Uni Nilsen - Anđeli

5/19/2018 Uni Nilsen - Aneli

1/104

Unni Nilsen

Tokata i fuga u d-molu

RITIN RAT U NEW YORKU

1.

Dvadeset i drugi je studenog 1963., Riti je osamnaest godina itelegrafistica je na Albionu. Albion vozi bananskom rutom UnitedFruit Company iz Hondurasa u New York. Nema to veze sbananama, Bogu hvala, Albion prijevozi komadnu robu, pa su gazaobile one muice i zelene zmijice u bananskim grozdovima.Rutom New York - Belize - Honduras - Gvatemala - Nikaragva inatrag u New York. Na mahove pristanu na neki otok, Bahamas,

Bermuda, Trinidad ili Jamajku, ali nikad ne na Kubu, vie brodovine plove na Kubu. Zbog trgovake blokade.Rutu plove punih mjesec dana, jer Albion je star i nikada se nemoe drati voznog reda pa je United Fruit odustao od odreenihvremena dolaska i Albionu doputa vie ili manje kliznu plovidbu.U zoru su oplovili Key West, juni rt Floride, odredite im jepristanite United Fruit Company na East Riveru na dnuManhattana.

Albion plovi za tvrtku United Fruit Company koja je ove godineskinula honduraskog predsjednika i ustoliila novog, koji vie negovori o agrarnoj reformi. Rita je to ula u Puerto Cortsu, nemafrke, pa u Hondurasu predsjednike mijenjaju kao lape!

U Puerto Cortsu i u cijeloj Latinskoj Americi sirotinja sanja o

agrarnoj reformi. Ve stotine godina siromasi sanjaju o agrarnoj


2/104

reformi. Mali je to i skroman san, trai se samo doputenje da smijuraditi za obrok i prehraniti obitelj, samo to. U Latinskoj Americi, od

Meksika na sjeveru do Argentine i ilea na jugu, zemlja pripadaveleposjednicima, a ne seljacima koji je obrauju. Los campesinosi,sitni seljaci, cijeloga su ivota poput kmetova na zemlji koja nikadanije njihova, nita oni nemaju, pa ni pravo glasa za sebe i svojuobitelj, imaju samo san. La reforma agraria, agrarna reforma, vrlo jestar san u Latinskoj Americi.

Godina je 1963., i Jess gine na balkonu u Santo Domingu. Jessu jepet godina, a vojnici su na ulici pomislili da je snajperist pa su bacilirunu granatu na malog Jessa na balkonu.Agrarna reforma koja redom zamire u Latinskoj Americi, trajala jesamo sedam mjeseci u Dominikanskoj Republici, ali u SantoDomingu ne umire onako lako kao u Puerto Cortsu, odrat e sedvije godine, u Santo Domingu narod e se i dalje boriti runimvatrenim orujem i tajnim rasprujuim bombama izraenim od

sardinskih konzerva, ulicu po ulicu, kuu po kuu za agrarnureformu i Juana Boscha, svog izabranog predsjednika.Generali koji su ga svrgnuli morali su se obratiti za pomo i pozvatietrdeset dvije tisue amerikih marinaca kako bi novudemokraciju zatitili od ljudi koji u njoj ive na polovici otoia uKaripskom moru.Prvi poginuli u ratu demokracije protiv naroda je mali Jess.

Rita plovi za United Fruit Company, godina je 1963., umrla jeagrarna reforma u Hondurasu, umrijet e i u Santo Domingu, ali uNikaragvi e se opet roditi agrarna reforma, samo jo ne tadPosljednji Somoza jo vlada u Nikaragvi, sandinisti broje jo samonekoliko desetaka dua, Sandino je mrtav ve trideset godina, atada je svemonoj United Fruit Company i bivemu Somozi stiglapomo amerikih marinaca.


3/104

Godina je 1963., a u Gvatemali nema nikoga tko bi se okuao uagrarnoj reformi. U Gvatemali broje glave United Fruit Company i

drugi zemljoposjednici. Maja Indijanci Quiche u Gvatemali nemajupravo da posjeduju zemlju koju obrauju, oni su vlasnitvozemljoposjednika i vode ih prema broju glava kao i drugu robu kaogrla stoke i te fore.

Rita je u Puerto Barriosu vidjela naselja od valovitog lima. Djeca seigraju izmeu takora i otvorene kanalizacije u limenim naseljima

Puerto Barriosa, a ispred kartonskoga je zida sjedio prastariIndijani i grlio svoju enu koja je kaljala i kaljala, izbacivala jekrv i umirala od suice.Quiche maje su neko bili ponosni i brojni Indijanci, jo o tomepjevaju, o vraevima sa strijelama u velikim umama u jednoj odnajplodnijih zemalja svijeta. Tada su vjerovali da zemlja pripadaBogu, samo je Bog mogao posjedovati zemlju. Zemlja sad pripadaUnited Fruitu, a vraevi i njihove strijele samo su sitnica za

amerike marince. Nitko ne spominje agrarnu reformu u Gvatemali.

Studeni je 1963., a Kuba ve petu godinu ivi agrarnu reformu.Uskoro e se navriti pet godina otkako je Fidel s drugovima siao sobronaka Sierra Maestre i preuzeo Kubu.Kubanci pleu guaguanac. Guaguanc je jedna vrsta rumbe. Svakise Kubanac raa s guaguancom u tijelo. Kubanci su skladaliguaguanc i o agrarnoj reformi.Agrarna reforma umire, ali se opet i raa u Latinskoj Americi,uskoro e na Kubi navriti petu godinu, preivjela je trgovakublokadu i pokuaj invazije. Nitko vie ne prodaje proizvode Kubi,brodovi vie ne plove u Havanu, Kubanci nemaju odjee, obue ilijekova, ali ive agrarna reforma i guaguanc.

Dvadeset drugi je studenog 1963., a Rita plovi u New York. U

travnju e se u Flushingu otvoriti Svjetska izloba, Walt Disney


4/104

gradi paviljon za UNICEF pod naslovom It's a small world after all.Disney je najumjeniji tvorac snova na svijetu, pria bajke da je cijeli

svijet prepun radosti i sretne djece, pa Rita svakako eli razgledatitu izlobu i voziti se brodom po umjetnoj rijeci kroz umjetni svijetmale sretne djece u cijelom tom svijetu Made in America by Disney.Na cijeloj e svjetskoj izlobi upravo njegov paviljon bitinajposjeeniji, a svi e Amerikanci nauiti pjesmu

It's a small world after all

Dvadeset drugi je studeni 1963., plove na sjever uz Floridu, dravusunca, ali Rita ipak na palubi osjea prohladniji lahor. Blae je bilou Karipskome moru unato Somozi, generalima, United Fruitu iagrarnoj reformi koja je jo jedanput umrla, ovaj put u Hondurasu.Blae je bilo u Karipskome moru, ondje je cijele godine ljeto. Puesjeverac. Za dvadeset etiri sata oplovit e Rt Hatteras, ondje jevelika granica bezolujnih zona, tamo preko noi sada u studenom

temperatura padne deset do petnaest stupnjeva.

Sjedi Rita u radiotelegrafistikom uredu na Albionu i slua lokalnupostaju Miami Beacha koja izvjetava o valu hladnoe u NewYorku. Brblja li taj spiker, ne moe se zaustaviti, prekidaju ga samopromidbene poruke i pop-glazba, najnovija pjesma etvorice ludihupavaca iz Liverpoola. Pjesma se zove All My Loving.

Close your eyes and I'll kiss you,Tomorrow I'll miss you

Studeni je, hladno je u New Yorku, hladnije je nego inae susjeduUnited Fruita, stariu u zimskom kaputu do glenja koji prodajeprljave novine. On se svake zime malko stisne i svake godine ispodkaputa ima mjesta za sve vie novina. Novine ga griju, a toplina mu

treba ako zimi spava vani na klupi u Battery Parku na kraju


5/104

Broadwaya iza kamenih ploa na kojima su imena svih poginulihvojnika od Prvog svjetskog rata do Koreje. Ratnici su jo ameriki

junaci.Godina je 1963., jo se nije dogodio Vijetnam. Broj amerikih vojnihsavjetnika u ratu, za koji jo gotovo nitko i ne zna, skoio je od etiristotine lani do tisuu 170.000 ove godine, a u Pentagonu su generalive isplanirali ciljeve za bombardere na sjeveru Vijetnama,pokrenut je tajni vijetnamski rat, ali gotovo nitko jo za nj ne zna.Ni Rita jo nema pojma. Ratnici su jo ameriki junaci.

Godina je 1963., a Rita plovi u New York gdje se otkaena posadanorvekoga broda jo moe voziti podzemnom eljeznicom uHarlem ili Greenwich Village pa cijelu no sluati blues i jo nakontoga izvui ivu glavu. Vie su se puta ve Rita i posada Albionavozile podzemnom eljeznicom iz Rector Streeta u Harlem.Jo nisu zavrila duga topla ljeta. Jimi Hendrix, Malcolm X., ElridgeCleaver, Stokely Carmichael i Muhammed Ali jo se ne ljute. Ali euskoro u Miami Beachu nokautirati cijeli svijet. Za tri mjeseca

postat e svjetski prvak u tekoj kategoriji, postat e the greatest.Studeni je 1963., Cleaver izdrava kaznu u kalifornijskom zatvoruFolsom i pie Soul on Ice, Carmichael jo studira filozofiju naHarvardu, ali u proljee e poloiti ispit. A Ali se spremanokautirati cijeli svijet.A prije tri mjeseca, dvadeset devetog kolovoza, rodio se san. Tog jedana crni prorok Martin Luther King odrao govor koji epromijeniti svijet, ali jo ne:- I have a dream! (Imam san!)

Sjedi Rita u radijskoj sobici na Albionu, a brbljavca na lokalnojpostaji Miami Beach odjednom prekine Hndelov Largo, usredbijela dana, u potpuno obian petak.udno, pomisli Rita. Kao da je nedjelja!Nije to reklama. Sviraju cijeli Largo, bez prekida, poput reklamnoga

spota Have a real cigarette, have a Camel ili The more you know


6/104

about flying, the more you'll love TWA! ili Heinz, Schlitz iRheingold, ona bljak amerika piva iz limenke koja su sva jednakog

okusa.Rita se udi, ali se ne boji, ni govora, jo se ona ne boji. No svirajuLargo i neto je naopako, pa morali su odsvirati onu pjesmu Closeyour eyesDvadeset drugi je studeni 1963., a lokalna postaja Miami Beachsvira Largo. Opet se oglasi brbljavac.- Imamo vijest! - kae brbljavac, a glas ga izdaje. - Imamo vijest! -

ponovi i odjedanput zaplae.Rita se prestrai. Brbljavac radija Miami Beacha plae. Riti se najei,taj spiker je prolupao, neto je naopako. Neto se dogodilo.Nastavlja drugi glas:- Objava amerikomu narodu: u Dallasu u dravi Teksas je upravoustrijeljen Predsjednik. Boe, uvaj Ameriku!

2.

Nova godina 1964. Albion je dvanaest sati plovidbe juno od KeyWesta i skree na sjever. Navrilo se tono pet godina otkako jeFidel siao iz planina Sierra Maestra i zaposjeo Havanu, a Batistapobjegao u progonstvo u Santo Domingo. Fidel je nakon pet godinapretvorio Kubu iz eerane u domovinu, podijelio je zemlju isirotinju nauio pisati i itati.Na Kubi se opet rodila agrarna reforma, odrala se ve pet godinaunato trgovakoj blokadi i pokuajima invazije. Rita slua kakoRadio Havana svira guaguanc o agrarnoj reformi, ali osimguaguanca i agrarne reforme, na Kubi vlada opa nestaica.Agrarna e reforma izgladnjeti Kubu. Zbog trgovake blokadeKubanci nemaju lijekova, djeje hrane, odjee, obue, graevnihmaterijala, goriva, benzina, a najesen se tomu pridruila Flora kaoda im ve i trgovaka blokada nije bila dovoljna! Flora je najgori

orkan u otonoj povijesti, vie od tjedan dana pustoio je Kubu i iza


7/104

sebe ostavio poruena naselja i poupao je stabla iz korijena,preplavio je cijeli istoni dio otoka. Plimni je val iza sebe ostavio

zemlju punu mrtvaca, jo je vie smrtnih slulajeva bilo zbogdizenterije, kolere i drugih epidemija jer nitko na svijetu nije htioKubi prodati lijekove. Flora je skrenula prema puini, ali se opetvratila ukoliko jo nae neto to ve nije sravnila sa zemljom.Godina je 1964., jo nije otkrivena teologija samostalnosti uLatinskoj Americi, ak je i Gospodin protiv toga da sirotinja budevlasnicima zemlje pa je Floru poslao da divlja na Kubi.

Rita slua lokalni radio Havanu.- Todo es de todos! - kae Fidel na Radio Havani. - Sve pripadasvima!Poslije Flore i petogodinje trgovake blokade gotovo vie nita nijeostalo, ali to to imaju - pripada svima, kae Fidel.Nakon toga zasviraju guaguanc. Najpopularniji se pjeva zoveBola de Nieve, to znai gruda snijega, ali Bola de Nieve je crn,

preci mu potjeu iz naroda Yoruba u Nigeriji, kae Bola de Nieve, atekstove svojih pjesama nazvao je Yoruba-marksizmom. Pjevapromuklim vedrotunim glasom o agrarnoj reformi. Jedna mu sepjesma zove La reforma agraria. Kubanci bosi pleu guaguanc,golim rukama grade i iste posljedice Flore, ue sirotinju itati ipisati. Imaju jedan guaguanc o opismenjavanju, jedan o Flori,jedan o agrarnoj reformi, a mnogi pjevaju o Fidelu.

Kormilar je otkrio brod, mali jedrenjak slomljena jarbola. Preputenje vjetru i oluji na puini izmeu Key Westa i Kube.S broda se popne dvadeset troje njih, osmero djece, a pola ene.Puna etiri dana ih je nosilo more, gladne i edne, na smrtprestraene, patili su od morske bolesti. Izbjeglice iz Fidelove Kube.- Dovraga! - dere se kapetan. - to emo s njima? Nadam se da e ihAmerikanci primiti. Mislim da Kubance primaju.


8/104

- Jezivi su uvjeti na Castrovoj Kubi! - pripovijedaju Kubanci. -Vlada opa nestaica!

- Pa da, ali to je valjda zbog trgovake blokade?- Ne, Castro je kriv! - objanjava gospoa okiena mnogim zlatnimnarukvicama. - Obitelj koja ima malu djecu za tjedan dana dobivasamo jednu limenku mlijeka, a mi drugi nita. A mi smo jo bogati!Zamislite, nije proradilo ni crno trite, za sve to je kriv Castro! -tvrdi gospoa ukraena zlatnim narukvicama.Pa on misli ozbiljno, zakljui Rita. Zaboga, Fidel misli najozbiljnije!

- Todo es de todos!Amerika obalna straa stie brodom iz Miami Beacha pa odvedebogate Kubance u Little Havanu u Miamiju. Ma nema frke,uobiajeni postupci.

- Majku ti, telegrafistice! - klikne kapetan. - to si to objesila na zidsvoje radiotelegrafistike sobe?

- Kapetane, pita li za Chea, Sandina ili Fidela?- Mislim na ovoga...- Oho, Fidel, to je onaj tko im ne daje mlijeka, kapetane! - odgovoriRita. - Ni jednu jedinu limenku mlijeka, taj Fidel im ne da. Zar tonije sjajno, kapetane?- Telegrafistice, pa ti si prolupala! Skidaj mi sa zida te bradatekomuniste prije nego to uplovimo u New York pa nam seUseljeniki odred ukrca na brod ili se ti iskrcaj u luci!- Dakako, kapetane, dakako!

Rita se iskrcala u New Yorku, stanuje u Norvekom pomorskomdomu na Hansonovu trgu u Brooklynu i eka ukrcaj na neki novibrod, svakog se jutra nacrta u Pomorskom uredu na Manhattanu itupi im, ostatak dana sjedi u dnevnom boravku Pomorskog domapa igra poker s loaem i dvojicom strojara. Nema to drugo.

Naveer izlaze i lou pivo u finskom baru Valhalla na Hansonovu


9/104

trgu, a tko pobijedi, ostalima plaa prvu rundu. Valhalla je naprvom katu, odmah iznad eljeznarije, a finski pomorci idu u

Valhallu lokati, tui se i malo zafrkavati. Norveani se ale nanjihov raun:- urno se popni u Valhallu inae e u glavu dobiti Finca...Rita na pokeru dobiva i gubi, sad je gore, a sad je dolje, ali sve usvemu ipak vie dobiva, potkraj tjedna od vika plaa stanarinu uPomorskom domu, uvijek je Rita imala sreu na kartama. Loa seljuti, svadljiv je, mnogo je izgubio. Rita je ve zbunjena i nada se da

e uskoro nai brod.Sedamnaesti je svibnja pa je Rita sjela u podzemnu eljeznicu uCarroll Street u Brooklynu i u norvekoj pomorskoj crkvi slavisedamnaesti svibnja. Djeja povorka, norveka zastava, limenaglazba i te fore, tako je svake godine sedamnaestog svibnja uBrooklynu, a jedan lan iz slobodnozidarske loe Sons of Norwaygovorio je o batini pa su onda svi zapjevali Boe, blagoslovi milunam domovinu!

Te veeri pet norvekih mladia sviraju harmoniku u crkvi uCarroll Streetu. Sviraju San o Elin i Valcer o Galebu. Vrnjaci su idevetnaest im je godina, kae onaj najbrbljaviji, ime mu je Lars.Plavokosi su i modrooki ti Amerikanci norvekog podrijetla izBrooklyna. Rita ih nikad prije nije vidjela, ali zgodni su pa im sesmjeka i sjedaju za njezin stol.Lars svira i gitaru, pjeva stare norveke lagere, sve ih nasmijava.Dvojica najdotjeranijih i najplavokosijih zovu se Tore i Erik, svaajuse oko rabljenog automobila. Zajedno ga ele kupiti, mnoge suautomobile razgledali pa se prepiru koji e izabrati.Mladi koji se zove Paul pripovijeda samo o baseballu, a Ovezapravo i ne govori, Ove je oito pomalo zbunjen. Rita nema pojmao baseballu, ne zna ni pravila igre, ali Paul je lokalpatriot pa priasamo o posljednjoj utakmici Brooklyn Dodgersa.Ove ima svijetli pramen i runo ispletenu vesticu ukraenu

narodnim motivima rua. Narjeje mu je milozvuno junjako, a


10/104

isprva, prije nego to su se bolje upoznali, zbunjen je i boji segovoriti norveki, on je druga generacija, roditelji su mu doli iz

J?rena. Nikad nije bio u Norvekoj, ali rado bi o njoj uo, svi biharmonikai tako rado uli sve mogue o Norvekoj. Rita shvaa:njima je to u neku ruku zemlja iz bajke, nikad je nisu vidjeli, samosu im o njoj priali roditelji.Zemlja o kojoj su im priali roditelji potpuno je drukija od zemljeiz koje je Rita isplovila prije godinu i pol kad je maturirala naPomorskoj kolu u Fredrikstadu i zaposlila se na Albionu, ali nema

srca rei Toreu da isto sumnja da se itko vie zimi klie porijekama ili da jo pjevaju s mosta na most u Skienu.Larsovi su roditelji iz Hammerfesta pa Lars brije o pononomesuncu, mraku i sjevernoj svjetlosti, a sigurno i danas toga imaju uHammerfestu, ali ne upreu vie konje u saonice niti im je zimigrudanje opa obveza, kae im Rita i na norvekom melje oNorvekoj.Ove ne zna osobito dobro norveki, ali dobro svira i pjeva San o

Elin i polku, a kad su se bolje upoznali, svira joj na svojoj harmoniciBachovu tokatu i fugu u d-molu.- Ima neto u tom Bachu! - kae i pocrveni. - Neto u njegovuvremenu, neto udnovato, postoji neto u onim uzorcims, u glazbii u svemu drugomu, u Bachovom vremenu, you see?

Harmonikai e u kino. Lars pozove i Ritu. Htjeli bi pogledati jedanfilm u onom kinu u idovskoj etvrti, daleko je, gotovo na ConeyIslandu, tom starom zabavnom parku koji izumire, ali vozit e sepodzemnom, 1964. se za etvrt dolara, dvadeset pet centa, moevoziti po svim prugama njujorke podzemne koliko te volja. Larsavrlja s Ritom i kao sluajno joj stavi ruku na lea dok se vozepodzemnom, ali Rita se ne da tako lako, izlaze pa Rita uhvati Oveaza ruku, kao sluajno. Malo se prestraio, ali ubrzo se snaao,uhvatio je za ruku i malo pomalo je posve zadovoljan. Rita u kinu

sjedne na prazno mjesto izmeu Ovea i jedne kuanice koja u kosi


11/104

ima uvijae. Lars se malo naljutio, ali samo malo, a Ove nikako neisputa njezinu ruku.

Rita u kinu na Coney Islandu dri Ovea za ruku i gleda prastarivedski crno-bijeli film, ene ekaju, Ingmara Bergmana.Harmonikai su se nadali porniu, ali nije to, no Ove je i daljegrevito dri za ruku, a u mraku nasloni glavu na njezino rame.Pripijeni sjede u podzemnoj koja ih vozi u etvrtu Aveniju. Ni tadaOve ne puta Ritinu ruku. Rita nije znala da u ruci ima tolikoosjetljivih toaka, nevjerojatna stvar, u cijelom tijelu osjea njegov

stisak ruke, ali osobito u vrcima prstiju, pa kad je Ove imao sii uezdeset treoj ulici, a ona morala nastaviti prema Hansonovu trgu,rekla je:- Zar mi ne bi opet mogao odsvirati tokatu i fugu u d-molu?

Ove stanuje u ezdest treoj, gotovo na kraju Pete avenije uBrooklynu, samo nekoliko blokova ispod betonskih temeljaElevated Highway na Staten Island. Ove i Rita sjede na krovu

njegove zgrade. Opet joj svira Tokatu i fugu u d-molu, pokazuje jojsvoje golubove i lonanice, visoko je, visoko pod zvijezdama te noina krovu u Brooklynu. Sjedi uz Ovea i poloi mu glavu na koljena,a on potpuno zaboravi harmoniku koja se prevrne i zacvili, dugo iponieno.Ove je samo eli obgrliti, vrsto zagrliti, kao da se boji da e mu onanestati. Ne pokuava pipkati Ritu, nita on ne pokuava, samo jegrli, a ona pokuava, poljubac u usta, a poljubac sve dulje traje, svedublji i dublji, otvara se, otvara Ritu i Ovea, pa se uzdrhtao probijau vrke prstiju na rukama i nogama, a na posljetku vie gotovo nemoe izdrati.- Moram otii! - kae Rita, ali Ove ju je na hodniku ispred ulaza ustan opet zagrlio, vrsto, vrsto.- Ne, ne mora otii!I posru natrag u stan, u mraku posru, padaju, jer ne ele se

ispustiti, svjetlo nisu upalili. Strovale se na krparu, Rita se boji, i


12/104

Ove se boji to e im se sada dogoditi, ali grle se i dalje i nipoto sene ele ispustiti. A novi je duboki poljubac jo mnogo dulji, jo

mnogo dublji. A drugi, ustreptali poljubac eli doi jo blie, jodublje, eli biti potpuno blizu, gol eli biti pa ga rukama pipkaju iosjeaju, sve blie i blie, dugo, sve dok ne ostanu potpuno goli, aruke im pune gole koe, sve ih obuzima jae i jae, tako da se vieuope i ne boje, sve dok vie ne mogu, vie to ne ele zadrati.- Ne smijemo! - kae Ove, ali joj se jo vie priblii. - Ne smijem! -kae Ove, ali on eli, moe i mora, sada to oboje osjeaju.

Pa se jo vie pribliio, on to mora, on to treba. Uvlai joj se i uvlaipod samu kou, smije se, plae, doziva i ini ono za to nije mislioda moe i odjednom vie uope nije teko, nemaju se ega bojati,tako je lako, blizu i jednostavno, samo ono to moraju. Sve su blie iblie, sve su vie i vie, sve dok se ne umore i isprazne, potpunonemoni u tijelu, a jutro je, prvo dnevno svjetlo tee prozorskimoknima i opet se vide, preblizu su i previe goli kad se opet vide, paOve nae pokriva ispod kojega se mogu sakriti, lijevu ruku stavi

preko lica i oiju.- Oh, my God! - uzdahne Ove. - Oh, my God! Forgive me!Rita ga ne razumije, ne razumije to je pogrijeio, jer ako je ita nasvijetu dobro, ako je ita u redu u tom ludom prokletom svijetu1964., onda je to ono to su doivjeli Rita i Ove.- Dovraga i sto mu gromova! - povie Rita. - Ako doista vjeruje daBoga ima, ne bismo ga morali moliti za oprotenje, morali bismozahvaliti.- Ti to kae? - udi se Ove blago. - Rita, ti tako psuje?Blagou ju je ohrabrio, miluje ju po kosi, ramenima, prsima,oprezno, na neki nain gotovo s potovanjem.Rita doista ne razumije Ovea.- Zar ne zna da vie prima to vie daje?Samo ju je gledao i odmahivao glavom.


13/104

- Ljubav, govorila je baka! Od juer smo stekli ljubavno blago. Zarmisli da u tome ima zla? Ljubavno blago, zar misli da se tu

imamo ega stidjeti?- Rita, ne znam! Oh, my God, nita vie ne znam!Na svjetlu je to jo blie i jo snanije pa se Ove opet tomu podaje,uranja u to, uspinje se u tome.Njegova je ljubav Tokata i fuga u d-molu. Nebo i pakao ljubav suza Ovea, orguljska glazba, treperavi, razigrani, ludi tonovi, radost iveselje, lagan ptiji let nad najteim, najmranijim akordima na

svijetu. Tokata i fuga u d-molu.Tad Ove rukom pokrije oi, krije se od Boga, moli Boga za oprost.Bog moe Ovea razapeti na kriu, i njegovu ljubav, izmeu basa idiskanta Tokate i fuge u d-molu, a Ove se ne moe skinuti s kria,ne moe ga se osloboditi.- Ne smije otii! - kae joj Ove. - Ne smije otii, Rita, mora ostati.Ove sjedi na krpari ispod raspela na zidu i moli Boga za oprost zatoto se on ne moe spustiti sa kria, jer Rita mora ostati.

Njegov je stan kemijski oien od amerikog sna, drvene stolice istol pokriven poutjelim votanim stolnjakom, pobacani neukus sasajmita. Sve je osim raspela, harmonike, gitare - samo ononajnunije.Dorukuju na poutjelom votanom stolnjaku, osjeaju se udno,zbunjeno, iako su potpuno odjeveni, ne mogu potpuno shvatiti dasu to oni, ni Rita, a ni OveStan mu je poput elije ili kao sobica u samostanu, pomisli Rita,iako nikad nije vidjela samostansku eliju, ali valjda je tako, na ziduje samo raspelo, bez ikakva drugog ukrasa, nita, pa ni tranzistor.A na krovu ima golubove, u plasteniku kuhinjsko povre, salatu,rajice, perin, rotkvicu, a u lonanici grahoricu. Izgladnjelog jeepavoga hrka naao u Court Streetu, pa sad ovdje trkara,podjednako epa, ali bar je uhranjen.


14/104

Lake je na krovu, vie, dalje, sve. Ljubavno se blago iri, postajebezgranino na krovu u Brooklynu. Rita i Ove jo jedanput uporabe

cijelo svoje ljubavno blago i zajedno lete sve vie i vie, dolete unebo, na mjesta za koja nisu ni sanjali da postoje.

Popodne dou harmonikai.- Opet si ovdje? - pitaju Ritu.Ove se zbuni, ali uti, a Lars koji radi u Nordisk Tidendeu,norvekom listu u Brooklynu, ima za sve njih besplatne ulaznice za

Svjetsku izlobu, i za Ritu, vjerojatno je neprekidno znao da e idanas Rita ovamo doi.

3.

Godina je 1964., Svjetska je izloba otvorena u New Yorku. Motto jeSvjetske izlobe Razumijevanjem do mira, a na dan otvorenjauhieno je vie od stotinu osoba u mnotvu koje je prosvjedovalo

pred ulazom, a prosvjedovali su protiv krenja ljudskih prava i zajednaka graanska prava svima, crncima i bijelcima u SjedinjenimAmerikim Dravama.- Razumijevanjem do mira!

Rita, Ove, Lars, Paul, Tore i Erik voze se podzemnom eljeznicomna Svjetsku izlobu u Flushingu, amcem plove po umjetnompotoku kroz paviljon UNICEF-a. Disneyev svijet sretne djece kojapjevaju: It's a small world after all.Rita pomisli na malog Jessa, na generale i na kubansku djecu kojadobivaju kutiju mlijeka, ali ne i lijekove, a Disney o svemu tomenema blage veze.No Ove je posve uz nju, Rita misli na njegovo ljubavno blago i nadivne stvari koje su im se dogodile noas i danas, pokuavarazbistriti glavu, ali ne ide joj, preblizu je. Sjede pripijeno, Ove je

grli, oito je i on zbunjen, neprekidno je grli kao da ni sam ne


15/104

vjeruje u ono to im se dogodilo. Poslije joj je pokazao paviljonBillyja Grahama, oblikovan kao goleme crkvene orgulje sa

sviralama, srebrnometalne. Na ulazu pie "Prodajem najboljiproizvod na svijetu".A u orguljama su Bach i Hndel na stereu, Rita i Ove tijesno su sepripili, zajedno su u glazbi, Bach i Hndel na orguljama zavlae imse pod kou. Zapljuskuje ih glazba u tekim i snanim valovima,utapa ih, umilna je i tako je blizu, mogla bi se s Oveom utopiti uglazbi. Zajedno poniru li, poniru, glazba je uitak koji ih najprije

utapa, a onda ih zajedno sve vie uzdie, s njima leti sve do neba.Umiljato je, sleuju im se vrci prstiju na rukama i nogama, Ove iBachov boini oratorij, Hndelov Mesija, Haleluja mormonskogtabernakulskoga zbora.Valjda pjevaju o ljubavnom blagu Rite i Ovea: We shall not all sleep,but we shall all be changed. Tako pjevaju u Hndelovu Mesiji.Rita i Ove izlaze iz srebrnometalnih orgulja Billyja Grahama,vrtoglavi, smeteni, opijeni, proletjela su im ta etiri sata.

Harmonikai su ih ekali, ljuti i ogoreni.- Ima neto u Bachu i u Hndelu! - kae im Ove i pokuavaobjasniti, ali se zbunio, zapeo i vie nita nije rekao, a ostali nita nerazumiju, nitko od njih osim Larsa koji bezazleno zadirkuje Ovea.- Tako, dakle! - kae Lars. - Zar se to sada zove Bach i Hndel?

Harmonikai ele razgledati Svijet budunosti General Motorsa, aliRita eli poi i vidjeti Michelangelovu Piet? pa eka u redu sOveom, tijesno pripijena uz Ovea i opet je opijena. Naposljetku sudoli pred Piet? od bijela mramora. Marija dri u naruju Isusa.Smirena su, smirena lica Marije i Isusa nakon to je skinut s kria.

Rita se ispisala iz United Fruita i morala bi se javiti u agenciju,raspitivati se za kakav novi brod, ali sve rjee ide na Manhattan uUred za zapoljavanje pomoraca da ih davi za novi brod. Rita se iz

pomorskog doma preselila u Oveov stan u Brooklynu, mora cijelo


16/104

vrijeme biti sa svojom prvom ljubavi, s njegovim ljubavnim blagomkoje see sve do neba, a njegov osjeaj krivice prodire do pakla,

mali eljezni krevet na kojemu se moraju pripiti, pripijeni moraju ispavati kako bi imali mjesta, ali nita zato, pa oni i ele biti pripijeni,uvijek, i kad su budni i kad spavaju. Rita ne moe od svega togaotploviti! Ostaje s Oveom i pokuava, ali nikako joj ne polazi zarukom skinuti Ovea s kria, ni jedan jedini put. Ove ima udnu,upornu volju: na zidu raspelo, Rita koja mora ostati, a izmeu njihOve.

- Ne smije tako govoriti! - samo uzdie kad mu Rita poinjeobjanjavati to je dobro, to je naopako a to je holy shit. Uope snjom ne raspravlja, ima samo Boga kao kameni u sebi, a raspelona zidu u kutu iznad krpare.

Lars je odmah skuio Ritu i Ovea. Predlae da Rita prihvatiusputne poslove u Nordisk Tidendeu, tek tako da ima od egaivjeti dok eka brod, kae Lars, smije se i pretvara kao da nita ne

razumije.Rita se okuala u Nordisk Tidendeu. Samo kao ispomo, opala im jenaklada, moraju tedjeti, zaposliti je ne mogu, ali nekako se gura.Rita i Ove spavaju na krovu u Brooklynu, gledaju zvijezde i blizu je,blizu je do zvijezda na krovu u Brooklynu. Rita uisto prepisujelanke i uskae umjesto bolesnih, pokuava od vrata do vrataprodavati Nordisk Tidende. Pie lanke o uasnom uklapanju crnihnarkomana u nae kole i dobrohotnoj framasonskoj loi Sons ofNorway, udruenju slobodnih zidara, i nekako se gura. Kad nemadrugog posla, uvijek je s Oveom, uvijek tamo gdje je on.Ove radi u dobrotvornom centru Vojske spasa u Foot of CourtStreetu. Rita ga prati, eli uvijek biti s njim. Voze se podzemnom isilaze u Court Street. Postaje i vagoni prepuni su smea, pijanaca,narkia i grafita. Dre se za ruke dok prolaze Court Streetom,prepunim smea, spaljenih automobilskih olupina, spaljenih

pijanaca i narkomana, polupanih prozora, kua namijenjenih


17/104

ruenju koje nikad nisu sruene nego jo u njima stanuju ljudi. Pridnu, blizu dokova u Foot of Court Streetu, stanuje najvea sirotinja,

i crna i bijela, Indijanci i Latinoamerikanci, ali nikad Azijati niidovi, jer njujorki Kinezi i idovi uvijek se lijepo skrbe za svoje,no zato je tamo mnotvo druge najvee sirotinje, bez ranih, etnikihrazlika.Katkad polude stanari u Court Streetu, jer govno, zadah, otpad,muhe, ohari, takori upadaju u stanove nou i grickaju spavae.Ljudi koji stanuju u Court Streetu ubijaju jedan drugoga ili pucaju

jedan u drugoga ili potpale automobile i zgrade iz oaja. Katkad dopolumrtva pretuku svoju ili susjedovu djecu, a katkada donesu uambulantu Dobrotvornog centra dojenad koju su izgrizli takori.Svibanj je 1964., val topline, odmah nanjui tko je iv a tko mrtavod pijanaca izvaljenih po ploniku ujutro u Court Streetu.

Taksisti odbijaju ovuda voziti. Ne usuuju se prii ni odvoz smea,a policija ovamo gotovo nikada ne dolazi.

Nitko ne dira svijetloplavog mladia i djevojku iz Norveke u runoispletenim vestama i izblijedjelim trapericama koji se dre za ruku iprolaze Court Streetom.Rita se osobito ne boji. Godinu i pol dana plovila je za United FruitCompany pa se nagledala bijede i smea u bananskim republikamaUnited Fruita, a nikad nijedan siromah nije Riti nanio drugo zloosim u prsima, a to se tu moe? A Court Street je samo sitnica uusporedbi s Latinskom Amerikom.A Ove se uope ne boji.- Gospodin je pastir moj! - najozbiljnije e on.Ma gluposti lupeta, Rita ga uope ne razumije, Rita je odavnoshvatila da Gospodin na nad kim ne dri ruku, u svakom sluaju neu Court Streetu i ne u bananskim republikama United Fruita.Rita prieljkuje da i sama povjeruje u te gluposti, jer tada bi moglavjerovati i da se Bog skrbi za dobre stvari, za Ovea i krov u


18/104

Brooklynu, bar za njegovo ljubavno blago, da je Bog nauio Oveada razlikuje dobro od zla, pa da osjeti ono to osjea Rita.

Samo to Bog to ne radi.

Oko Dobrotvornog centra u Foot of Court Streetu visoka je ianaograda. uvaju je straari naoruani palicama i pitoljima.Narkomani katkad prolupaju i u bjesnilu pobiju svakoga na koganaiu. Katkada i straari zapucaju. Dvaput se to dogodilo togvrelog ljeta 1964.

U centru je bazen, ambulanta, kuhinja i dioba stare odjee, a sve toiza petometarske iane ograde. Ove tamo usrdno radi, uizaputenu djecu plivati, siromanu, zapostavljenu i zlostavljanudjecu koja su se na pogrenom mjestu rodila i nikad se nee nauitidrati na povrini, ta djeca ni u paklu nemaju ansu. Naime, upaklu ve jesu i ostat e.Pa ipak ih Ove ui plivati, vjeruje u Boga i trsi se, svakoga dana u

govnu, smeu i bijedu Court Streeta.

Svibanj je 1964., Rita i Ove razapnu mreu protiv komaraca iznadmadraca od pjenaste gume na krovu i zavuku se ispod mree pasvake veeri troe cijelo ljubavno blago, svake veeri sad spavaju nakrovu jer toplinski je val, a stan nema klimatizaciju, nego samonajnunije.Rita je u Pomorskoj koli u Fredrikstadu uila elektriku pa je i ovdjemalo prkala po icama, spojila ih s gradskom strujom na krovu;glazba i svjetlo, svijetloplavo svjetlo ispod riina abaura iz jeftinetrgovinice u Petoj aveniji, glazba iz Ritina tranzistora. Sluajuglazbu, Ove svira harmoniku i gitaru s Larsom, Toreom, Erikom iPaulom naveer na krovu u Brooklynu, a Rita i Ove tijesno supripijeni pa jedva ekaju da odu Lars, Tore, Erik i Paul kako bimogli biti jedno drugom goli na modrome svjetlu ispod mree

protiv komaraca na krovu u Brooklynu.


19/104

Na krovu ih posjeuje azijski drozd koji govori. Vjerojatno jepobjegao iz krletke i samotno mu je na slobodi, dolijee, jede kruh i

sjemenke suncokreta s dlana Rite i Ovea.- Fuck you! - brblja drozd i kljuca njihovu mreu protiv komaraca. -Fuck you!- Kako moe tako psovati?! - zgrozi se Ove.

4.

Harmonikai su ipak skuili Ritu i Ovea, zadirkuju ih zato to sevjeito dre za ruice i ne mogu se odvojiti jedno od drugoga, alidrago im je to se Rita preselila Oveu. Ve su se harmonikaizabrinuli za Ovea. Sjajno je to je napokon naao komad, uvijek seuasno bojao djevojaka, kae Lars.I Ove i harmonikai idu na predavanja, ali vrlo rijetko, jer ih previezaokupljaju druge stvari, no upisali su se na neke veernje teajeve.Rita je takoer upisala teaj amerike knjievnosti, nee valjda biti

teko, pa Amerikanci nemaju neku povijest knjievnosti! Rita uveernjoj koli otkriva Thoreaua, Waldena, Edgara Leeja Mastersa iAntologiju Spoon River, a odrala im je i cijelo predavanje o MarkuTwainu kojega oboava od svoje desete godine.

Tore i Erik plavi su i zgodni, pa im prodaja od vrata do vrata sjajnoide. Prodaju etke, sve mogue etke, uvlae se u kuhinje svihbrooklynskih kuanica, prodaja im cvjeta.Paul je noni uvar u jednom skladitu na Petoj aveniji. Lars radi uurednitvu Nordisk Tidendea, Ritu poziva da uskae na zamjene,zovne je kad god se netko razboli.A Ove radi u Court Stretu. Zajednike su im harmonika i glazba.Devetnaest im je godina tog proljea 1964.Okupljaju se na krovu u Brooklynu, samo Ove ima vlastiti stan,drugi jo stanuju s roditeljima. Fini su i naoiti ti norveki deki

proljea 1964., s jedinom razlikom to piju ameriko pivo u limenki


20/104

na krovu u Brooklynu i sviraju glazbu onih ludih Engleza. I to neRolling Stonese, nego Beatlese, Stonesi su im too far out, ipak

pretjerani. Oni sviraju i San o Elin i htjeli bi to vie uti oNorvekoj, na norvekom bi o Norvekoj htjeli uti sve to jezanimljivo.Roditelji se za njih skrbe, kuju planove za njihovu budunost, a ioni su fini, optimistini i djetinjasti u mnogo pogleda, zakljui Rita.Deki iz drutva nisu kao Ove, nisu uasno ozbiljni kao on, raspelona zidu i pod koom.

Rita im pripovijeda o Norvekoj i pokuava im neto nabaciti i oUnited Fruitu, ali nitko od njih nema blage veze ni o United Fruituni o bananskim republikama, ni o amerikim marincima, Somozi,Sandinu, generalima i malom Jessu. Vjeruju u ameriki san iDisneyevu bajku na Svjetskoj izlobi, ne ele sluati, na neki nainodbijaju vidjeti i uti stvari koje se ne uklapaju u Disneya i uameriki san. Rita se osjea pomalo usamljenom s njima, na mahove,iako je sad tako blizu, tako je blizu sad s Oveom, nikad nikomu nije

bila tako bliza.

Kuglaju u Bowlinghallu na uglu ezdesete i Pete avenije, a uvijekgubi Rita dok Paul uvijek pobjeuje. Svaki ih put sve preia, a kadgod Rita baci, leti joj kugla na sve strane. ista je srea ako se uopepriblii unjevima. Lars joj se smije i ali, on i Paul sloili su se da jeNorveka sigurno neka zemlja u razvoju, ondje tupavci nemajupojma ni o emu, pa ni o kuglanju i baseballu.A Ove je nastrpljiviji ovjek na svijetu, objanjava neumorno Rititehniku bacanja kad god dolaze u kuglanu, na smjenu je uglavnomdrugi, izmjenjuje se s Erikom, Toreom i Larsom. Riti se tekokoncentrirati na tehniku bacanja dok joj je Ove pripijen uz lea izajedno s njom dri kuglu, a istini za volju, fuka se njoj za svakokuglanje na svijetu!


21/104

Paul uvijek mora pobijediti, kud puklo da puklo. Ako Paul nijeuvijek prvi, uvjerava je Ove, uvijek se u slobodno vrijeme svakoga

dana vjeba dok opet ne postane pobjednik, takav je.Tore i Erik samo se malo dure kad izgube, vjeiti su takmaci.Neprekidno se nateu, a najbolji su prijatelji na svijetu, jo od malihnogu, kae joj Ove.Lars se samo smije, smije se i sa svima ali, fuka mu se gubi li ilidobiva, samo eli da se svi dobro zabavljaju, aljivac je on, tjera ihsve u smijeh.

Poslije su navratili i u sladoledarnicu na Petoj aveniji, u taj amerikisan, sladoledarnica ima pedeset vrata banana splita. Kuali su svihpedeset vrsta, a jedu i pizze iz svih talijanskih kolica uz Petuaveniju.Paul je lukavac, u podrumu skladita u kojemu je noni uvar onhvata ohare i sprema ih u kutiju ibica. Ako kupe pizzu i nau unjoj ohara dok jo nije pojedena, dobiju novu. Dakako, to mogusamo jedanput u svakoj pizzeriji. Tako su se super najeli du Pete

avenije i oko Hansonova trga uz pomo Paulovih ohara.Tore i Erik prepiru se, tuku, zajedno rade i uspjeni su prodavai,izvrsno zarauju. Na posljetku su se odluili za rabljeni automobilkako bi imali zajednika kola pa se oko njih jo mogli vie natezati.Ove smatra da njima to treba i svia im se, jedan na drugome otrezube i na taj se nain dre u formi.Automobil je grdosija. Dodge svijetlotirkizne boje, kabriolet skrilcima. Prednje svjetlo proradi tek kad raspale po haubi ili upale.Lak je ispucan i nadigao se, unutranja je navlaka na vratimaslijepljena smeim vrpcom. Automobil sre benzin, pa Tore i Erikglavninu zarade pretvaraju u litrice goriva.Tore, Erik, Lars, Paul, Ove i Rita - svi oni lako stanu u Dodge ivozikaju se na mjesta koje Rita nikad nije vidjela dok je plovila.Opet posjeuju Svjetsku izlobu i opijaju se Bachom i Hndelom,idu na plau i u zabavni park na Coney Islandu.


22/104

etvrti su srpnja 1964. proslavili na Coney Islandu, sladili seruiastim amerikim vunastim sladoledom na tapiu, hrskavim

kukuruznim kokicama, zranicom su gaali svijetloplave plianemedvjede, ali pogodio ga je samo Paul. Nitko se ne usuuje sPaulom voziti ludim vlakom preko brda i dolina. Povuku se nakrov u Brooklynu s Paulovim plianim medvjediem, piju pivo, aposlije gledaju vatromet. Ujutro se s krova u Brooklynu vidi akManhattan, prije nego to se skupi previe smoga. Naranasto jenebo nad Manhattanom ujutro petog srpnja 1964., a prije nego to

su Rita i Ove upotrijebili ljubavno blago i stigli zaspati - ve stienovi dan.

Vrelo je ljeto 1964. U srpnju poinju harlemski rasni nemiri i ire sena Brooklyn i Rochester, ali ne u norveki Brooklyn, dakako, nematamo rasnih problema. Harmonikai o tome samo itaju u NewYork Timesu i presretni su to stanuju "u pravom dijelu" Brooklyna.U srpnju je u Rochesteru izvanredno stanje, ljudi pale zgrade i

pustoe poduzea. Stiglo je dvije tisue vojnika Narodne garde.Harmonikaima je drago to policija i vojska uvode mir, to vodebrigu o potenim ljudima.- Morali su dobiti po prstima! - kae Paul. Prosvjedi su Paulu netonajgore na svijetu.Osamnaestoga je srpnja jedan policajac ubio crnogapetnaestogodinjaka u Harlemu. Samoobrana, tvrdi policija. Rita seudi zato moraju ubijati deke kako bi se obranili, ali Ove iharmonikai ne ele sad s njom o tom raspravljati, uope ne ele nato ni misliti ni razgovarti.

Lars preko urednitva nabavlja jeftine karte za novu ljetnu priredbuu Radio City Music Hallu na Times Squareu pa idu gledati najveired go-go girla na svijetu. Rita pokuava izbrojiti go-go girle, alizavrti joj se u glavi.


23/104

Gledaju go-go djevojke, a onda reviju i trbuhozborca kojemu pasgovori, odjednom je na golemoj pozornici samo Mahalia Jackson u

crvenoj haljini, reflektori bljesnu iza nje, plamte na golemojpozornici Radio City Music Halla. Nevjerojatni glas MahalijeJackson u najveoj koncertnoj dvorani na svijetu:

Nobody knows the troubles I've seenRitu oduevi Mahalia Jackson, plae, rasplakala se zbog MahalijeJackson, zbog Ovea, skutrila se uz Ovea i nikako ne moe prestati

plakati. I Ove i harmonikai zbunjeni su i zaueni. Ljudipogledavaju Ritu. Harmonikai je kore, kako to da se ne moesvladati, ali i u njima se neto dogodilo dok su sluali MahalijuJackson, pa ni sami nisu naisto to... Zato se okomili na Ritu.Osobito Paul kudi Ritu, osobito je on napregnut i zgrena lica.A Ove je ne kori, Ove je samo grli, uasno mu je neugodno, alineprekidno je grli i ne govori ni jednu runu rije.

Nobody knows the troubles

Oni ne ele uti za nevolje, ni rijei o nevoljama u Latinskoj Americiili Rochesteru, bilo gdje. Samo ele uti za ameriki san, i onda seneto dogodilo: na svim mjestima na svijetu dogodilo im se toupravu u Radio City Music Hallu.Riti pla zapne u grlu, nasmijala se, smije se i smije. Zbunjeni su,odmahuju glavom i pitaju emu se smije. Odgovorila im je da sesmije njima, a oni nita ne kue i misle da je Rita prolupala.

Rita misli da ima jednu tajnu, ali jo nije sigurna, jedan trenutak jesigurna, a drugi vie nije pa je odluila da o tome nee zucnuti nirijei.


24/104

Jo traju neredi u Harlemu i Rochesteru, izbili su rasni neredi i uFiladelfiji i u Chicagu, vrelo je ljeto 1964. Ljudi ginu u sve

brutalnijim sudarima s policijom i Narodnom gardom.Moda je prolo doba nevinosti, pomisli Rita. Ili sam samo ja u njvjerovala, jer mi se nikad nita nije dogaalo, doista sam vjerovalada ljudi mogu zajedno ivjeti bez straha, nikad nisam shvaala dasu stranaca moramo bojati. Vrijeme "razumijevanjem do mira"moda nikad i nije postojalo. Moda je i to samo Disneyev san?Moda je podjednako daleko i nestvarno kao Bachovo vrijeme,

barok, to razdoblje sloenih i predvidljivih filigranskih uzorak kadsu postojala pravila i uzorci za sve, a uzorci su se polako mijenjali,vrlo polako.Rita pripovijeda harmonikaima o tome kako je s posadom Albionanavraala u Harlem i Greenwich Village, pripovijeda im o noimapunim bluesa - druge glazbe.Harmonikai se zgraaju. Nikad nisu nogom stupili u Harlem, pani u Greenwich Village, samo u Radio City, pa Rita ne shvaa kako

to da je u Harlemu odjednom postalo opasno. Osobito se zabrinuoOve koji je uvjeren u ono Gospodin je pastir moj i sline fore.- Vie nikad ne smije tamo poi! - kae joj Ove.

Ovea posjeuju roditelji. Ove nikad nije govorio o svojimroditeljima, samo je rekao da stanuju na Long Islandu, ali evo ihjedne subote u posjet. Ove kae da mu je Rita samo dobraprijateljica, plovi morima, stanuje u Norvekom pomorskom domuna Hansonovu trgu i eka brod.- Njima je sve teko objasniti, you see! - poslije je rekao Riti.Rita s njima pripovijeda o Norvekoj. Oveovi su se roditeljiraspriali o selu iz kojega su doli, negdje je u J?renu, pripovijedajuo molitvenom domu i upljanima. Pentakostalci su i podostaogranieni. Rita nikad nije bila u J?renu, a ni u molitvenom domu,ali samo im kae da nije nikad bila u junoj Norvekoj.


25/104

Pitaju hoe li se Ove uskoro vratiti kui i stanovati s njima na Longislandu, a Ove im obea da e razmisliti, predaleko je od Long

Islanda do Court Streeta, kae on nekako rezignirano.- Uznemireni smo zbog tebe, vrlo rune se stvari dogaaju! - kaeOveova majka. - Rasni neredi i tomu slino.- Nema toga u Court Streetu! - objasni im Ove. - Ti ljudi imaju iprevie svojih briga, presiromani su da misle na graanska prava irase oni ljudi u Court Streetu!Oveova mama i tata jo su utogljeniji, ali malo poslije odlaze.

U mraku pod zvijezdama na krovu u Brooklynu Ove poinjegovoriti o svojim roditeljima. Htjeli su da studira ekonomiju pa dapreuzme oevu eljeznariju. Ove im je sin jedinac, ali uvjerio ih jeda je Bog htio da on radi u Court Streetu, a ne da studira ekonomiju.Moda bi mogao studirati teologiju, ali oni za to nisu htjeli ni uti.Ove pripovijeda kako je kao dijete s roditeljima stanovao uBrooklynu, prije nego to je potez ispod Pete avenije poeo

propadati. Roditelji su se preselili na Long Island, a Ove je ostao uBrooklynu i nastavio raditi u Court Streetu. Roditelji ga estoposjeuju i govore da bi morao prestati raditi u Court Streetu, pa onondje unitava svoju budunost, a i njima unitava budunost, makako im je to samo mogao uiniti?No Ove je vrsto uvjeren da mu je bilo sueno ostati u Brooklynu iBogu sluiti u Court Streetu pa im to pokuava objasniti svaki putkada mu dolaze u posjet.Ne mogu ga ni nazivati, jer u stanu u Brooklynu nema telefona,samo ono najnunije, pa vie i ne dolaze osobito esto. Pojave sesvakih nekoliko mjeseci, a svaki put tupe mu jedno te isto: Kad ese doseliti kui?Kau mu: Profukat e ivot! Kako nam to moe uiniti? Potujoca i mater, ti si na jedinac!Ove moli Boga za oprost i za svoje roditelje, na krpari ispod raspela.

- Holy shit! - povie Rita i tono to i misli. - Holy shit!


26/104

5.

Amerika vojska vrti lutriju. Brojevi su osobni, a lutrija se sve brevrti 1964., bre nego ikada.Paul i Ove su dvojica od prvih tisuu devetnaestogodinjaka ucijelim Sjedinjenim Dravama koji su odreeni drijebom i pozvanida slue vojsku u Vijetnamu. Zapravo su svi mukarcu u SAD-uizmeu devetnaeste i dvadeset este vojni obveznici, ali najstarije

su odmah pozivali, nikad im nije trebalo toliko vojske, nikadatoliko devetnaestogodinjaka, ali sad amerika vojska treba sve vieljudi u Vijetnamu, ove godine vie od dvije stotine tisua, a od togatisuu devetnaestogodinjaka. SAD ima vie od dva milijunadevetnestogodinjaka 1964., ali su izvueni upravo Ove i Paul. Kolosree...

Ljeto je 1964., a nevidljivi je rat postao vidljiv. Ameriki zrakoplovi

bombardiraju ciljeve oko Hanoia, ciljevi su odavno odreeni, dok jeSAD ondje bio tek savjetnik.Paul i Ove dobili su poziv u vojsku. Harmonikae hvata panika.Erik se hitno javlja u mornaricu.Erik i Tore prodaju svijetloplavi Dodge. Tore putuje u Norveku, aErik odlazi u centar za obuku Amerike mornarice u NewportNewsu u saveznoj dravi Virginiji.Tore otputuje "u stari kraj" koji nikad nije vidio, ima tetu uH?nefossu, a poslije, kad je i on bio izvuen iz bubnja, nije vie smioostati ni u Norvekoj. Norveka je lanica NATO pa ne prua azilonima koji ne ele sluiti vojsku, samo govori do iznemoglosti oratnim strahotama.Lars se upisao na Sveuilite u New Yorku, jer tada su, 1964., jobili osloboeni vojske svi redoviti studenti. Poslije e se bubanj svebre okretati pa e biti izuzeti samo studenti medicine i teologije.


27/104

Ljeto je 1964., Paul i Ove dobili su poziv. Godina je 1964., jo nitkonije poeo prosvjedovati, bar ne ozbiljno. Paul i Ove nisu radikali,

nije im prosvjed ni na kraj pameti, nikada u ivotu nisu ustaliprotiv "Boe, blagoslovi Ameriku!" ili protiv bilo ega. Fini su iplavokosi Brooklynci norvekog podrijetla, vjeruju u Boga i uameriki san.

Paul se veseli, uvjeren je da je rat napeta pustolovina, vjeruje da je uratu tono onako kao to vidi u stripovima.

Our Nation at War zove se strip u kojemu su junaci iz Drugogsvjetskog rata. Amerikanci su uvijek junaci, a svi su Nijemci odredasvinje. Zovu ih Krauts (vabe) u Our Nation at War koji svaka dvatjedna stie na kiosk na uglu Pete avenije.Katkad su junaci u stripovima Our Nation at War ameriki marincina Okinawi, Guamu, Iwo Jimi, svi su nalik na Supermana, a nitkovisu maleni ilavi ue. Gooks su ti nitkovi na Okinawi, Guamu i IwoJimi, ali nikad ne u Hiroimi. Paul je uvjeren da ovaj rat u koji su ga

pozvali ima zadau osloboditi svijet komunizma.Ove to ne vjeruje, ali vjeruje u domoljublje, u "Boe, blagosloviAmeriku!" i u te fore, vjeruje u osjeaj dunosti, vjeruje u Boga.Gospodir je pastir moj, u to on vjeruje, Gospodin kojidevetnaestogodinjake razapinje na kri, aljedevetnaestogodinjake iz Amerike u Aziju da se bore protiv seljakai seljakinja, staria i djece u Vijetnamu.Ove sjedi na krpari u kutu ispod raspela na zidu, pa s Bogomrazgovara o Vijetnamu, moli Boga da mu objasni to on time misli,kakvog smisla ima rat, ali vjerojatno mu ni Bog tad ne odgovara.- Ima rat smisla! - kae Ove Riti. - Ne vidim smisao, ali sigurno imasmisla.- Holy shit!- Ne smije tako govoriti, Rita, molim te lijepo!

Dolaze Oveovi roditelji.


28/104

- I danas si ovdje? - pitaju Ritu. - Jo nisi dobila brodsko mjesto?Oveu savjetuju da napusti zemlju, mogao bi otii u Kanadu, uli su

da su se neki tako snali. Ne smije u Vijetnam, ne smije im to uiniti!Majka mu plae, otac je sve pripremio za odlazak u Kanadu, aliOve ima snaan osjeaj dunosti, vjeruje u "Boe, blagosloviAmeriku!" pa odbija. Nee u Kanadu!- Gospodin je pastir moj! - kae Ove pa ih pokuava uvjeriti da utome ipak ima smisla.Ima smisla i u tome to je izgubio na drijebu i to mora u

Vijetnam- Valjda je i to Volja Gospodnja! - kae Ove i vrsto je u to uvjeren.- Holy shit!

Tiho je, tihano u stanu u Brooklynu. Rita se sama skriva ispodpokrivaa na malom eljeznom krevetu. Sad je Ove na vojnoj obucii ovo im je prvi put otkako su se upoznali da nisu naveer zajedno.Rita se obavija oko njegova jastuka i njegovih mirisa, ali nikako ne

moe zaspati i pokuava na krovu, ali na krovu joj je jo udnije ipraznije otkako je Ove pozvan u vojsku ljeta 1964.Rita trai brod i opet bi isplovila im Ove proe obuku i poalju gau Vijetnam.- Ne smije, Rita! - uvjerio ju je Ove. - Ne smije otii, ovdje memora ekati, Rita!A Rita koja je godinu i pol plovila za United Fruits i u svakomsluaju odluila sljedeih deset godina ivota iskoristiti da vidisvijeta, sjedi na krovu u Brooklynu uz drozda koji govori i ostatkeljubavnoga blaga, Tokate i fuge u d-molu i sve joj je to zbrkano.Rita se ne moe odluiti, ponudili su joj mjesto na brodu, ali jeodbila, samo ovaj put, drugi put e svakako pristati, nije to bio nekiosobiti brod, stari tanker. Za dva dana morala bi stii u Dubai uUjedinjenim Arapskim Emiratima kako bi se ukrcala na taj brod. Iztankera ionako ne bih vidjela svijet, nego samo naftne terminale.


29/104

Rita kupuje suvinost za stan, tranzistor, kako bi oko sebe ulaglasove, lokalni radio Brooklyn emitira norveke vijesti u suradnji s

Nordisk Tidendeom, a daje i norveku harmonikaku glazbu, alinikad Tokatu i fugu u d-molu.

Lars ju je posjetio, studira pa kae da bi Rita mogla preuzetinjegove poslove u urednitvu. Redovit je student pa mora svakogdana biti na predavanjima.Lars je posjeuje i nasmijava Ritu, uvijek je lakrdija i sve ih je

nasmijavao, Lars svira Riti na Oveovoj gitari one pjesme ludihEngleza:

Close your eyes and I'll kiss you,Tomorrow I'll miss you

Lars je sada redovit student i odjedanput vie ne vjeruje u "Boe,blagoslovi Ameriku!", vie ne vjeruje potpuno. Lars se uvijek

svemu smijao, a odjednom se poeo smijati i amerikom snu.Lars je izbjegao novaenje i holy shit, uope ga ne pee savjest.Larsu je sve tako divno jednostavno, uvijek je radostan i zadovoljan,uvijek je u drutvu bio najvedriji, smatra da ima pravo imatidevetnaest godina, biti veseo i bezbrian. Ni od koga ni za to nemoli oprotenje.I dalje je Lars onaj stari veseljak, veseli se na krovu svijeta.

Rita radi u urednitvu Nordisk Tidendea i eka Ovea. Sluakratkovalne postaje iz Norveke i najnovije vijesti Radija Rogaland,slua mjesne radijske vijesti, pie reportae o framasonskoj loiSons of Norway i nasilju u koli, u lijepoj i finoj brooklynskoj kolikoju je pogodio u elo Kennedyjev program integracija, i o lijepim ifinim norvekim roditeljima koji se smrtno boje za svoju lijepu ifinu plavokosu djecu koju u koli zaposjedaju crni nasilni narkii u

sklopu Kennedyjeva programa integracije.


30/104

Nitko, ni u Nordisk Tidendeu, ni nitko u cijelom Brooklynu ne

razumije da je Kennedyjev integracijski sustav samo pokuaj za barmalo pravednosti. Nordisk Tidende to ne razumije, ali Rita ispredkole intervjuira dvanaestogodinjeg Bookera, crnac je i autobusomga voze svakog dana u tu lijepu kolu u Brooklynu u sklopuKennedyjeva integracijskog sustava.Booker nije narki, ali pokazao joj je lanac bicikla kojim ga jeopskrbio stariji brat, zube je izotrio poput britve, a lanci bicikla su

za borbu izblizu, samo ih obavije oko desne ruke pa raspali po facisve koji dignu ruku na Bookera i na crnu brau. Lanac bicikla moeovjeku rasjei grlo, kae Booker, vidio je to na ulici u svojoj etvrti.A u depu nosi noi, skakavac.Booker je u Brooklynu na neprijateljskom teritoriju, kae. Booker icrna braa su u ratu, Booker zna to je rat, Bookeru je dvanaestgodina i ve shvaa vie nego Ove, vie nego Lars i mnogo, mnogovie nego Paul.

Booker govori o Muhammedu Aliju, Ali the greatest, najjai jeovjek na svijetu. Kae da su svi crnci braa, Ali je lani nakonsusreta u Miami Beachu dvadeset petog veljaa postao svjetskiprvak u tekoj kategoriji kad je oduzeo naslov Sonnyju Listonu, alijo je prije dobio zlatnu medalju nas Olimpijadi u Rimu 1960., kaejoj Booker, ali tad se jo Ali zvao Cassius Clay, bilo mu je tekosamnaest gopdina i bio je samo poluteka kategorija, a Bookerasamo est godina dijeli do osamnaeste. Booker e postati crnimusliman kao Ali.Booker je u Brooklynu na neprijateljskome podruju, smije se,objanjava i prosvjeduje, plee pred Ritom, plee, a no skakavacas mu je vidljiv u ruci, a onda nevidljiv, no Rita ne moe pojmitito se dogaa, no skakavac odjednom bljesne, i odjednom je prednjom otvorio prazan dlan munjevitom brzinom. Njegov je plesbaletni solo, kao da je osmislio koreografiju. Bookerov baletni solo

zavrava Bookerovim irokim krednim osmijehom i praznim


31/104

otvorenim dlanom koji je pruio Riti. Bookeru je podlanicapodjednako svijetla kao Ritina.

- Ja sam u Babilonu! - kae Booker ispred fine kole u Brooklynu, aRiti nije potpuno jasno na to je mislio, ali valjda je to iz pjesme Bythe rivers of Babylon: - How can I be happy in a strange land?- Gotta stay alive, man! - kae Booker i mae svojim lancem bicikla.

Urednik Nordisk Tidendea kae da Rita mora smisliti druge tema,neka pie o onome to ljude zanima, ali ipak je objavio njezin

lanak i Bookerovu sliku s lancem bicikla ispred kole u Brooklynu.- Vraki dobar naslov! - zadivljeno e Lars. Proitao je njezin lanak,ali nita nije shvatio.- "Booker u Babilonu!"

6.

Ove doputuje na dopust u smeoj kaki odori i tekim izmama,ima brodsku kapicu i znak Amerike kopnene vojske na depu naprsima, umoran je i iscrpljen, ima modrice na desne strane prsanakon vjebe gaanja jer tu ga pogaa puka kad okine. Ove i daljevjeruje u osjeaj dunosti, u "Boe, blagoslovi Ameriku!" i tegluposti i skuplja modrice dok ui kako ubijati ljude.Ove se vratio Riti na krov u Brookylnu i svira Tokatu i fugu u d-molu, golemo je njegovo ljubavno blago i tu s njom ne dobivamodrice. Cijelu no to traje na plavom svjetlu na krovu uBrooklynu, ali on je nekako daleko. Neprekidno je i u Oveu Tokatai fuga u d-molu, nebo i pakao, nebeski moni glas i nonocrniakordi u paklenskim dubinama.Paul je takoer doao na dopust, dobio je medalju u gaanju iudovoljio svim zahtjevima koje postavaljaju pred amerikogmarinca. Za Vijetnamce kae "commies, goddamn gooks,


32/104

neprijatelji!", vjeruje u nove pustolovine, on vjeruje u Our Nation atWar i prebacit e se u marinski kamp u Corpus Christi u Teksasu.

Ameriki su marinci elitna vojska, kae Paul, najbolji amerikivojnici, junaci Guama, Okinawe i Iwo Jime. Paul se veseli to epostati junak u stripovima serije Our Nation at War.

Erik u pomorskoj bazi u Newport Newsu u Virginiji ui zapomorca. Na dopust dolazi u elegantnoj tamnmodroj mornarikojuniformi irokih nogavica, s oznakom Amerike mornarice i vie ne

spominje Our Nation at War. Uinit e samo ono to mora i u redustvar. Erik ne sjeruje da e Vijetnam trajati ni pune etiri godine nakoliko je morao potpisati, ali u redu je, sjajno je biti pomorac,isploviti i vidjeti malo svijeta. A kad se vrati kui, preuzet e oevvodoinstalaterski obrt pa sumnja da e vie tako lako moi vidjetisvijeta.A Lars se svemu tome smije, kae da se Erik sigurno nee nagledatisvijeta nego samo mora.

- I went to sea to see the world, what did I see? I saw the sea! -ponavlja Lars i smije se.

Tore je u Norvekoj i takoer vjeruje da e uskoro zavritiVijetnamski rat, nada se da e se uskoro vratiti kui. Torea zanimasve to se dogaa ui ezdeset treoj ulici, a po mogunosti i ucijelom Brooklynu. Pie duga pisma, svakog tjedna jedno pismo izH?nefossa. Je li da se jo kuglate? Jedete li pizze i banane split naPetoj aveniji? Pie samo o Brooklynu, a nikad o H?nefossu, ali Toresmatra da e Vijetnam uskoro zavriti. Tore se nada da e amerikavojska uskoro pobijediti u Vijetnamu, pa mora, cijela amerikavojska protiv rulje seljaka u slamnatim eirima. Iako su odkomunista dobili oruje, uskoro emo ih valjda pobijediti, pie Toreljeti 1964.


33/104

Rita i Lars itaju Toreova pisma na krovu u Brooklynu, ostali susamo Rita i Lars. Erik se vratio u Newport News, a Paul je

premjeten u Corpus Christi, pa Rita odgovara na Toreova pisma.Rita je plovila i malko zna o domotuju, ali ne moe zamisliti kakoje biti u progonstvu, biti dezerter pa se ne moi vratiti u domovinukao to je Toreov sluaj.Moda bi Booker i to razumio.

How can I be happy in a strange land?

Rita i Lars uvukli su se u pretplatniki odjel Nordisk Tidendea kadsu radili u nonoj smjeni pa krivotvorili priloge u arhivi na kojimaje pisalo da se Toreu u H?nefoss mora slati primjerak, platio jepretplatu i potarinu sve do 1970. U dalekoj je jo budunosti 1970.

Rujan 1964. Ove je doao kui na posljednji dopust i tjedan dana jepred njim na krovu u Brooklynu prije odlaska u Vijetnam.- Ne bojim se, Rita, ne smije se ni ti bojati! Gospodin je pastir moj,

Rita! - kae joj Ove na krovu u Brookylnu i grli Ritu snano, vrsto.Smiju se i plau, nipoto se ne ele ispustiti, ljubavno im blago trajei traje, grle se i razgovaraju o skoroj budunosti. Vijetnam sigurnonee dugo, sigurno e uskoro zavriti, potpuno sigurno, a Rita e ustanu doekati Ovea, asna rije! I dopisivat e se, svakoga e danaslati jedno drugomu pisma.- Nije opasno, Rita, samo ti mene ovdje ekaj, Rita, oh my God,mora me ovdje ekati!Ove sjedi na krpari ispod raspela i svakog jutra u tih tjedan danarazgovara s Bogom, moli Boga da uva Ritu i objasni joj to to sedogaa u Vijetnamu, svakog je dana sve uzrujaniji, vjerojatno nitada nije dobio nikakav odgovor.Rita misli na svoju tajnu, na onu nesigurnost koja se sad potvrdila.Podijelila bi s Oveom tu tajnu, ali on ionako ima previe svojihbriga. Zato je odluila da mu nita nee rei. Jo nita, zasad!


34/104

Ove je otputovao u Vijetnam. Lars je napisao u Nordisk Tidendeu:"Prvi na mladi ispunjava dunost u borbu domovini!"

- Za domovinu? - pita Lars koji sad studira i susree nove ljude snovim idejama. - Za domovinu? U Vijetnam? Bljak!

Rita se veseli i ponosi tajnom. Sad e sve sama moi, zaraivat e uNordisk Tidendeu i moda dobiti mjesto na brodu, uvat e i hrka,i golubove, i stan, i novu tajnu, svoju i Oveovu.Rita sve to moe sama, Oveove golubove i povre i grahorice,

Oveov stan, Oveovo dijete. Pa Ove e uskoro doi kui, vrijeme leti,davno je bio 22. studeni 1963., uskoro e sve zavriti, mora seuskoro zavriti. Sranje s amerikom vojskom u Vijetnamu. Drukijeje bilo u Koreji, oduljilo se u Koreji, u Vijetnamu se sigurno nee.U meuvremenu je sve tiho. Rita je sama na krovu i u stanu,harmonika je u kutiji i nijema je, ali proi e to. Jesen je, a Rita viene prima ponude za brod. Svi su dosad ve bili na ljetnom odmorupa se sada opet svi ele ukrcati na brod, ali nema opasnosti, snai e

se ona, sa svime e izai na kraj, ima stalan posao i dobro zaraujeu Nordisk Tidendeu, nema urbe.Rita radi i radi, ali poslije Ovea je uznemirena i uasno je tiho. Ritane zna kako bi svladala tiinu. Lars je posjeti na krovu. Lijepo je toje tu Lars koji je uvijek zna razvedriti, ali ipak je uznemirena.Svakog petka ide u Pomorski ured, gnjavi, moli ih da je nazovu uNordisk Tidende ako se neto pojavi, zaeljela se broda, samo nanekoliko mjeseci, samo dok se Ove vrati kui, a prestane rat uVijetnamu. Rita eli biti daleko od krova u Brooklynu, daleko i odbrbljavog drozda i od nijeme harmonike.Rita u Pomorskom uredu nae nostroma s Albiona koji se upravoiskrcao.- Jarca ti, pa ti si jo ovdje? - pita je nostromo.- Zna, jesen je, teko je nai posao! - kae mu Rita. Samo je to rekla,ali drago joj je to je srela znance, nostroma koji nikad nije uo za

krov u Brooklynu.


35/104

Rita i nostromo idu u Gamle Norge, malo dalje je taj bar, na zidu sumu skije i tapovi skijaki, a na toionici norveka zastava, u dnu je

Manhattana, samo dobaci kamenom iz Pomorskog ureda. UGamle Norge avrljaju o Albionu, o bananskoj ruti i kolegama sbroda. Tu je posada Albiona, ali sami novajlije, Rita nijednog nepoznaje osim nostroma.- Doi s nama na brod na veeru, usoljeno meso i graak! - pozoveje nostromo, ali nita od toga. Previe su se nalokali piva, u podnesu najbolje volje. Veera e im dobro doi jer nostromo je popodne

potpuno ostao vorc.Samo to je straar na ulazu u pristanite United Fruita pa ne elipropustiti Ritu, enama je zabranjen ulaz na pristanite, kae uvar.Ne koristi mahanje zelenom karticom ni gluma da je upravo dolaiz pomorske crkve u Carroll Streetu. Ne vjeruje on, previe se pivanalokala u Gamle Norge s nostromom.Straar je Talijan, pa svaki je radnik na dokovima New YorkaTalijan, a i nostromo se previe nalio piva u Gamle Norge pa se

naljutio i nazvao straara Mussolinijem. Zakvaili su se.Malo pomalo su se razvikali, iz skladita United Fruita skupili seoko njih i poeli ohrabrivati na talijanskom. Jedan dizaliar koji jeuvijek pjevao arije tako da se u skladitu govovo dizao krov, sjetiose Rite jer bi se uvijek zaustavljala i pljeskala njegovim melodijama.Sad je dizaliar savjetovao straaru da joj ipak progleda kroz prste,ali straar je i dalje ogoren to su mu rekli da je Mussolini pa jeodluio.- Idemo u Metropolitan! - kae dizaliar. - Imamo dvije slobodnekarte, pa doite onda s nama u Metropolitan.Nostromo je ljut kao ris i ne eli nikamo s nekim Mussolinijem, aliRita hoe. Samo to se runo ispletene vesta i traperice ne uklapajuu Metropolitan. Pa zar onamo ne dolaze samo u srebrnim lisicama,dijamantima i modro osjenene kose i te fore?


36/104

- Ne, ma ne! - kae joj dizaliar. - Nemamo mi mjesta tamo gdjeene nose nerc, srebrne lisice. Imamo mjeta bez brojeva. Nema

meu nama srebrnih lisica!

Rita je otprije znala da su talijanski luki radnici u skladita UnitedFruita pretplaeni na priredbe u Metropolitanu. to li se dogodilokad viljukar ima dvije slobodne karte? Pa samo bi po ivot opasnabolest ili iznenadna smrt mogli biti opravdani razlozi za izostanak sopere.

Kad se Rita prvi put iskrcala ispred skladita na Manhattanu, bojalase njihovih povika, talijanski luki radnici izvikivali su, zvidukaliza njom, vritali i urlali sa svih strana "Bellissima!" kad god bi sepojavila u skladitu prilikom iskrcaja ili ukrcaja. Rita se uasnobojala kad god je imala izai u New Yorku, a tek nakon nekolikoiskrcaja na kopno shvatila je da oni ne misle nita zla, samo su takvipo naravi. Corny su, ali na to se navikla, enskari, otkrila jedizaliara koji je pjevao arije i pokuavala od njega iicati ulaznicu

u Metropolitan.- im budemo imali slobodnu ulaznicu! - obeao joj je.A to se nikada nije dogodilo. Ni jedan jedini put u godinu i polkoliko je plovila.

Imaju ulaznice bez oznake mjesta pa moraju doi mnogo prijepoetka kako bi zauzeli najbolja mjesta. Sat i pol prije poetka onisu se nacrtali ispred Metropolitan Opera House! Dizaliar pjevaarije iz Traviate i veseli se, doveo je cijelu svoju obitelj i jo desetdrugih obitelji, djecu, bakice, tu su i prijeklopne stolice, u koaramakokoi, kruh, sir, mnogo boca crnjaka, nikad Ritu jo nije izgrlilotoliko pripadnika raznih dobnih skupina, veliina, oblika i mirisa, auglavnom svi zaudaraju na enjak. Svi su se htjeli kucnuti s Ritomi napiti crnog vina pa je tako doznala da je ena dizaliarova kolegedanas rodila blizance, zato taj prijatelj i rodilja nisu mogli doi, no

pokazalo se da je sjajno to nostromo nije pristao doi na operu, jer


37/104

zapravo su imali samo jednu kartu vika. Mladi je otac napokondoao, unato svojoj eni i blizancima, pa su se svi zajedno smijali,

nazdravljali i pili mnogo vina za rodilju i blizance.Vrata se otvore, a Ritu uvuku u Metropolitan, nala se pritijenjenaizmeu dvije talijanske bakice koje su pljeskale, cupkale i vikalebravo ve kad se digla zavjesa.Aidi su se smijali i plakali, toj crnoj kraljevni u egipatskomsuanjstvu, toj velikoj ljubavi i baritonu Antoniju Albareseu koji jepredivan u ulozi Radamesa. Rita se sva najei od Albareseova

baritona, bakice zaneseno uzdiu, i one su najeene, tapkajunogama, pljeu, pocikuju i vrite. Predstava je sigurno trajala jedansat dulje nego to je bilo predvieno, jer su oni pusti Talijansi nanajejftinijim mjestima neumorno pljeskali, cupkali, klicali i vritalikad god bi netko na pozornici bilo to uinio, ali i Alvarese jeTalijan, pa su zacijelo i on i cijeli ansambl smatrali predivnim to ihstalno prekidaju. Samo su se smjekali, ekali i ostavljali imvremena do mile volje. Aida je predivna, alosna i sentimentalna,

pa Rita, bakica i svi ostali gorku plau na kraju, kad umiru Aida iAlbarese. Poslije toga i svi ti Talijani idu u Brooklyn, a u koaramaim je jo ostalo mnogo crnog vina. Svi se ukrcaju u podzemnueljeznicu koja prometuje do etvrte avenije, a Rita mora produljitisamo nekoliko stanica da doe u stani u Brooklynu.

- Metropolitan Opera House! - povie Lars koji ju je cijelu veerekao na krovu u Brooklynu i zabrinuo se to je s Ritom. - A ja seprestraio da ti se neto dogodilo! Metropolitan Opera House! Rita,pa ti nisi normalna! Potpuno si prolupala. A i napila si se, Rita! Fuj!- nasmije se Lars.Lars se svemu smije.Rita je iaz sebe ostavila naporan dan, bila je u Gamle Norge i uMetropolitanu, propustila je norveko slano meso s grakom papoeli da je sada daleko od krova u Brooklynu, zaeljela se broda,

bijele lae, broda koji bi isplovio u Europu, Aziju ili Afriku.


38/104

7.

Paul se u Corpusu Christi u Teksasu osposobljava da postane elitnivojnik, a uskoro i pravi ameriki marinac. Uigrava se u sve viepustolovina, ui noem ubijati ljude, a i bajunetom i golim rukama.Paul koji ih je uvijek sve iao na kuglanju, jo je otprijenepogreivo gaao i zranicom skidao svijetloplave plianemedvjedie na Coney Islandu.

Paul je posyjetio Ritu na krovu u Brooklynu i svakako je htio daona s njim poe u Battery Park.Paul i Rita podzemnom su se eljeznicom odvezli na Manhattan idoli u Battery Park. Nema ondje vie staria u zimskom kaputudo glenja, njegovo je mjesto zauzela starica koja u djejim kolicimadri plastine vreice. No jo su tamo kamene ploe, a na jednoj jeod njih urezano ime Paulova oca, poginuo je u Drugom svjetskomratu u borbi za jedno francusko selo, ljeti 1944., onog ljeta kad se

Paul rodio. Paul je to htio pokazati Riti.Sjednu na klupu ispod ploe na kojoj pie ime Paulova oca. Paul jesad posljednji put na odmoru prije odlaska u Vijetnam. Rita ne znato bi govorila o Paulu i njegovu ocu pa mu ispria o Oveovudjetetu.- Holy shit! - zaneseno e Paul, presretan je, plae i smije se u istovrijeme, i svakako ga eli opipati, eli opipati Ritin trbui, osjetitiOveovo dijete, smije se i plae, ruke koje su sada vine ubijanjuljudu u borbi prsa u prsa, Paulove ruke, Oveovo dijete, Ritintrbui na klupi u Battery Parku ispod kamenih ploa u koje suurezana imena heroja poginulih u Drugom svjetskom ratu.

Sve je to bilo tako tuno, sveano i neobino da je Rita odvela Paulau Gamle Norge. Gamle Norge je ulicu dalje od Battery Parka, alinema vie posade Albiona, opet su isplovili u Latinsku Anmeriku. I

Paul i Rita nalili su se piva, Paul se dohvatio s nekim dekom koji


39/104

plovi na norvekom brodu Black Heron izmeu New Yorka iAntwerpena, a vozi komadnu robu i dvanaest putnika.

Deko je iz Sarpsborga, Vijetnam smatra sramotom, a Paula nazivaglupanom. Zvidue Yankee Doodle, hvata Ritu i poziva je da seukrca na Black Heron. Paul je tada zveknuo mornara, dakako, pa suih sve troje izbacili iz gostionice. Deko sjedi na ulici, nos mu krvari,Paul se jo ljuti i nastavio bi ratovati, ali mladi je na sreu shvatioda mu je najbolje da bjei to ga noge nose.Paul je svakako htio grliti Ritu, i dok su ili prema podzemnoj

eljeznici i dok su se vozili kui u Brooklyn. Nita nije pokuavao,samo je vrsto obgrlio Ritu i pripovijedao o ratu, nikako ga nijemogla zaustaviti, valjda Vijetnamski rat nee zavriti prije nego toon stigne u prvu bitku, u potenu borbu prsa o prsa, u pravi ratovjek protiv ovjeka u vijetnamskim praumama. Napokon je nanjega doao red da postane junak stripa Our Nation at War.Oito je previe popio piva. Paul malo-pomalo uuti. Ipak neto znao ratu, zna on da u ratu ljudi ginu, pa zato tiho sjedi, obgrlio je

utke Ritu i ruke spojio na njezinu trbuiu.

Tore pie. Tore otkriva Norveku, zaposlio se u tvornici plastike,cijeli dan stoji ispred stroja i iz njega hvata plastine kante. Nije loe,pie Tore, tako bar moe cijelo vrijeme misliti na druge stvari. Toreuglavnom misli na Brooklyn, gotovo neprekidno misli samo naBrooklyn. Tore pie svakog tjedna jedno pismo, uglavnom nita oNorvekoj, u neku ruku bi se reklo kao da Tore nikad i nijenapustio Brooklyn i pobjegao u H?nefoss.U Norvekoj se govori o strahovitom ratu, ali Norveka ne daje azilonima koji odbijaju sluiti vojsku, Tore se brine za budunost, aliba se razveselio to mu stie Nordisk Tidende, a Vijetnam esigurno uskoro zavriti.

Lars studira na Sveuilitu New York i otkriva svijet, otkriva

Ameriku, otkriva sebe, otkriva nove knjige i nove misli, gotovo je


40/104

svake veeri na krovu u Brooklynu uz Oveove golubove pa Ritiglasno ita iz knjige Franza Fanona koja se zove Zemljini osuenici,

ni on ni ona nikad prije nisu uli za tog Afrikanca. Lars se sluinovim rijeima. Solidarnost je jedna od tih njegovih novih rijei.Lars poinje shvaati ono to je Rita razumjela jo dok je plovilaAlbionom. Rita sada moe razgovarati s Larsom. Ni Lars ne vjerujeda je Gospodin pastir djeci u Gvatemali i u Court Streetu, vie on uto ne vjeruje. Lars je poeo razmiljati o tome kako ih cijeli ivotvaraju, ljuti se i na Disneya i na ameriki san, sada i Lars isto kao i

Rita. A Fanon se ljuti na cijeli svijet.Lars ne razumije taj osjeaj krivnje, Lars je oduvijek bio sav zvrkast,najvedriji iz cijelog njihova drutva, a sada svira na Oveovoj gitari:

Close your eyes, and I'll kiss you,Tomorrow I'll miss you

Godina je 1964., kad sve protjee u znaku lutrije, sve se odjednom

prebrzo dogaa. Riti je zapravo to ve odavno poelo, prebrzo iprevie neoekivano onog dana na puini ispred Miami Beacha, adri je sve to jo od dvadeset i drugog studenog 1963.

Sad Ove putuje vojnim brodom u Vijetnam, ameriki su sezrakoplovi zaratili u Tonkinkom zaljevu, potopljene su dvijetorpednjae, nemiri su u junovijetnamskim gradovima,prosvjeduju budistiki redovnici, sjednu na ulicu, poliju sebenzinom i zapale, mnogo je sabotae u Saigonu, zgrade lete u zrak,ima mrtvih i ranjenih, prijeti opasnost od vladine krize, uVijetnamu je vjeito vladina kriza. A Ove plovi prema Vijetnamu,uvjeren da je Gospodin pastir njegov.

8.


41/104

Bablje je ljeto i neizdrljiv toplinski val na krovu u Brooklynu urujnu 1964., a Lars je na krovu u Brooklynu, Lars nije u Vijetnamu,

ne mui ga osjeaj krivnje, ne svira on Tokatu i fugu u d-molu, onpriznaje da mu je Bach preteak.Lars svira Oveovu gitaru.

Close your eyes

Rita ve moe razgovarati s Larsom, razvio se i poeo shvaati

zbivanja.Rita je Paulu rekla da nosi Oveovo dijete, ali Larsu ne spominjeOveovo dijete, ba je to udno, pa njih dvoje sada mogu razgovaratio svemu, samo o tome ne

Dobri su prijatelji, samo su dobri prijatelji, svake su veeri zajednona krovu, sve se vie zbliavaju, svake su veeri sve grevitije dobriprijatelji, neprekidno razgovaraju o Oveu, ali ne pomae. Lars i Rita

plijeve korov u lonanicama grahorica na krovu, potpuno sluajnoruke su im se dodirnule i osjetili su kao elektrook, elektrini je tododir, streslo je i Ritu i Larsa.Lars se poslije toga nije pojavljivao dva dana, pa ipak je ondje bio,nema ga, a opet ga ima, nedostupan je taj Lars, a Rita je zbunjena.Lars se vratio tree veeri, a Ritu oblije vruina u cijelom tijelu imga je ugledala. Larsovu je lice napeto, govori malo prebrzo, smije semalo preglasno, a jedan mu se krajiak oka neprekidno trza.Toplinski je val na krovu, Rita i Lars sjede na madracu od pjenastemase ispod mree protiv komaraca, u kratkim hlaicama i tankimmajicama. Povukli su se, svako na svoj rub madraca, neumornogovore, grickaju ipse i pijuckaju Coca-Colu, a Ritu podilaze mravci.Zbunjenost joj se proirila i u vrhove nonih i runih prstiju,neprekidno se mora mekoljiti, nespretna je pa prospe vreicomipsa. Rita i Lars pokupe ipse s madraca, opet im se ruke spoje i


42/104

vrcaju iskre, iskre tako vrcaju da se Riti najeila kosa na glavi,toliko ju je snano obuzelo.

Ruke su joj naelektrizirane, krenu same od sebe i ele obrgliti Larsa.Naelektrizirano joj je cijelo tijelo, eli prii Larsu, eli se potpunopribliiti Larsu, uini joj se kao da klizi i sad se ne moe viezaustaviti. Sada se vie nita ne moe zaustaviti, eli sve blie iblie, sve pripijenije i pripijenije.- Ne, ne! - zavapi Lars, ali sad se ni on vie ne moe zaustaviti, iLarsu je sada to kao odron stijena.

A Lars eli, moe, tono zna to se dogaa, uope se toga ne boji,tono zna kako mora postupati, on time vlada, moe on to uzimati,sve je blie i blie, sve vie i vie je to Riti, Larsu radost, radost je toLarsu kojega ne mui osjeaj krivnje, njega ne potkapaju mraniakordi, on je olienje radosti, radou on vlada kao da je cijeloRitino tijelo neko glazbalo koje on svira, a to mu glazbalo odgovara,odgovara na naine za koje Rita nije vjerovala da su mogui, nanaine za koje Rita nikad nije znala. No Lars to zna, osjea to to

sada ini s Ritom, pa se Lars smije,smije i smije, a glazba i radoststruji i struji izmeu njih, sve dok oboje nisu potpuno iscijeeni.Lars sjedne, pogleda Ritu i lice mu je presretno, a cijelo tijeloonemoalo.- Pa, zna to! - javi se Lars. - Rita, nisam smio to uiniti, ja sam kriv,nisam to smio, ali to je ulinjeno, uinjeno je, a veliko je toolakanje...Zaspi kao kamen ispod mree protiv komaraca, vrsto grlei Ritu,Lars nikoga ne moli oprotenje ni za to.

Ujutro im dolazi u posjet brbljavi drozd, kljuca po mrei protivkomaraca pa probudi Ritu i Larsa:- Fuck you! Fuck you!- Pa dobro, hou! - kae Lars. - Samo se najprije moram probuditi!Smije se brbljavom drozdu, Lars se svemu smije.


43/104

Svake veeri dolazi Lars, presretan je i sreu dijeli s Ritom, dugeveeri na krovu najesen 1964. A uz Larsa je radost ista radost,

gotovo bez tekih akorda. Lars je predivan, predivan je njegovsmijeh, njegova radost i sve je jednostavno, gotovo prejednostavnoLarsu.Rita misli na Oveovo dijete, mnogo misli na Oveovo dijete, misli naOvea koji nikad nije siao s kria, i na Larsa koji se neprekidnosmije i dolazi, misli na osjeaj krivnje, ali nema srca ubiti smijeh,smijeh je divan koliko dugo traje, Lars je samo umiljat dokle traje.

Rita je Larsu morala rei za Oveovo dijete, ali eka jo jedan dan, josamo jedan dan, samo do sutra. Godine 1964. sve je samo lutrija inita se ne zna to e biti sutra, sutra je sve mogue, ali danas jeovdje Lars i njegova radost na krovu u Brooklynu.- A to emo sad? - pita Lars.- Pisat u mu! - ree Rita. - Sutra u mu pisati i Oveu sve rei onama.Rita pie pisma. Rita svakog dana pie pisma, ali nikad ih ne alje,

nikad joj ne ispadnu onakva kako bi htjela, svake veeri odluuje dae sutra svakako poslati to to je sad napisala.

Pozdravi stiu preko lokalne radio postaje u Brooklynu. Riti odOvea, iz bojnog broda koji je stigao na Havaje, pjesma po eljama:

This is gonna be a long, lonely summer,but darling, I promise you this,I'll send you all my love, every day,in a letter, and seal it with a kiss

Sjedi Rita u stanu u Brooklynu i eli nai brodski posao, nipoto neeli novu pjesmu po eljama, ne moe zaspati, pokuava na krovu,ondje budna lei, osjea njegovo dijete, posve jasno osjea njegovoedo, to edo raste i raste u njoj.


44/104

- Jesi li poslala pismo? - pita Lars.- Nisam, ali napisala sam ga, sutra u ga poslati!

- A da odustane? - predloi Lars. - Mogao bih mu ja pisati!- Ne. Ja sam mu sve napisala. Sutra u poslati pismo, asna rije!

Doe Erik u otmjenoj modroj mornarikoj odori, posljednji mu jedopust prije nego to e isploviti, sluit e na transportnom brodu,a prekosutra prvi put plovi iz San Francisca u Saigon.Lars i Erik sviraju harmoniku u norvekoj crkvi. Sada su duet,

sviraju San o Elin i Amazing Grace. Lars i Erik ne sviraju Bacha,Lars i Erik kau da im je Bach preteak. Lars i Erik sviraju AmazingGrace, misle da su poteeni, njima se Vijetnam nee dogoditi, bilisu sretni, misle oni, u odnosu na Paula i Ovea koji su sada uVijetnamu, a i na Torea koji je izbjeglica.Amazing Grace.

Rita jo nije poslala nijedno pismo. Napisala je mnogo pisama, ali

jo nije nijedno poslala, sutra e poslati posljednje koje je napisala.

I'll send you all my love,every day in a letter

"Vidio sam redovnika kako se iv spalio, vidio sam kako naibombarderi lete prema sjeveru", pie Ove, stigao je u Saigon."Bombardere ovdje zovu pticama koje nesu jaja, to im je nekakvaala. Kau da su vijetkongovci teroristi. Neprijatelji su, kau. Pabombe pogaaju i vijetkongovce i malu djecu, majke i djedove ibake. Najvie stradaju civili. Mnogo mislim na Boga!"Ove svakoga dana pie jedno pismo, ali vie ne pie o Vijetnamu,vie ni rijei o Vijetnamu, samo u prvom pismu. Pie o golubovima,o svom hrku, o harmonikaima i o djeci koju je uio plivati. Ritipie o budunosti, sve vie o Riti i o budunosti: "Vidjet e, poslije,


45/104

kad se stvari malo srede, you see!" Samo o tome, ni rijei vie oVijetnamu.

Pie o Riti, o krovu u Brooklynu, o grahoricama i o utjehi.- Fuck you! Fuck YOU!

9.

Lars ujuri u ajnu kuhinju u urednitvu Nordisk Tidendea, zasobom vue dugi papirni rezanac teleprintera. Larsovo je lice sivo,

oi uasnute, usta izobliena, suze mu neprekidno cure, nikako nemoe mirno drati papir, papir uka i uti u pretihoj ajnojkuhinji Nordisk Tidendea.- Vraja budala! - vrisne Lars. - Kog je vraga ondje radio? Raznesenu saigonskoj poti, raznesen na komadie, dovraga! Budala vraja!Vrae ga odnesi! Bloody shit!Prva osmrtnica u Nordisk Tidendeu.Ove Jensen. Killed in action dvadeset treega rujna 1964. Saigon."

Bloody shit!

Lars sjedi u sobici koju s Ritom dijeli u urednitvu NordiskTidendea, cijele veeri bulji u zid i nemogue mu je pristupiti,dugo tako sjedi sve dok nisu otili svim osim Rite.Rita ostaje, ali ne zna to bi. Ne moe se maknuti, nesposobna je zabilo kakvu radnju, isto kao Lars, ne zna to bi rekla, nita ne osjea,samo uti utrnue i uzetost u cijelom tijelu, ali najvie u prsima, aliudno je to, pomisli ona, da je to neto poput paralize. Jasno, ljudisu u oku, ali to ih proe, samo to njih ne prolazi, ni nju a ni Larsa,i on je tu uz nju i samo zuri u zid.Rita zna da je smijehu doao kraj. Sad je kraj ve svemu, moda.Rita se privija uz Larsa, pria mu o Oveovu djetetu, odavno jemorala rei Larsu da nosi Oveovo dijete, morala je i Oveu rei zaLarsa. No bilo je uasno teko, bilo je tako vano da oni duboki


46/104

teki akordi ne dopru, ne i do Larsa! No sad su ionako doli, tekikao kamen i duboki poput pakla.

- Oveovo dijete! - ponovi Lars i zagrli Ritu. - Pa to je predivno! -kae i misli najozbiljnije. - Pa to je naprosto divno, Rita!I time je Lars sve rijeio, zavalio se u uredsku stolicu u NordiskTidendeu i rukama pokrio oi.- Oh, my God! Oh, my God! - ponavlja Lars. - Oh, my God!I njega je sada opilo, i Larsa koji je znao samo za smijeh i radost.Tokata i fuga u d-molu.

- Oh, my God! - uzdie Lars i grli Ritu, snano gnjei Ritu. - Oh, myGod, oh my God!I privija se uz Ritu, sve snanije i snanije, pritisne je u svoje krilo ieli biti tik uz Ritu, posve joj se pribliio, na uredskom stolcu upraznom urednitvu Nordisk Tidendea ziba Ritu, ziba je, posveblizu, sve blie i blie, snano, snano, cijelo je Larsovo tijelo punotvrdih vorova.Zazvoni telefon. Lars ne pada sa stolice, ne gubi prisebnost, ne

isputa Ritu, ne gubi takt, uzima slualicu, njie je, njie sve bre ibre.- Da! - kae Lars u slualicu. - Da!

Lars ide na sajam kolaa pisati reportau. Rita se vraa nabrooklynski krov, a kao da joj je u prsima kamen, ne moe naricati,ne moe zaplakati, nita ne moe osjetiti, samo teak kamen.Premorena je, zaspi na krovu ispod mree protiv komaraca. Lars jeokasnio, budi je, plae, smije se, zaudara na marihuanu i napuen je.- Suludo, pa i vie nego suludo! - ponavlja Lars, plae i smije se. -Rita, budi bez brige, ne tuguj, vraki je sve to suludo, ali uvat u jai tebe i trbui, Rita, bit u uz vas, volim te, jako, Rita! Zavidio samOveu, ali nita nisam naao htio uiniti Oveu, zna, nisam mu tohtio uiniti, nisam htio, ali tako je ispalo. Rita, nisi ti kriva, ja samkriv, ali sad je ionako svejedno, nije vie vano, Rita, nije nimalo

vano! - kae Lars, smije se i plae, a napuen je, napuen, napuen.


47/104

Iz Saigona i dalje stiu pisma, osam pisama iz osam sajgonskih

dana.Je li mu ipak postalo tee ono "Gospodin je pastir moj", zar je Onpastir svima, i zapaljenim redovnicima, i zapaljenim gradovima,bombama i djeci? Je li do kraja zadrao sve one gluposti u koje jevjerovao? O tome ne pie, ne pie ni rijei, poslije prvog pisma nita.Morala mu je pisati o njegovu djetetu, nije mu rekla da oekujedijete, ni Larsa mu nije spominjala, ionako vie nije vano, sada vie

nema niega osim kamena koji je sve tei i tei.Stvarnost kao da je negdje izvan Rite, metar je od nje. U stanu uBrooklynu prima svakog dana po jedno pismo, i tako punih osamdana, u njezinoj je utrobi Oveovo dijete i kamen koji nakon svakogpisma postaje sve tei, za nju je Ove i dalje u Vijetnamu i zatekla sekako zaviruje u potanski sandui i nakon to je znala da je primilaposljednje pismo.No tu je i Oveovo dijete, jednoga se dana pomaklo, to je Ove, to je

Rita, ali to je i neto drugo, to je udo, odjednom je u njoj posvedrugo bie, mie se u njezinu tijelu, a ona to nije odredila, raste iraste pa joj se koa napela.

Pred vratima su Oveovi roditelji.- Jo si ovdje? - ude se. - Htjeli smo samo malo pogledati njegovestvari! - kau i nije im jasno kako to da je Rita jo ostala, pastanovala je u Pomorskom domu na Hansonovu trgu i ekalamjesto na brodu.- Nema tu nita osobito! - odgovara Rita. - Harmonika! Hoete liuzeti harmoniku? Ne znam svirati harmoniku. Ovdje je samoharmonika, ja i njegovo dijete. Nedavno se njegovo dijete pomaklo.Oveova se majka slomi i zaplae.- Morali smo - promuca Oveova majka. - Nismo smjeli Panismo znali A da se sada ti k nama preseli?


48/104

- Rekao mi je da moram ovdje stanovati, pa mu uvati hrka i stan!- objasni Rita.

- to ti je rekao o nama?- Pa i ne mnogo! - ree Rita. - alio je to niste shvatili ono da jeGospodin pastir moj, mislim, ne znam, nije osobito o tome govorio.- Morao nam je rei za tebe i za svoje dijete. to to nama nedostajeda nam nita nije htio rei?- Ni on nije znao, upravo je otputovao u Vijetnam.- Smijem li te koji put posjetiti? - pita Oveova majka.

Riti je odjednom zlo, zlo od njezina lica, sad je to postalo Oveovolice, Ove je imao taj njezin pogled, gol i bespomoan pogled, kad jepomislio da mora Boga zamoliti za oprost. Vjerojatno ga je onanauila da mora zamoliti Boga za oprotenje, i njih mora zamolitioprost, njih dvoje koji su mu tuckali luk po glavi i ponavljali mu:"Kako si nam to mogao uiniti, ti si na jedinac, potuj oca imater!?"Rita opet neto osjeti, cijelo je vrijeme u njoj neto zamrlo od onog

dana u Nordisk Tidendeu, ali sad opet neto osjea, sva jeuzdrhtala od gnjeva, kuha u njoj i izbija joj iz grla.- Vrae vas odnesi! - vrisne Rita. - Ne elim vas vidjeti! Get out ofmy face! - zaurla Rita i kamen je laki, ali tek neosjetno.Nisu ponijeli harmoniku, nita nisu odnijeli. Samo su otili.Harmonika ostane u kutu, skuplja prainu i nijema je.Rita s kuhinjskog drvenog stolca zuri u zid sve dok je Lars nije takozatekao i odmah shvatio da se dogodilo neto uasno. Nita je nepita, zavue je uza se ispod pokrivaa, predivan je i pomogne joj dasve zaboravi. Ne zna to je, ali cijelo vrijeme govori da je kriv za sve,smije se zato to osjea da Ritu sad uzdie to to joj radi, uzdie je uneki drugi svijet.Lars zna navesti Ritu da uzleti.Rita odjednom dospije na zemlju, opet je u glavu tresnu Oveoviroditelji i saigonska pota, Lars je grli i ponavlja da nije kriva.

- Sad vie ionako nita nije vano, zna, Rita, to je bilo, bilo je.


49/104

Close your eyes

No svaki put kad se pogledaju, svaki put kada su blizu jednodrugomu, Rita odjea da su akordi sve dublji, sve su tei, teki kaokamen. Tokata i fuga u d-molu - sada i za Larsa. Samo to to Larsnikada ne spominje, ali umjesto toga se smije i razveseljava i Ritu.

Lars je svima u Nordisk Tidendeu rekao da Rita nosi Oveovo dijete,

i svi u urednitvu tvrde da je to jednostavno predivno, Ove jevjerojatno bio neto osobito, prva umrlica uokvirena crnim, jer svisu oni fini i estiti ljudi koji vjeruju u Boga, u moral i tome slino,svi oni u Nordisk Tidendeu, ali svi misle da je sjajno to e seOveovo dijete roditi i vesele se zajedno s Ritom i Larsom, a staragospoica Evensen iz knjigovodstva poinje plesti tramplice odneizbijeljena pamuka.Lars dolazi svakog dana, eli biti uz Ritu, eli joj i dalje davati svoju

radost, ono to je od radosti ostalo, ipak je ostalo neto radosti. Larssjedi za kuhinjskim stolom i na izlizanom navotenom platnuuisto prepisuje biljeke, ita, skrbi se za nju i svakog joj je dana priruci. I neprekidno razgovaraju, avrljaju o sve vie stvari.I Larsa je u glavu zgromio i onaj potanski ured, a i Oveovo dijete,katkad dolazi napuen, ali eli biti uz Ritu. Puna dva tjedna nije biou stanu kod roditelja, zabrinuli su se Larsovi roditelji, jedne veerinjegov otac izvan sebe uleti u stani u Brooklynu.- Koga vraga tu radi? - pita otac, a Lars nije sreom te veerinapuen, ali otac gleda Larsa pa Ritu i trbui, as je crven, a ondablijed i mora sjesti.- Good God! to si to uinio? - pita Larsov tata.- Nita! - odgovori Rita. Ve je postala alergina na roditelje.Legla je i u mraku ispod pokrivaa obuhvatila trbui. Prelazirukama preko njega. Kad je ustala, otili su i Lars i otac.


50/104

I tako sam sama, pomisli Rita, ali i to je predivno, samo ona itrbui, predivno je, u neku je ruku jo divnije, ali u zoru Lars stie

taksijem, donio je svoje stvari i ozbiljno joj se uselio. Neprekidno jes njom, spava joj iza lea, opaa da ona nema sna, osjea kad je onana dnu, on zna kako tada mora postupati, predivan je taj Lars.Lars studira na New York University i sve vie otkriva. Lars je naNew York University otkrio maricu, grass, otkrio je kako moe sveto umiriti, i potanski ured i tamne akorde. Gotovo je Lars isti kaoprije, smije se gotovo kao prije, kad je Lars napuen

Lars je tu, ali tu su i akordi, a Rita i Lars ne znaju to bi s njima, alibar su zajedno.

U Nordisk Tidendeu objavljuju jo neke obavijesti uokvirene crnim,kao i u svim amerikim novinama. Erik se vraa nakon prveplovidbe transportnim brodom, vozio je vojsku iz San Francisca uSaigon, a iz Saigona body bags u San Francisco, hrpe crnihplastinih vrea u kojima su ubijeni vojnici, u hladnjaama iz

Saigona u San Francisco - kae Erik koji se etiri godine vezao uzmornaricu kako bi izbjegao Vijetnam.Body bags!

10.

Listopad 1964., crkva u Carrol Streetu, sve kako dolikuje, poasnastraa amerike vojske i lijes pokriven amerikom zastavom ukojemu su djelii u crnoj plastici. Novak Jensen, norvekidevetnaestogodinjak koji bi uskoro navrio dvadesetu.Tokata i fuga u d-molu na orguljama u crkvi u Carroll Streetu,dirljiva nebeska glazba od koje se ovjek najei, orguljski su akorditeki kao kamen, a nad njima piruete, nad njima lagane bijele pticeu letu, nad njima radost, veselje i bogatstvo ljubavi, a ispod akorditeki poput kamena. Ispod toga je i "Oh, my God, oprosti mi!"

Tokata i fuga u d-molu.


51/104

Ritu upravo tada spopadne. Glazba je zapljusne kao val, potopi je,ona je u glazbi, sve je dublje u glazbi, osjeaj utapanja sve je jae

spopada, teko die, obuhvaa joj trbui, sve blie i blie, kamenu prsima sve je topliji, teku je, ari je, razlijeva joj se i iri pocijelom tijelu, prerasta u bol, u teinu, titi je, gori, probija joj i uvrke prstiju i u none prste. Rita bi zaplakala, ali kakve koristi odtoga, ne bi pomoglo da cmizdri i sto godina.Zavaljuju je i drobe ti tamni teki akordi, spljotili su je i epali,razapinje i Ritu Tokata i fuga u d-molu.

Oveova majka, Oveovo lice na kriu.- Svakoga dana mislim na tebe i na njegovo dijete! - kae Oveovamajka.- Vrae vas odnesi! Get out of my face! Vrae vas odnesi!Lars je uz n

Documents

Uni Nilsen - Anđeli