V. NEDJELJA KORIZME A 6. IV. 2014. Ulazna pjesmaDosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne,izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj!   (Ps 43,1-2) Zborna molitvaGospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt.Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi.Po Gospodinu.  Prvo čitanje     Ez 37,12-14Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.

Čitanje Knjige proroka EzekielaOvo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite i dovest ću vas u vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim« – govori Gospodin Bog.Riječ Gospodnja. Otpjevni psalam     Ps130,1-8Pripjev: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:Gospodine, usliši glas moj!Neka pazi uho tvojena glas moga vapaja!

     Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao,     Gospodine, tko će opstati?     Al’ u tebe je praštanje     da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,duša se moja u njegovu uzda riječ.Duša moja čeka Gospodinaviše no zoru straža noćna.

     Više no zoru straža noćna     nek Izrael čeka Gospodina.     Jer je u Gospodina milosrđe     i obilno je u njega otkupljenje;     on će otkupiti Izraela     od svih grijeha njegovih. Drugo čitanje     Rim 8,8-11Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi

1

Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.Riječ Gospodnja. Pjesma prije evanđelja     Iv 11, 25a.26Ja sam uskrsnuće i život, govori Gospodin;tko vjeruje u me, neće umrijeti nikada. Evanđelje   Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45Ja sam uskrsnuće i život.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Lazarove sestre poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«Kad je dakle Isus stigao onamo, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. A kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu ususret, dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj«! A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet!« Nato Isus, sav potresen, upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.Riječ Gospodnja.

Molitva vjernilaBraćo i sestre, Bog nam je u Kristu darovao novi život.Okrijepljeni njegovom riječju molimo da naš zemaljski životuvijek zrači svjetlom darovane nam vječnosti.

1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu mudrošću Duha Svetogada svim ljudima bude svjetlo vjere i mjesto istinskoga susreta s tobom, molimo te. 

2. Razbudi, Gospodine, u svim svojim vjernima nadu u uskrsnućei ne dopusti da budu zarobljeni ovozemaljskim brigama i svijetom koji prolazi, molimo te. 

3. Otvori nam Gospodine oči za sve koji trpe u bolesti i za sve koji tuguju u osamljenosti:daj da naša dobrota prema njima bude odraz Kristove ljubavi, molimo te. 

4. Svojim svjetlom obasjaj, Gospodine, živote ove okupljene zajednice vjernika:oslobodi nas sumnje koja razara vjeru, a sva naša nastojanja upravi na put vječnosti,

2

molimo te. 

5. Obdari, Gospodine, darom vječnosti našu braću i sestreod kojih smo se rastali nad otvorenim grobom, molimo te.

Svemogući Bože, u tebi je izvor života. Prati naš zemaljski hod svojim svjetlomi pomozi da novi život koji si nam darovao trajno raste u nama,sve do dana rastanka s ovim svijetom. Po Kristu.

Darovna molitvaSvemogući Bože, usliši nam prošnje.Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere:djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha. Po Kristu. Pričesna pjesmaTko god živi i vjeruje u mene,neće umrijeti nikada, govori Gospodin!   (Iv 11,26) Popričesna molitvaSvemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Kristu.

PRIJEDLOZI PJESAMA NA MISI: Ulazna:        Smiluj mi se, Gospodine (PGPN 428)Otpj. ps.:      U Gospodina je milosrđe (ŽV 2005/2)Prinosna:     Po obećanju (PGPN 228.2)Pričesna:     O sveta gozbo (PGPN 242)Završna:      Ja se kajem (PGPN 460)

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

5. korizmena nedjelja godine A (Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45)Popričesna meditacijaGospodine! Dovoljno Ti je reći “Bolestan je onaj koga ljubiš” i Ti već znaš što trebaš činiti.O kad bih mogao imati vjeru u snagu Tvoje ljubavi! O kad bih vjerovao u moć koja suhe kosti pokreće...! Pomozi mi da se vjerom uzmognem nasloniti na snagu Tvoje ljubavi. Da vjerujem da si Ti uskrsnuće i život ne samo kao daleko obećanje posljednjih dana svijeta i svemira, nego da obilno dijeliš svoju ljubav i snagu već sada, u ovome mome danu.Neka Tvoja riječ “Lazare, iziđi van!” odjekne meni danas. Daj da iziđem iz svoga groba i svoga skrovišta na sunce dana, obasjan svjetlom Tvoje ljubavi!

Priredio: Dario Miletić http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org

3

Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=ULSv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/

4

http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se PRATITE OVU STRANICU..

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.nethttp://www.os-zadarski-otoci-zd.skole.hr/Osnovna škola „Zadarski otoci“Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

5

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C   A – 5. korizmena nedjelja (Iv 11,1-45) Evanđeoski opis je dosta slikovit i prijateljski. Isus je prijatelj i suosjeća s prijateljima. Boli ga njihova bol. Sve je spreman učiniti da im ublaži patnje. Skoro nigdje nije osjetljivije opisana Isusova ljudska blizina. Ljubav Isusova prema prijateljima je 'ovozemaljska', osjećajna, bliza, 'ljudska'. Isusova ljubav 'reanimira' prijatelja. Ovdje se ne radi o uskrsnuću. Da, ljubav reanimira. Ovo je bitna poruka. Svatko u svome životu dođe u stanje kad kaže: "ovo više nije život". To je krik kad se čovjek nađe u teškim životnim situacijama, kad nam izgleda da smo sve izgubili, da nam je u životu sve umrlo. To su teška čovjekova stanja i vremena. Tada smo u opasnosti da sve pustimo da ide kako ide. Zar svi nismo zatvorenici svijeta u kojem smo zasađeni? Čak smo zatvorenici samih sebe, naših navika, naših želja i naših strahova. Zar se ne nalazimo u neke vrste groba? Zar čovječanstvo nije umotano u 'grobno platno'? Evanđelje Ivanovo govori o Lazaru i upućuje poruku i poziv 'umrlima' i onima okolo, njihovoj braći i sestrama, prijateljima, svima nama. Dok je čovjek na ovoj zemlji – prema Isusovoj ljubavi – nikada nije umro za vječnost. Nikoga se ne smije otpisati. Brat, prijatelj ne može izgledati da je 'umro'. Treba nam ostati otvoren u ljubavi. Ako smo sami 'umrli' opet imamo vjere i nade – dapače, odazovimo se Isusovom zovu: 'N. N. ustani iz groba, ljubav te čeka.' Koliko li je Isusovih prijatelja umrlo po gradovima (modernim grobnicama osobnosti), a i njima (nama) Isus upućuje poziv: Ustani! Isus je spasitelj svijeta. Poziva sve ljude da se 'probude', da iziđu iz grobova, obijeljenih grobova (izvana lijepo izgledaju a unutar je trulež!). Korizma – poziv je upućen da se iziđe iz groba. Lazar je prijatelj Isusov, pa je ipak sišao u grob – to znači da se može dogoditi bilo kojem čovjeku i kršćaninu. Zato je vrlo važno biti svjestan onoga što nas vodi u grob. – Također skrećem pozornost, da Isus ne govori o fizičkoj smrti nego o duševnoj. Tako nam tumače nove egzegete. U evanđeljima su potvrđena tri uskrsnuća: Jairove kćeri (Mk 5/22-43), sina udovice  iz Naima (Lk 7,11-17) i Lazara ((Iv 11/1-45). Očito iz ova tri izvještaja ne možemo jednako upotrijebiti riječ 'uskrsnuće'. Više se radi o reanimaciji i povraćanju u svakodnevni život, a uskrsnuće je prijelaz preko ovoga života i participacija na Kristovom životu. Radi se o življenju jednom potpuno novom životu u kojemu više nema boli ni suza. Po Isusu Kristu Bog nam nudi prijelaz u vječni svijet. Ne radi se ni o kakvoj reinkarnaciji, iako jedan na četiri Europljana vjeruju u reinkarnaciju. Kršćanstvo vjeruje u individualnu odgovornost svake osobe. Radi se o jednoj i nepovratnoj egzistenciji. Inkarnacija je vjera hinduizma i budizma.

6

 A kod njih je i manja odgovornost jedinke za svoj život. Kršćanstvo, židovstvo i islam vjeru u povijesni razvoj i budućnost – zato je kod njih vjera u uskrsnuće. Dok budizam vjeruje u cikličko događanje. Sve se vrti u krugu pročišćavanja. Ipak i budizam vjeruje da se dolazi do stanja nirvane kad se 'iskače' iz kružnog događanja. Dobro je skrenuti pažnju i na molitvu sestara Lazarovih. One mole Isusa, one nas uče da treba moliti, da treba prijateljima skrenuti pažnju na teškoće njihovog prijatelja. "Onaj kojega ti voliš, bolestan je." I Isus je zaplakao suosjećajući s Marijom bol za bratom. Evanđelisti donose događaje koji nam otvaraju oči prema vjeri da je on Božji poslanik. Samo Bog umnaža kruhove, samo Bog ozdravlja, samo Bog izgoni zle duhove, samo Bog oprašta, samo Bog uskrisuje. Isus je Božji poslanik, Isus je Božji sin, Isus je Bog! 

Marijan Jurčević, OP

ISUS NAS POZIVA DA USTANEMO IZ GROBOVA  

(Iv 11, 1- 45) 

Govor je o Lazaru i njegovom prebivanju u grobu. Da li se radi o historijskom događaju ili simboličkoj slici, skoro nije bitno. Bitno je ono što dolazi iz Isusovih usta. Bitan je Isusov poziv. Dapače, ako je simbolična slika onda je ona uvijek prisutna i uvijek se ponavlja, ali isto tako nas poziva da trajno čujemo Isusov poziv: ustani Lazare! Poziv svakome čovjeku koji se nađe u smrtnom događaju da ustane i da se ne predaje olako raspadanju.

Isto tako se život veže uz Isusa, uz Boga. Da si bio tu moj brat ne bi umro... Tako skoro svi mislimo. Gdje je Bog onda kada nam netko dragi umire, pitamo se. Kako povezati Božju svemogućnost i ljubav sa smrću? Ipak kroz Isusa nastaje pomirenje tog paradoksa. Potrebno je umrijeti da se nanovo i kvalitetnije ustane. A svi smo mi iskusili ovaj život i potvrdili da nam je nepotpun. Potrebno je ponovno se roditi i ući u novi kvalitetniji život.

Također se biblijski veže novi život uz ljubav i prijateljstvo. Ljubav je ta koja može pobijediti smrt. Lazarovo oživljavanje je sedmo Isusovo čudo, prema sv. Ivanu. I to ima simbolično značenje. Kad se nekoga ljubi njega se doziva u život. Ljubav u drugom biću budi skrivene božanske moći. Ljubav budi usnuli čovjekov bitak. Isus se ne zadovoljava da nas zaodjene ljudskom naravi. On ljudsku narav ugrađuje u svoju osobu.

Sin Božji je uzeo ljudsko tijelo i ljudsku dušu da im dadne vječno značenje. Isus udahnjuje novi život. I to nadmašuje naše razumijevanje ali ne i naše težnje i našu dubinsku slutnju. Svi mi slutimo u sebi jedan dublji i vječni život koji drijema u nama. Potrebno je u čovjeku probuditi dubinski i vječni život. Isus trajno potvrđuje vrijednost prijateljstva. (Lazar, Marta, Marija, Ivan, svi apostoli...). On plače za prijateljem (Lazarom). Lazarov slučaj pokazuje značenje prijateljstva s Isusom.

Onaj tko prijateljuje s Isusom, ako i umre živjet će. Isusova ljubav će ga dignuti iz groba. Tko prijateljuje s Isusom Kristom taj se obnavlja i budi u svojoj dubini. Doživljava novo rađanje. Radi se o vječnom rađanju. Isusovo spasenje nije spasenje od nečega nego spasenje za nešto. To je spasenje za život vječni. Gledano simbolički možemo reći da se mnogi ljudi i njihova rodbina suočavaju sa stanjima koje je slično smrti.

To su bezizlazna stanja. Ipak, evo ovdje se čuje Isusov glas: nije umrla ta osoba nego samo spava. Ne treba nikada nikoga otpisivati. To je poruka svima nama, a i svima koji su se izgubili i

7

'umrli'. Isusova riječ i prijateljstvo prvenstveno su usmjerene ljudima u teškim životnim stanjima. To je također poziv ljudima da nikoga ne otpisuju, da se ne distanciraju od osoba koje su zalutale. Takvima je pomoć potrebnija nego li zdravima.

Ne bi trebalo misliti da je danas najnezgodnije vrijeme. Vrijeme je uvijek zgodno i nezgodno. Zavisi od toga kako se mi postavljamo prema svijetu i sebi. Svako vrijeme je različito i sva su vremena ista. Tako isto i Isusova riječ vrijedi svim vremenima i svim ljudima. Treba ju slušati i razumijevati prema svojem stanju i prema svojem doživljaju života. Trajno je prisutan Isus Krist, a isto tako je trajno prisutan i Lazar i njegove sestre.

Ako tako slušamo riječi Evanđelja one će nam donositi svjetlo i život. I tko čuje Isusovu riječ taj će ustati iz groba i svoje truleži. Tko god nadvlada bilo koju 'smrt' ne povraća se u prijašnje stanje. Čovjek uvijek uskrisuje nov. Zato krize i smrti nisu uvijek "bolesti na smrt". Ima smrti koje se može nadvladati, koje Bog u nama nadvladava. Nitko se nikada ne bi trebao otpisati. Vjera i povjerenje čovjeka unutarnje liječe i osmišljavaju.

Očito je da se ne radi o formalizmu nego o korijenskom povjerenju. Poslije Lazarova oživljavanja ljudi su počeli vjerovati u Isusa. Poslije istinskih vjerskih događanja otvaraju se mnoge oči na Isusovu osobu i uši na njegovu riječ. 'Liječenje' Isusovom riječi i ljubavlju najsnažnija je propovijed i najvjernije svjedočanstvo istinitosti  riječi i navještaja.

Nadvladavanja mnogih teških stanja uvod su u naše definitivno nadvladavanje smrti. To definitivno nadvladavanje bi će dar vječne ljubavi. Tada ćemo svi čuti njegovu riječ i vidjeti njegovo lice.Marjan Jurčević

http://www.katolicki-tjednik.com U trenucima covjekove boli, Bog je posebno blizu

PETA KORIZMENA NEDJELJEA

Uvod

Vrijeme korizme treba biti vrijeme snažnije borbe protiv grijeha, posebno onih koji su nam prešli u naviku. Istodobno to treba biti vrijeme djela pokore i milosrđa, odnosno zauzetog stupanja Božjim putem. Korizma je razdoblje cjelovitog povratka na put Božji s puta grijeha i vrijeme odlučnosti da se na putu Božjem i ostane. Ići putem Božjim znači ići putem poniznosti. Zato na početku današnjeg susreta s Božjom riječi i Kristom živimo pod prilikama kruha i vina, ponizno se i prigibamo pred svemoćnim Bogom, priznajemo svoje grijehe, za njih se iskreno kajemo i molimo Božje oproštenje.

U trenucima čovjekove boli, Bog je posebno blizu

Prorok Ezekiel piše retke iz današnjeg misnog odlomka kao jedan od prognanika u babilonskom sužanjstvu. Nedavno iskustvo rata daje nam vrlo zorno razumjeti kako je velika babilonska sila, nakon zauzimanja Jeruzalema 598. godine prije Krista, ne samo opljačkala zemlju nego i odvela u ropstvo ono najvrjednije, a to su ljudi i to prije svega mladost. Vidjevši snagu babilonskog carstva, prognanim Izraelcima se činilo da tolika i takva sila neće pasti stoljećima i u njihove duše počelo se uvlačiti malodušje te su s godinama gubili nadu u povratak u svoju zemlju. Mnogi, koji su živjeli u vremenu komunizma, lako će to razumjeti, jer se većini činilo kao da on nikad neće pasti. I sam prorok Ezekiel godinama je živio, a na kraju i umro u progonstvu ne vrativši se u zemlju očeva. Mladi ljudi u progonstvu polako su s godinama starili, pa su govorili kako im sahnu kosti i kako im se smrt bliži, a polako je umirala i nada u povratak.

Bog ima vlast i nad zemaljskom vlašću

U takvom stanju malodušja Bog upućuje svoju riječ po proroku Ezekielu te poručuje prognanom narodu izraelskom: „Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!“ (Ez 37,2). Božja riječ na osobit način hrabri i pojedince i narod u teškim životnim trenucima kada beznađe kuca na vrata duše.

8

Bog jasno poručuje da je iznad svake zemaljske sile, a svaka zemaljska sila završava najkasnije odlaskom silnika u grob. Bili vjernici ili nevjernici, silnici su gotovo uvijek željeli počivati u raznim piramidama, „kućama cvijeća“ ili silnim dvorima što pokazuje njihovu čežnju za vječnim životom, ali i potpunu nemoć pred smrću. A Bog ima vlast i nad zemaljskom vlašću i nad svim što je na zemlji, ali i vlast nad smrću, odnosno nad životom koji nema kraja. I upravo se pobjedom nad grobom i smrću na divan način očituje Božja riječ: „I znat ćete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju“ (Ez 37, 13-14). Naš istinski povratak jest povratak Ocu u Njegovo kraljevstvo, a taj povratak vodi preko života na zemlji i groba, odnosno smrti.

U iščekivanju zore

Zato s psalmistom izrazimo svoju vjeru u dolazak Gospodnji i spremnost da na njega budno čekamo: „Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna.“ Ovi redci podsjećaju me na vrijeme služenja vojnog roka kada sam, stojeći na straži, imao svoje susrete sa zorom. Vrijeme je sporo prolazilo, a okolo je bila tama koja daje osjećaj neugode, a ponekad i straha jer se ne može vidjeti eventualna opasnost. Međutim, u svijesti je čovjeka snažila misao: pojavit će se zora i svanut će dan. Upravo zbog te neugode i straha, susret sa zorom i jutrom bio je tako lijep. Čovjek može podnijeti i tamu, i hladnoću, i strah jer sigurno zna da dolazi zora i da će svanuti dan. Čovjek u svom životu može podnijeti i bol, i patnju, i nerazumijevanje, i strahove zemaljskoga života jer zna da nakon smrti sviće zora vječnoga života.

Život po tijelu i život po Duhu

Šest stoljeća prije Krista, Bog po proroku Ezekielu poručuje da će otvoriti grobove i da će udahnuti duh svoj koji daje život. Božji Duh, Duh Sveti je taj koji oživljava nakon smrti, ali i koji tijekom zemaljskoga života nadahnjuje i potiče na svetost, odnosno na ono što je Božje te snaži nadu u Božju ljubav i blizinu. Zato sv. Pavao u današnjem misnom odlomku iz Poslanice Rimljanima poziva i nas, kršćane današnjice, da ne živimo po tijelu nego pod Duhu Božjemu kako bi se Bogu svidjeli. Čovjek se ne odijeva samo zbog hladnoće, nego bira odjeću i obuću te dotjeruje svoje lice i kosu kako bi drugima izgledao lijepo, odnosno kako bi se njegov tjelesni izgled svidio osobama koje susretne. Bog vidi u čovjekovu nutrinu, u čovjekovu dušu, i želi da živimo u skladu s poticajima Njegova Duha kako bi mu se svidjeli. Tijelo teži za tjelesnim, a duh za onim što nadilazi tjelesnost. Kršćanin je na osobit način u ovo sveto korizmeno vrijeme pozvan odricanjem i pokorom snažiti tijelo u borbi protiv grijeha te se sve više otvarati Duhu Svetom i postajati oduhovljen i oduševljen za ono što je nebesko, za ono što je Božje.

Razočarani u Isusa

Ljubljeni Isusov učenik sv. Ivan, apostol i evanđelist, u misnom evanđeoskom odlomku pokazuje nam Isusa kao istinskog prijatelja i brata onomu koji pati, ali i Isusa koji mrtvom ljudskom tijelu vraća dah života te ima vlasti darivati vječni život. Štoviše, On sam je Život. Nadomak Jeruzalema, nešto manje od tri kilometra, nalazi se Betanija u kojoj živi čovjek imenom Lazar sa svoje dvije sestre Martom i Marijom. Isus je više puta navraćao u njihovu kuću i bio je vrlo rado viđen gost, a riječ je bilo o istinskom prijateljstvu između njih i Isusa. U vremenu dok je On propovijedao nedaleko od rijeke Jordana, Marta i Marija šalju glasnike koji mu prenose tužnu vijest da je „onaj koga ljubi“, odnosno njegov prijatelj Lazar bolestan. Vjerojatno se radilo o dosta iznenadnoj i teškoj bolesti, a Marta i Marija su duboko i iskreno vjerovale, a vjerojatno bile i svjedoci, Isusove moći ozdravljanja. To je bio njihov, vrlo fino izraženi poziv Isus da dođe u kuću, u kojoj su mu vrata uvijek bila otvorena, te ozdravi prijatelja Lazara. Nakon što je Isus odgovorio da ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, vjerojatno su izaslanici požurili natrag Marti i Mariji javiti radosnu vijest da Lazar neće umrijeti. Koliko su morali biti razočarani u Isusa kada su, nakon povratka u Betaniju, vidjeli da je Lazar umro, a Isus nije, kao što bi pravi prijatelji učinili, ostavio sve i pošao bolesniku u pohod.

Umrijeti s Isusom

Tek nakon dva dana Isus poziva učenike da krenu u smjeru Betanije – a to znači i u smjeru Jeruzalema – do koje mu je vjerojatno trebao oko dan hoda. Apostolima se nije baš svidio poziv da idu u smjeru Jeruzalema jer im je bilo sve očitije neprijateljstvo dobrog dijela vjerske vlasti u tom gradu. Isus pojašnjava da želi ići probuditi Lazara koji spava, što je stavilo učenike u još veću nedoumicu jer su, ne znajući da je umro, razumjeli da je Lazar napokon usnio čvrstim snom koji će ga okrijepiti te će ozdraviti. Isus im potom vrlo jasno kaže da je Lazar umro te da svjesno nije odmah pošao u Betaniju kako bi apostoli, pošto vide uskrsnuće Lazarovo, još snažnije povjerovali. Sveti Toma tu pokazuje svoju hrabrost te poziva svoje kolege da pođu umrijeti zajedno s Isusom. Opasnost za Isusov život, a samim tim i za živote onih koji ga prate već tri godine, bila je itekako vidljiva.

U trenucima boli treba nam Božja blizina

9

U židovskom narodu tada je bio običaj da rodbina, prijatelji i poznanici dolaze tjedan dana tješiti one koji su pogođeni smrću nekog od članova obitelji. Starija sestra Marta, čuvši da dolazi Isus, iziđe pred Njega, a Marija je ostala u kući s onima koji su ih došli tješiti. U danima bolesti, a pogotovo nakon Lazarove smrti, njegove sestre Marta i Marija sigurno su nebrojeno puta jedna drugoj rekle da bi ga Isus sigurno ozdravio samo da je bio tu, pa je tako i Marta odmah rekla Isusu: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro“ (Iv 11,21), a iste će riječi malo kasnije ponoviti i njezina sestra Marija. Posebno u trenucima boli, patnje i smrti dragih osoba, čovjek ima jaku želju još snažnije osjećati Božju blizinu, a čini se kao da je Bog upravo tada daleko. Za cijeli čovjekov život, a osobito za takve trenutke, Isus izgovara divnu istinu: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“ (Iv 11,25.26) te pita Martu:. „Vjeruješ li ovo?“Svatko od nas i to u svakom trenutku svoga života, pa i u tako teškom u kakvom je bila Marta zbog smrti svoga brata, treba s njom spremno ispovjediti svoju vjeru u Krista životvorca: „Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji“ (Iv 11, 27).

Isus potom šalje Martu natrag u kuću da zovne sestru Mariju kako bi i s njom mogao nasamo porazgovarati, što nije bili moguće u kući zbog onih koji su došli izraziti sućut. Međutim, i oni u kući primijetili su njezin odlazak te su, pomislivši da će na Lazarov grob kako bi plačem olakšala bol, krenuli za njom. Marija je bila osoba s posebno dubokim i finim osjećajima te se bacila pred noge Isusove od boli i plača što je i kod Isusa izazvalo suze. U trenucima čovjekove boli, Bog je posebno blizu. Jedni su zadivljeni Isusovom gestom ljubavi, izražene kroz suze, dok drugi, a uvijek ima onih drugih, i u tome nalaze razlog za prigovor izražen u pitanju: „Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?“ Isus naređuje da odvale grobni kamen te daje hvalu Ocu nebeskom i naređuje Lazaru da iziđe iz groba, što ovaj i čini. Postoji lijepa tradicija koja je Lazarovo vrijeme provedeno u grobu uspoređivala sa životom čovjeka u teškom grijehu, a pristup ispovijedi ponovnom povratku u život milosti. Ovo vrijeme do Uskrsa posebna je prigoda da nas Bog u skrušenoj ispovijedi očisti od grijeha te se istinski pripravimo za susret s Kristom uskrsnulim. Amen! Biblijski komentar misnih čitanja u godini AIsus sada daje život koji traje vječno5. korizmena nedjelja:Prošle nedjelje u ozdravljenju slijepca od rođenja liturgija nam je predstavila Isusa kao svjetlo svijeta. Ove nedjelje u događaju Lazarova uskrišenja predstavlja nam ga kao uskrsnuće i život.Ovo je sedmo "znamenje" ili čudo Isusovo u četvrtom evanđelju. Riječima: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji" (r. 4) Ivan namjerno podsjeća na čudo u Kani po kojem je Isus počeo objavljivati slavu svoju učenicima (usp. Iv 2, 11). Nakon ovog događaja židovski poglavari, na prijedlog velikog svećenika Kajfe, odlučuju pogubiti Isusa, a Ivan to tumači: "... prorokova da Isus ima umrijeti za narod, ali ne samo za narod nego i zato da raspršenu djecu Božju skupi u jedno" (11, 51-52). Isus će se vrhunski proslaviti po smrti na križu. Uskrišenje Lazara podsjeća na početak proslave u Kani ali i na vrhunac proslave s križa, odakle će, kad bude uzdignut sa zemlje, Isus sve privlačiti k sebi (usp. Iv 12, 32).Isus je zaplakao nad mrtvim prijateljem Lazarom i u znak sućuti prema njegovim sestrama. Time je objavio Boga koji vidi ljudske patnje, koji suosjeća sa svakim patnikom i patnicom. Pred zagonetkom smrti i groba on se također očituje kao uskrsnuće i život te najavljuje da neće umrijeti nikada onaj koji vjeruje u njega. Već sada nosi klicu vječnoga života onaj tko se vjernički oslanja na Isusa. Vjerujemo li to?Vlastito predslovlje, koje se uzima na ovu nedjelju kad se čita evanđelje o uskrišenju Lazara, divno primjenjuje na sudionike liturgije ono što je Isus nekoć učinio Lazaru:"Kao pravi čovjek on je plakao za prijateljem Lazarom,a kao vječni Bog iz groba ga uskrisio: tako i sada nastavljadjelo smilovanja prema ljudimate ih svetim otajstvima privodi novom životu."Duh svoj udahnut ću u vas da oživite (Ez 37, 12-14)Povijesno je ovo proročanstvo uputio Ezekiel sužnjima u Babiloniji, s kojima je bio odveden u ropstvo 598. pr. Kr. Pet godina kasnije Bog ga je pozvao na proročku službu među sužnjima s glavnim zadatkom da im pomogne očuvati monoteističku vjeru u poganskoj sredini te im ulijeva nadu u povratak kući. Njegova proročka služba trajala je oko 22 godine. Sam nije doživio povratak u zemlju otaca, ali je vjerno podržavao vjeru i nadu svojih sunarodnjaka.Naše današnje čitanje dio je viđenja o suhim kostima. Narod je u sužanjstvu govorio: "Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo" (Ez 37, 11). Od te poslovice prorok je po Božjom

10

nadahnuću načinio propovijed o dolini punoj suhih kostiju koje Bog može oživiti. Cijelo viđenje i popratna propovijed (Ez 37, 1-14) osam puta spominju riječ "kosti" i osam puta riječ "ruah", koja u hebrejskom znači dah, duh i vjetar. U ono doba vjera u osobno uskrsnuće svakog pojedinca još nije bila objavljena. Ovim viđenjem o kostima koje Bog oživljava po svome dahu i Duhu povijesnim slušateljima prorok je ponajprije učvršćivao nadu da će narod preživjeti i vratiti se u domovinu. Reci 12-14, koje imamo za današnje čitanje, sažimaju Ezekielovo povijesno poslanje među sužnjima: Bog će otvoriti grobove, oživjeti nemoćne i mrtve svojim Duhom te ih sve vratiti u njihovu zemlju. "Znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim" (r. 14) znači: doživjet ćete ispunjenje Božjih obećanja, jer riječ Božja sigurno vodi ispunjenju.Ova prorokova propovijed slika je Lazarova uskrišenja iz današnjeg evanđelja. Njome smo pozvani na obnovu vjere u pobjedu života nad smrću, a to je bitni sadržaj vazmenog otajstva.Oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu (Rim 8, 8-11)Pavao u 8. poglavlju Poslanice Rimljanima govori o vjerničkom životu pod stalnom prisutnošću Duha Svetoga kojega smo primili na krštenju. U današnjem odlomku govori o životu "u tijelu" i "po Duhu". "Biti u tijelu" (r. 8) slikovit je izraz za sebične i grešne tjelesne porive. Tko tako živi, ne može se "svidjeti Bogu". Postavljajući za vrhovni cilj života sviđanje Bogu, Pavao ne gubi iz vida čovjekovu potrebu za srećom i ispunjenjem svojih zakonitih težnji. Sve će to biti ispunjeno u Bogu, koji nas zove u svoje intimno zajedništvo u vječnosti. "Niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama" jest podsjećanje na krsnu opečaćenost Duhom (usp. Ef 1, 13-14) koja trajno ostaje. Duh Sveti zaista prebiva u krštenicima i u cijeloj crkvenoj zajednici. Međutim on nas ne mijenja čarobnjački, pa se cijelog života trebamo truditi da "ne budemo u tijelu", da ne živimo po tjelesnim nagonima. "Nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov" (r. 9). To znači da nas Duh egzistencijalno veže s uskrslim Kristom i jedne s drugima. "Tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha" (r. 10) -odnosi se na iskustvo smrtnosti i među vjernicima. Smrt je pripuštenje Božje zbog izvorne grešnosti Adamovih potomaka, ali Duh životvorac preko fizičke smrti vodi vjernike u zagrljaj Bogu. Duh je Božji bio na djelu u uskrišenju Isusa od mrtvih pa će biti na djelu i u uskrišenju pojedinih vjernika.Bez Duha, koji je izvor vjerničke životnosti, ljudsko je "tijelo" kao leš jer je pod utjecajem sveopće grešnosti (usp. Rim 5, 12). Međutim u pridruženosti Kristu ljudski "duh" živi, jer Duh uskrslog Krista uskrišava mrtvo ljudsko biće po darovanom opravdanju.Ja sam uskrsnuće i život (Iv 11, 1-45)Ovaj događaj čitamo u ukupnoj liturgiji. Tada nad njim možemo razmišljati o Isusovoj sućuti prema ožalošćenoj obitelji. Također o Isusovu objavljivanju Boga koji vidi suze i patnju svih ljudi.Danas o njemu razmatramo s vjerom u Isusa, koji je uskrsnuće i život. Upravo zato što je na putu u nasilnu smrt, on postaje izvor uskrsnuća i pravog života.Izvještaj možemo podijeliti na sljedeće manje cjeline:- Na vijest o Lazarovoj bolesti Isus odgađa put u Betaniju (r. 1-16);- Lazarovim sestrama Isus se očituje kao uskrsnuće i život (r. 17-27);- Isus je volio Lazara kao pravi prijatelj (r. 28-37);- Isus uskrišava Lazara (r. 38-44);- Zaključak: vjera onih koji su doživjeli Lazarovo uskrišenje (r. 45).Kod Luke se spominju samo Marta i Marija (10,38-42), a kod Ivana i njihov brat Lazar. Vjerojatno je riječ o istoj obitelji kod koje je Isus odsjedao s Dvanaestoricom u vrijeme pohoda Jeruzalemu, jer im je selo bilo 3 km jugoistočno od Jeruzalema. U Lukinoj povijesnoj Crkvi bile su popularnije sestre, a u Ivanovoj je morao biti poznat i brat. Divan je ovdje Tomin usklik: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" (r. 16). On je izraz očajničke odanosti Isusu: ustrašen je za sudbinu Učiteljevu, ali i za svoju i svojih kolega. Svjestan je svega što se može dogoditi, ali ostaje vjeran Učitelju ne dopuštajući da mu crne slutnje spriječe izvršavanje onoga što osjeća kao obvezu savjesti. U tome nam je Toma svima uzor, makar on još ima proći kroz kušnju Velikog petka i radost uskrsnog jutra. "Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro" (r. 21) izraz je vjere da Bog djeluje po Isusu. Tom vjerom Marta se razlikuje od mnoštva koje se divi Isusovim čudesima, a ne ulazi dublje u smisao njegova poslanja. Kad joj najavljuje da će njezin brat

11

uskrsnuti, Marta ističe vjeru u opće uskrsnuće mrtvih, o eshatonu. Na to se Isus predstavlja još jednim od svojih sedam "Ja jesam..." u četvrtom evanđelju: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će" (r. 25). Ostali "Ja jesam" jesu: kruh života (6, 35.48); svjetlost svijeta (8, 12); vrata ovcama (10, 7.9); pastir dobri (10, 11.14); put, istina i život (14, 6) i pravi trs (15, 15). Uz ovakvo predstavljanje Isus poziva na vjeru ili prijeti onima koji se tvrdokorno zatvaraju. Tko živi na zemlji s vjerom u Isusa, nastavit će živjeti i nakon fizičke smrti, živjeti sretno i kvalitetno. Isus tako sada dariva život koji traje vječno.Isusova molitva pred uskrišenje Lazara (r. 41-42) odraz je njegove svijesti da uvijek čini volju Očevu pa zato i moli ispunjenje volje Očeve. "Znao sam da me svagda uslišavaš" -to je pouzdanje utemeljeno na traženju i provođenju volje Božje. Glasnim zahvaljivanjem Ocu što ga je uslišao, on kod prisutnih budi svijest da nije samo čovjek-čudotvorac, nego opunomoćeni poslanik Oca, koji je punina života i zato darovatelj života.Bez ikakvih čarobnjačkih kretnji, na Isusov snažni zov, Lazar izlazi iz groba umotan u platno u kojem je bio sahranjen. Isus naređuje da ga odriješe te mu pomognu da se opet uključi u obiteljski život i dalje ostane radost i potpora svojih sestara. Isusov zov podsjeća na njegove riječi u 5, 28 29, gdje on najavljuje sveopće uskrsnuće, prilikom kojega će "izići iz grobova na uskrsnuće života koji su činili dobro, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude". Ovim čudom Isus ispunjava svoju ranije danu riječ i budi vjeru u sveopće uskrsnuće mrtvih.Ovo znamenje donosi procvat vjere u Isusa, koja će nešto kasnije biti očitovana prilikom svečanog ulaska u Jeruzalem (usp. Iv 12, 9.12.17-19). Isto je znamenje židovskim poglavarima povod da Isusa osude na smrt (usp. Iv 11, 53). Pred zagonetkom fizičke smrti prestaje domet egzaktne znanosti i ljudske filozofije. Vjera u Isusa kao uskrsnuće i život kršćanski je odgovor na zagonetku smrti. Kako prihvaćamo taj odgovor? Dr. Mate Zovkić: GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112 GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113

http://www.don-ivica.net

GODINA A 2010/11 Nedjelja, 10 Travanj 2011 negdje se naziva još i  prva nedjelja  muke - Gluha  a negdje Pokrivno nedija

/danas se prekrivaju križevi,  a mogu i slike u crkvi/Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje ( Ez 37,12b-14)

Narod kojega je Bog izabrao u Abrahamu, a kojega je vodio pod Mojsijevom uzdignutom mišicom kroz životno neprijateljsku pustinju, a pod Davidom Jeruzalem uredio za domovinu - Božji narod je mrtav, raštrkan među narodima. No, Bog ga ipak ne napušta: on izvlači svoj narod iz grobova, on mu udiše svoga životvornog duha i dovodi ga nazad u izraelsku zemlju. Nije to djelo stvorila politika,  ni diplomacija, niti naoružana ljudska ruka, već Božja moć koja obećano ispunja i onaj koji gleda priznaje: On je stvarni Gospodar.  Samo on, a ne nitko drugi daje svom narodu budućnost. On ne dopušta da propadnemo. On nas vodi u svoju zemlju života.

Božji narod i danas osjeća prijetnju smrti: brojevi ne daju puno nade u dobar razvoj situacije. Opadanje broja vjernika, manjak svećenika, opadanje broja posjetitelja nedjeljne mise, manjak - gubitak vjere i k tome sve ružnija slika prezentirana javnosti preko medija: sve to govori o prijetećem nestanku Crkve.  Mnogostrukom pastoralnom tehnikom pokušavamo učiniti nešto u suprotnom smjeru.

A ipak, i za nas danas, vrijedi: Bog je onaj koji neće dopustiti da njegov narod utone u grob.  Bog je onaj koji će nad nama izliti svoga životnog Duha koji će svoju Crkvu ispuniti životom,

12

klonule ohrabriti, onima koji sumnjaju pokazati budućnost. On je dopustio da uđe u smrt i njegov Sin, ali ga je, po svom Duhu, ispunio  uskrsnim životom. Istim putem prolazi i njegov narod u ovo preduskrsno, pokorničko vrijeme. Na ovu poruku bismo trebali misliti ove i svake druge nedjelje.

 

Drugo čitanje  (Rim 8, 8-11)

Kada u korizmi čujemo  o „mesu", odmah mislimo na dane nemrsa ili na zapovijed petka. Pavao ne govori o tom mesu.  Određen mesom - misli na našu ljudsku egzistenciju, kod koje se brine samo o preživljavanju, ne gledajući drugoga, nego sebe ističem pod svaku cijenu; meso - to je moj ja, ne prihvaćanje nikakvih drugih čimbenika, ne podnošenje nikakve instance iznad sebe. Ova, tijelom određena, egzistencija je na neposrednom putu prema smrti, jer joj se ne mogu suprotstaviti nikakvom vlastitom silom. Moje tijelo je neizbježno prepušteno smrti.  A ipak, Pavao ne propovijeda poruku o smrti, nego poruku Duha, a time i života.  Po Duhu je Bog Isusa uskrisio od mrtvih, po tom istom Duhu će i nas oživjeti.  Naše tijelo ostaje određeno za smrt, jer joj ne možemo izbjeći.  No, u nama boravi i Duh i on će oživjeti naše smrtno tijelo.

Pavao ide još jedan korak dublje. Tijelo donosi smrt zbog grijeha, a duh oživljuje zbog pravednosti.  Smrt je došla nad nas otkad smo odijeljeni od Boga. Smrt je gorka posljedica toga što se Adam- čovjek okrenuo od Boga i sada u drukčijem stanju stvarno ne živi, nego vegetira.  To pak nije pravi red , to nije „pravednost".   Tek onda kad se ponovno okrenemo prema Bogu, kad nas Duh bude opet povezivao s Bogom tad nastaje prava pravednost, tu je onda stvarni i pravi život. Tako je Duh život zbog pravednosti. Kada su, u prijašnja vremena, odbacivali meso u sedmicama prije Uskrsa, izostavljali ga u prehrani, htjeli su pokazati ovaj red (poredak) na opipljiv način. Pri tome su bili svjesni da takva negacija ne postavlja pravi red, nego da prazninu treba ispuniti, a to su pokazivali time što su zašteđeno davali siromasima i potrebnima, a nisu zadržavali za sebe.  Tako pokušavamo i mi danas, vrijeme pokore organizirati pozitivno, jer odricanje nije cilj, nego pripremanje mjesta za veće stvari. Tako stvaramo prostor na kojem mogu rasti plodovi Duha, gdje nas neće određivati tijelo i nama vladati - nego Duh koji će nam dati pravi život.

 Evanđelje  (Iv 11, 1 - 45)

Moderni čovjek pita, kod ovakvog pripovijedanja o čudu,  kao o uskrsnuću Lazarovu, o povijesnim okolnostima koje stoje iza toga.  Tako promašuje smisao i cilj poruke koja nam se ovdje naviješta.  Čudesa, ozdravljenja, uskrsnuća mrtvih nisu za ljude u starini bili nevjerodostojni događaji, čiju povijesnost bi trebalo ispitati, to su bili događaji koji su se, u njegovo vrijeme, događali, a koje su, sasvim normalno, očekivali od Božjeg čovjeka, proroka. Našoj pozornosti bi trebalo biti važno pitanje: Zašto evanđelist opisuje ovaj događaj? Koju poruku želi prenijeti? U središtu pripovijedanja je ispovijest Marte, Lazarove sestre. Obje sestre su zavapile: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi bio umro."  A Isus odgovara Marti: Uskrsnut će brat tvoj, ali ne tek na sudnji dan, kako su brojni Židovi vjerovali, nego tko u Isusa vjeruje ako i umre živi.

Isus ne naviješta samo život, Isus ne daruje život koji će uskoro brzo proći, on je sam Život i to u punom smislu riječi: Život  koji više ne vodi u smrt, nego koji ne pozna konca. On je život koji je s križa i iz smrti uskrsnuo i daruje ga onima  koji u njega vjeruju. Tako, ovdje pred  zajednicu koja sluša događaj pashe dvije sedmice prije najvećih dana Gospodnje godine, dolazi nedohvatljiva tajna života, koji pobjeđuje s križa i tako, onoga koji vjeruje i u njega gleda, spašava od propasti. Spasenje nije neki „ono", nego Isus pita: „Vjeruješ li ovo?"  Spasenje je jedan „TI" kojemu Marta ispovijeda: Ti si Mesija, Sin Božji, koji dolazi na svijet! I u ovom evanđelju se upravo radi o ovoj uskrsnoj središnjici. I zato zaključuje evanđelje: Mnogi koji su vidjeli što je Isus učinio, povjerovaše u njega.  Evanđelist je napisao ovu perikopu da bismo i mi

13

došli do te vjere. Ovdje se ne radi o jednom događaju i njegovim povijesnim okolnostima, nego: „Sve je ovo napisano  da i vi vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji i tako, po vjeri u njega, imate život" (Iv 20,31)

 Misno slavljePozdrav: Milost Gospodina našega Isusa Krista, koji je za nas umro i uskrsnuo, neka bude sa svima vama.

 Uvod: Bog ima samilosti s ljudima, pa i s nama. To je središnja poruka današnjega dana. Neprestano osjećamo da nam je potrebno spasenje. Kako često dođemo do vlastitih granica: udareni, oboreni, razočarani, bez nade, koliko se često osjećamo umorni, bez snage, da - „živi a mrtvi!"  A kako smo tek nemoćni kad primijetimo da život ide svom kraju.

 Na početku ovog bogoslužja probudimo svijest  o milosrđu Božjem i molimo Boga da nam bude milostiv.

 Molitva vjernika

Kao zajednica Kristova, koja je pozvana pronositi u svijet poruku o milosrdnom Bogu, i Bogu darovatelju života molimo:

za snagu za sve koji vjeruju u Boga i čvrstoću za sve koji su u svojoj vjeri nesigurni i koji se bore s Bogom, molimo te

za dostojniji život ljudima i osiguranu budućnost za sve narode koji su pogođeni dugogodišnjim ratovima i katastrofama, molimo te

za nadu svih ljudi koji su došli do kraja svake nade i snage i ne vide više nikakvog cilja i smisla, molimo te

za blagoslovljeno djelovanje za sve koji se trude oko odgoja i duhovnog dobra mladih i kod nas i u svijetu, molimo te

za utjehu i povjerenje za sve koji tuguju zbog smrti drage osobe i za vječni život našim pokojnicima, molimo te

Gospodine ti imaš smilovanja s nama ljudima i vodiš nas kroz patnju i smrt u život. Tebi hvala i slava u vijeke vjekova Amen!

 Meditacija

 Uhvati moje suze u svoj kalež Rekao sida hoćeš biti bliz onimakoji su srca slomljena,i već su prijeprorekli o tebida nećeš ugasiti vatru što tinjai da slomljenu trsku prelomiti nećeš. S povjerenjem u ove riječidolazimo k tebižalosni,opterećeni,

14

uništeni i zdvojnikao otac i majka.Zašto je naše dijete umrlo tako ranoi nitko nam to ne može reći,zašto i kako bi to moglo biti dobro?Znamo da je naše utočište u tebi,ali nam tako nedostaje,čeznemo za njim, ali znamo,da ga u ovom vremenu više nećemo vidjeti. I zato se okrećemo tvojoj riječikao tvoji gostina gozbi suzaza stolom nade za beznadnekoji se još nadajui povezani sa svima onimakoji na ovoj zemlji tugujuzbog smrti svoje djece... Ti nas zoveš za stol životadođi k nama

 Propovijedi: a)

Ti si život

 Korizma, četrdeset dnevno uvođenje u središte našega biti kršćanin, dolazi sve bliže svom cilju, za tjedan dana, Cvjetnicom počinje  Veliki tjedan: slavlje smrti i uskrsnuća Gospodinova. I danas se okrećemo ovoj temi, ovom slavlju.

 Isus ljut zbog stvarnosti smrti

I Isus stoji, u današnjem evanđelju, užasnut, potresen zbog stvarnosti smrti, on sam plače s Lazarovim sestrama, plače s ljudima iz grada koji su ih došli tješiti, a svi skupa stoje nemoćni pred smrću. To nije svijet kojega je došao naviještati, svijet smrti, koji mu se ovdje suprotstavlja tolikom žestinom.  Njegov Otac želi svijet života, bez žalosti, on ga je poslao da izvede njegov narod iz progonstva, iz njihovih grobova i odvede ga u kraljevstvo života. I to treba biti vidljivo pred svijetom, onda kad Isus poziva mrtve u život: kad je uskrisio Jairovu kćerku, mladića iz Naima. A to trebamo doživjeti i sada kad Isus moćnim glasom poziva Lazara iz groba.

 Isus poziva u prolazni život

Ono odlučujuće se nije dogodilo: Lazar se vraća u život u kojemu opet prijeti smrt. Jer  onima koje je ovdje Isus uskrisio dano je samo malo života, nisu već pozvani u kraljevstvo života koje neće nikad završiti. I Marta, Lazarova sestra, to zna uza svu radost Isusove pomagajuće blizine. Ona priznaje da će njezin brat, iza ovo malo života koji je njemu, a i nama ovdje darovan, uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan.  I tek tada će on uskrsnuti na život za kojim svi mi čeznemo. Na život koji nema kraja, bez boli i patnji, bez suza, kojemu neće prijetiti ni jedna propast, on će uskrsnuti u vječni život.

 Onome koji vjeruje, Isus donosi život koji nikad ne prestaje

A ipak, taj život nam Isus ne donosi tek na sudnji dan, on polaže u nas sjeme toga života već sada. „Tko u mene vjeruje", kaže Mariji, a s njom i nama, „taj živi i ako i umre." Tko u svom

15

zemaljskom životu vjeruje u mene taj neće umrijeti i onda kad ovo smrtno tijelo ide svom kraju, jer sam ja u njemu sa svojom životnom snagom, s Duhom koji oživotvoruje. Isus pita Mariju o tom životu, pravom životu koji daruje život: „Vjeruješ li ovo?" I ona odgovara: „Da vjerujem." Ona ne vjeruje u neku katekizamsku rečenicu, ona vjeruje njemu, koji stoji pred njom. I potvrđuje: Vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji, kojega dugo čekamo. Ti si onaj koji ima moć nad kraljevstvom smrti, koga smrt ne može pobijediti, ti si ispunjen  i prožet Snagom Božjom, njegovim životvornim Duhom: Ti sam si Uskrsnuće i Život.

 Ispovijest Uskrsloga

Ova Marijina ispovijest je stvarno središte današnjeg evanđelja, poruka koju nam evanđelist stavlja u srce, uskrsna blagovijest koja želi danas sjajiti. Pred nama stoji Krist koji je, božanskom snagom, razlomio vrata podzemlja, lance smrti, onaj koji je svojom smrću na križu pobijedio smrt i uskrsnuo na neprolazan život, vječni život koji nikad neće prestati.  On nam u euharistiji daruje svoje razapeto tijelo ispunjeno i oživljeno Duhom Svetim koje je uskrslo i nas ispunja svojim uskrsnućem i svojim životom. Tko u njega vjeruje ako i umre, živi. Tko po vjeri s njim ostaje povezan, neće umrijeti nikada.

 1 Ne dopustite se balzamirati

Ima ljudi čiji je život ograničeniji od života slijepca o kojem smo čuli prošle nedjelje. Neki su vrlo teško oboljeli na duši i na tijelu da se može misliti i na smrt, kao kod Lazara. Što čine bolesni? Na smrt bolesni? Legnu u krevet.

Kod nekih ljudi se može doslovno vidjeti kako život, malo po malo, nestaje. Postaju sve žalosniji, bez ikakvog zadovoljstva dok se život potpuno ne ugasi. Za takvoga kažemo da se sam predao, tomu nije stalo do života. Taj se već sada može balzamirati. Ima ljudi koji pokazuju tako malo života da se za njih moramo plašiti. Pa čak i oni koji se brinu za teškog bolesnika, moraju paziti da ne odumre njihova životna radost. Ako smrt tako ovlada, onda se ona pokazuje kao čvrst orah, a mi sami se osjećamo slabima da bismo ga razlomili. Tada kapituliramo i kažemo to je beznadan slučaj. Na tom orahu su već mnogi slomili zube.

 Ovo ne vodi u smrt

Lazar je takav beznadni slučaj. On se sve više i više povlačio iz života. Ne znam zašto sestre vide da je smrt blizu. Što on više gubi nadu, to će ga one više napuštati.

Isus je sasvim drukčijeg mišljenja: "Ova bolest nije na smrt, nego da se Bog proslavi." Rijetkost. Zadah smrti se toliko proširio da su svi govorili "mrtav je." Čvrst orah i za Isusa.  Tu je potpuno izašao iz nutarnje ravnoteže kad je vidio u grobu Lazara balzamiranog, zavijenog povojima. Plače, ali istodobno postaje i ljutit. Ne može zamisliti kako su ljudi tako olako prepustili teren smrti. On zna da njegov nebeski Otac potpuno stoji na strani života. Ljudi se pitaju odakle Isus to zna sa sigurnošću. Ako netko ima tako povjerljiv odnos s nebeskim Ocem kao Isus, on će spoznati da je Bog nepresušiv izvor života. Isus se osjeća ojačanim da može reći: „Ja sam uskrsnuće i život."

Isus zna da je mnogima to teško prihvatiti, zato i njegovo pitanje Marti, Lazarovoj sestri, "vjeruješ li ovo?"

Ovo pitanje je vrlo važno. Pripovijest o Lazaru pokazuje da  će odgovor da ili ne odlučiti hoće li se slomiti tvrdi orah ove smrti. Božja životna snaga koja u Isusu postaje jasna, nastupa u korist života. Isus zaviče: Maknite kamen, Lazare iziđi, odmotajte ga. Lazar izlazi iz svoje smrtne pećine. Odlazi od tog mjesta gdje smrdi po lešini. Tako će se Bog proslaviti. Ljudi se čude i dive,

16

ali Isus govori:"Tko sa mnom vjeruje u uskrsnuće i život, taj će živjeti ako i umre, živjet će u vijeke." Isus shvaća smrt sasvim ozbiljno, čak vrlo ozbiljno, smrt označuje kraj, beznadnost, bezbožnost. A to Isus ne može nikada i nikako prihvatiti. Zato i nas poziva i nastupa u korist života. Bog je na našoj strani.

Uskrsnuće prije groba

 Vjera u uskrsnuće nema samo značenje ili ga tek onda ima kad stojimo kod nekog groba, nego postoji uskrsnuće prije groba. To znači da mi vjerujemo u život i onda kad se na mnogim mjestima pokazuju znakovi smrti.

I sada kad se tako nemilosrdno krče brazilske prašume, kad industrija zagađuje izvore voda,  kad je više od polovice južne zemaljske kugle ugroženo, a dugoročno i mi, onda mnogi tu vide beznadni slučaj. Tu više ništa ne možemo, ili se vladamo prema uzrečici: poslije nas potop. Takvim izrazima umotavamo ljude u mrtvačka odijela dok se svuda ne proširi miris smrti. I ovdje se pita za našu vjeru u uskrsnuće i život. Velikim i malim djelima možemo potvrditi ono što govorimo u vjerovanju: „Vjerujem u uskrsnuće mrtvih i život vječni." Orah smrti je slomljen, zato iziđimo iz groba smrti, odmotajmo se, oslobodimo se povoja smrti i pođimo novim putem.

 2.

 Zašto se treba truditi. Život mi je i tako dovoljno kratak, snage su i tako male da se ne prevarim u svojim mogućnostima. I sve što činim je samo kap na vrućem kamenu. I onako ništa ne mogu mijenjati.

Vrijeme heroja i junaka je prošlo - ako je takvo vrijeme ikad i postojalo, a heroja  bilo. Ni velike zvjerke nisu promijenile svijet. Ako te velike zvjerke ili heroje promatramo kroz razdaljinu povijesti ili od par desetljeća, onda su nam te figure poput Hitlera, Tita tako smiješne da nije ono sivilo tako neshvatljivo. gdje su se tako prodali.Možemo i zmaja staviti u lance a opet ništa ne shvaćamo.           Povijest ne može nitko od nas promijeniti. Čovjek se može samo povući na svoj otok i brinuti se da ima nekakvu brodsku ili trajektnu vezu.

I kad je to tako,  što tu onda vrijedi uskrsnuće nekakvog Lazara. Zar Isus nije mogao poštedjeti ovu kap na vrućem kamenu?

 Uskrsnućem Lazara je obećanje postalo stvarnost. Lazar će opet umrijeti. Njegovo uskrsnuće nije punina života. Ono će se tek dogoditi nakon pobjede križa i uskrsnuća Jednoga. Bog nam govori u primjerima, simbolima, obećanjima koja su opipljiva i imaju smisla.  Ovaj smisao vjere potvrđuje cijelo Pismo, Crkvena povijest. Bog ne poučava, on djeluje. Lazar živi.

 Vjera u riječi i znakove stavlja naš život u slavu Božju; podlažemo se Bogu, jer samo Bog može stvoriti i mijenjati život. Obećanje nije sveopće i apstraktno, nego je konkretno za nas. Ono konkretno se može vidjeti i opipati, ne u velikim programima, nego u malim Božjim potezima. Pa iako se u našem životu ne može otkriti trag Božji, može nam biti darovano  da spoznamo manjak ove velike spoznaje.

Nisu samo konkretni patnja i smrt, mržnja, nego i nada, ljubav, mir, milost ostaju trajni i konkretni. Veliki petak je znak Božje povezanosti s nama. Tako što sam Bog na svome tijelu nosi grijehe svijeta, njegova slava postaje vidljiva. Da je Isus Krist sin Božji, Bog, za Crkvu, će postati jasno u uskrsnuću. Samo ako naša vjera u životu bude tako konkretna, možemo s naše strane nositi svijet, pokušati nesavršeno, kap po kap, nositi kamenje i osjećati se sigurnim kod onoga koji je sam konkretan, pun smisla, koji je uskrsnuće i život.

 3.

 Isus je život preko smrti

17

Na današnju, petu korizmenu nedjelju slušamo o vrhuncu znakova povijesti Isusovog samoobjavljivanja kako nam to prenosi evanđelist Ivan.  Pred dvije nedjelje slušali smo o susretu Isusa sa Samarijankom na Jakovljevom zdencu (Iv 4 1-42), prošle nedjelje smo slušali o izlječenju slijepca od rođenja (Iv 9, 1-41). Kao vrhunac samoobjave Isusa Krista stoji, sedmicu dana prije Velikog tjedna, tjedna muke ali i uskrsnuća, stoji pripovijest o Lazarovu uskrsnuću kao znaku onoga što Isus jest.

 Žeđ za srećom, traženje istine i čežnja za životom

Tri glavne osobe s kojima je Isus došao u dodir govore o našoj životnoj povijesti i povijesti vjere. Oni ujedno predstavljaju tri velika područja ljudskog života i sve opasnosti: naše čežnje za jedinstvenošću, naše neutažive čežnje za srećom, istinom i za neuništivim životom.

U ovim životnim situacijama Isus se pokazuje kao živa voda i govori nam da se težnja za uspješnim životom hrani ljubavlju. On je svjetlo koje će premostiti tamu uništenog života, koje će nadvladati sljepilo srca. I on,  Isus Krist, je uskrsnuće i život za sve koji u njega vjeruju, da ispuni neutaživu žeđ za životom i poslije smrti.

Ivan ne želi samo prenijeti što Isus govori i čini, nego svima i svakome označiti ono što Isus jest. Njegovo djelovanje i govor ukazuju na dubinu njegova života, na ono što i tko on jest, na onoga koji je duboko bio povezan s Bogom. Isus je onaj koji, usred našega života, ukazuje što je Bog za ljude: Bog života u ispunjenom odnosu u ljubavi, Bog istine koji oslobađa čovjeka za jedinstvenost života, Bog koji je život, kojega nam je on darovao, kojega nikad više ne oduzima, nego ga ispunjuje preko smrti i to onda kada čovjek prihvaća taj dar u ljubavi, u kojoj će sam postati netko koji ljubi.  Isusova izreka: ja sam u Božje ime, postaje prisutnost samoga Boga.

 Čežnja za životom

Naša čežnja za životom uređuje cijeli naš život, a uvijek je postavljena u pitanje zbog slomljenih odnosa, zbog slomljenih, prevarenih, zloupotrebljenih, razočaranih u ljubavi, kroz nevolje i patnju, kroz umiranje i smrt.

Naša čežnja za životom može ostati živa ako se u tome ukazuje naša čežnja za Bogom.

Sri Ramakrischna, poznati hinduistički učitelj duhovnog života, je rekao jednom svom učeniku: »Ako tražiš Boga, on će k i tebi doći.» Učenik nije razumio ništa. Jednoga dana su se obojica kupali u rijeci. Učitelj reče: «Zaroni», učenik učini. Ramakrischna stane nad njim i držao ga je pod vodom dok skoro nije iznemogao. Tada ga pusti. Kad je izronio upita ga: «Što si našao ispod?»  «Želio sam malo udahnuti, jedan udisaj» odgovorio je učenik. «Jesi li čeznuo za Bogom?» «Ne» «Onda to moraš naučiti», odgovori učitelj. «Tek kad to naučiš, naći ćeš Boga.» (Klaus Müller: «U uskrsnoj tajni susresti trojedinog Boga.»)

Čežnja za Bogom

Ova čežnja za Bogom kao čežnja za životom koji je ugrožen smrću i Božji dar života, ujedinjuju se u jedno u ovome Isusu iz Nazareta, za svakoga tko u njega vjeruje. To je istina za svakoga tko vjeruje u Isusa. To nam želi reći ova pripovijest o Lazaru. Tko u njega vjeruje, taj neće promašiti u svojoj čežnji za Bogom i čežnji za životom. Tko u Isusa vjeruje, njemu život neće nauditi.

U našoj čežnji za životom i svim iskustvima koja pri tom imamo, trebali bismo i mogli Boga tražiti, a potom i ustrajati u vjeri u Isusa, u sreći i pitanjima i patnjama života da je upravo Bog s nama u središtu života.

Pođimo nazad k pripovijesti o Lazaru:

U našoj sreći i nesreći je Bog prisutan u Isusu, s nama koji smo sretni ili trpimo. Isus je poznavao sreću ljudskih odnosa po prijateljstvu. Sestre Lazarove, Marta i Marija šalju mu poruku:

18

«Gospodine, tvoj prijatelj je bolestan.» (Iv 13,13) Marija i Marta su prijateljice Isusove. Njihova kuća u Betaniji, nedaleko Jeruzalema, bila je za Isusa kuća sreće po ljudskoj blizini i prijateljstvu. Kratko pred svoju muku i smrt, Isus je bio kod tih sestara. Ivan pripovijeda o tome poslije pripovijesti o Lazaru. Tu su mu priredile gozbu, Marta je služila i Lazar je bio među sustolnicima. Onda Marija uzme posudu sa dragocjenom pomašću od 300 denara - tada vrijednost od 300 radnih nadnica - i ona pomaza Isusu noge i obriše ih svojom kosom. Kuća je bila ispunjena miomirisom. (Iv 12, 1-3) Isus poznaje  patnje i bijedu ljudi. Skoro svaka stranica evanđelja govori o tome. Bio je potresen bijedom i tamom smrti. »Kad Isus vidi kako Marija plače», govori se u pripovijesti o Lazaru - i kako plaču Židovi koji su bili kod nje, bio je u duši potresen i kaže: «Gdje ste ga zakopali?» Oni mu odgovoriše: «Dođi i vidi» I zaplaka Isus. A Židovi govorahu: «Gledaj, kako ga je ljubio.» (Iv 11 33,-36)

I malo nakon toga stoji: «Isus povika jakim glasom: Lazare iziđi van! I mrtvac izađe.» (Iv 11.43)

 Život jači od smrti

Pripovijest o Lazaru je jedna povijest životne nade koja je jača od smrti, jer je Isus već sada, svojim uskrsnućem, pobijedio jedinstvenost smrti i poništio je. U razgovoru s Martom stoji: »Isus joj reče: uskrsnut će brat tvoj. Marija mu reče: znam, da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan. Odgovori joj Isus: ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje ako i umre živjet će. I svaki koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?» (Iv 11, 23-26)

Po vjeri u Isusa već sada je smrt nadvladana životom, jer kako nam stoji napisano u Pavlovoj poslanici Rimljanima: „Jer Duh Božji boravi u nama i on će naše smrtno tijelo preobraziti u besmrtno i taj životno djeluje, životno koje ne umire. A život je prema Pavlu, u poslanici Galaćanima, dar Božji i djelo duha Božjega, a to je život kojega određuju ljubav, prijateljstvo, radost, mir, postojanost, dobrota, vjernost, vladanje nad sobom. (usp Gal 5,22)

 Nadvladati smrtne sile

U vjeri u Isusa Krista, u vjeri koja je djelotvorna u ljubavi, nadvladavaju se već sada smrtne sile koje u svijetu djeluju. Ako je naša ljubav djelotvorna - npr. u bilo kojoj akciji, tada se nadvladava smrtna sila koja djeluje u ljudima koji umiru od gladi i u drugim nevoljama. Dragi kršćani, pripovijest o Lazaru koju nam je Ivan ispripovjedio govori nam da su se u Isusu pokazale naše čežnje za srećom, za životom, za Bogom koji pokazuje život i govori nam da je po toj vjeri u Isusa Krista želja za životom jača od smrti i da se već sada ispunja u ljubavi.

Ivan govori ovako, u pismu svojoj zajednici: «Znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo jedni druge. Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Zato ne ljubimo riječima i jezikom, nego djelima.» (Iv 3- 14-18)

 4. Isus gospodar života i smrti

Pitanja o smrti

 Nekoliko dana nakon školske ispovijedi, dođe 13togodišnja djevojčica u sobu za razgovor: «Velečasni, možete li mi reći zašto dragi Bog jednostavno uzima ljude koje volimo?» Otac djevojčice je par tjedana ranije, u 36. godini, iznenada umro od raka. Ostavio je ženu i troje djece. Još uvijek je cijela obitelj u žalosti i šokirana. Djevojčica je imala suze u očima. Nekoliko trenutaka nakon toga dok sam ja tražio neki odgovor, ona sama reče: »Vjerujem da mi je Bog dao moga oca kao specijalnog anđela čuvara.»

Kad se radi o pitanjima smrti, a posebno kad se radi o nasilno prekinutom mladom životu, tada nas zahvaća duboka žalost i nameću se brojna pitanja. Koliko je mladih ljudi iz naše sredine tako

19

iznenada oduzeto? Bilo kroz saobraćajne nesreće, bilo po bolesti, ratovima, od gladi ili drugih nesreća. Svatko od nas bi se mogao sjetiti po koje takve priče.

 Žalost i pitanja

Tako je bilo, po pripovijedanju današnjeg evanđelja, Marti i Mariji. Njihov brat je, nakon kraće bolesti, umro iznenada i neočekivano. Marta i Marija su potpuno pogođene i «uništene».  Rodbina, prijatelji i znanci su oplakivali pokojnika. I Isus, obiteljski prijatelj, koji je brojnim ljudima pomogao, nije tu. Možda je mogao ozdraviti Lazara od njegove bolesti. Ili im je mogao, makar, dati odgovor na ova pitanja i utješiti ih u njihovoj žalosti.

Sam Isus je na putu za Jeruzalem, ususret svojoj vlastitoj muci. Došavši pred selo Betaniju gdje je Lazar živio i umro, Marta mu je potrčala u susret i u žalosti mu je nešto rekla što mnogi vjernici i do današnjeg dana ponavljaju u sličnim prilikama: »Gospodine da si bio ovdje, brat moj ne bi umro! Ali sada znam da što god od Boga zaišteš da će ti dati.» Susret između Isusa i Marte i razgovor koji se tu dogodio su vrhunac današnjeg evanđelja.

Isus joj reče» Ja sam uskrsnuće i život, tko živi i vjeruje u mene živjet će na vijeke.» Marta daje, u svojoj dubokoj tuzi, radikalni odgovor vjere: «Da, Gospodine, vjerujem da si Mesija, sin Božji koji treba doći na svijet.»

 Duboka Isusova ljudskost

Sam Isus žali za svojim prijateljem Lazarom, čak i plače. Na vidjelo dolazi cijela njegova ljudskost. Isus se izjednačava sa žalosnima svih vremena, solidarizira se sa brojnim roditeljima, očevima i majkama, braćom i sestrama, prijateljima - «Blago tužnima jer će se utješiti.»

Isus je gospodar nad životom i smrću

Isus je i Gospodin. To nam želi evanđelist napomenuti upravo u ovom evanđelju. On je Gospodar nad životom i smrću. On ima moć mrtve oživjeti. Osam puta čujemo riječ «Gospodin» u ovom pripovijedanju. I oslovljavanja su ispovijed vjere. On ih može tamo odvesti i dati im mjesto u vječnosti.

On je pobjednik smrtne sile. «Tko vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.» Ova Isusova riječ je obećanje. Ona je utjeha i obećanje preko groba: naš Bog je živi Bog. Povezanost s njim ne završava smrću.

 Isus ljude poziva ponovo u život

Lazar je vraćen u život. On će kasnije morati umrijeti kao i svi mi. Isus vraća i druge ljude u život tijekom svoga hoda kroz Izrael. Ljude koji su odbačeni zbog različitih okolnosti: porijekla, bolesti,

Događaj uskrsnuća Lazara je važan čin. «Isus je Gospodin i tko u njega vjeruje, neće umrijeti nikada.» Događaj u Betaniji je pravi putokaz na Isusovu smrt i uskrsnuće koje će se uskoro dogoditi u Jeruzalemu.

 Obećanje uskrsnuća i ispunjenja

Mi smo, po Isusovoj smrti i uskrsnuću, utkani u obećanje da ćemo dospjeti u konačno ispunjenje nakon našeg uskrsnuća. Za Uskrs, za dva tjedna, ćemo se toga sjetiti i slaviti. Bilo kao malo dijete ili mladić, kao otac obitelji, kao stari čovjek: putem u smrt i po smrti nije sve isključeno.

Možda ne možemo na pitanje zbog prerane smrti, nakon «zašto i kako» tako lako odgovoriti. Ali osjećamo, kao vjernici, da nas nosi onaj koji stoji uz nas, koji nam je obećao budućnost.

20

Mnogi svjedoci vjere, kroz 2000 godina povijesti, postaju za kršćane zagovornici ili »osobe na vezi» nakon svoje smrti. Na njihovim grobovima, od starine, su kršćani slavili Euharistiju i molili, hvalili i slavili Boga. Tako je djevojčica, u svom jednostavnom i otvorenom odgovoru, imala pravo da je njezin otac kod nje i nakon smrti.

5.Jače od smrti

Opet jedna takova «nevjerojatna priča o čudu.» Kod mnogih se, u unutrašnjosti, nešto zatvara kod slušanja ove propovijedi o buđenju Lazara. Kako se to sve može još danas pravo razumjeti? Jednom mrtav - zauvijek mrtav. Ne postoji nikakav «drugi» život. Pa ipak: ova pripovijest oko Lazara ima nešto zajedničkog i s nama, s našim ophođenjem sa životom, sa smrću i vlastitim grobom.

 Naša manija za životom

Nisu li, u našem zapadnom svijetu, mnogi suvremenici postali upravo tako «životno-opsjednuti»? Svemu što služi i koristi životu, zdravlju, dugom i osmišljenom životu, žrtvuje se što je god moguće i za tim se trči. Što sve se ne čini danas za produženje života? Pri tome je «dobivanje svježih ćelija» još najbezazlenije. Pruža se to danas do istraživanja gena i pokusnih kloniranja ljudi. «Ja bih htio vječno ostati očuvan...» Da se često prekida pravo egzistencije nerođenom životu i na drugom mjestu, starom i krhkom životu, u ovom životno-opsjednutom svijetu, pokazuje razrokost ovog pogleda na svijet; to često puta provocira krik k nebu!

 Lazar, Isusov prijatelj

Lazar, Isusov prijatelj umre. Kao i mnogi onda, a također i danas, već u mladim godinama. «Prerano» - moglo bi se dodati. Zašto se to, o Bože, moralo dogoditi? Ovaj krik njegove sestre Marte zvuči, i nama danas, poznato. Naročito onima koji su rano izgubili dijete ili svoju majku ili svoga oca te moraju žaliti za onima koji su stajali u središtu života. Ili su izgubili bliske  i  povjerljive ljude kroz prirodne katastrofe i sile. Bože, zašto?

Isus, prijatelj Lazarov, saznao je o njegovoj smrti i pokopu. On je i sam potresen. Žali u sredini ožalošćenih. Nije izrekao, u ovom času, pobožne izreke, ne daje niti jeftine ljudske utjehe. On je mnogo više potresen zbog moći smrti. «Vidite kako ga je ljubio» - rekli su sljedbenici i «On je plakao».

Isus je s drugima dijelio žalost. Ali on ne ostaje stajati kod beznađa koje poneke ožalošćene obuhvaća. Isus postavlja jedan znak. O tom znaku govori evanđelist Ivan. To je znak koji treba uputiti na Isusovo uskrsnuće. Jedan je to znak također za slušatelje Riječi, također i za nas danas, znak koji nas potiče da slušamo intenzivnije njegovu riječ i da mu vjerujemo. Dozvolite mi da navedem tri primjedbe o današnjem evanđelju.

 Isus pokazuje solidarnost

Isus se izjednačuje. On koji je bio posve čovjek, ide s ljudima. On žali i ne ostavlja ožalošćene same. Upravo u času smrti nama dragih i bliskih ljudi, on kazuje i nama: Blaženi ožalošćeni! Kada danas mislimo na Boga, njemu se molimo, u njega se nadamo i dolazimo s našim pitanjima, tu dobijamo obećanje. Bog stoji uz nas, naročito i upravo u tamnim časovima naše žalosti.

 «Lazare, iziđi  van!»

Time smo i mi danas mišljeni, također i upravo  jer stojimo u središtu života. «Klemens, izađi van!» ili «Kristof, izađi van!» ili «Suzana, izađi van!» ili...Probudi se na život! Dozvoli se

21

izazvati za život! Digni se iz vlastitog groba. Izađi van iz groba strahova, navika i ovisnosti! Izađi van iz nesolidarnih djelovanja! Izađi iz groba ideološke uskogrudnosti! Bog ti hoće pokazati poneko blago, poneki cilj koji se isplati. On bi htio staviti svoje svjetlo u našu tamu. Poziv se odnosi na svakoga od nas: Izađi van!

Ne odgovara li ovdje vrlo dobro, također, tekst pjesme zahvalnice Bogu? «Mi smo gluhi, mi smo nijemihoćemo ići tek vlastitim putem.Pronalazimo nove bogovei vjerujemo njima slijepo.Ovaj put vodi u ništaviloa mi ne nalazimo sreću,kopamo vlastite grobove,sami sebi darujemo smrt.»(GL 270; Diethard Zils po 95 Psalmu) Isus upućuje na uskrsnuće i vječni život

Isus ukazuje na vlastito uskrsnuće i na moć djelovanja Boga. Iako biva  ovime preopterećeno naše razumijevanje i predodžba, mi smijemo s vjerom pogledati na Isusa, vjerovati u njegovu svemoć i računati na njega: «Onaj tko vjeruje u mene, iako umre, živjet će i svaki koji vjeruje u mene, taj neće umrijeti nikada.»

Ja mislim da je  upravo u našem «životom-opsjednutom» svijetu  legitimno i važno upozoriti na ovo obećanje.

P. Lorenz Voith

http://www.glas-koncila.hr/

Peta korizmena nedjelja (10. travnja)E7 37,12-14 * Ps 130,1-8 * Rim 8,8-11 * Iv 11,1-45Isus je ŽivotvoracU korizmenoj smo pripravi sve bliže središnjem događanju liturgijske godine: proslavi Isusova vazmenog otajstva. Poruke korizmenih nedjelja, kao što smo vidjeli na slučaju Samarijanke i slijepca od rođenja, sve više naglašavaju potrebu da vjerujemo u Isusa i s njime se povežemo kako bismo bili dionici njegova uskrsnuća i života.

Uskrišenje Lazarovo iz današnjeg evanđelja najbliža je slika skorog Isusova uskrsnuća. Središnja je pozornost evanđeoskog pripovijedanja usmjerena na Isusovu pobjedu nad smrću. Život koji Isus vraća Lazaru treba potkrijepiti tvrdnju: »Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.«

Središnja osoba cijele epizode nije toliko Lazar, koliko Isus. Iz Isusova razgovora s Martom, iz Isusova samoočitovanja proizlazi tko je Isus u sebi, tko je Isus za nas, što smo mi njemu i što trebamo, radi njega, mi biti jedni drugima. Ne zaboravimo, baveći se i razmišljajući o Lazarovu uskrišenju, susresti se s Isusom. U tom smislu uistinu središnja riječ jest Isusovo samoočitovanje: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, neće umrijeti zauvijek!«

Zato današnja liturgija i pred nas stavlja Isusovu riječ: »Vjeruješ li ovo?« Ne prije svega u opće uskrsnuće, nego u Krista Isusa Životvorca, Uskrisitelja. On je jamac našega uskrsnuća. U njemu nam zasja nada blaženog uskrsnuća! – kako pjeva pokojničko bogoslužje. Evanđelje, dakle, želi izazvati čin naše vjere u vjeri Marte i drugih nazočnih.

22

Vjera u Krista-Životvorca ima posljedice i za svakodnevni kršćanski život. Lazar je za Crkvu prvih stoljeća bio slika grešnika koji odvojen od Boga i kršćanske zajednice čami u smrti. Taj evanđeoski odlomak pružao je sliku oslobađanja grešnika iz toga stanja po sakramentu pokore ili ispovijedi. Za takvo je shvaćanje važna uloga koju je imala zajednica Isusovih i Lazarovih prijatelja. Oni su slika Crkve. Oni mole Isusa da dođe spasiti Lazara, odvaljuju kamen s groba da moćna Isusova riječ može doprijeti do mrtvaca, oživljenom Lazaru odvezuju povoje da može opet gledati, hodati i slaviti Boga u zajednici...

Takvo je tumačenje ponovno aktualno. Za naše župne zajednice ono je poticaj da si u pripravi za korizmenu ispovijed posvijeste kolektivne oblike grijeha, potrebu zajedničke pokore te nužnost zajedničke molitve i brige za grešnike i pokornike.

Upravo zbog Lazarova uskrišenja Veliko vijeće zaključuje ubiti Isusa, umjesto da u tom znaku prepozna Božju ljubav. I mi smo im ljudi slični kad god idemo putem grijeha i kad u grijehu ustrajemo.

Josip Koprek

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/http://ri-nadbiskupija.com/

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 11,1-45)

„Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: ´Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.´ Čuvši to, Isus reče: ´Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.´ A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: ´Pođimo opet u Judeju!´ Kažu mu učenici: ´Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?´ Odgovori Isus: ´Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.´ To reče, a onda im dometnu: ´Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.´ Rekoše mu nato učenici: ´Gospodine, ako spava, ozdravit će.´ No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: ´Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!´ Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: ´Hajdemo i mi da umremo s njime!´ Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: ´Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.´ Kaza joj Isus: ´Uskrsnut će brat tvoj!´ A Marta mu odgovori: ´Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.´ Reče joj Isus: ´Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?´ Odgovori mu: ´Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!´ Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: ´Učitelj je ovdje i zove te.´ A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: ´Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.´ Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: ´Kamo ste ga položili?´ Odgovoriše mu: ´Gospodine, dođi i pogledaj!´ I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: ´Gle, kako ga je ljubio!´ A neki između njih rekoše: ´Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?´ Isus onda,

23

ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: ´Odvalite kamen!´ Kaže mu pokojnikova sestra Marta: ´Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.´ Kaže joj Isus: ´Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?´ Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: ´Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.´ Rekavši to povika iza glasa: ´Lazare, izlazi´ I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: ´Odriješite ga i pustite neka ide!´ Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.“

Evanđelje pete korizmene nedjelje postupno nas uvodi u misterij Velikog tjedna. Riječ je o uskrsnuću Isusova prijatelja Lazara. Svojom tematikom ovaj tekst slavi Isusa kao Sina Božjega i Gospodara života nad smrću. Opisani je događaj ujedno nagovještaj slavnog događaja Kristove smrti i uskrsnuća. 

Prvi dio teksta daje nam do znanja da je Isus bio obaviješten o teškoj bolesti svoga prijatelja Lazara i da su ga Lazarove sestre Marta i Marija pozvale da ga dođe izliječiti. No, Isus je čekao da Lazar umre. Njegove riječi: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji," dozivaju nam u sjećanje događaj čudesnog izlječenja slijepca, o kojemu smo slušali prošle nedjelje, na kojemu se očitovala Božja slava i smisao Isusova poslanja: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" (Iv, 9, 39). I sam je slijepac došao do zaključka: "Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa" (Iv 9, 32-33). Današnji Isusov zahvat uskrsnuća čovjeka koji je već četiri dana ležao u grobu pobuđuje još veće čuđenje među sunarodnjacima, ali i među učenicima. Uočavamo da su učenici najprije bili zbunjeni Isusovom odlukom da ide u Judeju gdje su ga njegovi sunarodnjaci htjeli kamenovati, a potom izjavom o Lazarovoj smrti: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." Ako ga njegovi učenici nisu razumjeli, što očekivati od ostalih? Tajna života i smrti, ma koliko bila znanstveno razotkrivena, uvijek će ostati tajna, misterij, jer te stvarnosti nemaju izvor u čovjeku nego u Bogu. Samo je Bog darovatelj i gospodar života i samo njemu pripada vlast nad smrću. Isus je to dokazao svojom otkupiteljskom smrću na križu kada je na sebe preuzeo teret grijeha čovječanstva, darovavši čovjeku slobodu i spasenje (vječno zajedništvo sa svojim Stvoriteljem). Zato ovaj današnji evanđeoski tekst odiše kršćanskom radošću i nadom da je i nama, koji smo s Kristom povezani u tajni Križa, zajamčena radost vječnog života u ljubavi s Bogom i u zajedništvu s braćom i sestrama. Učenici nisu mogli razumjeti Isusove riječi o Lazarovoj smrti jer njihova vjera još nije bila preobražena snagom Isusova uskrsnuća.

Ivan stavlja Lazarovu smrt u kontekst Isusova govora o odnosu svjetlosti i tame: "Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." Tama je sinonim za smrt (fizičku i duhovnu), a svjetlost za život. Isus je za sebe rekao da je svjetlost svijeta (usp. Iv 9, 5), a u razgovoru s Martom: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada." Da bismo razumjeli tajnu uskrsnuća, tj. vječnoga života, potrebna je vjera. Zato Isus postavlja Marti pitanje: "Vjeruješ li ovo?" To ne znači da se radi o fikciji koja postoji ukoliko postoji vjera u nju, nego je riječ o Božjoj stvarnosti i Božjem zahvatu koji ne može biti u potpunosti spoznatljiv čovjeku zbog njegove još neuskrsnute (nepreobražene) naravne dimenzije. 

Pitanje vjere u Isusovo gospodstvo nad životom i smrću je pitanje koje je upućeno svakom vjerniku kršćaninu. Vjerujemo li uistinu da je Isus uskrsnuće i život te da nam je po njemu zajamčena milost vječnoga života ili nam je ta istina vjere teško prihvatljiva pa se ne možemo pomiriti s gubitkom dragih osoba, s težinom svakodnevnih križeva, s nepravdama koje nas pritišću i ne daju da jasno vidimo smisao životnog putovanja ovom zemljom i s još mnogo drugih razloga koji nas udaljuju od Isusa? Marta je, unatoč svojoj velikoj boli zbog bratovljeve smrti, rekla: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"

24

Tek je tada Isus oživio Lazara. Sv. Pavao je u Isusovu uskrsnuću vidio temeljni smisao kršćanskog poslanja: "Ako, pak, Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1Kor 15, 14).

Lazarovo je uskrsnuće plod Isusove snažne vjernosti, odanosti i ljubavi prema Bogu Ocu i Duhu Svetomu. Zato se i od Marte i Marije očekuje snažna vjera u Isusa, Sina Božjega, što je osobito vidljivo u Isusovim riječima: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" Sam je čin uskrsnuća vrlo oskudno prikazan. Isus ne rabi mnogo riječi u prizivanju pokojnika, osim: "Lazare, iziđi!" Sva je pažnja fokusirana na raspravu o važnosti vjere u Isusovo božanstvo i na njegovu zahvalnu molitvu Ocu. Time nas evanđeoski pisac želi odlijepiti od svih mogućih senzacionalističkih interpretacija i usmjeriti na bit događaja, odnosno na njegovu temeljnu poruku. Isus je "Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga" (Mt 16, 16) i svi koji u njega vjeruju, već sada imaju prilike živjeti u Božjoj vječnosti jer im je, po njemu, darovan život vječni. 

Mnogi evanđeoski primjeri svjedoče da su ljudi po vjeri zadobili spasenje tijela i duše. Tako je npr. jerihonskom slijepcu rekao: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." (Lk 18, 42), a nadstojniku sinagoge Jairu, prije nego što je oživio njegovu kćerku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" (Mk 5, 36). Ženi, koja je potajno prišla Isusu i dotakla njegovu haljinu u vjeri da će ozdraviti od svoje dugogodišnje bolesti, rekao je: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila" (Mt 9, 22). Svi nam ti događaji govore samo o jednom - o snazi i djelotvornosti vjere u Isusa. Svatko bi se od nas, prije kukanja i jadikovanja nad težinom svakodnevnih križeva, trebao zapitati o svojoj vjeri koliko je ona uistinu jaka i životvorna. Isus se neprekidno molio svomu Ocu iako je bio bogočovjek. Učestalost i kvaliteta naših molitava govori o duhovnom stanju naše duše. Do Boga se može doprijeti i razumom, ali se samo molitvom uspostavlja odnos jer je molitva najsnažniji vapaj božanskog u čovjeku koji, snagom vjere, dopire do svoga Tvorca i uspostavlja komunikaciju. Zato je molitva svojstvena samo čovjeku, a ne i drugim živim bićima. U molitvi se stapa čovjekova božanska dimenzija i Božja čovječnost u odnos ljubavi između dviju osoba - Boga i čovjeka. Isus je tomu najbolji primjer. 

Crkva nas i ove korizmene nedjelje poziva na obraćenje i pripremu za milosni događaj Gospodinova uskrsnuća. Očistimo svoje duše i iskreno molimo Gospodina da se i u nama već sada dogodi uskrsnuće kakvo su doživjeli svi oni koji su mu s vjerom prišli i po toj istoj vjeri zadobili spasenje.

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/ Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.http://www.veritas.hr

Razmatranje

Svatko je od nas izgubio nekoga voljenoga. Pa i ako je taj dugo bolovao, ako je gospođa smrt odavna sjedila na njegovoj postelji, uvijek smo nespremni kada naš bližnji siđe stubama njenoga

25

grada, kako kaže pjesnik Vladimir Vidrić u svojoj oproštajnoj pjesmi Adieu. Razmišljamo o svojoj kratkovječnosti, kratkotrajnosti, neumitnoj prolaznosti... Radimo inventuru svojih života i pitamo se kako je moguće da se netko tko je do maloprije bio uz nas – bez nas uputio na drugu obalu... U svojoj tuzi i boli zaboravljamo na to da se zapravo samo vratio kući, tamo odakle je i potekao kao voda iz živa izvora, da mu je sad dobro, da je sa sebe skinuo sav teret boli, da je lagan kao haljina načinjena od mladoga proljetnog lišća, obasjan svjetlom, okupan vedrinom, mekan kao oblak... Ne mislimo, dakle, na to, nego se češće potpuno predajemo teškim baroknim mislima na smrt, doživljavajući sebe kao sporedne uloge u ovom nemilosrdnome svijetu koji je kao veliki 'teatrum mundi', a u kojemu mi samo odigramo svoju minornu rolu, povučemo se s pozornice, nakon toga padne teški zastor od baršuna i – to je sve. Miroslav Krleža kaže: „U smrti se rastapaju stvari kao šećer u kavi“, ali isto tako tu svoju deprimirajuću misao dopunjava posve kršćanskim viđenjem stvari, iako to možda ni sam nije primijetio, kada kaže: „Da smo na vlastitom odru tako mudri kao što bi svatko od nas mogao biti da je iz zbroja svojih vlastitih gluposti izvukao treći korijen pameti, nitko se ne bi bojao umrijeti.“ Strah od smrti posve je prirodan, kao što je posve prirodno nakon smrti zapasti u sveopću apatiju i malodušje.

Pitamo se jesu li bila uzaludna sva naša nastojanja, htijenja i stremljenja, jesmo li se uzalud trudili, patili, mučili, jesmo li premalo uživali u ljepoti, a previše se brinuli za ovozemaljske stvari, jesmo li nepotrebno lomili noge trčeći, kako kaže Cesarić (Oblak), „za vlašću, zlatom il za hljebom“, nemajući vremena za igru sa svojom malom djecom, za izlete u šumu do koljena zagazilu u zlatno jesensko lišće, nemajući vremena za izbrojiti točkice na bubamari i pruge na pčeli, nemajući kad, kroz zavjese od vlastitih trepavica, plavom bojom neprimjetno spojiti nebo i more... Koliki li su književnici pisali o smrti kao enigmi, kao o bešćutnoj sluškinji Tame koja stoji iza naših vrata... zaboravljajući da ona nije sluškinja Tame nego Svjetla, da je ona tek Gospodnja izaslanica i naša sprovoditeljica na zelene livade vječnosti okupane suncem. Ona ima ulogu onog antičkog i srednjevjekovnog splavara iz legendi, koji nas prevozi na drugu stranu rijeke. Nje se ne trebamo bojati!

Smrt, dakle, nipošto nije kraj, a grob je tek privremena pohrana nas samih, škrinjica s ostacima našeg ionako smrtnog tijela, dok naše duše vjeruju u riječi proroka Ezekiela kojima je citirao Gospodina: „Ja ću vas izvesti iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu, i udahnuti duh svoj u vas da oživite...“ Jer mi nismo u tijelu, nego u duhu, ako Duh Božji prebiva u nama – riječi su svetoga Pavla – a Onaj koji Krista uskrisi od mrtvih oživjet će i naša smrtna tijela – kada dođe čas.

Isus s uplakanim sestrama kreće do groba u kojemu je Lazar ležao puna četiri dana. Kao i uvijek, prati ga mnoštvo. Neki su potreseni Njegovom ljubavlju prema prijatelju, drugi pak, oni skloniji sumnjičavosti, pa i provokaciji, zločesto podbadaju: „Zar on koji je slijepcu otvorio oči nije mogao činiti da ovaj ne umre?“

Isus zahvaljuje Ocu što je uslišao Njegove molitve, naglas, da čuju i oni skeptični koji su, nakon ovoga čuda, povjerovali u Njegovo poslanje.

Mrtvo tijelo Lazarovo, već okupano i pomazano, ustaje, na nevjericu svih i nijemu radost Marte i Marije.

Gospodinu ništa nije nemoguće, pa ni narediti smrti da ustukne, odstupi, pokori Mu se. Lazara je oživio da se po tome činu ostvare neki drugi planovi. Isto se tako po smrti naših voljenih ostvaruju neki Božji planovi, mudri i plemeniti, pravedni i spasonosni. Vjerujmo u to i, kako Krist kaže Marti, vidjet ćemo slavu Božju. Tomu dodajmo: i ponovno se sresti s našima. Amen

http://www.hkr.hr

http://www.hkr.hr26

http://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitektura

http://www.graficapastorale.it/

http://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlademožete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.videograficapastorale.it/index.php/galleria-immagini/category/17-sfondi-per-manifestiPLAKATI I VIDEO NA GORNJOJ STRANICI ZA NEDJELJE.http://www.qumran2.net/indice.php?c=disegniCRTANI PLAKAT-CRTEŽI ZA CIJELU GODINU (iznad link)http://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html

27

http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info

www.frafranjomabic.info

Tema uskrsnuća je nazočna u svim današnjim čitanjima, na različitim mjestima i s različitih pogleda i značenja. Prorok Ezekijel naviješta da će Gospodin otvoriti njihove grobove, a tim označuje da će brzo ponijeti natrag iz progonstva u Jeruzalem i svoje mrtve i tako svi uskrsnuti na onaj novi i bolji život. Tako će završiti babilonsko sužanjstvo.

Uskrsnućem lazara isus navješćuje konačno uskrsnuće svih nas na kraju vremena. On nije došao na Lazarovu samrt. Vjerojatno je time mariji i Marti, kao tebi i meni htio reći da bol i patnja nisu prepreka i smetnja onom obećanom uskrsnuću kako Lazara, tako i svakoga od nas.

Sveti pavo kazuje Rimljanima da je tu moć Duha Svetoga, Duha Božjega, Duha Boga Živoga koja će na koncu "dati život njihovim mrtvim tijelima" (11). Hoće naglasiti da taj novi život ne počinje zadnjim danom ovoga života ovdje na zemlji, već počinje danas za tebe i mene. Zato treba odmah početi živjeti po Duhu Božjemu.

Tu je i 129.-ti psalam koji moli Boga da čuje čovjeka. Opraštanje i milosrđe su Božji darovi za one koji ih u Boga traže i koji vjeruju i koji se povjeravaju Riječi Božjoj.

28

Narod je odveden u izgnanstvo, a sav Jeruzalem je ostao u ruševinama. Ljudski gledano što je ostalo nego očaj i beznađe. U budućnost se ne može gledati niti joj se nadati jer je već sve završilo. U ovim okolnostima i uvjetima prorok Ezekijel upućuje riječ utjehe koju je teško prihvatiti.  Nije bilo ni drugim prorocima lakše uputiti riječ, niti su njihovu lakše prihvaćali, ali prorok ne odustaje u življenju, navještanju i izvršenju Božje Riječi.  On je Poslanik riječi.  On navješta je je njihov Bog Bog živih, a ne mrtvih. On će oživjeti i čak mrtvi narod, ako mu bude vjerovao, jer je Riječ božja moćnija od mrtvih. Izrael je doživio svoj povratak i svoj novosagrađeni Jeruzalem jer je Gospod izvršio svoje obećanje.

Jednak je očaj i u Lazarovoj obitelji. Sve je završeno. Lazara više nema, »jer da si ti bio Gospodine tu drugačije bi bilo», ali sada je sve kasno i izgubljeno. No, Božji puti i Božje misli nisu naše misli i naši puti. Zato Isus zaključuje:»Nisam li ti rekao, budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju». Evo, ovdje je bit i poruka današnjih čitanja. Duh koji je dan nama vjernicima je Duh Isusa Krista. Kao što je On uskrsnuo od mrtvih , tako će uskrsnuti i oni koji žive od Kristova Duha i Kristovim Duhom. Danas je Lazar samo predokus onoga što se ima dogoditi svakome od nas, makar nam to izgledalo nemoguće kao Izraelu u progonstvu, a iza njega srušeni Jeruzalem u vrijeme Ezekijelovo. Kristovo uskrsnuće je sudbina svih onih koji budu živjeli kristovskim-kršćanskim životom...

To danas jednostavno kaže Krist prije samoga čina Lazarova uskrsnuća. Isus se objavljuje i proglašava životom i uskrsnućem za sve, za sve one koji vjeruju u njega, tek onda zatim svoje riječi potvrđuje činom.Ovdje pored ovoga velikoga znaka i čina postoji još jedna činjenica koju običan smrtnik teško opaža u svoj ovoj ljepoti i znakovitosti samoga čina Lazarova uskrsnuća. To je Isusova zahvalnost nebeskome ocu, a onda tek zamolba ili naređenje da i čovjek štogod učini da surađuje s Bogom, kada im kaže da ga odriješe, odmotaju uvoje u koje je bio umotan i neka ide.Ima ovdje mnogo putova za razmišljanje i zaključivanje. Naravno da je onaj najveći razmišljanje o smrti, o kojoj puno znamo ili sve znamo, ali je nismo na koži iskusili, pa nam zato ovaj današnji ulomak evanđelja još više traži našu pozornost. Međutim, vjerniku bi trebao biti jednako poziv i ovaj današnji prizor i svi oni drugi preko kojih nas Isus poziva da živimo njegovim duhom, pa ćemo kada nas on pozove jednako živjeti s njime i uskrslim Lazarom, jer Krist nas zove, a on je pobjednik smrti. Nad smrću čovjeka od Adama do danas Krist je jedini ostavio prazan grob, a prije sebe ispraznio Lazarov grob i samim tim nama je jedini u povijesti dao odgovor na ovo pitanje. Prošli su toliki i protutnjali i toliko nauka prosuli, ali su svi otišli u zemlju, a On je jedini čiji je grob danas i zauvijek prazan, a On sjedi s desna Ocu.

Dakle, tko vjeruje u Krista, koji je život i uskrsnuće naše, već se treba osjećati spašenim, oslobođenim od grijeha i smrti. Dakle, tako ova biološka smrt postaje samo za nas jedan ulaz u prema vječnom i konačnom oslobođenju – samom Isusu. Ostaje onda samo jedan zaključak svima nama vjernicima. Tjelesnoj i biološkoj smrti, uza sav napredak svih mogućih znanosti i tehnologije, ne možemo umaći, a to znači pripremiti se za susret sa Kristom onako kako nas on uči i poziva.

«Sav blijed i drhtav, arapski sluga po povratsku s tržnice iz Bagdada zamoli svoga gospodara:- Spasite me, gospodaru moj! Moram bježati daleko! Na trgu sam susreo neku ženu slučajno: pogledao sam dobro: bila je to s m r t! Na žalost, ona me je dugo gledala i na kraju kao da mi je zaprijetila.Gospodar mu dade slugu i konja te odjure prema Samari, daleko od smrti.Ali gospodar se, prije nego što padne noć, htjede uvjeriti pa i on pođe na tržnicu.Također i on susretne smrt.Upita je: - Zašto si jutros prijetila momu slugi? - Nisam ja njemu prijetila - odgovori smrt.-To sam se ja samo čudila. Bila sam iznenađena kada sam u Bagdadu našla onoga po kojega me je Allah poslao da ga stignem ove noći u Samari!»(J.Y.Mabić.I.136).

29

Zaključak slijedi sam od sebe, pa ti pobjegni gdje hoćeš i kad hoćeš, samo ako misliš da možeš. Ja ne mogu. Bože daj mi snage da te dočekam onako kako ti želiš, iako nekada mislim da si daleko kao i Marti i Mariji. Pomozi da ti vjerujem i kada je najteže.

fra Franjo Mabić

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/ Peta korizmena nedjelja (A) Buđenje mrtvaca ne događa se svakoga dana. Nemoguće je da se  jedan pravi mrtvac ponovno vrati u život. Nemoguće je ako promatramo naravne datosti i uobičajeni tijek stvari: čovjek se rađa, umire, od njega se opraštamo u ovom životu neopozivo. To što je u njemu smrtno vraća se u zemlju od koje je uzeto čovjekovo tijelo, kako čitamo u knjizi Postanka. Na Pepelnicu smo slušali riječi koje se izgovaraju prilikom stavljanja znaka križa na čelo čovjeka: "Sjeti se čovječe, da si prah i da ćeš se u prah obratiti".

Ipak moramo priznati i našu ograničenost dok slušamo današnje Evanđelje, ako ga ozbiljno prihvaćamo: To je nemoguće samo iz vida čovjeka da mrtvac ponovno ustaje. Za Boga ništa nije nemoguće. On koji je svakom živom biću darovao život, može to, što se dogodilo u smrti, ponovno vratiti u život. Ovdje se radi o čudu, a čuda se ne događaju svaki dan.

Isus nam sam  daje odgovor zašto on čini čudo buđenja Lazara: ono treba biti na slavu Božju. Ljudi trebaju iz ovoga moćnog znaka prepoznati, da je Isus od Boga poslani Mesija, Otkupitelj. Trebaju naći vjeru u njega i u Bogu primiti život u punini.

Žena koja je po riječi Isusovoj i kroz osobni susret s njim našla vjeru prije Lazarova buđenja, bila je Marta. Pošla je Isusu ususret kad je on nakon smrti Lazarove pošao prema Betaniji da tješi sestre i da izvede čudo buđenja njihova brata. Marta sluša Gospodinove riječi da je on uskrsnuće i život, i ona vjeruje. Možda možemo kazati: njezina vjera i povjerenje bili su isto tako uvjet za Gospodina, da je on njih želio kako bi oživio mrtvoga Lazara. Jer, čudo nije samom sebi svrha, nikakav spektakl radi čiste radoznalosti i senzacije, nego znak spasenja.

Kad se tada dogodilo nešto veliko i neočekivano, da je Lazar probuđen iz smrti i ponovno se vratio u život, mnogi su prepoznali u tome moć Božju. Vjerovali su u Isusa, Mesiju, Sina Božjega. Ujedno je u tom buđenju mrtvoga već dana predslika budućeg uskrsnuća: sam Isus je trebao nakon svoje patnje i smrti na kržu i svoga trodnevnog počivanja u grobu slavno od mrtvih uskrsnuti. Nama je u njemu i po njemu na kraju svijeta obećano uskrsnuće: i mi ćemo se tijelom i dušom preobraziti u njegovu slavu ukoliko smo na zemlji povezani s Bogom u vjeri i vršimo djela ljubavi.

Bog nam daruje nadu i preko smrti. Upravo "posljednje stvari" su to što nam daje nadu, ako ih promatramo u svjetlu vjere. Tko naprotiv gleda samo na zemaljsko i ovdje želi naći konačnu sreću, taj u biti nema nade. On je iznutra prazan, jer je fiksiran samo na vanjsko i površno.

Neka nam Bog po zagovoru svete Djevice Marije daruje da naš život i svaki naš dan primamo kao njegov dar!  Odgovorni smo  da budemo zauzeti za Božju čast, da smo u službi bližnjih i da to ostvarujemo. Tada ćemo ići ususret uskrsnuću puni nade i pouzdanja. 

.

(2)

30

Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro! Te riječi Lazarove sestre zvuče kao prigovor. Koliko puta se taj prigovor od tog vremena ponovio! Zašto Bog ne uslišava naše molbe? Zašto je osoba za čije smo ozdravljenje molili ipak umrla? Djeca mole za ozdravljenje svoje majke od raka. Je li Bog gluh nasuprot usrdnoj molitvi djeteta?

Mnogi ne mogu vjerovati više u dobroga Boga, jer su se razočarali u svojim nadanjima u njegovu pomoć. Marta nije izgubila vjeru. Ona zna da će njezin brat uskrsnuti premda je umro. Ona može vjerovati da smrt nema posljednju riječ. Stoga nije očajna iako je boli smrt njezina brata. Vjeruje u vječni život i u uskrsnuće u posljednji dan.

Do danas je to bitni dio kršćanskog vjerovanja. Ta sigurnost nosi mnoge koji oplakuju gubitak dragog čovjeka. Oni s Martom kažu: "Ja znam, on će uskrsnuti". To je neprocjenjiva utjeha, moći vjerovati u to i imati povjerenja.

Isus ima još veću utjehu. On ne "tješi" samo za poslije, za onostranost, za vječni život. On ima riječ za danas i sada: "Ja sam uskrsnuće i život: tko  u mene vjeruje, ako i umre, živjet će."

Postoji uskrsnuće prije smrti. Postoji život prije umiranja, kojemu smrt ne može naškoditi. Isus je taj život! Baš sam jučer čuo da će jedan američki režiser iz Hollywooda primiti krštenje i pun radosti po prvi puta primiti Isusa u svetoj pričesti. Pun radosti govori o novom životu kojeg osjeća u sebi i što Isus znači za njega. Već sada! Sada ima uskrsnuća po susretu s Njime! Da, vjera je novi život.

Pitanje ostaje: Zašto je Isus dopustio da Lazar umre? Zašto je plakao kad je došao na njegov grob-iako je mogao i želio ga je probuditi na  život? Pokušavam odgovoriti na to: Vjera u Isusa tješi naše drage i preko smrti. Ali ona ne oduzima bol smrti. Suze i nada, žalost i utjeha stanuju zajedno u srcima vjernika. Ali utjeha i nada su jače. O kad bi "mnogi došli do vjere u njega" kao tada kad je Isus budio Lazara na život!

Fra Jozo Župić

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

31

http://cudaprirode.com/portal/

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.phpvrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

Franciscians International

Klarise Zagreb

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

32

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

Radio Marija

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

Bivša stranica www.svetifrane.org nalazi se pod imenom nove domene: http://www.fradragoljevar.com/

2014. OŽUJAK

N 30 4. KORIZMENAP 31 Benjamin, Ljubo Amos

TRAVANJ

U 1 Hugo, BožicaS 2 Atanazije, SandraČ 3 Rikard, SmirnaP 4 Izidor, StrahimirS 5 Vinko Fererski, BerislavN 6 5. KORIZMENAP 7 Ivan de la Salle, Herman, RufinU 8 Dionizije, ValterS 9 Marija KleofinaČ 10 Sunčica, Pompej, Terencije P 11 Stanislav, ĐemaS 12 Zenon, JulijeN 13 CVJETNICAP 14 Valerija, JustinU 15 Anastazija, KrescencijeS 16 Josip B. Labre, BernardicaČ 17 Veliki četvrtakP 18 Veliki petak (post i nemrs)S 19 Velika subotaN 20 USKRS – VAZAM ■P 21 Uskrsni ponedjeljak, Anzelmo,■U 22 Leonida, SoterS 23 Juraj, Đuro (Knežica)

33

Č 24 Fidelis, VjeranP 25 Marko, evanđ. FrankaS 26 Bl. Jakov ZadraninN 27 BIJELA, Ozana Kotorska,P 28 Petar Chanel, Polion, VitalU 29 Katarina SijenskaS 30 Pio V., papa, Robert

SVIBANJ

Č 1 Josip Radnik, Julijan ■P 2 Atanazije, Boris, TamaraS 3 Filip i Jakov, ap.; MladenN 4 3. VAZMENAP 5 Irena, Peregrin, MiraU 6 Dominik Savio, DinkoS 7 Dujam, FlavijaČ 8 Marija Posrednica, Majčin danP 9 Mirna, PahomijeS 10 Gospa Trsatska, Ivan Merz N 11 4. VAZMENAP 12 Leopold MandićU 13 Gospa Fatimska, RolandS 14 Matija, apostol, MatkoČ 15 Sofija, DenizaP 16 Ivan Nepomuk, NenadS 17 Paskal, Gizela, ValterN 18 5. VAZMENAP 19 Celestin, Ivan RajkoU 20 Bernardin S.S 21 Andrija Bobola, KonstantinČ 22 Jelena Cesarica, Rita P 23 Peregrin, ŽeljkoS 24 Marija Pomoćnica N 25 6. VAZMENAP 26 Filip Neri, ZdenkoU 27 Augustin KenterberijskiS 28 German, Emil, VelimirČ 29 SPASOVO (Hodočašće u Mokošicu)P 30 Ivana Arška, FerdinandS 31 Pohod BDM (Patron sam. Rožat)

LIPANJ

N 1 7. VAZMENAP 2 Marcelin i Petar U 3 Karlo Lwanga i drugovi, Izak S 4 Kvirin Sisački, Klotilda Č 5 Bonifacije, Igor P 6 Norbert, Darko, Neda S 7 Robert, RadoslavN 8 DUHOVI, (Komolac)

34

P 9 Marija M. Crkve, EfremU 10 Margareta, Biserka S 11 Feliks i Fortunat, Barnaba (kvatre)Č 12 Onofrije, Jolanda P 13 Sv. Antun Padovanski (kvatre)S 14 Valerije, Elizej (kvatre)N 15 PRESV TROJSTVO (Šumet) P 16 Gvido, Franjom RegisU 17 Nevenka, BogoljubS 18 Marcelijan, Ljubo, Grgur Č 19 TIJELOVO (Procesija) ■P 20 Naum Ohridski, Cvijeta S 21 Alojzije Gonzaga, Slava N 22 12. KROZ GOD., Ivan Fisher, Toma Morus ■P 23 Sidonija, ZdenkaU 24 Rođenje Ivana Krstitelja S 25 Eleonora, Prosper ■Č 26 Ivan i Pavao, ZoranP 27 Presv. Srce IsusovoS 28 Srce Marijino,N 29 13. KROZ GOD., Petar i Pavao, ap. (Čajkovići)P 30 Rimski prvomučenici, Kajo

SRPANJ

U 1 Aron, Ester, OliverS 2 Oton, Berta, VišnjaČ 3 Toma, ap., Leon, LavP 4 Elizabeta, UlrihS 5 Ćiril i Metod, SlavenN 6 14. KROZ GOD., Marija Goretti, SuzanaP 7 Vilko, Klaudija, LukrecijaU 8 Akvila i Priscila, Eugen S 9 Marija Petković, LeticijaČ 10 Srećko, ViktorijaP 11 Benedikt, opat, OlgaS 12 Mohor i Fortunat, TanjaN 13 15. KROZ GOD., Gospa Bistrička, FerdoP 14 Kamilo, MiroslavU 15 Bonaventura, VladimirS 16 Gospa Karmelska (Sam. Rožat)Č 17 Marina, Nadan, BranimirP 18 Fridrih, Emilija, BrunoS 19 Makrina, Zlatko, ZoraN 20 16. KROZ GOD., Ilija, prorok, Ilka, RitaP 21 Lovro B., Danijel, DragicaU 22 Marija Magdalena, Magda S 23 Brigita, Valerija, ZdravkaČ 24 Kristina, Mirjana, BorisP 25 Jakov, apostol, JakšaS 26 Joakim i Ana, AnkaN 27 17. KROZ GOD., Klement Ohridski, Ljiljana

35

P 28 Nazarije, Celzo, InocentU 29 Marta, Flora, Lazar S 30 Petar KrizologČ 31 Ignacije Lojolski, Vatroslav

KOLOVOZ

P 1 Alfonz LiguoriS 2 Gospa od Anđela, Porciunkula N 3 18. KROZ GOD., Augustin Kažotić, Stjepan, SpasoP 4 Ivan Vianney, IvicaU 5 Gospa Snježna, Nives, Snježana ■S 6 Preobraženje GospodinovoČ 7 Siksto, KajetanP 8 Dominik, Dinko, NedjeljkoS 9 Tereza B. od Križa, Edita, TvrtkoN 10 19. KROZ GOD., Lovro, đakon, LovorkaP11 sv. Klara AsiškaU 12 Ivan Kasijan, FrankaS 13 Hipolit, GertrudaČ 14 Maksimilijan Kolbe, Sveto P 15 VELIKA GOSPA (Patron župe ROŽAT) ■S 16 Rok, Stjepan kralj, KrunoslavN17 20. KROZ GOD., Hijacint, Miron, NatalijaP 18 Jelena KrižaricaU 19 Ivan Eudes, Jordan, TeklaS 20 Bernard, opat, SamuelČ 21 Pio X., papa, DobruškoP 22 B. D. Marija Kraljica, ReginaS 23 Ruža Limska, Zdenko, Ružica,VukN 24 21. KROZ GOD., Bartul, apostol, BarišaP 25 Ljudevit, kralj U 26 Rufin, Branimir, JadrankoS 27 Monika, Anđelka, ČaslavČ 28 Augustin, Tin, Živko P 29 Glavosijek Ivana Krst., SabinaS 30 Didak, RadoslavN 31 22. KROZ GOD., Rajmund, Paulina

RUJAN

P 1 Egidije, BrankaU 2 Kalista, Divna, IngridS 3 Grgur Veliki, GordanaČ 4 Rozalija, Iris, MarinP 5 Majka Terezija, CvjetkoS 6 Zakarija, Davor, DorisN 7 23. KROZ GOD., Marko Križevčanin, DragicaP 8 Mala G. (Čempresata)U 9 Alen, Budimir, HijacintaS 10 Nikola Tolentinski, PulherijaČ 11 Prvoslav i Hijacint, GašparP 12 Ime Marijino, Mirjana, Silvija

36

S 13 Ivan Zlatousti, ZlatkoN 14 24. KROZ GOD., Uzvišenje sv. KrižaP 15 Gospa Žalosna, DoloresU 16 Eufemija, KornelijeS 17 Rane sv. Franje (kvatre)Č 18 Josip KupertinskiP 19 Januarije, Teodor (kvatre)S 20 Andrija Kim, Kandida (kvatre)N 21 25. KROZ GOD., Matej, ap. i evanđ. P 22 Mauricije, SvetkoU 23 Lino, Pijo iz PietrelcineS 24 Gospa od OtokaČ 25 Aurelija, Zlata, KleofaP 26 Kuzma i Damjan (Knežica)S 27 Vinko Paulski, BerislavN 28 26. KROZ GOD., Vjenceslav, Vencel, VišeslavP 29 Mihael, Gabriel i RafaelU 30 Sv. Jeronim, zaštitnik Provincije

LISTOPAD

S 1 Terezija od Djeteta IsusaČ 2 Anđeli čuvari, VedranP 3 Maksimilijan, Gerard, EdmundS 4 Sv. Franjo AsiškiN 5 27. KROZ GOD., Flavijan, Miodrag, FloraP 6 Bruno, RenatoU 7 Gospa od Ružarija (Ružarica)S 8 Srđ i Bako, Dan nezavisnosti ■Č 9 Dionizije, DenisP 10 Franjo Borgija, DanijelS 11 Firmin, Tvrtko, MilanN 12 28. KROZ GOD., Serafin, Makso, VeljkoP 13 Edo, HugolinU 14 Kalist, Stanislav, DivnaS 15 Terezija AvilskaČ 16 Margareta M. AlacoqueP 17 Ignacije Antiohijski, VatroS 18 Luka, evanđelistN 19 29. KROZ GOD., MISIJSKAP 20 Vendelin, Irena, MiroslavU 21 Uršula, CelinaS 22 Marija Saloma, Ivan Pavao II.Č 23 Ivan KapistranP 24 Antun Marija ClaretS 25 Katarina Kotrom., Spomen DakseN 26 30. KROZ GOD., Demetrije, Radovan, ZvonkoP 27 Sabina, Gordana, Duh AsizaU 28 Šimun i Juda TadejS 29 Narcis, Linda, DarkoČ 30 Alfonz Rodriguez, MarceIP 31 Kristofor, Vuk

37

STUDENI

S 1 SVI SVETI (Matica) ■N 2 31. KROZ GOD., DUŠNI DAN – SPOMEN MRTVIHP 3 Martin PorresU 4 Karlo Boromejski, DragoS 5 Mirko, Ljiljana, Č 6 Leonard, Sever, MelanijaP 7 Ernest, Karina, Mila, BaldoS 8 Gracija Kot.,Srijem. muč., Duns SkotN 9 32. KROZ GOD., Posv. Later. bazilike, VitoP 10 Leon VelikiU 11 Martin, biskup, (Šumet)S 12 Jozafat, SilvanČ 13 Stanislav Kostka, Ivan TrogirskiP 14 Nikola TavelićS 15 Albert Veliki, LeopoldN 16 33. KROZ GOD., Ivan Trogirski, MargaretaP 17 Elizabeta zašt. FSRU 18 Posveta bazilika sv. Petra i PavlaS 19 Matilda, Faust, KristinČ 20 Srećko, SilvestarP 21 Mavro, Gospa od ZdravljaS 22 Cecilija, DobrilaN 23 KRIST KRALJ, Klement, BlagoP 24 sv. KrševanU 25 Katarina Aleksandrijska, KataS 26 Hugo, Konrad, LeonardČ 27 Virgilije, Maksim, ValerijaP 28 Jakov Markijski, DržislavS 29 Svi sveti Franj. redaN 30 1. DOŠAŠĆA, Andrija, ap., Hrvoslav

PROSINAC

P 1 Natalija, BoženaU 2 Bibijana, Blanka S 3 Franjo Ksaverski, Lucije Č 4 Ivan Damašćanski, Barbara P 5 Saba, Savka, Ada S 6 Nikola, Nikša (Dračevo selo)N 7 2. DOŠAŠĆA,Ambrozije, Agaton P 8 Bezgr. začeće BDMU 9 Zdravka, Valerija, Abel S 10 Gospa Loretska, Julijana (kvatre)Č 11 Damaz, Damir P 12 Ivana F. Chantal (kvatre)S 13 Lucija, Svjetlana (kvatre) N 14 3. DOŠAŠĆA, Oton iz Pule, Ivan od Križa P 15 Drinske mučenice, DarijaU 16 Adela, Zorka, Albina S 17 Lazar, FlorijanČ 18 Gracijan, Bosiljko

38

P 19 Urban, Tea, Vladimir S 20 Amon, Teofil, Bogoljub N 21 4. DOŠAŠĆA, Petar Kanizije P 22 Honorat, ČaslavU 23 Ivan Kentijski, Viktorija S 24 BADNJAK, Adam i Eva, Delfin Č 25 BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO ■P 26 Stjepan Prvomučenik ■S 27 Ivan, ap. i ev., Janko, Fabiola N 28 SV. OBITELJ, Nevina dječica, Nevenka P 29 Toma Becket U 30 Nicefor, Trpimir S 31 Silvestar, papa, Zahvalnica

■ oznaka za državne blagdane (neradne dane)

39