UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA U TRGOVAČKOM OBRTU D & Loliver.efri.hr/zavrsni/618.B.pdf · Naslov ovog diplomskog rada je Upravljanje troškovima u trgovačkom obrtu D & L. U radu je prove

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MAJA KOLJAN

UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA

U TRGOVAČKOM OBRTU D & L

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA

U TRGOVAČKOM OBRTU D & L

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Upravljanje troškovima

Mentor: Prof. dr. sc. Branka Crnković-Stumpf

Studentica: Maja Koljan

Smjer: Poduzetništvo

JMBAG: 0081057334

Rijeka, lipanj 2014.

SADRŽAJ Stranica

1. UVOD .......................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ............................................... 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ............................................... 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja .......................................................... 2

1.4. Znanstvene metode .................................................................................. 2

1.5. Struktura rada .................................................................................. 3

2. POJAM I VRSTE TROŠKOVA .......................................................... 4

2.1. Definicija troškova .................................................................................. 4

2.1.1. Pojam i odnos troška, rashoda i izdatka ....................... 5

2.2. Vrste troškova .................................................................................. 6

2.2.1. Opće podjele troškova .......................................................... 6

2.2.2. Troškovi prema prirodnim ............................................... 7

2.2.3. Troškovi prema ulozi u bilanci stanja ................................... 8

2.2.4. Troškovi prema mjestima i nositeljima ................................... 8

2.2.5. Troškovi s obzirom na promjene u razini aktivnosti ........... 9

2.2.6. Troškovi prema potrebi usporedbe i predviđanja ........... 11

2.2.7. Troškovi prema mogućnosti kontrole .................................... 13

2.2.8. Troškovi prema kalkulativnom obuhvatu ....................... 13

2.2.9. Troškovi prema svrsi donošenja posebnih menadžerskih

odluka .................................................................................. 14

2.3. Pravila upravljanja troškova ......................................................... 16

3. ANALIZA TROŠKOVA U TRGOVAČKOM OBRTU D & L ...................... 18

3.1. Osnivanje i predmet poslovanja poduzeća .................................. 18

3.2. Troškovi trgovačkog obrta D & L .............................................. 18

3.2.1. Troškovi sirovina i materijala, energije,

rezervnih dijelova i sitnog inventara .................................. 19

3.2.2. Troškovi usluga ..................................................................... 23

3.2.3. Troškovi zaposlenih ......................................................... 27

3.2.4. Troškovi amortizacije ......................................................... 30

3.2.5. Nematerijalni troškovi – ostali .............................................. 31

3.2.6. Troškovi financiranja ......................................................... 36

4. ANALIZA POSLOVANJA TRGOVAČKOG OBRTA D & L ........... 37

4.1. Analiza prihoda i financijskog rezultata ................................... 37

4.2. Financijski pokazatelji poslovanja .............................................. 40

4.2.1. Ekonomičnost ..................................................................... 41

4.2.2. Zaduženost ..................................................................... 42

4.2.3. Likvidnost ..................................................................... 43

4.2.4. Rentabilnost (Profitabilnost) .............................................. 45

4.2.5. Pokazatelji aktivnosti ......................................................... 46

5. ZAKLJUČAK ............................................................................................. 50

LITERATURA ............................................................................................. 52

POPIS TABLICA ............................................................................................. 53

POPIS GRAFOVA .................................................................................. 54

1

1. UVOD

Naslov ovog diplomskog rada je Upravljanje troškovima u trgovačkom obrtu D & L.

U radu je provedena podjela troškova trgovačkom obrtu D & L., analiza financijskog

rezultata te financijski pokazatelji poslovanja trgovačkog obrta D & L.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Troškovi su sastavni i neizbježni dio svakog poslovanja. Upravo su oni najkvalitetniji

pokazatelji uspjeha poslovanja nekog poduzeća. Predstavljaju najbolju osnovu za

povećanje profita te ih je potrebno pažljivo promatrati kako bi poslovanje bilo što

uspješnije.

Iz ovih konstatacija proizlazi problem istraživanja, a to je kako što bolje upravljati

troškovima, utjecati na njih u smislu ostvarenja cilja poslovanja uz što niže troškove.

Tako određen problem istraživanja ističe predmet istraživanja, a to je istražiti,

definirati i analizirati opće karakteristike i podjele troškova kao pretpostavku za

uspješno poslovanje.

Objekt istraživanja ovog diplomskog rada su troškovi u trgovačkom obrtu D & L u

razdoblju od 2009. do 2013. Godine. Troškovi ovog poduzeća vezani su uz djelatnost

poduzeća, a to je trgovina voćem i povrćem na malo i na veliko.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

S obzirom na predmet istraživanja i kompleksnost problema, temeljna radna hipoteza

glasi: konzistentnim spoznajama i relevantnim značajkama troškova i njihovoj ulozi u

poslovanju općenito, posebice o upravljanju troškovima moguće je ostvariti efikasno i

efektivno poslovanje poduzeća, postići bolji poslovni rezultat.

Tako postavljena radna hipoteza implicirala je više pomoćnih hipoteza:

2

P.H. 1) Sustavnim analiziranjem troškova moguće je dati teorijske značajke, te

konzistentnim spoznajama o upravljanju troškovima moguće je ukazati na

njihovu važnost u poslovanju.

P.H. 2) Na temelju istraživanja o troškovima moguće je sustavno prezentirati financijski

rezultat poslovanja poduzeća bez kojeg poslovanje ne bi imalo smisla.

P.H. 3) Nove spoznaje o ulozi troškova i upravljanju troškovima su radi formiranja

konkurentnosti i uspješnog poslovanja na tržištu.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha i cilj istraživanja proizlaze iz prethodno navedenog predmeta istraživanja.

Svrha ovog istraživanja je okviru ekonomskih znanosti istražiti čimbenike, procese i

sustave u cilju optimalizacije troškova poslovnog procesa. Posebna pažnja je usmjerena

na troškove trgovačkog obrta D & L.

Osnovni cilj istraživanja jest odrediti značenje troškova, upravljanja troškovima, a

osobito uloga i struktura troškova u poslovanju poduzeća D & L.

Da bi se riješio postavljeni problem, ostvarila svrha i ciljevi istraživanja te dokazala

postavljena hipoteza, potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

1) Kako se definira pojam troška?

2) Koji su povezani pojmovi sa troškom i kako ih definirati?

3) Kako se definira upravljanje troškovima?

4) Koja je uloga upravljanja troškovima u poslovanju poduzeća?

5) Koje su vrste troškova i njihova obilježja?

6) Kako možemo analizirati troškove na primjeru trgovačkog poduzeća?

1.4. Znanstvene metode

Znanstvene metode koje su korištene u ovome radu jesu: metoda analize i sinteze,

metoda indukcije i dedukcije, metoda komparacije, povijesna metoda, metoda

3

klasifikacije te metoda kompilacije.

1.5. Struktura rada

Prethodno obrazloženi problem i predmet istraživanja te hipoteza i ciljevi istraživana

nametnuli su potrebu da se građa ovog diplomskog rada sustavno prezentira u pet

tematski međusobno povezanih cjelina.

U prvom dijelu, UVODU, navedeni su i definirani problem, predmet i objekt

istraživanja čije će se komponente kasnije analizirati, kao i svrha i cilj koji se ovim

istraživanjem nastoje postići te je postavljena je radna i pomoćna hipoteza. Dat je sažeti

prikaz strukture rada uz navođenje znanstvenih metoda koje su pri izradi ovog

diplomskog rada korištene.

U drugom djelu, POJAM I VRSTE TROŠKOVA, pruža etimologiju pojma trošak,

definiciju troška i povezanih pojmova te je izvršena klasifikacija, navode se i bitna

pravila upravljanja troškovima.

ANALIZA TROŠKOVA U TRGOVAČKOM OBRTU D & L naslov je trećeg dijela

u kojem se navode relevantne značajke obrta i njegova struktura, klasifikacija troškova

trgovačkog obrta D & L.

U četvrtom dijelu, ANALIZA POSLOVANJA TRGOVAČKOG OBRTA D & L,

analiziramo prihod i financijski rezultat, te ocjenjujemo uspješnost poslovanja pomoću

financijskih pokazatelja.

U posljednjem dijelu, ZAKLJUČKU, dana je sinteza rezultata istraživanja kojim je

dokazana postavljena hipoteza. Iznosim svoja mišljenja i stavove stečene tijekom

pisanja ovog diplomskog rada.

4

2. POJAM I VRSTE TROŠKOVA

Trošak je jedna od najznačajnijih kategorija. Najčešće tražene informacije menadžmenta

poslovnih subjekata najvećim dijelom se odnose na troškove. Važno je znati upravljati

troškovima, što čini troškove te kako se ponašaju razne vrste troškova.

2.1. Definicija troškova

U literaturu se nalazi veliki broj definicija troškova, u nastavku navodimo neke od njih.

K.Mallerowicz definira troškove kao „utroške dobara za ostvarivanje jednog određenog

učinka.“ (Kukoleča 1963, str. 238)

Troškovi po D.Peroviću „predstavljaju u novcu izraženu vrijednost utrošenog rada kao i

svih sredstava i dobara koja su u poduzeću utrošena u cilju proizvodnje novih proizvoda

ili radi ostvarivanja određenih učinaka, a pored toga u troškove spadaju i odgovarajući

troškovi pripremljenosti, uslovljeni odgovarajućim kapacitetom poduzeća“ (Perović

1964, str. 16-17)

Troškovi po Š. Babiću „predstavljaju svjesno uništavanje korisnih stvari u procesu

proizvodnje, i to s namjerom da se u zamjenu za to dobiju još korisniji proizvodi ili dugi

učinci“ te „naknada za rad odnosno osobni dohodak radnika, i to ne ukupni osobni

dohodak koji će radniku pripasti, nego samo dio koji se obračunava kao trošak po

stavovima iz pravilnika o osobnim dohocima“ (Babić 1971, str.316-317)“

S ekonomskog stajališta, tvrdi Ž.Majcen, „veličina potrošaka proizvodnih elemenata

iskazuje se putem troška“. (Majcen 1971, str.15)

Iako postoji veliki broj definicija svima je zajedničko da su „troškovi vrijednosno

izraženi utrošci elemenata radnog procesa i usluga te porezi i doprinosi neovisni o

poslovnom rezultatu, a koji su nastali i koji su uzrokovani ostvarivanja poslovnog

učinka poduzeća“. (Jelavić i ostali 1993, str.184)

5

2.1.1. Pojam i odnos troška, rashoda i izdatka

Troškovi se često poistovjećuju sa rashodima, međutim, postoji značajna razlika između

pojma trošak i pojma rashod. S toga moramo definirati navedene pojmove i pojam

izdatka.

Troškovi se mogu definirati kao resursi koje treba žrtvovati ili kojih se treba odreći radi

postizanja specifičnog cilja. (Crnković-Stumpf 2013, str. 1)

Trošak je novčani izraz utroška elemenata radnog procesa. Možemo ga definirati i kao

smanjenje sredstava u cilju stvaranja prihoda, u koliko se radi o budućem smanjenju

sredstava tada je trošak svako povećanje obveza.

Utrošci su fizičko ulaganje materijalnih vrijednosti i dobara u stvaranje učinaka,

odnosno to je naturalni izraz utrošenih elemenata radnog procesa. (Crnković-Stumpf

2013, str. 1)

Izdaci su smanjenje novčanih sredstava u blagajni i na računima u bankama nastala na

tzv. normalni način. (Crnković-Stumpf 2013, str. 1)

Povezanost troška i izdatka može biti trojaka: (Dimitrić 2013, str. 6)

1) trošak nastaje prije izdatka (npr. faktura dobavljača)

2) trošak nastaje istovremeno s izdatkom (npr. usluge koje se plaćaju u trenutku

izvršenja)

3) trošak nastaje nakon izdatka (npr. nabavka materijala, nabavka osnovnog sredstva,

aktivna vremenska razgraničenja-plaćanje troškova unaprijed)

Nepovezanost troška i izdatka može se očitovati na dva načina: (Dimitrić 2013, str. 6)

1) postoji trošak, a nema izdatka (npr. amortizacija na poklonjeno osnovno sredstvo)

2) postoji izdatak, a nema troška (npr. kupnja dionica nekog poduzeća, posuđivanje

6

sredstava, kupnja zemlje)

Rashodi su žrtvovani resursi u stvaranju prihoda kojem pripadaju i koji se odnose na

određeno vremensko razdoblje. Iz ovoga proizlazi da se sve troškove ne može istodobno

smatrati i rashodima. Utvrđivanje prihoda nosi sa sobom i odgovarajuće utvrđivanje

rashoda. Tako troškovi proizvodnje postaju rashodi tek onda kada se proizvodi prodaju i

kada se na temelju te prodaje prizna prihod. (Crnković-Stumpf 2013, str. 1)

Utrošci i izdaci koji nisu uzrokovani ostvarivanjem poslovnog učinka ne predstavljaju

troškove nego rashode (kazne, penale, naknade štete, otpis nenaplativih potraživanja,

manjkovi, izdaci u neposlovne svrhe).

2.2. Vrste troškova

U literaturi postoje različiti kriteriji podjele troškova. Ovisno o ciljevima i namjeni

razvrstavanja isti troškovi mogu biti razvrstani pod različite kriterije.

Troškovi su nesumnjivo najkvalitetniji pokazatelji uspjeha poslovanja nekog poduzeća.

Analizom troškova mogu se sagledati napori i rezultati poduzeća u povećanju obujma

poslovanja, povećanju produktivnosti, racionaliziranju pri korištenju resursa te općenito

uspjesi u organizaciji rada.

2.2.1. Opće podjele troškova

Prema Markovskom troškove možemo podijeliti (Markovski 1983, str 17.)

1) Prirodne vrste troškova

2) Ekonomski i neekonomski troškovi

3) Direktni i indirektni troškovi

4) Troškovi po mjestima i nosiocima

5) Ukalkulirani realizirani i naplaćeni troškovi

6) Stvarni, planski i standardni

7

7) Apsorbirani, preapsorbirani i neapsorbirani troškovi

8) Kratkoročni i dugoročni troškovi

9) Troškovi koji se mogu kontrolirati i nekontrolirani troškovi

10) Troškovi proizvodnje i troškovi prometa

11) Fiksni varijabilni i polufiksni

12) Ostale podjele i grupacije troškova

Troškove možemo podijeliti (Belak 1995, str.145)

1) prema prirodnim svojstvima,

2) prema ulozi u bilanci stanja,

3) prema mjestima i nositeljima,

4) u odnosu na promjene u razini aktivnosti,

5) za potrebe usporedbe i predviđanja troškova,

6) prema mogućnosti kontrole,

7) prema kalkulativnom obuhvatu te

8) prema svrsi donošenja specifičnih menadžerskih odluka.

2.2.2. Troškovi prema prirodnim svojstvima

Podjela troškova prema prirodnim svojstvima temelji se na porijeklu njihova nastanka i

ona se smatra temeljnom podjelom troškova. Omogućuje utvrđivanje svrhe zbog koje su

određeni troškovi nastali, te osigurava praćenje troškova i njihovo oblikovanje u bilanci

i računu dobiti i gubitka. (Belak 1995, str.145)

· Troškovi sirovina i materijala,

· Troškovi usluga,

· Troškovi osoblja,

· Troškovi dugotrajne imovine (amortizacija)

· Nematerijalni troškovi

· Troškovi financiranja.

8

2.2.3. Troškovi prema ulozi u bilanci stanja

Prema ulozi u bilanci stanja troškove dijelimo na:

· uskladištive i

· neuskladištive.

Uskladištivi troškovi su oni koje je dopušteno teretiti na zalihe zato se zovu i troškovi

zaliha. To su troškovi izravnog materijala, izravnog rada te opći troškovi proizvodnje,

tj. troškovi proizvodne režije, u koje ubrajamo troškove neizravnog rada u pogonu,

troškove pomoćnog materijala izrade, energije u pogonu, amortizacije proizvodne

opreme, građevina i patenata te ostale nematerijalne troškove proizvodnje.

Neuskladištivi troškovi su troškovi kojima trgovačko društvo nema pravo teretiti

zalihe, tj. ne uključuju se u vrijednost zaliha već izravno terete prihode razdoblja u

kojima su nastali. Zovu se i troškovi razdoblja. To su troškovi plaća uprave,

administracije i prodaje, amortizacija dugotrajne imovine koja se koristi za potrebe

administracije, usluge vezane uz poslovanje administracije, vrijednosna usklađenja

dugotrajne i kratkotrajne imovine i sl.

2.2.4. Troškovi prema mjestima i nositeljima

Podjela usmjerena na utvrđivanje stvarnih i budućih performansi centara odgovornosti.

Podjela troškova prema mjestu nastanka troškova može biti:

· Troškovi proizvodnje i

· Neproizvodni troškovi.

Mjesta proizvodnih troškova su oni odjeli koji proizvode osnovni proizvod, gdje se

odvija proces proizvodnje određenog proizvoda, zatim ona pomoćne djelatnosti,

sporednih djelatnosti, ali i neproizvodnih aktivnosti kao što su nabava ili prodaja u

9

određenom poduzeću.

Osnovni proizvodni troškovi su troškovi direktnog rada i materijala, dok su pomoćni i

sporedni troškovi oni proizvodne režije.

Mjesta neproizvodnih troškova su oni centri koji nisu direktno uključeni u proizvodnju

kao što su uprava i prodaja. To su troškovi opće režije.

Po nosiocima troškova prate se samo troškovi proizvodnje. Takvi troškovi mogu biti

direktni (izravni) te indirektni (neizravni).

Direktni troškovi su oni koji nastaju u neposrednoj proizvodnji. Moguće ih je

ekonomski opravdano povezati s određenim učinkom. To su troškovi direktnog rada i

materijala.

Indirektni troškovi su oni koje nije moguće izravno povezati sa određenim učinkom ili

je to ekonomski neisplativo. To su u pravilu zajednički troškovi za više učinaka pa se

posredno raspoređuju po učincima. Oni su troškovi proizvodne režije.

2.2.5. Troškovi s obzirom na promjene u razini aktivnosti

Troškovi s obzirom na promjene u razini aktivnosti mogu biti:

· Fiksni trošak,

· Varijabilni trošak,

· miješani trošak i

· diskrecijski trošak.

Fiksni troškovi ostaju isti bez obzira na obujam proizvodnje, čak i kada se obustavi sva

proizvodnja. Međutim, u praksi, fiksni troškovi se mogu mijenjati pod određenim

pretpostavkama. Oni se povećavaju povećavanjem stupnja automatizacije. U slučaju

znatnog povećanja opsega proizvodnje koji zahtijevaju veće proizvodne kapacitete,

10

povećava se i dio fiksnih troškova. Zbog toga fiksne troškove možemo podijeliti na

apsolutno fiksne troškove i relativno fiksne troškove.

Apsolutno fiksni troškovi su oni koji se ne mijenjaju promjenom opsega proizvodnje.

Ovi troškovi ne sudjeluju u velikoj mjeri u strukturi ukupnih troškova u poduzeću.

Relativno fiksni troškovi se mijenjaju u slučaju promjene kapaciteta za povećani opseg

proizvodnje, nakon čega se u određenoj zoni opet ponašaju kao fiksni troškovi,

neovisno o povećanju opsega proizvodnje u zadanim granicama.

Varijabilni troškovi se povećavaju u slučaju povećanja obujma proizvodnje i obrnuto.

U skladu s tim, ukoliko proizvodnja ne postoji, ne postoje ni varijabilni troškovi.

Pretpostavka da se varijabilni troškovi mijenjaju linearno u odnosu na opseg

proizvodnje. Smatra se da su oni u izravnoj proporciji s promjenama količine

proizvodnje ili usluga. Međutim, nekada se varijabilni troškovi mogu ponašati i

neproporcionalno. Zato se oni dijele na proporcionalne (linearne) varijabilne troškove i

neproporcionalne (nelinearne) varijabilne troškove.

Proporcionalni varijabilni troškovi su konstantni po jedinici outputa, a neproporcionalni

varijabilni troškovi su oni koji rastu ili padaju brže ili sporije u odnosu na razinu

aktivnosti.

S obzirom kreću li se brže ili sporije dijelimo ih na progresivno neproporcionalne

varijabilne troškove i degresivno neproporcionalne varijabilne troškove.

Podjela troškova na fiksne i varijabilne vrijedi samo pod pretpostavkom da je: (Belak

1995, str. 154)

1) Vremensko razdoblje promatranja relativno kratko – npr. jedna godina; jer svako

dulje razdoblje ili promjena drugih okolnosti mogu prouzročiti promjene u

klasifikaciji troškova i njihovu ponašanju.

2) Odstupanje u količini proizvodnje, tj. u razini proizvodnih aktivnosti mora biti u

11

granicama koje ne zahtijevaju promjenu stupnja pripravnosti; jer izvan tog okvira

ponašanje ovih troškova može biti različito u odnosu na njihovu originalnu

klasifikaciju.

3) Za cijelo vrijeme razmatranja troškova smatra se da tehnologija, menadžerske

politike ili upotrijebljene metode ostaju nepromijenjene.

Miješani troškovi nisu strogo varijabilni niti fiksni već posjeduju obje komponente.

Često se definiraju kao fiksno-varijabilni ili varijabilno-fiksni troškovi. Za razliku od

relativno fiksnih troškova koji se nakon porasta pri prelasku u viši stupanj pripravnosti

ponovno ponašaju kao fiksni troškovi, miješani troškovi se do određenog stupnja

ponašaju kao fiksni a nakon toga kao varijabilni, ili se do određenog stupnja ponašaju

kao varijabilni a nakon toga kao fiksni. Tipični miješani troškovi su troškovi telefona ili

troškovi električne energije kod kojih račun sadrži fiksnu mjesečnu svotu koja se plaća

bez obzira na potrošnju, i dodatnu svotu koja je izravno proporcionalna s utroškom.

(Belak 1995, str. 158)

Diskrecijski troškovi nisu ni fiksni ni varijabilni ni miješani, nego nastaju kao

posljedica diskrecijskih menadžerskih odluka. Kad su jednom određeni, diskrecijski se

troškovi najčešće promatraju kao fiksni, međutim, postoje razlike između njih i „čistih“

fiksnih troškova. Na povećanje ili smanjenje diskrecijskih troškova menadžeri mogu

lakše utjecati nego na prave fiksne troškove. Menadžeri diskrecijske troškove mogu

smanjivati i povećavati po želji ili ih isključiti u potpunosti, neovisno o razini

proizvodnih aktivnosti. Ovakvi troškovi često imaju velik neizravni utjecaj na dobit

poduzeća pa menadžeri trebaju biti oprezni pri donošenju odluka o njihovoj eliminaciji.

Primjeri diskrecijskih troškova su troškovi za oglase, reklamne propagande, troškovi

obučavanja osoblja i slično. (Belak 1995, str. 158)

2.2.6. Troškovi prema potrebi usporedbe i predviđanja

Za potrebe usporedbe i predviđanja troškova, troškove dijelimo na: (Belak 1995, str.

158)

· stvarne troškove ( povijesni i tekući)

12

· planske,

· standardne,

· granične i

· prosječne troškove.

Stvarni troškovi su troškovni izraz istinitih, stvarni nastalih trošenja u jednom periodu.

Oni se u knjigovodstvu poduzeća računaju na kraju određenog obračunskog razdoblja.

Ako su nastali u nekom proteklom razdoblju, najčešće nazivaju povijesnim troškovima.

Ako se ipak radi o tekućem razdoblju, stvarni se troškovi nazivaju tekućim troškovima.

Evidentiranje i obračun stvarnih troškova nužni su za sastavljanje međuobračuna i

godišnjih obračuna radi utvrđivanja stvarno postignutih financijskih rezultata koji su

temelj za obračun poreza, ostvarenog dobitka i donošenja odluka o isplati dividendi.

Evidentiranje i obračun stvarnih troškova u širem opsegu od onoga propisanog zakonom

je odraz internih potreba tvrtke. (Belak 1995, str. 159) Njihovo je značenje veliko pri

donošenju menadžerskih odluka jer stvarni troškovi ukazuju na stvarna ponašanja

troškova s obzirom na postojeće uvjete. Oni su temelj za planiranje, budžetiranje i

analizu svih vrsta troškova kao i temelj za kontrolu efikasnosti menadžmenta.

Planski troškovi su predviđeni troškovi za određeni vremenski period. Temelj su

dugoročnih, srednjoročnih i kratkoročnih planova. Kao osnova za utvrđivanje ovih

troškova najčešće služe stvarni troškovi iz proteklih razdoblja, te predviđanja o kretanju

troškova u periodu na koji se oni odnose. Kada se ne evidentiraju standardni troškovi u

poduzeću, planski troškovi pokazuju koliko će iznositi stvarni troškovi ako se ostvare

uvjeti na osnovi kojih su oni predviđeni. Razlike koje se javljaju između planskih i

stvarnih troškova tretiraju se kao odstupanje od normale, te su tako planski troškovi

mjerilo kontrole troškova. Oni mogu biti efikasno mjerilo trošenja samo ako su dobro

procijenjeni. Točnost u procjeni planskih troškova ovisi o mogućnostima predviđanja

uvjeta nastajanja troškova u razdoblju na koje se odnose.

Standardni troškovi, kao i planski, također su predviđeni i unaprijed utvrđeni troškovi,

ali standardni troškovi se utvrđuju prema naučnoj studiji, korištenjem metoda i

sredstava za mjerenje utroška sredstava i rada. (Markovski 1983, str. 27) Dakle to su

13

troškovi proračunani za realizaciju određenog učinka pod „normalnim“ uvjetima, tj.

uvjetima koji se prosječno pojavljuju. Oni predstavljaju najtočnije mjerilo postignute

ekonomičnosti, pokazuju koliko trebaju iznositi stvarni troškovi izravnog materijala,

izravnog rada te režijski troškovi u normalnim uvjetima poslovanja. Izravni standardni

troškovi po jedinici učinka utvrđuju se na temelju tehničkih normativa i standardnih

cijena. Neizravni standardni troškovi po jedinici učinka ustanovljavaju se tijekom

procesa budžetiranja a revidiraju se povremeno u slučaju značajnih promjena u

tehnologiji ili cijenama. (Belak 1995, str. 161)

2.2.7. Troškovi prema mogućnosti kontrole

Prema mogućnosti kontrole troškove dijelimo na :

· kontrolabilne i

· nekontrolabilne troškove.

Određeni odjeli u poduzeću svojim radom mogu utjecati na snižavanje ili povećavanje

određenih vrsta troškova, i takvi troškovi nazivaju se kontrolabilnim troškovima; dok

na druge vrste troškova oni ne mogu nikako utjecati i to su nekontrolabilni troškovi.

Kada se poduzeće promatra kao cjelina tada svi troškovi imaju kontrolabilni karakter,

jer uglavnom poduzeće svojim radom dugoročno može utjecati na sve vrste troškova.

Fiksni troškovi se smatraju nekontrolabilnim troškovima dok su varijabilni većinom

kontrolabilni. Ako se kontrola promatra sa aspekta pojedinačnog menadžera centra

odgovornosti tada i općenito kontrolabilni troškovi za određenog menadžera mogu biti

nekontrolabilni. Isto tako, za menadžera određenog centra odgovornosti čak i troškovi

nastali u njegovom centru mogu biti nekontrolabilni ukoliko o njima odlučuje

menadžment više razine. (Belak 1995, str. 161)

2.2.8. Troškovi prema kalkulativnom obuhvatu

Prema kalkulativnom obuhvatu troškove dijelimo na:

14

· apsorbirane,

· preapsorbirane i

· neapsorbirane troškove.

Ovakva podjela se javlja zbog razlika koje nastaju između planskih troškova i stvarnih

neizravnih troškova koji se utvrđuju i raspoređuju na kraju obračunskog razdoblja. Do

pojave podapsorpcije ili preapsorpcije troškova dolazi uglavnom zbog odstupanja od

planirane količine proizvodnje ili zbog odstupanja u cijenama neizravnih (indirektnih)

troškova.

Kad je svota stvarnih neizravnih troškova manja od kalkulativne svote, razlika se tretira

kao preapsorbirani režijski troškovi, tj. kao više naplaćeni režijski troškovi. Kad je svota

stvarnih neizravnih troškova veća od kalkulativne svote, ta se razlika tretira kao

podapsorbirana (neapsorbirana) režija, odnosno kao nenaplaćeni neizravni troškovi.

(Belak 1995, str. 162)

2.2.9. Troškovi prema svrsi donošenja posebnih menadžerskih odluka

Prema svrsi donošenja posebnih menadžerskih odluka, troškove dijelimo na: (Belak

1995, str. 164)

· Opravdane i neopravdane,

· Izbježive i neizbježive troškove,

· Oportunitetne troškove,

· Transakcijske troškove,

· Interne cijene u ulozi troška te

· Troškove konkurentnosti.

Ova podjela temelji se na različitim pogledima menadžera na troškove te je važna u

procesu donošenja menadžerskih odluka.

Podjela troškova na opravdane i neopravdane posljedica je definiranja odgovornosti

15

menadžera za prekoračenje troškova u odnosu na planirane ili standardne troškove.

Opravdani troškovi su svi troškovi predviđeni proračunom kao i svi troškovi iznad te

svote koji su nastali kao posljedica povećanja proizvodnje iznad planirane, ili kao

posljedica određenih okolnosti na koje menadžment nije mogao utjecati. Neopravdani

troškovi su oni koji su nastali kao posljedica pogrešnih poslovnih odluka ili propuštanja

potrebnih zahvata u svezi s prethodnom kontrolom troškova. (Belak 1995, str. 164)

Podjela troškova na izbježive i neizbježive temelji se na mogućnostima menadžera da

poduzmu aktivnosti s ciljem redukcije ili smanjenja troškova. Ovakva podjela posebno

dolazi do izražaja kada se u poduzeću pojave teškoće u održavanju likvidnosti i

solventnosti. Tada se pribjegava redukciji izbježivih troškova po prioritetnoj skali.

Izbježivi troškovi su svi troškovi koji prekoračuju minimalne troškove za održavanje

određenog opsega proizvodnje. Neizbježivi su oni minimalni troškovi potrebni za

održavanje određenog opsega proizvodnje uključujući i troškove koji nastaju zbog

nekih zakonskih propisa i neovisni su o opsegu proizvodnje. (Belak 1995, str. 164)

Oportunitetni troškovi su, kako je objašnjeno ranije, troškovi uporabe svih resursa,

bez obzira kakvog oni bili karaktera. Oni predstavljaju usporednu mjeru pokrića fiksnih

troškova i ostvarenja eventualnog dobitka nakon pokrića varijabilnih troškova u slučaju

alternativne mogućnosti zarade. (Belak 1995, str. 164)

Transakcijski troškovi su troškovi tržišne razmjene koji obuhvaćaju informacijske

troškove nalaženja poslovnih partnera, troškove pregovaranja i izrade ugovora, troškove

kontrole provedbe ugovora te troškove koji nastaju eventualnim raskidom ugovora.

Veličina ovih troškova ovisi o nekim značajkama subjekata koji sudjeluju u procesu

razmjene te značajkama tržišnog okruženja unutar kojega se proces odvija. (Belak 1995,

str. 165)

Interne cijene u ulozi troškova su specifični troškovi određenog centra odgovornosti

kojim ga se tereti za interno nabavljene inpute. Interne cijene su specifične po tome što

su istodobno interni prihodi i interni troškovi neke tvrtke, ali različitih podjedinica te

tvrtke. Smisao internih cijena u ulozi troška je u tome što određeni centar odgovornosti,

16

koji predstavlja internog kupca, kroz proces razmjene sa centrom odgovornosti od kojeg

kupuje input nastoji sniziti internu cijenu i na taj način sniziti i ukupne troškove cijelog

društva. (Belak 1995, str. 165)

Troškovi konkurentnosti su troškovi održavanja konkurentnog položaja poduzeća.

Osnovni primjeri ovih troškova su troškovi proizvodnje na temelju kojih se određuju

prodajna cijena, zatim troškovi nužni za održanje kvalitete i dizajna proizvoda na

konkurentnoj razini, troškovi reklame i propagande, troškovi povećanja uporabne

vrijednosti proizvoda ili usluge i slični troškovi. S redukcijom ovih troškova menadžeri

moraju postupati vrlo oprezno, jer njihova redukcija ili povećanje značajno utječe na

dobit poduzeća. Smanjenje troškova konkurentnosti ispod optimalne razine može

dovesti do pada konkurentne sposobnosti pa posljedično i do pada dobitaka. Isto tako, i

povećano angažiranje ovih troškova redovito izaziva reakcije konkurenata koji brane

svoje tržišne pozicije. (Belak 1995, str. 165)

2.3. Pravila upravljanja troškova

Troškovi su važni za razvoj svakog poduzeća. Da bi shvatili značajnost troškova te ih

mogli kontrolirati potrebno je raspolagati sa velikom količinom informacija o njima.

Upravljanje troškovima može se definirati kao postizanje menadžerskih ciljeva na

temelju optimalnog angažiranja troškova.

Šire definirano, upravljanje troškovima obuhvaća: (Crnković-Stumpf str. 1)

• predviđanje, planiranje, budžetiranje i kontrolu troškova

• analize koje pokazuju ponašanje troškova ovisno o promjeni okolnosti u kojima su

nastali

• analizu uzroka odstupanja od predviđenih veličina

• zadržavanje troškova u prihvatljivim granicama

• osiguranje informacija menadžerima za izbor između alternativa u cilju postizanja

optimalnih ekonomskih rezultata.

17

Temeljni cilj upravljanja troškovima je postići što veću dugoročnu korist od ostvarenog

troška ili postići određeni menadžerski cilj uz što niže troškove bez dugoročnih

negativnih posljedica na rezultat poslovanja i konkurentsku poziciju poduzeća.

Ekonomska znanost i praksa dugo vremena bave se proučavanjem i primjenom

određenih metoda u upravljanju troškovima te nastojanjem da učinjeni troškovi donesu

maksimalne koristi. Kroz taj proces razvila su se i određena pravila i smjernice koje bi

pri tom trebalo uvažiti: (Jelić, 2010)

1) na dugi rok presudno je biti jeftiniji od konkurenata nudeći istu razinu

usluge/proizvoda ili nuditi više za istu cijenu

2) da bi mogli održavati konkurentnost svi troškovi moraju kontinuirano biti

osmišljeni, ali i kontinuirano se smanjivati

3) nužno je u svakom trenutku precizno pratiti stvarne troškove, prihode i profit za

svaki dio poslovanja

4) stvarne cijene i dobit za svaku uslugu/proizvod moraju biti uvijek poznati

(pogotovo vrijedi za odnose sa ključnim kupcima)

5) voditi računa o novčanom toku i izvorima likvidnosti

Praksa pokazuje da je čest izvor problema što odgovorne osobe u tvrtkama ne znaju

pravu strukturu troškova, kao ni razloge niti mjesto njihova nastajanja. Zato je vrlo

korisno što jasnije odrediti troškove po vrstama, proizvodima,ali i profitnim centrima.

Stalni napori u smanjivanju nepotrebnih troškova i povećanju proizvodnosti pružiti će

svakoj tvrtki komparativnu prednost na tržištu i mogućnost brzog prilagođavanja

tržišnim okolnostima, a to sve su preduvjeti uspješnog poslovanja. Krajnji cilj svakog

posla je maksimiziranje dobiti, a upravljanje troškovima i povećanje prihoda dva su

jednako važna alata koja su nam na raspolaganju.

18

3. TRGOVAČKI OBRT D & L

U ovom poglavlju govorimo o osnivanju trgovačkog obrta D & L i predmetu njegova

poslovanja te klasificiramo troškove po prirodnim troškovima.

3.1. Osnivanje i predmet poslovanja poduzeća

Trgovački obrt D&L, trgovina na veliko i malo povrćem i voćem – domaći Hrvatski

proizvodi, osnovan je 2000. godine sa sjedištem u Opatiji. U početku je obrt bio

registriran kao trgovina na malo i tranzit sa zaposlena dva djelatnika. Širenjem

poslovanja izvršena je doregistracija obrta sa djelatnošću trgovine na veliko te dolazi do

postepenog povećanja broja djelatnika u skladu sa obimom posla. Danas broji šest

stalno zaposlenih i po potrebi dvoje do troje sezonskih radnika.

Djelatnosti kojima se danas bavi Trgovački obrt D&L su:

· 47.11 - TRGOVINA NA MALO U NESPECIJALIZIRANIM

PRODAVAONICAMA PRETEŽNO HRANOM, PIĆIMA I DUHANSKIM

PROIZVODIMA

· 46.19 - POSREDOVANJE U TRGOVINI RAZNOVRSNIM PROIZVODIMA

· 96.09 - OSTALE OSOBNE USLUŽNE DJELATNOSTI, D. N.

· 46.90 - NESPECIJALIZIRANA TRGOVINA NA VELIKO

Njihova primarna djelatnost je trgovina na veliko poljoprivrednim proizvodima.

Prijevoz obavlja vlastitim prijevoznim sredstvima, kamionom i kombijima. Od ulaska

Hrvatske u Europsku uniju posluju i na europskom tržištu.

3.2. Troškovi trgovačkog obrta D & L

U obrtu D & L troškovi se vode po prirodnim vrstama u okviru razreda 4. Troškovi su

podijeljeni u 6 skupina i to troškovi sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova i

sitnog inventara, troškovi usluga, troškovi zaposlenih, troškovi amortizacije,

19

nematerijalni troškovi i troškovi financiranja. Kontni plan napravljen je u skladu sa

međunarodnim računovodstvenim standardima i prema definiranom računovodstvenom

planu RRIF-a (Revizija, računovodstvo i financije).

3.2.1. Troškovi sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova i sitnog

inventara

Sirovine i materijal su kratkotrajna imovina koja u proizvodnom procesu služe za

stvaranje proizvodnih dobara, za podmirenje osobnih i proizvodnih procesa dok su sitni

inventar razna pomagala za rad koja se koriste u proizvodnom procesu a vijek trajanja

im je do jedne godine i vrijednost manja od 3.500 kn.

U tablici 1. prikazana je struktura troškova uredskog materijala, radne odjeće i obuće,

trošak sitnog inventara, ambalaže i autoguma, trošak električne energije te goriva,

izražena u novcu.

Tablica 1. Troškovi sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova i sitnog inventara

Skraćeni naziv konta 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Uredski materijal 5.340,31 6.397,72 9.651,53 9.315,29 12.766,79

Radna odjeća i

obuća 612,88 1.028,45 3.031,95 6.073,90 1.440,20

Trošak sitnog

inventara, ambalaže

i auto guma

56.235,84 17.642,42 107.580,38 36.398,96 33.159,72

Trošak električne

energije 4.751,60 5.882,24 5.506,08 5.686,19 10.741,94

Gorivo 110.315,89 118.480,59 144.077,91 175.134,44 187.137,99

Ukupno 177.256,52 149.431,42 269.847,85 232.608,78 245.246,64

Izvor: Bruto bilanca trgovačkog obrta D & L 2009, 2010, 2011, 2012, 2013

U cijelom promatranom razdoblju troškovi goriva, a nakon njega i trošak sitnog

inventara, ambalaže i autoguma, prevladavaju u strukturi troškova što je očekivano s

20

obzirom na djelatnost obrta. Za prijevoz robe obrt koristi svoja vozila što utječe na

visinu troška goriva i autoguma.

Graf 1. Troškovi sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova i sitnog inventara

Izvor: Prema podacima iz Tablice 1.

Iz grafa 1. vidljivo je da svi troškovi imaju porast, osim troškova radne odjeće u 2013.

godini i troškova sitnog inventara, ambalaže i auto guma koji varira kroz promatrano

razdoblje.

Početkom suradnje sa trgovačkim lancem Plodine u 2011. godini utrošen je veliki iznos

za nabavu odgovarajuće ambalaže radi čega trošak sitnog inventara, ambalaže i auto

guma iznosi 107.580,38 kn što je više od 100% u odnosu na godine promatranog

razdoblja. Ukupni trošak također je veći nego u ostalim godinama promatranog

razdoblja.

U tablici 2. izraženi je pojedinačni udio troška u ukupnim troškovima sirovina i

materijala, energije, rezervnih dijelova i sitnog inventara.

0,00

50.000,00

100.000,00

150.000,00

200.000,00

250.000,00

300.000,00

2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Uredski materijal

Radna odjeća i obuća

Trošak sit.inv., amb. i auto

guma

Trošak el.energije

Gorivo

Ukupno

21

Tablica 2. Udio u ukupnim troškovima sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova

i sitnog inventara

Skraćeni naziv konta %

2009.

%

2010.

%

2011.

%

2012.

%

2013.

Uredski materijal 3,01 4,28 3,58 4,00 5,21

Radna odjeća i obuća 0,35 0,69 1,12 2,61 0,59

Trošak sitnog inventara, ambalaže i

auto guma 31,73 11,81 39,87 15,65 13,52

Trošak električne energije 2,68 3,94 2,04 2,44 4,38

Gorivo 62,24 79,29 53,39 75,29 76,31

Ukupno 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00


Najveći udio u troškovima u 2010. godini ima gorivo odnosno, 79,29%, iako se trošak u

odnosu na 2009. godinu povećao za samo 7,40% kada je udio samo 62% u troškovima.

Razlog tome je visoki trošak sitnog inventara, ambalaže i auto guma u 2009. radi kojeg

je smanjen udio drugih troškova u ukupnom trošku.

Graf 2. Udio u ukupnim troškovima sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova i

sitnog inventara


Kroz promatrano razdoblje manji udio odnosi se na trošak za uredski materijal,

0,00

10,00

20,00

30,00

40,00

50,00

60,00

70,00

80,00

% 2009. % 2010. % 2011. % 2012. % 2013.

Uredski materijal



guma

Trošak el.energije

Gorivo

22

električnu energiju a najmanji na radnu odjeću i obuću.

U 2011. godini velik udio u troškovima ima trošak ambalaže početkom suradnje sa

trgovačkim lancem Plodine radi nabave odgovarajuće ambalaže. Sama ambalaža iznosi

50% od troškova sitnog inventara, ambalaže i autoguma čiji je udio u materijalnim

troškovima 39,87%.

Ostali troškovi iz tablice su obzirom na iznose beznačajni u ukupnim troškovima i ne

utječu na sliku poslovanja. Udio troška električne energije je od 2,04% 2011. do 4,38%

2013. godine te uredski materijal od 3,01% 2009. do 5,21% 2013.godine. Najmanji dio

čini trošak radne odjeće od 0,35% 2009. do 2,61% 2012.godine.

Podaci iz tablice 3. prikazuju kretanje troškova u odnosu na prethodne godine.

Tablica 3. Indeksi kretanja troškova sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova i

sitnog inventara

Skraćeni naziv konta

Indeksi

kretanja

2010.

Indeksi

kretanja

2011.

Indeksi

kretanja

2012.

Indeksi

kretanja

2013.

Uredski materijal 119,80 150,86 96,52 137,05

Radna odjeća i obuća 167,81 294,81 200,33 23,71

Trošak sitnog inventara,

ambalaže i auto guma 31,37 609,78 33,83 91,10

Trošak električne

energije 123,79 93,61 103,27 188,91

Gorivo 107,40 121,60 121,56 106,85

Ukupno 84,30 180,58 86,20 105,43


Na osnovu podataka iz tablice 3. u sljedećem grafu jasno se vidi da je najviši indeks

kretanja je u 2011. godini, 609,78, odnosno porast 509,78% i odnosi se upravo na

trošak ambalaže potrebne za poslovanje.

23

Graf 3. Indeksi kretanja troškova sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova i

sitnog inventara


U odnosu na 2009. godinu trošak sitnog inventara, ambalaže i auto guma pao je za

68,63%, zatim je porastao za 509,78%, nakon čega opet pada za 66,17% u odnosu na

2011. godinu te 8,9% u odnosu na 2012. godinu. Trošak goriva slijedi porast kroz cijelo

razdoblje na što utječe i porast cijene goriva na tržištu.

3.2.2. Troškovi usluga

U tablici 4. prikazana je struktura troškova usluga u trgovačkom obrtu D & L. U tablici

5. njihov udio u ukupnim troškovima te dinamika kretanja troškova usluga u tablici 6..

U Trgovačkom obrtu D & L u troškove usluga spadaju usluge servisiranja prometnih

sredstava sa rezervnim dijelovima, poštanske i telekomunikacijske usluge, troškovi

zakupnina, trošak intelektualnih usluga i troškovi promidžbe.

0,00

100,00

200,00

300,00

400,00

500,00

600,00

700,00

Indeksi

kretanja

2010.

Indeksi

kretanja

2011.

Indeksi

kretanja

2012.

Indeksi

kretanja

2013.

Uredski materijal



guma

Trošak el.energije

Gorivo

Ukupno

24

Tablica 4. Troškovi usluga


Usluge servisiranja

prometnih sredstava

sa rezervnim

dijelovima

54.234,48 41.860,51 41.465,33 32.546,67 54.813,26

Poštanske i

telekomunikacijske

usluge

18.558,66 18.363,72 15.863,10 15.607,61 10.780,95

Troškovi zakupnina 103.332,49 80.493,64 84.318,75 72.909,26 91.425,91

Trošak

intelektualnih usluga 16.340,40 14.978,70 17.390,16 24.306,71 32.555,96

Troškovi

promidžbenog

materijala

112,00 155,86 0,00 600,00 0,00

Ukupno 192.578,03 155.852,43 159.037,34 145.970,25 189.576,08


Iznosi ukupnih troškova u periodu od 2009. do 2013. godine prvo sa 192.578,03 kn

prvo padaju na 155.852,43 kn, tada rastu na 159.037,34 kn, zatim opet padaju na

145.970,25 kn te opet naglo rastu na 189.576,08 kn. Troškovi poštanskih i

telekomunikacijskih usluga konstantno su u padu za razliku od ostalih troškova u

gornjoj tablici kji slijede trend padanja i rasta iznosa ukupnih troškova.

U sljedećoj tablici prikazani su pojedinačni udjeli u ukupnim troškovima usluga.

Najveći udio, čak 50% otpada na troškove zakupnina iako udio u ukupnim troškovima

radi povećanja ostalih troškova pada. Otprilike 20-28% čine usluge servisa prometnih

sredstava i rezervnih dijelova, a stalan porast u ukupnom trošku ostvaruje trošak

intelektualnih usluga, od 8,5% 2009. do 17,17% 2013.godine.

25

Tablica 5. Udio u troškovima usluga


2009.

%

2010.

%

2011.

%

2012.

%

2013.

Usluge servisiranja prometnih

sredstava sa rezervnim

dijelovima

28,16 26,86 26,07 22,30 28,91

Poštanske i telekomunikacijske

usluge 9,64 11,78 9,97 10,69 5,69

Troškovi zakupnina 53,66 51,65 53,02 49,95 48,23

Trošak intelektualnih usluga 8,49 9,61 10,93 16,65 17,17

Troškovi promidžbenog

materijala 0,06 0,10 0,00 0,41 0,00

Ukupno 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00


Troškovi intelektualnih usluga u prosjeku rastu kako u iznosu tako i u udjelima. Najveći

porast desio se u 2013. godini kada je radi anonimne neutemeljene prijave konkurencije

poreznoj službi bilo potrebno angažirati odvjetnički ured te platiti sudske troškove.

Graf 4. Udio u troškovima usluga


0,00

10,00

20,00

30,00

40,00

50,00

60,00

% 2009. % 2010. % 2011. % 2012. % 2013.



dijelovima Poštanske i telekomunikacijske

usluge

Troškovi zakupnina

Trošak intelektualnih usluga


materijala

26

Na poštanske i telefonske usluge otpada 5,69% 2013. do 11,78% 2010. godine. Iznos

troška iz godine u godinu pada radi sve povoljnijih ponuda na tržištu

telekomunikacijskih operatera. Zanemarivi iznosi odnose se na trošak promotivnog

materijala.

Tablica 6. Indeksi kretanja troškova usluga


Indeksi

kretanja

2010.

Indeksi

kretanja

2011.

Indeksi

kretanja

2012.

Indeksi

kretanja

2013.



dijelovima

77,18 99,06 78,49 168,41

Poštanske i telekomunikacijske

usluge 98,95 86,38 98,39 69,07

Troškovi zakupnina 77,90 104,75 86,47 125,40

Trošak intelektualnih usluga 91,67 116,10 139,77 133,94


materijala 139,16 - - -

Ukupno 80,93 102,04 91,78 129,87


U prethodnoj tablici iskazani su indeksi kretanja troškova usluga. Troškovi usluga

servisiranja prometnih sredstava sa rezervnim dijelovima u odnosu na prethodne godine

padaju te 2013. godine naglo rastu za 68,41% u odnosu na 2012. godinu. Razlog tomu

je trošak popravka vozila radi prometne nesreće.

Troškovi poštanskih i telekomunikacijskih usluga također su u padu. Trošak

intelektualnih usluga raste od 16 do 33% u odnosu na prethodne godine.

27

3.2.3. Troškovi zaposlenih

Troškovi zaposlenih sastoje se od redovitih mjesečnih plaća zaposlenim djelatnicima te

ostalih doprinosa koji se izdvajaju i to doprinosi iz plaća, doprinosi na plaću za

zdravstveno osiguranje, doprinosi na plaću za zapošljavanje i doprinosi na plaću za

ozljede na radu.

Tablica 7. Troškovi zaposlenih

Skraćeni naziv

konta 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Ukalkulirane neto

plaće 197.000,31 207.635,06 185.588,77 196.173,99 231.960,85

Doprinosi iz plaća 61.938,69 64.766,64 57.461,88 49.719,21 60.178,15

Doprinosi na plaću 42.863,56 45.121,75 40.073,37 36.766,44 42.639,82

Ukupno 301.802,56 317.523,45 283.124,02 282.659,64 334.778,82


Plaća je cijena rada zaposlenih osoba. Bruto plaća određuje se ugovorom o radu između

poslodavca i zaposlenih djelatnika čime se obvezuju poštovati uvjete potpisane

ugovorom. U 2011. i 2012. godini ukupni troškovi plaće niži su nego ostalih godina radi

manjeg broja djelatnika koji se opet povećava u 2013. godini.

Tablica 8. Udio u troškovima zaposlenih

Skraćeni naziv konta % 2009. % 2010. % 2011. % 2012. % 2013.

Ukalkulirane neto plaće 65,27 65,39 65,55 69,40 69,29

Doprinosi iz plaća 20,52 20,40 20,30 17,59 17,98

Doprinosi na plaću 14,20 14,21 14,15 13,01 12,74

Ukupno 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00


Najveći udio u troškovima zaposlenih zauzimaju neto plaće i to 65 do 69% od ukupnih

28

troškova. U 2012. g. udio se povećava radi smanjenja doprinosa za zdravstveno

osiguranje sa 15% na 13%.

Tablica 9. Indeksi kretanja troškova zaposlenih

Skraćeni naziv

konta

Indeksi

kretanja 2010.

Indeksi

kretanja 2011.

Indeksi

kretanja 2012.

Indeksi

kretanja 2013.

Ukalkulirane neto

plaće 105,40 89,38 105,70 118,24

Doprinosi iz plaća 104,57 88,72 86,53 121,04

Doprinosi na

plaću 105,27 88,81 91,75 115,97

Ukupno 105,21 89,17 99,84 118,44


Trošak plaće je 2010. godine u odnosu na 2009. narastao za 5,21%, a 2011. u odnosu na

2010. godinu smanjio se za 10,83%, 2012. godine se također smanjio za manje od 0,5%

da bi u 2013. godini narastao za 18,44%.

Mjesečni prosječni trošak po zaposlenom računa se dijeljenjem prosječnih godišnjih

troškova zaposlenih na 12 mjeseci i na prosječni broj zaposlenih u godini. U 2009.

godini radnici su imali najniže plaće u promatranom periodu.

Tablica 10. Mjesečni prosječni trošak po zaposlenom


Broj zaposlenih 6 6 5 5 6

Ukalkulirane neto plaće 2.736,12 2.883,82 3.093,15 3.269,57 3.221,68

Doprinosi iz plaća 860,26 899,54 957,70 828,65 835,81

Doprinosi na plaću 595,33 626,69 667,89 612,77 592,22

Ukupno 4.191,70 4.410,05 4.718,73 4.710,99 4.649,71


29

Indeksi kretanja mjesečnog prosječnog troška po zaposlenom ne slijede trend kretanja

ukupnih godišnjih troškova zaposlenih upravo iz razloga što je različit broj zaposlenih

osoba po godinama.

Zaposlenicima je u svim godinama promatranog perioda isplaćivana minimalna

zakonska bruto plaća koja je u prvoj polovici 2009. godine iznosila je 2.747,00 kn, u

drugoj polovici 2009. pa sve do 01.06.2013. godine 2.814,00 kn te je od 1.06.2013. do

kraja 2013. iznosila 2.984,78 kn.

Obrtnici, obveznici poreza na dobit, imaju pravo sebi isplatiti poduzetničku plaću.

Vlasnik obrta iskoristio je svoje zakonsko prave te je sebi isplaćivao plaću u visini

minimalne poduzetničke plaće koja se utvrđuje svake godine. Poduzetnik-obrtnik sam

obračunava i uplaćuje propisane doprinose i poreze. Tako je propisana poduzetnička

plaća u 2009. godini iznosila 8.206,00 kn, u 2010. godini 8.487,60 kn, u 2011. godini

8.422,70 kn, u 2012. godini 8.531,60 kn, u 2013. godini 8.653,70 kn. Njegova plaća

utječe na visinu prosječne mjesečne plaće svih radnika.

Tablica 11. Indeksi kretanja mjesečnog prosječnog troška po zaposlenom

Skraćeni naziv

konta

Indeksi

kretanja 2010.

Indeksi

kretanja 2011.

Indeksi

kretanja 2012.

Indeksi

kretanja 2013.

Ukalkulirane neto

plaće 105,40 107,26 105,70 98,54

Doprinosi iz plaća 104,57 106,47 86,53 100,86

Doprinosi na

plaću 105,27 106,57 91,75 96,65

Ukupno 105,21 107,00 99,84 98,70


Mjesečni trošak po zaposlenom u 2010 godini raste za 5,21%, 2011. godine 7% te u

2012. i 2013. godini pada za 0,16% i 1,30%. Nešto različit, ali vrlo sličan indeks

kretanja imaju i pojedinačni troškovi tj. ukalkulirane neto plaće, doprinosi iz plaće i

doprinosi na plaću.

30

3.2.4. Troškovi amortizacije

Amortizacija se obračunava godišnje. To je postupno umanjivanje vrijednosti imovine

prema postupku predviđenom zakonom. Najraširenija je linearna amortizacija koja se

koristi u obrtu D & L, a prema kojoj je iznos godišnje amortizacije uvijek jednak.

Iako je zakonski moguće udvostručiti amortizacijsku stopu i na taj način, zbog većeg

troška, amortizacijom umanjiti poreznu osnovicu pa sami time platiti manje poreza na

dobit, trgovački obrt D & L koristi linearnu stopu amortizacije jer će tako u većem broju

sljedećih godina umanjivati porezne osnovice.

Sljedeća tablica prikazuje troškove amortizacije i indeks kretanja kroz godine.

Tablica 12. Troškovi amortizacije


Amortizacija opreme 91.801,28 76.194,25 61.017,43 64.788,01 85.933,24


Kako se vrijednost imovine umanjuje tako je i osnovica za amortizaciju sve manja a s

njom i iznos troška amortizacije. U obrtu D & L vrijednost dugotrajne imovine

umanjuje se od 2009. do 2012. godine te se i iznos amortizacije smanjuje u tom

vremenu.

Tablica 13. Indeksi kretanja troškova amortizacije

Skraćeni naziv

konta

Indeksi

kretanja 2010.

Indeksi

kretanja 2011.

Indeksi

kretanja 2012.

Indeksi

kretanja 2013.

Amortizacija

opreme 83,00 80,08 106,18 132,64


31

Budući da su 2012. godine nabavljena neka nova dugotrajna imovina iznos amortizacije

je 2013. godine rapidno porasla za 32% u odnosu na 2012. godinu.

3.2.5. Nematerijalni troškovi – ostali

Tablica 14. prikazuje naknade troškova radnika i ostala prava radnika koja spadaju u

nematerijalne troškove. Sastoji se od troškova prijevoza radnika, dnevnica i troškova

službenog puta, božićnica i darova djeci do 15. godine života te troškovi zdravstvenih

pregleda.

Tablica 14. Naknade troškova radnika i ostala prava radnika


Troškovi prijevoza

zaposlenicima 30.672,00 42.785,98 34.080,00 35.211,00 38.614,00

Dnevnice i troškovi

službenog puta 22.480,00 22.955,00 22.100,00 23.885,00 24.905,00

Božićnice i darovi djeci

do 15 godina 15.000,00 0,00 8.000,00 8.000,00 0,00

Trošak zdravstvenih

pregleda zaposlenih 1.317,00 1.230,00 1.074,00 957,00 942,00

Ukupno 69.469,00 66.970,98 65.254,00 68.053,00 64.461,00


Iznos troškova prijevoza zaposlenicima ovisi o broju radnika zaposlenih u obrtu i

zauzima najveći udio u ukupnim troškovima. Odnosi se na troškove prijevoza radnika

na posao i s posla. To su izdaci u visini cijene mjesečne pokazne karte koji se nisu bitno

mijenjali u promatranom periodu. Oni čine od 44,15% u 2009. godini do 63,89% u

2010. godini ukupnih prikazanih troškova ovisno i o udaljenosti s kojih putuju. U 2010.

godini troškovi prijevoza zaposlenicima rastu za 39,50%. U 2011. godini u odnosu na

prethodnu troškovi prijevoza zaposlenicima padaju za 20,35% te zatim opet rastu do

kraja promatranog razdoblja.

32

Tablica 15. Udjeli naknada troškova radnika i ostala prava radnika


2009.

%

2010.

%

2011.

%

2012.

%

2013.

Troškovi prijevoza

zaposlenicima 44,15 63,89 52,23 51,74 59,90


službenog puta 32,36 34,28 33,87 35,10 38,64


do 15 godina 21,59 0,00 12,26 11,76 0,00


pregleda zaposlenih 1,90 1,84 1,65 1,41 1,46

Ukupno 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00


Tablica 16. Indeksi kretanja naknada troškova radnika i ostala prava radnika


Indeksi

kretanja

2010.

Indeksi

kretanja

2011.

Indeksi

kretanja

2012.

Indeksi

kretanja

2013.

Troškovi prijevoza

zaposlenicima 139,50 79,65 103,32 109,66


službenog puta 102,11 96,28 108,08 104,27


do 15 godina 0,00 - 100,00 0,00


pregleda zaposlenih 93,39 87,32 89,11 98,43

Ukupno 96,40 97,44 104,29 94,72


Dnevnice i putni troškovi ustalili su se na 32 do 35% s iznimkom u 2013. godini kad je

ljeti bio učestali prijevoz prometa trajektom na Rab. Tada je udio troškova porastao na

33

38%. Ovi troškovi prate trend povećavanja i smanjivanja troškova prijevoza

zaposlenicima. Tako u svim godinama u odnosu na prethodne rastu, osim u 2011.

godini kada se smanjuju.

Poslodavac je u 2009. godini isplatio zakonski maksimum božićnica i darova. U 2011. i

2012. godini pola iznosa, dok je u 2010. i 2013. godini uskratio isplatu tih nagrada. Iako

ovi troškovi ne zauzimaju većinski dio u ukupnim troškovima uvelike utječi na njih, kao

i trošak zdravstvenih pregleda koji izgleda zanemarivo s obzirom da njegov udio iznosi

od 1,4 do 1,9 % u troškovima i konstantno se smanjuje u odnosu na prethodne godine.

S obzirom da troškovi prijevoza zaposlenicima te dnevnice i troškovi službenog imaju

tendenciju rasta a ukupni nematerijalni troškovi tendenciju pada možemo zaključiti da

na njih uvelike utječu upravo troškovi za božićnice i darove djeci do 15 godina te trošak

zdravstvenih pregleda zaposlenih.

Sljedeće tablice prikazuje ostale nematerijalne troškove i njihove udjele. Pod ostali

nematerijalni troškovi mislimo na: premije za osiguranja vozila, troškove registracije

vozila, troškove autoputa, tunela parkiranja i slično, naknade za usluge banke, darivanja,

doprinose turističkoj zajednici i doprinose obrtničkoj komori i naknade šumama,

članarine, novčane kazne za prekršaje, vrijednost usklađivanja potraživanja od kupaca,

porez na tvrtku i motorna vozila te ostale troškove poslovanja.

34

Tablica 17. Ostali nematerijalni troškovi


Premija osiguranja 16.896,91 19.251,43 12.060,43 11.521,58 18.335,95

Troškovi registracije

vozila 7.692,19 8.503,63 8.979,26 8.430,90 9.865,54

Trošak autoputa, tunela

parkiranja i slično 33.411,42 31.795,16 41.773,90 43.889,00 69.925,84

Naknade za usluge

banke 6.594,51 6.934,69 6.542,82 6.189,23 9.438,49

Darivanja 0,00 0,00 1.285,00 650,00 2.150,00

Doprinosi turističkoj

zajednici i doprinos

obrtničkoj komori i

naknade šumama,

članarine

2.541,14 2.604,60 2.012,04 3.003,39 4.143,97

Novčane kazne za

prekršaje 2.100,00 0,00 0,00 700,00 0,00

Vrijednost usklađivanja

potraživanja od kupaca 0,00 0,00 75.532,19 0,00 0,00

Porez na tvrtku i

motorna vozila 1.853,15 1.900,00 1.927,29 1.900,00 2.000,00

Ostali troškovi

poslovanja 2.247,64 7.139,20 2.906,58 4.003,00 17.038,87

Ukupno 73.336,96 78.128,71 153.019,51 80.287,10 132.898,66


Među ovim troškovima možemo izdvojiti troškove autoputa, tunela i parkiranja koji

iznose od 45 do 55% udjela u troškovima. U 2013 godini trošak autoputa, tunela

parkiranja i slično povećao se za 59,32 % iz razloga što se u ljetnim mjesecima često

koristio prijevoz trajektom u svrhu dostave robe na otoke.

35

Tablica 18.Udjeli ostalih nematerijalnih troškova


2009.

%

2010.

%

2011.

%

2012.

%

2013.

Premija osiguranja 23,04 24,64 7,88 14,35 13,80

Troškovi registracije vozila 10,49 10,88 5,87 10,50 7,42

Trošak autoputa, tunela

parkiranja i slično 45,56 40,70 27,30 54,67 52,62

Naknade za usluge banke 8,99 8,88 4,28 7,71 7,10

Darivanja 0,00 0,00 0,84 0,81 1,62

Doprinosi turističkoj zajednici

i doprinos obrtničkoj komori i

naknade šumama, članarine

3,47 3,33 1,31 3,74 3,12

Novčane kazne za prekršaje 2,86 0,00 0,00 0,87 0,00

Vrijednost usklađivanja

potraživanja od kupaca 0,00 0,00 49,36 0,00 0,00

Porez na tvrtku i motorna

vozila 2,53 2,43 1,26 2,37 1,50

Ostali troškovi poslovanja 3,06 9,14 1,90 4,99 12,82

Ukupno 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00


Značajan udio čine i troškovi osiguranja i registracije prometnih vozila što je i

očekivano jer obrt obavlja sav prijevoz vlastitim prijevoznim sredstvima. Troškovi

premije osiguranja i registracije vozila ovise o broju vozila, vrsti vozila i njihovom

karakteristikama te potrebama za dodatnim vrstama osiguranja vezanim za djelatnost

obrta kao što su osiguranje prijevozničke odgovornosti, robe u prijevozu... Nakon

troškova autoputa, tunela parkiranja i slično ovi troškovi zauzimaju nešto veći udio u

ukupnim troškovima od ostalih.

U ovoj tablici moramo spomenuti i trošak otpisa vrijednosno usklađenih ali nenaplativih

potraživanja u 2011. godini koja su se morala prethodno i utužiti. Porez na tvrtku i

motorna vozila te slični porezi koji ne ovise o dobitku su neznatno promjenjivi kroz

36

promatrane godine te učestvuju od 1,5 do 2,5% u ukupnim troškovima.

3.2.6. Troškovi financiranja

Iduće tablice prikazuju troškove financiranja i udjele kamata u odnosu na ukupnu

kamatu te indeks kretanja kamata.

Tablica 19. Troškovi financiranja


Kamate 13.342,81 10.348,94 6.739,29 3.632,88 293,87


Troškovi financiranja nastaju kao rezultat financijskih aktivnosti, odnosno pribavljanja,

korištenja i vraćanja financijskih sredstava. Tu spadaju: kamate, tečajne razlike,

smanjenje vrijednosti dugoročnih i kratkoročnih financijskih ulaganja i pokrivanje

negativnog salda revalorizacijskih zaliha.

Tablica 20. Indeksi kretanja troškovi financiranja i udjeli u ukupnim troškovima

financiranja

Skraćeni

naziv

konta

Indeksi

kretanja

2010.

Indeksi

kretanja

2011.

Indeksi

kretanja

2012.

Indeksi

kretanja

2013.

%

2009.

%

2010.

%

2011.

%

2012.

%

2013.

Kamate 77,56 65,12 53,91 8,09 38 29 19 10 0,80


U 2008. godini trgovački obrt D & L nabavio je kombi FIAT DUCATO na Ugovor o

financijskom leasingu. Kamate u 2009. godini iznose 38%, u 2010. godini 29%, u 2011.

godini 19%, u 2012.godini 10%, te u 2013.godini, kada je leasing otplaćen, samo 0,8%

ukupnih troškova financiranja.

37

4. ANALIZA POSLOVANJA TRGOVAČKOG OBRTA D & L

U prvom dijelu ovog poglavlja analiziramo prihode, rashode i financijski rezultat

trgovačkog obrta D & L. U drugom dijelu izračunavamo financijske pokazatelje

poslovanja.

4.1. Analiza prihoda, rashoda i financijskog rezultata

Kako bi smo pokazali financijski rezultat trgovačkog obrta D & L moramo izvršiti

usporedbu prihoda i rashoda u promatranim godinama.

Financijski rezultat, pozitivan ili negativan, najznačajniji je segment poslovanja

poduzeća i predstavlja razliku ukupnih prihoda i ukupnih rashoda odnosno troškova

koje poduzeće ostvari u određenom razdoblju, a cilj svakog poduzeća je ostvariti

pozitivan poslovni rezultat. Budući da financijski rezultat nastaje kao razlika prihoda i

rashoda bitni su svi čimbenici koji utječu na veličinu i dinamiku kretanja istih.

Obzirom na primarnu djelatnost obrta najveći izvor prihoda odnosi se na poslovni

prihod i to prihod od prodaje robe na veliko, čak 80 do 90% ukupnog poslovnog

prihoda. Zatim na prihod od prodaje robe na malo, ostalih 10 do 20%. Ukupan poslovni

prihod konstantno raste kroz promatrano razdoblje, osim u 2012. godini kada pada kao i

prihod od prodaje robe na veliko. U 2013. godini radi proširenja poslovanja i na zemlje

EU pojavljuje se i prihod od prodaje dobara u EU koji zauzima 1,9% ukupnih poslovnih

prihoda. U narednim godinama očekuje se i porast tog prihoda kao i udjela u ukupnim

poslovnim prihodima. Iznosi financijskih i ostalih prihoda, gledajući iznose u odnosu na

poslovne prihode, su zanemarivi.

38

Tablica 21. Struktura i dinamika prihoda, rashoda i financijskog rezultata


2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Prihod od

prodaje robe

na veliko 2.285.085,38 2.868.813,96 3.501.538,53 3.032.751,83 4.145.643,00

Prihod od

prodaje robe

na malo 616.400,76 408.123,29 409.179,04 331.274,06 332.344,19

Prihod od

prodaje

dobara u EU 0,00 0,00 0,00 0,00 86.885,60

POSLOVNI

PRIHODI 2.901.486,14 3.276.937,25 3.910.717,57 3.364.025,89 4.564.872,79

FINANCIJSK

I PRIHODI 1.284,36 161,07 3.795,81 658,40 326,18

OSTALI

PRIHODI 0,00 0,00 7.133,79 5.500,36 9.095,44

UKUPNI

PRIHODI 2.902.770,50 3.277.098,32 3.921.647,17 3.370.184,65 4.574.294,41

POSLOVNI

RASHODI 3.095.883,98 3.080.621,36 3.645.501,29 3.345.853,14 4.578.715,21

FINANCIJSK

I RASHODI 13.342,81 10.348,94 6.739,29 3.632,88 293,87

OSTALI

RASHODI 1.183,00 18,32 0,00 25,59 0,00

UKUPNI

RASHODI 3.110.409,79 3.090.988,62 3.652.240,58 3.349.511,61 4.579.009,08

DOBIT

PRIJE

OPOREZIV

ANJA

-207.639,29 186.109,70 269.406,59 20.673,04 -4.714,67

Izvor: Račun dobiti i gubitaka trgovačkog obrta D & L 2009, 2010, 2011, 2012, 2013

Kako su poslovni prihodi najveći tako i poslovni rashodi imaju najveći udio u ukupnim

rashodima, preko 99% kroz sve promatrane godine, i imaju tedenciju rasta udjela u

ukupnim rashodima iz godine u godinu. Udjeli financijskih rashoda se smanjuju, a ostali

iznose manje od 0,04%.

39

U 2009. godini došlo do promjene metode utvrđivanja porezne osnovice. Naime,

trgovački obrt D & L u 2008. godini ostvario je promet veći od 2 miliona kuna bez

PDV-a i prema Zakonu o porezu na dobit morao je prijeći iz obveznika poreza na

dohodak u obveznika na porez na dobit. U vođenju poslovnih knjiga također je došlo do

promjena te se prema propisima o računovodstvu za poduzetnike počelo primjenjivati

dvojno knjigovodstvo. U 2009. godini sastavlja se početna bilancu te na kraju te godine

izvršava korekcija dobiti/gubitka na osnovu koje je gubitak 83.000 kn a ne 207.000

kako je vidljivo u tablici.

Tablica 22. Korigirani gubitak

OSTVARENI GUBITAK -207.639,29

STAVKE POVEĆANJA DOBITKA

1. Potraživanja od kupaca umanjena za PDV 230906,06-41.638,83 189.267,23

2. Zalihe robe 7.554,11

UKUPNO STAVKE POVEĆANJA 196.821,34

STAVKE SMANJENJA DOBITKA

1. Obveze prema dobavljačima

- 70% troškova osobnih automobila i drugih sredstava za osobni

prijevoz bez PDV-a i 30% vlastite potrošnje 595,00 x 0,7%-75,10 341,40

ostale obveze prema dobavljačima smanjenje za PDV 52.692,95

2. Obveze za plaće i doprinose 19.333,64

UKUPNO STAVKE SMANJENJA 72.367,99

KORIGIRANI GUBITAK U 2009. -83.185,94

U 2010. godini obrt ostvaruje veliku dobit u odnosu na ostale godine, a 2011. godini još

za 44% veću. Ta kulminacija vezana je za poslovni odnos sa Plodinama. Međutim,

trgovački lanac iskorištava svoj monopolistički položaj te zahtjeva 6% godišnje zarade

obrta i financiranje svojih vlastitih projekata kao uvjet poslovanja. Ne želeći pristati na

takve ucjene poslovni odnos prestaje te se obrt okreće poslovanju sa manjim ali

sigurnijim poslovnim partnerima.

U 2012. godini promet u odnosu na 2011. pada za 14% a dobit za čak 92%. Iako je

40

2013. godini prihod porastao za 35,73%, zbog velikog porasta rashoda od 36,71 %

dobit nije slijedila taj niz već je godina završila sa gubitkom.

Graf 5. Dobit prije oporezivanja

Izvor: Prema podacima iz Tablice 21. i Tablice 22.

Analizirajući poduzeće zaključujemo da je najlošije poslovalo u 2009. godini bez obzira

na korigirani dobitak. Najbolje poslovanje i najveća dobit bila je u 2011. godini što

potkrepljuje činjenica da je ostvaren najbolji financijski rezultat. u odnosu na prethodnu

godinu ukupni prihodi su povećani za 19,67%, a dobit za 44,76% bez obzira na

povećanje ukupnih rashoda za 18,16% u odnosu na 2010. godinu.

Prihod od prodaje čine 100% poslovnih prihoda, a poslovni rashodi u strukturi ukupnih

rashoda sudjeluju sa 100%.

4.2. Financijski pokazatelji poslovanja

Pokazatelji uspješnosti poslovanja mogu dati dobar pregled poslovanja poduzeća i

naglasiti njegove slabosti i snage. Obično se promatraju kao nositelji informacija

potrebnih za upravljanje poslovanja i razvojem poduzeća. Izračunavaju se na način da

se jedna ekonomska veličina stavlja u odnos sa drugom ekonomskom veličinom.

-100.000,00

-50.000,00

0,00

50.000,00

100.000,00

150.000,00

200.000,00

250.000,00

300.000,00

2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA

DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA

41

Uspješnost poslovanja ocjenjuje se na osnovu pokazatelja ekonomičnosti, rentabilnosti,

likvidnosti, financijske slabosti i zaduženosti.

4.2.1. Ekonomičnost

Najčešći pokazatelji su ekonomičnost ukupnog poslovanja, ekonomičnost poslovnih

aktivnosti, ekonomičnost financiranja, ekonomičnost izvanrednih aktivnosti.

U sljedećoj tablici analizirati ćemo ekonomičnost ukupnog poslovanja i ekonomičnost

poslovanja prodaje za period poslovanja od 2009. do 2013. godine.

Tablica 23. Pokazatelji ekonomičnosti

FORMULA 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Ekonomičnost ukupnog

poslovanja

ukupni prihodi/ ukupni

rashodi 0,93 1,06 1,07 1,01 1,00

Ekonomičnost poslovanja prodaje

prihod poslovne aktivnosti/

rashodi poslovne aktivnosti 1,32 1,47 1,48 1,37 1,29

Izvor: Račun dobiti i gubitaka trgovačkog obrta D & L 2009, 2010, 2011, 2012, 2013

Tablica 24. Indeksi kretanja pokazatelja ekonomičnosti

Indeksi

kretanja

2010.

Indeksi

kretanja

2011.

Indeksi

kretanja

2012.

Indeksi

kretanja

2013.

Ekonomičnost ukupnog poslovanja

113,60 101,28 93,71 99,28

Ekonomičnost poslovanja prodaje

110,59 100,76 92,55 94,76


Pokazatelji ekonomičnosti mjere odnos prihoda i rashoda. Pokazuju koliko se prihoda

ostvari po jedinici rashoda. Ako je vrijednost pokazatelja manja od 1, to znači da

poduzeće ostvaruju gubitak.

Iz tablice je vidljivo da trgovački obrt D & L za jednu kunu troškova u ukupnom

poslovanju u 2009. godini ostvaruje gubitak od 0,07 kn, ostalih godina ostvaruje

42

prihode u iznosu od 1,01 do 1,07. U 2013. godini posluje granično ekonomično tj.

rashodi su jednaki prihodima. Kod ekonomičnosti poslovanja pokazatelji nam govore da

poduzeće posluje ekonomično kroz sve godine koje analiziramo.

Indeksi kretanja kod oba pokazatelja kazuju da ekonomičnost raste u 2010. godini u

odnosu na 2009. za 13,6 odnosno 10,59%, zatim 2011. godine ostvaruje puno manji

rast, 1,28 odnosno 0,76%, da bi 2012. i 2013. godine ekonomičnost padala.

4.2.2. Zaduženost

Najčešći pokazatelji zaduženosti su koeficijent zaduženosti, koeficijent vlastitog

financiranja, odnos duga i glavnice, stupanj pokrića.

Pokazatelji zaduženosti pokazuju strukturu kapitala i putove kojima poduzeće financira

svoju imovinu. Određuju stupanj korištenja financijskih sredstava za koja se firma

zadužila. Pokazatelj zaduženosti uspoređuje ukupne obveze (dugovanje) sa ukupnom

imovinom, pokazuje do koje mjere poduzeće koristi zaduživanje kao oblik financiranja

tj. do koje se granice poduzeće financira iz tuđih izvora odnosno koliki je postotak

imovine nabavljan zaduživanjem. Ona ne mora biti ukoliko je stupanj zaduženosti pod

kontrolom, a posuđena sredstva se koriste na pravi način. Može rezultirati porastom

povrata na investirano.

Tablica 25. Pokazatelji zaduženosti

FORMULA 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Koeficijent

zaduženosti ukupne obveze/

ukupna imovina 0,74 0,59 0,35 0,44 0,41

Izvor: Bilanca trgovačkog obrta D & L 2009, 2010, 2011, 2012, 2013

Tablica 26. Indeksi kretanja pokazatelja zaduženosti

Indeksi

kretanja 2010.

Indeksi

kretanja 2011.

Indeksi

kretanja 2012.

Indeksi

kretanja 2013.

Koeficijent

zaduženosti 79,46 60,13 123,39 94,71


43

Vidljivo je da je u trgovačkom obrtu D & L koeficijent zaduženosti manji u posljednjim

godinama iz razloga što se zaduženje kod leasing kuće postepeno otplaćuje, zadnja

otplata je u 2013. godini.

Što je veći odnos duga i imovine, veći je financijski rizik (rizik da neće biti u

mogućnosti vratiti dug), a što je manji, niži je financijski rizik. U pravilu bi vrijednost

koeficijenta zaduženosti trebala biti 0,5 ili manja. U obrtu zaduženost je jedino u 2009. i

2010. godini veća od granice.

4.2.3. Likvidnost

Najčešći pokazatelji likvidnosti su koeficijent tekuće likvidnosti, koeficijent ubrzane

likvidnosti, koeficijent trenutne likvidnosti, koeficijent financijske stabilnosti, neto

obrtni kapital.

Pokazatelj likvidnosti pokazuju sposobnost poduzeća da u svakom trenutku podmiri

svoje dospjele kratkoročne obveze tj. svojstvo imovine ili njezinih pojedinih dijelova da

se mogu pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokriće preuzetih obveza. Poduzeća u svom

poslovanju teže ka očuvanju likvidnosti odnosno sposobnosti da pravovremeno

podmiruju svoje obveze. Uspoređuju kratkoročne obveze s kratkoročnim izvorima

dostupnima za podmirivanje kratkoročnih obveza.

U tablici je vidljivo da trgovački obrt D & L ima koeficijent tekuće likvidnosti veći od

1,5 što govori da ima dovoljno kratkotrajne imovine za podmirenje svojih obveza, osim

u 2009. godini kada je on 1,12. U razdoblju od 2009. do 2010. on raste u odnosu na

prethodne godine, zatim u 2012. godini u odnosu na 2011. pada za 28,97% te opet u

2013. u odnosu na prethodnu godinu raste 5,14%.

Koeficijent tekuće likvidnosti mjeri sposobnost poduzeća da podmiri svoje kratkoročne

obveze. On je pokazatelj likvidnosti najvišeg stupnja jer u odnos dovodi pokriće i

potrebe za kapitalom u roku od 1 godine. Ako je manji od 1.5 poduzeće može ostati bez

sredstava za podmirenje kratkoročnih obveza.

44

Tablica 27. Pokazatelj likvidnosti

FORMULA 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

koeficije

nt tekuće likvidnos

ti

kratkotrajna

imovina/

kratkoročne obveze

1,12 1,65 2,99 2,12 2,23

koeficije

nt tekuće likvidnos

ti

kratkotrajna

imovina -

zalihe/

kratkoročne obveze

1,05 1,59 2,91 2,04 2,12

koeficije

nt

trenutne

likvidnos

ti

novac/

kratkoročne obveze

0,01 0,16 1,42 0,07 0,23

koeficije

nt

financijs

ke

slabosti

dugotrajna

imovina/

kapital+dugoročne obveze

2,02 1,88 2,07 7,15 -

neto

obrtni

kapital

kratkotrajna

imovina -

kratkoročne obveze

41.219,7

5

238.838,

61

470.609,

00

452.804,

62

460.140,

99

Izvor: Bilanca trgovačkog obrta D & L 2009, 2010, 2011, 2012, 2013

Tablica 28. Indeksi kretanja pokazatelja likvidnosti

Indeksi

kretanja 2010.

Indeksi

kretanja 2011.

Indeksi

kretanja 2012.

Indeksi

kretanja 2013.

koeficijent tekuće likvidnosti

147,48 180,39 71,03 105,14

koeficijent tekuće likvidnosti

151,16 182,36 70,19 103,85

koeficijent trenutne

likvidnosti 2.249,14 902,23 5,18 314,34

koeficijent

financijske slabosti 93,06 110,12 345,22 -

neto obrtni kapital 579,43 197,04 96,22 101,62


45

Obračunati koeficijenti ubrzane likvidnosti iz tablice kazuju nam da poduzeće ima

dovoljno kratkoročne imovine da podmiri dospjele obveze, a bez prodaje zaliha. Svi

imaju veću vrijednost od 1 koja je poželjna vrijednost. Preporučena minimalna

vrijednost je 0.9.

Koeficijent trenutne likvidnosti je dobar pokazatelj u slučaju da potraživanja čine

većinu kratkotrajne imovine kao što čine u ovom slučaju gdje su koeficijenti jako mali u

svim godinama osim u 2011. godini kada je iznos novca u blagajni bio jako visok u

odnosu na ostale godine radi redovitije naplate potraživanja od strane kupaca.

Koeficijenti financijske stabilnosti su za sve prikazane godine veći od 1 znači da je

dugotrajna imovina financirana iz kratkoročnih obveza.

Koncept upravljanja obrtnim kapitalom obuhvaća određivanje oblika kratkoročnog

financiranja kratkotrajne imovine te dugoročnog financiranja za onaj dio kratkotrajne

imovine koji treba biti dugoročno prisutan u poslovanju poduzeća. Obrtni kapital uvjet

je likvidnosti i financijske stabilnosti poduzeća.

4.2.4. Rentabilnost (Profitabilnost)

Pokazatelji profitabilnosti su odnosi koji povezuju profit s prihodima iz prodaje i

investicijama, a ukupno promatrani pokazuju ukupnu učinkovitost poslovanja poduzeća.

Upravo se analiza profitabilnosti poslovanja poduzeća svrstava se u najvažnije dijelove

financijske analize. Pokazatelji mjere sposobnost poduzeća da ostvari određenu razinu

dobiti u odnosu prema prihodima, imovini ili kapitalu.

Tablica 29. Rentabilnost

FORMULA 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Marža profita

neto dobit/ ukupni prihod -0,03 0,05 0,05 0,00 -0,00

ROA neto dobit/ ukupna imovina -0,14 0,20 0,26 0,01 -0,01

ROE neto dobit/ glavnica (vlastiti

kapital) -0,53 0,50 0,40 0,02 -0,02

Izvor: Bilanca trgovačkog obrta D & L 2009, 2010, 2011, 2012, 2013 i Račun dobiti i

46

gubitaka trgovačkog obrta D & L 2009, 2010, 2011, 2012, 2013

Najučestaliji pokazatelji rentabilnosti su marža profita, stopa povrata imovine ROA i

stopa povrata kapitala ROE

Koliko se neto dobiti ostvaruje na ukupnim prihodima stavljajući u odnos neto dobit i

ukupne prihode pokazuje marža profita koja varira u ovisnosti o djelatnosti poduzeća. U

slučaju obrta 2009. godine ostvaruje gubitak od 3%, 2010. i 2011. godine dobitak od

5%, te 2012. i 2013. ne ostvaruje niti gubitak niti dobit iz jedne novčane jedinice.

Stopa povrata imovine (ROA) je indikator uspješnosti korištenja imovine u stvaranju

dobiti. Dobit koju poduzeće generira iz jedne novčane jedinice imovine ostvaruje se u

2010., 2011. i 2012. godini. Što je niža dobit po jedinici imovine, viši je stupanj

intenzivnosti imovine. Veća intenzivnost zahtijeva i više investiranja u poslovanje kako

bi se ostvarila dobit.

Stopa povrata kapitala (ROE) pokazuje da obrt u 2010., 2011. i 2012. godini ostvaruje

na jednu jedinicu vlastitog kapitala 0,50, 0,40 i 0,02 kn, tj. novčanih jedinica dobiti.

Ostale godine obrt je u gubitku.

4.2.5. Pokazatelji aktivnosti

Pokazatelji aktivnosti koriste se pri ocjeni djelotvornosti kojom management angažira

imovinu koju su mu povjerili vlasnici. Poznati su još pod nazivom odnosi efikasnosti,

odnosi obrtaja ili koeficijent obrtaja. Govore koliko efikasno poduzeće upotrebljava

svoje resurse odnosno brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu.

Najčešći pokazatelji aktivnosti su koeficijent obrta ukupne imovine, koeficijent obrta

dugotrajne imovine, koeficijent obrta kratkotrajne imovine, analiza zaliha (koeficijent

obrta zaliha, prosječno vrijeme investiranja u zalihe, omjer zaliha prema prodaji),

analiza potraživanja (koeficijent obrta potraživanja, trajanje naplate potraživanja, omjer

potraživanja prema prodaji).

47

Ako je poznat koeficijent obrta, moguće je izračunati prosječne dane vezivanja

sredstava. Općenito pravilo govori da je bolje da je koeficijent obrta što veći odnosno da

je vrijeme vezivanja ukupne i pojedinih vrsta imovine što kraće.

U slijedećoj tablici koeficijent obrta kratkotrajne imovine pokazuje koliko puta se

kratkotrajna imovina obrta obrne u tijeku jedne godine. Mjeri relativnu efikasnost

kojom obrt rabi .

Poduzeće je najefikasnije rabilo kratkotrajnu imovinu za stvaranje prihoda u 2009.

godini. Prosječan obrtaj kratkotrajne imovine je 5,6 puta u tijeku jedne godine.

Tablica 30. Aktivnost

FORMULA 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Koeficijent

obrtaja

kratkotrajne

imovine

ukupni prihod /

kratkotrajna imovina 7,66 5,43 5,54 3,93 5,48

Dani vezivanja =365/B15 47,63 67,22 65,86 92,81 66,58

Koeficijent

obrtaja

dugotrajne

imovine

ukupni prihod /

dugotrajna imovina 12,62 20,58 37,06 33,79 65,50

Dani vezivanja =365/B17 28,92 17,74 9,85 10,80 5,57

Koeficijent

obrtaja ukupne

imovine

ukupni prihod /

ukupna imovina 4,77 4,30 4,82 3,52 5,06

Dani vezivanja =365/B19 76,55 84,96 75,71 103,61 72,15

Koeficijent

obrtaja zaliha

prihod od prodaje/

stanje zaliha 127,09 147,40 209,78 103,66 110,06

Dani vezivanja =365/ Koeficijent

obrtaja zaliha 2,87 2,48 1,74 3,52 3,32

Koeficijent

obrtaja

potraživanja

prihod od prodaje/

potraživanja 8,97 6,26 11,12 4,34 6,46

Dani vezivanja -

trajanja naplate

potraživanja u danima

=365/Koeficijent

obrtaja potraživanja 40,69 58,34 32,82 84,05 56,46

Izvor: Bilanca trgovačkog obrta D & L 2009, 2010, 2011, 2012, 2013 i Račun dobiti i

gubitaka trgovačkog obrta D & L 2009, 2010, 2011, 2012, 2013

48

Na osnovu podataka o koeficijentu obrta dugotrajne imovine u tablici obrt iz godine u

godinu sve efikasnije koristi svoju dugotrajnu imovinu s ciljem stvaranja prihoda.

Poželjno je postići što veću vrijednost pokazatelja jer to znači da je manje novca

potrebno za stvaranje prihoda vezano u fiksnoj imovini.

Koeficijent obrta ukupne imovine u tablici pokazuje da obrt kroz promatrani period

varira u obrtaju ukupne imovine obrta u tijeku jedne godine. Odnosno u uspješnosti

korištenja imovine s ciljem stvaranja prihoda. Ovo je najčešće korišten pokazatelj koji

izražava veličinu imovine potrebne za postizanje određene razine prodaje ili kune iz

prodaje koje donosi svaka kuna imovine.

Analiza zaliha i potraživanja računa se stavljanjem u odnos prihoda iz prodaje ili

troškova prodane robe (proizvoda) sa vrijednostima zaliha i potraživanja. Kod analize

zaliha koristimo koeficijent obrta zaliha, prosječno vrijeme investiranja u zalihe i omjer

zaliha prema prodaji, a pri analizi potraživanja pokazatelji su koeficijent obrta

potraživanja, trajanje naplate potraživanja ili omjer potraživanja prema prodaji.

Pri izračunu koeficijenta obrta zaliha poželjna je veća vrijednost. Kazuje koliko puta se

zalihe obrnu u toku jedne godine. Za izračun se može koristiti prosjek zaliha na početku

i na kraju razdoblja ili samo zalihe s kraja razdoblja.

Najviši koeficijent obrta zaliha bio je u 2011. godini na što je utjecalo poslovanje sa

velikim kupcem i njegovim potrebama. Iste godine najkraće je vrijeme potrebno da se

kuna potrošena za nabavu zaliha pretvori u kunu sadržanu u prihodima iz prodaje kako

je i poželjno jer duže prosječno vrijeme investiranja u zalihe zahtijeva veće investicije u

zalihe, a veće investicije u zalihe znače manje novčanih sredstava koja bi bila na

raspolaganju za druge svrhe. U zadnje dvije promatrane godine sve su veći dani

vezivanja zaliha što je pokazatelj da je sve teže prodati robu na zalihama.

Na temelju koeficijenta obrta potraživanja moguće je utvrditi prosječno trajanje naplate

potraživanja. Moguće je računati koeficijente obrta potraživanja za svakog pojedinog

kupca. Ovaj koeficijent stavlja u odnos prihod od prodaje sa stanjem potraživanja.

49

Na osnovu njega izračunava se trajanje naplate potraživanja, odnosno mjeri dužina

vremena potrebnog za pretvaranje prosječne prodaje u novac. Niska vrijednost ovog

pokazatelja znači da poduzeće uspješno naplaćuje svoja potraživanja.

50

5. ZAKLJUČAK

Razumijevanje troškova i njihovog ponašanja bitno je za menadžere, ekonomiste i

investitore s obzirom da se oni na njih oslanjaju pri donošenju odluka. Poslovanje svake

poslovne jedinice usmjereno je na stvaranje određenih poslovnih učinaka odnosno

proizvoda i usluga. Prilikom poslovanja javljaju se i određeni troškovi koji su

neizbježan pratilac svakog poslovanja. Oni su resursi koji se žrtvuju odnosno kojih se

odriče radi postizanja što veće dugoročne koristi i ostvarenje dobitaka. Važno je znati

upravljati troškovima, što čini troškove te kako se ponašaju razne vrste troškova da bi

lakše analizom troškova mogli sagledati napore i rezultate poduzeća u povećanju

obujma poslovanja, povećanju produktivnosti, racionaliziranju pri korištenju resursa te

općenito uspjesi u organizaciji rada. Analiza troškova omogućuje informacije potrebne

za pravodobno donošenje odluka, a svaka poslovna odluka se temelji na načelu

racionalnosti. Troškovi su nesumnjivo najkvalitetniji pokazatelji uspjeha poslovanja

nekog poduzeća. Kako bi se troškovi lakše pratili potrebno ih je klasificirati po

određenim kriterijima, planirati i provesti analizu troškova.

Trgovački obrt D&L osnovan je 2000. godine sa sjedištem u Opatiji. U početku je obrt

bio registriran kao trgovina na malo i tranzit sa zaposlena dva djelatnika. Širenjem

poslovanja proširuje se i obim djelatnosti sa djelatnošću trgovine na veliko. Primarna

djelatnost je trgovina na veliko poljoprivrednim proizvodima. Od ulaska Hrvatske u

Europsku uniju posluju i na europskom tržištu.

U obrtu D & L troškovi se vode po prirodnim vrstama u okviru razreda 4. Troškovi su

klasificirani u 6 skupina i to troškovi sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova i

sitnog inventara, troškovi usluga, troškovi zaposlenih, troškovi amortizacije,

nematerijalni troškovi i troškovi financiranja.

U prirodnim vrstama troškova najveći udio u promatranim godinama čine ukalkulirane

plaće, gorivo te troškovi zakupnina. Ukalkulirane plaće u ukupnim troškovima u 2009.

godini sudjeluju 21,42%, u 2010. 24,3%, 18,60% u 2011.godini, 22,34 u 2012. te 22,02

u 2013 godini. s obzirom na prethodne godine trošak ukalkuliranih plaća također raste

51

osim 2011. kada pada za 12,03%. Trošak goriva u odnosu na prethodne godine također

raste kao i udio u ukupnim troškovima po godinama. Trošak zakupnina u ukupnim

troškovima sudjeluje oko 8 do 9 % .

Kroz analizirane godine najveći udio u ukupnim rashodima imaju poslovni rashodi čak

preko 99%. U ukupnim prihodima najveći udio imaju poslovni prihodi, također preko

99 %.

Analizirajući poslovanje obrta došli smo da zaključka da je najlošije poslovalo u 2009.

godini bez obzira na korigirani dobitak. Najbolje poslovanje i najveća dobit bila je u

2011. godini što potkrepljuje činjenica da je ostvaren najbolji financijski rezultat. U

odnosu na prethodnu godinu ukupni prihodi su povećani za 19,67%, a dobit za 44,76%

bez obzira na povećanje ukupnih rashoda za 18,16% u odnosu na 2010. godinu.

52

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Babić Š 1971, Uvod u ekonomiku poduzeća, Školska knjiga, Zagreb

2. Belak V 1995, Menadžersko računovodstvo, RRiFPlus, Zagreb

3. Jelavić A, Ravlić P, Starčević A, Šamanović J 1993, Ekonomika poduzeća, IV

izdanje, Ekonomski fakultet Zagreb

4. Kokoleča S 1963, Ekonomika poduzeća, knjiga 1, III izdanje, Informator, Zagreb

5. Majcen Ž 1971, Troškovi u teoriji i praksi privrednih organizacija, Informator,

Zagreb

6. Markovski S 1983, Troškovi u poslovnom odlučivanju, Informator, Zagreb

7. Perović D 1964, Teorija troškova, Svjetlost, Sarajevo

2) ČLANCI

8. Filip Jelić 2010, Cost management – kako uspješno upravljati troškovima?,

pogledano 21.04.2014 on line: http://www.profitiraj.hr/racunovodstvo-i-

porezi/cost-management-%E2%80%93-kako-uspjesno-upravljati-troskovima/

3) OSTALI IZVORI

9. Crnković-Stumpf B 2013, Upravljanje troškovima, autorizirana skripta

10. Dimitrić M 2012, Računovodstvo troškova – Sinopsis 1, autorizirana skripta

53

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

1. Troškovi sirovina i materijala, energije,

rezervnih dijelova i sitnog inventara 19

2. Udio u ukupnim troškovima sirovina i materijala,

energije, rezervnih dijelova i sitnog inventara 21

3. Indeksi kretanja troškova sirovina i materijala,


4. Troškovi usluga 24

5. Udio u troškovima usluga 25

6. Indeksi kretanja troškova usluga 26

7. Troškovi zaposlenih 27

8. Udio u troškovima zaposlenih 27

9. Indeksi kretanja troškova zaposlenih 28

10. Mjesečni prosječni trošak po zaposlenom 28

11. Indeksi kretanja mjesečnog prosječnog

troška po zaposlenom 29

12. Troškovi amortizacije 30

13. Indeksi kretanja troškova amortizacije 30

14. Naknade troškova radnika i ostala prava radnika 31

15. Udjeli naknada troškova radnika i ostala prava radnika 32

16. Indeksi kretanja naknada troškova radnika

i ostala prava radnika 32

17. Ostali nematerijalni troškovi 34

18. Udjeli ostalih nematerijalnih troškova 35

19. Troškovi financiranja 36

20. Indeksi kretanja troškovi financiranja i

udjeli u ukupnim troškovima financiranja 36

21. Struktura i dinamika prihoda i financijskog rezultata 38

22. Korigirani gubitak 39

54

23. Pokazatelji ekonomičnosti 41

24. kretanja pokazatelja ekonomičnosti 41

25. Pokazatelji zaduženosti 42

26. Indeksi kretanja pokazatelja zaduženosti 42

27. Pokazatelj likvidnosti 44

28. Indeksi kretanja pokazatelja likvidnosti 44

29. Rentabilnost 45

30. Aktivnost 47

POPIS GRAFOVA

Redni broj Naslov grafa Stranica

1. Troškovi sirovina i materijala, energije,

rezervnih dijelova i sitnog inventara 20

2. Udio u ukupnim troškovima sirovina i materijala,


3. Indeksi kretanja troškova sirovina i materijala,


4. Udio u troškovima usluga 25

5. Dobit prije oporezivanja 40

55

Documents

UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA U TRGOVAČKOM OBRTU D & Loliver.efri.hr/zavrsni/618.B.pdf · Naslov ovog diplomskog rada je Upravljanje troškovima u trgovačkom obrtu D & L. U radu je prove