Upload
others
View
4
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
~'l$O
TRIBINA HKV-A: BLEIBURG - KOMUNlsntKI ZLOtiNI U BRITANSKOJ REtu!
Velika Britanija suodgovorna' jeza bleiburšld pO,kolj
Na tribini Hrvatskoga kulturnoga vijeGl odrtanoj u zagrebu15, lipnja, govorili su prof. dr.Branimir Luk:SiC- dr. Zoran BoZić
i Ante Beljo. Prenosimo izlaganje dr. Luk:Sića pod naslovom Polftika Velike Britanye premapodru(ju Jugoslavije u Drugome svjetskom ratu
G~stra~k.i i.ge~.politički cilj~Vl Velike BnlanlJe na podruČjU
Balkana tijekom Drugoga svjetskog rata bili su sljedeći: nakon pada Trećega Reicha spriječiti njemački utjecaj na zemlje podunavskogabazena, osigurati kontrolu gospodarskog koridora prema Bliskom istoku,spriječiti utjecaj Sovjetskog.,Savez.ana ovome području,osobito naZočnost sovjetske ratne flote II Jadranu, atakođer i smanjiti utjecaja katolicizma i Vatikana na ovome području.
~ prije Drugoga svjetskog rala VelikaBritanija radi istib ciljeva poduzimasljedeće: (1) 7. svibnja 1915. na njezin poticaj zemlje saveznice dajuSrbiji jamstvo s vremenom za pripajanje područjaBiH. Td uključuje ijamstvo za "širok pristup' Jadranskome moru". (2) 20. srpnja 1917: podpritiskom osobito Velike BritanijeHrvati, Srbi i Crnogorci potpisuju"Ktfski sporazum", što je bio prvikorak za širenje srpske dinastije naBalkanu. (3) 18. prosinca 1916.objavljeni su tzv. "Wilsonovi prijedlozi" među kojima i zahtjev VelikeBritanije za osnivanje države SrbijaCrna Gora. Dana 26. studenoga 1917.Crna Gora progl~ava ujedinjenje saSrbijom, a princ Aleksandar Karađorđević prihvaća tu novu državu. (4) NaQOticaj' britanske, vlade održana je uZenevi od 6. do 9. studenoga 1918.,)ugoslavensk~ konferencija", a 4.prosinca te iste godine proglašena jeKralje'vina Srba. Hrvata i Slovenaca.
Britanska potpora monarhistički.m.
četnicima
Imperija1na politika Velike Britanijeprema ovome području nastavlja se itijekom Drugoga svjetskog rata. UDrugome svjetskom ratu na području
Jugoslavije vodio se građanski rat uuvjetima fašističko-nacističkeokupacije, u kojemu su se borila tri pokreta:četničko-monarhistički za očuvanje
unitarne kraljevine Jugoslavije, komunističko-unitarističkiza revolucionarnu uspostavu sovjetske komunističke Jugoslavije, i ust&ko-separatistički pokret za uspostavU samostalneHrvatske države. Kod toga glavni'ciljkomunista nije bio antifašiz..atn. kakoneki u Hrvatskoj to danas žele prikazati, nego komunizam, tj. stvaranjesovjetsko-komunističke Jugoslavije.Prije napada Hitlera na Sovjetski
Savez suprotno sporazumu Ribbentrop-Molotov iz 1939. godine. komunisti su imali suživot s fašistima inacistima bez trzavica. Komunisti subili utoliko antifašisti, ukoliko su imfa!isti smetali da ostvare svoj cilj. zavrijeme Drugoga svjetskog rata na·području Jugoslavije Velika Britanijanajprije podržava monarhističke čet
nike, a zatim, kada je vidjela da će oniizgubiti rat, daje potporu Titoviril komunistima.Tako npr. za vrijeme rataVelika Britanija š~je svoga emisaraJuliana Ameryja 'najprije Draži Mihailoviću: U svojoj knjizi koju je objavio u Londonu 1973. pod naslovom,,Approach March", Britanac Ameryv~ na početku očituje svoju političku
sklonost kad kaže: .. Zagreb je mnogoljepše mjesto nego Beograd; pa ipak,odmah sam znao da više volim Beograd. Zagre!? je još uvijek dio katoličke Srednje Europe, iako kao njezina predstraža .. (str. .150.).
zaokret prema TItovim komunistima
Dosljedna svojoj pOlitici Velika Britanija daje potporu beogradskomepuču od 27. ožujka 1941. koji su predvodili pukovnik ziak:oplovstva Mirković, major kraljevske garde Knezević, i četnički vojvoda Birčanin sasvojom .,Narodnom Odbranom". Birčanin je sve to vrijeme bio u izra*vnom dodiru sa britanskom obavještajnom službom S.O.E. S istimciljem u Londonu se stvara tijekomrata jezgro ,.Balkanske unije".· Naime, 15-. sijećnja 1942. pod patronatom Velike Britanije grčka i jugosla·venska· vlada ,u Londonu potpisujusporazum o m.eđusobnoj uniji kao zametku šiJe balkanske konfederacije.Napomenimo, da je ideja o balkanskoj uniji, kao nekoj vrsti ,)ugosla·viae redivivae", u kojoj te.katolička
Hrvatska imati sporednu ulogu, očita
i daiIas u politici Velike Britanijeprema državama propale Jugoslavije.
No· kada je britanska vlada uvidjelada komunisti pobjeđuju u Drugomesvjetskom ratu na području Jugoslavije, ona krši zadanu riječ i daje svojupotporu Titovim partizanima. Čak iAmery uočava ovu perfidnost, pakaže: ''Tijekom zime i943. na 1944.britanska se politika priklonila Titu iokrenula od Mihailovića.Ali je tek usvibnju 1944. donesena formalnaodluka da se prekine kontakt s Mihailovićem i da se povuče britanskoposlanstvo koje je bilo pri njegovomstožeru... Sovjeti će 'oslob<x:liti' Jugoslaviju, pa je Titova pobjeda bilasigurna. U takvim okolnostima nijeviše biJo nikakve svrhe da se podupire Mihailovića" (str. 271). Principijelna u svome neprincipijeinom pragmatizmu Britanija ostavlja na cjedilusvoje dotadašnje saveznike u Jugoslaviji i podupire komuniste.
Stra!l od jake'N"JClIIlII!b:Medu operacijama koje'Britanija tada'poduzima poznata je i operacija•.Bullseye", koja je imala za cilj kontakt sa Titovim partizanima u CrnojGori. Kolika je pomoć Britanije upobjedi Titovih komunista najautentičnije svjedoči Amery kad kaže:"Britanska suradnja s Titom putememisara Oe{tkina, i kasnije kroz poslanstvo koje je vodio Fitzroy Maclean"bila je za Tita velika poduka. Tito jedugovao svoju pobjedu više Britancima. nego sovjetskoj materijalnoj po.moći" (str. 272). Razmišljajući o ovakvom ponašanju Velike BritanijeAmery je ipak prisiljen napisati iovo:" U našem nacionalnom karakteru postoji snažan poriv da pronađemo
moralno opravdanje za naše političke
prevrtljivosti. Umjesto da smo priznali da smo pogriješili u svojoj strategiji, i da nije više politički prihvatljivo pomagati Mihai1ovića, mi smo odnužnosti napravili krepost, i pretvorili čovjeka koji je bio naš prijatelj užrtveno janje zbog naše vlastite nemoći. Ovo je licemjerje britanska javnost prihvatila. Odluka da ga napustimo i njegovo nezakonito ubojs~vo
nakon rata iz ruku Tita. bili su velikiudarci britanskom prestižu. Kada jeTito raskinuo sa Staljinom 1948.tadašnja britanska vlada mu je s pravom dala podršku bez obzira na ideološke razlike. Ali kada je jedan neutralni posjetitelj rekao u to vrijemeTitu da se on može osloniti na Britance, Tito mu je cinički odgovorio:"Oni nIsu mnogo učinili ni za Mihailović~" (str. 272).
Treba ovdje naglasiti, da britanskiestablishment ima toliki strah od njemačkog.utjecaja na ovim prostorima,da je taj isti Julian Amery u donjemudomu britanskoga parlamenta izjavio1992. godine, dakle u vrijeme dok jebjesnila srbojugoslavenska agresijana Hrvatsku, i u vrijeme kad je Njemačka zajedno sa Velikom Britanijom već bila članica Europske Unije, sljedeće: " Njemačka danas dominira scenom. a Austrija je opetpostala diJelom NjemaČKe. Nije riječ
o službenom "anschlussu",ali snagaNjeIJ;laČke ponovno se danas ne raz~·
likuje mnogo od njezine moći s početka 1938. goc:iiile. Ne znam kolikoće velik ,,lebensraum" Njemačka nastojati steći" (citirano u Carole Hodge"Velika Britanija i Balkan", Zagreb2007.,str.73, fusnota 38.).
Spalavanje Roatte i TIta -uvod u Bleibmg
I u svojim poznim godinama Ameryne može zatomiti očitovanje svojepolitičke sklonosti pa kaže: .. Srbi suizvanredan narod... Tijekom Drugogasvjetskog rata ti su ljudi ustali kaojedan da bi svrgnuli vladu, koja ih jebila spremna pretvoriti u Hitlerove
satelite. Iako su i uzajalnno-ratovali,.od svih pokreta'-otpora u Europi njihovi su osobiti" (ibid.). O britanskojpolitičkoj bešćutnosti prema žrtvamatalijaaskoga fašizma li Hrvatskoj zavrijeme Drugoga svjetskog rata nekaposluži i ovaj podatak:. Prema nekimprocjenama talijanske su okupacijskevlasti uz kolaboraciju četnikaubile napodručju Hrvatske 40.442 osobe, odkojih 30.795 civila, medu njima9.000 žena i oko 4.{X)() djece. Osobitose isticala brutalnošću 2. talijanskaarmija pod zapovjedništvom generalaMarija Roatta. Treba napomenuti, datalijanski počinitelji ovih zločina nisunikada za njih odgovarali, izuzevnekih pojedinaca, jer su to nakon rataspriječili iz političkih razloga Britan·ci i Amerikanci. Britanski komandosisu Roattu. člana londonske masonskelože, koji je po britanskoj uputi triputspasio Tita (treći put u Jablanici) odhrvatske vojske, poslije rata oslobo- .dili iz zatvora u Milanu i odveli naotok Maltu, gdje je pod njihovomzaštitom živio sve do snuti.
IzručenjeTitovim komunistimaBritansko vjerolomstvo se najočitije
pokazalo u njihovom sudioništvu uzločinima počinjenim na 'Bleiburgu ina Titovim marševima snuti nazvanim Križni put., Kad su izručili
Titovim komunistima u svibnju 1945.nakon zav~etk:a rata hrvatsku vojskukoja im se predala u ratno zarobljeništvo, i hrvatske civile koji su seBritancima stavili pod zaštitu kaotražitelji azila. Britanci su prekršili nesamo svoju riječ da to ne će učiniti,
nego i propise ratnoga prava "iz tadavažeće Ženevske konvencije od1929. o postupanju s ratnim zarobljenicima. koju je Britanija potpisala, ikojoj je i NDH pristupila u siječnju
1943.• o čemu je Britanija bila propisno obaviještena. Veliku Britaniju neopravdava ni činjenica. da su u kolovozu 1945. ona, SAD, SSSR i Francuska sklopile "Sporazum o postupkui kažnjavanju glavnih ratnih krivacaOsovine" temeljem kojega bi se ratnikrivci, koji bi se pronašli među rat·nim zarobljenicima, mogli izručiti zasuđenje i kažnjavanje svakoj $avezničkoj državi koja bi to zatražila. Ovone opravdava Veliku Britaniju , jerkada su mvatski vojnici i civili biliizručeni Titovim komunistima (sredi~
na ..svibnja 1945.) još nije bio sklopljen spomenuti sporazum, a osimtoga Britanci nisu izru,čili pojedineosobe za koje je postojala sumnja dasu ratni krivci, nego su ekstradiralisve hrvatske ratne zarobljenike i snjima civilno pučanstvo.
Da su Britanci i prije izručenja naBleiburgu znali. da Titovi komunistiubijaju sve one za koje pretpostavljaju da bi mogli biti prepreka njihovoj totalitarnoj vladavini svjedoči, između ostaloga. i povjerljivo izvješće,
•••••••-...
Hrvatske bratske zajednice 4
Tel, 01/ 619 01l2. fob' 01/ 619 OlllE--mait [email protected]<
,'I ~ :tj .~.,';1
HRVATSKA KUL11JRNA ZAKLADA
IJKZ.HRVATSKO SLOVO d.o.o.
rI '
Veselimo se Va.femu dolasku!
JlAtA ~CAUIll.Utt..... - <. j "_ I
'\ ~
TKO JE IMUN NA HUMOR?
•
u-. 9. );poja 2009, 19 Illi
galerija IhOtvorena je i.z.lo1ba
Zidovi sjeamja
MILANA PAVLOVIćAakademskog slikara
U-. 23. lipnja 2009.Predstavljamo četiri humoristične knjige uz zajednićki naslov
i možete je razgledati do 3. srpnja 2009.,radnim danom od 8 do 16 sati ili za vrijeme kulturnih događanja
Umne kolumne-
zlata šimenc AURFLUA: Umno1ol.mn.Ml.~ .Iot'~'t,\.<'"-'~PmrijOJ~FnUrl: 'BlZOjavi ll;n;ogJasj jz cidusa
Marijan Urli RiBo: .K.vop(ja 111 OdlaItUvladimir Biondić:J• .-nROI
Sudjeluju: Mira ĆUrić,~ca u Hrvatskome slovu; Ivan Bo!dar i vlado ,šimenc,humoristi i recenzenti knjiga, le autori.
Irskoj veliku glad koja je usmrtilasvakog petog Irca.
iBta politika vodi '" i danasDa se britanska politika prema državama na području bivše Jugoslavijenije ni do danas promijenila nekanam posluži ovaj citat dr.~le Hodge, stručnjaka za jugoistočnu Europui predavača na više sveučilišta uVelikoj Britaniji. U svojoj knjizi"Velika Britanija i Balkan" ona piše:.. Nakon što je Slobodan Mi1o.šević
napustio srbijansku političku pozornicu... britanska se politika na Balkanu usredotočila na pripremanje Srbijeza preuzimanje jedne od glavnihuloga ti toj regiji. Prebacivanje američkih interesa na Srednji Istok, tezbrkanom i polovičnom politikomvećine europskih institucija prematome prostoru, stvoren je vakuumkoji je Velika Btitanija, nastojeći idalje u europskim i svjetskim razmjerima "ulaziti u ring -s momcima izmnogo težih kategorija", vrlo spremno popunila. M~na Srbija, koja jeuživala pokroviteljstvo Velike Britanije i koja je o tome pokroviteljstvui ovisila, trebala je Britaniji poslužitikao protuteža u borbi s nekim europskim ..tcliWima" sa sjevera europskog kontinenta, ali i kao neka vrstadimne zavjese u mogućim budućim
sukobima medu europskim zem.ljama"('tr.405.).
U ovome prikazu sam se ograničio na.politiku Velike Britanije premaJugoslaviji za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Istu vjerolomnu politiku jeVelika Britanija vodila tada i premadrugim _državama jugoistočne Europe, osim prema Grčkoj, jer Grčku zbog političko-d.inastijskih razloga onanije htjela prepustiti komunistima.
U zaključku neka mi bude dopuštenocitirati· poznatog engleskog piscaJohna Boyntona Priestleyja koji jenapisao o engleskom estabJishmentuovo: .. Engleski establishment i njegove obotavatelje rese samodopadnailuzija o samima sebi, licemjerje ivjerolomstvo, što je odavnd poiiuifou vanjskome svijetu. Mi smo poznati~bog -svojih po~žnjačkih izdaja".(Esej "What happened to Falstaff?" uknjizi ,,Essays of five decades",London 1969.).
Jdii> StanimirLuDIĆ
koje je engleski veleposlanik u Vatikanu poslao svome ministru vanjskihposlova Anthony Edenu ll. svibnja1945., dakle prije bleibuI'Škog izruće
nja Hrvata, u kojemu piše o krvavojdiktaturi komunista u mjestima kojeoni osvoje, i u kojemu se detaljno nabrajaju komunističke likvidacije svihonih za koje su komunisti mislili. dabi im mogli kasnije smetati u njihovojtotalitarnoj državi~
SudioniAtvo u rablim zločinima
Odgovornost britanskih vlasti zanečuveni pokolj Hrvata koji je uslijedio najprije na Bleiburgu nakon izručenja, a zatim se nastavio na Titovimzloglasnim marševima smrti, može seokvalificirati kao sudioništvo u ratnim zločinima, u zločinima protiv čo
vječnosti, i u zločinu genocida kakoga definira Konvencija o genocidu iz1948. godine. Ovo ni u čemu ne umanjuje kamenu odgovornost počini.
telja ovih monsttuoznih zločina, partizanske vojske i njezinih zapovjednika, na čelu s Josipom Brozom Titom, za koga postoje nepobitni dokazi da je za ova zlodjela znao, da ih jeodobrio ili izravno zapovjedio. Ovdjedodajmo i to, iako 10 ne ulazi u predmet ovoga prikaza, da je britanskavojska u Austriji u isto vrijeme poslala u sigurnu smrt predajom SovjetimagoJem broj Kozaka, vojske koja seborila protiv ruskih komunista. tedjecu, ženc- i članove njihovih obitelji, iako se radilo o ljudima koji nisunikada bili sovjetski gradani, jer suemigrirali iz Rusije za vrijeme komunističkog prevrata u listopadu 1917.godine. Ovo je izručenjebilo suprotno sporazumu u Jalti iz 1945. godine,da će-biti izručeni Sovjetima samooni ratni zarobljenici koji su sovjetskidržavljani. Velika većina ovih ljudi jenakon toga poubijana, ili je stradala unehumanim uvjetima sibirskih logora. što su njihovi izručitelji mogli sa
. sigumo.šću pretpostaviti.
Ova nehumanost establishmenta Velike Britanije ima svoje povijesnepresedane. Tako je I'!ngleska za vrijeme Burskih ratova 1896. u Africiuvela sustav koncentracijskih logorau koje je zatvarala i mučila gladu že·ne i djecu burskih protivnika, da bi tako prisilila te protivnike na predaju.Engleska je takoder, da bi osvojilalJ:sku, ]847. godine prouzročila u