0

FINANCIJSKE INSTITUCIJE I

TRŽIŠTA - LEKO

www.referada.hr

Bok,

Drago nam je što si odabrao/la upravo Referadu za pronalazak materijala koji će ti

pomoći u uĉenju!

Materijali koje si skinuo/la s naše stranice nisu naše autorsko djelo,

već samo saţeti prikazi obvezne literature koji sluţe za ponavljanje

gradiva.

P.S. Pomozite svojim kolegama ocjenjivanjem predmeta prema kategorijama,

ocjenjivanjem skripti i korisnim savjetima u komentarima.

TakoĊer, kako bismo što prije napravili dobru bazu skripti za ponavljanje,

pošaljite nam na mail svaku skriptu koju niste vidjeli na stranici

(skripte@referada.hr).

Ţelimo ti puno sreće s uĉenjem!

www.referada.hr

1. FINANCIJSKI SUSTAV – KARAKTERISTIKE I ZADACI

Financijski sustav je skup trţišta i tehnika koje omogućavaju trgovanje novcem,

a odreĊen je društveno-ekonomskom strukturom svakog gospodarskog sustava.

U financijskom sustavu moţemo razlikovati 3 razliĉita podruĉja:

a) financijske institucije (monetarne i nemonetarne), b) podruĉje ponude i potraţnje (javljaju se sektori koji mogu biti suficitarni i

deficitarni) c) novĉano potraţivanje.

Zadaci financijskog sustava: 1. mobilizairati sva novĉana sredstva koja mogu posluţiti kao zajam i prenijeti ih –

transferirati od štediša onima koji ih trebaju za potrošnju ili za investiranje. 2. raspoloţivi novĉani kapital usmjeriti u one pothvate koji su profitabilni i

ekonomski opravdani.

Uz formiranje dovoljnog kapitala i njegovu uspješnu alokaciju, financijski sustav ima i slijedeće funkcije:

1. štedna funkcija transfer štednje (iz suficitarnih sektora u deficitarne sektore) 2. plateţna funkcija (osigurati dovoljan broj šalterskih mjesta i bankovnih institucija) 3. gospodarsko-politiĉka funkcija mora podrţavati temeljne strateške ciljeve

gospodarske politike 4. alokativna funkcija je najvaţnija jer mora osigurati mehanizme koji će štednju

alocirati u najprofitnije grane i projekte 5. funkcija ĉuvanja kupovne moći domicilne valute 6. kreditna funkcija ( dostupnost financijskih sredstava svakom gospodarskom

subjektu) 7. funkcija sigurnosti i likvidnosti (mogućnost brzog pretvaranja vrijednosnih

papira u novac)

Model financijskog sustava svake zemlje obuhvaća nosioce ponude i potraţnje, financijske instrumente – potraţivanja, financijske institucije i financijske tokove koji integrirani u financijskim trţištima omogućavaju usmjeravanje novĉanih viškova na ona mjesta proizvodnje i prometa gdje su oni potrebni i koja mogu ispuniti vladajuće trţišne uvjete.

Eksterni ĉimbenici koji utjeĉu na financijski sustav su:

1. globalizacija – elektroniĉki novac i virtualno bankarstvo 2. jaĉanje 3 ekonomsko financijska pola (SAD, Japan, EU) 3. nastajanje megabanaka – financijske godzile 4. obujam financijskih transakcija je višestruko veći od obujma svjetske proizvodnje i

trgovine 5. financijski posrednici se ponašaju po modelu “svi nude sve” (financijski

supermarket) 6. stanovništvo traţi nove oblike investiranja (mirovinski i investicijski fondovi,

osiguravajuće kompanije)

Interni ĉimbenici su: 1. intenziviranje procesa privatizacije banaka

www.referada.hr

2. kontrakcija i okrupnjavanje bankarstva 3. znanje i sposobnosti postaju sve vaţniji resursi 4. poduzetniĉko ponašanje i konkurencija meĊu bankama 5. jaĉa primjena zakona o steĉaju i ovrsi 6. moguć period politiĉke nestabilnosti 7. pribliţavanje EU otvorit će meĊunarodne financijske izvore 8. tehnološke inovacije igraju sve vaţniju ulogu 9. jaĉa strah od dominacije stranog kapitala 2. PONUDA I POTRAŢNJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA

U financijskom sustavu javljaju se 4 temeljna sektora:

a) drţava b) poduzeća c) stanovništvo d) inozemstvo.

Svaki od ovih sektora stvara sredstva i troši sredstva. Najvaţniji nositelj ponude financijskih viškova su kućanstva i pojedinci, a

najvaţniji sektori potraţnje su poslovna poduzeća i drţava. Ovakav sektorski

raspored ponude i potraţnje ne znaĉi da u sektoru poduzeća nema suficitarnih

jedinica, a u sektoru stanovništva deficitarnih jedinica već upućuje na osnovne

sektorske odnose glede ponude i potraţnje na financijskim trţištima.

Štednja sektora stanovništva se formira iz plaća, a moţe se investirati u realne ili u financijske investicije. U svim je zemljama štednja ovog sektora veća od ulaganja u investicijsku potrošnju. Poduzeća formiraju svoje prihode prodajom roba i usluga. Njihova bruto štednja koju ĉine zadrţana dobit i amortizacija nije dostatna za financiranje njihovih potreba. Drţava svoju štednju formira iz poreza. Ona je u većini zemalja sve aktivniji sudionik i sve znaĉajniji duţnik na financijskim trţištima. Sektor inozemstvo, definiran odnosom izvoza i uvoza, upućuje na priljev ili odljev stranog kapitala na nacionalno trţište. On moţe varirati.

U formiranju nacionalne štednje osobna štednja obiĉno sudjeluje sa ½, poduzetniĉka sa 1/3 dok preostali dio pripada drţavi.

3. FINANCIJSKA POTRAŢIVANJA I INSTRUMENTI

Financijsko potraţivanje je mogućnost da vlasnik za uloţeni dohodak dobije

uloţeni iznos uvećan za prinos u obliku kamata ili dividendi. Financijska potraţivanja

imaju oblik pisanih ugovora, tj. sve više oblik vrijednosnog papira (blagajniĉki zapis,

obveznica).

Kupnja financijskog potraţivanja za novĉanosuficitarne jedinice obiĉno znaĉi

zamjenu jednog likvidnog oblika imovine (novac) za drugi manje likvidan oblik koji

osigurava veći budući prinos.

Financijska potraţivanja u obliku vrijednosnica trţištu su prilagoĊeni oblik,

odnosno instrument kojim se trguje na financijskim trţištima. Osim klasiĉnih

instrumenata depozita i kredita, dionica i obveznica postoji mnoštvo izvedenih

financijskih instrumenata koji su “skrojeni” prema sklonostima i potrebama sve šireg

kruga investitora. Razlike u dospijeću, utrţivosti (likvidnosti), prinosima, rizicima,

poreznom tretmanu i sl., omogućavaju brojne kombinacije i nude svakom subjektu

mogućnosti financijskih investicija i strukturiranja portfelja financijske imovine.

www.referada.hr

Financijski mehanizmi ili tokovi su promjene stanja financijskih instrumenata, a

mogu biti: posredni i neposredni.

4. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE

Direktno financiranje se odvija bez posrednika. DSU izdaje obećanje plaćanja i

to obećanje plaćanja kupuje SSU. Ta obećanja plaćanja SSU ima u svojoj aktivi ( to

je njemu imovina koja će donijeti prinos). SSU je zamjenio jedan oblik svoje imovine

(novac) za financijsko potraţivanje (npr. dionica, obveznica).

Zadnjih 10 godina uloga direktnog financiranja raste zbog toga što se: a) otklanja problem krojenja duga, te postoji ciljna skupina za koju se emitiraju

vrijednosni papiri, problem krojenja duga se stavlja na niţu razinu b) ovo trţište je veleprodajno trţište i kod direktnog financiranja je onemogućen

pristup individualnim investitorima i duţnicima. Izravno financiranje ima više ograniĉenja. teško je “skrojiti” takva potraţivanja

koja će 5. FINANCIJSKA INTERMEDIJACIJA (INDIREKTNO FINANCIRANJE)

Indirektno financiranje je naĉin prijenosa novĉanih sredstava od krajnjih

pozajmljivaĉa krajnjim uzajmljivaĉima, kada se izmeĊu njih pojavljuje financijski

posrednik ili intermedijar. Intermedijar kupuje direktna financijska potraţivanja jednih

karakteristika i pretvara ih u indirektna potraţivanja drugih karakteristika. Ti

intermedijari su financijske institucije (komercijalne banke, štedionice, štedno-

kreditne zadruge, mirovinski fond, skrbniĉke institucije itd.), a one prikupljaju sredstva

na više naĉina:

a) u obliku depozita b) prodajom osiguranja c) uplatom udjela kod otvorenih i zatvorenih financijskih fondova d) polozima na transakcijske raĉune itd.

glavne prednosti intermedijacije u odnosu na direktno financiranje:

1. mogućnost kreiranja potraţivanja razliĉitih nominacija intermedijacija denominacija

2. financijske institucije disperziraju rizik intermedijacija rizika

3. mogućnost mijenjanja dospijeća potraţivanja intermedijacija dospijeća (polozi jednog dospijeća, a potraţivanja drugog)

4. mijenjanje stupnja likvidnosti intermedijacija likvidnosti (intermedijator je u mogućnosti preprodavati potraţivanje)

5. informacijska intermedijacija

6. “ISTINE” O RAZVIJENIM FINANCIJSKIM SUSTAVIMA

1. razvijeni financijski sustavi osim banaka ukljuĉuju i mnoštvo nebankovnih

institucija ĉine usluge jeftinijima 2. niveliraju i unutarsektorske manjkove (osim meĊusektorske) 3. prema poticajima s trţišta omogućavaju imovinsko-financijsko restrukturiranje

www.referada.hr

4. regulatori su kamatnih stopa i oĉekivanja o budućim dohocima putem cijena dionica i prinosa po financijskoj aktivi

5. zbog utjecaja na nacionalno gospodarstvo to je najreguliraniji dio gospodarskog sustava

7. FINANCIJSKA PIRAMIDA

oĉekivani prinos / rizik junk

bonds

obiĉne dionice

preferencijalne dionice;

neosigurani krediti

neosigurane obveznice; neosigur. štedni ulozi kod banaka

drţavne zaduţnice; osigurane obveznice;

hipotekarne obveznice

gotovina; osigurani štedni ulozi; transakcijski raĉuni

Financijska piramida prikazuje strukturu financijske imovine neke osobe prema

kriterijima sigurnosti i profitabilnosti. Portfelj imovine ureĊuje se tako da su pri

osnovici piramide najsigurniji instrumenti manjeg prihoda kako bi se osigurala široka i

stabilna osnova piramide (imovine). Prema vrhu piramide sve manji iznosi ulaţu se u

sve riziĉnije oblike imovine i sve većeg mogućeg prihoda. Na samom vrhu piramide

ulaganja mali su iznosi uloţenik u instrumente visokog rizika.

Ovaj standardni izgled piramide svaki investitor korigira ovisno o nizu ĉimbenika i

motiva, a od velikog su znaĉaja dob, spol, karakterne crte, raspoloţiva sredstva,

stanje na trţištu, preferencije likvidnosti i sl. Pri odreĊivanju portfelja struĉnu pomoć

investitorima pruţaju profesionalni analitiĉari financijskog trţišta i savjetnici,

brokerske kuće i posebni bankovni odjeli.

8. SUVREMENE POJAVE U FINANCIJAMA I UZROCI PROMJENA

Promjene u financijskim sustavima uoĉavaju se: a) na primjenjivanim financijskim instrumentima b) u tehnikama i tehnologiji financiranja c) u pojavi novih financijskih institucija d) u regulaciji Poseban poticaj brzim promjenama daje raĉunalna tehnologija

Opći ĉinitelji promjena u financijskim sustavima bili su: a) porast vjerovanja u snagu trţišta u postizanju ekonomskih i socijalnih ciljeva b) naftna kriza 70-ih godina

www.referada.hr

c) povećana štednja kao rezultat razdoblja stabilnoosti i rasto u nerazvijenim zemljama

d) smanjenje stopa inflacije u 80-im godinam i rast povjerenja u vrijednosnice e) nova financijska trţišta i instrumenti uvedeni zbog prevladavanja nesigurnosti u

razdobljima inflacije i plivajućih teĉajeva f) razvoj tehnologije i dostupnost jeftinih raĉunala

9. DISINTERMEDIJACIJA

Disintermedijacija je pojava preseljenja novĉanih sredstava s indirektnog na direktno i neposredovano trţište, ĉime se zaobilazi posredniĉka uloga financijskih institucija, a krajnji zajmodavci i krajnji zajmoprimci posluju izravno.

Uzroci pojave disintermedijacije su: 1. kod disintermedijarnog trţišta se kamatna stopa neposredno ugovara, te ne

postoje drţavni limiti (administrativni) što rezultira time da depoziti u bankama padaju, a rastu depoziti u money-market fondovima.

2. mnoge korporacije imaju bolji bonitet od banaka i novĉana se potraţivanja prema njima na trţištu prihvaćaju bez rezervi. Prednost disintermedijacije je mogućnost krojenja duga.

Proces disintermedijacije primjetan je i kao preseljavanje novĉanih fondova iz

financijskih posrednika s ograniĉenjima kamatnih stopa u one ĉija djelatnost nije podvrgnuta takvim ograniĉenjima.

10. INTERNACIONALIZACIJA FINANCIJA

Nakon 70-ih godina nastupa razdoblje naglog rasta meĊunarodnog financiranja. Zbog nacionalnih interesa, sporazumijevanja u trokutu SAD, EU, Japan i zbog harmonizacije propisa unutar regionalnih zajednica (npr. EU) liberalizirani su propisi i omogućena sloboda meĊunarodnoga kolanja novca i kapitala. Posebno snaţno internacionalizaciji pridonosi razvoj tehnologije.

Nacionalna trţišta su internacionalizirana, a svjetsko trţište postalo je sloţen spoj nacionalnih i posebnih meĊunarodnih financijskih trţišta: a) eurotrţišta b) offshore trţišta c) trţišta drţavnog duga d) deviznog trţišta.

Dionice i obveznice kotiraju i na više burzi u inozemstvu, kamate i dividende isplaćuju se u više valuta i u više zemalja za istu vrijednosnicu. Nacionalna OTC trţišta uvrštavaju i inozemne vrijednosnice. Instrumentima drţavnog duga trguje se na svim vaţnijim trţištima. Svaki subjekt u skladu s vlastitim motivima premješta se sa trţišta na trţište, a osnovni pokretaĉki ĉinitelj im je razlika u prinosima.

MeĊunarodni sustav financiranja donosi rizike teĉajnih razlika, likvidnosti i promjena kamatnih stopa, ali je već stvorio i zaštitne mehanizme. MeĊunarodno financijsko trţište je veleprodajno trţište. Off-shore kompanije osnivaju svoje podruţnice koje nisu zahvaćene strogim propisima koji za osnivaĉe vrijede u njihovim sjedištima. UvoĊenje jedinstvene europske valute (Eura) još je jedan znaĉajan korak k integraciji i internacionalizaciji financijskih trţišta.

www.referada.hr

11. SEKURITIZACIJA AKTIVE

Sekuritizacija je pozajmljivanje na otvorenom trţištu putem vrijednosnih papira. To je proces kreiranja utrţivih vrijednosnih papira na temelju neutrţive aktive. Takvo se financiranje naziva “financiranje na osnovi aktive”, a takve vrijednosnice su vrijednosnice osigurane aktivom. Sekuritizaciju su razvile financijske organizacije i velike korporacije da bi iz bilance izvukle potraţivanja podloţna promjenama kamatnih stopa, kreditnom riziku i dr. Da bi aktivu uĉinili neriziĉnom, kompletnu aktivu stavljamo na hrpu, sastavljamo “pool”, na temelju njega emitiramo udjelne vrijednosne papire ili obveznice. Ti papiri moraju imati iste iznose visine anuiteta i datume dospijeća kao i potraţivanja u aktivi kompanije. Taj POOL se povjerava trećoj osobi na ĉuvanje koja se brine o naplati potraţivanja, a POOL se briše iz bilance. Za uspješnu primjenu sekuritizacije nuţna je raĉunalna tehnologija, koja omogućava uredne evidencije, sniţava troškove i omogućava “krojenje” raznovrsnih skupova potraţivanja, angaţman drţave (kroz sustav kupovine ili jamĉenja hipotekarnih kredita) i odgovarajuća porezna politika.

12. REGULACIJA, DEREGULACIJA, REGULACIJA U FINANCIJAMA

Bankovni sustav je najregularniji dio svakog gospodarstva zbog toga da bi osigurali suficitarne sektore, radi osiguranja vlasnika banaka i banĉinih dioniĉara. Bez obzira na vlasništvo, banka je javno dobro. Propašću banke najviše gubi zajednica, a propast jedne banke povlaĉi za sobom propast drugih banaka (domino efekt). U cilju ove reguliranosti postoje posebne institucije koje kontroliraju banke, a u RH je to Sektor bonitetne i prudencijalne kontrole banaka.

Deregulacija je uklanjanje brojnih regulatornih odredbi koje su odreĊivale osnivanje i poslovanje banaka, ali i drugih financijskih institucija, tj. liberalizacija propisa o bankarskom poslovanju. Prva ga je donijela SAD 1980. godine, a zove se Zakon o regulaciji, monetarnoj kontroli monetarnih institucija. Deregulacijom se omogućio ulaz bankama na financijsko trţište i brokersko dilerske aktivnosti. Pojava deregulacije naziva se još regulacija u financijama. Ograniĉenje bankama: JAMSTVENI KAPITAL JK

10% = ------------------------------------------------------------------------ 10% = -------- AKTIVA + AKTIVNE IZVANBILANĈNE STAVKE (akreditivi, garancije) A + AIS

13. TEHNOLOŠKA REVOLUCIJA U FINANCIJAMA, UTJECAJ ELEKTRONIKE

Razdoblje nakon 1970. godine smatra se razdobljem tehnološke revolucije u financijama koja još traje. UvoĊenje “elektroniĉkog bankarstva” je smanjilo troškove i ubrzalo bankarske poslove. Tehnologija je bankama omogućila uvoĊenje novih proizvoda i obavljanje onih poslova koje do tada nisu radile. Elektronika je omogućila bankama poslovanje sa milijunima graĊana (retail banking – maloprodajno bankarstvo), prihvaćanje i najmanjih poslova i servisiranje malih štediša.

Elektroniĉko bankarstvo je ukinulo teritorijalna ograniĉenja, te omogućilo internacionalizaciju u financijama. Elektronski prijenos novca (EFT ili EPT) odvija se

www.referada.hr

preko bankomata kao kompjuterizirane zamjene za blagajniĉke poslove (ATM strojevi) ili jednostavnijih varijanti “isporuĉitelja gotovine” (Cash Dispenser), POS teminala i sustava plaćanja raĉuna telefonom. POS terminali (point of sale) instalirani su na prodajnom mjestu i omogućuuju plaćanje karticom.

U meĊunarodnim plaćanjima dominantnu ulogu preuzela je mreţa SWIFT koju je osnovalo udruţenje za meĊunarodne meĊubankovne financijske telekomunikacije 1973. godine, preko koje se najbrţe, najsigurnije i najjeftinije obavljaju meĊunarodna plaćanja. Temeljena je na kompjuterkom sustavu u kojem svaka banka ima svoj kod. U mreţu je ukljuĉeno 4000 banaka. Putem SWIFT naloga se obavljaju sve financijske transakcije jedne banke sa bankama u inozemstvu. Kod je razdijeljen na 3 dijela, tehnološki je onemogućeno da jedan ĉovjek da SWIFT nalog.

Telebanking je obavljanje bankovnih poslova iz kuće ili iz ureda terminalima koji ih povezuju s bankovnim raĉunalima. Na taj naĉin je moguće otplaćivati kredite, plaćati raĉune, prenositi sredstva s raĉuna na raĉun, otvarati depozitne raĉune, pribavljati izvode, informacije i sl. 14. FINANCIJSKE INOVACIJE

Brojne financijske inovacije javljaju se iz 2 razloga: a) to je zadrţavanje postojećeg trţišnog udjela b) povećanje postojećeg trţišnog udjela.

Inovacije se pojavljuju kao novi proizvodi: a) nul-kupon ili zero-kupon obveznice b) junk bonds c) debt-equity i druge zamjene (swap) d) prodaja vrijednosnica uz duboki diskont e) štednotransakcijski raĉuni...

Inovacije se pojavljuju kao novi procesi: a) ATM b) POS terminali c) automatski kliring (ACH) d) drive-in bankarstvo e) SWIFT...

Uzroci inovacija su: a) u promjenjivoj inflaciji i kamatnim stopama, b) regulaciji, c) poreznim propisima, d) napretku tehnologije i znanosti.

Temeljne posljedice su što: a) financijska trţišta postaju konkurentnija i djelotvornija b) marţe financijskog poslovanja su niţe c) fininancijske usluge su jeftinije.

15. SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA ILI ŠTEDNIH ULOGA

Sustav osiguranja depozita polazi od pretpostavke da prosjeĉni štediša nije u stanju procijeniti bonitet banke ili štedionice. Moralni hazard je situacija u kojoj se banĉina uprava poĉinje osjećati presigurnom jer zna da će njene probleme sanirati

www.referada.hr

drţava. Zbog toga se osigurava jedan dio štednih uloga. Štedni ulozi su kunska i devizna novĉana sredstva fiziĉkih osoba, oni ne ukljuĉuju ţiro i tekuće raĉune.

RH je do 1997. godine imala 2 sustava osiguranja depozita: štedni ulog do 30.000 kn pokrivala u 100%- tnom iznosu, a od 30.000-50.000 kn u 75%-tnom iznosu. Nakon toga, svi štedni ulozi su osigurani do iznosa 100.000 kn i te uloge isplaćuje Drţavna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Svaka banka duţna je uplatiti Agenciji jednokratno 0,3% temeljnog kapitala i onda kvartalno 0,6% od iznosa štednih uloga. 16. DRŢAVNI VRIJEDNOSNI PAPIRI I NJIHOVO TRŢIŠTE

Drţavni vrijednosni papiri su vrijednosnice koje izdaje drţava kako bi došla do sredstava potrebnih za financiranje javnih potreba ili za pokriće proraĉunskog deficita. Na financijskom trţištu su instrument ulaganja najmanjeg rizika jer za njih jamĉi drţava, a ĉesto se nude i porezne olakšice. U potraţnji za financijskim sredstvima drţava izdaje vrijed. papire na trţištu kapitala i trţištu novca gdje se natjeĉe s ostalim sudionicima trţišta.

Postoje dvije vrste drţavnih vrijednosnih papira:

a) utrţivi kojima se moţe trgovati na sekundarnom trţištu

b) neutrţivi koji se izdaju neposredno drţavnim agencijama, a otkupiti ih moţe jedino drţava. Drţavni vrijednosni papiri su:

1. GILT EDGED SECURITIES obveznice, vrijednosni papiri sa “zlatnim rubom”, sinonim ulaganja u vrijednosne papire visoke kvalitete, maksimalne sigurnosti, visoka prihoda, osloboĊene poreza na prinos i sl.

2. TREASURY BILL trezorske mjenice, blagajniĉki zapisi u Americi. Dospijeće im je 1 godina, kotiraju na treasury marketu (specijalno trţište za te vrijednosne papire)

3. BOT su drţavne vrijednosnice Italije. To je neriziĉni plasman niskog prinosa, likvidne su i njima se trguje na svjetskom trţištu

4. TREASURIES su zaduţnice drţave. To su neriziĉni plasmani niskih prinosa; indikator su kretanja na trţištu; izdaju ih ministarstva financija ili drţavne agencije; kotiraju na Treasury marketu u SAD-u; njihov najveći izdavatelj je SAD jer je to najveći transfer za pokriće duga SAD-a; 45% javnog duga pokriva se zaduţnicama

17. ULOGA DRŢAVE NA FINANCIJSKOM TRŢIŠTU

Drţava je najvaţniji regulator financijskog sustava. Ona zakonima regulira monetarno podruĉje, poslovanje banaka, kreditni i novĉani sustav, uvjete emisije vrijednosnih papira i funkcioniranje financijskog trţišta. Drţava obavlja nadzor monetarnom i prudencijalnom kontrolom putem centralne banke ili posebnih drţavnih

agencija. Osim toga, drţava se javlja na fin. trţištu kroz politiku javnog duga da bi nabavila dodatna sredstva ona moţe povećati poreze ili emitirati vrijed. papire kao što su blagajniĉki zapisi, dugoroĉne obveznice, štedni certifikati, moţe prodavati fin. aktivu (ĉisti swap), zaduţivati se kod banaka i kod centralne banke. Poseban sudionik fin. trţišta je ministarstvo financija koje izdaje: blagajniĉke zapise (do 1 godine, prodaje se s popustom ili diskontom), note (1-10 godina) i obveznice (preko 10 godina, one kao i note donose polugodišnju kamatu koja se oporezuje). Drţavni

www.referada.hr

vrijed. papiri su zaĉajni jer se po njima odreĊuju referentne stope novĉanog trţišta. Osim drţavnih vrijed. papira su izuzetno znaĉajne municipalne note (vrijed. papiri lokalne samouprave). Drţava se na fin. trţištu javlja i preko izvanproraĉunskih agencija za poticanje izvoza, razvoj poljoprivrede, stanogradnje itd. 18. FINANCIJSKE INSTITUCIJE – POJAM

Financijske institucije su intermedijari na financijskom trţištu, one prikupljaju novĉana sredstva, a onda taj novac plasiraju u obliku kredita, te za svoj posao zaraĉunavaju kamate.

Mogu obavljati ĉitav niz neutralnih poslova: 1. depo poslovi (poslovi ĉuvanja vrijednosti) 2. poslovi platnog prometa 3. poslovi kupoprodaje valuta 4. poslovi trgovanja s vrijednosnim papirima za raĉun drugih 5. savjetodavni poslovi

Financijske institucije dijelimo na: 1. monetarne (depozitne): banke, štedionice, kreditne unije i štedno-kreditne

zadruge, stambena društva, hipotekarne štedionice, poštanske štedionice, blagajne uzajamne pomoći...

2. nemonetarne (nedepozitne): drţavni i privatni mirovinski fondovi, osiguravatelji ţivota i imovine, institucije socijalnog osiguranja, investicijski fondovi, financijske kompanije i konglomerati, drţavne agencije, investicijske banke, brokeri i dealeri itd.

19. DEPOZITNO-KREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FINANCIJ.

INSTITUCIJE Teško je povući granicu izmeĊu depozitnih i nedepozitnih financijskih institucija

jer depozitne ulaze i u investicijsko poslovanje, a nedepozitne ulaze u ĉisto bankovno poslovanje.

U uţem smislu, depozitno-kreditni kompleks su banke i štedionice, a karakteristika ima je da simultano primaju depozite i odobravaju kredite.

Postoje 4 vrste depozitnih sredstava: 1. sredstva na transakcijskim raĉunima 2. depoziti a vista (po viĊenju) 3. oroĉeni depoziti, 4. depoziti posebnih namjena, a mogu biti: a) vezani uz kredit b) preduvjet za obavljanje odreĊenog posla

Depozitne institucije moraju posebnu brigu voditi o likvidnosti s obzirom da imaju funkciju multiplikacije novca. Glavni instrument plasiranja depozita je kredit.

Postoje razne vrste kredita: 1. lombardni, 2. kontokorentni, 3. avalni, 4. akceptni, 5. hipotekarni, 6. potrošaĉki, 7. kredit po gospodarskim sektorima.

www.referada.hr

Nedepozitne institucije sve su interesantnije financijske institucije koje se bave financijskim derivatima (fortfaiting, leasing i faktoring tvrtke, institucije koje su izdavaĉi kreditnih kartica, clearing institucije, garantne agencije). Nedepozitne institucije ulaze u ĉisto bankarsko podruĉje, ali ne smiju kreirati obveze primanjem depozita. 20. DEFINICIJA I OBJAŠNJENJE BANAKA

Banka je najvaţnija financijska posredniĉka institucija. Novĉana sredstva banka prikuplja primanjem depozita i plasira ih uglavnom u kredite, baveći se uz to i financijskim uslugama (posredovanje u domaćem i meĊunarodnom platnom prometu, na fin. trţištima itd.). Na prikupljene depozite banka plaća pasivnu, a na odobrene kredite naplaćuje aktivnu kamatu. Općenito, banka se definira kao financijska institucija koja u pasivi bilance ima depozite koji su po svojoj prirodi novac, a u aktivi uglavnom ima kredite. Banka je ono poduzeće koje dobije odobrenje za rad u skladu s posebnim zakonom o bankama.

Hrvatski zakon o bankama odreĊuje banku kao “dioniĉko društvo ĉiji je predmet poslovanja primanje novĉanih depozita i davanje kredita i drugih plasmana”. 3 temeljna postulata bankovnog poslovanja su likvidnost, sigurnost i rentabilnost, iz kojih se izvodi profitabilnost.

Vrste banaka: a) centralne banke (emisijske, kontrolne), b) komercijalne banke (depozitne, kreditne), c) investicijske banke, d) razvojne banke (hipotekarna, poljoprivredna, graĊevinska), e) poslovne banke, f) multinacionalne banke i g) ostale banke (trgovaĉke, klirinške itd.).

RH nema investicijskih banaka, sve su univerzalnog oblika.

21. KOMERCIJALNE I RAZVOJNE BANKE

Komercijalne banke su banke kratkoroĉnog financiranja tekuće proizvodnje i prometa. Izvori sredstava su im kratkoroĉni, a to su ţiro i tekući raĉuni, a vista depoziti, kratkoroĉna oroĉenja i posuĊena kratkoroĉna sredstva od drugih banaka.

Razvojne banke su banke koje odobravaju dugoroĉne kredite. Najvaţnije meĊu njima su investicijske banke. Razvojne banke sredstva prikupljaju emisijom obveznica, emisijom dionica, oroĉavanjima, uzimanjem dugoroĉnih kredita, formiranjem zajedniĉkih fondova i pribavljanjem sredstava drţave, javnih ustanova i meĊunarodnih kredita. Razvojne banke nemaju znaĉajne monetarne efekte jer im je cilj retransfer sredstava. 22. OBLICI OKRUPNJAVANJA BANAKA

Do udruţivanja banaka dolazi zbog ostvarivanja više profitabilnosti, zbog lakšeg obavljanja poslova, boljeg poreznog tretmana, lakšeg obavljanja meĊunarodnog poslovanja, izbjegavanja zakonskih propisa i sl. Oblici okrupnjavanja banaka su: bankovni holding, bankovni konzorcij, mulitnacionalna banka i kupovni ili bankovni sindikat.

www.referada.hr

BANKOVNI HOLDING je oblik okrupnjavanja banaka u kojem jedna banka

kupuje udjel u drugoj banci. Ona koja kupuje udjel naziva se banka “majka” ili “vršna” banka, a banka koju kupuju naziva se banka “kćer”, podruţnica ili subsidijarija. Banka kćer zadrţava pravnu samostalnost. Cilj preuzimanja je kontrola porezne politike i to preko organizacije i top managementa.

Holding moţe biti: 1. jednobankovni (npr. PBZ – podruţnica Krapina, Dubrovnik) i 2. multibankovni.

Jednobankovni holding nastaje kada banka “majka” kontrolira jednu banku i više nebankovnih financijskih podruţnica.

Multibankovna holding grupa nastaje kada jedna banka ili nebankovna tvrtka posjeduje više banaka i nebankovnih financijskih institucija.

BANKOVNI KONZORCIJ je ugovorno povezivanje banaka koje dolazi

slobodnom voljom banaka radi odreĊenog posla kojeg nisu u stanju obaviti pojedinaĉno (kreditiranje nekog investicijskog projekta). Banke udruţuju samo dio svog poslovanja. Ciljevi konzorcija mogu biti kratkoroĉni (npr. odobravanje kredita) ili trajni (odrţavanje likvidnosti). Za trajanja konzorcija banke zadrţavaju pravnu samostalnost, a konzorcijem rukovodi “vršna” banka koja se naziva gestor. Npr. da bi se pokrio dug Privredne banke, sve banke su ušle u konzorcij koji se zvao Udruţena banka RH i sve su morale davati dio svojih depozita.

MULTINACIONALNA BANKA je ona koja obavlja sve bankovne poslove. U internacionalnom je vlasništvu i posluje na meĊunarodnom trţištu. Profit zaraĊuje na razlici teĉajeva i na razlici cijena na pojedinim financijskim trţištima.

KUPOVNI ili BANKOVNI SINDIKAT je grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem raspodjele investitorima na primarnom financijskom trţištu. 23. NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE

Nebankovne financijske institucije se razlikuju od banaka po tome što ne obavljaju depozitno-kreditne poslove kao svoju osnovnu djelatnost, obavljaju ih za ograniĉeni segment trţišta (kao npr. štedne depozitne institucije), obavljaju samo jedan od tih poslova (kao npr. odobravaju kredite) ili naprosto nisu odgovarajućim zakonima uvrštene u skupinu institucija koje se mogu nazivati bankama. Najvaţnije nebankovne institucije su: 1. štedne depozitne institucije (štedionice,štedno-kreditne zadruge, štedne banke,

kreditna udruţenja, blagajne uzajamne pomoći), 2. ugovorne štedne institucije (osiguravatelji ţivota i imovine, drţavni i privatni

mirovinski fondovi), 3. investicijski fondovi, 4. financijske kompanije, 5. investicijske banke, 6. brokeri i dealeri, 7. stambena društva, 8. fortfaiting, faktoring i leasing institucije, 9. raznovrsni fondovi, 10. drţavne agencije (poljoprivredne, razvojne stambene) itd.

www.referada.hr

24. ŠTEDNE DEPOZITNE INSTITUCIJE

Jedan od tradicionalnih oblika ulaganja stanovništva je i ulaganje kod raznovrsnih depozitnih štednih institucija. Štedne depozitne institucije nadziru isti organi kao i banke. Nakon 1980. godine u većini zemalja mogu uzajmljivati od središnje banke, ali su isto tako duţne i izdvajati obveznu rezervu. Depoziti su im do odreĊenih limita osigurani kod posebnih drţavnih institucija. U štedne depozitne institucije ubrajamo: štedionice, štednokreditne zadruge, kredittne zadruge, poštanske štedionice.

ŠTEDIONICE se javljaju prije 200 godina. Temelje se na principu uzajamnosti i

meĊusobne pomoći. Osnivaju se na kapitalskoj osnovi i sudionici su financijskog trţišta. Zbog zaštite malih štediša pod kontrolom su drţave. Centralna banka kontrolira štedionice, te one moraju izdvajati obveznu rezervu, a negdje i osigurati depozite.

Izvori sredstava su: a) imovinsko štedni raĉuni, b) depoziti po štednim, tekućim i ţiro raĉunima, c) udjelni raĉuni i d) štedni planovi.

U aktivi su najĉešće stambeni i osobni krediti. Odobravaju uglavnom potrošaĉke, stambene i osobne kredite graĊanima ĉlanovima. Neuposlene viškove ulaţu u

razliĉite plasmane, sve do financiranja izvoza. Udruţuju se u sustave sustavi štedionica su moćni financijski posrednici. Kod nas su marginalizirani (moraju se reorganizirati u poslovne banke).

ŠTEDNO-KREDITNE ZADRUGE osnivaju se radi dodjele kredita ĉlanicama

zadruge. Sredstva prikupljaju štednim ulozima, pozajmicama i emisijom vrijednosnica. Najĉešće su stambene štedno kreditne zadruge. Krediti su osigurani hipotekom. Osnivaju se na lokalnoj razini, u prvo vrijeme unutar odreĊenih zajednica ili prema djelatnosti ĉlanova, na naĉelu uzajamnosti, a danas šire strukturu svojih komitenata pretvarajući se u kapitalske organizacije koje svojim dioniĉarima dijele dividendu. Nisu sudionici financijskog trţišta. Kao zadruge se najĉešće registriraju poduzeća koja se bave financijskim posredovanjem.

KREDITNE ZADRUGE su manje štedne institucije u vlasništvu ĉlanova štediša.

U pravilu uţivaju porezne olakšice i neprofitne su institucije. U njih se udruţuju stanovnici nekog sela, grada, ĉetvrti, radnici tvornice, studenti sveuĉilišta i dr. Odobravaju kredite samo ĉlanovima. Raĉuni štednje u njima nazivaju se udjelni raĉuni na temelju kojih se stjeĉe pravo upravljanja, ali ne dijele dividendu, već je korist ĉlanova u višim kamatama na štednju i niţim na kredite. Svojevrsne su blagajne uzajamne pomoći kakve postoje i kod nas u pojedinim poduzećima i institucijama.

POŠTANSKE ŠTEDIONICE u pravilu ne kreditiraju svoje ĉlanove, već se

prikupljena sredstva usmjeravaju u programe komunalne infrastrukture na podruĉju gdje je štednja prikupljena. Uspjeh im se temeljio na raširenosti i dostupnosti poštanskih šaltera, sigurnosti za malog štedišu i ĉekovnom platnom prometu za široki

www.referada.hr

krug graĊana. Danas se preko njih graĊanima plasiraju i razliĉite drţavne zaduţnice. U zadnje vrijeme gube na znaĉenju. U RH ne postoji kao posebna štedna institucija. 25. STAMBENA DRUŠTVA (BUILDING SOCIETES)

Stambena društva imaju osobine štedno-kreditne institucije, hipotekarne banke, ali i fonda zajedniĉkog investiranja. Prikupljaju kratkoroĉne oblike osobne štednje i plasiraju ih u dugoroĉne stambene kredite osigurane hipotekom.

Sredstva prikupljaju: a) raznovrsnim štednim planovima namijenjenim fiziĉkim osobama – obiĉnim i

posebnim udjelnim raĉunima, b) štednim depozitima, c) posebnim planovima s poreznim olakšicama, d) emisijama certifikata o depozitu namijenjenih poduzećima e) pozajmicama većih iznosa na financijskom trţištu.

Osim odobravanja stambenih kredita ĉlanovima, zbog ĉega se i osnivaju, financiraju i farmerske objekte i industriju, ulaze u poslovanje s kreditnim karticama, putniĉkim ĉekovima i ulaţu u likvidne drţavne vrijednosnice. Uţivaju porezne olakšice.

Pod nadzorom su drţave koja im povremeno daje i financijsku potporu. RH je Zakonom o fondu za dugoroĉno financiranje stanogradnje uz potporu drţave i Zakonom o stambenoj štednji i drţavnom poticanju stambene štednje (1997. godine) omogućila osnivanje “stambenih štedionica” koje bi uz predviĊenu drţavnu potporu trebale ispunjavati one ciljeve koje su u nekim zemljeme u prošlosti uspješno ostvarivala stambena društva.

26. UGOVORNE ŠTEDNE INSTITUCIJE (Mirovinski fondovi i osiguravatelji)

MIROVINSKI FONDOVI su vrsta ugovorne štedne organizacije. Pribavljaju sredstva iz doprinosa ĉlanova za vrijeme radnog vijeka u zamjenu za obećanja isplate mjeseĉne mirovine po odlasku u mirovinu. Likvidnost im nije problem jer mogu precizno predvidjeti budući priljev. Mirovinski fondovi su neprofitne institucije što znaĉi da steĉenim prihodima povećavaju uplate. Mirovinskim fondovima upravljaju ili banke ili financijske kompanije. Primarna ulaganja mirovinskih fondova su: a) dugoroĉne korporacijske obveznice b) sigurne obiĉne dionice c) dugoroĉne hipoteke d) depoziti kod banaka.

Prvi fond nastao je 1875. (SAD) na ţeljeznici - American Express Company. Kod ameriĉkih mirovinskih fondova postoje dvije znaĉajke: 1.) mogu svoja sredstva prenijeti na drugu osobu, 2.) kod napuštanja poduzeća zadrţavaju pravo na uplaćeni iznos. Postoje dvije vrste fondova: 1. drţavni mirovinski fondovi – prosvjeta, policija, vojska, fond direktora FED-a 2. privatni mirovinski fondovi – fondovi iz podruĉja usluga, trgovine, industrije...

www.referada.hr

OSIGURAVATELJI ŢIVOTA I IMOVINE prikupljaju sredstva dugoroĉnim ugovornim aranţmanima i plasiraju ih na trţištu kapitala.

Osiguravatelji imaju 3 velika znaĉenja: a) gospodarsko b) socijalno c) psihološko.

Osnovna svrha osiguravatelja je disperzija velikih i kumuliranih rizika. Osiguravatelji takoĊer akumuliraju sredstva za razvoj gospodarstva.

Postoje 3 vrste osiguranja: 1. ţivotna i imovinska 2. dobrovoljna, obvezna, individualna i socijalna 3. granska osiguranja – gdje se opasnosti ukljuĉuju u jednu grupu ili granu

Osiguravatelji po zakonu mogu ulagati: a) odobravati zajmove pravnim i fiziĉkim osobama b) ulagati u vrijednosne papire c) ulagati u zemljišta i graĊevinske objekte d) ulagati u depozite banaka.

Sva ova ulaganja su jako restriktivna (samo 20% premije mogu ulagati u zajmove). Jedino je slobodno ulaganje u 100%-tnom iznosu u drţavne vrijednosne papire. U RH ima 27 osiguravajućih društva, gro njih su mala osiguravajuća društva (15 društva ima udjel u ukupnoj premiji manji od 3%, a 12 društva manje od 1%).

Policom osiguranja ţivota osiguravateljna tvrtka obećava platiti odreĊenu odštetu korisnicima u slućaju osiguranikove smrti ili samom osiguraniku iznos osiguranja ako doţivi dospijeće police.

Zdravstveno osiguranje omogućava nadoknadu ekonomskog gubitka zbog rizika gubitka zdravlja. Uplaćuju ga obiĉno tvrtke za svoje zaposlene, ali ga mogu uplaćivati i pojedinci. U sluĉaju bolesti, osiguravatelj nadoknaĊuje troškove bolniĉkog lijeĉenja i sliĉne troškove, što ovisi o opsegu zdravstvenog osiguranja. 27. INVESTICIJSKE BANKE I INVESTICIJSKO BANKARSTVO

1933. g. odvojene su investicijska i komercijalna banka. Investicijske banke su financijski specijalisti koji pomaţu emitentima vrijednosnica pri njihovoj emisiji i rasprodaji na primarnom financijskom trţištu.

Investicijske banke obavljaju 6 poslova: 1. otkup cjelokupne emisije, pri ĉemu banka preuzima rizik 2. rasprodaja emisije preko dealera 3. savjetovanje emitenta i investitora (kupca) o mogućnostima prodaje emisije 4. usluge klijentima na sekundarnom trţištu 5. akvizicije ili stjecanje kontrole nad drugim poduzećem, fuzije i druge operacije

imovinsko-financijskog restrukturiranja 6. operacije za vlastiti raĉun. Investicijska banka nije depozitna institucija, ne obavlja

multiplikaciju depozita, nema primarnog novca, ima posredniĉku ulogu. U RH ne postoji niti jedna investicijska banka, ali sve naše banke imaju sektore

za investicijsko bankarstvo. Ti sektori obavljaju ovih 6 poslova. Taj proces je poĉeo 1975.g. i prva banka koja je stvorila nukleus bila je Privredna banka – formiran je odjel za trgovanje vrijednosnim papirima.

www.referada.hr

28. BROKERI I DEALERI

Brokeri i dealeri su specijalisti za prodaju i kupnju vrijednosnica na sekundarnim financijskim trţištima. Najveći dio sredstava potrebnih za poslovanje brokera i dealera osigurava se kreditima od banaka i sredstvima klijenata na posebnim raĉunima koja se koriste za kupnju vrijednosnica.

Dealeri nastupaju kao principali, kupujući i prodajući vrijednosnice za vlastiti raĉun, oĉekujući dobit i preuzimajući rizike promjena cijena i kamatnih stopa.

Brokeri su posrednici izmeĊu kupaca i prodavaĉa koji posluju za njihov raĉun i naplaćuju posredovanje u obliku provizija – naknada. Brokeri su trţišni posrednici, mešetari koji pruţaju trţišnu uslugu ne preuzimajući rizike. Posluju sa širokom javnošću, ali i sa dealerima. Osim brokera vrijednosnica postoje i specijalizirani brokeri za odreĊena trţišta, kao npr. hipotekarni brokeri.

Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju sa širokim krugom investitora, u kontaktu su s većinom sudionika trţišta, bave se savjetovanjem i strukturiranjem portfelja svojih klijenata.

Diskontni brokeri su brokerske kuće ameriĉkog financijskog trţišta koje, za razliku od ostalih brokera, klijentima pruţaju uţi obujam usluga i uz znatno niţu cijenu od uobiĉajene. Obiĉno ne posluju uz proviziju, već sa klijentom ugovaraju fiksni iznos naknade. Posluju na veliko i specijaliziraju se za manji broj vrijednosnica ili usluga. 29. FINANCIJSKE KOMPANIJE

Financijske kompanije osnivaju velike proizvoĊaĉke i trgovaĉke korporacije, banke, osiguravateljna društva i druge financijske institucije.

Banke osnivaju financijske kompanije da bi ulazile u nebankovne financijske poslove koji su im obiĉno zabranjeni ili ogrniĉeni. Financijske kompanije ne uzimaju depozite od široke javnosti, već sredstva pribavljaju “na veliko” emisijama komercijalnih papira i dugoroĉnih obveznica (3/4 izvora), uzimanjem kredita od banaka i emisijom dionica. Tako pribavljene izvore plasiraju “na malo” u obliku kredita stanovništvu i poduzećima. Glavni im je zadatak da kao specijalisti osiguraju kratkoroĉne i srednjeroĉne kredite potrošnji i poduzećima.

Velike korporacije osnivaju financijske kompanije da bi ušle u financijske poslove. Motiv osnivanja im je financiranje prodaje proizvoda korporacije (osnivaĉa) kreditiranjem kupaca, financiranje vlastite proizvodnje ili zarada na financijskim transakcijama. Sve više preuzimaju i poslove leasinga, kreditnih kartica, financiranja obnove kuća i sl. Pri tom su financijske kompanije odvojene od poslovanja korporacije koja ih osniva, ali ostvaruju njezine interese.

Kroz financijske kompanije, poduzeća odvijaju financiranje od proizvodnje ili prodaje, osiguravaju novĉani kapital za vlastite potrebe, ali obavljaju i one profitabilne financijske poslove koje inaĉe ne bi obavljala kao proizvoĊaĉka poduzeća.

Financijske kompanije ĉesto se nazivaju korporacijskim bankama, kućnim banakma, a u nas bi im odgovarao naziv interne banke.

Vrste financijskih kompanija su: 1. Potrošaĉke financijske kompanije izravno odobravaju kredite potrošaĉima

uglavnom za kupnju robe. Takve kompanije obiĉno su vlasništvo zainteresiranih proizvoĊaĉa ili trgovaca, a mogu biti i u vlasništvu banaka.

www.referada.hr

2. Prodajne financijske kompanije financiraju kupce uglavnom otkupom kreditnih ugovora od maloprodaje ili dealera koji prodaju proizvode tvrtke osnivaĉa.

3. Poslovne financijske kompanije financiraju posebne potrebe poduzeća kao npr. leasing ili kupnju potraţivanja uz diskont – faktoringom. Najĉvršća interesna veza uspostavlja se internim ugovorima korporacija i internih financijskih podruţnica koje financiraju veleprodaju i otkupljuju potraţivanja korporacija.

30. FONDOVI ZAJEDNIĈKOG INVESTIRANJA - INVESTICIJSKI FONDOVI

Fondovi zajedniĉkog investiranja su institucionalni investitori, registrirani kao tvrtke, koji prikupljaju novĉana sredstva široke javnosti (individualnih investitora), ali manjim dijelom i poduzeća i financijskih institucija – i plasiraju ih u dugoroĉne, nekad i kratkoroĉne financijske instrumente.

Novĉana su sredstva ĉlanova udjeli u fondu pa ĉlanovi ulaganjem stjeĉu udjelne certifikate. Udjeli se razlikuju od dionica jer daju pravo na dobit iz plasmana fonda, ali ne daju pravo upravljanja ili je to pravo ograniĉeno. Osnivaĉi fonda preuzimaju na sebe profesionalno upravljanje.

Pojedinaĉnom investitoru fondovi pruţaju mogućnost: a) širenja portfelja i izbjegavanja rizika, b) smanjuju prometne troškove transakcija na veliko, c) osiguravaju likvidnost i odgovorno profesionalno upravljanje d) omogućavaju porezne olakšice.

Interes organizatora fonda je u naknadama koje ubire, u mogućnostima da u fond ukomponira vrijednosnice koje sam posjeduje, u vezivanju depozita kod sebe i sl.

Fondova ima više vrsta. Razlikuju se po pravnom statusu, organizaciji, naknadama organizatoru, pravima ĉlanova, motivima ulaganja, osnovnoj strukturi ulaganja, metodama kupnje i prodaje udjela. Neki fondovi ulaţu u opće dionice, neki strukturiraju portfelj kombinirajući dionice i obveznice, neki nose fiksni prihod i sl. Osnovna podjela razlikuje otvorene i zatvorene fondove.

Investicijski fondovi nove su financijske institucije u hrvatskom financijskom sustavu i od njih se oĉekuje brz i uspješan razvoj. Usporavajući ĉimbenici mogli bi biti plitkoća, nerazvijenost i netransparentnost sekundarnog trţišta.

Odobrenje za osnivanje fonda mora dati Komisija za vrijednosne papire. Investicijske fondove mogu osnivati i njima upravljati samo posebna društva za upravljanje fondovima, koja se osnivaju kao d.d. ili d.o.o, osiguravajuća društva, banke i investicijske kuće.

Temeljni kapital društva mora iznositi 1 milijun kuna kod otvorenog fonda, a kod zatvorenog 4 milijuna kuna. Do sada su u RH osnovani samo Hrvatski domovinski fond i Proinvest fond Kaptol banke Zagreb. 31. OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI

Otvoreni fondovi (open-end fund) imaju promjenivi broj udjela. Ulaganjem novca u fond kreiraju se novi udjeli i povećava se veliĉina fonda. Fond je na zahtjev ĉlana duţan reotkupiti prodane udjele pa svaki takav reotkup znaĉi smanjivanje broja udjela i veliĉine fonda. Kod ovog fonda ne postoje ograniĉenja u broju udjela i takvi se fondovi povećavaju odnosno smanjuju zavisno od ponude i potraţnje za udjelima. Otvoreni fondovi egzistiraju u 34 zemlje. (Unit Trust, Mutual Fund, Money Market Mutual Funds)

www.referada.hr

Zatvoreni fond (closed-end fund) formira “pool” vrijednosnih papira, emitira ga i prodaje u kratkom roku. Tu nema limitiranja sa poĉetnom cijenom, već se “pool” prodaje po ponuĊenoj cijeni. Broj udjela je fiksan i ne moţe se vršiti reotkupljivanje. Udjeli se prodaju na sekundarnom trţištu ili se mogu ponuditi reorganizatoru fonda.

Zatvoreni fond je izuzetno siguran i kod njega se radi o vrijednosnim papirima najvišeg boniteta.

Vrijednost udjela i fonda kalkulira se dnevno kao NAV vrijednost ili neto vrijednost fonda: to je ukupna vrijednost svih vrijednosnica u fondu umnoţenih s njihovom dnevnom trţišnom cijenom uvećana za vrijednost ostale aktive. NAV po udjelu se dobije podjelom ukupne vrijednosti fonda s brojem udjela. (Investment Trust, Real Estate Investment Trust) 32. DRŢAVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE

Drţavne financijske institucije preuzimaju financiranje sektora ili grana koje su od interesa za drţavu. Ti sektori ne nailaze na potporu privatnog kapitala. To su: stambena izgradnja, izvoz, poljoprivreda, stipendije studenata. Svrha ovih institucija je da se ovi sektori ne financiraju iskljuĉivo iz proraĉunskih sredstava već da se pokuša ukljuĉiti i privatni kapital. Izvori financiranja u zatvorenima sustavima su: a) proraĉunska sredstva b) selektivni krediti centralne banke c) doprinosi poduzeća. U otvorenim sustavima osim drţavnih sredstava privlaĉe se i sredstva iz privatnih izvora. 1. izvozne financijske institucije i osiguravatelji:

a) drţavne institucije (EXIM banka-SAD, KfW-Njemaĉka) b) privatne institucije u vlasništvu banaka (AKA-Njemaĉka)

c) javno-privatna udruţenja (Francuska,HERMES-Njemaĉka osigur. izvoz. poslova)

Izvori sredstava su proraĉun, središnja banka, pozajmice od poslovnih banaka, emisija obveznica, pozajmice na eurotrţištu. Osim osiguranja, kreditira inokupce, domaće izvoznike, refinancira izvozna potraţivanja,

2. financijske institucije s potporom drţave bave se kreditima, garancijama, sekuritizacijom, otkupom potraţivanja i emisijom obveznica. Najzaĉajnije su u SAD-u GSE (1996. godine su imale preko 1600 mlrd. sredstava) EXIM banka provodi financijsku politiku na podruĉju izvoza i uvoza. Sredstva joj

osigurava drţava. Kreditira zajmoprimce izvan SAD-a (poduzeća, vlade). Osigurava izvozne kredite na rok od 181 dan do 5 godina. Da bi dala kredit zajmoprimcu traţi ispunjenje dva uvjeta: a) zajmoprimac mora osigurati 15% sredstava od izvoznog posla, i b) od zajmoprimca za preostalih 85% traţi pokriće u mjenici ili promesi. Kamatna stopa na njene kredite je 1% manja od kamate komercijalnih banaka. Uobiĉajena konstrukcija kod financiranja izvoznog posla: 15% financira kupac, 65% EXIM banka, 20 % komercijalna banka. HABOR je Hrvatska banka za obnovu i razvoj.

AKA je privatna kompanija sa ograniĉenom odgovornošću. Vlasnici su 28 njemaĉkih banaka. Osnovna djelatnost je financiranje izvoza kapitalnih dobara. Izvori sredstava: 70% osiguravaju osnivaĉi, a 30% pribavlja reeskontom mjenica kod centralne banke. Financira privatne kredite s rokom duţim od jedne godine. Traţi 10

www.referada.hr

– 15% sudjelovanja kupca u poslu. Posebno forsira kredite izravno inozemnim kupcima. 33. KONKURENCIJA BANAKA I NEBANKOVNIH INSTITUCIJA

Od 70-ih godina, pojava novih konkurenata (direktnog trţište i financijskih posrednika) dovodi do despecijalizacije banaka i njihovog preoblikovanja ne samo u univerzalne banke već i u financijske institucije “potpune usluge”, kakve nastoje postati i sve druge financijske institucije.

Na tom su podruĉju dva velika konkurenta: a) mirovinski fondovi b) osiguravatelji ţivota i imovine.

Razlozi despecijalizacije banaka su:

1. zbog regulacije su u nepovoljnijem poloţaju bankama se administrativnim mjerama limitirala visina kamatnih stopa

2. banka ovako rigidnom definicijom svojih poslova nije mogla zadovoljiti sve

zahtjeve svojih komitenata i zahtjeve trţišta banke se poĉinju okretati novim financijskim proizvodima

Taj trend rezultira da je u SAD-u 1946. g. trţišni udjel banaka bio 57%, a koncem 90-ih 25%.

U Francuskoj 1960. g. je udjel aktive banaka u ukupnoj iznosio 60%, a poĉetkom 90-ih 27%.

Takav trend smanjenja udjela banaka u financijskim trţištima prati trend nestajanja banaka s financijskog trţišta (zatvaranje).

1975. g. u strukturi 300 najvećih financijskih institucija banke su ĉinile 41%, 1990. g. samo 19,6%.

34. FINANCIJSKA TRŢIŠTA – ULOGA I FUNKCIJE

Financijska trţišta ĉine osobe, financijski instrumenti, tokovi i tehnike koji na posebnim mjestima ili u ureĊenim sustavima trgovanja omogućuju razmjenu novĉanih viškova i manjkova, tj. novca, kapitala i deviza i odreĊuju cijene po kojima se ta razmjena obavlja.

Financijska trţišta dijelimo na: 1. kreditna trţišta na kojima se trguje zaduţnicama i kreditima 2. trţišta vlasniĉkih udjela na kojima se trguje dionicama i od njih izvedenim

oblicima.

Najĉešća podjela financijskih trţišta je na: 1. trţište novca i kratkoroĉnih vrijednosnih papira, 2. trţište kapitala, 3. devizno trţište.

U praksi postoji niz trţišta: a) trţišta dionica, b) obveznica, c) drţavnih

vrijednosnih papira, d) kredita, e) opcija, f) futures trţišta, g) potraţivanja po kreditnim karticama, h) leasing, i) izvozna potraţivanja...

Uloga financijskog trţišta je:

1. rastresanje imovine – imovinsko financijsko restrukturiranje (financijsko trţište omogućuje da iz svoje aktive i pasive izbacimo sve riziĉno, nekamatonosno)

www.referada.hr

2. brisanje granica izmeĊu likvidnih i nelikvidnih sredstava (blagajniĉki zapis se moţe trenutno pretvoriti u gotovinu na Zapadu, kod nas za 93 dana)

3. disperzija rizika kroz strukturiranje portfelja (krediti stanovništvu, drţavi, poduzećima)

4. prilagoĊavanje roĉnosti izvora i plasmana (mora posojati roĉna usklaĊenost izmeĊu kratkoroĉne aktive i pasive i dugoroĉne aktive i pasive)

5. dezinvestiranje odnosno bijeg iz odreĊenih plasmana 6. mijenjanje oblika imovine prema prinosima 7. vrednovanje sudionika trţišta 35. ŠTEDIŠE, INVESTITORI, INSTITUCIONALNI I INDIVIDUALNI INVESTITORI

Štediše svoja sredstva ulaţu najĉešće u obliku depoozita. Ĉinom ulaganja oni ne biraju plasman svojih sredstava, a to je temeljna razlika štediše od investitora. Depoziti se pretvaraju u depozite a vista i nose kamatu.

Institucionalni investitori za razliku od individualnih investitora disperziraju rizik i to tako da formiraju razliĉitu strukturu ulaganja. Institucionalni investitor kupuje najveći dio vrijednosnih papira na financijskom trţištu, a veliĉinom utjeĉu na cijene i uvjete na trţištu. Institucionalni investitori mogu imati razliĉite organizacijske oblike, to mogu biti: a) banke, b) mirovinski fondovi, c) osiguravatelji, d) zaklade, e) sindikalni fondovi i

f) trust institucije one prikupljaju udjele i štednju od velikog broja malih investitora, i onda te male unite zajedniĉki plasiraju na trţište kao “pool”.

36. PRIMARNO FINANCIJSKO TRŢIŠTE

Primarno (emisijsko) trţište je ono na kojem se prodaju nova izdanja vrijednosnica. Prodajom emisije vrijednosnica prikuplja se nova novĉana štednja ili trenutno nezaposleni novac. Novom emisijom dionica povećava se kapital izdavatelja, a novom emisijom obveznica uzajmljuju se dodatna dugoroĉna novĉana sredstva. Izdavanjem vrijednosnica i njihovom rasprodajom završava ţivot toga instrumenta na primarnom trţištu, a sve ostale prodaje odvijat će se na sekundarnom trţištu.

Sve poslove za poduzeće na primarnom trţištu obavljaju investicijske banke: 1. analiza trţišta, 2. ocjena, 3. odreĊivanje uspjeha emisije, 4. vrste i cijene vrijednosnih papira, 5. registracija emisije, 6. raspisivanje poziva na upis, 7. distribucija.

Velike investicijske banke najĉešće otkupljuju emisiju i tako preuzimaju rizik, a emisiju prodaju na sekundarnom trţištu.

Posebno znaĉenje na primarnom trţištu imaju informacije: a) bonitetu emitenta vrijednosnica i b) rejtingu tvrtke.

www.referada.hr

Bonitet je izraz koji sintetiĉki izraţava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i kreditnu sposobnost. Ocjene o bonitetu i rejtingu emitenta sluţe investitorima pri ocjeni rizika, a emitentima pri utvrĊivanju trţišne pozicije, a time i cijene vrijednosnice na emisijskom trţištu.

37. SEKUNDARNO FINANCIJSKO TRŢIŠTE

Na sekundarnom financijskom trţištu se odvija stalna kupoprodaja već emitiranih vrijednosnih papira koji su u ruke investitora došli prethodnom rasprodajom na primarnom trţištu. Tu se mijenjaju vlasnici već emitiranih vrijednosnica, odnosno vrijednosnice se prodaju prije njihovog dospijeća. Zato se ovo trţište zove i transakcijsko trţište, ili trţište “druge ruke”.

Sekundarno trţište je posebno organizacijski i pravno regulirano da bi se zaštitili sudionici. Funkcija sekundarnog financijskog trţišta je odrţavanje likvidnosti sudionika i oslobaĊanje novĉanih sredstava za plasmane. Transakcije se obavljaju najĉešće u bankama, na burzama, na OTC trţištu, i “iz ruke u ruku”. 38. BURZA VRIJEDNOSNICA

Burza vrijednosnica je organizirano i centralizirano fiziĉko mjesto trgovanja dionicama i obveznicama na kojem ĉlanovi burze trguju prema specifiĉnom skupu pravila i regulacije i to kao posrednici (brokeri) ili za vlastiti raĉun (dealeri, traderi). Organizacijska struktura je organizirana kao udruţenje ĉlanova. Trguje se samo listiranim – uvrštenim vrijednosnicama.

Dokaz o ispunjavanju uvjeta za uvrštenje: 1. godišnja dobit, 2. broj dionica ponuĊenih javnosti, 3. broj krupnih dioniĉara, 4. neto-aktiva, 5. minimalne trţišne vrijednosti, 6. minimalni broj vlasnika po 100 dionica i sl.

Tvrtka mora podnositi godišnja i periodiĉna izvješća, organizirati skupove dioniĉara i iznositi u javnost financijske informacije. Najveći promet na sekundarnom trţištu ostvaruje se preko burzovnog trţišta. Pri tome se na burzi najviše trguje obiĉnim dionicama, obveznicama, a ponešto i preferencijalnim dionicama. Burza je pokazatelj stanja i kretanja privrede. Burzovni indeksi i prosjeci pokazatelji su stanja na burzovnim trţištima. Indeksi su: DJIA, S&P 500, NASDAQ i Nikkey.

39. OTC FINANCIJSKO TRŢIŠTE

OTC trţište (over the country) drugi je vaţan oblik organiziranog sekundarnog trţišta. Na njemu se trguje dionicama i obveznicama manjih ili novijih tvrtki koje najĉešće nisu, ali mogu biti uvrštene i na burzama. U svijetu ga je 1971. godine formiralo udruţenje ameriĉkih dealera kao sustav automatskih kotacija na mreţi spojenih raĉunala (dealeru je u svakom trenutku ostvarena mogućnost da sazna ponudbenu i kupovnu cijenu). Posao se zakljuĉuje telefonom, telefaksom ili teleksom, bez fiziĉkog susreta sudionika. Na ameriĉkom OTC trţištu kotira 40.000 vrijednosnih papira, od kojih je aktivno 15.000, a dnevno se trguje sa oko 3.000 vrijednosnih papira.

Ovo trţište se dijeli na podtrţišta, kao što su: a) trţište certifikata o depozitu,

www.referada.hr

b) trţište bankarskih akcepata c) trţište federalnih fondova. 40. NOVĈANO TRŢIŠTE: SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSPODARSKE

FUNKCIJE

Temeljni zadatak novĉanog trţišta je svakodnevna opskrba banaka novcem, a cilj je ostvarenje likvidnosti koja omogućuje tekuća plaćanja komitenata. Na ovom trţištu se trguje bankovnim likvidnim rezervama i kratkoroĉnim vrijed. papirima. Dospijeće likvidnih rezervi banaka je od jednog do 1 godine. Centralna banka moţe, a i ne mora sudjelovati na ovom trţištu. U inozemstvu na ovom trţištu sudjeluju i nebankovni subjekti (fondovi, osiguravatelji...). Dospijeće kratkoroĉnih vrijednosnih papira koji kotiraju na ovom trţištu je od nekoliko dana do 1 godine. To su ovi instrumenti: a) blagajniĉki zapisi, b) certifikati o depozitu (CD), c) komercijalni papiri (CP), d) bankovni akcepti (B/A), e) sporazumi o reotkupu (REPOS).

Novĉano trţište je nepersonalno, veleprodajno, posluje se “na rijeĉ” – telefonom, teleksom, telefaksom. Osim odrţavanja likvidnosti, omogućava i ukamaćivanje kratkoroĉnih viškova novca, smanjujući oportunitetni trošak njihovog drţanja u likvidnom (novĉanom) obliku. Gospodarska funkcija je prilagodba likvidnosti banaka i ostalih sudionika tog trţišta.

41. INSTRUMENTI NOVĈANOG TRŢIŠTA

Likvidne rezerve banaka kod središnje banke pozajmljuju se na kratke rokove od jednog do nekoliko dana (daily money, overnight money), na više dana, do opoziva (call money), na mjesec dana ili do 1 godine.

Kratkoroĉne duţniĉke vrijednosnice imaju vrlo mali rizik neplaćanja ili su potpuno neriziĉne (blagajniĉki zapisi drţave ili središnje banke), a rokovi dospijeća su im:

a) blagajniĉki zapisi 13 do 52 tjedna,

b) utrţivi certifikati o depozitu 14 do 120 dana,

c) komercijalni papiri 1 do 270 dana,

d) bankovni akcepti 30 do 180 dana,

e) REPO sporazumi 1 do 15 dana. Svi odreda visokog su stupnja utrţivosti. Navedeni instrumenti obiĉno su

potraţivanja središnjih banaka, poduzeća i tvrtki za poslovanje s vrijednosnicama, a obveza su drţave. Banke i druge depozitne institucije imaju ih i u pasivi i u aktivi što ovisi o individualnoj razini likvidnosti. 42. TRŢIŠTE KAPITALA: FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI

Trţište kapitala je skup institucija, financijskih instumenata i mehanizama pomoću kojih se dugoroĉno slobodna sredstva štednje prenose od suficitarnih deficitarnim jedinicama koje ulaţu u fiksne fondove i opremu. Mnoge institucije na ovom trţištu su posrednici koji povezuju kratkoroĉna i dugoroĉna trţišta. Sudionici su: investicijske banke, ustanove kreditnog rejtinga, regulatorne i nadzorne institucije, brokerske i dealerske institucije, centralna banka, poslovne banke.

www.referada.hr

Na ovom trţištu kupuju se i prodaju instrumenti s dospijećem preko 1 godine. a to su: a) korporacijske obveznice, b) drţavne obveznice, c) obveznice lokalnih vlasti, d) hipotekarne obveznice i note, e) korporacijske dionice, f) dugoroĉni krediti banaka (pojavljuju se kao predmet trgovanja sitnih investitora).

Duţniĉke instumente kupuju kućanstva i pojedinci direktno preko institucionalnih investitora. Na ovom trţištu se pojavljuje i komisija za odobravanje izdavanja vrijednosnih papira. Njena uloga je vaţna jer komisija izdaje certifikat da odreĊeni vrijednosni papir ispunjava uvjete kotacije na burzi. 43. HIPOTEKARNI KREDIT

Hipotekarni kredit posebna je vrsta izrazito dugoroĉnog kredita. Banke, štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju ga graĊanima i poduzećima na osnovi pokrića u nekretninama.

Vraćanje kredita osigurano je realnim pokrićem duţnika: a) stambenim i gospodarskim zgradama, b) poslovnim prostorom, c) skladištima, d) zemljištem.

Sigurnost vraćanja kredita nije u bonitetu duţnika već u vrijednosti nekretnine. Kredit se odobrava u iznosu niţem (50 – 80%) od prometne ili procijenjene vrijednosti nekretnine, što kreditoru osigurava da će, ako duţnik ne izvršava uredno svoje obveze po kreditu, moći iz prodajne vrijednosti nekretnine naplatiti svoje potraţivanje.

Rokovi vraćanja ovih kredita su od 10 do 20, a izuzetno i do 30 godina. Moguće je uspostaviti i više hipoteka na istoj nekretnini pod uvjetom da su pravno ureĊeni redoslijed i prioriteti kreditora. Izuzetno se ovi krediti odobravaju i na osnovi pokretnih (prometnih) sredstava velike vrijednosti, kao što su brodovi i avioni. Zbog jednostavnosti hipotekarni su krediti u svijetu u širokoj primjeni. 44. HIPOTEKARNO TRŢIŠTE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH

POTRAŢIVANJA

Hipotekarno trţište je podvrsta trţišta kapitala, ali i jedan od njegovih najvaţnijih pojedinaĉnih oblika u razvijenim zemljama.

Visoki iznosi i dugi rokovi hipotekarnog kredita imobiliziraju aktivu kreditora. Zato se potraţivanjima osiguranim hipotekom sve ĉešće trguje na sekundarnom trţištu hipoteka. To se odnosi na standardne hipotekarne kredite, a još više na raznovrsne sekuritizirane oblike hipotekarnog kredita. Razvoju ovog trţišta kroz sustav garantiranja i osiguranja hipotekarnih kredita znatno potpomaţe drţava.

Na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita i budućeg priljeva po otplatama glavnice i kamata, hipotekarne institucije ili posebne drţavne hipotekarne agencije emitiraju dugoroĉne duţniĉke vrijednosnice (obveznice i note) ili udjelne certifikate i rasprodaju ih javnosti.

Nagloj sekuritizaciji i razvoju sekundarnog trţišta pridonosi pravno reguliranje, drţavna potpora i nadzor i osiguranje hipotekarnih kredita od strane drţave, što i kredite i hipotekarne zaduţnice ĉini neriziĉnima. Vaţno je napomenuti da hipotekarna institucija i dalje ostaje vlasnikom hipoteka koje je stekla na osnovi dodijeljenih hipotekarnih kredita, a isplata kamata i glavnice obveznica osigurana je otplatama iz prethodno odobrenih hipotekarnih kredita. Rokovi i dinamika isplata po obveznicama

www.referada.hr

usklaĊeni su sa rokovima i dinamikom otplata hipotekarnih kredita koji im sluţe kao kolateral. 45. DEVIZNO TRŢIŠTE

Devizno je trţište dio ukupnog financijskog trţišta, a na njemu se prema utvrĊenim uvjetima i pravilima trguje stranim valutama, odnosno razmjenjuju devize. Temeljni mu je zadatak opskrbiti sudionike stranim sredstvima plaćanja za plaćanje uvoza. Devizni teĉaj formira se pod utjecajem ponude i potraţnje i predstavlja cijenu 1 jedinice strane valute izraţenu brojem jedinica domaće valute. Devizno trţište nije centralizirano već ga ĉini svjetska mreţa sudionika meĊusobno povezanih suvremenim komunikacijskim sredstvima.

Dijeli se na: a) devizne burze u svjetskim centrima i b) interbankovno devizno trţište. Trgovanje se odvija na specijaliziranim deviznim burzama i u sutavu povezanih banaka.

Sudionici su: komercijalne banke, brokeri i dealeri, komercijalni kupci deviza (kompanije) i centralne banke. Na trţištu postoje velike komercijalne banke (market makersi) koje su u svakom trenutku spremne prodati i kupiti devize.

Ne sudjeluju: manje banke, filijale stranih banaka, poduzeća. Veliki centri su:New York, London, Zurich, Tokio, Frankfurt, Singapore. Devizno

trţište je trţište potpune konkurencije što znaĉi da ni jedan sudionik ne moţe utjecati na cijenu, tj. na veliĉinu ponude i potraţnje za devizama.

Transakcije na deviznom trţištu odvijaju se na relaciji: 1. poslovne banke – komitenti, 2. izmeĊu poslovnih banaka u zemlji, 3. izmeĊu komercijalnih banaka i njihovih filijala u inozemstvu ili s korespondentima u inozemstvu, i 4. izmeĊu centralnih banaka.

Cijene koje se formiraju na devizno trţištu su: a) ponuĊene (bid) cijene po

kojima je kupac spreman kupovati devize i b)zahtijevane (offered ili asked) cijene po kojima je prodavalac spreman prodati devize.

Devizno trţište moţe se podijeliti na 2 podtrţišta: promptno (spot) devizno trţište zadovoljava funkciju devizne likvidnosti transaktora, a predstavlja devizne aranţmane s dnevnom cijenom i izvršenjem zakljuĉene transakcije u roku 2 radna dana, i terminsko (forward) devizno trţište obuhvaća transakcije s isporukom deviza preko 2 dana, s efektivnom realizacijom u standardnim ugovorenim rokovima od 30, 90 ili 180 dana.

U RH se trguje izmeĊu ovlaštenih banaka, izmeĊu HNB-a i ovlaštenih banaka, izmeĊu banke i komitenta. Trţište novca organizacijski je institucionalizirano, no devizna burza još nije ugledala svjetlost dana. 46. FUNKCIJE I KARAKTERISITKE SREDIŠNJE BANKE

Središnja banka je posebna, najvaţnija monetarna institucija i vrhovna novĉana vlast svake moderne drţave. Po svojim funkcijama i karakteristikama bitno se razlikuje od svih drugih financijskih institucija jer kontrolira zakonima uspostavljeni jedinstveni novĉani, kreditni i bankovni sustav, a sve više i sustav depozitno-kreditnih financijskih institucija. Ponekad se naziva i banka banaka.

Temeljni joj je zadatak oĉuvanje vrijednosti nacionalnog novca i utjecanje monetarnom politikom na gospodarska kretanja. Središnja banka je neprofitna institucija.

www.referada.hr

Troškove poslovanja pokriva: a) prihodima od kamata na kredite poslovnim bankama, b) od kamata na vrijednosnice koje drţi u aktivi, c) od prihoda koje ostvari plasmanom deviznih priĉuva.

Ne posluje izravno s poduzećima. Samostalnost se osigurava imenovanjem ĉlanova uprave koje obiĉno imenuje sabor, zabranom dugoroĉnog kreditiranja, zabranom ukljuĉivanja ĉlanova vlade u uprave središnjih banaka. Samostalnost osigurava središnjoj banci neovisnost u voĊenju novĉane politike, ali isto tako uskraćuje drţavi mogućnost da svoje potrebe financira iz primarne emisije središnje banke (bez stvarnog pokrića).

Karakteristike su: svaka centralna banka ima monopol na izdavanje novca, i sve banke duţne su kod nje drţati obveznu rezervu.

Najvaţnije funkcije središnje banke su: 1. reguliranje koliĉine novca u optjecaju i kreditne aktivnosti banaka

(odrţavanje likvidnosti privrede) Ovu funkciju centralna banka ostvaruje instrumentima monetarno-kreditne politike: eskontnom-diskontnom stopom, kupnjom i prodajom vrijednosnica na otvorenom trţištu, politikom obvezne rezerve, ponekad selektivnom kreditnom politikom ili izravnim kvantitativnim odreĊivanjem kreditne aktivnosti banaka.

2. odrţavanje likvidnosti banaka i štednih depozitnih institucija 3. odrţavanje meĊunarodne likvidnosti, tj. briga za bilancu plaćanja

propisivanjem monetarnih mjera koje na nju utjeĉu, formiranjem deviznih priĉuva, sudjelovanjem na deviznom trţištu, reguliranjem i kontrolom platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom, deviznom kontrolom.

4. emisija novca: središnje banke su jedine institucije koje su od drţave ovlaštene emitirati tzv. primarni novac kroz kreditiranje banaka, kupnju drţavnih vrijednosnica, kupovinu deviza i sl. Kao pasivna protustavka ovim poslovima u bilanci središnje banke nalaze se depoziti banaka i gotovina središnje banke u opticaju

5. suradnja s meĊunarodnim i regionalnim monetarnim i financijskim institucijama, ostvarivanje meĊudrţavnih financijskih sporazuma i suradnje i sl.

6. poslovi analiza, statistike, pribavljanja informacija i prikupljanja podataka 7. odreĊeni poslovi za raĉun drţave 47. HRVATSKI FINANCIJSKI SUSTAV – STRUKTURA, PROBLEMI, PROMJENE

Korjenite promjene u financijskom sustavu poĉele su odmah po osamostaljivanju RH. 1991. godine uĉinjena je valutna reforma, a po uzoru na razvijene zemlje formirana je Narodna banka Hrvatske, neovisna o drţavnoj administraciji, a odgovorna Hrvatskom drţavnom saboru.

Monetarno osamostaljivanje utvrĊeno je uvoĊenjem privremenog novca, hrvatskog dinara u prosincu 1991. g., a krajem svibnja 1994. g. uveden je i trajni hrvatski novac – kuna. U prosincu 1997. g. središnja banka dobila je naziv HNB.

HNB je znatno izmjenila instumentarij reguliranja koliĉine novca u opticaju: 1. modernizacijom sustava obvezne rezerve, 2. uvoĊenjem “prozorĉića” - discount window-a i politike otvorenog trţišta, 3. kupnjom i prodajom blagajniĉkih zapisa, i 4. deviznim REPO operacijama.

www.referada.hr

Deviznim zakonom iz listopada 1993. g. znatno je liberaliziran devizni reţim. Dolazi do reforme sustava domaćih plaćanja, organiziran je i sustav kreditnih odnosa sa inozemstvom. Za RH karakteristiĉna je dominacija univerzalniha banaka, a ostale nebankovne financijske institucije ili još ne postoje ili ne djeluju kao trţišne fin. institucije. Problemi iz prethodnog socijalistiĉkog sustava u kojem su banke bile “distributeri” kredita, umnoţeni problemima ratnih razaranja i tranzicijskim problemima bili su prisutni u naslijeĊenim “starim” hrvatskim bankama. Takvo stanje banaka nametnulo je potrebu donošenja trţištu odgovarajućeg zakona o bankama, ali i njihovu sanaciju i organizacijsko, kadrovsko i poslovno restrukturiranje koje je u najvećim bankama otpoĉelo 1997. g. Prvi pravac promjena u proteklom razdoblju bio je usmjeren stvaranju zakonodavstva koje će omogućiti nastajanje i znaĉajniju ulogu i onih financijskih institucija koje uz banke obiĉno ĉine infrastrukturu razvijenih financijskih trţišta. Institucionalno ureĊenje trţišta vrijednosnih papira zapoĉeto je Zakonom o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima kojim je utvrĊen zadovoljavajući zakonski okvir primarnog i sekundarnog – transakcijskog trţišta vrijednosnica.

Financijske institucije u RH: HNB, depozitne financijske institucije (banke, štedionice, štedno-kreditne zadruge, stambene štedionice), nedepozitne financijske institucije: ugovorne štedne institucije (osiguravateljne institucije, mirovinski fondovi), investicijski fondovi (investicijski fondovi univerzalnog tipa, PIF - privatizacijski investicijski fondovi), brokerske tvrtke – društva za poslovanje vrijednosnicama, ostale financijske institucije (leasing tvrtke, izdavaĉi kreditnih kartica), ostalo (ZAP, Agencija za osiguranje depozita i sanaciju banaka, Zagrebaĉka burza, Trţište novca, Varaţdinsko trţište vrijednosnica, Komisija za vrijednosne papire, središnja depozitarna agencija). 48. HRVATSKA NARODNA BANKA

HNB je banka drugog stupnja zato što su njene funkcije drugog stupnja: 1. emitiranje primarnog novca, 2. transakcije vrijednosnih papira, 3. poslovi fiskalnog agenta za drţavu i 4. poslovi refinanciranja.

HNB ima dva temeljna cilja: 1. odgovorna je za stabilnost valute i 2. opću likvidnost plaćanja u zemlji i inozemstvu.

HNB podrţava ciljeve ekonomske politike, ali samo u mjeri koja ne ugroţava njena 2 temeljna cilja. HNB je odgovorna za stabilnost cijena i za likvidnost i solventnost ukupnog bankovnog sustava.

Da bi HNB ostvarila ciljeve, ona poduzima ĉitav niz mjera: 1. utvrĊuje koliĉinu novca u opticaju, 2. utvrĊuje opću likvidnost banaka, 3. brine se o odrţavanju opće likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu, 4. izdaje novĉanice i gotov novac, 5. obavlja odreĊene poslove za RH, 6. usklaĊuje informacijski sustav za svoje potrebe. 49. INSTRUMENTI HNB-a ZA REGULIRANJE KOLIĈINE NOVCA U OPTICAJU

Za reguliranje koliĉine novca u opticaju HNB primjenjuje 5 instrumenata:

www.referada.hr

1. diskontnu politiku, 2. politiku otvorenog trţišta, 3. politiku obvezne rezerve, 4. kvantitativnu politiku (u visokoj inflaciji limitiranje plasmana) i 5. kvalitativnu politiku (emisijom primarnog novca stimuliramo gospodarske sektore). 50. ODRŢAVANJE LIKVIDNOSTI BANAKA KAO FUNKCIJA HNB-a

HNB odreĊuje likvidnost poslovnih banaka kroz 7 mjera: 1. propisuje obveznu rezervu 2. propisuje posebnu rezervu likvidnosti za riziĉne poslove (za avaliranje ili

garantiranje) 3. propisuje minimalni iznos sredstava koje banke moraju drţati kod sebe 4. propisuje roĉnu strukturu izvora i plasmana 5. odobrava kredite za likvidnost poslovnim bankama 6. propisuje uvjete kreditne sposobnosti banaka 7. odreĊuje datum od kojega je banka nelikvidna i o tome obavještava ZAP 51. ODRŢAVANJE MEĐUNARODNE LIKVIDNOSTI KAO FUNKCIJA HNB

Odrţavanje likvidnosti prema inozemstvu HNB ostvaruje: 1. rukovanjem deviznim rezervama 2. propisuje obvezu banaka da drţe odreĊeni iznos u devizama 3. kupuje i prodaje valutu RH u inozemstvu 4. propisuje opseg i strukturu korištenja inozemnih kredita 5. osigurava provedbu platnih ugovora s inozemstvom 6. zaduţivanjem u inozemstvu 52. DEVIZNE REZERVE: STRUKTURA I VRSTE

Devizne rezerve trebaju osigurati meĊunarodnu likvidnost zemlje u uvjetima interne konvertivbilnosti kune.

Devizne rezerve ĉine: 1. potraţivanja HNB i ovlaštenih banaka u konvertibilnim devizama na raĉunima u

inozem 2. vrijednosni papiri koji glase na konvertibilnu stranu valutu, kojima raspolaţu HNB i

ovlaštene banke; 3. monetarno zlato u vlasništvu RH; 4. rezervna tranša pri MMF-u; 5. specijalna prava vuĉenja pri MMF-u; 6. efektivna strana valuta Ukupne devizne rezerve dijele se na dvije kategorije: a) kojima upravlja HNB: efektiva u trezoru i stalne devizne rezerve b) kojima upravljaju ovlaštene banke HNB dolazi do deviznih rezervi: 1. kupnjom deviza od banaka na aukcijama 2. povlaĉenjem tranši od MMF-a 3. iz prihoda od kamata na devizne depozite

www.referada.hr

4. prinosom od portfolio managementa 5. prodajom efektivnih kuna stranim bankama Bruto devizne rezerve su: 1. aranţmani sa MMF-om 2. sredstva prikupljena s obvezom reotkupa (SWAP aranţmani) 3. blagajniĉki zapisi u stranoj valuti 4. sredstva poslovnih banaka na deviznim raĉunima HNB-a 5. devize kupljene na domaćem trţištu

HNB sa bruto deviznim rezervama upravlja pasivno što znaĉi da ako HNB ţeli braniti teĉaj kune na deviznom trţištu, to moţe samo sa sredstvima koje je kupila na aukcijama, a ne moţe blagajniĉkim zapisima.

Devizne rezerve se mogu ulagati u slijedeće instrumente: 1. vrijednosne papire, 2. depozite, 3. sporazume o reotkupu, 4. u instrumente financijskih institucija 5. u management (sredstvadana na ulaganje stranim investitorima).

10% deviznih rezervi dnevno mora biti likvidno. Udio USA i EURA u strukturi

rezervi moţe varirati 5% od udjela tih valuta u strukturi plaćanja uvoza i otplate kredita. Ulaganja u jednu zemlju su ograniĉena na 30%, osim za SAD i Njemaĉku 50%. Zemlja mora imati investicijski rejting barem AA.

MeĊunarodne devizne rezerve se ulaţu kod meĊunarodnih financijskih institucija, središnjih banaka, komercijalnih banaka i investicijskih kuća. Kod jedne banke moţe biti najviše 5% deviznih rezervi s tim da tih 5% ne smije preći 2% kapitala te banke.

Portfolio management moţe iznositi najviše do 15% deviznih rezervi. Portfolio management je ulaganje u vrijednosne papire , a roĉnost tih papira je slijedeća: a) drţavni vrijednosni papiri do 3 godine b) ostali instumenti financijskih organizacija do 1 godine c) depoziti, certifikati i reotkup do 3 mjeseca d) prosjek papira ne smije biti veći od 6 mjeseci 53. REGULIRANJE KREDITNIH ODNOSA SA INOZEMSTVOM Posebni utjecaj HNB na zasnivanje kreditnih odnosa s inozemstvom ogleda se u

tome što: 1. propisuje obvezu obavještavanja o namjeri zakljuĉivanja kreditnog posla s

inozmstvom 2. propisuje obvezu podnošenja prijave o zakljuĉenom ugovoru po svim zakljuĉenim

kreditnim poslovima s inozemstvom 3. propisuje obveze podnošenja odreĊene dokumentacije 4. prati korištenje, otplate, eventualne raskide ugovora o kreditu 5. utvrĊuje opseg i namjenu zaduţivanja i odobravanja financijskih kredita Pri reguliranju kreditnih odnosa s inozemstvom HNB uzima u obzir: 1. stupanj vanjske zaduţenosti 2. iznos deviznih priĉuva 3. roĉnost obveza i potraţivanja

www.referada.hr

4. strukturu primljenih i datih kredita po vrstama 5. druge ĉimbenike vaţne za odrţavanje meĊunarodne likvidnosti 54. REGULIRANJE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM

U okviru ove zadaće HNB: 1. osigurava provedbu platnih i financijskih ugovora s inozemstvom 2. izdaje bankama ovlaštenja za obavljanje platnog prometa i kreditnih odnosa s

inozemstvom (velika ovlaštenja) 3. odobrava poslovanje sa stranim sredstvima plaćanja u zemlji (mala ovlaštenja) 4. propisuje naĉin i uvjete iznošenja i unošenja u zemlju domaće i strane valute,

ĉekova i drugih vrijednosnica 5. propisuje naĉin obavljanja mjenjaĉkih poslova 6. odobrava posebne naĉine plaćanja i naplate s inozemstvom, plaćanja unaprijed,

produljavanje rokova naplate i sl. 7. prodaje efektivne kune inozemnim bankama 8. organizira meĊunarodni platni promet i daje tehniĉka uputstva za njegovo

obavljanje 55. KONTROLA I NADZOR BANAKA

Dijeli se u 3 grupe poslova: 1. bonitetni nadzor: bonitetna i prudencijalna kontrola 2. provedba mjera monetarno-kreditne politike 3. devizna dokumentirana kontrola

Bonitetna kontrola kontrolira izloţenost banke, prati ostverivanje kapitalnih koeficijenata, da li je banka prešla limit.

Prudencijalna kontrola: 1.) prikuplja i analizira podatke o poslovnim bankama (najviše gleda koliko su banke

izloţene deviznom riziku, likvidnost i kuporodaju deviza), radi dnevna, dekadska, kvartalna i godišnja izvješća, a te podatke prati banka na temelju 24 indikatora likvidnosti;

2.) offsite kontrola bave se analizama poslovnog bankarstva na temelju obraĊenih podataka koje nam šalju banke;

3.) onsite kontrola to su izvješća koja rade inspektori HNB-a u poslovnim bankama (na licu mjesta). Provedba mjera monetarno-kreditne politike analizira ţiro raĉune poslovne

banke, obveznu rezervu, da li je koristila kredit za likvidnost, iznos meĊubankarskih kredita i utvrĊuje minimalnu likvidnost banaka (za svaku banku),

Devizna dokumentirana kontrola prati ispravnost izvozne i uvozne dokumentacije, brine o unošenju deviza u zemlju u propisanim rokovima itd. To je posao ministarstva financija. Ĉitav sektor je odgovoran za pripremu i analizu dokumentacije za osnivanje banaka i izbor predsjednika i ĉlanova uprave. Sama obrada je zakonski limitirana na 6 mj.

www.referada.hr

www.referada.hr

56. STANJE U BANKOVNOM SEKTORU REPUBLIKE HRVATSKE

Analiza stanja u hrvatskom bankarskom sustavu ukazuje na otvorene ili

prikrivene probleme, ali i znaĉajan napredak uĉinjen nakon 1990. i na zakonskom

ureĊenju sustava i na njegovom funkcionalnom osposobljavanju.

U 1997. u RH djelovalo je 60 banaka. Od toga su 24 banke 1989. obnovile

dozvole poslovanja. Nakon 1989. osnovane su 32 privatne banke 6 subsidiarija starih

banaka. Dvije banke izgubile su tijekom 1995. i 1997. dozvole za rad. 8

novoosnovanih banaka u vlasništvu su austrijskih (4), talijanskih (2) i njemaĉkih

banaka (2).

Prema pravnom statusu 56 banaka su d.d., a 4 banke su d.o.o. Krajem 1997.

godine 87% banaka bilo je u privatnom i preteţito u privatnom vlasništvu. Privatne

banke sudjelovale su sa 64% u ukupnoj aktivi i sa 61% u ukupnom kapitalu

bankovnog sektora. Ukupno 9 banaka u drţavnom vlasništvu raspolagalo je sa

29,8% kapitala.

Hrvatske banke su univerzalne, nespecijalizirane i regionalne. Glavnina

bankarstva koncentrirana je u Zagrebu, ali je i unutrašnjost zadovoljavajuće

pokrivena. Ovlaštenje za obavljanje platnog prometa i kreditnih poslova s

inozemstvom posjeduju 53 banke.

Već u oţujku 1990. hrvatska je Vlada preuzela najveći gubitak u bilancama

banaka po tzv. staroj deviznoj štednji u protuvrijednosti 2,5 mlrd. USD. U svibnju

1991. izdane su drţavne obveznice u iznosu od 1 mlrd. USD i većim dijelom

dodijeljene javnim i velikim poduzećima radi podmirenja njihovih obveza prema

bankama. Najveći dio nenaplativih kredita banke su pretvorile u trajne vlasniĉke

udjele u poduzećima. Ta je imovina krajem 1997. iznsila 5 mlrd. kuna.

Glavni problem hrvatskih banaka u proteklom razdoblju bio visoki udjel

imobilizirane aktive. Prema ocjeni HNB u strukturi ukupne bilance banaka udjel dobre

aktive iznosi 88,9%, a udjel loše aktive 11,1%. Problem imobiliziranosti aktive

pokazuje se kao problem prihoda banaka jer veći dio ove aktive ne nosi prihod ili je

on minimalan. Preostala, operativna aktiva banaka premala je da bi zadovoljila

potraţnju što uvjetuje visoke kamatne stope banaka. Sanaciji su podvrgnute Splitska,

Rijeĉka, Slavonska i Privredna banka Zagreb.

Kljuĉnim problemima hrvatskog bankarstva mogu se oznaĉiti:

a) loša kvaliteta aktive, b) loša kreditna politika i pozajmljivanje povezanim osobama, c) previsoke kamatne stope i neiskustvo u procesima likvidacije, steĉaja, pripajanja i

preuzimanja banaka. Ovakve probleme odreĊuje stanje u 10 najvećih starih banaka koje imaju najveće

znaĉenje jer je visoka koncentracija bankarstva i oligopolska struktura bankovnog sustava. Najveća privatna banka je Croatia banka (1989. g.).

57. CILJEVI HRVATSKIH ZAKONA O BANKAMA

Do 1993. RH je preuzela zakon o bankama kojeg je donijela Jugoslavija. U njemu se banka prvi put definira kao d.d.

Ciljevi Zakona o bankama su: a) privatizirati banke,

www.referada.hr

b) osloboditi banke utjecaja politike, c) iskljuĉiti duţnike iz nadzornih odbora, d) liberalizirati ulazak inozemnog kapitala, e) uvoĊenje trţišnog kriterija u poslovanje banaka, f) banka okrenuta trţišnom poslovanju, g) razviti konkurenciju meĊu bankama.

I prvi i drugi zakon su raĊeni na temelju njemaĉko-austrijskog modela, s tim da je

podruĉje nadzora i kontrole banaka raĊeno pod utjecajem MMF-a i Banke za meĊunarodne obraĉune ili izravnanja (BIS). Njemaĉko-austrijski model je korigiran 1998. godine smjernicama EU. Pri uvoĊenju Zakona se pazilo da ne izazove lomove.

58. TIJELA (ORGANI) BANKE 1. Uprava mora brojati najmanje 2 ĉlana, a ĉlan ne moţe biti onaj koji je ĉlan

Savjeta HNB ili ĉlan Nadzornog odbora bilo svoje ili neke druge banke. Da bi postao ĉlan polaţe kod nje ispit da bi dobio licencu. Treba imati pravni ili ekonomski fakultet.

2. Nadzorni odbor – u njemu ne moţe biti ĉlan savjeta HNB ili zaposlenik HNB-a. Ĉesto nadzorni odbor na sebe preuzima odobravanje plasmana preko milijun maraka, najĉešće se sastaje 1 put mjeseĉno

3. skupština – ĉine ju dioniĉari, sastaju se 1 put godišnje da bi razmotrili financijsko izvješće banke

59. OSNIVANJE, POSLOVANJE I VRSTE BANAKA U RH

Imamo 2 zakona iz 1993. godine i iz 1998. godine koji je restriktivniji. Zakon iz 1993. godine je koncipiran u 2 sistema:

a) treba liberalizirati ulazak novih banaka na trţište b) pojaĉana bonitetna kontrola banaka (dana su veća ovlaštenja)

Prema Zakonu iz 1998. godine, banke se mogu organizirati iskljuĉivo kao

dioniĉka društva. Osnivaĉi banke mogu biti i pravne i fiziĉke osobe s tim da broj osoba Zakon nigdje ne spominje. Implikacija je da samo jedna fiziĉka osoba moţe osnivati banku. Strane osobe isto mogu biti osnivaĉi, ali Zakon propisuje obvezu reciprociteta, a ona znaĉi da stranac moţe biti osnivaĉ banke ako u njegovoj zemlji naša osoba moţe osnovati banku.

Zahtjev za davanje odobrenja za rad banke osnivaĉi podnose HNB-u. Oblik i sadrţaj zahtjeva propisuje HNB.

Uz zahtjev se mora priloţiti: 1. statut buduće banke 2. dokaz da se raspolaţe s kapitalom (20, 40 ili 60 mil. kuna); 20 mil. kuna je

minimalni iznos kapitala koji banka mora mati i uplatiti prije upisa u sudski registar 3. zavisno od kapitala s kojim se raspolaţe treba priloţiti i detaljan opis poslova 4. broj osnivaĉa i podatke o njima 5. financijsko stanje osnivaĉa 6. imena ĉlanova uprave i nadzornog odbora 7. dokaz da se raspolaţe prostorom, kadrovima, tehnologijom...

www.referada.hr

Odobrenje (licencu, dozvolu) za osnivanje banke daje Savjet HNB-a. Savjet

HNB-a mora odgovoriti u roku od 6 mjeseci od dana zaprimanja zahtjeva. U sluĉaju pozitivnog ishoda, banci se izdaje odobrenje za obavljanje svih ili samo pojedinih bankovnih poslova. HNB moţe i odbiti davanje odobrenja, a u pojedinim sluĉajevima moţe ga i ukinuti. Da bi osnivaĉ stekao više od 10% dionica banke mora za to dobiti posebno odobrenje HNB-a. Dionice banke glase na ime.

Sve hrvatske banke dijelimo na: a) banke s malim ovlaštenjem (inicijalni kapital je 20 mil. kuna) b) banke s srednjim ovlaštenjem (inicijalni kapital je 40 i više mil. kuna) c) banke s velikim ovlaštenjem (inicijalni kapital je 60 mil. kuna)

Banke s malim ovlaštenjem mogu raditi slijedeće poslove:

1. imati depozite u domaćoj i stranoj valuti 2. obavljati mjenjaĉke poslove 3. odobravati kredite, jamstva, garancije domaćim pravnim i fiziĉkim osobama 4. izdavati vrijednosne papire 5. obavljati platni promet 6. poslovati sa ĉekovima, mjenicama i certifikatima

Banke s srednjim ovlaštenjem mogu osim prethodnih poslova:

1. otvarati akreditive 2. odobravati sve vrste depozita, kredita i garancija 3. poslovati sa: a) opcijama, b) terminskim ugovorima, c) kreditnim karticama i mogu

se koristiti: d) leasingom i e) factoringom u poslovanju Banke s velikim ovlaštenjem osim poslova malih i srednjih banaka mogu

obavljati i kreditne poslove s inozemstvom.

Cilj je svake banke da dobije srednje ili veliko ovlaštenje jer su provizije po

deviznim poslovima visoke što utjeĉe na povoljnu bilancu poslovnih banaka.

Novoosnovane banke ne smiju 3 godine po osnivanju obavljati bankovne poslove prikupljanja depozita i štednje graĊana u domaćoj i stranoj valuti.

60. OGRANIĈENJA PREUZIMANJA PREVELIKIH RIZIKA (IZLOŢENOST BANKE)

Da banka ne bi upadala u rizik postoji grupa koeficijenata koje je propisala HNB i

oni se moraju poštivati. Koeficijenti se temelje na banĉinom kapitalu koji se sastoji

od:

a) temeljni kapital banke koji banka dobiva prilikom osnutka putem emisije banĉinih dionica

b) dopunski kapital koji se sukcesivno stvara kroz banĉino poslovanje; bez obzira koliki je, on moţe ući u iznos banĉinog kapitala najviše do iznosa temeljnog kapitala

Zbroj ova dva kapitala ĉini jamstveni kapital banke (JK=TK+DK). Po starom

Zakonu o bankama prvi i osnovni koeficijent je odnos jamstvenog kapitala i banĉina

aktiva. Ova aktiva je ponderirana po stupnjevima rizika + aktivne izvanbilanĉne

stavke (to su potencijalne obveze banke – akreditivi, garancije, jamstva).

1.) JK / AK + AIS = 8%

- po starom Zakonu ovaj odnos nije smio biti manji od 8% koef. adekvatnosti kapitala

2.) VK = 20% JK

www.referada.hr

- stari Zakon je imao koeficijent VK veliki kredit jednom zajmoprimcu nije smio preći 20% jamstvenog kapitala

3.) NMK = 30% JK

- NMK najveći mogući kredit jednom zajmoprimcu mogao je biti 30% jamstvenog kapitala

4.) VK + NMK = 200% JK - suma velikog kredita i najvećeg mogućeg kredita na razini banke je mogla biti

200% jamstvenog kapitala 5.) VK + RA = 70% JK - veliki kredit + ulaganja u realnu aktivu RA (zgrade, oprema, strojevi) na razini

banke ĉini 70% jamstvenog kapitala

NOVI ZAKON:

1.) JK / AK + AIS = 10% - novi Zakon o bankama je koeficijent adekvatnosti kapitala digao na 10% 2.) 1 osoba = 25% JK

- novi Zakon definira povezanu osobu i jednu osobu (povezana osoba u

pozadini stoji 1 vlasnik; jedna osoba pravni entitet koji sam odgovara za svoje obveze)

- banka moţe biti izloţena prema jednoj osobi do 25% jamstvenog kapitala 3.) dioniĉari sa 3% dionica banke = 5% JK - dioniĉari koji imaju do 3% dionica banke mogu koristiti kredit najviše u visini 5%

jamstvenog kapitala - dioniĉar se nebi smio zaduţivati kod svoje banke 4.) velika izloţenost prema 1 osobi = 10% JK - velika izloţenost je 10% jamstvenog kapitala prema 1 osobi, da bi 1 osoba dobila

taj kredit treba postojati jednoglasna odluka nadzornog odbora 5.) sve izloţenosti = 400% JK - ukupna suma svih velikih izloţenosti je 400% jamstvenog kapitala

6.) dioniĉara sa preko 5% dionica = 25% JK - ako dioniĉar ima preko 5% dionica banke, sve takve dioniĉare banka zbraja, i

krediti koje takvi dioniĉari koriste ne smiju preći 25% jamstvenog kapitala dionice banke se ne mogu koristiti kao sredstvo osiguranja kod te banke (dioniĉari

poništavaju kapital banke) koeficijenti su znaĉajni zbog toga što u sluĉaju odstupanja HNB moţe dati

poslovnoj banci rok za usklaĊenje ili uvesti povjerenika: a) off side kontrola banke b) on side kontrola banke

61. ŠTEDIONICE, ŠTEDNOKREDITNE ZADRUGE, STAMBENE ŠTEDIONICE

www.referada.hr

Štedionice su ureĊene kao kapitalske institucije. Osnivaĉki kapital štedionica ne moţe biti manji od milijun DEM. Vlasnici im mogu biti i domaće i strane osobe. Štedionica prikuplja štednju graĊana u domaćoj valuti, ali izmjenama zakona omogućeno im je i poslovanje s devizama.

Štedionca moţe: a) voditi ţiro raĉune, tekuće raĉune i depozitno poslovanje graĊana i radnji, b) obavljati platni promet u zemlji za graĊane i radnje c) odobravati kredite u prvom redu graĊanima.

Slobodna sredstva koja ne iskoristi za odobravanje kredita graĊanima štedionica moţe koristiti za odobravanje kredita malim i srednjim poduzećima, za potrebe stambene izgradnje, a viškove moţe plasirati bankama.

Štedionice imaju obvezu:

a) dostaviti podatke HNB-u b) izdvajati obvezne rezerve c) pribaviti suglasnost pri izboru uprave.

Krajem 1997. godine u RH je poslovalo 33 štedionice, od ĉega su 22 bile organizirane kao d.o.o., a 11 kao d.d. Sve štedionice su u privatnom vlasništvu. Ulogu štedionica prema novom Zakonu o bankama preuzimaju banke malih ovlaštenja. Sve štedionice, ukoliko nastavljaju s poslovanjem, moraju se preregistrirati u d.d. i ukoliko na dan 26.12.1998. nisu imale minimalni kapital propisan Zakonom duţne su najkasnije do kraja 2001. godine povećati temeljni kapital na iznos od najmanje 20 milijuna kuna ili će se nad njom provesti postupak likvidacije.

Štedno-kreditne zadruge su mješovite ili dioniĉke financijske organizacije. Osnivaju se na lokalnoj razini, nisu sudionici financijskih trţišta, to su najĉešće poduzeća koja se bave financijskim posredovanjem. Pribavljaju sredstva prikupljanjem uloga svojih ĉlanova ili uzimanjem kredita od poslovnih banaka. Sredstva plasiraju iskljuĉivo ĉlanovima zadruge. krediti su osigurani hipotekom. Izvori sredstava su im stabilni jer je štednja srednjeroĉna i dugoroĉna. Ukupan iznos zadruţnih udjela prilikom osnivanja zadruge ne moţe iznositi manje od 100.000 kuna. Ĉlanovi su ravnopravni bez obzira na veliĉinu zadruţnog udjela koji posjeduju.

Zadruga moţe: a) prikupljati štedne uloge u domaćoj valuti od zadrugara, b) voditi zadrugarima ţiro i tekuće raĉune i platni promet u zemlji c) odobravati kredite

Odobrenje za rad izdaje Ministarstvo financija uz mišljenje HNB-a. Njom upravljaju skupština, nadzorni odbor i upravitelj zadruge. To je neprofitna institucija koja posluje po naĉelima likvidnosti i sigurnosti. Štedni ulozi nisu osigurani kod Agencije za osiguranje deepozita i sanaciju banaka. Za njih jamĉe zadrugari svojim udjelima. Poslovanje nadzire financijska policija. U RH su pod tim nazivom u osnovi ozakonjene uzajamne, neprofitne štedno-kreditne zadruge (potrošaĉke zadruge), koje prikupljaju štedne udjele i odobravaju kredite ĉlanovima ali i neĉlanovima.

Stambene štedionice su specijalizirane štednodepozitne institucije koje prikupljaju namjensku štednju s ciljem financiranja izgradnje obiteljskih kuća, izgradnje i kupnje stanova, kupnje i opremanja graĊevinskih zemljišta. Osnivaju ih banke ili štedionice, a vode štednju samo u kunama. Drţava im pruţa potporu iz drţavnog proraĉuna preko posebnog fonda koji se vodi u HBOR-(Hrv. banka za obnovu i razvoj). Ta je potpora namijenjena mladim obiteljima do 35 godina starosti. U RH postoje od 1998. godine.

www.referada.hr

62. NEBANKOVNE ORGANIZACIJE U RH

Nebankovne organizacije su osiguravatelji ţivota i imovine. U RH ima 27 osiguravajućih društva, gro tih osiguravajućih društava su mala osiguravajuća društva. Postoje 2 tendencije: a) koncentracija i okrupnjavanje b) da će osiguravajući portfelj završiti u rukama ino-kupaca.

Sva su društva osnovana kao d.d. Dio društva je u drţavnom vlasništvu, dio je u mješovitom vlasništvu zajedno sa stranim osobama, a vlasnici najvećeg broja društava su domaće pravne i fiziĉke osobe. Najveće osiguravajuće društvo je “Croatia osiguranje” iz Zagreba. Nadzor nad osiguravajućim društvima provodi Direkcija za nadzor. Djelatnost osiguravajućih društva regulirana je Zakonom o osiguranju (1994.), a novi zakon iz 1997. godine zaoštrava uvjete poslovanja posebno u pogledu zaštite osiguranika i preuzimanja velikih rizika.

Poĉetkom 2000. godine bruto premija osiguravatelja je preko 4,3 mlrd kuna. Struktura premija je nepovoljna jer je samo 15% ţivotno osiguranje (u Europi preko 50%), a zdravstveno osiguranje je takoĊer malo, samo 6,7%. 63. TRŢIŠTE VRIJEDNOSNICA U RH

Temelji se na Zakonu o izdavanju i prometu vrijednosnih papira iz 19955. godine (NN107 / 27.12.1995.). Komisija za vrijednosne papire ima 5 ĉlanova i odgovara Saboru koji ju i bira; nezavisna je i samostalna.

funkcije komisije za vrijednosne papire: a) izdavanje dozvole za emisiju b) nadgledanje pravila trgovanja c) nadziranje društava za poslovanje s VP (burze, izdatnici VP, investicijski fondovi,

društva za upravljanje investicijskim fondovima) d) poduzimanje mjera za uspješno funkcioniranje trţišta VP e) propisivanje sadrţaja informacija f) odreĊivanje mjera – uvjeta koje moraju zadovoljiti oni koji se profesionalno bave

trgovanjem VP U RH to je trţište još u nastajanju, javljaju se blagajniĉki zapisi, dugoroĉne

obveznice denominirane u kunama, dionice iz privatizacije, nema kratkoroĉnih zaduţnica.

Zakonom je ureĊeno: a) emitiranje VP javnom ponudom b) definirane su osobe ovlaštene za obavljanje poslova u svezi s VP c) njihove ovlasti d) burze e) zabrane i ograniĉenja poslova u svezi s VP f) zaštita investitora g) središnja depozitarna agencija h) prijenos vlasništva i i) drugi elementi o kojima ovisi uĉinkovitost i regularnost trţišta VP

BLAGAJNIĈKI ZAPIS je kratkoroĉni VP (rok dospijeća do 1 godine, uobiĉajeno 91 i 182 dana). Izdaje ga Ministarstvo financija i HNB. U RH funkcija mu je odrţavanje likvidnosti i instrument je politike otvorenog trţišta (strerilizacija koliĉine novca u opticaju).

www.referada.hr

Postoje: a) kunski b) devizni blagajniĉki zapisi.

U literaturi se još zovu i trezorske mjenice. DIONICE - korporativni VP koji prezentira dio vlasništva dioniĉke tvrtke. To su

dugoroĉni VP bez utvrĊenog dospijeća. Društvo njima osigurava poslovni kapital, a vlasnicima udio u dobiti ili likvidacijskoj masi.

Najĉešće se dijele na: a) prioritetne ili redovne, b) na ime (indosamentom) ili donosioca (predajom).

OBVEZNICE su zajmovni dugoroĉni VP. Ako ih emitira poduzeće zovu se korporativne obveznice, a mogu ih emitirati sve pravne osobe.

Razlikuju se s obzirom na: a) karakter naknade b) amortizaciju c) osiguranje d) opcije

Najĉešće su: a) obveznice s fluktuirajućim stopama (prinos ili prema trţišnoj stopi ili prema

referentnim financijskim institucijama) b) participativne obveznice (niska kamatna stopa, pravo udjela u dobiti) c) obveznice bez kupona (prodaju se uz duboki diskont; ĉeste su u Americi). 64. NUŢNOST DOGRADNJE FINANCIJSKOG SUSTAVA RH

Hrvatski financijski sustav je duboko integriran u europski financijski sustav, a ta integracija temelji se na nekoliko pokazatelja: a) burzovni indeks zagrebaĉkog trţišta kapitala (CROBEX) se kreće u uskoj

korelaciji sa cijenama dionica hrvatskih tvrtki na londonskoj burzi b) većina europskih banaka i velikih financijskih grupacija je prisutna na hrvatskom

financijskom trţištu - najveća grupacija su Zagrebaĉka i Varaţdinska banka koje ĉine 1/3 hrvatske

bankarske industrije. Na hrvatskom trţištu su prisutne 4 velike banke:

1. Raifaissen banka (ima najprofitabilniju mreţu u tranzicijskim zemljama) 2. Hypo banka 3. Volks banka 4. Erstesteiermarkische banka - najveća osiguravateljska kuća je Allianz osiguranje.

Trend je padanje aktivnih kamatnih stopa na financijskom trţištu, potkraj 1999. godine je aktivna kamatna stopa iznosila 19%, a posljednji podatak je 9,9%. Glavni uzrok financijske promjene je: a) spremnost prodaje domaćih banaka, b) globalni trendovi koje strane banke donose na naše trţište.

Uloga banaka u tim tokovima: 1. banke su poĉele dovlaĉiti kapital u zemlje gdje je on bio izuzetno skup, kao

posljedicu toga što u tim zemljama rastu investicije koje domaća štednja ne moţe omogućiti

2. širenjem poslovanja banaka na nova trţišta banke diverzificiraju rizik 3. dolazi do snaţne liberalizacije u istoĉnoj Europi, jugoistoĉnoj Aziji i Juţnoj Americi

www.referada.hr

Temeljni interes stranih banaka da doĊu na naše trţište je bio: 1. bankarska kriza u SAD-u (1988.-1989.) i valutna kriza u Europi 2. na razvijenim financijskim trţištima došlo je do pada neto kamatne stope 3. na financijskim trţištima raste potraţnja za meĊubankovnim financijskim

posrednicima 4. banke poĉinju snaţno razvijati vlastite analitiĉke odjele, posljedica toga je da su

banke u mogućnosti procijeniti meĊunarodne rizike, a kvalitetna procjena rizka pokazuje da vrijedi investirati u tranzicijske zemlje. Podaci pokazuju da proces ulaska velikih banaka na trţište zemalja u tranziciji nije motivirano smanjenjem troškova nego smanjenjem rizika. Svi ovi globalni trendovi su se poklopili sa domaćim pozitivnim trendom – proces

rehabilitacije velikih drţavnih banaka. Na podruĉju dogradnje financijskog sustava potrebno je:

1. izdiferencirati strukturu imovine poduzeća na ĉitav niz VP preko kojih će poduzeće biti u mogućnosti kreirati svoju likvidnost

2. razviti sekundarno trţište koje će osiguravati likvidnost 3. razviti nekreditne tehnike financiranja – prvenstveno sekuritizaciju 4. da drţava postane glavni sudionik na financijskom trţištu (poljoprivreda, izvoz,

stambena izgradnja) 5. razbiti monopol banaka razvojem ostalih financijskih institucija 6. rješavati se instrumentarija, tehnika i djelatnika banaka koje podrţavaju trţišno

poslovanje 7. stanovništvu ponuditi široke mogućnosti kreditiranja 8. riješiti problem osiguravatelja i mirovinskih fondova 65.) BANKOVNI POSLOVI

Bankovni poslovi su oni poslovi koje banka obavlja na zahtjev klijenta ili temeljem zakonskih propisa. Postoje 3 temeljne podjele: I. PO ROĈNOSTI: 1. kratkoroĉni 2. dugoroĉni II. PO NAĈELU FUNKCIONALNOSTI: 1. poslovi mobilizacije i koncentracije sredstava 2. kreditni poslovi 3. posredniĉko-komisioni poslovi 4. vlastiti poslovi 5. kontrolno upravni i administrativni poslovi III. PO BILANĈNO - ANALITIĈKOM OBILJEŢJU:

1. pasivne poslove oni kojima banka prikuplja sredstva, stvarajući financijske obveze prema klijentu, a mogu biti:

a) kratkoroĉni: emisija novca; depoziti po viĊenju; zaduţivanje kod drugih banaka; blagajniĉki zapisi i druge zaduţnice; eskontiranje vlastitih mjenica

www.referada.hr

b) dugoroĉni: emisija dionica; oroĉeni depoziti; dugoroĉni depoziti drţave, javnih ustanova i institucija; izdavanje obveznica; dugoroĉni krediti iz inozemstva

2. aktivne poslove oni kojima banka stvara financijska potraţivanja prema klijentima, a mogu biti:

a) kratkoroĉni: kontokorentni kredit; eskontni – diskontni kredit; lombardni; rambursni; akceptni i avalni kredit

b) dugoroĉni: hipotekarni; investicijski – razvojni; potrošaĉki (fakultativni) krediti U aktivnim bankarskim poslovima banke kao vjerovnici preko kredita, eskonta, akcepta, jamstva i drugih oblika financijske aktive plasiraju raspoloţiva sredstva svog financijskog potencijala, obraĉunavajući i naplaćujući aktivne kamate, koje su u pravilu veće od pasivnih.

3. neutralne ili komisijske poslove oni koje banka kao posrednik obavlja za raĉun klijenta. Oni su najobuhvatniji i od njih svaka banka ţivi. To su: depo poslovi; platni promet; kupnja i prodaja VP, deviza, valuta i dragocijenih kovina za tuĊi raĉun; preuzimanje jamstava i posredovanje kod izdavanja; izdavanje akreditiva i garancija. U neutralnim poslovima banke naplaćuju proviziju na usluge klijentu u platnom prometu, prodaju razliĉitih vrijednosnih papira i mjenjaĉkih poslova.

4. vlastite poslove oni poslovi koje banka obavlja za vlastiti raĉun. U vlastitim poslovima banke na financijskom trţištu aktiviraju raspoloţive financijske viškove kreiranjem financijskih oblika i time potiĉu mobilnost štednje.

66.) KRATKOROĈNI PASIVNI BANKOVNI POSLOVI

U pasivnim bankarskim poslovima banke kao duţnici kreiraju financijske obveze na osnovi kojih obraĉunavaju i isplaćuju pasivne kamate klijentima. Kratkoroĉni pasivni bankovni poslovi su oni kojima banka prikuplja sredstva, stvarajući financijske obveze prema klijentu. Kratkoroĉni pasivni bankovni poslovi su : 1. emisija novca 2. depoziti po viĊenju 3. zaduţivanje kod drugih banaka 4. blagajniĉki zapisi i druge zaduţnice 5. eskontiranje vlastitih mjenica. 67.) DEPOZITI PO VIĐENJU

Depoziti po viĊenju ili a vista depoziti su novĉana sredstva na raĉunu u banci koja

klijent koristi bez prethodne najave, a moţe ih prebaciti i na drugi raĉun. Iz njih se

odobravaju zajmovi, knjiţe se u pasivi bilance banke i na njih banka plaća pasivnu

kamatu Oni su najlikvidniji dio imovine, a ĉine 2/3 novca u opticaju. Ako su

namijenjeni štednji onda se nazivaju kvazi novcem. Graniĉni trošak drţanja depozira

po viĊenju je bitan jer donosi ili minimalnu ili negativnu kamatu (visoka inflacija, a

sredstva stoje na raĉunu). Izvor ovih sredstava moţe biti produkt robnih transakcija,

prodaje usluga, stavljanje kredita u teĉaj ĉime su prva karika u procesu multiplikacije.

Kvaliteta banke se nikada ne gleda po visini depozita a vista, već po visini oroĉenih

depozita.

68.) DISKONT – ESKONT, ESKONTNI KREDIT

www.referada.hr

Znaĉenje diskonta: 1. otkup nekog potraţivanja prije njegova dospijeća uz odbitak kamata, provizija i

troškova; 2. kamate obraĉunate od dana kupovine mjenice do dana njezina dospijeća koje se

odbijaju od mjeniĉne svote pri njezinu otkupu prije roka; 3. naĉin prodaje kratkoroĉnih vrijednosnih papira (npr. blagajniĉki zapis i

komercijalni zapis) uz popust, tako da se od nominalne vrijednosti po kojoj će po dospijeću biti iskupljeni odbije iznos kamata od dana upisa ili kupovine do dospijeća;

4. diskontna stopa, kamatna stopa središnje banke bankama na odobrene kredite ili ponuĊena na zaduţnice drţavnog trezora;

Diskontni kredit je kratkoroĉni bankovni kredit na temelju mjeniĉnog pokrića.

Specifiĉnost je kod diskontnog kredita da nema provjere boniteta komitenta i nema

procedure ugovaranja kredita. Jedino što banku interesira je bonitet mjenice, a da bi

ona bila bonitetna mora imati:

a) rok dospijeća 10 – 90 dana b) robno pokriće (u pravilu se financijska mjenica ne moţe diskontirati) c) kao dokaz valjanosti barem 3 sigurna potpisa

Eskont je mjeniĉnopravna radnja kojom se obavlja naplata mjenice prije njezina

dospijeća. Eskontiranjem imalac sredstava eskontira mjenice uz naknadu (eskontna

kamata), a imalac mjenica eskontom dolazi do likvidnih sredstava. Eskont mjenice

ima svoju cijenu odnosno kamatu. Obraĉunana kamata pri eskontu mjenica zove se

diskont. Diskont se obraĉunava prema modelu diskontnog raĉuna, a stopa po kojoj je

kamata obraĉunana zove se diskontna stopa ili eskontna stopa.

69.) REDISKONT – REESKONT

Reeeskont je kratkoroĉno zaduţivanje banaka kod drugih banaka. Banka uzima

kredit eskontirajući mjenice samo prvoklasnih duţnika kod druge banke, koje je

stekla iz poslova eskontnog kreditiranja (pretvaranje aktivnog posla u pasivni).

Reeskont je znaĉajan za banke koje se bave eskontnim kreditiranjem jer putem

njega dolaze do likvidnih sredstava. Dodatna prednost jee zarada iz razlike kamatnih

stopa eskonta i reeskonta. Mjenicu moţe reeskontirati i centralna banka.

Rediskontna politika se upotrebljeva kao sinonim za reeskont. Rediskontna politika

je instrument centralne banke za reguliranje kreditne aktivnosti poslovnih banaka:

a) utvrĊivanje kvalitete mjenice b) utvrĊivanje reeskontne/rediskontne stope Kod rediskontne politike vaţan je: rok dospijeća mjenica, broj avala, poslovi iz kojih

proizlaze, visina – plafon mjenice.

Rediskontna stopa po kojoj centralna banka prima mjenice poslovnih banaka je

referentna kamatna stopa za kredite poslovnih banaka.

Osim poslovnih banaka i centralne banke ove poslove mogu obavljati i diskontne

kuće.

Komercijalna metoda diskontiranja je u uvjetima visoke inflacije neupotrebljiva

D = C n i / 365

C – nominalni iznos mjenice

www.referada.hr

n – broj dana do dospijeća

p – diskontna stopa

i – kamatna stopa i = p / 100

Maksimalni iznos diskonta teţi nominalnoj vrijednosti mjenice kada diskontna stopa

teţi u (beskonaĉnost) – raste.

70.) LOMBARD

Lombardni kredit je kratkoroĉni aktivni bankovni posao koji se odobrava na temelju

zaloga pokretnih vrijednosti (zlato, dragocijene kovine, umjetniĉki predmeti,

vrijednosni i komercijalni papiri) u kraćim rokovima, od nekoliko dana do tri mjeseca

(90 dana), a najĉešće 15-20 dana. Lombardne kredite daju banke i zalagaonice u

odreĊenom postotku (50 - 70%) od procijenjene ili prometne vrijednosti zaloţenih

dobara koje preuzimaju do njihova iskupa, odnosno do konaĉne isplate kredita, kada

ih vraćaju duţniku. Duţnik za ĉitavo to vrijeme ostaje vlasnik predmeta. Ako duţnik

ne moţe otplatiti kredit, banka ima pravo prodati zaloţena dobra kako bi se naplatila.

Ako trţišna vrijednost predmeta padne ispod razine odobrenog kredita, banka moţe

traţiti dopunu zaloga. Banka naplaćuje ĉuvanje zaloga. Kad je zalog VP onda on

mora kotirati dnevno na burzi.

71.) RELOMBARD

Relombard je zaduţivanje banke kod druge banke, a najĉešće kod centralne banke

na temelju zaloga po odobrenom lombardnom kreditu. Relombard je znaĉajan za

likvidnost banke jer se lako sklapa i otkazuje. Rokovi su do 2 tjedna, a najĉešće

nekoliko dana. U inozemstvu postoje banke koje se bave samo lombardnim

poslovanjem, one zaraĊuju na razlici.

72.) BLAGAJNIĈKI ZAPISI

Blagajniĉki zapis je kratkoroĉni pasivni bankovni posao. To je vrijednosni papir s

rokom dospijeća do 1 godine. Mogu ga izdati ministarstva financija, središnje banke i

drţavne agencije. U Hrvatskoj ga izdaje HNB, poslovne banke, a mogu i teritorijalno-

politiĉke zajednice i nebankovne financijske institucije. To je duţniĉki instrument za

odrţavanje likvidnosti i smatra se neriziĉnim instrumentom, a odlikuje se sigurnošću i

umjerenim prihodima. Prodaje se uz diskont (što znaĉi da mu je cijena kod prodaje

niţa od nominalne), a po dospijeću isplaćuje se nominalna vrijednost zapisa.

Uobiĉajeno dospijeće mu je 91 ili 182 dana. U Americi su aukcije jedanput mjeseĉno

i rokovi su 52 tjedna. Sinonimi za blagajniĉki zapis su trezorski zapisi ili trezorske

mjenice, a glavna karakteristika im je da preko njih centralna banka provodi politiku

otvorenog trţišta, regulirajući koliĉinu novca u optjecaju.

Blagajniĉki zapisi HNB-a se dijele na: 1. kunske i devizne 2. dobrovoljne i obvezatne Bitni elementi blagajniĉkih zapisa: 1. na papiru treba biti naznaĉeno da je to blagajniĉki zapis

www.referada.hr

2. mora sadrţavati naziv i sjedište izdavatelja 3. naziv osobe koja je upisala blagajniĉki zapis 4. svota, dospijeće, potpis ovlaštene osobe koja je zapis izdala Kod nas je blagajniĉki zapis jedan od najrigidnijih instrumenata reguliranja koliĉine

novca u opticaju. Aukcije u HNB-u su najĉešće 2 puta tjedno i kamatna stopa na

blagajniĉke zapise je ĉak referentniji pokazatelj od eskontne stope jer se formira pod

djelovanjem ponude i potraţnje.

73.) DUGOROĈNI PASIVNI BANKOVNI POSLOVI

Pasivni bankovni poslovi su poslovi prikupljanja i koncentracije novĉanih sredstava

od brojnih subjekata u bankovno-kreditni sustav. U tim je poslovima banka u ulozi

duţnika te je u obvezi prema vlasnicima sredstava. Prema kriteriju funkcionalnosti ti

su poslovi izvori sredstava s kojima banke posluju i iskazuju se u pasivi njezine

bilance. O iznosu i roĉnoj strukturi pasivnih bankovnih poslova ovisi iznos i roĉna

struktura aktivnih bankovnih poslova.

Dugoroĉni pasivni bankovni poslovi su: 1. emisija dionica 2. oroĉeni depoziti 3. dugoroĉni depoziti drţave, javnih ustanova i institucija 4. izdavanje obveznica 5. dugoroĉni krediti iz inozemstva

74.) DIONICE I KAPITAL BANKE

Temeljni kapital ili glavnica banke je kapital koji banka stjeĉe prilikom osnutka

putem emisije banĉinih dionica. Dopunski kapital je onaj koji se sukcesivno stvara

kroz banĉino poslovanje; bez obzira koliki je, on moţe ući u iznos banĉinog kapitala

najviše do iznosa temeljnog kapitala. Kapital banke nije fond jer je replasiran. Banka

ga drţi u pasivi i kapital je zadnja linija obrane i s druge strane temelj kreditne

aktivnosti preko multiplikatora.

Dionice banke mogu biti: a) obiĉne ili redovne i b) preferencijalne ili povlaštene.

Mogu glasiti na ime ili na donosioca.

Banka moţe tijekom poslovanja emitirati novu emisiju dionica da bi povećala svoj

temeljni kapital. Temeljni kapital je glavni dio jamstvenog kapitala.

Temeljni kapital se sastoji od: 1. uplaćene obiĉne dionice 2. uplaćene povlaštene dionice 3. rezerve formirane na teret dobiti 4. zadrţana dobit 5. kapitalna dobit ili gubitak 6. rezerve formirane za otkup vlastitih dionica

bruto temeljni kapital banke

Odbici su slijedeći: 1. gubici iz prethodnih godina 2. gubitak iz tekuće godine 3. nematerijalna imovina 4. otkupljene vlastite dionice 5. potraţivanja i potencijalne obveze osigurane vlastitim dionicama

www.referada.hr

6. kredit kojim su kupljene dionice banke Kada se ovi odbici oduzmu od bruto kapitala banke dobijemo neto kapital banke. Dopunski kapital banke se sastoji od: 1. posebnih rezervi za neindentificirane gubitke 2. instrumenti sekundarne likvidnodsti

bruto dopunski kapital banke

Odbici su slijedeći: 1. posebne rezerve i potraţivanja 2. potencijalne obveze osigurane instrumentima sekundarne likvidnosti Kada se ovi odbici oduzmu od bruto dopunskog kapitala banke dobivamo

dopunski kapital koji ulazi u jamstveni kapital samo do iznosa neto kapitala.

75.) OBVEZNICE

Obveznice su dugoroĉni pasivni bankovni posao. To su dugoroĉni zajmovni VP.

Obveznice su pismene isprave kojima se emitent obvezuje da će vlasniku obveznice

u odreĊeno vrijeme i s odreĊenom dinamikom isplatiti iznos naznaĉen u obveznici

plus kamate isplatiti anuitet. To je instrument trţišta kapitala. Emitirati obveznicu

mogu sve pravne osobe. Kada ih emitiraju dioniĉka društva onda ih zovemo

korporativne obveznice.

karakteristike obveznica: 1. mogu glasiti na ime i na donosioca 2. mogu se javiti sa fiksnom kamatnom stopom, s fluktuirajućim stopama; ĉeste su i

participativne obveznice koje daju udjel u poslovnom rezultatu, a imaju fiksnu kamatnu stopu

bitni elementi su: 1. mora stajati oznaka da je obveznica 2. naziv i sjedište izdavatelja 3. naziv upisnika obveznice i oznaka ako glasi na donositelja 4. svota 5. visina kamatne stope 6. rokovi otplate glavnice i kamata 7. mjesto i datum izdavanja 8. serijski broj obveznice 9. potpisi ovlaštenih osoba izdavatelja

76.) OROĈAVANJE DEPOZITA

Oroĉeni depozit je novĉani depozit na posebnom raĉunu banke. Deponent se odriĉe

njegove upotrebe na odreĊeno vrijeme i ne mogu se koristiti za dnevna plaćanja.

Mogu se podići nakon što proĊe utvrĊeni rok ili ako se prethodno najavi podizanje.

Najĉešći oblik je depozit s otkaznim rokom. Oroĉeni depoziti mogu se razroĉiti samo

pod uvjetima koji su regulirani ugovorom obraĉunava se niţa kamatna stopa na

sredstva u banci, a visina raste s duţinom oroĉenja.

Oroĉeni depoziti zaraĊuju kamatnjak koji je viši od kamatnjaka na depozite po

viĊenju. Što je duţe razdoblje oroĉavanja veći je kamatnjak. Za banke su oroĉeni

depoziti povoljniji od ostalih (po viĊenju, depozita trţišta novca, i dr.) jer su slobodni

za plasiranje dok traje rok oroĉavanja.

www.referada.hr

77.) DEFINIRANJE I OBJAŠNJENJE BANKOVNOG KREDITA

Bankovni kredit je ustupanje novĉanih sredstava od strane banke ili kreditora duţniku

ili debitoru na odreĊeni rok uz obvezu povrata i plaćanja pripadajuće kamate. Kod

odobravanja kredita javlja se kolateral u obliku depozita, hipoteke. (“kredere” -

vjerovanje)

krediti se dijele: 1. prema subjektima koji odobravaju kredite:

a) komercijalni odobrava se u robi, a vraća u novcu b) bankovni kredit

2. prema predmetu na koji glase krediti: a) naturalni b) novĉani

3. po roĉnosti: a) kratkoroĉni ( do 1 godine) b) srednjeroĉni (od 1 do 5 ili 10 godina) c) dugoroĉni (s rokom duţim od 5 ili 10 godina, zavisno od pristupa)

4. prema svrsi: a) proizvoĊaĉki b) potrošaĉki

5. prema namjeni: a) krediti za obrtna sredstva b) krediti za investicijsku potrošnju

6. prema naĉinu osiguranja:

a) otvoreni temelje se na povjerenju

b) pokriveni polog moţe biti VP, hipoteka, pokretna imovina 7. prema drţavnom domicilu:

a) tuzemni b) inozemni

8. prema valuti: a) kunski b) devizni

9. prema kamati: a) fiksni b) varijabilni

10. prema mogućnosti korištenja: a) fiksni b) u tranšama c) revolving (obrĉući krediti)

78.) KRATKOROĈNI BANKOVNI POSLOVI

Kratkoroĉni bankovni poslovi mogu biti: 1. aktivni:

a) kontokorentni kredit b) eskontni – diskontni kredit c) lombardni kredit d) rambursni kredit e) akceptni kredit

www.referada.hr

f) avalni kredit 2. pasivni:

a) emisija novca b) depoziti po viĊenju c) zaduţivanje kod drugih banaka d) blagajniĉki zapisi i druge zaduţnice e) eskontiranje vlastitih mjenica

79.) KONTOKORENTNI KREDITI

Kontokorentni kredit je kratkoroĉni aktivni bankovni posao. To je kredit odobren po

tekućem raĉunu komitenta. Temeljem ovog kredita mogu se izdavati nalozi za

plaćanje iznad raspoloţivih sredstava na raĉunu, a prema ugovoru. Kod njega je

bitno da nema kolaterala, nego je sigurnost banke u poznavanju komitenata. U EU

40% svih kredita su kontokorentni krediti (razliĉit od minusa na tekućem raĉunu).

kontokorentni kredit je prisutan kod: 1. sezonskih prilagoĊavanja komitenata 2. gdje su neujednaĉeni priljevi i odljevi sredstava najĉešći rok je 3 mjeseca i taj se rok onda obnavlja. Iz prvog slijedećeg priljeva se

kredit isplaćuje. Korištenje kredita se obraĉunava po danima. Na korišteni dio kredita

(npr. 1 mil.) pravna osoba plaća kamatu, a na neiskorišteni dio kredita (npr. 9 mil.)

komitent plaća banci proviziju u iznosu od najĉešće 1,5% (zbog toga što banka u

svojoj likvidnosti osigurava svih 10 mil. sredstava cijelu ugovorenu svotu).

80.) AKCEPTNI I AVALNI KREDITI

Karakteristika akceptnog kredita je da banka ne stavlja komitentu na raspolaganje

novĉana sredstva nego banĉin ugled i kreditnu sposobnost pa se zato nazivaju

“krediti za preuzimanje obveze”. Banka akceptira mjenice koje na nju trasira korisnik

kredita. Banka se obvezuje da će isplatiti mjenicu ako trasant ne izvrši svoju obvezu

– ne iskupi mjenicu o dospijeću. Ovakvi krediti su prisutni u meĊunarodnom robnom

prometu pri odgoĊenom plaćanju.

Kod avalnog kredita banka daje aval komitentu na njegove mjeniĉne obveze do

ugovorenog avalnog limita. Takvoj mjenici se podiţe vrijednost i lakše cirkulira.

Najĉešće se daje kof kupnje robe na kredit uvoznicima. Banka traţi plaćanje provizije

od uvoznika i pokriće za avalni limit. Isto kao i akceptni kredit, avalni kredit ulazi u

kategoriju kredita za preuzimanje obveze.

karakteristike avalnog kredita: 1. nenovĉani kredit (nije klasiĉan kredit) 2. traţiocu avala banka osigurava jamstvo 3. sluţi samo za plaćanje robe, a takva mjenica se ne upotrebljava za diskontiranje 4. obveza banke je samostalna i neovisna 5. na njega se ne plaća kamata, nego provizija 6. što je veći avalni limit i mjenica je kvalitetnija

81.) RAMBURSNI KREDIT

RAMBURSNA BANKA

www.referada.hr

dokumenti dokumenti + mjenica

pokriće akceptirana

mjenica

dokumenti pokriće akceptirana dokumenti mjenica + mjenica

ugovor

roba

Rambursni kredit je akceptni karedit koji banka otvara uvozniku robe za plaćanje

uvoza robe uz pokriće robnih dokumenata koji su na nju preneseni. Upotrebljava se

kod plaćanja robe s dugim transoprtom. Najĉešće srećemo indirektni ramburs kod

kojeg se javlja 5 sudionika (na slici: uvoznik, izvoznik, banke uvoznika i izvoznika i

rambursna banka). Banka izvoznika je u zemlji izvoznika, banka uvoznika je u zemlji

uvoznika, dok ramburana banka moţe biti u trećoj zemlji.

rambursno kreditiranje ima 5 faza: 1. faza: poĉinje zakljuĉivanjem kupoprodajnog ugovora izmeĊu kupca uvoznika i

prodavatelja izvoznika. U ugovoru mora pisati da će se plaćanje izvršiti mjenicom koju će akceptirati rambursna banka u trećoj zemlji.

2. faza: uvoznik daje nalog svojoj banci da mu na teret njegovih sredstava ili danog pokrića otvori rambursni kredit kod rambursne banke koja će akceptirati mjenicu.

3. faza: domaća banka zakljuĉuje s rambursnom bankom ugovor na temelju kojega rambursna banka akceptira na nju vuĉenu mjenicu. Tu mjenicu dostavlja banci izvoznika sa nalogom da akcept izruĉi izvozniku tek kada on preda dokumente o otpremi robe.

4. faza: kada primi nalog rambursne banke, banka izvoznika izvješćuje izvoznika da mu je spremna predati akcept. Kada primi dokumente šalje ih rambursnoj banci.

5. faza: banka uvoznika predaje dokumente uvozniku radi preuzimanja robe, a izvoznik se naplaćuje iz akceptirane mjenice.

Ovdje se radi o 2 poslovna partnera koji se ne poznaju niti nemaju povjerenje jedan u drugoga. Rambursni kredit u sluĉaju da se partneri bolje poznaju moţe ići direktno od banke uvoznika do banke izvoznika (nema rambursne banke). postoje 3 vrste rambursa:

1. opozivi nepotrvrĊeni ramburs kod tog rambursa se rambursna banka pismeno ne obvezuje da će akceptirati mjenicu

2. neopozivi nepotvtĊeni ramburs kod njega se rambursna banka obvezuje da će akceptirati mjenicu, ali se posredniĉka banka (banka izvoznika) ne obvezuje da će mjenicu eskontirati.

3. neopozivi potvrĊeni ramburs rambursna banka se obvezuje da će akceptirati mjenicu, a banka izvoznika da će je eskontirati.

82.) POTROŠAĈKI KREDIT

BANKA

UVOZNIKA

UVOZNIK

BANKA IZVOZNIKA

IZVOZNIK

BROD

www.referada.hr

Potrošaĉki ili konzumni kredit je izuzetno vaţan instrument ekonomske politike.

Omogućuje potrošnju iznad raspoloţivih sredstava graĊana ĉime je omogućena

prodaja robe. Predmet kreditiranja su dobra za koje se mora štedjeti duţe vrijeme

trajna potrošna dobra (prisilno se štedi na rok na koji je odobren kredit). Potrošaĉki

krediti su strogo namjenski za toĉno odreĊenu robu. Rokovi su od nekoliko mjeseci

do 5 godina. Predmet su konkurentske borbe, a prednosti se odiguravaju:

1. rokom vraćanja 2. visinom kamate 3. visinom depozita

83.) DUGOROĈNO KREDITIRANJE

Dugoroĉno kreditiranje je na rok iznad 5 ili 10 godina, a po nekima i iznad 1 godine.

Kod ovih kredita je bitna namjena: a) razvoj b) modernizacija c) ulaganja u opremu najĉešći oblici ovog kredita su: a) investicijski krediti b) hipotekarni krediti ovi krediti imaju posebna obiljeţja: a) veća kamatna stopa koja osigurava rentabilnost ulaganja u investiciju

b) imaju drukĉije realno pokriće najĉešće je to zalog banke na izgraĊeni objekt, zemljište, na realnu hipoteku

c) ovi krediti su riziĉniji zbog dugog roka otplate d) tehnika odobravanja ovih kredita je drugaĉija i zahtijeva poseban struĉni kadar Kod investicijskih kredita banka ne analizira imovinu tvrtke nego cjelokupno poslovanje. Kod velikih investicija banka traţi garanciju drţave ili prvoklasne inozemne banke.

84.) POSREDNIĈKI BANKOVNI POSLOVI

Posredniĉki bankovni poslovi (neutralni ili komisioni bankovni poslovi) su oni koje banka kao posrednik obavlja za raĉun klijenta. Oni su najobuhvatniji i od njih svaka banka ţivi. To su:

a) depo poslovi b) platni promet c) kupnja i prodaja VP, deviza, valuta i dragocijenih kovina za tuĊi raĉun d) preuzimanje jamstava i posredovanje kod izdavanja e) izdavanje akreditiva i garancija.

U neutralnim poslovima banke naplaćuju proviziju na usluge klijentu u platnom prometu, prodaju razliĉitih vrijednosnih papira i mjenjaĉkih poslova.

85.) DEPO POSLOVI – ĈUVANJE I UPRAVLJANJE VRIJEDNOSTIMA

Depo poslovi obuhvaćaju primanje nenovĉanih depozita. Nenovĉani depoziti mogu

biti razna pokretna vrijednost, a najĉešće su to:

www.referada.hr

a) vrijednosni papiri b) police osiguranja c) deponirane štedne knjiţice d) zlato e) nakit Za ĉuvanje takvih pokretnih vrijednosti banka sa deponentom sklapa ugovor. Kod

vrijednosnih papira u ugovor osim ĉuvanja moţe biti uvedena i klauzula o rukovanju s

VP.

Dvije su vrste depozita:

a) zapeĉaĉeni depoi zatvoreni

b) nezapeĉećeni depoi otvoreni Banka moţe deponentu osigurati i sef.

86.) KUPOPRODAJA VP, DEVIZA, VALUTA I ZLATA ZA TUĐI RAĈUN

To je najĉešći neutralni posao od svih komisionih poslova. Da bi ga obavila, banka se

mora pojaviti na burzi mora imati ovlaštenje za burzovnog posrednika. Da bi obavila ovaj posao banka mora imati pisani nalog svoga komitenta koji moţe biti limitiran ili slobodan. Kod limitiranog naloga banka obavlja kupovinu do visine teĉaja koji je naveden u

nalogu, a kod slobodnog naloga banka obavlja kupovinu polazeći od interesa svoga

komitenta. Banka naplaćuje proviziju (u promilima od iznosa transakcije)

87.) UVJETI KREDITNE SPOSOBNOSTI

Uvjete kreditne sposobnosti propisuje banka u aktu o kreditnoj politici banke.

opći uvjeti:

1. analiza tekuće likvidnosti komitenta (cash flow analiza) najĉešće aktive i pasive

2. rentabilnost i uspješnost poslovanja banka analizira odnos izmeĊu duga i tekućih prihoda

3. operativna efikasnost komitenta urednost u izvršenju obveza prema vjerovnicima

4. stupanj zaduţenosti poduzeća banka procjenjuje kreditni rizik

5. stupanj integriranosti komitenta i banke koji postotak depozita komitent drţi kod banke, da li obavlja platni promet kod te banke...

specifiĉni 2 podruĉja: 1. sredstva osiguranja kredita 2. provjera namjenskog korištenja kredita

88.) PROCEDURA ODOBRAVANJA BANKOVNIH KREDITA

banka mora voditi raĉuna o: 1. svrhi kreditiranja 2. kreditnoj sposobnosti i bonitetu komitenta 3. doprinosu kunskog i deviznog potencijala banke 4. urednosti podmirivanja ranijih obveza

www.referada.hr

5. kvaliteti instrumenata poslovanja 8 koraka prijema i obrade zahtjeva: 1. kontakt s komitentom

2. utvrĊivanje kreditne sposobnosti i boniteta komitenta temelji se na 2 koraka:

a) subjektivna analiza temelji se na intervjuu putem kojeg se dolazi do spoznaje o analizi managementa, trţišta i okruţenja poduzeća...

b) objektivna analiza njome prikupljamo podatke iz financijskih izvješća komitenta i bona 1 (depoziti) i bona 2 (nelikvidnost, promet preko tekućeg raĉuna) ZAP-a.

3. ugovaranje instrumenata osiguranja: a) zaloţno pravo nad stvarima i pravima b) oroĉeni polog u domaćoj i stranoj valuti c) garancija druge banke d) solidarno ili subsidijarno jamstvo e) cesija f) mjenica i obraĉunski ĉek g) dokument o zaplijeni raĉuna ili plaće (kod fiziĉkih osoba)

4. izrada kreditnog prijedloga sastoji se od 3 dijela: a) informacije o poslovanju poduzeća

b) prijedlog odluke sadrţi elemente odobravanja plasmana c) model koji projicira bilancu poduzeća u narednim godinama - ako zahtjev prelazi 100.000 DEM odobrava ga sektor kreditnih poslova

5. donošenje odluke na kreditnom odboru kreditni odbor ĉine struĉnjaci unutar banke

6. sklapanje ugovora u puštanje kredita u teĉaj nakon odluke kreditnog odbora struĉne sluţbe izraĊuju ugovor o plasmanu. Kad potpisuje ugovor komitent predaje banci instrumente osiguranja. Nakon toga struĉna sluţba, uz odobrenje sektora kreditne kontrole, prebacuje sredstva na ţiro raĉun komitenta virmanom koji mora imati 2 ovlaštena potpisnika

7. naplata potraţivanja provode ih kreditni analitiĉari u suradnji sa sluţbom raĉunovodstva

8. kontrola boniteta i klasifikacija duţnika obavlja se najmanje 2 puta godišnje na temelju: a) novih financijskih izvješća poduzeća

b) utvrĊivanjem stanja na terenu

c) na temelju podataka ZAP-a.

Na temelju ovih podataka provodi se reklasifikacija duţnika u odreĊenu riziĉnu skupinu.

89.) “CJENICI” BANKE

Svaka banka ima 2 cjenika u pisanom obliku: 1. pravilnik o kamatnim stopama gdje je kamatna stopa cijena bankovnih usluga.

Pasivne kamatne stope formiraju se po troškovnom principu, dok se aktivne kamatne stope formiraju po trţišnom principu. Razlika izmeĊu pasivnih i aktivnih kamatnih stopa je kamatna marţa i odlazi u bilancu uspjeha.

2. tarifa ili naknada za usluge provizije koje banka naplaćuje za obavljanje usluţnih poslova, a sastoje se od fiksnog iznosa, postotaka ili promila. IzmeĊu banaka su veće razlike u tarifama nego u kamatnim stopama.

www.referada.hr

90.) KREDITIRANJE IZVOZA

Pod kreditiranjem podrazumijevamo kunsko dopunsko kreditiranje izvoza u zemlji.

obuhvaća 2 posla: 1. osiguranje izvoznih kredita 2. financijska podrška izvozu Sudionici izvoznog kreditiranja su: a) izvoznici b) poslovne banke c) specijalizirane financijske institucije d) centralne banke (kroz sustav selektivnog kreditiranja) Kod kratkoroĉnog financiranja ( do 1 godine, naplata u gotovu kroz 60-90 dana) izvozniku se nadoknaĊuje postotak sredstava koji je zaleĊen u robi. Instrumenti kratkoroĉnog financiranja su: diskont, garancija, lombard, akcept,

fortfaiting. Kod dugoroĉnog financiranja osnovni problem je nalaţenje dugoroĉno slobodnih sredstava. Za dugoroĉno financiranje se najĉešće osniva posebna financijska institucija sa velikim inicijalnim kapitalom. Te institucije mogu biti: a) dio drţavnog aparata (Japan, VB) b) drţavne agencije (Exim u SAD-u) c) privatna institucija uz potporu drţave (Heimes u Njemaĉkoj) d) javno-privatne firma (Francuska) Izvori sredstava za izvozna financiranje su: a) drţavni proraĉun b) centralna banka c) drţavni fondovi d) sredstva socijalnog osiguranja e) pozajmice na financijskom trţištu f) sredstva iz diskonta mjenica itd. Oblici financiranja: a) refinanciranje nacionalnih izvoznika b) direktno odobravanje kredita zajmoprimcima u inozemstvu c) garantiranje izvoznih kredita d) kreditiranje inozemnih vlada e) mješovito kreditiranje f) tehniĉka pomoć g) osiguranje izvoznih poslova

Karakteristika ovih kredita: a) imaju niţe kamatne stope b) provizija je takoĊer niţa

Postoji nekoliko vrsta ovih kredita: a) krediti za izvoz robe i usluga b) krediti za proizvodnju i pripremu robe za izvoz

www.referada.hr

c) krediti za izvoz robe na komercijalni kredit d) krediti za izvoz robe na konsignacijska skladišta To su sve reeskontni krediti. Osim ovih kredita imamo: a) kredit dobavljaĉa b) kredit kupca c) kredit banke banci d) izvozno osiguranje

91.) KREDIT BANKE KUPCU I KREDIT BANKE BANCI KUPCA

Kod kredita banke kupcu komercijalne banke ili drţavne agencije odobravaju

kredit inozemnom kupcu izravno, bez sudjelovanja izvoznika. Na taj naĉin izvoznik

prodaje robu za gotovo jer mu je osigurana naplata poslije obavljenog posla.

Kompletnu brigu o financiranju preuzima kreditor pa se izvoznik moţe usmjeriti na

komercijalne uvjete prodaje. Ova tehnika se primjenjuje kod velikih izvoznih poslova.

Da bi kreditor bio siguran da će uvoznik vratiti kredit, kreditor traţi da kupac pribavi

kontra garanciju neke poznate banke u zemlji uvoznika. Pribavljanje kontra garancije

oteţava realizaciju kreditiranja kupca. Krediti kupcu nazivaju se financijski krediti.

Kod kredita banke banci kupca banka izvoznika ili drţavna agencija za

financiranje izvoza izravno kreditira inozemnu banku. Na temelju odobrenog kredita

inozemna banka za raĉun kupca plaća izvoznika. Ova tehnika omogućava izvozniku

naplatu neposredno poslije izvoza robe, oslobaĊajući ga pritom rizika financijskih i

pravnih aranţmana, rizika naplate, prigovora iz osnovnog posla i osiguravanja

kadrova iz pdruĉja meĊunarodnog prava i financiranja. Ugovaranje ovakvih kredita je

veoma lako jer je kreditni odnos uspostavljen izmeĊu banaka uvoznika i izvoznika.

Naši izvoznici rijetko uţivaju ovakvu podršku banaka.

92.) KOMERCIJALNI KREDIT INOZEMSTVU – KREDIT DOBAVLJAĈA

Komercijalni krediti inozemstvu su krediti koje prodavatelj robe daje kupcu u robi

(trgovaĉki krediti), s tim da ga kupac vrati u novcu u ugovorenom roku. Rijeĉ je o

prodaji robe na kredit. Prodavatelj kod odobravanja kredita mora poznavati kreditnu

sposobnost odnosno bonitet kupca. Rizik se osigurava garancujom banke, koju

preporuĉi banka prodavatelja robe ili mjenicom kupca.

U cilju utvrĊivanja kreditne sposobnosti kupca potrebno je: a) temeljito utvrditi njegovu poslovnu i kreditnu sposobnost b) kupoprodajnim ugovorom i drugim instrumentima naplate prodane robe osigurati

njenu naplatu. Bonitet je potrebno utvrditi temeljem: a) visine i strukture kapitala duţnika b) likvidnosti raspoloţivog kapitala c) visine i strukture potraţivanja i dugovanja d) financijskog rezultata i urednosti poslovanja e) izvršenja preuzetih obveza f) poslovnog ugleda i povjerenja Pored navedenog potrebno je ispitati: a) vanjskotrgovinske odnosno devizne propise zemlje kupca

www.referada.hr

b) likvidnost u plaćanjima c) mogućnost transfera deviza u ugovorenom roku. Podatke o bonitetu kupca prodavatelj moţe dobiti od svoje banke ili specijaliziranih

agencija. Izvoznik moţe refinancirati ovakav kredit kod poslovne banke ili drţavne

agencije. Osnovna znaĉajka je da ovi krediti nisu konkurentni jer svi troškovi, i cijena

kredita i carina terete inozemnog kupca. Za izvoznika ovi krediti predstavljaju

opterećenje jer su vezani uz osnovni posao i jer traţe financijska i pravna

utanaĉenja.

93.) ROBNI I FINANCIJSKI KREDITI INOZEMSTVU

To je uzimanje kredita u inozemstvu za uvoz robe i usluga ili davanje kredita za izvoz robe i usluga. Kreditor odobrava zajmotraţiocu financijski kredit radi financiranja kupnje roba i plaćanje usluga, pri ĉemu je ugovorom o kreditu odreĊena namjena korištenja kredita što znaĉi da je robni kredit financijski kredit s namjenom. Ovakve kredite odobravaju banke i specijalizirane institucije za financiranje izvoza kupcima u inozemstvu (uvoznicima). Banka uvjetuje od koga ćemo kupiti robu (tj. izvoznika). Karakteristika: a) prodaje se roba slabije kvalitete b) odvojeni su kreditni i komercijalni dijelovi posla postoji nekoliko podvarijanti ovog kreditiranja:

a) “buyers” krediti banka moţe direktno kreditirati inozemnog kupca

b) “bank-to-bank” krediti banka kreditira banku uvoznika s tim da se iz tako odobrenog kredita financiraju kupĉeve nabavke u zemlji kreditora.

Za izvoznika je ovaj naĉin povoljniji od klasiĉnog kreditiranja dobavljaĉa jer nema rizika naplate. Hrvatske banke mogu inozemstvu odobravati robne i financijske kredite radi izvoza robe i usluga, ali ti su krediti marginalni u odnosu na direktno kreditiranje dobavljaĉa od strane izvoznika.

94.) BANKOVNA KREDITNA LINIJA

Bankovna linija su razliĉiti prešutni ili izriĉiti oblici meĊusobnog kreditiranja banaka.

To je kreditiranje na odreĊeni rok, a moţe biti sa ili bez naplate provizija.

imamo 5 vrsta bankovnih linija: a) sporazum o meĊusobnom kreditiranju u poslovima platnog prometa b) sporazum o kreditiranju u poslovima odrţavanja likvidnosti c) krediti banke banci u svrhu financiranja izvoza d) linija koja ide od meĊunarodnih financijskih institucija prema domaćim bankama

za financiranje posebnih namjena

e) od banke poduzeću linija na kratki rok pri ĉemu je iznos linije limitiran 95.) TEMELJNI ZADACI MMF-a

1. unapreĊenje meĊunarodnog monetarnog razvoja suradnjom zemalja ĉlanica kroz permanentni sustav konzultiranja i suradnji

2. olakšavanje širenja i ravnomjernog razvijanja meĊunarodne trgovine radi odrţavanja visokog stupnja zaposlenosti i razvoja gospodarstva zemalja ĉlanica kao osnovne svrhe njihove ekonomske politike

3. unapreĊenje stabilnosti teĉajeva i odrţavanje pravilnih intervalutarnih odnosa izmeĊu zemalja ĉlanica

www.referada.hr

4. pomaganje primjene multilateralnih sistema plaćanja po tekućim transakcijama izmeĊu zemalja ĉlanica (bez valutnih ograniĉenja)

5. uklanjanje deviznih restrikcija koje su štetne po meĊunarodnu trgovinu i spreĉavaju njen rast

6. pruţanje pomoći iz svojih sredstava zemljama ĉlanicama fonda kako bi mogle popraviti poremećaje u platnim bilancama popunjavanjem trenutnih manjkova u bilancama plaćanja

7. sluţiti kao centar za davanje savjeta o svim pitanjima meĊunarodnih plaćanja

96.) IBRD FUNKCIJE; UVJETI I KRITERIJI ODOBRAVANJA KREDITA

funkcije MeĊunarodne banke za obnovu i razvoj su: 1. pomaganje obnove i razvoja gospodarstva zemljama ĉlanicama i ponovnog

prilagoĊavanja mirnodopskim potrebama 2. poticanje privatnih investicija u inozemstvu putem garancija, sudjelovanja u

kreditima i dopunjavanjem privatnih investicija financijskim sredstvima iz vlastitog kapitala banke

3. pomaganje dugoroĉnog ravnomjernog razvoja meĊunarodne trgovine i odrţavanja ravnoteţe u platnim bilancama

4. usklaĊivanje vlastitih kredita ili garancija s drugim meĊunarodnim izvorima financiranja

posebne djelatnosti Banke su: 1. organiziranje i pruţanje tehniĉke pomoći 2. osnivanje Instituta za ekonomski razvoj i obuĉavanje kadrova 3. osnivanje Konzorcija za kreditiranje prioritetnih programa razvoja

Kod odobravanja kredita i davanja garancija Banka se pridrţava slijedećih kriterija:

1. odobrava kredite prema komercijalnim kriterijima (daju se krediti i garantiraju se samo ekonomski opravdani projekti)

2. financiranje Svjetske banke mora biti praćeno štednjom od strane zemlje zajmoprimatelja

3. kredite koje Banka odobrava na podruĉju zemlje ĉlanice obvezno garantira vlada zemlje ĉlanice, njena središnja banka ili druga sliĉna ustanova

4. kod donošenja odluke o kreditu Banka daje prioritet ekonomski najkorisnijim i najhitnijim projektima

5. Banka financira konkretne projekte razvoja i iznos zajma mora biti iskorišten samo za svrhe za koje je zajam odobren

6. Banka odobrava kredite samo u sluĉaju da je sigurna da zemlja traţilac kredita nije mogla dobiti povoljniji kredit od ostalih financijskih institucija

7. svaka zemlja ĉlanica koja ţeli koristiti kredit kod Svjetske banke mora prethodno zakljuĉiti sporazum o reguliranju predratnih dugova

97.) IFC – MEĐUNARODNA FINANCIJSKA KORPORACIJA

www.referada.hr

MeĊunarodna financijska korporacija (International Finance Corporation) je meĊunarodna financijska institucija koja zajedno s MeĊunarodnim udruţenjem za razvoj (IDA) i MeĊunarodnom bankom za obnovu i razvoj (IBRD) ĉini Svjetsku banku. Osnovana je 1955, a potpisivanjem Statuta od 31 zemlje ĉlanice 1956. IFC je zapoĉela s radom. Ĉlanice Korporacije mogu biti samo zemlje ĉlanice Svjetske banke. Motiv osnivanja bio je davanje većeg utjecaja privatnom kapitalu i slobodnije

financiranje privatnog sektora gospodarstva bez uvjetovanja drţavne garancije za

dane kredite.

Osnovna djelatnost IFC jest gospodarski razvoj zemalja ĉlanica kroz financiranje

razvoja, modernizaciju i proširenje privatnih proizvodnih poduzeća. IFC ne moţe

financirati drţavna poduzeća već samo privatna.

IFC je samostalna pravna osoba s vlastitim kapitalom, poslovanjem, rukovodstvom i

osobljem, ali je usko povezana sa Svjetskom bankom. Savjet guvernera i Savjet

uprave Svjetske banke istodobno su i vrhovni upravni organi IFC. Svoje odluke

Savjet guvernera donosi na godišnjoj skupštini koja se odrţava zajedno sa

skupštinom Svjetske banke i MeĊunarodnog udruţenja za razvoj.

Prema obiljeţjima poslovanja, IFC je poslovna razvojna banka koja kreditira privatna poduzeća uz naplatu kamate. Korporacija sudjeluje do 50% vrijednosti investicijskog objekta. Ostatak osigurava privatno poduzeće vlastitim udjelom u financiranju. Prvenstvo u financiranju razvoja privatnog sektora gospodarstva imaju poduzeća u

zemljama u razvoju. Uvjet za financiranje jeste da privatni investitor nije mogao

osigurati potrebna sredstva na trţištu kapitala po povoljnim uvjetima. Financira samo

one projekte privatnih investitora koji imaju puno ekonomsko opravdanje, koji će biti

rentabilni i ĉiji će investitori moći uredno plaćati diospijele otplate.

IFC koristi: a) direktno financiranje investicija odreĊenog investitora b) posredno financiranje investicija kupnjom dionica i obligacija investitora.

98.) IDA – MEĐUNARODNO UDRUŢENJE ZA RAZVOJ

MeĊunarodno udruţenje za razvoj (International Development Association) je

meĊunarodna financijska institucija koja pomaţe ekonomski razvoj zemalja u

razvoju. Zajedno s MeĊunarodnom financijskom korporacijom (IFC) i MeĊunarodnom

bankom za obnovu i razvoj (IBRD) ĉini Svjetsku banku. IDA je zapoĉela s radom

1960.

Osnovana je zato što nerazvijene zemlje nisu mogle koristiti kredite Svjetske banke

za financiranje infrastrukturnih nekomercijalnih projekata. Ĉlanice IDA mogu biti

samo one zemlje koje su ĉlanice IBRD.

Zemlje ĉlanice IDA podijeljene su na: a) grupu razvijenih zemalja i b) nerazvijenih zemalja. Razvrstavanje zemalja u ove dvije grupe izvršeno je prema stupnju razvoja

gospodarstva i visini dohotka.

UtvrĊeni poĉetni kapital dijeli se na 2 dijela: 1. 10% udjela svaka zemlja ĉlanica IDA prve i druge grupe uplaćuju u konvertibilnim

valutama

www.referada.hr

2. 90% industrijski razvijene zemlje uplaćuju u konvertibilnim valutama dok nerazvijene zemlje ovaj dio uplaćuju u svojoj nacionalnoj valuti.

Svrha IDA je da unapreĊuje ekonomski razvoj i poveća produktivnost i da na taj naĉin

podiţe ţivotni standard u manje razvijenim podruĉjima. IDA ima status pravne osobe,

uţiva imunitet i osloboĊeno je plaćanja svih poreza i dadţbina u vezi sa svojim

poslovanjem.

Krediti koje odobrava IDA odobravaju se beskamatno uz naplatu niske provizije od

0,75% godišnje. Rok otplate kredita je 50 godina, a otplata kredita poĉinje teći tek

nakon 10 godina. Idućih 10 godina otplaćuje se 1% kredita godišnje, a u daljnjih 30

godina otplaćuje se po 3% godišnje.

IDA osim privrednih projekata kreditira: a) komunalne projekte b) projekte stambene izgradnje c) izgradnju kulturnih objekata i d) druge infrastrukturne projekte za brţi ekonomski, društveni i kulturni razvoj.

99.) POJAM I VRSTE PLATNOG PROMETA

Platni promet je neutralni bankovni posao, a obuhvaća sva plaćanja izmeĊu pravnih i

fiziĉkih osoba, sa svrhom podmirenja traţbina ili naplata potraţivanja.

Znaĉajno je: moţe se obaviti bez novĉanog prijenosa, kompenzacijom, cesijom,

asegnacijom, isplatom tuĊeg duga.

platni promet vode: 1. banke 2. poštansko-ĉekovni zavodi 3. ţiro centrale 4. klirinške institucije 5. pošte 6. štedionice platni promet se dijeli na: a) tuzemni koji ĉini sustav plaćanja izmeĊu fiziĉkih i pravnih osoba istoga drţavnoga

podruĉja b) meĊunarodni koji ĉini sustav plaćanja izmeĊu rezidenata razliĉitih zemalja, s

razliĉitim valutnim, carinskim, pravnim i drugim sustavima, pri ĉemu se jedna valuta pretvara u drugu

U RH, poduzeća vode svoja sredstva od 1962. kod Sluţbe društvenog knjigovodstva

(SDK), a od 1993. kod ZAP-a. ZAP ta sredstva evidentira kao depozite kod poslovnih

banaka s kojima su poduzeća sklopila ugovor. MeĊunarodni platni promet obavljaju

iskljuĉivo banke s velikim ovlaštenjem (banke ovlaštene za devizno-valutne i kreditne

poslove s inozemstvom). Platni promet je malim dijelom gotovinski, a najvećim

dijelom se vrši knjiţnim prijenosom novĉanih svota od duţnika na vjerovnika. Za

graĊane, platni promet obavljaju pošte, banke i štedionice.

100.) KARAKTERISTIKE I FAKTORI RAZVIJENOSTI SUSTAVA PLATNOG PROMETA

Karakteristike: a) obavljajući platni promet banka je blagajnik klijenata b) racionalizira upotrebu klijentovih obrtnih sredstava

www.referada.hr

c) pridonosi sigurnosti naplate d) povećava koeficijent obrtaja sredstava e) omogućava centralizaciju i mobilizaciju sredstava

faktori efikasnosti platnog prometa: 1. broj institucija koje obavljaju platni promet 2. broj uplatno-isplatnih mjesta 3. kvalitetom obraĉuna izmeĊu banaka i drugih institucija platnog prometa 4. kvalitetom regulacije 5. tehniĉka i tehnološka razina sustava 101.) ZAMJENICE NOVCA (NOVĈANI SUROGATI, SUPSTITUTI)

Novĉani surogati sluţe umjesto valutnog novca kao sredstvo prometa i plaćanja.

Temelje se na odobrenom kreditu, depozitu ili uplati svote. U širem smislu su to VP

koji se dobrovoljno ili zakonskom prisilom primaju za podmirenje potraţivanja.

To su: ĉekovi, obveznice, blagajniĉki zapisi, certifikati o depozitu, porezne

vrijednosnice, poštanske marke itd. Pravi surogati ne ovise o prethodnom pokriću,

nego imaju fiktivno pokriće u obliku kredita (to su mjenice).

102.) INSTITUCIJE OBRAĈUNA PLATNOG PROMETA

U inozemstvu platni promet najĉešće nije pravno reguliran. Obavljaju ga banke,

klirinške institucije, poštanski i ĉekovni zavodi, ţiro centrale. U svim sluĉajevima

kontrolu nad platnim prometom ima centralna banka. Centralna banka i poslovne

banke organiziraju dnevni kliring preko posebno organizirane klirinške kuće. Udjel

plaćanja gotovim novcem iznosi 3-4%. Znaĉajka instrumenata plaćanja je da su

standardni za elektroniĉku obradu i optiĉko ĉitanje. Banke nastoje zadrţati plaćanja

prema komitentima druge banke (jer takva sredstva ulaze u kreditni potencijal banke)

pa je ĉesto cijena plaćanja ovisna o brzini.

institucije obraĉuna platnog prometa:

1. BIS (Banka za meĊunarodna plaćanja) središte joj je u Baselu, sluţi kao spona centralnih banaka i njihovih meĊusobnih plaćanja. Banka je dioniĉko društvo centralnih banaka i privatnih dioniĉara (ima 29 centralnih banaka). BIS je profitna organizacija koja svoja sredstva osigurava ponajprije temeljem svojih aktivnosti, a manjim dijelom od doprinosa središnjih banaka. Više od 80% središnjih banaka u svijetu ima depozite u BIS (1991. iznosili su oko 70 mlrd. USD, dakle, oko 10% ukupnih svjetskih deviznih rezervi). Središnjim bankama zemalja ĉlanica, uz uvjet da deponiraju odreĊeni dio svojih zlatnih i deviznih rezervi, Banka odobrava iskljuĉivo kratkoroĉne kredite za odrţavanje vanjske likvidnosti pod povoljnijim uvjetima od komercijalnih banaka (kamatna stopa je 1/3 od tekuće trţišne). Banka svoje aktivnosti obavlja na temelju prodaje i zaloga zlata na ime i raĉun pojedinih središnjih banaka ili upravljanjem i investiranjem odreĊenog dijela deviznih rezervi središnjih banaka. Od 1960. Banka obavlja i funkciju koordinacijskog centra za stabilnost valutnih odnosa, kao i funkciju pomoćnoga organa MeĊunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

www.referada.hr

2. ţiro savez na temelju ugovora povezuje banke, štedionice i zadruţne saveze radi što šireg ţiro prometa i obraĉuna. Vode tekuće raĉune ĉlanova i obraĊuju naloge plaćanja u koncentriĉnim krugovima. Ţiro centrale se udruţuju u ţiro savez.

3. klirinške ustanove sluţe za kliring financijskih potraţivanja svojih ĉlanova. Ĉlanovi obavještavaju klirinšlu kuću elektronskim putem da prenesu potraţivanja na raĉun druge tvrtke unutar iste klirinške kuće. Klirinška kuća provjerava istinitost transakcije kod oba ĉlana i nakon toga je izvršava.

4. poštansko-ĉekovni zavodi obavljaju usluge ĉekovnog plaćanja i ĉekovnog obraĉuna izmeĊu poslovnih subjekata

103.) UNUTRAŠNJI PLATNI PROMET

Domaći platni promet ureĊen je Zakonom o platnom prometu, a prema njemu

obuhvaća plaćanje izmeĊu sudionika preko raĉuna kod ovlaštenih organizacija.

Osnovna naĉela unutarnjeg prometa su: 1. primjena propisa 2. zaštita interesa vlasnika novca 3. slobodno kretanje novĉanih sredstava 4. ravnopravnost sudionika 5. ravnopravnost plaćanja 6. korištenje propisanog oblika plaćanja 7. elektroniĉka mreţa

primjena ovih naĉela rezultira: 1. platni se promet mora obavljati na jednak naĉin bez obzira na organizaciju i

sudionike 2. vlasnik novca odluĉuje o njegovom korištenju 3. depozitna i regionalna pripadnost i prostorna udaljenost ne smiju utjecati na

slobodno kretanje sredstava 4. treba omogućiti obavještavanje sudionika o stanju sredstava i te podatke koristiti

za voĊenje monetarne politike.

raĉuni kod ovlaštenih organizacija: 1. raĉun za redovito poslovanje 2. raĉun za obavljanje novĉanog prometa organizacijskog dijela sudionika 3. obraĉunski raĉun 4. raĉun za naplatu javnih prihoda Oko 90% platnog prometa se obavi unutar 24 sata.

Unutrašnji platni promet nadzire: 1. ZAP 2. financijska policija 3. drţavni ured za reviziju 4. centralna banka (ako ga obavljaju banke)

104.) ZAVOD ZA PLATNI PROMET

www.referada.hr

ZAP je samostalna organizacija ovlaštena za obavljanje platnog prometa u zemlji i

ima svojstvo pravne osobe.

Upravni odbor ZAP-a potvrĊuje Savjet HNB. Nadzor nad poslovanjem ZAP-a ima

HNB. Upravni odbor se sastoji od generalnog direktora i 4 ĉlana koje imenuje HNB.

ZAP ostvaruje prihod od naknada za obavljanje platnog prometa, od naknada na

temelju ugovora (statistiĉko izvješće za drţavne institucije) i od ostalih naknada.

Prevladava stav da je ZAP neprofitna institucija, pa je višak prihoda nad rashodima

ZAP-a prihod drţavnog proraĉuna. Osim platnog prometa, ZAP ima funkciju kontrole,

evidencije, statistike i pruţanja informacija.

105.) BANKE I PLATNI PROMET U ZEMLJI

banke i štedionice imaju 5 funkcija: 1. vode raĉune pravnih i fiziĉkih osoba i obavljaju platni promet po tim raĉunima

(štedionice vode raĉune samo za fiziĉke osobe) 2. primanje uplata od fiziĉkih osoba u korist raĉuna ovlaštenih organizacija 3. primanje uplata dnevnog utrţka u korist pravnih i fiziĉkih osoba 4. praćenje i iskazivanje stanja sredstava na raĉunima i njihove solventnosti 5. sudjelovanje u sustavu velikih plaćanja i nacionalnom klirinškom sustavu Banke drţe sredstva koja se evidentiraju kod ZAP-a kao depozite po viĊenju.

funkcije HNB na podruĉju platnog prometa: 1. propisuje naĉin obavljanja platnog prometa 2. uvjete otvaranja raĉuna 3. uvjete koje moraju ispunjavati banke da bi obavljale platni promet 4. kontrola platnog prometa i rukovanje gotovim novcem 5. izvršenja plaćanja putem HSVP (hrvatski sustav velikih plaćanja) i NSK

(nacionalni klirinški sustav.

106.) ŢIRO RAĈUN

Ţiro raĉun je raĉun preko kojega vlasnik obavlja plaćanje dospijelih obveza i naplate svojih potraţivanja, te vodi svoja slobodna novĉana sredstva. Specifiĉnost je da mu je saldo uvijek aktivan, ne smije biti dugovan. Ţiro raĉun se ne

ukamaćuje kod institucije ovlaštene za platni promet.

Najĉešće je Zakonom odreĊeno da svaka fiziĉka i pravna osoba moţe imati samo

jedan ţiro raĉun i taj raĉun podlijeţe društvenom nadzoru i kontroli i moţe se blokirati

za iznos dospijelih obveza. Ţiro raĉun se otvara u organizacijskoj jedinici ZAP-a.

Ţiro raĉune graĊana vode banke i oni podlijeţu fiskalnoj obvezi. Ţiro raĉun

nebankovnog subjekta istovremeno se vodi kao depozit kod poslovne banke

(temeljem ugovora), a ţiro raĉun poslovne banke kao depozit kod centralne banke.

107.) TEKUĆI I ŢIRO RAĈUNI GRAĐANA

Tekući raĉun je raĉun na kojem se kronološki knjiţe potraţivanja i obveze iz

poslovnog odnosa banke i komitenta, s tim da se u dogovorenom roku to poslovanje

saldira.

www.referada.hr

To je raĉun koji se ne ukamaćuje i na kojem se vode novĉana sredstva kojima

vlasnik moţe raspolagati bez ograniĉenja.

4 izvora sredstava na tekućem raĉunu: a) uplata gotovine b) ţiro doznake (svaka uplata na ţiro raĉun se automatski uplaćuje na tekući raĉun) c) sredstva iz prodaje vrijednosnih papira d) otvaranje kredita (stavljanje kredita u teĉaj)

Vlasnik ovog raĉuna ovlašten je na izdavanje ĉekova, koji se honoriraju na teret raĉuna. Banke ili druge financijske institucije obiĉno besplatno obavljaju platni promet za vlasnike raĉuna. Tekući raĉun je instrument bezgotovinskog plaćanja i izvor za kontokorentno kreditiranje. U europskom postupku kontokorentnog kredita, korisnik tekućeg raĉuna moţe ući u

dugovni saldo (ili do visine odobrenog kredita ili do razine priljeva u nekom

vremenskom razdoblju).

U ameriĉkom postupku, odobreni kredit evidentira se na pasivnom tekućem raĉunu i

predstavlja jedinstvenu imovinsku cjelinu s ostalim potraţivanjima korisnika prema

tekućem raĉunu. Kredit se istodobno evidentira i na dugovnoj strani aktivnog tekućeg

raĉuna. Oba raĉuna ĉine jedinstveni tekući raĉun komitenta, a kamatni obraĉun im je

zajedniĉki.

Ţiro raĉune graĊana vode banke i oni podlijeţu fiskalnoj obvezi.

108.) GOTOVINSKI PLATNI PROMET

Gotovinski platni promet ĉine uplate i isplate u gotovom novcu (1/4). Gotov novac se naziva fiat novac. Karakteristike gotovog novca: drţava ga je proglasila zakonskim sredstvom plaćanja, a nema pokriće u zlatu ili vrijednosnicama (npr. papirni novac koji nije konvertibilan u zlato). Fiducijarnom novcu (papirnom novcu) je vrijednost neznatna, ali se prima s povjerenjem. Primanje fiat novca je obvezatno, dok se ĉek ne mora primiti. Gotovinski platni promet je razvijen unutar sektora stanovništva, i izmeĊu stanovništva i pravnih osoba. Drţava nastoji smanjiti gotovinski platni promet jer joj radi poteškoće u kontroliranju novca u opticaju. Gotovinu koristimo kod: a) isplate plaća b) otkupa poljoprivrednih proizvoda c) akontacije za sluţbena putovanja

Gotovinsko plaćanje se nastoji zamijeniti polugotovinskim odnosno bezgotovinskim

plaćanjima, kao što su kartice i ĉekovi. U meĊunarodnim plaćanjima takvo se

plaćanje iznimno rijetko koristi.

www.referada.hr

www.referada.hr

109.) BEZGOTOVINSKI PLATNI PROMET I INSTRUMENTI PLAĆANJA

Bezgotovinski platni promet je cilj svakog razvijenog platnog prometa. Obavlja se

deponentnim novcem, preknjiţavanjem s raĉuna na raĉun u institucijama platnog

prometa. Depozitni novac je denominiran u novĉanoj valuti, njime se definitivno

podmiruju traţbine i smatramo ga sredstvom primarne likvidnosti.

imamo 2 grupe instrumenata bezgotovinskog platnog prometa:

a) duţniĉki inicijativa za plaćanje dolazi od duţnika, i takav je instrument virmanski nalog

b) vjerovniĉki inicijativu ima vjerovnik, a instrumenti su: 1. obraĉunski ĉek 2. mjenica 3. akreditiv 4. naplatni nalog 5. kreditna kartica itd.

110.) OSOBINE I VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Vrijednosni papiri su isprave u kojima su navedeni podaci o pojedinim pravnim odnosima: obvezama i traţbinama. VP imaju osobinu:

1. dokaznih isprava potpisi na njima utvrĊuju postojanje obveza odreĊenih vrsta

2. pismene obveze obveze koje proistjeĉu iz VP moraju biti izraţene u pismenom obliku što znaĉi da ih mogu dati osobe s pasivno-pravnom sposobnošću potpisujući VP u odreĊenom svojstvu: trasanta, akceptanta, indosanta i sl.

3. konstitutivne isprave emitiranje VP, uvjet je postojanja upisane obveze i prava

4. inkorporiranosti traţbine VP postaje samostalni objekt koji se na financijskom trţištu moţe prodavati i kupovati

posebne osobine VP: 1. solidarnost obvezivanja koja proistjeĉe iz VP upućuje imaoca neplaćenog VP

na naplatu svote na koju VP glasi zajedno s kamatama i troškovima, samo od onih koji su VP potpisali prije njega, s tim da pri takvoj naplati ima pravo biranja pojedinih ili svih obveznika, ne drţeći se slijeda njihova obvezivanja.

2. samostalnost obvezivanja na taj naĉin svaki potpisnik VP samostalno odgovara njegovu imaocu, bilo kao glavni duţnik, regresni obveznik, avalist ili intervenient.

3. bezuvjetnost obvezivanja takvu vrstu obveze odreĊuje sam VP, te nikakve okolnosti koje postoje izvan njega ne mogu obvezu izmijeniti.

4. apstraktnost obvezivanja obveze, npr. mjeniĉne obveze, smatraju se apstraktnim jer ne ovise o pravnom uzroku dugovanja, odnosno, ne ovise o osnovnom poslu ili materijalnopravnom razlogu zbog kojeg je izdana. Ne navodi se razlog njihovog izdavanja.

5. jednostranost obvezivanja VP su u pravilu prezentacijske isprave što znaĉi da imalac VP mora o roku dospijeća predoĉiti papir duţniku radi isplate. Tom

www.referada.hr

zgodom duţnik plaća svotu na koju VP glasi u skladu sa sadrţajem isprave ne traţeći pri tome od njegova imaoca nikakvu protuĉinidbu osim uruĉenja VP uz prethodni upis klauzule kvitiranja izraţenu rijeĉima “primio” ili sl. uz potpis.

6. strogost zahvaljujući ovoj osobini VP postaju glavni sigurni instrumenti gospodarskog prometa. U odnosu na mjenice i ĉekove strogost se odnosi na vjerovnike i duţnike. Duţnik mora ispuniti obvezu striktno prema sadrţaju mjenice ili ĉeka, a u protivnom se protiv njega provodi brz i djelotvoran sudski postupak. Od vjerovnika se traţe potrebne mjere budnosti i pomnje, što znaĉi da oni moraju pravodobno obavljati mjeniĉno odnosno ĉekovno-pravne ĉini, poput: prezentacije, protestiranja, notificiranja, podizanja tuţbe i sl.

VP raspolaţu sa odreĊenim kvalitetama uz pomoć kojih mogu nesmetano cirkulirati na trţištu, a to su:

1. sigurnost osobina zahvaljujući kojoj se plasirana svota za kupnju papira nakon isteka odreĊenog vremena vraća kupcu papira u odgovarajućoj visini. Ovisi o: a) bonitetu emitenta VP b) bonitetu eventualnog jamca c) realnosti i gospodarskoj opravdanosti pothvata u koji se ulaţu sredstva

prikupljena emisijom VP.

2. oĉuvanje realne vrijednosti predstavlja zadrţavanje kupovne moći u VP uloţenih novĉanih sredstava na pribliţno istoj razini. Od presudnog je utjecaja opće gospodarsko stanje zemlje, koje se odraţava i na novĉanom podruĉju u pogledu povećanja odnosno smanjenja kupovne moći novca.

3. rentabilnost predstavlja odnos izmeĊu uloţenih sredstava i prihoda kao rezultata takvog ulaganja. Ostvareni dohodak ovisan je o: a) koliĉini uloţenih sredstava b) vremenskom trajanju ulaganja i pripadajućem riziku c) gospodarskim kretanjima d) gospodarskoj opravdanosti ulaganja i sl. U pravilu, ulaganja u VP trebala bi rezultirati većim prihodom od ulaganja u

najpovoljniji depozit po viĊenju kod banke.

4. likvidnost likvidnost VP ĉini njegovu posebnu odliku, a sastoji se od mogućnosti pretvaranja potraţivanja iz VP u gotov novac ili ţiro potraţivanje, a da se pri toj transformaciji postigne odgovarajuća brzina i vrijednost. Stupanj likvidnosti ovisi o trajanju ulaganja i vrsti VP.

vrste VP: dionice, obveznice, blagajniĉki i komercijalni zapisi, mjenice, ĉekovi i sl.

1. prema sadrţaju ili objektu na koji glase:

a) komercijalni VP predstavljaju stanovito pravo na predmete, prvenstveno robu (skladišnica, teretnica)

b) novĉani ili “pravi” VP predstavljaju isprave kojima se dokazuje pravo na neku sumu novca (mjenica, ĉek, obveznica, itd.)

2. prema prihodu: a) VP sa stalnim prihodom b) VP sa promjenjivim prihodom c) VP koji ne donose prihod već samo obvezuju

www.referada.hr

3. prema namjeni:

a) vlasniĉke (equity) predstavljaju idealan udio u vlasništvu nekog d.d. (dionice)

b) kreditne (zajmovne, duţniĉke) obveznice i komercijalni zapisi 4. prema izdatniku:

a) VP poduzeća b) VP drţave c) VP lokalnih organa vlasti d) VP banaka e) VP drugih financijskih institucija i sl

5. u odnosu na rok dospijeća:

a) kratkoroĉni VP prenosivi VP s rokom dospijeća do 1 godine. Postoje kratkoroĉne vrijednosnice koje donose fiksni prihod, te vrijednosnice koje imaju prvenstveno špekulativnu namjenu. Najĉešći oblici su: - blagajniĉki i komercijalni zapisi - potvrde o depozitu - kratkoroĉne drţavne obveznice - mjenice ĉekovi

b) dugoroĉni VP izdavaĉ ih prodaje radi prikupljanja dugoroĉnih novĉanih sredstava ili radi špekulacije, s rokom dospijeća preko 1 godine. Dugoroĉne vrijednosnice su one koje su u potpunosti isplaćene ili će biti na neki drugi naĉin realizirane u dugom roku, ili predstavljaju relativni udio u vlasništvu. To su: dionice i obveznica

6. prema naĉinu odreĊivanja imaoca prava: a) po naredbi b) na donosioca c) na ime

VP “po naredbi” se dijele na:

a) presumptivne VP za prenosivost putem indosamenta i nije potrebna klauzula naredbe (mjenica, ĉek na ime itd.)

b) VP s uvjetovanom odredbenom klauzulom potrebna je uz ime korisnika i odredbena klauzula (pomorski konosman, teretnica, prenosivi tovarni list, skladišnica, polica transportnog osiguranja itd.)

111.) MJENICA – VRSTE MJENICA

Mjenica je VP izdan u zakonski propisanom obliku, kojim je izraţena obveza isplate

odreĊene svote novca. Mjenica je instrument multipliciranih plaćanja dospjelih

obveza, tj. ona je novĉani surogat u uţem smislu, jer su njome omogućena

obraĉunska plaćanja bez potrebe opstojnosti pokrića u vidu bilo kakve vrste depozita.

Gospodarski znaĉaj mjenice oĉituje se u nekoliko oblika:

a) instrument kreditiranja najvaţniji b) instrument plaćanja c) instrument jamstva. vrste mjenica:

www.referada.hr

I. U ODNOSU NA MJENIĈNO PRAVNU FORMU:

1. trasirana ili tuĊa mjenica izdavatelj mjenice (trasant) nalaţe drugoj osobi (trasatu) da bezuvjetno, u roku naznaĉenom na mjenici, isplati oznaĉenu svotu vjerovniku (remitentu) ili da to uĉini po njegovoj naredbi. Prema uvjetima oznaĉenim na mjenici - ima formu naputnice. Dijele se na:

a) trasirana mjenica na vlastitu naredbu vrijednosnica u kojoj je ista osoba trasant i remitent, ona glasi na naredbu njezina izdavaoca

b) vlastita trasirana mjenica trasant ju izdaje na samog sebe, što znaĉi da je trasant i trasat ista pravna ili fiziĉka osoba. Predstavlja zaduţnicu jer se trasant obvezuje njezinom ovlaštenom imaocu – remitentu ili indosataru isplatiti odreĊenu novĉanu svotu po samome sebi.

c) komisiona trasirana mjenica izdaje trasat u svojstvu komisionara za raĉun treće osobe komitenta, na naĉin da u nastavku klauzule o valuti napiše naslov ili tvrtku te treće osobe – komitenta.

2. vlastita sola mjenica ona kod koje se trasant obvezuje da će o dospijeću sam isplatiti odreĊenu novĉanu svotu remitentu ili na njegovu naredbu drugom imaocu mjenice i to u skladu s njezinim sadrţajem – ima formu zaduţnice.

II. U ODNOSU NA PRIVREDNE POTREBE KREDITIRANJA I PLAĆANJA: 1. robne ili trgovaĉke mjenice i poslovne mjenice

a) robna ili trgovaĉka mjenica ona mjenica kojoj je temelj izdavanja roba isporuĉena i preuzeta na dug, a koju prihvaća (akceptira) i uruĉuje kupac dobavljaĉu uz nakanu da time privremeno podmiri svoju obvezu. Zbog robnog znaĉenja, trgovaĉke mjenice podobna su sredstva kreditiranja i plaćanja, pa time imaju ulogu novĉanog surogata prvog reda.

b) poslovna mjenica je podvrsta robne ili trgovaĉke mjenice ona se obiĉno koristi kao instrument osiguranja vjerovnikovih interesa kod sklapanja raznovrsnih poslovnih utanaĉenja.

2. kreditne, financijske i novĉane mjenice

a) kreditne mjenice VP koji se temelje na odobrenim bankovnim kreditima, a javljaju se u gospodarskom prometu kao akceptacijske i avalirane mjenice.

- akceptacijskom mjenicom banka odobrava svom komitentu mjeniĉni akceptacijski kredit. Odobravajući takav kredit banka dozvoljava komitentu trasirati na nju mjenicu do iskorištenja odobrenog akceptacijskog kredita. U ovoj mjenici banka-kreditor ima ulogu trasata (duţnika). Akceptacijska mjenica utanaĉuje se na 2 naĉina:

bez pokrića prakticiraju banke s komitentima s kojima već dugo vremena uspješno posluju

s pokrićem uobiĉajen u poslovnim kontaktima s nepoznatim korisnicima kredita uz zalaganje robe, VP i sl.

Bez obzira radi li se o o kreditiranju prve ili druge vrste, korisnik akceptacijskog kredita obvezuje se će za svaku po banci akceptiranu mjenicu doznaĉiti pokriće prije njezinog dospijeća. - avaliranjem mjenica osigurava se, u skladu sa Zakonskim odredbama, njezina

pravodobna isplata. Nuţna pretpostavka za avaliranu bankovnu mjenicu je po banci odobreni avalni kredit, koji je srodan mjeniĉnom akceptacijskom kreditu. U ovoj mjenici banka-kreditor ima ulogu jamca.

b) financijske mjenice su izdane mjenice po osnovi odobrenog bankovnog kredita (sezonski, kratkoroĉni, revolving krediti i krediti za povremena kreditna

www.referada.hr

prekoraĉenja). Odobravajući takve vrste kredita, koji duţe traju jer se neprestano obnavljaju, banka stavlja odreĊena sredstva na raspolaganje komitentu putem odgovarajućih transakcijskih raĉuna. Vrsta osiguranja koju je korisnik kontokorentnog kredita duţan dati banci kreditoru najĉešće je u vidu mjeniĉnog akcepta. Tako akceptiranu mjenicu nazivamo financijskom mjenicom, koja predstavlja VP kojim se na dulji rok osiguravaju uspostavljeni kreditni odnosi izmeĊu banke-kreditora i korisnika kredita.

c) novĉane mjenice one su za razliku od robnih, kreditnih i financijskih mjenica VP nastali davanjem na kredit odreĊene svote gotovog novca ili vrijednosti robe u potrošaĉke svrhe. Zbog svog potrošaĉkog znaĉaja ova mjenica iako sredstvo kreditiranja, u gospodarskom prometu ne moţe funkcionirati kao novĉani surogat, što znaĉi da ne moţe biti sredstvo plaćanja.

3. kratkoroĉne i dugoroĉne (pokazne, a dato i dnevne) a) kratkoroĉne mjenice se u platnom prometu upotrebljavaju u cilju skore realizacije

odnosno naplate. Rok dospijeća kratkoroĉne mjenice kreće se u vremenu od 3 tjedna do 3 mjeseca i to za kredite na podruĉju proizvodnje i prometa, dok se u poljoprivrednoj proizvodnji ovaj rok moţe produljiti i do 9 mjeseci.

- trasirane i vlastite sola mjenice su podvrste kratkoroĉnih mjenica, one supstituiraju novac u platnome prometu, a mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: - pokazne ili mjenice po viĊenju dospijevaju u trenutku predoĉenja na isplatu.

Razlikujemo 2 podvrste:

1. mjenicu po viĊenju (a vista) mora se platiti u trenutku predoĉenja na isplatu zbog ĉega nije podobna biti sredstvom plaćanja jer izuskuje štetnu imobilizaciju gotovog novca kod mjeniĉnog duţnika. iznimku ĉine prekomorske mjenice u meĊunarodnim plaćanjima.

2. mjenicu koja dospijeva u odreĊeno vrijeme po viĊenju kao sredstvo plaćanja ima nešto veću ulogu jer dospijeva na naplatu za neko vrijeme od dana akcepta ili dana protesta ako je disakceptirana ili kad protest nije podignut, od dana prezentiranja. Tu ubrajamo i mjenicu po viĊenju na kojoj je trasant odredio da se ne smije podnijeti na isplatu prije oznaĉenog roka

- a dato mjenice dospijevaju na odreĊeno vrijeme od dana njihova izdanja (a dato). Koriste se u platnom prometu, jer mjeniĉni duţnik znajući toĉan datum dospijeća svoje obveze, usklaĊuje poslovne i financijske mogućnosti i termine dospijeća ovakvih mjenica. Npr. “platite u roku 2 mjeseca od dana”.

- dnevne mjenice dospijevaju na naplatu na toĉno odreĊeni kalendarski dan, b) Dugoroĉna mjenica se zbog nemogućnosti skore mobilizacije likvidnih novĉanih

sredstava ne prima kao novĉani surogat, zbog ĉega se ona ne koristi u platnom prometu, već kao instrument jamstva.

4. domicilirane mjenice u interesu brze i sigurne naplate duţne svote, trasant moţe mjenicu domicilirati, tj. usmjeriti njezino plaćanje na mjesto i adresata gdje će biti plaćena bez poteškoća, bilo u mjestu prebivanja akceptanta, trasanta ili u nekom drugom mjestu. Trasant je jedini ovlašten mjenicu domicilirati, s tim da o tome obavijesti trasata kako bi on sa svoje strane mogao dati potrebne upute domicilijatu radi raspolaganja pokrićem. Imamo 2 vrste:

a) odreĊeno domicilirana mjenica kada trasant prigodom domiciliranja uz mjesto plaćanja navede i osobu (pravnu ili fiziĉku) koja će mjenicu isplatiti.

www.referada.hr

b) neodreĊeno domicilirana mjenica ako trasant prigodom domiciliranja upiše na mjenici samo mjesto plaćanja

5. rekta ili neprenosive mjenice ako trasant ne ţeli mjenicom pribaviti kratkoroĉni kredit ili njome plaćati dospjelu obvezu, nego ostvariti drugi cilj pri kome cirkulacijsko svojstvo mjenice nije nuţno, on će ovaj prenosivi VP transformirati u neprenosivi VP, opskrbivši da rekta klauzulom: “ne po naredbi”. Kako se zbog takvog preobraţaja mjenica ne moţe indosirati nego samo cedirati (ustupiti), ona se ne moţe ni eskontirati, niti moţe posluţiti kao sredstvo plaćanja. Takva mjenica, kada je akceptira poznata banka, prvenstveno predstavlja instrument jamstva. Rekta mjenice mogu biti: kratkoroĉne i dugoroĉne.

6. zavratna, povratna ili regresna mjenica to je trasirana mjenica s rokom dospijeća po viĊenju izdana od regredijenta, tj. osobe koja ostvarujući svoje zavratno (regresno) mjeniĉno pravo, izdaje odnosno retrasira mjenicu na bilo kojeg prednika plativu samo u prednikovu mjestu stalnog boravka. Ova mjenica se ne domicilira. Regredijent u ulozi retrasanta izdaje zavratnu mjenicu da bi putem nje na jednostavniji naĉin ostvario svoju mjeniĉnu traţbinu jer nije uspio naplatiti prvotnu mjenicu obiĉnim regresom. Zavratnom mjenicom regredijent naplaćuje uz prvotnu nerealiziranu mjenicu i druge naknade: troškove, eventualne kamate i sl.

7. bianco ili nepotpuna mjenica pravno valjani VP na kojemu mjeniĉni duţnik u ulozi trasanta potpiše in bianco s nakanom preuzimanja mjeniĉnopravne obveze. To znaĉi da on prigodom izdavanja mjenice ne popunjuje na tiskanici druge bitne potrepštine nego samo stavlja svoj potpis. Takva mjenica je nepotpuna, a dobiva propisanu pravnu formu tek nakon ispunjenja nuţnih elemenata.

8. dobre i loše mjenice

a) dobre mjenice one kod kojih su potpisnici: akceptant, trasant, avalisti i indosanti osobe (pravne ili fiziĉke) koje uţivaju povjerenje u pogledu kreditne sposobnosti, pa time pruţaju dovoljnu garanciju za plaćanje u roku dospijeća. One su sposobne postati novĉanim surogatima jer ih svatko prima umjesto isplate, budući da se mogu u svako doba po potrebi pretvoriti u novac putem eskonta i reeskonta, odnosno, moţe ih se indosirati plaćajući na taj naĉin dospjelu obvezu.

b) loše mjenice nepotpune i ispravljene mjenice, laţne i izmišljene, pomirbene i obroĉne, te sve one mjenice na kojima se nalaze potpisi kreditno nesposobnih osoba. Uzrok su nepovjerenja u ĉitav sustav kreditiranja i bezgotovinskog plaćanja, te povratka primitivnim i neracionalnim oblicima podmirenja dugova gotovinom.

112.) MJENIĈNE POTREPŠTINE

Zakon o mjenici ne definira njen pojam već odreĊuje za trasiranu i vlastitu sola

mjenicu samo njihove bitne potrepštine bez kojih se odreĊena isprava ne moţe

smatrati mjenicom. Radi efikasnijeg i racionalnijeg utvrĊivanja uzajamnih

graĊanskopravnih i gospodarskih odnosa sudionika mjeniĉnog prometa, praksa je

kreirala niz klauzula (nebitne potrepštine) koje olakšavaju mjeniĉni promet.

bitne potrepštine trasirane i vlastite sola mjenice 1. oznaka mjenice

www.referada.hr

2. za trasiranu bezuvjetni nalog, a za sola bezuvjetno obećanje plaćanja odreĊene svote novca

3. ime trasata (samo trasirana mjenica) 4. dan mjeniĉnog dospijeća 5. mjesto plaćanja 6. ime korisnika mjenice – remitenta 7. mjesto i dan izdanja mjenice 8. potpis izdavaoca mjenice – trasanta

nebitne potrepštine trasirane i vlastite sola mjenice 1. klauzula valute 2. klauzula pokrića 3. izvještajna avizo klauzula 4. klauzula “na naredbu” 5. rekta klauzula 6. kamatna klauzula 7. oznaka “bez obveze” 8. oznaka “bez protesta” ili “bez troškova” 9. oznaka duplikata

113.) OSOBE U MJENIĈNOM POSLU I NJIHOVE OBVEZE

U mjeniĉnom poslu sudjeluju osobe kojima taj posao daje odreĊena ovlaštenja

(vjerovnici) i osobe kojima mjenica predstavlja obvezu (duţnici).

1. izdatnik (trasant) je osoba koja izdaje mjenicu 2. tezovnik (trasat) je osoba na koju trasant usmjeruje nalog plaćanja odreĊene

mjeniĉne svote 3. prihvatnik (akceptant) je glavni mjeniĉni duţnik 4. korisnik (remitent) je mjeniĉni vjerovnik 5. indosant (ţirant) je prenositelj prava 6. indosatar (ţiratar) je novi korisnik 7. avalist je mjeniĉni jamac 8. intervenijent je akceptira, tj plaća mjenicu po potrebi, ako ga takvim oznaĉi

trasant, indosant, ili avalist (za one koji podlijeţu regresnoj obvezi ili svi osim akceptanta)

9. regresat je mjeniĉni obveznik protiv kojega se ostvaruje regresno pravo 10. regredijent je sljednik koji to pravo ostvaruje 11. prosvjednik je osoba protiv koje se podiţe protest 12. domicilijat je neka treća osoba koja o dospijeću plaća mjenicu, u mjestu trasata

ili trasantova prebivališta.

114.) PRIHVAT (AKCEPT) MJENICE, AVAL

Imatelj trasirane mjenice moţe sve do dospjelosti podnijeti mjenicu na akceptiranje trasatu u mjestu njegova prebivanja. U svakoj trasiranoj mjenici trasant moţe odrediti da se ona podnese na akceptiranje naznaĉujući ili ne naznaĉujući za to rok. Trasant moţe isto tako odrediti da se mjenica ne podnosi na akceptiranje prije odreĊenog vremena,Akcept se piše na samoj mjenici. Izraţava se rjeĉju “priznajem”, “primljena”, “prihvaćena” ili nekom drugo rijeĉju istoga znaĉenja. Akcept potpisuje

www.referada.hr

trasat. Kao akcept vrijedi i sam trasatov potpis kad je stavljen na licu mjenice. Akcept mora biti bezuvjetan, ali ga trasat moţe ograniĉiti na jedan dio mjeniĉne svote. Akceptom se trasat obvezuje da mjenicu plati o dospjelosti. Smatra se da je trasat odbio akceptiranje mjenice ako je napisani akcept precrtao prije nego što je mjenicu vratio.

Isplata mjenice moţe se za cijelu mjeniĉnu svotu ili za izvjestan dio osigurati avalom, mjeniĉnim jamstvom. Ovo osiguranje moţe dati treća osoba ili ĉak i netko od potpisnika mjenice. Aval se daje na mjenici ili na alonţu i potpisuje ga avalista. Izraţava se rijeĉima “per aval”, “kao jamac”, “kao poruk” ili nekim drugim izrazom istog znaĉenja. Za davanje avala dovoljan je potpis na licu mjenice, osim ako je u pitanju potpis trasata ili trasanta. Iz danoga avala treba vidjeti za koga je dan. Ako se to ne vidi, smatra se da je dan za trasanta. Avalista odgovara onako kako odgovara osoba za koju jamĉi. Kad isplati mjenicu, avalista stjeĉe pravo iz mjenice protiv onoga za koga je jamĉio, kao i protiv onih koji su njemu po mjenici odgovorni (pravo na regres). 115.) PROMESA – PROMISSORY NOTE

Promissory note, odnosno promesa (zaduţnica) je posebna vrsta vlastite sola

mjenice kojom se trasant bezuvjetno obvezuje platiti korisniku ili po njegovoj naredbi

ili donosiocu svotu na koju ovaj VP glasi. Glavni duţnik promissory note je njezin

izdavatelj, koji daje bezuvjetno obećanje plaćanja izraţeno rijeĉima “We promise to

pay this promissory note”.

izdavati ih mogu samo:

1. prvoklasne banke i financijske organizacije proste

2. poduzeća i kompanije uz dodatna osiguranja personal promissory note osiguranje promese moţe biti: 1. potpis druge osobe 2. garancija banke 3. zalog pokretne osobne imovine trasanta 4. VP koje trasant posjeduje 5. hipoteka na nekretninama trasanta (ukljuĉujući avione i brodove) 6. ugovor o prodaji kojim je predviĊeno da remitent zadrţava pravo vlasništva na

prodanoj robi dok trasan ne izvrši plaćanje. U trgovaĉkim poslovima kupac robe na kredit izdaje promissory note u korist

dobavljaĉa, bezuvjetno mu obećavajući isplatu odreĊene svote, dok u poslovima

financijskih i drugih vrsta bankovnih kredita, korisnik kredita putem promissory note

daje isto takvo obećanje banci ili ustanovi od koje je dobio kredit.

Radi veće sigurnosti naplate potraţivanja, uobiĉajeno je da izdavalac uz promissory note uruĉuje dobavljaĉi odnosno kreditoru i odreĊene dokumente poput :

a) odluke upravnog odbora za zaduţivanje putem promissory note b) relevantne podatke o bonitetu avaliste c) u uvjetima devizne kontrole: ovlaštenje za zaduţenje u inozemstvu izdano od

nadleţnog organa uz prikaz mogućnosti pravodobne otplate glavnice i kamata

d) banke zadnju bilancu i specifikum ovlaštenih potpisnika banke bitne potrepštine: 1. bezuvjetno obećanje plaćanja 2. svota novca koju će trasant isplatiti 3. korisnika promisssory note

www.referada.hr

4. potpis trasanta nebitne potrepštine: 1. mjesto i dan izdanja 2. mjesto i dan plaćanja specifiĉnosti: 1. promesa uz oznaĉenu svotu moţe nositi i kamate 2. iznos koji je na njoj upisan u jednoj valuti moţe o dospijeću biti po odreĊenom

teĉeju isplaćen i u drugoj valuti 3. svota promese moţe dospijevati i isplaćivati se obroĉno 4. prijenos prava iz promese moţe se realizirati indosamentom i cesijom, ali i

predajom ako se radi o papiru “na donosioca”, odnosno ako je bioanco indosament jedini ili zadnji u nizu naleĊa

5. pri izdavanju promese njihovo dospijeće se moţe terminirati i na nepdreĊeni dan, npr. “Plaćanje po prispjeću broda”.

U širem smislu se promissory notama oznaĉavaju svi VP na osnovi kojih duţnici

prihvaćaju apsolutnu obvezu plaćanja u ugovorenom roku, odnosno imaoci

zadrţavaju apsolutno pravo bezuvjetne naplate potraţivanja. Posrijedi su, dakle, svi

prenosivi kreditni instrumenti koji zbog svoje univerzalnosti, prenosivosti i

bezuvjetnosti cirkulraju na financijakim trţištima.

116.) ĈEK

Ĉek je VP izdan u formi propisanoj zakonom, kojim trasant nalaţe trasatu isplatu

odreĊene svote imaocu ĉeka, tj. remitentu iz pokrića (ĉekovni, tekući, ţiro raĉun) koji

trasant ima kod trasata.

Izdavanju ĉeka radi podmirenja obveza prethode 2 sporazuma:

1. sporazum izmeĊu trasanta i trasata ovim sporazumom (izriĉitim ili prešutnim) utanaĉuje se obveza trasanta da pribavi na svome raĉunu kod trasata potrebno pokriće uz istodobnu duţnost trasata da isplati na njega izdane ĉekove, u okviru postojećeg pokrića.

2. sporazum izmeĊu izmeĊu trasanta i remitenta ovim sporazumom se remitent obvezuje da će primljeni ĉek prezemtirati na isplatu prvenstveno trasatu, dok se trasantova obveza oĉituje u duţnosti podmirbe na ĉeku oznaĉene svote uvjetno odnosno samo ako to ne uĉini iz bilo kojeg razloga trasat.

Engleskoĉekovno pravo i ameriĉka praksa o ĉeku ne zahtiijevaju bezuvjetnu

opstojnost novĉanog pokrića, nego dopuštaju trasiranje ĉeka i na odobreni bankovni

kredit – realno ili fiktivno pokriće.

gospodarski znaĉaj ĉeka: 1. sudionici ĉekovnog prometa oslobaĊaju se poslovanja s gotovinom i rizika koje

takvo poslovanje donosi (kraĊa, paleţ, troškovi prijevoza itd.) i ostvaruju kamate na novĉana sredstva deponirana u banci

2. pohranom raspoloţivog novca u bankama, te korištenjem ĉekova za svrhe plaćanja, oslobaĊa se gotovina za depozitno multipliciranje i kreditiranje

3. zahvaljujući indosiranju, a posebice veriţnom plaćanju, postiţe se brţa i racionalnija cirkulacija novĉane mase, što ima odraza na emisiju centralne banke

www.referada.hr

4. koristeći ĉek kao novĉani surogat stvaraju se zamjenice novca, pa se time ublaţavaju ĉesto teške posljedice kreditne restrikcije.

117.) POTREPŠTINE ĈEKA

bitne potrepštine ĉeka: 1. oznaka ĉeka 2. bezuvjetni uput ili nalog trasatu 3. ime trasata 4. mjesto plaćanja 5. mjesto i dan izdanja 6. potpis trasanta

nebitne potrepštine ĉeka: 1. rekta klauzula 2. oznaka remitenta 3. oznaka naredbe 4. oznaka duplikata 5. oznaka “donosiocu” 6. oznaka “samo za obraĉun”

118.) OSOBE U ĈEKOVNOM POSLU

1. izdatnik ili trasant je osoba koja izdaje ĉek 2. trasat je onaj koji treba platiti ĉek 3. korisnik ili remitent 4. indosant, ţirant, naleĊnik je prenosilac prava 5. indosatar, ţiratar, naleĊovnik je osoba na koju je ĉek prenesen 6. prednik i sljednik 7. zavratnik ili regredijent je osoba koja ostvaruje to pravo 8. regresat je zavratni obveznik ili svaki njegov prednik 9. prosvjednik je osoba koja podiţe protest 10. prosvjedovnik je osoba protiv koje se podiţe protest

119.) KARAKTERISTIKE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM

Rijeĉ je o platnom prometu osoba razliĉitih drţava. Problem koji se javlja je

konverzija jedne valute u drugu, a moţe se obavljati ili u devizama i kunama ili za

zemlje s kojima nije utvrĊen naĉina plaćanja u konvertibilnim devizama.

Konvertibilnim devizama se obavljaju plaćanja i naplate sa zemljama s kojima je

zakljuĉen multilateralni ugovor i sa zemljema s kojima je zakljuĉen bilateralni ugovor.

Kod bilateralnog ugovora javlja se mogućnost plaćanja nekonvertibilnim valutama

ĉime se omogućava slobodnija cirkulacija novĉanih tokova. Ovaj se platni promet

obavlja putem ovlaštenih banaka u zemlji i inozemstvu s kojima domaće banke imaju

poslovne veze, putem otvorenih tekućih raĉuna. O dobro organiziranom platnom

www.referada.hr

prometu s inozemstvom ovisi brzina plaćanja, a time i ekonomiĉnije korištenje

raspoloţivih deviznih sredstava, što neposredno utjeĉe na platnu bilancu zemlje.

120.) DEVIZE I VALUTE

Devize su sredstvo meĊunarodnih plaćanja. Predstavljaju potraţivanje od druge

zemlje koje glasi na stranu valutu, steĉeno po bilo kojoj osnovi i bez obzira na naĉin

raspolaganja. Efektivne strane novĉanice na blagajni ili u trezoru nisu devize nego

strana valuta. One postaju devize kada se pošalju u inozemstvo i odobre deviznom

raĉunu.

devize mogu biti u obliku: 1. VP koji glase na stranu valutu (mjenice, ĉekovi, obveznice) 2. prenosive traţbine kod inozemnih banaka i financijskih institucija 3. obraĉunske jedinice 4. specijalnih prava vuĉenja 5. inozemnog gotovog novca 6. elektronskih izvješća o meĊunarodnim dugovanjima i potraţivanjima

Valuta je u uţem smislu sluţbena novĉana jedinica neke zemlje, a u širem smislu

skup zakonskih propisa koji reguliraju novĉani sustav jedne zemlje. Valuta ili vaţenje

prvobitno se temelji na zakonskoj odredbi kojom se jedan metal odreĊuje za metal

vaţenja iz kojega se kuje novac. Takav novac predstavlja neograniĉeno zakonsko

sredstvo plaćanja. Danas se pod pojmom valute najĉešće podrazumijeva efektivni

strani novac. U gospodarstvu se upotrebljava i kao dan dospijeća nekog

potraţivanja.

121.) REZIDENTI I NEREZIDENTI; RAĈUNI DEVIZNIH TUZEMACA I INOZEMACA

Rezident je fiziĉka ili pravna osoba koju zakon tretira kao domaću osobu za koju

vrijede odredbe o deviznoj i poreznoj kontroli i sliĉni oblici reguliranja. Kriterij za

odreĊivanje domaće osobe je boravište ili rezidencija, a ne drţavljanstvo. Prema

zakonu rezidenti su sve pravne i fiziĉke osobe sa stalnim boravkom u nekoj zemlji,

bez obzira na drţavljanstvo. Svrha ovog odreĊivanja je razgraniĉenje prava i obveza

pojedinih subjekata.

Nerezident je inozemna osoba, odnosno svaka fiziĉka ili pravna osoba koja stalno boravi u inozemstvu bez obzira na drţavljanstvo. Zakon nerezidente ne definira nego ih tretira kao ostale osobe.

122.) KORESPONDENTNE BANKE

Korespondentna banka je depozitna banka za drugu banku (najĉešće u zemlji), vodi

takvoj banci ili kod nje ima otvorene raĉune u domicilnoj ili drugoj valuti, te za raĉun

banke depozitara pruţa sve uobiĉajene bankarske usluge na podruĉju na kojem

posluje. Ĉesto se banke s meĊusobno otvorenim nosto i loro raĉunima nazivaju

www.referada.hr

direktnim ili prvoklasnim korespondentima, dok se one koje nemaju otvorene nostro i

loro raĉune nazivaju indirektnim ili sekundarnim korespondentima. U širem smislu,

korespondentne banke su one koje samo razmijene godišnja izvješća o poslovanju,

dok u uţem smislu korespondentne banke moraju razmijeniti SWIFT kljuĉeve, liste

ovlaštenih potpisnika i pravilnike o kamatnim stopama i tarifi naknada.

123.) SUSTAV KLIRINŠKIH PLAĆANJA – CENTRALIZIRANI PLATNI PROMET

Klirinški – centralizirani platni promet kompenziranje vrijednosti uvoza

vrijednosšću izvoza, ili prebijanje meĊusobnog dugovanja i potraţivanja drţava preko

klirinškog raĉuna bez upotrebe deviza.

Obraĉun moţe biti dvojak: 1. obraĉun uplata uvoznika s naplatama izvoznika jedne zemlje u njihovim

nacionalnim valutama, posredstvom nacionalnog obraĉunskog središta 2. obraĉun izmeĊu obraĉunskih središta dvije zemlje u stabilnoj valuti (valuta neke

treće zemlje) za vrijednost uvoza/izvoza uz utvrĊivanje salda (pozitivan ili negativan za jednu zemlju).

Kod klirinškog platnog prometa: 1. iskljuĉena je svaka slobodna prodaja i kupnja valuta zemalja ugovornica na

trţištima tih zemalja (iskljuĉena konvertibilnost), meĊusobna plaćanja izmeĊu drţava temelje se na prijeboju potraţivanja

2. iskljuĉen je drugi naĉin plaćanja, te se saldo na klirinškom raĉunu zemalja ugovornica moţe korisiti samo za plaćanja u zemlji ugovornica

Prema tome, cilj kliringa je uzajamni obraĉun izmeĊu zemalja uz eliminiranje stvarnih

(efektivnih) plaćanja – plaćanja bez upotrebe konvertibilnih deviza. Sve transakcije

se obavljaju u domaćoj valuti, što znaĉi da se izvozniku plaća iz uplata uvoznika u

nacionalnoj valuti izvoznika.

Svrsishodnost kliringa ovisi o: 1. strukturi uvoza i izvoza 2. dinamici priljeva i odljeva po klirinškom raĉunu 3. cijenama roba 4. veliĉini robnih lista 5. korespondentskih odnosa banaka u dvije zemlje Razlikujemo: 1. totalni kliring 2. ĉisti kliring 3. kombinirani kliring 4. multilateralni kliring

124.) MANIPULATIVNI KREDIT I LIKVIDIRANJE KLIRINŠKOG SALDA

Manipulativni kredit je dug na klirinškom raĉunu do kojeg dolazi zbog

nepodudaranja uvoza i izvoza robe i usluga utvrĊenih robnim listama zemalja koje su

ugovorile klirinški naĉin obraĉuna meĊusobne razmjene. U praksi se veliĉina ovog

kredita najĉešće kreće oko 20% vrijednosti meĊusobne robne razmjene. Ugovaranje

manipulativnog kredita podrazumijeva da je on obostran, a samo se iznimno moţe

ugovoriti kao jednostran. U poslovnim se odnosima za manipulativni kredit koriste još

www.referada.hr

i slijedeći pojmovi: marginalni ili graniĉni kredit, repro-kredit, swing, a za vrijednost

kredita upotrebljavaju se pojmovi alarmni iznos i plafon.

Likvidiranje klirinškog salda – kliring se regulira platnim sporazumom izmeĊu

zemalja ugovornica klirinških plaćanja. Najĉešće je to isporuka robe u ugovorenom

roku, a ostatak (ako nije likvidiran cjelokupni salodo) likvidira se u zlatu ili

konvertibilnom valutom. Moţe se likvidirati i u konvertibilnim valutama po isteku

sporazuma, ili tijekom godina na zahtjev vjerovniĉke strane isplatom salda u

konvertibilnoj valuti. Da bi se potraţivanja na klirinškom raĉunu zaštitila od promjene

vrijednosti obraĉunske valute u kojoj se vodi klirinški raĉun, u platnom se sporazumu

ugovara ugovorna zlatna ili valutna klauzula.

125.) SUSTAV PLAĆANJA U KONVERTIBILNIM DEVIZAMA

Pod naplatom podrazumijevamo isplaćivanje kunske protuvrijednosti pravnim

osobama temeljem izvoza robba i usluga.

Pod plaćanjem podrazumijevamo plaćanje u inozemstvu koje se obavlja po nalogu

domaćeg subjekta uz uplatu kunske protuvrijednosti.

Znaĉi ovlaštena banka obraĊuje naplatu u roku od 2 dana od dana kada je

ovavještena po izvršenoj naplati po srednjem teĉaju na dan obrade. Taj srednji teĉaj

je ustvari vlastiti teĉaj banke. U ovom sluĉaju ovlaštena banka je ona koja isplaćuje

kunsku protuvrijednost.

Plaćanja u inozemstvu se obavljaju putem doznaka, inkasa, ĉeka itd.

Tri najpoznatija obrasca su:

1. 1450 obrazac nalog za izvršenje doznake u inozemstvu

2. 1451 obrazac nalog za otvaranje akreditiva

3. 1451A obrazac izvješće o isplati iz akreditiva

126.) BANKOVNA DOZNAKA

Nalogodavac izdaje pismeni nalog banci s kojom ima kontokorentne ili

korespondentne odnose u inozemstvu da odreĊenoj osobi isplati u nalogu navedeni

iznos odreĊene valute (nalog 1450).

bankovne doznake se dijele na:

1. nostro doznaka transfer deviznih sredstava u inozemstvu

2. loro doznaka transfer deviza u našu zemlju od inozemne banke

3. robna doznaka mora imati pokriće (vrijednost robe, avans, faktura...)

4. nerobna doznaka plaćanje usluga, troškova

5. uvjetna doznaka prije isplate mora se izvršiti odreĊena obveza

6. bezuvjetna doznaka za njeno izvršenje se ne zahtijeva uvjet

podjela prema naĉinu transfera: 1. obiĉna doznaka 2. telefaks doznaka 3. swift doznaka

www.referada.hr

127.) KREDITNA PISMA

Kreditno pismo je pismeni nalog banke upućen drugoj banci da u granicama odreĊenog vremenskog razdoblja i iznosa izvrši isplatu korisniku kreditnog pisma. Kreditno pismo najĉešće glasi na ime. Prednost: sam korisnik ga osobno nosi, a moguće ga je koristiti u razliĉitim bankama

i drţavama.

Nedostatak: moţe se koristiti samo tijekom radnog vremena banke.

sadrţaj kreditnog pisma: 1. oznaka kreditnog pisma 2. maksimalni iznos 3. rok 4. naziv banke kojoj se upućuje 5. ime korisnika 6. mjesto i datum izdavanja 7. potpis banke izdavatelja

kreditna pisma dijelimo na:

1. posebno kreditno pismo naslovljeno samo na jednu banku

2. cirkularno kreditno pismo upućuje se većem broju banaka

128.) DOKUMENTARNA NAPLATA – INKASO

Dokumentarnu naplatu – inkaso koriste poslovni partneri koji se meĊusobno dobro poznaju i uţivaju povjerenje. U kupoprodajni ugovor unose kluzulu “plaćanje uz dokument”. Vrste inkasa:

1. obiĉan – nerobni inkaso na naplatu se šalju VP koji nisu vezani uz otpremu robe (mjenice, ĉekovi, obveznice)

2. dokumentarni – robni inkaso na naplatu se šalju robni dokumenti koji su predviĊeni ugovorom (faktura, konosman, tovarni list)

vrsta naplata:

1. loro naplata domaća banka prima od izvoznika ili ino-banke nalog da pozove uvoznika da isti otkupi dokumente

2. nostro naplata domaća banka prima nalog od domaćeg subjekta da bi realizirala naplatu u inozemstvu.

osobe u dokumentarnoj naplati: 1. nalogodavac (izvoznik) predaje dokumente svojo banci s nalogom da ih naplati

od kupca 2. banka nalogodavca (dostavna banka) od nalogodavca prima dokumente na

naplatu i šalje ih inkaso banci 3. inkaso banka primljene dokumente podnosi duţniku na naplatu 4. duţnik iskupljuje dokumente i izvršava preuzetu obvezu 129.) KREDITNE KARTICE

www.referada.hr

Kreditna kartica javlja se krajem 50-ih godina. I u zemlji i u inozemstvu se koristi za plaćanje usluga, kupovinu proizvoda i podizanje gotovine. Izdaje se u unikatu, ima specifiĉne oznake, glasi na ime i prezime korisnika, oznaĉen je izdavatelj. kreditne kartice se dijele: 1. specijalizirane kreditne kartice – American Express 2. univerzalne kreditne kartice – izdaju ih banke Kod plaćanja ĉekom koriste se identifikacijske kartice banke koje se dobivaju na temelju ugovora izmeĊu banke i korisnika. Za neke kartice banka zahtijeva polaganje depozita. Banka najĉešće odreĊuje gornju granicu transakcije. Kazne: korištenje kartice nakon proteka roka, poslije opoziva kartice. Prednosti:

1. za vlasnika plaćanje na duţi rok

2. za isporuĉitelja proizvoda veći promet

3. za banku povećava se bezgotovinski platni promet

130.) KREDITNI ODBOR

Kreditni odbor je tijelo banke koje je zaduţeno za odobravanje kredita na temelju izvješća struĉnih sluţbi. O efikasnom, struĉnom i pravilnom radu kreditnog odbora ovisi uspješno poslovanje banke i realizacija njenih kreditnih funkcija. Usmjeravajući kreditne plasmane u ekonomski opravdane projekte, kreditni odbor osigurava interese vlasnika banke, deponenata, duţnika, ali i usmjerava ekonomsku aktivnost i razvoj zemlje. Koliko će kreditnih odbora (kreditni odbor banke, sektora i direkcije) imati banka, broj ĉlanova, sastav i djelokrug rada kreditnog odbora, utvrĊuje se statutom ili odlukom skupštine banke. Svoje odluke kreditni odbor donosi na temelju normativnog akta banke, kojim se regulira poslovna i kreditna politika banke. Neke od funkcija kreditnog odbora moţe preuzeti nadzorni odbor banke (npr. veliki investicijski projekti).

67.) VRSTE ĈEKOVA

a) OVISNO O OSOBI KORISNIKA ĈEKA (REMITENTA): 1. ĉek na donosioca moţe biti:

a) izriĉite oznake o donosiocu “Platite na ovaj ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 donosiocu kuna...”

b) zamjenjive ili alternativne oznake o donosiocu “Platite na ovaj ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 po naredbi poduzeća “ABC”, ili donosiocu kuna...”

c) bez ikakve oznake korisnika, tj. bianko ĉek na njemu se samo nalazi potpis izdatnika (trasanta). Moţe se najviše koristiti u uzajamnim plaćanjima jer omogućava multiplicirana plaćanja bez posebnih pravnih formaliteta u pogledu prijenosa, pa zbog toga podsjeća na novĉanicu.

2. ĉek na ime na njemu se nalazi samo ime korisnika ili remitenta. Npr. “Platite na ovaj ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 poduzeću “ABC”, kuna...”.

3. ĉek na naredbu VP na kojemu je klauzula naredbe napisana uz ime remitenta. Ova klauzula izrijekom ovlašćuje remitenta da svoje pravo iz ĉeka moţe naleĊom (indosamentom) prenijeti na drugog korisnika. Npr. “Platite na ovaj

www.referada.hr

ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 po naredbi poduzeća “ABC”, kuna...”.

4. rekta ĉek uz ime korisnika sadrţi i rekta klauzulu kojom trasant zabranjuje prijenos ĉeka indosamentom. Npr. “Platite na ovaj ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 poduzeću “ABC”, ali ne i po njegovoj naredbi, kuna...”. Rekta ĉek se moţe prenijeti na drugu osobu, ali samo u obliku i s djelovanjem obiĉnog ustupa (cesije). Oduzimanje svojstva indosabiliteta ĉeku, ĉini ovaj VP instrumentom nepodobnim

za svrhe brojnijeg plaćanja. Prednost rekta ĉeka ogleda se u mogućnosti

spreĉavanja njegova nezakonitog unovĉenja, iako se ta prednost moţe

nadoknaditi bilo obraĉunskim bilo prekriţenim ĉekom.

b) U ODNOSU NA PREDMET, NAĈIN I NAMJENU PLAĆANJA: 1. novĉani ĉekovi su pismene naputnice s kojima trasant upućuje trasata da isplati

odreĊenu svotu na teret njegovih novĉanih sredstava:

a) blagajniĉki ili gotovinski ĉek plaćevni instrument pomoću kojega se podmiruju obveze u gotovini. Kako su ti ĉekovi obiĉno tiskani na papiru bijele osnove, tako im se u prometu uvrijeţio naziv “bijeli ĉek”.

b) prijenosni ĉek ili virmanski nalog predstavlja uobiĉajenu i najĉešću ĉekovnu formu koja se koristi u razvijenom ţiro prometu. Uz posredstvo takvog naloga imalac ţiro raĉuna ili tekućeg raĉuna nalaţe trasatu-banci, da se odreĊena svota novca knjiţno prenese s njegova raĉuna na raĉun vjerovnika (korisnika) u istom ili drugom mjestu. Kako su obiĉno tiskani na papiru crvene osnove ili crvenim slovima, u prometu ih nazivaju “crvenim ĉekovima”. Upotrebljavaju se i u ţutoj, zelenoj, plavoj i smeĊoj boji. Veĉina pravnih poimanja smatra da prijenosni ĉek o nije ĉek u juristiĉkom smislu, što znaĉi da se ne moţe pravno konstituirati kao ĉekovna isprava. Zbog toga jer prijenosni ĉek ne mora u tekstu sadrţavati oznaku da je ĉek, što on nema svojstvo indosabiliteta, što je izdatnik ovakvog naloga ovlašten opozvati ga i prije isteka roka za predoĉenje na isplatu tako da taj opoziv trasat mora respektirati, te što izdatnik šalje ovaj ĉek neposredno banci, a ne korisniku doznake (remitentu).

c) obraĉunski ĉek koristi se kao sredstvo neodgodivih plaćanja. Njih primaju vjerovnici neposredno od duţnika u svrhu naplate potraţivanja, zbog ĉega ovu vrstu ĉekova svrstavamo meĊu vjerovniĉke instumente bezgotovinskih i u pravilu obraĉunskih plaćanja. Naplata ĉekovne svote moţe se realizirati jedino obraĉunom i preknjiţenjem svote na koju obraĉunski ĉek glasi s raĉuna trasanta u korist raĉuna remitenta odnosno indosatara. Razlike izmeĊu obraĉunskog i prijenosnog ĉeka: - obraĉunski ĉek moţe u prometu cirkulirati putem indosamenta, a prijenosni

ĉek ne - obraĉunski ĉek u tekstu sadrţi klauzulu da je ĉek, dok prijenosni ĉek takve

klauzule nema - opoziv obraĉunskog ĉeka djeluje tek istekom roka propisanog za

predoĉenje na isplatu, a kod prijenosnog ĉeka taj opoziv djeluje i prije roka.

d) prekriţeni, krosirani, barirani ĉek s prednje strane je prekriţen dvjema usporednim crtama, što znaĉi da ga njegov imalac moţe naplatiti samo preko banke. Taj precrtaj stavlja ili trasant ili bilo koji drugi imalac ĉeka. Svrha prekriţenom ĉeku jednim dijelom sliĉna je svrsi obraĉunskog ĉeka, tj. spreĉavanje mogućnosti njegove neovlaštene isplate. Namjena mu je da i na

www.referada.hr

prvi pogled upozori trasata (banku) da prezentant ĉeka na isplatu mora biti samo neka banka. Krosirati (barirati) se moţe bilo koji ĉek, ali se to najĉešće radi s ĉekom na donosioca. Razlikujemo dvije vrste precrtaja: opći i posebni - općenito prekriţeni ĉek je instument plaćanja na kojemu su s prednje strane

poprijeko povuĉene dvije usporedne crte izmeĊu kojih nije ništa oznaĉeno

ili je napisana rijeĉ “banka” odnosno izraz istog znaĉenja. Prezentant ĉeka

na isplatu moţe biti samo banka, bez obzira o kojoj je banci rijeĉ.

- posebno prekriţeni ĉek ima izmeĊu poprijeko povuĉenih usporednih crta

oznaĉeno tvrtku odreĊene banke kojoj se smije isplatiti ĉekovna svota, jer

joj posebni precrtaj daje ovlaštenje zakonitog prezentanta ĉeka na isplatu.

Prekriţeni ĉek moţe se bez ikakvog ograniĉenja staviti u promet, što znaĉi da

se on moţe indosiranjem prenositi i da se njime na taj naĉin mogu obavljati

potrebna plaćanja. Općenito prekriţeni ĉek moţe se pretvoriti u u posebno

prekriţeni, ali ne i obratno. Brisanje precrtaja ili tvrtke odreĊene banke smatra

se prekršajem koji se kaţnjava.

e) cirkularni ĉek moţe se naplatiti u svim sjedištima banke (trasata), te kod svih korespondenata spomenute banke, tj. banaka koje se pod odreĊenim uvjetima (npr. reciprocitet) suglase obavljati usluge ovakve vrste. Rok naplate ovog ĉeka je u pravilu 6 mjeseci raĉunajući od dana njegova izdanja.

2. efektni ĉekovi su VP koji ne glase na novĉane svote, već na odreĊenu koliĉinu efekata, tj. VP, robe itd. Naš Zakon o ĉeku ne poznaje efektne ĉekove.

c) U ODNOSU NA VRSTU POKRIĆA:

1. depozitni ĉekovi njih primjenjuju u svom poslovanju banke zemalja kontinentalne Europe, u skladu s odredbama njihovih zakona o ĉeki, koji propisuju bezuvjetnu opstojnost novĉanog pokrića kod banke (trasata), na temelju kojega imaoci raĉuna mogu trasirati ĉekove.

2. kreditni ĉekovi pored depozitnih, prakticiraju se u anglosaksonskim zemljama i SAD. To su VP koje trasanti mogu izdavati i na temelju fiktivnog pokriće, tj. odobrenog kredita. Takve ĉekove u SAD nazivaju “Overchecks”.

d) U ODNOSU NA KOLIĈINU ISPLATNE SVOTE: 1. limitirani ĉekovi su instrumenti plaćanja za koje banka-trasat utvrĊuje

maksimalnu svotu do koje se oni mogu ispostaviti, jer do te svote banka preuzima obvezu isplate korisnicima. a) limitirani ĉek u uţem smislu uruĉuje banka-trasat onim graĊanima imaocima

ţiro i tekućih raĉuna koji to od nje zatraţe zbog plaćanja roba i usluga. Banka izdaje graĊanima onoliko blanketa limitiranih ĉekova koliki je saldo njihova potraţivanja kod nje. Budući da za te ĉekove banka preuzima obvezu isplate, potrebno je da izdatnik ĉekova prigodom njihova trasiranja ispuni na ĉeku svotu u okviru limita. Kada banka isporuĉi graĊanima blankete ovih ĉekova, ona za ukupnu svotu svih limita uruĉenih ĉekova, blokira odnosno rezervira sredstva na ţiro ili tekućem raĉunu graĊana.

b) limitirani ĉek stalne svote (ĉek u apoenima) je podvrsta limitiranog ĉeka u uţem smislu. Uruĉuje ga takoĊer banka-trasat graĊanima vlasnicima tekućih odnosno ţiro raĉuna, te svim zainteresiranim osobama i za gotov novac. Banka-trasat ove vrste ĉekova ujedno je i njihov izdatnik (trasant), pa je prema tome ovo vlastiti trasirani ĉek. Svota na koju ĉek u apoenima glasi je otisnuta okruglim brojkama, zbog ĉega podsjeća na novĉanicu. Limitirani ĉekovi u

www.referada.hr

uţem smislu i ĉekovi stalne svote, danas se u nas ne koriste u platnom prometu jer je postupak s njima jako sloţen da bi se ostvarilo besprijekorno evidentiranje njihova cirkuliranja u gospodarskom prometu. TakoĊer neke središnje banke zabranjuju emisiju takvih ĉekova jer smatraju da se na taj naĉin u platnom prometu zemlje pojavljuje VP koji postaje nova novĉanica, što znaĉi da u zemlji dolazi do uvoĊenja paralelne valute.

c) limitirani ĉek s ĉekovnom karticom izdatnik ĉeka je u pravilu graĊanin imalac tekućeg raĉuna kod odreĊene banke. Prigodom trasiranja ĉeka i uruĉenja korisniku (remitentu) trasant se predstavlja korisniku specijalnom ĉekovnom karticom banke-trasata, kojom banka jamĉi naplatu ĉeka uz uvjete navedena na poleĊini ĉekovne kartice. Jedan od uvjeta je i taj da ĉek ne premašuje svotu utvrĊenog limita. Dakle, preuzimanje obveze isplate, banka ne oznaĉuje na samom ĉeku, već na ĉekovnoj kartici, s ĉijim sadrţajem remitent mora biti upoznat.

d) akreditivni ĉekovi istovjetni su s ĉekom stalne svote, a koristili su se kod nas prije puno godina za otkup poljoprivrednih proizvoda.

2. nelimitirani ĉekovi su VP koje njihovi izdatnici popunjavaju na ţeljene svote bez ikakva limitiranja, a u ovisnosti o raspoloţivom saldu na raĉunima kod banke-trasata.

e) U ODNOSU NA MJESTO IZDANJA I PLAĆANJA: 1. mjesni ĉek je instrument plaćanja izdan i naplativ u istom mjestu. 2. udaljeni ĉek je onaj VP kojemu je mjesto izdanja razliĉito od mjesta plaćanja.

Praktiĉno shvaćanje smatra udaljenim ĉekom i onaj ĉek kojemu je mjesto izdanja i plaćanja isto, uz uvjet da se takav ĉek šalje nakon izdanja remitentu (korisniku) s prebivalištem u drugom mjestu, razliĉitom od mjesta izdanja.

68.) ĈEKOVI MEĐUNARODNIH PLAĆANJA

U prometu plaćanja s inozemstvom pojavljuju se slijedeće vrste ĉekova i njima

srodnih plaćevnih instrumenata:

1. bankovni ĉek pod bankovnim ĉekom u meĊunarodnom prometu podrazumijeva se onakav ĉek kod kojega su trasant i trasat dvije razliĉite inozemne banke u istoj, a rjeĊe u dvije strane zemlje. Ime remitenta oznaĉuje se redovito prigodom trasiranja ovoga ĉeka, zajedno s oznakom mjesta i dana izdanja. Ako su banke oznaĉene kao trasat i trasant iole u svijetu poznate, takvi ĉekovi primaju se bez teškoća za svrhe plaćanja i naplata.

U našim odnosima plaćanja s inozemstvom pojavljuju se obiĉno slijedeći bankovni ĉekovi: 1. ĉekovi koje strane banke trasiraju na druge inozemne banke u istoj ili rjeĊe

drugoj stranoj zemlji 2. ĉekovi koje ameriĉke banke trasiraju na naše iseljeniĉke organizacije u Usa 3. ĉekovi koje strane banke trasiraju na naše banke u zemlji, tzv. loro ĉekovi 4. ĉekovi koje domaće ovlaštene banke trasiraju na svoje direktne

korespondente u inozmestvu, tzv. nostro ĉekovi. Prema valuti na koju spomenuti ĉekovi glase, razlikujemo ĉekove: konvertibilne

valute, obraĉunske (klirinške) valute i ĉekove na kune.

2. osobni nebankovni ĉek (personalni ili privatni) to su ĉekovi koje razne tvrtke, ustanove ili fiziĉke osobe u inozemstvu trasiraju na neku banku u svojoj zemlji,

www.referada.hr

bilo na temelju realnog bilo fiktivnog pokrića, tj. depozita odnosno kredita kojim mogu raspolagati. Kako je sigurnost ovakvih ĉekova relativno slaba u odnosu na njihovu ispravnost

i mogućnost naplate s obzirom na raspoloţivo pokriće, oni se u našim bankama preuzimaju samo na inkaso (naplatu).

Da bi ovi ĉekovi mogli bez teškoća, tj. bez slanja na inkaso otkupiti prigodom prezentiranja radi isplate, banka-trasat kod koje trasant ima odgovarajuće pokriće, na zahtjev izdatnika-trasanta ĉeka, prihvaća (akceptira) odnosno certificira (potvrĊuje) ĉek upisujući na njemu jednu od ovih klauzula: Accepted, certified, all right ili Good. Takav akcept ili certifikaciju potpisuju uz otisak štambilja ovlaštene osobe banke-trasata na prednoj strani ĉeka uz upis datuma prihvata ili potvrde.

Na taj naĉin prihvaćeni ili potvrĊeni privatni inozemni ĉek postaje certificirani ĉek. Certificiranjem osobnog ĉeka banka-trasat potvrĊuje da trasant raspolaţe

potrebnim pokrićem i ujedno da je ona rezervirala (blokirala) odgovarajuću svotu

radi naplate ĉeka, sve do izminuća roka propisanog za predoĉenje ĉeka na

isplatu. Prema tome, banka se certificiranjem obvezuje kao iskljuĉivi ĉekovni

duţnik isplatiti svotu ĉeka njegovu korisniku u okviru toga roka.

Treba napomenuti da se svjetski ĉekovni promet koristi iz praktiĉnih razloga

certificiranjem ĉekova radi olakšavanja meĊunarodnih plaćanja. Ovakav naĉin

certificiranja ĉekova razvio se u velikim razmjerima u SAD, Kanadi i zemljama

Juţne Amerike.

U nekim zemljama kontinentalne Europe i Engleskoj koriste se odreĊeni surogati

akcepta koji meĊutim nemaju za banku-trasata unaprijed navedeno obvezno-

pravno djelovanje:

1. vidiranje (Francuska) klauzulama “vise”, ali bez osobite garancije za isplatu jer takvim vidiranjem banka-trasat samo potvrĊuje da izdavalac ĉeka raspolaţe potrebnim pokrićem u momentu trasiranja ĉeka, zbog ĉega se banka ne obvezuje i na ostale postupke navedene kod certificiranja (akceptiranja).

2. markiranje (Engleska) poslije zakljuĉenog dnevnog obraĉuna u clearing-prometu, a sastoji se u davanju potvrde na ĉeku o opstojnosti pokrića u tom momentu. Time korisnik ĉeka stjeĉe prednost pred ostalim prezentantima prigodom slijedećeg klirinškog obraĉuna. Markiranje ipak ne obvezuje banku-trasata koja je ĉek tako oznaĉila.

Kako se u ostalim zemljema Europe, pa i u nas, smatra da oznaka prihvata na ĉeku nije niti napisana, to takva oznaka nema ni ĉekovnopravnog uĉinka. Temeljem iznesenog zakljuĉujemo da se sa sigurnošću moţe ostvariti naplata samo onih privatnih ĉekova koje su certificirale banke u SAD, Kanadi i Juţnoj Americi, uz uvjet da naša banka-prezentant raspolaţe specimenom potpisa banke-akceptanta, te da je usporedbom utvrdila istovjetnost potpisa danih prrigodom certificiranja s potpisima iz specimena.

3. putni (travellers) ĉek je limitirani instrument plaćanja koji se koristi u meĊunarodnom putniĉkom prometu. U stanovitom smislu putni ĉekovi imaju znaĉaj internacionalne banknote jer im je nominalna vrijednost otisnuta u okruglim svotama i jer se mogu unovĉiti u raznovrsnim nacionalnim valutama bez ikakve najave, posvuda u svijetu, i to po dnevnom kupovnom teĉaju za odnosne valute na dan realizacije ĉeka. Za razliku od drugih ĉekova, korisnik ga kupuje odnosno plaća pri preuzimanju. Izdaju ih banke i turistiĉke agencije. Ovi ĉekovi glase na

www.referada.hr

okrugle svote otiskane na prednjoj strani u odgovarajućoj valuti: USD, GBP, DEM

itd. Najpoznatiji travellers ĉekovi jesu ĉekovi izdanja: 1. American Express Company, New York na svote od 10, 50, 100, 500 USD,

kao i GBP od 2, 5, 10, 20, 50. 2. Thomas Cook and Son Lts, od 2, 5, 10, 20, 50 GBP, te USD 10, 20, 50, 100,

250. 3. Raznih engleskih banaka kao što su Lloyds Bank Ltd, London, Westminsters

Bank Ltd, itd. 4. Njemaĉkih banaka pod nazivom Deutche Reisescheck u nominalnim

vrijednostima od 50, 100, 500 DEM. 5. Austrijskih banaka pod nazivom Oesterreichischer Reisescheck u

nominalnim vrijednostima od 500, 1000, 3000 ATS. Putni ĉekovi angloameriĉkih izdanja ne mogu se smatrati ĉekovima u pravom

znaĉenju te rijeĉi, jer u smislu usvojenih konvencija u Ţenevi, ĉek predstavlja doznaku novĉane svote trasanta remitentu kod trasata, dok je putni ĉek spomenutih izdanja, kod kojega je trasant i trasat ista pravna osoba (ista banka), plateţno oĉitovanje njegova izdatnika, kojim on preuzima ujedno i obvezu “will pay” za isplatu ĉekovne svote, po naredbi korisnika, na svim isplatnim mjestima u svijetu, bilo vlastitim bilo posredniĉkim.

Za razliku od angloameriĉkih, kontinentalne (europske) putne ĉekove izdaje banka za banku, zbog ĉega se trasant i trasat kod ovih ĉekova razliĉite pravne osobe. U svrhu spreĉavanja mogućnosti naplate putnog ĉeka od neovlaštene osobe, na ĉekovnoj tiskanici su oznaĉena mjesta za potpis korisnika, i to u gornjem i donjem lijevom kutu.

Prigodom kupnje korisnik potpisuje ĉek u gornjem lijevom kutu u prisutnosti radnika banke, a kod nekih engleskih putnih ĉekova kupac se tom zgodom potpisuje u donjem lijevom kutu. Kada ĉek realizira, korisnik ponovno potpisuje ĉek u donjem odnosno gornjem lijevom kutu, pred radnikom banke odnosno ovlaštenog mjenjaĉa gdje se ĉek naplaćuje. Usporedbom ovih potpisa utvrĊuje se legitimnost ĉekovnog prezententa.

Blankete putnih ĉekova šalju njihovi izdavaoci svojim korespondentima radi prodaje zainteresiranim kupcima.

4. euroĉek unificirani bankovni ĉek koji se upotrebljava u meĊunarodnom prometu kao jednostavno sredstvo plaćanja. Obvezno ga prati euroĉek garantna kartica. Sluţi za bezgotovinsko plaćanje ili podizanje gotovine. Euroĉekom se moţe podizati gotovina na svim bankomatima i mjenjaĉkim šalterima i direktno platiti roba i usluge kod mnogih trgovinskih i drugih organizacija diljem zemalja Europe i Mediterana. Banka emitent-trasat euroĉek instrumenata garantira naplatu svakog isplaćenog euroĉeka ukoliko se isplatno mjesto pridrţavalo općih i posebnih pravila o isplati, prihvaćenih u okviru euroĉek sustava. Korisnici takvih ĉekova mogu ih naplatiti po teĉajnoj vrijednosti i u valuti one

zemlje u kojoj se nalaze, predoĉivši tom prigodom ĉek zajedno s ĉekovnom (garantnom) kartom banci odnosno ustanovi kod koje ga realiziraju. Pojedini primjerci ovih ĉekova su limitirani odreĊenom maksimalnom svotom u ovisnosti o propisima koji vrijede u zemlji njegova porijekla. Svota maksimalnog limita vidljiva je na poleĊini ĉekovne karte.

Iako novijeg datuma izdanja, euroĉek se danas mijenja bez teškoća na tisućama inozemnih bankovnih i mjenaĉkih šaltera. Nema dvojbe da je to najbolji znak brzo

www.referada.hr

steĉene popularnosti i povjerenja svih sudionika ovog veoma brojnog novĉanog prometa u meĊunarodnim plaćanjima.

Na temelju usvojenih principa za uspostavu sustava jedinstvenog euroĉeka, utvrĊeni su i opći propisi za njegovo izdavanje i korištenje:

1. kako se euroĉek moţe trasirati i unovĉiti u okviru uvjeta navedenih na poleĊini ĉekovne karte, potrebno ga je prezentirati na naplatu u roku do kojega vrijedi ova karta.

2. pojedinaĉno izdani euroĉek ne moţe glasiti na svotu koja premašuje onu navedenu na ĉekovnoj karti odnosno njezinu protuvrijednost u stranoj valuti.

3. potpis izdavaoca euroĉeka koji se upisuje na ĉek u prisutnosti blagajnika, banke ili ovlaštenog mjenjaĉa mora biti istovjetan s onim na ĉekovnoj karti.

4. broj raĉuna (konta) i naziv banke-trasata na euroĉeku mora se slagati s istim elementima na ĉekovnoj karti. Ako broja konta na ĉekovnoj karti nema, tada se moraju slagati o trasantu euroĉeka: ime, prezime ili njegovi inicijali.

5. ako ĉekovna karta ima broj, treba ga upisati na poleĊini trasiranog euroĉeka. 6. izdani i isplaćeni euroĉek treba prezentirati banci-trasatu u roku od 20 dana

od dana njegova izdanja. 7. banka odnosno ustanova koja isplaćuje ĉek odbija od svote euroĉeka svoju

proviziju. Suvremeni euroĉekovi se izraĊuju s kodnim linijama na kojima su podaci potrebni

za obradu unaprijed tiskani OCR slovima, što omogućuje optiĉko ĉitanje i elektronski zapis i prijenos podataka potrebnih za automatski nacionalni i meĊunarodni meĊubankovni obraĉun i obraĉun u odnosu na komitenta. Euroĉekovi i euroĉek garantne kartice za komitente su jako prihvatljivi jer se raĉuni komitenata terete unaprijed kao kod putnih ĉekova, a osim toga euroĉekovi nemaju unaprijed tiskan iznos za ispatu ili korištenje pa ih je moguće koristiti u nacionalnoj valuti zemlje korištenja u ţeljenom iznosu odnosne zemlje. U pravilu, euroĉekovi glase na valutu zemlje banke-trasata, a kod nas se isplaćuju u kunama. To znaĉi da izdavalac popunjava pred radnikom banke – kupca euroĉek nuţnim podacima ispisujući svotu u odgovarajućoj valuti i u okviru dozvoljenom na ĉekovnoj kartici.

Isplata tako popunjenog i potpisanog euroĉeka ostvaruje se u kunama po dnevnom kupovnom teĉaju za odnosnu valutu na dan realizacije ĉeka, nakon odbitka provizije od ukupne nominalne kunske protuvrijednosti.

Sliĉno postupku trasiranja ostalih limitiranih ĉekova koje popraćuju ĉekovne karte, tako i trasanti euroĉekova mogu i više puta dnevno izdati i unovĉiti svoje ĉekove, drţeći se pri tomu jedino ograniĉenja u pogledu limita ne+avedenog na poleĊini ĉekovne kartice za svaki pojedini izdani ĉek.

5. specijalni ĉekovi

1. Treasurer ĉekovi koriste se za isplate mirovina, invalidnina i drugih socijalnih davanja. Ove ĉekove trasiraju ovlaštene ustanove u SAD na drţavnu blagajnu SAD.

2. Memorandum ĉekovi uobiĉajeni u SAD, izdaju oh zajmoprimci sa svrhom da posluţe zajmodavcima kao garancija za pravodobni povrat zajma.

3. Currency Credit Card koje trasira Skandinaviska Banken, Stockholm, na samu sebe. To je instrument meĊunarodnih plaćanja sliĉan putniĉkom ĉeku, a glasi obiĉno na 100 dolara s rokom valjanosti od 3 mjeseca raĉunajući od dana izdanja.

4. bank money order bankovni nalozi plaćanja kod kojih je ista banka trasat i trasant. Ima ih više vrsta: Express money order izdaje American Express

www.referada.hr

Company sa namjenom da posluţi svrhama putovanja. Foreign money order je plaćevni nalog usmjeren na inozemstvo koji trasira odreĊena banka na sebe.

5. Postal money order poštanska meĊunarodna uputnica, što znaĉi da graĊani zemalja ĉlanica mogu putem pošte upućivati odreĊene novĉane svote u druge zemlje.

6. loro i nosto ĉekovi 1. loro ĉekove trasiraju inozemne banke na naše domaće banke. To znaĉi da je

ĉekovima ove vrste inozemna banka trasant, a naša banka trasat. uvjet za takvo izdavanje ĉeka jest prethodno uspostavljeni korespondentni odnos i uzajamni sporazum zainteresiranih u ovom poslu. Korisnici (remitenti) loro ĉekova, u pravilu, su fiziĉke osobe: domaće i strane. Loro ĉekovi mogu se trasirati na konvertibilne i klirinške valute, te na kune.

2. nostro ĉekove trasiraju naše banke na banke u inozemstvu s kojima su uspostavile korespondentni odnos. Prema tome u ĉekovima ove vrste naše banke djeluju u svojstvu trasanta, dok su inozemne banke trasati, tj. placi tako izdanih ĉekova. Ovakav postupak primjenuju naše ovlaštene banke pri trasiranju ĉekova koji glase na konvertibilne valute.

7. kvazi ĉekovi

1. SOS International Cheques auto-klubovi mnogih zemalja u nastojanju da svojim ĉlanovima maksimalno olakšaju i osiguraju putovanja po inozemstvu, osnovali su poseban sustav pretplata na odreĊene usluge koje automobilisti budu zatrebali na putu. usluge o kojima je rijeĉ odnose se na plaćanje troškova popravka i prijevoza automobila, lijeĉenje i prijevoz putnika, plaćanje raznih taksa i troškova sa svrhom ostvarenja odreĊenih prava koja se odnose na automobil, putnike i prtljagu te sliĉne troškove.

2. Touring bonovi sve što je navedeno za SOS International Cheques vrijedi u stanovitom smislu i za touring bonove. Ove bonove koriste ĉlanovi austrijskih auto klubova.

3. Vauĉer nije ĉek već obiĉna namira (blagajniĉka dokaznica), svrstavamo ga meĊu instrumente sliĉne ĉekovima meĊunarodnih plaćanja zbog toga jer se on danas ĉesto koristi za podmirbu ugostiteljskih usluga u meĊunarodnom turistiĉkom prometu.

4. Kreditna karta

69.) PRIJENOS ĈEKA ILI MJENICE

U ĉekovnom poslu uobiĉajene su 2 vrste naleĊa (prijenosa): 1. Redovitom ili vlasniĉkom naleĊom prenosi korisnik ĉeka sva svoja prava iz

ĉeka na novog vlasnika. Taj prijenos se moţe obaviti na dva naĉina:

a) potpunom naleĊom dosadašnji vlasnik ĉeka (remitent) daje prijenosnu izjavu na poleĊini ĉeka navodeći njome i ime novog vlasnika na kojega ĉek prenosi, nakon ĉega to potpisuje. Time dosadašnji vlasnik ĉeka postaje indosant, a novi indosatar.

b) nepotpunom ili bijelom, bianco naleĊom obavlja se tako da ona ne sadrţi ni prijenosnu izjavu ni ime indosatara, već samo naziv (tvrtku) i potpis indosanta. Da bi bianco naleĊa bila punovaljana ona mora biti napisana na poleĊini ĉeka ili na poleĊini njegova alonţa.

www.referada.hr

Svaki ĉek koji glasi na naredbu kao i onaj koji te klauzule nema prenosi se

indosamentom, osim ĉeka na donosioca koji se prenosi obiĉnom predajom.

2. Punovlasnom naleĊom vlasnik ĉeka ostvaruje svoja prava iz ĉeka posredstvom zastupnika. On ovlašćuje zastupnika da poduzima sve što je potrebno za oĉuvanje njegovih prava.

Zakon o ĉeku odreĊuje da indosament mora biti bezuvjetan, a ako je ograniĉen nekom klauzulom, ona se smatra nenapisanom. Ako se na odreĊenom ĉeku obavi toliki broj naleĊa da više ne preostaje prostora za nove, tada se u ĉekovnom prometu to rješava produţetkom ili alonţom. To je papir istih dimenzija poput ĉeka koji se na njega prilijepi. Prednja strana alonţa popuni sadrţajem ĉeka s napomenom da se radi o njegovom nastavku. Na poleĊini, nakon toga, popunjava se iduća naleĊa tako da se slova prvog reda ispisuju dijelom na ĉeku a dijelom na alonţu, ĉime se otklanja mogućnost bilo kakve zloupotrebe.

U odnosu na pravo iz mjenice koje se indosamentom prenosi, razlikujemo:

1. Redoviti odnosno vlasniĉki indosament na indosatara se prenose sva mjeniĉno-obvezna prava na mjeniĉnu traţbinu. Prava s obzirom na uĉinke:

a) uĉinak indosabilnosti svaki steĉnik dobija pravo prijenosa mjenice bez ograniĉenja

b) obligatorni uĉinak daje indosataru samostalno pravo raspolaganja mjeniĉnom traţbinom

c) garancijski uĉinak omogućuje regresno pravo prema indosantima prednicima

Potpunim indosamentom zakoniti imalac mjenice ispisuje puni naziv novog

steĉnika-indosatara na poleĊini ili na prednjoj strani mjenice. Nepotpuni (bianco)

indosament sadrţi samo potpis indosanta na poleĊini. Indosament na donosioca

vrijedi kao i bianco indosament. Povratni idosament se moţe indosirati i na

trasata, akceptanta, trasanta itd.

2. Punovlasni, tj. prokura indosament je prijenos mjenice s posebnom nakanom. Njime ovlašćuje korisnik mjenice novog imaoca prokura-indosatara, da mu kao njegov opunomoćenik ostvari neko od subjektivnih mjeniĉnih prava: prezentacije radi akcepta ili radi isplate, naplatu i preuzimanje mjeniĉne svote od mjeniĉnog placa itd. Uz ime opunomoćenika stavlja se klauzula “vrijednost na naplatu” ili sliĉno.

3. Zaloţnim indosamentom korisnik mjenice prepušta svome vjerovniku traţbinu po odnosnoj mjenici, da bi mu time pruţio sigurnost, tj. zalog pravodobnog vraćanja duga. Uz njegovo ime se ispisuje klauzula “vrijednost za osiguranje”, “vrijednost kao zalog” ili tome sliĉno.

70.) MEĐUNARODNI DOKUMENTIRANI AKREDITIV

Instrument je domaćih, ali je praktiĉno i pravo sankcioniran i općeprihvaćen kao

najrašireniji instrument meĊunarodnih plaćanja. Predstavlja svaki sporazum po kojem

banka (akreditivna banka) u skladu sa instrukcijama komitenta (nalogodavca,

uvoznika)

www.referada.hr

1. treba izvršiti plaćanje trćoj osobi (korisniku), ili po njegovom nalogu isplatiti ili akceptirati mjenicu vuĉenu od korisnika, ili

2. ovlašćuje drugu banku da takvo plaćanje izvrši, mjenice plati, akceptira ili negocira uz predaju ugovorenih dokumenata i u skladu s odredbama i uvjetima akreditiva (prema definiciji MeĊunarodne trgovaĉke komore u Parizu).

Akreditivi su, po svojoj prirodi, transakcije odvojene od prodajnih i drugih ugovora na

kojima su inaĉe zasnovani i po kojima banke namaju obveze, ĉak ako se akreditiv i

poziva na ugovor. Suština meĊunarodnog dokumentarnog akreditiva sastoji se u

tome da inozemni kupac (uvoznik) kao nalogodavac stavlja odreĊenoj banci na

raspolaganje kupovnu cijenu (ili s njom ima drugaĉiji sporazum o pokriću) u korist

dobavljaĉa (izvoznika) u drugoj zemlji, s tim da mu banka ovaj iznos, naveden u

akreditivu isplati, ili da mu isplati, akceptira ili negocira mjenice koje će korisnik vući

na nalogodavca ili na akreditivnu banku, pod uvjetom da korisnik banci unutar

odreĊenog vremena preda u akreditivu navedene i toĉno opisane dokumente.

Primjena dokumentarnog akreditiva omogućava zaštitu ineresa stranaka u

akreditivnom poslovanju. Izvoznik je osiguran da će u trenutku predaje otpremnih i

robnih dokumenata navedenih u akreditivu i pod pretpostavkom da je udovoljio

ostalim uvjetima iz akreditiva, naplatiti izvezenu robu jer mu takvu isplatu osigurava

banka. Kupac je osiguran da će banka naplatiti samo one dokumente koji su u

akreditivu izriĉito propisani, a koji mu osiguravaju raspolaganje predmetnom

isporukom.

71.) SUDIONICI I NJIHOVE OBVEZE U AKREDITIVNOM POSLU

Osobe u poslovanju s dokumentiranim akreditivima su: 1. nalogodavac u meĊunarodnoj razmjeni u pravilu je uvoznik koji izdaje nalog

svojoj ili kojoj drugoj banci za otvaranje akreditiva. 2. korisnik akreditiva obiĉno je prodavalac (izvoznik) koji će prezentiranjem

ugovorenih dokumenata na naplatu i ispunjenjem ostalih uvjeta navedenih u akreditivu steći pravo naplate akreditivnog iznosa.

3. akreditivna banka je banka uvoznika, banka izvoznika ili banka u trećoj zemlji, koja otvara (izdaje) akreditiv.

Uz ove osobe, u akreditivnom poslu pojavljuju se i drugi sudionici: 1. avizirajuća banka je izvještavajuća banka koja korisniku šalje izvješće o

otovrenom akreditivu i njegovim uvjetima, ne preuzimajući nikakvih obveza u pogledu isplate akreditiva. Izvještavajuća banka je vrlo je ĉesto i isplatna.

2. isplatna banka isplaćuje akreditiv po nalogu akreditivne banke. 3. potvrĊujuća banka je posredniĉka banka koja prema korisniku preuzima ĉvrstu

obvezu isplate akreditivnog iznosa pod uvjetima iz akreditiva. 4. negocirajuća banka je banka ovlaštena da korisniku isplati akreditivni iznos uz

prezentaciju uvjetovanih dokumenata. Ovo je obiĉno bankovna veza akreditivne banke u zemlji izvoznika koja prihvaća dokumente i otkupljuje mjenice te ih dostavlja akreditivnoj banci.

Broj ukljuĉenih sudionika ovisi o: 1. dosadašnjoj poslovnoj suradnji uvoznika i izvoznika, 2. povjerenju, 3. bonitetu partnera 4. poznatosti i uhodanosti poslovnih odnosa banaka i sl. 72.) VRSTE MEĐUNARODNIH DOKUMENTIRANIH AKREDITIVA

www.referada.hr

1. odlazeći (uvozni, nostro) akreditivi su akreditivi što ih otvaraju domaći uvoznici u korist inozemnih prodavalaca (izvoznika).

2. dolazeći (izvozni, loro) akreditivi su akreditivi što ih inozemni uvoznici otvaraju domaćim izvoznicima.

3. opozivi akreditiv moţe u svako doba biti izmjenjen ili opozvan bez prethodnog izvješća korisniku. U svakom akreditivu mora biti jasno naznaĉeno da li je opoziv ili neopoziv, a ako takve naznake nema akreditiv se smatra opozivim. Pravo opozivanja akreditiva ima nalogodavac, sve do ternutka isplate, negociranja ili akceptiranja trata. Ova vrsta akreditiva je gotovo nestala zbog nesigurnosti kojoj je korisnik izloţen.

4. neopozivi akreditiv predstavlja ĉvrstu obvezu za banku da će ispuniti preuzete obveze, ukoliko se ispunjeni akreditivni uvjeti. Obveza banke postoji sve dok se svi sudionici ne sloţe s mijenjanjem ovakve obveze, a to znaĉi da se akreditiv ne moţe opozvati bez pristanka korisnika. Prema svemu što je reĉeno za opozivi akreditiv, neopozivi je samo onaj akreditiv u kojem je izriĉito naglašeno da je neopoziv.

5. potvrĊeni neopozivi akreditiv je onaj kojim još neka banka (uz akreditivnu) preuzima solidarnu odgovornost i obveze kako ih je preuzela i akreditivna banka. Izvoznik je zahvaljujući konfirmaciji dvostruko osiguran da će biti isplaćen. Uz sigurnost koju pruţa, potvrĊivanje akreditiva i poskupljuje plaćanje akreditivom (za 1%).

6. nepotvrĊeni neopozivi akreditiv je onaj akreditiv kod kojega akreditivna banka izravno izvješćuje korisnika o otvorenom akreditivu ili ga izvješćuje preko svog korespondenta u zemlji korisnika, a da ovaj ne ulazi ni u kakvu obvezu prema korisniku. Ovaj akreditiv će se otvoriti ako elementi na osnovu kojih se ocjenjuje sigurnost naplate (bonitet inozemnog partnera, povjerenje na osnovu dugogodišnjeg poslovanja, svjetski poznata akreditivna banka, stabilne politiĉke, monetarne i druge prilike...) upućuju na sigurnost naplate.

7. prenosivi akreditiv moţe se prenositi samo ako je izriĉito navedeno da je prenosiv. To je onaj akreditiv na osnovu kojega korisnik ima pravo da banci, koja je pozvana izvršiti isplatu ili akceptiranje, ili bilo kojoj banci ovlaštenoj da izvrši negociranje, izda uputstva da akreditiv u cjelini ili djelomice stavi na raspolaganje jednoj ili nekolicini trećih stranaka (drugih korisnika). Akreditiv se moţe prenijeti samo jednom. Prenošenje akreditiva obavlja se prema odredbama i uvjetima koji su odreĊeni u originalnom akreditivu. Ime nalogodavca akreditiva mijenja se imenom prvog korisnika, osim ako se ne zahtijeva da ostane (osim u fakturi). Prenošenje akreditiva nije pogodno niti za kupca niti za banku ali pruţa prodavaĉu (preprodavaĉu) mogućnost financiranja i prodaje roba bez angaţiranja vlastitih sredstava i ostvarenje zarade u razlici u cijeni. Kod prijenosa akreditiva korisnik akreditiva (izvoznik, prodavalac) obiĉno i nema namjeru isporuĉiti robu nego prenosi akreditiv na drugog korisnika, stvarnog isporuĉioca. Istovremeno, prvi korisnik ostaje u obvezi prema nalogodavcu kako je to kupoprodajnim ugovorom utvrĊeno.

8. obiĉni (jednokratni) akreditiv gasi se jednokratnim iskorištenjem akreditivnog iznosa.

9. revolving (rotativni) akreditiv je akreditiv koji se obrće, rotira. Nasuprot jednokratnom akreditivu, kod ove vrste akreditiva iskorištenjem akreditivnog iznosa ne dolazi do njegova gašenja nego se on vraća na poĉetni iznos.

www.referada.hr

Obnavljanje akreditiva traje dok se ne dostigne odreĊeni maksimalni iznos. Ovaj se iznos odreĊuje navoĊenjem sume ili broja rotacija prvog akreditivnog iznosa (npr. USD 700.000 ili 100.000 x 7 rotiranja). Korištenje pojedinih tranši moţe se uvjetovati vremenski, ali uvijek do maksimalno odreĊenog iznosa. Ugovaranjem revolving akreditiva izbjegava se izdavanje novih naloga za otvaranje i dolazi do automatskog obnavljanja, što je posebno vaţno kod sukcesivnih isporuka. Potrebno pokriće je manje, a provizija bankama plaća se prema stvarno obavljenim tranšama.

10. akreditiv po viĊenju (gotovinski) se isplaćuje po prezentaciji dokumenata. 11. terminski akreditiv je akreditiv kod kojeg izmeĊu prezentacije dokumenata i

isplate akreditivne vrijednosti mora proći odreĊeno vrijeme. Ovi akreditivi nepogodni su za prodavaoca, a obiĉno proizlaze iz boljeg poloţaja kupca na trţištu i predstavljaju kreditiranje kupca.

12. akreditiv je domiciliran u zemlji (kod nas) ako se isplata obavlja kod nas, uz prezentaciju ugovorenih dokumenata. Ugovarati uvijek treba tako da domicil akreditiva bude u zemlji.

13. akreditiv je domiciliran u inozemstvu u svim ostalim sluĉajevima (kod banke u zemlji inozemnog partnera ili kod banke u nekoj trećoj zemlji).

14. akceptacijski akreditiv pojavljuje se u poslovnim odnosima sa zemljama Zapada (naroĉito sa USA). Kod ovog akreditiva postupak je slijedeći: Kupac (uvoznik) izdaje nalog za otvaranje akreditiva svojoj banci. Istovremeno preko nje (akreditivne banke) izdaje nalog posredniĉkoj banci u zemlji izvoznika da prodavaocu (izvozniku) dade neopozivo pismeno obećanje da će mu, ispuni li svoju obvezu predajom uvjetovanih dokumenata do roka vaţenja, u zamjenu akceptirati mjenicu, koju će izvoznik vući na nju do visine fakturne vrijednosti. Umjesto isplate u gotovini, po prezentaciji dokumenata izvoznik dobija samo akcept banke iz svoje zemlje na mjenici koju je trasirao na nju. Ovakav akcept poznate banke, u uvjetima razvijenog eskontnog trţišta, omogućava izvozniku eskontiranje mjenice prije roka dospijeća (ako mu je potreban novac), plaćanje obveza indosiranjem (prijenosom) potraţivanja na svog vjerovnika ili ĉekanje na naplatu do roka dospijeća.

15. podakreditiv (Back-to-back, Konraakreditiv) otvara se kada akreditiv nije prenosiv ili kad postoje druge za korisnika neodgovarajuće okolnosti. Novi akreditiv otovren je na osnovu prvoga ali u ovom sluĉaju postoje 2 akreditiva, od kojih prvi akreditiv korisnik ustupa banci a drugi koristi stvarni isporuĉilac robe.

16. negocijacijski akreditiv pojavljuje se u poslovnim odnosima sa zemljama Dalekog Istoka i s angloameriĉkim podruĉjem. Kod ovog akreditiva prodavalac vuĉe mjenicu na kupca. Kupĉeva banka ovlašćuje svog korespondenta da otkupi mjenicu. Za izvršenu isplatu po mjenici (otkup), akreditivna banka dostavlja svom korespondentu pokriće. Unovĉenjem mjenice kod negocijacijske banke cijeli posao nije za prodavaoca završen, već tek kada kupac iskupi mjenicu. Kad bi prodavalac vukao mjenicu na banku, a ne na kupca bio bi to obiĉan akreditiv. Zbog toga se izvoznici osiguravaju zahtijevajući da vuku mjenicu na kupca ali po nalogu kupĉeve banke ili traţeći potvrdu banke u svojoj zemlji.

17. nalog za isplatu predstavlja opozivi akreditiv jer prodavalac vuĉe mjenicu na banku – korespondenta u svojoj zemlji. Za izvoznika je posao zakljuĉen podnošenjem dokumenata i isplatom mjenice od strane banke korespondenta.

18. akreditiv sa crvenom klauzulom predstavlja odstupanje od pravila da se akreditivni iznos isplaćuje poslije prezentacije dokumenata ili isplatom mjenice. Crvenom tintom unosi se (po nalogu kupca) u akreditiv klauzula da se isporuĉiocu

www.referada.hr

ima isplatiti dio akreditivnog iznosa kao avans, bez podnošenja akreditivnih dokumenata. Ovaj akreditiv rijetko se pojavljuje u našoj praksi. Vrlo mu je sliĉna vrsta pa se ĉak upotrebljava kao sinonim “Packing credit”.

19. reeksportni akreditiv je akreditiv koji se pojavljuje kod uvoza i izvoza u reeksportnim poslovima. Kod ovog akreditiva pojavljuju se zapravo 2 vrste akreditiva: loro i nostro. Reeksportno poduzeće od kupca traţi otvaranje akreditiva u svoju korist, a svom dobavljaĉu otvara akreditiv. Loro akreditiv je akreditiv što ga reeksportnom poduzeću otvara kupac, a nostro akreditiv za reeksporno poduzeće je akreditiv što ga otvara svom dobavljaĉu. Loro akreditiv mora biti usklaĊen s nostro akreditivom na taj naĉin što će reeksportno poduzeće imati dovoljno vremena da pribavi potrebne dokumente i na osnovu njih iskoristi loro akreditiv iz izvoznog posla.

73.) DOKUMENTI U AKREDITIVNOM POSLU

U akreditivnom poslu sve se stranke bave dokumentima, a ne robom, uslugama ili

drugim obvezama. Svako uputstvo treba toĉno navoditi dokumente na osnovi kojih

će se izvršiti plaćanje, akceptiranje ili negociranje. Uobiĉajeni dokumenti su:

1. dokumenti ukrcaja 2. dokumenti o osiguranju 3. trgovaĉke fakture 4. konzularne fakture 5. certifikati o porijeklu 6. certifikati teţine 7. certifikati o inspekciji 8. certifikati o analizi 9. liste pakiranja 10. teţinske liste i sl.

74.) JEDINSTVENA PRAVILA ZA DOKUMENTARNE AKREDITIVE

Pravila o poslovanju s dokumentiranim akreditivima u velikoj su mjeri ujednaĉena

“Jedinstvenim pravilima i obiĉajima za dokumentirane akreditive” što ih je donijela i

povremeno ih revidira MeĊunarodna trgovaĉka komora u Parizu. Pravila u

prihvaćena u 175 zemalja. Dispozitivnog su karaktera i primjenjuju se na sve

dokumentarne akreditive i obvezuju sve zainteresirane strane ukoliko nije ugovoreno

drugaĉije.

1. Svako uputstvo treba toĉno navoditi dokumente na osnovi kojih će se izvršiti plaćanje, akceptiranje ili negociranje.

2. Sve instrukcije o otvaranju i izmjenama akreditiva trebaju biti kompletne i precizne.

3. U svakom akreditivu mora biti jasno naznaĉeno da li je opoziv ili neopoziv. 4. Akreditiv se moţe prenositi samo ako je izriĉito oznaĉen kao prenosiv. 5. Banke su duţne ispitati sve dokumente s razumnom pozornošću da bi utvrdile da

li su po svom izgledu u skladu s odredbama akreditiva. 6. Banke ne preuzimaju nikakvu obvezu ili odgovornost za formu, potpunost,

toĉnost, autentiĉnost, falsifikat, pravno znaĉenje bilo kojeg dokumenta, ili za opće i posebne uvjete propisane dokumentima.

www.referada.hr

7. Banke ne preuzimaju nikakve obveze u pogledu opisa, koliĉine, teţine, kvalitete, stanja, ambalaţe, isporuke, vrijednosti ili uopće postojanja robe koju dokumenti predstavljaju, kao ni za propuste, plaćevnu sposobnost, izvršavanje obveza ili ugled pošiljaoca, prevoznika, osiguravatelja ili drugih osoba.

75.) BANKOVNA GARANCIJA

Bankovna garancija je poseban instrument osiguranja plaćanja i izvršenja ugovornih

obveza u ugovorenom roku, kojim odreĊena banka garantira korisniku bankovne

garancije da će njen komitent o ugovorenom roku izvršiti sve preuzete obveze

navedene u bankovnoj garanciji prema korisniku garancije i ukoliko ih on ne izvrši da

će ih izvršiti sama banka. Bankovna garancija se razvila iz bankovnog jamstva koji se

banka “Ugovorom o jamstvu” obvezuje da će namiriti vjerovnika ako glavni duţnik ne

namiri dug. kod bankovnog jamstva obveza banke je akcesorne (sporedne) prirode i

ovisi o izvršenju obveze glavnog duţnika. To je subsidijarna obveza jer se javlja tek u

drugom redu, banka će platiti ako glavni duţnik ne plati, tj. vezana je uz osnovni dug

duţnika – samo pojaĉava obvezu glavnog duţnika. Kod bankovne garancije obveza

banke je potpuno samostalna i neovisna o osnovnom poslu i njen sadrţaj ovisi

iskljuĉivo o volji stranaka koje sudjeluju u bankovnoj garanciji. Najznaĉajniji je sadrţaj

garancije jer on predstvlja obvezu banke.

76.) VRSTE BANKOVNIH GARANCIJA

S obzirom na izvršenja same obveze banke, namjenu bankovne garancije i ostale

specifiĉnosti, bankovne garancije se dijele na slijedeće vrste:

1. obiĉna (ĉista) bankovna garancija je ona kojom banka-garant jamĉi korisniku garancije da će obezu, navedenu u garanciji, izvršiti u potpunosti ukoliko njen komitent, nalogodavac tu obvezu ne izvrši. Prema tome, korisnik garancije traţi od glavnog duţnika izvršenje ugovorene obveze i ukoliko on ne izvrši preuzetu obvezu, obraća se banci da je ona izvrši.

2. solidarna bankovna garancija komitent banke-nalogodavac garancije i banka-garant odgovaraju za preuzete obveze solidarno. Kod dospijeća ugovorene obveze korisnik garancije moţe traţiti izvršenje preuzetih obveza bilo od garantirajuće banke, bilo od nalogodavca garancije po svom izboru. Na traţenje korisnika garancije banka izvršava obvezu iz garancije bez izuzetaka i ispitivanja da li je korisnik izvršio obvezu ili ne.

3. bezuvjetna bankovna garancija banka-garant izvršava preuzete obveze u ugovorenom roku na prvi poziv korisnika jer nalogodavac obvezu nije izvršio. Prema tome, korisnik garancije nije obvezan prije korištenja ispuniti bilo kakav uvjet ili radnju, već garanciju koristi ĉim nalogodavac nije izvršio preuzetu obvezu.

4. uvjetna bankovna garancija korisnik se obvezuje da će prije korištenja ispuniti ugovorom preuzete obveze. Nakon ispunjenja uvjeta korisnika garancije, garancija postaje bezuvjetna i banka izvršava preuzete obveze ukoliko nalogodavac ne izvrši preuzetu obvezu o ugovorenom roku.

5. ĉinidbene bankovne garancije – garancije za dobro izvršenje posla izdaju se za specijalne poslove u kojima banka nalogodavca garantira korisniku da će njen komitent izvršiti ugovoreni posao onako kako je to u ugovoru naznaĉeno. Ova garancija pruţa korisniku garancije sigurnost u poslu i jamstvo za solidnost i uredno poslovanje poslovnog partnera koga njegova banka dobro poznaje i za

www.referada.hr

njega garantira na temelju njegvog urednog i solidnog poslovanja. Kod ĉinidbene garancije banka-garant se ne obvezuje da će sama izvršiti ugovorenu radnju, ako to ne uĉini njen komitent-suugovaraĉ u poslu, već da će, ukoliko komitent nalogodavac garancije ne izvrši ugovorenu ĉinidbu, isplatiti ugovoreni iznos, odnosno nadoknaditi štetu koju pretrpi korisnik garancije zbog neizvršenja ugovorene radnje. Iznos koji će platiti banka-garant moţe se ustanoviti unaprijed u maksimalnom iznosu, ili u obliku penala koji će banka isplatiti korisniku garancije.

Protu-garancija (kontra-garancija), posredna garancija u vanjskotrgovinskom

prometu prilikom ugovaranja specijalnih poslova, kao što su licitacije, izvršenje

ugovora, davanje avansa i sliĉno, inozemnim propisima ĉesto je odreĊeno da

bankovne garancije za te poslove izdaje banka u zemlji korisnika garancije. U

ovakvim sluĉajevima domaća poduzeća koja sudjeluju u takvim poslovima, izdaju

svojoj banci u zemlji nalog da njen inozemni korespondent u odreĊenoj zemlji izda

garanciju u korist odreĊenog korisnika u inozemstvu. Na temelju takvog naloga

domaća banka daje nalog svom korespondentu u zemlji korisnika garancije, da pod

svojim imenom i pod svojom odgovornošću izda protu-garanciju na odreĊeni iznos i

prema sadrţaju njene garancije u korist inozemnog korisnika – poslovnog partnera

njenog komitenta. Domaća banka – nalogodavac za izdavanje protu-garancije u

obvezi je prema inozemnoj banci za izdanu protu-garanciju, dok je inozemna banka u

obvezi prema korisniku protu-garancije. Ovisno o naĉinu reguliranja pokrića za

izdanu protu-garanciju, bankovne protu-garancije mogu biti: pokrivene, djelomiĉno

pokrivene i nepokrivene. Kada bankovnu protu garanciju izdaje inozemna banka, po

nalogu domaće banke – u korist inozemnog korisnika garancije , imamo nostro

garanciju, a u suprotnom sluĉaju imamo loro garanciju.

Super-garancija se redovito javlja kada korisnik garancije nema puno povjerenja u

banku-garanta i traţi dodatno osiguranje u super-garanciji odreĊene znaĉajnije

banke. Super-garancija moţe biti izdana kao jamstvo za već izdanu garanciju

odreĊene banke, a moţe biti i potpuno samostalna nova obveze druge banke za isti

posao. Ovisno o dogovoru i ugovorenim odnosima nalog za izdavanje super-

garancije drugoj banci moţe dati isti nalogodavac po ĉijem je nalogu izdana prva

garancija, a moţe ga dati i banka koja je izdala prvu garanciju. Kada nalog za

izdavanje super-garancije daje isti nalogodavac tada je on u obvezi prema ovim

bankama. Ove obveze su potpuno samostalne i meĊusobno neovisne.

Nostro garancije izdaju domaće ovlaštene banke po nalogu domaćeg subjekta vanjskotrgovinskog posla, odnosno po nalogu uvoznika, duţnika ili obveznika izvršenja odreĊene ĉinidbe u korist stranog poslovnog partnera. U okviru nostro garancija najĉešće se javljaju garancije za plaćanje i ćinidbene garancije. Kod garancija za plaćanje najĉešće se javljaju slijedeće vrste garancija: 1. garancije za uvoz sirovina i drugog reprodukcijskog materijala na kredit 2. garancije za uvoz opreme na kredit 3. garancije za nabavu strojeva i ostale graĊevinske mehanizacije koju će koristiti u

izvoĊenju investicijskih radova u inozemstvu 4. garancije za korištenje financijskih kredita kod inozemnih banaka ili drugih

financijskih institucija u inozemstvu U okviru ĉinidbenih nostro garancija najĉešće se javljaju slijedeće vrste garancija:

www.referada.hr

1. garancije za dobro izvršenje ugovorenih obveza ovim garancijama ovlaštena banka garantira inozemnom suugovaraĉu u vanjskotrgovinskom poslu, da će nalogodavac garancije izvršiti preuzetu obvezu na naĉin kako je utvrĊeno u samom ugovoru.

2. konsignacijske garancije u ovoj garanciji banka-garant jamĉi inozemnom vlasniku robe da će zastupniĉko poduzeće - nalogodavac za izdavanje garancije, vratiti robu s konsignacijskog skladišta u sluĉaju prestanka ugovora o zastupanju, da će platiti prodanu robu s konsignacijskog skladišta prema ugovorenim uvjetima i o ugovorenim rokovima i da će izvršiti sve ostale radnje navedene u ugovoru o zastupanju.

3. garancija za vraćanje povratne ambalaţe ovlaštena banka-garant obavezuje se da će kupac robe – nalogodavac za izdavanje garancije vratiti primljenu povratnu ambalaţu i, ukoliko on to ne uĉini, da će banka nadoknaditi prodavaocu robe štetu – redovito u visini vrijednosti povratne ambalaţe koja nije vraćena prodavaocu.

4. garancija za vraćanje transportnih sredstava ovom se garancijom banka obvezuje da će kupac robe vratiti vagone, cisterne i sliĉna sredstva za transport odreĊene robe i ukoliko on to o ugovorenome roku ne uĉini, da će banka nadoknaditi odgovarajuću protuvrijednost za transportna sredstva.

5. licitacijska garancija ona se javlja kod udjela domaćih poduzeća na inozemnim licitacijama – najĉešće prigodom izvoĊenja investicijskih radova u inozemstvu. Ova se garancija redovito izdaje u visini propisanog postotka od ponuĊene cijene i sluţi kao kaucija za kvalitetno izvršenje radova, ukoliko nalogodavac za izdavanje garancije dobiva radove na licitaciji, odnosno, da će nalogodavac sigurno prihvatiti posao ako ga dobije na licitaciji.

6. garancija u korist carinarnice ovom garancijom banka se obvezuje da će nalogodavac vratiti u inozemstvo privremeno uvezenu robu, odnosno da će, ukoliko robu zadrţi, platiti odgovarajuću carinu.

7. špediterske garancije ovim garancijama banka garantira brodaru da će domaći uvoznik ili njegov špediter u ugovorenom roku predati konosman koji brodarskom poduzeću nije bio predan prilikom preuzimanja robe.

77.) POTREPŠTINE I SADRŢAJ BANKOVNIH GARANCIJA

Kod bankovne garancije forma i sadrţaj nisu propisani zakonom i ovise o volji

stranaka, ovisno o konkretnim uvjetima posla za koji se izdaje bankovna garancija.

Dugogodišnja praksa u poslovanju bankovnim garancijama domaćih i inozemnih

banaka stvorila je odreĊeni oblik i sadrţaj bankovnih garancija. Prema toj praksi oblik

i bitni elementi (potrepštine) bankovne garancije su slijedeći:

a) Oblik bankovne garancije: bankovna garancija se redovno izdaje u pismenom obliku. Iznimno se u praksi javljaju i daju bankovne garancije i usmenim putem, telefonski i telegrafski s oznakom najbitnijih elemenata s tim da se kasnije ovakva bankovna garancija potvrĊuje pismeno, s oznakom svih potrebnih elemenata koji zahtijeva sam posao i ugovorena bankovna garancija.

b) Bitni elementi bankovne garancije su slijedeći: 1. naziv i sjedište banke koja izdaje garanciju. Banka koja izdaje garanciju

potvrĊuje svoju obvezu potpisom ovlaštenih osoba na naĉin kojim ona potpisuje svoje obveze.

www.referada.hr

2. naziv i sjedište korisnika garancije. Korisnika garancije treba navesti u bankovnoj garanciji s punim naslovom, sjedištem i adresom.

3. predmet i opseg garancije. Predmet i opseg garancije predstvlja bitni element bankovne garancije i njime se toĉno odreĊuje obveza banke. Ovaj element predstavlja u suštini i samu bankovnu garanciju i treba biti ugovoren i formuliran precizno i sa svim potrebnim detaljima obveze, da ne bi kasnije došlo do nepotrebnog spora izmeĊu osoba koje se javljaju u garanciji. Tako je u ovom elementu potrebno istaknuti i osnovne elemente zakljuĉenog posla o kojima se ţeli uĉiniti ovisnom obvezu banke. Redovito se u bankovnu garanciju unose slijedeći podaci posla za koje se daje garancija: a) datum i broj ugovora b) toĉan naziv robe ili protuĉinidbe c) vrijednost i rok isporuke robe d) rok plaćanja garantirane obveze e) visina i uvjeti plaćanja kamata f) ugovoreni naĉini plaćanja g) rok vaţnosti garancije h) svi ostali elementi zakljuĉenog posla koji su zanimljivi za izdavanje

garancije 4. vrijeme trajanja bankovne garancije. Rok trajanja bankovne garancije redovito

se ugovara u vezi s rokom izvršenja obveze duţnika po poslu za koji se daju garancije, s tim da je rok trajanja same garancije redovito dulji za odreĊeni broj dana. Kod ugovaranja roka trajanja bankovne garancije treba u samoj garanciji predvidjeti da li će se ugovoreni rok produljivati ili ne.

Pored navedenih bitnih elemenata, javljaju se i nebitni elementi bankovnih

garancija, kao što su:

1. vrijeme stupanja na snagu bankovne garancije 2. broj bankovne garancije 3. datum izdavanja 4. odredbe o vraćanju bankovne garancije

pitanja koja nisu odgovorena:

- KREDITNI ODNOSI S INOZEMSTVOM I VRSTE KREDITA pogledaj pitanje 26.

- PUTNI (TRAVELLERS) ĈEKOVI pogledaj pitanje 68. KLIRINŠKA OBRAĈUNSKA JEDINICA