22 Potravnik

UMRLI: 10. 7. - 17. 11. 2014.

POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE!

Ante Alebić 10. 7., Iva Soldić 1. 8., Iva Hrgović 12. 8., Ivan

Majić 19. 8., Ante Lijić 27. 8., Šimun Hrgović 3. 9., Nada

Bešlić 8. 9. Milica Prolić 14. 9., Mirko Bobeta 19. 9., Boja

Majić 27. 9., Iva Kunac 28. 9., Milica Cvitković 6. 10., Ante Prelas 7. 10.,

Ana Budimir 8.10., Zorka Bešlić 15. 10., Maša Majić 19. 10., Iva Alebić 20.

10., Anđa Alebić 8.11., Marko Cvitković 15. XI.

MOLITVA ZA UMIRUĆE

Preblagi Isuse, ljubitelju duša, molimo te da opereš svojom krvlju duše

grešnika cijeloga svijeta koji su sada na umoru te će još danas umrijeti.

Molim te, dragi Isuse, udijeli svim umirućima milost da prije smrti

skrušeno ispovjede svoje grijehe i prime kao popudbinu tvoje sveto

tijelo i svetu pomast. Ako to ne mogu, barem da se u smrtnoj pogibelji

savršeno pokaju za svoje grijehe, pa im ti zbog svoje svete muke oprosti

i milostivo ih primi u blaženu vječnost.

Presveto Srce Isusovo, smiluj se umirućima.

Božansko Srce Isusovo, obrati grešnike, spasi umiruće, izbavi duše iz

čistilišta.

Informativni list župe Sv. Filipa i Jakova - Potravlje

Izdavač: Župni ured sv. Filipa i Jakova * Potravlje 76 * 21233 Hrvace

Glavni i odgovorni urednik: fra Stanko Dotur, župnik

Tel. & Fax.:021/ 818 555, Mob. 099 8225733 - E-mail: stanko.dotur@ si.t-com.hr

List izlazi povremeno, a uzdržava se dobrovoljnim prilozima

Žiro račun: Splitska banka 2330003 - 1100139494

KRŠTENI u 2014. g. 1. Ivan KUNAC sin Stipe i Nede r. Dražić

2. Ivan VARDIĆ sin Maria Ljubice r. Kelava

3. Karlo SOLDIĆ sin Tomislava i Josipe r. Grčić

4. Ivan MAJIĆ sin Tomislava i Ivane r. Jurić

5. Lara ALEBIĆ kći Jure i Vedrane r. Pezo

6. Antonio LOVRIĆ sin Ivana i Anite r. Maroš

7. Tina ALEBIĆ kći Luke i Ivane r. Gulić

8. Petar ALEBIĆ sin Daria i Ane r. Žegarac

3 Potravnik

Dragi župljani!

U jednoj župi mladež pripremila božićni igrokaz i u zadji čas uvidjeli kako su zaboravili uloge Triju Kraljeva. Netko telefonom potraži ljude i pri tom im reče: “Ne morate učini nikakav tekst niti izmišljati ikakve darove. Ponesite bilo što, jednostavno izgovorite riječi koje se inače govore prilikom darivanja.” Jedan od nagovorenih, otac petero djece, donio je dvije štake, stavio ih pred jaslice i rekao: “Prije nekoliko godina doživio sam tešku prometnu. Mjesecima sam ležao u bolnici. Nitko mi nije mogao obećati da ću ponovno prohodati, a ni sam se nisam nadao. Svako me poboljšanje veoma radovalol Ti su me tjedni promijenili: postao sam razumniji i zahvalniji. Sada, hvala Bogu, hodam. Zahvalan sam Bogu za svaki korak koji mogu učiniti. Ove dvije štake stavljam pred jaslice kao znak svoje zahvalnosti.” Jedan drugi “kralj” bio je mladić. Donio je prazan list papira, stavio ga pred Dijete u jaslicama i rekao: “Dolazim praznih ruku. Ali srce mi je prepuno čežnje za srećom i smislom u životu. U meni je nespokoj, spopadaju me teška pitanja, mučno čekanje i sumnje. Budućnost mi je sumorna. Stavljam pred tebe, malo Dijete, ovaj prazni list papira. Još se uvijek nadam da si nam došao nešto donijeti. Moja je duša, doduše, prazna, ali moje je srce otvoreno i spremno primiti. A mi? Njemu se ne donose darovi pod bor. Naprotiv, u te božićne dane mnogi će se najesti, napiti i lijepo obući. Primat će i darove u ime Isusova rođendana, a da se na Isusa neće niti osvrnuti. Čudno, zar ne? Sretan ti rođendan Božji Sine - hoće li itko reći u dane Božića? Gdje je Isus u tom rođendanskom slavlju? Ni mi ne moramo izmišljati ikakve darove. Donesimo Kralju sve ono u čemu hramljemo. Donesimo mu svoje grijehe. Imajmo ga u čistom srcu, pripremimo mu “stan” u skrušenoj ispovijedi, a on će nam podariti svoj MIR. Oni koji su svoj dar uložili u Isusov stan (prekrasno uređenu crkvu), u kojem prebiva u našoj župi znati će mu urediti i prebivalište u svom srcu, a za ostale molimo novorođenog Kralja da ih prosvijetli i da shvate da je jedino on MIR naš. Neka to bude naša rođendanska čestitka Bogu. Neka ovoga Božića svjetlo koje je ušlo u svijet u božićnoj noći rasvijetli najskrovitije kutke naše duše i dâ nam mir na zemlji.

vaš župnik fra Stanko Dotur

List župe sv. Filipa i Jakova - Potravlje

GODIŠTE III. BOŽIĆ 2014. Br. 3 (7)

Potravnik 4

Povijesni presjek

NOVA GODINA

Ljudi su odavna zamijetili da za godinu dana Mjesec prođe približno

12 puta sve svoje mijene. Zato su godinu podijelili na 12 mjeseci. Svaki

mjesec zapravo traje 29,5 dana. No, ako bismo godinu izračunali

zbrojivši 12 takvih mjeseci, onda bi imala 354 dasna, umjesto 365,25

koliko ih približno ima. Zato su ljudi odavna nastojali pronaći najzgodniji

način kojim bi ujednačili računanje vremena po mjesecima i godinama.

Svaki je narod imao svoj kalendar. U nekima se godine počinju

brojiti od nekih mitoloških ili povijesnih događaja. Talo židovski

kalendar broji godine od “postanka svijeta”, tj. od 3761. godine prije

Krista; grčki od prve Olimpijade - 776. godine prije Krista; rimski

od osnutka Rima 753. godine prije Krista; kršćani od Kristova

rođenja; muslimanski kalendar od Muhamedova bijega iz Meke u

Medinu, tj. od 622. godine.

Stari su Rimljani imali godinu od 355 dana s 12 nejednakih mjeseci.

Svake druge godine dodavali bi trinaesti, prijestupni mjesec s 22 ili 23

dana. Kada će se umetnuti taj mjesec određivao je vrhovni svećenik. On

je to često činio neuredno i samovoljno pa je u kalendaru vladala zbrka.

Gaj Julije Cezar preuzeo je stoga od Egipćana Sunčevu godinu s

365,25 dana i razdijelio ju na 12 nejednakih mjeseci. Kako nije

prikladno računati s četvrtinom dana, odredio je da se obična godina

računa s 365 dana, a da se svakoj četvrtoj doda jedan dan. Po njemu

je taj kalendar nazvan julijanskim, iako ga je osmislio Sosigen,

znameniti učenjak i astronom iz Aleksandrije. Da bi se uskladio stari s novim (julijanskim) kalendarom, tj. kako bi se

kalendar uskladio sa sunčevom godinom, godina 46, prije Krista imala

je 455 dana, i to ju čini najdužom godinom otkad ljudi mjere vrijeme.

Osme je godine naše ere julijanski kalendar promijenjen. Naime, da se

ne bi mislilo da je Cezar bio veći car od cara Augusta, jer je sedmi mjesec

(koji je naziv dobio po Juliju Cezaru) imao 31 dan, a osmi, nazvan po

Augustu, “samo” 30, senat je odlučio da oba mjeseca imaju po 31 dan, a

da se veljači oduzme jedan dan. Po julijanskom kalendaru godina je bila

duga 365 dana i 6 sati. Međutim, astronomi su poslije izračunali da

Zemlja obiđe Sunce za 365 dana 5 sati, 48 minuta i 14 sekundi. Godina

je, dakle, kraća za 11 minuta i 14 sekunda od godine kako ju je

“propisao” julijanski kalendar. Razlika se ne čini velikom, ali u 128

21 Potravnik

ŽUPNE OBAVIJESTI

Još i danas mogu čuti majku kako mi govori da pospremim svoju sobu.

Poslušno bih otišao u sobu i počeo pospremati, ali onda bih ugledao strip i

počeo ga čitati. U čitanju bi me prekinulo majčino upozorenje da za 5

minuta dolazi vidjeti što sam napravio. Budući da u tako kratko vrijeme

nisam mogao dovršiti pospremanje, stvari bih nagurao u ormar, namjestio

krevet i čekao da dođe - nadajući se da neće pogledati u ormar.

To me podsjeća na ono što mnogi od nas rade sa svojim životom.

Nastojimo da izvana sve izgleda dobro i nadamo se da nitko neće

pogledati u “ormar” gdje smo sakrili svoje grijehe za koje nastojimo

pronaći opravdanje ili okriviti druge za svoje pogreške.

Problem je u tome što iako izvana izgledamo dobro, mi znamo kakav

je nered unutra. Zato, pridružimo se psalmistu koji kaže: “Istraži me,

Bože i upoznaj srce moje! Iskušaj me i upoznaj misli moje! Vidi jesam li

na zlu putu i povedi me putem vječnim!” (r. 23,24). Pozovimo ga da

pregleda i očisti svaki kutak našeg života. Bogu možemo otvoreno

priznati svoje grijehe jer ionako ih pred njim ne možemo sakriti.

BOŽIĆNA ISPOVIJED: 19. XII. - 15,00 u kapeli

- 15,30 u crkvi

“Naš život je, možda, jedina Biblija koju će neki ljudi čitati.”

BLAGOSLOV OBITELJI 26. 12. Glavinići, Rožići, Tadići, Kotromanovići, Glaurdići; Primorac

27. 12. Lijići, Majići, Knezovići, Lovrići

28. 12. Od Domnjaka redom do Cvitkovića i Glavinića

29. 12. Dubrava do “Pajde” i Krčine

30. 12. Potravlje nastavak

31. 12. Vardići, Soldići, Bobete

03. 1. Peruća i Hrgovići - brdo

04. I. Berići (i izostatak)

05. I. Alebići

06. I. Maljkovo

2. I. IME ISUSOVO (Satrić)

Misa u 10,30

Propovijeda: fra Stipe Bešlić

NOVO! ZAPAMTI! NOVO! Susvetice u Satriću i Potravlju slijedeće

godine slavimo na sam dan i to u

popodnevnom terminu, a ne u nedjelju iza

kao do sada. A to su: Svijećnica, sv. Blaž,

sv. Paškal, Presveto Srce Isusovo, sv. Ante

Padovanski, Ime Marijino, sv. Nikola

Tavelić i Gospa od Zdravlja.

U Maljkovu sv. Josipa i Bezgrešno

začeće BDM slavimo na sam dan u 10,30

20 Potravnik

Božansko Djetešce izmijenilo je odnos prema djeci Ako je Sin Božji postao djetetom i prošao razvoj kao i sva druga djeca, onda je i svako drugo dijete biće vrijedno poštovanja, onda je i život svakog djeteta svetinja. U starim ili predkršćanskim kulturama vidimo da su tadašnja shvaćanja bila sasvim drukčija. Kod starih Grka (Sparta) čim bi se dijete rodilo, donijeli bi ga pred povjerenstvo da se pregleda. Kržljavu djecu bi bacali s planine Tajget u provaliju. Slično je bilo i kod starih Rimljana. Novorođeno dijete je samo pristankom oca moglo ući u njegovu obitelj. Otac bi podigao dijete, položeno mu pred noge. Ako to ne bi učinio, značilo je da dijete odbacuje. Ako je tako bilo u antičkoj Grčkoj i u Rimu, što je tek moglo bilti kod naroda na niskom stupnju kulture? Kod starih Perzijanaca bilo je uobičajeno ubijanje djeteta u mrtvoj majci. Tako je bilo i kod plemena Batak na Javi. Na jednom otočju Oceanije, ako su blizanci bili različitog spola, dječaka bi ubili jer se smatralo da su u majčinoj utrobi bili u nedopuštenom spolnom odnosu. Kod Asteka u starom Meksiku ubijali su malu djecu da bi njihovom krvi začinili ritualni kruh. Takav su kruh jeli s uvjerenjem da se sjedinjuju sa svojim bogovima. U Kini su se djevojčice žive zapalile ili bi ih izlagali da umru od gladi. Ženska su djeca bila nepoželjna. Takva mjesta obilazile su misionarke da nađu izložene djevojčice i za njih se brinule. Danas se to počelo opet javljati ali u drugom obliku. Radi se o nastojanju da roditelji imaju samo jedno dijete. Ako se kao prvo dijete rodi djevojčica, ima slučajeva da roditelji montiraju njezinu smrt, jer svi bi htjeli imati sina. I drugdje su ponekad ženska djeca manje željena. Kad se rodi sin, priređuje se slavlje, a ako se rodi djevojčica, tada “nikom ništa”. Poneki muževi predbacuju ženama što rađaju samo žensku djecu - kao da su one tome krive. Kršćanstvo naučava da roditelji moraju svako dijete - bez obzira na njegov spol - primiti jednakom ljubavlju. Crkva takvim shvaćanjem slijedi primjer Isusa Krista koji je u mnogim zgodama svoga života očitovao ljubav prema djeci. Svima su nam poznate njegove riječi: “Zaista, kažem vam: ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko. Najveći je u kraljevstvu nebeskom onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete. Tko primi radi mene jedno malo dijete kao što je ovo, mene prima” (Mt 18, 3-5).

Kršćanstvo i poštivnje žene

5 Potravnik

NOVA GODINA - Povijesni presjek

godina iznosi točno jedan dan. U 16. stoljeću ta se razlika nagomilala

na 10 dana. Zato je papa Grgur XIII. proveo reformu kalendara

1582. godine. Deset (10) se dana jednostavno preskočilo pa je nakon

4. listopada odmah uslijedio 15. listopada.

Po njemu je novi kalendar nazvan gregorijanskim, iako je pravi njegov

tvorac bio Aloysius Luigi Lilius, liječnik iz Perugie, koji ga je osmislio

1576. godine.

Kako se razlika ne bi opet nagomilavala, dogovoreno je da svaka

četvrta godina bude prijestupna, kao u julijanskom kalendaru, osim

godina koje su djeljive sa 100, ali nisu djeljive s 400.

TJEDAN

Babilonci su poznavali šest planeta, te Mjesec i Sunce. Budući da je,

prema njihovu vjerovanju, svako od tih nebeskih tijela gospodarilo

jednim danom, uveli su novo mjerenje vremena: tjedan od sedam dana.

Od njih su taj način računanja preuzeli stari Rimljani, koji su ga raširili.

TKO JE IZMISLIO “NOVU GODINU”?

Nije se uvijek slavila 1. siječnja. Često je o hirovima careva i

drugih moćnika ovisilo kad će Nova godina početi. Ni po zvijezdama

ni po prirodi prvi siječnja nije zaslužio da bude početak godine.

BABILONCI SU BILI PAMETNIJI OD NAS

Oni su prvi na svijetu počeli slaviti Novu godinu već 4000 godina

prije Isusa. Odredili su da Nova godina bude dan koji odgovara našem

23. ožujka. Oni su znali što slave: novi život u prirodi! A znali su i kako

slaviti: proslava Nove godine kod njih je trajala punih 11 dana, a

svakog se dana drugačije slavilo! Nova im je godina bila blagdan kad

je svatko morao susjedima vratiti posuđeni poljoprivredni alat.

RIMSKI CAREVI NAPRAVILI SU ZBRKU

Oni su po uzoru na starije narode slavili Novu godinu 25. ožujka. Ali

njihovi carevi napravili su zbrku od kalendara pa je rimski senat godine

153. prije Krista morao proglasiti 1. siječnja za Novu godinu.

6 Potravnik

Ipak, i dalje je bilo neprilika, dok Julije Cezar, godine 46. prije Krista,

nije uveo svoj julijanski kalendar, kojim je 1. siječnja čvrsto određen

kao Nova godina.

Mjesec siječanj, Januarius, kojim je Nova godina započinjala, bio je

posvećen bogu Janusu. To je bio bog s dva lica na glavi - jednim sprijeda,

drugim straga. Njega su slavili kao boga svih ulaza i vrata, boga svih

početaka. Zato su Rimljani tog boga na Novu godinu posebno častili i

molili mu se za dobru godnu.

PRVI KRŠĆANI NISU HTJELI SLAVITI NOVU GODINU

Oni su smatrali da je slavljenje Nove godine poganski običaj. Zato

su nastojali ta slavlja iskorijeniti. U Srednjem vijeku većina europskih

država slavila je Novu godinu na blagdan Navještenja, 25. ožujka. Tek

od 1582., kad se počeo uvoditi Gregorijanski kalendar, Nova godina

dobiva stalan datum: 1. siječnja. Crkva je taj dan proglasila blagdanom

Isusova obrezanja, jer dolazi tjedan dana nakon Božića, a židovska djeca

obrezivala su se osmog dana po rođenju. Godine 1969. taj je blagdan

ukinut. Danas na Novu godinu slavimo blagdan Marije Bogorodice, ali

to nije zapovijedani blagdan.

JE LI SE ISUS RODIO U PROLJEĆE?

Vjerojatno jest, tako misle neki povjesničari. Ali zašto onda slavimo

njegov rođendan zimi, 25. prosinca? Zato, jer je Crkva u prvim

stoljećima kršćanstva, da bi suzbila slavljenje poganskog blagdana

Sunca, taj blagdan proglasila Božićem. Dobro je i ovako, jer Isus je

kršćanima kao sunce, a krajem prosinca Sunce

pobjeđuje mrak - dani postaju dulji, noći kraće.

Već su stari Egipćani kao simbol Nove

godine uzimali malo dijete. Tako i stari Grci:

oni bi na Novu godinu stavljali u košaru malo

dijete i nosili ga u povorci ulicama, kao znak

rođenja nove godine. Na ove stare običaje

lijepo se povezuje i naše kršćansko slavljenje

Malog Isusa, koji je na Novu godinu još malo

dijete u jaslicama.

Nova Godina - povijesni presjek

19 Potravnik

Isus je uzimao u zaštitu i udovice. Prema njima tadašnje društvo nije pokazivalo nimalo zanimanja. Kad je siromašna udovica darovala hramu dva novčića, Isus je rekao: “Dala je više nego svi drugi. Oni daju od svog viška, a ona je dala od svoje neimaštine.” Prije toga Isus se okomio na one koji iskorištavaju udovičku bijedu (Mk 12, 38-44). A dirljiva je i zgoda kad je Isus pokazao puno razumijevanje za ženu grešnicu? Rekao je farizejima: “Tko je od vas bez grijeha - neka prvi baci kamen na nju.” Time nas je poučio da se protiv grijeha valja boriti ljubavlju, dobrotom i samilošću, a ne bezdušnošću niti fizičkim kaznama. Svojim sudjelovanjem na svadbi u Kani Galilejskoj Isus je ukazao na svetost bračne zajednice, a kada je na molbu svoje majke čudesnim pretvaranjem vode u vino pomogao mladencima, htio je ukazati na važnost žene u svom spasiteljskom djelovanju: žene neka budu aktivne sudionice, a ne samo pasivne slušateljice. Suvremenice i zemljakinje Isusove odužile su se za veliko njegovo razumijevanje i zaštitu; pratile su ga na Kalvariju (kada su se svi njegovi učenici razbježali), prisustvovale su njegovu preminuću i sudjelovale kod njegova ukopa. Bile su i prvi vjesnici njegova uskrsnuća. Blagotvornim utjecajem Isusovih riječi i čina žene su bile važan faktor u danima prve ili apostolske Crkve. Nakon Kristova uzašašća na nebo apostoli su se u Jeruzalemu okupili na molitvu zajedno s njegovom majkom i ostalim pobožnim ženama (Dj Ap 1,12-14). Apostol narodâ sv. Pavao, koji je proputovao veći dio tadašnje ekumene, propovijedao je u Filipima ženama i u toj prigodi pokrstio prodavačicu odjeće Lidiju i cijeli njezin dom. U svojim poslanicama on poimence spominje mnoge žene, pozdravlja ih i zahvaljuje im na iskazanoj pomoći (Rim 16,1-16; Fil 4,2-3; 2 Tim 4,19-21, Filem r.2). Od prvih svojih vremena do danas Crkva naučava da u pogledu posinaštva Božjega, otkupljenja i spasenja nema razlike između muškog i ženskog: “Bog... Hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine” (1 Tim 2, 3-4). Kršćanstvo je svojim naukom temeljito izmijenilo položaj žene i zaista preobazilo svijet.

Kršćanstvo i poštivnje žene

18 Potravnik

Suprotni oblik kupoprodaje bio je miraz. Kada je miraz nestao ili se potrošio, počeli bi ženu na različite načine zlostavljati da bi je prisilili na

odlazak. Muž bi tada uzeo drugu ženu, koja mu je opet donijela miraz. U Indiji je muž mogao maltretirati ženu čak do smrtonosnih povreda i tada je spaliti, a to se obično prikazalo kao nesretan slučaj. Negdje se prakticirala fizička borba za ženu. Ženu bi potezali za ruke, i tko bi je privukao k sebi, bila bi njegova, ili bi muškarci započeli borbu za ženu. Kršćanstvo je brak uzvisilo na sakrament i uvelo monogamiju ili jednoženstvo. Ako se htio pokrstiti čovjek koji je imao više žena, mogao je zadržati jednu, a sve ostale morao je otpustiti. Crkva je uvela i nerazrješivost braka. Brak može razriješiti samo smrt. Time je žena bila pošteđena mnogih zloporaba u braku. A uvijet za valjano sklapanje braka bila je slobodna odluka bračnih partnera izražena javno pred dvojicom svjedoka. Ako koji bračni drug prisilno uđe u brak, taj se brak smatra ništavnim. Kršćanstvo je korjenito izmijenilo položaj žene u njezinu korist. Od običnog predmeta ona je postala pravni subjekt: Ima dužnosti ali i svoja neotuđiva prava. Na temelju čega je kršćanstvo to učinilo? Na temelju evanđelja i nauke apostola, napose sv. Pavla. Krist je i žene uključio u planove otkupljenja Kakav je bio Krist u odnosu prema ženama. One su imale važnu ulogu u njegovu životu. Krist je s njima postupao kao s ravnopravnim članovima društva. Ne samo da je iskazivao pažnju prema ženama, da im je pomagao u njihovim nevoljama, nego ih je i obučavao, uzimao u zaštitu. Evo nekoliko primjera. Isus je izliječio punicu Petrovu, ozdravio je kćerku žene Kananejke (Mt 8, 14, 21-28), uskrisio Jairovu kćerku, ozdravio kćer žene Sirofeničanke, dakle poganku, čime je na djelu pokazao da je došao ne samo svojim sunarodnjacima Židovima nego i poganima (Mk 5, 22-24; 7, 24-30). O tome svjedoči i Isusov razgovor sa ženom Samarijankom od koje je zaiskao vode. Kada je pak u kući sestara Marte i Marije pohvalio Mariju koja je radije slušala njegove riječi nego da se brine za jelo i piće, zapravo je upozorio kako je i ženama potrebno obrazovanje. Tada se u većini zemalja zanemarivala izobrazba ženske djece.

Kršćanstvo i poštivnje žene

7

Potravnik

Došašće ili Advent je milosno vrijeme. Crkva slavi četiri nedjelje

pred Božić kao pripravu na slavlje rođenja i tjelesno očitovanje Isusa

Krista. Došašće je ujedno i obnova vjere u Isusov novi dolazak na

koncu povijesti. Biblijska čitanja tijekom došašća nas uvode u to otajstvo.

Posebno mjesto u Došašću pripada velikim biblijskim osobama:

proroku Izaiji, Ivanu Krstitelju i Isusovoj i našoj majci Mariji. Prorok Izaija je prorok nade! Vidi čovjeka kao glinu koju oblikuje

riječ Božja. Ivan Krstitelj je svjedok spasenja, ali i svetac koji poziva na

obraćenje. Blažena Djevica Marija, Isusova i naša Majka, je osoba koja je

spremna na potpunu suradnju s Bogom, bez ikakvog kompromisa i zastoja.

Svake nedjelje palimo jednu adventsku svijeću. Te svijeće imaju svoja

imena i poruku. Prva se zove proročka. Poziva nas na razmišljanje o

prorocima koji su naviještali Kristov dolazak. Druga se svijeća naziva

betlehemska. Poziva nas da razmišljamo o događajima u Betlehemu.

Treća je pastirska. Oni su prvi pohitali pokloniti se Isusu. Četvrta svijeća

je svijeća anđela. Anđeli su zapjevali kod Isusa: „Slava Bogu na visini i

na zemlji mir ljudima“! S ove 4 svijeće želi se poručiti da se tijekom

adventa upali i peta adventska svijeća. Tko je peta adventska svijeća? To

su na prvom mjestu vjernici, svatko pojedinačno, ali i svi kao zajednica.

Smisao Došašća je da se upali peta adventska svijeća. Kako se ona

pali? Pali se pozornim čitanjem svetog pisma, sudjelovanjem na

euharistiji, dobrom svetom ispovijedi, osobnom i zajedničkom

molitvom, pokorom, djelima ljubavi. Izaija kroz Došašće opominje da

se ne ugasi naša svijeća. Svjedoči nam kako su je ugasili Izraelci.

Odlutali su od Gospodina. Napustili su njegovu blizinu. Otvrdnulo im

je srce. Izaija živi u kulturi glinene civilizacije, kad su se rabile glinene

posude koje su bile ispečene na vatri. On uzima tu sliku i kaže da smo mi

ljudi kao glina u Božjim rukama. Ako dopustimo da nas Bog oblikuje

onda će on svojom riječi oblikovati od nas lijepo “posuđe”. Važno je u

Adventu, postaviti sebi pitanje: Tko mene oblikuje? Čiji govor i koje

slike utječu na mene i oblikuju me. Čija sam ja glina? Božja ili?!?

Isus kroz adventske tekstove poziva: „Bdijte!“ Kaže da nam je povjerio

kuću. Prva kuća našeg života jest naše tijelo. Zatim kuću u kojoj živimo

i „kuću“ obitelj, širu zajednicu i cijeli svijet! Tko ulazi u moju kuću?

Želim da nam svima Došašće prođe u približavanju Kristu i ljudima!

FIS

DOŠAŠĆE

8 Potravnik

Jedna od molitava koja je veoma draga našem narodu i koja se nauči među prvim molitvama jest 'Anđeoski pozdrav'. Potječe u stvari od trenutka kada je Anđeo Gospodnji navijestio Mariji da će začeti Sina Božjega pozdravivši je riječima 'Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!´ (Lk 1,28). Prvo sigurno svjedočanstvo o moljenju ove molitve nalazimo u od-redbama generalnog kapitula franjevačkog reda koji je održan u Pisi 1263. godine i kojemu je predsjedao sv. Bonaventura. Tu je određeno da braća franjevci pozivaju narod neka pozdravi Mariju navečer kada se na znak zvona moli Povečerje. Kao razlog za to navodi se mišlje-nje nekih teologa da je u taj sat Anđeo došao k Mariji i pozdra-vio je riječima: ''Zdravo milosti puna ... !” Papa Ivan XXII. (1316.-1334.) naredio je da se navečer na znak zvona, kojim se davao znak za prestanak dnevnog rada, pozdravi Gospa s tri Zdravomarije. Po uzoru moljenja Anđeoskog pozdrava navečer, uskoro se počelo uvoditi moljenje te molitve i izjutra. Papa Bonifacije IX. (1389-1404) potiče kler u Bavarskoj na pozdravljenje Marije i izjutra, kako se to već prakticiralo u Rimu i u mnogim drugim krajevima Italije. Tako se koncem XIV. i početkom XV. stoljeća ovo moljenje prakticiralo skoro po čitavoj Europi. Moljenje Anđeoskog pozdravljenja u podne vjero-jatno potječe od pape Kalista II., koji je 1456. godine naredio da se na znak zvona na podne moli za mir Crkve koja je bila ugrožena od najezde Turaka. Prvotni oblik moljenja "Gospina pozdravljenja" sastojao se od tri Zdravomarije, a današnji oblik te molitve potječe od pape Pija V. (+1572), a tri Slava Ocu donosi sv. Petar Kanizije (1588). Benedikt XIV. odredio je 1743. godine da se u uskrsnom vremenu moli ''Kraljice neba ... " "Anđeo Gospodnji" je izrazito biblijska molitva, jer su njezini glavni dijelovi uzeti iz Evanđelja. Ta nam molitva ujedno doziva u pamet najvažniji trenutak povijesti kada je po Marijinu pristanku "Riječ tijelom postala i nastanila se među nama" (lv 1.14). Taka je "Anđeo Gospodnji" molitva s izrazito kristološkom oznakom: po što-vanju Marije štuje se Isus koji je središte te molitve. Time je ujedno i izražena istina: 'po Mariji k Isusu'. ''Anđeo Gospodnji" izjutra nas podsjeća na Isusovo uskrsnuće, na podne na Kristovu muku i smrt, a navečer na Isusovo utjelovljenje.

Molitva za sva vremena

ANĐEO GOSPODNJI

17 Potravnik

Kršćanstvo i poštivanje žene Da bismo shvatili kakvu je blagodat kršćanstvo donijelo ženama, valja se sjetiti položaja žene u pretkršćansko vrijeme. Kod starih Slavena i mnogih drugih naroda žena je nakon muževe smrti morala također u grob. Kad je umro hunski vladar Atila, sve su njegove žene poubijane. U centralnoj je Africi nakon poglavičine smrti bivala usmrćena njegova najmlađa žena. Svaka bi novonadošća žena nagovarala poglavicu da uzme još jednu mlađu (ne bi li tako izbjegla nasilnu smrt). Britanci su za svoje vladavine Indijom nastojali iskorijeniti običaj da žena nakon muževe smrti skoči u vatru, no u tom nastojanju nisu uspjeli. Ni vlasti današnje samostalne Indije nisu još sasvim suzbile shvaćanje da ženin život poslije muževe smrti nema smisla. Neravnopravnost i potcjenjvanje žene u pretkršćansko doba očitovala se i u činjenici da ju je muž mogao strogo kažnjavati, pa i fizički. Takve kazne propisuje npr. Hamurabijev zakonik iz Babilona (oko 1900. g. prije Krista). U to staro doba za preljub su se kažnjavale samo žene. U Tabrizu (Iran) preljubnicu bi sunovratili s visoke kule. Stari Germani bi je privezali za stup i bacili u močvaru, leš bi se sačuvao u tresetištu. Po starom rimskom pravu muž je imao pravo ženu u slučaju nevjere ubiti. U staroj Rusiji muž je ženu preljubnicu ošišao, strgnuo joj haljinu, golu posadio na konja i vodio je kroz mjesto, udarajući je uz povlađivanje svjetine. Maksim Gorki opisuje jedan takav sljučaj; kada je jednom htio zaštititi ženu izloženu takvom zlostavljanju, navalili su na nj. Kod nekih naroda nisu bile tako stroge kazne, ali je bila uobičajena njezina neravnopravnost. Žena na Orijentu bila je zatvorena u četiri zida kuće; ako je trebala izaći, tada je morala zastirati lice. Poznati turski putopisac Evlija Čelebija (16. st.), došavši u Dubrovnik, čudio se, videći da tu žene hodaju otkrita lica i da su takve i prodavačice na tržnici. U svojim zapisima kaže: tamo to nije nikakva sramota. U pogledu braka žena se tretirala kao obični objekt. Njoj su drugi određivali bračnog druga, i ona se tome morala pokoriti. Muški partner imao je pravo izbora, i on je ponuđenu ženu mogao odbit. U praksi su bile otmice. Zbog toga je nerijetko dolazilo i do krvavih sukoba između plemenâ. Da se to izbjegne, kasnije se prešlo na kupovinu žena, i brak se izvrgao u kupoprodajni ugovor. A kada čovjek nešto kupi, onda je on vlasnik dotične stvari i s njom radi što hoće. Ako žena ne zadovoljava ili ne udovoljava svim hirovima ukućana, mogu je otjerati.

Značenje Božića u povijesti čovječanstva

ZNAČENJE BOŽIĆA

16 Potravnik

A Milost nam je „dala“ da ovim slavljem proslavimo i 240. g. župne crkve. Otac provincijal je na početku sv. mise blagoslovio i novi crkveni barjak (stari je izdržao ravnih 100 godina) s likovima svetih zaštitnika župe: sv. Filipa i Jakova, s jedne te Gospe Potravske s druge strane. A plodovi Milosti su i naša potpuno obnovljena crkva. Restaurirani kipovi sv. Ante i Gospe od Zdravlja, nabavljen grandiozni kip sv. Nikole Tavelića, obnovljen kip Sv. Blaža, restaurirana slika Gospe Potravske (Gospe od Milosti) i napravljen zidni oltar za nju. Potpuno izmijenjena elektroinstalacija u crkvi te postaljen novi kameni pod od Alkasinja i Daina. Izmijenjena su i dvokrilna vrata kao i kameni portal vrata, te otvor (rozeta) na pročelju crkve. Prozori koji su bili fiksni sada se mogu otvarati pomoću elektromotora. Restaurirana slika sv. Jure koja je 60% oštećena u ratu. U potpunosti je obnovljena i župska kuća i napravljena višenamjenska dvorana - za vjeronauk, sastanke i probe pjevanja (kako kaže fra Stanko “neki su poklonili više od 100 dnevnica rada“). Župa briga za siromašne u Africi (D.R. Kongo – 50 kumstava). Tu je i naš župni zbor koji nam uljepšava liturgiju itd. Ljubav iskazana u djelu je zasigurno najljepše očitovanje Milosti. A u našoj župi takvih očitovanja ljubavi je sve više i više. Nakon Svete mise zbor časnih sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog i župni zbor održali su mali koncert duhovnih i domoljubnih

pjesama, kojima se je svoji opernim glasom pridružio i Božo Župić, a Udruga za očuvanje kulturne baštne cetinske krajine nas je svojim programom vratila nekoliko

desetljeća unatrag i pokazala kako se odijevalo, pjevalo i plesalo u ovakvim prigodama u „njihovo“ vrijeme. I na kraju zahvala našoj Majčici na svim vidljivim i nevidljivim Milostima kojima je Gospodin po njenom zagovoru obilno darovao našu župu. A mi ćemo te častiti i slaviti kako smo to pjesmom već činili: „Slavite je Kerubi, čast joj pojte Serafi, nek joj kliče svaki stvor“.

Agape je za uzvanike župnik pripremio u novoizgrađenoj dvorani u župnoj kući. foto Tina Kunac

Proslava Gospe od Milosti i 240. g. crkve

9 Potravnik

Budući da se u ,,Anđeoskom pozdravljenju" iza svakog zaziva moli Zdravomarija ta molitva ima posebno značenje s obzirom na smrt. Pouzdano moljenje ,,Sveta Marijo Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše" neka je vrsta "umijeća umiranja", što je poznato tradiciji kršćanske pobožnosti i što i danas ima osobitu važnost. Danas je naime misao na smrt gotovo sasvim potisnuta iz javnog života, a s druge strane, nikada nije bila veća opasnost od ne-nadanog i masovnog umiranja kao danas. O tome svjedoče prometne nesreće, prirodne nepogode (potresi, poplave, požari), oružani su-kobi, terorizam. Kršćanin moleći Zdravomariju moli da po zago-voru Marije sretno prođe kroz vrata smrti i prispije u vječnu do-movinu, To će mu dati sigurnost u nestalnostima života i neće se bojati kada bude morao proći dolinom smrti jer zna da se Marija za njega brine marijanskom skrbi. Tako molitva ''Anđeo Gospodnji" dolazi i kao lijek protiv tjeskobe pred smrću. "Anđeo Gospodnji" predstavlja nam Mariju ne samo kao majku Božju i našu zagovornicu nego i kao poslušnu službenicu Gospodnju (Usp. Lk 1,38). Marijin pristanak Bogu omogućio je da Sin Božji postane Sin Čovječji i izvrši djelo spasenja. Sjećajući se toga Marijina stava dok molimo "Anđeo Gospodnji'' Marija nam je divan uzor i poti-caj u izvršavanju Božijeg plana s nama, svega onoga što Bog od nas traži, svjesni da će tako i po nama Bog učiniti divna djela. Moljenjem ove molitve mi dakle priznajemo da nam je Marija jako blizu te da nam je uzor i poticaj vjernosti Bogu, a to je spasonosno za nas i plodonosno za kraljevstvo Božje. Budući da ''Anđeo Gospodnji" izražava temeljne istine kršćanske vjere i budući da je ta molitva na jednostavan način sastavljena od biblijskih tekstova, ona i današnjem čovjeku, razdijeljenom unutarnjim i vanjskim prisilama, ostaje kao prikladno sredstvo za sabranost i usredotočenje njegovih misli na ono jedino potrebno (usp. Lk 10, 42). Osim toga "Anđeo Gospodnji" je molitva koju svaki pojedinac i svaka zajednica može lako moliti na svakom mjestu i pri svakom poslu.

Miro Cvitković u “sabranosti”

Anđeo Gospodnji - molitva za sva vremena

10 Potravnik

J.A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st. knj. prva (HAZ Spisi op. providura A. Moceniga, kn. V., list 104)

Potravlje – osvrt na gospodarski život u 18. i 19. stoljeću – 1 dio

Nadaleko je poznato, a na što smo jako ponosni, da su Potravčani kroz povijest bili poznati kao vrsni zanatlije. Možda smo malo subjektivni. Možda za to imamo i razloga jer potvrdu vrsnosti potravskih zanatlija možemo pronaći i u literaturi različitih poznatih i priznatih autora 19. i 20. st. (Giovanni Cattalinich, Francesco Carrara, fra Šimun Milinović, fra Konstantin Matas, fra Stjepan Grčić, Šime Peričić Mario Petrić itd.). Dakle, imamo i objektivne razloge za to da budemo ponosni na naše pretke, zanatlije, vrijedne ljude koji su takvim dodatnim načinima uprihodovanja nastojali osigurati svojim obiteljima ipak malo bolji život. Ovim se ne osporava da su i druga mjesta imala svoje „meštre“ jednako vrijedne i kvalitetne, ali neke poslovice, priče ili pošalice odnose se isključivo na Potravčane, kao „ode“ njihovom umu, volji, trudu i snalažljivosti. Neke od njih: „U Potravlju je svaka kuća tvornica“, „Mala moja ako ćeš u Potravlje moli Boga magarcu za zdravlje“; ili kad pitaju lončara što goni u ararima „Ako privali, ništa“ postali su naša nematerijalna baština. Ovim serijalom ćemo pokušati dočarati, koliko to arhivski izvori i dostupna literatura budu dozvoljavali čime su se bavili naši „stari“. Koliko su bili vrijedni pokušat ćemo dočarati uspoređivajući različite pokazatelje stanja u selu sa stanjem u susjednim mjestima, prvenstveno mjestima današnje općine Hrvace. Krenut ćemo od početka, kraja 17 st., a završit ćemo s prvim 1 sv. ratom, odnosno krajem austrijske vladavine ovim prostorima. Iako naslov nosi naziv Potravlje... u tekstovima će se govoriti i o Maljkovu i Satriću (dakle cijeloj župi). Naravno da su najznačajnije djelatnosti bile stočarstvo i poljoprivreda. One su bile temelj koji je osiguravao život. Dolaskom na ova područja narod je sa sobom dovodio i stoku, i ostalo što su uspjeli spasiti od Turaka (Kovačići svoj viganj). Popis iz 1709. donosi ovakvo stanje po banderijama (nepotpun):

Ladislav Titlić - za dvoranu

OSVRT NA GOSPODARSKI ŽIVOT: Ante Kojić

POTRAVLJE U 18. I 19. ST.

15 Potravnik

PROSLAVA BLAGDANA GOSPE OD MILOSTI Zahvaljujući Providnosti i ovu godinu smo se u velikom broju okupili oko oltara naše Majke, na njezin blagdan koji je poseban

dan i blagoslov za našu župu. Svečano misno slavlje počelo je u 10.30 sati a predvodio ga je Provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Svetu misu su suslavili župnik Potravlja fra Stanko Dotur, svećenici porijeklom iz župe fra Pavao Vučković, fra Stipe Bešlić, fra Filip Budić, župnik Vrlike fra Jakov Viro, te župnik Otoka fra Miro Ančić. Misno slavlje uveličao je zbor časnih sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog iz Splita koje su pjevale pjevane dijelove Svete mise. Misna čitanja i nadahnuta propovijed fra Joška potakla su nas na razmišljanje o nama samima, vremenu u kojem živimo i našem odnosu prema onom što nas okružuje. Dozivajući nam u sjećanje primjere ljubavi i hrabrosti mnogih starozavjetnih osoba (Estere, Danijela, Josipa) koji su bili spremni na žrtvu zbog svoga bližnjega, ukazuje nam i kojim pravcem bi se trebao razvijati i naš život. Fra Joško zaključuje da je vrijeme u kojem živimo najblaže rečeno „čudno“ vrijeme i traži svoje Estere, Danijele, Josipe. Potom nam je pogled i razmišljanje upravio k Isusovoj i našoj Majci i razlogu našeg okupljanja. I lijepo je naglasio da naša Majka ne treba našu proslavu, ona je proslavljena i na nebu i na zemlji. Proslavila se savršenim hodom po ovoj zemlji, savršenom ljubavlju, savršenim pouzdanjem i poniznošću, savršenom žrtvom i poslušnošću, uvijek mislima i pogledom usmjerenim u Isusa (Boga). Mi je možemo slaviti tj. slaviti njezinu savršenu ljubav, pouzdanje, poniznost, žrtvu i poslušnost s pogledom uperenim u njezina Sina i moliti da nam bude posrednica svih Milosti bez kojih ne možemo rasti u ljubavi, radosno prihvaćati poniznost, poslušnost i žrtvu kao temeljne životne vrijednote.

Proslava svetkovine i 240. g. župne crkve: Ante Kojić

GOSPA POTRAVSKA

14 Potravnik

FRANJEVCI –OFM– su preuzeli ime i nadahnuće od Franje Asiškog (1181-1226). Izraz “franjevac” podrazumijeva sve muške i žene prvog, drugog i trećeg reda. Pravilo Franje Asiškod odobrio je papa Honorije III. 29.11. 1223. Prvi red ima tri grane: manja braća, konventualci - nastali 1517. i kapucini 1528. Kroz sve vjekove reforme i podjele u povijesti franjevačkog reda, stalna okosnica bila je karizma i Pravilo Franje Asiškog. Zajednički im je temelj evanđeoski život i bratstvo prema karizmi Franje Asiškog. Polažu tri zavjeta: siromaštvo, čistoću i poslušnost. Naziv “fratar” dolazi od latinskog frater (brat). U Hrvatsku su franjevci prispjeli još za života sv. Franje. U Hrvatskoj je boravio i sam sv. Franjo, prisiljen nevremenom, putujući u Palestinu.

DOMINIKANCI lat. Ordo praedicatorum, krat. OP - red propovjednika. Osnovao ga je 1215. sv. Dominik sa svrhom suzbijanja gnostičko-manihejskih hereza, a na temelju regule sv. Augustina. Ubrzo se raširio po cijeloj Europi, odijelo im je bijele boje a sastoji se od dugačkog habita, škapulara i kukuljice, te plašta preko svega.

ISUSOVCI - Družba Isusova, krat. SJ. Osnovao ih je 1540. u Španjolskoj Ignacije Loyola. Osim tri uobičajena zavjeta polažu i četvrti: da će, ako ih crkveni poglavari pošalju, ići u misije. Odigrali su veliku ulogu kao protuteža reformaciji. Geslo im je “sve na veću slavu Božju”. Godine 1773, na brojne pritiske, papa Klement XIV ih ukida, a 1858., red je opet obnovljen. Odijelo im je crne boje, a sastoji se od talara i široka tkanog pojasa kome sprjeda vise dvije jednako široke vrpce.

KARTUZIJANCI: red što ga je na temelju regule sv. Benedikta osnovao sv. Bruno 1084., a svrha mu je bila da se povlačenjem iz vreve društva u samoću redovnici posvete kontemplaciji i duhovnom savršenstvu. Red se raširio po Francuskoj, Njemačkoj i sjevernoj Italiji. Žive u odijeljenim kućicama povezanima dugačkim hodnicima, a sastaju se samo na molitvu. Odijelo im je bijele boje i sastoji se od habita, škapulara i kukuljice.

PAVLINI lat. Paulini. Isprva pustinjački a kasnije samostanski red koji je osnovao sv. Pavao Pustilnjak u 4. st. u Tebaidi u Egiptu. U srednjem vijeku bili su rašireni po Francuskoj, Portugalu, Mađarskoj i Hrvatskoj Nosili su odijelo bijelo-sive boje.

Redovi u kat. Crkvi

11 Potravnik

Spisi iz 18. st. ne donose nam puno podataka o sklopljenim poslovima. Ono malo podataka što se može naći odnosi se na mlinarstvo o kojem smo već pisali te poljoprivredu i govori kako je život bio težak, a seljak je uglavnom živio na dug kojeg najčešće nije mogao vratiti. Takvih slučajeva je zabilježeno puno (koji se odnose na Potravčane), a oni koji nisu mogli vratiti dug, davali su zemlju na uživanje dok se dug ne bi isplatio. Kraj stoljeća donosi nam dva zanimljiva ugovora. Prvi spis od 21.10.1787. je ugovor kojim su Grgo Kunac pok. Mije i Pavao Kojić pok. Nikole u svoje ime i u ime braće i rođaka s kojima žive u kućnoj zadruzi unajmili od braće Lovrić iz Sinja njihovu polovicu oranica na Miševici i polovicu od Barezinih, te sve livade. Za oranice su morali davati trećinu a za livade polovicu uroda, s tim da su sijeno morali dovesti u Sinj u vrijeme kad to odrede Lovrići. Uz to morali su čistiti kanale i saditi topole, za rad su morali osigurati četvoricu muškaraca. Na zemljama su morali puštati goveda i ovce zbog gnjojidbe. Kuće i pojate morali su sami popravljati. Godine 1797.11.03. Cvitko Kunac pok. Ante i Marko Bandić pok. Grge sklopili su s Nikolom Trboglavom ugovor o isporuci klaka. Kunac i Bandić obvezali su se isporučiti klak u vrijednosti 200 lira, 5 lira za 100 oka. ——————————————————————————————

Banderije Broj osoba

Konji jahači

Konji vučni

Goveda

Telad

Krave Sitna stoka

Banderija Cvitković (Hrvace)

418 6 19 70 82 105 765

Banderija Prološčić (Potravlje)

423 5 51 198 171 212 2626

Banderija Buljan (Satrić i Zelovo)

275 3 36 88 80 142 711

Maljkovo (banderija

Vučković–Brnaze)

60 / 11 55 15 15 1200

Potravlje u 18. i 19. st.: Ante Kojić

12 Potravnik

Pojava redovništva djelo je Duha Svetoga, koji Crkvu uvijek iznova

vraća njezinim izvorima. Na izvorima se, pak, susrećemo s činjenicom

da su učenici Isusovi i drugi ostavljali sve i slijedili Isusa učitalje i

propovjednika. Nakon njegove smrti stvorili su jezgru autentičnog

kršćanskog zajedništva s idealnim svjedočanstvom da su ´jedne misli i

jednoga srca´. Tako su i mnogi kroz povijest nastojali živjeti: ostaviti

svijet i njegove čari te nasljedovati Krista siromašnog, tj. nevezanog za

ovozemaljska dobra, poslušnog, tj. Krista koji se pokorava volji

nebeskog Oca i čistog, a to znači odricanje od vlastite obitelji. Takve

pojedince nalazimo najprije među pustinjacima na Istoku. Kad im je

broj porastao, osjetili su potrebu da se udružuju. Tako udruženi

zvali su se cenobiti, a obilježavaju razdoblje od 3.-5. st. U 5. st. za njih

sv. Bazilije piše prva pravila i tako nastaju i prve redovničke - monaške

zajednice. Na Zapadu to čini sv. Benedikt.

Redovi

Redovnici - koji žive po pravilu - je kolektivno ime za muške i

ženske osobe koji su položile tri zavjeta: siromaštva, poslušnosti i

čistoće, te žive zajedničkim životom. Redovito nose naziv po svom

osnivaču, o kojem ovisi svrha, red i stil življenja. Na Istoku

redovnici (monasi) žive i danas po pravilu sv. Bazilija

iz 3. st.. Na Zapadu se pak javlja niz novih redovničkih

pokreta (redova, a javljaju se uvijek na raspadu jednog

društvenog ili kulturnog sustava kao reakcija na

postojeće stanje u samom redovništvu ili u društvu i

kao traženje novih rješenja. Tako u 11. st. nastaju

reformatorski pokreti unutar benediktinskog reda -

kartuzijanci 1084., cisterciti 1098., kasnije još

jednom reformirani kao trapisti 1663. U 12. st.

nastaje nekoliko redova na osnovu pravila sv.

Augustina i niz križarskih redova kojima je bio cilj

oslobođenje Svete zemlje od Arapa; hospitalci -

ivanovci, templari, teutonski vitezovi koji su kasnije

sumirani u više simbolični Malteški red.

REDOVI U KAT. CRKVI

13 Potravnik

U 13. st. nastaje nekoliko prosjačkih redova (ispravniji im je

naziv propovjednički, jer im je to bila prvotna namjena), koji se

uključuju u život novoformiranih gradova u Europi i tako tvore

prekretnicu od pustinjačkog na društveni život redovnika - franjevci

1208., dominikanci 1215., karmenićani 1210., augustinski eremiti

1256. U 16. st. nastaju Isusovci 1540., teatinci 1524., barnabiti 1530.

U 18. st. nastaje nekoliko karitativno-prosvjetnih redova: pasionisti

1741., redemptoristi 1732., oratorijanci, lazaristi. U 19. st. salezijanci.

Sve redovnike možemo uglavnom podijeliti u dvije skupine:

monasi (eremite, pustinjaci), koji žive odvojeni jedni od drugih i

od društva, i cenobiti (samostanci) koji žive zajedno i prisutni su u

društvu. No granice između jednih i drugih teško je povući.

Vanjski znak njihova prepoznavanja i razlikovanja jest odjeća.

BENEDIKTINCI lat. Ordo sancti Benedicti, krat. OSB, -

red svetog Benedikta. Najstariji samostanski red u zapadnoj

Crkvi koji je osnovao sv. Benedikt 528. u Monte Cassinu,

odakle se ubrzo raširio po svoj europi. Uz tri uobičajena

zavjeta imaju i četvrti, stabilitas loci - stalnost mjesta, tj. da

će sav život živjeti u jednom samostanu. Geslo im je `Ora

et labora` - moli i radi, čime je sveti Benedikt htio od

lutajućih pustinjaka stvoriti aktivne članove društva.

Njihovi se samostani zovu opatije, na čelu koje stoji opat, a

svaka je opatija samostalna.

KARMELIĆANI: Red koji prema tradiciji vuče podrijetlo

od Ilije proroka. Prvi samostan karmelićana osnovao je

križar Bertold iz Kalabrije na brdu Karmelu u Palestini

1150. po čemu su i dobili ime. Pravilo im je od Crkve

odobreno 1210. i 1226. Pred saracenima bježe na Zapad,

gdje se osobito šire u Francuskoj i Engleskoj. Nakon krize

u XVI. st. sv. Ivan od Križa i sv. Terezija Avilska provode

veliku reformu koja je urodila novim procvatom reda.

Postoji muški i ženski ogranak reda. Odijelo im je smeđe

boje, a sastoji se od habita, škapulara i kukuljice te bijelog

plašta preko svega.

Redovi u katoličkoj crkvi