca-sulfate i Mg-kloride i neke druge). Soli iz vode mogu se odstraniti

procesom destilacije preko ionskih izmjenjivaĉa (Christen, 1973).

U kemijski „jednostavnoj“ tekućini (mješavina vode, metalnih spojeva, minerala i plinova

– „prajuha“) prije nekoliko milijardi godina raĊao se Ţivot na našem plavom planetu

Zemlji. Taj Ţivot preselio se prije par stotina milijuna godina i na kopno te evoluirao do

današnjeg Homo sapiensa (suvremenog ĉovjeka). No, njegov opstanak na kopnu ostao je

i dalje ovisan o dovoljnoj koliĉini ĉiste i pitke vode.

Voda se nalazi svuda oko nas tj. u zraku, u zemlji, a i u nama, ţivim bićima (ĉovjekovo

tijelo izgraĊeno je preko 80% od vode). Ţivi svijet je nezamisliv bez vode, a ona je

nezamjenjiv sastavni dio i „neţive“ prirode. U atmosferi voda se nalazi u obliku pare

(oblaci), dok dvije trećine planeta Zemlje prekrivaju vodene površine (potoci, bare,

rijeke, jezera, mora i oceani). Voda neprestano cirkulira s vodenih površina sa Zemlje

(zagrijavanjem) u vidu pare u atmosferu odakle pada u obliku kiše, snijega, leda, inja ili

rose. Dio tih padalina otiĉe potocima i rijekama opet u bare, jezera, mora i oceane, a dio

ponire u podzemlje. Voda iz podzemlja, gdje se obogaćuje mineralima, na izvorima opet

izvire i teĉe u mora i oceane, gdje se njezin krug zatvara.

Dio vode ostaje u podzemlju, gdje se akumulira kao podzemna voda, a dio te podzemne

vode opet na izvorima izdanjuje. Drugi dio podzemne vode trajnije se zadrţava u zemlji

(ĉak i nekoliko tisuća godina). Jedan vrlo mali dio ostaje „zarobljen“ u podzemlju kao tzv.

fosilna voda (ĉak i milijune godina), a na površinu Zemlje moţe se dobiti samo

crpljenjem iz bušenih bunara. Sve gore navedene rezerve vode su obnovljive, dok su

fosilne vode neobnovljive i ako se crpe onda se ti rezervoari nepovratno prazne.

PITKA VODA

Voda za piće je ona koja zadovoljava sve zakonske standarde (kemijske, mineraloške i

zdravstvene) propisane za zaštitu ĉovjekova zdravlja. Od sveukupne koliĉine vode na

Zemlji 97,2% nalazi se u morima i oceanima, a to znaĉi da nije za piće, jer je slana. Dio

vode vezan je u ledenjacima, dok se dio nalazi u podzemlju. Koliĉina slatke vode iznosi

oko 2,6%, od ĉega je samo 3% pogodno za piće (Boţiĉević, 2000).

Osim toga, taj postotak neravnomjerno je rasporeĊen na Zemlji tako da 60% sve pitke

vode posjeduje samo 9 zemalja. Hrvatska obiluje još uvijek relativno velikim koliĉinama

pitke vode. Mi raspolaţemo s oko 5600 m3 vode po stanovniku što nas svrstava na drugo

mjesto u Europi, odmah nakon Švicarske. Hrvatska troši prosjeĉno 200 l vode po

stanovniku, dok za usporedbu u Etiopiji se koristi samo 10 l po stanovniku, a u

Sjedinjenim ameriĉkim drţavama troši se oko 380 l po stanovniku. Radi porasta ţivotnog

standarda globalna potraţnja za pitkom vodom porasla je unazad 10 godina 6 do 7 puta.

U Hrvatskoj je 76% naselja opskrbljeno pitkom vodom, a teţi se k 90%-oj opskrbi.

Već duţe vrijeme u mnogim zemljama Europe stanovnici ne piju vodu iz vodovoda nego

je kupuju u bocama, što je i kod nas sve ĉešće sluĉaj, unatoĉ relativno velikim zalihama

pitke vode u nas. To nam ukazuje da sve veće koliĉine pitke vode utjecajem ĉovjekova

djelovanja postaju nepogodne za piće.

31

ONEĈIŠĆAVANJE PITKE VODE

Vodu treba promatrati kao jedinstveno vodno tijelo, bez obzira gdje se ona nalazi; na

površini ili pod površinom Zemlje. Tako gledajući, moramo biti svjesni da, ako to tijelo

oneĉišćavamo na jednom mjestu, to se oneĉišćenje moţe pojaviti na sasvim nekom

drugom, nama neoĉekivanom mjestu (sustav spojenih posuda).

Postoje mnogi izvori koji doprinose oneĉišćavanju vode, a to su industrija (sve vrste, jer

ne postoji „ĉista“ industrija), domaćinstva, poljoprivreda i posredno zagaĊenje iz zraka.

Industrijsko oneĉišćenje moţe biti direktno, kroz uvoĊenje otpadnih voda u potoke, rijeke

i mora, pogotovu, ako te vode nisu prethodno proĉišćavane (na sreću to je danas sve

rijeĊi sluĉaj). Osim toga, industrijsko zagaĊenje moţe biti i posredno, pri ĉemu se

kemijski spojevi i krute tvari izbacuju putem dima u atmosferu, a putem kiše ili direktnim

padom na tlo dovode se u tlo i poniru zajedno s kišnicom u podzemne vode.

Po koliĉini štetnih tvari koje se unose u vodni sustav, domaćinstva su drugi zagaĊivaĉ. Da

li smo svjesni da svatko od nas ĉim otvori pipu na vodovodu automatski postaje u manjoj

ili većoj mjeri zagaĊivaĉ pitke vode. Danas uopće i ne moţemo zamisliti ţivot bez raznih

kemijskih pomagala za odrţavanje ĉistoće u domaćinstvima (sapuni, šamponi, gelovi,

deterĊenti, praškovi, kemijska tekuća otapala i dr.).

Moderna primjena umjetnih gnojiva i raznih kemijskih zaštitnih sredstava (npr. pesticida i

dr.) za povećanje uroda u poljoprivredi uvelike doprinosi, kako zagaĊenju tala, tako i

neposredno zagaĊenju podzemnih voda. K tomu treba pribrojiti i štetne tvari koje se u

tlo, a posredno onda i u podzemne vode, donose putem kiše ili direktnim padom iz zraka.

Regionalno gledano to su relativno velike koliĉine koje su posebice uoĉljive u višim

brdskim i planinskim dijelovima naše zemlje (Miko i dr., 2001). U nekim regijama tla su u

velikoj mjeri oneĉišćena tako da će trebati mnogo godina da se ona oporave, odnosno da

se te štetne tvari, opet pomoću vode, razgrade, tj. isperu iz njih. No, problem se tako

samo prenosi iz jednog medija u drugi.

Jedan dodatni problem stvara punjenje pitke vode u boce i vezan je za oneĉišćenje

okoliša s PET ambalaţom koju ljudi bezobzirno bacaju po šumama i svim drugim

mjestima. Takva ambalaţa nije prirodno razgradiva, ali se zato moţe reciklirati što bi

ljudima trebalo pojasniti i upozoriti ih da bacaju takve boce u za to odreĊene spremnike.

Problem je što ljudi i drugo smeće bacaju vrlo rado po potocima i rijekama misleći da će

voda sve odnijeti. No, naprotiv to smeće će se vratiti u bunare i izvore kroz zagaĊenu

vodu.

PROĈIŠĆAVANJE VODA

Vodu je vrlo lako oneĉistiti (npr. 1 kap mineralnog ulja moţe oneĉistiti 1000 l pitke

vode), ali treba uloţiti puno novaca i truda da se ona opet proĉistiti. Na ţalost, u mnogim

sluĉajevima to više uopće nije moguće.

Mnoge zemlje u svijetu ulaţu mnogo napora i nadasve mnogo novaca da bi zagaĊenu

vodu proĉistili do odreĊenog stupnja da bi opet bila upotrebljiva za domaćinstvo i

eventualno za piće (tzv. grijesi prošlosti). Za proĉišćavanje vode u većim koliĉinama

upotrebljavaju fizikalno-kemijsko-biološke metode. Drugi naĉin je pomoću biljnih

organizama (biofito proĉistaĉi) koji na prirodan naĉin filtriraju vodu, odnosno biljke koje

na sebe veţu teške metale, nitrate i fosfate (problem je opet kuda s tim organskim

materijalom koji je preko svih dozvoljenih granica zagaĊen). Tom metodom proĉišĉavaju

manje koliĉine zagaĊenih voda.

32

PRIPREMA VODE ZA PIĆE

Vode koje se zahvaćaju u prirodi (kopani i bušeni bunari, izvori i dr.) nisu kemijski ĉiste i

zovu se „sirove vode“. Njih moramo kondicionirati da bi bile spremne za piće (prema

„Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće“ iz 2004. godine) (Tušar, 2005). U tu

svrhu koriste se razni jediniĉni tehnološki procesi. To tehnološko ĉišćenje „sirove vode“

dijeli se na tri skupine: fizikalno, biološko i kemijsko proĉišćavanje. Prije tehnološkog

proĉišćavanja iz vode se odvaja krupni otpad (lišće, plutajuće tvari, pijesak, šljunak i

dr.). Prvi stupanj ĉišćenja je kroz primjenu fizikalnih i/ili kemijskih postupaka, gdje se u

otpadnim vodama smanjuje koncentracija raspršenih tvari. Drugi stupanj podrazumijeva

primjenu bioloških i/ili drugih postupaka. Treći stupanj je primjena fizikalno-kemijskih,

bioloških i drugih postupaka kojima se smanjuje koncentracija hranjivih soli ulazne vode

(Tušar, 2005).

U podruĉjima, gdje nema prirodnih izvora pitke vode (pustinjska podruĉja uz mora i

oceane) danas je moguće i iz slane vode pridobivati slatku vodu za piće. To se radi

pomoću elektrolitskih ćelija ĉime se slana voda desalinizira (elektrodijaliza). MeĊutim, taj

kemijski proces je jako skup i mogu si ga priuštiti samo najbogatije zemlje u tim

podruĉjima (npr. Saudijska Arabija, Arapski Emirati i dr.).

IVANIĆ GRAD

Geološki gledano podruĉje Ivanić Grada nalazi se u nizinskom dijelu savske potoline i leţi

na kvartarnim naplavinama rijeka Lonje i Save. Sedimenti rijeke Lonje su sitnozrnatiji, a

ĉine ih preteţito prah (silt), pijesak, glina i u manjoj mjeri šljunak i tresetišta. Rijeka

Sava naplavila je krupnozrnatije sedimente koji se sastoje najvećim dijelom od pijesaka i

šljunaka, a manjim dijelom od prahova (silta) i glina (mjestimiĉno s jako puno organske

materije). Pjeskoviti sedimenti nalaze se bliţe površini. Prema geološkom sastavu

naslaga i okolišima njihove sedimentacije prirodno je da podzemne vode koje se nalaze u

tim rijeĉnim i barskim sedimentima imaju povišen sadrţaj ţeljeza i mangana, dok su

povišeni sadrţaji amonijaka posljedica organske materije u sedimentima.

Grad Ivanić Grad i okolna naselja opskrbljuju se vodom iz bušenih bunara vodnih stanica

Dubrovĉak i Prerovec. Analiza vode koja se dobiva iz tih bunara nije odgovarala kvaliteti

prema vaţećim pravilnicima pa se ta voda od 1987. godine tehnološki preraĊuje.

MeĊutim, analitiĉki monitoring od 1987. godine pokazuje da niti nakon tehnološke obrade

voda ne odgovara pravilnicima, upravo radi povišenih sadrţaja amonijaka i organske

tvari (kroz ĉitavo razdoblje monitoringa), ţeljeza i mangana (krajem devedesetih godina)

i nitrita (zadnjih godina).

Ovakvo stanje koje traje već dugi niz godina nameće i pitanje: Zašto se ĉekalo i ĉeka

tako dugo s traţenjem adekvatnog rješenja opskrbe kvalitetnom pitkom vodom

stanovnika ĉitavog gradskog podruĉja? Naime, bunari u Prerovcu i u Dubrovĉaku

vjerojatno su pre plitki i previše izloţeni utjecaju voda s površine (utjecaj

agrotehnoloških sredstava) i iz rijeke Save koja sa sobom nosi brojna zagaĊenja. Mogući

prikljuĉak na trasu vodovoda Zagreb-Vrbovec vjerojatno nije najsretnije rješenje za grad

Ivanić Grad, jer će u budućnosti i sam grad Zagreb imati odreĊenih problema u opskrbi

pitkom vodom. Zato bi moţda trebalo izvidjeti mogućnost crpljenja voda sa zapadnih

obronaka Moslavaĉke gore, gdje su utvrĊene odreĊene koliĉine vrlo kvalitetne pitke vode

(npr. oko Ruškovice), bez obzira na neke druge pojedinaĉne interese na tom podruĉju.

Naime, voda bi trebala biti prioritet i dostupna svim ljudima.

ZAKLJUĈNA RAZMIŠLJANJA

Isto tako kao što je voda prije nekoliko milijardi godina bila neophodna za nastanak

Ţivota na Zemlji, tako i dan danas sva ţiva bića na ovom planetu ne mogu ţivjeti bez

33

nje. Iz tog razloga najveća zadaća današnjice odnosno naše vrste Homo sapiensa je

oĉuvanje tog prirodnog blaga bez kojeg je Ţivot na Zemlji nezamisliv, odnosno on bi

praktiĉki bio nemoguć.

Mi se moramo pomiriti s tim da povratak u vrijeme naših baka i djedova, kad je pitke

vode bilo na pretek i kad su se u domaćinstvima upotrebljavali samo prirodni sapuni i

prirodne luţine (iz pepela i ugljena), nije više moguć. No, krajnje je vrijeme da poĉnemo

razmišljati o racionalnijoj potrošnji današnjih kemijskih sredstava za odrţavanje ĉistoće u

domaćinstvima (sapuni, šamponi, gelovi za tuširanje, deterĊenti, tekuća otapala,

sredstva za ĉišćenje i dr.), jer to nam se već poĉelo vraćati kroz smanjenje rezervi pitke

vode uopće. U industriji vodeći ljudi trebaju voditi raĉuna da i oni pripadaju korisnicima

pitke vode koju tako bezobzirno zagaĊuju, pa ako je ona sada dostatna za njih moţda je

neće biti dovoljno za njihovu djecu. U poljoprivredi je uporaba umjetnih gnojiva i

pesticida neizbjeţna, ali treba razmišljati o njihovoj doziranijoj primjeni, jer se tako

smanjuje utjecaj štetnih tvari na podzemne vode. Do velikih napredaka se najĉešće stiţe

malim koracima.

Pitka voda se sve bezobzirnije oneĉišćava (kemijski, fiziĉki i biološki), pa je upitno koliko

dugo ćemo raspolagati s dovoljnim koliĉina za naš opstanak. Krajnje je vrijeme da se

ozbiljno poĉnemo brinuti o našoj vodi bez obzira na politiĉka i druga opredjeljenja u

društvu. Danas se sve svodi na bezobzirno stvaranje profita, pa se bojimo da će dosta

toga biti uzalud, pogotovu ako se samo bavimo priĉom, a ne djelima i to poĉevši od

vrtića pa na dalje. TakoĊer, ne bi trebalo dozvoliti da je sve na prodaju, a pogotovu ne

voda koja je neophodna za ţivot svih biljaka, ţivotinja i ljudi. Naime, mi olako prodajemo

koncesije za eksploataciju vode raznoraznim tvrtkama koje su dijelom ili potpuno u

stranom vlasništvu, tako da ćemo u skoroj budućnosti njima plaćati vodu koju oni crpe iz

naše zemlje.

Iz navedenog se moţe izvući pomalo i pesimistiĉki zakljuĉak da će u skoroj budućnosti

vjerojatno doći do velikih problema u opskrbi ĉovjeĉanstva pitkom vodom (ratovi za

vodu, kao što su danas ratovi za naftu), ako se na vrijeme ne „otrijeznimo“ i poĉnemo

intenzivno brinuti za tu, ţivota vrijednu tekućinu, tako da bi na kraju mogli reći da imamo

pitku „Beskonaĉno vjeĉnu vodu“.

Ona je svuda

Nad svima ona vlada

U svemu je ona. Ona je sve

I tlo tvrdo i raspukli kamen

Ona je magla i zemlja

I stablo. Ona je rijeka

U poĉetku je bila

I bit će na kraju

Beskonaĉna vjeĉna voda. Z. Tomičić

Korištena literatura:

Anić, V. (1991): Rjeĉnik hrvatskog jezika.- Novi Liber, 888 str., Zagreb.

Boţiĉević, S. (2000): Kamen i voda - 168 str., Zagreb.

Christen, H.C. (1973): Grundlagen der allgemeinen und anorganischen Chemie - Verlag

Sauerländer-Salle Aarau, Diesterweg-Salle, Frankfurt am Main, 719 str

Miko, S., Halamić, J., Peh, Z. & Galović, L. (2001): Zdravstveni karton hrvatskog tla -

Okoliš, 111, 26-28, Zagreb.

Tušar, B. (2005): Poboljšanje kakvoće vode - Hrvatska vodoprivreda, 148, 24-27,

Zagreb.

34

PROMICANJE ZAKONA O DOBROBITI ŢIVOTINJA

dipl. oec. Draţena Mucha

35

ZAKON

O DOBROBITI ŢIVOTINJA

I. OPĆE ODREDBE

Ĉlanak 1.

(1) Ovim se Zakonom ureĊuje dobrobit ţivotinja glede drţanja, smještaja, hranidbe,

zaštite i odnosa prema ţivotinjama.

(2) Ţivotinje, u smislu ovoga Zakona, jesu kralješnjaci i to: ribe, ptice i sisavci.

Ĉlanak 2.

U ovom Zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće znaĉenje:

1) anestezija je postupak iskljuĉenja osjetljivosti ţivotinja,

2) omamljivanje je obvezni postupak prije klanja kojim se ţivotinja dovodi u stanje

smanjene svijesti,

3) eutanazija (u daljnjem tekstu: usmrćivanje) jest bezbolno usmrćivanje koje se obavlja

sredstvima posebne namjene,

4) posjednik ţivotinje jest svaka pravna ili fiziĉka osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili

ĉuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit ţivotinja,

5) veterinar je osoba koja je diplomirala na veterinarskom fakultetu i obavlja

veterinarske poslove sukladno Zakonu o veterinarstvu,

6) veterinarski tehniĉar je osoba koja obavlja tehniĉke poslove u veterinarstvu sukladno

Zakonu o veterinarstvu,

7) veterinarski ured je podruĉna jedinica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva ustrojena

sukladno Zakonu o veterinarstvu,

8) prijevoznik je fiziĉka ili pravna osoba koja obavlja prijevoz ţivih ţivotinja,

9) ţivotinje za društvo su kućni ljubimci,

10) skloništa za ţivotinje su prostori u kojima se smještaju pronaĊene (napuštene i

izgubljene) ţivotinje na daljnju brigu i moguće udomljavanje.

11) higijenski servis je sluţba za prikupljanje napuštenih i izgubljenih ţivotinja, koje

osnivaju pravne ili fiziĉke osobe sukladno odredbama ovoga Zakona,

12) pokus je svaki zahvat ili postupak na ţivotinjama radi istraţivanja a pokus poĉinje

kad se ţivotinja priprema za ispitivanje i završava kad prestaju posljednja promatranja

ţivotinje vezana za pokus,

13) napuštena ţivotinja jest ona ţivotinja koju je posjednik svjesno napustio,

14) izgubljena ţivotinja jest ona ţivotinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i

on je traţi.

Ĉlanak 3.

Nitko ne smije ţivotinju bez razloga ubiti, nanositi joj bol i patnju protivno odredbama

ovoga Zakona.

Ĉlanak 4.

Posjednik ţivotinje, ovisno o vrsti i potrebama ţivotinje, duţan je ţivotinju hraniti,

napajati, njegovati, smjestiti je i osigurati joj zdravstvenu zaštitu.

II. ZAŠTITA ŢIVOTINJA PRI DRŢANJU I UZGOJU

Ĉlanak 5.

Posjednik ţivotinje ne smije:

1. prisiljavati ţivotinju na rad i napore koje ona, zbog svojega uzrasta ili stanja, ne moţe

podnijeti ili koji nadilaze njezinu snagu,

2. napuštati ţivotinje za društvo i druge ţivotinje drţane pod nadzorom ĉovjeka,

3. uzgojenu ili othranjenu divlju ţivotinju izloţiti slobodnoj prirodi ili je ondje naseliti, ako

nije pripremljena za preţivljavanje u takvom ţivotnom prostoru,

4. nanositi bol, patnju ili ozljedu ţivotinjama pri dresuri,

36

5. muĉiti, ubijati ili ozljeĊivati ţivotinje tijekom snimanja filmova, promidţbenih poruka ili

sliĉnih namjena,

6. provjeravati oštrinu ţivotinje na drugoj ţivotinji, huškati jednu ţivotinju na drugu,

osim pri dresuri pasa Ministarstva unutarnjih poslova i vojske, huškati ţivotinju na

ĉovjeka te prireĊivati borbe ţivotinja,

7. obavljati operativno-kozmetiĉke i kirurške zahvate na ţivotinjama koji nisu propisani

kao svojstveni pojedinim pasminama,

8. hraniti ţivotinje drugim ţivim ţivotinjama, osim ako je to neizbjeţno,

9. upotrebljavati ţive ţivotinje kao mamce u lovu,

10. onemogućavati kretanje ţivotinji na naĉin da joj nanosi bol, patnje ili ozljedu.

III. ZAŠTITA ŢIVOTINJA PRI OBAVLJANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I ZOOTEHNIĈKIH

ZAHVATA

Ĉlanak 6.

Svi operacijski i zootehniĉki zahvati na ţivotinjama, izuzevši nabrojene u ĉlanku 7. ovoga

Zakona, provode se primjenom anestezije, a obavljaju se sukladno odredbama Zakona o

veterinarstvu.

Ĉlanak 7.

Anestezija se ne provodi pri:

- opasnosti od uginuća, ugušenja, iskrvarenja i sliĉno,

- oznaĉavanju ţivotinja,

- kastraciji muške prasadi mlaĊe od mjesec dana,

- odstranjivanju rogova teladi i jaradi mlaĊoj od ĉetiri mjeseca,

- dijagnostiĉkim postupcima,

- prouzroĉenju veće boli anestezijom nego je zahvatom bol prouzroĉena na ţivotinji,

- skraćivanju zubi i repova sisajuće prasadi,

- skraćivanju repova psima mlaĊim od osam dana,

- skraćivanju kljunova peradi u intenzivnom uzgoju.

Ĉlanak 8.

(1) Zabranjena je djelomiĉna ili potpuna amputacija pojedinih dijelova ţivotinjskog tijela

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga ĉlanka djelomiĉna ili potpuna amputacija

pojedinih dijelova ţivotinjskog tijela dozvoljena je:

- ako za pojedine operativne zahvate postoji veterinarsko-medicinska indikacija,

- pri zahvatima navedenim u ĉlanku 7. podstavcima 3., 4., 7., 8. i 9.,

- radi izvoĊenja pokusa na ţivotinjama u znanstveno-

istraţivaĉke svrhe sukladno ovome Zakonu,

- pri rezanju uški pasa u dobi do tri mjeseca, ako je prethodno provedena anestezija.

IV. USMRĆIVANJE ŢIVOTINJA

Ĉlanak 9.

(1) Usmrćivanje ţivotinja se moţe provesti kad:

- bi lijeĉenje ţivotinja bilo dugotrajno i povezano s patnjama, a ishod lijeĉenja

neizvjestan,

- je ţivotinja dostigla visoku starost da joj otkazuju osnovne ţivotne funkcije,

- ţivotinja boluje od neizljeĉive i/ili zarazne bolesti, posebice one koja moţe ugroziti

ljude,

- je ţivotinja opasna za okolinu,

- je protekao rok iz ĉlanka 26. ovoga Zakona.

(2) Za sluĉajeve iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga ĉlanka, o usmrćivanju odluĉuje

posjednik ţivotinje, a za sluĉajeve iz stavka 1. podstavaka 3. i 4. ovoga ĉlanka,

veterinar.

(3) Ţivotinju moţe usmrtiti samo veterinar ili struĉno osposobljen veterinarski tehniĉar

pod nadzorom veterinara.

37

V. ZAŠTITA ŢIVOTINJA PRI KLANJU

Ĉlanak 10.

(1) Ţivotinja se smije klati samo ako je prije iskrvarenja bila omamljena, osim ako se

radi o klanju svinja, ovaca, koza, peradi, kunića i uzgojene divljaĉi za potrebe

domaćinstva.

(2) Omamljivanje se provodi mehaniĉkim ili elektriĉnim naĉinom te plinom.

Ĉlanak 11.

(1) U klaonici postupak sa ţivotinjama mora se odvijati na sljedeći naĉin:

1. ţivotinje za klanje treba po prispijeću istovariti iz prijevoznog sredstva, uz uporabu

odgovarajuće opreme, na naĉin da se ţivotinje poštede uznemirenosti, straha, patnji i

bolova,

2. kretanje ţivotinja unutar kruga klaonice do prostora za njihov smještaj treba se

odvijati paţljivo i bez nanošenja boli, uz primjenu odgovarajućeg pribora za voĊenje,

3. klaonice moraju biti opremljene odgovarajućim oborima ili stajama (depoi) u kojima

ţivotinje trebaju biti smještene, zaštićene od nepovoljnih klimatskih prilika, hranjene i

napajane do klanja,

4. ţivotinje moraju biti omamljene odgovarajućim postupcima neposredno prije klanja,

5. postupkom omamljivanja ţivotinje se moraju dovesti u stanje neosjetljivosti i u tom

stanju zaklati.

(2) Klanje se mora obaviti upotrebom odgovarajuće opreme.

(3) Zabranjena je upotreba sredstava za omamljivanje kojima se nanosi nepotrebna bol.

(4) Uvjete za zaštitu ţivotinja za klanje propisuje ministar.

VI. ZAŠTITA ŢIVOTINJA U PRIJEVOZU

Ĉlanak 12.

(1) Prijevoz ţivotinja mogu obavljati fiziĉke i pravne osobe koje su registrirane za tu

djelatnost.

(2) Prijevoz ţivotinja za vlastite potrebe mogu obavljati i druge fiziĉke ili pravne osobe za

svoje potrebe najviše do udaljenosti od 50 km, raĉunajući od mjesta utovara do mjesta

istovara.

(3) Ograniĉenje udaljenosti iz stavka 2. ovoga ĉlanka ne odnosi se na posjednike kućnih

ljubimaca, ako se njihov prijevoz obavlja vlastitim prijevoznim sredstvima, sukladno

odredbama ĉlanka 52. i 54. Zakona o veterinarstvu i ĉlanka 13. ovoga Zakona.

Ĉlanak 13.

Zabranjeno je prevoziti ţivotinje tako da se prijevozom uzrokuju patnje, muĉenja,

oboljevanja ili uginuća ţivotinja, i to:

1) utovar i prijevoz tijekom velike vrućine ili hladnoće,

2) prijevoz u nepokrivenim kamionima, vagonima ili na nepokrivenom dijelu plovila, pri

ĉemu ţivotinje nisu zaštićene od klimatskih uvjeta,

3) prijevoz u zatvorenim prijevoznim sredstvima, kavezima i ambalaţi ako u njima nije

osigurano prozraĉivanje,

4) prijevoz ţivotinja osjetljivih na visoke ili niske temperature ako u prijevozu nije

osigurana odgovarajuća temperatura,

5) prijevoz bez osigurane minimalne propisane površine za svaku ţivotinju i prijevoz bez

osiguranja od samoozljeĊivanja ţivotinje i ozljeĊivanja drugih ţivotinja,

6) prijevoz bez osiguranja hranjenja i napajanja ţivotinja svakih 12 sati, i to u postaji

koja je odreĊena pri utovaru i navedena u popratnoj veterinarskoj dokumentaciji, ako je

7) prijevoz ţivotinja ne smije trajati duţe od 12 sati, a potom ih treba istovariti i

omogućiti im odmor od najmanje 12 sati,

8) prijevoz riba u posebnim prijevoznim sredstvima ili spremnicima, bez dostatne koliĉine

vode, odgovarajuće temperature i kisika,

38

9) prijevoz visokobreĊih ţenki u posljednjoj ĉetvrtini breĊosti i ţenki u prvih 48 sati

nakon poroda njihove mladunĉadi, osim ako je potrebna hitna veterinarska intervencija.

Ĉlanak 14.

Prijevoznik mora:

1) osigurati posebnu zaštitu od opasnih i divljih ţivotinja te fiziĉku zaštitu opasnih i divljih

ţivotinja,

2) odrediti osobu (u daljnjem tekstu: pratitelj) koja će se tijekom prijevoza brinuti o

sigurnosti prevoţenih ţivotinja, njihovu napajanju, hranjenju i odmoru, sukladno

odredbama ovoga Zakona i drugih propisa.

Ĉlanak 15.

Pri utovaru, istovaru, pretovaru i tjeranju ţivotinja zabranjena je uporaba predmeta

kojima se izravno nanosi bol ţivotinjama.

Ĉlanak 16.

Pratitelj kojega prijevoznik moţe odrediti za obavljanje poslova iz ĉlanka 14. podstavka

drugog jest osoba koja mora biti osposobljena za obavljanje tih poslova i ispunjavati

uvjete sukladno odredbi ĉlanka 17. ovoga Zakona.

Ĉlanak 17.

Uvjete za utovar, istovar, pretovar i prijevoz ţivotinja koje mora ispunjavati prijevoznik i

pratitelj radi zaštite ţivotinja, kao i uvjete za osposobljavanje pratitelja ţivotinja

propisuje ministar.

VII. ZAŠTITA ŢIVOTINJA U GOSPODARSKOM UZGOJU

Ĉlanak 18.

U gospodarskom uzgoju goveda, svinja, koza, ovaca, konja, magaraca, kunića, peradi te

krznaša i riba posjednici ţivotinja obvezni su ţivotinje:

- hraniti i napajati svakodnevno dostatnim koliĉinama zdrave hrane i vode,

- drţati i uzgajati tako da imaju dostatni hranidbeni i pojidbeni prostor, omogućiti

odgovarajuću izmjenu vlage i temperature zraka te osigurati minimum dnevne svjetlosti

u granicama odreĊenih tehnologija,

- drţati i uzgajati na površini koja im omogućuje dostatno kretanje.

Ĉlanak 19.

Zabranjeno je ţivotinje:

- poticati u rastu dodavanjem hormona rasta u hrani,

- bolesne, ozlijeĊene ili s vidljivom manom koristiti u zaprezi ili pod sedlom.

VIII. ZAŠTITA ŢIVOTINJA ZA DRUŠTVO

Ĉlanak 20.

(1) Ţivotinje za društvo moraju imati ţivotne uvjete sukladne njihovim potrebama.

(2) Ţivotinje koje su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, divlje ţivotinje te ţivotinjske

vrste i pasmine opasne za ţivot ljudi ne smiju se drţati kao ţivotinje za društvo i utvrĊuju

se posebnim propisom.

(3) Ţivotinje za društvo se ne smiju prodavati osobama mlaĊim od 16 godina.

(4) Popis ţivotinja iz stavka 2. ovoga ĉlanka donosi ministar, uz suglasnost tijela drţavne

uprave nadleţnog za poslove zaštite prirode i okoliša.

(5) Popis iz stavka 4. ovoga ĉlanka objavljuje se u "Narodnim novinama".

IX. ZAŠTITA DIVLJIH ŢIVOTINJA U PRIRODI

Ĉlanak 21.

39

Zabranjuju se radnje kojima se divlje ţivotinje u prirodi, kao populacija ili jedinke,

izvrgavaju muĉenju ili se trajnije onemogućavaju u obavljanju fizioloških funkcija

(hranjenja, napajanja, razmnoţavanja) raznim zahvatima poput:

- onemogućavanja pristupa vodi ograĊivanjem, oneĉišćenjem, tjeranjem i sliĉno,

- uništavanja cijelog staništa ili njegovih dijelova bitnih za opstanak neke vrste,

- unošenja stranih ţivotinjskih vrsta u stanište,

- hvatanja ţivih ţivotinja ili usmrćivanja ţivotinja na naĉin koji uzrokuje trajnije patnje,

osim ako je to iznimno opravdano znanstvenim istraţivanjima i radi pomaganja

odreĊenoj populaciji,

- drugih zahvata sa štetnim posljedicama.

Ĉlanak 22.

Javne ustanove koje upravljaju zaštićenim dijelovima prirode, odnosno ovlaštenici prava

lova, divljim ţivotinjama u prirodnim staništima moraju osigurati:

- sve potrebne uvjete za biološki opstanak prirodne populacije u sklopu ekološke

ravnoteţe.

- saniranje moţebitnih zateĉenih ili novonastalih poremetnji u staništu,

- veterinarsko-zdravstvenu zaštitu.

X. ZAŠTITA ŢIVOTINJA U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA, CIRKUSIMA I NA IZLOŢBAMA

Ĉlanak 23.

Posjednici ţivotinja u zoološkim vrtovima, cirkusima i na izloţbama moraju, uz poštivanje

ovoga Zakona, osigurati i:

- nastambe koje prostorom i opremom zadovoljavaju osnovne potrebe svake ţivotinjske

vrste te uz zatvoreni prostor još i otvoreni prostor za kretanje,

- primjerenu hranu i vodu u potrebnim dnevnim koliĉinama,

- potrebnu veterinarsku zaštitu i lijeĉenje,

- humani odnos djelatnika prema ţivotinjama,

- zaštitu ţivotinja od posjetitelja,

- zaštitu posjetitelja od ţivotinja.

Ĉlanak 24.

(1) Zoološki vrt moţe se osnovati ako su pored općih uvjeta ispunjeni i uvjeti iz ĉlanka

23. ovoga Zakona.

(2) Rješenje o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga ĉlanka donosi Ministarstvo

poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

(3) Cirkuske priredbe sa ţivotinjama i izloţbe ţivotinja mogu se odrţavati na temelju

rješenja o dozvoli odrţavanja priredaba i izloţaba kojeg donosi nadleţni veterinarski ured

ţupanije, odnosno Grada Zagreba na temelju zahtjeva i priloţene dokumentacije o

podrijetlu i zdravstvenom stanju ţivotinja.

(4) Cirkuske priredbe sa ţivotinjama i izloţbe ţivotinja mogu se odrţavati najranije

sedam dana od dana konaĉnosti rješenja iz stavka 3. ovoga ĉlanka.

(5) Uvjete za osnivanje i rad zoološkog vrta te uvjete za odrţavanje cirkuskih priredaba

sa ţivotinjama i izloţaba ţivotinja propisuje ministar.

Ĉlanak 25.

Zabranjeno je voĊenje i nastupanje s posebno sputanim ţivotinjama (npr. medvjedima).

XI. ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŢIVOTINJA

Ĉlanak 26.

(1) PronaĊene ţivotinje drţe se u skloništima za ţivotinje i higijenskim servisima.

(2) Napuštene i izgubljene ţivotinje skupljaju zaposlenici higijenskog servisa tako da

ţivotinji nanose najmanje boli i patnji i predaju ih u skloništa za ţivotinje.

(3) Ţivotinje iz higijenskog servisa koje nije moguće udomiti mogu se nakon 30 dana

drţanja u higijenskom servisu usmrtiti.

40

(4) Ako je pronaĊena divlja ţivotinja, higijenski servis, odnosno sklonište obvezno je

najbliţem lovaĉkom društvu podnijeti zahtjev za njezino vraćanje u prirodu ako je to

moguće, a u protivnom se ta ţivotinja predaje najbliţem zoološkom vrtu koji je

opremljen za njezino primanje. Ukoliko ni zoološki vrt nije u mogućnosti primiti ţivotinju,

ona se usmrćuje.

(5) Ako je pronaĊena posebno zaštićena divlja ţivotinja, obavješćuje se tijelo drţavne

uprave nadleţno za poslove zaštite prirode i okoliša, koje donosi odluku o daljnjem

postupku.

(6) Posebne uvjete za osnivanje i rad skloništa za ţivotinje i higijenskih servisa propisuje

ministar.

XII. ZAŠTITA ŢIVOTINJA PRI UZGOJU RADI DALJNJE PRODAJE

Ĉlanak 27.

(1) Uzgoj ţivotinja radi daljnje prodaje je zabranjen osim u sluĉaju uzgoja domaćih

ţivotinja koje imaju gospodarsku namjenu sukladno Zakonu o stoĉarstvu.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga ĉlanka, uzgoj ţivotinja radi daljnje prodaje i

prodaje u trgovinama za prodaju ţivotinja s rodovnikom ili bez njega moţe se dozvoliti uz

pretpostavku da su ispunjeni svi posebni uvjeti.

(3) Uzgoj iz stavka 2. ovoga ĉlanka moţe se obavljati na temelju rješenja o dozvoli toga

uzgoja koje donosi nadleţni veterinarski ured.

(4) Posebne uvjete iz stavka 2. ovoga ĉlanka propisuje ministar.

XIII. ZAŠTITA ŢIVOTINJA ZA POKUSE I DRUGA ZNANSTVENA ISTRAŢIVANJA

Ĉlanak 28.

(1) Pokuse na ţivotinjama mogu obavljati pravne osobe, utvrĊene ovim Zakonom na

temelju rješenja o dozvoli obavljanja pokusa, koje donosi Ministarstvo uz prethodno

mišljenje Ministarstva znanosti i tehnologije, i to radi,

1. istraţivanja bolesti i tjelesnih tegoba ili prepoznavanja utjecaja fizioloških i patoloških

stanja u ĉovjeka ili ţivotinje,

2. ispitivanja proizvodnih i drugih osobina i naĉina njihova unapreĊivanja za ţivotinje u

gospodarskom uzgoju i drugom uzgoju ţivotinja,

3. prepoznavanja ugroţavanja okoliša,

4. ispitivanja neškodljivosti materijala ili proizvoda po ljudsko ili ţivotinjsko zdravlje, ili

na djelotvornost protiv ţivotinjskih nametnika,

5. temeljnih istraţivanja,

6. nastavne svrhe.

(2) Pokusi na ţivotinjama prema stavku 1. ovoga ĉlanka mogu se dozvoliti samo ako se

svrha istraţivanja ne moţe postići drugim dopuštenim znanstvenim metodama.

(3) Pokusi na ţivotinjama prema stavku 1. ovoga ĉlanka mogu se dozvoliti samo ako se

pretpostavljena bol, patnja ili ozljeda ţivotinja moţe etiĉki opravdati oĉekivanim

rezultatima koji su od znaĉenja za ljude ili ţivotinje odnosno znanost.

(4) Ţivotinje za pokuse mogu se drţati samo u posebnim nastambama s voditeljem

nastambe i prema posebnim uvjetima.

(5) Nad ţivotinjama za pokuse mogu se obavljati samo odreĊene vrste pokusa.

(6) Posebne uvjete za nastambe i naĉin drţanja ţivotinja za pokuse te vrste pokusa

propisuje ministar.

Ĉlanak 29.

(1) Posjednici ţivotinja za pokuse moraju te ţivotinje obiljeţavati i o tome voditi

evidenciju.

(2) Uvjete i naĉin voĊenja te obrasce za evidenciju iz stavka 1. ovoga ĉlanka propisuje

ministar.

Ĉlanak 30.

Korištenje ţivotinja za pokuse zabranjeno je radi:

41

- isprobavanja oruţja, streljiva ili pripadajućeg pribora,

- istraţivanja ili razvitka proizvoda od duhana i kemijskih sredstava za pranje i

dezinfekciju predmeta opće uporabe.

Ĉlanak 31.

Pokuse na ţivotinjama mogu obavljati visokoškolske i znanstvenoistraţivaĉke ustanove te

struĉne pravne osobe koje su registrirane za obavljanje pokusa na ţivotinjama, ako

ispunjavaju pretpostavke utvrĊene odredbama ĉlanka 28. ovoga Zakona i sljedeće

uvjete:

- da ishod pokusa kojem se teţi, unatoĉ iscrpnim raspoloţivim mogućnostima nije

dovoljno poznat ili je ponovno ispitivanje dvostrukim ili ponovljenim pokusom prijeko

potrebno,

- da ima zaposlene struĉne osobe sukladno odredbama ĉlanka 33. ovoga Zakona,

- da raspolaţe potrebnim prostorom, ureĊajima, opremom i drugim sredstvima za

obavljanje pokusa nad ţivotinjama,

- da raspolaţe nastambama za ţivotinje za pokuse i moţe osigurati propisani naĉin

drţanja tih ţivotinja, ukljuĉujući njegu, skrb i redovitu zdravstvenu zaštitu.

Ĉlanak 32.

(1) U rješenju o dozvoli obavljanja pokusa na ţivotinjama utvrĊuje se rok njegova

vaţenja i odreĊuje na prijedlog podnositelja zahtjeva voditelj pokusa i njegov zamjenik.

(2) Voditelj pokusa ili njegov zamjenik moţe se promijeniti na zahtjev pravne osobe koja

obavlja pokuse, a promjenu utvrĊuje Ministarstvo dopunskim rješenjem.

Ĉlanak 33.

(1) Pokuse na ţivotinjama mogu obavljati veterinari, a iznimno lijeĉnici, agronomi -

stoĉari, farmakolozi, stomatolozi ili biolozi.

(2) Kirurške zahvate na ţivotinjama u pokusu mogu obavljati ponajprije osobe sa

završenim veterinarskim fakultetom, a osobe s visokoškolskom naobrazbom

biomedicinskog, agronomskog (stoĉarskog) ili prirodoslovno-matematiĉkog (biologija)

usmjerenja ako imaju poloţen ispit o radu s pokusnim ţivotinjama.

(3) Program ispita iz stavka 2. ovoga ĉlanka propisat će ministar.

(4) Voditelj nastambe sa ţivotinjama za pokuse mora imati završen veterinarski fakultet.

(5) Iznimno, voditelj nastambe s laboratorijskim glodavcima za pokuse moţe biti osoba iz

stavka 1. ovoga ĉlanka.

Ĉlanak 34.

Pokusi na ţivotinjama za nastavne svrhe dozvoljeni su samo ako se ne mogu postići

zadovoljavajući rezultati drugim nastavnim pomagalima (npr. slike, modeli, preparati i

sl.), s tim da se za svaku skupinu u uobiĉajenom postupku moţe upotrijebiti samo jedna

ţivotinja.

Ĉlanak 35.

(1) Ako se predviĊa trajanje pokusa na ţivotinjama duţe od dozvoljenog, potrebno je

sedam dana prije isteka dozvole produţetak prijaviti Ministarstvu.

(2) U prijavi iz stavka 1. ovoga ĉlanka mora se navesti:

1. razlozi produţetka pokusa,

2. vrsta i broj predviĊenih ţivotinja,

3. mjesto, poĉetak i predviĊeno vrijeme trajanja produţetka pokusa,

4. ime i adresu odgovornog voditelja pokusa i njegova zamjenika.

(3) Ako se produţuje nekoliko istovrsnih pokusa, dostatna je prijava jednog od njih, a u

prijavi se navede broj ostalih pokusa. Na kraju svake godine Ministarstvu se mora

prijaviti broj provedenih pokusa i broj upotrijebljenih ţivotinja.

(4) Ako se promijene podaci iz stavka 2. ovoga ĉlanka tijekom pokusa, te se promjene

moraju prijaviti Ministarstvu u roku od tri dana, osim ako je promjena bez znaĉenja za

nadzor nad pokusom.

42

(5) Za pridrţavanje odredaba ovoga ĉlanka, pri obavljanju pokusa na ţivotinjama,

odgovoran je voditelj pokusa ili njegov zamjenik.

Ĉlanak 36.

(1) O tijeku pokusa na ţivotinjama moraju se voditi zapisnici.

(2) Zapisnike moraju potpisati osobe koje su provele pokuse, i voditelj pokusa. Uz

zapisnike pohranjuju se i bilješke te ĉuvaju tri godine, a na zahtjev Ministarstva moraju

se dati na uvid.

XIV. NADZOR

Ĉlanak 37.

(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor prema ovome Zakonu provodi Ministarstvo i Drţavni inspektorat.

(3) Inspekcijski nadzor provode veterinarski inspektori Ministarstva, odnosno stoĉarski

inspektori Drţavnog inspektorata sukladno pravima i obvezama odreĊenim propisima o

veterinarstvu, odnosno propisima o stoĉarstvu.

XV. KAZNENE ODREDBE

Ĉlanak 38.

(1) Novĉanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili

fiziĉka osoba ako:

1. obavlja radnje protivno ĉlanku 5. toĉki 1., 3., 6. i 8. ovoga Zakona,

2. usmrćuje ţivotinje protivno ĉlanku 9. stavku 1. ovoga Zakona,

3. potiĉe rast ţivotinje dodavanjem hormona rasta u hrani (ĉlanak 19. podstavak 1.),

4. drţi ţivotinje koje su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode i divlje ţivotinje kao ţivotinje

za društvo (ĉlanak 20. stavak 2.),

5. koristi ţivotinje za pokuse protivno ĉlanku 30. ovoga Zakona,

6. obavlja pokus i druga znanstvena istraţivanja na ţivotinjama protivno ĉlanku 31.

stavku 2. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga ĉlanka kaznit će se novĉanom kaznom od 3.000,00 do

5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Ĉlanak 39.

(1) Novĉanom kaznom od 2.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili

fiziĉka osoba ako:

1. obavlja radnje protivno ĉlanku 5. toĉki 4., 5., 7., 9. i 10. ovoga Zakona,

2. kolje ţivotinju protivno ĉlanku 10. ovoga Zakona,

3. postupa sa ţivotinjom u klaonici protivno ĉlanku 11. ovoga Zakona,

4. postupa pri prijevozu sa ţivotinjama protivno ĉlanku 13. i 14. ovoga Zakona,

5. postupa sa ţivotinjama protivno ĉlanku 18. ovoga Zakona,

6. postupa s divljim ţivotinjama protivno ĉlanku 21. ovoga Zakona,

7. postupa protivno ĉlanku 23. ovoga Zakona,

8. ne osigurava uvjete iz ĉlanka 24. ovoga Zakona,

9. uzgaja ţivotinje za trgovinu protivno ĉlanku 27. stavku 1. ovoga Zakona,

10. obavlja pokuse na ţivotinjama protivno ĉlanku 28. ovoga Zakona,

11. obavlja pokuse na ţivotinjama protivno ĉlanku 33. stavku 1., 2. i 4. ovoga Zakona,

12. obavlja pokus protivno ĉlanku 34. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga ĉlanka kaznit će se novĉanom kaznom od 500,00 do

1.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Ĉlanak 40.

(1) Novĉanom kaznom od 200,00 do 2.500,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili

fiziĉka osoba ako:

1. postupa protivno ĉlanku 5. toĉki 2. ovoga Zakona,

2. postupa sa ţivotinjama protivno ĉlanku 19. podstavku 2. ovoga Zakona,

43

3. prodaje ţivotinje za društvo osobama mlaĊim od 16 godina (ĉlanak 20. stavak 3.),

4. vodi posebno sputane ţivotinje, protivno ĉlanku 25. ovoga Zakona,

5. ne obiljeţava ţivotinje sukladno ĉlanku 29. ovoga Zakona,

6. obavlja pokuse na ţivotinjama protivno ĉlanku 32. stavak 2. ovoga Zakona,

7. obavlja pokuse na ţivotinjama protivno ĉlanku 35. ovoga Zakona,

8. ne vodi zapisnike o pokusima prema odredbi ĉlanka 36. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga ĉlanka kaznit će se novĉanom kaznom od 500,00 do

1.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Ĉlanak 41.

Provedbene propise na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona donijet će ministar u roku od

šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Ĉlanak 42.

Općine, gradovi, ţupanije i Grad Zagreb duţni su voditi brigu o zbrinjavanju napuštenih i

izgubljenih ţivotinja te poticati osnivanje skloništa i higijenskih servisa.

Ĉlanak 43.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

KAKO SE TAJ ZAKON STVARNO PRIMJENJUJE U HRVATSKOJ!

Uvjeti na farmama

Telići se odmah po roĊenju odvajaju od majke,

smještaju u uske kaveze i forsirano hrane tekućom

hranom sa nedostatkom ţeljeza. Krmaĉe se i prije i

poslije i za vrijeme prašenja nalaze u uskim

metalnim boksovima. Kokoši nesilice drţe se po pet

komada na prostoru manjem od raširenih novina,

gdje im ţeljezni pod stvara bolne rane na nogama i

opadanje njihovog perja. Guske se drţe u kavezima

i hidrauliĉnom pumpom sipa im se do pola

kilograma hrane za par sekundi u trbuh, što

uzrokuje srĉana i bubreţna oboljenja i ugibanje do

dvadeset puta veće nego što je prirodno. Europa je

do sada uĉinila velike korake u osiguravanju uvjeta

zaštite ţivotinja. Hrvatska nije uĉinila ništa.

Transport

Ţivotinje se prevoze po nekoliko dana u

prenatrpanim i preuskim prostorima bez

ventilacije, hrane, vode i odmora. Bolesne i

povrijeĊene ţivotinje se veţu lancima za pod, a

kod iskrcaja im se veţu noge, diţu se i spuštaju

kranom iz kamiona na brod i obrnuto. Europske

zemlje i javnost protive se izvozu goveda u

arapske zemlje zbog nehumanog klanja, a mi se

time ponosimo. Hrvatska još nema pravilnik o

meĊunarodnom transportu niti je potpisnica

Europske konvencije.

44

Klaonice

Sadašnja tajna svjedoĉenja i istraţivanja jamĉe

da se u klaonicama mnogim ţivotinjama pri punoj

svijesti skida koţa, bivaju razderane, stavljene u

vrelu vodu, dok se ne uguše u vlastitoj krvi.

Zakon o dobrobiti ţivotinja iz 1999. godine to i

dopušta pri klanju za vlastite potrebe svih vrsta

ţivotinja. Hrvatska je potpisnica Europske

konvencije o klanju koja obavezuje na

omamljivanje prije klanja, a to se kod nas ne ĉini.

NAJPOZNATIJI PRIMJERI ZLOSTAVLJANJA ŢIVOTINJA U HRVATSKOJ

Mala zemlja za veliku okrutnost! - Poznati turistiĉki slogan uskoro bi mogao zaista

izgledati ovako. Uzmemo li neke ĉinjenice u obzir, Hrvatska se meĊu drugim zemljama

zaista istiĉe svojim odnosom prema ţivotinjama, ali i tendencijom pogoršavanja stanja.

Donedavno smo se ponosili našom populacijom bjeloglavih supova, njih oko stotinu, da bi

u jednom danu, tijekom lova na medvjede bilo potrovano njih pedeset, odnosno polovina

populacije. Krivci nisu ni traţeni, a kamoli kaţnjeni. Jedva da se o tome igdje priĉalo ili

pisalo. Samo za primjer spomenimo da Rumunjska ima populaciju od dva bjeloglava supa

i na njih godišnje troši milijun i pol eura. Kod nas ih 'godišnje' pobiju 50...

TakoĊer smo se mogli ponositi i jednom od većih medvjeĊih populacija, ali umjesto toga

tu jadnu ţivotinju koju smo ĉak stavili i na kovanicu od pet kuna odluĉili smo dati na

izlov. Tako strani lovci mogu primjerice za tisuću eura doći kod nas, ubiti medvjeda,

pojesti jedan ruĉak i otići kući s novom medvjeĊom koţom. Osim stranih lovaca i domaći

mogu dati doprinos izlovljenju medvjeda. Neuvjerljivim su metodama medvjede

osumnjiĉili, optuţili i odmah pokušali 'kazniti' za misteriozne smrti ovaca na otoku Krku.

Ĉak ni na rješenja ponuĊena od cijenjenih stranih struĉnjaka lokalne vlasti nisu reagirale,

inzistirajući i dalje na istrebljenju. Ni ponude stranih drţava nisu bile interesantne kako

lokalnim tako ni drţavnim vlastima, jer oĉito je lovaĉki lobi dovoljno jak da pobije svaku

ponudu, a sam predsjednik Republike Stjepan Mesić na sjednici lovaĉkog saveza

izjavljuje da 'meĊu onima koji ne znaju mnogo o lovstvu kruţe razne priĉe' dajući time

podršku krvavom sportu, odnosno ubijanju iz uţitka. Dobro da smo medvjeda stavili na

kovanicu jer kako stvari stoje to je jedini medvjed koji će nam ostati.

Kad smo već kod lovaca, spomenimo još da je Hrvatska vjerojatno jedina zemlja na

svijetu gdje lovac moţe na drţavnoj televiziji otvoreno reći da je ubio neĉijeg psa,

maĉku, magarca ili bilo koju drugu ţivotinju i da će ubiti i druge ţivotinje. Naime, kod

nas lovišta poĉinju već na tristo metara od privatnog zemljišta i lovci namjerno ubijaju

sve 'što se miĉe' znajući da im ništa neće biti jer im zakon to dopušta. Naprosto je

odvratno gledati lovce, maĉo muškarĉine, odjevene u vojne uniforme, naoruţane

puškama, predvoĊene psima kako kreću u svoje herojske pohode ubijanja 'opasnih

divljih zvijeri' poput zeĉeva, fazana i lisica.

No, ne koriste samo lovci rupe u našem katastrofalno lošem Zakonu o zaštiti ţivotinja.

Neke od hrvatskih estradnih zvijezda na svojim nastupima koriste ţivotinje kao rekvizite,

bilo da ih nabacuju po pozornici, udaraju ili ţrtvuju u sklopu svojeg umjetniĉkog izraţaja.

Djelomiĉno se takve stvari javno osude i priĉa se o podizanju tuţbi, ali nikad ništa iz

svega toga ne ispadne i vrlo brzo svaki od tih dogaĊaja zasjeni se novim incidentom.

Iako smo mala srednjoeuropska zemlja, najveći smo svjetski proizvoĊaĉi krzna od ĉinĉila,

i to s ĉak 50% ukupne svjetske proizvodnje. Ove male juţnoameriĉke ţivotinjice drţe se

u natrpanim kavezima i, kad im doĊe vrijeme, lomljenjem vratova i deranjem koţe daju

svoj doprinos ponosnoj grani hrvatske privrede. U samo 6 mjeseci, Chinchilla d.o.o.

proizvela je 10,5 tona leševa tih malenih glodavaca. Nas ne zanima ĉinjenica da sve više

ljudi u svijetu podrţava ekološko krzno i protivi se proizvodnji ţivotinjskog krzna, kao što

nas ne zanimaju ni zabrane uzgoja ţivotinja za krzno primjerice u Velikoj Britaniji. Ne

45

zanima nas ni ĉinjenica da je anti-krzneni pokret sve jaĉi i da velik broj javnih i poznatih

osoba diljem svijeta osuĊuje takvu vrstu okrutnosti i proizvodnje, jer kod nas još uvijek

dama nije 'prava dama' bez krznene bunde. Stoga se s razlogom pitamo u kakvoj to

zemlji i kojem vremenu ţivimo: kamenom dobu ili trećem mileniju?

Što se ţivotinjskih vrsta s drugih kontinenta tiĉe, svakako treba spomenuti i nojeve što je

trenutno jedan od rastućih problema u Hrvatskoj. Sve je više uzgajivaĉa tih afriĉkih

ţivotinja, iako kod nas nema nikakve zakonske regulacije o drţanju i klanju tih ţivotinja.

Od vlasti se traţi donošenje takvog zakona, iako je susjedna Austrija klanje nojeva

zabranila. Zato kod nas to najvjerojatnije ima izgleda, jer sve što je odbojno zapadu

dopušteno je u našoj zemlji: od lova na zaštićene vrste, uzgajanja krzna i klanja nojeva.

Na ţalost, problem ne leţi samo u uzgajanju i klanju ţivotinja s drugih kontinenata.

Ţivotinje poput kokoši, svinja, krava, konja i ovaca svedene su na stvari, na predmete

koji sluţe udovoljavanju ljudi. Kolje ih se bez anestetika i bezobzirno. Reţu im se zubi,

krila, repovi i testisi bez da se uopće pomišlja na ublaţivanje boli. Prolazeći bilo kojim

hrvatskim selom, svatko se moţe uvjeriti u spomenute 'tehnike' usmrćivanja ţivotinja,

kao što je polagano puštanje krvi rezanjem vratnih im ţila.

Hrvatska takoĊer ima i najveće farme kokoši, te neke od većih Europskih farmi krava

muzara i svinja. Isto tako moţemo se 'hvaliti' i ogromnim farmama purana, teladi i

goveda za klanje. Omiljeni specijaliteti i popularna jela su mlade svinje i janjići. Posebno

ljigav prizor su brojni restorani uz najfrekventnije hrvatske prometnice koji ponosno

ispred ulaza 'vrte' na vatri po nekoliko malih janjaca i prašĉića. Nema proslave, svadbe ili

praznika bez peĉenke ili pretjerivanja u mesnim jelima.

No, vjerojatno jedan od najvećih problema nalazi se u Jadranskom moru koje je skoro

potpuno iscrpljeno. Ribarske koĉe uništile su dno povlaĉenjem svojim mreţa, a takoĊer

su i izlovile većinu riba. Dodajmo još da uz naše domaće ribare Jadransko more sada

napastuju i Japanski ribari s novim metodama, koje su i neki od domaćih ribara takoĊer

poĉeli prihvaćati.

Ne zaboravimo ni krasne narodne obiĉaje, poput odsijecanja glave volovima na otoku

Korĉuli. Iako to nije izvorni narodni obiĉaj, ta nadasve civilizirana atrakcija uvedena je da

bi zabavljala strane turiste, od koje se odustalo već nakon dvije sezone. Iako je

osmišljena kao turistiĉka atrakcija, kod turista i javnosti je izazivala zgraţanje i

ogorĉenost pa se od nje mudro odustalo. Teško je predvidjeti što još moţemo oĉekivati i

koje još ideje leţe u glavama naših ljudi ili turistiĉkih zajednica ĉekajući da nas opet

zgroze i šokiraju pd motom novih 'turistiĉkih hitova'.

Kao ljudi kojima je do prirode i ţivotinja stalo više nego do profita i kao osobe koje su

punopravni graĊani ove zemlje, ne moţemo a da se ne upitamo postaje li Hrvatska doista

drţava okrutnosti. Postaje li Hrvatska klaonicom Europe? Dok u drugim zemljama zakoni

zabranjuju razna zlostavljanja ţivotinja, kod nas se 'uvodi' zlostavljanje kao turistiĉka

atrakcija. U cijelom svijetu broj vegetarijanaca raste i zdravstvene organizacije diljem

svijeta podupiru vegetarijanstvo, a u nas vlasti i dalje nemaju sluha za uvoĊenje

vegetarijanskih obroka u javne institucije.

U Hrvatskoj gotovo nitko nije bio kaţnjen zbog okrutnosti prema ţivotinjama. Gotovo sve

se tolerira vlasnicima ţivotinja za društvo. Stoga ne treba ĉuditi kad se pse i maĉke

napušta i izbacuje na ulicu za vrijeme ljetnih praznika, te one završe u prihvatilištima u

kojima ih se ubija u vremenskom roku kraćem od onog propisanog zakonom.

'Mala zemlja za veliki odmor' reklamni je slogan Hrvatske turistiĉke zajednice, nadahnut

rijetko viĊenim prirodnim ljepotama naše zemlje, njezinim ogromnim potencijalom za

eko-turizam te proizvodnju ekološke (prirodne) i zdrave hrane. Svrha ovog ĉlanka nije

osporavanje toga, već traţenje odgovora na pitanje: zašto se Hrvatska okreće prema

krvavom turizmu ubijanja magaraca i medvjeda, ubijanju i prodaji rijetkih ptica pjevica,

uzgoju ţivotinjskih vrsta endemskih za drugaĉija klimatska podneblja te otvaranju novih

lovišta? A istodobno, naš seoski turizam oslikan ljepotama srednjevjekovnih dvoraca

propada, zarašten koprivama i akacijom. Neke od najĉistijih pitkih voda u ovom dijelu

svijeta gube svoju bistrinu uslijed lošeg planiranja industrijskih zona, a okrutnost i nemar

prema gotovo svim ţivotinjskim vrstama koja s nama dijele ove prostore poprimaju

razmjere zabrinjavajućeg ishoda.

Iako 'mala' zemlja, Hrvatska je na ţalost takoĊer i zemlja velike okrutnosti.

46

STAVOVI UDRUGE «ZLATNO DOBA»

Ĉlanovi naše udruge smatraju da je nuţno provoditi kontinuirano educiranje djece i

odraslih s ciljem usvajanja pravilnih stavova o ţivotinjama, bez obzira na to da li se radi

o kućnim ljubimcima ili o ostalim ţivotinjama. Svake godine broj napuštenih ţivotinja na

ulicama našeg grada se povećava i zato hitno trebamo poduzeti sve mjere kako bismo im

pomogli.

Prema našim iskustvima, velik broj odraslih graĊana Ivanić-Grada nije usvojio osnovne

postavke o naĉinu drţanja ţivotinja, stoga ţelimo struĉnom edukacijom pomoći i njima.

Pravovremenom sterilizacijom ili kastracijom, smanjio bi se broj štenaca ili maĉića koji se

gotovo svakodnevno pojavljuju na ulicama našeg grada. Grad nema azil, stoga trenutnu

brigu o napuštenim ţivotinjama nema tko preuzeti, a ţivotinje su prepuštene same sebi.

Vlasnici ţivotinja duţni su brinuti se o potomstvu svojih ţivotinja. Naša udruga spremna

je uputiti zainteresirane graĊane na odreĊene veterinarske ustanove i pomoći u davanju

struĉnih informacija.

Budući da je u RH na snazi Zakon o dobrobiti ţivotinja, konaĉno bi se trebao poĉeti i

primjenjivati, a to znaĉi da bi svatko tko na bilo koji naĉin zlostavlja ţivotinje trebao biti

kaţnjen sukladno zakonskim odredbama, a Uskoro se oĉekuje donošenje znatno

restriktivnijeg zakona.

Molimo sve one koji uoĉe bilo koji oblik zlostavljanja ţivotinja da to prijave

veterinarskom inspektoru Elviri Suši na adresu: Trg V. Nazora 1, Ivanić-Grad; tel: 2888

981 ili komunalnom redaru Grada Ivanić-Grada, g. T. Abramoviću na adresu:

Moslavaĉka 13, Ivanić-Grad: tel: 2831 373, e mail: komunalni.redar@ivanic-grad.hr.

1. Osobito smatramo da:

2. Društvo mora zaštiti ţivotinje od poznatih uzroka boli i patnji.

3. Prema ţivotinjama kao osjećajnim bićima moramo se odnositi sa poštovanjem i

paţnjom.

4. Zaštita ţivotinja treba biti vaţan zadatak i prioritet za civilizirano društvo i treba biti

na puno višoj razini politiĉkog programa, nego što je danas.

5. Nasilje je osnovna pogreška, bez obzira provodi li se nad ţivotinjama ili se koristi za

postizanje njihove zaštite.

47

EKOLOGIJA I MLADI

Ţeljka Mihaljević, apsolventica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu

48

UVOD

Papirići na cesti, smeće pod školskim klupama, stari automobil u jarku, ono divlje

odlagalište u svaĉijem susjedstvu... I ljudi koji svakodnevno prolaze pored toga a da to ni ne zamijete?! Kako smo došli do te toĉke u ţivotu? Kako se u današnja vremena ekologija u malim sredinama poput naše svodi na par ljudi koji zamijete

papiriće sa poĉetka priĉe i organiziraju akciju ĉišćenja jednom godišnje, i na jedno (obavezno!) predavanje koje uĉitelji moraju ispriĉati djeci u klupama jer im

tako piše u programu?! Stav prema ekologiji i oĉuvanju okoliša mora se promijeniti. Ţivimo u vrijeme kada naša generacija mora poĉeti razmišljati o tome jer na nama će se prelomiti hoćemo li se napokon osvijestiti i poĉeti

reagirati i tako «spasiti planetu» ili ćemo dalje nastaviti sa zatvorenim oĉima i stavom da mi sami nećemo ništa promijeniti. U tom sluĉaju nas ĉeka budućnost

kao u znanstveno-fantastiĉnim filmovima u kojima nema prirode, samo sivilo, uništeni okoliš i puko preţivljavanje. Problem naše generacije je da još uvijek ne vidimo posljedicu onoga što radimo. Ne vidimo negativne posljedice svoje

nepromišljenosti, ali ni pozitivne posljedice eventualnog truda i to zna biti obeshrabrujuće. Primjer toga je ĉinjenica da ako danas prekinemo sa svim

zagaĊivanjima zraka i atmosfere, tek za 15 godina će se ozon poĉeti oporavljati od nas, a tek oko 2050. godine bi se potpuno obnovio. Tko od nas razmišlja o

2050-oj godini??

ODNOS MLADIH PREMA EKOLOGIJI

Mladi ljudi pripadaju u onu skupinu ljudi koji nose sav teret edukacije o ekološkim problemima, saslušavanja svaĉijih stajališta i mišljenja, te im je usaĊeno, naravno onima koji to ţele i znati, saznanje da su baš oni ti koji nešto

moraju uĉiniti i promijeniti. No oni se, baš zbog svega toga, osjećaju obeshrabreno i opterećeno jer mladi ljudi ne mogu mnogo toga zbilja ni uĉiniti.

Jedno je promijeniti krivi ili formirati pravilan stav u vlastitoj glavi danas, kada se rezultati toga budu vidjeli tek kad pojedinac dobije nekakav utjecaj u budućnosti. I to ne svaki pojedinac! Isto tako su ĉesto suoĉeni sa kritikama i osuĊivanjima

temeljenim na raznim generalizacijama koje nemaju uporište u stvarnom svijetu. Teško se braniti od osude starijih da su mladi nesavjesni i neodgovorni po pitanju

ekologije kada velik broj djece i mladeţi zbilja i ne razmišlja o posljedicama svoje nepromišljenosti i nije im teško baciti limenku u travu ili papir na cestu. To su neki od razloga zašto mladi općenito osjećaju ravnodušnost prema ekologiji i

nemaju ni motivaciju ni poticaj da nešto uĉine. Jedno je kad u školi ili na televiziji slušamo o svim tim problemima i svim tim posljedicama naših akcija, a drugo je

kad izaĊemo van i udišemo ĉist zrak, vidimo zelenu prirodu i pijemo vodu koje ima u izobilju. Kako u svijesti povezati te dvije krajnosti kada su one vremenski toliko udaljene i kako uoĉiti tu uzroĉno-posljediĉnu vezu te odluĉiti razmišljati

unaprijed? Svi utjecaji ĉovjeka na eko sustav tek danas poĉinju dolaziti na vidjelo, a i ako postanu vidljivi, to je u toliko maloj mjeri da nemaju skoro

nikakvog utjecaja na nas. Zbog toga je teško formirati svijest o ĉovjekovoj ulozi u prirodi i utjecaju koji na nju ima. Mladi ljudi su suoĉeni sa nedostatkom edukacije, manjkom svijesti i pritiskom starijih koji jednostavno oĉekuju da će

njihova djeca popraviti greške o kojima oni sad ne ţele razmišljati. Nitko ne ţeli preuzeti odgovornost. Mladi odgovornost svoje uloge a stari odgovornost za sve

što su već napravili. Svi lakše biramo ţivjeti u mraku i ne razmišljati o svemu što bismo trebali znati.

49

Mnogo je uzroka takvom stavu većine mladih. Glavni su odnos roditelja prema

ekologiji, stavovi najbliţe okoline, škola i edukacijski sustav... Stavovi roditelja i njihov odgoj imaju najveći utjecaj na mlade. Iako se kroz odrastanje mijenjaju

neka mišljenja i stavovi ipak ono što djeca nauĉe od svojih roditelja ima najvaţniji utjecaj na razvoj liĉnosti. Zbog toga je vaţno da roditelji od malih nogu usade djeci svijest o njihovoj okolini i o ekološkim problemima sa kojima će se

oni tek kasnije u ţivotu susresti. Problem većine roditelja je da oni sami nemaju svijest za ekologiju pa prema tome ne pridaju veliku paţnju edukaciji djece i

razvijanju njihovih pravilnih stavova o tom pitanju. Razvoju ekološke svijesti ne pomaţe puno ni utjecaj okoline na pojedinca, jer većina mladih imaju ili nikakav dodir sa ekologijom ili ĉak osuĊuju one koji se

trude. U takvoj situaciji bi najveći utjecaj i najveću odgovornost trebao preuzeti edukacijski sustav te udţbenici i nastavnici koji bi trebali pruţiti potrebno znanje

da bi mladi formirali svoj stav o ekologiji uopće, a onda i o njihovoj ulozi u svijetu danas ali i sutra.

ODGOJ I OBRAZOVANJE MLADIH ZA OKOLIŠ

Odgoj i obrazovanje za okoliš jedna je od najvaţnijih obrazovnih koncepcija

devedesetih godina, koja ima cilj stvarati ekološki svjesnu i odgovornu javnost te razvijati u svim pojedincima osjećaj osobne odgovornosti i osjećaj za upravljanje i odluĉivanje o okolišu.

Odgoj i obrazovanje za okoliš je proces koji razvija svijest i razumijevanje problema okoliša, što vodi odgovornim pojedinaĉnim i skupnim akcijama. Ono bi

trebalo pojaĉati kritiĉko razmišljanje, rješavanje problema, te vještinu odluĉivanja. Dugoroĉni cilj obrazovanja za okoliš je pruţanje mogućnosti mladeţi za stjecanje znanja i vještina potrebnih za razmatranje razliĉitih strana jednog

problema okoliša, te donošenje razboritih, uravnoteţenih odluka o okolišu ĉiji je krajnji ishod poduzimanje odgovornih akcija u okolišu. To se postiţe programima

koji: potiĉu komunikaciju, inovacije i suradnju obrazuju i potiĉu mladeţ u zaštiti okoliša

ukljuĉuju predstavnike iz podruĉja poslovnih djelatnosti, zajednice, obrazovanja i skupine graĊana

stvaraju ekološki svjesnu javnost putem potpora za obrazovanje o okolišu unapreĊuju i potiĉu nacionalne i meĊunarodne napore na polju

obrazovanja o okolišu

opskrbljuju pedagoge kvalitetnim materijalima o odgoju i obrazovanju za okoliš.

Odgojem i obrazovanjem za okoliš nastoji se poticati na suradnju drţavnih ustanova i odgojno obrazovnih institucija, intelektualnih krugova,

gospodarstvenika, istaknutih ĉlanova zajednice i brojnih organizacija diljem svijeta.

Razvoj odgoja i obrazovanja za okoliš u nekoj zajednici moţe se pratiti od djelovanja usmjerenog na podizanje ekološke svijesti, do više razine na kojoj se poduzimaju masovne akcije, najĉešće ureĊenja okoliša, da bi se potom ustrojila

najviša razina na kojoj se razmišlja o osobnom doprinosu svakog pojedinca u svakodnevnom ţivotu, uvjeţbavaju se modeli ponašanja, u hipotetskim

situacijama rješavaju se problemi: uĉi se o procesu donošenja odluka.

50

NASTAVNI PLANOVI I PROGRAMI I ZAŠTITA OKOLIŠA

U nastavne planove i programe u Hrvatskoj (kao i u drugim zemljama) u

nekoliko posljednjih desetljeća ugraĊivani su sadrţaji vezani za sve naglašeniju ekološku krizu, odnosno nuţno ekološko obrazovanje.

Odgoj i obrazovanje za okoliš zapoĉinje već u predškolsko doba. Djeca te dobi mogu uoĉavati odreĊen red koji vlada u njihovoj uţoj okolini. U toj fazi poĉinju

se razvijati pozitivne navike glede osobne higijene i higijenskih uvjeta mjesta boravišta te pravilnog ophoĊenja prema drugim ljudima, ţivotinjama i biljkama, kao i pozitivno ponašanje prema objektima u okolišu u kojem se kreću i prostoru

u kojem borave. Na osnovi ekološkog odgoja u predškolskom razdoblju nadograĊuje se odgoj i obrazovanje za okoliš u osnovnoj i srednjoj školi.

Pokazalo se da nema nastavnog predmeta u okviru kojeg je obuhvaćena cjelokupna problematika krize okoliša, ali ni nastavnog predmeta u okviru kojeg bi se mogle razvijati ekološka svijest uĉenika te da odgoj i obrazovanje za okoliš

u osnovnim i srednjim školama mogu i moraju biti zastupljeni u svakom nastavnom predmetu i u svim nastavnim sadrţajima (ekološko naĉelo).Što se

tiĉe osnovne škole i obrazovanja o okolišu, u hrvatskim se udţbenicima i nastavnim programima relativno malo piše o problematici oĉuvanja okoliša.

MeĊu nastavnim predmetima koji se posebno istiĉu u mogućnostima obrazovanja za okoliš jest priroda i društvo, zatim biologija, zemljopis, kemija pa ĉak i povijest. U gimnazijskim se programima pojavljuju ekološki sadrţaji i u

predmetima biologija, kemija i sociologija.

Kada se , nakon svega iznesenog ponovno pokuša odgovoriti na pitanje koliko ima zaštite okoliša u hrvatskim školama, odgovor moţe biti – i mnogo i malo. Nastavni su sadrţaji, naime, propisani okvirno, pa o znanju, sklonostima,

entuzijazmu i motiviranosti nastavnika ĉesto ovisi kako će se ti sadrţaji ostvariti. Za potreba provedbe suvremenog i uĉinkovitog odgoja i obrazovanja za okoliš

nuţna je i odgovarajuća osposobljenost nastavnika, kao i primjereni udţbenici, priruĉnici te drugi materijali i izvori znanja.

ŠTO MLADI MOGU UĈINITI?

Edukacija prvi korak ka osviještenosti o okolišu u kojem ţivimo i o problemima u svijetu

danas koji se tiĉu ekologije, zagaĊenja i zaštite okoliša i sl. je edukacija o posljedicama svakodnevnih radnji o kojima ni ne razmišljamo. Što se zbiva kada

bacimo ţvakaću gumu u travu, koliko dugo će se ona razgraĊivati, koliko litara pitke vode zagadi par kapi motornog ulja, kako ona tvornica u susjedstvu utjeĉe na ozon... Odgovore na ova i sva ostala pitanja ne bi trebalo ĉekati od drugih

ljudi već bi ih trebalo traţiti. Suvremeni mladi ĉovjek treba znati koji je njegov utjecaj ali i uloga u prirodi u kojoj ţivi. Odgovori na pitanja o ekologiji trebali bi

biti dio opće kulture i znanja svakog ĉovjeka jer jedino znanje moţe voditi do svijesti o okolišu i do formiranja uloge svakog ĉovjeka u oĉuvanju tog okoliša.

Organizacija akcija Uz pravu motivaciju, mlade, pametne i osviještene ljude ne bi trebalo biti teško

pokrenuti u akciju. Problem je u tome što većina ljudi misli da je dovoljno odazvati se s vremena na vrijeme na pokoju organiziranu akciju ĉišćenja okoliša,

51

otići na koje predavanje, pogledati neki dokumentarac... No treba ići korak dalje!

Nije tako teško preuzeti inicijativu i organizirati tako nešto, pogotovo ako se krene od malih stvari poput akcije ĉišćenja ulice i sl. što je u najvećem broju

sluĉajeva i najviše što mladi mogu uĉiniti za oĉuvanje prirode. Veće stvari se prepuštaju utjecajnim ljudima i organizacijama.

Reciklaţa Ukoliko u okolici postoji reciklaţno dvorište ili bar zasebni kontejneri za neke

artikle, mladi se mogu angaţirati u recikliranju svog kućnog otpada na naĉin da separiraju papir, staklo (najĉešće postoje kontejneri baš za te artikle) i biorazgradivi otpad. Zanimljiv je podatak da je za proizvodnju 1 tone papira

potrebno 2 stabla, 240 000 litara vode i 4 700 kWh energije, dok je za proizvodnju 1 tone recikliranog papira potrebno 0 stabala, 180 litara vode i 2 750

kWh energije! Kada se ti podaci uzmu u obzir, naša inicijativa u smjeru reciklaţe bila bi prvo što bismo trebali uĉiniti.

Radionice u školi U nekim školama u našoj okolini postoje eko-grupe koje se bave izradom raznih

edukativnih materijala, organizacijom tribina, radionica i sl. i nastoje djeci na zanimljiv naĉin pribliţiti «dosadne stvari o ekologiji koje nikog ne zanimaju». Na

ţalost, u našim školama djecu više zanimaju druge izvannastavne aktivnosti poput plesanja, glume i sl. Ono malo uĉenika koji aktivno sudjeluju u radu eko-grupe suoĉavaju se sa manjkom inicijative meĊu mladima, osudom vršnjaka i

moţda neugodnim situacijama.

Internet U današnje vrijeme, ako mladi ţele saznati bilo što o bilo ĉemu , pa tako i o ekologiji, to mogu uĉiniti putem Interneta. Ionako većinu svog vremena provode

pred ekranom u potrazi za zanimljivostima, pa bi ti vrijeme mogli iskoristiti i za korisnije stvari poput on-line edukacije. Mnogo zanimljivih stvari o ekologiji naći

će upravo putem Interneta. Postoji velik broj web stranica na kojima se moţe nešto proĉitati o ovoj temi. Najpoznatiji aktivisti su oni iz Greenpeace-a i oni rade najviše buke. Tako na njihovim stranicama (www.greenpeace.org) moţete

proĉitati o najnovijim vijestima, akcijama i kako se moţeš prikljuĉiti itd. Ostale zanimljive stranice: www.ekologija.hr, www.oneearth.org, www.ecology.com,

www.ecologyandsociety.org , www.zelena-akcija.hr.

KRAJ – KAKO SPASITI, ILI BAR POĈETI SPAŠAVATI, SVIJET!

Iako se globalne promjene u zaštiti prirode mogu postići samo na meĊudrţavnoj razini, postoje mnoge akcije koje mogu zapoĉeti mladi ljudi u sredini u kojoj ţive. GOVORI

Ako neke postupke i djelovanja u svojoj okolini ne smatraš ispravnima, napiši Vladi pismo upozorenja. Vlade slušaju mlade ljude, a osobito ih se dojmi ako

takvo pismo stigne iz strane drţave. PROMATRAJ Ukoliko primijetiš štetne postupke u svom okruţenju, piši lokalnoj upravi, nekoj

od udruga koje se bave zaštitom okoliša ili novinama. PRIDRUŢI SE

Postoje mnogi klubovi za mlade ljude na lokalnoj i nacionalnoj razini. Oni će te upoznati sa dogaĊanjima u svijetu i akcijama koje moţeš poduzeti.

52

POMOZI NOVĈANO

Udruţenja koja se bave zaštitom prirode uvijek trebaju novca za svoj rad. Moţeš uštedjeti nešto vlastitog novca ili organizirati projekt ili dogaĊaj kojim ĉeš ga

zaraditi. POMOZI U ĈIŠĆENJU

Iako uglavnom ne moţeš postati ĉlan neke od organizacija sve dok ne navršiš 18 godina, moţeš pomoći uklanjajući otpad iz svog neposrednog susjedstva ili

napravivši «divlji kutak» u svom vrtu ili školi. RAZMISLI

Paţljivo razmisli o svemu što kupuješ. Da li ti je to doista potrebno? Postoji li neka druga mogućnost, koja je više u skladu sa okolišem? TakoĊer moţeš

pomoći prijateljima i ĉlanovima obitelji da donesu takve odluke. SAZNAJ

Moţda je najvaţnije od svega da nauĉiš što više o prirodnom svijetu oko sebe. Što ga bolje poznaješ, bolje ćeš ga moći zaštititi.

Ukratko, moramo nauĉiti što znaĉi ţivjeti i opstati zajedno sa drugim ţivim

bićima. Na Zemaljskom summitu u Rio de Janeiru u Brazilu 1992.godine, svjetske su vlade potpisale deklaraciju kojom su se obavezale da će postići odrţiv napredak i veću kvalitetu ţivota za sve ljude! Odrţiv napredak znaĉi da mi

,danas, moramo dobiti sve potrebno za ţivot, a da pritom ne uništimo izglede ljudi u budućnosti. Jesu li svjetski drţavnici uistinu mislili ono što su potpisali,

mogu li se oni stvarno promijeniti? A, moţemo li mi?