16
Spa prostori Spa prostori prestavljaju tradicionalna mesta zasnovana na održavanju opšteg zdravlja i blagostanja ljudi. Negujući takve tendencije, kroz istoriju je pojam spa malo menjao svoje prvobitno značenje,razvijajući se u svim kulturama sveta. Spa mesta su bila lečilišta gde su ljudi mogli da pronađu fizičko, duhovno, emotivno i mentalno izlečenje, sledeći filozofiju regenerisanja tela i duha kroz upotrebu prirodnih sredstava i zakonitosti korišćenja vode, mineralnih izvora, prirode, ishrane. Današnja spa lečilišta slede sve metode utemeljene kroz istoriju, a pre svega, podrazumevaju: kupanje i rituale u vodi, korišćenje lekovitog bilja, kamenja, masaže, fizičku aktivnost, hidroterapiju, lečenje blatom, režim ishrane, meditaciju, odmor i rekreaciju. U većini slučajeva SPA prostori predstavljaju deo objekata turizma – hotela, sportskih centara, banja, ali i kao zasebni objekti koje nude različite sadržaje, od sportsko-rekreativnih sadržaja , do ugostiteljskih – restorana, kafea, a uz to pružaju mogućnost boravka određeni vremenski period, tako da se svi aspekti koji nude mogu iskoristiti u isplaniranom vremenu. Termin SPA i Wellness Spa kao termin vodi poreklo od latinske sentence salus per acquam, što znači putem vode do zdravlja. Koncept wellnessa razvija američki lekar Halbert Dun(Halbert Dunn) 1959. godine, kada piše o wellnessu kao o specifičnom stanju zdravlja i blagostanja posmatrajući čoveka kao celinu sačinjenu od tela, duha i uma. Wellness se razvija tokom XX veka i podrazumeva odgovornost prema samom sebi, fizičku aktivnost, brigu o lepoti, zdravu ishranu, meditaciju, mentalnu aktivnost, obrazovanje, osećanje za okolinu i društvene veze. SPA i Wellness kroz različite kulture – nastanak i razvoj U različitim kulturama širom sveta su se od antičkih vremena razvijala spa mesta, sledeći različite filozofije. Indijska filozofija postizanja balansa tela, duše i uma podrazumeva stil života poznat pod nazivom ajurveda, a sprovodi se kroz terapiju lekovitim uljima, masažom, jogom i meditacijom. Azijske wellness filozofija tretira telo, um i duh kao celinu, trudeći se da otkrije koren problema ohrabrujući telo da se izleči samo. U tom procesu podrazumeva različite vežbe, režime ishrane, uspostavljanje emocionalnog i fizičkog blagostanja, akupunkturu, refleksologiju, masaže koje aktiviraju energetske linije tela. Rimsko carstvo je ostavilo izuzetno nasleđe banja, među kojima su poznate banja Bat u Velikoj Britaniji, Spa banja u Belgiji i mnogi termalni izvori, kao i sistem lečenja u termalnim vodama i njihovim korišćenjem koji se i danas koriste: frigidarijum(hladna voda), tepidarijum (mlaka voda), kaldarijum(vruća voda). Termin “ terme” je označavao mesta društvenog života vojnika i nastojnika gde se provodilo slobodno vreme i uživalo, raspravljajući se o politici i filozofiji. Sam sistem funkcionisanja podele na muška i ženska kupatila, javna kupatila, 1

Upotreba drveta - saune i kade

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminarski rad od 10-ak strana vezan za specijalne upotrebe drveta - saune i kade.

Citation preview

Page 1: Upotreba drveta - saune i kade

Spa prostori

Spa prostori prestavljaju tradicionalna mesta zasnovana na održavanju opšteg zdravlja i blagostanja ljudi. Negujući takve tendencije, kroz istoriju je pojam spa malo menjao svoje prvobitno značenje,razvijajući se u svim kulturama sveta. Spa mesta su bila lečilišta gde su ljudi mogli da pronađu fizičko, duhovno, emotivno i mentalno izlečenje, sledeći filozofiju regenerisanja tela i duha kroz upotrebu prirodnih sredstava i zakonitosti korišćenja vode, mineralnih izvora, prirode, ishrane.

Današnja spa lečilišta slede sve metode utemeljene kroz istoriju, a pre svega, podrazumevaju: kupanje i rituale u vodi, korišćenje lekovitog bilja, kamenja, masaže, fizičku aktivnost, hidroterapiju, lečenje blatom, režim ishrane, meditaciju, odmor i rekreaciju. U većini slučajeva SPA prostori predstavljaju deo objekata turizma – hotela, sportskih centara, banja, ali i kao zasebni objekti koje nude različite sadržaje, od sportsko-rekreativnih sadržaja , do ugostiteljskih – restorana, kafea, a uz to pružaju mogućnost boravka određeni vremenski period, tako da se svi aspekti koji nude mogu iskoristiti u isplaniranom vremenu.

Termin SPA i Wellness

Spa kao termin vodi poreklo od latinske sentence salus per acquam, što znači putem vode do zdravlja. Koncept wellnessa razvija američki lekar Halbert Dun(Halbert Dunn) 1959. godine, kada piše o wellnessu kao o specifičnom stanju zdravlja i blagostanja posmatrajući čoveka kao celinu sačinjenu od tela, duha i uma. Wellness se razvija tokom XX veka i podrazumeva odgovornost prema samom sebi, fizičku aktivnost, brigu o lepoti, zdravu ishranu, meditaciju, mentalnu aktivnost, obrazovanje, osećanje za okolinu i društvene veze.

SPA i Wellness kroz različite kulture – nastanak i razvoj

U različitim kulturama širom sveta su se od antičkih vremena razvijala spa mesta, sledeći različite filozofije. Indijska filozofija postizanja balansa tela, duše i uma podrazumeva stil života poznat pod nazivom ajurveda, a sprovodi se kroz terapiju lekovitim uljima, masažom, jogom i meditacijom. Azijske wellness filozofija tretira telo, um i duh kao celinu, trudeći se da otkrije koren problema ohrabrujući telo da se izleči samo. U tom procesu podrazumeva različite vežbe, režime ishrane, uspostavljanje emocionalnog i fizičkog blagostanja, akupunkturu, refleksologiju, masaže koje aktiviraju energetske linije tela.

Rimsko carstvo je ostavilo izuzetno nasleđe banja, među kojima su poznate banja Bat u Velikoj Britaniji, Spa banja u Belgiji i mnogi termalni izvori, kao i sistem lečenja u termalnim vodama i njihovim korišćenjem koji se i danas koriste: frigidarijum(hladna voda), tepidarijum (mlaka voda), kaldarijum(vruća voda). Termin “ terme” je označavao mesta društvenog života vojnika i nastojnika gde se provodilo slobodno vreme i uživalo, raspravljajući se o politici i filozofiji. Sam sistem funkcionisanja podele na muška i ženska kupatila, javna kupatila, sistemi hlađenja i zagrevanja vode, kao i procesa korišćenja se i danas poštuju prilikom korišćenja tih sadržaja.

U Japanu su se razvijale banje zvane onsens, nastale u VIII veku oko termalnih izvora nudeći smeštaj, zdravu hranu, zen bašte, kupatila i kade. Onsensi predstavljaju mesta društvenog okupljanja, pročišćenja i ritualnog obnavljanja, a terapije poput šiacu masaže i reiki tehnike su i danas veoma rasprastranjene u zapadnom svetu.

Početkom IX veka su u Otomanskom carstvu nastala turska kupatila. Saune su počele da se pojavljuju početkom VIII veka u Finskoj, duž Baltičkog mora, a prvi tuševi i topli izvori u banjama i kupalištima se pojavljuju u Karlovim Varima u Češkoj i u Italiji, sredinom XIV veka. U XVI veku u Evropi kreće iuzetan razvoj balneoterapije kao medicinske prakse, naročito u Italiji, a podrazumeva primenu vode u procesu lečenja kroz masaže pomoću pokretanja vode, relaksaciju, stimulaciju, hladne i vruće kupke, korišćenje raličitih minerala zastupljenih u vodama koja imaju blagotvorno dejstvo na ljudski organizam. Do XX veka se značaj spa prostora regenerisao i potvrdio, rešavajući velike probleme u higijeni, sprečavajući širenja zaraza, bolesti, pronalaskom novih metoda uspešnih lečenja, uvodeći talasoterapiju sredinom XVIII veka, koja uvodi korišćenje morske vode i soli.

Danas spa mesta predstavljaju svojevrstan vid duhovnog i fizičkog “isceljenja” savremenog čoveka, poštujući i sledeći metode i pravila prvih spa prostora, od funkcionalne organizacije do logike korišćenja, uvodeći nove, afirmisane tretmane, povezujući različite metode lečenja iz različitih kultura.

1

Page 2: Upotreba drveta - saune i kade

Sauna, kao jedinstven deo filozofije spa prostora i načina života, ima veliku ulogu u svim aspektima korišćenja, a svojim karakteristikama mnogo doprinosi sveopštem utisku korisnika.

Sauna - esencijalni delovi spa prostora

"U najvišem obliku, sauna je zaista, duhovno iskustvo. Zgrada u kojoj se to iskustvo doživljava, ne treba da bude manje blagoslovena.", Rob Roy: "The Sauna"

Sauna označava malu prostoriju zamišljenu kao mesto gde se boravi u posebnim uslovima - vlažnom vazduhu visoke temperature,a u svrhu terapeutskog i relaksacionog dejstva. Ovakvi uslovi u kojima se boravi između 10 i 15 minuta prouzrokuju znojenje i imaju pozitivne efekte na funkcionisanje ljudskog organizma. Saune, unutra uglavnom od drveta, u okviru manjeg prostora koji zauzimaju,poseduju električnu peć koja drži tempertaruru u intervalu od 80 0C do 100 0C,a nekad su umesto električnih, postavljane peći na drva. Mali prostor sa veoma ekstremnim uslovima boravka je izuzetno značajan u medicini, terapiji i svakodnevnom životu. Odlazak u saune je sportistima obavezan, ljudima koji treba da ojačaju imuni sistem, ali i svakome ko želi da doprinese svom zdravlju i izgledu.

Ono što je veoma specifično kod sauna je atmosfera koja se projektantskim i dizajnerskim rešenjima postižu. Usled velike temperature provocira se znojenje korisnika sauna, a samim tim i opuštanje mišića i izbacivanje toksina. Polivanjem vode po kamenju koje se nalazi sa gornje strane peći, povećava se vlažnost naglim odavanje vodene pare, a vlažan i vreo vazduh kruži kroz prostor saune. Na taj način se kroz kratko vreme(boravak u jednom intervalu korisnika je 10-15 minuta) završi jedna seansa relaksacije i detoksikacije. Uz mirisne smole drveta od kog se saune rade, kao i dodavanjem eteričnih ulja u vodu kojom se stvara vodena para, dejstvo saune postaje višestruko. Užitak koji sauna pruža je širokog spektra- od relaksacije do terapije i regeneracije čovekovog sistema, nije neobično što sauna postoji u raličitim oblicima u raznim kulturama od antike pa do danas.

Istorija postanka

Sauna je stara finska reč, jedina u širokoj upotrebi u mnogim jezicima sveta. Odnosi se na tradicionalno finsko kupatilo ili kupatilo samo po sebi. Koren reči je finska reč za dim - savu, a boravak u dimu je nazvan savuna. U mnogim jezicima slična funkcija prostora PARNOG KUPATILA - fizičko i psihičko pročišćenje i relaksacija ima različite nazive, pa razlikujemo rusku banju, turski hamam, japanski onsen. Danas, za saunu se obično smatra klasična, finska sauna, koja svoje poreklo vodi iz tradicionalnog finskog običaja kupanja u iskopanoj rupi u zemlji sa ognjištem na kom se zagrejavalo kamenje.

Prostor saune se koristi oko 2000 hiljade godina; kao deo finske tradicije, doživeo je svoju ekspanziju kao deo enterijera posebne namene i pravila korišćenja, materijala za izgradnju, upotrebu i tipove korisnika. Parno kupatilo, kao naziv za širi smisao saune, obuhvata sve prostore koji su projektovani za terapeutsko-relaksacioni tretman koji obuhvata vodu, temperature, bilje, vodenu paru, kamenje...

2

Page 3: Upotreba drveta - saune i kade

Finska sauna

Finska sauna je tradicionalno korišćena isto kao ruska banja uprkos široko rasprostranjenom uverenju da je finska sauna veoma suva. Razni dokazi ukazuju da su prve saune izgrađene u Finskoj u 8.veku. Prve saune su ukopavane u brdu ili nasipu. Kako su alati i tehnike napredovali, tako su se saune postepeno gradile na površini zemlje, koristeći drvnu građu. Kamenje se zagrevalo u pećima na drva. Dim dobijen od te vatre je ispunjavao prostoriju kako se vazduh grejao. kada bi temperatura dostigla željeni nivo, dim se raščišćavao i korisnici su ulazili kako bi se grejali. Miris drveta koje je gorelo je bio deo rituala, dajući vazduhu prirodnu aromu smole. Ova vrsta tradicionalne dimne saune je na finskom nazvano SAVUSAUNA. Većina korisnika smatra miris drveta i dima opuštajućim, pa se i danas sauna sa peći na drva intezivno koristi. Vlažna para, u Finskoj zvana löyly , je stvarana prskanjem vode po stenama. Na taj način se izazivalo znojenje kod korisnika.

Tradicionalna finska sauna građena u vidu manjeg objekta, obično u blizini jezera ili mora

U Finskoj se kupaći kostimi, peškiri ili bilo koja druga vrsta odeće retko nosi u sauni. Porodica često odlazi u saunu zajedno, što se ne smatra ekcentričnim jer je tradicija korišćenja saune izuzetno duga i stara. U javnim saunama je bilo uobičajeno da žene i muškarci idu odvojeno. Istorijski gledano, saune su bile najviše svetinje posle crkve i svakak kuća koja je mogla sebi to da priušti, imala ju je. Obzirom da je voda u saunama uvek bila sveža i čista, a okruženje toplo i sterilno, žene su se često porađale na ovom mestu. Osvetljenje je u saunama slabo, a većina ljudi voli da u sauni sedi u tišini. Ponekad Finci koriste vihtu - buket brezovih grančica kojima se nežno udaraju po telu, čime poboljšavaju curkulaciju i mirisom osvežavaju. Tradicionalan boravak u sauni se završava tako što se skače u hladno jezero, ili u "avanto" - rupu iskopanu u snegu u toku zime. Takođe se praktikuje i valjanje u snegu. Svrha je da se telo i ohladi posle grejanja u sauni, ali pažljivo, kako ne bi došlo do šoka ili nesvestice. Posle hlađenja moguće je još jedanput ponoviti isti postupak odlaska u saunu i hlađenja posle. Običaj je da se popije piće posle korišćenja saune, pivo ili neko bezalkoholno piće.

Tradicionalna finska sauna i detalj unutrašnjosti - kamenje na vatri

3

Page 4: Upotreba drveta - saune i kade

Gotovo svako u Finskoj ima pristup sauni. U ruralnim domovima većina ljudi i dalje poseduje saune sa peći na drva. Saune se mogu pronaći svugde, u privatnim stanovima i kućama; stambeni blokovi obično imaju električne saune gde porodice imaju svoj raspored sati za korišćenje. Neretko porodica ima svoju vlastitu sauna kućicu pored jezera ili mora. Kao što je deo života pojedinca, sauna je prisutna i u firmama i državnim institucijama. Svaka uspešna firma koja želi da zadrži imidž uspešnog poslovanja, mora imati saunu u kojoj se sklapaju mnogi važni dogovori ili jednostavno za opuštanje poslovnih partera . Broj tipova sauna u Finskoj se stalno povećava, a jedina koja je praktično nestala je javna gradska sauna.

Kao rezultat industrijske revolucije, za saunu počinje da se koristi metalna grejna ploča, grejana na drva ili na kamenje(kiuas) sa dimnjakom. Danas postoji širok spektar tipova sauna i sredstava za zagrevanje. Ona obuhvataju drvo, struju, gas i druge nekonvencionalne metode, kao što je solarna energija. Postoje vlažne saune, suve saune, parne, saune sa infracrvenim zračenjem, hromoterapija - terapija bojama u sauni, sauna sa pećima na drva.1

Ruska banja

Pojam ruske banje je poznat sa početka XII veka. Ritual odlaska u banju je veoma sličan finskom običaju odlaska u saunu.Temperatura u banji je obično oko 90 0C, i obično se nose specijalne kape kako bi se zaštitila glava i lice od preterane vrućine. Neki korisnici praktikuju sedenje na prostorci na podu, kako ne bi izlagali kožu toplim i suvim klupama. U Rusiji, u paru sa ovim kapama za prekrivanje glave se obično prodaju rukavice i aromatična ulčja, kako bi se korisnik tokom tretmana masirao. Aromatična ulja se često ubacuju u vrelu vodu. Ljudi često sami sebe ili druge nežno udaraju(masiraju) buketom suvog granja i lišća od breze, hrasta ili eukaliptusa u cilju poboljšanja cirkulacije. Grane prethodno navlaže vrelom vodom. Posle brzog lučenja znoja, običaj je da se korisnik ohladi u snegu, reci, bilo kakvoj hladnoj vodi; preko zime se i valjaju u snegu bez odeće, ili ulaze u rupe u ledu. Zatim se cela procedura ponavlja, ili se pravi pauza uz neko piće, igraju se igre u društvu i telo se postepeno vraća u ravnotežu.

Ruska banja - unutrašnjost

Objekti banje su često veći, sa više prostorija različitih namena kupanja ili mogu biti manji drveni objekti nalik finskim saunama. Ruske banje obično imaju tri prostorije: ulazni prostor, prostoriju za pranje i prostoriju sa parom. U sobi za pranje se mešaju vrela voda i potpuno hladna; naizmenično se poliva vrelo kamenje u peći. Rezervoar sa vodom je obavezan deo u banji, iz njega se voda direktno sipa u kofe koje služe za polivanje. Konstrukcija banje je drvena, obloga, klupe i kompletan aksesoar je od drveta, kao i kod finske saune.

1 Rob Roy:"The Sauna", Library od Congress Cataloging-in-Publication Data,1997.; www.wikipedia.org4

Page 5: Upotreba drveta - saune i kade

Vrste saune

Klasična finska sauna

Skadinavski običaj boravka u sauni ima dva oblika. Klasičnu saunu treba koristiti na temperaturi od 75- 90 0 C , na vlazi od 20-35%, koja se postiže laganim posipanjem vode preko vrućeg kamenja na peći, kada se osećaju talasi vrućine. Tada toplota duboko prodire u kožu, otvara pore i znoj oslobađa mrtve ćelije kože koje se spiraju tuširanjem posle korišćenja saune. Kružno zalivanje kamenja vodom je deo rituala. Drugi, ekstremniji oblik korišćenja saune je suva sauna koja se koristi pri vrlo visokim temperaturama, ok 95-110 0 C u gotovo potpuno suvoj atmosferi. Ovaj oblik kupanja je popularan kod korisnika koji žele osetiti stvarnu toplinu na koži, a znojenje je obilnije jer je velika potreba tela da se ohladi. Zbog visoke temperature boravak unutar saune je ograničen na maksimum 15 minuta, a preporučeni boravak je 8 do 12 minuta, u tri ciklusa sa odmorom i hlađenjem između ciklusa. Ovakav sistem je podnošljiv manjem broju korisnika.

Moderna finska sauna

Dimenzije klasične finske saune se kreću u opsegu od 1000x1000 mm do 2380x2195 mm, većine proizvođača. Takođe, pored ovakvih, standardnih sauna, postoje i saune po meri, u kojima se dimenzije prilagođavaju postojećem stanju, sa odgovarajućim pećima koje mogu da zagreju taj prostor. Dimenzije standardnih sauna su prilagođen ergonomskim zahtevima i uslovima koje se ostvaruju za boravak u njima. Obzirom da su namenjene manjem broju ljudi koji će istovremeno boraviti u njima, kao i odnosu temperature i relativne vlažnosti, potreban je manji prostor, odnosno, niža kvadratura, kako toplotni gubici ne bi bili veliki, a ceo prostor se grejao i vlažio na najlakši mogući način, u što dužem vremenskom periodu.

Parna sauna (Bio sauna)

Manje agresivan oblik saune je kad je temoperatura od 45-65 0 C, što mnogi ljudi doživljavaju kao idealnu temperaturu. Kontinuirana i automatsko dodavana para osigurava konstantnu vlažnost od 40-65%. Rezultat je boravak u umerenijim uslovima, pa je boravak u sauni duži. Bio sauna kao i tradicionalna finska, daje isti osećaj svežine i čistoće na koži i relaksacije. Idealna je za one kojima je finska sauna prevruća. Vazduh se može obogatiti mirisnim travama ili aromatičnim uljima. Preporučeni boravak unutra je 15 do 20 minuta.

5

Page 6: Upotreba drveta - saune i kade

Infracrvena sauna

Infracrvene saune su uglavnom od drvene konstrukcije, manjih dimenzija, sa kapacitetom do 3 osobe. Infracrvene saune starijih generacija su uglavnom imale grejače na spoljnoj površini, a novije imaju unutra, u okviru zidova. Zbog blagih uslova, preporučuje se svima koje treba da izbegavaju ostale saune, pre svega, oni koji imaju problema sa povišenom težinom i visokim pritiskom. Sa temperaturom od 35 0C postiže se početak detoksikacije tela, zagrevanje i opuštanje mišića,uklanjanje reumatskih bolova, podsticanje krvotoka i rada srca.

Turska sauna (parno kupatilo)

Sauna koja je potpuno drugačija od svih pomenutih je turka sauna, pre svega, razlika je u konstrukciji same saune i delovanju. Konstruisana je od akrilnog materijala, obložena mozaik keramikom. Uz vlagu od 100% i temperaturu od oko 45 0C predstavlja saunu sa potpuno drugačijom svrhom korišćenja - umesto da postiče znojenje, turska sauna služi za hidriranje kože. Inhalacija tople pare i misrisnih esencija omogućava hidriranje pluća i tretmane kod različitih smetnji disajnih puteva, kao što su astma, bronhitis, kašalj i slično. Uvek se koristi u kombinaciji sa toplim, grejanim klupama - tepidarijumima.

Tursko parno kupatilo

Sauna sa pećima na drva

Kod ovog tipa saune se koristi peć na drva i tu je akcenat na atmosferi koja se dobija kombinovanjem mirisa drveta i smole i pucketanjem vatre. Postoji široki spektar peći na drva za saunu koje se koriste, pa je i ovaj oblik lako primenjiv u saunama u kući, vikendici, na obali jezera ili mora, za privatnu upotrebu ili kao turistička ponuda.

Moderna sauna sa peći na drva

6

Page 7: Upotreba drveta - saune i kade

Hromoterapija

Hromoterapija- terapija bojama je bazirano na znanjima i ezoteričnim iskustvima koja su potvrđena saznanjima zapadnog sveta. Još od davnina se zanlo da boje pomažu u lečenju, da uspostavljaju ravnotežu duha i tela, a u medicini se koriste u saniranju alergija, upala, reumatskih bolova, migrena, nesanica, stresa. Savremeni naučnici samatraju da je jedna od najperspektivnijih i najefikasnijih metoda lečenja.

Upotreba saune

Iako je kultura odlaska u saunu danas više ili manje vezana za Finsku, mora se naglasiti upotreba iste i u drugim Baltičkim zemljama. Migracijama finskog i baltičkih naroda, dizajn saune, tradicije ritualnog pročišćenja tela i uma, kulturu održavanja dobrog zdravlja, proširilo se i omasovilo današnje shvatanje i upotreba sauna, postavši navika svakodnevnog života većini društva. Usvajanjem novog načina života, sauna se menjala i prilagođavala podneblju u koji je inkorporirana, pa se javljaju i novi tipovi: sauna sa električnim pećima,sa pećima na drva, parna, infracrvene-popularne poslednjih nekoliko decenija, hromoterapija-terapija bojama, itd.

Boravak u sauni se preporučuje na 10-15 minuta, pri vlažnosti od 20-40% i na temperaturi od 75-90 0C. U mnogim okolnostima, temperatura koja se približava 100-tom podeljku na Celzijusovoj skali će biti nepodnošljiva. Tada se problem rešava pomoću vlažnosti vazduha. Najvrelije finske saune imaju relativno nizak nivo vlažnosti, a vodenom parom se ta vrednost povećava. U momentu kada je temperatura visoka, kamenje se posipa vodom, kako bi se vlažnost povećala i samim tim se olakšao boravak. Parna kupatila, kao što je tursko kupatilo, gde je vlažnost vazduha približno 100%, temperatura je oko 40 Celzijusovih stepeni,kako vrela vodena para ne bi izazvala opekotine. U tipičnoj finskoj sauni, temperatura vazduha, prostorije i klupa je iznad tačke rošenja, tako da oni uvek ostaju suvi. Nasuprot tome, temperatura korisnika je oko 37 - 38 stepeni, što je ispod tačke rošenja, pa se voda kondenzuje na njihovom telu. Finija kontrola temperature i vlažnosti se može postoći biranjem pozicije sedenja u sauni. U višim nivoima je vazduh topliji, a vlažnost veća, pa sedanjem na višu klupu se pojačava dejstvo saune. Na nižim klupama su svi ovi uslovi smanjeni, vazduh je suvlji, a temperatura niža, pa se lakše podnosi boravak . Dobra sauna ima relativno malu razliku između gornjih i donjih delova za sedenje. Vrata su uvek zatvorena i treba da se otvaraju na spolja, što je propisano standardima.

Vreme da se zagreje sauna je obično oko 30 minuta. Neki korisnici preferiraju tuširanje vrućom vodom pre ulaska u saunu kako bi podsticali znojenje. U sauni korisnici obično koriste peškir na kom će da sede, iz higijenskih uslova i oko glave i lica, kako bi se sprečio preterani udar vrućine po licu. Podešavanje temperature u sauni dolazi od količine vode koja će se politi po kamenju. Najveća temperatura i vlažnost su iznad peći i oko nje. Pod uslovom da u sauni nije gužva, smatra se poželjnijim ležeći položaj, kako bi se tempeeratura tela povećala. Kako se para uzdiže direktno naviše, u gornjim delovima saune, gde je i gornja klupa, biće viša temperatura i vlažnost, a u donjem nivou niža. To kružno kretanje je esencijalno za pravilnog održavanja uslova. Korisnicima se savetuje da napuste saunu ukoliko se osećaju loše ili im atmosfera ne odgovara - previše toplote i vlažnosti može dovesti do problema. Neke saune imaju termostat za podešavanje temperature, kako bi se izbeglo pretopljavanje. Takođe, opekotine mogu nastati ukoliko se priđe vrlo blizu peći ili kamenju, i prospe voda po njima. Veliko oslobađanje vrele vodene pare može dovesti do povreda. Takođe, savetuje se uklanjanje svog nakita, kontaktnih sočiva i naočara, kako ne bi došlo do njihovog pregrejavanja.

Hlađenje je podjednako važno kao i grejanje u sauni. Korisnicima saune se savetuje da nakon izlaska iz saune, sačekaju minut-dva, pa da onda postepeno ulaze u bazen, đakuzi, ili idu pod tuš. Obično ispred saune stoji bure sa hladnijom vodom, kako bi se odmah posle korišćenja saune korisnici osvežili. Preporučuje se postepeno snižavanje telesne tmperature, kako ne bi telo pretrpelo veliki šok. U toku leta se mora piti dovoljno tečnosti, kako ne bi došlo do negativnim efekata saune. Terapijski, sauna se pokazala kao dobro sredstvo u smanjenju hormona stresa, snižavanja krvnog pritiska i poboljšavanja kardiovaskularne funkcije organizma.

Što se tiče aksesoara koji se koriste u saunama, najčešći su - peščani sat, termometar, hidrometar, drveno vedro sa kutlačom za polivanje vode i aromatičan ulja. Hemijski sastav aromatičnih ulja farmakološki deluje na tkiva i organe, hormonski i nervni sistem. Od davnina se aroma smatra delom terapije, a povišena temperatura i vlažnost u saunama doprinose boljem osećaju korisnika.

7

Page 8: Upotreba drveta - saune i kade

Funkcionalni aspekt saune, materijali i konstrukcija

U zavisnosti od mesta u kom se smešta sauna, može biti montažna ili da se gradi na licu mesta. Sama izgradnja se sastoji od pravilnog povezivanja konstruktivnih elemenata, a pre svega, konstrukcije, obloge, klupe, vrata i ostale opreme koja je potrebna. Sauna se može uklopiti u skoro svaki prostor, jedini zahtevi su da visina bude minimum 1900 mm i da se vrata otvaraju na spolja. Prednost je da i tuš bude u blizini, pa je kupatilo idealno mesto za saunu. Prilikom planiranja postavljanja saune, treba imati na umu u potrebnu raspoloživu snagu električne energije koja iznosi oko 1 kW na svakih oko 1,2 m3, popločan pod lako održiv, neophodne instalacije za pravilno postavljanje peći.

Enterijer saune se sastoji iz klupa koje su postavljene na različite visine, tako da je moguća promena položaja kako bi se lakše podeno boravak. Zahvaljujući kruženju temperature i vodene pare u sauni, na nižim klupama je manja temperatura,a na višim veća. Sam dezen obloge sauna, za koje se prevashodno koristi drvo, kao i sama forma, aksesoari, nasloni, klupe zavise od projektantskog rešenja i zahteva investitora. Kvalitetna izrada, trajnost konstrukcije i kvalitetna završna obrada materijala su neohodne kad su u pitanju ovi proizvodi. Unutrašnjost saune je obložena drvenom oblogom. Obično se koristi drvo johe, jasike, crvenog kedra, ukoliko je zahtev da se postavlja drvo bez čvorova ili u suprotnom, ukoliko su čvorovi deo dizajna, onda se može upotrebiti drvo smreke i bora. Iza drvenih panela je potrebno izolovati zidove i plafon pomoću izolacionog sloja devljine oko 4 cm i aluminijumske folije. Ako se sauna naslanja na fasadne zidove, obično se ostavlja prostor između izolacije i zida, kako bi se sprečila kondenzacija i omogućio protok vazduha. Ukoliko se postavlja keramika ili kamen u unutrašnjosti saune, mora se voditi računa da je vreme potrebno da se ovi materijali zagreju veće nego ukoliko je obloga drvo i da to zahteva peć veće snage. Vrata moraju da poseduju sigurnosni mehanizam i da se otvaraju na spolja. Pod je obično iste obrade kao i pod ispred saune, po mogućstvu anti klizni, obično u vidu perforacija na keramičkim pločicama, kako bi se umanjilo klizanje, i dobro je da u sauni postoji odvod, zbog lakšeg čišćenja. Uobičajena i najjednostavnija ventilacija saune je uspostavljanje prirodne cirkulacije postavljanjem rupe u zidu saune ispod peći za dovod spoljnjeg vazduha i druge u suprotnom dijagonalnom uglu. Ispuštanje vazduha uvek mora voditi u istu prostoriju iz koje i ulazi vazduh. Preporučena veličina ulaznog otvora za vazduh je 5-10 cm, a otvor za ispuštanje vazduha treba da bude bar dvaput veći. Snaga peći mora biti prilagođena veličini saune. Saune sa velikim staklenim površinama, kamenim zidovima ili poblogama veće gustine, zahtevaju peć veće snage. Najčešće su peć i vrata smešteni na isti zid saune, ali nije pravilo. Prilikom postavljanja peći, mora se voditi računa o sigurnosnim udaljenostima peći od zidova, kao i dobroj cirkulaciji vazduha.

Vrste drveta koje se koriste za saune

Pozitivni efekti koje doživljavaju korisnici saune su između ostalog zbog mirisa drveta, dodira sa drvetom, smanjenja napetosti, relaksacije, povećanja koncentracije i energije. Drvo u sauni je stalno izloženo vlagi i ekstremnim temperaturama, pa se za uzradu sauna može koristiti isključivo drvo iz severnih krajeva Evrope i Kanade, kao i poznato afričko drvo Abachi koje raste u oblasti Obale Slonovače, od kojeg se obično prave klupe u sauni. Sam proces izrade saune prati i kvalitet odabranog materijala. Drvo koje se koristi za unutrašnjost kabine je najčešće spororastuća finska omorika ili beli bor. Ovo drvo se odlikuje prijatnim mirisom, gustim godovima i čvorovima, kao i karakteristikom da prilikom izlaganja visokim temperaturama i naglim hlađenjem ne menja bitno svoj oblik i svojstva. Beljika je žućkasto-bela ili crvenkasto-bela, a srčevina dok je u svežem stanju iste je boje kao beljika. Prilikom izlaganja vazduhu posle izvesnog vremena postaje crvenkasto-smeđa. Prstenovi prirasta su jasni, a granice su im izrazito tamne boje. U sirovom stanju je gustina drveta 820 kg/m3, a u prosušenom 510 kg/m3. Dobro isušena srčevina belog bora je vrlo trajna, malo se vitoperi, a dobro se uteže, rendiše i buši. Površinski se dobro obrađuje, ali se zbog velikog sadržaja smole teško bajcuje i lakira. Crveni kedar je drvo koje zbog svojih odčličnih svojstava se koristi za saune, a pre svega zbog otpornosti na visoke temperature, rezistentnost na truljenje i insekte. Ovo drvo zvbog svoje jake arome ima veliku porimenu kod sauna, a i zbog atrktivne crvenkaste noje i lepih čvorova. Ima pravu žicu, finu teksturu i lako se obrađuje. Gustina mu je 535 kg/m3, dobro se lepi i finalno obrađuje; često se koristi za ograde, bez prethodne dodatne obrade jer odbija napade insekata, kao i za plakare i razne komode. Abachi je vrlo visoko drvo tropske Zapadne Afrike koje se eksploatiše sa Obale Slonovače i iz Gane. Drvo je lako, težine 384 kg/m3 i mekano, malo se uteže. Ima dobru čvrstoću na pritisak i savijanje, dobro se suši i posle parenja dobro se savija, ljušti i finalno obrađuje lakovima. Kukuta jela ili Hemlock je drvo belo-žućkaste boje, svetlo i mekano, gustine 465 kg/m3, lako se obrađuje, dobro lepi i lakira. 2

2 Nadežda Lukić Simonović:"Poznavanje svojstva drveta", 1983., autorska skripta8

Page 9: Upotreba drveta - saune i kade

Vrsta drveta za saunu sa najdužom tradicijom u Finskoj je Aspen - finska jasika. Aspen je drvo bez čvorova i smola, sa najnižom mogućom apsorpcijom toplote. Prirodna boja aspena je homoga bela, dodatnom termo obradom dobija se termo aspen. Tako tretirano drvo je tamnije boje, još otpornije i izdržljivije na razlike u temperaturi u sauni. Moderna i ne manje alternativa je Alder - crna joha. Drvo crne johe pokazuje iste pozitivne osobine kao i Aspen, ali se ističe sa tri prednosti: sladak miris koji podstiče lep osećaj u sauni, crvenkasta boja ima umirujuće delovanje, a održavanje drvenih površina u sauni je manje zahtevno od bele jasike. Srvo crne johe je tvrdo, u vodi otvrdne dodatno, pa se koristi za radove u vodi i izradu nameštaja koji ima lepu crvenu boju.

Održavanje saune

Obzirom da je drvo u sauni stalno izloženo ekstremnim uslovima - vlazi i ekstremnim temperaturama, potrebno je određen tretman prostora saune tokom upotrebe, kako bi se iskoristila svojstva ugrađenog materijala i produžio životni vek. Najbolja zaštita od vlage je pravilno provetravanje i sušenje nakon korišćenja saune. Ako sauna ima prozore, potrebno je tretirati okvir prozora parafinskim uljem. To se radi iz razloga česte kondenzacije koja može postepeno oštećivati okvir prozora, pa se ovaj proces ponavlja u čestim vremenskim intervalima. Klupe i naslone takođe treba mazati uljem sa obe strane parafinskim uljem. Ono je bez mirisa, štiti drvo, čini ga nepromočivim i olakšava čišćenje.

U Srbiji je najpoznatiji uvoznik sauna i parnih kupatila Eurodom iz Beograda. Firma koju zastupa je EFFEGIBI, italijanski proizvođač montažnih sauna, ali i sauna po meri, parnih kupatila, različitih obrada, dizajna i tipova.

Drvene kade

Moderna kada od drveta

Istorija nastanka

Dokazi koji potiču iz 3300 godine pre nove ere ukazuju na postojanje sistema bakarnih cevi u vidu jednostavnijeg vodovoda koji se koristio za kupanje u dolini Inda. Na ostrvu Kritu je pronađena najstarija kada za ličnu upotrebu; dugačke je 1,5 m i postolje je izgrađeno od keramike. Standard Sanitary Manufacturing Company i Kohler Company su počeli sa proizvodnjom kada od livenog gvožđa 1883. godine. Od tada se sistem instalacija za kade, lakše i bolje čišćenje unapređuju, a kada kao neophodan deo enterijera se posmatra i unapređuje kroz različite vrste materijala i dizajn - najveći izazov u takvoj oblasti predstavlja korišćenje drveta.

Tradicionalna forma kada

9

Page 10: Upotreba drveta - saune i kade

Tehnologije pravljenja kade

Upotreba drvenih kada datira iz srednjeg veka.Izrada kada se sastojala iz drvenih elemenata koje su dodatno učvršćivale metalne trake zategnute oko kade kako bi drvo izdržalo pritisak vode u postavljeno u određenom poredku - najčešće kružnom i eliptičnom. Danas, posle mnogo vekova, još uvek postoji nekoliko proizvođača koji su specijalizovani za ovu tehnologiju. Druga mogućnost formiranja drvene kade je korišćenje višestrukih slojeva furnira koji su zalepljeni sintetičkim lepkovima u određenu formu. Kalup za ovakvo formiranje kade je vrlo teško napraviti, pa se pribegava i formiranju kade od masiva. Taj postupak je veoma specifičan i proističe iz par faza rada. Puni drveni elementi - masivi, se preklapaju jedni sa drugim uz korišćenje kvalitetnog lepka. Ovakva tehnika je zahtevnija, ali dobija se visok kvalitet samo proizvoda. Zid kade je obično 5-8 cm, a ukoliko se radi od masiva, može se uštedeti energija obzirom da drvo kao dobar toplotni izolator, usporava hlađenje vode. Voda u kadi ostaje duže topla nego u metalnoj ili akrilnoj kadi. Takođe, može se prilagoditi oblik kade potrebama kupaca.

Tehnologija pravljenja kade od masivnog drveta- lepljenje elemenata i brušenje

Vrste drveta za kade

U prosšlosti su upotrebljivane vrste drveta kao što us ariš, iroko i tikovina, koje imaju jako veliku otpornost u vodi. Ove vrste su se pokazale izuzetno kvalitetnim zbog svog prirodnog ulja koje sprečava truljenje drveta u vodi, i veoma veliku izdržljivost u ekstremnim uslovima, pa se ove vrste koriste u brodogradnji, hemijskoj, poljoprivrednoj industriji, za oblaganje podova i obloga u eksterijeru, za vrtni mobilijar, furnire... Danas postoji široka paleta mogućnosti dodatnih premaza i zaštite drveta od koje gse prave kade, kako bi njegova trajnost i kvaliteti bili očuvani kroz duži vremenski period. Proces gradnje kade od masiva se nastavlja posle lepljenja površinskom obradom - brušenjem, obično ručnim, impregnacijom, dodatnim premazima kako bi materijal bio potpuno otporan na vodu i dugotrajno zaštićen. Ukoliko dođe do ogrebotina, može se ispraviti ponovnim premazivanjem i doradom, jer je u samoj izradi više puta premazivana zaštita. Tretiranje UV zracima pri završnoj obradi aktiviraju se određene hemijske reakcije u završnim slojevima, nanošenim obično od uljanih premaza, dobija se potpuno zapušavanje pora na drvetu.

10

Page 11: Upotreba drveta - saune i kade

Ofuro - tradicionalna drvena kada u Japanu

Ofuro drvena kda tradicionalna u Japanu

Ova vrsta drvene kade ima veoma dugu treadiciju u Japanu. Kraća je i dublja od "zapadne" kade - one koja se primenjuje u Evropi i Americi. Strane ove kade su obično četvrtaste, a ne poluružme ili eliptične. Generalno nemaju odvod, a one koje su livene od gvožđa se greju pomoću peći na drva smeštene pored. Ofuro je obično ostavljena puna vode preko noći, a u većeini domova ova voda se koristi kao reciklažna - za pranje veša narednog dana. Za Japance, voda u kadi mora d ase menja za svakog člana porodice, što na Zapadu nije bio slučaj. Ofuro je preteča današnjih modernih kada. Ofuro ili furo je deo japanskog rituala kupanja, ne podrazumeva samo kupanje već pre opuštanje. prvo se obavlja kupanje ili tuširanje, a zatim relaksaciju i zagrevanje tela. Tradicionalne ofuro kade su pravljene od hinoki drveta, a danas su mnogo pristupačnije plastične ojačanih vlakana. Lake su za postavljanje, ne moraju biti u okviru kupatila, češće su postavljene u nekom drugom prostoru.

Japanski princip položaja u kadi Zapadni princip položaja u kadi

11