travanj 2 0 0 8 .

Pišu M a g d a S I N D I Č I Ć , dr. vet. med . , i

prof. dr. sc . Đ u r o H U B E R , Veter inarski faku l te t

Sveuči l iš ta u Z a g r e b u

ZABORAVITE SVAKI LOV! S v r s t a v a n j e r i s a u l o v n u d i v l j a č n e d o l a z i u o b z i r , n e s a m o

z b o g h r v a t s k i h i m e đ u n a r o d n i h z a k o n a , v e ć j e d n o s t a v n o z b o g t o g a š t o i h i m a t o l i k o m a l o d a b i g u b i t a k s a m o p a r r e p r o d u k t i v n i h ž e n k i m o g a o d o v e s t i d o i z u m i r a n j a . T o m o ž e j a s n o p o k a z a t i s v a k a a n a l i z a v i j a b i l n o s t i p o p u l a c i j e ( P V A ) , a k a o s t a n d a r d n i n a č i n m o d e l i r a n j a d i n a m i k e p o p u l a c i j e . P r o c j e n e z a H r v a t s k u s u o d 4 0 d o 60 , a z a j e d n o s a S l o v e n i j o m i s p o d 100 j e d i n k i . S v j e t s k i k r i t e r i j i s m a t r a j u u g r o ž e n o m s v a k u p o p u l a c i j u i s p o d 1000 d o 1500 p r i m j e r a k a . N a r a v n o H r v a t s k a i S l o v e n i j a n i t i z a j e d n o n e m o g u i n e c i l j a j u p r e m a t i m b r o j e v i m a - t e o r e t s k a m o g u ć n o s t j e j e d i n o j e d n a v e l i k a d i n a r s k o - a l p s k a p o p u l a c i j a .

O d 2007. god ine u Hrvatskoj i Sloveniji se provodi projekt p o d nazivom Prekogranična suradnja u istraživanju, upravljanju i zaštiti Dinarske populacije risa (skraćeno DinaRis). Europska unija putem Interreg IIIA programa financira 75 posto vrijednosti ovog projekta. U Hrvatskoj projekt provodi Zavod za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u suradnji s Hrvatskim šumama Upravom šuma Delnice, Državnim zavodom za zaštitu prirode i Nacionalnim parkom Risnjak.

Projekt se može podijeliti na tri dijela - istraživački, upravljački i eduka-tivni. Edukativne akcije ukl jučuju internet str. http:/ /www.dinaris.org. brošuru, dokumentarni film i izložbu o risu. U istraživačkom dijelu provodi se analiza genetičkih osobina zajedničke hrvatsko-slovenske risje populacije, analiza prehrane risa i utjecaja na plijenske vrste, analiza kvalitete staništa, radio-telemetrijska praćenja risa i plijena (trenutno su , obilježena 3 risa, 4 _

srne, 1 košuta i 1 sr-njak) te zdravstvena

analiza srneće i jelenske divljači. U upravljačkom dijelu projekta uspostavljen je zajednički hrvatsko - slovenski moni tor ing risa (podac i o znakovima pr isutnost i r isa izravno se bi l ježe na in ternet s t ran ic i h t tp : / /por ta l .d inar is .org koja je otvorena za javnost), te je putem javnih radionica, na koje su bile pozivane sve interesne skupine, pr ipremljen pr i jedlog Za jedn ičkog plana upravl janja D ina rskom popu lac i jom risa.

TURBULENTNA PROŠLOST

Projekt bi t rebao pružit i više znanstvenih podataka o okolnost ima koje su posljednjih desetak godina dovele do pada brojnosti risa u Hrvatskoj i Sloveniji, te putem Plana upravljanja predložiti aktivnosti potrebne za očuvanje risa u Dinardima. Naime prošlost risa na našim prostorima vrlo je turbulentna. Kao što je t i jekom 19. stol jeća ris nestao (zbog gubi tka

m Ris je teritorijalna životinja kojoj su za život potrebni prostrana i sačuvana staništa, a nestašica plijena, gubitak staništa, parenje u srodstvu i kri-volov mogući su razlozi daljnjeg pada brojnog stanja

/

staništa, pada brojnost i pl i jena i proganjanja od strane čovjeka) iz većine staništa u zapadnoj Europi, tako je i posl jednja stradala jedinka u Hrvatskoj zabilježena 1903. godine. Nakon što ris sedamdesetak godina nije bio prisutan u Hrvatskoj i Sloveniji, kočevski su lovci 1973. godine reintroducirali 6 jedinki risa iz Slovačke u Sloveniju. Reintrodukcije su prije toga provedene u Njemačkoj (1969.) i Švicarskoj (1971.). Budući da su u Sloveniji sami lovci organizirali reintrodukciju, životinje su se prvih godine neometano razmnožavale i populaci ja je proširi la svoje stanište u Sloveniji, te se ustalila i u Hrvatskoj i u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Brojnost je bila stabilna tako da je u razdoblju od 1982. do 1998. godine odstrjel risa, kao

zaštićene vrste, bio dozvoljavan temel jem po-

/ / sebnih dopuštenja o go-dišnjim kvotama. U razdob-

M Iju od 1978. do 2000. u Hrva-' tskoj je zabilježeno stradanje

ukupno 211 risova. Odstr jelna kvota za risa nije dodjelj ivana

/ od 1998. godine, a predstav-' nici lovačkih udruga, državnih tijela, nevladinih organizacija i istraživači iz Hrvatske i Sloveni je su

. se, na rad ion i cama za prip-remu Za jedn ičkog p lana up-

j ^ te ravljanja, složil i da je pos-R̂ ^̂ t. l jen j ih desetak god i -^̂ ^̂ k̂ na bro jnost r isa u ^^HKk padu te da je da

nas na naj

nižim g ranama od re int rodukci je . Os im naše dinarske populacije, te

onih u Alpama na graničnom području Švicarske i Francuske te Francuske i Njemačke, u najlošijem stanju je populaci ja euroazijskog risa koji živi na području Balkana, na graničnom području Makedonije i Albanije te na Kosovu.

STROGA ZAŠTITA POPULACIJE

Životinje koje su živjele u Hrvatskoj prije istrjebljenja u 19. st. geografski su bile povezane s risovima sa istoka (današnja balkanska populacija), lako današnja populaci ja potječe od životinja s Karpata, kranio-metr i jska istraživanja (Gomerč ić , 2004.) pokazuju da ne posto je značajne razlike u veličini reintrodu-ciranih (tj. onih s Karpata) i autohtonih životinja (pripadnika tzv. balkanske populacije), te se smatra da pripadaju istom ekotipu.

Euroazijski ris (Lynx lynx) ugrožena je vrsta, zaštićena međunarodnim konvenci jama (Bernska konvencija, CITES, Konvenci ja o biološkoj raznolikosti...) i nacionalnim regulativama (temeljem Zakona o zaštiti prirode iz 2003. ris je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta). Uzimajući u obzir moguće parenje u srodstvu (koje oslabljuje sposobnost preživljavanja promjena u okol išu, npr. pojavu novih bolesti), nestašicu prirodnog pli jena, gubitak staništa i krivo-lov, moguć je i daljnji pad brojnosti. Ris je teritorijalna životinja kojoj su za život potrebna prostrana i očuvana staništa. Podatak da životni prostor ženke risa, čije je kretanje po Sloveniji i Hrvatskoj praćeno pomoću G P S - G S M ogrl ice, obuhvaća skoro 700 k m 2 jasno pokazuje da upravljanje i zaštita na razini nacionalnih parkova nije moguća. Štoviše, upravljanje bi trebalo podignut i na razinu populaci ja - tj. Slovenija, Hrvatska i B iH bi trebale imati zajednički plan upravljanja.

Dobra kob

http://www.dinaris.orghttp://portal.dinaris.org