Umjetnost devetnaestog stoljea u Hrvatskoj_Wiki

Umjetnost 19. stoljea u HrvatskojU austrijskim zemljama (kojima je Hrvatska tada pripadala) je poetkom devetnaestog stoljea obiljeila gradnja u klasicistikom stilu. U Hrvatskoj najistaknutiji arhitekt je bio Bartol Felbinger koji je izmeu ostalog napravio i Gradsku vijenicu u Samoboru (1826.) i dvorac Januevac u okolici Zagreba.

Romantizam je u Hrvatskoj bio sentimentalan, njean i umjeren - slika graanskih vrlina tedljivosti, skromnosti i jednostavnosti. U arhitekturi imamo jednostavne ukrase polukrunih plitkih nia oko prozora, u pokustvu to su blago izvijeni oblici Biedermeier namjetaja, pa ak i u odijevanju prevladavaju haljine od jeftinijih tkanina, ali vedrih boja. Tako nije ni udo da se u Hrvatskoj umjesto velikih reprezentativnih portreta preferiraju minijature.

Historicizam u Hrvatskoj je obiljeen gradnjom tri velika sakralna objekta: monumentalna upna crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku (1898.), neoromanika katedrala u akovu (K. Roesner i F. Schmidt, 1882.) i neogotika pregradnja zagrebake katedrale s pocakljenim krovitem i zvonicima od 105 m (H. Bolle, 1880-1902.). Krajem 19. st. Hermann Boll je u Zagrebu, na gradskom groblju Mirogoju, izgradio pola kilometra duge neorenesansne arkade s dvadeset kupola, to je jedan od najveih projekata europskog Historicizma uope.

Krajem 19. st. Hrvatski gradovi dobivaju znaajno urbanistiko uljepanje: Karlovac svoje renesansne bastione pretvara u perivoj koji uokviruje stari grad (slino Bekom ringu), a primorski gradovi (Trogir, Zadar, Pula, Pag i ibenik) rue svoje zidine i otvaraju se prema moru.

No, svojom veliinom i vanou, istie se revolucionarno urbanistiko rjeenje regulacije zagrebakog Donjeg Grada (velikim dijelom djelo Milana Lenuzzija, 1860-1880). Izmeu najdulje zagrebake ulice Ilice i nove eljeznike pruge podignut je pravilan geometrijski grad s velikim zdanjima javnih i drutvenih namjena od kojih se ljepotom istiu neorenesansna zgrada Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti (F. Schmidt, 1884.), neobarokno Hrvatsko narodno kazalite (H. Helmer i F. Fellner, 1895.), te tada izrazito moderni Umjetniki paviljon (1898.) s montanom konstrukcijom od elika i stakla Hrvatska Kristalna palaa, i na kraju secesijsko remekdjelo Nacionalna i sveuilina knjinica (Lubinski, dovrena tek 1912.). Ovaj urbanistiki plan povezan je nizom perivoja i parkova, uljepanih brojnim fontanama i skulpturama, drvoredima i cvjetnim vrtovima (tzv. zagrebaka zelena potkova) inei Zagreb jedan od prvih gradova koji zadovoljavaju novu misao u Europskoj teoriji umjetnosti o gradu kao umjetnikom djelu.

Historicistiki spomenik koji je saeo sve tri likovne umjetnosti je zgrada biveg Ministarstva bogotovlja i nastave u Zagrebu (H. Bolle 1895.). Uz sobu u pompejanskom stilu i renesansni kabinet, u velikoj neobaroknoj zlatnoj dvorani svoje historicistike zidne kompozicije izveli su: Bela iko-Sesija (Pokrtenje Hrvata i Splitski Sabor), Oton Ivekovi (Susret Kolomana i hrvatskog plemstva), Celestin Medovi (Dolazak Hrvata), Vlaho Bukovac (Franjo Josip u Zagrebu) i reljefe Robert Frange Mihanovi. Zlatna dvorana je postala cjelovit spomenik svog doba, kakvih je malo u Europi.

Realizamu su se pribliili slikari Ferdo Quiqerez, Nikola Mai i kipar Ivan Rendi. Osobit je realizam graanskih portreta Vjekoslava Karasa. Njegovi karakterni likovi izraavaju duh svog doba. Realistini pejzai su vezani za odreeno podneblje, tako su slavonske ume prepoznatljive u djelima osjeke kole, dubrovako podruje u djelima Celestina Medovia, a dalmatinske marine kod Mencija Klementa Crnia.

U kiparstvu je tvrdi realizam Ivana Rendia, pred kraj stoljea Frange Mihanovi oslobodio svojim saetim i secesijski pokrenutim reljefima.

Duh impresionizma iz Pariza donio je Vlaho Bukovac koji je snano utjecao na mlade slikare (ukljuujui autore iz Zlatne dvorane). Nakon to je naslikao sveanu zavjesu u HNK u Zagrebu s temom Hrvatskog Preporoda, i simboliku kompoziciju Hrvatska knjievnost s portretima hrvatskih knjievnika od renesanse do 19. st. u Sveuilinoj itaonici, osniva Drutvo hrvatskih umjetnika (1897.), tzv. zagrebaka arena kola. Osnutkom ovog udruenja zapoela je hrvatska moderna. Na Milenijskoj izlobi u Budimpeti oni su uspjeli zasjeniti sve druge likovne opcije u tadanjoj Austro-Ugarskoj dravi.Izidor Krnjavi

Isidor Krnjavi (Naice, 22. travnja 1845. - Zagreb, 3. veljae 1927.), hrvatski slikar, povjesniar umjetnosti i politiar.

Prvu likovnu poduku dobija u Osijeku, a potom u Beu studira povijest i povijest umjetnosti. Ve u vrijeme studija pie u hrvatskim asopisima filozofsko-estetike lanke. Kao stipendist studirao je slikarstvo na akademiji u Mnchenu, a potom od 1872. do 1877. boravi u Italiji studirajui i kopirajui stare majstore.

Posredovanjem Strossmayera postaje profesor povijesti umjetnosti i arheologije na zagrebakom Sveuilitu. Ve slijedee godine daje poticaj za osnivanje Drutva umjetnosti kojemu je niz godina tajnik i ideolog, a bio je prvi ravnatelj Strossmayerove galerije slika. Pod upravom Drutva, u suradnji s Bolleom, osniva Obrtnu kolu i Obrtni muzej (Muzej za umjetnost i obrt). Zasluan je i za hrvatsku izlobu u Budimpeti. Postavio je i Strossmayerovu zbirku u palai Akademije znanosti i umjetnosti te je postao ravnatelj galerije.

Godine 1884. dolazi u sukob sa Strossmayerom i njegovim pristaama, te ulazi u maaronsku Narodnu stranku putem koje je izabran za narodnog zastupnika. Od 1887. do 1891. studira pravo, postaje predstojnik Odjela za bogotovlje u Khuenovoj vladi, a 1897. vraa se na Sveuilite. ivo je sudjelovao u izgradnji Zagreba - njegovom su inicijativom izgraene mnoge bolnice, knjinice, kole i spomenici te osnovana brojna drutva. Isto tako, financirao je tiskanje udbenika i modernizirao kolstvo.

Slikarstvom se bavio u ranoj mladosti i nakon I. svjetskog rata. Kao likovni kritiar Krnjavi je apriorian s jakim sklonostima prema estetiziranju, historicizmu i tradicionalnosti. 1925. godine objavio je roman Boji vitez, a 1926. i njegov nastavak, Boji sirotan. Preveo je i Danteovu Boanstvenu komediju, a taj je prijevod i sam ilustrirao. Takoer je pisao i pjesme, koje su bile objavljivane u suvremenim asopisima, putopise te memoare.

Slikarstvo 19. stoljea u HrvatskojHugo Conrad von Htzendorf (Darda, oko 1807. - Osijek, 28. veljae 1869.), slikar i likovni pedagog.

Slikarski se kolovao u Beu, formirao se pod utjecajem bekog "zaviajnog pejzaa" te razvio slikarstvo idilinih krajeva, ukljuujui i figuralnu tafelau. Slikao je akvarele, crtee pastira, seljaka, vojnika, ivotinja. Jedan je od najznaajnijih osjekih slikara pejsaista. Izradio je mapu od 42 crtea olovkom i izloio ju 1864. godine na Velikoj gospodarskoj izlobi u Zagrebu. Bio je vrlo uspjean i u voenju slikarske kole.

Dvije slikarske obitelji - Htzendorf i Pfalz - bile su temelj likovne povijesti Osijeka. Osjeka gradska risarska kola otvorena je 1800. godine, a vodili su je obrazovani slikari, koji su sa svojim uenicima utemeljili likovni ivot Osijeka. Uitelji te slikarske kole bili su Antun Mntzberger (1800.-1824.), Franjo Conrad von Htzendorf (1826.-1841.), (1841.-1869.), Ivan Moretti (187?-1873.) te Hugo Conrad von Htzendorf. Svojim djelovanjem ta je kola od Osijeka stvorila jako likovno sredite.

Grad Osijek oduio se Hugu Conradu von Htzendorfu nazvavi jednu od ulica u gradskoj etvrti Gornji grad njegovim imenom i postavivi njegovu bistu, koju je izradio Vanja Radau, u Europskoj aveniji.

Adolf Waldinger (Osijek, 16. lipnja 1843. - Osijek, 7. prosinca 1904.), hrvatski slikar.

Najznaajniji je slikar osjeke sredine 19. stoljea. Podrijetlom iz imune osjeke obitelji. Kod osjekog slikara Huge Conrada von Htzendorfa uio je slikati olovkom i u akvarelu. Od 1862. godine do 1868. pohaao je beku Akademiju lijepih umjetnosti, a u tom vremenu proputovao je Njemakom, Austrijom i Italijom.

U Osijek se vratio 1869. i u potonjih 10 godina radi kao profesor na realnoj gimnaziji. To je i vrijeme njegovog slikarskog vrhunca i grafike majstorije. Nastali likovni opus osigurao mu je karakteristiku neobinog portretiste Slavonije. Umrijet e sam i neshvaen da bi se tek nakon mnogo godina kasnije prepoznala vrijednost njegovog slikarstva.

Vjekoslav Karas (Karlovac, 19. svibnja 1821. - Karlovac, 5. srpnja 1858.), hrvatski slikar

Usavravao se u Italiji. Smatran je zaetnikom novijega hrvatskog slikarstva. Slikao je biblijske prizore i sakralne teme, no osobito je vaan kao portretist. Osim slikanjem, bavio se i skladanjem te je svirao flautu i gitaru. Vratio se u domovinu 1848. i radio u slikarskoj koli u Zagrebu. U Travniku je portretirao Omer-pau Latasa. Nakon neuspjela pokuaja samoubojstva za boravka kod biskupa Strossmayera u akovu, ivot je zavrio u Korani. Slikarsku orijentaciju toga "prvog ilirskog slikara" najbolje pokazuje neorenesansna "Rimljanka s lutnjom". U vrijeme portretiranja Irene Trk, Karas zapada u beznadnu ljubav i depresivnu melankoliju. Bez novaca i razumijevanja 5. srpnja 1858. u rodnom Karlovcu u virovima Korane samoubilaki trai rjeenje oaja i rezignacije. Svojim djelom ostao je nenadmani bljesak na tmurnom nebu hrvatske umjetnosti 19. stoljea.

Nikola Mai (Otoac, 28. studenog 1852. - Zagreb, 4. lipnja 1902.), hrvatski slikar.

Studirao je slikarstvo u Beu, Mnchenu i Parizu, te putovao Italijom (Napulj, Pompeji, Herculanum). U Zagrebu je od 1884. godine bio profesor crtanja, a od 1894. do smrti ravnatelj Strossmayerove galerije. Njegovo slikarstvo moe se okarakterizirati kao idilini akademizam, a glavni motivi su seoske, uglavnom posavske idile i studije obinih ljudi, najee itelja Like i Posavine. Zajedno s J. Vancaem napisao je knjigu o akovakoj katedrali.

Ferdo Quiqerez (Budimpeta, 17. oujka 1845. - Zagreb 12. sijenja 1893.), hrvatski slikar francuskog porijekla

kolovao se u Zagrebu (studirao je osim slikarstva kod Josipa Franje Mckea i pravo), Mnchenu i Veneciji.Vlaho Bukovac (Biagio Faggioni) (Cavtat, 4. srpnja 1855. - Prag, 23. travnja 1922.) jedan je od najveih hrvatskih slikara.Studirao je u Parizu i ondje je djelovao petnaestak godina. Doavi 1893. u Zagreb, postaje sredinja linost umjetnikog i kulturnog ivota grada. Okuplja mlade umjetnike i knjievnike, potie izgradnju ateljea, Umjetnikog paviljona, osniva Drutvo hrvatskih umjetnika i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu.

Od 1903. do smrti ivi u Pragu, gdje je bio profesor na Likovnoj akademiji. Bukovevo djelovanje u Zagrebu obiljeava poetak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Tada radi velike dekorativne kompozicije: "Dubravka", "Gunduliev san" na zastoru u Hrvatskom narodnom kazalitu.

U posljednjoj, prakoj fazi slika i eksperimentira u novousvojenoj poentilistikoj maniri. Bukovac je zaetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naih najplodnijih slikara. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu 19. na 20. stoljee.- 1866. odlazi u Ameriku; radio u Peruu i San Franciscu; poinje se baviti slikarstvom;

Pariz 1876-1893.

- 1876. vraa se u Evropu; otkriva ga dubrovaki pjesnik Medo Puci, savjetuje ga da slavenizira svoje prezime Faggioni u Bukovac i odvodi ga u Pariz: studira na Ecole des Beaux Arts; jo kao ak izlae 1878. na parikom Salonu; do kraja parike faze 1893. stalno je prisutan na Salonu: teme iz crnogorskog ivota i aktovi, pa portreti - izvrsno svladan zanat, vjeta modelacija; portretima brzo stjee velik ugled; razvija se i u plenerizmu: Pejza s Montmartrea, 1882.

Dalmacija 1884-1885.

- prijelomni trenutak je boravak u Dalmaciji 1884-85. - portreti tamnog kolorita i studije uz obalu mora;

naputa tamnu paletu - svijetla paleta, meki potezi kista;

Zagreb 1893-1898.

- 1893-1898. dolazi u Zagreb, na nagovor Rakog; radom u pleneru djeluje na mladu generaciju (iko, Ivekovi, Tiov, Kovaevi, Medovi), zaotrava odnose s Krnjavim;

- kompozicije velikih formata: Gunduliev san, Dubravka, Hrvatski preporod (zastor - izvrstan portretist, obavio je i nekoliko najveih slikarskih zadataka toga doba - sveanu zavjesu u HNK s temom Preporoda i simboliku kompoziciju 'Hrvatska knjievnost' s portretima knjievnika od renesanse do 19. st. u velikoj itaonici Sveuiline knjinice)

- meki slobodni potezi kista, svijetla ljestvica boja s prozranim obojenim sjenama - radi brojne portrete Zagrepana; izlae u sklopu zagrebake arene kole, na Biennalu, na izlobi Secesije u Beu (svrstan meu najbolje portretiste svoga vremena); osniva Drutvo hrvatskih umjetnika; nakon Salona povlai se u Cavtat;

Cavtat

- 1898-1902. eksperimentira s novim tehnikim i koloristikim izraajnim sredstvima; svijetli portreti i pejzai intenzivnih boja, u duhu secesije slika Dantea na obali i Raj

Be

-1902. odlazi u Be

Prag

-1903-1922. Prag

- tamo je profesor na Akademiji; povlai se iz javnog ivota - samo pedagoki rad;

- poentilistika manira (ali ne iste, ve mijeane boje), rafinirana skala boja, trai vibrirajuu atmosferu lika i ambijenta;

- fasciniran suptilnim nijansama ljudske figure i puti, slika aktove, portrete, figure u interijeru; Bukovev stav prema impresionizmu: svijetla paleta, atmosfera, za njega je impresionizam tek sredstvo reprodukcije - time nije zahvaena sama bit impresionizmaCelestin Medovi (Kuna na Peljecu, 17. studenog 1857. - Sarajevo, 20. sijenja 1920.), hrvatski slikar.

U mladosti se zaredio i poeo pripremati za sveeniki poziv u franjevakom samostanu Male brae u Dubrovniku. Ubrzo je zahvaljujui otkrivenom talentu za slikarstvo poslan u Rim na usavravanje. Studij slikarstva nastavio je na Akademiji u Mnchenu gdje je prihvatio utjecaj dekorativnog povijesnog slikarstva odnosno kompoziciju, izraajni stil i skalu boja akademskog slikarstva s kraja 19. stoljea. U izradi portreta i likova svetaca dostigao je visoku kvalitetu realistike interpretacije. Nakon kraeg boravka u Dubrovniku i zatraene sekularizacije, odlazi u Zagreb i pridruuje se krugu oko uglednog dubrovakog slikara Vlahe Bukovca. Pod njegovim utjecajem je naslikao velike povijesne kompozicije u zgradi Odjela za bogotovlje i nastavu u Opatikoj 10 u Zagrebu (danas zgrada Hrvatskog instituta za povijest). Celestin Medovi je uz Bukovca najistaknutiji likovni umjetnik u prvoj generaciji slikara hrvatske moderne

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Nijemci su spalili Kunu i tada je izgorjela njegova kua s vrijednim slikama.- pejzaist - dubrovako podruje,

- 1880-1886. koluje se za slikara u Rimu;

- 1888-1893. koluje se u Minhenu u duhu dekorativnog historijskog slikarstva K. Pilotyja;

- 1895-1907. boravi u Zagrebu, djeluje u krugu zagrebake arene kole Vlahe Bukovca pod ijim utjecajem mijenja stil > sve svjetlija paleta, esto otvorene boje;

- slika oltarne slike (Krievci, Poega, Bjelovar), portrete, anr te velike povijesne kompozicije Splitski sabor, Dolazak Hrvata, Zaruke kralja Zvonimira, Krunjenje kralja Ladislava Napuljskog, po narudbi I. Krnjavoga u Odjelu za bogotovlje nastavu, Opatika 10 - tu su mu najbolji detalji, ali suprotno tome, - u religijskim slikama znao je krajnjom jednostavnou naslikati izraajne likove svetaca;

- poslije 1898. slika portrete;

- do 1907. narudbama vlade vezan je za Zagreb;

- izlae sa hrvatskim umjetnicima na brojnim izlobama u zemlji i inozemstvu;

- 1907-1912. - definitivno naputa Zagreb i povlai se na Peljeac; slika u pleneru krajolike i marine koristei novi kolorit i poentilistiku tehniku slikanja;

- naputa slikanje detalja s poetka stoljea;

- oko 1905. gusti impasto i impulsivni udarci;

- oko 1907. prevladava nova tehnika manira sitno crtkanog poentilizma;

- 1908-1912. rano peljeko razdoblje - pejzai veih dimenzija; poentilizam je grafiki discipliniran;

- 1914-1918. kasno peljeko razdoblje - manja impresionistika platna; udarci su postali rastoeni djelii boje;

- 1912-1914. Be - ne donosi promjene; 1913, u Beu je imao samostalnu izlobu, vraa se na Peljeac;

- uz Bukovca, najvanija linost u prvoj generaciji hrvatskih slikara;

-prvi je uoio znaenje primorskog pejzaa i njegovao je pejza kao samostalnu vrstu slikarstva;

paleta mu se pod utjecajem Bukovca zaarenila i postala ivlja, mada nikad ne nalazi ono svjetlo;

u religioznim slikama po shvaanju je daleko nad Bukovcem; prestie ga u izraavanju duevnosti; Bukovac nastoji pojaati vanjtinu, a Medovi vie ide za izrazomFerdo Kovaevi (Zagreb, 10. travnja 1870. - Zagreb, 1. rujna 1927.), hrvatski slikar

U Zagrebu je sudjelovao u dekoriranju zgrade Odjela za bogotovanje i nastavu te Sveuiline i nacionalne biblioteke. Suosniva je Drutva hrvatskih umjetnika. S Bukovevim krugom je izlagao u Zagrebu 1894. i 1898. godina na Hrvatskom salonu , te u Parizu, Pragu, Beogradu i Sofiji. Sudjelovao je na izlobama Lade i Hrvatskoga drutva umjetnosti.- radi intimne pejzae Zagreba, predjele uz obale Save; jednostavne teme, manje dekorativan, slika panjake, tihe kutke vrtova; najjaa strana - svjei pejzai sa Save

Bela iko Sesija (Osijek, 27. sijenja 1864. 1931.), hrvatski slikar, jedan od osnivaa Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.- najzanimljivija pojava kruga zagrebake kole;

- temama bjei iz stvarnosti i priklanja se sadraju Biblije, mitologiji i povijesti;

- studira u Beu; specijalizira povijesno slikarstvo;

- 1892. sudjeluje u dekoriranju interijera palae Odjela za bogotovlje i nastavu (pet klasicistikih slika),

- kompozicije na teme iz klasine starine: Judita i Holoferno, 1892.

- Napulj 1893-94.: niz pleneristikih pejzaa; teme iz kranske, egipatske i klasine mitologije; slike interpretira kao simbole ivota i njegovih pojava ljubavi, smrti; po povratku u Zagreb, surauje s Bukovcem;

- faza 1895-96. Zagreb

majstor psiholokih portreta, pleneristikih pejzaa, povijesnih prikaza i prizora iz knjievnosti;

ciklus motiva starih hrvatskih gradina za milenijsku izlobu u Budimpeti, 1896.

- kompozicije na teme iz Homerove Odiseje,

- ciklus kompozicija za Odjel za bogotovlje i nastavu (Dante pred istilitem, Walpurgina no, 1898.) -

koncipirane simbolistiki, kao likovni izraz odreene ideje; svoj specifini divizionizam razrauje na slikama Atena i Psiha, 1898. i Justi i Pauli, 1899; teme iz Homera, Shakespearea, Dantea i Goethea - koncipirane simbolistiki, kao likovni izraz odreene ideje; pokazuju razvoj od tonskih rjeenja do kolorizma i uvoenja poentilistike tehnike; potresno simbolistiko djelo tog razdoblja je Pieta, 1897., dok ciklus Innocentia, 1899. oznaava usvajanje secesijske stilistike; u okviru prve hrvatske secesije preuzima ulogu intelektualnog voe mlae generacije slikara;

- on je izraziti simbolist 90-tih;

- 1902. s Auerom odlazi u SAD, a poslije povratka u Zagreb, sa Crniem 1903. otvara slikarsku kolu - u akademskom radu primjenjuje metode akademskog realizma;

- 1902-1920. ciklus Apokalipsa

- opsesija mu je motiv Salome, repliciran u 18 varijanti; esti su mu i prikazi enskog akta pod raznim imenima; radi i portrete po fotografskom predloku; ak i pejzae slika prema fotografijama, u elji za to egzaktnijom obradom motiva

- Pokrtenje Hrvata - iroko tretiranje secesijskog slikarstva u Hrvatskoj

Oton Ivekovi (Klanjec, 17. travnja 1869. - Zagreb[nedostaje izvor], 4. srpnja 1939.), hrvatski slikar.

Jo u vrijeme naukovanja kod Hafnera, Quiquereza i Klausena u Zagrebu, a potom u Beu i Mnchenu, specijalizirao se za povjesno slikarstvo. Putovao je po domovini, Italiji, Njemakoj i Americi, te radio i u ateljeu Vlahe Bukovca. Za vrijeme Prvog svjetskog rata slikao je na bojitima, a potkraj ivota povukao se u dvorac Veliki Tabor.

Ivekovievo je slikarstvo akademsko, ali i puno domoljubnoga romantikog zanosa. Uz povijesne radove koji su i najpopularniji, primjerice "Dolazak Hrvata na more", najkvalitetniji su mu radovi neposredne i svjee skice estih putovanja po Lici, Dalmaciji i Bosni. Djelovao je i kao ilustrator knjiga. Za zagrebako kazalite izraivao je nacrte povijesnih kostima, te pisao o kostimografiji. Bavio se i publicistikom, piui uspomene i putopise u kojima se oituje njegov polemiki duh.- studirao u Zagrebu kod Quiquereza, Beu i Minhenu;

- od 1908. predaje na Umjetnikoj akademiji i predsjednik je jugoslavenskog umjetnikog drutva Lado; lan je Zagrebake arene kole; specijalizirao se za povijesno slikarstvo, ali ta djela su konvencionalna, teatralna i isforsirano deskriptivna;

- najznaajniji autor ranije faze historijskog slikarstva u Hrvatskoj;

- slikao je niz prizora iz sudbine obitelji Zrinski i Frankopan; najkvalitetniji su mu radovi skice i akvareli malog formata; njegova uenica je Nasta RojcMenci Klement Crni (Bruck an Mur, Austrija, 3. travnja 1865. - Zagreb, 9. studenog 1930), hrvatski slikar i grafiar

Prvi je u hrvatskoj umjetnosti slikao marine, a zaetnik je i moderne hrvatske grafike. Radio je uglavnom bakropise. U poetku je pod utjecajem realizma muenchenske kole, a zatim pod utjecajem "arene zagrebake kole". Ilustrirao je niz knjiga, radio scenografiju i plakete te crtao karikature. Oslikao je ikonostas u pravoslavnoj crkvi sv. Trojice u Bjelovaru.- u grafici, koja se tek po. stoljea razvija u samostalan umj. izraz, simbolistiki se ugoaji javljaju kod Mencija Klementa Crnia (Suton, 1900.);

- studira u Beu i Minhenu;

- 1903. s ikoem otvara privatnu slikarsku kolu > ALU;

- prvi je u hrvatskom slikarstvu poeo slikati marine, a s njim zapoinje i razvoj moderne hrvatske grafike; pod utjecajem zagrebake arene kole paleta mu postaje otvorenija, namaz pastozniji;

- najvie slika Hrvatsko primorje, Istru i okolicu Novog Vinodolskog;

dojam titranja zraka i nedogledne daljine postie zagasitijim bojama u tonovima i tankim namazima kista

- grafika mu je znaajnija od slikarskog opusa, jer je prvi kolovani grafiar u nas koji je postigao evropsku razinu (kod njega su grafiku uili Krizman, Babi, Krulin);

- radi uglavnom bakropis, jer mu to omoguava tonsko rjeavanje;

- radi reprezentativne pejzae, ton vaniji od boje, bitan kontrast svjetlo - sjena;Tomislav Krizman (Orlovac kraj Karlovca, 21. srpnja 1882. - Zagreb, 24. listopada 1955.), hrvatski - slikar, grafiar zaetnik hrvatskoga umjetnikog obrta i dizajna, scenograf i pedagog te pokreta mnogobrojnih kulturnih zbivanja u Hrvatskoj poetkom XX stoljea.

Jo za vrijeme studija na Trgovakoj akademiji u Zagrebu, privatno ui crtanje i slikarstvo kod Bele ikoa-Sesije, Auera i Menci Clementa Crnia. Zatim odlazi na studij u Be, kola za umjetnost i obrt (F. Myerbach), Akademija (William Unger). Krizman je ostao u Beu deset godina, ovo razdoblje (1902.1911.) bilo je najvanije doba Krizmanova umjetnikog razvoja, formirao se u krugovima beke avangardne umjetnike elite (secesije). Prihvatio je njihove ideje i sudjelovao na njihovim skupnim izlobama u; Hagenbundu, Jungbundu, Knstlerhausu i Secesiji.

Od 1912. godine radi u Zagrebu - najprije kao nastavnik u Obrtnoj koli, a od 1922. godine, dobija mjesto na Likovnoj akademiji (odjel grafike). Iako je slikao u ulju i temperi, ostat e trajno zapamen njegov izuzetan grafiki opus. Uz brojne samostalne listove izdao je i nekoliko grafikih mapa. Volio je putovati, i to prenijeti na grafiki list, tako nastaju njegove vedute; Bea, Hrvatskog zagorja, Bosne i Dalmacije. Osobito ga privlai tada mistini i neobini orijent Bosna, Hercegovina, Kosovo i Makedonija su mjesta Krizmanovih putovanja, na kojima nastaje nekoliko grafikih mapa punih snanih emocija i neobinih vizura. Njegovi porterti za pamenje ostat e; Mary Delvard, Portret djevojice, Autoportret, Metrovi i brat Hinko. Svoje znanje iz grafikih tehnika, iznio je u knjizi; O grafikim vjetinama, 1952. godine. Izlagao je u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu, Beu, Parizu, Rimu. Opremao je knjige, asopise, radio je kao kostimograf i scenograf ( opere, drame). Jedan je od osnivaa Drutva Meduli (1908.), i Proljetnog salona (1916).- najistaknutiji predstavnik secesije, ije litografije u boji (Alegorija jeseni, 1904.) i bakropisi pripadaju dekorativnoj struji secesije pod vidljivim utjecajem japanskih drvoreza;

- plonost, linearizam, simbolizam; portreti, pejzai, figuralne kompozicije; narodni ornamentalni motivi;

Mirko Raki (Novi Marof, 1879. - Split, 1982.), slikar.

Nakon Uiteljske kole u Zagrebu (1898.) pohaao je privatnu umjetniku kolu H. Strehblowa u Beu (1901.-1903.), potom Akademiju u Pragu kod V. Bukovca (1903.-1905.) i Beu kod W. Ungera (1906.). ivio je u Mnchenu (1907.- 1914.). Poslije kraeg boravka u Rimu (1914.) nastanio se u enevi (1915.-1920.). Od 1920. ivio je u Zagrebu, a od 1980. u Splitu.

Prvo (i najvitalnije) razdoblje boravi izvan domovine, ali je u stalnom kontaktu i s Isom Krnjavijem i s krugom oko Ivana Metrovia (i tada radi u duhu secesijskih kretanja Bea i Mnchena). Najvaniji skup djela, po kojima je postao poznat, vezan je uz Danteovu Boansku komediju (tim se motivima bavio od poetka pa gotovo do kraja svog radnog vijeka).

Istaknuti je lan drutva Meduli i sudjeluje na njegovim izlobama. Neki su crtei zastupljeni u bibliofilskom izdanju "Boanske komedije" otisnute 1934. godine u nakladi Instituta grafikih umjetnosti iz Bergama. Retrospektivna izloba mu je prireena u Zagrebu 1970.- akademije u Pragu i Beu; ivio u Mnchenu, Rimu i enevi;

- od 1920. u Zagrebu i od 1980. u Splitu;

- prvo i najvitalnije razdoblje: oko Krnjavog i Metrovia;

- simbolizam ranije faze: grupa djela tipine simbolistike tematike, obuhvaa ciklus motiva Danteove

Boanstvene komedije; velike kompozicije jakih svjetlosnih kontrasta i koloristikih efekata u kojima ope teme smjenjuju motivi iz Dantea: Pred vratima smrti, Grad Dis, Prijelaz preko Aheronta; slike u velikoj itaonici NSB-a; pripada uoj jezgri grupe Meduli, 1908. (ideologija jugoslavenskog nacionalizma) s jedne strane tei simbolizmu (ciklus Danteove Komedije), s druge strane tei ideologiziranom monumentalizmu (ciklus slika iz ivota Kraljevia Marka);

naslikao jednu od prvih slika s temom zrakoplovstva; za veliku itaonicu NSB-a, kao simbol moderne tehnike, prikazao avijatiara pred avionom (1912/13);

- 'Austrougarska monarhija', 1916. - antologijska slika; secesijsku dekorativnost prevodi u snaan izraz i izuzetno matovito stvara likovni simbol bez knjievnih natruha: na praznom sivom polju stisnuto tijelo u austro-ugarskoj vojnikoj odori s opancima na nogama, iza kojeg leluja crno-uta zmija - boje austrijske zastave; za vrijeme Prvog svj. rata sudjelovao je na internacionalnim izlobama jugoslavenskog slikarstva;

- 1921. u Umjetnikom paviljonu njegova prva kolektivna izloba na kojoj je izloio i Kosovku djevojku i Majku Jugovia;

- zidno slikarstvo: slike u crkvi sv. Petra i Pavla, Osijek, 1938.

Slava Rakaj (Ozalj, 2. sijenja 1877. - Stenjevac, Zagreb, 29. oujka 1906.), hrvatska slikarica

Njeni akvareli predstavljaju najvii domet hrvatskog akvarelnog slikarstva krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Od roenja gluhonijema, osnovnu i srednju kolu zavrila je u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beu. U slikanje ju je povremeno upuivao Bela iko Sesija, no u biti je bila samouka. Od svih naih slikara koji su se prije nje bavili akvarelom, imala je najvie osjeaja za omjer pigmenta i vode u akvarelnom postupku. Stoga njezin akvarel, fluidan i lak, predstavlja upravo primjer idealnog akvarela, a jednako su lepravo uvjerljivi i njezini pasteli. U umjetnikom stvaralatvu Slave Rakaj mogu se uoiti dvije faze. U prvoj crte i boja izraz su iste opservacije kristalno jasan doivljaj ljepote prirode. U drugoj slikarskoj fazi, Slavini radovi su najprije izraz impresije, i u tom raspoloenju nastaju njezina najbolja djela akvareli "Kruke", "Suncokreti", "Potonice", s transparentnom pozadinom. Opet se vraa motivima u prirodi. Tada nastaje jedan cijeli ciklus pod nazivom "Lopoi" najpoznatiji Slavini radovi pod dojmom slikovitog jezera u zagrebakom botanikom vrtu.

Nedugo prije duevnog poremeaja, Slava je naslikala i svoj poznati "Autoportret", a nakon toga njezini radovi postaju sve vie izraz ekspresije, mjeavina vizualnog i fantastinog, da bi napokon u samoj duevoj bolesti 1902. poela slikati potpuno halucinantno.

Godine 1898. sudjelovala je na izlobi Drutva hrvatskih umjetnika u Zagrebu, a pod kraj 1899. i poetkom 1900. izlagala je u Petrogradu, te 1902. u Zagrebu na izlobi Drutva umjetnosti. Umrla je u bolnici u Stenjevcu i pokopana na bolnikom groblju koje je u meuvremenu zaputeno, pa je grob nesretne gluhonijeme slikarice preseljen kraj crkve Sv.Vida u Ozlju.Nasta Rojc (Bjelovar, 6. studenog 1883. - Zagreb, 6. studenog 1964.), hrvatska slikarica.

Studij slikarstva poela je privatno u Zagrebu kod Otona Ivekovia te nastavila u Beu na "Kunstschule fr Frauen und Mdchen". Potom odlazi u Mnchen, gdje se druila sa slikarom Miroslavom Kraljeviem. Studij zavrava u Beu. Nakon povratka u Zagreb, ponovno radi u Ivekovievu ateljeu. Od 1918. godine u slikarstvu Naste Rojc prevladavaju portreti, do tada je uglavnom slikala prirodu. Isidor Krnjavi smatrao je, da se ovu slikaricu nepravedno zanemaruje. Nabavio je njenu sliku "Autoportret s pukom" za galeriju Drutva umjetnosti 1911. godine. Zajednikom inicijativom Naste i Line Crni-Vivant, u Zagrebu je osnovan Klub likovnih umjetnica 1920. godine u kojem je Nasta bila meu najaktivnijima. Godine 1923.putuje u Englesku i kotsku gdje je pola potraiti zdravlje zbog teke bolesti. Vratila se nakon dvije godine boljeg zdravlja i s mnotvom slika engleskih krajolika.

U sklopu Gradskog muzeja u Bjelovaru, nalazi se Galerija Naste Rojc.

Emanuel Vidovi (Split, 24. prosinca 1870. - Split, 1. lipnja 1953.), hrvatski slikar.

Sa sedamnaest godina upisuje se na Akademiju u Veneciji, ali je naputa i slika vedute kanala, lagune i motive iz Chioggie. Djeluje i u Milanu, a od 1898. je nastavnik u Splitu. Po povratku u domovinu slika motive Splita i Trogira kojima dominira tamni, sjetni ugoaj. Bogatim nijansama polutonova ostvaruje toplo ozraje starinskih prostora. Tako na platno prenosi i intimu svoje sobe i ateljea sa starinskim pokustvom i knjigama, zatim polumranu unutranjost splitskih i trogirskih crkvi i niz mrtvih priroda sa starim urama, lutkama i konjiima i smirenu harmoniju mrtvih priroda s voem, cvijeem, ribama i rakovima.

- pod utjecajem Segantinija (studira u Italiji) - tada radi tehnikom divizionizma; brojne vedute i pejzai

- 1895. vraa se u Split i tu se drui sa slikarima i knjievnicima; tada radi skice i studije u prirodi, otvorene boje;

- kada te motive kasnije u ateljeu prenosi na velika platna, dodaje im maglenu i polumranu atmosferu;

- u Splitu je udaljen od suvremenih tokova evropskog slikarstva; atmosfera na njegovim platnima postaje sve tamnija, ipak vidi se posebna snaga i osebujnost;

- 1908. jedan od utemeljitelja grupe Meduli; gotovo monokromna platna u kojima je motiv sveden na lirski i simbolistiki ugoaj: Angelus, 1908.; Ribarske lae u Chioggi;

- od 30-tih radi i mrtve prirode;

- 40-te - slike u trogirskoj katedrali;

- zadnje razdoblje mu je i najkvalitetnije razdoblje stvaranja> sanjivi, magleni lirizam;

- oznaio je prekretnicu novije umj. 20. st. te odredio nove smjernice:

- razbijanje akademskih shema - slobodno likovno miljenje

- otvoren rukopis - ostavlja 'slobodno', nedovreno

- jedna boja i njene tonske promjene; grafika:

Joso Buan (Sisak 1878. - Zagreb 1936.)

Joso Buan roen je 21. rujna 1878. godine u Sisku. Slikarstvo je uio na Obrtnoj koli u Zagrebu, kasnije u Beu, Njemakoj i Italiji.

Slikao je motive iz seljakog ivota, te realistine portrete. Njegovo slikarstvo se odlikuje arenilom narodnih nonji iz raznih naih krajeva, veinom iz okolice Zagreba i iz Posavine. Slike su mu anegdotne i dopadljive, kvalitativno su uspjelije one manjeg formata, nego velike komopozicije.

Njegova djela nalaze su u brojnim privatnim zbirkama i galerijama, izmeu ostalog i u Modernoj galeriji u Zagrebu.

Joso Buan umro je 1. kolovoza 1936. godine u Zagrebu.

- bavi se seljakim genreom; hrvatski realizam; seoski motivi Slavonije i okolice Zagreba;

bogatstvo boje, uljepani likovi, cijenjen vie zbog teme nego zbog umj. Vrijednosti

ZAGREBAKA ARENA KOLA

- ime su joj dali kritiari;

- bez naroitog ideolokog programa; bez jedinstvene kulturne orijentacije;

- jedna od odlika - uljepani realizam;

- zaetnik kole je VLAHO BUKOVAC:

- on 70-tih studira u Parizu kod Cabanela - predvodnik francuskog akademizma; u poetku mu je paleta tamna; njegova slika'Crnogorka' dobiva priznanje;

- 80-tih usvaja 'impresionizam' ('Mlada patricijka') - poinje slikati u plein-airu, posvjetljuje paletu, potez mu postaje slobodniji i meki, ali forma je i dalje akademska;

- 1893. dolazi u Zagreb - slika 'svijetlim arenim' bojama - time utjee na niz naih slikara: FRANGE, IVAN TIOV, FERDO KOVAEVI, OTON IVEKOVI, JOSO BUAN, MATO CELESTIN MEDOVI, MENCI KLEMENT CRNI, SLAVA RAKAJ, NASTA ROJC, ROBERT AUER

- kod prvog zajednikog nastupa 1898. nazvali arena kola;

- prva povezana umjetnika tvorevina kod nas;

- rade u plein-airu, koriste svijetlu paletu boja, akademske formeSECESIJA

- poetak secesije u slikarstvu naznauje skupina mladih umjetnika izlobom Hrvatski salon u

Umjetnikom paviljonu u Zagrebu 1898.;

- 1898. dovrena gradnja Umjetnikog paviljona; izlobeni prostor sveano otvoren 15. prosinca izlobom Hrvatski salon, 1898.; izlobu priredilo Drutvo hrvatskih umjetnika, nakon to se grupa mladih umjetnika okupljena oko Vlahe Bukovca (Robert Frange-Mihanovi, Rudolf Valdec), otcijepila od Drutva umjetnosti Ise Krnjavog; uz podrku alskog i Demana, ustali protiv tradicionalnih akademskih ablona, traei punu individualnost i slobodu umjetnikog izriaja; ta izloba prva manifestacija hrvatske umjetnosti moderne: izlau kipari Robert Frange-Mihanovi i Rudolf Valdec, slikari Robert Auer, Ivan Bauer, Vlaho Bukovac, Menci Klement Crni, Bela iko-Sesija, Oton Ivekovi, Ferdo Kovaevi, Slava Rakaj te s nacrtima okvira za Bukovev Portret Vranicanija

mladi student arhitektureViktor Kovai; raznolikost motiva: od tradicionalnih portreta, mrtvih priroda, pejzaa, do alegorije; borba likovnih umjetnika za afirmaciju dio je opeg pokreta hrvatske moderne, iji zamah traje 1897-1903.; pojavljuju se prvi programski tekstovi koji teorijski odreuju novu umjetnost (Demanov uvodnik u asopisu Mladost, 1898.) te nastaju prva ostvarenja modernog stila (oprema asopisa Vijenac); djelomino preuzimaju estetske norme iz beke i minhenske secesije u nastojanju da se uklope u nove struje likovnog stvaranja; 1904. Prva jugoslavenska umjetnika izloba u Beogradu (Hrvatska tada u sastavu Austro-ugarske, pa se i umjetnici nastoje oduprijeti pokuajima maarizacije, povezujui se s ostalim junoslavenskim narodima, jer su smatrali da e tako lake postii osloboenje od Monarhije i nacionalno osamostaljenje); 1905. osnivaju Savez junoslavenskih umjetnika 'Lado', ali ve na prvoj izlobi u Sofiji otcjepljuje se skupina mladih hrvatskih umjetnika iz Dalmacije pod vodstvom Emanuela Vidovia te u Splitu 1908. osnivaju Drutvo Meduli;

- nova strujanja = dolaskom Bukovca u Zagreb, 1893.

- prvi zajedniki nastup hrvatskih umjetnika na jednoj meunarodnoj smotri - milenijska izloba u

Budimpeti 1896.; Bukovac, iko i Frange zahtijevali posebni izlobeni paviljon; Ivo Mallin po dunosti tajnika Drutva umjetnosti predvodio Odbor za milenijsku izlobu - dobili paviljon; Bukovac: 33 djela izloena; otvorena pleneristika paleta > zagrebaka arena kola (nakon to se vratio iz Pariza, Bukovac utjecao na mlade slikare da sumorne boje realizma zamijene svjeinom i svjetlou evropskog impresionizma, pa e se krug mladih umjetnika oko njega prozvati arenom zagrebakom kolom); intimistiki izraz, slobodna impresija u prikazivanju realiteta - simbolizam (>iko)

- u djelima umjetnika Salona uoava se nov nain oblikovanja, ali se secesija u njima u prvom redu oituje u idealistikom otklonu od stvarnosti u motivu, najee nadahnutu literaturom i mitom, koji simbolizira subjektivne osjeaje i iracionalno;

- 1898. izlazi i secesijski opremljen 15. broj asopisa Vijenac; usmjeren u prvom redu na tumaenje pojava nove umjetnosti u Beu, glavni-teorijsko promidbeni spis Pilarova studija Secesija obuhvaa saete teorije mladih umjetnika: sloboda umjetnikog stvaranja, pojednostavnjenje vanjskog oblika i obogaenje sadraja umjetnosti, ukidanje razlike izmeu tzv. visoke i primjenjene umjetnosti te sinteza lik. oblikovanja (gesamtkunstwerk) uz zahtjev da umjetnost treba rairiti u sve slojeve naroda;

Grupa Meduli, Split, 1908-1919.

- grupu osniva Metrovi 1908. u Splitu - time se simboliki prekida iskljuivost Zagreba kao likovnog centra

- ideja junoslavenstva

- traenje nacionalnog likovnog izraza

- osloboenje hrvatske umjetnosti od stranih utjecaja

- elementi folklora i beke secesije

- inspiraciju trae u epskim narodnim pjesmama i nacionalnom mitu;

- grupa je snano djelovala na razvoj hrvatske umjetnosti;

- izlobe:

- zaslugom Emanuela Vidovia organizirana je u Splitu 1908. prva dalmatinska umjetnika izloba, a krajem 1909. u Ljubljani - sudjeluje dvadesetak umjetnika iz Dalmacije;

- 1910. u Zagrebu, pod geslom 'Nejunakom vremenu u prkos' - pokreu zamrli likovni ivot;

simbol tog naglaenog monumentalizma je plakat to ga je izradio Mirko Raki, s nadnaravno krupnim konjem i nadljudski miiavim konjanikom - izlau 'Ciklus Kraljevia Marka' (Kosovski ciklus) na kojem rade Metrovi, Raki, Krizman; izlagali i Slovenci, Srbi i esi;

- 1911. Rim

- 1919. Split (posljednja izloba)

- ostali lanovi: EMANUEL VIDOVI, MIRKO RAKI, TOMISLAV KRIZMAN

Kiparstvo 19. stoljea u HrvatskojIvan Rendi (Imotski, 27. kolovoza 1849. - 29. lipnja 1932.), hrvatski kipar.

Kiparstvom se poinje baviti ve u ranoj mladosti zahvaljujui kamenoklesarskoj tradiciji na otoku Brau gdje je proveo djetinjstvo. Likovnu akademiju zavrio je u Veneciji 1871., a potom se nekoliko godina usavravao u kiparskim ateljeima firentinskih majstora. Kasnije je uglavnom ivio i djelovao u Trstu gdje je i nastao najvei broj njegovih djela. U domovini je najvie izlagao u Zagrebu i Splitu.

Prvi je znaajni i umjetniki obrazovani hrvatski kipar. Radio je u realistikom stilu s elementima naturalizma, osobito u obradi detalja. Oko 1900. prihvaa secesijski stil, nastojei mu folklornim motivima dati osobno i nacionalno obiljeje. Rendi je izradio oko 200 kipova. Najpoznatiji su njegovi javni spomenici podignuti u ast hrvatskih velikana koje nalazimo po itavoj Hrvatskoj, na primjer: poprsja hrvatskih velikana Medulia, Klovia, Krste Frankopana, Nikole Juriia i Augusta enoe na zagrebakom Zrinjevcu, zatim spomenik Petru Preradoviu u Zagrebu i Andriji Kaiu Mioiu u Makarskoj, na temelju kojeg je postavljen jednak kip u Zagrebu te Ljudevitu Gaju u Krapini.

Od 1921. ivi u Supetru, gdje je uzalud nastojao osnovati kolu za umjetniku klesariju. Oduzimanje narudbe Petrinovieva mauzoleja u Supetru, djela to ga je smatrao ivotnim, zadao mu je teak udarac. ivio je do smrti u potpunoj bijedi.

Zbog svoje potpore hrvatskom preporodu, bio je nerijetkom i meta napadima talijanaa i talijanskih ekspanzionista, pogotovo dok je radio u Trstu.

Robert Frange-Mihanovi (Srijemska Mitrovica, 2. listopada 1872. - Zagreb, 12. sijenja 1940.), hrvatski kipar

Zavrio je Obrtnu kolu u Zagrebu 1889., kolovanje nastavio u Beu na Umjetniko-obrtnoj koli 1889.-94., potom na Umjetnikoj akademiji 1894/95. Usavravao se u Parizu 1900/01. gdje se druio s A. Rodinom i M. Rossom. Bio je nastavnik na Obrtnoj koli u Zagrebu 1895.-1907. i profesor kiparstva na Umjetnikoj akademiji. Jedan je od pokretaa i organizatora likovnog ivota u Zagrebu na prijelazu iz XIX. na XX. stoljee. Sudjelovao je u osnutku Drutva hrvatskih umjetnika (1897.), udruenja Lada (1904.) i Umjetnike akademije (1907.), uz koju je utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevae. Bio je lan JAZU, Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu. Uz R. Valdeca utemeljitelj modernog hrvatskog kiparstva.

Djela: "Drvosjea" iz 1910. godine na zgradi Gliptoteke HAZU, "Baki Hrvati", spomenik na grobu Petra arevia, Mirogoj, Zagreb.

Frangeove medalje i plakete s figuralnim i animalistikim motivima (Bik Herkul , 1899. i Puran , 1904.; Vinogradari, 1900. i Kopa, 1906.) oznaili su poetak hrvatskog medaljatstva. Oblikovao je sitnu plastiku (Stidljivost, 1902.; Bijeg u Egipat, 1906., Otmica Europe, 1907.), portrete (V. Lisinski, 1895.), poprsja (Antum Mihanovi, 1908., Klanjec; Antun i Stjepan Radi, 1936., Trebarjevo). Godine 1897. za Osijek je izradio spomenik palim vojnicima okevieve 78. pukovnije - Umirueg ratnika, koji je uz kompoziciju Filozofija iz 1897. (u zgradi Odjela za bogotovlje i nastavu u Opatikoj ulici br. 10 u Zagrebu) najraniji primjer impresionizma u hrvatskom kiparstvu.

Najmonumentalnije Frangeovo djelo je konjaniki spomenik Kralj Tomislav 1928.-38. (postavljen 1947. u Zagrebu). Godine 1925. utemeljeno je Drutvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu, koji su kiparu povjerili izradu spomenika. Kipar je 1930. izradio sadreni model, 1933./34. spomenik je saliven u bronci, a postolje za spomenik napravljeno je 1940. godine i tijekom ratnih godina postavljeno ispred eljeznikog kolodvora. Spomenik je postavljen 1947. godine ali bez Frangeevih reljefa na postolju i bez grba, to je bilo ispravljeno 1991. godine.[1]

Izveo je i nadgrobne spomenike na groblju u Varadinu (Spomenik smrti na grobnici obitelji Leitner, 1906.) i Mirogoju (Radnik na grobnici obitelji Muller, 1935.). Radio arhit. figuralnu plastiku na zagrebakim zgradama (reljefi Filozofija, Teologija, Medicina i Frustracija, 1912., na bivoj zgradi Nacionalne i sveuiline knjinice danas zgrada Hrvatskog dravnog arhiva, Maruliev trg; Rad i Zdravlje, 1927. na zgradi u Mihanovievoj ulici br. 3). U svojem razvoju preao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, tj. najranijih primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realistikoj modelaciji lika. Bavio se umjetnikim obrtom.

Rudolf Valdec (Krapina, 8. oujka 1872. - Zagreb, 1. veljae 1929.), hrvatski kipar.

Uio je na Obrtnikoj koli u Zagrebu, radio kod A. Kuhnea u Beu i kod S. Eberlea u Mnchenu. Nastavnik na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu. Na prekretnici stoljea kad se formira krug zagrebakih likovnih umjetnika Valdec je s R. Frangeom predstavnik kiparstva. Pod utjecajem beke secesije radi u ranijoj fazi alegorijsko-tematsku plastiku (Ljubav, sestra smrti; sputani genij).

Glavne radove dao je u velikom broju portreta, modeliranih rukom iskusnoga majstora usmjerenoga na realistiku karakterizaciju (Strossmayer, F. Raki, V. Jagi, I. Krnjavi, I. Maurani, I. Trnski, i dr.). Izveo javne i nadgrobne spomenike I. Kukuljevia, F. Rakoga i S. Miletia (Zagreb), S.S. Kranjevia (Sarajevo), D. Obradovia (Beograd), V. Jagia (Varadin), F. Livadia (Samobor), Petra Karaorevia (Veliki Bekerek (Zrenjanin) i Bijeljina). Njegovi dekorativni plastini radovi nalaze se na Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci i na nekim drugim zgradama u Zagrebu.

Ivan Metrovi (Vrpolje kod Slavonskog Broda, 15. kolovoza 1883. - South Bend, Indiana, SAD, 16. sijenja 1962.), hrvatski kipar i arhitekt.

Metrovi je roen u Vrpolju u Slavoniji, ali je svoje djetinjstvo proveo u selu Otavice u Dalmaciji. Kao dijete, Metrovi je sluao epsku poeziju, narodne pjesme i povijesne balade, dok je uvao ovce. Roen je u seoskoj katolikoj obitelji, a njegova religioznost oblikovala se pod utjecajem puke religioznosti, Biblije i kasnog Tolstoja.

Sa esnaest godina, Harold Bilini, kamenorezac iz Splita, prepoznao je njegov dar i uzeo ga je za egrta. Njegov umjetniki talent razvio se gledanjem znamenitih graevina Splita, uz pomo pri kolovanju Bilinieve supruge, koja je bila profesor u srednjoj koli. Uskoro, pronali su jednog bekog vlasnika rudnika, koji je financirao Ivanovo preseljenje i kolovanje u Beu. Morao je u najkraem roku nauiti njemaki i prilagoditi se novoj sredini, ali je uprkos brojnim problemima zavrio studij.

Svoju prvu izlobu prireuje 1905. godine u Beu sa grupom Secesija, uz primjetan utjecaj stila Art Noveau. Njegov rad je ubrzo postao popularan i Metrovi poinje zaraivati dovoljno za sudjelovanje na meunarodnim izlobama, na koje je putovao sa svojom suprugom Ruom Klein.

Godine 1908. seli se u Pariz. Skulpture napravljene u tom razdoblju, donose mu meunarodni ugled. U Beograd se seli 1911. godine, a ubrzo potom u Rim, gdje je proveo naredne etiri godine studirajui na skulpturama antike Grke.

Na poetku Prvog svjetskog rata, poslije atentata u Sarajevu, Metrovi se pokuao vratiti u Split preko Venecije, ali ga je od tog puta odvratio njegov oporbeni stav prema austro-ugarskim vlastima. Tijekom rata putovao je da bi sudjelovao na izlobama u Parizu, Cannesu, Londonu i vicarskoj.

1. faza - od 1901- 1907. Be

- drutvo za potporu omoguuje mu studij u Beu 1901.

- prihvaanje likovnih ideja Rodina: radi impresionistiki, u Rodinovom stilu: meka treperava povrina s izrazito luministikim efektima;

- 'Adam', 'Eva', 'Timor Dei', 'Vrelo ivota' simboliziraju ovjekovu borbu sa sudbinom; mladenake

skulpture, oit utjecaj slinih Rodinovih motiva; jo oitiji Rodinov utjecaj u kiparskoj obradi: u isticanom naturalizmu, u pokuaju primjene impresionistikih slikarskih principa na skulpturu i u nehotinim prihvaanjima nekih osnovnih principa suvremenog secesijskog stila; nemir povrine, pokret, zanemarivanje volumena;

- 'Obitelj', 'Luka Boti', 'Zdenac ivota' refleksija i simbolika ovjekove vjene ei sretno se stopila s funkcijom zdenca i izvora vode u njemu; i impresionistiko i secesijsko; preuzima formalno znaenje Rodinove skulpture (ne bit) - usvaja rodenovsku obradu povrine i graenje skulpture iznutra prema van, ali ne usvaja pouku o osamostaljenju plastine strukture kiparskog djela

- 'Zdenac ivota', 1905. - prvo veliko kompleksno djelo; proivljenost kompozicije, iznimna ujednaenost dijelova, 'literarnost' i simbolinost nadahnua nije smetala plastinim vrijednostima cjeline; prema osebujnom rjeenju javnog spomenika fontane i neposrednoj vezi s prolaznikom, to je vrhunski domaaj u razvoju ovog kiparskog oblika; ivotna naga tijela ritmiki komponirana oko vrutka vode, snaga izraza lica i ljepota pokreta - simbolika ei za vodom kao ljudske ei za ivotom; bronani valjak isprepletenih tijela impresionistike obrade povrine moe se usporediti s najboljim Rodinovim djelima; ubrzo je napustio izvornu mladenaku snagu i mijenja pristup umjetnosti, stavlja se u slubu ideologije, monumentalizma i promicanja aktualnih politikih ideja;

2. faza 1908-1914. secesija

- Otto Wagner bitnije utjecao na M. shvaanje arhitekture; monumentalni spomenik 'Bitka naroda' kod Leipziga, djelo arhitekata Schmitza i Metznera, 1912., tada najvei ratni spomenik na svijetu > mnogi kritiari (Krlea) u Metrovievoj koncepciji Vidovdanskog hrama vidjeli oponaanje tog spomenika;

doba 'herojskog ciklusa'; nije bio pristalica larpurlartistikog poimanja umjetnosti, ve angairanog; rodoljubna omladina uoi prvog svj. rata bila je ponesena borbom protiv stranih gospodara i eljom za ujedinjenjem junoslavenskih naroda;

- postao je idejni voa dalmatinske grupe umjetnika organiziranih u drutvu 'Meduli'; ne mogavi se

otvorenim politikim programima boriti protiv austro-ugarske vlasti, a dosljedno tada aktualnom

simbolizmu u knjievnosti i lik. umj., on je zamislio, kao olienje tih ideja i tenji, monumentalnu

simbolinu graevinu, sastavljenu od stotinjak skulptura, 'Vidovdanski hram' sredinji lik pod kupolom toga hrama, formalno nadahnutog splitskom katedralom, bio bi golemi konjaniki spomenik 'Kraljevia Marka', okruen legendarnim kosovskim junacima i njihovim udovicama; taj bi hram simbolizirao stoljetnu borbu junoslavenskih naroda protiv Turaka;

- 'Kosovski ciklus' izlae te svoje skulpture na domaim i stranim izlobama; Rodin ga je proglasio

najveim fenomenom meu evropskim kiparima

- velika izloba u zasebnom paviljonu beke 'Secesije' 1910., zajednike izlobe grupe Meduli 1909. u

Ljubljani i 1910. u Zagrebu, meunarodna umjetnika izloba u Rimu 1911. , venecijanski bijenale 1914.; idejno nadahnue tada je crpio iz prolosti; naputa impresionistiko Rodinovo obraivanje povrine i gradi skulpturu u bloku, istiui njezin volumen to se raa iz kamene materije; 'herojsku ideju' istie pojednostavljivanjem detalja i stilizacijom volumena i linija; muki herojski likovi 'Kraljevia Marka', 'Miloa Obilia' nabijeni su unutranjom snagom koja elementarno izbija na povrinu i oituje se u snanom pokretu, u grimasi lica; nasuprot njima, enski aktovi, likovi udovica kosovskih junaka, statini su, smireni, zatvoreni; hipertrofirani oblici, naglaena stilizacija; mramorni aktovi 'Sjeanje', 'Udovica'

- izlaui od 1903. do 1910. s bekom umjetnikom grupom Secesija, stekao punu afirmaciju;

1908. Metrovi unajmljuje atelijer u Parizu - tu nastaju radovi epske naglaenosti; mit i simbol bili su tada ne samo dio nacionalne nego i evropske, osobito secesijske duhovne klime; takve je radove izloio godine 1910. u Beu i Zagrebu, a izazvali su veliko zanimanje na svjetskoj izlobi 1911. u Rimu, gdje dobiva prvu nagradu za skulpturu

- boravio je u Parizu, u jeku najburnijih zbivanja na podruju moderne umjetnosti, ali ga to nije zanimalo, to mu je zamjerio ve Mato; napajao se starom umjetnou, remek-djelima Mezopotamije i Egipta, to se vidi u alegorijskom enskom liku 'Povijest Hrvata' komponiranom prema egipatskom Pisaru iz Louvrea;

- meka modelacija skruuje se, organike asocijacije podvrgavaju se stanovitom geometrizmu;

redukcija: saimanje temeljnih naznaka radi monumentalne sinteze; dugotrajna herojska skulptura s naglaenom monumentalnou, patetini stavovi i geste, nagli pokreti; u razdoblju do Prvog svj. rata razvija herojski stil u kojem obrauje teme iz epske knjievnosti i junoslavenskih mitova;

- u nastojanju da privue panju evropske kulturne javnosti na tenju Hrvata za osloboenjem od Austro-ugarske, udruuje se s Rakim, Krizmanom i Babiem i 1911. i 1912. izlau u Rimu, a za rata 1915. u Londonu; teme iz nacionalne mitologije; idejno i stilski se udaljava od avangarde; Kosovski ciklus: torzo Banovi Strahinja, 1907., Sjeanje - Vukosava, udovica kosovskog heroja, 1907.,

Milo Obili, 1908., Nevinost, Velika Udovica, Kraljevi Marko, 1910.; 'Moja mati', 1908. - stilizacija dosljedna simbolikoj ideji majke; nakon secesijske stilizacije i rodenovske modelacije okrenuo se prolosti

Ivo Kerdi (Davor, 19. svibnja 1881. - Zagreb, 27. listopada 1953.), hrvatski medaljer i kipar.

kolovao se u Zagrebu i Beu, radio kao cizeler u Parizu, a u Beu je nastavio kolovanje i cizelirao srebrne predmete. Vratio se u Zagreb i radio kao predava na Vioj koli za umjetnost i obrt. Vodio je ljavaonicu bronce pri Akademiji likovnih umjetnosti. Predavao na Akademiji obradu metala (1923-1947.)Izveo je mnogobrojne predmete primjenjene umjetnosti, portrete, aktove i figuralne kompozicije. Iako se bavio gotovo svim kiparskim granama, najvie je dosege postigao u medaljarstvu. Pored medaljarstva, radovi su mu i glavni i boni oltar crkve sv. Blaa u Zagrebu, oltar sv. Nikole Tavelia u crkvi sv. irila i Metoda u Jeruzalemu. U Zagrebakoj etvrti Trnje, Vrbik, na Miramarskoj cesti kbr. 100 nalazi se Kerdievo raspelo. Tvorac je rektorskog lanca Zagrebakog sveuilita, i lanca Velikog metra Drube "Brae Hrvatskog Zmaja" Kerdi je i tvorac dva odlikovanja NDH: Kolajne krune kralja Zvonimira i Kolajne poglavnika Ante Pavelia za hrabrost.

Frano Krini (Lumbarda na Koruli 24. srpnja 1897. - Zagreb 1. sijenja 1982.), hrvatski kipar.

Hrvatski kipar, roen 24. srpnja 1897. u Lumbardi na Koruli. Duga kamenoklesarska tradicija u obitelji ostavila mu je u nasljee siguran i neposredan odnos prema kamenu. Stoga se u mladosti odluio za rad s kamenom. Sukladno tome pohaao je Klesarski odjel Zanatske kole u Koruli, a zatim klesarsko-kamenarsku kolu u Hoicama u ekoj (1912. - 1916.). Nakon zavrene klesarsko-kamenarske kole upisuje se na Umjetniku akademiju u Pragu (1916. - 1920.) gdje studira kod Vaclava Myslbeka i Jana turse. U ekoj se izdravao klesanjem za druge. Diplomirao je 1920. godine i odmah se vratio u Hrvatsku. ivio je u Zagrebu od 1920. do 1922, te od 1922. do 1924. u Zemunu. U jesen 1924. godine postaje uitelj klesanja Visokoj umjetnikoj koli u Zagrebu. Frano Krini bio je jedan od osnivaa grupe Zemlja 1929. (iz koje je istupio 1930.) te lan grupe Nezavisnih. Od 1947. je vodio majstorsku radionicu u Zagrebu. Kao istaknuti kipar koji je upornim radom izgradio vlastiti izraz bez naglih skokova i iznenadnih obrata bio je lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) od 1948. godine. Putovao je i svijetom pa je tako bio na studijskim putovanjima u Njemakoj (1920.), Grkoj (1922.), Francuskoj (1925. i 1937.) i u Italiji (1936.).

Njegova pojava u hrvatskom kiparstvu oznaava prekid s naturalistikom faktografijom i ilustrativnou uljepanog realizma, narativnog akademizma i ornamentalnih oblika secesije. Krini je majstor lirskog oblika, a najvie domete postigao je u enskim aktovima i figuralnim kompozicijama i bronci, kamenu i mramoru (Dijana, 1928.; Buenje, 1928.; eljanje, 1928.; Majka i dijete, 1940.; Njegovateljica rua, 1940. i 1953.; Majina igra, 1942.; Sjeanje, 1943.; Pleti me, pleti, majice, 1950.). Saimanjem likovnih elemenata, mirnim tokom linije, uravnoteenom gradnjom masa, idealizacijom i produhovljenjem oblika on iskazuje primarnu toplinu i buenje djevojatva, ljepotu mladosti i intimnu dra enstva (Majka kupa dijete, 1958.). Kao izuzetno plodan kipar u kamenu i bronci izveo je mnoge reprezentativne spomenike (Frane Buli, Zagreb, 1953; Eugen Kumii, Zagreb, 1937; Emanuel Vidovi, Split, 1963; Nikola Tesla, Gospi, 1981). Zatim spomenike partizanskoj borbi u Sisku, Grubinom Polju, Dubrovniku, Bakru i Zagrebu (Spomenik rtvama faizma) te monumentalni lik Josipa Broza (Titovo Uice, 1960.). Radio je i skice za spomenik Marku Orekoviu (1947.), Ivanu Gunduliu (1947.), Palim ratnicima (1948.) i Josipu Brozu (1948.) Izradio je spomenik Etiopskog narodnog osloboenja (Addis Abeba, u suradnji s A. Augustiniem, 1955.). No, radio je i nadgrobne spomenike u Zagrebu (obitelji Novak, Popovi, Ritig i Kraus na Mirogoju) i Dubrovniku (obitelji Lipanovi). Potom portrete, autoportrete i poprsja (Ante Starevi, Ante Kovai, J. Kljakovi), likove kazalinih umjetnika u predvorju Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu u periodu od 1934. do 1948. godine (A. Mandrovi, J. Freudenrich, V. Lisinski, D. Demeter, I. Zajc, M. Ruika, Strozzi), reljefe u sadri (Senjski uskoci), bronci (Dafnis i Chloe; Ribari) i drvetu (Svirai). Znaajne su i njegove kompozicije u terakoti razvedenijih oblika i nemirnije povrine (Djevojka s vrem, 1925.; Odmor, 1928.; Torzo, 1938.; Odmor seljanke, 1942.).

Meu djelima iz poslijeratnog razdoblja istiu se ve spomenuti Ribari (1947.) i Sputana (1957.). Brojna djela Frane Krinia postavljena su u javnim prostorima i predstavljaju primjere skladnog spoja skulpture i okolia (Puka pjevaica, Ilida, 1929.; Molitva, Beograd, 1930.; Majina igra, Sarajevo, 1946.). Oble, proiene i jednostavne forme Frane Krinia oplemenjuju gradske i parkovne prostore u kojima se nalaze. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1921., 1929. i 1932.), Beogradu (1922., 1924. i 1968.) te u Dubrovniku (1971.). Retrospektivnu izlobu odrao je u Umjetnikom paviljonu u Zagrebu jesen 1968. godine. Sudjelovao je na izlobama Proljetnog salona (1921. - 1924.), na Meunarodnoj izlobi dekorativne umjetnosti u Parizu (1925.), na izlobi jugoslavenske skulpture i slikarstva u Londonu (1930.), na XXII. i XXV. bijenalu u Veneciji (1940. i 1950.) te jo nekim izlobama. Zahvaljujui svome radu dobio je nagradu Vladimir Nazor za ivotno djelo 1962. godine i Nagradu AVNOJ-a 1968. godine.

Nakon inzulta 1974. prestaje aktivno raditi, te umire 1. sijenja 1982. godine u Zagrebu. Radovi Frane Krinia danas se nalaze u privatnim zbirkama i muzejima u Londonu, enevi, Moskvi, Berlinu, Mnchenu, Stockholmu, New Yorku, Washingtonu, Addis Abebi i Kawasakiju.

Arhitektura 19. stoljea u HrvatskojBartol Felbinger

Bartol Felbinger (Cheb, eka, 15. rujna 1785. - Zagreb, 17. veljae 1871.), zagrebaki graditelj.

Najznaajniji je domai graditelj u prvoj polovici 19. stoljea, te istaknuti predstavnik arhitekture klasicizma u Zagrebu i kontinentalnoj Hrvatskoj. U Beu je radio kao zidarski pomonik kod F. Wipplingera te F. Zaunera, direktora Akademije likovnih umjetnosti, a zatim kao crta na izgradnji dvorca Laxenburg. Nakon est godina boravka u Beu, postao je vrhunski crta arhitektonskih nacrta. U Zagreb je doao 1809. godine, od kada se javlja na svim veim javnim i brojnim privatnim projektima. Meu brojnim njegovim radovima reprezentativnou se osobito istiu nerealizirani projekti za akovaku katedralu.

Projekti i izvedbe: kua u Basariekovoj 3 (1816.), kua u Habdelievoj 2 (1821.), proelje ljekarne u Kamenitoj 9 (1823.), pregradnja ljetnikovca biskupa Alagovia u Novoj vesi 86 (1824.), dogradnja vlastite kue u Radievoj 70 (1820-24.), uglovnica u Mesnikoj 49 (1826.), zgrada na Trgu bana Jelaia 15 (1827.), dogradnja grkokatolikog sjemenita u irilometodskoj (1827.) i kapele sv. Vasilija uz nju (1828.), skladina zgrada u Koarskoj (prije 1830., pripada kui u Radievoj 32), kola u Opatikoj 32 (1839.), dogradnja ljeiline zgrade u Varadinskim Toplicama (1820.), opinska vijenica u Samoboru (1824.-26.)

Nerealizirani projekti: katedrala u akovu (1817.), pregradnja dvorca Erdoedy u Jastrebarskom (1820., 1822.), adaptacija gradske vijenice kraj kazalita (1823., izgubljen), zgrada Zagrebake upanije na Markovu trgu (1841., izgubljen), projekti za Dvorac Januevec (1830.)

Atribuirani projekti: upna crkva u Glini (1824.-26.), trijem na ulazu u Jurjevsko groblje (1825.-27.), kua u Opatikoj 16 (1824.), kua na Markovievu trgu 1 (1826.), kua u Vlakoj 40 (1826.-29.), kua na Tukancu 100 (1826.-29.), kua u Opatikoj 23 (1826.-29.), trijem i ulini portal na palai Magdaleni-Drakovi u Demetrovoj 7 (1834.), kua u Demetrovoj 9 (1832.-33.)

Izvedbe: Palaa Dmtrffy u Radievoj 32 (1815.), kua u Opatikoj 18 (1838.), zgrada u Ilici 44 (1844.)Franjo Schcht

Franjo Schcht (izvorno: Franz Schcht), graditelj austrijskog podrijetla koji je djelovao u Zagrebu.

Njegov ivot i rad odvijao se u doba klasicizma, oko sredine 19. stoljea. Schcht se spominje prvo kao voditelj graevinskih radova na posjedu bekoga dvora u Laxenburgu. etrdesetih godina 19. stoljea po narudbi biskupa Jurja Haulika gradi objekte u parku Maksimir: Biskupski ljetnikovac, Vidikovac, vicarsku kuu, Mirnu kolibu te razne paviljone, a vjerojatno i ulazni portal. U Zagrebu je takoer projektirao i nacrt samostana i crkve Sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici (kasnije nadograen).Antun Stiedl

Antun Stiedl, zagrebaki graditelj. Djelovao je u prvoj polovici 19. stoljea. Doao je u Zagreb iz Karlovca na poziv biskupa Aleksandara Alagovia, za kojega je radio vie projekata. Meu njima se istiu: proirenje istonog krila biskupskog dvora (1834.), novo krilo sjemenine zgrade u Zagrebu, plan obnove biveg isusovakog kolegija u Poegi, upni dvor sv. Ivana u Novoj Vesi 55 (1834.), te vrtlareva kuica na Ribnjaku, obje u Zagrebu. Najvanije mu je djelo zgrada vojarne u Vlakoj 87 (kasnije vojna bolnica), velika dvokatna zgrada sa slijepim arkadama u prizemlju. Djela Antuna Stiedla nose obiljeja klasicizma.

Kristijan Heinrich Vesteburg

Kristijan Heinrich Vesteburg (roen 1771. umro u Zagrebu, 20. svibnja 1816.), zagrebaki graditelj. Bio je franjevac, vjerojatno podrijetlom iz Breica. Poznat kao slubeni graditelj zagrebake biskupije, radio je za biskupa Maksimilijana Vrhovca. Najvee djelo mu je kupalini kompleks u Stubikim Toplicama, koje su tada bile u vlasnitvu biskupije. Projektirao je glavnu kupalinu zgradu, zvanu Maksimilijanovu kupelj, mali paviljon za parnu kupelj nazvan Dijanina kupelj, obje oko 1811.godine, a vjerojatno i oblinju kapelu. U Zagrebu je sagradio crkvu sv. Martina u Vlakoj ulici. Njegova arhitektura nosi obiljeja klasicistikog stila.

Franjo Klein

Franjo Klein (Be, 17. listopada 1828. - Zagreb, 26. kolovoza 1889.), hrvatski graditelj.

Studirao je arhitekturu u Beu. U ranoj fazi izrazit je predstavnik romantinoga historicizma beke arhitekture (sinagoga, pravoslavna crkva, dananji Meteoroloki i geofiziki zavod u Zagrebu). Kasniji njegovi objekti odlikuju se jakim plasticitetom proelja: palaa Gospodarskog drutva na Trgu marala Tita. U prvom razdoblju nakon doseljenja u Hrvatsku, od 1851. do 1859. ivi i radi u Bjelovaru pri graevnom uredu Bjelovarsko-urevake pukovnije. Njegov najraniji poznati rad iz toga perioda je crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije na nebo u Molvama, podignuta na inicijativu zapovjednika pukovnije Ignaca ivia pl. Rohrskog izmeu 1855. i 1863. godine.Janko Jambriak (Karlovac 1834. - Zagreb 1892.)

Janko Jambriak je jedan od najvanijih graditelja i projektanata svojega doba u Zagrebu.

Doao je u Zagreb kada se Donji grad naglo urbanistiki razvijao i upravo dobivao svoje urbano i arhitektonsko oblije. Projektirao je i izgradio kue u Kaievoj, Preradovievoj, Hebrangovoj, Teslinoj, krianju na sjevernoj strani Zrinjevca. Osnovna znaajka svih tih referalnih objakata jest, prije svega, klasicistika tradicija s neorenesansnim elementima i dobra prilagoenost ambijentu, u to vrijeme arhitektonski skromnom Zagrebu. To su jednokatnice i dvokatnice, rijetko trokatnice, simetrino koncipiranih proelja koja uvijek djeluju kao proelja gospodskih palaa, skladnih proporcija i bez suvinih dekora. A u enterijeru velike, zrane, svijetle, udobne i prostrane sobe. Dvorina je strana malo drugaija - verande, zatvoreni drveni hodnici koji djeluju krajnje jednostavno, ali po mjeri ovjeka.

U starome dijelu grada projektirao je Mesniku 23 i izveo mnoge konzervatorske zahvate. Jednako tako imao je dobar osjeaj za sklad i prema prirodi. Ljetnikovci, koje je projektirao i izgradio, kao da izrastaju iz krajolika u organskome spoju s njim. Jedan je od najljepih Okrugljak nad Mihaljevcem. Njegov su jedini dekor drvene grede i izrezbareni balkoni koji podsjeaju na selo, na nestali romantizam u arhitekturi.

Kad je 1878. u Zagrebu osnovan Klub ininirah i arhitektah, Jambriak je postao njegov lan i bio do smrti 31. oujka 1892.

Janko Nikola Grahor (Petrinja, 1827. - Zagreb, 22. studenog 1906.) bio je hrvatski graditelj, projektant i drutveni djelatnik.

Graditeljski zanat poeo je uiti u rodnoj Petrinji, a potom je nastavio produbljivanje znanja u Austriji, vicarskoj, Italiji i Francuskoj. Obrtnu kolu zavrio je u Frankfurtu na Majni.

Po povratku u Hrvatsku isprva radi u Novoj Gradiki, a potom u Zagrebu dobiva mjesto inenjera i mjernika u regulacijskim poslovima. Prvi poznati rad mu je nerealizirani projekt za preoblikovanje glavnog proelja episkopskog dvora u Plakom iz 1857. godine. Zajedno s Franjom Kleinom utemeljuje poznatu graditeljsku tvrtku Grahor-Klein koja e obiljeiti graditeljski rast Zagreba s kraja 19. i poetka 20. stoljea. Grahor i Klein projektirali su zgradu Hrvatskog glazbenog zavoda 1875. Prema Schmidtovu projektu, Grahor podie i palau HAZU, zgradu Prve hrvatske tedionice, te stambene zgrade u Preradovievoj 24 i Ilici 12. Sve njegove graevine imaju obiljeja povijesnih stilova toga doba.

Sa svojim sinovima osnovao je tvrtku za trgovinu ciglom i vapnom, a bio je i gradski zastupnik, predsjednik Trgovake obrtnike komore i prvi predsjednik zagrebakog Vatrogasnog drutva i predsjednik Hrvatskih inenjera i arhitekata.

Friedrich von Schmidt

Friedrich von Schmidt (* Frickenhofen, Gschwend, Wrttemberg, 22. listopada, 1825.; Be, 23. sijenja, 1891.), bio je znani arhitekt u doba procvata neogotike, za to je i osobno zasluan. Veliki dio ivota i rada proveo je u Beu, i bio osobito cijenjen graanin.

Nakon studija na visokoj tehnikoj koli u Stuttgartu, 1845. uao je u ceh radnika graditelja Klnske katedrale, na kojoj je radio petnaest godina. Veina skica za tornjeve i ukrase katedrale su dijelo Schmidta i Vincenza Statza. 1848. postao je cehovski majstor, a 1856. poloio je ispit za dravnog arhitekta. Nakon prelaska na katolianstvo 1858., otiao je u Milano i radio tamo kao profesor arhitekture i obnovitelj katedrale San Ambrogio. No zbog ratnih prilika i nesigurnosti 1859. se preselio u Be, gdje je dobio mjesto profesora na Umjetnikoj akademiji. Prihvatio se posla obnove i restauracije Beke katedrale 1862. 1865. dobio je titulu Glavnog arhitekta, a 1888. od cara je dobio plemiku titulu baruna.

Radio je u doba historicizma, i ponovno otkrivene ljubavi za gotiku, on je osobno volio i razumio taj stil. Tako da se njegov arhitektonski stil kretao u duhu neogotike, u tom stilu sagradio je u Beu crkvu sv. Lazara, i mnoge druge graevine poput Rathausa (gradske vijenica) . Tako je podigao i zgradu Beke klasine gimnazije s gotikom fasadom. Podigao je velik broj crkvenih i svjetovnih graevina po Austro-Ugarskoj i Njemakoj. Znaajan je i za Hrvatsku, po njegovom projektu podignuta je zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Zagrebu. Zagrebaka katedrala nije njegovo djelo, ali su prve skice katedrale bile djelo Schmidta, zbog prezauzetosti nije prihvatio posao, ali je poslao u Zagreb svog suradnika Hermanna Bolla. Njegov posljednji veliki rad je obnova katedrale u Peuhu ( Maarska). Kao Glavni arhitekt, radio je na obnovi Beke katedrale Sv. Stjepana sve do 1872.

Najznaajnije graevine

* 1852: Spomenik palima u ratu 1813 -15, Gradski vrt, Krefeld

* 1855-1858: upna crkva sv.Matilde u Quedlinburgu

* 1857-1859: upna crkva sv. Gertrude u Krefeldu, Bockum

* 1868-1869: upna crkva sv. Pavla, Lvenich

* 1859: upna crkva sv. Mauricija u Hattingenu, Niederwenigern

* 1869-1863: Crkva sv. Lazara, Be

* 1863-1866: Klasina gimnazija , Be

* 1866-1869: upna crkva St. Othmar unter den Weigerber, Be

* 1867-1873: Brigittakirche, Be

* 1868-1869: upna crkva, Bruck an der Groglocknerstrae

* 1868-1875: Crkva Marija pobjednica, Be

* 1872-1883: Beki Rathaus(Vijenica), Be

* 1875-1876: upna crkva u Weileru (Vorarlberg)

* 1877-1878: Crkva srca Isusovog Riedenburg Salzburg

* 1880: Dvorska crkva, Schloss Wernigerode

* 1881-1883: Liebfrauenkirche, Dortmund

* 1882-1885: Shnhaus, Be

* 1882-1891 Katedrala Sv. Petar, Peuh, Maarska

* 1882-1901: Obnova crkve u Stift Klosterneuburgu

* 1883-1889: upna crkva Weinhaus, Be

* 1884. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

* 1884-1888: Dvorac Runkelstein

* 1885: upna crkva sv. Sulpicijusa u Frastanzu,(Vorarlberg)

* 1887-1891: Zamak Karltejn

* Dvorac Rothschild u Waidhofen an der Ybbs

Hermann Boll

Hermann Boll (Kln, 18. listopada 1845. Zagreb, 17. travnja 1926.), austrijski arhitekt.

Nakon zavrene graditeljske obrtne kole, stupa u atelijer arhitekta H. Wiethasea, gdje se bavio nacrtima crkava i crkvene opreme. Od 1872. studirao je arhitekturu na bekoj Akademiji i istovremeno radio u atelijeru glasovitog austrijskog arhitekta Friedricha von Schmidta. Godine 1875./76. boravio je u Italiji gdje je upoznao biskupa Josipa Jurja Strossmayera i Isu Krnjavoga, to je njegov ivotni put skrenulo u Hrvatsku. Ve 1876. godine dolazi u akovo gdje je Friedrich von Schmidt nakon smrti arhitekta K. Rsnera, preuzeo poslove na zavravanju gradnje akovake katedrale Sv. Petra. Boll e isprva samo razraivati Schmidtove projekte za akovaku katedralu, da bi se vremenom osamostalio i dio projekta za akovo izveo posve sam. Iste godine kada dolazi prvi puta u akovo zapoinje s nadziranjem restauracije zagrebake crkve Sv. Marka po Schmidtovim planovima koji mu povjerava gradnju zgrade Akademije i obnovu zagrebake katedrale, pa se Boll 1878. za stalno nastanjuje u Zagrebu. Odmah dobiva narudbe s raznih strana te zapoinje intenzivnu arhitektonsku, drutveno-kulturnu i pedagoku djelatnost.

U povijesnim stilovima restaurirao je i izgradio je u Hrvatskoj brojne objekte (zgrade Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne kole; kompleks groblja Mirogoj u Zagrebu). U duhu romantizma obnavlja i restaurira hodoasniki kompleks u Mariji Bistrici, katedralu i nadbiskupski dvor, te vie Kaptolskih kurija u Zagrebu. Po njegovim nacrtima izvedeni su i detalji zagrebake urbane opreme, a sudjelovao je u svim vanim pitanjima urbanistikoga oblikovanja Zagreba. Gotovo je nepregledan broj njegovih ostvarenja i projekata na podruju primijenjenih umjetnosti, od namjetaja, do kazalinih kostima i inscenacija, vitraja, nakita, posua, svjetiljaka i dr.

Opsena je Bollova drutveno-kulturna i pedagoka djelatnost. Bio je aktivan lan Drutva umjetnosti, jedan je od osnivaa i ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt te Obrtne kole u ijem okviru je osnovao i Graditeljsku kolu koju je i vodio pune 32 godine. S uenicima i nastavnicima sudjelovao je na velikim izlobama u svijetu (Trst 1882., Budimpeta 1885. i 1886., Pariz 1900.) dobivi vie vrijednih priznanja i odlikovanja. Unato polemikama koje se i danas vode glede njegova rada, Boll je nesumnjivo odigrao presudnu ulogu u urbanistikome oblikovanju Zagreba druge polovice 19. stoljea.

Radovi

Zagreb: zgrada palae HAZU, Zavod sv. Josipa odnosno samostan Magdalenki u Nazorovoj ulici (1879.), kurije na Kaptolu i Novoj Vesi, sjemenina kapela na Kaptolu (od 1880.), Kemijski laboratorij na Strossmayerovu trgu (1882.-1884), evangelika crkva i opina (1882.- 1887.), zgrada Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne kole (1882.-1892.), kompleks groblja Mirogoj (arkade, mrtvanica, kapela Krista Kralja, kapela na pravoslavnom dijelu groblja i brojni spomenici, 1883.-1914.), vila Weiss na Prekriju (1890., sruena izmeu dva rata), kapelica na Ilirskom trgu (1892.), Uiteljska kola u Medulievoj (s K. Waidmannom, 1893.), umjetniki ateljei u Ilici 85 (u suradnji s V. Bukovcem, 1894.)...Drugdje u Hrvatskoj: akovaka katedrala (1876.-1883., ukljuen u voenje gradilita prema projektima Karla Rsnera i F. Schmidta), gimnazija u Osijeku (od 1880.), grobna kapela Pejaevi u Naicama (1881.), grobnica obitelji Jelai u zapreikim Novim dvorima (1884.), upna crkva u Tounju (1886.-1897.), upna crkva Sv. Martina biskupa (Dugo Selo) (1895.)...Izvan Hrvatske: hrvatski paviljon na svjetskoj izlobi u Trstu (1882.), upna crkva u Erdeviku u Srijemu (1885.-1890.), umarski paviljon na Milenijskoj izlobi u Budimpeti (1896.), grobna kapelica urii u Rumi (1910.)...Obnovio i restaurirao:

Zagreb: Crkva sv. Marka (nadzirao prema nacrtima F. Schmidta, 1877.-1880.), katedrala i nadbiskupski dvor (1880.-1905.), kaptolske kurije br. 2, 3, 4, 20, 21, 26 (samostalno ili u suradnji, nakon 1880.), proelje crkve Sv. Katarine (nakon 1880.), Franjevaka crkva (1881.-1902.), Crkva u Remetama (od 1881.), unutranjost pravoslavne crkve (1882.-1894.), grkokatolika crkva Sv. irila Metoda (1883.-1885.), zgrada Bogotovlja i nastave u Opatikoj 10 (1892.)...Drugdje u Hrvatskoj: upna crkva Sv. Ane u Krievcima (1878.-1890.), hodoasniki kompleks u Mariji Bistrici (1878.-1883.), franjevaka crkva u Iloku (1892.-1909.), grkokatolika katedrala u Krievcima (od 1892.), upna crkva u Velikoj Gorici (1893.), episkopska crkva i dvor u Pakracu (1893.), kapela Sv. Marije u Gornjoj Stubici (prije 1896.), pravoslavna crkva u Bjelovaru (1897.), franjevaka crkva u Virovitici (1899.)...Projekti zagrebake urbane opreme: kaptolska fontana (u suradnji sa Schmidtom, 1882.), fontana na Zrinjevcu (1891.-1893.), meteoroloki stup na Zrinjevcu (1894.), ograda i portal Botanikoga vrta (1894.), ograda zgrade Bogotovlja i nastave u Opatikoj 10 (1894.)...Kuno Waidmann

Kuno Waidmann (Tigerfeld, 8. oujka 1845. Graz, 4. listopada 1921.), njemaki arhitekt.

Djetinjstvo i kolovanje

Kuno Waidmann roen je 1845. u Tigerfeldu u Njemakoj. Otac mu je bio graditelj Michael Waidmann. U estoj godini ivota ostaje bez roditelja nakon ega se seli kod roaka u Heigerloch. Tijekom ezdesetih godina 19. stoljea kolovao se na Visokoj tehnikoj koli u Stuttgartu gdje je graditeljski smjer.

Nakon zavrenog kolovanja odlazi u Klagenfurt gdje zapoinje s arhitektonskom praksom. Jedno je vrijeme radio i za Ugarsku eljeznicu za koju projektira kolodvorske zgrade. Naalost danas nije poznato o kojim je kolodvorima rije.Prvo poznato Waidmannovo ostvarenje je Zemaljska bolnica u Klagenfurtu.

Dolazak u Zagreb

Godine 1877. povjerena mu je gradnja bolnice za umobolne u tadanjem Stenjevcu kraj Zagreba. Zbog toga se s obitelji seli u Zagreb gdje e ivjeti i djelovati trideset godina. Kao arhitekt ostvario je u Zagrebu znaajan opus koji e znatno utjecati na razvoj hrvatske arhitekture na prijelazu 19. u 20. stoljee. Iako nije nikada nauio hrvatski jezik u Zagrebu je bio izuzetno cijenjen kao strunjak a u njegovom su atelijeru na poetku svoje karijere radili mnogi kasnije poznati hrvatski arhitekti, poput primjerice Hnigsberga i Deutscha, Martina Pilara i Viktora Kovaia. Unato to je bio stranac 1894. godine bio je izabran za podpredsjednika Drutva ininira i arhitekta, a 1898. car Franjo Josip nakon posjeta Zagrebu, osobno ga je imenovao za graevinskog savjetnika.

Zanimljivo je da Waidmann dolazi u Zagreb nekako u isto vrijeme kada i Hermann Boll. Pretpostavlja se da su tada suraivali pri radovima na zagrebakoj katedrali i izradi projekata za Evangelistiku crkvu i opinu (Gundulieva ulica, 1880.). No zbog razmimoilaenja u stavovima njihova je suradnja naglo prekinuta.

Tijekom tridesetogodinjeg boravka u Zagrebu Waidmann je realizirao preko pedeset objekata. Nakon dovretka gradnje bolnice (1879.) u Zagrebu gradi itav niz stambenih objekata. Meu najranijim su kue: ivkovi (1880. 1881.), Arnold (1880. 1882.), Bauer (1882.), Weller (1885.) i Prister ( 1885. 1886.). U vrijeme kada su bile izgraene te su kue izazivale pravu senzaciju unosei u zagrebaku arhitekturu jedan posve novi duh njemakog historicizma. Naime tada je zagrebaka arhitektura oblikovana pod snanim utjecajem bekog historicizma. Njihovim jednostavnim oblicima, pisati e povjesniarka umjetnosti urica Cvitanovi, uzor je renesansni stil po kojem je graena kompozicija proelja, a u detaljima se otkriva njemaka renesansa u umjerenoj dekoraciji, u upotrebi opeke kao materijala u prirodnoj boji, u grupiranju arhitektonskih elemenata plitkih rizalita sa zabatima i tornjevima, u nizanju otvora u gustom ritmu s akcentom na profilaciji istaknutih zona. U tom duhu Waidmann e projektirati nekoliko gradskih palaa meu kojima treba istaknuti kue: Weller (1885.- 1887.), Waidman (1886. 1887.) i Varga ( 1887.). Osobitu senzaciju tada je izazvala kua Varga o kojoj je 1887. godine pisao i Obzor: Ova e kua biti unikum u naem gradu i arhitektoniki specijalitet, kao znamenita gradnja u Zagrebu.

Stvaralaki vrhunac Waidmann e ostvariti realizacijom palae Gavella (1889.) koja e vizualno definirati sjeverno proelje Trga bana Jelaia. Upravo na palaama Varga i Gavella vidljivo je najbolje Waidmannovo koketiranje s neobaroknim historicizmom. Tadanji e zagrebaki tisak za palau Gavella pisati da je graena u modernom barok slogu. U vrijeme gradnje palae Gavella, Waidmann je boravio u Firenci (1888. 1889.). Nakon povratka u Zagreb gradi nekoliko palaa. Meu inim: Blmental (1890.), Peak (1891.) i Hafner (1892.).

Tijekom svog boravka u Zagrebu Waidmann je izveo i itavi niz adaptacija ranije graenih objekata, poput primjerice dogradnje ilikog hotela i restauracije Prukner (1886.).

Od 1890. do 1906. godine Waidmann je u Zagrebu imao i nekoliko velikih narudbi od strane drave i industrijalaca. U tom je razdoblju izveo: palau Drutva sv. Jeronima (1890. 1891.), palau Narodnih novina (1891.), Muku uiteljsku kolu (1891. 1892.), bolnicu Milosrdnih sestara (1892.), tvornicu cikorije Frank (1892. 1893.), palau Zemaljske naklade kolskih knjiga (1893.), Cjepilini zavod (1895.) te zgradu Nadbiskupskog orfantorija (1895.).

Arhitekt Kuno Waidmann realizirati e i itav niz zapaenih ostvarenja van Zagreba. U Hrvatskoj su prema njegovim projektima izgraeni: vojarna u Sisku, Zemaljska bolnica u ibeniku (1885.), Zemaljska bolnica u Zadru (1885.) i Zemaljska bolnica u Dubrovniku (1888.).

Van Hrvatske projektirao je: ljetnikovac i hotel na Bledu u Sloveniji, Zemaljsku bolnicu u Ljubljani, polikliniku Umberto I u Rimu, Gradsku opu Bolnicu u Berlinu, Zemaljsku bolnicu u Gothenburgu, bolnicu za duevne bolesti u Trstu (1892.) te bolnicu za duevne bolesti u Klagenfurtu.

1906. godine Waidmann se povukao u mirovinu i s obitelji je odselio u Graz. Potpuno je napustio projektiranje, prema urici Cvitanovi, pratei nove dogaaje u arhitekturi, no smatrajui da im nije dorastao i da je njegovo vrijeme prolo. Umro je u Grazu 4. listopada 1921. godine od upale plua. Naknadno su mu posmrtni ostaci bili preneseni u Klagenfurt gdje je pokopan u obiteljskoj grobnici.

Ostvarenja

Zagreb: Bolnica za duevne bolesti, Stenjevec (1877-79), kua Sejk, Mesnika 17 (1877), Kua Arnold, Gajeva 22 (1880-82), adaptacija i prigradnja palae Burrati, Katarinski trg 6 (1881-83), Kua enoa, Mesnika 21, 1884., adaptacija i dogradnja hotela Prukner, Ilica 44 (1886), Kua Kautz, Gundulieva 17 (1887., sruena je 1932., na njenom se mjestu danas nalazi uglovna viekatnica arhitekta Slavka Lwya), Kua Gavella, Trg bana Jelaia 6 (1889), Grand-hotel Lavoslava Schwartza, Ilica 6 (Arhitekti Stjepan Plani i Aleksandar Freudenreich zgradu hotela su naknadno adaptirali za potrebe trgovake kue NA MA ), Muka uiteljska kola, Medulieva 33 (1891-92), Tvornica cikorije g. g. Hinka Francka i sinova, Vodovodna 20 (1892-93), Palaa Zemaljske naklade kolskih knjiga, Roosveltov trg 6 (1893)Hrvatska: Zemaljska bolnica u ibeniku (1885), Zemaljska bolnica u Zadru (1885), Zemaljska bolnica u Dubrovniku (1888), Vojarna u Sisku (oko 1888)Druge zemlje: Ljetnikovac i hotel na Bledu, Zemaljska bolnica u Ljubljani, Poliklinika Umberto I u Rimu, Gradska opa bolnica u Berlinu, Opa bolnica u Klagenfurtu, Bolnice za duevne bolesti u Trstu, Mauer-hlingu, Gorici i Klagenfurtu...Josip Vanca

Josip pl. Vanca (Sopron, 22. oujka 1859. Zagreb, 15. prosinca 1932.), hrvatski arhitekt.

Josip pl. Vanca roen je 1859. godine u maarskom gradu Sopronu. Studirao do 1881.na Technische Hochschule] a potom 1882.- 1884. na Umjetnikoj akademiji u Beu [1]. Prakticirao u atelijeru kod Ferdinanda Fellnera i Hermanna Helmera, te kod Friedricha Schmidta.

Odlazak u Sarajevo

Godine 1884. na poziv bosanske vlade odlazi u Sarajevo, gdje djeluje do 1890. kao vladin arhitekt. Odlaskom iz dravne slube u Sarajevu do 1921. vodi vlastiti atelijer. Tijekom bogatog djelovanja izgradio je 102 stambene kue, 70 crkava, 12 kola, 10 banaka, 10 palaa, 10 vladinih i opinskih zgrada, 6 hotela. Radio je nacrte za oltare te za stambene i crkvene interijere.

Prouavao je bosansko puko graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakteristinih elemenata ostvariti bosanski stil. Kao zastupnik bosanskohercegovake vlade 1911. podnio rezoluciju o zatiti historikih spomenika u BiH. Napisao je itav niz studija o bosanskoj pukoj arhitekturi. Od 1921. ivi u Zagrebu, gdje i umire 15. prosinca 1932. godine.

Najznaajnija ostvarenja

Najznaajnija su mu ostvarenja: Katedrala Srca Isusova (1884.-1889.), Palaa Zemaljske vlade u Sarajevu (1884.-1886.), Sjemenite sv. irila i Metoda u Sarajevu ( 1892.-1896.), Palaa Prve hrvatske tedionice u Zagrebu (1898.-1900.), stambena zgrada Jeue D. Saloma (1901.) i vila Mathilde u Sarajevu (1902.- 1903.), upna crkva sv. Jurja u Desiniu (1901.- 1902.), upna crkva sv. Nikole u Krapini (1901.- 1903.), Hotel Union i zgrada Gradske tedionice u Ljubljani. (1902./3.), Palaa pote i telegrafa u Sarajevu (1907./13.), Crkva Kraljice Sv. krunice

Svoje je radove izlagao na svjetskim izlobama u Budimpeti (1896.), Beu (1898.) i Parizu (1900.).

Biro Fellner & Helmer

Biro Fellner & Helmer iz Bea bio je zajedniki projektni atelje koji su od 1873. do 1919. vodili arhitekti Ferdinand Fellner (1847.-1916.) i Hermann Helmer (1849.-1919.).

Ovaj projektni biro specijalizirao se za projektiranje i gradnju kazalinih zgrada, izgradili su etrdeset i osam kazalita po Austro-Ugarskoj i drugim dravama Europe. Biro Fellner i Helmer, postao je mjesto visoke kvalitete usluge, uz relativno nisku cijenu i brzu uslugu, tako da su postali monopolisti za takav tip graevina u Austro-Ugarskoj. Jedini slian takav arhitektonski biro bio je onaj britanskog arhitekta Franka Matchama. Njihovo graditeljsko umijee bilo je naelno historicistiko, no oni su ipak dali i neke novine, napravili su odmak talijanske renesanse, ponovno su pobudili interes za barok, a u posljednjim radovima koristili iskustva secesije. Tako su projektirali kazalita, ali i reprezentativne palae, banke i hotele.

Unato brojnim ratovima i razaranjima skoro sve kazaline zgrade su u uporabi i danas i puno znae za kulturni ivot svojih sredina. Ono to treba istai je injenica da i danas, ove zgrade bez velikih preinaka slue istoj svrsi, to govori o velikom umijeu Fellnera i Helmera.

Kazalita i koncerne dvorane: Augsburg, Be, Baden pokraj Bea, Berlin, Bielsko-Biaa, Bratislava, Brno, Budimpeta, Cieszyn, Cluj, Darmstadt, Frth, Graz, Hamburg, Karlovy Vary, Kecskemt, Klagenfurt, Liberec, Mlad Boleslav, Prag, Rijeka, Salzburg, Sofija, Szeged, Varadin, Zagreb, Wiesbaden, Zrich...Ostala djela: Be: Sveuilina zvjezdarnica, Robna kua Gerngro, Robna kua Rothberger / Karlovy Vary (Karlsbad): Parkquellenkolonnaden, Grandhotel Pupp / Graz: Robna kua Kastner & hler / Plze: Schneeberghotel...Vjekoslav Bastl

Vjekoslav Bastl (Pibram, 13. kolovoza 1872. Zagreb, 3. rujna 1947.), hrvatski arhitekt.

Poetak dvadesetog stoljea u zagrebakoj, odnosno hrvatskoj arhitekturi obiljeilo je djelovanje dvojice arhitekata - Viktora Kovaia (1874. - 1924.) i Vjekoslava (Alojza) Bastla, predvodnika tzv. druge akademske generacije, koja e koncem 20. stoljea, nasuprot akademskom eklekticizmu kasnohistoricistikog stilskog izriaja, kod nas afirmirati nove ideje arhitektonskog oblikovanja. Tu se prije svega radi o afirmaciji secesije, te ranog, prijelaznog oblika modernizma, odnosno protomoderne. Jedan od bitnih, iako ne i prvih podsticaja tome je to su oba ova arhitekta pohaala, tada popularnu visoku kolu arhitekture Otta Wagnera, pri bekoj Akademiji lijepih umjetnosti ( Akademie der Bildenden Knste). Prvi, iako neto mlai, 1896. k Wagneru odlazi Kovai, a u semestrima izmeu 1899./900. - 1901./2. i Bastl, koji se do tada ve afirmirao radei u tada vodeem zagrebakom arhitektonsko - projektantskom atelieru i izvoakoj tvrtci Hnigsberg & Deutsch.

Kod Hnigsberga & Deutscha

Arhitekt Vjekoslav (Alojz) Bastl roen je 13. kolovoza 1872. u ekom gradu Pibramu. Pod jo nepoznatim okolnostima i motivima seli se u Zagreb gdje e od 1892., u prvoj generaciji polaznika Kraljevske zemaljske obrtne kole, skupa s Stjepanom Podhorskim, takoer jednim od utemeljitelja Kluba hrvatskih arhitekta.

Nakon to je 1896. apsolvirao i diplomirao, iako jo nije zasigurno potvreno radi izgubljene dokumentacije, Bastl najvjerojatnije odmah poinje raditi u arhitektonskom atelieru Hnigsberg & Deutsch. Arhitektonski biro Hnigsberg & Deutsch jedan je od vodeih u Zagrebu na prijelomu stoljea, obuhvaajui posljednje desetljee devetnaestog stoljea i prva dva desetljea dvadesetog stoljea. Arhitekti Leo Hnigsberg i Julio Deutsch, jedni od predstavnika prve generacije akademskih arhitekata, izravni su izdanci beke arhitektonske kole historijskih stilova, budui da su obojica zavrila studij na bekoj tehnikoj koli kod jednog od, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina devetnaestog stoljea najutjecajnijih bekih historicistikih arhitekata Heinricha von Ferstela, autora glasovite beke neogotike crkve "Votivkirche". Kao to je reeno, arhitekt Alojz Bastl najvjerojatnije dolazi u atelier Hnigsberg & Deutsch oko 1896. godine, u vremenu kada promjenom ustrojstva ovog poduzea dolazi do drugog razdoblja, kojim dolazi do znaajne prekretnice u njegovom djelovanju. Kuu apotekara Peia "K Svetome Trojstvu" (Ilica 43) Bastl za atelier Hnigsberg & Deutsch realizira 1899. godine Ova zgrada od izuzetne je vanosti za povijest domae arhitekture, budui da predstavlja jednu od prvih manifestacija wagnerijanske secesije u Zagrebu. Smjele konstrukcije s otvorenim i ostakljenim proeljem prizemlja, te naglaenom vertikalom dvije gornje etae, osobito u sredinjoj zoni, proelje ove zgrade zakljuuje se sa po dvijema bonim atikama te kvadratnim zabatom izmeu, skrivajui tako od pogleda s ulice konstrukciju krova. Proelje je bilo u potpunosti ureeno bogatim secesijskim ukrasima. Osobito valja istaknuti sredinji zabat drugog kata koji je ukraavao natkriveni reljef Svetog Trojstva, rad kipara Rudolfa Valdeca. Naalost, krajem dvadesetih godina proelje je u potpunosti preoblikovano, a reljef uklonjen, te nam dragocjene podatke o njegovom izvornom izgledu daje tek nekoliko sauvanih crtea i fotografija. Kua Pei postaje najranije datirano Bastlovo ostvarenje vezano za atelier Hnigsberg & Deutsch. Godinu poslije realizacije, kua Pei e biti predstavljena i u tada utjecajnoj bekoj arhitektonskoj reviji Der Architekt. U to vrijeme Bastl je ve na kolovanju kod Wagnera.

Akademie der Bildenden Knste

U izrazito liberalnoj atmosferi wagnerove kole Bastl je izradio nekoliko, zbog svoje originalnosti zapaenih idejnih projekata. Najraniji je projekt stambene zgrade s fotoatelierom koji nosi duhoviti Bastlov natpis : U radu je spas ipak nije kod svakoga/ocijeni valjano ne stranari. Drugi zapaeni projekt je studija pod naslovom Studie fur eine Villa in Agram. Tema zavrnog Bastlovog rada na bekoj akademiji je studija crkve svetog Blaa u Zagrebu. Ovaj projekt je raen pod izravnim utjecajem arhitekata Lea von Klenzea i Ludviga Langea, ije e aksijalno arhitektonsko oblikovanje tlocrta i valjkastih volumena s polukrunom kupolom Wagner prenijeti i na svoje ake. Ovaj se utjecaj osobito odrazio i na Bastlovom diplomskom radu, na projektu palae Znanstvenih zavoda za okultne znanosti u Parizu, za koji e mu biti dodijeljena i prestina Gundelova nagrada.

Povratak u Zagreb

Kada je 1902. diplomirao, Arhitekt Bastl se vraa u Zagreb u atelier Hnigsberg & Deutsch, no neposredno prije povratka sudjeluje i na dva natjeaja u Beu i Pragu. Pod okriljem Hnigsberga i Deutscha Bastl ostaje sve do 1906.godine, kada postaje samostalni projektant, ostvarivi do tada u Zagrebu itav niz vanih realizacija. Meu najvanijim su zgrada Trgovako obrtnike komore na Trgu marala Tita i Trgovako-obrtnikog muzeja na Mauranievom trgu (1902./3.), trgovako-stambena kua Josipa Kalline u Gundulievoj 20 (1903./4.), stambena zgrada Mirovinskog zavoda Hrvatskog zemaljskog kazalita na Mauranievom trgu, kua Desiderija i Eugenie Rozsay u Kurelevoj 3 i trgovako-stambena zgrada Eugena Rada na trgu Bana Jelaia (1904./5.) te trgovako-stambena zgrada Eugena Fellera-poznata i kao Elsa-Fluid dom u Juriievoj 1 i zgrada Hrvatsko-slavonske centralne zemaljske tedionice u Ilici 25 (1905./6.). Zgrada Trgovako obrtnog muzeja ( danas Etnografski muzej, Trg Maurania trg 14 ) jedna je od najreprezentativnijih realizacija u Zagrebu s poetka stoljea. Raena pod utjecajem Wagnerovog projekta iz 1896. za Muzej gipsanih odljeva, ova zgrada svojom ralambom horizontale glavnog proelja s ortogonalnim rasporedom prozorskih osi, tipian je primjer izgradnje s kraja 19. i poetka 20. stoljea. Glavni naglasak dan je vertikali sredinjeg rizalita s portalnom zonom i kupolom u obliku nebeske polukugle s dvijema arama izmeu kojih je alegorijska skupina Hrvatice koja titi trgovinu i obrt, takoer rad kipara Valdeca. No uz ope ikonografsko tumaenje, temu sredinjeg rizalita s kupolom i alegorijskom skupinom moemo isitavati i kao alegorijski odraz samoga autora, arhitekta Bastla. I to iz slijedeeg razloga. Naime, poznato nam je da se Bastl uz svoj arhitektonski rad bavio intenzivno astrologijom i spiritizmom, objavivi pod pseudonimom Uranus vie zapaenih studija na tu temu. Bastlove skice za centralnu zonu muzeja u mnogim su detaljima bliska naslovnoj ilustraciji astrolokog i okultistikog asopisa "Novo sunce", mjesenika za znanstveno prouavanje supernormalnih psihikih fenomena, a u kome je on bio i jedan od aktivnih suradnika. Kua Josipa Kalline (Gundulieva 20/ Masarykova 21-23), graena 1903. - 1904. ima jednak znaaj za povijest secesijske arhitekture u Hrvatskoj kao i kua Pei. Ono to ovu stambenu uglovnicu ini izuzetnom je to da je proelje prema uzoru na Wagnerovu glasovitu stambenu kuu na Wienzeile Linke Wienzeile 38 u Beu, poznatiju pod nazivom " Wagner Majolikhaus" u potpunosti obloeno keramikim ploicama ( 1898. - 1899.). Bastlovo uto/modro proelje, smjeteno izmeu dviju Kovaievih gradnji (Gundulieva 23, Masarykova 21-23) znatno je jednostavnije od svog bekog uzora. Na stilsku bliskost s kuom Kallina, ukazuje uglovnica Miheli (Petrinjska/Hatzova), koju veina strunjaka pripisuje takoer Bastlu. Kua zubara dr. Eugena Rada (Trg bana Jelaia 5), graena je 1904. - 1905. Uz uglovnicu Popovi arhitekta Aladara Baranyaja ona zapoinje sjeverni niz proelja Trga bana Jelaia. Jedno od najznaajnijih Bastlovih ostvarenja je Kua Feller ( tzv. Elza - Fluid dom, Juriieva1/ Trg bana Jelaia). Kua je izvedena 1905. - 1906. U oblikovanju njenog ulinog proelja Bastl dostie svoj potpuni vrhunac umjetnike imaginacije. Uglom ove zgrade dominira sasvim neoekivan i gro