Univerzitet Crne Gore

Biotehnički fakultet

Podgorica

Način i tehnike lova

Lovno gazdovanje obuhvata i racionalno

korišćenje populacija gajenih vrsta divljači. Lov

je osnovni način korišćenja divljači gdje se

osim uživanja i trofeja dobija i značajna

količina mesa, kože, krzna idr.

Lov divljači obuhvata odstrijel, hvatanje i

sakupljanje odstrijeljene divljači.

Lovac je čovek koji se bavi lovom, koji je završio

lovački (pripravnički) staž i položio lovački

ispit, posjeduje dozvolu za lov, lovnu kartu i

dozvolu za nošenje oružja.

Osnovni načini lova:

Lov dočekom, prikradanjem - šunjanjem,

pogonom, prigonom, okruženjem, vabljenjem...

Po karakteru:

Pojedinačni i skupni lov

Divljač posjeduje odličan sluh i njuh. Uz povoljno strujanje

vazduha, divljač iz velike daljine čuje korake lovca, a njuhom još

sigurnije i iz veće daljine osjeti miris čovjeka. U oba slučaja divljač

ne čeka lovca, već bježi.

Ujutro vazduh struji odozdo naviše, a uveče obrnuto. Na obalama

rijeka, struji prema vodi ujutro, a danju od vode ka kopnu. Na

rubovima šuma vazduh ujutro struji u šumu a uveče obrnuto.

Veoma važan faktor je i vrijeme, naročito u lovu na

nisku divljač.

- Kad je tmurno i vlažno vrijeme, divljač se nerado

diže i može se doći u neposrednu blizinu, naročito

zečeva. Divljač propusti lovca da prođe i tek onda

skače i bježi nazad. Medjutim, ako lovac stane,

divljač pomisli da je otkrivena i podiže se sa ležaja.

Zato treba često zastajkivati..

• Za vedrog i hladnog vremena, divljač se lako i

brzo diže, pa nije uputno loviti pogonom jer se

puca na veće udaljenosti i dolazi do ranjavanja

divljači. U takvim slučajevima treba loviti

prigonom.

• Za kišovitog vremena, poslije jakih kiša, kao i

jugovine, divljač se povlači iz šume u polja.

• Vjetrovito vrijeme nije pogodno za lov, jer je

gađanje otežano, a i pernata divljač leti znatno

brže, pa je i uspjeh lova slabiji.

• Umjereno toplo vrijeme je najbolje za lov, ali se

divljač brže kvari

Za svaku vrstu divljači je propisano vrijeme (godišnje doba) u koje se

može loviti, kao i vrsta oružja. Za visoku divljač je obavezna upotreba

kuglara, sa izuzetkom divljih svinja, na koje je dozvoljen lov i

sačmaricama. Niska divljač se uglavnom lovi sačmaricama, pri čemu

treba voditi računa da se za odgovarajuće vrste upotrebljava sačma

odgovarajuće krupnoće, kako bi se osigurao pogodak i izbjeglo

ranjavanje divljači.

Pojedinačni lov

U pojedinačnom lovu se lovi

vabljenjem (oponašanjem životinjskih glasova),

čime se divljač namami na dohvat hica (jeleni,

srne, vukovi, lisice, veliki tetrebovi, lještarke,

trčke…).

Doček je način lova u kojemu lovac čeka u zasjedi

u blizini prelaza (preleta) divljači,

a prikradanje (šunjanje) je kad se, polaganim,

nečujnim prilaženjem divljač traži na mjestima

gdje se najradije zadržava.

Pračenje tragova, lov uz pomoć pasa, jamarenje i

dr.

Prednosti ovog načina, u odnosu na ostale, posebno kada se lovi

visoka divljač, su u tome što je moguće detaljno osmotriti određeni

primjerak divljači, a potom donijeti odluku o odstrijelu. Mjesta na

kojima se obavlja lov čekanjem su obično stalni premeti i prolazi

divljači, u blizini mjesta na kojima se divljač hrani, dolazi na vodu,

ili pored posebno uređenih mrciništa

Lov čekanjem (dočekom);

Dlakavi grabežljivci se obično love oponašanjem glasova plijena.

Lov vabljenjem je najčešći na srndaća u vrijeme parenja, jelena

običnog, lještarku i divlje patke i guske. Kod lova vabljenjem, mora

se biti posebno oprezan, jer se divljač, u većini slučajeva pojavljuje

naglo, pa je potrebno brzo reagovati. Ukoliko vabljenje ne daje

rezultata nakon jednog sata, potrebno je za duže vrijeme prekinuti

vabljenje ili promijeniti mjesto. Pogrešno vabljenje može rastjerati

divljač, umjesto da je dozove.

Lov vabljenjem;

Ovim načinom može loviti jedan lovac ili više njih, svaki na svom

dijelu terena, sa ili bez pasa. Sastoji se u tome da lovac, polagano se

krećući, pretražuje teren u potrazi za divljači, obilazeći mjesta na

kojima pretpostavlja ili zna da se zadržava divljač. Kada se divljač

podigne, vrši se odstrijel. Ovaj način lova je mnogo uspješniji uz

pomoć pasa ptičara ili cunjavaca, pogotovo u lovištima u kojima

nema mnogo divljači. Ovako se lovi uglavnom divljač niskog lova, a

nekad i visoka divljač, npr. divokoze ili divlje svinje.

Lov traženjem (potraživanjem);

Lov sa psima spada među najljepše načine lova uopšte. Podrazumijeva se da

pas mora biti dobro školovan, jer u suprotnom, lov se pretvara u rastjerivanje

divljači.

Lov sa psima;

GRUPNI LOVOVI

Obzirom da u grupnim lovovima

učestvuje veliki broj lovaca, potrebna je

stroga disciplina, poštovanje pravila

lova, te poznavanje lovačkog oružja;

sve ovo u samo jednom cilju: izbjeći

eventualne nesretne slučajeve.

Grupni (skupni) lov

Skupni lov je lov sa tri do nekoliko desetina lovaca.

• najčešće se organizuje na takozvanu divljač niskog lova

(zečeve, fazane, kamenjarke, trčke, lisice) i kad se strijelja

samo određena vrsta divljači visokog lova.

• Načina za lov takođe ima više,

Prigon je skupni lov u kojem se određeni broj «čelnih» lovaca

postavi na jednom kraju lovišta u jedan red, svaki na svom

stalnom staništu, na razmaku od 60 metara, a sa suprotnog

kraja lovišta prilazi odgovarajući broj goniča, pa lovci

pucaju dotle dok su pogoniči izvan dohvata hica.

Pogon je način lova u kojemu se lovci i pogoniči svrstaju u

isti red krećući se polagano i tiho naprijed i «dižu» divljač

pred sobom.

•Lovci treba da napune oružje tek kada dođu na unaprijed određeno

im mjesto,

•da gađaju samo onu vrstu divljači, koja se tog dana lovi,

•da se tačno pridržavaju pravca gađanja, i da na znak lovovođe

prekinu gađanje i isprazne oružje, pa makar divljač u tom trenutku

prolazila pored njih.

•Zabranjeno je svako pomjeranje sa dodijeljenog mjesta, sve do

završetka prigona. Tokom dana, jer prigona obično ima više, lovci

mijenjaju mjesta, pa tako oni koji su u početku “zatvarali” čelo

prigona, kasnije idu na “krila” i obratno. Ovako se lovi niska

divljač, ali i divlje svinje.

Pogoniči se kreću laganim

hodom, na kratkom

međusobnom rastojanju, i

natjeruju divljač prema

mjestu na kojem su

postavljeni lovci u pravoj

liniji ili polukrugu.

Prema broju lovaca, određuje se i veličina površine koja će se obuhvatiti

prigonom, kao i potreban broj pogoniča. Kao i kod prethodnog načina, disciplina

je od najveće važnosti. Lovovođa rukovodi prigonom, a svi učesnici se moraju

tačno pridržavati njegovih naredbi.

Prigon;

Pogon;

Ovaj način lova se provodi samo u lovištima u kojima preglednost

terena to omogućava. Lovci i pogoniči, na međusobnom rastojanju

od oko 30 metara, kreću se laganim hodom, pretražujući teren i

podižući divljač ispred sebe. Lovci gađaju divljač koja bježi ispred

linije pogona ili se vrati i prođe kroz liniju. Krila pogona su obično

isturena, a na njima se nalaze lovci.

Prilikom ovog lova, najvažnija je disciplina, jer lako može doći do

nesreće. Nijedan učesnik ne smije da zaostaje, u prvom redu zbog

toga što tako stvara sebi prednost u odnosu na druge lovce.

Lovovođa treba na vrijeme da uoči i opomene ovakve lovce, a po

potrebi da ih i isključi iz lova. Pogoniči se služe štapovima ili

klepetaljkama, kako bi podigli divljač, a odstrijeljenu divljač

skupljaju i nose na zborno mjesto nakon završetka lova. Velike

pogone obično prate jedna ili više kola, na koje se odlaže

odstrijeljena divljač. Prilikom pogona se mogu koristiti psi, ali samo

ako su odlično uvježbani. Ovako se lovi uglavnom niska divljač.

Kružni lov se može izvoditi samo u preglednim ravničarskim

lovištima. Kao što ime kaže, lovci i pogoniči obrazuju krug, čija

veličina zavisi od broja učesnika. Kada je krug obrazovan, lovci i

pogoniči se lagano kreću prema centru kruga, Lovci gađaju divljač

koja se podiže ispred njih ili izađe iz kruga. Kada se krug toliko suzi,

da bi dalje gađanje postalo opasno za učesnike, lovci staju, a

pogoniči nastavljaju prema centru kruga. Sada se gađa samo divljač

koja izlazi iz kruga. Rukovodilac lova je lovovođa, a lov se obično

prekida kada se odstrijeli onoliko divljači koliko ima učesnika.

Kružni lov;

Način lova jelenske divljači

Jelen se na našim prostorima obično

lovi najviše tokom rike vabljenjem,

U rici je najbolje loviti jelena u

paru, tj. po dva lovca zajedno,

kako bi jedan rikalicom izazivao

jelena na riku, dok se drugi lovac u

to vrijeme približava jelenu čija je

pažnja usredotočena na riku

drugog lovca.

Jelen se može loviti i dočekom jer se jelenska divljač vraća istim putem kojim je otišla uveče na pašu,

prikradanjem (šunjanjem) u vrijeme kada vremenske prilike to dozvoljavaju (slaba kiša, vlažno tlo), a naročito po tragu na svježe napalom snijegu. Može se loviti i sa prevoznog sredstva

• Košute odnosno telad, love se u pravilu izvan rike prikradanjem ili dočekom, premda se mogu loviti i za vrijeme rike, ali tada ometamo u lovu one koji žele odstrijeliti jelena

Način lova srneće divljači

Najlakše se srneća divljač lovi sa čeke. Ovaj način lova omogućava lovcu

da dobro osmotri divljač pre nego što se odluči za hitac, što ima

nemjerljiv značaj prilikom selektivnog odstrela srndaća.

• Takođe je srneću divljač moguće loviti prikradanjem što je vrlo

sportski i od lovca zahteva vrhunsku majstoriju da se neopažen

primakne divljači i izvrši odstrel.

• Srneća divljač se može loviti i vabljenjem. Majstori ovog načina lova

mogu podražavati određenim vabilima glas srne i na taj način dovesti

srndaća pred cijev.

Divlja svinja se može loviti na više načina,

Pojedinačno: čekanjem, prikradanjem i uz pomoć pasa goniča ili

terijera ili grupno prigonom

Divlja svinja se lovi čekanjem pored mjesta gdje se stvorila navika

uzimanja hrane ili kaljužišta kao i na putu do mjesta gdje riju.

• Prikradanje je način lova kada se lovac prateći trag divljih svinja

prikrada istim. Ovaj način lova se primenjuje kada padne snijeg i

efikasan je tokom parenja divljih svinja kad su one izrazito

neoprezne.

• Lov uz pomoć lovačkih kerova je izuzetno atraktivan. Lovni terijeri

su za ovakav lov neprevaziđeni. Divlja svinja sporo izmiče ispred

terijera jer je ovaj mali i ne uliva joj strah

Načini lova sitne divljači

• Močvarice se love na nekoliko načina: čekanjem na preletu,

pretraživanjem, prikradanjem, pogonom i uz pomoć vještačkih

mamaca. Izuzetna je pomoć ptičara.

Često se dešava da u sačmeni snop koji smo uputili naciljanoj ptici

`ušeta` i još po koja. Nikada nasumice ne treba pucati u jato.

• Lov pretraživanjem je najdinamičniiji ali i najteži,

• U lovu pogonom, oko bare ili manjeg jezera, lovci u najvećoj tišini

opkole čitavo područje. Onda na dati znak počinje pogon, pješice

po plićacima a sredinom čamcima, istjerivanjem ptica iz šaša i

trske.

Načini lova sitne divljači

Lov prigonom i pogonom

• Kružni lov

• Lov potkovicom

• Jamarenje

• Pojedinačni lov goničima

• Zec se lovi psima goničima, ptičarima, i šunjavcima. Može se loviti

prigonom, pogonom i kružnim lovom.

• Lisica se lovi uglavnom u svakom skupnom lovu. Čest je i

pojedinačan lov čekanjem i vabljenjem

• Fazan i prepelica se love psima ptičarima i rjeđe šunjavcima. Mogu

se loviti prigonom, pogonom i kružnim lovom.

NEDOZVOLJENA SREDSTVA I NAČINI LOVA

Ispitno: Nabrojati pet vrsta nedozvoljenog načina lova.

Lov divljači se danas obavlja samo prema važećim zakonskim

propisima. Mnogi načini lova divljači koji će ovdje biti izneseni,

zabranjeni su uglavnom zato što ne odgovaraju osnovnim etičkim i

moralnim normama svakog pravog lovca. Zakonom o lovstvu

izričito je zabranjeno:

•Loviti divljač bilo kojim sredstvima, izvan za to propisanog vremena (sezone).

•Lov visoke divljači sačmaricama, osim divljih svinja.

•Upotreba vještačkih izvora svjetlosti (lampe, reflektori, farovi, itd) prilikom

lova divljači.

•Lov iz motornih vozila svih vrsta.

•Postavljanje hrane u svrhu primamljivanja u blizinu kuća, naselja, vrtova radi

lovljenja divljači.

•Korištenje i upotreba klopki, gvožđa, mreža, ljepila, samostrela i bilo kojih

drugih sredstava, izuzev puške, za lovljenje i hvatanje divljači.

•Lovljenje i ubijanje divljači otrovima, plinom ili hranom sa omamljujućim

sredstvima.

•Upotreba magnetofona, ogledala, vještačkih i živih mamaca, prilikom lova

divljači.

•Lovljenje divljači na mjestima, gdje obavljanje lova remeti javni red i mir i

ugrožava bezbjednost drugih ljudi, tj. na površinama koje se ne smatraju lovnim.

•Korištenje i upotreba pasa u lovu, a koji nemaju rodovnik i položen radni

ispit.

•Korištenje pasa u lovu na visoku divljač, izuzev divljih svinja.

•Lovljenje divljači poluautomatskim oružjem, koje se može puniti sa više od

tri metka.

•Izlovljavanje divljači u posljednjoj godini korištenja lovišta.

•Lovljenje divljači neodgovarajućim oružjem i municijom.

•Lovljenje divljači u vrijeme trajanja prirodnih nepogoda.

•Lovljenje pernate divljači na udaljenosti od 200 metara od granice uzgajališta.

•Lovljenje divljači uz granicu sa susjednim lovištem.

•Uništavanje i sakupljanje legla, gnijezda i jaja svih vrsta divljači.

•Svaka vrsta lova pri kojoj se divljač nepotrebno muči.