UPRAVLJAČKO

RAČUNOVODSTVO

2.kolokvij

Bok,

Drago nam je što si odabrao/la upravo Referadu za pronalazak materijala koji će ti

pomoći u učenju!

Materijali koje si skinuo/la s naše stranice nisu naše autorsko djelo,

već samo sažeti prikazi obvezne literature koji služe za ponavljanje

gradiva.

P.S. Pomozite svojim kolegama ocjenjivanjem predmeta prema kategorijama,

ocjenjivanjem skripti i korisnim savjetima u komentarima.

Također, kako bismo što prije napravili dobru bazu skripti za ponavljanje,

pošaljite nam na mail svaku skriptu koju niste vidjeli na stranici

(skripte@referada.hr).

Želimo ti puno sreće s učenjem!

TRADICIONALNI KONCEPT RAČUNOVODSTVA Računovodstveno planiranje

Knjigovodstvo

Računovodstvena kontrola

Računovodstvena analiza

SUVREMENI KONCEPT RAČUNOVODSTVA Financijsko računovodstvo

Upravljačko računovodstvo

Računovodstvo troškova

UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO je “proces identifikacije, mjerenja, akumulacije, analize, pripreme,

interpretacije i razmjene vrijednosno izraženih informacija, potrebnih menedžmentu za planiranje, ocjenjivanje i kontrolu unutrašnjih organizacijskih odnosa, koji jamče odgovarajući stupanj korištenja resursa, ali i utvrđivanje

odgovornosti za te resurse”

Razvoj upravljačkog računovodstva

Razdoblje upravljanja troškovima

Razdoblje upravljačke kontrole

Razdoblje decentralizirane upravljačke kontrole

Suvremeni razvoj

dimenzije razvoja upravljačkog računovodstva:

razvoj kvantitativnih metoda,

analitičkih metoda i modela prilagodljivih specifičnim potrebama

razvoj kvalitativnih metoda

ČIMBENICI RAZVOJA UPRAVLJAČKOG RAČUNOVODSTVA

1. Zadovoljavanje potrošača,

2. Glavni čimbenici uspješnosti poduzeća,(trošak ,kvaliteta ,vrijeme, inovacija)

3. Cjelovita analiza vrijednosnog lanca(sve temeljna f-ja značajna, integriranje f-ja=razvoj)

4. Dvostruko eksterno/interno usmjerenje,(interno/eksterno okruženje)

5. Kontinuirano poboljšanje.(konkurencija, istraživanja)

INTERNO ili unutarnje okruženje obuhvaća fizičke, ljudske i informacijske aspekte koji se odnose na svaku pojedinu poslovnu funkciju i na koji način su te funkcije koordinirane. EKSTERNO ili vanjsko okruženje uključuje kupce, dobavljače, konkurenciju, vladina tijela i sl.

Temeljni zadatak Upravljačkog Računovodstva: primjenom računovodstvenog instrumentarija osigurati prikupljanje, prosudbu, organiziranje, sumiranje i objavljivanje relevantnih podataka, koji de preoblikovani u ciljne informacije biti podobne za donošenje cilju usmjerenih odluka.

Troškovi su novčani izraz utroška sirovina, materijala, postrojenja i opreme, alata i pogonskog inventara, usluga

drugih, plaća i nadnica koji nastaju u poslovanju. Troškovi su svi rashodi nastali u skladu sa svrhom i ciljem poslovanja, te odražavaju ulaganje resursa u realizaciju temeljnih aktivnosti izvođačkog sustava.

vrijednost učinka= iznos troška

RASHODI–Obračunska kategorija–Sučeljavanje prihoda i rashoda NEUTRALNI RASHODI –rashodi koji nemaju karakter troška (pr. donacije, izvanredni rashodi i sl.)

DODATNI TROŠKOVI –troškovi koji nemaju karakter rashoda (ukalkulirana a neisplaćena plaća, ) • IZDACI –izlaz novca iz poslovnog sustava, bez obzira na karakter i namjenu (obračunski i gotovinski)

UTROŠCI –fizičko ulaganje materijalnih vrijed. i dobara u stvaranju učinaka. Izražavaju se fizič.jedinic. mjere

PRIHODI NEUTRALNI PRIHODI-prihodi koji istovremeno ne predstavljaju učinke (pr. inventurni viškovi)

UČINCI KOJI NEMAJU KARAKTER PRIHODA –učinci odloženi na zalihama

PRIMICI –ulazak novca u poslovne procese, uslijed prodaje učinaka, ali i neovisno o tome. (obračunski i

gotovinski)

UČINCI –procijenjeni rezultati aktivnosti u internim radnim proces., koji imaju karakter proizvoda ili usl.

NAMJENA RAČUNOVODSTVA VREDNOVANJE ZALIHA –menadžment mora znati koji su troškovi uključeni u troškove zaliha poslovnog

subjekta;

UTVRĐIVANJE DOBITI –menadžment treba znati koji se troškovi oduzimaju od prihoda u izvještaju o

dobiti pri utvrđivanju dobiti odnosno profita za određeno razdoblje;

FINANCIJSKO PLANIRANJE –menadžment upotrebljava informacije o troškovima pri planiranju i

postavljanju financijskih ciljeva;

KONTROLA POSLOVANJA –menadžment upotrebljava informacije o stvarnim troškovima za ocjenu

izvršenja u odnosu na planirane troškove;

ODLUČIVANJE–menadžment se mora često koristiti informacijama o troškovima pri izboru između

alternativa –primjer su takvih odluka: odlukao izboru asortimana proizvoda i usluga, odluke o cijenama

proizvoda i usluga i slično.

PRIRODNE VRSTE- troškove po njihovom pojavnom obliku predstavlja prvu fazu obuhvaćanja troškova u

glavnoj knjizi- RDG

MJESTO NASTANKA TROŠKA- troškova po mjestima nastanka temelj je internog obračuna i određeno je

kriterijem raščlambe mjesta troška.

1. Mjesta troškova prema kriteriju prostora obračuna -prate prostorne kapacitete tj. organizacijske jedinice

poduzeća(skladište, restoran, sobe za smještaj, prodavaonica upravna zgrada)

2.Mjesta troškova prema funkcionalnom kriteriju-prate poslovne funkcije poduzeća (nabave,proizvodnje

,prodaje, uprave, financija i računovodstva)

3.Mjesta troškova prema teritorijalnom kriteriju- prate teritorijalni razmještaj organizacijskih dijelova

poduzeća(Zagreb,Osijek, Rijeka Split)

4.Mjesta troškova prema kriteriju odgovornosti–prate hijerarhijsku razinu u organizacijskoj strukturi

poduzeća(investicijski –profitni-prihodni-troškovni •centri odgovornosti)

5. Mjesta troškova prema kriteriju obračuna-prate razvrstavanje prema osnovnoj djelatnosti poduzeća:

glavna mjesta troškova–zaokružene cjeline u kojima se proizvode proizvodi ili obavljaju usluge zbog

kojih je poduzeće i osnovano(npr. smještaj,restoran,bar i sl.)

sporedna mjesta troškova–zaokružene cjeline u kojima se proizvode proizvodi ili obavljaju usluge ali od

sporedne važnosti za poduzeće(npr. Pranje i peglanje rublja gostima,prijevoz gostiju i sl.)

pomoćna mjesta troškova–radi se o vrstama usluga koje omogućavaju nesmetano odvijanje poslovnih

aktivnosti na ostalim mjestima troškova(npr. radionica,kotlovnica,isl.)

zajednička mjesta troškova–radi se o stručnim administrativnim uslugama koje se zajedničke za sva

mjesta troškova i za sve učinke poduzeća (npr. troškovi administracije ,uprave i prodaje , marketinga i sl).

VRIJEME NASTANKA

povijesni(ostvareni)–već nastali troškovi na koje se više ne može utjecati , budući da su posljedica

prethodnih odluka i aktivnosti.

zamjenski–troškovi koji de nastati za nabavu nove imovine sličnih obilježja i dijelom predstavljaju

osnovicu za izradu budžeta.

budžetirani(planirani)–troškovi koji još nisu nastali i na koje se u velikom dijelu može utjecati

poslovnim odlukama

OBUHVAT PO NOSITELJU

Direktni, pojedinačni ili troškovi izrade -u momentu njihova nastajanja odnosno dokumentiranja zna se

koji je njihov nositelj troška. Za te se troškove mogu odrediti normativi utroška po jedinici. Ubrajaju se

materijal izrade, direktni rad, funkcionalna amortizacija te direktne strane usluge.

Indirektni, opći, posredni ili režijski troškovi -ne mogu se odmah, tj. direktno, bez upotrebe nekog

ključa obuhvatiti po nosiocima tj. učincima. Oni se nazivaju općim troškovima zato što se odnose na više

učinaka. Iznos općih troškova, a time i njihov značaj raste paralelno s razvojem tehnike i tehnologije, te

današnja teorija i praksa računovodstva troškova poznaje mnogobrojne moderne metode nj obračuna.

REAGIRANJE NA STUPANJ AKTIVNOSTI FIKSNI(APSOLUTNO I RELATIVNO)- dio fiksnih troškova

proizvodnje za iskorišteni normalni kapacitet.

VARIJABILNI TROŠKOVI :materijal izrade, plaće radnika po učinku, funkcionalna amortizacija, troškovi energije za pogon

(proporcionalni – DEGRESIVNI(SPORIJI)- PROGRESIVNI (BRŽI)

MJEŠOVITI TROŠKOVI-Troškovi koji sadrže fiksnu i varijabilnu

komponentu 𝑂𝑆𝑇𝑉𝐴𝑅𝐸𝑁𝐼 𝐾𝐴𝑃𝐴𝐶𝐼𝑇𝐸𝑇

𝑁𝑂𝑅𝑀𝐴𝐿𝑁𝐼 𝐾𝐴𝑃𝐴𝐶𝐼𝑇𝐸𝑇

TROŠKOVI PREMA OBUHVAĆANJU U VRIJEDNOSTI ZALIHA

1. TROŠKOVI PROIZVODA- uračunavaju u vrijednosti zaliha

proizvodnje odnosno gotovih proizvoda, nadoknađuju se iz

prihoda, Spadaju troškovi materijala izrade,direktnog rada i ostali varijabilni troškovi proizvodnje

2. TROŠKOVI RAZDOBLJA- u cijelosti smatraju rashodom razdoblja, rezultat aktivnosti koje nisu

direktno angažirane, troškovi prodaje i distribucije , marketinga, administracije i sl.

TROŠKOVI PREMA ISKAZIVANJU U FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA

•NEDOSPJELI TROŠKOVI (aktivirani) –neto knjigovodstvena vrijednost nematerijalne i materijalne dugotrajne imovine i troškovi zaliha (iskazani u bilanci)

•DOSPJELI TROŠKOVI (neaktivirani) –iznos troškova koji u obračunskom razdoblju imaju obilježje rashoda (RDIG)

TROŠKOVI PREMA ZNAČAJNOSTI ZA DONOŠENJE POSLOVNIH ODLUKA

relevantne- budući troškovi koji predstavljaju dio informacija koje služe kao podloga za donošenje poslovnih odluka. diferencijalni troškovi. oportunitetni troškovi

irelevantne- koji se ne uzimaju u obzir pri donošenju poslovnih odluka. granične ili inkrementalne troškove- Granični trošak je trošak povezan s dodatnom jedinicom proizvodnje

inkrementalna ili diferencijalna analiza- Analizu razlika (u koristi ili šteti ) dobivenu

usporedbom relevantnih informacija različitih alternativa nazivamo

INKREMENTALNI(DIFERENCIJALNI)TROŠKOVI: –budući troškovi kojima se razlikuju alternative koje se procjenjuju. –izbježivi troškovi koji se mogu mijenjati poduzimanjem jedne aktivnosti, a napuštanjem druge aktivnosti.

POVIJESNI(POTONULI,NATALOŽENI,OPADAJUDI)TROŠKOVI: –troškovi koji su već nastali prethodno poduzetim aktivnostima. –nisu relevantni za donošenje odluka jer se ne mogu promijeniti bez obzira kakva se odluka donese.

–ovi su troškovi neizbježivi i biti de jednaki, neovisno o tome koja se alternativa odabere

OPORTUNITETNITROŠKOVI: –troškovi koji predstavljaju izgubljenu korist jedne alternative radi odabira druge alternative.

–oportunitetni troškovi ne bilježe se u računovodstvenim evidencijama,ali su važan čimbenik u analizama troškova, a stoga i u donošenju poslovnih odluka

TROŠKOVI PREMA MOGUĆNOSTI UTJECAJA 1. KONTROLABILNI

podvrgnuti su sustavu kontrole što podrazumijeva i mogućnost njihovim upravljanjem

prate se na razini pojedinih centara odgovornosti i obično uključuju sve varijabilne i dio fiksnih troškova

tog centra odgovornosti

Menadžer centra odgovornosti ima mogućnost na njihov utjecaj u kratkom roku

2. NEKONTROLABILNI

ne postoji direktna mogućnost za njihovom kontrolom odnosno upravljanjem menadžera centra

odgovornosti u kratkom roku

ne postoji opravdanje obuhvaćanja na toj hijerarhijskoj razini

NAČIN PREDVIĐANJA

NORMALNI,

NORMATIVNI,

ČVRSTI PLANSKI,

FLEKSIBILNI PLANSKI,

STANDARDNI

METODE VREDNOVANJA ZALIHA PROIZVODNJE :

1. 1.metoda ukupnih troškova (full costing ili absorption costing), i

2. 2.metoda direktnih troškova ili varijabilna metoda(direct costing ili variable costing)

Teoretski kapacitet-predstavlja maksimalnu proizvodnju outputa u idealnim uvjetima bez prekida rada ili

isporuke materijala, energije i sl.

Praktični kapacitet-je onaj koji uzima u obzir sve potencijalne prekide koji se dogaĎaju tijekom poslovanja

(vrijeme održavanja i resetiranja opreme, prekidi rada i isporuke materijala, praznici i sl.).

Normalno iskorištenje kapaciteta (normalni kapacitet)-je ona količina proizvodnje koja treba zadovoljiti

prosječnu potražnju kupaca u određenom vremenskom razdoblju od 5-10 godina. Zato se ovaj kapacitet još naziva

i prosječni kapacitet a uključuje još i sezonske, cikličke i druge faktore.

Plansko ili budžetsko iskorištenje kapaciteta (planski kapacitet)-je anticipirana razina proizvodnje za

nadolazeće plansko razdoblje

Model -•CVP analiza (cost –volume –profit analysis)

•odnos između troškova, prihoda i razine prodaje pri čemu se utvrđuje kako troškovi i prihodi reagiraju na

promjenu poslovne aktivnosti

točka pokrića-Razina aktivnosti na kojoj su ukupni troškovi jednaki ukupnim rashodima koji su jednaki ukupnim

prihodima (dobiti nema)

Doprinos pokrića- Razlika između ukupnih prihoda i ukupnih varijabilnih troškova (marža kontribucije), Dio

prihoda za pokriće fiksnih troškova i ostvarivanje planirane dobiti ,Instrument kratkoročnog odlučivanja

(određivanje proizvodnog mix-a)

Pretpostavke modela točke pokrića: fiksne(konstantni) i varijabilne(proporcionalni)

linearan oblik

jedini faktor- razina aktivnosti

tehnologija nepromjenjena

jedan proizvod ili konstantan proizvodni mix

nema promjene zaliha ili se vrednuje po varijabilnim troškovima

Metode razdvajanja fiksne i varijabilne komponente mješovitih troškova

1.Metoda najviše i najniže razine aktivnosti

2.Metoda dijagrama rasipanja (metoda linije trenda)

3.Metoda najmanjih kvadrata (jednostavna linearna regresija)

Metode određivanja točke pokrida

1.metoda jednadžbe (engl. equation method)( (pc x q) –(vtx q) –FT = D tj .dobit

2.metoda marže kontribucije (engl. contribution margin method)( MK –FT = D

mk x q –FT = D

3.grafička metoda (engl. graph method)

Točka indiferencije jest količina usluga pri kojoj su ukupni troškovi ,a stoga i dobit jednaki za obje troškovne

strukture. Kada poduzeće posluje na tom stupnju zaposlenosti, potpuno je svejedno koju će alternativu odabrati jer će ostvariti istu dobit. računa se jednadžbom u kojoj obje strane predstavljaju ukupne troškove jedne od alternativa.

KRATKOROČNO ODLUČIVANJE Ukidanje segmenta - Traženje boljih alternativa - Učinci komplementarnosti i konkurentnosti - Odluka proizvesti ili kupiti - Vezana proizvodnja - Posebne narudžbe - Posebne narudžbe u uvjetima ograničenosti kapaciteta - Ograničena ponuda inputa

Poseban slučaj komplementarnog učinka jest postojanje lidera, učinkovitog «nositelja gubitka».

Riječ je o proizvodu ili liniji koja ostvaruje gubitak ,no koja zbog pozitivnog učinka na prodaju nekog drugog proizvoda ili linije rezultira

većom ukupnom dobiti

VEZANAPROIZVODNJA Kad se jednim proizvodnim procesom proizvode dva ili više različita proizvoda, takve proizvode zovemo vezani proizvodi, a njihovu proizvodnju vezana proizvodnja- procesnoj industriji.

NAČINI ODREĐIVANJA PRODAJNIH CIJENA: 1.KRATKOROČNO ODLUČIVANJE O CIJENAMA 2.DUGOROČNO ODLUČIVANJE O CIJENAMA

Sustav obračuna troškova –definicija

•Postupak planiranja, evidentiranja, obračuna i kontrole troškova

Najčešće se koriste tri metode i to:

1.direktna,

2. indirektna (fazna) i

3.algebarska (recipročna metoda).

dvije temeljne vrste proizvodnih procesa: a)proizvodnja po narudžbi i

b)procesna proizvodnja.

nositeljima troškova, u širem smislu, podrazumijevaju se učinci koje stvaraju mjesta troškova i aktivnosti

a)konačne nositelje troškova

b)privremene nositelje troškova.

sustava obračuna troškova:

a)sustav obračuna troškova po radnom nalogu

b)procesni sustav obračuna troškova.

metode raspoređivanja troškova

povezane proizvodnje na povezane

proizvode, a to su: a)metoda fizičke mjere i

b)metoda relativne tržišne vrijednosti.

metode vrednovanja sporednog

proizvoda, a to su: a)metoda neto utržive vrijednosti i

b)nulta metoda.

kalkulacija za utvrđivanje jediničnog troška proizvodnje proizvoda:

a)djelidbene ili divizijske metode

a)čista, jednostavna ili obična djelidbena kalkulacija

b)višefazna djelidbena kalkulacija

c)kalkulacija na bazi ekvivalentnih brojeva

d)kalkulacija vezanih proizvoda.

b)dodatne ili adicijske metode.

a)sumarna

b)elektivna

Metode raspoređivanje troškova povezanih proizvoda na povezane proizvode:

1.metoda fizičke mjere

2.metoda relativne tržišne vrijednosti

3.metoda neto utržive vrijednosti(Približna neto utrživa vrijednost = konačna prodajna cijena –razdvojeni troškovi)

4.metoda približne neto utržive vrijednosti

Za vrednovanje nusproizvoda razvijene su dvije metode:

1.metoda neto utržive vrijednosti. ( REDUCIRANI TROŠKOVI = TROŠKOVI POVEZANIH PROIZVODA –NETO UTRŽIVA

VRIJEDNOST POVEZANIH PROIZVODA NUSPROIZVODA)

2.nulta metoda

upravljanje troškovima -smanjivanje troškova

-kontrolu troškova

Polazna pretpostavka ABC metode je sljedeća: nositelji troškova konzumiraju aktivnosti, a

aktivnosti odnosno poslovni procesi konzumiraju određene resurse.

www.referada.hr

Faze implementacije ABC metode Identifikacija proizvoda koji su nositelji troškova.

Utvrđivanje direktnih troškova proizvoda

Utvrđivanje glavnih aktivnosti i baza odnosno faktora trošenja po tim aktivnostima.

Utvrđivanje indirektnih troškova proizvodnje (općih troškova proizvodnje) po pojedinim aktivnostima

Alokacija indirektnih troškova proizvodnje na pojedine proizvode putem utvrđenih faktora trošenja

Utvrđivanje indirektnih troškova proizvodnje po jedinici proizvoda

Utvrđivanje ukupnih i jediničnih troškova proizvodnje pojedinih proizvoda

Prednosti primjene ABC metode financijske i nefinancijske pokazatelje

općih troškova može se pratiti na temelju njihovog konzumiranja aktivnosti

prepoznaje da aktivnost uzrokuju troškove

usmjerava pažnju na prirodu kretanja troškova

prepoznaje kompleksnost i različitost modernih proizvodnih procesa

pruža pouzdane informacije

fleksibilna za praćenje troškova po procesima

objektivnija

Nedostaci ABC metode kompleksnija od tradicionalnih sustava

puno skuplja za održavanje

prilagođena je poslovnim subjektima -automatiziran proces čiji dominiraju opći troškovi

praktični problemi primjene ABC metode nisu riješeni (npr. izbor baza