udžbenik za učenike srednjih poljoprivrednih škola · Ni jedan dio ove knjige ne smije se preslikavati ni ... jela od povrća i dječja hrana zahtijeva-ju visoke standarde zdravstvene

Jasenka Nikolić

PRINCIPI POVRĆARSTVAudžbenik za učenike

srednjih poljoprivrednih škola

Osijek, 2019.

Impresum

Nakladnik:STUDIO HS INTERNET d.o.o., Osijek

Za nakladnika: Tibor Santo, dipl.oec.

Recezenti:Sanja Malević, dipl. ing. agr. – profesorica savjetnicaZdravko Matotan, prof. dr. sc., redoviti profesor

Lektura:Andreja Orić, prof.

Uređenje, grafičko uređenje i oblikovanje naslovne stranice:Davor Vrandečić, ing. inf.

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Gradske i sveučilišneknjižnice Osijek pod brojem 141111071.

ISBN: 978-953-8198-25-0

Tisak: STUDIO HS INTERNET d.o.o., Osijek

Intelektualno je vlasništvo, poput svakog drugoga vlasništva, neotuđivo, zakonom zaštićeno i mora se poštivati. Ni jedan dio ove knjige ne smije se preslikavati ni umnožavati na bilo koji način, bez pismenoga dopuštenja nakladnika.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

Kazalo

1. Uvod .......................................................................................................................................... 52. Povrće u prehrani ljudi ..................................................................................................... 73. Sistematika povrća ............................................................................................................ 9

3.1. Gospodarska razdioba ............................................................................................. 123.2. Botanička razdioba ................................................................................................... 12

4. Agroekološki uvjeti .........................................................................................................154.1. Toplina ........................................................................................................................... 154.2. Svjetlost ........................................................................................................................ 174.3. Voda ............................................................................................................................... 194.4. Tlo ................................................................................................................................... 244.5. Zrak ................................................................................................................................. 27

5. Razmnožavanje povrćarskih kultura ......................................................................296. Proizvodnja presadnica .................................................................................................32

6.1. Uzgoj presadnica “gologa” korijena .................................................................... 336.2. Uzgoj presadnica s grudom supstrata oko korijena ..................................... 356.3. Njega presadnica ....................................................................................................... 38

7. Plodored ...............................................................................................................................448. Ishrana i gnojidba povrća .............................................................................................47

8.1. Osnove gnojidbe povrća ........................................................................................ 478.2. Ključ za determinaciju nedostatka hraniva prema simptomima ............. 558.3. Gnojiva za gnojidbu povrća ................................................................................... 56

8.3.1. Organska gnojiva ..............................................................................................578.3.2. Mineralna gnojiva .............................................................................................63

8.4. Postupak izračuna potrebne gnojidbe .............................................................. 678.5. Primjeri gnojidbe ....................................................................................................... 708.6. Gnojiva i okoliš ........................................................................................................... 72

9. Humusno-mineralna gnojiva ......................................................................................7710. Biološka gnojiva, mikoriza i biostimulatori .........................................................7811. Treseti i supstrati...............................................................................................................8112. Hranjive otopine ...............................................................................................................8513. Poboljšivači tla ...................................................................................................................8514. Sjeme i sjetva ......................................................................................................................88

14.1. Svojstva sjemena ....................................................................................................... 88

PRINCIPI POVRĆARSTVA udžbenik za učenike srednjih poljoprivrednih škola4

14.2. Priprema sjemena za sjetvu .....................................................................................9014.3. Sjetva sjemena povrća ...............................................................................................9014.4. Izbor sorte i kategorije sjemena povrća ..............................................................9214.5. Izračunavanja za sjetvu i sadnju .............................................................................94

15. Navodnjavanje povrća ...................................................................................................9915.1. Metode navodnjavanja povrća ...........................................................................10015.2. Kakvoća vode za navodnjavanje ........................................................................10315.3. Navodnjavanje po vrstama povrća ...................................................................104

16. Zaštita povrća od štetnih organizama ................................................................ 10717. Zaštićeni prostori u proizvodnji povrća ............................................................. 114

17.1. Uvjeti za izgradnju ..................................................................................................11417.2. Niski i visoki tuneli ...................................................................................................11517.3. Plastenici .....................................................................................................................11617.4. Načini proizvodnje povrća u plastenicima .....................................................11917.5. Staklenici ....................................................................................................................12117.6. Pokrivanje tla i usjeva u povrćarskoj proizvodnji .........................................122

18. Berba i čuvanje povrća nakon berbe ................................................................... 12718.1. Berba povrća .............................................................................................................12718.2. Čuvanje povrća i gubitci .......................................................................................12818.3. Pranje povrća ............................................................................................................13018.4. Klasiranje, pakiranje i transport povrća ...........................................................130

INDEKS POJMOVA........................................................................................... 133IZVORI SLIKA ................................................................................................... 139PRILOG ............................................................................................................. 140LITERATURA .................................................................................................... 141

Jasenka Nikolić 5

1. UvodOvaj udžbenik treba popuniti prazni-

nu u srednjoškolskoj literaturi. Namije-njen je polaznicima srednjih poljopri-vrednih škola, a koncipiran je tako da pruža potrebna znanja o načelima po-vrćarstva učenicima koji se osposoblja-vaju za zanimanje agrotehničara.

Kada usvoji sadržaje obuhvaćene u ovom udžbeniku, učenik će moći defi-nirati povrćarstvo kao granu biljne pro-izvodnje, moći će opisati agroekološke uvjete za povrćarsku proizvodnju, razli-kovat će biljno-uzgojne zahvate u po-vrćarskoj proizvodnji, moći će primje-njivati postupke biološke reprodukcije i mjere njege u skladu sa zahtjevima pojedine kulture, definirat će vrste gnojiva i potrebe za gnojivima i na kra-ju će moći pravilno odrediti vrste zrelo-sti plodova te vrijeme berbe prema ci-ljevima proizvodnje.

Sadržaj je izložen tako da se nastav-lja na prethodna znanja iz strukovno-ga modula Temelji poljoprivredne pro-izvodnje (Agrobotanika, Tloznanstvo i Proizvodnja bilja). Iza nastavnih tema možete naći pitanja za ponavljanje usvojenoga gradiva, nekoliko prijedlo-ga vježbi za samostalni rad učenika, od-nosno za praktične vježbe, koje trebaju poslužiti za primjenu usvojenih teorij-skih sadržaja, te sažetke za svaku cjelinu.

Proizvodnja povrća u Hrvatskoj ima bogatu tradiciju, a razvijena je u razli-čitim, uglavnom povoljnim agroeko-loškim uvjetima. Danas je to istodob-no intenzivna i ekstenzivna grana biljne proizvodnje koja opskrbljuje tržište svježim povrćem, ali i sirovinama za pre-rađivačku industriju. Najznačajnije pro-mjene u proizvodnji povrća rezultat su

povezanosti proizvodnje i prerade. Ti su proizvodi uglavnom namijenjeni zele-noj tržnici, a manji dio ide u organizira-ni otkup za preradu. Za tu proizvodnju u ekstenzivnome uzgoju karakteristič-na je manja proizvodna površina, niža razina agrotehničkih mjera, niži prinos i problemi u plasmanu. Sve su to poslje-dice nedovoljnoga ulaganja zbog viso-kih kamata i nedostatka obrtnih sred-stava, visoke cijene energenata, skupih pesticida, mineralnih gnojiva i drugih troškova. Proizvodnja povrća na granici je isplativosti. Proizvođači koji izbjegnu te probleme i koriste se navodnjava-njem, kvalitetnim kultivarima i intenziv-nom agrotehnikom, koncentriraju povr-šinu i specijaliziraju proizvodnju na 2 – 3 kulture uz primjenu organsko-biološke tehnologije mogu očekivati uspjeh u toj grani poljoprivrede.

Danas se u Hrvatskoj najviše povr-ća proizvodi na obiteljskim poljopri-vrednim gospodarstvima (oko 70 %) i na granici su isplativosti. Povrće se u Hrvatskoj proizvodi na površini od oko 135.000 hektara, što čini 9,3 % od ukupnih površina oranica i vrtova. Me-đutim, ističemo da je u ukupnost pro-izvodnje povrća uključena i proizvod-nja krumpira, koja se odvija na 46 % tih površina. Promatrajući stanje u pro-izvodnji na temelju podataka o povr-šinama, možemo reći da je prisutan porast povrćarske proizvodnje. Trend postupnoga rasta površina pod povr-ćem prisutan je i kod najznačajnijih vr-sta povrća u potrošnji kao što su kupus, rajčica, luk, paprika, krastavac, salata, mrkva i dr. Najviše se za tržište proizve-de krumpira, na oko 63.000 ha, zatim plodovitoga povrća, rajčice, paprike i krastavaca, na nešto više od 35.000 ha,

1. Uvod


te ostaloga povrća, na oko 37.000 ha. Isplativa je proizvodnja samo onog po-vrća koje dobro podnosi prijevoz i pre-tovare i s kojim se mogu ostvariti više cijene u predsezoni kako bi se mogli po-kriti sve veći prijevozni troškovi. Pritom izbor vrsta i kultivara povrća ovisi o po-trebama tržišta, veličini zemljišta te o op-skrbljenosti gospodarstva specifičnom opremom (sustav za navodnjavanje, za-štićeni prostor, skladište s linijom za do-radu povrća, hladnjača) i mehanizacijom (za sjetvu, sadnju i berbu).

Državni zavod za statistiku ne vodi evidenciju o proizvodnji svih kultura povrća posebno. Rascjepkanost pro-izvodnje, plasman proizvoda izravno potrošaču putem tržnica na malo i na-turalni oblik potrošnje još više otežava-ju vođenje točne statistike o proizvod-nji i plasmanu povrća.

Dio proizvedenoga povrća u Hrvat-skoj potječe iz uzgoja u vrtovima i na okućnicama te je namijenjen potrošnji za vlastite potrebe kućanstava. Takva je proizvodnja na tehnološki niskoj razini, a posljedica su niski prinosi.

Veći i specijaliziraniji proizvođači po-vrća u Hrvatskoj koriste se vrhunskom tehnologijom i ostvaruju dobre prinose.

Proizvodnja u plastenicima važna je i brzorastuća sastavnica poljoprivredne industrije razvijenih zemalja. U Hrvat-skoj je ta proizvodnja još uvijek u fazi ra-zvoja, ali i u primjetnome porastu zbog sve većih zahtjeva stanovništva za svje-žim povrćem dostupnim tijekom cijele godine. Od 2006. godine u porastu je i izgradnja staklenika, iako je riječ o vrlo visokim investicijama jer su troškovi iz-gradnje jednoga hektara suvremenih staklenika oko 15.000.000 kn.

Zahvaljujući regionalnoj posebnosti Hrvatske, uzgoj različitoga povrća i po-nuda na tržištu moguća je gotovo cije-le godine. U ravničarskome području Panonske nizine umjereno kontinental-ne klime s dobrim tlima i bogatim re-sursima vode uzgaja se sezonsko povr-će, koje dolazi na tržište od proljeća do kasne jeseni. U tom se području uzgaja i najveći dio povrća za preradu. U medi-teranskome području s toplim i suhim ljetom i blagom i kišovitom zimom, na pojedinim lokalitetima s pogodnim tli-ma, uzgaja se zimsko povrće na otvo-renome, koje se bere od kasne jeseni, zimi i u rano proljeće. Njegova proizvod-nja započinje ljeti, pa je nužan siguran izvor vode za navodnjavanje. Proizvod-nja povrća u zaštićenim prostorima ima komparativnu prednost u tom područ-ju zbog viših zimskih temperatura i više sunčanih dana. Već jednostavni zaštiće-ni prostori pokriveni plastičnim materi-jalom (pokrivene gredice, niski i visoki tuneli i plastenici), bez grijanja ili samo s dodatnim grijanjem, omogućuju uz-goj više vrsta povrća ili bolje planiranje dinamike dospijevanja. Zbog manjega utroška energenata proizvodnja povr-ća u staklenicima također ima prednost u mediteranskome području. Uzgoj bez tla u zatvorenome sustavu u plasteniku ili stakleniku moguć je i na kamenitim terenima s pogodnom mikroklimom i uz uporabu prikupljene vode od zimskih oborina. U brdsko-planinskome područ-ju Like i Gorskoga kotara moguć je uzgoj vrsta kojima odgovaraju niže tempera-ture (salata, rotkvica, korabica, brokula i dr.), a to može obogatiti ponudu svježe-ga povrća ljeti za turističku potrošnju.

Prerada povrća omogućuje veću pro-izvodnju i povećanje asortimana pre-

1. Uvod

Jasenka Nikolić 7

rađenoga povrća, koje može lakše naći put u izvoz. Sterilizirano, zamrznuto, sušeno i marinirano povrće te gotova jela od povrća i dječja hrana zahtijeva-ju visoke standarde zdravstvene isprav-nosti, što je kod nas lakše postići jer se mogu izabrati tla neopterećena nepo-željnim sastojcima.

Ograničavajući čimbenici budućega razvoja povrćarske proizvodnje u Hr-vatskoj prvenstveno su neorganizira-no tržište svježega povrća, ograničeni skladišni i rashladni prostori te prerađi-vački kapaciteti, relativno niska tehnič-ka opremljenost i niska razina educira-nosti proizvođača.

Samostalni rad: 1. Pronađite primjerak časopisa National Geographic (Hrvatska) broj 9 iz ruj-

na 2017. i pročitajte tekst pod naslovom “Mala zemlja hrani cijeli svijet” (au-tor Frank Viviano). Prokomentirajte pročitani članak i usporedite pročitano s uvodnim tekstom.

2. Na internetskim stranicama Državnoga zavoda za statistiku (www.dzs.hr) pronađite podatke o udjelu proizvodnje povrća u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji u Hrvatskoj i u svojoj županiji. Koja je povrćarska kultura najza-stupljenija i u kojem postotku?

3. Grafički prikažite odnos između pet najzastupljenijih povrćarska kultura u Hrvatskoj i u svojoj županiji.

2. Povrće u prehrani ljudi

Uvodna priprava:1. Koliko ste obroka jučer pojeli?2. Koliko i koje ste povrće jučer jeli?3. Koje vrste povrća, osim krumpira,

poznajete?4. Hranite li se zdravo?5. Što je, po vašem mišljenju, zdrava

hrana?Opstanak svih živih bića povezan je s

prehranom, a unošenje potrebnih hra-njivih sastojka nužno je za održavanje života i zdravlja.

Povrće je važan dio ljudske prehrane. Nezamjenjivo je zbog velike hranidbe-ne vrijednosti u sirovome, kuhanome, pečenome ili konzerviranome obliku.

Ne sadržava veće količine bjelančevina kao npr. meso, jaja i ostale namirnice ži-votinjskoga podrijetla, ali mu je posebna vrijednost u sadržaju vitamina i mine-ralnih soli te organskih kiselina nužnih za pravilan razvoj ljudskoga organizma i zdravstveno stanje čovjeka. Mnogobroj-ne bolesti nastaju zbog nedostatka vita-mina. Povrće, uz voće, sadržava najviše vitamina C (askorbinska kiselina).

Količina vode u svježem povrću ra-zličita je i ovisi o mnogo čimbenika. Ugljikohidrata najviše ima u češnja-ku, krumpiru i grašku. Proteini (bje-lančevine) su najzastupljeniji u grašku i češnjaku, a sirova celuloza u grašku i peršinovu listu. Biljne masti pripada-



ju skupini jednostavnih masti i u povr-ću ih ima u vrlo malim količinama: 0,1 – 0,4 g/100 g povrća.

Vitaminom C najbogatiji su peršinov list, paprika i kelj pupčar, karotinom (iz kojega će u organizmu ljudi i životinja nastati vitamin A) mrkva, vitaminom B1 češnjak, a vitaminom B2 špinat. Osim vitamina i mineralnih soli, povrće sadr-žava i različite glikozide, organske kise-line, bjelančevine, ugljikohidrate i masti te tvari ljekovitoga djelovanja. Mnoge vrste povrća sadržavaju eterična ulja, koja mu daju poseban miris i okus. U ne-

kim vrstama povrća (češnjak, hren, cvje-tača) nalaze se tzv. fitocidne tvari.

Povrće sadržava sve mineralne soli po-trebne za izmjenu tvari u ljudskome or-ganizmu. Natrij, kalij i klor sastavni su dijelovi krvi i tjelesnih tkiva, kalcij, ma-gnezij i fosfor bitni su za krv i kosti, sum-por tvori bjelančevine, a željezo je dio hemoglobina. Osim toga, povrće je siro-mašno energetskim sastojcima (uglji-kohidrati, masti) te je zbog toga niske kalorične vrijednosti. Bez povrća nema pravilne prehrane, stoga njegovu uzgoju treba posvetiti još veću pozornost.

Tablica 1. Kemijski sastav svježega povrća u g/100 g (izvor: Parađiković, N., 2009.)

kultura voda ugljikohidrati proteini masti sirova celuloza pepeo

paprika 94,0 3,0 1,2 0,3 1,4 1,1

krastavac 96,0 1,7 1,0 0,1 - 0,5

lubenica 92,0 6,5 0,5 - 0,8 0,5

dinja 89,0 9,5 0,3 0,1 0,7 0,8

salata 95,0 2,0 1,4 0,3 0,6 0,9

grašak 75,0 14,0 7,0 0,4 2,7 0,9

mahuna 85,0 6,8 2,6 0,3 1,3 0,9

kupus 90,0 5,7 1,6 0,2 0,9 0,7

kelj 90,4 4,3 3,6 0,3 0,6 0,8

cvjetača 91,0 3,9 2,4 0,4 0,9 0,8

korabica 90,0 6,9 2,1 0,2 0,8 1,1

mrkva 88,5 8,1 1,2 0,2 1,0 1,0

peršin listaš 82,0 9,8 4,4 0,4 1,4 1,7

peršin korjenaš 90,0 5,9 1,2 0,1 1,2 1,2

celer 91,0 5,0 1,4 0,3 1,0 0,9

špinat 93,0 1,8 2,3 0,3 0,5 1,9

luk 90,0 7,4 1,4 0,1 0,7 0,5

češnjak 65,0 26,3 6,8 0,3 0,8 1,4

poriluk 89,0 6,3 2,2 0,3 1,3 0,9

krumpir 77,0 18,4 2,5 0,2 0,6 1,1


Jasenka Nikolić 9

kultura vitamin C

karotin (provitamin

A)

vitamin B1 (tiamin)

vitamin B2 (riboflavin)

pantotenska kiselina

rajčica 28 0,81 0,10 0,04 -

paprika 190 4,60 0,06 0,01 -

krastavac 14 0,09 0,05 0,04 0,12

lubenica 10 1,05 0,03 - 0,70

dinja 25 1,00 0,03 - 0,08

tikva 4 5,00 - 0,06 -

mahuna 21 0,17 - - 0,47

grašak 26 0,45 0,14 - 0,19

kupus 43 0,04 0,15 0,05 0,10

cvjetača 59 0,05 0,15 0,05 0,44

kelj 66 7,00 - - 0,15

kelj pupčar 121 0,55 - - -

špinat 72 4,38 0,08 0,22 0,11

salata 10 0,90 0,08 0,06 0,11

mrkva 5 9,10 0,14 0,02 0,30

peršin – list 155 8,26 0,01 0,05 0,83

celer – korijen 8 0,08 0,06 0,03 0,40

rotkvica 36 tragovi 0,10 - 0,05

krumpir 10 - 0,12 0,01 -

crveni luk 6 - 0,10 0,02 0,05

češnjak 18 - 0,19 - -

Tablica 2. Sadržaj vitamina u svježem povrću – prosječne vrijednosti u mg/100 g (izvor: Parađiković, N., 2009.)

Pitanja za ponavljanje: 1. Koje hranjive tvari nalazimo u kemijskome sastavu povrća?

2. Koju važnost imaju vitamini i minerali u prehrani ljudi?

3. Koje tri vrste povrća sadržavaju najviše vitamina C?

4. Koje su tri vrste povrća najbogatije ugljikohidratima?

5. Koja je funkcija fitocidnih tvari u nekim vrstama povrća?

6. Nabrojite tri vrste povrća koje sadržavaju eterična ulja.



Samostalni rad: 1. Nacrtajte u bilježnicu prikazanu tablicu i popunite je.

vitamin uloga u ljudskome organizmu

simptomi nedostatka

provitamin A

vitamin C

vitamin D

vitamin B1

vitamin K

2. Nacrtajte u bilježnicu prikazanu tablicu i popunite je.

mineral uloga u ljudskome organizmu

simptomi nedostatka

Fe

Mg

Ca

P

I

3. Nedostatak pojedinih vitamina i minerala izaziva određene bolesti. Na inter-netskim stranicama Wikipedije (https://wikipedia.com) pronađite uzročnike ovih bolesti i opišite simptome:

a. beri-berib. skorbutc. anemijad. rahitis.

4. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije dnevni unos voća i po-vrća trebao bi biti 400 g u nekoliko (preporučljivo pet) različitih obroka. Sasta-vite jedan dnevni jelovnik od pet obroka koji će uključiti i 400 g voća i povrća.


Jasenka Nikolić 11

5. Organizirajte raspravu po skupinama o temi “Kako se hranimo?”6. Napišite esej o temi “Što Hrvati jedu?” Potrebne podatke potražite na stra-

nicama Državnoga zavoda za statistiku (www.dzs.hr) iz 2014. godine. Jeste li očekivali takve podatke? Pronađene podatke usporedite sa svojim pre-hrambenim navikama.

7. Koristeći se različitom literaturom i internetskim stranicama, izradite tablicu iz koje će biti vidljiv sadržaj fosfora, kalija, kalcija, magnezija, željeza, sum-pora, cinka i natrija u 15 povrtnica koje jesu ili bi trebale biti zastupljene u vašoj prehrani.

Sažetak

Povrće je važan dio ljudske prehrane. Nezamjenjivo je zbog velike hranidbene vrijednosti u sirovome, kuhanome, pečenome ili konzerviranome obliku.

Ne sadržava veće količine bjelančevina kao npr. meso, jaja i ostale namirnice ži-votinjskoga podrijetla, ali mu je posebna vrijednost u sadržaju vitamina i mine-ralnih soli te organskih kiselina nužnih za pravilan razvoj ljudskoga organizma i zdravstveno stanje čovjeka. Mnogobrojne bolesti nastaju zbog nedostatka vitami-na. Povrće, uz voće, sadržava najviše vitamina C (askorbinska kiselina).

Mnoge vrste povrća sadržavaju eterična ulja, koja mu daju poseban miris i okus. U nekim vrstama povrća (češnjak, hren, cvjetača) nalaze se tzv. fitocidne tvari. Povr-će sadržava sve mineralne soli potrebne za izmjenu tvari u ljudskome organizmu.

3. Sistematika povrćaUvodna priprava:1. Nabrojite sistematske jedinice u bo-

tanici, počevši od najniže.2. Navedite vegetativne i generativne

dijelove biljke.3. Što karakterizira sve biljke iz odjela

viših biljaka?4. Nacrtajte i označite dijelove korijena

i lista jednosupnica i dvosupnica.5. Nacrtajte i označite dijelove sjeme-

na jednosupnica i dvosupnica.6. Koja je osnovna razlika u građi cvije-

ta jednosupnica i dvosupnica?

Povrćarske kulture možemo sistema-tizirati prema različitim kriterijima:

1. prema duljini života2. prema namjeni zbog koje se

uzgaja (gospodarska razdioba)3. prema botaničkoj pripadnosti.Jednogodišnje kulture već u prvoj

godini vegetacije cvatu i donose plod, npr. rajčica, krastavac, lubenica, rotkvi-ca i dr. Dvogodišnje u prvoj godini ra-zvijaju samo vegetativni dio, a u drugoj godini vegetacije cvatu i donose plod, npr. poriluk, celer, peršin, blitva i dr. Vi-šegodišnje kulture svake godine cva-tu i donose plod, npr. šparoga, hren i dr.

3. Sistematika povrća


3.1. Gospodarska razdiobaGospodarska razdioba po shemi (Pavlek, 1985.) i danas ima važnost po kojoj

se raspoznaje razlika između generativnoga i vegetativnoga produktivnog dijela.

produktivni dio

generativni vegetativni

nadzemni dio nadzemni dio podzemni dio

plodovi cvat lišće i stabljika lišće lukovice, korijen, gomoljpodanak, podzemni izboji

Kao jestivi dio povrća rabe se:• plodovi – krastavac, rajčica,

paprika, patlidžan, tikve, grašak i mahune

• cvat – artičoka, cvjetača• lišće i stabljika – korabica, kupus,

salata• lišće – špinat, rabarbara, blitva,

celer listaš• lukovice – luk, češnjak• korijen – mrkva, peršin, celer

korjenaš, cikla• podanak – hren• podzemni izboj – šparoga• gomolj – krumpir.

3.2. Botanička razdiobaPo botaničkoj razdiobi povrće je

svrstano u botaničke porodice. Pri-padnost određenoj botaničkoj porodi-ci znači sličnu morfološku građu, slične zahtjeve prema vanjskim uvjetima, za-jedničke bolesti i štetnike te sličnu teh-nologiju proizvodnje.

Razred: Monocotyledoneae

Porodica lukova (Alliaceae):• Allium cepa L. – luk• Allium sativum L. – češnjak• Allium ampeloprasum L. ssp.

porrum – poriluk• Allium schoenoprasum L. – luk vlasac• Allium cepa L. var. aggregatum G.

Don. – luk kozjak ili ljutika.

Porodica trava (Poaceae):• Zea mays L. var saccharata –

kukuruz šećerac.

Porodica šparoga (Asparagaceae):• Asparagus officinalis L. – šparoga.

Razred: Dycotyledoneae

Porodica pomoćnica (Solonaceae):• Lycopersicon esculentum Mill. –

rajčica• Capsicum annuum L. – paprika• Solanum melongena L. – patlidžan• Solanum tuberosum L. – krumpir.


Jasenka Nikolić 13

Porodica tikvenjača (Cucurbitaceae):• Cucumis sativus L. – krastavac• Cucumis melo L. – dinja• Citrullus lanatus Thumb. – lubenica• Cucurbita maxima Duch. – bundeva• Cucurbita pepo L. – tikva.

Porodica krstašica (Cruciferae ili Brassicaceae):• Brassica oleracea L. var. capitata

– kupus• Brassica oleracea L. var. sabauda

– kelj• Brassica oleracea L. var. botrytis

– cvjetača• Brassica oleracea L. var. italica

Plenck. – brokula• Brassica oleracea L. var.

gongylodes – korabica• Brassica oleracea L. var. gemmifera

Zenk. – kelj pupčar• Brassica oleracea L. var. acephala

D.C. – raštika i lisnati kelj• Brassica rapa L. ssp. pekinensis

Lour. – kineski kupus• Raphanus sativus L. var. sativus

– rotkvica• Raphanus sativus L. var. niger Mill.

– rotkva• Armoracia rusticana Ph. – hren.

Porodica lobodnjača (Chenopodiaceae):• Spinacia oleracea L. – špinat• Beta vulgaris var. conditiva Alef.

– cikla• Beta vulgaris L. ssp. vulgaris var.

cicla – lisnata blitva.

Porodica štitarki (Apiaceae ili Umbelliferae):• Daucus carota L. – mrkva• Apium graveolens var. rapaceum

Mill. – celer korjenaš• Apium graveolens var. secalinum

Alef. – celer listaš• Petroselinum crispum ssp.

tuberosum – peršin korjenaš• Petroselinum crispum var. crispum

– peršin listaš• Pastinaca sativa L. – pastrnjak.

Porodica glavočika (Asteraceae ili Compositae):• Lactuca sativa L. – salata• Cichorium endivia L. – endivija• Cichorium intybus var. foliosum

Hegi. – radič• Cynara scolymus L. – artičoka• Helianthus tuberosus L. – čičoka.

Porodica mahunarki (Fabaceae ili Leguminosae):• Pisum sativum L. ssp. sativum

– grašak• Phaseolus vulgaris L. ssp. vulgaris

– grah• Vicia faba L. – bob• Lens culinaris Medicus – leća• Cicer arietinum L. – slanutak.

Porodica dvornika (Polygonaceae):• Rheum undulatum Pall.

– rabarbara.

Porodica Valerianaceae:• Valerianella locusta L.

– matovilac.

Porodica slakova (Convolvulaceae):• Ipomea batatas L. – batat.



Pitanja za ponavljanje: 1. Navedite gospodarsku razdiobu povrća.2. Nabrojite nekoliko predstavnika plodovitoga povrća.3. Koje korjenasto povrće jedete?4. Kojem dijelu biljke botanički pripada gomolj?5. Koji je dio biljke cilj uzgoja šparoge?6. Koja vam je vrsta lisnatoga povrća najdraža?7. Koje vrste povrća i iz kojih porodica pripadaju jednosupnicama?8. Kako dijelimo povrćarske kulture prema duljini života; navedite nekoliko

predstavnika svake skupine.

Samostalni rad: 1. Izradite mapu u elektroničkome obliku s botaničkom razdiobom povrća.

Mapa treba sadržavati sliku povrćarske vrste, njezin znanstveni i hrvatski na-ziv, porodicu kojoj pripada te navedite koji je dio biljke cilj uzgoja te vrste povrća.

2. Izradite zbirku sjemenja povrćarskih kultura. 3. Izradite mikroskopske preparate škrobnih zrnaca graha i krumpira, pogle-

dajte pod mikroskopom, uočite razlike i po pet zrnaca skicirajte na pripre-mljeni radni list.

4. Izradite mikroskopske preparate poprečnoga presjeka stabljike jednosupni-ca i dvosupnica te pogledajte pod mikroskopom. Uočite razlike i skicirajte na radni list.

Sažetak

Povrćarske kulture možemo sistematizirati prema duljini života na jednogodiš-nje, dvogodišnje i višegodišnje. Jednogodišnje kulture već u prvoj godini vege-tacije cvatu i donose plod, npr. rajčica, krastavac, lubenica, rotkvica i dr. Dvogo-dišnje u prvoj godini razvijaju samo vegetativni dio, a u drugoj godini vegetacije cvatu i donose plod, npr. poriluk, celer, peršin, blitva i dr. Višegodišnje kulture sva-ke godine cvatu i donose plod, npr. šparoga, hren i dr.

Gospodarska razdioba po shemi (Pavlek, 1985.) i danas ima važnost po kojoj se raspoznaje razlika između generativnoga i vegetativnoga produktivnog dijela.

Produktivni su generativni nadzemni dijelovi plodovi i cvat. Produktivni su ve-getativni nadzemni dijelovi lišće te stabljika i lišće. Produktivni su vegetativni podzemni dijelovi lukovice, korijen, gomolj, podanak i podzemni izboj.

Po botaničkoj razdiobi povrće je svrstano u botaničke porodice. Pripadnost određenoj botaničkoj porodici znači sličnu morfološku građu, slične zahtjeve prema vanjskim uvjetima, zajedničke bolesti i štetnike te sličnu tehnologiju proizvodnje.


Jasenka Nikolić 15

Kao jestivi dio povrća rabe se plodovi – krastavac, rajčica, paprika, patlidžan, ti-kve, grašak i mahune; cvat – artičoka, cvjetača; lišće i stabljika – korabica, kupus, salata; lišće – špinat, rabarbara, blitva, celer listaš; lukovice – luk, češnjak; korijen – mrkva, peršin, celer korjenaš, cikla; podanak – hren; podzemni izboj – šparoga; gomolj – krumpir.

4. Agroekološki uvjetiUvodna priprava:1. Što proučava agroekologija?2. Što su i koji su agroekološki ili vege-

tacijski čimbenici?3. Kako dijelimo vanjske agroekološke

čimbenike: nabrojite ih.4. Definirajte pojmove: kardinalne toč-

ke, ekološka valencija (amplituda), eurivalentne i stenovalentne biljke.

Uspješnost povrćarske proizvodnje znatno ovisi o povoljnosti agroekološ-kih uvjeta određenoga područja. Od agroekoloških uvjeta za proizvodnju povrća svakako su najznačajniji klima i tlo. Budući da se biljka razvija u dva ra-zličita ambijenta, jedan dio u tlu (pod-zemni dio), a drugi u zraku – atmosferi (nadzemni dio), na njezin rast i razvoj djeluju istodobno atmosferski agroe-kološki čimbenici (vremenske prilike ili čimbenici podneblja) i čimbenici koji djeluju putem podzemnih organa, od-nosno edafski agroekološki čimbeni-ci. Atmosferski su agroekološki čim-benici toplina, svjetlost, voda i zrak, a edafski voda i zrak u tlu te biogeni elementi.

Izbor vrste i sorte povrća te tehnolo-giju njihova uzgoja moramo prilagoditi stanju klimatskih čimbenika i raspolo-živom zemljištu.

4.1. ToplinaUvodna priprava:1. Što je biološki temperaturni mini-

mum i koliki je u umjerenome kli-matskom pojasu?

2. Objasnite temperaturne pragove: 0 °C, 5 °C, 10 °C, 20 °C i 25 °C.

3. Kako dijelimo biljke s obzirom na nji-hove zahtjeve prema toplini?

Toplina je značajan čimbenik rasta i razvoja biljaka. Povrćarske kulture ima-ju različite zahtjeve za toplinom. Poje-dine vrste povrća kao što su krastavac, dinja, lubenica, paprika, rajčica imaju veće zahtjeve za toplinom, pa ih svrsta-vamo u termofilne biljke. Drugu sku-pinu čine povrćarske vrste koje su ma-nje osjetljive na temperaturne uvjete, a to su kupusnjače, salata, špinat te kor-jenaste kulture.

Temperature u kojima biljka najbolje raste i razvija se nazivamo optimalnim temperaturama. Optimalne tempera-ture različite su za svaku pojedinu vrstu u pojedinim fazama rasta i razvoja (kli-janje, nicanje i sl.). Najvišu temperaturu biljka zahtijeva u vrijeme nicanja i stva-ranja generativnih organa.

Termofilne ili toploljubive vrste po-činju klijati na temperaturi od 12 – 15 °C,

4. Agroekološki uvjeti


i to su minimalne temperature klijanja i nicanja. Optimalna je temperatura za klijanje i nicanje 25 – 30 °C, a optimalna temperatura za rast i razvoj vegetativ-nih organa tih biljaka 22 – 25 °C.

Povrćarske kulture koje imaju manje zahtjeve za toplinom počinju klijati već na 2 – 3 °C, dok im je optimalna tempe-ratura klijanja 18 – 25 °C. Za rast i razvoj vegetativnih organa te povrćarske kul-ture zahtijevaju optimalnu tempera-turu 13 – 19 °C. U razdoblju cvjetanja i formiranja plodova povrćarske kulture zahtijevaju oko 3 – 4 °C višu temperatu-ru od optimalne za vegetativni porast. U tom razdoblju previsoke su tempera-ture štetne i dovode do opadanja cvje-tova, posebno ako nedostaje vode.

Povrćarske kulture ponašaju se razli-čito kada je riječ o niskim tempera-turama. Termofilne prestaju s rastom

već na 10 °C, a stradavaju na tempera-turi od 0 °C. Otpornije povrćarske vrste mogu bez posljedica podnijeti tempe-raturu i do -5 °C, ali dugotrajni mrazovi štetni su i za te vrste.

Otpornost prema niskim tempera-turama ovisi o svojstvima vrste i sor-te. Biljke će biti otpornije na niske tem-perature ako se postupno privikavaju na utjecaj niskih temperatura, tj. ako prolaze proces kaljenja. Kaljene pre-sadnice sadržavaju više ugljikohidrata i u stanicama se do određene granice smanjuje količina vode.

Temperatura uvjetuje vrijeme sjetve i sadnje na otvorenome. Termofilne po-vrćarske vrste mogu se sijati i saditi na otvorenome polju kada prođe opasnost od mraza u proljeće, a moraju se obra-ti prije pojave ranih jesenskih mrazova.

Pitanja za ponavljanje: 1. Nabrojite nekoliko termofilnih povrćarskih kultura i navedite na kojim mini-

malnim temperaturama klijaju i niču.2. Kolike su optimalne temperature za rast i razvoj vegetativnih organa termo-

filnih povrćarskih kultura?3. Kolika je minimalna, a kolika optimalna temperatura za klijanje povrćarskih

kultura koje imaju manje zahtjeve prema toplini?4. Kolike su temperature poželjne u vrijeme cvatnje i formiranja plodova za po-

vrćarske kulture?5. Što je kaljenje biljaka?6. Što se događa u biljkama dok prolaze proces kaljenja?


Jasenka Nikolić 17

Samostalni rad: 1. Nacrtajte u bilježnicu prikazanu tablicu i popunite je.

povrćarska kultura

minimalna temperatura

klijanja i nicanja (°C)

optimalna temperatura

klijanja i nicanja (°C)

optimalna temperatura

za vegetativni porast (°C)

optimalne temperature za cvatnju i formiranje

plodova (°C)krastavci

špinat

rajčica

mrkva

salata

2. Termofilne povrćarske kulture sijemo i sadimo na otvorenome nakon opa-snosti od mraza u proljeće te ih ubiremo prije pojave prvih jesenskih mra-zova. Na stranicama Državnoga hidrometeorološkog zavoda (http://www.dhmz.htnet.hr/index.php) potražite podatke o posljednjem proljetnom te prvom jesenskom mrazu za posljednjih pet godina za svoju županiju.

3. Na stranicama Državnoga hidrometeorološkog zavoda (http://www.dhmz.ht-net.hr/index.php) potražite zemljovide RH s podatcima o odstupanju srednjih mjesečnih temperatura zraka i odstupanju količine oborina za ljeto 2017. Ka-kvo je klimatološki bilo ljeto 2017.? Kako su takve vremenske prilike djelovale na biljke?

4. Koju meteoaplikaciju rabite na svome pametnome telefonu? Usporedite pro-gnoze za iduća tri dana na različitim meteoaplikacijama.

4.2. SvjetlostUvodna priprava:1. Objasnite ulogu svjetlosti u životu

biljke.2. Što je etioliranje?3. Što je fotoperiodizam i kako dijeli-

mo biljke prema fotoperiodičkoj re-akciji?

Svjetlost je nužna za proces fotosin-teze, stoga je bitan vegetacijski čimbe-nik za život biljke. U prirodnim uvjeti-ma Sunce je jedini izvor svjetlosti.

Svjetlost utječe na rast i razvoj bilja-ka intenzitetom, kvalitetom (spek-tralni sastav) i trajanjem osvjetlje-nja tijekom dana. Kada osvijetljenost nije dovoljna, biljke se izdužuju, gube zelenu boju i postaju krhke. Preinten-zivno svjetlo može oštetiti nježne di-jelove biljaka, što se može pojaviti na kulturama širokih listova, poput gra-ha i tikvica, u početku njihova razvoja, ako se nakon dužega razdoblja oblač-noga vremena sredinom dana naglo razvedri. Intenzivno svjetlo može na



sličan način oštetiti presadnice uzgo-jene u zaštićenim prostorima ako se presađuju na otvoreno bez prethodne prilagodbe na vanjske uvjete. Izlože-nost intenzivnom svjetlu može ošte-titi plodove rajčice i paprike ako nisu dobro zaštićeni listovima te smanji-ti kvalitetu nekih povrćarskih kultura poput cvjetače, čiji cvat, izložen izrav-nom svjetlu, požuti i gubi tržišnu vri-jednost. Da bismo spriječili nepoželj-no djelovanje svjetlosti, kod cvjetače prekrivamo otvoreni cvat otkinutim donjim listom.

Prema reakciji na svjetlost povrćar-ske kulture možemo podijeliti u skupine:

1. biljke koje traže intenzivno osvjetljenje: rajčica, paprika i lu-benice

2. biljke koje traže umjereno osvjetljenje: mrkva, grah i gra-šak

3. biljke skromnih zahtjeva: ku-pusnjače, luk i češnjak, koji dobro uspijevaju i u područjima česte naoblake

4. biljke koje se u određenome stadiju razvoja razvijaju bez osvjetljenja: šparoga, cvjetača.

Osim na razvoj i formiranje prino-sa, intenzitet svjetla znatno utječe i na kvalitetu plodova pojedinih povrćar-skih kultura. Paprika uzgajana pri in-tenzivnijem osvjetljenju ima znatno veći sadržaj vitamina C u odnosu na onu koja je rasla u ograničenom osvjet-ljenju, a rajčica veći sadržaj suhe tvari.

Pri uzgoju povrća na otvorenome in-tenzitet svjetla ne može se izravno re-gulirati, ali izborom proizvodnoga pod-ručja, postizanjem optimalnoga sklopa i pravilnim rasporedom biljaka može

se na njega posredno utjecati. Pri pro-izvodnji povrća u zaštićenim prostori-ma intenzitet svjetla može se regulira-ti uporabom dodatnoga osvjetljenja kada je prirodno nedostatno (žarulje s halogenim elementima i cijevi s natri-jem, tzv. HID svjetiljke), odnosno zasje-njivanjem zaštićenih prostora kada je ono preintenzivno.

U vezi s utjecajem kvalitete svjetlo-sti na rast biljka ustanovljeno je da se biljke najbolje razvijaju kada su izlože-ne čitavome vidljivom dijelu spektra, tzv. fotosintetska aktivna radijaci-ja (FAR). Pri uzgoju povrća na otvore-nome na spektralni se sastav svjetla ne može utjecati, a pri uzgoju u zaštiće-nim prostorima on djelomično ovisi o pokrovnome materijalu.

Na povrćarske kulture značajno utje-če i trajanje osvjetljenja tijekom dana. Prema dužini osvjetljenja povrćarske kulture dijelimo:

1. na biljke dugoga dana: špinat, salata, rotkvice

2. na biljke kratkoga dana: neki kultivari krastavaca, paprike, pa-tlidžana, graha

3. na neutralne biljke: neki kultiva-ri rajčice.

S obzirom na zahtjev povrćarskih kul-tura prema duljini dana određuje se mogućnost njihova uzgoja na različi-tim geografskim širinama. Biljke dugo-ga dana uzgajane u uvjetima kratkoga dana ne donose generativne organe (cvijet, plod i sjeme) i obratno. Odnos povrćarskih kultura prema duljini dana utječe na rasprostranjenost određene kulture i kultivara te mogućnost i vri-jeme uzgoja ne samo na otvorenome polju nego i u zaštićenome prostoru.


Jasenka Nikolić 19

Pitanja za ponavljanje: 1. Nabrojite nekoliko povrćarskih kultura koje pripadaju biljkama dugoga

dana i biljkama kratkoga dana.2. Koje štetne posljedice na povrćarske kulture ima izloženost preintenzivnom

svjetlu?3. Kako previše svjetlosti u vrijeme tehnološke zriobe djeluje na kvalitetu cvje-

tače i kako to možemo spriječiti?4. Što se događa biljkama dugoga dana kada ih uzgajamo u uvjetima kratko-

ga dana i obratno?5. Kako u zaštićenim prostorima rješavamo nedostatak i suvišak svjetlosti?6. Kako dijelimo povrćarske kulture prema reakciji na intenzitet svjetlosti?

Samostalni rad: 1. Izradite slikovni prikaz sastava Sunčeve svjetlosti i posebno istaknite dio

spektra bitan za fotosintezu (FAR = fotosintetska aktivna radijacija).2. Domaća zadaća: uzmite dvije posudice (mogu i plastične čaše od 2 dl, na

dnu napravite rupice za ocjeđivanje suvišne vode), napunite ih supstratom i u svaku posijte po dvije sjemenke graha. Jednu posudicu stavite na svijetlo mjesto, a drugu na mjesto gdje dopire najmanje svjetlosti. Držite ih na sob-noj temperaturi i redovito zalijevajte. Nakon 3 – 4 tjedna usporedite izgled nadzemnih dijelova biljaka u posudicama.

4.3. VodaUvodna priprava:1. Objasnite ulogu vode u životu biljke.2. Što je transpiracija i transpiracijski

koeficijent?3. Što je evaporacija?4. Koja je voda u tlu fiziološki aktivna

voda?5. Što je točka venuća?6. Kako definiramo poljski vodni kapa-

citet (PVK)?Povrćarske su kulture veliki potroša-

či vode. Za to postoje višestruki razlozi: povrće sadržava velike količine vode (65 – 97 %), za kratko vrijeme stvara se veli-ka nadzemna masa, korijen većine povr-

ćarskih kultura razvija se u površinskome sloju tla i slabije je razvijen itd. Povrćarske kulture uzgajaju se većinom na lakšim tli-ma, gdje su gubitci vode veći.

Optimalna je vlažnost za uzgoj ve-ćine povrćarskih kultura 70 – 90 % poljskoga kapaciteta tla za vodu. Pri smanjenju vlažnosti tla ispod 60 % poljskoga kapaciteta tla za vodu veći-na povrćarskih kultura pokazuje znako-ve nedostatka vode. To se očituje sma-njenjem prinosa i kvalitete jer plodovi ostaju sitni, korijen odrvenjen, a listovi sitni, tvrdi i s grubom nervaturom. Kao posljedica nedostatka vode u tlu i ogra-ničene mogućnosti transporta kalcija kroz biljku kod nekih vrsta plodovitoga povrća pojavljuje se fiziološka poremet-



nja, tzv. vršna trulež plodova. Isto tako, pri previsokoj vlažnosti tla biljke ima-ju bujan porast, nježnije su građe i osjet-ljivije na bolesti, a formirani plodovi sa-državaju manje vitamina i minerala. Ako je tlo prezasićeno vodom, korijen biljke slabije se razvija, nema dovoljno zraka, pa počinje trunuti, zbog čega ugiba či-tava biljka. Suvišak vode u tlu ograniča-va primjenu mehanizacije tijekom nje-ge i berbe usjeva.

Potrebe za vlagom u tlu ovise o razvoj-nim stadijima uzgajanih biljaka i vanj-skim čimbenicima kao što su intenzitet svjetla, temperatura i kretanje zraka.

U početnim stadijima razvoja bilja-ka, tijekom klijanja pri izravnoj sjetvi ili nakon presađivanja, biljke troše malo vode, ali njezina pristupačnost mora biti dobra da bi sjeme moglo niknuti, a mlade se biljčice mogle ukorijeniti. To je ujedno i prvo kritično razdoblje u ra-zvoju većine povrćarskih kultura. Po-sebno su osjetljive na nedostatak vode

u tlu povrtne kulture koje sijemo plitko, a imaju relativno dugo razdoblje nica-nja, npr. luk, mrkva ili peršin. U tim po-četnim stadijima razvoja biljaka najve-ći dio vode iz tla gubi se evaporacijom.

Najveće potrebe za vlagom imaju po-vrćarske kulture tijekom najintenzivni-jega rasta, tijekom cvatnje i formiranja plodova. Posljedica je nedostatka vode u tom razdoblju ograničen rast vegeta-tivnih dijelova biljke, a ako je praćen i visokim temperaturama, prouzroču-je otpadanje cvjetova i tek formiranih plodova. Potrošnja vode tijekom inten-zivnoga rasta ovisi o povoljnosti uvjeta za transpiraciju. Tijekom noći, kada su puči na listovima zatvorene i transpi-racije nema, potrebe biljaka za vodom neznatne su. S povećanjem intenziteta svjetla, povišenjem temperature, sma-njenjem relativne vlage zraka te poja-čanim strujanjem zraka transpiracija se povećava, pa se povećavaju i potrebe biljaka za vodom.

Tablica 3. Potrebe za vodom i učinkovitost korištenja vodom (izvor: Matotan, 2004.)

kultura upijanje vode korijenom trošenje vode

celer intenzivno obilno

mrkva intenzivno racionalno

rajčice intenzivno racionalno

lubenice intenzivno racionalno

kupusnjače slabije obilno

salata slabije obilno

luk slabije racionalno

češnjak slabije racionalno


Jasenka Nikolić 21

Opskrba biljaka vodom mora biti kon-tinuirana tijekom cijele vegetacije. Ako biljke koje su rasle u obilju vlage tla po-godi suša, više će stradati nego one uz-gajane pri umjerenoj vlažnosti tla.

Isto tako, ako nakon dužega sušnog razdoblja padnu obilnije kiše, zbog na-gloga upijanja vode dolazi do pucanja plodova, što je često kod paprike, raj-čice i glavica kupusa.

Za sigurnu i ekonomski isplativu pro-izvodnju povrća nužno je, uz prirodne oborine, tijekom vegetacije osigurati i dodatne količine vode za natapanje, odnosno na raspolaganju treba imati iz-dašan izvor kvalitetne i jeftine vode za natapanje. Prije no što počne proizvod-nja povrća, voda se mora analizirati. Voda treba imati nizak sadržaj krutih če-stica i otopljenih soli, treba biti iz čistoga izvora i bez patogena. Kako bi se to osi-guralo, voda se može klorirati kako bi se smanjilo onečišćenje bakterijama, a vri-jednost pH treba biti 6,0 – 7,0.

Osim vlažnosti tla, za uspješnu proi-zvodnju povrća značajna je i vlažnost zraka.

Pri prevelikoj vlažnosti zraka uspo-rena je transpiracija, posljedica čega

Tablica 4. Potrebe pojedinih povrćarskih kul-tura za vlagom zraka (izvor: Matotan, 2004.)

kultura relativna vlaga zraka

krastavci 90 – 95 %

kupusnjače 80 – 90 %

salata 80 – 90 %

grah mahunar 75 – 80 %

paprika 50 – 70 %

rajčica 50 – 70 %

dinje 50 – 70 %

lubenice 50 – 70 %

može biti ograničen rast biljke, ali i in-tenzivniji razvoj biljnih bolesti. Preni-ska vlaga zraka, koja je često praćena visokim temperaturama i nedostatkom vlage u tlu, prouzročuje slabiju oplod-nju kod plodovitoga povrća.

Pitanja za ponavljanje: 1. Zašto povrćarske kulture smatramo velikim potrošačima vode?2. Kolika je optimalna vlaga tla za uzgoj većine povrćarskih kultura?3. Što se događa s povrćarskim kulturama kada vlaga tla padne ispod 60 % PVK?4. Koje su štetne posljedice suviška vlage u tlu?5. U kojim fazama razvoja povrćarske kulture imaju najveće potrebe za vodom?6. Zašto opskrba biljke vodom mora biti kontinuirana tijekom cijele vegetacije?7. Koja fizikalna, kemijska i biološka svojstva treba imati voda za navodnjava-

nje povrća?8. Kako previsoka ili preniska relativna vlaga zraka djeluje na biljku?



Samostalni rad: 1. Priredite uzorke pitke vode, destilirane vode, kišnice, bunarske vode, mine-

ralne vode, morske vode i vode iz sustava za navodnjavanje. U pripremlje-nim uzorcima izmjerite pH-vrijednost pH-metrom i električnu provodljivost konduktometrom. Na mrežnim stranicama http://globe.pomsk.hr/prirucnik.htm potražite upute za mjerenje. Koji bi uzorci voda bili pogodni za navod-njavanje povrća?

2. Izračunajte Langov kišni faktor (Kf ) za svoje mjesto za svaku od prethodnih pet godina. Koristeći se tablicom vrijednosti Kf, odredite oznaku klime za svaku godinu.

3. Na temelju podataka o godišnjim temperaturama zraka odredite toplinsku oznaku klime prema Gračaninu za svoje mjesto za svaku od prethodnih pet godina.

4. Izračunajte indeks suše (Is) prema de Martonneu za svoje mjesto za svaku od prethodnih pet godina. Klasificirajte klimu i područja prema dobivenim rezultatima.

5. Grafički prikažite količine oborina po mjesecima za protekle tri godine. Obrazložite grafičke prikaze.

6. Za ljubitelje e-usluga:

JRC – zajednički istraživački centar Europske komisije pokreće novu e-uslu-gu nadzora usjeva i vremenske prognoze širom EU-a. Korisnici interneta ši-rom svijeta sada mogu vidjeti vremenske uvjete i usjeve u gotovo stvarnom vremenu diljem cijeloga EU-a zahvaljujući JRC MARS Exploreru, pionirskoj novoj e-usluzi Zajedničkoga istraživačkog centra Europske komisije. JRC MARS Explorer je e-usluga koju pruža JRC za prikaz nedavnih informacija o vremenskim uvjetima i napretku rasta usjeva diljem EU-a. JRC MARS Explo-rer omogućuje brz pristup mapama i grafikonima visoke razlučivosti koji se ažuriraju tri puta mjesečno.

Podatci o vremenu temelje se na promatranjima s nekoliko tisuća meteoro-loških postaja diljem Europe, dok simulacije s pomoću računalnoga modela pružaju informacije o usjevima.

Podatci o vremenu koji se mogu prikazati uključuju: prosječnu, minimalnu i maksimalnu temperaturu, broj hladnih dana (s minimalnom temperaturom manjom od 0 °C) i broj vrućih dana (s maksimalnom temperaturom višom od 30 °C), broj dana sa značajnim oborinama, zbroj aktivnih temperatura ti-jekom određenoga razdoblja i dr.

7. Koristeći se podatcima Državnog hidrometeorološkog zavoda (http://www.dhmz.hr/indeks.php), nacrtajte u bilježnicu i popunite tablicu klimatskih po-kazatelja za svoje mjesto tijekom posljednjih pet godina.


Jasenka Nikolić 23

klimatski pokazatelj za mjesto

____________

______ godina

_______ godina

______ godina

______godina

_____ godina

Langov kišni faktor

oznaka klime prema Kf

indeks suše prema de Martonneu

srednja godišnja temperatura zraka

ukupna godišnja količina oborina

datum posljednjega proljetnog mraza

datum prvoga jesenskog mraza

količina oborina od travnja do rujna

srednja temperatura zraka od travnja do

rujna

maksimalna ljetna temperatura

8. Napišite seminarski rad o temi “Klimatske promjene i ekološke katastrofe”.



4.4 TloUvodna priprava:1. Što je tlo i u koje tri osnovne skupine

razvrstavamo tla prema mehanič-kome sastavu (teksturi)?

2. Koja svojstva imaju čestice pijeska, čestice praha i čestice gline?

3. Što je koherencija tla i kako dijelimo tla prema stupnju koherencije u su-home stanju?

4. Objasnite adheziju i plastičnost tla.5. Što su strukturni agregati i kakva su

to strukturna tla?6. Što je pH-vrijednost tla i kako dijeli-

mo tla prema pH-vrijednostima?7. Što čini edafon tla?

Za povrćarsku je proizvodnju po-trebno izabrati najkvalitetnija tla, a za uspješnu proizvodnju potrebno je poznavati svojstva tla na kojem plani-ramo uzgoj povrća. Tla na kojima pla-niramo proizvodnju povrća trebala bi zadovoljiti sljedeće uvjete:• površine bi trebale biti bez depre-

sija, ravne do blago nagnute. Blagi nagib (1 – 2 %) omogućuje navodnja-vanje prirodnim padom. U brežuljka-stim je područjima poželjno koristiti se južnim i jugozapadnim položaji-ma i izbjegavati površine duže zasje-njene prirodnim barijerama.

• s obzirom na mehanički sastav naj-bolja su srednje teška tla dobrih vodozračnih odnosa. Za ranu proi-zvodnju povrća pogodnija su lakša tla jer se u proljeće brže zagrijavaju i ako ih obilno gnojimo organskim i mineralnim gnojivima, uz navodnja-vanje mogu dati visoke prinose. Na lakšim tlima nicanje je sjemena bo-

lje jer se ne stvara pokorica. Lakša su tla pogodna za uzgoj korjenastoga i lukovičastoga povrća te za industrij-sku papriku. Teška tla treba izbjega-vati zbog maloga kapaciteta za zrak, teške obrade i velike sklonosti stva-ranju pokorice. Međutim, i na težim tlima možemo uspješno proizvoditi kasno povrće (kasne kupusnjače).

• za uspješan rast i razvoj svih povr-ćarskih kultura posebno značenje imaju mikroorganizmi u tlu, koji imaju najvažniju ulogu u razgradnji organske tvari u tlu te kruženju ele-menata u prirodi (kruženje C u pri-rodi, kruženje N, P, S i dr).

• vrlo je važna i reakcija tla. Većina po-vrćarskih kultura preferira uzgoj na tlima neutralne do blago kisele re-akcije pH-vrijednosti 6,5 – 7,0. Ipak, pojedine povrćarske kulture različito reagiraju na kiselost. Povrćarske kul-ture koje se najbolje uzgajaju pri ki-seloj reakciji tla jesu rajčica, salata, lubenice i krumpir. Grašak, mrkva, celer i kelj najbolje uspijevaju na tli-ma slabo kisele do neutralne re-akcije. Na tlima slabo alkalne reak-cije najbolje uspijevaju glavičasti kupus, grah, cvjetača, patlidžan, paprika, luk i špinat. Neke povrćar-ske kulture manje su osjetljive na pH, dok druge pri nepovoljnoj reakciji tla znatno smanjuju prinos.

• tla namijenjena povrćarskoj proi-zvodnji trebaju biti dobro opskr-bljena pristupačnim biljnim hra-nivima i sadržaja humusa barem 3 – 5 %.

Od raširenijih naših tala za uzgoj po-vrća najpogodnija su aluvijalna tla, černozemi i crvenice.


Jasenka Nikolić 25

Velik dio oraničnih površina koje bi se iz drugih razloga mogle upotrebljavati za povrćarsku proizvodnu imaju razli-čita ograničenja:• često je ograničenje previsoka ki-

selost tla. Kisela tla nepovoljna su za uzgoj povrća jer je na takvim tli-ma znatno smanjena pristupačnost pojedinih biljnih hraniva kao što su fosfor i kalcij. Zbog toga se korijen i nadzemni dio slabije razvijaju, plo-donošenje je lošije, a kvaliteta plo-dova slabija. Visoka kiselost tla sprje-čava razvoj simbiotskih kvržica na korijenu povrćarskih kultura iz sku-pine mahunarki. Takva su tla sklo-na stvaranju pokorice, koja sprječa-va pristup zraka korijenu i povećava isušivanje tla. Mikrobiološka je ak-tivnost u takvim tlima slaba, pa je i razgradnja organske tvari usporena. Kisela tla pH-vrijednosti niže od 4,5 treba izbjegavati u povrćarskoj pro-izvodnji. Kiselost tla pH-vrijednosti 4,5 – 5,5 može se smanjiti kalciza-cijom. Za kalcizaciju se uglavnom rabi mljeveni vapnenac, koji rasipa-mo rasipačima, a u tlo unosimo ta-njuračama ili rotirajućim oruđima na dubinu 15 – 20 cm. Kalcizaciju obavljamo najmanje 2 – 3 mjese-ca prije sjetve, odnosno početka uzgoja povrćarskih kultura. Ako je zbog visoke kiselosti tla kalcizaciju potrebno obaviti većim količinama

materijala, tada ih se u tlo treba uni-jeti pred osnovnu obradu tla u jesen prethodne godine. Na kiselim tlima koja imaju i nizak sadržaj magnezi-ja kalcizaciju treba obaviti mljeve-nim dolomitom, koji, osim što neu-tralizira kiselost, ujedno obogaćuje tlo magnezijem. Magnezij je nužno hranivo za uspješan razvoj povrćar-skih kultura.

• ograničavajući je čimbenik i nizak sadržaj organske tvari u tlu. Takva tla imaju lošu strukturu, maloga su kapaciteta za vodu i zrak, sklo-na su stvaranju pokorice i zbijanju te ograničene mikrobiološke ak-tivnosti. Obvezna je mjera poprav-ka gnojidba organskim gnojivima (stajski gnoj i kompost) ili zelena gnojidba.

• na nekim tlima i prisutnost kame-nja smanjuje njihovu podobnost za uporabu u intenzivnoj povrćar-skoj proizvodnji jer ograničavaju primjenu suvremene mehanizaci-je. Za uklanjanje se rabe strojevi koji iz oraničnoga sloja fizički ukla-njaju kamenje ili ga drobe do veli-čine koja ne ograničava primjenu mehanizacije.

• nepogodna su i zakorovljena tla, posebice trajnim korovima, koje je potrebno suzbiti u pretkulturama ili prije osnovne obrade tla namije-njene proizvodnji povrća.

Pitanja za ponavljanje: 1. Koja bi svojstva trebala imati tla namijenjena povrćarskoj proizvodnji?2. Za koje su povrćarske kulture pogodna lakša tla, a koje dobro uspijevaju i na

težim tlima?3. Koja je uloga mikroorganizama u tlu?



4. Nabrojite povrćarske kulture koje dobro uspijevaju na tlima kisele reakcije, slabo kisele do neutralne i alkalne reakcije.

5. Koja su naša tla najpogodnija za uzgoj povrća?6. Što je kalcizacija, kada je obavljamo i kojim se materijalom koristimo?

Samostalni rad: 1. Pronađite pedološku kartu svoje županije i analizirajte koji su tipovi tala za-

stupljeni. Koja su svojstva tih tala?

2. ARKOD je nacionalni sustav identifikacije zemljišnih parcela, odnosno evi-dencija uporabe poljoprivrednoga zemljišta u Republici Hrvatskoj. Na adresi http://preglednik.arkod.hr/ARKOD-Web/ pronađite česticu svoga školskog vrta ili školske oranice s koje ćete uzeti uzorak tla. Nacrtajte, u mjerilu koje vam najviše odgovara, odabranu česticu i označite mjesta s kojih ćete uzi-mati uzorke, tj. odaberite tip prostornoga rasporeda uzorkovanja.

Postupak neka prati izrada videozapisa o temi “Kako pravilno uzeti i označi-ti uzorak tla”.

Na mrežnim stranicama potražite tekst “Uzorkovanje tla za agrokemijske analize” autora prof. dr. sc. Zdenka Lončarića i dr. sc. Vladimira Ivezića i slije-dite upute.

3. Analizirajte teksturu uzetoga uzorka. Na mrežnim stranicama potražite tekst autora prof. dr. sc. Vladimira Vukadinovića “Tekstura tla i kako je približno odrediti” i slijedite upute.

4. Na uzetome uzorku izmjerite pH-vrijednost pH-metrom ili univerzalnim in-dikatorom i elektrokonduktivnost EC-metrom.

5. Svaki učenik treba donijeti pravilno uzet i označen uzorak tla iz vlastitoga vrta ili oranice i analizirati ga. Usporedite dobivene rezultate. Prema izmje-renim pH-vrijednostima odredite pogodnost svakog uzorka za određene vr-ste povrća.

6. Organizirajte Dan otvorenih vrata škole i predstavite svoje zanimanje tako što ćete posjetiteljima demonstrirati kako mogu odrediti teksturu tla (me-toda taloženja) i pH-vrijednost (octena kiselina, soda bikarbona, univerzalni indikatori, pH-metri). Prikažite im i videozapis koji ste izradili te ih informiraj-te zašto treba analizirati uzorke tla i kamo mogu poslati uzete uzorke.

7. Na adresi https://prezi.com/wlhqp3gwjxuu/kruzenje-dusika-u-prirodi/ po-gledajte prikaz kruženja dušika u prirodi.

8. Prigodnim predavanjima ili radionicama obilježite 5. prosinca, Međunarod-ni dan tla, i ne zaboravite da je 2015. – 2024. Međunarodno desetljeće tla.


Jasenka Nikolić 27

4.5. ZrakUvodna priprava:1. Napišite i objasnite jednadžbu fo-

tosinteze.2. Koji su načini neprestanoga obnav-

ljanja ugljikova dioksida u zraku?3. Kada je blagi vjetar koristan, a kada

štetan?4. Koje štete nanose jaki vjetrovi?

Od sastojaka zraka za rast i razvoj po-vrćarskih kultura najznačajniji je ugljikov dioksid. Iz ugljikova dioksida i vode sta-nice zelenih biljaka fotosintezom stva-raju organsku tvar. Prosječni je sadržaj ugljikova dioksida u zraku 0,03 %, prem-da može bitno varirati jer je teži od zra-ka te mu je najveća koncentracija uz tlo. Veće su koncentracije u usjevima gušće-ga sklopa, u kojima je prozračivanje sla-bije, ali i u blizini gradova i industrijskih postrojenja. Kada se ne bi redovito ob-navljale rezerve ugljikova dioksida, one bi se utrošile na fotosintezu za 35 godi-na. Budući da najveće količine ugljikova dioksida, nužnoga za rast i razvoj biljaka, potječu od mikrobiološke razgradnje or-ganske tvari u tlu, za uspješnu proizvod-nju povrća vrlo je važna gnojidba organ-skim gnojivima i održavanje biogenosti tla. Koncentraciju ugljikova dioksida uz same biljke moguće je povećati uzgo-

jem određenih vrsta povrća na malču od polietilenske folije. Ugljikov dioksid, oslo-bođen mikrobiološkom razgradnjom organske tvari u tlu, usmjerava se kroz otvore na folijama uz biljke, gdje je nje-gova koncentracija znatno veća nego-li uz biljke uzgajane na nepokrivenome tlu. Budući da je najveća koncentracija ugljikova dioksida uz tlo, za dobru opskr-bu biljaka važno je miješanje zraka, koje omogućuje vjetar.

U zaštićenim prostorima zbog inten-zivnoga rasta i razvoja biljaka može doći do nedostatka ugljikova dioksida. To je moguće prije svega pri hidroponsko-me uzgoju povrća, kod kojega, zbog uzgoja u sterilnim supstratima, nema oslobađanja ugljikova dioksida razgrad-njom organske tvari. Tada se intenzitet fotosinteze može povećati uvođenjem u zaštićeni prostor tekućega ugljikova dioksida ili izgaranjem zemnoga plina.

Osim za nadzemne dijelove biljke, zrak je važan i za razvoj korijena. Nor-malan razvoj i funkcioniranje korije-na mogući su samo u tlima usklađe-nih vodozračnih odnosa. Prozračnost oraničnoga sloja održava se pravo-dobnom i kvalitetnom obradom tla, re-dovitom gnojidbom organskim gnoji-vima i međurednom kultivacijom kod širokorednih povrćarskih kultura.

Pitanja za ponavljanje: 1. Koji je najvažniji sastojak zraka za rast i razvoj biljaka i zašto?2. Zašto je važna organska gnojidba u opskrbi biljaka ugljikovim dioksidom?3. Kako malč od polietilenskih folija pomaže u opskrbi biljaka ugljikovim diok-

sidom?4. Zašto se u zaštićenim prostorima može pojaviti manjak ugljikova dioksida?

Kako se taj nedostatak rješava?5. Na koji način održavamo prozračnost oraničnoga sloja?



Sažetak

Od agroekoloških uvjeta za proizvodnju povrća najznačajniji su klima i tlo. Atmosferski su agroekološki čimbenici toplina, svjetlost, voda i zrak, a edaf-ski voda i zrak u tlu te biogeni elementi.

Termofilne ili toploljubive vrste počinju klijati na temperaturi 12 – 15 °C, i to su minimalne temperature klijanja i nicanja. Optimalna je temperatura za klijanje i ni-canje tih biljaka 25 – 30 °C, a optimalna temperatura za rast i razvoj vegetativnih organa 22 – 25 °C.

Povrćarske kulture koje imaju manje zahtjeve za toplinom počinju klijati na 2 – 3 °C, dok im je optimalna temperatura klijanja 18 – 25 °C. Za rast i razvoj vegeta-tivnih organa te povrćarske kulture zahtijevaju optimalnu temperaturu 13 – 19 °C.

U razdoblju cvjetanja i formiranja plodova povrćarske kulture zahtijevaju oko 3 – 4 °C višu temperaturu od optimalne za vegetativni porast. U tom su razdoblju previsoke temperature štetne i prouzročuju opadanje cvjetova, posebno ako nedostaje i vode.

Povrćarske kulture ponašaju se različito kada je riječ o niskim temperaturama. Termofilne prestaju s rastom već na 10 °C, a stradavaju na temperaturi od 0 °C. Otpornije povrćarske vrste mogu bez posljedica podnijeti temperaturu i do -5 °C, ali dugotrajni mrazovi štetni su i za te vrste.

Otpornost na niske temperature ovisi o svojstvima vrste i sorte.Svjetlost utječe na rast i razvoj biljaka intenzitetom, kvalitetom (spektralni sa-

stav) i trajanjem osvjetljenja tijekom dana. Ako osvijetljenost nije dovoljna, bilj-ke se izdužuju, gube zelenu boju i postaju krhke. Preintenzivno svjetlo može ošte-titi nježne dijelove biljaka, što se može pojaviti na kulturama širokih listova.

Prema reakciji na svjetlost povrćarske kulture možemo podijeliti u skupine: bilj-ke koje traže intenzivno osvjetljenje: rajčica, paprika i lubenice; biljke koje traže umjereno osvjetljenje: mrkva, grah i grašak; biljke skromnih zahtjeva: kupus-njače, luk i češnjak, koji dobro uspijevaju i u područjima česte naoblake; biljke koje se u određenome stadiju razvoja razvijaju bez osvjetljenja: šparoga, cvjetača. Biljke se najbolje razvijaju kada su izložene čitavome vidljivom dijelu spektra, tzv. fotosintetska aktivna radijacija (FAR).

Optimalna je vlažnost tla za uzgoj većine povrćarskih kultura 70 – 90 % poljskoga kapaciteta tla za vodu. Pri smanjenju vlažnosti tla ispod 60 % poljskoga kapaciteta tla za vodu većina povrćarskih kultura pokazuje znakove nedostatka vode, što prou-zročuje smanjenje prinosa i kvalitete. Najveće potrebe za vlagom imaju povrćarske kulture tijekom najintenzivnijega rasta, tijekom cvatnje i formiranja plodova. Ako na-kon dužega sušnog razdoblja padnu obilnije kiše, zbog nagloga upijanja vode dolazi do pucanja plodova, što je često kod paprike, rajčice i glavica kupusa.

Za proizvodnju povrća uz prirodne oborine tijekom vegetacije treba osigurati i dodatne količine vode za natapanje, odnosno na raspolaganju treba imati izvor vode za natapanje. Prije negoli se počne proizvoditi povrće, mora se analizirati


Jasenka Nikolić 29

voda. Voda treba imati nizak sadržaj krutih čestica i otopljenih soli, treba biti iz či-stog izvora i bez patogena. Kako bi se to osiguralo, može je se klorirati kako bi se smanjilo onečišćenje bakterijama, a pH-vrijednost treba biti 6,0 – 7,0.

Za povrćarsku je proizvodnju potrebno izabrati ravna do blago nagnuta, sred-nje teška tla, bogata mikroorganizmima, pH-vrijednosti 6,5 – 7, s 3 – 5 % hu-musa i dobro opskrbljena pristupačnim biljnim hranivima (aluvijalna tla, čer-nozemi i crvenice).

Od sastojaka zraka za rast i razvoj povrćarskih kultura najznačajniji je ugljikov dioksid. Iz ugljikova dioksida i vode stanice zelenih biljaka fotosintezom stvara-ju organsku tvar. Prosječan je sadržaj ugljikova dioksida u zraku 0,03 %, premda može bitno varirati jer je teži od zraka te mu je najveća koncentracija uz tlo. U za-štićenim prostorima može doći do nedostatka ugljikova dioksida.

5. Razmnožavanje povrćarskih kultura


Uvodna priprava:1. Znate li da lubenice i dinje, u kojima

uživate tijekom ljeta, ne rastu na vla-stitome korijenu?

2. Na internetu potražite slike biljke koja ispod površine tla donosi go-molje krumpira, a iznad tla plodove rajčice.

3. Jeste li čuli za izraze presadnice, ra-sada ili flanci?

4. U čemu je razlika između sjetve i sad-nje?

5. Što je cijepljenje u biljnoj proizvodnji?

U uzgoju povrća primjenjuje se neko-liko načina razmnožavanja:

a. direktna sjetva na otvorenomeb. sjetva za uzgoj presadnicac. sadnja iz presadnicad. sadnja iz vegetativnih reznicae. sadnja vegetativnih cjepova.

a. Pod direktnom sjetvom podrazu-mijeva se sjetva sjemena na otvore-nim ili zaštićenim površinama, gdje nakon sjetve kultura ostaje sve do berbe. Tako se može uzgajati mr-kva, peršin, rotkva, rotkvica, gra-šak, grah, cikla, špinat, bob, ma-tovilac, blitva, krastavci, lubenica, tikva, dinja i dr.

b. Sjetva u klijališta, sandučiće, PVC kontejnere, polistirenske kontejne-re ili na posebne gredice za uzgoj presadnica koje se sade na odre-đenoj otvorenoj ili zaštićenoj povr-šini najraširenija je za sljedeće kul-ture: rajčica, paprika, patlidžan, sve kupusnjače, luk srebrenac, celer, poriluk i salate.

c. Kupus, cvjetača, rajčica, paprika i sl. sade se iz presadnica na stalno mjesto, gdje ostaju do berbe. Pred-nost je uzgoja iz presadnica u tome što možemo uzgajati neke kulture koje zahtijevaju više topline nego što je ima u određenim klimatskim


uvjetima (u vrijeme sjetve). Tako osiguravamo kvalitetniju proizvod-nju jer pri sadnji biramo presadnice i sadimo samo najljepše i najrazvi-jenije, a sve zakržljale, oštećene ili bolesne odbacujemo. Tako postiže-mo ekonomičnije iskorištenje povr-šina (poriluk, kasne kupusnjače).

d. Vegetativnim reznicama razmno-žavamo hren, luk vlasac, artičo-ku, rabarbaru i šparogu.

e. Sadnjom vegetativnih cjepo-va razmnožavamo patlidžan cije-pljen na rajčicu, rajčicu cijeplje-nu na krumpir, krastavce i dinje cijepljene na tikve i dr.

PikiranjePod pikiranjem podrazumijevamo

presađivanje presadnica iz klijališta na posebno priređene gredice, lončiće ili u kontejnere, tj. pikiranje je presađiva-nje koje se obavlja prije sadnje na stalno mjesto. Pikira se obično nakon razvoja prvoga para listova, a katkad i nakon ra-zvoja kotiledonskih listova, kada se prvi par listova tek počeo razvijati. Prednost je pikiranja u tome što presađivanjem na veće razmake biljke dobivaju veći ve-getacijski prostor, a to znači više svjetlo-sti, hraniva i vode.


Pikiranje prvenstveno služi za reguli-ranje rasta biljke i dozrijevanja te se tako postiže ranija berba, odnosno skraćuje se vegetacija.

PinciranjePinciranje je mjera kojom se postra-

ni izboji (zaperci) dužine 5 – 10 cm uklanjaju, tj. pinciraju. To se čini redo-vito, jednom tjedno tijekom intenziv-noga rasta biljaka, a nikako nije dopu-šteno da zaperak preraste i preuzme središnji položaj. Pinciranje utječe na daljnji razvoj plodova i cijele biljke. Mlađi se zaperci zakidaju ručno, ali ako je zaperak stariji, što znači deblji, treba ga rezati škarama ili nožem kako se ne bi oštetila glavna stabljika.

Slika 1. Presadnice rajčice za pikiranje

Slika 2. Zaperak na rajčici

zaperak

DekaptiranjePod dekaptiranjem podrazumijeva-

mo zakidanje vegetativnoga vrha bilj-ke. Tom se mjerom zaustavlja rast te ubrzava formiranje i zrioba plodova.

Jasenka Nikolić 31


Nisu svi kultivari pogodni za dekapti-ranje jer kod nekih ta mjera može iza-zvati bujan rast bočnih izboja (zapera-ka), koje moramo ukloniti zakidanjem. Dekaptira se oštrim nožem ili škara-ma. Uobičajeno je kod rajčice dekapti-

rati vrh biljke iznad zadnje zametnute cvjetne grane i 2 – 3 lista.

Ruke pri dekaptiranju moraju biti či-ste, a pri dekaptiranju rajčice ne smije biti ostataka nikotina na prstima kako se ne bi prenio virus duhana.

Pitanja za ponavljanje: 1. Nabrojite nekoliko načina razmnožavanja koje primjenjujemo u uzgoju povrća.2. Što podrazumijevamo pod direktnom sjetvom na otvorenome i koje povrće

možemo tako uzgajati?3. Što su presadnice i koje povrće uzgajamo iz presadnica?4. Na koji način razmnožavamo hren?5. Koje vrste povrća razmnožavamo sadnjom vegetativnih cjepova?6. Što je pikiranje, kada se pikira i koje su mu prednosti?7. Što je pinciranje i koja mu je svrha?8. Na koji način obavljamo pinciranje?9. Što je dekaptiranje i zašto ga obavljamo?10. Na kojem dijelu biljke obavljamo dekaptiranje?

Samostalni rad: 1. Ako u školi ne uzgajate povrće, organizirajte posjet najbližem gospodarstvu

i upoznajte se s tehnologijama proizvodnje povrća.

2. Na stranicama www.dzs.hr pronađite podatke o proizvođačima presadnica povrća u svojoj županiji i Hrvatskoj. U kojem dijelu Hrvatske proizvode naj-više presadnica povrća? Tko su najveći proizvođači u Hrvatskoj i u vašoj žu-paniji? Koje su vrste povrća najzastupljenije?

3. Posjetite najbližega proizvođača presadnica lubenica i uvježbajte barem dvije tehnike cijepljenja lubenice na tikvu.

4. Uvježbajte pikiranje rajčice. Sjeme posijte gusto u sandučiće koje ste napunili supstratom za sjetvu. Držite ih u grijanim prostorima na temperaturi 22 – 25 °C. Kada biljčice razviju 1 – 2 prava lista (obično 20 dana nakon sjetve), pikiraj-te ih u lončiće promjera 8 – 10 cm. Pri vađenju biljčica iz sandučića biljčice ne čupajte, nego ih prikladnom alatkom izvadite iz zemlje i presadite u lončiće.Prethodno lončiće do vrha napunite supstratom, pritisnite i navlažite vo-dom. Drvenim štapićem ili prstom načinite rupu u svakom lončiću. Biljčice pri vađenju nježno držite za listiće i pikirajte na istu dubinu na kojoj su i pret-hodno rasle. Pritisnite zemlju oko korijena i pažljivo zalijte.


Pikirane biljčice držite na temperaturi 18 – 22 °C i pravilno njegujte. Kada presadnice razviju 5 – 6 listova pa sve dok se na njima ne pojave začetci pr-vih cvjetnih grančica (40 – 60 dana nakon nicanja), posadite ih na otvoreno.Od dva do tri dana prije sadnje presadnice nemojte zalijevati kako biste ih lakše vadili iz lončića i kako se zemlja sa žila ne bi osula.

Sažetak

U uzgoju povrća primjenjuje se nekoliko načina razmnožavanja: direktna sje-tva na otvorenome, sjetva za uzgoj presadnica, sadnja iz presadnica, sadnja iz vegetativnih reznica i sadnja vegetativnih cjepova.

Pod pikiranjem podrazumijevamo presađivanje presadnica iz klijališta na poseb-no priređene gredice, lončiće ili u kontejnere, tj. pikiranje je presađivanje koje se obavlja prije sadnje na stalno mjesto. Pikira se obično nakon razvoja prvoga para listova, a katkad i nakon razvoja kotiledonskih listova, kada se prvi par li-stova tek počeo razvijati.

Pinciranje je mjera kojom se postrani izboji (zaperci) dužine 5 – 10 cm ukla-njaju, tj. pinciraju. To se čini redovito, jednom tjedno tijekom intenzivnoga rasta biljaka, a nikako nije dopušteno da zaperak preraste i preuzme središnji položaj.

Pod dekaptiranjem podrazumijevamo zakidanje vegetativnoga vrha biljke. Tom se mjerom zaustavlja rast i ubrzava formiranje i zrioba plodova.

Uobičajeno je kod rajčice dekaptirati vrh biljke iznad posljednje zametnute cvjetne grane i 2 – 3 lista.

6. Proizvodnja presadnica

Uvodna priprava:1. Koja je razlika između kotiledonskih

i pravih listova biljaka?2. Zašto je lakše kupiti biljčice rajčice,

posaditi ih i njegovati negoli ih uz-gojiti iz sjemena?

Veliki broj povrćarskih kultura proi-zvodi se iz presadnica. Presadnice su sadnice zeljastih biljaka uzgojene iz sje-mena, a rjeđe iz vegetativnih dijelova biljke. Presadnice možemo proizvoditi i saditi i na otvorenome i u zaštićenim prostorima.

Presadnice se danas uzgajaju u plaste-nicima ili u staklenicima.

Uzgoj povrća iz presadnica ima ove prednosti:• veća je iskoristivost sjemena, što je

posebice bitno za skuplje sjeme• mogućnost ranije proizvodnje na

otvorenome• veće iskorištenje proizvodnih površina• mogućnost izbora boljih i ujedna-

čenih biljaka za sadnju• usjev povrća iz presadnica ima ujed-

načeniji rast i dospijevanje u tehno-lošku zrelost te daje veći prinos

• manje je gaženje tla


Jasenka Nikolić 33

• manji su troškovi rada zbog sma-njenoga broja kultivacija i primjene sredstava za zaštitu bilja

• lakša je i jeftinija kontrola korova, bolesti i štetnika

• jeftinija proizvodnja.Sve tehnologije uzgoja presadnica

možemo podijeliti u dvije skupine. U prvoj je skupini uzgoj presadnica “go-loga” korijena, a u drugoj su skupini tehnologije uzgoja presadnica s gru-dom supstrata oko korijena.

6.1. Uzgoj presadnica “gologa” korijena

Toj skupini pripadaju sve tehnologije uzgoja presadnica povrća pri kojima se proizvedene presadnice za sadnju “ču-paju” iz tla ili nekog drugoga supstra-ta. Pritom dijelovi korijena ostaju u tlu, a korijen je nedovoljno zaštićen u pri-jevozu i sadnji presadnica. Presadnice “gologa” korijena uzgajamo na otvore-nome i u zaštićenim prostorima.

Uzgoj presadnica “gologa” korijena na otvorenome

Na otvorenome se presadnice “golo-ga” korijena uzgajaju kada to vremenske prilike dopuštaju. U našim uvjetima to je uzgoj za kasnoproljetnu i ljetnu sad-nju povrća koje beremo kasno ljeti, u je-sen, zimi ili u rano proljeće ili se sadi u jesen za berbu u proljeće (ozimi usje-vi). Na taj način uzgajamo različite kul-tivare salate, kupusa, cvjetače, brokule, kelja pupčara, raštike, korabice, endivije, radiča, poriluka i dr. Proizvodnja počinje odabirom proizvodne površine. Treba poštivati preporuku da se na istoj povr-šini 3 – 5 godina nije uzgajala ista ili bo-tanički srodna kultura zbog mogućega

nakupljanja istovrsnih bolesti i štetnika. Presadnice se ne mogu uzgajati na tlima na kojima su primjenjivani perzistentni herbicidi ni na zakorovljenim tlima. Teš-ka su tla nepovoljna zbog loših vodoz-račnih odnosa i sklonosti stvaranju po-korice, koja otežava nicanje biljaka.

Obrada tla obuhvaća oranje, tanjura-nje, drljanje i valjanje. Valjanje je svaka-ko bitno ljeti, pri visokim temperatu-rama, kada je površina tla nedovoljno vlažna. Tanjuranje i drljanje pri smanje-noj vlažnosti može zamijeniti frezanje.

Optimalni je pH 6,5 – 7,0. Kalcizaciju na kiselim tlima te povećavanje razine fosfora, kalija i humusa treba obaviti za pretkulturu.

Na malim površinama sjetva može biti ručna, širom ili u redove. Dubina i razmaci sjemena pri takvoj su sjetvi neujednačeni.

Najpreciznija je sjetva sijaćicama, a važno je koristiti se kalibriranim sje-menom.

Njega presadnica sastoji se od na-vodnjavanja, zaštite od štetnih organi-zama i prema potrebi prihrane.

Neposredno pred sadnju presadnice se ručno čupaju iz tla, pri čemu se ko-rijenov sustav može znatno oštetiti. Pri čupanju presadnice se pojedinačno od-vajaju, sortiraju te pakiraju u prikladnu ambalažu. Za jutarnju sadnju presadni-ce čupamo predvečer. Tako dugo staja-nje u ljetnim danima prouzročuje gubi-tak turgora listova, veći zastoj u rastu, pa su veći i gubitci u primitku sadnica.

Uzgoj presadnica “gologa” korijena u zaštićenim prostorima

U našim uvjetima, ovisno o klimat-skome području, to je uzgoj presad-nica salate i kupusnjača za ranopro-



ljetnu sadnju te rajčice, paprike, patlidžana i celera za nešto kasniju sadnju u proljeće. Uzgoj presadnica “gologa” korijena u zaštićenim prostori-ma sličan je njihovu uzgoju na otvore-nome. Razlike su u tome što neki uvjeti uzgoja mogu biti povoljniji u zaštiće-nim prostorima negoli na otvorenome.

Nekada su se za tu proizvodnju pri-mjenjivala grijana klijališta. Za zagrija-vanje tla i zraka najčešće se rabio bi-ogeni materijal, najviše svježi stajski gnoj. Danas se najviše upotrebljavaju negrijani niski i visoki tuneli i plasteni-ci, manje grijani plastenici i staklenici.

Tlo je u zaštićenim prostorima uglav-nom povoljnih fizikalnih i kemijskih svojstava, lakše je sterilizirati tlo, pa je učinkovitija kontrola svih štetnih or-ganizama. Mjere njege iste su kao kod presadnica “gologa” korijena uzgajanih na otvorenome, osim što kod presadni-ca rajčice i celera, rjeđe kod presadnica paprike i patlidžana, obavljamo pikira-nje. Plodovito povrće pikiramo kada se pojavi prvi pravi list, a celer dva prva li-sta. Zbog čupanja presadnica i sadnje na drugo mjesto, na nešto veći razmak, biljčice prolaze određeni stres. Stres izaziva kratkotrajan zastoj u rastu bilja-ka, što dovodi do skraćenja i deblja-nja stabljike. Kidanje vrška korijena potiče pojavu postranoga (bočnoga) korijenja. Rezultat pikiranja jesu pre-sadnice čvršće stabljike i razvijenijega korijenova sustava. Pikiranjem plodo-vitoga povrća u stadiju pojave prvoga pravog lista postižemo raniju berbu. U stresnim uvjetima biljke reagiraju poja-čanom tvorbom stanica za generativne organe. Formira se više cvjetova i rani-je se pojavljuju na biljci.

Presadnice iz zaštićenih prostora treba prilagoditi za sadnju na otvorenome, tj. nižim temperaturama zraka i većem in-tenzitetu svjetla danju. Prilagođavanje nižim noćnim temperaturama (kaljenje presadnica) postižemo tako što postu-pno noću sve više ostavljamo otvorenu ventilaciju za prozračivanje zaštićeno-ga prostora, a posljednji se tjedan pred sadnju otvara potpuno. Za bolju prila-godbu presadnica nižim temperatura-ma zraka na otvorenome poželjno je presadnice prskati otopinom kalijevih gnojiva. Presadnice je potrebno prila-goditi i pojačanoj solarnoj radijaciji, od-nosno ultraljubičastom zračenju danju. Staklo i polimerni materijali ne propu-štaju ultraljubičaste zrake i dolaskom

Slika 3. i Slika 4. Uzgoj presadnica “gologa” korijena u zaštićenim prostorima ručnom sjetvom u redove


Jasenka Nikolić 35

biljaka na otvoreno mogu se oštetiti li-stovi i stabljika, što se očituje sivim iz-duženim uleknućima. Pri jačem ošteće-nju najstariji listovi otpadaju, stabljika se povija, a cvatnja kasni. Taj je problem izražen pri uzgoju u visokim tunelima, plastenicima i staklenicima kojima se krovne površine ne otvaraju ili se ne otvaraju dovoljno. Presadnice uzgojene u klijalištima i niskim tunelima mogu se posve prilagoditi jer se ti prostori mogu potpuno otvoriti i danju i noću.

6.2. Uzgoj presadnica s grudom supstrata oko korijena

Presadnice s grudom supstrata uz-gajaju se i sade u odvojenim dijelo-vima supstrata različitoga volumena i oblika grude oko korijena. Prednosti takvog uzgoja jesu:• racionalizacija rada uz znatno

smanjenje troškova rada• veća ujednačenost uzgojenih

presadnica• veća ujednačenost usjeva

nakon sadnje jer nema čupanja presadnica, a time je olakšana i berba

• bolje iskorištenje sjemena i točnije planiranje sjetve

• gruda supstrata sprječava isušivanje korijena

• visok je primitak posađenih presadnica jer zapravo nema zastoja u rastu

• zbog bržega ukorjenjivanja u posađeno tlo ranija je berba

• presadnice s grudom supstrata oko korijena možemo skladištiti

određeni broj dana čuvajući ih do trenutka sadnje

• povećava se prinos i po količini i po kvaliteti.

Presadnice s grudom supstrata oko korijena uzgajaju se u različitim vr-stama zaštićenih prostora (staklenik, plastenik), koji moraju biti opremlje-ni odgovarajućim uređajima (grijanje, ventilacija, zasjenjivanje, osvjetljenje, navodnjavanje i prihrana).

Postoji više tehnologija uzgoja pre-sadnica s grudom supstrata, a najvaž-nije su:• uzgoj presadnica u prešanim

blokovima• uzgoj presadnica u papirnatim

lončićima • uzgoj presadnica u kontejnerima.

Uzgoj presadnica u prešanim blokovima

Taj način proizvodnje presadnica u nas je već dulje poznat u proizvodnji presadnica salate, rajčice, krastavaca i paprike za sadnju u grijanim zaštićenim prostorima. Temelji se na sjetvi sjemena ili pikiranju biljčica u prešane blokove supstrata u obliku kocki različitih ve-ličina. Blokovi kocke imaju brid od 3,5 do 10 cm. Izrađuju se od treseta ili smje-se supstrata u kojoj dominira treset.

Kod nas su proizvođači najčešće pri-premali prešane blokove od treseta uz dodatak humusnoga tla, zreloga staj-njaka i silikatnoga pijeska. Toj se smjesi mogu dodati i kompleksna mineralna gnojiva, određena količina vapna (ovi-sno o pH-vrijednosti treseta). Sastav-nice supstrata miješaju se u posebnim miješalicama uz istodobno vlaženje vo-dom kako bi se supstrat mogao preša-



ti u blokove. Stroj za prešanje blokova opskrbljen je i pneumatskom sijaćicom za sjetvu piliranoga sjemena. Pravljenje blokova i sjetva obavljaju se istodobno.

U blokove postavljene na površinu tla možemo obaviti ručnu sjetvu sje-mena krastavaca ili paprike, odnosno pikirati rajčicu ili papriku. Blokovi s raj-čicom, paprikom i krastavcem stoje izravno na površini tla do njihova raz-micanja, kada počinje jače međusobno zasjenjivanje listova presadnica. Raz-maknute presadnice bolje je odložiti na tlo prekriveno folijom.

Za uzgoj presadnica salate rabe se blokovi dužine brida od 3,5 do 4 cm, za uzgoj paprike od 5 do 6 cm, rajčice od 7 do 8 cm i krastavca od 8 do 10 cm. Di-menzije za pojedine kulture, pogotovo plodovito povrće, mogu biti i veće ako se sade presadnice razvijenijih listova.

Slika 5. Presadnice u kockama supstrata

Uzgoj presadnica u papirnatim lončićima

Papirnati lončići (paper pots) še-sterokutne su cijevi kojima su stijenke spojene vodotopljivim ljepilom i više njih zajedno čine jedan blok ili set pa-pirnatih lončića. Izrađeni su od smjese papira i sintetičkih vlakana. Lončići

nose oznake vremena njihove postoja-nosti u tlu (B: od 4 do 6 tjedana, V: od 6 do 10 tjedana, F: od 9 do 10 mjeseci).

Papirnati lončići različitih su veličina (volumena) s obzirom na primjenu za različite kulture (cvijeće, povrće, drve-naste sadnice). Promjera su 2 – 10 cm, a visine 3,5 – 13 cm, pa je moguć veliki broj kombinacija promjera i visina, od-nosno volumena.

Prva je operacija u tehnologiji proi-zvodnje razvlačenje papirnatoga blo-ka i učvršćivanje na rešetkastoj plastič-noj podlozi dimenzija 60 × 40 cm ili 94 × 35 cm. Zatim se na automatiziranoj liniji papirnati lončići pune supstratom i sije se sjeme. U završnoj fazi sjeme u lončići-ma prekriva se odgovarajućim materija-lom (perlit ili vermikulit), prema potrebi vlaži i transportira do mjesta klijanja, a poslije do mjesta uzgoja presadnica.

Sadnja tako proizvedenih presadni-ca može se obavljati ručno, poluauto-matskim i automatskim sadilicama. Po-sebno su pogodne automatske sadilice i najviše se rabe u zemljama sa skupom radnom snagom. Ta tehnologija kod nas nije proširena.

Uzgoj presadnica u kontejnerimaNačelo tehnologije uzgoja presad-

nica u kontejnerima jest sjetva ili pi-kiranje u plastične podloške ili ploče s odvojenim jedinicama (lončićima). Podlošci su od čvrstoga materijala, npr. polistirena (najčešće stiropor), polisti-rola i drugih plastomera (polietilena, polipropilena itd.), napunjeni supstra-tom i s uzgojenim presadnicama čine kompaktnu cjelinu. Lako se prenose pa ih nazivamo i kontejnerima. Lonči-ći kontejnera okrugloga su ili kvadrat-noga presjeka, prema dnu malo suženi.


Jasenka Nikolić 37

Promjera su od 18 do 45 mm. U sredini dna imaju otvor za ocjeđivanje suvišne vode. Kontejner je obično dug od 50 do 60 cm, a širok od 30 do 40 cm. Ovisno o promjeru lončića, može ih biti od 20 do više od 200 u kontejneru, odnosno od 120 do 1.200 biljaka/m2. Kontejneri od stiropora dobri su toplinski izolato-ri, tj. bolje zadržavaju vlagu i toplinu, ali je za njihovo skladištenje, kada nisu u uporabi, potrebno više prostora, a tre-ba ih i zaštititi od oštećenja koja mogu prouzročiti glodavci i ptice.

Slika 6. Uzgoj presadnica u plastičnim kontejnerima

Slika 7. Uzgoj presadnica u kontejnerima od stiropora

U plutajućem sustavu uzgoja pre-sadnica polistirenski kontejneri nala-ze se u plitkim bazenima na hranjivoj otopini visine oko 10 cm. Taj sustav svakoj biljci omogućuje ujednačenije usvajanje hranjivih tvari, ali i bolju kon-trolu usvajanja hranjivih tvari. Pritom je mogućnost razvoja bolesti smanjena jer se nadzemni dio ne navodnjava, a sredstva za zaštitu bilja dulje ostaju na lisnoj površini.

Sadnja presadnica s grudom sup-strata oko korijena obavlja se poluau-tomatskim ili automatskim sadilicama. Za razliku od presadnica “gologa” ko-rijena ili presadnica uzgojenih u pre-šanim blokovima i papirnatim lončići-


Kontejneri se mogu upotrebljavati dulji niz godina, npr. plastični, izrađe-ni od polistirola, debljine stijenki 2,3 mm, mogu biti u uporabi od 10 do 15

godina, isti takvi kontejneri debljine stijenki 0,9 mm imaju trajnost od 3 do 5 godina, dok su stiroporni uglavnom jednokratni. Kontejneri od plastike lak-še se peru, dezinficiraju (10 %-tna oto-pina formalina, varikina) i skladište od stiropornih.

Punjenje lončića kontejnera supstra-tom, pravljenje udubljenja na površi-ni supstrata, sjetva sjemena, pokriva-nje sjemena vermikulitom i vlaženje vodom obavljaju se na automatskoj ili poluautomatskoj liniji.

Nakon sjetve kontejneri se drže jedan na drugome u prostoriji s optimalnom temperaturom za klijanje i visokom re-lativnom vlagom zraka. Nakon jednoga ili više dana, ovisno o vrsti povrćarske kulture, kada klica počinje probijati kroz sjemenu ljusku, kontejneri se prenose u zaštićeni svijetao prostor. U zaštiće-nome prostoru kontejneri su podignuti iznad razine tla jer tako korijen ne prora-šćuje kroz otvor na dnu lončića, nego se njegov vrh savija po dnu lončića.


ma, presadnice iz kontejnera sade se u mlađem stadiju. Lončići manjega pro-mjera i veći broj presadnica po jedinici površine ne omogućuju njihovo dulje držanje u kontejnerima. U odnosu na presadnice u prešanim blokovima i pa-pirnatim lončićima, prednosti su uz-goja presadnica u kontejnerima:• manji utrošak supstrata po biljci• veći broj uzgojenih presadnica po

jedinici površine• brže prorašćivanje korijena zbog

manje zbijenosti supstrata• lakše rukovanje jer je masa kon-

tejnera s razvijenim presadnicama oko 2 kg

• lakša konstrukcija sadilica i manja snaga traktora u sadnji.

Ako je manji volumen supstrata po biljci i veća gustoća presadnica u kon-tejnerima, može doći do neželjeno-ga izduživanja stabljike, posebno pri manjem intenzitetu svjetla i nekontro-liranoj višoj temperaturi zraka.

Za lakše vađenje presadnica s cije-lom grudom supstrata iz lončića, ali i za manje izražen stres biljaka nakon

Slika 8. Presadnice s grudom supstrata

6.3. Njega presadnicaProvjetravanje je mjera kojom u za-

štićeni prostor dovodimo svježi zrak i snizujemo prekomjernu temperaturu i vlagu. Previsoka vlažnost, visoka tem-peratura uz smanjenu osvijetljenost biljaka dovode do formiranja nježnih i izduženih biljaka koje su sklonije bole-stima. Za hladnih dana provjetravanje je kratko u najtoplijem dijelu dana (od 11 do 14 sati), a kada dani postanu to-pliji, provjetravanje je duže.

Slika 9. Različite vrste kontejnera


presađivanja na otvoreno potrebno je pred sadnju prestati navodnjavati. Gruda supstrata malo se sasuši, skupi i lakše izvadi pri sadnji. Isto tako, voda iz vlažnoga tla uokolo grude supstrata tek posađene presadnice pritjecat će u grudu i omogućiti korijenu opskrbu vodom. Inače, ako je gruda vlažnija od okolnoga tla, voda otječe obratno, iz grude, tj. iz neposredne blizine korije-na. Biljka ne dobiva vodu, gubi turgor i ako nije osigurano navodnjavanje, po-sađene presadnice mogu uvenuti.

Jasenka Nikolić 39

Tablica 5. Uvjeti za proizvodnju presadnica (izvor: Đurovka, M. i sur., 2006.)

kultura relativna vlaga zraka, % provjetravanje

kupusnjače 60 – 70 jako

rajčica 50 – 60 jako

paprika 60 – 70 jako

krastavac 80 – 85 umjereno

salata 75 – 80 jako


Temperatura djeluje na rast biljke. Od sjetve do nicanja održava se tem-peratura od oko 25 °C. Kako ne bi doš-lo do izduživanja stabljike presadnice i kako bi se spriječila opasnost od bole-sti (polijeganje), nakon nicanja tempe-ratura se snizuje za 8 – 12 °C u odnosu na optimalnu temperaturu. S pojavom prvih pravih listova temperatura se održava na razini optimuma do raz-doblja kaljenja (7 – 14 dana prije presa-đivanja), kada je opet niža.

Svjetlost je nužna jer bez dovoljno svjetla biljke postaju izdužene i uspora-vaju rast. Zbog toga se vrijeme proizvod-nje usklađuje s osvijetljenošću ili se do-datno osvjetljuje jer dobra osvijetljenost znatno skraćuje proizvodnju presadnica.

Prihrana je obvezna mjera njege jer mlade biljke imaju velike potrebe za hranivima, a usto je i veliki broj bilja-ka na relativno malome prostoru. Za prihranu se rabe različita tekuća gnojiva za fertigaciju ili ona za folijarnu prihra-nu. Presadnice se mogu prihranjivati i otopinom kompleksnih NPK gnojiva.

Učestalost zalijevanja i količina vode ovise o bujnosti presadnica, temperatu-ri zraka i razvijenosti korijenova sustava.

Ako želimo presadnice s dobro razvije-nim korijenovim sustavom, zalijevati treba rjeđe i manjom količinom vode, a s porastom presadnica i temperature zraka povećavaju se potrebe za vodom.

Zaštita od bolesti i štetnika obve-zna je mjera njege jer bez učinkovite zaštite nije moguća sigurna i uspješna proizvodnja povrća. Osnova je uspješ-ne zaštite povrća pravilan pristup teh-nologiji uzgoja. Mora se upotrijebiti kvalitetno sjeme, primijeniti pravilan plodored, kvalitetne agrotehničke mje-re, održavati vlagu i temperaturu u za-štićenome prostoru, i to tako da od-govara kulturi koju uzgajamo, a ne pogoduje razvoju bolesti.

U proizvodnji presadnica najčešće se pojavljuje gljivična bolest: polijega-nje rasada. Bolest se pojavljuje na pri-zemnome dijelu stabljike, zbog čega biljke prvo poliježu, a potom se suše. Ljepljivim lovnim žutim i plavim plo-čama treba uloviti sve štetnike koji mi-griraju prije njihova razmnožavanja, što znači da treba poznavati biologiju i kretanje štetnika. Istraživanja su po-kazala da je žuta boja ujedno i valna duljina koju uočavaju štetnici štitasti


moljac, lisni mineri, lisne uši, kupusov bijelac, a plava boja ploča bolje privlači kalifornijskoga tripsa.

Tablica 6. Broj dobro razvijenih listova stan-dardnih presadnica (izvor: Lešić, R. i sur., 2002.)

kultura broj razvijenih listova

luk 3 – 4

kupus 4 – 5

cvjetača 4 – 5

rajčica 5 – 9

paprika 6 – 7

patlidžan 5 – 7

krastavac 4 – 6

salata 4 – 5

celer 4 – 5

Slika 10. Ručna sadnja presadnica s grudom supstrata na otvorenome

Razdoblje kaljenja presadnica po-činje deset dana prije sadnje. Kaljenje se obavlja tako da se zaštićeni prostor intenzivno provjetrava tijekom dana i noći uz smanjenje zalijevanja. Ako je zaštićeni prostor prekriven plastičnom folijom, ona se može nekoliko dana pri-je presađivanja potpuno skinuti, samo pod uvjetom da je opasnost od kasnih proljetnih mrazova prošla. Kaljene se biljke brže ukorjenjuju i lakše podno-se stres koji nastaje pri prenošenju pre-sadnica iz plastenika na otvoreno.

Pitanja za ponavljanje: 1. Što su presadnice?2. Navedite proizvodne prostore za

proizvodnju presadnica.3. Koje su prednosti uzgoja povrća

iz presadnica?4. Opišite uzgoj presadnica “golo-

ga” korijena.5. Koje su prednosti uzgoja presad-

nica s grudom supstrata oko ko-rijena?

6. Navedite tehnologije uzgoja presadnica s grudom supstrata oko korijena i opišite uzgoj pre-sadnica u prešanim blokovima.

7. Opišite uzgoj presadnica u kon-tejnerima.

8. Nabrojite vrste kontejnera.9. Navedite mjere njege presadnica.10. Kako i zašto obavljamo kaljenje

presadnica?


Jasenka Nikolić 41

Izrada tople lijeheTopla lijeha može biti nadzemna i ukopana. Nadzemne su jednostavnije, lako

se prenose na drugo mjesto i rješenje su za terene s visokom podzemnom vo-dom. Nedostatak im je u tome što su izložene utjecajima hladnoće i vjetra te je u njima temperatura vrlo promjenjiva. Takva lijeha ima okvir i prozor.

Ukopana lijeha ima trap, okvir i prozor. Trap je ukopni dio ispod površine tla. U taj dio stavljamo stajski gnoj i hranjivu podlogu za biljke. Za lijehe koje se po-dižu tijekom zime trap se kopa na dubinu 50 – 60 cm, a za proljetne lijehe na 30 – 40 cm. Okvir se nalazi iznad površine okolnoga zemljišta. Pravokutnoga je oblika i na njega se oslanjaju prozori. Izradite jednostranu lijehu širine 150 cm, dužinu odredite sami. Sjeverna strana okvira treba biti 10 cm viša od južne, što osigurava bolju osunčanost i otjecanje kiše niz prozor. Prozor treba imati drve-ni okvir i biti ostakljen običnim prozorskim staklom debljine 2 mm. Za zagrija-vanje lijehe koristite se svježim stajskim gnojem uz dodatak slame ili pljeve. Za lijehe koje se pripremaju u prosincu i siječnju debljina sloja stajskoga gnoja je 40 – 50 cm, a za one koje se pripremaju u ožujku 20 – 40 cm. Priprema stajnjaka počinje 7 dana prije punjenja trapa. Gnoj se miješa sa slamom. Ako je previše suh, nakvasi se vodom i slaže u gomilu u blizinu mjesta gdje će biti lijeha. Kada se nakon nekoliko dana gomila počne dimiti, započinjemo sa slaganjem gnoja u trap. Ako lijehu punimo u proljeće ili ako imamo svježi zagrijani stajnjak, pri-prema gnoja nije potrebna i takav gnoj izravno slažemo u trap. Stajski gnoj u lijehu slažemo u ravnomjernome sloju i gaženjem sabijamo.

Gazimo po dasci koju postupno pomičemo po površini i tako cijeli sloj rav-nomjerno sabijemo. Nakon toga postavljamo okvir i lijehu zatvaramo na 3 – 4 dana. Kada se stajski gnoj ugrije, na njega se stavlja mješavina zemlje i zreloga stajskog gnoja u omjeru 1 : 1, a pijesak se dodaje po potrebi. Rabite površinski sloj zemlje s plodnih i strukturnih parcela na kojima posljednjih godina nije uz-gajano povrće kako se u lijehu ne bi unijeli neke bolesti i štetnici.

Tijekom pripreme tla za toplu lijehu potrebno je tlo dezinficirati, tj. uništiti štetne organizme. Tlo se dezinficira na različite načine: parenje tla (uporaba vrele vodene pare koja tlo na dubini od 30 cm treba ugrijati na 70 °C), steriliza-cija tla uporabom Sunčeve energije (tlo se prekriva prozirnom PVC folijom de-bljine 25 – 50 mikrometara tijekom 1 – 2 mjeseca, a temperatura ispod folije doseže 24 – 64 °C (ovisno o dubini tla), što je pogubno za velik broj štetnih or-ganizama). Kemijska dezinfekcija koja ima dvije mjere: 1. fumigacija tla – obav-ljaju je samo stručne osobe. 2. primjena zemljišnih insekticida i fungicida. Na stranici https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ provjerite Popis registriranih sredstava za zaštitu bilja. Insekticide i fungicide unesite u tlo grabljama ili rotofrezom na dubinu od barem 10 cm.

Razredni projekt6. Proizvodnja presadnica

>>>>>>>>>>>>



>>>>>>>>> Razredni projekt

Poštivati propisane karencije za sredstva za zaštitu

Prije sjetve lijehu provjetrite, a površinu zemlje po-ravnajte. Sjeme za sjetvu treba biti visoke biološke vri-jednosti i dezinficirano. Vrijeme sjetve odredite prema klimatskim uvjetima područja, vrsti i sorti povrća i plani-ranom roku sadnje presadnica. Posijte 15 – 20 % sjeme-na više od potrebnoga broja biljaka budući da su mogu-ći gubitci zbog bolesti ili nekvalitetnih presadnica.

Sjeme posijte ručno, širom ili u redove. Pri sjetvi širom sjeme što ravnomjernije rasporedite po površini, a na-kon toga sjeme pokrijte tresetom. Sitnije sjeme pokrijte slojem debljine 0,5 cm, sjeme rajčice i paprike 1,5 cm, a krupno sjeme krastavaca prekrijte slojem treseta deblji-ne 2,5 cm. Pri sjetvi u redove razmak je redova 5 – 10 cm (ovisno o vrsti), a razmak u redu 1 – 5 cm.

Nakon sjetve redove zagrnemo, lagano pritisnemo i gredicu zalijemo. Zasijanu lijehu pokrijte prozorom. Za kvalitetu klijanja vrlo je važno dovoljno svjetlosti i topli-ne. Nakon nicanja presadnice pravilno njegujte sve do sadnje presadnica.

Iskoristite toplu lijehu za razmnožavanje krumpi-ra ožiljenim klicama. Ožiljene klice dobiju se tako da zdrave i krupne gomolje sadimo u toplu lijehu. Nakon 20 – 30 dana razviju se dobro ožiljene klice duge 10-ak cm. Gomolje odgrćemo, odvajamo klice od gomolja, slažemo ih u sanduke s vlažnim pijeskom i sadimo u ku-ćice na dubinu 6 – 8 cm. Odgrnute gomolje ponovno za-grnemo jer će se iz preostalih pupova razviti nove klice.

Jasenka Nikolić 43

Sažetak

Presadnice su sadnice zeljastih biljaka uzgojene iz sjemena, a rjeđe iz vege-tativnih dijelova biljke. Presadnice možemo proizvoditi i saditi i na otvorenome i u zaštićenim prostorima.

Sve tehnologije uzgoja presadnica možemo podijeliti u dvije skupine. U prvoj je skupini uzgoj presadnica “gologa” korijena, a u drugoj su skupini tehnologije uz-goja presadnica s grudom supstrata oko korijena. Prvoj skupini pripadaju sve tehnologije uzgoja presadnica povrća u kojima se proizvedene presadnice za sad-nju “čupaju” iz tla ili nekog drugoga supstrata.

Presadnice “gologa” korijena uzgajamo na otvorenome i u zaštićenim prostori-ma. Presadnice s grudom supstrata uzgajaju se i sade u odvojenim dijelovima sup-strata, različitoga volumena i oblika grude oko korijena. Postoji više tehnologija uzgoja presadnica s grudom supstrata, a najvažnije su: uzgoj presadnica u pre-šanim blokovima, uzgoj presadnica u papirnatim lončićima i uzgoj presadni-ca u kontejnerima.

Za razliku od presadnica “gologa” korijena ili presadnica uzgojenih u prešanim blo-kovima i papirnatim lončićima presadnice iz kontejnera sade se u mlađem stadiju.

U plutajućem sustavu uzgoja presadnica polistirenski kontejneri nalaze se u plitkim bazenima na hranjivoj otopini visine oko 10 cm.

Njega presadnica obuhvaća redovito provjetravanje zaštićenih prostora, osigu-ravanje dovoljno svjetlosti, prihranu, zalijevanje, zaštitu od bolesti i štetnika i osiguravanje optimalne temperature.

Pri proizvodnji presadnica najčešće se pojavljuje gljivična bolest polijeganje ra-sada. Ljepljivim lovnim žutim i plavim pločama treba uloviti sve štetnike koji mi-griraju prije njihova razmnožavanja.

Razdoblje kaljenja presadnica počinje deset dana prije sadnje. Kaljenje se obavlja tako da se zaštićeni prostor intenzivno provjetrava tijekom dana i noći uz smanjenje zalijevanja. Kaljene se biljke brže ukorjenjuju i lakše podnose stres pri prenošenju presadnica iz plastenika na otvoreno.



7. Plodored

7. PlodoredUvodna priprava:1. Što je plodored, a što monokultura?2. Navedite razloge za uvođenje plo-

doreda.3. Kako nastaje zamor tla?4. Koji je optimalni odmor tla?5. Na koji način plodored utječe na

održavanje plodnosti tla?6. Objasnite plodosmjenu. Jeste li je

ikada zapazili?7. Što je rotacija usjeva?

Plodored je vrlo važan u proizvodnji povrća zbog suzbijanja bolesti i štetni-ka te racionalne i pravilne uporabe tla. Poznato je da mnogi insekti i parazitski mikroorganizmi prezimljuju u tlu, pa im se uzastopnim uzgojem jedne kulture na tom tlu toliko povećava brojnost u tlu da izazivaju totalne štete. Većina ne može živjeti bez biljaka, pa ih napadaju da bi preživjeli. Mogu se zadržavati u la-tentnome stanju u tlu od 1 do 3 godi-ne te, ako se neka kultura često uzgaja na istoj parceli, napadaju jače i čine veće štete. Smjenom usjeva sprječavamo nji-hovu pojavu. Pri planiranju plodosmje-ne potrebno je znati da neke bolesti i štetnici napadaju samo jednu povrćar-sku kulturu, dok neki napadaju više vr-sta iste porodice. Primjerice, plamenjača napada krumpir i rajčicu i ekonomski je

najštetnija bolest tih kultura. Krumpiro-va je zlatica podjednako štetna za mla-de biljke krumpira, rajčice i patlidžana. Takve kulture nikada ne treba sijati ili sa-diti jednu nakon druge, ali ni na susjed-nim parcelama.

Poštivanje pravila plodoreda uve-like pospješuje proizvodnju povrća i smanjuje troškove zaštite, odnosno troškove proizvodnje.

Najbolji su predusjevi za važnije po-vrćarske kulture:• za rajčicu: mahunarke i korjenasto

povrće• za papriku: višegodišnje trave i

leguminoze, korjenasto povrće• za kupusnjače: krumpir,

rajčica, paprika, višegodišnje trave i leguminoze, mahunarke, korjenasto povrće

• za grašak i mahune: rajčica, paprika, krumpir, pšenica, ječam

• za korjenasto povrće: rajčica, paprika, krastavac, mahune

• za krastavac i lubenicu: paprika, rajčica, krumpir, višegodišnje i jednogodišnje trave i leguminoze

• za luk: paprika, krastavac, lubenica, pšenica.

Najpraktičniji je plodored koji se izvo-di na pet gredica tijekom četiri godine (tablica 7.).

godina polje 1 polje 2 polje 3 polje 4 polje 5

1. korijen list cvijet plod jagode

2. plod korijen list cvijet jagode

3. cvijet plod korijen list jagode

4. list cvijet plod korijen jagode

Tablica 7. Dinamični plodored (prema Thun, 1963., cit. Znaor, 1991.)

Jasenka Nikolić 45

Korjenaste su kulture: cikla, rotkvica, mrkva, celer itd. Skupini lisnatih kultura pripadaju kupus, kelj, salata, blitva, špinat itd., dok u plodovito povrće ubrajamo sve ono povrće čiji se plod rabi za jelo, npr. rajčica, paprika, patlidžan itd. Cvjetnu skupinu čine cvjetača, artičoka i dr.

grahgrah mahunar

grašakbob

slanutak

lukčešnjakporilukperšinceler

mrkvaciklablitva

keljcvjetača

kupuskelj pupčar

brokulakorabica

rotkvarotkvica

paprikarajčica

patlidžankrastavackrumpirtikvica

Četverogodišnji plodored (izvor: Benyovsky Šoštarić, 2010.)

7. Plodored

Pitanja za ponavljanje: 1. Kojoj porodici pripadaju krumpir i rajčica i što to znači za njihovo smjenjiva-

nje u plodoredu?2. Koje vrste povrća ubrajamo u skupinu korjenastoga povrća?3. Nabrojite dobre predusjeve za korjenasto povrće.4. Koje vrste povrća ubrajamo u skupinu mahunarki?5. Nabrojite dobre predusjeve za rajčicu.6. Nabrojite dobre predusjeve za lubenicu.7. Koje su žitarice dobar predusjev za grašak i mahune?


Samostalni rad: 1. Sastavite plodored koji će se izvoditi na pet gredica tijekom četiri godine, a

uključivat će ove vrste povrća: mrkva, rajčica, cvjetača, šparoga i blitva.

Jeste li znali?

I biljke se međusobno ne podnose!Ta teorija nije znanstveno dokazana, ali se prenosi kao iskustvo. U praksi to znači da će određene vrste povrća bolje uspijevati ako rastu u blizini, odnosno u susjedstvu biljaka koje pogoduju njihovu zdravlju ili boljem okusu. Evo nekoliko primjera:• češnjaku su dobri susjedi krastavac, mrkva, jagode ili rajčica, a loši grah, gra-

šak i kupusnjače• krastavac za susjede voli luk, špinat, celer, poriluk, kukuruz šećerac ili ciklu, ali ne

i rotkvu ili rotkvicu• krumpir će uživati uz kupusnjače, špinat ili bob, ali ne uz tikvice, celer, grašak,

ciklu ili rajčicu• rajčica pokraj sebe voli imati mrkvu, kupusnjače, poriluk, peršin, salatu, špinat

ili češnjak, ali ne i grašak, krumpir, krastavac ili kopar• luk je za druženje s krastavcima, mrkvom, salatom, ciklom, rajčicom ili koprom,

ali ne s kupusom, grahom ili graškom.

Sažetak

Plodored je prostorna i vremenska izmjena usjeva na poljoprivrednim povr-šinama. Vrlo je važan u proizvodnji povrća zbog suzbijanja bolesti i štetnika te racionalne i pravilne uporabe tla. Smjenom usjeva sprječavamo pojavu štet-nih organizama. Pri planiranju plodosmjene potrebno je znati da neke bolesti i štetnici napadaju samo jednu povrćarsku kulturu, dok neki napadaju više vrsta iste porodice.

Najbolji su predusjevi za važnije povrćarske kulture:• za rajčicu: mahunarke i korjenasto povrće• za papriku: višegodišnje trave i leguminoze, korjenasto povrće• za kupusnjače: krumpir, rajčica, paprika, višegodišnje trave i

leguminoze, mahunarke, korjenasto povrće• za grašak i mahune: rajčica, paprika, krumpir, pšenica, ječam• za korjenasto povrće: rajčica, paprika, krastavac, mahune• za krastavac i lubenicu: paprika, rajčica, krumpir, višegodišnje i

jednogodišnje trave i leguminoze• za luk: paprika, krastavac, lubenica, pšenica.

7. Plodored

Jasenka Nikolić 47

8. Ishrana i gnojidba povrća

Uvodna priprava:1. Ponovite Liebigovu teoriju mineral-

ne ishrane biljaka!2. Analizirajte slikovni prikaz Liebigova

zakona minimuma.3. Pronađite opis Van Helmontova po-

kusa i analizirajte ga. Zašto je pokus dobro postavljen, rezultati točni, a zaključak pogrešan?

4. Navedite i pojasnite “stavke” ulaza i izlaza hraniva u poljoprivrednome tlu. Koje su od njih najvažnije?

5. Ponovite podjelu gnojidbe s obzirom na vrijeme izvođenja, dubinu i svrhu unošenja gnojiva.

6. Objasnite pojedine oblike meliora-tivne gnojidbe.

Ishrana bilja izučava ishranu po-ljoprivrednih biljnih vrsta na poljopri-vrednim i prirodnim staništima u od-nosu na visinu i kakvoću priroda.

Cilj je ishrane bilja razvojem me-toda i tehnika poboljšanja mineralne ishrane istražiti tlo i sve vrste gnojiva i poboljšivača tla te utvrditi potrebu za gnojidbom i mjerama popravka tla.

Povrće za svoj rast i razvoj zahtije-va intenzivnu gnojidbu. Za dobivanje visokih i kvalitetnih prinosa u povr-ćarstvu uz organska gnojiva moraju se primjenjivati i mineralna gnojiva, koja sadržavaju biljna hraniva u velikim koncentracijama, u odgovarajućem odnosu i u obliku koji je pristupačan biljci. Nedostatak biljnih hraniva, osim nedostatka vode u tlu, najčešći je ogra-ničavajući čimbenik povrćarske proi-zvodnje, stoga kontroli plodnosti tla

pripada važno mjesto u sklopu ishrane bilja. Jedino se na taj način mogu uz-gojiti kvalitetne povrćarske kulture jer će se utvrđene količine hraniva u tlu uskladiti s potrebama biljke, a gnojid-ba prilagoditi danim prilikama.

8.1. Osnove gnojidbe povrćaOsnove su gnojidbe povrća:

1. zahtjevi povrća za biljnim hrani-vima

2. zalihe hraniva u tlu3. iznošenje biljnih hraniva prinosi-

ma povrća4. ispiranje hraniva iz tla.

Ad1.)Zahtjevi povrća za biljnim hranivima

Svaka vrsta povrća za svoj rast i razvoj traži određene količine biljnih hraniva. Ta hraniva (elementi) moraju biti u tlu u oblicima koji su pristupačni biljci. Sve elemente potrebne za život biljke na-zivamo biogenim elementima. Osim te skupine elemenata postoji i skupina korisnih elemenata te skupina nekori-snih i toksičnih (otrovnih) elemenata.

1. potrebni (esencijalni) elementi: nužni za život biljke, dijele se:

• na makroelemente: C, H, O, N, P, K, Ca, Mg, S – biljci potrebni u ve-ćoj količini

• na mikroelemente: Fe, B, Mn, Zn, Cu, Mo, Cl, Ni – biljci potrebni u manjoj količini

2. korisni (beneficijalni) elemen-ti: utjecaj im je povoljniji što su uvjeti rasta biljke nepovoljniji: Co, Na, Si, Al, Se



3. nekorisni ili toksični, ovisno o utjecaju na rast i razvoj biljke: Cr, Cd, Hg, Pb, As.

Makroelementi• Dušik (N) – nalazimo ga u građi kloro-

fila, proteina, esencijalnih aminokise-lina, nukleinskih kiselina i dr. Biljke ga usvajaju kao nitratni (NO3

-) ion i kao amonijačni (NH4

+) ion. Nedostatak izaziva usporen (patuljast) rast bilj-ke i kloroze (žućenje zbog nedostat-ka klorofila), koje počinju na starome lišću od ruba prema unutra. Cvatnja i plodonošenje slabi su, a prinos se smanjuje. Višak dušika prouzročuje stvaranje velike lisne mase tamno ze-lene boje. Biljke su krhke, neotporne na polijeganje i napad bolesti. Sma-njuje se tvorba šećera, pa su plodovi lošijega okusa i kvalitete. Otežano je čuvanje povrća. Kod lisnatoga povrća (špinat, salata…) dolazi do nagomila-vanja štetnih nitrata.

• Fosfor (P) – važan je za fotosintezu, disanje, ciklus limunske kiseline i sve druge biološke procese u biljkama, a posebno kao skupljač i prenositelj energije. Biljka ga usvaja kao anio-ne H2PO4

- i HPO42-. Najveće potrebe

za fosforom za intenzivan su razvoj korijenova sustava i tijekom prije-laza iz vegetativne u generativnu fazu. Simptomi su nedostatka ta-mno zelena boja lišća uz crvenkastu nijansu zbog povećanoga stvaranja pigmenta antocijana. Zbog nedo-statka fosfora smanjuju se polinacija i oplodnja kod svih vrsta povrća.

• Kalij (K) – biljka ga usvaja kao K+ ion i treba ga u velikim količinama, ali ga ne ugrađuje u organske spo-jeve. Važan je za reguliranje sadrža-

ja vode u biljkama, utječe na otvara-nje i zatvaranje puči, regulira turgor, za sintezu proteina, šećera i masti te smanjuje štetne učinke suviška du-šika. Simptomi su nedostatka ta-mno zelena boja na rubovima staro-ga lišća, čije tkivo poslije posmeđi i propada. Kod rajčice može utjecati na čvrstoću ploda, a kod kupusa se razvijaju rahle i neotporne glavice.

• Kalcij (Ca) – biljke, ali i mikroorganiz-mi i životinje ga trebaju u velikim ko-ličinama. Biljke ga usvajaju kao Ca2+ ion. Izgrađuje staničnu membranu i održava strukturu i elastičnost mem-brane, smanjuje bubrenje i pucanje plodova, osigurava zdrav porast i ot-pornost na bolesti te štiti od toksina. Ako nedostaje ili postoji višak kal-cija, usporena je dioba stanica, sma-njen rast vrhova izdanaka i korije-na te je ograničen porast plodova. Nedostatci se najčešće očituju na plodovima – vršna trulež plodova (rajčica, paprika, patlidžan) ili na vr-hovima biljaka, pa oni odumiru.

• Magnezij (Mg) – biljke ga usvajaju kao Mg2+ ion. Sastavni je dio mole-kule klorofila, pa ima važnu ulogu u procesu fotosinteze, a važan je i za sintezu pigmenata karotena i ksan-tofila. Magnezij utječe na regulaciju vodnoga režima u biljci. Nedosta-tak magnezija izaziva međužilnu (intervenoznu) klorozu lišća i žutu pjegavost, prvo na starijem, a zatim na mlađem lišću. Katkad na staro-me lišću nastaju i purpurne nijanse. Na kraju nastaje nekroza (odumira-nje tkiva). Rajčica i grah osjetljivi su na nedostatak magnezija. Kod njih se žućenje pojavljuje uz glavnu žilu, a rubovi ostaju zeleni.


Jasenka Nikolić 49

Mikroelementi• Željezo (Fe) – nalazi se u sastavu

klorofila, važno je za proces fotosin-teze i za djelovanje velikoga broja enzima, pa je posljedica njegova nedostatka slabija tvorba bjelanče-vina i šećera. Simptomi nedostat-ka jesu kloroza, prvo na mladome lišću, gdje žile ostaju zelene, a list postupno bijeli. Prijelaz je prilično oštar. Obilje kiše i suša otežavaju biljci usvajanje željeza.

• Mangan (Mn) – važan je za fotosin-tezu. Simptomi nedostatka jesu ta-mno žute mrlje na listu dikotiledona i prugasta međužilna kloroza kod monokotiledona. Na nedostatak mangana osjetljivi su grah i grašak.

• Bor (B) – sudjeluje u prijenosu asi-milata u biljci te njegov nedostatak dovodi do nedostatka šećera u plo-dovima. Također sudjeluje u stvara-nju stanične stijenke (daje joj čvr-stoću i elastičnost) te u oplodnji. Nedostatak bora na rajčici izaziva plutavost ploda. Kod kupusnjača cvat poprima smeđu boju, a kod graška je česta pojava malih i veli-kih zrna (“koka i pilići”) i dr.

• Cink (Zn) – nedostatak kod rajči-ce izaziva nepravilan rast. Općenito nedostatak cinka može izazvati pa-tuljasti rast biljaka.

• Molibden (Mo) – simptomi nedo-statka sliče nedostatku dušika, li-šće je svjetlije boje, biljke zaostaju u rastu, a cvjetovi se slabo stvara-ju. Mnogo molibdena trebaju bilj-ke iz porodice krstašica. Simptomi su nedostatka deformacije razvoja rozete (cvjetača) te pojava cvjetova bez cvjetnih stapki. Listovi kelja sa-

vijaju se prema unutra. Kod špinata i salate lišće je deformirano i suže-no, osobito uz lisnu dršku, a u listo-vima se nagomilava nitrat.

Povrćarske se kulture značajno razli-kuju po potrebama za mikroelementi-ma. Rajčica je osjetljiva na nedostatak Fe, Zn, Cu i B, grašak na nedostatak Fe, Mn, B i Mo, cvjetača i brokula na nedo-statak Fe, B i Mo, cikla na B i Mo, sala-ta i luk osjetljivi su na nedostatak Mo, krumpir na Mn, a celer na nedostatak B.

Hraniva su biljci na raspolaganju ako su u obliku koji biljke lako usvajaju i pri-tom se moraju nalaziti u zoni korijena. Na pristupačnost hraniva uvelike utje-ču struktura i tekstura tla, pH tla, klima (temperatura, vlaga), mogućnost za-mjene kationa, organizmi tla, količina organske tvari u tlu, količina i kvalite-ta vode u tlu, a i sama biljka utječe na pristupačnost hraniva. Reakcija tla vrlo je važan čimbenik za primanje svih hra-niva. Najpovoljniji je raspon reakcije tla za usvajanje biljnih hraniva sljedeći:

Tablica 8. Raspon reakcije tla (izvor: Butorac, 1999.)

biljno hranivo pH tla

dušik 6,0 – 8,0

fosfor 6,2 – 7,0

kalij i sumpor 6,0 – 8,5

kalcij i magnezij 7,0 – 8,5

željezo i mangan 4,5 – 6,0

bor, bakar i cink 5,0 – 7,0

molibden 7,0 – 8,5



U praksi je važno poznavati odnos iz-mađu pojedinih elemenata jer taj od-nos utječe i na njihovu pristupačnost biljkama. Primjerice, niska koncentra-cija K+ u tlu potiče pojačano usvajanje dušika, dok smanjena raspoloživost dušika potiče usvajanje fosfora. Zbog toga je omjer pristupačnih mineralnih elemenata u tlu značajan za njihovo

usvajanje i postizanje visokoga i kva-litetnoga prinosa. Antagonizam iona pojava je kada jedan ion onemogućuje ili najčešće smanjuje usvajanje nekog drugog iona. Suprotno, kada dolazi do boljega usvajanja nekog elementa u prisutnosti drugoga, govorimo o si-nergizmu iona.

NH4 – K K – B Mn – Mo Zn – Fe

NH4 – Ca P – Fe Mn – Zn Ni – Fe

NH4 – Mg P – Zn Cu – Mn Cr – Fe

K – Mg P – Al Cu – Fe Co – Fe

K – Ca Mn – Mg Cu – Mo SO4 – Mo

K – Na Mn – Fe Cu – Zn

Tablica 9. Neki antagonistički parovi elemenata ishrane bilja važni u praksi (izvor: Vukadinović, Vukadinović, 2011.)

Količina čistih hranjivih tvari po-trebnih biljkama izražava se u kg/ha. Te količine variraju ovisno o vrsti povr-

ća, vremenu primjene (godišnje doba) i načinu uzgoja (na otvorenome polju ili u zaštićenome prostoru).

kultura N P K Mg

kupus – crveni i bijeli 200 – 300 120 – 150 250 – 350 40 – 60

cvjetača, celer, poriluk 150 – 200 120 – 150 200 – 300 30 – 50

krastavac, špinat, mrkva, luk 80 – 150 80 – 120 150 – 180 25 – 35

mahune, grah, grašak, salata 50 – 100 80 – 120 100 – 150 15 – 25

rajčica, paprika 150 – 250 120 – 150 200 – 320 80 – 160

krumpir 100 – 140 120 – 150 200 – 320 60 – 140

Tablica 10. Preporučljive količine čistih hranjivih tvari u kg/ha (izvor: Parađiković, 2009.)


Jasenka Nikolić 51

Ad2.) Zalihe hraniva u tlu

Kemijska analiza tla omogućuje podjelu tala po sadržaju hraniva.

stupanj opskrbljenosti tlasadržaj biljnih hraniva mg/100 g tla

P2O5 K2O

siromašno < 20 < 10

srednje 10 – 20 10 – 20

dobro 20 – 30 20 – 40

bogato > 30 > 40

Tablica 11. Skupine tala prema opskrbljenosti pristupačnim fosforom i kalijem po AL-metodi (izvor: Parađiković, 2009.)

Pristupačnost biljnih hraniva u tlu ovisi o pH-vrijednosti tla (stupanj kiselosti).

kategorija pH-reakcije tla pH-vrijednost

ekstremno kiselo 3,50 – 4,50

vrlo jako kiselo 4,51 – 5,00

jako kiselo 5,01 – 5,50

umjereno kiselo 5,51 – 6,00

slabo kiselo 6,01 – 6,50

neutralno 6,51 – 7,30

slabo alkalno 7,31 – 7,80

jako alkalno 7,81 – 8,50

ekstremno alkalno 8,51 – 9,00

Tablica 12. Kategorije pH-vrijednosti tla (izvor: Vukadinović, Vukadinović, 2011.)



Neprikladna pH-reakcija (prekiselo ili prealkalno tlo) za izabranu vrstu povr-ća znači da moramo obaviti kalcizaciju na kiselim tlima ili se koristiti fiziološ-ki kiselim mineralnim gnojivima (npr. amonijev sulfat ili amonijev klorid) na al-kalnim (bazičnim, lužnatim) tlima.

U izrazito kiselim tlima biljka neće imati na raspolaganju dovoljno Ca, Mg i Mo, a i topivlji će fosfor prijeći u oblike teško pristupačne biljci (fiksacija fos-fora). Uz prekomjernu vlažnost pove-ćana je i opasnost od gubitka dušika, a ekstremna je kiselost toksična za biljke (slobodni ioni Mg i Mn). Kalcizacija je jednostavno i isplativo rješenje.

U alkalnome tlu smanjena je raspo-loživost Fe, Mn, Zn, Cu i B. Također do-lazi do štetne fiksacije fosfora, a veći je i rizik od gubitaka dušika isparavanjem. Vrijednost pH tla ovisi o sadržaju kalci-ja u tlu, strukturi tla i sadržaju humusa.

Podjela tala prema sadržaju humusa:• < 2 % slabo humozna tla• 3 – 5 % dovoljno humozna tla• 5 – 10 % humozna tla• 15 – 30 % prehumozna tla.

Na tlima niske humoznosti veća je opasnost od ispiranja i fiksiranja hrani-va (transformacija raspoloživih hraniva u nepristupačne oblike, koja može biti traj-na ili tijekom dužega vremena, transfor-macija pokretljivih hraniva u teško po-kretne oblike), tj. učinkovitost je gnojiva manja i nema opravdanja za dodavanje većih doza mineralnih gnojiva. U takvim tlima nema organske tvari koja na sebe može vezati neka hraniva (fosfor) i tako ih sačuvati u obliku koji je pristupačan biljci. Na takvim je tlima potrebna češća primjena manjih količina gnojiva. Na tli-ma niske humoznosti organska gnojidba

i ostale mjere humizacije tla neizostavne su agrotehničke mjere.

kultura optimalni pH

luk6,5 – 7, na organo-genim tlima pod-

nosi i pH 4,5

rajčica 5,8 – 7,0

paprika 5,8 – 7,5

patlidžan 6,5 – 7,5

krumpir 5,5 – 6,5

krastavac 5,8 – 7,2

dinja 6,0 – 7,5

lubenica 5,5 – 7,0

tikve 6,0 – 7,0

salata 6,2 – 7,4

mrkva 5,5 – 7,0

peršin 6,5 – 7,5

celer 6,5 – 7,5

grašak 5,8 – 7,5

grah 6,5 – 7,0

špinat 5,0 – 7,5

blitva 6,5 – 7,5

cikla 5,8 – 7,0

kupus 5,8 – 7,0

kelj 5,8 – 7,0

raštika 6,0 – 6,8

cvjetača 5,0 – 6,5

brokula 5,0 – 6,5

rotkva 5,4 – 7,0

rotkvica 5,5 – 7,2

Tablica 13. Optimalna pH-reakcija tla za po-jedine povrćarske kulture (izvori: Parađiković, 2002., Matotan, 2004., Lešić i sur., 2002.)


Jasenka Nikolić 53

Ad3.)Iznošenje biljnih hraniva prinosima povrća

Svaka vrsta povrća prinosom izno-si različite količine biljnih hraniva. Naj-više dušika prinosom iznose kelj pup-čar, paprika i grašak. Kelj pupčar iznosi i najviše fosfora i kalija. Najviše fosfo-

ra nakon kelja pupčara iznose grašak i korabica te lubenica i dinja, koje tra-že i mnogo kalija. Velike količine kalija iznose paprika i celer.

kultura N P K

kupus 0,36 0,15 0,55

kelj 0,66 0,20 0,70

kelj pupčar 3,33 1,66 7,50

cvjetača 0,40 0,16 0,50

korabica 0,34 0,18 0,55

krastavac 0,14 0,07 0,25

rajčica 0,28 0,07 0,38

paprika 1,35 0,25 1,41

mrkva 0,32 0,13 0,60

cikla 0,26 0,09 0,52

celer 0,60 0,25 1,00

peršin 0,24 0,23 0,76

rotkvica 0,30 0,13 0,25

luk 0,28 0,12 0,70

češnjak 0,40 0,12 0,30

poriluk 0,20 0,12 0,32

salata 0,20 0,08 0,47

špinat 0,40 0,20 0,60

grah – niski 0,75 0,20 0,62

grah – visoki 0,92 0,20 0,70

grašak 1,25 0,45 0,90

patlidžan 0,27 0,07 0,37

dinja 0,14 0,31 1,43

lubenica 0,15 0,31 1,56

Tablica 14. Količina hraniva iznesena u kg/100 kg biljne mase (izvor: Parađiković, 2009.)



Ad4.) Ispiranje hraniva iz tlaNa lako propusnim tlima s mnoštvom

oborina ili u područjima gdje je potreb-no navodnjavanje dio hraniva ispire se iz tla. Posebno je na ispiranje osjetljiv dušik, dok su fosfor i kalij slabije po-kretni i teže se ispiru u dublje slojeve tla. Kako se hraniva ne bi ispirala iz tla, bolje ih je dodavati više puta.

Proizvodnja povrća ima niz specifič-nosti u odnosu na ratarsku proizvod-nju, a neke snažno utječu na gnojidbu:1. rast povrća intenzivan je i zahtije-

va neprekidnu opskrbu hranivima i vodom. Stvaranje visokoga pri-nosa intenzivnim rastom povrća u kratkoj vegetaciji moguće je jedi-no svakodnevnim usvajanjem veli-kih količina hraniva u fazi intenziv-noga rasta, npr. rane kupusnjače usvajaju više od 2/3 ukupnih koli-čina hraniva u manje od jednoga mjeseca.

2. povrće često u relativno kratkome vremenu (2 – 3 mjeseca) stvara ve-liki prinos, tj. razdoblje od sadnje do berbe može biti vrlo kratko, pa se pozornost mora posvetiti i količi-nama hraniva koja ostaju iza poje-dinih vrsta povrća, a za svoje ih po-trebe iskorištava sljedeći usjev.

3. kratka vegetacija, ranozrelost i različitost povrća omogućuju više proizvodnih ciklusa godišnje. Više proizvodnih ciklusa godišnje zna-či i posebnu brigu oko pravodobne primjene gnojiva, ali i ravnomjerne raspodjele gnojiva po dubini tla, tj. budućega korijenova sustava. Na primjer, nakon proljetne berbe sa-

late tlo treba pripremiti za presađi-vanje rajčice ili paprike, ali neće biti oranja. To znači da se fosfor i kalij neće unijeti na potrebnu dubinu od 25 do 30 cm. Bude li, međutim, prevelika koncentracija fosfora i ka-lija u plitkome sloju tla (15-ak cm), korijen paprike i rajčice ostat će vrlo plitko, što će smanjiti kapacitet usvajanja hraniva u stresnim uvjeti-ma. Stoga je nužno paziti na to još tijekom jesenske pripreme tla i u osnovnoj gnojidbi planirati unoše-nje u tlo dijela potrebnoga fosfora i kalija za papriku ili rajčicu.

4. razdoblje plodonošenja i berbe povrća može biti dugotrajno (ne-koliko mjeseci), što dodatno kom-plicira gnojidbu. Na primjer, pri uzgoju paprike nakon presađiva-nja nužna je dovoljna količina fos-fora za ukorjenjivanje presadnica, ali i dovoljna količina dušika za ra-zvoj i rast lisne mase. Međutim, vrlo će brzo doći faza cvatnje, kada je opet potrebna veća količina fosfo-ra, pa oplodnja i rast plodova, zbog čega je potrebna veća količina kali-ja. Čitavo vrijeme mora biti dovolj-no dušika, ali ne i previše, da papri-ka ne stvori preveliku vegetativnu masu na štetu broja cvjetova i za-metnutih plodova. Premalo će du-šika značiti sitnije listove, manju fo-tosintezu, slabiji rast biljke, svjetliju boju listova i slabiju zaštitu plodo-va te veću osjetljivost na štetnike i uzročnike bolesti. Također mora biti dovoljno kalcija od početka za-metanja prvoga ploda do berbe posljednjega jer će se inače razviti vršna trulež plodova. S druge stra-ne, ne treba pretjerati s količinama


Jasenka Nikolić 55

kalija i kalcija jer su antagonisti me-đusobno, a i prema magneziju, pa višak jednoga hraniva može izazva-ti manjak drugoga (antagonizam iona). Fosfor je u antagonističko-me odnosu s cinkom, koji je, kao i fosfor, bitan za cvatnju i oplodnju. Sva ta složenost pokazuje kako je gotovo nemoguće gospodariti hra-nivima i njihovim odnosima tako da danas rješavamo sutrašnju po-trebu, ali ipak možemo održavati tlo plodnim u okvirima optimalne pH-reakcije i poštivati načela gno-jidbe s obzirom na vrstu, količinu, način i vrijeme primjene gnojiva.

5. berba povrća često je u vegetativ-noj fazi razvoja, što znači da ćemo berbom prekinuti vegetaciju u vri-jeme intenzivnoga vegetativnog porasta ili ubrzo nakon toga. Za in-

tenzivan je porast nužna povećana količina dušika. Istodobno povrće ne smije akumulirati prevelike koli-čine dušika jer to znači i povećani sadržaj nitrata u biljkama. Posebno je veliki rizik od nakupljanja nitrata kod špinata, blitve, cikle i endivije. Berba povrća prije tehnološke zre-losti ili u ranoj zrelosti znači da ono u vrijeme berbe mora imati dovolj-no kalija. Naime, odnos dušika i ka-lija važan je za kvalitetu proizvoda, posebno plodova (rajčica, paprika, patlidžan, krastavac, lubenica, di-nja) jer previše dušika ili premalo kalija mogu odgoditi sazrijevanje, pokvariti okus ploda, smanjiti udio ugljikohidrata, ali i otežati tran-sport zbog nedovoljne čvrstoće te truljenja plodova. Nedovoljna koli-čina kalija znači gubitak vode i brzo venuće tkiva ploda.

A. Simptomi na starijem lišćuSimptomi uglavnom rasprostranjeni po cijeloj biljci, donji se listovi suše i odumiru:• biljkesvijetlozelene,donjilistovižuti,sušesedosmeđeboje,stabljike

postajukraćeitanke N

• biljketamnozelene,čestovidljivacrvenaililjubičastaboja,donjilistovižuti,sušesedotamnozeleneboje,stabljikepostajukraćeilitanje P

Simptomiuglavnomlokalizirani,donjiselistovinesuše,alisušareniiliklorotični,rubovilistaispupčenokupastiilinaboranozavrnuti:• listoviprošaranipromjenombojeiliklorotični,katkadpocrvene,nekro-

tičnepjege,stabljiketanke Mg

• listoviprošaranipromjenombojeiliklorotični,malenekrotičnepjegeizmeđulisnihžilailiblizuvrškairubovalista,stabljiketanke K

• većenekrotičnepjegeravnomjernorasprostranjenepolistu,katkadzahvaćajuižile,listovitanki,stabljikekratke Zn

8.2. Ključ za determinaciju nedostatka hraniva prema simptomimaKljuč za determinaciju nedostatka hraniva prema simptomima (izvor: Vukadinović, Vukadinović, 2011.)



B. Simptomi na mlađem lišćuVršnipupoviodumiru,izobličenostinekrozamlađihlistova:• mlađilistovisvinuti,zatimvenuodvrhairubapremabazi Ca• mlađilistovisvijetlozeleniudonjemdijelu(osnovica),venupočevšiod

osnovice, listovi usukano svinuti B

Vršnipupovineodumiru,alisuklorotičniiliklonuti,beznekrotičnihpjega:• mlađilistoviklonutiimlohavi,bezkloroze,vršakstabljikeslab CuMlađilistoviklorotični,nisuklonuti:• malenekrotičnepjege,žileostajuzelene MnLišćebeznekrotičnihpjega:• žilezelene Fe• žileklorotične S

Samostalni rad: 1. Simptomi nedostatka kod pojedinih vrsta povrća mogu se razlikovati od na-

vedenih. Navedeni su simptomi opći i upućuju na osnovne, odnosno najče-šće simptome nedostatka. Za primjere vizualnih simptoma posjetite strani-cu www.ishranabilja.com.hr/literatura.html te potražite vizualne simptome nedostatka nužnih elemenata.

2. Ključ za determinaciju simptoma nedostatka hraniva prebacite na pametni telefon kako bi vam uvijek bio na raspolaganju.

3. Koristeći se različitim izvorima izradite e-mapu s vizualnim simptomima ne-dostatka biljnih hraniva na povrćarskim kulturama.

4. Izradite zidni pano na kojem ćete slikovito prikazati utjecaj pH tla na usvaja-nje makroelemenata i mikroelemenata.

8.3. Gnojiva za gnojidbu povrća

Gnojidba je agrotehnička mjera pri-mjene gnojiva radi postizanja stabilno-ga visokog prinosa odgovarajuće kva-litete optimizacijom opskrbe usjeva hranivima održavanjem ili popravlja-njem plodnosti tla bez štetnoga utje-caja na okoliš. Gnojiva su tvari koje služe kao izvor hraniva za biljke i koje se mogu unositi u tlo radi povećavanja

njegove prirodne plodnosti. Dijelimo ih u dvije glavne skupine:1. domaća (organska)2. tvornička

(industrijska ili mineralna).Povrćarske kulture, prema njihovim

potrebama za gnojivima, možemo raz-vrstati u tri skupine:

1. skupinu čine one povrćarske kultu-re koje uz organska gnojiva trebaju i velike količine mineralnih gnojiva,


Jasenka Nikolić 57

a tu ubrajamo: rajčicu, papriku, pa-tlidžan, dinju, lubenicu, tikvu, krum-pir, kupus, kelj, krastavac i cvjetaču

2. skupinu čine one povrćarske kultu-re koje ne treba neposredno gnojiti stajskim gnojem i koje traže umje-rene količine mineralnih gnojiva, a tu ubrajamo: mrkvu, peršin, blitvu, luk i ciklu

3. skupini pripadaju one povrćarske kulture čiji su zahtjevi za gnojidbom najmanji, a to su grašak, bob i špinat.

8.3.1. Organska gnojiva

S iznimkom pepela sva su domaća gnojiva organskoga podrijetla, prema tome sadržavaju humusnu sastavnicu. Primjena organskih gnojiva poboljšava strukturu tla, odnos između vode i zra-ka te ujedno osigurava bolja toplinska i biološka svojstva tla.

Organskim gnojivina pripadaju:• kruti stajski gnoj• gnojovka ili polutekući stajski gnoj• gnojnica ili tekući stajski gnoj• kompost• vermikompost• prerađeni gradski otpad• sušena organska gnojiva• tekuća organska gnojiva• posebna organska gnojiva• zelena gnojidba.

Slama, kukuruzovina, ostatci soje, suncokreta, uljane repice, ostatci po-vrća i ostalih usjeva u praksi se naziva-ju žetvenim ostatcima, a ne organskim gnojivima, ali i zaoravanje žetvenih ostataka pripada organskoj gnojidbi. Osnovna su zajednička svojstva svih organskih gnojiva:

• sadržavaju sva hraniva koja biljke trebaju

• imaju produženo djelovanje• povećavaju biogenost tla• povećavaju sadržaj organske tvari tla• smanjuju rizik ispiranja hraniva• često su jeftina jer su proizvedena

od otpada ili nusproizvoda.Stajska gnojiva organska su gnojiva

koja nastaju kao nusproizvod tijekom stočarske proizvodnje. Dijelimo ih:

1. na kruti stajski gnoj 2. na polutekući stajski gnoj ili

gnojovku3. na tekući stajski gnoj ili gnoj-

nicu.Kruti stajski gnoj smjesa je krutih i

tekućih izlučevina domaćih životinja sa steljom (prostirkom). Najčešća je i naj-kvalitetnija prostirka slama i služi upija-nju urina. Prosječno sadržava od 65 % (konjski) do 75 % (goveđi) vode.

Gnojovka ili polutekući stajski gnoj smjesa je krutih i tekućih izlučevi-na domaćih životinja bez stelje. Sadrža-va 85 – 90 % vode.

Gnojnica ili tekući stajski gnoj smje-sa je urina, vode, tvari koje nastaju razla-ganjem urina i vrlo malih količina krutih čestica. Gnojnica nastaje kada se u uz-goju domaćih životinja rabi stelja, a pre-ostali urin, koji ne upije stelja, skuplja se u posebnim jamama za tekući gnoj.

Sazrijevanje stajskih gnojiva odvi-ja se na uređenim površinama za odla-ganje. To su uglavnom betonirane po-vršine na nepropusnome tlu, uz koje su obvezne jame za otjecanje procijeđene tekućine iz stajskoga gnojiva. Dok stoji u hrpama, stajski gnoj sazrijeva djelo-



vanjem mikroorganizama i pritom mu se značajno mijenjaju svojstva. Za uni-štavanje patogenih mikroorganizama temperatura u hrpama gnojiva treba biti minimalno 55 – °60 C najmanje tri dana, a za uništavanje klijavosti sjeme-na minimalno 63 °C. U velikim je i zbije-nim hrpama proces sazrijevanja spori-ji i odvija se pri nižim temperaturama,

zbog čega sjeme korova zadržava klija-vost, u gnojivu zaostaju patogeni orga-nizmi i nastaje neugodan miris. Proces sazrijevanja stajskoga gnoja traje 6 – 9 mjeseci, a katkad i više od 12 mjeseci. Količina je 20 – 40 t/ha stajskoga gnoji-va te 40 – 60 m3/ha gnojovke. Količine treba prilagoditi svojstvima tla, potrebi biljke i koncentraciji hraniva u gnojivu.

vrsta gnojiva i životinje N (kg/t) P2O5 (kg/t) K2O (kg/t)

kruti stajski gnoj, goveđi 4 – 7 2 – 4 5 – 10

kruti stajski gnoj, konjski 5 – 6 3 – 8 6 – 8

kruti stajski gnoj, svinjski 6 – 8 6 -12 4 – 7

kruti stajski gnoj, ovčji 7 – 9 5 – 8 8 – 13

kruti stajski gnoj, kokošji 12 – 20 12 – 14 5 – 7

kokošji (suhi izmet bez stelje) 30 – 38 20 – 30 20 – 22

vrsta gnojiva i životinje N (kg/m3) P2O5 (kg/m3) K2O (kg/m3)

gnojovka, goveđa 2,5 – 3 1,5 – 1,7 2,5 – 3,5

gnojovka, svinjska 3,5 – 5 2,5 – 3,5 2,0 – 3,0

gnojnica, goveđa 2 – 5 0 – 0,1 3 – 8

Stajski gnoj, osobito nezreli, ne bi se trebao rabiti pred sjetvu ili sadnju po-vrćarskih kultura. Stajski gnoj mora se odmah nakon razbacivanja zaorati na dubinu 20 – 25 cm. Koeficijent je po-trošnje hraniva iz stajskoga gnoja 50 % u prvoj godini, 30 % u drugoj godini i 20 % u trećoj godini.

Primjena tekućega i polutekućega stajskoga gnoja može biti indirektna opasnost za podzemne vode, osobito ako se rabi u intenzivnoj proizvodnji povrća u toplim klimatskim područji-

ma. Stoga se ta gnojiva vrlo malo pri-mjenjuju u povrćarstvu, a ako se ipak rabe, onda se biljke prihranjuju oto-pinom gnojiva (1 kg na 15 – 20 litara vode). Biljke se prihranjuju između re-dova u ranim jutarnjim satima pazeći da se pritom ne prska list.

Komposti su organska gnojiva proi-zvedena mikrobiološkom razgradnjom različitih smjesa, prvenstveno biljnih ostataka, pomiješanih sa stajskim gno-jivima, životinjskim ostatcima i mineral-nim dodatcima. Proizvodnja komposta

Tablica 15. Prosječna koncentracija N – P – K u svježim stajskim gnojivima (izvor: Lončarić i sur., 2015.)


Jasenka Nikolić 59

može biti različita, ovisno o vrsti i koli-čini materijala, a način pripreme ovisi o tome je li riječ o kućnoj proizvodnji ili profesionalnim komposištima. Priprema komposta za kućanstva ili manja obitelj-ska gospodarstva može biti u hrpama, jamama ili posebnim spremnicima.

Optimalna je vlažnost materijala koji se kompostira 45 – 65 %. Kada se pri-prema veća količina komposta, koja se neće odmah rabiti, potrebno je osigu-rati prozračivanje za ulazak kisika, iz-dvajanje CO2 i vode. Temperatura kom-postne mase treba biti 45 – 70 °C, a preporučljivo je da tijekom 10 – 12 sati bude 68 – 75 °C. Te temperature mogu djelomično uništiti patogene, ali i sje-me nekih korovskih vrsta. Kompostira-nje traje 6 – 20 mjeseci, ovisno o vrsti materijala, debljini slojeva, klimatskim uvjetima i dr.

Materijal za vrtne komposte• stari kompost ili vrtno tlo – uloga

im je inokulirati, zaraziti novu hrpu potrebnim mikroorganizmima i drugim sastojcima koji se već nala-ze u starome kompostu. Ta sastav-nica treba zauzimati ne više od 5 % ukupnoga volumena nove hrpe.

• vapno – dodavati vapno nije uvijek opravdano jer vapno prouzročuje gubitak dušika. Ipak, kada se kom-post priprema pretežito od biljnih ostataka, poželjno je dodati i ne-što vapna kako bi se ubrzao proces razgradnje i neutralizirale nastale kiseline. To je najbolje učiniti tako da se vapno posipa po kompostu, tj. oko 2 – 4 kg vapna/m3 materijala. Umjesto vapna može se upotrijebi-ti i mljeveni dolomit, koji uz Ca sa-država i Mg.

• materijal bogat dušikom – doda-je se samo ako u početnome mate-rijalu nema dovoljno dušika (npr. ako kompost proizvodimo veći-nom od slame ili piljevine). Mate-rijal bogat dušikom jest životinjski gnoj, koštano brašno, mladi korovi, a kokošji gnoj zbog visokoga sadr-žaja dušika vrlo je dragocjen doda-tak kompostu. Opasnost mogu biti rezidui stimulatora rasta, hormo-na i sličnih veterinarskih preparata te rezidui sredstava za zaštitu bilja, koji se mogu naći u kokošjem gno-ju nabavljenom s konvencionalnih farmi.

• materijal za pokrivanje kompo-sta – treset, slama, paprat, hasure, komadi staroga saga, zemlja i sl., kako bi spriječili gubitak topline i dušika.

• bioaktivatori – prirodne tvari koje potiču dozrijevanje komposta i gnoja.

Ako se u kompost dodaju korovi, to treba učiniti prije negoli korovske vrste donesu sjeme.

Na poljoprivrednim gospodarstvima kao materijal za kompostiranje mogu poslužiti stajska gnojiva, sa steljom ili bez nje, žetveni ostatci i prerađivački otpad.

Vermikompost – (lumbripost, bio-humus) je organsko gnojivo proizve-deno biološkom razgradnjom organ-ske tvari, najčešće stajskoga gnoja, kroz probavni sustav kalifornijske gli-ste (Eisenia foetida).

Najveću fertilizacijsku vrijednost imaju kompostirano svinjsko gnojivo i lumbripost, a najmanju svježe konjsko i svježe goveđe gnojivo.



Zelena gnojidba ili sidercija – zao-ravanje zelene mase usjeva, koja će se u tlu razgraditi i obogatiti ga organskom tvari. Za zelenu gnojidbu biraju se usje-vi koji u kratkome vremenu razviju buj-nu nadzemnu masu te imaju sposob-nost usvajanja i teže topljivih hraniva iz tla (lupina, repica, ogrštica, grašak, bob, djeteline i dr). Zaorava se kada siderati stvore dovoljno biljne mase.

Sušena organska gnojiva – proi-zvode se dehidracijom i peletiranjem (granuliranjem) najčešće zrelih stajskih gnojiva ili komposta. Osnovna je karak-teristika povećana koncentracija ak-tivne tvari, stabilnost gnojiva, olakšan transport i primjena, ali i veća cijena.

Tekuća organska gnojiva – najče-šće se proizvode od stajskih gnojiva ili biljnih dijelova i mogu se rabiti folijar-no ili dodavanjem u tlo. Pogodna su za prevladavanje kratkotrajnih i trenutač-nih nedostataka hraniva, kada mine-ralna gnojiva nisu raspoloživa ili dopu-štena (ekološka poljoprivreda). Načiniti ih možemo na sljedeći način: poroznu vreću napunimo stajskim gnojem ili sočnim biljnim dijelovima, potopimo je vodom, pokrijemo i povremeno mije-šamo radi bolje fermentacije, a na kraju ih razrijedimo vodom, najčešće u omje-ru 1 : 2. Biljke takva gnojiva mogu usva-jati i putem lista i putem korijena. Takva je gnojidba vrlo učinkovita u proizvod-nji povrća kada, zbog nedostatka poje-

dinoga elementa, treba reagirati brzo tijekom kratke vegetacije. Neka tekuća organska gnojiva od algi bogata su mi-kroelementima i hormonima rasta, pa brzo djeluju na kvalitetu tla. Najčešći primjeri tekućih organskih gnojiva pri-pravci su od komposta i algi te kopriva, dok je najstarije poznato od goveđe-ga, kokošjega i konjskoga stajnjaka. U posljednje se vrijeme upotrebljava i te-kuće organsko gnojivo od riba bogato dušikom i mikroelementima, ali je vrlo neugodnoga mirisa, dok je tekuće gno-jivo od morskih trava bogato hormoni-ma rasta i pogodno je za oporavak bi-ljaka nakon tuče.

Tekuća organska gnojiva treba pri-mjenjivati u ranim jutarnjim satima ili predvečer. Preniska koncentracija tih gnojiva neće imati dovoljan pozitivan učinak, a previsoka koncentracija može oštetiti biljke. Tekuća gnojiva treba ras-podijeliti tako da je zahvaćena cijela li-sna površina, čak i da gnojivo kaplje s listova te da se zahvati i zona korijena. Sustav navodnjavanja “kap po kap” po-godan je za primjenu tih gnojiva, ali tada u otopini ne smije biti neotoplje-nih čestica.

Ostala organska gnojiva – uljne po-gače (sadržavaju N, P i K), morske alge (sadržavaju Ca, Mg i mikroelemente), brašno od kopita i rogova (sadržava N i P), brašno od perja, dlake i vune (sadrža-va N), koštano brašno (sadržava P) i dr.


Jasenka Nikolić 61

Gradnja vrtnoga kompostaDolaskom proljeća započinje i sezona poslova u vašem školskome dvorištu,

vrtu ili na poljoprivrednim površinama. To znači da je došlo vrijeme i za grad-nju vrtnoga komposta. Za kompostnu hrpu odaberite mjesto kojemu je lako prići, na kojem se ne zadržava voda i koje je, po mogućnosti, u hladovini.

Materijal koji ćete kompostirati najbolje je slagati u hrpe trapezastoga oblika. Taj oblik ima bazu širine 150 cm i visinu 120 cm. Gornja stranica trapeza neka bude oko 70 cm, a kut nagiba oko 45° jer je to najbolji nagib za otjecanje vode. Dužinu hrpe prilagodite količini materijala za kompostiranje.

Kompost počinjemo graditi tako što prinesemo sav prethodno prikupljeni i odabrani materijal. Nakon što ste izmjerili dimenzije budućega komposta, iskopajte temelj dubine 10-ak cm, dno prorahlite vilama i do razine tla ispunite starim kompostom ili plodnom zemljom pomiješanom s oštrim pijeskom. Na taj sloj stavite neki grublji materijal (grančice od rezidbe i sl.) kako biste osigu-rali protočnost zraka i drenažu. Nakon toga dodajete materijal u slojevima od 20-ak cm, a svaki sloj pospite tankim slojem staroga komposta ili plodne ze-mlje. Taj postupak ponavljajte sve dok ne dostignete željenu visinu. Znajte da će vam za nekoliko dana kompost splasnuti.

Ako možete, slojeve materijala prekrijte i slojem od 10-ak cm stajnjaka, na koji ide tanki sloj fino mljevenoga vapnenca uz polijevanje vodom.

Dobro je kompostu dodati i životinjske tvari, npr. gnoj, jer su bogate duši-kom, a i obogaćuju kompost enzimima, hormonima i dr., bez kojih je djelova-nje mikroorganizama, ali i čitav proces kompostiranja, znatno otežan.

Hrpu počnite formirati tek kada imate dovoljno materijala jer postupno i po-vremeno dodavanje novoga materijala znači da se kompost neće moći uistinu zagrijati i započeti svoju aktivnost.

Pazite da u materijalu bude manje od 10 % tvrdoga drvenastog otpada.Kada ste završili s formiranjem hrpe, prekrijte je slojem zemlje debljine 15-ak

cm. Nakon 4 – 6 tjedana materijal dobro izmiješajte, pokrijte iznova zemljom i ostavite još 4 – 6 tjedana. Nakon 3 – 4 mjeseca ili duže, ovisno o materijalu, kompost možete primijeniti.

Izrada drvenih komposteraVrlo praktične drvene kompostere možete načiniti tako da iskoristite stare

palete. Sve što vam treba za jedan komposter jesu četiri palete, čekić i čavli. Pa-lete postavite okomito, međusobno ih učvrstite i možete početi s punjenjem. Ako ih obojite, mogu biti i ukras u vašem vrtu ili dvorištu.

Razredni projekt8. Ishrana i gnojidba povrća


Pitanja za ponavljanje: 1. Što proučava ishrana bilja?2. Navedite osnove gnojidbe povrća.3. Što su biogeni elementi i kako ih dijelimo?4. Koje elemente nazivamo esencijalnim i kako ih dijelimo? Nabrojite ih.5. Koje elemente smatramo korisnim? Nabrojite ih.6. Koji su elementi u skupini toksičnih?7. Koji su ioni dušika važni u ishrani biljaka?8. Koja je uloga dušika u ishrani povrća i koji su simptomi nedostatka?9. Na koji način prepoznajemo biljke koje smo gnojili s previše dušika?10. U obliku kojih iona biljka usvaja fosfor i koja mu je važnost u životu biljke?11. Navedite simptome nedostatka fosfora.12. U kojem obliku biljka usvaja kalij i koja mu je uloga u biljnome organizmu?13. Navedite simptome nedostatka kalija.14. U čemu je važnost kalcija u biljnome organizmu? Nabrojite simptome ne-

dostatka.15. Zašto je biljci važan magnezij i koji su simptomi nedostatka?16. Navedite simptome nedostatka pojedinih mikroelemenata.17. Koji su mikroelementi potrebni rajčici, a koji cikli i salati?18. Na koji način reakcija tla utječe na usvajanje pojedinih hraniva?19. Što znate o antagonizmu iona?20. Nabrojite kategorije pH-vrijednosti tla.21. Koje će ione biljka teško usvajati na kiselim tlima i kako to možemo riješiti?22. Zašto je organska tvar u tlu bitna za usvajanje hraniva?23. Koje specifičnosti u uzgoju povrća snažno utječu na gnojidbu?24. Nabrojite organska gnojiva i njihova osnovna zajednička svojstva.25. Opišite proces sazrijevanja stajnjaka.26. Opišite proces kompostiranja.27. Kada se i na koje načine primjenjuju tekuća organska gnojiva?

Samostalni rad: 1. Skicirajte u bilježnicu četiri plojke lista kukuruza šećerca i obojite ih tako da

su na prvome vidljivi simptomi nedostatka dušika, na drugome fosfora, na trećem kalija i na četvrtome magnezija.

2. U Narodnim novinama, br. 15/13 i 22/15 (https://narodne-novine.nn.hr/) po-tražite Akcijski program zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla i upoznajte se s mjerama koje su ili trebaju biti primijenjene kako bi se ostvarili ciljevi tog programa.


Jasenka Nikolić 63

8.3.2. Mineralna gnojiva

Uvodna priprava:1. Odakle naziv “mineralna” gnojiva?

Koje još nazive smatramo prihvatlji-vim, a koje smatramo neprihvatlji-vim i zašto?

2. Porazgovarajte o kriterijima po koji-ma dijelimo mineralna gnojiva.

3. Pojasnite razliku između miješanih i kompleksnih mineralnih gnojiva.

4. Što je formulacija, a što koncentraci-ja mineralnih gnojiva?

5. Što je to punilo, a što balast u sasta-vu mineralnoga gnojiva i kakva je njihova uloga u tlu?

6. Dvojite li: upotrijebiti organska ili mi-neralna gnojiva?

Mineralna gnojiva pretežito su soli dobivene preradom prirodnih minerala, ali se proizvode i od atmosferskoga du-šika. Mineralna gnojiva sadržavaju ele-mente nužne za rast i razvoj biljaka te postizanje visokih i stabilnih prinosa. Če-sto se nazivaju i sintetičkim ili, pogreš-no, umjetnim gnojivima. Gnojiva se u tlo unose radi povećanja priroda, ubrza-vanja rasta, poboljšavanja kvalitete po-ljoprivrednih proizvoda i poboljšavanja svojstava tla, a sve se češće rabe i gnoji-va za izvankorijensku ili folijarnu ishranu u obliku tekućine. Mineralna gnojiva di-jelimo prema različitim kriterijima:• prema sastavu: pojedinačna i slo-

žena, koja mogu biti miješana i kompleksna

• prema vrsti hranjivoga elemen-ta: dušična, fosforna, kalijeva, ma-gnezijeva, borna…

• prema agregatnom stanju: kruta, tekuća, plinovita

• prema vremenu unošenja:• osnovna, koja se unose pod brazdu• startna, koja se unose neposred-

no prije ili tijekom sjetve• gnojiva za prihranu, koja se doda-

ju tijekom vegetacije.Mineralna gnojiva mogu se točnije do-

zirati nego organska jer svako mineralno gnojivo sadržava i deklaraciju s količi-nom aktivne tvari, pa se može izraču-nati količina koja se želi dodati na jedan hektar tla. Gnojiva koja su podložna ispi-ranju, poput dušičnih, moraju se primije-niti u više obroka (u obliku prihrana).

Mineralna su gnojiva kemijski aktivne tvari koje, uz povećanje hranidbenoga kapaciteta tla, i na druge načine utječu na tlo, među ostalim i na pH-vrijednost – reakciju tla. Razlikujemo kemijsku i fiziološku reakciju gnojiva. Kemijska reakcija odnosi se na kemijske značaj-ke samoga gnojiva, a fiziološka na dje-lovanje gnojiva s obzirom na sastavni-cu koju prima biljka i onu koja nakon toga ostaje u tlu. Primjerice, KCl je ke-mijski neutralna sol jer je sol jake luži-ne i jake kiseline. Međutim, biljka iz tog gnojiva prima K+ ione, a u tlu ostaju Cl- ioni, ioni jake klorovodične kiseline. To je gnojivo, fiziološki gledano, kiselo. Ako se niz godina primjenjuje taj oblik kalijeva gnojiva, postupno će doći do zakiseljavanja ili acidifikacije tla. To se može izbjeći kalcizacijom (vapnjenjem) tla. Da bi se ocijenila fiziološka reakci-ja važnijih gnojiva, uveden je termin alkalni ekvivalent ili ekvivalent va-pna. Taj ekvivalent govori koliko je kg vapna, CaO ili CaCO3, potrebno doda-ti na 100 kg primijenjenoga gnojiva da se neutralizira fiziološki kisela reakci-ja, odnosno koliko vapna u tlu ostane



kao “višak” nakon primjene 100 kg ne-kog fiziološki alkalnoga gnojiva. Nega-tivna vrijednost alkalnoga ekvivalenta

upućuje na fiziološku kiselost gnojiva, a pozitivna na alkalnost.

vrsta mineralnoga gnojivaalkalni ekvivalent za 100 kg

kg CaO kg CaCO3

amonijev sulfat -60 -110

KAN -12 -20

urea -46 -80

NPK (Petrokemija – stara) od -6 do -7 od -10 do -15

NPK (Petrokemija – nova) od -17 do -22 od -30 do -40

superfosfat -2 -4

Tomasov fosfat +45 +80

Tablica 16. Alkalni ekvivalenti mineralnih gnojiva (izvor: Vukadinović, Vukadinović, 2011.)

Podatci iz tablice znakoviti su. Primi-jenimo li, primjerice, za prihranu KAN, tlu treba dodati samo 12 kg CaO ili 20 kg CaCO3 da bi reakcija ostala ista kao prije prihrane. Ako je tlo bilo kiselo, do-datno smo ga zakiselili. Da smo u istu svrhu primijenili amonijev sulfat, treba nam čak 60 kg, odnosno 110 kg vapna kako bi reakcija ostala samo nepromi-jenjena. To znači da bi amonijev sulfat trebalo primjenjivati na karbonatnim tlima, a Tomasov fosfat na kiselim tlima.

Dušična gnojiva• amonijev sulfat – izrazite fiziološ-

ke kiselosti, sadržava najmanje 21 % N, primjenjuje se samo na alkal-nim tlima

• AN (amonijev nitrat) – vrlo se do-bro otapa u vodi, sadržava 33,5 % N i 1 % MgO, rabi se kao startno gno-jivo ili za prihranu, a može se upo-trebljavati i folijarno

• KAN (vapnenasto amonijev ni-trat) – sadržava 27 % N, 4,5 – 5,5 % MgO i 6,5 – 8,5 % CaO, fiziološki je gotovo neutralno, najviše se rabi za prihranu, ali može i startno

• kalcijev nitrat (norveška salitra) – sadržava 13 – 16 % N, cijenjeno dušično gnojivo jer sadržava kalcij, koji povoljno utječe na strukturu kiselih tala i pristupačnost drugih hraniva, dobro se otapa u vodi, pa se može rabiti za folijarnu prihranu i fertigaciju (primjena gnojiva za-jedno s navodnjavanjem ili irigaci-jom) zajedno s primjenom drugih kemijskih preparata, najčešće sred-stava za zaštitu bilja

• urea – sadržava 46% N, smatra se fiziološki slabo kiselim gnojivom, lako se otapa u vodi, pa je pogod-na za folijarnu ishranu, fertigaciju zajedno s primjenom drugih kemij-


Jasenka Nikolić 65

skih preparata, najčešće sredsta-va za zaštitu bilja. U načelu se pri-mjenjuje kao osnovno gnojivo pod brazdu, često i kao startno gnojivo i u prihrani. U folijarnoj primjeni tre-ba paziti na koncentraciju otopine.

kultura koncentracija primjene

lubenica do 0,5 %

mahune 0,3 – 0,6 %

krastavac 0,5 – 1,0 %

rajčica 0,4 – 0,7 %

paprika 0,5 – 0,7 %

celer 0,8 – 2,4 %

mrkva/peršin 1,2 – 3,0 %

kupus 0,8 – 1,6 %

salata 0,6 – 1,0 %

luk 1,6 – 2,5 %

cikla 1,5 – 2,0 %

Tablica 17. Optimalne koncentracije otopi-ne uree za folijarnu gnojidbu povrća (izvor: http://www.agroklub.com/gnojiva/petroke-mija-d-d-40/urea-n-46-267)

UAN – je gotova otopina uree i amo-nijeva nitrata, sadržava 30 % N ± 0.5 % N i pH ̴ 7. Primjenjuje se unošenjem u tlo, ali i folijarno, i to čisti, razrijeđen ili pomiješan s pesticidima i mikroele-mentima, ali i fertigacijom. Nerazrije-đeno gnojivo primijenjeno folijarno izaziva različit stupanj “opeklina” na li-stu i drugim organima (npr. plodovima) ovisno o vanjskoj temperaturi i biljnoj vrsti. Preporučuje se folijarna primjena za oblačnoga vremena (ili ujutro, odno-sno uvečer) i kod biljaka koje su u fazi brzoga vegetativnog porasta (brzo ob-navljaju asimilacijsku površinu).

Fosforna gnojiva• superfosfat – dobro je topljiv u

vodi, sadržava 16 – 18 % P2O5, fizio-loška mu je reakcija neutralna

• trostruki superfosfat – sadržava 38 – 48 % P2O5, fiziološka mu je re-akcija neutralna

• Tomasov fosfat – sadržava 8 – 14 % P2O5; sporodjelujuće fosforno gnoji-vo koje se rabi isključivo na kiselim tlima.

Kalijeva gnojiva• kalijev klorid – sadržava 40 – 60 %

K2O, pogodno za povrćarske kultu-re koje nisu osjetljive na klor: mr-kva, peršin, celer, salata i špinat

• kalijev sulfat – sadržava 50 % K2O. Namijenjen je za kulture koje su osjetljive na klor, npr. rajčica, pa-prika, patlidžan, krastavac, dinja, lubenica i luk. Znaci štetnoga dje-lovanja klora jesu: prerani početak vegetacije, nepotpuno razvijanje li-stova, uvijanje listova po rubovima, deformacija lišća i kloroza koja do-vodi do sušenja biljke.

Kompleksna mineralna gnojiva• formulacije pogodne za osnovnu

i melioracijsku gnojidbu5 : 20 : 30 bez klora 6 : 18 : 36 7 : 14 : 21 bez klora 7 : 20 : 30 7 : 20 : 30 + 0.5 % B 8 : 26 : 26

• formulacije pogodne za predsjetvenu ili startnu gnojidbu7 : 14 : 21 bez klora 7 : 20 : 30 8 : 16 : 24 + 2 % MgO 10 : 30 : 20 13 : 10 : 12 15 : 15 : 15

• formulacije pogodne za prihranu15 : 15 : 15 18 : 9 : 9 20 : 10 : 10.



MikrognojivaDijele se prema mikroelementima

koje sadržavaju:• željezni sulfat s 20 % Fe• Fe kelat – Sequestren – upotreblja-

va se otopina za folijarnu ishranu u koncentraciji 0,1 – 0,2 % (kelati ili helati ili šelati jesu biogeni metali u bioraspoloživome obliku koji se mogu primjenjivati u ishrani bilja preko lista ili korijena; organome-talne molekule)

• cinkov sulfat s 23 – 36 % Zn• bakreni sulfat

– modra galica s 25 % Cu• borno gnojivo – Boraks s 11 % B• molibdenova gnojiva – natrijev

molibdat s 40 % Mo i amonijev mo-libdat s 54 % Mo.

Tekuća gnojivaU povrćarskoj se proizvodnji znatno

povećao interes za ta gnojiva jer im je primjena praktična (preko tla ili lista), a djelovanje brzo. Već je spomenuta mo-gućnost primjene otopine uree, UAN-a, Sequestrena ili Boraksa, koji se rabi kao otopina u koncentraciji 0,1 – 0,5 %.

U tu skupinu pripadaju i Fertine, Fo-lifertil, Ciatral i dr., a glavna im je pred-nost što jednim tretiranjem dodajemo biljci sve prijeko potrebne elemente, napose mikroelemente, kojih u većine kultura nedostaje. Nalaze se u različi-tim formulacijama, dakle prilagođena su različitim kulturama, u vodotoplji-vom su obliku te su stoga biljci odmah dostupna. Moguće ih je rabiti i u susta-vima za navodnjavanje.

KristaloniKristaloni su vodotopljiva, pojedi-

načna i kompleksna gnojiva namijenje-na za prihranu svih biljaka s različitim formulacijama i omjerom N : P : K za po-stizanje optimalne ravnoteže između vegetativnoga i generativnoga rasta. To je idealno gnojivo za uzgoj biljaka uz navodnjavanje, “kap po kap”, oro-šavanje, prskanje ili neki drugi sustav. Različite forme kristalona načinjene su za specifične uvjete tla i supstrata. Kri-staloni se mogu miješati s drugim for-mulacijama u 20 %-tnom omjeru i ide-alni su za folijarnu prihranu.

Primjena kristalona najčešće je ogra-ničena na visokoprofitabilnu proizvod-nju, kakvo je i povrćarstvo.


kristalon N P K primjena

žuti 13 40 13 rana primjena, bolje ukorjenjivanje i iniciranje cvatnje

ljubičasti 19 6 6 rana primjena, tla s pH > 7 (alkalna tla)

plavi 17 6 18 vegetacijsko razdoblje, tla s pH > 7 (alkalna tla)

bijeli 13 5 26 generativno razdoblje, cvatnja i plodonošenje, tla s pH > 7

Tablica 18. Podjela kristalona prema boji i primjeni (izvor: Parađiković, 2009.)

Jasenka Nikolić 67


kristalon N P K primjena

ljubičasti label 20 8 8 rana primjena, tla s visokom razinom Ca

plavi label 19 6 20 vegetacijsko razdoblje

bijeli label 15 5 30 generativno razdoblje, cvatnja i plodonošenje

specijalni 18 18 18 opća uporaba, pogodan za folijarno tretiranje

zeleni 18 18 18 opća uporaba, pogodan za fertigaciju

smeđi 3 11 38 formula s malo N za posebnu primjenu ili uz Ca nitrat za osiguranje topljivoga Ca

narančasti 6 12 36 u kombinaciji s Ca nitratom

crveni 12 12 36 u kombinaciji s Ca nitratom

azurno plavi 20 5 10 pogodno za presadnice cvijeća, azaleje i rododendron

8.4. Postupak izračuna potrebne gnojidbe

Postupak izračuna optimalne gnojid-be obuhvaća 10 – 12 koraka, ovisno o kiselosti tla i reakciji povrća na organ-sku gnojidbu:1. određivanje ciljanoga prinosa

– ovisi o genetičkome potencijalu kultivara, sustavu uzgoja povrća, plodnosti tla i iskustva u određe-nim proizvodnim uvjetima.

2. izračunavanje potrebne količine hraniva za ciljani prinos – odno-si se na ukupnu količinu NPK koju je potrebno osigurati da bi cilja-ni prinos bio ostvaren i održana plodnost tla. Ukupna količina hra-

niva nije samo količina NPK koja će biti odnesena s tla prinosom nego i ukupna količina NPK koja će biti iznesena iz tla prinosom i pripada-jućom masom preostalih biljnih or-gana. (Prisjetite se definicija prinosa i priroda!) Tako je npr. odnošenje NPK gotovo istovjetno iznošenju u proizvodnji peršina ili luka, vrlo malo u proizvodnji lisnatoga povr-ća, nešto je veće kod kupusnjača, a najveće kod plodovitoga povrća.

3. izračunavanje količine hraniva (N, P2O5 i K2O) preostale od pret-kulture – nakon berbe ili žetve po-vrća značajne količine nadzemne mase biljke ostaju na proizvodnim površinama. Potrebno je znati ko-


like su preostale količine N, P2O5 i K2O, a treba paziti i na bilancu pret-hodno dodanoga P2O5 i K2O jer možda nisu izneseni berbom kako je planirano, npr. zbog nižega pri-nosa. Količina rezidualnoga duši-ka u tlu nakon skidanja predusjeva može biti znatna. Preostalim raspo-loživim dušikom možemo smatra-ti mineralni dušik koji je zaostao u tlu, ili je posljedica mineralizacije, ili je posljedica prethodne mineral-ne gnojidbe koju skinuti usjev nije iskoristio (npr. zbog manjega pri-nosa ili prekomjerne ili prekasne gnojidbe). Raspoloživim smatramo i dušik u ostatku nadzemne mase koja će biti razložena tijekom vege-tacije idućega usjeva.

4. izračunavanje optimalne potre-be dušika u gnojidbi – optimalna gnojidba dušikom izračunava se na temelju ukupne potrebe (fiziološ-ke potrebe ili iznošenja) za planira-ni prinos, od koje se oduzimaju utvr-đene količine mineralnoga dušika, procjene mineralizacije i raspoloživi dušik iz organskih gnojiva. Izračun pojedinih sastavnica te jednostavne jednadžbe mnogo je složeniji.

5. izračunavanje optimalne potre-be fosfora i kalija u gnojidbi – na temelju klasa opskrbljenosti tala fosforom i kalijem.

6. izračun organske gnojidbe – uvjetni je korak koji ne trebamo ako izabrana vrsta povrća nije tolerantna na direktnu organsku gnojidbu. Me-đutim, organska je gnojidba u proi-zvodnji povrća uvijek korisna i goto-vo nužna, bilo direktno za planiranu povrćarsku kulturu ili za predusjev koji smo prethodno organski gno-

jili. Pozitivno reagiraju na organsku gnojidbu kupus, kelj, cvjetača, ko-rabica, kelj pupčar, brokula, rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, dinja, lubenica, krastavac, tikvica, bunde-va, poriluk, češnjak i kukuruz šeće-rac. Na organsku gnojidbu negativ-no reagiraju: rotkva, rotkvica, salata, endivija, špinat, luk, mrkva, peršin i pastrnjak. Organsko gnojivo biramo prema plodnosti tla, pa ako u tlu ne-dostaje fosfora, trebamo upotrijebi-ti gnoj peradi, a ako nedostaje kalija, trebamo upotrijebiti svinjsku i gove-đu gnojnicu te konjski stajski gnoj.

7. izračun kalcizacije – uvjetni je ko-rak, granica prevelike kiselosti za povrće je kiselost ispod 5,0 – 5,5. Potrebna kalcizacija izračunava se radi postizanja optimalne pH-reak-cije tla. Gornjom granicom smatra-mo pH 6,8 – 7,0, za neke vrste 7,5. Donja granica ovisi o tolerantno-sti vrste na kiselost tla. Slabo su to-lerantne vrste (minimalni pH 6,0): brokula, kupus, cvjetača, celer, ki-neski kupus, salata, luk i špinat. Umjereno su tolerantne vrste (mi-nimalni pH 5,5): grah, kelj pupčar, mrkva, krastavac, patlidžan, češ-njak, korabica, pastrnjak, grašak, paprika, bundeva, radič, kukuruz šećerac i rajčica. Vrlo su tolerantne vrste (minimalni pH 5,0): krumpir, slatki krumpir, lubenica.

8. optimalna raspodjela dušika u gnojidbi – dušik se za većinu povr-ća dodaje jednim dijelom predsje-tvenom gnojidbom, a drugim dije-lom prihranama. Broj prihrana može biti: od jedne (npr. špinat) do tri (npr. peršin za list) ili čak do 10-ak (npr. plastenički uzgoj paprike uz fertiga-


Jasenka Nikolić 69

ciju “kap po kap”). Gnojidba ne smi-je biti ni prekomjerna ni prekasna. Na primjer, špinat, endiviju ili blitvu ne smijemo prihranjivati prekasno jer će doći do prekomjernoga nakupljanja nitrata u listu. Prekomjerna gnojidba uglavnom prouzročuje slabiju kvali-tetu povrća ili čak pad prinosa. Me-đutim, može imati samo nepovoljan ekonomski učinak. Na primjer, gno-jidba graha i graška iznad optimuma ne mora imati negativan učinak na prinos, ali isti bismo prinos ostvarili i manjom gnojidbom jer će se bakte-rije na njihovu korijenu “pobrinuti” za fiksaciju potrebnoga dušika. To znači da je za postizanje istog prinosa tro-šak gnojidbe mogao biti niži.

9. optimalna raspodjela fosfora i ka-lija u gnojidbi – za većinu vrsta po-vrća mineralna se gnojiva unose u tlo u proljeće, prije sjetve/presađi-vanja ili zajedno sa sjetvom. Za po-jedine vrste dio od ukupno potreb-ne količine fosfora i kalija unosi se u tlo jesenskom osnovnom obradom, a ostatak predsjetvenom gnojid-bom. Kod povrća duge vegetacije i produženoga plodonošenja uz ferti-gacijske sustave “kap po kap” dio fo-sfora (najčešće do 30 % od ukupnih potreba) i dio kalija (do 50 % od uku-pnih potreba) primjenjuje se prihra-nama. Dio fosfora i kalija može se dodati i folijarnom primjenom vo-dotopljivih kompleksnih gnojiva.

10. utvrđivanje potrebe i plan pri-mjene mikrognojiva – u tlima ne-povoljnih pH-reakcija česti su ne-dostatci mikroelemenata, u kiselim očekujemo nedostatak Mo, a u al-kalnim Fe, Mn, Zn, Cu i B. Povrće iz tla iznosi male količine mikroe-

lemenata, pa je i količina koja se dodaje gnojidbom relativno mala, najčešće 1 – 2 kg/ha. Zbog toga ih u tlo najčešće unosimo zajedno sa složenim gnojivima ili folijarno.

11. izbor optimalnoga oblika hrani-va i izračun količina gnojiva (po-jedinačnih i složenih) u osnovnoj gnojidbi i prihranama – amidni oblik dušika (urea) primjenjuje se u jesen zbog postupnoga prevođenja prvo u amonijski, a potom u nitratni oblik. Urea se rabi kod pojedinih vr-sta povrća (npr. krumpir) u folijarnoj prihrani, ali samo kada je lisna masa dovoljno razvijena. Nitratni oblik du-šika djeluje odmah te se rabi u prihra-nama (kalcijev nitrat, KAN i AN). Oblik dušičnih gnojiva treba birati i prema reakciji tla, npr. na kiselim tlima upo-trijebiti KAN, UAN ili kalcijev nitrat, na alkalnim tlima AN. Na plodnim tlima možemo rabiti sve oblike du-šičnih gnojiva. Superfosfat ne treba primijeniti na izrazito kiselim tlima s malo humusa. Na izrazito kiselim tli-ma treba rabiti Tomasov fosfat. Kali-jeva gnojiva odabiremo prema osjet-ljivosti povrćarske kulture na klor. Za tla s povećanom potrebom fosfora rabimo 10 : 30 : 20, 0 : 30 : 20 i sl. ili pojedinačna fosforna gnojiva. Za tla s povećanom potrebom kalija rabimo 5 : 20 : 30, 7 : 20 : 30, 0 : 20 : 30 i sl. ili pojedinačna kalijeva gnojiva.

12. izračun predviđene bilance hra-niva – bilanca hraniva razlika je ko-ličine hraniva koju smo planiranom gnojidbom unijeli u tlo i količine hraniva koja će planiranim prino-som biti iznesena iz tla. Predviđenu bilancu potrebno je izračunati radi višegodišnjeg planiranja gnojidbe.



Iz svega spomenutoga jasno je da je gnojidba u suvremenoj proizvodnji po-vrća agrotehnički zahvat koji treba po-zorno planirati, što točnije izračunati i na vrijeme obaviti. Zbog toga se gno-jidba povrća ne bi trebala temeljiti na tradiciji, nego na preporukama ovla-štenih ustanova koje ih daju na osnovi znanstvene analize tla.

8.5. Primjeri gnojidbePrimjeri gnojidbe za proizvođače hobiste:a. za kulture koje uz organsku gnojid-

bu traže i velike količine mineralnih gnojiva (rajčica, paprika, patlidžan, dinja, lubenica, tikva, krumpir, ku-pus, kelj i cvjetača): prije sjetve, od-nosno sadnje unijeti u tlo 100 – 150 g/m2 7 : 14 : 21 ili 13 : 10 : 12, a tije-kom vegetacije prihraniti s 30 – 40 g/m2 KAN-a.

b. za kulture koje ne treba neposredno gnojiti stajskim gnojem i koje traže umjerenu gnojidbu mineralnim gno-jivima (mrkva, peršin, blitva, luk i ci-kla): prije sjetve unijeti u tlo 80 – 100 g/m2 NPK, a tijekom vegetacije 15 – 25 g/m2 KAN-a.

c. za kulture čiji su zahtjevi za gno-jidbom najmanji (grašak, krastavci, bob i špinat): pred sjetvu gnojiti sa 60 – 80 g/m2 gnojiva 11 : 11 : 16 ili 13 : 10 : 12 ili 15 : 15 : 15.

Količina hraniva (iskazana kao aktiv-na tvar) preračunava se u dozu gnojiva:

doza gnojiva kg/ha = (a x 100) / b

a = potrebna količina hraniva (kg/ha)

b = sadržaj aktivne tvari u gnojivu (%).

Znanstveni primjer gnojidbe luka (Allium cepa L.)• optimalna pH-reakcija tla – opti-

malna pH-vrijednost tla za luk je 6 – 7 jer luk nije tolerantan na kisela tla.

• organska gnojidba – luk je osjet-ljiv na neposrednu organsku gno-jidbu i u plodosmjeni luk slijedi na-kon usjeva na kojem je obavljena organska gnojidba.

• potreba i iznošenje hraniva – pri-nosom od 30 – 50 t/ha luk iznosi 115 – 119 kg/ha N, 45 – 80 kg/ha P2O5 i 115 – 200 kg/ha K2O. Optimal-ni je omjer raspoloživosti hraniva ti-jekom vegetacije 1 : 0,4 – 0,8 : 1,0 – 1,25. Luk je povrće plitkoga kori-jena (do 30 cm) s vrlo malom aktiv-nom površinom (nema korijenove dlačice), osjetljiv je na zaslanjenost i direktnu organsku gnojidbu te je nužno uzgajati ga na plodnim tlima kojima nije potrebno dodavati veli-ke količine gnojiva.

• dinamika gnojidbe1. osnovnom i predsjetvenom gno-

jidbom kompleksnim gnojivima dodaje se do 1/2 N te ukupna ko-ličina P i K (1/2 – 2/3 u osnovnoj obradi i 1/3 – 1/2 predsjetveno). Dvokratna aplikacija PK gnojiva osigurava ravnomjeran raspored PK po plićem sloju tla.

2. dio N može se dodati startno (do 20 % ukupne potrebe, tj. maksi-malno 30 kg/ha) u obliku tekuće-ga amonijeva sulfata ispod zone sjetve, što omogućuje bolju to-pljivost i iskorištavanje fosfatnih gnojiva te brz rast mladih biljaka.

3. ostatak potrebnoga N (30 – 40 %, tj. do 60 kg/ha) dodaje se prihra-


Jasenka Nikolić 71

nom u obliku KAN-a u fazi 3. lista,

kada su biljke visoke 10 – 15 cm.

• optimalna gnojidba – omjeri koli-

čine hraniva u gnojidbi luka ovise o

opskrbljenosti tla raspoloživim fo-sforom i kalijem, a pri srednjoj op-skrbljenosti tla prosječna je gnojid-ba 120 – 150 : 100 – 150 : 140 – 180 kg/ha N : P2O5 : K2O.

Samostalni rad: 1. Pročitajte Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (Na-

rodne novine, br. 56/08) te utvrdite koja su ograničenja u primjeni mineral-nih i organskih gnojiva.

2. Na stranici http://ishranabilja.com.hr pronaći ćete kalkulatore gnojidbe, tj. računalni program koji, nakon što se unesu različite varijable, može izraču-nati potrebe biljaka za gnojidbom. Isprobajte te računalne modele preporu-ke gnojidbe.

3. Organizirajte stručni posjet nekom od poljoprivrednih fakulteta i upoznajte se sa znanstvenim metodama analize tla i biljaka na temelju kojih se odre-đuju potrebne količine gnojiva za gnojidbu.

4. Izračunaj koliko je hraniva (N, P2O5 i K2O) dodano u tlo u ovakvom primjeru gnojidbe paprike:

Pitanja za ponavljanje: 1. Koja gnojiva nazivamo mineralnim?2. Navedite podjelu gnojidbe prema vremenu izvođenja.3. Po čemu se razlikuju kemijska i fiziološka reakcija gnojiva?4. Što nam govori ekvivalent vapna?5. Nabrojite pojedinačna dušična gnojiva, postotke dušika u njima te kada se

pojedine vrste upotrebljavaju.6. Što znate o UAN-u?7. Nabrojite pojedinačna fosforna gnojiva i navedite postotke fosfora u njima.8. Nabrojite pojedinačna kalijeva gnojiva i navedite postotke kalija u njima.9. Kako dijelimo kompleksna mineralna gnojiva? Navedite nekoliko formulaci-

ja u svakoj skupini.10. Navedite podjelu mikrognojiva.11. Što znate o tekućim mineralnim gnojivima?12. Što su kristaloni, kada i kako ih rabimo?13. Nabrojite korake u postupku izračuna potrebne gnojidbe.14. Kakve pH-vrijednosti tla traže pojedine vrste povrća?15. Kako glasi formula za izračunavanje doze gnojiva u kg/ha?



• osnovnom gnojidbom u tlo unijeli smo 500 kg/ha kompleksnoga NPK gnojiva 5 : 20 : 30 i 100 kg/ha uree

• prva prihrana obavljena je sa 100 kg/ha KAN-a• druga prihrana obavljena je sa 100 kg/ha KAN-a.

Obavljene su još tri prihrane Fertinom Ca u koncentraciji 2 %. Izračunaj dozu Fertine Ca u litrama ako smo trošili 200 litara vode po hektaru.

5. Izračunaj koliko smo pojedinih hraniva dodali u ovakvom primjeru gnojid-be kupusa:• u jesen, pri osnovnoj obradi tla, u tlo smo unijeli 400 kg/ha NPK gnoji-

va 10 : 20 : 30• u proljeće, tijekom pripreme tla za sadnju, unijeli smo 300 kg/ha NPK

gnojiva 15 : 15 : 15• prvom prihranom, odmah nakon sadnje, u tlo smo unijeli 250 kg/ha KAN-a• prije zamotavanja glavica obavili smo i drugu prihranu s 200 kg/ha

NPK gnojiva 10 : 20 : 30.6. Koliko uree (količinu izrazite u gramima) treba otopiti u 10 litara vode kako

bismo dobili 2 %-tnu otopinu?7. Preračunajte!

0,1 kg = ? g = ? dag 0,001 kg = ? g 0,12 kg = ? dag = ? g20 g = ? kg 0,01 = ? g = ? dag 0,01 litra = ? ml 100 ml = ? dl

8.6. Gnojiva i okolišUvodna priprava: 1. Postoje li u vašem mjestu ekološke

udruge?2. Jeste li član neke od njih?3. Kojim se aktivnostima ta udruga

bavi tijekom godine?Pojavom ekoloških pokreta, kao re-

akcija na nagli razvoj novih tehnologija koje unose u biosferu štetne tvari, svu-da se počelo tražiti onečišćivače okoli-ša. Kako bi se iz onečišćivača isključila mineralna gnojiva, obavljaju se istraži-vanja o eventualnim opasnostima nji-hove primjene. Mineralna se gnojiva dobivaju preradom prirodnih sirovina u tvornicama za proizvodnju mineral-

nih gnojiva. Biljna hraniva iz nepristu-pačnih ili teško pristupačnih oblika u sirovinama preoblikuju se u oblike pri-stupačne biljkama, tj. u iste oblike ka-kve može usvojiti i u prirodi. Oblici bilj-nih hraniva iz mineralnih gnojiva ni po čemu se ne razlikuju od pristupačnih hraniva iz tla i organskih gnojiva i biljke ih potpuno jednako usvajaju.

Prirodna plodnost tla i organska gno-jiva ne mogu osigurati dovoljno biljnih hraniva za visoke prinose i kvalitetu uz-gajanih biljaka, tj. za potpuno iskorišta-vanje genetičkoga potencijala biljke. Za prehranjivanje rastuće svjetske po-pulacije potrebno je osigurati dovolj-no hrane, što se ne može postići bez stalnoga povećanja poljoprivredne


Jasenka Nikolić 73

proizvodnje. Stoga je nužno neprekid-no upotpunjavati prirodnu plodnost tla gnojivom. Po potrošnji mineralnih gnojiva Hrvatska se nalazi na dnu Eu-ropske ljestvice potrošnje biljnih hrani-va po hektaru godišnje.

Tablica 19. Potrošnja biljnih hraniva/ha/go-dišnje (izvor: Parađiković, 2009.)

zemljaukupno NPK

(čistih hraniva) kg/ha

Irska 690

Nizozemska 650

Švicarska 400

Njemačka 486

Hrvatska 258

Dušik je među prvim spomenutim štetnim tvarima jer onečišćuje podze-mne vode i vodotoke ispirući se iz tla. Kao zamjena za uporabu mineralnih gnojiva spominju se organska gnojiva. Upravo dušik iz organskih gnojiva znat-no više onečišćuje podzemne vode od dušika iz mineralnih gnojiva.

Dušik iz mineralnoga gnojiva primje-njuje se kada su potrebe biljke najveće, tada ga biljke najviše usvajaju i najmanje se gubi. Iz organskih se gnojiva dušik, da bi bio pristupačan, mora mineralizirati, a njegovu mineralizaciju tijekom godine nije moguće kontrolirati, dok brzina ovi-si o uvjetima nitrifikacije (mikrobiološka oksidacija amonijaka u tlu do nitrata). Ti se procesi u tlu odvijaju bez mogućega usklađenja s vremenom i fazom rasta i ra-zvoja biljke. Takav je dušik podložniji ispi-ranju iz tla. Količina i raspored oborina te mehanički sastav tla utječu na ispiranje nitrata u podzemne vode.

Dopuštena je koncentracija nitra-ta u pitkoj vodi prema Svjetskoj zdrav-stvenoj organizaciji 50 mg NO3

- /l.

Dušik je biljkama nužan jer, osim na količinu prinosa, utječe i na kvalitetu (količina vitamina, minerala, proteina i posebno esencijalnih aminokiselina), a to su sastavnice koje određuju hranjivu vrijednost namirnica.

S druge strane, višak dušika izaziva neželjeno nakupljanje nitrata u bilj-ci, što je danas veliki problem, posebno u lisnatome povrću (salata, blitva, špi-nat…). Glavni je problem preobilnoga nakupljanja nitrata u biljci redukcija ni-trata u nitrit, koji je opasan za zdrav-lje ljudi. Toksičnost nitrata relativno je mala, no oni se u određenim okolnosti-ma u čovjekovu organizmu mogu re-ducirati u nitrite, koji mogu reagirati s hemoglobinom pa nastaje methemo-globin. Methemoglobin nije u stanju vezati i prenositi kisik. Osim toga, pre-obilje dušika može dovesti i do isto-dobne prisutnosti nitrita i sekundarnih amina, što može prouzročiti stvaranje nitrosamina, koji je kancerogen, pa čak i mutagen.

Osim vodom i povrćem, nitrati se u ljudski organizam unose i raznim kon-zervansima, pa je dnevni dopušteni unos nitrata u ljudski organizam ogra-ničen na 5 mg NO3

-/kg tjelesne mase.Osim nitrata, vrlo su opasni za ljud-

sko zdravlje i neki teški metali:• kadmij – najčešće spominjani

otrovni teški metal. Otpadne tvor-ničke vode i neka mineralna gno-jiva sadržavaju kadmij. Također se nalazi u dimu cigareta, a godišnje se tisuće tona kadmija oslobađa u atmosferu izgaranjem ugljena i ra-



znih ulja. Kadmij, kao i živa, nalaze se u svim namirnicama. Kadmij sla-bi imunološki sustav čovjeka.

• olovo – sveprisutni teški metal jer nastaje kao proizvod ispušnih pli-nova iz automobila i tvornica koje

nemaju zaštitne filtre, a može znat-no smanjiti otpornost čovjeka.

Različite vrste povrća imaju različite sklonosti nakupljanju štetnih tvari, ponajprije nitrata i teških metala.

akumulacija

znatna umjerena mala vrlo mala

salata lisnati kelj glavati kupus grah

špinat kupus kukuruz šećerac grašak

endivija cikla brokula dinja

mrkva rotkvica cvjetača rajčica

krumpir kelj pupčar paprika

celer patlidžan

Tablica 20. Sklonost akumuliranju teških metala u jestivome dijelu različitih vrsta povrća (izvor: Lešić i sur., 2002.)

Samostalni rad: 1. Na stranicama Državnoga zavoda za statistiku (www.dzs.hr) potražite po-

datke o potrošnji organskih i mineralnih gnojiva u Hrvatskoj u proteklih de-set godina. Prokomentirajte pronađene podatke.

2. Organizirajte raspravu po skupinama o temi “Mineralna gnojiva – za i protiv”.3. Pozovite stručnu osobu iz Zavoda za javno zdravstvo kao gosta predava-

ča. Neka vam održi predavanje o temi “Djelovanje nitrata i teških metala na ljudski organizam”.

Pitanja za ponavljanje: 1. Zašto je dušik iz organskih gnojiva opasniji za podzemne vode od dušika iz

mineralnih gnojiva?2. Koje su povrćarske vrste sklone nakupljanju nitrata u svojim dijelovima? Za-

što je to problem?3. Na koje se sve načine nitrati unose u ljudski organizam?4. Koliki je dopušteni dnevni unos nitrata u ljudski organizam?5. Kakve probleme izaziva nakupljanje teških metala u ljudskome organizmu?6. Koje su vrste povrća najmanje sklone akumuliranju teških metala u jestivo-

me dijelu?


Jasenka Nikolić 75

Sažetak

Ishrana bilja izučava ishranu poljoprivrednih biljnih vrsta s obzirom na visinu i kakvoću priroda. Sve elemente potrebne za život biljke nazivamo biogenim ele-mentima. Potrebni (esencijalni) elementi nužni su za život biljke, a dijele se na makroelemente: C, H, O, N, P, K, Ca, Mg, S – biljci potrebni u većoj količini i mikroe-lemente: Fe, B, Mn, Zn, Cu, Mo, Cl, Ni – biljci potrebni u manjoj količini. Korisni (be-neficijalni) elementi oni su kojima je utjecaj povoljniji što su uvjeti rasta biljke ne-povoljniji: Co, Na, Si, Al, Se. Nekorisni ili toksični, ovisno o utjecaju na rast i razvoj biljke, jesu: Cr, Cd, Hg, Pb, As.

Dušik biljke usvajaju kao nitratni (NO3-) ion i kao amonijačni (NH4

+) ion. Nedo-statak izaziva usporen (patuljast) rast biljke i kloroze (žućenje zbog nedostatka klo-rofila), koje počinju na starome lišću od ruba prema unutra. Cvatnja i plodonoše-nje slabi su, a prinos se smanjuje. Biljka fosfor usvaja kao anione H2PO4

- i HPO42-.

Simptomi su nedostatka tamno zelena boja lišća uz crvenkastu nijansu zbog pove-ćanoga stvaranja pigmenta antocijana. Zbog nedostatka fosfora smanjuje se poli-nacija i oplodnja kod svih vrsta povrća. Biljka kalij usvaja kao K+ ion. Simptomi su nedostatka tamno zelena boja na rubovima staroga lišća, čije tkivo poslije posme-đi i propada. Rajčica je osjetljiva na nedostatak Fe, Zn, Cu i B, grašak na nedostatak Fe, Mn, B i Mo, cvjetača i brokula na nedostatak Fe, B i Mo, cikla na B i Mo, salata i luk osjetljivi su na nedostatak Mo, krumpir Mn, a celer na nedostatak B.

Hraniva su biljci na raspolaganju ako su u obliku koji biljke lako usvajaju i pritom se moraju nalaziti u zoni korijena. Reakcija tla vrlo je važan čimbenik za primanje svih hraniva. Količine čistih hranjivih tvari potrebnih biljkama izražavaju se u kg/ha. Te količine variraju ovisno o vrsti povrća, vremenu primjene (godišnje doba) i načinu uzgoja (na otvorenome polju ili u zaštićenome prostoru). Na tlima niske hu-moznosti veća je opasnost od ispiranja i fiksiranja hraniva. Na lako propusnim tli-ma s mnogo oborina ili u područjima gdje je potrebno navodnjavanje dio hraniva ispire se iz tla. Posebno je na ispiranje osjetljiv dušik, dok su fosfor i kalij slabije po-kretni i teže se ispiru u dublje slojeve tla. Kako ne bi dolazilo do ispiranja hraniva iz tla, bolje ih je davati više puta pomalo. Gnojidba je agrotehnička mjera primjene gnojiva radi postizanja stabilnoga visokog prinosa odgovarajuće kvalitete.

Gnojiva su tvari koje služe kao izvor hraniva za biljke i koje se mogu unositi u tlo radi povećavanja njegove prirodne plodnosti. Dijelimo ih u dvije glavne skupine: domaća (organska) i tvornička (industrijska ili mineralna). Organskim gnojivima pripadaju: kruti stajski gnoj, gnojovka ili polutekući stajski gnoj, gnojnica ili teku-ći stajski gnoj, kompost, vermikompost, prerađeni gradski otpad, sušena organ-ska gnojiva, tekuća organska gnojiva, posebna organska gnojiva i zelena gnojidba.

Mineralna gnojiva pretežno su soli dobivene preradom prirodnih minerala, ali se proizvode i od atmosferskoga dušika.

Mineralna gnojiva dijelimo prema različitim kriterijima: prema sastavu mogu biti pojedinačna i složena, koja mogu biti miješana i kompleksna; prema vrsti hranjivo-



ga elementa mogu biti dušična, fosforna, kalijeva, magnezijeva, borna…; prema agre-gatnom stanju mogu biti kruta, tekuća, plinovita; prema vremenu unošenja mogu biti osnovna, koja se unose pod brazdu, startna, koja se unose neposredno prije sje-tve ili tijekom sjetve, i gnojiva za prihranu, koja se dodaju tijekom vegetacije.

Količina hraniva (iskazana kao aktivna tvar) preračunava se u dozu gnojiva: doza gnojiva kg/ha = (a x 100) / b, gdje je a = potrebna količina hraniva (kg/ha), b = sadržaj aktivne tvari u gnojivu (%).

Razlikujemo kemijsku i fiziološku reakciju gnojiva. Kemijska reakcija odnosi se na kemijske značajke samoga gnojiva, a fiziološka se odnosi na djelovanje gno-jiva s obzirom na sastavnicu koju prima biljka i onu koja nakon toga ostaje u tlu.

Pojedinačna dušična gnojiva jesu amonijev sulfat, AN (amonijev nitrat), KAN (vapnenasto amonijev nitrat), kalcijev nitrat (norveška salitra), urea i UAN. Pojedi-načna fosforna gnojiva jesu superfosfat, trostruki superfosfat i Tomasov fosfat. U pojedinačna kalijeva gnojiva ubrajamo kalijeve kloride i kalijeve sulfate. Kom-pleksna mineralna gnojiva: formulacije pogodne za osnovnu i melioracijsku gnojidbu jesu 5 : 20 : 30 bez klora, 6 : 18 : 36, 7 : 14 : 21 bez klora, 7 : 20 : 30, 7 : 20 : 30 + 0.5 % B, 8 : 26 : 26. Formulacije pogodne za predsjetvenu ili startnu gnojid-bu jesu 7 : 14 : 21 bez klora, 7 : 20 : 30, 8 : 16 : 24 + 2 % MgO, 10 : 30 : 20, 13 : 10 : 12, 15 : 15 : 15. Formulacije pogodne za prihranu jesu 15 : 15 : 15, 18 : 9 : 9, 20 : 10 : 10.

U tekuća mineralna gnojiva ubrajamo otopine uree, UAN, Sequestren, Boraks, Fertine, Folifertil, Ciatral i dr. Kristaloni su vodotopljiva, pojedinačna i kompleksna gnojiva za prihranu svih biljaka s različitim formulacijama i omjerom N : P : K za po-stizanje optimalne ravnoteže između vegetativnoga i generativnoga rasta. To je idealno gnojivo za uzgoj biljaka uz navodnjavanje, “kap po kap”, orošavanje, prska-nje ili neki drugi sustav.

Gnojiva mogu onečistiti okoliš. Dušik je među prvim spomenutim štetnim tvarima jer onečišćuje podzemne vode i vodotoke ispiranjem iz tla. Dopuštena je koncentracija nitrata u pitkoj vodi prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 50 mg NO3

-/l. Dnevni dopuštni unos nitrata u ljudski organizam ograničen je na 5 mg NO3

-/kg tjelesne mase. Osim nitrata, vrlo su opasni za zdravlje ljudi i neki teški me-tali kao što su kadmij i olovo.


Jasenka Nikolić 77

9. Humusno-mineralna gnojiva

Uvodna priprava: 1. Porazgovarajte o podrijetlu organ-

ske i mineralne sastavnice tla.2. U čemu je važnost mineralne sastav-

nice tla?3. Kakav utjecaj na svojstva tla ima or-

ganska sastavnica?

Humusno-mineralna gnojiva za-sebna su skupina gnojiva koja se dobivaju posebnim tehnološkim po-stupcima. U njima je ujedinjeno po-zitivno djelovanje humusne i mine-ralne sastavnice na plodnost tla, ali i na rast i razvoj usjeva. Biogeni ele-menti koji su vezani na humusnu sa-stavnicu ne podliježu štetnoj fiksaci-ji i biljci su pristupačni, dok humusna sastavnica dobro veže biljci dostupnu vodu, sadržava stimulativne tvari, a ujedno služi kao izvor energije za mi-kroorganizme tla. Humusnom sastav-nicom, pogotovo ako je ona zastuplje-nija u humusno-mineralnim gnojivima i ako se primjenjuju veće količine, po-stiže se kompleksan utjecaj humusa na tlo. Istodobno se mineralnom sa-stavnicom, ako je zastupljena u pri-mjerenim količinama, mogu podmiri-ti sve potrebe biljaka za hranivima. To znači da humusno-mineralna gnoji-va mogu posve zamijeniti kombini-ranu organsko-mineralnu gnojidbu stajskim gnojem i ostalim organskim gnojivima s jedna strane i mineralnim gnojivima s druge strane.

S obzirom na izvor humusne sastav-nice ta se gnojiva mogu razvrstati u tri temeljne skupine: prvu na osnovi

treseta, drugu na osnovi različitih in-dustrijskih otpadaka i treću na osno-vi mlađih ugljena. Udio humusne sa-stavnice u tim je gnojivima 25 – 80 % ili u prosjeku oko 50 %.

Na osnovi treseta proizveden je veći broj gnojiva s relativno niskim udje-lom mineralne sastavnice, a težište je stavljeno na organsku sastavnicu. Ta su gnojiva važna za zemlje bogate trese-tom, što naša zemlja nije. Neka od tih gnojiva uz dušik, fosfor i kalij sadržava-ju i mikroelemente.

Sve je veća ponuda i gnojiva na osnovi industrijskih otpadaka, npr. riblje braš-no, brašno od kostiju i rogova, krmno brašno, vinski trop, ali i konjski gnoj, gnoj peradi i dr. Udio je organske sa-stavnice kod nekih gnojiva iz te skupine 80 % i više, a osim mineralne sastavnice neka od njih sadržavaju u organskoj tva-ri veće količine huminskih kiselina kao biljnih stimulatora, obilje mikroorgani-zama, aminokiseline i enzime.

Sve se više usavršavaju i različiti teh-nološki postupci za proizvodnju gnoji-va od ugljena.

Pri doziranju humusno-mineralnih gnojiva kao glavna odrednica služi udio glavnih biljnih hraniva sadržanih u gnojivu. Ako sadržavaju dušik, gornju granicu čini taj biogeni element. Za hu-musno-mineralna gnojiva s niskim sa-držajem hraniva vrijede više-manje isti kriteriji kao za stajski gnoj ili kompo-ste. Povećanjem koncentracije hraniva količina gnojiva smanjuje se do razine koja se izjednačava sa standardnim mi-neralnim gnojivima. Primjena niskopo-stotnih humusno-mineralnih gnojiva, dakako u većim količinama, čini prven-stveno humizaciju tla.

9. Humusno-mineralna gnojiva


10. Biološka gnojiva, mikoriza i biostimulatori

Uvodna priprava: 1. Kakav je oblik životne zajednice sim-

bioza?2. Navedite neke primjere simbioze.3. Zašto su zrnate mahunarke poželjne

u plodoredu?

• Biološka gnojiva, uključujući miko-rize (simbiotska zajednica gljiva i viših biljaka u kojoj su hife gljiva prodrle u korijen i potpomažu usvajanje vode i hraniva), vrlo su važan aspekt gno-jidbe, posebice u ekološkoj proizvod-nji hrane, revitalizaciji devastiranih i oštećenih površina, zaštiti odlagališta industrijskoga i komunalnoga otpa-da i dr. Takva gnojiva sadržavaju žive organizme kao što su bakterije, miko-rizne i saprofitske gljive, paprati, pla-vozelene alge i ostale organizme koji povećavaju mikrobiološku aktivnost u tlu, povećavaju pristupačnost hra-niva u tlu, štite od patogenih organi-zama, popravljaju strukturu i sl. Često sadržavaju i organsku sastavnicu kao supstrat i nosač mikroorganizama.Smatra se da primjena bioloških gnojiva povećava prinos do 30 % uz istodobno smanjenje potrebe za mi-neralnim gnojivima do 25 %.Biološka gnojiva i agensi dijele se:1. na dekompozere – potpoma-

žu razgradnju organske tvari, posebice pri kompostiranju

2. na N-fiksirajuće bakterije – slobodnoživući i simbiotski or-ganizmi

3. na poboljšivače pristupačno-ga fosfora i kalija – mobilizira-ju organske rezerve fosfora te anorganskoga fosfora i kalija

4. na mikorize – koje povećavaju apsorpcijsku moć korijena viših biljaka

5. na biološke pesticide – pove-ćavaju otpornost domaćina na patogene i štetnike

6. na bioremedijacijske agen-se – za detoksikaciju zemljišta (nafta, toksične tvari i elemen-ti i dr.), za razgradnju organskih tvari (muljeva, gradskoga otpa-da i dr.) i za poboljšavanje oko-liša (“superkukci” i dr.).

• Bakterijska gnojiva – u praksi se primjenjuje više vrsta bakterija, a za fiksaciju dušika različiti sojevi nesimbiotskih bakterija kao što su Acetobacter diatotrophicus, Azoto-bacter chrococcum i dr. Za pobolj-šanje raspoloživosti fosfora rabe se Bacillus spp., Pseudomonas spp., Penicillium spp., Aspergillus awa-mori, za bolje usvajanje kalija Ba-cillus circulans i dr. Sve se više rabe i plavozelene alge. Od simbiotskih bakterija najčešći su sojevi iz roda Rhizobium, Bradyrhizobium i Sinor-hizobium, koji žive u svim tlima od Arktika do tropa u simbiozi s oko 18.000 različitih mahunarki. Kao nosači bakterija najčešće se upo-trebljavaju treset ili humus.

• Mikoriza – može se definirati kao simbioza biljaka i gljiva smješte-na u korijenu biljaka u kojoj se asi-milati (organski spojevi) prenose iz biljaka u gljivu, a anorganski spo-jevi iz gljive u biljke. Mikorizne glji-


Jasenka Nikolić 79

ve prodiru u korijen, a mogu biti ektomikorizne, koje imaju hife između stanica korijena, i endo-mikorizne, koje hifama prodiru u stanice korijena. Endomikoriza je zanimljivija za povrtne kulture jer je većina povrćarskih kultura (osim porodica Brassicaceae i Chenopo-diaceae) sposobna uspostaviti ta-kav tip mikorize. Pozitivni su učin-ci mikorize poboljšano usvajanje mineralnih elemenata, osobito fo-sfora, stimulacija rasta i bolja kva-liteta plodova te jača otpornost na okolišni stres. Pri uzgoju u zaštiće-nim prostorima tlo se mora redovi-to dezinficirati kako bi se izbjeglo nagomilavanje patogenih mikro-organizama i sjemena korova, ali se time unište i korisni mikroorga-nizmi, tako i mikorizne gljive. Da bi se ublažio taj nedostatak, u steri-lizirano tlo treba saditi presadni-ce koje su inokulirane mikoriznim gljivama jer tako možemo postići mnogo bolje rezultate.

• Biostimulatori – fiziološki su ak-tivne tvari koje biljkama pomažu u rastu i razvoju, npr. presadnice po-vrća uzgajaju se u optimalnim uvje-tima, međutim pri presađivanju na otvoreno polje ili u negrijane pla-stenike dolazi do trenutačnoga stresa i privremenoga zastoja rasta biljaka. Da bi se presadnice lakše prilagodile novoj sredini i nastavile nesmetan rast i razvoj, mogu se tre-tirati biostimulatorima. Vrlo je važ-no koji biostimulator odabrati i u kojoj ga fazi primijeniti. Biostimula-tori koji sadržavaju huminske kise-line, aminokiseline, proteine, pepti-de, polisaharide i vitamine aktivno

pomažu razvoj korijena presadni-ca. Folijarni biostimulatori na bazi aminokiselina pojačavaju fotosin-tezu biljaka. Biostimulatori koji sa-državaju glukozide i aminokiseline potiču razvoj korijena, a mogu se primijeniti od sjetve do nakon pre-sađivanja. Kako je opasnost od pro-padanja biljaka najveća pri presađi-vanju, ti preparati potiču stvaranje novih izdanaka korijena i korjeno-vih dlačica te pomažu bržem opo-ravku biljaka od stresa zbog presa-đivanja.Istraživanja s biostimulatorima obu-hvatila su velik broj povrćarskih kul-tura: grah, salatu, rajčicu, grašak, celer, peršin, salatu, poriluk, papriku.Najnoviji trendovi u proizvodnji povrća vode smanjivanju upora-be gnojiva, pogotovo dušičnih. Smanjiti uporabu gnojiva može se ako se biljka bolje koristi hrani-vom, budući da je poznato da bilj-ke ne iskoriste posve gnojivo koje im je na raspolaganju. Primjenom biostimulatora može se smanjiti uporaba gnojiva na otvorenome polju, ali i u hidroponskome uzgo-ju, gdje je poseban naglasak na za-štiti okoliša. Dokazano je da se pri-mjenom biostimulatora povećao ukupni sadržaj dušika u listu i in-tenzitet fotosinteze te se poveća-la koncentracija biljnih pigmenata, klijavost i vigor starijega sjemena. Uporabom biostimulatora može se povećati prinos i smanjiti stres pri nepovoljnim temperaturama, ali i smanjiti štetne posljedice pri suši, smrzavanju, mehaničkim i ke-mijskim oštećenjima, ali i pri viru-snoj infekciji biljaka.



Samostalni rad: 1. Na mrežnim stranicama potražite podatke o proizvođačima i vrstama hu-

musno-mineralnih gnojiva u Hrvatskoj i svijetu. Upoznajte njihove trgovač-ke nazive, sastav i primjenu.

2. Pronađite trgovačke nazive dekompozera prisutnih na našem tržištu. Naba-vite ih i primijenite u proizvodnji komposta u školskome vrtu.

3. Istražite kakva je ponuda mikoriznih preparata i biostimulatora na našem tržištu.

4. Iščupajte biljku graha pazeći da ne oštetite korijen. Uklonite zemlju s korije-na i promotrite ga. Pronađite kvržice i porazgovarajte o njihovoj ulozi i važ-nosti za biljku. Kakva je ponuda bakterijskih gnojiva na našem tržištu i kakve su im cijene?

Pitanja za ponavljanje: 1. Što je mikoriza?2. Kakva su po sastavu biološka gnojiva?3. Kako dijelimo biološka gnojiva?4. Zašto su biološka gnojiva gnojiva budućnosti?5. Koje bakterije možemo primijeniti za fiksaciju dušika, koje za poboljšanje

pristupačnosti fosfora, a koje za usvajanje kalija?6. Koji su pozitivni učinci mikorize?7. Što su biostimulatori i kakav je njihov utjecaj na biljke?8. Zašto su humusno-mineralna gnojiva zasebna skupina gnojiva?

Sažetak

Humusno-mineralna gnojiva zasebna su skupina gnojiva koja ujedinjuju pozi-tivno djelovanje humusne i mineralne sastavnice na plodnost tla, ali i na rast i ra-zvoj usjeva. Biogeni elementi koji su vezani na humusnu sastavnicu ne podliježu štetnoj fiksaciji i biljci su pristupačni. Humusna sastavnica dobro veže biljci do-stupnu vodu, sadržava stimulativne tvari, a ujedno služi kao izvor energije za mi-kroorganizme tla. S obzirom na izvor humusne sastavnice, ta se gnojiva mogu razvrstati u tri temeljne skupine: prvu na osnovi treseta, drugu na osnovi različitih industrijskih otpadaka i treću na osnovi mlađih ugljena. Udio humusne sastav-nice u tim je gnojivima 25 – 80 % ili u prosjeku oko 50 %.

Biološka gnojiva sadržavaju žive organizme kao što su bakterije, mikorizne i saprofitske gljive, paprati, plavozelene alge i ostale organizme koji povećavaju mi-krobiološku aktivnost u tlu, povećavaju pristupačnost hraniva u tlu, štite od pato-genih organizama, popravljaju strukturu i sl. Primjena bioloških gnojiva povećava prinos do 30 % uz istodobno smanjenje potrebe za mineralnim gnojivima do 25 %.


Jasenka Nikolić 81

Bakterijska gnojiva sadržavaju kulture nesimbiotskih ili simbiotskih bakterija koje fiksiraju dušik, poboljšavaju raspoloživost fosfora i usvajanje kalija.

Mikoriza se može definirati kao simbioza između biljaka i gljiva smještena u korijenu biljaka u kojoj se asimilati (organski spojevi) prenose iz biljaka u gljivu, a anorganski spojevi iz gljive u biljke. Pozitivni su učinci mikorize poboljšano usva-janje mineralnih elemenata, osobito fosfora, stimulacija rasta i bolja kvaliteta plo-dova te jača otpornost na okolišni stres.

Biostimulatori su fiziološki aktivne tvari koje biljkama pomažu u rastu i razvoju. Uporabom biostimulatora može se smanjiti primjena gnojiva na otvorenome po-lju, ali i u hidroponskome uzgoju, gdje je poseban naglasak na zaštiti okoliša. Pri-mjenom biostimulatora povećava se ukupni sadržaj dušika u listu i intenzitet fo-tosinteze te se povećava koncentracija biljnih pigmenata, klijavost i vigor starijega sjemena. Uporabom biostimulatora može se povećati prinos i smanjiti stres pri ne-povoljnim temperaturama, ali i smanjiti štetne posljedice pri suši, smrzavanju, me-haničkim i kemijskim oštećenjima te pri virusnoj infekciji biljaka.

11. Treseti i supstratiUvodna priprava:1. Na stranici https://wikipedia.org sa-

znajte najvažnije informacije o tre-setu.

2. Kako su nastali bijeli, smeđi i crni treset?

3. Jesu li vas kada poslali u poljopri-vrednu ljekarnu po “zemlju za cvije-će”? Što ste zapravo kupili?

Treset je organski materijal koji u pri-rodi nastaje nagomilavanjem biljnih ostataka koji su nepotpuno razloženi zbog prekomjernoga vlaženja i nedo-voljnoga provjetravanja. Sadržaj biljnih hraniva u tresetu vrlo je nizak, pa ga pr-venstveno treba rabiti kao materijal za poboljšavanje strukture tla te vodnoga i zračnoga režima.• Stender supstrati – potječu iz Nje-

mačke i namijenjeni su za amatere i

profesionalni uzgoj. Za profesional-ni uzgoj rabi se supstrat u skladu sa zahtjevima uzgajane kulture. Takav supstrat mora imati potrebne pH i EC-vrijednosti, odnos između mikro-hraniva i makrohraniva prema fazi ra-zvoja i vrsti povrćarske kulture, a po strukturi može biti srednje i krupne frakcije, što znači da su ti supstra-ti idealni za uzgoj presadnica, ali i za daljnju proizvodnju povrća.

• Napomena: EC je oznaka za elektro-konduktivnost, tj. električnu provod-ljivost tla; mjera topljivih soli u tlu; opći pokazatelj razine makrohraniva i mikrohraniva u tlu. Mjeri se EC-me-trom, a izražava u decisimensima po metru (dS/m). Što je veća EC vrijed-nost, to je prisutna veća koncentraci-ja soli u otopini.

11. Treseti i supstrati


naziv supstrata sastav

A 400 85 % bijeli treset, 15 % crni treset

A 400 s cocoporom 73 % bijeli treset, 15 % crni treset, 12 % kokosova vlakna

B 400 80 % bijeli treset, 15 % crni treset, 5 % glina

B 400 s cocoporom 68 % bijeli treset, 15 % crni treset, 12 % kokosova vlakna, 5 % glina

B 410 95 % bijeli treset, 5 % glina

B 430 95 % bijeli treset, 5 % glina

B 420 80 % bijeli treset, 15 % perlit, 5 % glina

C 400 75 % bijeli treset, 15 % crni treset, 10 % glina

D 400 70 % bijeli treset, 15 % crni treset, 15 % glina

C 400 s cocoporom 63 % bijeli treset, 15 % crni treset, 12 % kokosova vlakna, 10 % glina

D 400 s cocoporom 58 % bijeli treset, 15 % crni treset, 15 % kokosova vlakna, 12 % glina

C 410 90 % bijeli treset, 10 % glina

C 410 s cocoporom 78 % bijeli treset, kokosova vlakna, glina

E 400 65 % bijeli treset, 15 % crni treset, 20 % glina

E 400 s cocoporom 73 % bijeli treset, kokosova vlakna, glina

F 500 75 % bijeli treset, 25 % glina

F 500 s cocoporom 63 % bijeli treset, kokosova vlakna, glina

E 500 65 % bijeli treset, 15 % crni treset, 20 % glina

Tablica 21. Pregled supstrata Stender (izvor: Parađiković, 2009.)

• Klasmann supstrati1. KTS-2 je visokovrijedan bije-

li treset srednje strukture, viso-ke poroznosti i visokoga sadržaja hraniva sa svim potrebnim mi-kroelementima. Preporučuje se za uzgoj brzorastućih biljaka, po-godan je za veće lonce i stolove.

2. Klasmann Supstrat 2 je sup-strat za lončanice, pogodan za brzorastuće kulture. Sadr-žava mješavinu visokovrijed-noga bijelog treseta s visokim zračnim kapacitetom i sjever-nonjemačkoga promrznutog crnog treseta s visokim sadrža-

jem humusa i izvrsnim pufer-skim učinkom. Crni treset urav-notežuje pH-vrijednost i razinu soli. Srednje je strukture. Sadr-žava visoku razinu hraniva sa svim potrebnim mikroelemen-tima te dodatak koji omoguću-je brzo i ujednačeno upijanje i olakšano otpuštanje vode u skladu s potrebama biljke.

3. Potgrond H je supstrat za koc-ke, sadržava posebnu mješavi-nu bijeloga i crnog treseta, koja osigurava visoku stabilnost pri oblikovanju kocki supstrata. Ima vrlo ujednačenu, vrlo finu struk-


Jasenka Nikolić 83

turu s malim postotkom vlaka-na, što omogućuje oblikovanje kocki bez mrvljenja. Sadržava srednju razinu hraniva sa svim potrebnim mikroelementima te dodatak koji omogućuje jedno-lično upijanje i otpuštanje vode u skladu s potrebama biljke.

• Gramoflor supstrati mješavina su tresetnih vrsta koje se klasificiraju i homogeniziraju u različitim frak-cijama. Različitost supstrata ovisi o doziranju pojedinih materijala koji pojačavaju kapilarni vodni kapaci-tet i utječu na prozračnost (glina, drvenasta vlakna, vulkanska lava, pijesak, humus, perlit, kompost i dr.) U prodaji se nalaze supstrati za različite namjene:1. Supstrat za povrće univerzalni

je supstrat koji ima manji sadržaj hraniva i brzo upija vodu. Fine je strukture, što omogućuje izra-du prešanih kocki ravnih rubova koje osiguravaju dobro prodira-nje korijena. Sadržava 20 % bije-loga treseta, 80 % crnoga, 1 kg PG-mix gnojiva (N : P : K 14 : 16 : 18 + mikroelementi) i Radigen (sporootpuštajuće hranivo).

2. Supstrat za sjetvu univerzalni je sjetveni supstrat za punjenje multiploča. Upotrebljava se i za sjetvu i za presađivanje. Ima su-perfinu strukturu i niži sadržaj hraniva. Sadržava 60 % bijeloga treseta, 40 % crnoga treseta, 0,8 kg PG-mix gnojiva i Radigen.

pH 5,2 – 6,0

N (mg/l) 90 – 210

P2O5 (mg/l) 140 – 230

K2O mg/l) 190 – 310

soli (g/l) 0,7 – 1,7

struktura fina

Tablica 22. Sastav supstrata za povrće (izvor: Parađiković, 2009.)

Tablica 23. Sastav supstrata za sjetvu (izvor: Parađiković, 2009.)

pH 5,2 – 6,0

N (mg/l) 70 – 150

P2O5 (mg/l) 80 – 180

K2O mg/l) 140 – 220

soli (g/l) 0,5 – 1,1

struktura superfina

3. Supstrat za razmnožavanje (s glinom ili bez nje) rabi se za sad-nju biljaka u lončiće promjera do 9 cm. Sadržava 80 % bijelo-ga treseta, 20 % crnoga treseta, 1 kg PG-mix gnojiva i Radigen. Supstrat s glinom ima dodanu glinu u količini 90 kg/m3.

Tablica 24. Sastav supstrata za razmnožavanje (izvor: Parađiković, 2009.)

pH 5,2 – 6,0

N (mg/l) 90 – 210

P2O5 (mg/l) 140 – 230

K2O mg/l) 190 – 310

soli (g/l) 0,7 – 1,2

struktura srednja



4. Supstrat za presadnice + per-lit specijalni je supstrat fine strukture za sjetvu sjemena i ukorjenjivanje presadnica. Sa-država 65 % bijeloga treseta, 20 % crnoga treseta, 15 % perlita, pijesak, Radigen i sredstvo za zadržavanje vlage.

pH 5,4 – 6,2

N (mg/l) 90 – 130

P2O5 (mg/l) 100 – 160

K2O mg/l) 140 – 220

soli (g/l) 0,4 – 1,2

struktura fina

Tablica 25. Sastav supstrata za presadnice (izvor: Parađiković, 2009.)

5. Supstrat za lončanice (s glinom ili bez nje) supstrat je srednje do grube strukture koji ima povo-ljan sadržaj hraniva. Primjeren je za navodnjavanje sustavom “kap po kap”, potopne stolove te za zalijevanje biljaka rasprši-vačima. Upotrebljava se za sad-nju biljaka u posude promje-

pH 5,2 – 6,0

N (mg/l) 90 – 210

P2O5 (mg/l) 140 – 230

K2O mg/l) 190 – 310

soli (g/l) 0,7 – 1,7

struktura srednje krupna

Tablica 26. Sastav supstrata za lončanice (izvor: Parađiković, 2009.)

• Brill supstrati – proizvodi više od 20 različitih supstrata za različite na-mjene: supstrati za sjetvu, za uzgoj presadnica povrća i cvijeća, za uz-goj u loncima i za ožiljavanje rezni-ca. To su mješavine crnoga i bijeloga treseta kojima su dodana mikrohra-niva i makrohraniva, sredstva za po-boljšanje strukture supstrata (perlit, ilovaste granule, kompostirana kora drveta i dr.) te pH-reakcija prilago-đenih određenoj kulturi.

ra većega od 9 cm. Sadržava 80 % bijeloga treseta, 20 % crnoga treseta, 1,2 kg PG-mix gnojiva i Radigen. Proizvodi se u tri vrste: bez gline, s dodanih 90 kg/m3 gline i s dodanih 45 kg/m3 gline.


Jasenka Nikolić 85

12. Hranjive otopineHranjive otopine mogu se primjenji-

vati u uzgoju povrća u tlu, supstratima i hidroponima. Pripremaju se upora-bom lako topljivih soli uz preporuku određene količine izabranih formulaci-ja. Otopina je koncentrirana i čuva se u spremnicima. Biljci se dodaje uvijek nanovo pripremljena otopina stalno-ga sastava. Redovito se kontroliraju pH i EC-vrijednosti. Vrijednost pH mora biti oko 5,5, a EC 1,7 – 2,5 mS/cm, što se smatra optimalnim za različite kulture u različitome stadiju rasta. Hranjiva se otopina unosi sustavom “kap po kap” u količini 1,5 – 3,5 l/h. Regulacija navod-njavanja ovisi o biljnoj vrsti, fazi razvo-ja, uvjetima i načinu uzgoja. Bolje je če-

sto i kratko navodnjavanje kako bi se održala potrebna vlažnost supstrata u zoni korijena. Navodnjavanje se može regulirati uporabom sata ili je automa-tizirano. Uzgoj biljaka u velikim hidro-ponskim sustavima nadzire se računal-no. Računalni programi prilagođuju koncentraciju hranjivih elemenata, EC, pH, uz nadzor temperature, svjetlo-sti, vlažnosti zraka i supstrata, pa čak i prilagođuju koncentraciju CO2. Time je omogućen intenzivan uzgoj tijekom ci-jele godine.

Hranjive se otopine pripremaju po određenom “receptu” za pojedi-nu kulturu. Međutim, većina se bilja-ka zadovoljava standardnim otopina-ma kao što su Gericke, Hoagland 2 ili Pennigsfeled.

13. Poboljšivači tlaOsim klasičnih načina poboljšava-

nja kakvoće tla (kalcizacija, humizacija, meliorativna obrada tla i dr.), sve se če-šće za popravak strukture, ali i toplin-skih svojstava te vlaženje tla primjenju-ju i poboljšivači tla (kondicioneri). To su organske i anorganske prirodne tva-ri ili sintetički proizvodi. Zbog skupo-će rabe se u visokoprofitabilnim proi-zvodnjama (povrćarstvo i cvjećarstvo). Uobičajeno se dijele:• na tvari za povećavanje hidrofil-

nosti tla • na tvari za povećavanje hidro-

fobnosti tla • na tvari za povećavanje tempera-

ture površine tla

• na tvari za stabilizaciju strukture po dubini profila i lakše prodira-nje korijena

• na tvari za povećavanje kapaci-teta izmjenjivačkoga kompleksa.

U poboljšivače tla ubrajamo:• kokosovo vlakno – organski po-

boljšivač, dobiven od kokosove lju-ske, pogodan je za upijanje vode, pa nije potrebno često zalijevanje.

• treset– povećava zadržavanje vode u tlu, čini tlo rahlijim, toplijim.

• komposti – popravljaju strukturu tla, daju biogenost tlu, pozitivno djeluju i svojom tamnom bojim.

• pijesak – najčešće se dodaje sup-stratima, ali može i samostalno po-služiti za ožiljavanje reznica i raz-

12. Hranjive otopine / 13. Poboljšivači tla


množavanje presadnica povrća i cvijeća, popravlja strukturu teških tala, omogućuje mladoj biljci sigur-no ukorjenjivanje jer ima dobar vo-dozračni režim. Rabi se riječni pije-sak veličine čestica 1,20 – 0,35 mm.

• malčevi – mogu biti organski, anorganski i sintetički. Povećavaju zadržavanje (retenciju) vode, štite tlo od isušivanja, zasjenjuju i zadr-žavaju rast korova, privlače zemljiš-ne crve, povećavaju temperaturu tla u hladnijem razdoblju vegetaci-je, štite nagnuta tla od erozije i sl.

• perlit – lakoporozni materijal vul-kanskoga podrijetla, neutralne re-akcije, sterilan, bez mirisa. Rabi se za ožiljavanje sadnoga materijala, ali i za sjetvu i sadnju. Poboljšava struk-turu tla (aeraciju i vododrživost tla), povećava sorpcijsku sposobnost tla, a služi i za bolju drenažu.

• vermikulit – lagani granulirani sili-kat Fe ili Al, neutralan je, ima dobar kapacitet za vodu, služi za poprav-ljanje strukture tla ili supstrata i po-većava im kapacitet za vodu i zrak.

• ekspandirana glina – ima pH 6,5 – 7,5, nastaje zagrijavanjem gline na visokim temperaturama, rabi se u obliku granula veličine 2 – 3 mm i 6 – 8 mm koje služe kao drenaža u kontejnerima i PVC loncima za uz-goj presadnica.

• higromul – upija 40 – 80 % vode u odnosu na svoju težinu, ali je po-stupno oslobađa.

• kalcijev karbonat – rabi se za kal-cizaciju kiselih tala, ali u tlu djeluje i kao poboljšivač strukture.

• zeoliti – prirodni porozni materi-jal vrlo visokoga kapaciteta izmje-ne iona. Dušična gnojiva sa zeoliti-ma imaju produženi učinak, mogu se davati visoke doze dušika bez opasnosti od njegova ispiranja i onečišćenja okoliša. Zeoliti znatno povećavaju učinkovitost fosfornih gnojiva. Mikrognojiva sa zeolitima imaju produženo djelovanje bez toksičnih učinaka.

• gips – CaSO4 rabi se kao sulfatno sredstvo za kalcizaciju bez podiza-nja pH-vrijednosti. Neutralizira al-kalnost tla izazvanu suviškom natri-ja, poboljšava strukturu jer uklanja natrij i zamjenjuje ga kalcijem.

• lumbripost – povećava mikrobio-lošku aktivnost tla i aktivira nepri-stupačna hraniva u tlu, poboljšava rastresitost tla i zadržavanje vode u tlu. Rabi se općenito za povećava-nje plodnosti tla, a i za proizvodnju povrća i cvijeća u kontejnerima.

• ugljena prašina – rabi se za ukla-njanje različitih onečišćivača iz tla i vode.

• vodeni zemljišni kristali – upijaju 500 puta veću količinu vode od svo-je težine u 30 min, neutralne pH-vri-jednosti, vijek trajanja u tlu je oko 5 godina. Primjenjuje se najčešće u kontejnerima, gdje učinkovito zadr-žava vlagu tla, pa je potreba za vo-dom smanjena za približno 50 %.

U RH je kakvoća supstrata (i gnojiva) regulirana posebnim Zakonom o gnoji-vima i poboljšivačima tla (Narodne no-vine, 163/03).

13. Poboljšivači tla

Jasenka Nikolić 87

Samostalni rad: 1. Na mrežnim stranicama ili u reklamnome materijalu pronađite namjenu na-

vedenih Stenderovih supstrata.2. Na mrežnim stranicama ili u katalogu proizvođača i zastupnika pronađite

nazive Klasmann profesionalnih supstrata za sjetvu sjemena povrća, za uz-goj presadnica, supstrata za ekološku proizvodnju te supstrata za ukorjenji-vanje. Proučite njihova svojstva i sastav. Po čemu se razlikuju?

3. Izračunajte koliko litara Klasmann supstrata trebate nabaviti za 10.000 lonči-ća promjera 10 cm, koji ćete rabiti u proizvodnji presadnica lubenica. Koliko ćete kuna morati izdvojiti za nabavu supstrata?

4. Pročitajte i prokomentirajte Zakon o gnojivima i poboljšivačima tla (Narod-ne novine, br. 163/03 i Narodne novine, br. 40/07)

5. Pronađite “recepte” za standardne hranjive otopine Gericke, Hoagland 2 ili Pennigsfeled, analizirajte im sastav i svojstva. Po čemu se razlikuju i koje su otopine pogodne za pojedine vrste plodovitoga povrća?

Pitanja za ponavljanje: 1. Što je treset i koje vrste treseta poznajete?2. Što se sve nalazi u sastavu Stenderovih supstrata?3. Koja su svojstva supstrata Potgrond H?4. U koju se svrhu rabe supstrati iz palete Gramoflor supstrata?5. Što su hranjive otopine i koje su vrijednosti pH i EC optimalne za različite

kulture u različitim stadijima razvoja?6. Što su poboljšivači tla i koja im je namjena? 7. Navedi podjelu poboljšivača tla.8. Što sve ubrajamo u poboljšivače tla?9. Koja je namjena perlita i vermikulita?10. Koje su prednosti primjene zeolita?

Sažetak

Treset je organski materijal koji u prirodi nastaje nagomilavanjem biljnih ostata-ka koji su nepotpuno razloženi zbog prekomjernoga vlaženja i nedovoljnoga pro-vjetravanja. Sadržaj biljnih hraniva u tresetu vrlo je nizak, pa ga prvenstveno treba rabiti kao materijal za poboljšavanje strukture tla te vodnoga i zračnoga reži-ma. Treset je sastavni dio supstrata (Stender, Klasmann, Gramoflor, Brill i sl.).

Hranjive otopine mogu se rabiti u uzgoju povrća u tlu, supstratima i hidroponi-ma. Pripremaju se uporabom lako topljivih soli, uz preporuku određene količine izabranih formulacija. Otopina je koncentrirana i čuva se u spremnicima.

13. Poboljšivači tla


Biljci se dodaje uvijek nanovo pripremljena otopina stalnoga sastava. Redovito se kontroliraju pH i EC-vrijednosti. Vrijednost pH mora biti oko 5,5, a EC 1,7 – 2,5 mS/cm, što se smatra optimalnim za različite kulture u različitome stadiju rasta.

Za popravak strukture, ali i toplinskih svojstava te vlaženja tla primjenjuju se pobolj-šivači tla (kondicioneri). U poboljšivače tla ubrajamo kokosovo vlakno, treset, kom-post, pijesak, razne malčeve, perlit, vermikulit, ekspandiranu glinu, higromul, kalcijev karbonat, zeolit, gips, lumbripost, ugljenu prašinu i vodene zemljišne kristale.

14. Sjeme i sjetvaUvodna priprava:1. Što je sjeme?2. Navedite dijelove sjemena i njihovu

funkciju.3. Koja je razlika između sjetve i sad-

nje?4. Kako dijelimo uzgajane biljke prema

vremenu sjetve/sadnje?5. Koje tehnike sjetve znate?6. Navedite razlike u građi sjemena

jednosupnica i dvosupnica.7. Definirajte kultivar (sortu) i hibrid.8. Što je sklop biljaka?

Sjeme je nerazvijena biljka u sta-nju mirovanja s određenom količinom rezervne hrane, obavijena čvrstom sje-menom ljuskom (omotačem). U sjeme-nu se polako, ali neprekidno odvijaju životni procesi i nakon duljega ili kra-ćega vremena sjeme ugiba. Sjeme nosi nasljedna svojstva svoje vrste i sorte te služi za njihovo održavanje, razmno-žavanje i rasprostiranje.

U sjemenu su već sadržana sva budu-ća svojstva biljke i ako ta biljka ima loša svojstva, nikakvim mjerama tijekom ve-

getacije to se ne može potpuno izmije-niti. Zbog toga je vrlo važno za sjetvu upotrijebiti sjeme s provjerenim i doka-zanim svojstvima, tj. kvalitetno sjeme.

14.1. Svojstva sjemenaPod kvalitetnim sjemenom podra-

zumijevamo sjeme koje po svome obli-ku, veličini, boji, mirisu, čistoći i klijavo-sti odgovara određenoj vrsti povrća.1. Klijavost sjemena – sposobnost

sjemena da se probudi iz stanja mi-rovanja i potjera klicu. Određuje se naklijavanjem sjemena u labora-torijskim uvjetima. Izražava se u % isklijalih zrna od ukupnoga broja zrna uzetih za ispitivanje. Klijavost sjemena jedno je od najznačajnijih svojstava sjemena. Ako je klijavost npr. 90 %, to znači da će od 100 sje-menki niknuti 90. Minimalna je kli-javost većine poljoprivrednih kul-tura 80 – 95 %. Svaki proizvođač, ako želi provjeriti je li sjeme koje posjeduje još uvijek klijavo, može to sam učiniti. Potreb-no je određeni broj sjemenki (3 x 50 ili 3 x 100) staviti na vlažnu vatu ili upijajući papir u plitkoj posudi te ih pokriti vlažnom vatom ili pa-

14. Sjeme i sjetva

Jasenka Nikolić 89

pirom. Sjeme se ostavi 5 – 10 dana na temperaturi od 20 °C obično u prostoriji gdje je temperatura stal-na. Nakon toga se izbroji i izračuna postotak. Sjeme koje ima slabu kli-javost, a minimalna je klijavost pro-pisana pravilnikom za svaku vrstu, ne bi trebalo sijati ili bi pri sjetvi ta-kvog sjemena trebalo povećati ko-ličinu sjemena za sjetvu.NAPOMENA: Ministarstvo poljopri-vrede, šumarstva i vodnoga gospo-darstva izdalo je Pravilnik o temelj-nim zahtjevima kakvoće, načinu ispitivanja, pakiranju i deklariranju sjemena poljoprivrednog bilja (Na-rodne novine, br. 4/05)

2. Energija klijanja – pokazuje sna-gu i brzinu klijanja. Za određivanje energije klijanja utvrđuje se broj isklijalih sjemenki u propisanome razdoblju (4 – 5 dana) i uspoređu-je s ukupnim brojem isklijalih sje-menki na kraju ispitivanja. Energi-ja klijanja smatra se boljom ako je u kraćem vremenu isklijalo više sje-menki, a što je ta vrijednost veća, sjeme se smatra kvalitetnijim.

3. Čistoća sjemena – pod čistoćom sjemena podrazumijeva se odnos između količine čistoga sjemena vr-ste koja se ispituje i količine sjeme-na drugih vrsta poljoprivrednoga bilja, korova i inertnih tvari zajedno. Za većinu poljoprivrednih kultura či-stoća je sjemena 90 – 98 %.

4. Uporabna vrijednost sjemena – iz klijavosti i čistoće izračunava se uporabna vrijednost sjemena koja je potrebna za izračunavanje količi-ne sjemena za sjetvu.

(UVS*) (%) = 100(klijavost (%) × čistoća (%))

*uporabna vrijednost sjemena

Primjer: Ako ste nabavili sjeme čija je klijavost 85 %, a čistoća 90 %, uporabna je vrijednost sjemena 76 %, a to znači da za sjetvu trebamo više sjemena, npr. ako za sjetvu na 1 ha trebamo 10 kg tog sjemena, tada će potrebna količina za sjetvu biti 13,1 kg. To računamo ovako:

količina (ha) = 76( 100 × 10) =13,1 kg

5. Hektolitarska masa sjemena – pokazuje koliko teži 1 hl (hekto-litar) sjemena određene biljne vr-ste. Određuje se na hektolitarskoj vagi i izražava u kilogramima.

6. Vlaga sjemena – količina vode u sjemenu iskazana u %.

7. Apsolutna masa sjemena – masa 1000 sjemenki iz frakcije “čisto sjeme” iskazana u gramima. Bitna je za izračunavanje količine sjemena za sjetvu.

uporabna vrijednost sjemena (%)

količina sjemena za sjetvu (kg/ha) =

broj klijavih zrna /m2 × masa 1000 zrna (g)

14. Sjeme i sjetva

8. Zdravstveno stanje sjemena – is-pitivanje zdravstvenoga stanja sje-mena važno je iz tri razloga:1. sjemenom prenesena zaraza

može dovesti do razvoja bolesti u polju i do smanjenja komerci-jalne vrijednosti usjeva


2. uvezena partija sjemena može donijeti bolest u novo područje

3. ispitivanje zdravstvenoga sta-nja sjemena može razjasniti ocjenu klijanaca i razlog niske klijavosti ili slaboga formiranja usjeva.

Ispitivanje zdravstvenoga stanja sje-mena obavlja se u skladu s Pravilnikom o obvezatnom zdravstvenom pregledu usjeva i objekata, sjemena i sadnog mate-rijala poljoprivrednog i šumskog bilja (Na-rodne novine, br. 11/94, 11/95 i 9/99).

14.2. Priprema sjemena za sjetvu

Veliki broj povrćarskih kultura niče spo-ro i neujednačeno zbog toga što sjeme sadržava ulja ili druge tvari koje otežava-ju klijanje, jer sjeme ima čvrstu opnu ili je vrlo sitno (mrkva, peršin, celer).

Ujednačeno nicanje sjemena vrlo je važno za daljnji rast biljke te se podu-zimaju mjere predsjetvene pripreme kako bi nicanje bilo brže i ujednačenije.

Vlaženje sjemena – radi boljega bu-brenja sjemena. Sjeme se vlaži tako da se potapa u vodu temperature oko 25 °C. Voda se mijenja svakih 10 sati. Sjeme dinje, lubenice, tikve i krastava-ca vlaži se 10 – 15 sati, rajčice i paprike 20 – 30 sati, a mrkve i peršina 50 – 60 sati. Navlaženo sjeme mora se posijati u vlažno i toplo tlo.

Naklijavanje sjemena – sjeme se drži u tankome sloju (5 – 6 cm) između dvaju slojeva navlažene tkanine ili papira. Sje-me se povremeno miješa i vlaži vodom temperature oko 25 °C sve do pojave kli-ce. Sije se u vlažnu toplu zemlju kada se klica pojavi na oko 5 % sjemenki.

Piliranje sjemena – sjeme se oblaže malim količinama organskoga i mine-ralnoga materijala. Pilirano sjeme naj-češće je okruglo ili ovalno. Sijati treba u vlažno tlo ili nakon sjetve zaliti. Pilira-no sjeme omogućuje lakšu i precizniju sjetvu.

14.3. Sjetva sjemena povrćaSjetva sjemena povrća može biti ruč-

na i strojna. Ručna se primjenjuje na manjim površinama (vrtovi ili zaštićeni prostor), a sijati se može širom (omaš-ke), u redove i u kućice. Strojna je sjetva karakteristična za oranični uzgoj povr-ća na otvorenome, a obavlja se sijaći-cama. Sjetva širom primjenjuje se u proizvodnji presadnica, ali ima niz ne-dostataka, prije svega nejednaku ras-podjelu sjemena po površini i po dubi-ni, a povećana je i potrošnja sjemena.

Sjetva u kućice primjenjuje se u sje-tvi krastavca, graška, mahuna, dinje, graha i dr., ali na velikim površinama i te se kulture siju u redove. Najčešće se sije u redove s jednakim razmakom. Sjetva u redove pretežno se obavlja si-jaćicama koje polažu sjeme ravnomjer-no po površini i na istu dubinu, zbog čega je i nicanje ujednačeno.

Dubina sjetve ovisi o krupnoći sjeme-na, tipu tla, stanju vlažnosti tla i potreb-nom vremenu za nicanje. Na pjeskovi-tim tlima sjeme se unosi u tlo dvostruko dublje nego na glinastim tlima. Sjeme koje sporo klija i niče sije se dublje nego sjeme iste krupnoće koje brže niče. Ako je tlo suho, nakon sjetve treba ga zaliti. Ako ne postoji mogućnost zalijevanja, sijati treba na veću dubinu.

Vrijeme sjetve ovisi o vrsti povrća koje se sije i klimatskim prilikama. Vrlo

14. Sjeme i sjetva

Jasenka Nikolić 91

je bitan čimbenik za sjetvu pojava ka-snih proljetnih i ranih jesenskih mra-zova. Trajanje vegetacije pojedinih po-vrćarskih vrsta bitno utječe na vrijeme sjetve. Povrće s dugom vegetacijom i dugim razdobljem plodonošenja (pa-tlidžan, paprika i dr.) sije se samo jed-nom, dok se povrće s kratkim raz-dobljem vegetacije (mahune, rotkvica, salata i dr.) može sijati više puta tijekom vegetacije.

Sjetvena norma, tj. količina sjeme-na za sjetvu na jedinici površine ovisi o kvaliteti sjemena i sklopu koji želimo postići.

Pravilan izbor sorte ili hibrida os-nova je uspješne i kvalitetne proizvod-nje. Danas postoji vrlo veliki broj sorata

koje se međusobno razlikuju po morfo-loškim, biološkim i gospodarskim svoj-stvima. Morfološke se razlike očituju u visini i bujnosti nadzemnih dijelova biljaka, u tipu rasta, u veličini, obliku i boji dijelova biljaka te u mnoštvu deta-lja specifičnih za pojedinu vrstu povrća. Biološka svojstva određuju trajanje ve-getacije pojedine sorte, ali i reakciju na vanjske uvjete, poput temperature, tra-janja i intenziteta osvjetljenja te napa-da biljnih nametnika. Morfološka i bi-ološka svojstva pojedine sorte utječu i na njezina gospodarska svojstva, koja određuju visinu prinosa i kvalitetu dije-lova povrćarskih kultura, zbog čega se one uzgajaju.

vrsta povrća broj sjemenki u 1 g

zadržava klijavost (godina)

količina sjemena (kg/

ha)

dubina sjetve (cm)

mahune 1 – 2 3 – 4 130 – 160 3 – 4

blitva 40 – 60 4 – 5 20 – 25 1,5 – 2,0

celer 1600 – 2500 3 – 5 0,2 – 0,3 0,5 – 0,6

cikla 45 – 70 4 – 5 20 – 25 1,5 – 2,0

dinja 20 – 35 6 – 8 3 2,5 – 3,0

grašak 2 – 7 3 – 5 110 – 150 4 – 5

cvjetača 250 – 500 4 – 6 0,3 – 0,4 0,8 – 1,0

kelj 330 – 400 4 – 6 0,7 – 0,8 0,8 – 1,0

kelj pupčar 320 – 400 4 – 6 0,7 – 0,8 0,8 – 1,0

kupus 280 – 320 4 – 6 0,8 – 0,9 0,8 – 1,0

krastavac 25 – 30 6 – 8 1,0 – 1,5 2 – 3

Tablica 27. Svojstva sjemena i sjetvena norma (izvor: Parađiković, 2009.)

14. Sjeme i sjetva


kukuruz šećerac 3 – 8 1 – 2 20 – 30 7 – 9

lubenica 8 – 25 6 – 8 2 – 4 3 – 5

luk 250 – 300 1 – 2 7 – 9 1,0 – 1,2

mrkva 600 – 900 4 – 5 6 – 8 1,0 – 1,5

paprika 130 – 250 4 – 5 1,0 – 1,2 1,0 – 1,5

rajčica 270 – 500 4 – 5 0,2 – 0,3 0,8 – 1,0

patlidžan 250 – 300 6 – 7 0,4 – 0,6 0,8 – 1,0

pastrnjak 200 – 300 1 – 2 5 – 6 1,5 – 2,0

peršin 500 – 900 1 – 2 8 – 10 1,2 – 1,5

rotkva 120 – 140 3 – 6 8 – 10 1,5 – 2,0

rotkvica 85 – 130 3 – 6 15 – 20 1,5 – 2,0

salata 850 – 1200 4 – 6 0,5 – 1,0 0,6 – 1,2

tikvice 120 – 180 4 – 5 3 – 4 3 – 4

špinat 70 – 120 3 – 5 25 – 30 1,5 – 2,0

vrsta povrća broj sjemenki u 1 g

zadržava klijavost (godina)

količina sjemena (kg/

ha)

dubina sjetve (cm)

14.4. Izbor sorte i kategorije sjemena povrća

Izbor sorte treba prilagoditi područ-ju i vremenu uzgoja, načinu uzgoja, planiranoj agrotehnici te zahtjevima tržišta. Važno je za svako proizvodno područje izabrati prikladnu sortu jer se pogrešnim izborom može ugroziti cijela proizvodnja. Ako se sorte osjet-ljive na visoke temperature i jak in-tenzitet svjetla uzgajaju u područjima gdje takvi uvjeti prevladavaju, proi-

zvodnja postaje rizičnom. Izaberemo li sorte duge vegetacije za uzgoj u po-dručju gdje je ograničena mogućnost akumulacije potrebne sume tempera-tura, proizvodnja također postaje rizič-nom jer usjev neće dostići tehnološku zriobu. Sorte se međusobno znatno ra-zlikuju s obzirom na način uzgoja, npr. uzgoj na otvorenome ili u zaštićenim prostorima. Sorte se razlikuju i po tome jesu li namijenjene za preradu ili za po-trošnju u svježem stanju. Znatne su ra-zlike i u zahtjevima prema agrotehnici:

14. Sjeme i sjetva

Jasenka Nikolić 93

sorte iste vrste različito reagiraju na ja-činu gnojidbe, različite su potrebe za zaštitom od štetnih organizama itd. Iz-bor sorte potrebno je prilagoditi i za-htjevima tržišta s obzirom na vrijeme dospijevanja, oblik, veličinu i boju bilj-nih dijelova koji su cilj uzgoja.

Osim običnih sorata, koje svoja svoj-stva razmnožavanjem posve prenose na potomstvo, u povrćarskoj se proi-zvodnji sve više upotrebljavaju hibridi, posebno kod stranooplodnih vrsta. Hi-bridi nastaju kontroliranim križanjem roditeljskih linija, što se kod potomaka očituje većom bujnošću biljaka, većom rodnošću u odnosu na obične sorte, većom ujednačenošću biljaka i bilj-nih dijelova koji su cilj uzgoja, a često su i tolerantniji na najznačajnije bole-sti. Svoja svojstva hibridi ne prenose na potomstvo, zbog čega je potrebno uvijek rabiti novo sjeme.

U novije vrijeme, u državama gdje je to zakonski regulirano, u prodaji se nalazi i sjeme genetički preinačenih sorata. Za razliku od klasičnoga ople-menjivanja, pri kojemu dolazi do pri-rodnoga sparivanja nasljednih osnova roditelja i gdje proces selekcije (odabi-ra) traje relativno dugo, metodama ge-netičkoga inženjeringa moguće je iz postojećega genoma neke dobre sor-te ili hibrida iz daljnjega procesa na-sljeđivanja isključiti određene gene koji nose neka nepoželjna svojstva ili iz drugih vrsta u genom unijeti novi gen poželjnih svojstava. Genetičkim se in-ženjeringom brže dolazi do rezultata selekcije. Na primjer, kod rajčice se ge-netičkim inženjeringom uspjelo iz pro-cesa nasljeđivanja ukloniti gen odgo-voran za sintezu etilena u plodovima. Etilen je prirodni sastojak koji ubrzava

proces dozrijevanja plodova. Plodovi takvih sorata nakon tehnološke zriobe imaju dužu održivost, što u proizvod-nji rajčice za preradu omogućuje jed-nokratnu, mehaniziranu berbu u stadi-ju pune zrelosti svih plodova, čime se postižu viši prinosi, bolja kvaliteta i pro-izvodnja je ekonomičnija.

Da bi se sorta mogla legalno upotre-bljavati u proizvodnji i da bi se moglo trgovati njezinim sjemenom, mora biti upisana na sortnu listu.

Nakon što se Hrvatska priključila EU-u, prometovati se može sjemenom svih sorata povrća upisanih u Zajednički ka-talog sorti poljoprivrednog bilja EU-a, u kojem se, osim starih sorata i hibrida, nalazi i nekoliko novostvorenih i čuva-nih hrvatskih sorata povrća. U Zajed-nički katalog sorti poljoprivrednog bi-lja EU-a uvrštene su sve sorte koje se nalaze na Sortnoj listi Republike Hrvat-ske. Novostvorene domaće sorte povr-ća prošle su DUS test (test različitosti, ujednačenosti i stabilnosti) i njihovim se sjemenom može prometovati na po-dručju cijeloga EU-a. Sjeme čuvanih so-rata može se stavljati na tržište samo u Republici Hrvatskoj i uzgajati na ogra-ničenim površinama.

Kod povrtnih kultura postoji više kategorija sjemena. Predosnovno i osnovno sjeme proizvode održiva-či sorata i ono služi za proizvodnju ko-mercijalnoga sjemena, koje kod povr-ćarskih kultura može biti certificirano sjeme prve generacije (C1), certifi-cirano sjeme druge generacije (C2), certificirano sjeme treće generaci-je (C3), standardno sjeme (ST) i hi-bridno sjeme (F1). Što je niža katego-rija sjemena, niži su i kriteriji za njezinu

14. Sjeme i sjetva


genetičku čistoću. Najniža je kategorija sjemena kod povrtnih kultura standar-dno sjeme i ono ne može služiti za dalj-nje umnožavanje.

Domaće proizvedeno sjeme većim se dijelom pakira u mala pakiranja i rabi uglavnom za uzgoj povrća za vlastitu potrošnju u kućanstvu. Manji dio pro-izvedenoga domaćeg sjemena rabe i proizvođači koji proizvode za tržište. Profesionalni tržišni proizvođači koriste se većim dijelom stranim sortama i hi-bridima, čije se sjeme uvozi u Hrvatsku. Uvozno, kao i domaće proizvedeno sje-me, mora biti deklarirano i s naznače-nim podatcima o kvaliteti.

Uvozno sjeme namijenjeno komer-cijalnim proizvođačima povrća uglav-nom prodaju ovlašteni predstavnici inozemnih sjemenarskih tvrtki.

Koliko je važan pravilan izbor sorte, toliko je važna i uporaba kvalitetnoga sjemena. Pri kupnji sjemena vrlo je važ-no provjeriti podatke o kvaliteti sjeme-na koji se nalaze na pakiranju te po mo-gućnosti sjeme nabaviti dovoljno rano kako bi se do sjetve još mogla, barem informativno, provjeriti njegova kva-liteta. Nakon sjetve uputno je zadrža-ti dio ambalaže na kojem su navedeni podatci o sjemenu.

14.5. Izračunavanja za sjetvu i sadnju

100uporabna vrijednost sjemena (%) =

klijavost (%) × čistoća (%)

uporabna vrijednost sjemenakoličina sjemena za sjetvu (kg/ha) =


broj zrna ili lučica ili presadnica/m2vegetacijski prostor po biljci (cm2) = 10 000 cm2

vegetacijski prostor po biljci (m2) = razmak redova (m) × razmak u redu (m)

međuredni razmak (cm)razmak u redu (cm) =

vegetacijski prostor po biljci (cm2)

razmak redova (m) × razmak u redu (m)sklop/ha =

10 000 m2

14. Sjeme i sjetva

Jasenka Nikolić 95

razmak redova (cm) × razmak u redu (cm)sklop/m2 =

10 000 cm2

uporabna vrijednost sjemenabroj zrna za sjetvu/ha =

optimalna gustoća sklopa u berbi (biljaka/ha)× 100

1. zadatakIzračunajte razmak u redu pri sadnji luka ako je broj lučica na m2 40, a sadit ćemo

na međuredni razmak 30 cm.

2. zadatakKoliko je lučica češnjaka potrebno za sadnju na 1 ha ako je predviđeni razmak re-

dova 30 cm i razmak u redu 10 cm? Koliki će biti sklop na 1 m2?Koliko ćemo trebati češnjeva za sadnju na 2 500 m2 pri navedenim razmacima?

3. zadatakKolika je površina u ha potrebna za sadnju 200 000 presadnica lubenica ako

ćemo saditi na razmak redova 150 cm i razmak u redu 60 cm? Koliko je to u kata-starskim jutrima?

4. zadatakKoliko je potrebno presadnica lubenica za sadnju na 4 ha ako ćemo saditi na me-

đuredni razmak 1,5 m i razmak unutar reda 50 cm? Koliko bi nam presadnica tre-balo za sadnju na jednome katastarskom jutru?

5. zadatakKolika je površina potrebna za sadnju 30 000 presadnica batata ako je predviđe-

ni razmak redova 100 cm i razmak u redu 30 cm?

6. zadatakKoliko je gomolja krumpira potrebno za sadnju na 4 ha ako je predviđeni razmak

redova 70 cm i razmak u redu 38 cm?

7. zadatakIzračunajte sklop za krumpir po 1 ha ako ga sadimo na međuredni razmak 60 cm

i razmak u redu 28 cm.

8. zadatakIzračunajte potreban broj zrna za sjetvu kukuruza šećerca na 2 ha ako je preporuče-

na gustoća sklopa u berbi 55 000 biljaka/ha, klijavost sjemena je 90 % i čistoća 98 %.

14. Sjeme i sjetva


9. zadatakKoliki će biti sklop/ha pri strojnoj sjetvi krastavaca na razmak redova 100 cm i

razmak u redu 20 cm?

10. zadatakIzračunajte koliko je hektara površina od: a) 6 kj b) 7 ari c) 15 kj d) 0,7 kj.

11. zadatakIzračunajte koliko je katastarskih jutara površina od: a) 800 m2 b) 18 ha c) 3,5 ha

12. zadatakKoliki je vegetacijski prostor po jednoj biljci kupusa ako su presadnice sađene na

međuredni razmak 100 cm i razmak u redu 40 cm? Shematski, u mjerilu 1 : 20, na-crtaj 3 reda s po 5 biljaka i osjenčaj vegetacijski prostor jedne biljke.

13. zadatakKoliko će presadnica rajčice biti presađeno na 6 kj ako smo sadili na razmak redo-

va 150 cm i razmak u redu 50 cm?

Pitanja za ponavljanje: 1. Zašto je vrlo bitno za sjetvu upotrijebiti kvalitetno sjeme?2. Nabrojite svojstva sjemena.3. Što je klijavost sjemena, kako se ispituje i kako izražava?4. Što nam pokazuje energija klijanja?5. Što je čistoća sjemena i kako se izražava?6. Kako izračunavamo uporabnu vrijednost sjemena?7. Što je apsolutna masa sjemena?8. Kako izračunavamo količinu sjemena za sjetvu (kg/ha)?9. Zašto je važno ispitati zdravstveno stanje sjemena?10. Koji se postupci primjenjuju u pripremi sjemena za sjetvu?11. Na koje se sve načine obavlja sjetva sjemena povrća?12. O čemu ovisi dubina sjetve sjemena, a o čemu vrijeme sjetve?13. Definirajte sortu i hibrid.14. Zašto je bitan pravilan odabir sorte ili hibrida koje planiramo sijati?15. Nabrojite kategorije sjemena povrtnih kultura.

14. Sjeme i sjetva

Jasenka Nikolić 97

Samostalni rad: 1. U toplu lijehu, koju ste izradili i pripremili za sjetvu, ručno posijte rajčicu u

redove. Pripazite na dubinu sjetve. Kada dostignu potreban uzrast, biljke pi-kirajte i na kraju zasadite na stalno mjesto. Primijenite sve potrebne mjere njege. Prije nabave sjemena upoznajte se sa sortimentom i odaberite onu sortu koja će vam najviše odgovarati.

2. Na stranicama Hrvatskoga centra za poljoprivredu, hranu i selo (www.hcp-hs.hr) pronađite sortne liste povrćarskih vrsta u Hrvatskoj. Pronađite sorte stvorene u Hrvatskoj.

3. Na stranicama Državnoga zavoda za statistiku (www.dzs.hr) pronađite po-datke o proizvođačima i količinama sjemena povrćarskih kultura proizvede-nim u Hrvatskoj i količinama uvezenim u Hrvatsku.

4. Na mrežnim stranicama potražite Pravilnik o stavljanju na tržište sjemena povrća i upoznajte se za zakonskim propisima u vezi s tom tematikom (Na-rodne novine, br. 129/07, 78/10, 29/14).

5. Provedite istraživanje u svome mjestu i pokušajte saznati koje se stare sorte povrća još uvijek siju. Pokušajte nabaviti sjeme i započnite ih uzgajati u svo-me školskom vrtu.

Jeste li znali?U Hrvatskoj je osnovano Povjerenstvo za zaštitu biljnih genetskih resursa čiji

je glavni zadatak izrada Nacionalnoga programa očuvanja, zaštite i održivoga kori-štenja biljnih genetskih resursa. Tim programom predviđa se osnivanje banke bilj-nih gena koja bi vodila sustavnu brigu o prikupljanju, identifikaciji, registraciji i ču-vanju od trajnoga gubitka ugroženih sorata i populacija biljnih vrsta. U aktivnostima na projektu posebno se ističe Radna grupa za povrće, kojoj je glavni cilj očuvanje i zaštita starih domaćih sorata i ekopopulacija povrća čije se sjeme ne komercijalizira.

Domaće sorte povrća ugrožene su do trajnoga nestajanja!!!U Hrvatskoj se gotovo nijedna ustanova sustavno ne bavi oplemenjivanjem i

stvaranjem novih sorata povrća, tako da se u komercijalnoj proizvodnji povrća za tržište rabe strane sorte i hibridi.

Sve je manje tradicionalnih obiteljskih gospodarstava koje povrće za vlastite po-trebe ili za tržište proizvode iz vlastitoga reproduciranoga sjemena, nego ga kupuju, a ono je uglavnom stranoga podrijetla. Isto tako, većina do-maćih sjemenarskih tvrtki u promet stavlja uglavnom uvozno sjeme.

Zbog svega toga pojedine stare sorte povrća ugrožene su do nestajanja, npr. vukovarska lubenica, domaća raštika, va-raždinski kupus i mnoge druge.

Da se to ne bi i dalje događalo, možete i vi pomoći. Kako? Posjetite stranicu www.povrce.com/stare_sorte.html i samo... ...SLIJEDI UPUTE!

14. Sjeme i sjetva


Sažetak

Sjeme nosi nasljedna svojstva svoje vrste i sorte i služi za njihovo održavanje, razmnožavanje i rasprostiranje. Pod kvalitetnim sjemenom podrazumijevamo sjeme koje po svome obliku, veličini, boji, mirisu, čistoći i klijavosti odgovara odre-đenoj vrsti povrća. Svojstva sjemena određuju: klijavost sjemena, energija kli-janja, čistoća sjemena, uporabna vrijednost sjemena, hektolitarska masa, vlaga sjemena, apsolutna masa i zdravstveno stanje sjemena.

uporabna vrijednost sjemena (UVS) (%) =100

(klijavost (%) × čistoća (%))

uporabna vrijednost sjemena (%)količina sjemena za sjetvu (kg/ha) =


Veliki broj povrćarskih kultura niče sporo i neujednačeno zbog toga što sjeme sadržava ulja ili druge tvari koje otežavaju klijanje, jer sjeme ima čvrstu opnu ili je vrlo sitno (mrkva, peršin, celer). Ujednačeno nicanje sjemena vrlo je važno za dalj-nji rast biljke te se poduzimaju mjere predsjetvene pripreme kako bi nicanje bilo brže i ujednačenije, a to su vlaženje, naklijavanje i piliranje sjemena.

Sjetva sjemena povrća može biti ručna i strojna. Ručna se primjenjuje na ma-njim površinama (vrtovi ili zaštićeni prostor), a sijati se može širom (omaške), u re-dove i u kućice. Strojna je sjetva karakteristična za oranični uzgoj povrća na otvo-renome, a obavlja se sijaćicama. Dubina sjetve ovisi o krupnoći sjemena, tipu tla, stanju vlažnosti tla i potrebnome vremenu za nicanje. Vrijeme sjetve ovisi o vrsti povrća koje se sije i klimatskim prilikama. Vrlo je bitan čimbenik za sjetvu pojava kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazova. Trajanje vegetacije pojedinih povrćar-skih vrsta bitno utječe na vrijeme sjetve. Sjetvena norma, tj. količina sjemena za sjetvu na jedinici površine ovisi o kvaliteti sjemena i sklopu koji želimo postići. Iz-bor sorte treba prilagoditi području i vremenu uzgoja, načinu uzgoja, planiranoj agrotehnici te zahtjevima tržišta. Osim običnih sorata, u povrćarskoj se proizvodnji sve više rabe i hibridi.

14. Sjeme i sjetva

Jasenka Nikolić 99

15. Navodnjavanje povrća

Uvodna priprava:1. Nabrojite vrste vode u tlu.2. Koja je od navedenih vrsta fiziološki

aktivna ili korisna voda?3. Definirajte vodnu ili hidrološku kon-

stantu tla. 4. Na koje se sve načine voda gubi iz

tla?5. Koja je uloga vode u životu biljke?

Suvremeni, intenzivni uzgoj povr-ća nemoguće je ostvariti bez navod-njavanja. Većina povrćarskih vrsta ima izražene potrebe za vodom. Neke po-vrćarske vrste imaju jače razvijen kori-jen koji prodire u dublje slojeve tla pa bolje podnose sušu, ali većina vrsta može se koristiti samo vodom koja se nalazi u površinskome sloju tla. Velik broj povrćarskih vrsta koje imaju plitak korijenov sustav i visoku transpiraciju nemoguće je uspješno uzgajati bez na-vodnjavanja.

Povrćarske kulture ne podnose dugo-trajniji nedostatak vode, ali i tu posto-je razlike, npr. rajčica, paprika, cikla i dr. mogu se relativno lako oporaviti od po-sljedica suše. Nasuprot tim vrstama po-stoje povrćarske vrste vrlo osjetljive i na zračnu sušu, npr. mahune, grašak i kra-stavac mogu u pojedinim godinama, bez obzira na navodnjavanje, donijeti niske prinose zbog dugotrajne niske re-lativne vlage zraka ili suhih vjetrova.

Kvaliteta povrćarskih proizvoda izrav-no ovisi o tome pate li biljke od suše. Zbog nedostatka vode biljke donose plodove koji su izgubili svježinu i soč-nost, postali su gorki ili su promijenili

okus, izgubili su boju, oblik i krupno-ću. Navodnjavanjem se te negativnosti mogu ukloniti ili barem ublažiti.

Navodnjavati treba racionalno. Koli-čina vode i učestalost navodnjavanja ovise o svojstvima tla, potrebama po-jedinih vrsta za vodom, fazi razvoja bilj-ke, meteorološkim prilikama i godiš-njem dobu.

Postoji pet karakterističnih rokova navodnjavanja:1. navodnjavanje sadnoga mate-

rijala (presadnica) – najčešće se obavlja ručno; treba dodavati ma-nje količine vode.

2. navodnjavanje prije sadnje ili sjetve – obavlja se samo kada je zbog nedostatka vlage otežana pri-prema tla za sjetvu ili sadnju.

3. navodnjavanje pri sadnji i nakon sadnje ili nakon sjetve – ako u tlu nedostaje pristupačne vode, presa-đene će se biljke teže primiti, a i po-sijano će sjeme teže niknuti. Ako u tlu ima dovoljno vode, navodnjava-nje može biti i štetno jer će razrije-diti koncentraciju biljnih hraniva i rashladiti tlo.

4. vegetacijsko navodnjavanje – za-počinje kada su se biljčice primile ili sjeme niknulo. Vegetacijsko se na-vodnjavanje obavlja tijekom cijele vegetacije i osigurava biljkama op-timalnu vlažnost tla u zoni korijena.

5. dopunsko navodnjavanje – obav-lja se krajem vegetacije radi njezi-na produljenja, i to samo ako je na kraju ljeta i početkom jeseni vrije-me toplo. Primjenjuje se u uzgo-ju rajčice, kupusa, rotkvice i drugih kultura.



15.1. Metode navodnjavanja povrća

Razlikuju se četiri metode navodnja-vanja:1. površinsko navodnjavanje2. podzemno navodnjavanje3. navodnjavanje kišenjem4. lokalizirano navodnjavanje.

Površinsko navodnjavanje – voda u tankome sloju teče ili stagnira (zadrža-va se) po površini tla, infiltrira se u tlo (postupno s površine tla ulazi u tlo) do dubine korijenova sustava te osigurava biljci vodu za normalan rast i razvoj. Do navodnjavane površine voda se dovodi gravitacijom ili pod tlakom.

Podzemno navodnjavanje ili subi-rigacija – voda se do biljaka dovodi otvorenim kanalima i/ili podzemnim cijevima. Obje inačice omogućuju infil-traciju vode u tlo i kapilarno uzdizanje do zone korijena (rizosfera).

Navodnjavanje kišenjem – voda se dovodi na navodnjavane površine oponašajući prirodnu kišu.

Slika 11. Navodnjavanje kišenjem

Postoje različiti sustavi i načini kiše-nja, ali svi imaju ove zajedničke osnov-ne dijelove:• crpka – crpi vodu iz akumulacija

(vodotok, kanal, bušotina) i pod tla-kom je uvodi u sustav za navodnja-vanje.

• usisni cjevovod – kojim se voda doprema od izvora do crpke.

• glavni cjevovod – provodi vodu od crpke do razvodnih cijevi, može biti postavljen iznad površine tla ili ukopan u tlo.

• razvodne cijevi ili laterali – pro-vode vodu iz glavnoga cjevovoda do rasprskivači, mogu biti stabil-ni ili prijenosni, a kod samohodnih sustava pokreću se tijekom navod-njavanja.

• rasprskivači – jednolično raspr-šuju vodu po površini tla. O njima ovisi učinkovitost cijeloga sustava. Prema položaju rasprskivača na-vodnjavanje kišenjem dijeli se u dvi-je skupine: stabilni i pokretni susta-vi. Stabilni mogu biti potpuno fiksni i polustabilni (prijenosni) sustavi. Kada se kulture plitkoga korijena uz-gajaju na tlu maloga kapaciteta za vodu, potrebno je češće zalijevanje maloga intenziteta, pa su pogodni i fiksni i pokretni sustavi. U povrćar-stvu je to često u uzgoju presadnica. Fiksni sustavi prilagođeni su zaštiti od mraza i smrzavanja, za hlađenje biljaka i odgodu cvatnje.

Glavni su dijelovi glava i mlaznica (mali otvor) kroz koji rasprskivač iz-bacuje vodu pod tlakom. Većina ra-sprskivača vlaži tlo u obliku kruga. Količina vode koja padne na površi-nu u jedinici vremena naziva se in-


Jasenka Nikolić 101

tenzitet kišenja i izražava se u m3/h. Veličina kapi koje proizvode rasprski-vači promjera je 0,5 – 4,0 mm, što je određeno veličinom i oblikom mla-znice te radnim tlakom. Velike kapi imaju veći domet, ali mogu i oštetiti biljke, osim toga kvare strukturu po-vršinskoga sloja nekih tala, što dovo-di do stvaranja pokorice na površini tla. Što je radni tlak na rasprskivaču veći, kapi su znatno sitnije te je mo-guće postići i efekt zamagljivanja.

Česta je pri radu rasprskivača ne-jednaka raspodjela vode po po-vršini, odnosno više vode pada u blizini rasprskivača, a manje pre-ma rubovima površine koja se na-vodnjava. Kako bi se to izbjeglo, rasprskivači se postavljaju dovolj-no blizu jedan drugome kako bi se njihovi oblici raspodjele preklapali. Osim toga, ujednačenost vlaženja ovisi i o vjetru te radnome tlaku. Pri jačem vjetru treba smanjiti razmak rasprskivača, a radni tlak prilagodi-ti u skladu s uputama proizvođača rasprskivača.

Na navodnjavanje kišenjem oso-bito pozitivno reagiraju vrste koje traže veću vlagu zraka i vrste koje imaju plići korijen (mahune, grašak, kupus, cikla, salata, paprika i dr.).

Neke su od prednosti navodnjavanja kišenjem:

• može se postići veća učinkovitost i ušteda vode

• sustav se može prilagoditi infiltra-cijskoj sposobnosti tla

• sustav se može prilagoditi topogra-fiji terena

• moguće je učestalo navodnjavanje maloga intenziteta

• sustav se može prilagoditi izdašno-sti izvora vode

• malen je utrošak radne snage; su-stav se može potpuno automatizi-rati

• fiksni sustav može poslužiti i za kontrolu ekstremnih vremenskih prilika

• kišenjem se mogu uspješno isprati soli iz zaslanjenih tala.

Neki su od nedostataka navodnja-vanja kišenjem:

• veći početni troškovi

• troškovi energije za opskrbu vode pod tlakom

• ako nema neprekidno dovoljno vode, mora se osigurati akumulaci-ju vode

• na nekim vrstama tala može doći do površinskoga otjecanja vode

• pri sušnome i vjetrovitome vreme-nu dolazi do gubitaka vode zbog evaporacije i odnošenja vjetrom

• zbog vode lošije kvalitete može doći do korozije metalnih cijevi

• čepljenje mlaznica ako u vodi ima otpada ili pijeska

• nakon kišenja biljaka, zbog visoke vlage zraka i vlažnoga biljnog tki-va, biljke su podložnije nekim glji-vičnim bolestima

• kišenje zaslanjenom vodom može izazvati oštećenja na biljkama i utjecati na kakvoću plodova.



Slika 12. Rasprskivač

Lokalizirano navodnjavanje – su-stav kojim se voda daje u manjim ko-ličinama, precizno, u obliku maloga mlaza ili pojedinačnih kapljica. Navod-njava se samo dio površine gdje se ra-zvija najveća masa korijena. Dvije su metode lokaliziranoga navodnjavanja:• navodnjavanje minirasprskiva-

čima – voda se na površinu tla do-vodi u obliku maloga mlaza ili ma-glice. Za razliku od navodnjavanja kišenjem, ovaj sustav radi pod ma-njim tlakom, intenzitet je navod-njavanja manji i tlo se vlaži lokal-no. Tom metodom navodnjavaju se kulture koje se sade na veće razma-ke, a u povrćarstvu vrste koje treba-ju učestalo navodnjavanje manjim količinama vode. Posebno je važ-na i njegova primjena pri proizvod-nji presadnica na otvorenome i u zaštićenim prostorima. Na tržištu možemo naći različite tipove mi-nirasprskivača koji se razlikuju po konstrukciji, po tome navodnjavaju li cijeli krug ili dio kruga, po dome-tu i intenzitetu navodnjavanja.

• navodnjavanje kapanjem – ka-rakterizira kapaljka kao mjesto gdje se smanjuje radni tlak iz cijevi i voda se u obliku kapljice ispušta na tlo ili u tlo. Tom metodom može se naj-

preciznije dodavati voda potrebna u tlu. Dijelovi su sustava: pogonski dio, filtarski uređaj, glavni cjevovod, lateralne ili razvodne cijevi i kapalj-ke. Pri površinskome kapanju cije-vi i kapaljke iznad su površine tla ili na površini tla, a pri potpovršinsko-me navodnjavanju one su ukopa-ne u tlo. Postoje različite konstruk-cije kapaljki, a dobrima se smatraju one koje osiguravaju mali ujedna-čeni tok vode ili kapanje s konstan-tnim istekom koji ne varira znatno na površini. Najveći je problem na-vodnjavanja kapanjem začepljenje kapaljki, koje je povezano s kvalite-tom vode koja se rabi. Zbog toga se prije instaliranja sustava voda mora analizirati. Filtrima se može sprije-čiti mehaničko začepljenje, a ke-mijsko je začepljenje posljedica na-stanka netopljivih soli na samome otvoru ili unutar kapaljke.

Slika 13. Navodnjavanje kapanjem

Prednosti su lokaliziranoga navod-njavanja: štedi vodu, povećava prinos, smanjuje opasnost od zaslanjivanja tla, omogućuje fertirigaciju, ograničava rast korova, smanjena potreba za ener-gijom za pokretanje crpke, smanjena potreba za radnom snagom zbog mo-



guće automatizacije, omogućuje uvo-đenje suvremenih proizvodnih postu-paka npr. malčiranje tla.

Nedostatci su: začepljenja unutar sustava ili kapaljki, oštećenja jer je ve-ćina dijelova od plastike, ograničava ra-zvoj korijena jer se vlaženjem dijela tla potiče razvoj korijena unutar te zone vlaženja, akumulacija soli u blizini kori-jena i početna cijena koja je viša nego za druge metode i načine.

15.2. Kakvoća vode za navodnjavanje

Postoje različiti problemi povezani s kakvoćom vode za navodnjavanje. To su već dulje vrijeme zaslanjivanje i al-kalizacija, a u posljednje vrijeme sve je češća primjena otpadnih voda nedefi-nirane kakvoće, zbog čega se u tlu i bilj-kama mogu nakupljati štetne tvari.

fizikalni kemijski biološki

temperatura reakcija (pH) broj koliformnih organizama

suspendirane čestice ukupno otopljene soli broj patogenih klica

boja/mutnoća vrsta i koncentracija aniona biološka potreba za kisikom

vrsta i koncentracija kationa

mikroelementi

toksični ioni

teški metali

Tablica 28. Osnovni parametri za ocjenu kvalitete vode (izvor: Lešić i sur., 2002.)

Navodnjavanje pretoplom ili pre-hladnom vodom može izazvati tem-peraturni šok kod biljke. Tijekom ve-getacije za većinu biljaka najpovoljnija je voda temperature oko 25 °C. Vrlo je važna i razlika u temperaturama vode i biljaka, i ta razlika ne bi smjela biti veća od 10 °C. Površinske su vode to-plije od podzemnih, pa se pri korište-nju podzemnim vodama grade aku-mulacije za temperiranje vode. To je posebno bitno pri kišenju. Navodnja-vati je najbolje rano ujutro, zbog naj-manjih razlika u temperaturi vode i

zraka, ali i predvečer i noću, kada je temperatura niža, isparavanje manje i transpiracija slabija. Tijekom ljeta pre-poručljivo je navodnjavati više puta manjom količinom vode.

Suspendirane čestice u vodi za na-vodnjavanje mogu izazvati začepljenje mlaznica ili kapaljki, a oštećenja mogu nastati i na crpki te dijelovima za razvo-đenje vode.

Kemijska svojstva vode ovise o količi-ni otopljenih soli. S porastom ukupne količine soli iznad dopuštenih vrijed-



nosti nastaju problemi i za biljku i za tlo. Pri analizama često se rabe ovi kri-teriji za utvrđivanje kakvoće vode:• zaslanjenost – povezuje se s uku-

pnom koncentracijom soli• alkalnost – djelovanje povećane

koncentracije iona natrija• toksičnost – djelovanje pojedinih

iona iz tla ili vode koji se nakuplja-ju u biljkama izazivajući oštećenja i pad prinosa.

Problem zaslanjivanja nastaje kada se ukupna koncentracija soli u tlu po-veća do granice kada biljke ne usva-jaju vodu u dovoljnim količinama, što vodi smanjenju prinosa. Navodnjava-nje zaslanjenom vodom zahtijeva ispi-ranje soli, što se postiže dodavanjem većih količina vode od proračunanih za obrok navodnjavanja. Taj višak vode treba isprati soli u dublje slojeve tla. Is-pirati se može i kada je proizvodna po-vršina bez usjeva, a to mogu učiniti i oborine.

Višak natrija u tlu prouzročuje kvare-nje strukture tla, što dovodi do sma-njenja infiltracijske sposobnosti tla i propusnosti tla za vodu. Na takvim se tlima često na površini stvara pokori-ca. Takva se tla popravljaju dodavanjem gipsa ili drugih kemijskih spojeva koji će povećati koncentraciju drugih kationa i time smanjiti mogućnost vezanja natrija na adsorpcijski kompleks tla.

Problem toksičnosti u samoj je bilj-ci i nije povezan s nedostatkom vode u tlu. Problem nastaje kada biljka pri-mi i akumulira pojedine ione, najčešće u listu, a koncentracija tih iona izaziva

oštećenja. Najčešći je uzročnik toksič-nosti vode za navodnjavanje ion klo-ra. Simptomi toksičnosti očituju se na lišću, na kojemu se pojavljuje palež, sušenje pojedinih dijelova lista, a u te-žim slučajevima i defolijacija. Za biljke mogu biti toksični i ioni natrija i bora.

Problem zaslanjivanja i alkalizacije pojavljuje se u priobalnome dijelu Hr-vatske, a najizraženiji je u dolini Nere-tve i u Vranskome bazenu, inače vrlo važnim područjima za poljoprivrednu proizvodnju, posebno povrća. U Istri se problem pojavljuje zbog korištenja podzemne vode iz bunara koja može biti zaslanjena.

15.3 Navodnjavanje po vrstama povrća

Povrćarske kulture poput rajčice, pa-prike i patlidžana najbolje je navod-njavati bez vlaženja nadzemnoga dijela jer su to biljke koje traže veću količinu vode u tlu, a manju vlagu zraka. Kišenje tih kultura nije preporučljivo jer bi mo-glo dovesti do jačega razvoja bolesti.

Sve vrste kupusnjača, zelena salata i krastavac traže za svoj razvoj dosta vlage u tlu, ali i povećanu vlagu zraka. Te je kulture preporučljivo navodnjava-ti kišenjem.

Korjenasto povrće potrebno je kon-tinuirano navodnjavati tijekom cijele vegetacije.

Od svih povrćarskih kultura paprika i krastavac imaju najveće potrebe za vodom, pa ih treba i najviše navodnja-vati.



Samostalni rad: 1. Na adresi www.youtube.com potražite prikaze rada različitih sustava za na-

vodnjavanje.2. Napišite referat o temi “Zaštita od mraza kišenjem”.3. Izradite zidni pano sa shematskim prikazom različitih sustava za navodnja-

vanje kapanjem.

Pitanja za ponavljanje: 1. Zašto je intenzivan uzgoj povrća nemoguć bez navodnjavanja?2. Kako se pojedine povrćarske kulture odnose prema dugotrajnijem nedo-

statku vode?3. Kako se nedostatak vode odražava na kvalitetu plodova povrća?4. Navedite karakteristične rokove navodnjavanja u povrćarstvu.5. Nabrojite metode navodnjavanja povrća i opišite površinsko navodnjavanje.6. Što je subirigacija?7. Što je karakteristika navodnjavanja kišenjem i koji su osnovni dijelovi tog su-

stava navodnjavanja?8. Koje su prednosti, a koji nedostatci navodnjavanja kišenjem?9. Što je lokalizirano navodnjavanje i koje su metode tog sustava?10. Opišite navodnjavanje minirasprskivačima .11. Opišite navodnjavanje kapanjem.12. Koje su prednosti, a koji nedostatci lokaliziranoga navodnjavanja?13. Kakva treba biti kakvoća vode za navodnjavanje?14. Koji se kriteriji za utvrđivanje kakvoće vode često rabe pri analizama?15. Kako treba navodnjavati pojedine vrste povrća?



Sažetak

Velik broj povrćarskih vrsta koje imaju plitak korijenov sustav i visoku transpi-raciju nemoguće je uspješno uzgajati bez navodnjavanja.

Rajčica, paprika, cikla i dr. mogu se relativno lako oporaviti od posljedica suše. Na-suprot tim vrstama, postoje povrćarske vrste vrlo osjetljive i na zračnu sušu, npr. ma-hune, grašak i krastavac. Zbog nedostatka vode biljke donose plodove koji nisu svježi i sočni, gorki su ili im je promijenjen okus, izgubili su boju, oblik i krupnoću.

Postoji pet rokova navodnjavanja: navodnjavanje sadnoga materijala (presad-nica), navodnjavanje prije sadnje ili sjetve, navodnjavanje pri sadnji i nakon sadnje ili nakon sjetve, vegetacijsko navodnjavanje i dopunsko navodnjavanje.

Razlikuju se četiri metode navodnjavanja: površinsko navodnjavanje, pod-zemno navodnjavanje, navodnjavanje kišenjem i lokalizirano navodnjavanje.

Dvije su metode lokaliziranoga navodnjavanja: navodnjavanje minirasprski-vačima i navodnjavanje kapanjem.

Navodnjavanje pretoplom ili prehladnom vodom može izazvati temperaturni šok kod biljke. Tijekom vegetacije za većinu biljaka najpovoljnija je voda tempe-rature oko 25 °C. Vrlo je važna i razlika u temperaturama vode i biljaka i ona ne bi smjela biti veća od 10 °C. Navodnjavati je najbolje rano ujutro, zbog najmanjih ra-zlika u temperaturi vode i zraka, ali i predvečer i noću, kada je temperatura niža, isparavanje manje i transpiracija slabija. Tijekom ljeta preporučljivo je navodnjava-ti više puta manjom količinom vode.

Pri analizama često se rabe ovi kriteriji za utvrđivanje kakvoće vode: zasla-njenost – povezuje se s ukupnom koncentracijom soli, alkalnost – djelovanje po-većane koncentracije iona natrija, toksičnost – djelovanje pojedinih iona iz tla ili vode koji se nakupljaju u biljkama izazivajući oštećenja i pad prinosa.

Problem zaslanjivanja nastaje kada se ukupna koncentracija soli u tlu poveća do granice kada biljke usvajaju vodu u količinama manjim od potrebnih, što vodi smanjenju prinosa.

Višak natrija u tlu prouzročuje kvarenje strukture tla, a to dovodi do smanje-nja infiltracijske sposobnosti tla i propusnosti tla za vodu. Na takvim se tlima često na površini stvara pokorica. Najčešći je uzročnik toksičnosti vode za navodnjava-nje ion klora. Simptomi su toksičnosti na lišću na kojem se pojavljuje palež, suše-nje pojedinih dijelova lista, a u težim slučajevima i defolijacija. Za biljke mogu biti toksični i ioni natrija i bora. Povrćarske kulture poput rajčice, paprike i patlidžana najbolje je navodnjavati bez vlaženja nadzemnoga dijela jer su to biljke koje traže veću količinu vode u tlu, a manju vlagu zraka. Sve vrste kupusnjača, zelena salata i krastavac traže za svoj razvoj dosta vlage u tlu, ali i povećanu vlagu zraka. Te je kul-ture preporučljivo navodnjavati kišenjem. Korjenasto povrće potrebno je kontinu-irano navodnjavati tijekom cijele vegetacije.



16. Zaštita povrća od štetnih organizama

Uvodna priprava:1. Nabrojite štetne organizme u biljnoj

proizvodnji.2. Što je biljna bolest i koji su uzročnici

biljnih bolesti?3. Koji redovi kukaca prave najveće šte-

te u biljnoj proizvodnji?4. Koje biljke smatramo korovima i koje

štete čine u poljoprivredi?5. Koje sve mjere zaštite bilja poznajete?

Povrće, kao i sve drugo bilje, napa-daju brojni štetnici, uzročnici bolesti i korovi. Svi oni smanjuju prinos, i po količini i po kvaliteti. Ti su gubitci veli-ki, ali se mogu smanjiti. Povrće napa-da više stotina vrsta kukaca i drugih životinja, nekoliko stotina vrsta uzroč-nika bolesti (gljivica, bakterija i virusa), a više stotina korova ometa njegov ra-zvoj. Nema jedinstvenoga recepta za suzbijanje tih štetnih organizama jer se gotovo svaka vrsta suzbija na drugači-ji način. Uspješno zaštititi povrće znači prepoznati vrstu štetnoga organizma, poznavati njegov način života ili neka druga svojstva i na temelju toga oda-brati najbolji način suzbijanja.

Štetni organizmi napadaju povrće od sjetve do berbe, a neki se pojavljuju i ti-jekom skladištenja i manipulacije povr-ćem. Osim što smanjuju količinu i kvalite-tu, štetni organizmi utječu i na tehnološki proces proizvodnje povrća jer o njima ovisi i izbor vrste i sorte povrća, plodo-red, agrotehnički zahvati i dr. Pretjerana potreba za kemijskom zaštitom može

znatno povisiti troškove proizvodnje. Zbog neravnomjerne pojave nametnika prinosi povrća kolebljivi su, proizvodnja postaje nesigurna, pa su i razlike u cijeni velike. Neki karantenski štetni organiz-mi sprječavaju izvoz, a katkad i unutarnji transport povrća. Promet povrća ogra-ničava i prekoračenje maksimalno do-puštene količine sredstava za zaštitu bi-lja koja katkad nastane zbog pretjerane i nepravilne primjene tih sredstava.

Povrće se od štetnih organizama šti-ti različitim mjerama. Neke su preven-tivne, kako bi se spriječila jača pojava štetnih organizama, a druge kurativ-ne, kako bi se suzbili štetni organizmi koji su se već pojavili.

Agrotehničke mjere – sve primije-njene agrotehničke mjere utječu i na pojavu većine štetnih organizama. Tre-ba izbjegavati one koje pogoduju po-javi štetnih organizama, a redovito pri-mjenjivati one koje smanjuju ili čak sprječavaju njihovu pojavu. Prvi je pre-duvjet uspješne proizvodnje, a time i zaštite povrća, izbor područja s povolj-nim klimatskim uvjetima i tla koje od-govara uzgoju neke vrste. Na primjer, na tlima izloženima suši dolazi do jake pojave krastavosti krumpira, a na vlaž-nim položajima krumpir može potpu-no uništiti plamenjača krumpira.

Gnojidba povrća mora biti pravodob-na i optimalna. Prejaka gnojidba, po-gotovo dušikom, povećava osjetljivost biljaka na neke bolesti, a nedovoljno ishranjene biljke slabije su razvijene i mogu ih jače oštetiti biljni nametnici (npr. korovi ih lako prerastu), a teže se i oporavljaju od njihova napada.

Pravilan plodored vrlo je važan u sprječavanju napada mnogobrojnih



štetnih organizama. Pravilan plodo-red možemo smatrati osnovnom mje-rom u zaštiti povrća. U pravilnome plo-doredu važan je i izbor biljaka unutar plodoreda, posebno izbor one kulture koja dolazi prije kulture povrća. Posto-je kulture koje smanjuju zarazu nekim štetnim organizmima (nematode, ra-zličite bolesti), pa ih treba uvesti u plo-dored. U zaštićenome prostoru izmje-na usjeva otežana je jer se, u pravilu, uzgajaju najrentabilnije kulture. Tu se štetni organizmi suzbijaju skupim i slo-ženim fizikalnim i kemijskim mjerama. Kombinacijom usjeva može se smanjiti pojava nekih štetnih organizama, npr. zajednički uzgoj kupusnjača s grahom mahunarom znatno smanjuje zarazu kupusnom muhom.

Za sjetvu uvijek upotrebljavajte zdra-vo i neoštećeno sjeme dobre kvalite-te, a za sadnju zdrave i dobro razvijene presadnice. Pridržavajte se optimalnih rokova sjetve i sadnje i usjeve pravilno njegujte. Pravilna njega znači da će bilj-ke biti u dobroj kondiciji i uspješnije će se oduprijeti napadu nekih bolesti.

Izbor otpornih sorata i hibrida – sve se više u proizvodnju uvode sorte otporne na pojedine uzročnike bole-sti i štetnike. To je najbolji način borbe protiv biljnih bolesti jer se mogu ostva-riti znatne uštede u proizvodnji, sma-njuje se potrošnja kemijskih sredstava za zaštitu bilja, čiji ostatci na plodovima ili u plodovima mogu štetno utjecati na zdravlje ljudi. Prije odluke o izboru sorte valja potražiti podatke o njezinoj otpor-nosti na najvažnije štetne organizme u području gdje se planira proizvodnja.

Mehaničke mjere – okopavanje, kul-tivacija i plijevljenje nekada su bili je-

dini načini suzbijanja korova. Danas se primjenjuju na manjim površinama, dok se na velikim površinama rabe her-bicidi. Na manjim površinama brojnost štetnih kukaca možemo smanjiti po-vremenim skupljanjem odraslih oblika ili lišća s odloženim jajima. Širenje ne-kih bolesti na polju možemo spriječi-ti čupanjem zaraženih biljaka i uništa-vanjem (spaljivanjem) ostataka biljaka nakon berbe jer se tako znatno sma-njuje opasnost od pojave i širenja za-raze u idućoj godini. U zaštićenim se prostorima za suzbijanje nekih štetnika vrlo uspješno rabe ljepljive ploče.

Biološke mjere – znače korištenje jednim korisnim organizmom za suz-bijanje drugoga štetnog organizma (mačke za suzbijanje miševa, božja ov-čica za suzbijanje lisnih uši). U svrhu bi-ološke borbe stvoreni su preparati koji umjesto kemijske djelatne tvari sadrža-vaju određene vrste bakterija i njiho-ve toksine. Prednost je tih preparata u tome što nisu štetni za ljude i domaće životinje, pčele i druge korisne kukce. Biološko suzbijanje obavlja se u zašti-ćenim prostorima.

Osim aktivne biološke borbe, povrća-ri se mogu koristiti i prirodnim nepri-jateljima štetnika. Svi štetnici imaju i svoje prirodne neprijatelje i ako raznim mjerama pogodujemo tim prirodnim neprijateljima, imat ćemo i manje šte-te od različitih štetnika. Osim kukaca i grinja, prirodni su neprijatelji štetnika i jež, ptice, krtice i neke druge životinje.

Sterilizacija tla – kada se povrće uz-gaja u zaštićenome prostoru i klijalištu, često se na istom tlu uzgajaju iste ili srodne biljne vrste, tj. ne primjenjuje se plodored. Razlozi su ekonomski. Pri ta-



kvom uzgoju dolazi do nagomilavanja brojnih štetnih organizama, koje suzbi-jamo na dva načina:1. termička (toplinska) sterilizaci-

ja tla – zagrijavanjem tla vodenom parom. Za potpun uspjeh te mjere potrebno je tlo zagrijati na 95 °C i ostaviti ga na toj temperaturi barem 5 minuta. Prednost je te mjere što se odmah nakon provedbe može obavljati sjetva ili sadnja povrća.

2. kemijska sterilizacija tla (fumiga-cija) – rabe se razni kemijski prepa-rati, koji mogu biti u različitim for-mulacijama, ali svi oni u tlu prelaze u plinovito stanje i djeluju toksič-no na organizme tla. Ti su preparati vrlo otrovni za biljke, pa se one ne smiju sijati i saditi na tretiranome tlu sve dok plin posve ne iščezne iz tla. U tu se svrhu radi test klijavosti (Kresse-test) sjemenom kres salate (Lapidium sativum L.). Pri radu s tim preparatima treba se strogo pridr-žavati uputa proizvođača o primje-ni preparata i mjerama zaštite.

Kemijske mjere – najčešće su, a po-drazumijevaju primjenu kemijskih sredstava za zaštitu bilja, često na-zivanih i pesticidima. Primjenom tih mjera najčešće se žele spriječiti štete od štetnika koji su u većoj mjeri napa-li povrće, a često i daljnje širenje bole-sti koja se pojavila na povrću, što je ku-rativni način zaštite. Primjena herbicida za suzbijanje postojećih korova ubraja se u kurativu. Pojedina sredstva za za-štitu bilja možemo primijeniti i preven-tivno, tada ih rabimo prije sjetve ili sad-nje, odnosno prije nicanja korova.

Prednost je kemijskih mjera zaštite u tome što danas postoje sredstva ko-

jima se mogu suzbiti gotovo svi štet-nici, uzročnici bolesti i korovi u povr-ću. Ta sredstva brzo djeluju, a gotovo sve ih apliciramo istim aparatima (pr-skalice). Kemijske mjere zaštite imaju i nedostataka, a to su prije svega cije-ne preparata, a pri nestručnoj primjeni postaju opasnost za ljude, korisne živo-tinje i okoliš. Do trovanja ljudi pesticidi-ma može doći kroz usta, kožu i putem dišnih organa. Životinje se pesticidima najčešće truju konzumirajući tretirane biljke, dok do oštećenja biljaka dolazi izravno nakon primjene pesticida. Čak i kada ne izazivaju akutna trovanja, pe-sticidi su opasni jer imaju sposobnost nakupljanja u tkivima ljudi i životinja (ponajviše u masnome tkivu, jetrima i bubrezima). Neki pesticidi suzbijaju ci-ljane štetne organizme, ali i mnoge ko-risne mikroorganizme u tlu i ostale ko-risne predatore.

Kemijske preparate koje upotreblja-vamo u zaštiti povrća od štetnih orga-nizama često nazivamo pesticidima. Di-jelimo ih na zoocide, kojima suzbijamo štetnike životinjskoga podrijetla, i fito-cide, kojima suzbijamo biljne patogene.

Zoocidi se dijele: • na akaricide – sredstva za suzbija-

nje štetnih grinja• na insekticide – sredstva za suzbi-

janje kukaca (insekata)• na nematocide – sredstva za suzbi-

janje nematoda• na limacide – sredstva za suzbija-

nje puževa• na rodenticide – sredstva za suzbi-

janje glodavaca• na korvifuge – sredstva koja služe

kao repelenti, tj. odbijaju ptice.



Fitocide dijelimo:

• na fungicide – sredstva za suzbija-nje uzročnika bolesti

• na herbicide – sredstva za suzbija-nje korova.

Pesticidi koji uđu u ekosustav podlije-žu procesu razgradnje. Neki se, među-tim, odlikuju izrazitom postojanošću (nerazgradivost ili rezistentnost). Česta uporaba pesticida pojačava otpornost štetnih organizama na pesticide i stvara otporno (rezistentno) potomstvo koje preživi tretiranje. Pri korištenju pestici-dima moramo paziti na toleranciju, tj. maksimalno dopuštenu količinu (MDK) ostataka pesticida i karenciju, tj. mini-malni broj dana koji mora proteći od posljednjega tretiranja do berbe. Pri pri-mjeni sredstava za zaštitu bilja treba se

držati svih odredaba navedenih u upu-tama koje se dobivaju pri kupnji i koje treba temeljito pročitati.

Integrirana zaštita povrća – uklju-čuje sve raspoložive metode zaštite, a kemijsku samo kada je to potrebno, i to tako da ne ugrožava čovjekovo zdravlje, što manje onečišćuje okoliš i čuva pri-rodne neprijatelje štetnih organizama. To znači da treba primijeniti sve preven-tivne mjere – agrotehničke, uzgoj otpor-nijih sorata, uporaba zdravoga sjemena i dr., pa i neke kurativne (npr. mehanič-ke). Tek ako se, unatoč svim tim mjera-ma, pojave štetni organizmi, tada se pri-stupa kemijskim mjerama zaštite.

Pravilnoj ocjeni očekivane štete po-maže i prognozna služba za zaštitu bi-lja (https://www.savjetodavna.hr/), koja daje procjene po županijama.

Pitanja za ponavljanje: 1. Što znači uspješno zaštititi povrće?2. Kojim sve mjerama možemo štititi povrće od štetnih organizama?3. Na koji način agrotehničkim mjerama utječemo na pojavu štetnih organizama?4. Zašto je izbor otpornih sorata najbolja mjera zaštite bilja?5. Koje su mehaničke mjere suzbijanja štetnih organizama?6. Što obuhvaćaju biološke mjere suzbijanja štetnih organizama?7. Što je to sterilizacija tla i na koje se načine tlo sterilizira?8. Koje su prednosti, a koji nedostatci kemijskih mjera zaštite bilja?9. Što su pesticidi i kako ih dijelimo?10. Nabrojite vrste zoocida i navedite njihove namjene.11. Nabrojite vrste fitocida i navedite njihove namjene.12. Što je karencija, a što tolerancija?13. Što podrazumijeva integrirana zaštita povrća?



Samostalni rad: 1. Na stranicama Hrvatske agencije za hranu (www.hah.hr) pronađite i prouči-

te Godišnje izvješće o provedbi nacionalnog programa praćenja (monitorin-ga) ostataka pesticida u i na proizvodima biljnog podrijetla.

2. U Narodnim novinama, br. 148/08, 49/09, 118/09, 36/10 pronađite Pravilnik o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i upoznajte se s tim propisom.

3. Istražite koje sve mjere zaštite povrća primjenjuju vlasnici vrtova na okućni-cama koji proizvode za osobne potrebe, a koje proizvođači povrća za tržište.

4. Analizirajte potrošnju kemijskih sredstava za zaštitu bilja u svome mjestu u posljednjih pet godina. Potrebne podatke prikupite u poljoprivrednim lje-karnama. Analizirajte ih i po skupinama kemijskih preparata. Rezultate pre-dočite grafički.

5. Pronađite tablicu za pripravljanje potrebne koncentracije nekog kemijskoga sredstva za zaštitu bilja i očitajte sljedeće:• kolika će biti koncentracija sredstva ako u spremnik prskalice od 20 litara

dodamo 60 g nekog sredstva• kolika će biti koncentracija ako u spremnik prskalice od 10 l dodamo 25

ml nekog sredstva• kolika će biti koncentracija ako u spremnik prskalice od 200 litara doda-

mo 4 kg nekog sredstva. 6. Koristeći se različitim izvorima, pronađite program zaštite paprike i rajčice.

Upoznajte se sa štetnim organizmima koji napadaju te kulture i u kojim faza-ma razvoja biljaka treba obaviti zaštitu. Koje ste trgovačke nazive potrebnih sredstava za zaštitu pronašli i kolika im je karencija? Usporedite taj program zaštite s programom zaštite mrkve i peršina.

7. Preračunaj!

10 g = ? dag 110 g = ? dag 1250 g = ? kg 3,4 kg = ? dag10 cm3 = ? dl 100 cm3 = ? dl 1000 cm3 = ? l 10 000 cm3 = ? l

8. Potrebna doza nekog sredstva za zaštitu bilja računa se po formuli:

doza (kg ili l/ha) = (koncentracija × utrošak vode u l/ha) : 100.

Proizvođač na OPG-u odlučio je zaštititi svoje biljke koristeći se jednim praška-stim fungicidom. Prema uputama proizvođača potrebna koncentracija za to je sredstvo 0,25%. Potrošnja vode na jedan ha bit će 1000 litara. Kolika je doza tog fungicida potrebna za zaštitu na 1 ha?Koliko bi to bilo dag tog sredstva na 100 litara vode?



Jeste li znali?U zaštiti bilja u svojim vrtovima na okućnicama pomoć u zaštiti od štetnih orga-

nizama možete pronaći u samoj prirodi ili na policama u maminoj smočnici. Evo nekoliko recepata!

Pripravak od koprive: odlično je sredstvo protiv lisnih uši, priprema se tako da se jedan kg mlade koprive potopi u 10 l vode na jedan dan, prska se nerazrijeđeno.

Pripravak od mlijeka: u prskalicu ispunjenu 1 l vode stavlja se 1 dl mlijeka i tom se mješavinom prskaju lice i naličje lista. Tako se stvara alkalna sredina, nepovoljna za razvoj sive plijesni, pepelnice i plamenjače, čestih bolesti rajčice, krastavca i tikvica.

Pripravak od čili papričica: oko 10 dag čili papričica preliti vodom i usitniti u sjeckalici. Tekućinu s ostatcima papričica procijediti i izliti u prskalicu. Dodati još ¾ litre vode i prskati lisne uši, štitaste uši i crvenoga pauka.

Pripravak od sode bikarbone: u prskalicu ulijte dvije litre vode, kap biljnoga ulja i nekoliko kapi deterdženta, po mogućnosti ekološkoga, i na kraju dvije žliči-ce sode. Biljno ulje služi kao fiksator, a deterdžent pomaže da se sprej bolje rasprši. Prskajući listove, površina im postaje alkalna, što sprječava razvoj gljivičnih bole-sti rajčice.

Pripravak od češnjaka: odbojan je za mnoge kukce. Stisnite jedan cijeli češnjak i prekrijte bijelim uljem, nakon dva dana procijedite tekućinu, dodajte nekoliko kapi deterdženta i rabite jednu žlicu koncentrata na jednu litru vode.

Insecta contra insecta! Mnogi kukci opaki su neprijatelji biljnih štetnika.• Božja ovčica ili bubamara (Coccinella septempunctata) korisna je i kao ličinka

i kao odrasli oblik. Hrani se lisnim ušima, grinjama, jajima i ličinkama drugih kukaca.

• Osolika muha (Episyrphus bateatus) nalik je osama, ali nije opasna za ljude. Budući da lebdi iznad cvjetova, dobila je i ime lebdjelica. Odrasli su dobri oprašivači, dok su ličinke grabežljivci.

• Uholaža (Forficula auricularia) aktivna je noću, kada se hrani. Iako se hrani i biljnim dijelovima, ne treba je smatrati štetnikom jer se hrani i biljnim ušima, krvavim ušima, grinjama i jajima leptira.

• Zlatooka (Crysoperla canea) lijepi je zeleni kukac mrežastih krila i sjajnih krupnih očiju. Odrasli se hrane nektarom, peludom i mednom rosom. Za vrt su korisne ličinke koje se hrane biljnim ušima, jajima leptira te štitastim ušima i resičarima.

• Bogomoljka (Manthis religiosa) je poznati grabežljivac. Hrani se svime što ulovi, a to je velika većina kukaca, posebno muhe, leptiri, skakavci, lisne uši i stjenice. Njezina prisutnost u vrtu dokaz je biološke stabilnosti.



Korisni su i pauci, trčci, ali i mnoge manje poznate vrste koje drže pod kontrolom razne štetnike. Osigurate li im u svome školskom vrtu dobre uvjete za život, oni će rasti, razmnožavati se i pomoći će vam u borbi protiv štetnika. Dobri uvjeti u praksi znače mjesta za sklonište i polaganje jaja. To ćete im osigurati tako da im sagradi-te nekoliko “hotela”. Ali pripazite na unutarnje uređenje “apartmana”! Naime, bu-bamare i zlatooke vole nastambe od bambusovih štapića, a uholaže suhu slamu.

Sažetak

Povrće napada više stotina vrsta kukaca i drugih životinja, nekoliko stotina vrsta uzročnika bolesti (gljivica, bakterija i virusa), a više stotina korova ometa njegov razvoj. Povrće od štetnih organizama štitimo različitim mjerama. Neke su preven-tivne, kako bismo spriječili jaču pojavu štetnih organizama, a druge su kurativne, kako bismo suzbili štetne organizme koji su se već pojavili.

Sve primijenjene agrotehničke mjere utječu i na pojavu većine štetnih organiza-ma. Prejaka gnojidba, pogotovo dušikom, povećava osjetljivost biljaka na neke bo-lesti, a nedovoljno ishranjene biljke slabije su razvijene i mogu ih jače oštetiti biljni nametnici, a i teže se oporavljaju od njihova napada. Pravilan plodored možemo sma-trati osnovnom mjerom u zaštiti povrća. Za sjetvu valja uvijek upotrebljavati zdravo i neoštećeno sjeme dobre kvalitete, a za sadnju zdrave i dobro razvijene presadnice te se pridržavati optimalnih rokova sjetve i sadnje. Usjevi se moraju pravilno njegovati.

U proizvodnju se sve više uvode sorte otporne na pojedine uzročnike bolesti i štetnike. To je najbolji način borbe protiv biljnih bolesti i štetnika. Mehaničke mje-re, okopavanje, kultivacija i plijevljenje, nekada su bili jedini načini suzbijanja ko-rova. Danas se primjenjuju na manjim površinama, dok se na velikim površinama upotrebljavaju herbicidi. Biološke mjere znače korištenje jednim korisnim orga-nizmom za suzbijanje drugoga štetnog organizma. Rabe se preparati koji umjesto kemijske djelatne tvari sadržavaju određene vrste bakterija i njihove toksine. U za-štićenim prostorima obavlja se sterilizacija tla, termička ili kemijska. Kemijske se mjere najčešće primjenjuju. Podrazumijevaju primjenu kemijskih sredstava za zašti-tu bilja. Dijelimo ih na zoocide, kojima suzbijamo štetnike životinjskoga podrijetla, i fitocide, kojima suzbijamo biljne patogene. Zoocidi se dijele na akaricide – sred-stva za suzbijanje štetnih grinja, insekticide – sredstva za suzbijanje kukaca (inse-kata), nematocide – sredstva za suzbijanje nematoda, limacide – sredstva za suzbi-janje puževa, rodenticide – sredstva za suzbijanje glodavaca, korvifuge – sredstva koja služe kao repelenti, tj. odbijaju ptice. Fitocide dijelimo na fungicide – sredstva za suzbijanje uzročnika bolesti i herbicide – sredstva za suzbijanje korova.

Pri korištenju pesticidima moramo paziti na toleranciju, tj. maksimalno dopušte-nu količinu (MDK) ostataka pesticida i karenciju, tj. minimalni broju dana koji mora proteći od posljednjega tretiranja do berbe.

Integrirana zaštita povrća uključuje sve raspoložive metode zaštite, a kemijsku samo kada je to potrebno, i to tako da ne ugrožava čovjekovo zdravlje, što manje onečišćuje okoliš i čuva prirodne neprijatelje štetnih organizama.



17. Zaštićeni prostori u proizvodnji povrća

Uvodna priprava:1. Koje oblike zaštićenih prostora po-

znajete?2. Za koje ste vrste povrća sigurni da se

uzgajaju u zaštićenome prostoru?3. Koje su, po vašem mišljenju, predno-

sti uzgoja u zaštićenim prostorima?4. Jeste li kada vidjeli po poljima razvu-

čene crne ili bijele folije? Koje su bilj-ke rasle na njima? Zašto bi tko prekri-vao tlo?

Zaštićeni je prostor zajednički naziv za veći broj objekata različitih po obli-ku i veličini namijenjenih proizvodnji povrća, cvijeća, jagoda i aromatičnoga bilja u vrijeme kada se oni ne mogu uz-gajati na otvorenome.

U proizvodnji povrća na otvorenome toplina, svjetlost, voda i zrak često nisu u optimalnim odnosima, zbog čega uz-gajana biljka ne može posve ostvariti svoj genetički potencijal rodnosti. Na te čimbenike, nužne za rast i razvoj bilj-ke, pri uzgoju na otvorenome možemo samo djelomično utjecati. Zbog toga se povrće sve više uzgaja u zaštićenim prostorima, gdje možemo maksimalno utjecati na te čimbenike i prilagođavati ih potrebama pojedine vrste povrća. U svijetu se povrće u zaštićenim prostori-ma uzgaja na oko pola milijuna hekta-ra, najviše na mediteranskome područ-ju i na Dalekome istoku. U Hrvatskoj od ukupnih površina pod povrćem oko 3 % je u zaštićenim prostorima. Proi-zvodnja u zaštićenim prostorima kod nas razvija se i u mediteranskome i u

kontinentalnome području. Područje koje ima najpovoljnije klimatske uvjete za intenzivnu poljoprivrednu proizvod-nju, a time i za proizvodnju u zaštiće-nim prostorima, jest dolina Neretve.

Tijekom toplijega dijela godine u tim prostorima uzgaja se povrće većih za-htjeva prema toplini, kao što su rajčica, paprika ili krastavac, dok se u hladnijem dijelu godine uzgajaju povrćarske kul-ture manjih zahtjeva prema toplini, kao što su salata ili luk. Ako u zaštićenome prostoru postoji mogućnost zagrijava-nja, tada i kulture zahtjevnije prema to-plini možemo uzgajati i tijekom hladni-jega dijela godine. Zaštićeni prostori sve više služe i za proizvodnju presadnica.

17.1. Uvjeti za izgradnjuPodizanje zaštićenih prostora značaj-

na je investicija i zbog toga posebnu pozornost valja posvetiti odabiru pro-stora na kojem se planira realizacija. Pa-ziti treba na sljedeće: • izbor lokacije – lokacija mora

omogućiti nesmetanu opskrbu električnom energijom, vodom, pli-nom i sl., kao i dobru cestovnu po-vezanost.

• pristupačnost vode – za podmire-nje optimalnih zahtjeva biljaka za vodom potrebno je osigurati do-voljnu količinu kvalitetne vode tem-perature 18 – 25 °C. Za tu je namje-nu najkvalitetnija kišnica, koju treba prikupljati u spremnike, tj. u lagune, kao i voda iz prirodnih tokova. Pre-poručuje se analizirati vodu prije pokretanja proizvodnje.

• konfiguracija terena, nagib i po-ložaj – idealni su ravni tereni, pro-



pusnoga tla, lakše teksture, ne-utralne do blago kisele reakcije i visokoga sadržaja humusa. Dobri su i blago nagnuti tereni (s nagibom do 0,4 %). U brežuljkastim područ-jima zaštićene prostore treba po-dizati na južnim, odnosno jugoza-padnim obroncima. Ako teren ima nagib veći od 3 %, prave se terase na kojima se podižu zaštićeni prostori. Radi boljega korištenja svjetlošću i toplinom zaštićeni se prostori podi-žu u položaju sjever-jug kako bi boč-nom stranom što većom površinom bili izloženi suncu.

• udaljenost od onečišćivača – štet-ni plinovi i prašina iz industrijskih postrojenja štetno djeluju na bilj-ke i smanjuju osvjetljenje u zašti-ćenome prostoru. Zbog toga bi te prostore trebalo podizati na udalje-nosti 1 – 5 km od industrijskih po-strojenja i 100 – 500 m od glavnih prometnica.

• razina podzemne vode – lokacije s visokom razinom podzemne vode i u blizini vodotoka nisu poželjne zbog visokoga intenziteta vlage, učestale jutarnje magle i hlađenja tla. Podzemna bi voda trebala biti na dubini od 150 cm. Inače je potrebno postaviti drenažu.

• zaštita od vjetra – udari vjetra mogu oštetiti ili uništiti zaštićene prostore, pa ih treba podizati na za-klonjenim terenima ili se oko njih podižu zakloni koji bi trebali biti 50 % propusni, kako bi kroz njih vjetar mogao strujati. Zakloni od vjetra mogu biti zgrade, drvoredi, šume ili živice. Zakloni ne smiju bacati sje-nu na zaštićeni prostor. Zaštita od

vjetra pomaže i pri smanjenju troš-kova grijanja jer jači udari vjetra mogu sniziti temperaturu u zašti-ćenome prostoru i do 10 °C.

U proizvodnji povrća rabe se različiti oblici zaštićenih prostora: niski i visoki tuneli, plastenici i staklenici.

17.2. Niski i visoki tuneliNiski tuneli najčešće su visine 50 cm

i širine oko 100 cm. Konstrukcija se sa-stoji od metalnih, plastičnih ili drvenih lukova, koji se postavljaju na razmake oko 1 m preko fino pripremljenih gredi-ca. Preko lukova se napinje folija, koja se sa sjeverne strane učvrsti ukopava-njem u tlo, a s južne se pričvrsti metal-nim cijevima, opekama ili na neki drugi način, koji će poslije omogućiti otvara-nje radi prozračivanja. Preko tih se tu-nela može unakrsno provući konop koji učvršćuje foliju tijekom otvaranja. Pri radu oko biljaka taj tip tunela potrebno je otkriti. U niskim tunelima uglavnom se proizvode presadnice, ali moguć je i uzgoj konzumnoga povrća kao što su lubenica, krastavac, dinja ili paprika, ali se, nakon što se biljke potpuno razvi-ju, pokrovna folija mora ukloniti. Tlo u niskim tunelima također možemo pre-kriti crnim polietilenskim folijama, koje pridonose bržem zagrijavanju tla, što pozitivno utječe na početni porast bilja-ka. Danas postoji i mogućnost strojnoga postavljanja niskih tunela.

Visoki tuneli imaju konstrukciju od metalnih ili plastičnih lukova visine oko 2 m. Širina im je najčešće 4 – 6 m. Me-talni se lukovi postavljaju na razmak od 1,5 m, a plastični na razmak od 1 m. Radi čvrstoće lukovi se u vršnome dijelu spo-je cijevima. Temelji se za te tunele najče-



šće prave od drvenih stupića u kojima se izbuše rupe dubine 20-ak cm. Stupići se nabiju u tlo sve do razine tla, a u izbuše-ne se rupe postavljaju lukovi. Na čelnoj i stražnjoj strani tunela postavljaju se vrata koja omogućuju ulaženje, ali i prozračiva-nje. Preko okvira postavlja se folija, koja se učvršćuje s bočnih strana. Visina tih tu-nela omogućuje kretanje unutar tunela tijekom obavljanja radova. Unutar viso-kih tunela mogu se postaviti niski tune-li, čime se biljkama osiguravaju povoljni-ji toplinski uvjeti. Tlo u visokim tunelima možemo prekriti crnim ili neprozirnim bijelim folijama, a na taj se način postiže brže zagrijavanje tla, sprječava se isušiva-nje tla i razvoj korova. Bijela folija reflek-tira svjetlost, što omogućuje bolju osvi-jetljenost biljaka. Prihvatljivost troškova podizanja tih tunela uz jednostavno po-stavljanje pridonijeli su tome da su ti za-štićeni prostori u nas najrašireniji.

Slika 14. Niski plastični tuneli

Slika 15. Visoki plastični tunel

17.3. PlasteniciPlastenik je poseban tip trajno zašti-

ćenoga prostora koji je svojom veliči-nom, oblikom i opremom posve prila-gođen uzgoju povrća i cvijeća. U njemu se mogu stvoriti i kvalitetno kontrolira-ti klimatski, hranidbeni i ostali uvjeti za rast i razvoj biljke. Plastenici omoguću-ju uzgoj i berbu kvalitetnoga povrća i cvijeća tijekom cijele godine i osigura-vaju nekoliko puta veći prinos u odno-su na proizvodnju na otvorenome.

Hrvatska ima velike potencijale za proizvodnju povrća u zaštićenim pro-storima, ali ih ne iskorištava dovoljno. Razlozi su ekonomski.

Plastenici su najčešće visoki 4,5 – 5,5 m i široki 6 – 12 m. Sastoje se od metalne konstrukcije, koju čine pocinčane cije-vi, fiksnih betonskih ili mobilnih metal-nih temelja i pokrova od folije.

Betonski temelji postavljaju se u po-dručjima gdje su česti i jaki vjetrovi i ondje gdje se planira samo uzgoj pre-sadnica ili hidroponski način uzgoja povrća. Konstrukcija s mobilnim metal-nim temeljima omogućuje premješta-nje plastenika na neki drugi prostor.

Plastenici se pokrivaju folijama. Vijek je trajanja najjeftinijih folija 2 – 3 godi-ne, a najkvalitetnijih (i najskupljih) i do 15 godina. Znatna ušteda energije po-stiže se postavljanjem tzv. dvostrukih folija sa zračnim slojem koji omogu-ćuje smanjivanje toplinskih gubitaka i do 35 % u odnosu na jednostruke fo-lije. Materijal za pokrivanje mora ima-ti visoku transparentnost, mora pro-puštati najmanje 80 % vidljivoga dijela spektra, 20 % ultraljubičastoga i najviše 10 % infracrvenoga dijela spektra. Ma-terijal mora biti hidrofilan, otporan na



kiseline, baze, ulja, niske temperature, mikroorganizme, mora biti UV stabilan, ne smije gorjeti, propuštati vodu te mi-jenjati dimenzije pri promjeni tempe-rature. Danas postoje različiti tipovi fo-lija za pokrivanje:• PE – polietilenska folija mutna je,

mliječno bijele boje, nepropusna za vodu, djelomično propusna za CO2 i O2, propušta 80 – 90 % vidljivoga dijela spektra, 70 – 75 % ultraljubi-častoga te 80 – 85 % infracrvenoga, koji smanjuje toplinu, i to posebno noću; pri dužoj uporabi gubi elas-tičnost i prozračnost i vijek joj je trajanja od 9 mjeseci do 5 godina.

• PVC – polivinilkloridna folija do-bro propušta svjetlost: do 90 % vid-ljivoga dijela spektra i 80 % ultra-ljubičastoga dijela, dok infracrveni dio ne propušta, akumulira praši-nu i prljavštinu koja se u zimskome razdoblju mora prati radi boljeg propuštanja svjetlosti; vijek trajanja joj je 2 – 3 godine.

• EVA – etilenvinilacetatna folija najkvalitetnija je i najotpornija, do-bro propušta svjetlost i toplinu, vi-soke elastičnosti, koja smanjuje ja-činu udara vjetra, te je dugotrajna.

• PC – polikarbonat: donji dio boč-nih strana, ali i čelna strana s vrati-ma zbog čvrstoće i bolje izolacije često se izrađuju od polikarbona-ta. Kao pokrov krovne konstrukcije rabi se samo za niže plastenike. Po-likarbonat je skup. lako se rasteže i skuplja, lako žuti i nakon 2 – 3 godi-ne gubi transparentnost.

Suvremeni plastenici imaju moguć-nost prozračivanja namatanjem fo-lija bočnih strana ili podizanjem krov-

ne konstrukcije, koje može biti ručno ili automatizirano. Automatiziranom ventilacijom upravlja računalni sustav s pomoću senzora koji mjere tempera-turu, vlažnost zraka i brzinu vjetra. Do-bar sastav zraka u plasteniku postiže se upravo provjetravanjem.

U osnovnu opremu plastenika ubra-jamo:• konstrukciju za vezivanje bilja-

ka – može biti privremena ili stalna, služi za učvršćivanje biljaka.

• potporne mreže – također služe za pričvršćivanje biljaka.

• podne folije – upotrebljava se po-lipropilenski materijal; osigurava-ju višu temperaturu tla i nižu rela-tivnu vlagu zraka na površini tla. Najčešće se rabe u proizvodnji pre-sadnica, a postavljaju se ispod spre-mnika i lončića.

• radne stolove – radna površina za proizvodnju presadnica ili konačno mjesto za proizvodnju biljaka (npr. cvijeća).

• sustav za upravljanje – sustav za grijanje i provjetravanje suvreme-nih plastenika projektiran je u pra-vilu tako da je njihov rad uvijek pod nadzorom posebno izvedenih upravljačkih jedinica.

• sustav za grijanje – plastenici mogu biti negrijani i grijani. Za grijanje se uglavnom rabe termo-geni na tekuće gorivo ili plinski grijači. Grijani plastenici služe za uzgoj presadnica povrća i povr-ća koje ima veće zahtjeve prema toplini tijekom hladnijega dijela godine, dok se u negrijanim pla-stenicima uzgaja uglavnom kon-zumno povrće.



• sustav za navodnjavanje – može biti vrlo jednostavan (kante za za-lijevanje, cijevi povezane s izvorom vode), ali postoje i automatski su-stavi za orošavanje, kapanje ili mini-rasprskivači. Pri klasičnoj proizvod-nji u zemlji često se rabe jednostavni cijevni razvodi s posebno perforira-nim cijevima. Dogradnjom posebnih dozatora taj se cijevni razvod može upotrebljavati i za prihranu biljaka. Proizvodnja presadnica, osobito ako je riječ o proizvodnji na stolovima, zahtijeva pokretni samohodni uređaj s programiranom upravljačkom jedi-nicom. Često se rabi i fleksibilni su-stav za navodnjavanje, koji omogu-ćuje da se cijevi podignu na gornju radnu visinu. Tada rotacijski raspr-skivači imaju ulogu navodnjavanja npr. salate kišenjem, a pri uzgoju pa-prike sustav se spušta u zonu bilj-ke i navodnjava se ispod lista. Biljke koje imaju potrebu za visokom rela-tivnom vlagom zraka treba dodatno orošavati, a onima koje ne podnose visoku relativnu vlagu zraka treba na-kon svakog zalijevanja osigurati kva-litetno provjetravanje.

• dodatno osvjetljenje – ako nedo-staje svjetla, biljke kasnije cvjetaju i kasnije donose plodove. Kako bi se to izbjeglo, u plastenik se postavlja dodatno osvjetljenje, npr. obične žarulje, žarulje s halogenim elemen-tima i cijevi s natrijem. Povrćarske kulture tijekom vegetacije dodatno se osvjetljavaju 60 – 100 dana.

• sjenila – u sunčanim danima u ljet-nim mjesecima dolazi do suvišno-ga i štetnoga osvjetljenja, koje iza-ziva zastoj u rastu biljaka. Kako bi se to izbjeglo, postavljaju se sjeni-

la. To su pokretni zastori koji se po-stavljaju s unutarnje strane krova.

• mreže za zasjenjivanje i mreže protiv insekata – mreže za zasje-njivanje mogu biti bijele, crne, sre-brne ili zelene, postavljaju se iznad pokrova i štite objekt ili kulturu od leda, a bijele smanjuju toplinu unu-tar objekta. Mreže protiv insekata postavljaju se na vrata i otvore za provjetravanje te sprječavaju ula-zak insekata koji izazivaju direktne štete ili prenose zaraze.

• sustav za prihranjivanje – logičan je izbor tehnologije za prihranu bi-ljaka fertigacija, tj. navodnjavanje biljaka vodom obogaćenom svim potrebnim hranivima.

• energetske zavjese – umjesto sjeni-la mogu se upotrebljavati i energet-ske zavjese koje zadržavaju svjetlost te sprječavaju hlađenje plastenika.

• uređaj za dodavanje CO2 – CO2 se unosi tijekom sunčanoga dana, i to kada je fotosinteza najintenzivnija (ljeti 9 – 15 sati, a zimi 11 – 13 sati). Koncentracija CO2 iznad 400 – 600 ppm znatno utječe na rast paprike, rajčice, krastavca, salate i patlidža-na. Postoji više načina primjene CO2, ali u plinovitome se stanju naj-jednostavnije unosi i širi po objekti-ma perforiranim cijevima i specijal-nim ventilatorima.

Plastenici mogu biti jednotunelski (jednobrodni) i višetunelski (više-brodni). Višetunelski se podižu na ve-ćim površinama i služe uglavnom za proizvodnju konzumnoga povrća. Zbog uštede na konstrukciji i folijama bočnih strana jeftiniji su po jedinici natkrivene površine u odnosu na jednotunelske.



Slika 16. Plastenik

Slika 17. Bočna ventilacija plastenika

17.4. Načini proizvodnje povrća u plastenicima

Postoji nekoliko različitih načina uz-goja povrća u plastenicima koji pruža-ju biljci različitu kvalitetu i uvjete rasta i razvoja. To su uzgoj u tlu, uzgoj u sup-stratu i uzgoj bez tla.

Uzgoj u tlu – pri uzgoju u tlu prije po-dizanja plastenika potrebno je obaviti kemijsku analizu tla i postaviti drenažu. Drenaža je nužna za plastenike u kojima se primjenjuje uzgoj u tlu. U tu svrhu u tlo se polažu perforirane plastične cijevi na dubinu 70 – 120 cm i međusobni raz-mak 3 – 6 m, što ovisi o svojstvima tla. Za zaštićeni prostor normalnim se tlom smatra ono koje ima oranični sloj dubi-ne 25 – 35 cm, sadržaj zraka 20 – 30 %, sadržaj organske tvari 20 – 30 %, pH 6,3

– 6,5 i sadržaj soli 1,0 – 2,0 mS/cm. Po-vrće uzgajano u tlu u plasteniku usvaja 2 – 3 puta više hraniva od istog tog po-vrća kada ga se uzgaja u tlu na otvore-nome. Razlika je u tome što je tlo u pla-steniku obogaćeno organskim tvarima, dodanim supstratima i hranivima i ima dobre odnose između vode i zraka te povoljan pH. Nepovoljan pH regulira se tako da se na kiselim tlima obavlja kalci-zacija, a na alkalnim se tlima upotreblja-vaju fiziološki kisela mineralna gnojiva, npr. urea. Ako je koncentracija soli u tlu visoka, biljke imaju problema s usvaja-njem vode, a to se regulira omekšiva-njem vode i postavljanjem drenaže, koja služi i za ispiranje soli.

Uzgoj na tlu može biti uzgoj na cije-loj površini ili na gredicama. Odabir ovisi o veličini plastenika i vrsti koja se uzgaja. Osim toga, uzgoj može biti na malču (foliji) ili bez folije.

Uzgoj u supstratu – supstrati su mje-šavine crnoga i bijeloga treseta i strugo-tina kokosa, a obogaćene su hranivima i dodatcima poput perlita, ilovastih gra-nula, kompostirane kore drveta i sl. Sup-strati su sterilni, imaju povoljne odnose između vode i zraka, optimalan pH i razli-čitu strukturu. Supstrat se odabire prema vrsti i stadiju razvoja biljke. U proizvodnji povrća najviše se primjenjuju:• tray supstrati – za razmnožavanje

povrćarskih kultura u pliticama• potgrond P – za uzgoj presadnica

salate, kupusnjača i celera• potgrond H – za uzgoj presadnica raj-

čice, paprike, krastavca, patlidžana.Uzgoj bez tla – najmoderniji je na-

čin uzgoja koji obuhvaća uzgoj biljaka u čvrstoj i tekućoj sredini te u aerosolu. Može biti sa supstratom ili bez njega, a



njegova je jedina funkcija učvršćivanje korijenova sustava. Uzgoj bez tla omo-gućuje veću, kvalitetniju i kontroliranu proizvodnju, smanjenu uporabu pesti-cida, zaštitu okoliša i proizvodnju zdra-voga povrća. Osnova uzgoja bez tla uporaba je hranjivih otopina. Razliku-jemo nekoliko tehnika uzgoja bez tla:• hidropon – tehnika uzgoja bilja-

ka bez supstrata ili s inertnim sup-stratom, kojemu su dodana sva potrebna hraniva. U Hrvatskoj je hi-droponski uzgoj slabo zastupljen. Najčešće su uzgajane kulture rajči-ca, paprika, krastavac, salata, radič, kupus i špinat. U europskim hidro-ponima uzgajaju se gotovo sve vr-ste povrća. Prednosti su hidropon-skoga uzgoja brojne, npr. nema plodoreda i može se uzgajati samo jedna kultura, znatno je smanjena pojava bolesti i štetnika, smanjeno je onečišćenje okoliša, hidropon-ski sustavi zatvoreni su pa nema onečišćenja podzemnih voda, mo-guć je visok stupanj automatizaci-je, što znatno smanjuje opseg fizič-koga rada, manja je potrošnja vode i hraniva jer se nadzire opskrba bi-ljaka vodom i hranivima, ranija ber-ba i do deset puta veći prinosi. Taj uzgoj ima i nedostataka, a jedan je od njih visoko početno ulaganje. Hidroponski uzgoj može biti bez supstrata, što se rijetko primjenju-je u proizvodnji povrća, i s inertnim supstratima.

Inertni je supstrat medij koji služi za učvršćivanje korijenova sustava, održavanje vode u obliku koji je pri-stupačan biljci i otjecanje viška hra-niva. Ujedno osigurava izmjenu zra-ka. Najkorišteniji je supstrat kamena

vuna, dobivena termičkom obra-dom bazaltnih stijena. Na tržištu se pojavljuje u obliku blokova, kocki, če-pova i granulata različitih dimenzija. Sjeme se sije u čepove kamene vune (jedno sjeme – jedan čep). Nakon ni-canja biljke se presađuju u kocke ka-mene vune tako da se čep s biljkom utisne u kocku. Na kraju se kocke po-stavljaju u otvore na blokovima ka-mene vune i tu ostaju do kraja berbe, odnosno kraja vegetacije.

Slika 18. Hidroponski uzgoj rajčice u kamenoj vuni

Slika 19. Kocke kamene vune



Slika 20. Hidroponski uzgoj u balama slame

• aeropon – način uzgoja biljaka bez supstrata u kojemu je korijen biljke stalno ili samo povremeno uronjen u sustav cijevi u kojemu se nala-zi aerosol (zasićena magla bogata hranivima). Primjenjuje se kod vr-sta sa slabim vegetativnim razvo-jem, npr. salate.

Slika 21. Aeroponski uzgoj salate

• hranjivi film – korijen je pričvršćen za plastični kanal na čijemu je dnu porozni materijal koji omogućuje slobodan razvoj korijena, a kroz su-stav hidrokanala neprekidno protje-če tanki film (sloj) hranjive otopine. To je također uzgoj bez supstrata.

Hranjive otopine koje se primjenju-ju pri uzgoju bez tla stručno su pripre-mljeni pripravci u obliku lakotopljivih soli. Receptura se sastavlja na osnovi

analize vode, pH joj je oko 6, a EC oko 2,5. Najosnovniju hranu čine dušik, fos-for, kalij i mikroelementi.

Slika 22. Hidroponski uzgoj salate – NFT (Nutrient Film Technique) sustav

17.5. StakleniciStaklenici su zaštićeni prostori čiji je

pokrov staklo, obično debljine 4 mm. Staklo najbolje propušta svjetlost i čuva toplinu, najtrajnije je, ali je i naj-skuplji od svih pokrovnih materijala. Zbog toga se posebnu pozornost mora posvetiti izboru lokacije. Za podizanje staklenika potrebna je građevinska do-zvola jer se konstrukcija podiže na be-tonskim temeljima. Ti su temelji nosači za noseće stupove i krovnu armaturu. Betonski su temelji visine iznad tla 25 – 30 cm i širine 15 – 20 cm. Noseći su stupovi od pocinčanih metalnih pro-fila, a krovna je konstrukcija također izrađena od pocinčanih metalnih profi-la s okvirima od aluminija, u koje se po-stavlja staklo.

Širina je staklenika najčešće 6, 8 ili 12 m, a visina do krova rešetke 2,80 – 7,50 m. Manji se staklenici grade pojedinačno, a veći se grade kao niz bočno spojenih objekata. Ventilacija za prozračivanje najčešće se postavlja na krovnome di-jelu, ali se može ugraditi i bočna ven-tilacija. Idealno prozračivanje postiže



se postavljanjem obje vrste ventilaci-je. Danas se uglavnom računalnim su-stavom kontrolira otvaranje krovne i bočne ventilacije. Zbog dobrih svoj-stava stakla kao pokrovnoga materijala staklenici se uglavnom griju i služe za proizvodnju presadnica i povrtnih kul-tura zahtjevnijih prema toplini, kao što su rajčica, paprika ili krastavci, tijekom hladnijega dijela godine. Svi staklenici moraju imati sustav za grijanje jer se, da bi bili isplativi, intenzivna proizvod-nja u njima mora odvijati tijekom cije-le godine. Najčešći je sustav grijanja to-plom vodom. Kao izmjenjivači topline s okolnim prostorom služe glatke i re-braste plastične cijevi ili metalne cijevi. Grijati se može i toplim zrakom uz pri-mjenu termičkih agregata (termogena) na električnu struju ili neko kruto, teku-će ili plinovito gorivo. Sve se više nasto-ji rabiti i solarna energija te energija iz geotermalnih izvora.

U staklenike se ugrađuje i različita oprema, npr. sustav za navodnjavanje, energetske zavjese, zavjese za zasjenji-vanje, dodatno osvjetljenje, sustav za dodavanje CO2. Osim toga, treba po-staviti i neki od sustava uzgoja, npr. uz-goj na stolovima, hidroponski uzgoj ili neki drugi. Kada staklenici nisu opre-mljeni sustavom za grijanje ili su dje-lomično opremljeni, potrebno je podi-

Slika 23. Staklenici

ći vjetrobrane, najčešće visoko drveće (crnogorica), koji štite od gubitka to-pline. Idealna je orijentacija za gradnju staklenika sjever – jug, pa se tada zašti-ta od naleta vjetra postavlja sa sjeverne ili sjeverozapadne strane.

17.6. Pokrivanje tla i usjeva u povrćarskoj proizvodnji

Prekrivanje zemljišta nazivamo i malčiranje. Malčiranje sprječava ispa-ravanje vode iz tla, čuva fizikalna i ke-mijska svojstva tla, sprječava razvoj korova, osigurava ravnomjerniju dnev-no-noćnu temperaturu tla, održava koncentraciju CO2 u zraku neposred-no oko biljke, poboljšava mikrobiološ-ku aktivnost tla, smanjuje opasnost od razvoja biljnih bolesti, sprječava stvara-nje pokorice i eroziju tla, ubrzava nica-nje i razvoj biljaka, što omogućuje rani-ju berbu. Malčevi mogu biti prirodni i umjetni materijali:

• prirodni materijali: drvo, treset, organska gnojiva i ostatci od bilja-ka kao što su sijeno, slama, kom-post. Ti materijali pospješuju upija-nje vode u tlo, održavaju vlažnost tla, obogaćuju tlo organskim tvari-ma i biljnim hranivima, kako se raz-građuju, tako povećavaju plodnost tla, pomažu u suzbijanju korova.

• umjetni materijali: papir, plastič-ne folije, papirnato-plastične kom-binacije, aluminijske folije i dr. Takvi su malčevi prilagodljivi mehaniza-ciji, može ih se proizvesti u velikim količinama i uz nisku cijenu i mogu se oblikovati za pojedinačne usje-ve. Papir je učinkovit kao malč, ali



je skup, slab i često se raspadne pri-je kraja sezone. Može se strojno po-stavljati na površinu i biorazgradiv je pri oranju.

Među različitim vrstama plastičnih foli-ja najčešće se nude:• neprozirne polietilenske folije

crne boje, koje se najviše primje-njuju u proizvodnji krastavaca, ali se mogu uspješno upotrebljavati i u proizvodnji drugog povrća. Ispod nje tlo se zagrijava sporije nego is-pod prozirne, ali je zato djelotvor-na u zaštiti od korova te dobro čuva vlagu tla. Ta je folija nerazgradiva, pa je nakon proizvodnje treba sklo-niti s polja. Temperatura tla ispod neprozirne folije na dubini 5 cm u prosjeku je 2 – 2,5 °C viša u odnosu na temperaturu nepokrivenoga tla.

• bijela neprozirna folija rabi se za održavanje optimalne temperatu-re tla za kulture koje su osjetljive na visoke temperature, npr. salata. Ta-kve su folije s donje strane crne, a s gornje bijele. Bijela boja reflekti-ra svjetlo i time smanjuje pregrija-vanje tla. Zbog refleksije poveća-va se osvijetljenost donjih dijelova biljke, čime se povećava intenzitet fotosinteze, što izravno utječe na prinos. Neprozirnost sprječava rast korova i gubitak vlage.

• prozirna folija manje se upotre-bljava, ispod nje tlo se brže zagri-java, što ubrzava razvoj biljaka te može poraniti proizvodnju i do tri tjedna. U proizvodnji povrća uglav-nom se rabe fotorazgradive fo-lije, koje se sa sazrijevanjem povr-ća potpuno razgrade na ekološki

prihvatljive spojeve. Budući da su propusne za svjetlo, ispod njih se mogu razvijati korovi, pa je prije postavljanja folija potrebno primi-jeniti neki od herbicida. Temperatu-ra tla ispod prozirne folije na dubi-ni od 5 cm u prosjeku je 4,5 – 5,5 °C viša u odnosu na temperaturu ne-pokrivenoga tla.

• IRT folije (InfraRed Transmitting) selektivno propuštaju Sunčeve zra-ke, koje griju tlo i pospješuju razvoj presađenih biljaka, ali ne omogu-ćuju klijanje sjemena korova i nje-gov rast. Tlo ispod njih brže se za-grijava nego ispod neprozirnih, a na njima povrće dospijeva za ber-bu 7 – 10 dana ranije negoli pri uz-goju na neprozirnim folijama.

• aluminijske folije svojom refleksi-jom odbijaju lisne uši i tako sprje-čavaju zarazu biljaka virozama, a ta-kođer tijekom vrućih dana na neki način i hlade biljke. Najviše se pri-mjenjuju u ljetnoj proizvodnji tikvi-ca i drugog sličnog povrća.

Budući da je proizvodnja biljne mase u tlu prekrivenom folijama najmanje dva puta veća u odnosu na uzgoj bez pokrivanja, unatoč sprječavanju eva-poracije, za uspješnu proizvodnju ob-vezno je navodnjavanje. U obzir dolazi samo navodnjavanje kapanjem s po-moću cijevi koje se postavljaju ispod folija.

Krastavci, paprika, rajčica, lubenice, dinje, patlidžan i drugo povrće uzgaja-no na folijama daje znatno veći prinos, kvalitetnije plodove, ranije dozrijeva, plodovi su čisti, a kako nisu u izravno-me doticaju s tlom, manje su skloni i bolestima.



Slika 24. Gredice prekrivene folijom za malčiranje

Slika 25. Uzgoj biljaka na foliji za malčiranje

Osim prekrivanja tla, u suvremenoj proizvodnji povrća sve se više primje-njuje i prekrivanje usjeva netkanim sintetičkim materijalima koji se kod nas mogu nabaviti pod trgovačkim nazi-vima Agryl, Lutrasil ili Vrteks. Rabe se za zaštitu od niskih temperatura u ra-

noproljetnome ili kasnojesenskome uzgoju najčešće krastavaca, mrkve i salate. To su paučinaste poluprozirne i tanke folije propusne za svjetlo, vodu i zrak vrlo dobroga toplinskog djelova-nja. Temperatura ispod njih je za 1 – 2 °C viša, što je često dovoljno da spriječi oštećenja od niskih temperatura. Vrlo je male težine, pa ne oštećuje prekrive-ne biljke. Uz njezinu primjenu moguće je obaviti sjetvu desetak dana ranije od optimalnoga roka za određeno proi-zvodno područje, a početak donošenja plodova kod nekih povrćarskih kultura može biti i dva tjedna ranije.

Zbog povoljne mikroklime koja se stvara ispod takve folije biljke intenziv-no rastu i često izbjegnu najpovoljni-je uvjete za infekciju bolestima. Budu-ći da se i rosa zadržava na foliji, a ne na lišću, širenje bolesti sporije je, pa je ta-kav usjev lakše štititi od bolesti. Folija je fizička zapreka pticama koje mogu pro-uzročiti znatne štete tijekom nicanja i u fazi mladih biljaka te obrana od napa-da štetnika koji, uz izravne štete, često prenose i viroze. Folija također ubla-žava udarce kišnih kapi na tlo, čime se sprječava stvaranje pokorice, što opet pospješuje nicanje.

Folija ne smije biti prenapeta kako ne bi sprječavala rast biljaka. Uz pažljivo rukovanje može se rabiti tri sezone.



Pitanja za ponavljanje: 1. Koje su prednosti uzgoja biljaka u zaštićenome prostoru?2. Koje uvjete mora ispuniti lokacija koju smo odabrali za podizanje zaštićeno-

ga prostora?3. Koje su konstruktivne karakteristike niskih tunela i za koje su vrste povrća

pogodni?4. Koje su konstruktivne karakteristike visokih tunela i za koje su vrste povrća

pogodni?5. Navedite konstruktivne karakteristike plastenika.6. Koja su svojstva PE i PVC folija?7. Koja su svojstva EVA i PC folija?8. Navedite osnovnu opremu plastenika.9. Opišite uzgoj biljaka u tlu koje prekriva plastenik.10. Kakav je uzgoj biljaka bez tla?11. Koje su karakteristike hidroponskoga uzgoja biljaka?12. Što su specifičnosti uzgoja biljaka u aeroponima?13. Navedite konstruktivne karakteristike staklenika.14. Što je malčiranje i koje su mu prednosti?15. Koji se prirodni materijali rabe kao malč?16. Koji se umjetni materijali rabe kao malč?17. Koja su svojstva crnih neprozirnih folija?18. Koja su svojstva bijelih neprozirnih folija?19. Navedite prednosti uporabe IRT folija.20. Koje su prednosti prekrivanja usjeva i kakvim se materijalima koristimo?

Samostalni rad: 1. Na stranicama Državnoga zavoda za statistiku (www.dzs.hr) potražite po-

datke o proizvodnji rajčice, paprike, krastavaca i salate za tržište u svježem stanju u zaštićenim prostorima za svoju županiju.

2. U svoje bilježnice skicirajte različite konstrukcije plastenika i uz svaku nave-dite širinu, visinu, radnu visinu i razmak lukova.

3. Posjetite proizvođače povrća koji rabe različite sustave proizvodnje u svojim zaštićenim prostorima: a) uzgoj u tlu, b) uzgoj bez tla – hidroponski uzgoj. Upoznajte se s karakteristikama sustava uzgoja i tehnologijom proizvodnje.

4. Posjetite najbližega proizvođača povrća koji proizvodi na foliji za malčira-nje. Koliko su procesi pripreme tla, postavljanja folije i sadnje mehanizirani?

5. Na stranici www.youtube.com potražite snimke rada različitih strojeva za pripremu tla za sadnju na folijama za malčiranje.



Sažetak

Zaštićeni prostor zajednički je naziv za veći broj objekata različitih po obliku i veličini namijenjenih proizvodnji povrća, cvijeća, jagoda i aromatičnoga bilja u vri-jeme kada se oni ne mogu uzgajati na otvorenome. Tijekom toplijega dijela godi-ne u tim prostorima uzgaja se povrće većih zahtjeva prema toplini kao što su raj-čica, paprika ili krastavac, dok se u hladnijem dijelu godine uzgajaju povrćarske kulture manjih zahtjeva prema toplini kao što su salata ili luk. Ako u zaštićenome prostoru postoji mogućnost zagrijavanja, tada se i kulture zahtjevnije prema topli-ni mogu uzgajati i tijekom hladnijega dijela godine. Zaštićeni prostori sve više slu-že i za proizvodnju presadnica.

Pri izboru lokacije za podizanje tih objekata valja paziti na pristupačnost vode, konfiguraciju terena, nagib i položaj, udaljenost od onečišćivača, razinu podze-mne vode i zaštitu od vjetra.

U proizvodnji povrća primjenjuju se različiti oblici zaštićenih prostora kao što su niski i visoki tuneli, plastenici i staklenici.

Niski tuneli najčešće su visine 50 cm i širine oko 100 cm. Konstrukcija se sasto-ji od metalnih, plastičnih ili drvenih lukova, koji se postavljaju na razmake oko 1 m preko fino pripremljenih gredica. Preko lukova napinje se folija koja se sa sjeverne strane učvrsti ukopavanjem u tlo, a s južne se pričvrsti metalnim cijevima, opeka-ma ili na neki drugi način koji će poslije omogućiti otvaranje radi prozračivanja.

Visoki tuneli imaju konstrukciju od metalnih ili plastičnih lukova visokih oko 2 m. Širina im je najčešće 4 – 6 m. Metalni se lukovi postavljaju na razmak od 1,5 m, a plas-tični na razmak od 1 m. Preko okvira se postavlja folija koja se učvršćuje s bočnih strana.

Plastenici su najčešće visoki 4,5 – 5,5 m i široki 6 – 12 m. Sastoje se od metal-ne konstrukcije koju čine pocinčane cijevi, fiksnih betonskih ili mobilnih metalnih temelja i pokrova od folije. Plastenici se pokrivaju folijama. Vijek je trajanja najjef-tinijih folija 2 – 3 godine, a najkvalitetnijih (i najskupljih) i do 15 godina. Znatna ušteda energije postiže se postavljanjem tzv. dvostrukih folija sa zračnim slojem koji omogućuje smanjenje toplinskih gubitaka i do 35 % u odnosu na jednostruke folije. Materijal za pokrivanje mora imati visoku transparentnost, mora propušta-ti najmanje 80 % vidljivoga dijela spektra, 20 % ultraljubičastoga i najviše 10 % in-fracrvenoga dijela spektra. Materijal mora biti hidrofilan, otporan na kiseline, baze, ulja, niske temperature, mikroorganizme, mora biti UV stabilan, ne smije gorjeti, propuštati vodu te mijenjati dimenzije pri promjeni temperature. Postoji nekoliko različitih načina uzgoja povrća u plastenicima. To su uzgoj u tlu, uzgoj u supstratu i uzgoj bez tla (hidropon, aeropon i uzgoj u hranjivome filmu). Staklenici su zašti-ćeni prostori za čiji se pokrov rabi staklo debljine 4 mm. Širina je staklenika naj-češće 6, 8 ili 12 m, a visina do krovne rešetke 2,80 – 7,50 m. Manji staklenici grade se pojedinačno, a veći se grade kao niz bočno spojenih objekata.

Prekrivanje zemljišta nazivamo i malčiranje. Malčiranje sprječava isparavanje vode iz tla, čuva fizikalna i kemijska svojstva tla, sprječava razvoj korova, osigurava



ravnomjerniju dnevno-noćnu temperaturu tla, održava koncentraciju CO2 u zra-ku neposredno oko biljke, poboljšava mikrobiološku aktivnost tla, smanjuje opa-snost od razvoja biljnih bolesti, sprječava stvaranje pokorice i eroziju tla, ubrzava nicanje i razvoj biljaka, što omogućuje raniju berbu. Malčevi mogu biti prirodni (drvo, treset, organska gnojiva i ostatci od biljaka kao što su sijeno, slama, kom-post) i umjetni (papir, plastične folije, papirnato-plastične kombinacije, aluminij-ske folije i dr.). Među različitim vrstama plastičnih folija najčešće se nude nepro-zirne polietilenske folije crne boje, bijele neprozirne folije, prozirne folije, IRT folije i aluminijske folije.

Osim prekrivanja tla, u suvremenoj proizvodnji povrća sve se više primjenjuje i prekrivanje usjeva netkanim sintetičkim materijalima koji se kod nas mogu na-baviti pod trgovačkim nazivima Agryl, Lutrasil ili Vrteks. Rabe se za zaštitu od ni-skih temperatura. To su paučinaste poluprozirne i tanke folije propusne za svjetlo, vodu i zrak vrlo dobroga toplinskog djelovanja.

18. Berba i čuvanje povrća nakon berbe

Uvodna priprava:1. Po čemu zaključujete da je jedna lu-

benica zrela, a druga nije?2. Kakvog je okusa, boje i mirisa rajčica

za koju biste rekli da još nije zrela?3. U kojim prostorima i u kakvim uvje-

tima vaša obitelj čuva povrće?4. Koje povrće najduže čuvate i na koji

način?5. Što se događa s povrćem kada ga ne

potrošite na vrijeme?

Najvažniji je uvjet za uspješnu proda-ju povrća njegova kvaliteta, tj. vanjski izgled i unutarnja svojstva. Povrće mora biti tehnološki zrelo, svježe, čisto i suho, bez trulih dijelova, ostataka sredstava za zaštitu bilja u količinama štetnim za zdravlje, bez stranoga mirisa i okusa, bez ikakvih oštećenja i drugih nedostataka.

18.1. Berba povrća Berba povrća uvelike utječe na kvali-

tetu povrća, ali i na proces čuvanja povr-ća nakon berbe. Vrijeme berbe ovisi o vrsti i sorti povrća, ali i o udaljenosti od tržišta. Tako razlikujemo tehnološku, fiziološku i transportnu zrelost. Teh-nološka zrelost znači da je jestivi dio najpogodniji za uporabu. Fiziološka zrelost znači da je na biljci zrelo njezino sjeme. Kod nekih kultura, npr. rajčice, di-nje, lubenice i dr., tehnološka zrelost po-činje istodobno kada i fiziološka.

Kod korjenastoga povrća razdoblje tehnološke zrelosti traje dugo, dok druge, npr. šparoga, kukuruz šećerac i grašak, vrlo brzo prolaze kroz raz-doblje kada su najpogodniji za jelo te se moraju pravodobno i bez odgađa-nja brati. Kod nekih vrsta kao što su krastavac kornišon i mahune kvaliteta



je bolja ako se beru još nedovoljno ra-zvijeni plodovi, ali je tada prinos znat-no niži.

Ubrani plodovi na visokim tempera-turama vrlo brzo gube kvalitetu, po-sebno se smanjuje sadržaj vitamina, pa bi ih valjalo brati ujutro ili predvečer te nastojati ubrane plodove zaštititi od topline.

Pri transportnoj zrelosti plodovi se beru kada dostignu punu veličinu, ali pritom procesi zrenja nisu posve završe-ni. Ti plodovi imaju sposobnost naknad-noga dozrijevanja tijekom transporta (npr. rajčica) na udaljena područja.

Povrće u tehnološkoj, odnosno fizi-ološkoj zrelosti obično beremo svaki dan jer su namijenjeni za potrošnju na bližim tržištima.

Pokazatelji zrelosti ploda koji se ocjenjuju pri branju jesu razdoblje, veli-čina ploda, čvrstoća, boja, oblik, karak-teristična površina, ali i rezultati kemij-skih ispitivanja kao što su sadržaj šećera, odnos između kiselina i šećera i dr.

Dva su načina berbe: ručno i strojno. Neke se vrste povrća, zbog svoje gra-đe i osjetljivosti, moraju brati isključi-vo ručno (rajčica, paprika, dinja). Druge se, zbog čvrstoće i otpornosti kutiku-le ili zaštitne mahune, beru posebnim strojevima (grašak, luk, krumpir, mrkva i dr.). Postoje i vrste koje se beru na oba načina, npr. rajčica za preradu bere se strojno, a za potrošnju u svježem stanju berba je ručna.

Berače bi trebalo educirati kako bi mogli pravilno i brati i odlagati plodo-ve jer se pri berbi plodovi često bacaju ili gnječe. Berba može trajati od nekoli-ko sati (grašak) po do nekoliko mjeseci (hidroponski uzgoj rajčice, paprike i dr.)

18.2. Čuvanje povrća i gubitci

Gubitak je svaka promjena na vanjsko-me izgledu, u prehrambenoj vrijedno-sti, zdravstvenoj ispravnosti ili ukupnoj kvaliteti plodova, zbog čega oni posta-ju neprikladni za uporabu. Prema nekim procjenama propadne 1/3 svjetske proi-zvodnje poljoprivrednih proizvoda.

Gubitci mogu nastati izravno na po-lju, tijekom skladištenja, zbog lošega pakiranja, zbog neprikladnoga tran-sporta ili loše opreme i sl.

Čimbenike koji utječu na vijek ču-vanja i kvalitetu dijelimo na biološ-ke (unutarnje) i vanjske. Unutarnji su specifična anatomska građa poje-dine vrste povrća i temperatura proi-zvoda, a vanjski su temperatura i rela-tivna vlaga zraka, svjetlost, prisutnost etilena i dr. Krumpir i luk imaju sposob-nost dugoga čuvanja vode, a zahvalju-jući tomu mogu se i duže skladištiti u odnosu na povrće koje ima veliku lisnu masu. U istim uvjetima listovi špinata gube vodu 200 puta brže od gomolja krumpira. Gubitkom vode smanjuje se masa proizvoda, a time i njegova tržiš-na vrijednost. Gubitak vode možemo spriječiti, primjerice uklanjanjem lišća s korijena mrkve. S druge strane, odvaja-njem drške ploda od ploda rajčice ubr-zavamo gubitak vode.

Temperatura zraka vrlo je važan čimbenik vanjske sredine koji utječe na intenzitet promjena kod povrća. Na ni-ske temperature skladištenja (1 – 3 °C) najosjetljiviji su šparoga, krastavac, pa-tlidžan, salata, paprika i rajčica. Srednje su osjetljivi brokula, mrkva, cvjetača, celer, peršin, špinat, luk i dr. Najmanje su osjetljivi cikla, kupus, kelj, kelj pup-



čar, korabica i dr. Visoke temperature izazivaju ožegline, ulegnuća (lezije), za-ustavljaju sintezu pigmenata, poveća-vaju transpiraciju i sl.

Osim temperature, za uspješno i dugo čuvanje mnogih vrsta povrća po-

trebna je visoka relativna vlaga zraka (80 – 90 %). Relativna vlaga zraka u skla-dištima se regulira dodavanjem vlage u obliku vode ili magle, prozračivanjem, temperaturom i sl. Visoku vlažnost tre-ba pratiti niža temperatura i obratno.

I. skupina 90 – 98 %

0 – 2 °C

II. skupina 85 – 95 % 7 – 10 °C

III. skupina 85 – 95 % 13 – 18 °C

salata, endivija krastavac dinja

mladi luk, celer patlidžan luk

kineski kupus, peršin paprika češnjak

brokula, mrkva grah krumpir

korabica, grašak rajčica

kelj, špinat kornišoni

kelj pupčar, kupus

Tablica 28. Podjela povrćarskih kultura prema potrebi za relativnom vlagom zraka (izvor: Parađiković, 2009.)

Svjetlost pretežno štetno djeluje na povrće, npr. gomolji krumpira poprime zelenu boju, u lisnatome povrću sma-njuje se koncentracija klorofila i pove-ćava žutilo lišća, nastaju zeleni rubovi na korijenu mrkve i sl.

Za čuvanje povrća bitna je i kvalite-ta zraka. Smanjenjem O2 na 1 – 5 % i povećavanjem CO2 na 10 – 20 % može se usporiti disanje i zrenje, smanjuje se proizvodnja etilena, a time se zadržava boja i čuvaju vitamini, tj. kvaliteta plo-da. Mijenjanje atmosfere u skladištu pridonosi zaustavljanju razvoja bolesti.

Tijekom čuvanja svježega povrća kvaliteta se gubi zbog nastavljanja niza procesa:• disanje je proces u kojem se ti-

jekom skladištenja organska tvar

(bjelančevine, ugljikohidrati, masti) razgrađuje na jednostavnije sastav-nice uz oslobađanje energije. Dola-zi i do trošenja O2 i oslobađanja CO2. Tim se procesom gube rezervne hranjive tvari i ubrzava se proces starenja, što dovodi do smanjenja kvalitete. Smanjivanjem sadržaja O2 u skladištima disanje se reduci-ra i održava se svježina povrća. In-tenzitet disanja može se smanjiti i ako se iz skladišta uklone oštećeni i deformirani plodovi, ako se primi-jeni površinsko oblaganje voskom ili pokrivanje folijom, tretira inhibi-torima klijanja i sl.

• proizvodnja etilena nije karak-teristična za sve vrste povrća. Ra-zlikujemo povrće koje dozrijeva i



proizvodi etilen i povrće koje ne dozrijeva i ne proizvodi etilen. Eti-len je hormon biljnoga rasta koji tijekom života biljke regulira rast i razvoj, a tijekom čuvanja utječe na naknadno dozrijevanje plodo-va. Njegova količina raste sa zrelo-šću plodova, s mehaničkim ozlje-dama, kvarenjem, pojavom bolesti, visokim ili niskim temperaturama i dr. Količina proizvedenoga etile-na može se smanjiti smanjivanjem količine O2 ispod 8 %, tretiranjem inhibitorima ili kobalt kloridom, a potpuno zaustavljanje proizvod-nje etilena postiže se čuvanjem u vakuumu, povećavanjem sadržaja CO2 do 2 % i sl.

• sve povrće nakon berbe gubi vodu isparavanjem te se tako smanjuje kvaliteta povrća i ubrzava propa-danje plodova. Većina povrća ima visok sadržaj vode (80 – 97 %), pa i najmanji gubitak izaziva promje-ne koje smanjuju kvalitetu. Povr-će vodu gubi kroz prirodne otvore (puči, lenticele) ili oštećena mje-sta na površini. Intenzitet gubita-ka ovisi o strukturi i građi tkiva, ve-ličini ozljeda, relativnoj vlazi zraka, temperaturi, brzini strujanja zraka i sl. Gubitak vode sprječava se osigu-ravanjem optimalnih uvjeta skladi-štenja i kvalitetnim načinom paki-ranja gotovih proizvoda.

• zbog bolesti gubi se kvaliteta jer bolesti ubrzavaju proces zrenja plo-dova, smanjuju težinu, mijenjaju vanjski izgled, teksturu, okus, miris

ploda i sl. Najveće probleme pro-uzročuju gljivice i bakterije koje smanjuju hranjivu vrijednost i orga-noleptička svojstva povrća. Bolesti izazvane tim uzročnicima možemo suzbiti primjenom kemijskih pre-parata (fungicidi) ili primjenom pri-rodnih tvari koje imaju fungicidna svojstva kao što su propolis, esen-cijalna ulja, aromatske tvari i sl.

18.3. Pranje povrćaPranjem povrća uklanjaju se nečisto-

će, ostatci kemijskih sredstava za zašti-tu bilja te se proizvod osvježava. Opra-no povrće treba držati na prohladnome mjestu kako bi se spriječila pojava tru-leži. Korjenasto povrće dobro podnosi pranje, dok je rajčicu, papriku i krasta-vac bolje brisati negoli prati.

Za pranje povrća smije se rabiti samo voda za piće.

18.4. Klasiranje, pakiranje i transport povrća

Ubrano povrće klasira se tako da u jednome pakiranju svi plodovi budu ujednačeni po veličini, obliku, boji i zre-losti. Uglavnom se formiraju dvije kla-se, klasa I i klasa II, a katkad i treća, ek-stra klasa.

Klasirano povrće pakira se u priklad-nu ambalažu koja treba povrće štiti-ti od mehaničkih ozljeda tijekom tran-sporta, ali i sačuvati svježinu plodova.

Pri transportu je važno ambalažu s povrćem dobro složiti i učvrstiti.



Pitanja za ponavljanje: 1. Koje kriterije mora ispuniti povrće da bi ga se moglo smatrati kvalitetnim za

prodaju?2. Definirajte tehnološku, fiziološku i transportnu zrelost!3. Zašto ubrano povrće treba odmah zaštititi od topline?4. Nabrojite pokazatelje zrelosti plodova koji se ocjenjuju pri berbi.5. Koji čimbenici utječu na duljinu i kvalitetu čuvanja povrća?6. Koji su razlozi smanjivanja kvalitete povrća tijekom čuvanja?

Samostalni rad: 1. Na stranici Narodnih novina (https://narodne-novine.nn.hr) potražite Pravil-

nik o kakvoći povrća (Narodne novine, 114/08). Podijelite se u parove. Svaki par treba predočiti odredbe o kakvoći za jednu vrstu povrća, odnosno pre-zentacija treba sadržavati:• definiciju proizvoda• odredbe o kakvoći• odredbe o veličini• odredbe o dopuštenim odstupanjima• odredbe o prezentiranju• odredbe o označavanju.

2. U Narodnim novinama, br. 47/12 potražite Pravilnik o tržišnim standardima za voće i povrće. Upoznajte tržišni standard za papriku i rajčicu.

3. Pri odlasku na tržnicu ili u trgovački centar fotografirajte različite vrste am-balaže u koju se pakira povrće i izradite prezentaciju. Što je sve vidljivo iz de-klaracije na ambalaži povrća?

4. Porazgovarajte o kriterijima prema kojima svatko od vas odabire plodove povrća.

5. Na stranici www.youtube.com potražite snimke rada strojeva za berbu i va-đenje različitih vrsta povrća.



Sažetak

Povrće mora biti tehnološki zrelo, svježe, čisto i suho, bez trulih dijelova, ostata-ka sredstava za zaštitu bilja u količinama štetnim za zdravlje, bez stranoga mirisa i okusa, bez ikakvih oštećenja i drugih nedostataka.

Tehnološka zrelost znači da je jestivi dio najpogodniji za upotrebu. Fiziološka zrelost znači da je na biljci zrelo njezino sjeme. Pri transportnoj zrelosti plodovi se beru kada dostignu punu veličinu, ali pritom sami procesi zrenja nisu posve završeni. Ti plodovi imaju sposobnost naknadnoga dozrijevanja tijekom transporta.

Pokazatelji zrelosti ploda pri branju jesu razdoblje, veličina ploda, čvrstoća, boja, oblik, karakteristična površina, ali i rezultati kemijskih ispitivanja kao što su sadržaj šećera, odnos između kiselina i šećera i dr.

Čimbenike koji utječu na duljinu i kvalitetu čuvanja dijelimo na biološke (unu-tarnje) i vanjske. Unutarnji su specifična anatomska građa pojedine vrste povrća i temperatura proizvoda, a vanjski su temperatura i relativna vlaga zraka, svjetlost, prisutnost etilena i dr. Temperatura zraka vrlo je važan čimbenik vanjske sredi-ne koji utječe na intenzitet promjena kod povrća. Na niske temperature skladište-nja (1 – 3 °C) najosjetljiviji su šparoga, krastavac, patlidžan, salata, paprika i rajčica. Srednje su osjetljivi brokula, mrkva, cvjetača, celer, peršin, špinat, luk i dr. Najmanje su osjetljivi cikla, kupus, kelj, kelj pupčar, korabica i dr. Za uspješno i dugo čuvanje mnogih vrsta povrća potrebna je visoka relativna vlaga zraka (80 – 90 %). Svje-tlost pretežno štetno djeluje na povrće. Za čuvanje povrća bitna je i kvaliteta zra-ka. Smanjenjem O2 na 1 – 5 % i povećavanjem CO2 na 10 – 20 % može se usporiti disanje i zrenje, smanjuje se proizvodnja etilena, a time se zadržava boja i čuvaju vitamini, tj. kvaliteta ploda.

Tijekom čuvanja svježega povrća kvaliteta se gubi zbog nastavljanja disanja, proizvodnje etilena, isparavanja vode i pojave bolesti.

Pranjem povrća uklanjaju se nečistoće, ostatci kemijskih sredstava za zaštitu bi-lja, a proizvod se osvježava. Oprano povrće treba držati na prohladnome mjestu kako bi se spriječila pojava truleži. Korjenasto povrće dobro podnosi pranje, dok je rajčicu, papriku i krastavac bolje brisati negoli prati. Za pranje povrća smije se ra-biti samo voda za piće.

Ubrano se povrće klasira tako da u jednome pakiranju svi plodovi budu ujed-načeni po veličini, obliku, boji i zrelosti. Formiraju se dvije klase, klasa I i klasa II, a katkad i treća, ekstra klasa.

Klasirano se povrće pakira u prikladnu ambalažu koja mora povrće štititi od me-haničkih ozljeda tijekom transporta, ali i sačuvati svježinu plodova.



INDEKS POJMOVAAacidifikacija tla 63aeropon 121agroekološki čimbenici 15akaricidi 109, 113alkalni ekvivalent 63, 64alkalizacija 103, 104Alliaceae 12amidni dušik 69amonijačni ion 48, 75amonijev sulfat 52, 64, 70AN 64, 69, 76antagonizam iona 50, 55antocijan 48Apiaceae 13askorbinska kiselina 7, 11Asparagaceae 12Asteraceae 13

Bbeneficijalni elementi 47bioaktivatori 59biogeni elementi 15, 47, 77, 80biohumus 59biostimulatori 78, 79, 81Brassicaceae 13

CChenopodiaceae 13cijep 29, 30, 32Compositae 13Convolvulaceae 13Cruciferae 13Cucurbitaceae 13

INDEKS POJMOVA


DDycotiledoneae 12dekaptiranje 30, 31, 32dekompozeri 78, 80drenaža 119

EEC vrijednost 81, 85, 88edafski čimbenici 15ektomikoriza 79ekvivalent vapna 63elektrokonduktivnost 26, 81endomikoriza 79esencijalni elementi 47, 75eterična ulja 8, 11etilen 129, 130, 132EVA-etilenvinilacetatna folija 117

evaporacija 20, 101, 123

FFabaceae 13fertigacija 39, 67, 68, 69, 102, 118fiksacija 52, 69, 77, 78, 80fitocidi 109, 113fitocidne tvari 8, 11fiziološka zrelost 127, 132folijarna gnojidba 39, 65, 67, 69fotosintetska aktivna ra-dijacija (FAR) 18, 19, 28

fotosinteza 17, 27, 48, 79fumigacija 41, 109fungicidi 41, 110, 113, 130

Gglikozidi 8

INDEKS POJMOVA


Hhemoglobin 8herbicidi 108, 109, 110, 123hidropon 120, 122higromul 86humizacija 77, 85humus 24, 29, 33, 52, 69, 77, 78, 83

Iinsekticidi 41, 109, 113IRT-folije 123, 127

Kkalcijev nitrat 64, 69kalcizacija 25, 33, 52, 63, 68, 85, 86, 119kalibrirano sjeme 33kaljenje 16, 34, 39, 40, 43KAN 64, 69, 70, 71, 76karencija 42, 110, 113kloroza 48, 55, kompost 57, 59, 61, 83, 85, 122kondicioneri 85, 88kontejneri 35, 36, 37, 38korvifuge 109, 113kristaloni 66, 67, 76kultivar 6, 18, 33

LLeguminosae 13limacidi 109, 113lumbripost 59, 86

Mmakroelementi 47malč 27, 86, 119, 122, 127malčiranje 122, 126

INDEKS POJMOVA


mikoriza 78, 79, 81mikroelementi 47, 49, 60, 82, 83mineralizacija 68, 73mineralne soli 7, 11Monocotyledoneae 12

Nnekrotične pjege 55, 56nematocidi 109, 113nitrati 48, 69, 73, 74, 76nitratni ion 48, 69, 75nitrifikacija 73nitrit 73norveška salitra 64, 76

PPC-polikarbonat 117PE-polietilenska folija 117, 123, 127perlit 36, 83, 84, 86, 119, 127pesticidi 109, 120perzistentni herbicidi 33pH vrijednost 21, 24, 25, 29, 33, 49, 51, 52, 69, 81, 82, 85, 86, 88, 119pikiranje 30, 32, 34, 36, 97pilirano sjeme 36, 90pinciranje 30, 32plodored 44, 45, 46, 108, 113Poaceae 12polinacija 48polistiren 36polistirol 36Polygonaceae 13

presadnice 29, 30, 32, 33, 35, 36, 37, 38, 40, 4394, 95, 99, 102, 106, 108, 115, 117

proteini 7, 79

PVC-polivini lk lor idna folija 117

INDEKS POJMOVA


Rreznice, 29, 30, 84, 86rodenticidi, 109, 113

Ssideracija 60sinergizam iona 50sirova celuloza 7Solonaceae 12sterilizacija tla 109, 113superfosfat 65, 69, 76supstrat 27, 35, 36, 37, 38, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 119, 120, 121

Ttehnološka zrioba 92, 93, 127, 132termofilne biljke 15termogeni 117, 122toksični elementi 48tolerancija 110, 113Tomasov fosfat 65, 69, 76transparentnost 116, 117, 126transpiracija 20, 21, 99, 103, 106transportna zrelost 127, 132treset 35, 42, 68, 77, 78, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 87, 119, 122, 127turgor 33, 38, 48

UUAN 65,69, 76 Umbelliferae 13urea 64, 65, 66, 69, 76UVS 89, 98

INDEKS POJMOVA


VValerianaceae 13vapnenasto amonijev nitrat 64, 76vermikompost 59vermikulit 36, 37, 86vitamini 7, 8, 9, 10, 11, 18, 20, 79, 128, 129

Zzaperak 30, 32zeolit 86zoocidi 109, 113

INDEKS POJMOVA

139Jasenka Nikolić

IZVORI SLIKA

1. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c2/Tomato_seedlin-gs_%28464355129%29.jpg

2. snimilaDanijelaTomšić

3. snimilaKristinaVratarić


5. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e9/TomateJungpflanzepi-kiertErdpresstopf.jpg

6. https://pxhere.com/en/photo/981141


8. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/84/Plugs_ready_for_tran-splant_%287027255351%29.jpg

9. snimioKristijanČaić

10. http://www.maldonadonoticias.com/beta/images/images-7.jpg

11. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/17/PivotIrrigationOnCotton.jpg

12. http://www.solarenviro.in/wp-content/uploads/2014/11/Impact_Sprinkler_Me-chanism_2-e1415700837663.jpg

13. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/ac/Button_dripper.JPG

14. https://i.ytimg.com/vi/FZnzwWbzQy4/maxresdefault.jpg




18. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/ef/Tomato_P5260299b.jpg

19. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c3/Rockwool_cubes-in-lay_PNr%C2%B00091.jpg

20. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/82/Hydroponic_g12.jpg

21. https://www.greenandgrowing.org/wp-content/uploads/2017/12/Aeroponic.jpeg

22. http://img-aws.ehowcdn.com/350x235p/photos.demandstudios.com/getty/article/99/71/505395553_XS.jpg

23. https://i.ytimg.com/vi/cjlaw1GHOOg/maxresdefault.jpg

24. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4b/Polythene_Field_-_geograph.org.uk_-_367720.jpg

25. https://img.milanuncios.com/fg/2087/33/208733308_3.jpg

IZVORI SLIKA


PRILOZI

RJEŠENJA ZADATAKA IZ POGLAVLJA IZRAČUNAVANJE ZA SJETVU I SADNJU

Rješenje zadatka 1.: 8.33 cm

Rješenje zadatka 2.: 333 333. 33 češanja/ha 33.22 češanja/m2

83 325 češanja

Rješenje zadatka 3.: 18 ha 32.28 katastarskih jutara

Rješenje zadatka 4.: 53 333.33 presadnice 7 654.15 presadnica

Rješenje zadatka 5.: 9 000 m2

Rješenje zadatka 6.: 15 037 593 gomolja

Rješenje zadatka 7.: 59 523.8 gomolja/ha

Rješenje zadatka 8.: 124 716.55 zrna

Rješenje zadatka 9.: 50 000 biljaka/ha

Rješenje zadatka 10.: 3.453 ha, 0.07 ha, 8.6325 ha, 0.40285ha

Rješenje zadatka 11.: 0.139 kat. j., 31.32 kat. j., 6.09 kat. j.

Rješenje zadatka 12.: 0.4 m2

Rješenje zadatka 13.: 45 924.9 presadnica

PRILOG

LITERATURABenyovsky Šoštarić, K., (2010): Zeleni kvadrat – zdravlje iz organskog vrta, Profil, Zagreb

Butorac, A., (1999): Opća agronomija, Školska knjiga, Zagreb

Đurovka, M., Lazić, B., Bajkin, A., Potkonjak, A., Marković V., Ilin Ž., Todorović, V. (2006): Proizvodnja povrća i cveća u zaštićenom prostoru, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, Poljo-privredni fakultet, Banja Luka

Guberac, V., (2000): Sjemenarstvo ratarskih kultura, vježbe, Poljoprivredni fakultet, Osijek

Lešić, R. i suradnici. (2002): Povrćarstvo, Zrinski, Čakovec

Lončarić, Z., Parađiković, N., Popović, B., Lončarić, R., Kanisek, J., (2015): Gnojidba povrća, organska gnojiva i kompostiranje, Poljoprivredni fakultet, Osijek

Maceljski M., Kišpatić J. i suradnici (1987): Zaštita povrća, Nakladni zavod Znanje, Zagreb

Matotan, Z., (2004): Suvremena proizvodnja povrća, Nakladni zavod Globus, Zagreb

Mihalić, V. i Bašić, F. (1997): Temelji bilinogojstva, Školska knjiga, Zagreb

Parađiković, N. (2002): Osnove proizvodnje povrća, Katava d.o.o., Osijek

Parađiković, N. (2009): Opće i specijalno povrćarstvo, Poljoprivredni fakultet, Osijek

Pavlek, P. (1985): Opće povrćarstvo, Liber, Zagreb

Popović, M. (1989): Povrtarstvo, Nolit, Beograd

Skender, A. i suradnici (1998): Sjemenje i plodovi poljoprivrednih kultura i korova na području Hrvatske, Poljoprivredni fakultet, Osijek

Vukadinović, V., Vukadinović V. (2011): Ishrana bilja, Poljoprivredni fakultet, Osijek

Znaor, D. (1996): Ekološka poljoprivreda, Nakladni zavod Globus, Zagreb

Gospodarski list, br. 23/24, godina 2017. (str. 62)

www.savjetodavna.hr/savjeti/17/213/navodnjavanje-u-povrcarstvu-na-otvorenom (18.11.2017.)

http://.bilje.hr/POLJOPRIVREDA/AgBase_2/HTM/zasticeniprostori.htm (5. 12. 2017.)

www.povrce.com (19. 2. 2018.)

www.povrce.com/stare_sorte.html (27. 3. 2018.)

LITERATURA

141Jasenka Nikolić

Documents

udžbenik za učenike srednjih poljoprivrednih škola · Ni jedan dio ove knjige ne smije se preslikavati ni ... jela od povrća i dječja hrana zahtijeva-ju visoke standarde zdravstvene