247

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

Uvod

U Latinskoj Americi postoji drava u kojoj je graanski rat trajao 36 godina i odnio oko 200.000 ivota, brojni du-nosnici optueni su za razna kriminalna djela, ravnatelj policije jedini je kandi-dat koji je proao na poligrafu, a pred-

sjednik drave optuen je za naruivanje ubojstva. Da bi mogla naslijediti supru-ga i kandidirati se na predsjednikim izborima 2011, prva dama trai razvod braka. U prvom krugu glasovanja kan-didat koji je obeao da e nogometnu re-prezentaciju odvesti na sljedee Svjetsko

Lidija Kos-StaniiFakultet politikih znanosti,Sveuilite u Zagrebu

Pregledni radPrimljeno: srpanj 2012.

TRANSFORMACIJA POLITIKOG SUSTAVA GVATEMALE

OD BANANA-REPUBLIKE DO NAJNEKVALITETNIJE

DEMOKRACIJE LATINSKE AMERIKE

Saetak Autorica daje prikaz demokratizacije Gvatemale tijekom treeg vala te analizira promjene vlada, reima i sustava. Navodi da je poetku promjene politikog sustava Gva-temale prethodila faza predautokratskih iskustava s demokracijom (1944-1954) te da je nesposobnost da okona dugotrajni graanski rat bio jedan od kljunih razloga poetka kraja autoritarnog sustava (1954-1985). Uslijedila je prolongirana tranzicija (1985-1999) koja se odvijala u etiri faze i koju je nadgledala vojska, preuzevi na taj nain ulogu sna-nog protudemokratskog aktera veta. U fazi konsolidacije (2000-2012) stabilizirala se de-fektna demokracija, u kojoj je civilni demokratski reim ne samo pod pokroviteljstvom vojske ve ga ugroavaju i kriminalne organizacije. Zakljuuje da se u proteklih stotinjak godina politika situacija u Gvatemali i nije znatno poboljala s obzirom na to da je ona od banana-drave postala defektna i najnekvalitetnija demokracija Latinske Amerike.

Kljune rijei Gvatemala, demokracija, tranzicija, politiki sustav

248

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

prvenstvo dobiva etvrtinu glasova, a u drugom krugu pobjeuje ga umirovlje-ni general i bivi ravnatelj vojno-obavje-tajne agencije. Sve navedeno, i vie od toga, zbilo se u Gvatemali, dravi koja je nekada bila sinonim za banana-republi-ku, a danas se svrstava u defektne demo-kracije. Gvatemala je ujedno i najnekva-litetnija demokracija Latinske Amerike, a kako je takvom postala, pokuat emo pokazati u ovome radu. Cilj je rada, po uzoru na interpretacijski model Merke-la i Thierya (Merkel, 2011), objasniti de-mokratizaciju Gvatemale tijekom treeg vala te analizirati promjene vlada, rei-ma i sustava. Koristit emo se metodom studije jedne zemlje i pokuati odgovori-ti na dva pitanja: kako su tekle faze pro-mjene sustava i tko su neizabrani protu-demokratski akteri veta? Rad se sastoji od uvoda, triju poglavlja i zakljuka. U poglavljima se izlau Merkelove faze transformacije: predautokratsko demo-kratsko iskustvo i autoritarna vladavina vojske u prvom poglavlju; prolongira-na tranzicija (prijelaz iz jednoga reima u drugi i pokuaji institucionalizacije) u drugom; demokratska konsolidacija u treem poglavlju. Glavna je teza da su u Gvatemali u povijesti uvijek postojali neizabrani akteri koji su utjecali na po-litiku te da su brojni snani protudemo-kratski akteri veta glavni uzronici ne-mogunosti konsolidiranja demokracije i da se stoga stabilizirala defektna demo-kracija.

1. Predautokratska i autokratska faza (1944-1985)

Poetku promjene sustava pretho-dile su faze predautokratskih iskusta-va s demokracijom i autokratskog su-stava. Gvatemala je stekla neovisnost o panjolskoj 1823, a poetkom 20. stolje-a postala je sinonim za banana-dra-

vu (banana republic), tj. dravu ovisnu o uzgoju primarnih proizvoda (banana i kave) kojom je vladala plutokracija.1 Razdoblje liberalnih vojnih diktatora koji su punih sedam desetljea vladali vrstom rukom u ime zatite interesa oli-garhije i stranih ulagaa i tijekom kojeg se konsolidirala uloga vojske kao uva-ra reda i primarnog utjerivaa prisilnog rada zavreno je 1944. Tada je diktatoru Jorgeu Ubicu SAD okrenuo lea, te ga je koalicija pripadnika srednje i radni-ke klase, uz podrku mladih vojnih a-snika, sruila s vlasti. S njime se uruio i srednjoameriki represivni model,2 te je Gvatemala postala demokracija dru-gog vala. Razdoblje od 1944. do 1954. bilo je jedinstveno demokratsko razdo-blje tijekom kojeg su na vlasti bili Juan Jos Arvalo (1945-1950) i Jacobo Ar-benz Guzmn (1951-1954). No protivlje-nje demokratskoj vladavini bilo je toliko snano da je Arvalo za svoga manda-ta morao uguiti 22 vojne pobune. Prvi put u povijesti Gvatemale potivale su se osnovne demokratske slobode: odrani

1 Termin banana-drave (banana republic) sko-vao je 1904. ameriki pisac O. Henry (Wil-liam Sydney Porter) koji je opisivao zbiva-nja u izmiljenoj Republici Anchuria, ser-vilnoj diktaturi u kojoj se uzgajaju banane. Banana-drave vode se kao privatna poduze-a s ciljem stjecanja profita, drava i mono-polist usko su povezani, a javna se dobra (ze-mlja) iskoritavaju u privatne svrhe, dok se eventualni dugovi pretvaraju u javne; http://www.infoescola.com/geografia/republica-das-bananas/

2 Model ekspres-lonca (pressure cooker) koji se primjenjivao u Gvatemali i ostalim dravama Srednje Amerike bio je u suprotnosti s mo-delom sigurnosnog ventila (safety valve), tj. provoenja reformi i industrijalizacije dra-ve koju su nakon depresije 1930-ih provodili Meksiko, ile i Brazil (Jonas, 2005: 267-268).

249

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

su slobodni izbori i postojale su opozi-cijske politike stranke, ukinuti su razni vidovi prisilnog rada veinskoga auto-htonog stanovnitva (Maje), bile su zaga-rantirane minimalne nadnice i osnovna radnika i seljaka prava te su ustanov-ljene osnovne institucije socijalne skrbi. Revolucija je zapoela proces agrarne di-verzifikacije i industrijalizacije, osniva-ju se dravne tvrtke, a strane investici-je trebale su biti u skladu s nacionalnim prioritetima. Najznaajniji potez bila je agrarna reforma 1952. kojom je 1,5 mili-juna akara3 zemlje trebalo dobiti 100.000 seoskih domainstava. Vlada je ekspro-prirala nekoriteno zemljite, a vlasnike je kompenzirala iznosom vrijednosti ze-mlje koju su oni prijavili radi oporeziva-nja, i to obveznicama tijekom 25 godina i uz 3% kamata. Eksproprirano je i 1.700 akara u Arbenzovu vlasnitvu. Cilj refor-me bio je pretvoriti Gvatemalu iz ovisne drave s polukolonijalnom ekonomijom u ekonomski neovisnu dravu, tj. da be-zemljai dobiju zemlju i ponu privrei-vati, ime bi se pretvorili u potencijalne konzumente domaeg trita i oslobodili Gvatemalu ovisnosti o svjetskom tritu. Eksproprijacija nekoritenog zemljita tvrtke United Fruit Company (UFCO),4 najveeg zemljoposjednika u dravi koji

3 Jedan akar (acre) je priblino 4046,9 m2 ili 0,4 hektara.

4 Uzgoj banana bio je vrlo profitabilan, a 1899. nastala je kompanija UFCO koja je kontroli-rala 80-90% svjetskog trita. Zapoinje raz-doblje amerikog investiranja, penetracije i kontrole nad Srednjom Amerikom. UFCO se uglavnom bavio uzgojem banana, a posjedo-vao je i transportnu mreu, eljeznicu, bro-dove, luke, radiostanicu (Tropical radio) i te-legrafsku kompaniju. Proizvodnja i trgovina bananama bile su vezane iskljuivo uz ame-riko trite i stvorile su ekonomske enklave par excellence.

je drao 15% zemlje i koji se ponaao kao drava u dravi, izazvala je otar odgo-vor vlade SAD-a. Naime UFCO nije ko-ristio 85% svog zemljita i u poreznim prijavama konstantno je obezvreivao vrijednost zemlje. Ponueno je 627.527 amerikih dolara kompenzacije, dok je UFCO traio gotovo 16 milijardi. Da se sovjetski utjecaj (iako Sovjeti nisu imali svoje prste u Gvatemali) i ideja provoe-nja zemljine reforme i mobilizacije na-roda ne bi proirili Srednjom Amerikom, SAD je Arbenzov reim identificirao kao prijetnju amerikoj i svjetskoj sigurno-sti, a osobito sigurnosti Panamskog ka-nala. Ujedno, Arbenz je okarakteriziran i kao neprijatelj stranih kapitalista, osobi-to UFCO-a. Sjedinjene Amerike Dra-ve poele su poduzimati akcije izolacije vlade Gvatemale te su na 10. Interame-rikoj konferenciji Organizacije ameri-kih drava u Caracasu (1954) pokuale uvjeriti lanice da osude Arbenzov re-im, no nisu uspjele u tome. Donesena je opa rezolucija koja je osudila komu-nistiku dominaciju na zapadnoj hemi-sferi, ali nitko nije bio posebno naveden. Arbenzova vlada postala je svjesna da Eisenhowerova vlada sprema tajnu in-tervenciju, te je poela guiti aktivnosti opozicije i nabavila je iz istone Europe manju koliinu oruja. CIA je jo od sre-dine 1952. suraivala s desnom opozici-jom. Ameriki dravni tajnik John Foster Dulles5 tajno je pregovarao s izbjeglim Gvatemalcima i Arbenzovim protivnici-ma kako bi iz Hondurasa izvrili invazi-ju na Gvatemalu i instalirali proameriki

5 Ameriki dravni tajnik John Foster Dulles i njegov brat Allen Dulles, direktor CIA-e, imali su bliske veze s odvjetnikom kuom koja je zastupala UFCO, no Smith (2011: 136) smatra da su za donoenje amerike od-luke o intervenciji puno vaniji bili atmosfera Hladnog rata i strah od komunizma.

250

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

reim. SAD je protivnike Arbenza, kon-trae pod vodstvom Castillasa, opskrblji-vao orujem i obuavao, a saveznike je nagovarao da ne prodaju oruje Gvate-mali. CIA je u lipnju organizirala invazi-ju na Gvatemalu, koja je poela napadom iz zraka i bombardiranjem glavnog gra-da. Arbenz je bio uvjeren da dolazi veli-ka vojska, te je dao ostavku i zatraio azil u meksikoj ambasadi, a SAD je na vlast doveo Carlosa Castilla Armasa. Bila je to prva amerika hladnoratovska interven-cija na zapadnoj hemisferi, koja je dove-la do promjene odnosa izmeu SAD-a i Latinske Amerike. Udar je bio prije-lomnica u povijesti Gvatemale. Zaustav-ljene su pozitivne promjene i eliminirane umjerene politike opcije (centar) koje su predstavljali Arvalo i Arbenz, te su preostale samo lijeva i desna opcija, koja je instalirana na vlast.

Amerikom intervencijom sruen je demokratski reim i na vlast je dola re-akcionarna vojska. Booth, Wade i Walker (2010: 29-30) navode da je u Gvatemali sve do 1982. postojao vojno-autoritarni reim, da ga je zamijenio vojno-reformi-stiki, a njega pak 1985. civilni tranzicij-ski reim, koji je 1996. zamijenjen civil-nim demokratskim reimom.6

Castillov vojni reim opozvao je sve demokratske poteze i liberalno za-

6 Reim oznauje formalnu i neformalnu or-ganizaciju sredita politike vladavine te nji-hove odnose s cjelokupnim drutvom. Odre-uje pristupe politikoj vlasti, odnose moi meu vladajuim elitama i odnos nositelja vlasti prema podinjenima (Merkel, 2011: 51-52). Booth, Wade i Walker (2010: 29-30) razlikuju sedam tipova reima u Srednjoj Americi: vojno-autoritarni, vojno-persona-listiki, vojno-reformistiki, civilno-tranzi-cijski, revolucionarni, revolucionarno-tran-zicijski i civilno-demokratski.

konodavstvo njegovih prethodnika. Zabranjene su sve prorevolucionarne or-ganizacije i politike stranke, a pod di-rektnom amerikom supervizijom vla-da je lansirala represiju la McCarthy, koja je uzrokovala smrt 8000 pristaa re-volucije i 1000 izbjeglih. Castilla je 1957. u predsjednikoj palai ubio pripad-nik predsjednike garde, nakon ega su se na vlasti smjenjivali generali. U raz-doblju 1966-1970. Gvatemalom je vla-dao civilni reim Julija Csara Mendeza Montenegra, no vojska je i dalje vlada-la iza scene. Kao i veina drava Sred-nje Amerike i Gvatemala je u razdoblju 1950-1980. imala pozitivan gospodar-ski rast zahvaljujui diverzifikaciji poljo-privredne proizvodnje i dobrim cijena-ma na meunarodnom tritu. No stopa siromatva nije se smanjila. Preokreta-njem zemljine reforme 2% stanovni-tva posjedovalo je 67% obradive zemlje, a 1970-ih poeo je novi val oduzimanja zemlje seljacima i njezina koncentrira-nja u rukama generala. Tako su i viso-ki asnici postali dio ekonomske elite. Na selu je rastao broj ljudi koji su inili poluproletarijat. Gortaci su bili prisilje-ni da se s visoravni spuste u june plan-tane predjele drave i postanu sezon-ski radnici (u meuvremenu su izgubili komadi zemlje koji su posjedovali), a u gradovima je rastao lumpenproletarijat. Socijalni konflikti definirali su politiku Gvatemale u drugoj polovici 20. stoljea, a graanski rat trajao je punih trideset i est godina (1960-1996). Vojska nije do-putala postojanje ni umjerenih politi-kih opcija, to je dovelo do stvaranja re-volucionarnih gerilskih pokreta. Prvi val gerile poeo je 1960-ih u istonom dije-lu drave, a gerilci su bili ladino (mesti-ci) seljaci. Osnovali su FAR (Fuerzas Ar-madas Rebeldes), ije su aktivnosti bile kratkog vijeka. Poraeni su tijekom pro-

251

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

tupobunjenike kampanje (1966-1968) koju je pod amerikim zapovjednitvom vodila vojska. Ameriki vojni savjetnici transformirali su gvatemalsku vojsku u modernu discipliniranu kontrapobunje-niku vojsku koja se pretvorila u stroj za ubijanje i najbrutalniju vojsku La-tinske Amerike. Nakon 1970. institucio-nalizirana je protupobunjenika drava pod predsjednikom Carlosom Aranom Osoriom, poznatim i kao krvnik iz Za-capa.7 Gvatemala je bila prva drava koja je okusila protupobunjeniki rat i nje-gove sastavne elemente poluslube-ne vodove smrti koje su vodile snage si-gurnosti, a financirala ekonomska elita (Mano Blanca i Ojo por Ojo) te nesta-nak pripadnika opozicije (Jonas, 2006: 278-272).

Strukturne transformacije od 1960--ih do 1980-ih uzrokovale su redefini-ranje klasnog identiteta Maja. Prisilna migracija s visoravni u nizine na sezon-ski rad ili u glavni grad nije vodila nji-hovoj akulturaciji, nego borbi za ou-vanje identiteta i radikaliziranju otpora ladino-dravi. Pojaana vojna represija prema Majama imala je suprotan ui-nak, naime umjesto da ih pokori, Maje su krajem 1970-ih odgovorile oruanom obranom. Oruana pobuna Maja odvija-la se paralelno i povezano s transforma-cijom grassroots-organizacija Katolike crkve i postupnim artikuliranjem teolo-gije osloboenja. Tako je nastao Comit de Unidad Campesina (CUC), nacional-na organizacija koja je u svojem sasta-vu imala Maje, ladino-seljake i poljopri-vredne radnike. Vlada je CUC smatrala subverzivnom organizacijom, te su snage

7 Carlos Arana Osorio bio je komandant voj-ne baze Zacapa u istonoj Gvatemali, a 1968. vodio je akciju protiv gerilaca u kojoj je ubi-jeno oko 10.000 civila.

sigurnosti vrile teror nad njenim lano-vima. U veljai 1980. CUC je organizirao masovni trajk radnika na plantaama eerne trske i pamuka na jugu Gvate-male. U strahu da se ne ponovi dolazak ljeviara na vlast kao u Nikaragvi, voj-ska je odgovorila ofenzivom protiv geri-laca (6.000-8.000) i njihovih pomagaa i simpatizera (250.000-500.000), koja je dosegla vrhunac 1980. i 1981. Poetkom 1982. razliite gerilske organizacije uje-dinile su se u URNG (Unidad Revolucio-naria Nacional Guatemalteca), no vojska im je zadala teak udarac od kojega se nisu oporavili do kraja desetljea. Vojska je bila osobito estoka na visoravnima, gdje je provodila genocid i kulturocid nad Majama. Statistiki podaci poka-zuju da je u prvoj fazi rjeavanja pro-blema (od sredine 1981. do 1983) s lica zemlje zbrisano 440 sela i da je nesta-lo ili ubijeno 150.000 civila. Bilo je mi-lijun prognanika unutar granica dra-ve, a 200.000 ljudi izbjeglo je u Meksiko. Drava je provodila teror nad graani-ma, osobito nad seljacima i pripadnici-ma autohtonih naroda. Unato svim tim tekim krenjima ljudskih prava Gvate-mala je u razdoblju 1979-1982. dobila od SAD-a 60 milijuna dolara ekonomske pomoi.8 U drugoj fazi, nakon 1983. voj-ska je kontrolirala ruralna podruja uz pomo prisilno mobiliziranih paramili-tarnih jedinica, tj. civilne samoobram-bene patrole (PAC), i prisilnih ruralnih kampova u kojima su svi aspekti ivota bili pod kontrolom vojske, te je militari-zirala kompletan administrativni drav-

8 SAD je u skladu sa svojom hladnoratovskom politikom suraivao s desnim vladama Sred-nje Amerike i tu suradnju izdano nagrai-vao. Gvatemala je ponovo poela primati po-mo 1985, dobivi 39 milijuna dolara vojne pomoi od ukupno milijardu dolara pomoi (Coerver i Hall, 1999: 154).

252

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

ni aparat. Navedene protupobunjenike institucije legalizirane su u novom Usta-vu 1985. (Jonas, 2006: 274-275).

Krajem 1980-ih sposobnost vojske da kontrolira drutveno-politiku situa-ciju drastino je smanjena. Naime nakon vie uzastopnih izbornih prijevara rei-mu je bila nuna legitimacija. Promjene su pokrenute za kratke i izuzetno krvave vladavine generala Efrana Rosa Montta (1982-1983) koji je doao na vlast voj-nim udarom mladih asnika. Tim je i-nom vojno-autoritarni reim zamijenjen vojno-reformistikim reimom koji je si-multano provodio politiku pojaane re-presije prema gerili i opoziciji te reformu politikog sustava. Ros Montt ukinuo je Ustav iz 1965. i suspendirao izborni za-kon, raspustio je Kongres i proglasio izvanredno stanje. Nakon toga je Drav-no vijee sastavilo novi izborni zakon te raspisalo izbore za Ustavotvornu skup-tinu. Nezadovoljni Rosom Monttom, vojni reformatori su ga novim vojnim udarom zamijenili generalom Oscarom Mejom Victoresom (1983-1985), za ije se vladavine poelo ozbiljno razmiljati o povratku civila na vlast.

2. Prolongirana tranzicija: prijelaz iz vojnog reima u demokratski i pokuaji institucionalizacije demokracije (1985-1999)

Seligson u zborniku Trei val de-mokratizacije u Latinskoj Americi (2005: 204) navodi da se demokratiza-cija Gvatemale provodila u tri faze, no u ovom emo radu tranziciju analizira-ti kroz etiri faze (prva 1985-1991; dru-ga 1991-1993; trea 1994-1996. i etvrta 1997-1999). Iako Booth, Wade i Wal-ker (2010) ne navode postojanje ove vr-ste reima u Srednjoj Americi, u sluaju Gvatemale ini se opravdanim razdoblje 1985-1999. okarakterizirati kao civil-

no-tranzicijski reim pod pokrovitelj-stvom vojske.

2.1. Prva faza tranzicije (1985-1991)

Jonas (2005: 276) smatra da se ovo razdoblje ne moe okarakterizirati de-mokratskom tranzicijom, ve civilnom verzijom protupobunjenike drave. Bo-oth, Wade i Walker (2010: 29-30) sma-traju da je 1985. vojno-reformistiki re-im zamijenjen civilnim tranzicijskim reimom. Merkel navodi da je 1985. po-ela demokratizacija. Smith (2011) raz-doblje od 1986. do 1995. smatra polude-mokratskim.

Sazvana je Ustavotvorna skupti-na koja je 1985. donijela novi Ustav koji je na papiru titio osnovna ljudska pra-va. Ustav je prihvaen bez referenduma. Predsjedniki izbori 1985. bili su polu-kompetitivni i poludemokratski jer nije bilo kandidata lijevih politikih opcija. Pobijedio je najprogresivniji kandidat, demokranin Vinicio Cerezo (1986--1991). Oekivanja su bila velika, ali nje-gova vlada nije mogla, a nije ni pokua-la, staviti vojsku, koja je stvarno uprav-ljala tranzicijom, pod civilnu kontrolu, promijeniti teku drutveno-ekonom-sku situaciju i zapoeti mirovni proces. SAD se protivio mirovnom procesu, koji je poeo 1983. kada su Meksiko, Venezu-ela, Kolumbija i Panama osnovali grupu Contadora, kao i mirovnim aktivnosti-ma Europske zajednice (Dijalog iz San Josea). Mirovne inicijative vodile su za-vretku regionalnog sukoba i potpisiva-nju Srednjoamerikoga mirovnog spora-zuma 1987.9 No nije zavren graanski

9 Politiko-ekonomska nestabilnost u regiji navela je predsjednika Kostarike Oscara Ari-asa da predloi miroljubivo rjeenje sukoba. Ariasov plan prihvatilo je i potpisalo 7. ko-lovoza 1987. pet srednjoamerikih drava

253

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

rat u samoj Gvatemali, jer je vojska in-zistirala da gerilci poloe oruje prije poetka mirovnih pregovora. Do 1990. stvoren je nacionalni konsenzus da je za demokratizaciju drave nuno zapoe-ti mirovne pregovore s gerilom kojim bi zavrio najdui i najkrvaviji graanski rat u Latinskoj Americi. Trajao je 36 godina i odnio 200.000 ivota (ubijeni ili nestali). Stradalo je 40.000 civila, 100.000 ena je silovano, a 10% stanovnitva je emigrira-lo. Shvativi da ne moe vojno pobijedi-ti, URNG je redefinirao svoju strategiju i Cerezovoj vladi predloio politiki di-jalog i pregovore. Tek kad je kraj Hlad-nog rata pokazao da ni jedna strana ne moe pobijediti, pod pritiscima meu-narodne zajednice i promjenom ameri-ke vlade i politike (republikanca Reagana zamijenio je demokrat Clinton) poeli su ozbiljni mirovni pregovori. Na izborima 1990. sudjelovale su novostvorene stran-ke UCN (Union del Centro Nacional), MAS (Movimiento de Accin Solidaria) i PAN (Partido del Avance Nacional). Nije bilo doputeno natjecanje lijevih strana-ka, a uz visok stupanj apstinencije biraa za predsjednika je izabran MAS-ov kan-didat Jos Serrano.10 Poslije Rosa Mont-ta Serrano je bio drugi nekatolik na pred-

Gvatemala, Honduras, Nikaragva, Salvador i Kostarika. Proces pacificiranja regije ukljui-vao je: prekid vatre; zapoinjanje dijaloga su-kobljenih strana; spreavanje da se teritorij neke drave koristi za agresiju na druge dr-ave; zabranu davanja pomoi neregularnim snagama i pobunjenikim pokretima. Spora-zum je predviao odravanje slobodnih izbo-ra i demokratizaciju svih drava regije (Kos--Stanii, 2010: 74).

10 Serrano je bio kandidat novostvorene stran-ke MAS ija se predizborna kampanja moe saeti u frazu nisam okaljao ruke, a budui da sam protestant, moj superiorni moral ui-nit e da tako i ostane (Cruz, 2008: 261).

sjednikoj dunosti u Gvatemali, ali i u Latinskoj Americi.

2.2. Druga faza tranzicije (1991-1993)

Serrano je poeo izravne pregovo-re s URNG-om. Pregovore je moderirao monsinjor Rodolfo Quezada Toruo iz Katolike biskupske konferencije, a ulo-gu promatraa imao je UN. Prvi put su u pregovorima sudjelovali i visoki voj-ni asnici. Nakon to je poetkom 1992. potpisan mirovni sporazum u Salvado-ru, tvrdolinijai u vojsci i civilnoj eli-ti bili su odluni da nikada ne prihvate slian sporazum kojim bi lijevim poli-tikim opcijama bila omoguena parti-cipacija u politikim procesima Gvate-male. Sredinom 1992. dolo je do zastoja u mirovnom procesu, a nakon Serrano-va pokuaja udara u svibnju 1993. pro-ces je bio gotovo suspendiran. Serrano-va stranka MAS imala je u parlamentu samo 18 od 116 zastupnikih mjesta te je vladala u koaliciji s demokranima (PDCG) i UCN-om. Nakon to se koali-cija uruila, dolo je do politike paralize koju je Serrano pokuao rijeiti autogol-peom, poznatim pod nazivom serrana-zo. Njime je Serrano, uz blagoslov nekih vojnih frakcija, pokuao suspendirati Ustav i raspustiti Kongres kako bi pre-uzeo apsolutnu kontrolu i rijeio poli-tiku i ustavnu krizu. Udaru su prido-nijeli i korupcijski skandali, protesti i trajkovi. Pokuaj autogolpea osudili su javno mnijenje i meunarodna zajedni-ca. Pregovorima liberalnog krila vojske i poslovne elite, koju je zastupala udruga CACIF (Comit Coordinador de Asocia-ciones Agrcolas, Comerciales, Industri-ales y Financieras), dolo je do obnove ustavne vladavine. Analitiari su isprva hvalili postupak vojske i elite, smatra-jui ga znaajnim doprinosom kvaliteti demokracije, no s vremenskim odma-

254

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

kom ocjena njihove uloge je promije-njena. injenica je da se udar odigrao u vrijeme kada je Gvatemala imala civilni tranzicijski reim pod pokroviteljstvom u kojem su mo izvrne i zakonodavne vlasti ograniavala dva neizabrana i ne-ustavna aktera oruane snage i CACIF. Kako bi zatitili vlastite interese i mo, preuzeli su ulogu zatitnika ustavnog poretka i demokracije, primorali Serra-na da dade ostavku i sprijeili da ga na-slijedi potpredsjednik Espina, kako je bilo predvieno Ustavom. Nametnuli su novog predsjednika kojeg je u lipnju po-tvrdio Kongres. Bio je to bivi ombuds-man za ljudska prava Ramiro de Len Carpio.11 U novijim interpretacijama prevladava miljenje da dogaaji koji su uslijedili nakon serranaza nisu ojaa-li predstavnike demokratske institucije jer su uvari ustavnog poretka djelova-li izvan okvira demokratskih institucija (Bjune i Petersen, 2009: 165-178). Bilo je jasno da je De Len Carpio dugovao uslugu uvarima ustavnog poretka, te je nova vlada odustala od progona kr-itelja ljudskih prava i pokuala opozva-ti neke ve dogovorene toke mirovnog sporazuma. Te je pokuaje osudilo gva-temalsko javno mnijenje.

2.3. Trea faza tranzicije (1994-1996)

Potpisivanjem prvoga mirovnog ugovora poela je trea faza tranzicije. Pregovori su trajali nekoliko godina, a glavni je razlog za to bio to su vladaju-i smatrali da je gerila vojno pobijee-na i da ne trebaju pristati na koncesije URNG-u. Nasuprot tome, gerila je sma-

11 Neuobiajene politike prolosti u Gvatemali nisu rijetke. Ramiro de Len Carpio optuio je Rosa Montta za krenje ljudskih prava, a kasnije mu se pridruio i postao parlamen-tarni zastupnik FRG-a.

trala da vlada mora to prije zavriti gra-anski rat ako se ne eli i dalje suoavati s kontinuiranim sukobom niskog inten-ziteta. U sijenju 1994. dogovoreno je da ulogu mirovnog posrednika preuz-me UN. Okvirnim sporazumom dogovo-reni su dnevni red i raspored pregovora te je formalizirana uloga Skuptine civil-nog drutva (ASC) iji su lanovi bili svi organizirani sektori civilnog drutva.12 Sporazum o zatiti ljudskih prava potpi-san je u oujku 1994. Njime je predvie-no da meunarodni mehanizmi verifici-raju stanje ljudskih prava, te je stvorena UN-ova verifikacijska misija (MINU-GUA) koja je krajem godine stigla u Gvatemalu. U lipnju 1994. potpisani su Sporazum o povratku raseljenog stanov-nitva i izbjeglica te sporazum o osniva-nju Komisije istine koja je trebala istraiti zloine poinjene protiv ljudskih prava, ali bez imenovanja i kanjavanja krivaca, jer je proglaena amnestija. Sporazum o identitetu i pravima autohtonih naroda potpisan je u oujku 1995. Bio je to klju-an dokument kojim je veinsko auto-htono stanovnitvo Gvatemale konano trebalo nakon izglasavanja novog ustava dobiti ustavno pravo da ivi u multiet-nikoj, multikulturnoj i multijezinoj dr-avi. Izborna kampanja 1995. utjecala je na tijek mirovnih sporazuma. URNG je pozivao graane da izau na izbore i da se politike opcije lijevog centra ujedine u koaliciju. Tako je nastao FDNG (Fren-

12 Krajem osamdesetih i poetkom devedese-tih godina 20. stoljea u Gvatemali je nasta-la nova generacija socijalnih pokreta koje je karakteriziralo masovno sudjelovanje auto-htonog stanovnitva koje je bilo eksploatira-no i diskriminirano i koje se povezalo s osta-lim autohtonim organizacijama Amerika. Zbog svojih je zasluga Rigoberta Menchu, pripadnica autohtonog naroda, 1992. dobila Nobelovu nagradu za mir.

255

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

te Democratico Nueva Guatemala) koji je na izborima dobio est zastupnikih mjesta i vlast u nekoliko vanih gradova. U drugom krugu glasovanja u sijenju 1996. predsjednik je postao konzervati-vac Alvaro Arz, kandidat stranke PAN (Partido de Avanzada Nacional). Arz je pokazao elju za zakljuenjem mirovnih pregovora. U svibnju 1996. potpisan je Sporazum o drutveno-ekonomskim te-mama, koji je za cilj imao fundamen-talno transformirati ekonomsku poli-tiku Gvatemale. Odbacuje se pristup laissez-faire i predvia stvaranje drave koja e biti odgovorna za socijalnu do-brobit svojih graana. Sporazumom je predvieno da se poveaju izdvajanja za zdravstvo i socijalnu skrb te da se prove-de porezna reforma kojom su se trebala namaknuti sredstva za implementiranje reformi dogovorenih mirovnim spora-zumima.13 Kljuni Sporazum o jaanju civilne vladavine i ulozi oruanih snaga u demokratskom drutvu potpisan je u ruj-nu 1996. Njime su predviene ustavne reforme kojima bi vojska bila podree-na civilnoj vlasti, uloga vojske svela bi se na obranu od vanjskih prijetnji, veliina vojske i vojni budet smanjili bi se za tre-inu, a samoobrambene i protupobunje-nike jedinice trebale su biti rasputene. Planirano je osnivanje civilnih policij-skih snaga PNC-a koje bi se bavile unu-tarnjom sigurnou, te reforma zakono-davnih i pravosudnih institucija. Unato politikoj krizi u listopadu 1996, Opera-

13 Sporazumom je predvien rast gospodar-stva od 6% godinje (1980-1989. bio je 1%, a 1990-1996. iznosio je 3,9%), odreena je godinja svota za investiranje u ruralne pro-grame, poveanje broja godina koje e djeca provesti u koli, poveanje postotka pisme-nosti stanovnitva na 70%, smanjenje smrt-nosti rodilja i dojenadi za 50% itd. (Seligson, 2005: 210).

tivni sporazum potpisan je u prosincu iste godine. Njime su dogovoreni kona-ni prekid vatre, ustavne i izborne refor-me, zakonska reintegracija URNG-a, djelomina amnestija svih strana u su-kobu te raspored kada e se koja to-ka sporazuma ispuniti. Zavrni mirovni sporazum potpisan je 29. prosinca. Treba spomenuti vanost UN-a, koji je imao ulogu posrednika, te Grupe prijatelja mirovnog procesa koja se sastojala od Meksika, panjolske, Norveke i SAD-a, zbog ega se ni jedan od glavnih igraa nije usudio bojkotirati mirovni proces. Mirovni sporazum trebao je omogui-ti konanu tranziciju Gvatemale iz au-toritarne u demokratsku dravu (Jonas, 2006: 281-285).

2.4. etvrta faza tranzicije (1997-1999)

Arzova vlada imala je i veinu u Kongresu, te je mogla privesti mirovni proces kraju, no nije bila dovoljno od-luna. Poetkom 1998. povukla je pri-jedlog umjerene porezne reforme. U meuvremenu su se demobilizirani rat-nici bez posla i iz SAD-a deportirani pri-padnici banda zvanih mare (marerosi)14 sve ee okretali kriminalu, zbog ega se vojska i dalje koristila za rjeavanje problema unutarnje sigurnosti. U pro-ljee 1998, dva dana nakon to je Nad-biskupski ured za ljudska prava objavio izvjetaj da su tijekom graanskog rata 85% zloina poinile snage sigurnosti (vojska i PAC), ubijen je biskup Juan Ge-

14 Mare su nastale 1980-ih, kada je oko mili-jun stanovnika Salvadora i Gvatemale legal-no ili ilegalno emigriralo u SAD. Da bi pre-ivjeli, prikljuivali su se bandama, od kojih su najpoznatije Barrio 18 i Mara Salvatrucha. Pretpostavlja se da je 2009. u Gvatemali bilo 14.000 pripadnika mara. Vie u Kos-Stanii, 2012.

256

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

rardi, jedan od autora izvjetaja.15 U ve-ljai 1999. slubeno Povjerenstvo istine objavilo je izvjetaj (Guatemala Memo-ria del Silencio) u kojemu je pisalo da su 93% zloina protiv ovjenosti izvrile vojska i paravojne jedinice, a samo 3% URNG. rtve su veinom (83% slua-jeva) bile Maje nad kojima je provede-no 626 masakr (Booth, Wade, Walker, 2010: 149). Izvjetaj je kritizirao SAD jer je podravao vojni aparat koji je terorizi-ra stanovnitvo, nakon ega je uslijedila isprika amerikog predsjednika Clinto-na. Preporuke komisije nisu se prove-le jer je Kongresom dominirao FRG. Umjesto da se kompenziraju rtve tero-ra, kompenzacije su dobili bivi pripad-nici PAC-a.

iroko osmiljeni pregovori imali su za cilj transformiranje drutvene struk-ture i vrlo nerealne zahtjeve koji su se trebali ostvariti do 2000. Osobito je to bilo vidljivo u Sporazumu o drutveno--ekonomskim i poljoprivrednim temama. Za ostvarenje ciljeva trebalo je promije-niti Ustav, a prije reforme trebalo je kon-zultirati narod (consulta popular), tj. ras-pisati referendum. Predviene reforme bile su razvrstane u etiri kategorije: pra-va autohtonih naroda, zakonodavna, iz-vrna i sudska vlast. Proces consulta bio je prekompliciran i obrazovanim graa-nima, tako da je 16. svibnja 1999. samo 18% graana izalo na konzultiranje i s 55% glasova reforme su odbaene. Time su sami graani na referendumu

15 Ubojstvom su se hvalili pripadnici vodova smrti u bliskoj vezi s Predsjednikom gar-dom, no 2001. za Gerardijevo ubojstvo osu-ena su tri vojnika i Gerardijev kuhar, sve-enik Mario Orantes. Drugostupanjski sud je 2002. presudu ponitio, no Vrhovni sud ju je ponovo potvrdio 2003. (Booth, Wade, Wal-ker, 2010: 136).

odbili institucionalizirati demokraciju, jer je prijedlog reforme Ustava odba-en. Ciljevi sporazuma ostvarivali su se nejednako. Ukinuti su vojna policija, ci-vilne patrole i prisilno novaenje, a voj-ska je smanjena s 47.000 na 31.000 pri-padnika, ali krivci za poinjene zloine nisu kanjeni. Smanjen je postotak ne-pismenih, produljeno vrijeme kolova-nja, smanjena smrtnost dojenadi, sve to uglavnom sredstvima iz meunarod-nih donacija, kojih je bilo sve manje. Promjena porezne politike nije na vidi-ku. Gini indeks pokazuje da Gvatemala ima jednu od najloijih distribucija bo-gatstva na svijetu, a s vrlo loim stanjem ljudskog kapitala teko da e se to u bu-dunosti poboljati. Gvatemala je podi-jeljena na veinu siromanih autohtonih stanovnika i ladino-stanovnitvo s veim ivotnim standardom. Prihvaanjem neoliberalne politike ekonomije koja zagovara smanjenje utjecaja drave i nje-ne uloge u ekonomiji nastali su novi pro-blemi. Naime Gvatemala je imala malu i slabo financiranu dravnu administra-ciju (svjetski je prosjek 20,1% BDP-a, a Gvatemala je imala 8,7%). Niski vladini prihodi nisu rezultat samo ekonomske nerazvijenosti, ve i policy-izbora da se posjeduje manja vlada (dravna admi-nistracija) nego to to ekonomija moe financirati. Stoga drava malo ulae u ljudski kapital, to je pak povezano sa sporim ekonomskim rastom, te e vrlo teko postii ciljeve zacrtane mirovnim sporazumima (Seligson, 2005: 207-230)

Na predsjednikim izborima 1999. pobijedio je populist Alfonso Portillo, predsjedniki kandidat FRG-a (Fren-te Republicano Guatemalteco), stranke Rosa Montta. Portillova karijera obi-ljeena je ekstremima. Prvo je bio ljevi-arski aktivist koji se zauzimao za pra-va autohtonog stanovnitva, pa lan

257

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

socijaldemokratske stranke PSD, zatim lan demokranske stranke DCG, po-tom neovisni lan Kongresa, a na kraju se pribliio Rosu Monttu (Cruz, 2008: 263). Portillovoj pobjedi pridonije-li su i prosvjedni glasovi protiv PAN-a koji nije uspio poboljati ivot graana. FRG je dominirao i Kongresom, kojim je predsjedao Ros Montt. Na izborima je lijeva koalicija ANN (Alianza Nueva Nacon) dobila 13% glasova i devet za-stupnikih mjesta, ime je postala trea najvanija stranka u Gvatemali. Time su 1999, prvi put od 1954. godine, u Kon-gresu bile zastupljene sve politike opci-je, a izvaninstitucionalni konflikt ljevice i desnice priveden je kraju. Unato pri-tiscima da se provedu promjene, politi-ke i socijalne institucije ostale su slabe i disfunkcionalne i nisu mogle garantira-ti zatitu osnovnih prava. Pod utjecajem Rosa Montta Portillo je zamijenio re-formama sklone asnike, za Arza ime-novane na visoke dunosti, simpatize-rima FRG-a. Ujedno, vojsci je poveao budet i ovlasti. Portillova vlada bila je popuno nekompetentna, a korupcija je vladala svim podrujima javnog ivo-ta. Paralelne strukture moi sigurno-sno-obavjetajne zajednice u simbiozi s narkotrafikantima bile su vrlo aktivne unutar Portillove vlade.16 Sam je Portil-lo s velikom koliinom dravnog nov-ca pobjegao u Meksiko. Ros Montta sil-no ga je elio naslijediti, te je krenuo u pravnu bitku za mogunost kandidatu-

16 Amerika vlada ocijenila je da u ratu protiv droge Gvatemala ne surauje u potpunosti sa SAD-om, te ju je 2003. stavila na popis dr-ava koje nisu dobile certifikat. Drave koje od Kongresa ne dobiju certifikat, tj. pozitiv-nu ocjenu, ne mogu dobiti kredit ni od jedne amerike agencije, a u meunarodnim agen-cijama SAD im blokira davanje kredita (Kos--Stanii, 2010: 95).

re na predsjednikim izborima. Sredi-nom 2003. Vrhovni sud ponitio je od-luku Ustavnog suda kojom mu je zbog sudjelovanja u vojnom udaru 1982. bila onemoguena kandidatura. Kandidirao se, no na predsjednikim izborima bio je tek trei, a njegova stranka FRG izgubila je parlamentarnu veinu.

Svaka demokratizacija suoava se s brojnim izazovima, a u sluaju Gvate-male izazovi i prijetnje bili su golemi. Zavretak vojne vladavine i uvoenje iz-borne demokracije bili su krucijalni ko-raci u procesu demokratizacije, ali sami slobodni i poteni izbori ne mogu i nisu mogli garantirati dugoronu demokrat-sku stabilnost. Seligson (2005: 207-230) naveo je vie izazova koji bi mogli pot-kopati proces demokratizacije, a veina ih se do danas i ostvarila. Mirovni spora-zumi bili su preambiciozni i neostvarivi, neoliberalna privreda koi ekonomski napredak drave, a nesigurnost i nasilje koji vladaju zemljom vode prihvaanju represivnih metoda i povratku vojske na politiku scenu. U stvarnosti vojska za-pravo nikad nije ni otila sa scene.

3. Konsolidacija: stabilizacija neinstitucionalizirane defektne demokracije (2000-2012)

Budui da su graani 1999. od-bili prijedlog reforme Ustava, demo-kracija se nije institucionalizirala i konsolidirala, ve se stabilizirala nein-stitucionalizirana defektna demokracija. Merkel (2011) razlikuje konsolidirane ili gotovo konsolidirane demokracije (BTI izmeu 10 i 8,1), defektne demokracije s ogranienom stabilnou (BTI izme-u 8 i 6,1), jako defektne demokracije sa slabom stabilnou (BTI izmeu 6 i 4,1) i autokracije. Klasifikaciju odreu-je Bertelsmannovim indeksom politi-ke transformacije (BTI) koji, za razliku

258

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

od ostalih indeksa koji su fokusirani na osnovna ljudska prava i slobodne izbo-re, analizira i dravnost, politiku par-ticipaciju, vladavinu prava, stabilnost demokratskih institucija te politiku i socijalnu integraciju.17 Smatra da se de-fektne demokracije mogu stabilizira-ti, ali ne i konsolidirati kao demokraci-je jer im defekti to onemoguuju, kao i stranaki i asocijacijski sustav, kontrola protudemokratskih aktera veta i civilna kultura koja je u pravilu slabo izraena. Jedan od razloga su brojni i snani pro-tudemokratski akteri veta: od dravnih neustavnih aktera veta, kakav je vojska, do nedravnih aktera kao to je krimi-nalno trojstvo. Smith (2011: 100-101) navodi etiri modela interakcije oru-anih snaga i demokracije, tj. civilno--vojnih donosa: vojna kontrola, vojno pokroviteljstvo, uvjetna vojna subordi-nacija i civilna kontrola. U modelu voj-ne kontrole civilna je vlada nominalno politiki podvrgnuta kontroli vojske. Kod vojnog pokroviteljstva vojska su-djeluje u politikim procesima i nadgle-da civilne dunosnike. Uvjetna vojna su-bordinacija znai da se vojska ne uplee u politiku, ali zadrava pravo interveni-ranja u sluajevima ugroze nacionalnog interesa i sigurnosti. Kod civilne kontro-le vojska je podreena civilima, ukljuu-jui i civilnog ministra obrane. Navodi kako je vjerojatno da je Gvatemala 2000. bila pod vojnom kontrolom, no ipak je svrstava pod vojno pokroviteljstvo. Smi-

17 BTI zagovara provoenje reformi iji je cilj postii ustavnu demokraciju i drutveno od-govornu trinu privredu. BTI objavljuje dvi-je ljestvice: Status Index rangiranje prema stanju demokracije i trine privrede, i Ma-nagement Index leadership management performance, koji pokazuju stanje u 128 dr-ava; http://www.bertelsmann-transformati-on-index.de

thov model govori u prilog tezi da se raz-doblje 1985-1999. moe okarakterizirati kao razdoblje civilno-tranzicijskog rei-ma pod pokroviteljstvom vojske.

Pobjeda konzervativca Oscara Ber-gera (2004-2007) i koalicije GANA (Gran Alianza Nacional) bila je prilika da se vrati na put ispunjenja mirovnog spora-zuma, kao to su i obeali u predizbor-nom programu. Vladi su se prikljuili brojni veterani zatite ljudskih prava i aktivisti Maja, a istie se dobitnica Nobe-love nagrade za mir 1992. Rigoberta Menchu, koja je bila zaduena za nadzor nad implementiranjem mirovnih spora-zuma. Iako je bila manje sklona korupci-ji od prethodne vlade, ni Bergerova administracija nije ispunila oekivanja vojska je i dalje utjecala na politiku, a in-stitucionaliziranje pravne drave i ka-njavanje poinitelja zloina nisu bili na dnevnom redu. Stabiliziranje defektne demokracije donosi, uz vojsku, i krimi-nalno trojstvo narkotrafikanti, tajne obavjetajne i sigurnosne strukture te bande mare. Nasiljem i korupcijom ne-dravni kriminalni akteri vladaju gotovo polovicom teritorija Gvatemale (Brands, 2010: 2). Uz obini kriminal, za Bergero-ve vladavine poeo je drugi val krenja ljudskih prava, feminicid, ija su meta bile ene. Naime izmeu 2000. i poetka 2004. ubijeno je vie od 1000 ena, za to su vlada i mediji optuivali mare, no zlo-ini nikada nisu istraeni.18 Berger je u

18 Statistike pokazuju da je najvea stopa smrt-nosti na teritoriju na kojem nema mara, to dovodi u pitanje tonost optubi. Velik broj rtava bio je muen, to se pripisuje prote-stantima u redovima MUP-a i nacionalne policije koji vjeruju da je njihova misija oi-stiti Gvatemalu od zala kao to su marero-si, prostitutke ili homoseksualci. Svoje akci-je provode pod imenom drutveno ozdrav-ljenje (saneamiento social). Kongres je 2008.

259

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

borbu protiv kriminala poslao na ulice 1600 vojnika te smijenio ministra obrane i ravnatelja policije. Situacija u Gvatema-li dodatno se zakomplicirala krajem Ber-gerova mandata. Nakon zavretka gra-anskog rata novoosnovane Civilne policijske snage PNC trebale su se boriti s organiziranim i obinim kriminalom, to je bila izuzetno teka zadaa. Stoga im je u pomo pritekla vojska, koja je trebala izvui Gvatemalu iz ralja organi-ziranog kriminala koji se bavi otmicama, ucjenama, reketarenjem, pranjem novca, krijumarenjem droge, ukradenih auta, ljudi itd. Tijekom vojne vladavine vojska je kontrolirala gotovo cjelokupan terito-rij Gvatemale, komunikacijske mree, putove, zrane i pomorske luke, te se kri-minalne aktivnosti nisu mogle odvijati bez znanja vojske koja je u svojim redo-vima tolerirala korupciju i krijumare-nje.19 Mree dounika koje su koritene u borbi protiv gerile kasnije su se koristile u kriminalne svrhe (Lopez, 2011: 156). Budui da demobilizacija veini ratnika

donio zakon protiv feminicida i drugih obli-ka nasilja nad enama (Booth, Wade, Walker, 2010: 151, 156).

19 Prvo su se 1980-ih teritorijem Gvatema-le koristili kolumbijski karteli, a od 1990--ih sve vie meksiki kartel Sinaloa. Kontro-la graninih prijelaza bila je u rukama vojske koja je u svojim redovima tolerirala korup-ciju i krijumarenje. Kraj 1990-ih oznaio je kraj kolumbijske dominacije krijumarenjem drogom u Gvatemali i novo meksiko raz-doblje. Da bi se mogla ocijeniti povezanost vojnih asnika s organiziranim kriminalom, mora se imati na umu da nije bilo direktnih naredbi vojnog vrha da se surauje s krimi-nalcima te da organizirani kriminal nije po-sljedica oruanog konflikta ni vojnih asnika nestalih bez traga. No injenica je da je kraj oruanog sukoba indirektno pomogao orga-niziranom kriminalu (Lopez, 2011: 154).

nije donijela ni integraciju u drutvo ni posao, svoje vjetine i veze iskoristili su za bavljenje kriminalom. U Gvatemali tajne obavjetajne i sigurnosne struktu-re, poznate i kao poderes paralelos, pode-res ocultos ili pod kraticom CIACS,20 tite osobe na vanim dravnim poloajima. One ine mreu monih pojedinaca (biz-nismeni, bivi i sadanji vojni asnici, politiari, razni javni slubenici i duno-snici) koji su se obogatili kriminalnim radnjama, a cilj im je zatititi se od pro-sekucije. Budui da su dio elite, na pri-jedlog same Gvatemale 2007. osnovana je UN-ova Meunarodna komisija pro-tiv nekanjavanja, poznata pod panjol-skom kraticom CICIG (Comisin Inter-nacional contra la Impunidad en Guatemala). Cilj joj je razotkrivanje ile-galnih mrea bivih vojnika i policajaca koji surauju s narkotrafikantima, tj. ile-galnih grupa koje i dalje operiraju unu-tar sigurnosnih institucija Gvatemale.21 CICIG je ustanovio da CIACS nakon potpisivanja mirovnog sporazuma nije rasputen, ve da je nastavio s aktivnosti i udruio se s organiziranim krimina-lom. Brands smatra da je cilj CIACS-a, jednako kao i narkotrafikanata, oslabiti dravu ili je kontrolirati uz pomo ko-rupcije. Financiraju politike stranke, kampanje za Kongres, kupuju policaj-ce, zatvorske straare, suce i ostale drav-

20 Poderes ocultos vuku porijeklo iz vojnih brat-stava osnivanih za graanskog rata. Najpo-znatija su bratstva: desniarska La Cofrada i njezini suparnici, asnici iz klase 1973. El Sindicato, El Archivo koji su osnovali lano-vi predsjednikog glavnog stoera i koji su se bavili protuobavjetajnim aktivnostima i nadzorom, te Grupo Salvavidas slinog pedi-grea (Brands, 2010: 20-21).

21 CICIG ima mandat do 2013, a zapoljava oko dvjesto ljudi iz 23 drave svijeta, to stoji 20 milijuna dolara godinje; www.cicig

260

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

ne slubenike. Navodi da dunosnici SAD-a vjeruju da je prisutnost CIACS-a osobito snana u javnim slubama, sud-skom sustavu, policiji te stranci FRG (Brands, 2010: 21-22). Izbori 2007. bili su osobito krvavi. U predizbornom raz-doblju ubijeno je 50 kongresnih zastu-pnika, kandidata i aktivista. etvrtina ih je bila iz stranke UNE (Unidad Nacional de la Esperanza), iji je kandidat Alvaro Colom u drugom krugu glasovanja pobi-jedio Preza Molinu. Tijekom kampanje predsjedniki kandidati meusobno su se optuivali za suradnju s organiziranim kriminalom i narkotrafikantima. Colo-mova pobjeda nije doekana s oduevlje-njem u konzervativnim krugovima. Voj-ska je odbila njegovu naredbu da se otvore vojni arhivi i to je uinila tek na-kon odluke Ustavnog suda. irile su se glasine o uroti, a dodatno ih je potvrdilo otkrie u drugoj polovini 2008. da se ured predsjednika prislukuje. Pod op-tubom da su pomogli narkotrafikanti-ma u postavljanju ureaja za prislukiva-nje Colom je otpustio dvoje savjetnika. Slijedio je skandal za skandalom, koji su ukazali na visok stupanj korupcije i kri-minala u vladinim redovima. Salvador Gndara, drugi od pet Colomovih mini-stara unutarnjih poslova, bio je optuen da je namjerno davao krive podatke CICIG-u u sluaju istrage o ubojstvu Ro-driga Rosenberga.22 Ravnatelj PNC-a

22 Do koje je mjere stanje u Gvatemali tragino, ak i tragikomino, pokazuje sluaj odvjet-nika Rosenberga koji je nekoliko dana prije nego to je ubijen u svibnju 2009, kamerom snimio izjavu u kojoj, u sluaju da bude ubi-jen, kao naruitelje ubojstava optuuje pred-sjednika drave Coloma i njegovu suprugu. CICIG je preuzeo istragu u tom vrlo osjetlji-vom sluaju i ustanovio da je Rosenberg sam naruio svoje ubojstvo kako bi se osvetio Co-lomu jer ga je smatrao odgovornim za uboj-

Porfirio Prez Paniagua uhien je pod optubom da je otuio 350 kilograma zaplijenjenog kokaina i 300.000 dolara. Istraga u sluaju Amatitln23 dovela je u veljai 2010. do uhienja ravnatelja PNC-a Baltazara Gmeza i ravnatelja PNC-ove jedinice za borbu protiv narko-trafikanata. Poetkom 2010. novi mini-star unutarnjih poslova Ral Velsquez optuen je za pronevjeru pet milijuna dolara namijenjenih za gorivo policijskih automobila (Lopez, 2011: 168-170). U proljee 2010. ef CICIG-a, panjolac Carlos Castresana, dao je ostavku iz pro-testa to je na dunost glavnog tuitelja Gvatemale imenovan Conrado Reyes, osoba koju je CICIG povezivao s krimi-nalnim miljeom. Reyesovo je imenova-nje povueno, a novom je tuiteljicom imenovana ista Claudia Paz y Paz. U listopadu 2010. bivi zastupnik Manuel Castillo optuen je da je bio idejni voa ubojstva trojice salvadorskih zastupnika Parlacena 2007. te za pljaku i distribuci-ju droge u provinciji Jutiapa, za to je kanjen s 203 godine zatvora.24 U svibnju

stvo njegovih klijenata povezanih s bankom BANRURAL. U organizaciju ubojstva bilo je upleteno i nekoliko umirovljenih policajaca. No ne slau se svi s CICIG-ovim izvjeem.

23 U proljee 2009. prvo je u Zetinu kampu za obuku na sjeveru Gvatemale, a zatim i u Amatitlnu u blizini glavnog grada, pronae-no oruje koje pripada vojsci. U drugoj akci-ji ubijeno je pet detektiva jedinice za borbu protiv narkotrafikanata, no sumnja se da su u Amatitln ili radi krae droge i novca, a ne u sklopu organizirane akcije; http://www.bbc.co.uk/mundo/noticias/2010/10/101014_guatemala_espana_detencion_vielmann_az.shtml

24 Kriminalne skupine drava Srednje Amerike meusobno surauju, to je bilo vidljivo na-kon to je u veljai 2007. po narudbi salva-dorskog kongresnika ispred zgrade Srednjo-

261

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

2011. zbog nedostatka dokaza odbaen je sluaj protiv biveg predsjednika Por-tilla, optuenog za malverzaciju (krau) javnim fondovima, to CICIG smatra dokazom da je sudska vlast Gvatemale jo korumpirana. Sigurnosno stanje u dravi pogoravalo se iz mjeseca u mje-sec.25 U proljee 2010. Strategic Studies Institute upozorio je da vie od 40% teri-torija Gvatemale nije pod kontrolom dr-ave, a CICIG je ustanovio da je u zemlji podignuto samo 1,8% optunica. Na te-ritorijima koje ne kontrolira drava or-ganizirani kriminal preuzeo je ulogu dr-ave i prua usluge graanima koje mu omoguuju utjecaj nad njima. Mare su sve do nedavno bile optuivane da su glavni akteri kriminala i nasilja, no one nose samo 48% kriminalnih aktivnosti i 41% nasilja (Lopez, 2011: 180). Politi-ka situacija u Gvatemali dodatno se po-gorala posljednjih pet-est godina. Na-

amerikog parlamenta u Gvatemali ubijeno troje salvadorskih zastupnika i njihov voza. Prvo objanjenje je bilo da su ih ubila etvo-rica gvatemalskih policajca koji su ih zamije-nili s krijumarima droge. No policajci su hi-cem iz blizine ubijeni u zatvorskim elijama kako ne bi mogli svjedoiti, te sluaj nikada nije slubeno rijeen (Lopez, 2011: 219).

25 U prosincu 2010. Colomova vlada bila je pri-morana proglasiti dvomjeseno izvanred-no stanje u sjevernoj provinciji Alta Verapaz kako bi obnovila vlast nad teritorijem kojim su do tada vladali Zete. Usprkos uhienjima i zapljeni narkotrafikanti su nastavili svo-je aktivnosti. U svibnju 2011. u regiji Petn na granici s Meksikom ubijeno je 27 seljaka i odrubljene su im glave kao osveta njihovu gazdi koji je navodno ukrao narkotrafikanti-ma dvije tone kokaina. Vlada je bila primora-na proglasiti izvanredno stanje u Petnu. Na-kon nekoliko dana u Alta Verapazu je prona-eno raskomadano tijelo pomonika drav-nog tuitelja, to je bila osveta za zapljenu 500 kg kokaina.

ime zatvaranjem karipskog koridora i agresivnim aktivnostima meksike vlade protiv narkotrafikanata Srednja Ameri-ka postala je glavni tranzitni pravac ko-jim se krijumari droga iz June Ameri-ke u SAD. Prema procjenama vlade SAD-a, 2011. je 90-95% kokaina (oko 700 tona) prolo Srednjom Amerikom (navodno vrijednog 38 milijarda dolara). Stopa ubojstva u regiji snaan je indika-tor prisutnosti narkotrafikanata, a osobi-to je visoka na sjeveru Gvatemale. Budu-i da se Gvatemala nalazi u epicentru tranzita, 2009. zaplijenjeno je droge i novca u iznosu 5,4% BDP-a. No vano je rei da je 2010. zaplijenjeno puno manje kokaina nego 1999. To ne znai da vlada uspjeno suzbija krijumarenje te da su stoga zaplijenjene koliine manje, ve da su narkotrafikanti uspjeniji u svojim ak-tivnostima, a vladine institucije ili nes-posobnije ili korumpiranije. Navodno se na korupciju vladinih slubenika godi-nje troi milijarda dolara, a opere se oko 10 milijardi nelegalnih dolara (Brands, 2010: 16). Prema izjavi ministra unutar-njih poslova Menocala, u Gvatemali je 2011. djelovalo vie organiziranih krimi-nalnih skupina, od kojih su najpoznatiji meksiki karteli Zaljevski, Sinaloa i Zete. Shvaajui veliinu prijetnji koju organi-zirani kriminal predstavlja dravama re-gije, Srednjoamerika integracija SICA organizirala je Meunarodnu konferen-ciju o sigurnosnoj strategiji Srednje Amerike na kojoj su se donatori obvezali dati znaajne novane donacije. Gvate-mala je dobila od Meksika znaajnu teh-niku pomo u koritenju poligrafa, koji se sada koristi i pri izboru visokopozi-cioniranih policijskih djelatnika. Tako je pri izboru novog ravnatelja PNC-a od sedam kandidata est palo na poligrafu, a izabran je jedini koji je proao (Lpez, 2011: 222).

262

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

Za Colomova mandata poeo je pro-ces raiavanja rauna iz prolosti i kanjavanja poinitelja brojnih zloina protiv ovjenosti.26 Najznaajniji je slu-aj Rosa Montta, koji je povlaenjem iz politikog ivota izgubio imunitet. Bu-dui da je bio na vlasti tijekom najkr-vavijih vojnih masakra, trenutano je u kunom pritvoru i sudi mu se za genocid i krenje ljudskih prava. Prema BTI-u, Gvatemala je 2006. bila jako defektna demokracija sa slabom stabilnou (BTI statusni indeks politike transformacije bio je 5,65). Da bismo provjerili vrijedi li jo ta klasifikacija, analizirali smo BTI za 2008. i ustanovili da je bio 5,90, dok je za 2010. iznosio 5,83. Time je Gvatemala ostala u kategoriji jako defektnih demo-kracija sa slabom stabilnou. Nemogu-nosti konsolidiranja demokracije prido-nosi i izuzetno volatilni stranaki sustav. Od poetka tranzicije do danas ni jedna stranka nije dva puta zaredom dobila iz-bore, ve su se stranke nakon nekoliko godina raspadale. Zamora (2011) smatra da je Gvatemala danas primjer bez-stra-nake (party-less) demokracije. Koliko je stranaki sustav nestabilan, pokazuje i sluaj bive prve dame Sandre Torres, koja se razvela od svog supruga pred-sjednika Coloma ne bi li se mogla kandi-dirati na izborima. Na svu sreu, Ustavni sud odbio je njenu kandidaturu. No dr-ava nije bila sposobna zatititi politi-ke aktiviste i graane. Tijekom izbornog procesa ubijeno je 35 politikih kandi-data i aktivista, to u Gvatemali smatra-ju napretkom u odnosu na izbore 2007. Budui da je reforma Ustava na referen-

26 Pet bivih pripadnika paravojske je za pokolj nad 256 rtava 1982. osueno na 7.710 go-dina zatvora, a bivi vojnik je za masakr nad 201 rtvom 1982. osuen na 600 godina za-tvora; www.bbc.mundo

dumu odbaena, vojska se i dalje brine za unutarnju i vanjsku sigurnost graa-na. Ispitivanja javnog mnijenja pokazu-ju da je javnost sklona tome da se vojska bori protiv kriminala, da smatra po-trebnom vladu vrste ruke (gobierno de mano dura) i da veina graana preferi-ra red nad pravima. Seligson je 2005. po-stavio pitanje koliki je stupanj kriminala potreban da narod pone zahtijevati da vojska preuzme kontrolu nad dravom. Smatramo da je odgovor dan na pred-sjednikim izborima krajem 2011. kada je populista Manuela Baldizna27 pobije-dio umirovljeni general Otto Prez-Mo-lina, voa desne Patriotske stranke (Par-tido Patriota PP), koji zasad nije izravno povezan sa zloinima poinjenim tije-kom graanskog rata. Dan nakon inau-guracije naredio je da se vojska prikljui borbi protiv narkotrafikanata te da ne-utralizira organizirani kriminal. ini se da su glasai zaboravili prolost, jer ve veina Prezovu bogatu vojnu karijeru smatra bonusom.28 Prez je zagovaratelj

27 Baldizn je populist najgore vrste, koji je obeao nemogue stvari ako pobijedi na iz-borima ukidanje potpisanih meunarod-nih sporazuma o zatiti ljudskih prava, do-noenje dekreta kojim bi svi radnici dobili 15 mjesenih plaa, smanjivanje i ukidanje ra-znih poreza te odlazak nogometne reprezen-tacije na sljedee Svjetsko prvenstvo. Nevje-rojatno je da mu je gotovo etvrtina glasaa povjerovala dobio je 23% glasova u prvom krugu glasovanja (Casas-Zamora, 2011).

28 Otto Prez-Molina bio je na elu grupe asni-ka koji su se 1982. usprotivili Ros Montto-vu udaru, te ga je Ros Montt zbog nepoko-ravanja naredbi nadreenog na neko vrijeme strpao u zatvor. Neki ga optuuju da je bio upleten u masakre u zoni Nebaja, no Prez--Molina tvrdi da mu ruke nisu krvave. Iz-meu 1991. i 1993. bio je ef zloglasne vojno--obavjetajne agencije Direccion de Inteligen-

263

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

politike otre ruke (mano dura) u bor-bi protiv kriminalaca, no zauzima se i za dekriminalizaciju i legalizaciju droga zbog ijeg tranzita Gvatemala ima viso-ku stopu nasilja i smrtnosti. Smatra da bi se time spasili brojni ivoti i da Gva-temala ne bi troila sredstva kojih nema za borbu protiv narkokriminala. Narko-trafikanti vie ne bi trebali korumpirati dravne i javne slubenike niti bi infil-triranjem potkopavali normalno funk-cioniranje javnih i dravnih institucija i same drave. Dakako, legaliziranjem biznisa naplaivao bi se porez koji bi dr-ava uloila u svoj napredak.29 Molina je predloio i sazivanje Ustavotvorne skup-tine i reformu Ustava,30 ime bi kona-no mogla biti institucionalizirana de-fektna demokracija.

Budui da se politika realnost pro-mijenila, fokus istraivanja u posljednje se vrijeme s promjene reima, tranzicije i konsolidacije usmjerio prema kvalite-ti demokracije, a prema Levineu i Moli-ni (2011), Gvatemala je najnekvalitetni-

cia Militar (G-2). Protivio se i serranazu, pa ga je Serranov nasljednik Leon de Carpio na-gradio funkcijom efa vojne jedinice zadue-ne za sigurnost predsjednika i njegove obite-lji (EMP). Zahvaljujui toj dunosti bio je, de facto, druga osoba reima u razdoblju 1993--1996. Simpatizeri ga nazivaju generalom mira (general de la paz) jer je kao predstav-nik oruanih snaga 1996. potpisao mirovni sporazum s gerilom. No crna legenda govo-ri da je jedan od voa poderes ocultos, tj. da je ef skupine El Sindicato; http://www.info-latam.com/2007/09/10/biografia-otto-perez-molina-el-general-de-la-paz-y-de-la-mano-dura/

29 The Legalization debate broadens, www.eco-nomist.com/blog (preuzeto 24. 4. 2012).

30 http://www.infolatam.com/2012/06/14/gu-atemala-entre-la-reforma-constitucional-y-la-asamblea-constituyente/

ja demokracija Latinske Amerike. Cilj je analize kvalitete demokracije ispitati do koje mjere u teoriji i praksi graani ima-ju puna prava i mogunosti te omoguu-ju li im to institucije i efektivna politika prava. Analizira se pet empirijskih di-menzija koje daju osnovu za evaluaciju: 1. kvaliteta izborne odluke, 2. kvaliteta participacije, 3. kvaliteta odgovornosti (accountability), 4. provodi li vlada po-litiku koju graani odobravaju (respon-siveness) i 5. koliko izabrani dunosnici mogu kontrolirati ekonomsku politiku i vojsku.31 to je zbroj svih navedenih em-pirijskih dimenzija vei, smatra se da je kvaliteta demokracije bolja. Zbroj svih navedenih dimenzija bio je najnii upra-vo u Gvatemali, te se nala na posljed-njem, 17. mjestu, ime je stekla titulu najnekvalitetnije demokracije Latinske Amerike (Levine i Molina, 2011: 1-12).

Zakljuak

Poetku promjene politikog susta-va Gvatemale prethodila je faza pred-autokratskih iskustava s demokracijom (1944-1954). Bilo je to razdoblje dru-gog vala demokracije, no vojnom inter-vencijom SAD-a demokracija je srue-na i instaliran je vojno-autoritarni reim (1954-1985). Obiljeio ga je graanski rat gerilskih pokreta i vojske, koja se u meuvremenu pretvorila u najbrutalnije oruane snage Latinske Amerike. Ubije-no je 200.000 graana, silovano 100.000 ena, 440 sela zbrisano je s lica zemlje i izvreno je 626 pokolja. rtve su uglav-nom bili veinski autohtoni stanovni-

31 Cilj je razlikovati Dahlov pojam demokraci-je od kvalitete demokracije, za to je stvoren novi indeks demokracije koji analizira pet empirijskih dimenzija koje daju osnovu za evaluaciju kvalitete. Vie u Levine i Molina, 2011: 1-12.

264

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

ci Maje, nad kojima je izvren genocid i kulturocid, a najei pokolji i zloini odigrali su se za vrijeme vojno-reformi-stikog reima Rosa Montta. Nesposob-nost da okona graanski rat jedan je od kljunih uzroka poetka kraja auto-ritarnog sustava Gvatemale, a kriza le-gitimnosti bila je dodatno potaknuta i izbornim prijevarama. Od vanjskih raz-loga najvaniji je bio srednjoameriki mirovni proces, koji su vodili Europska zajednica, grupa Contadora i kostari-kanski predsjednik Oscar Arias, te efekt domina. Vojno-reformistiki reim pa-ralelno je provodio politiku represije i re-formiranja politikog sustava. Ukinut je Ustav iz 1965. i izborni zakon, rasputen je Kongres, sastavljen je novi izborni za-kon te su raspisani izbori za Ustavotvor-nu skuptinu koja je 1985. donijela novi Ustav. Veina analitiara smatra ga po-etkom demokratizacije, no injenica da su Ustavom ozakonjene prisilno mobili-zirane paramilitarne jedinice (PAC-ovi) i radni kampovi, kao i da je donesen 11 godina prije zavretka graanskog rata, ne svrstava ga u red demokratskih usta-va. Tranzicija je bila dugotrajna, a njome su upravljale elite starog autoritarnog sustava na elu s vojskom. Stoga se re-im tranzicijskog razdoblja smatra civil-no-tranzicijskim reimom pod pokrovi-teljstvom vojske. Prolongirana tranzicija odvijala se u etiri faze i nadgledala ju je vojska, koja je time preuzela ulogu sna-nog aktera veta. Opstruirala je mirov-ne pregovore, 1993. instalirala je novog predsjednika, nametnula je amnestiju za poinjene zloine. No nije u konani-ci mogla utjecati na snane meunarod-ne pritiske niti je mogla sprijeiti potpi-sivanje zavrnoga mirovnog sporazuma 1996. kojim je trebala biti zavrena tran-zicija. Reforme Ustava dogovorene mi-rovnim sporazumima trebali su na re-ferendumu odobriti graani, no 1999.

oni su ih odbacili, te nije dolo do insti-tucionalizacije demokracije. Iste godi-ne prvi su put od 1954. u Kongresu bile zastupljene sve politike opcije, ime je konflikt ljevice i desnice priveden kraju. Trebala je uslijediti faza etverorazinske konsolidacije (Merkel, 2011). Prva ra-zina ustavne konsolidacije nije izvrena jer je nacrt novog Ustava odbaen. Jo je neuspjenija predstavnika konsolidaci-ja. Situacija je najloija na treoj razini na kojoj bi se trebalo konsolidirati po-litiko ponaanje neformalnih politikih aktera, tj. potencijalnih sila veta. Prvim trima neuspjenim razinama konsolida-cije dominiraju elite, stoga je o etvrtoj razini konsolidacije graanskog drutva za sada neprimjereno raspravljati. Civil-ni defektno-demokratski reim ne samo da je pod pokroviteljstvom vojske (dr-avnoga neustavnog aktera) ve ga ugro-ava i kriminalno trojstvo narkotrafi-kanti, tajne obavjetajne i sigurnosne strukture te bande mare. Ti akteri utjeu na donoenje odluka u domenama po-litika za koje su zainteresirani, te tako posredno upravljaju dravom, a na 40% teritorija to ine i neposredno. Moe se zakljuiti da je ideoloki konflikt ljevice i desnice zamijenjen konfliktom dra-ve i neustavnih aktera. U Gvatemali su uvijek postojali snani neustavni akteri koji su znaajno utjecali na politiku. U predautokratskoj fazi to je bio UFCO, u autokratskoj gerilski pokreti, u prolon-giranoj tranziciji vojska i poduzetnici (CACIF), a u fazi konsolidacije to su voj-ska i kriminalno trojstvo, koji su ujedno i jedan od glavnih uzronika nemoguno-sti konsolidiranja demokracije. Namee se zakljuak da se u proteklih stotinjak godina politika situacija u Gvatemali nije znatno poboljala, jer je od banana--drave postala defektna i najnekvalitet-nija demokracija Latinske Amerike.

265

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

LITERATURA

Bjune, Maren Christensen, Petersen, Sti-na (2010) Guarding Privileges and Sa-ving the Day: Guatemala Elites and the Settlement of the Serranazo, u: Mari-ana Llanos, Leiv Marsteintredet, ur., Presidential Breakdowns in Latin Ame-rica: Cuases and Outcomes of Executi-ve Instability in Developing Democra-cies, New York: Palgrave Macmillan.

Booth, J. A., Wade, C. J., Walker, T. W. (2010) Understanding Central Ameri-ca, Westview Press.

Brands, Hal (2010) Crime, Violence and the Crisis in Guatemala: A Case Study in the Erosion of the State, dostupno na http:/www.StrategicStudiesInstitute.army.mil

Calvocoressi, Peter (2000) World Politics since 1945, Longman Pearson Educa-tion, Harlow etc.

Casas-Zamora, Kevin (2011) Th e Trava-ils of Development and Democratic Go-vernance in Central America, Foreign Policy at Brookings, Policy paper no. 28.

Casas-Zamora, Kevin (2011) Guatema-la: Between A Rock and A Hard Place, Th e Brookings Institution.

Coerver, D., Hall, L. (1999) Tangled De-stinies: Latin America & Th e United States, Th e University of New Mexico Press.

Cruz, Consuelo (2008) From Turmoil to Stability in Central America, u: Larry Diamond, Marc F. Plattner, Di-ego Abente Brun, ur., Latin American Struggle for Democracy, Baltimore: Th e Johns Hopkins University Press.

Cruz, Jose Miguel (2009) Central Ame-rican Maras: From Youth Street Gangs to Transnational Prison Gangs, do-

stupno na http://graduateinstitute.ch/webdav/site/ccdp/shared/5039/Cruz-From-Youth-Gangs-to-Transnatio-nal-Prison-Gangs.pdf

Dudley, Steven (2010) Drug Trafficking Organizations in Central America: Transportistas, Mexican Cartels and Maras, Woodrow Wilson Internatio-nal Center for Scholars Mexico Institu-te, University of San Diego Trans-bor-der Institute.

Huntington, Samuel (1991) Th e Th ird Wave Democratization in the Late Twentieth Century, Norman and Lon-don: University of Oklahoma Press.

Jonas, Susanne (2005) Guatemala, u: Po-litics of Latin America, Vanden, H., Prevost, G., ur., New York, Oxford: Oxford University Press.

Kooning, Kees, Kruijt, Dirk (2004) Ar-med Actors: Organized violence and state failure in Latin America, London New York: Zed books.

Kos-Stanii, Lidija (2010) Latinska Amerika i suvremeni svijet, Zagreb: FPZG.

Kos-Stanii, Lidija (2012) Marerosi od ulinih bandi do transnacional-nih kriminalnih organizacija. Politike analize 10: 34-37.

Levine, Daniel, Molina, Jose (2011) Th e Quality of Democracy in Latin Ameri-ca, Boulder London: Lynne Rienner Publishers.

Lpez, Julie (2011) Guatemalas Crossro-ads: Th e democratization of violence and second chance, u: Organized cri-me in Central America: Th e Northern Triangle, W. Wilson International Center for Scholars.

266

Ana

li H

rvat

skog

pol

itolo

kog

dru

tva

201

2

Lynn, Foster (2007) A brief history of Central America, New York: Facts on File.

Manwaring, Max (2007) A contempo-rary challenge to state sovereignty: gangs and other illicit Transnational Criminal Organizations in Central America, El Salvador, Mexico, Jamaica, and Brazil, dostupno na http:/www.StrategicStudiesInstitute.army.mil

Meara, William R. (2006) Contra Cross: Insurgency and Tyranny in Central America, 1979-1989, Annapolis: Naval Institute Press.

Merkel, Wolfgang (2011) Transformaci-ja politikih sustava: Uvod u teoriju i empirijsko istraivanje transformacije, Zagreb: Biblioteka Politika misao.

Organized Crime in Central America: Th e Northern Triangle (2011) ur. Arn-son Cyntia i Olson Eric, W. Wilson In-ternational Center for Scholars.

Pearcy, Th omas L. (2006) Th e History of Central America, Connecticut, Lon-don: Greenwood Press Westport.

Seligson, Mitchell (2005) Democracy on Ice: Th e Multiple Challenges of Gua-

temala Peace Process, u: Hagopian, F., Mainwaring, S., ur., Th ird wave of de-mocratization in Latin America, Cam-bridge University Press.

Skidmore, Th omas, Smith, Peter (2001) Modern Latin America, New York, Oxford: Oxford University Press.

Smith, Peter (2011) Democracy in La-tin America: political change in compa-rative perspective, New York, Oxford: Oxford University Press.

http://www.bertelsmann-transformati-on-index.de

http://www.infolatam.com/2012/06/14/guatemala-entre-la-reforma-constitu-cional-y-la-asamblea-constituyente/

http://www.infolatam.com/2007/09/10/biografia-otto-perez-molina-el-gene-ral-de-la-paz-y-de-la-mano-dura/

h t t p : / / w w w. b b c . c o . u k / m u n d o /noticias/2010/10/101014_guatema-la_espana_detencion_vielmann_az.shtml

www.bbc.mundowww.cicighttp://www.infoescola.com/geografia/

republica-das-bananas/

The Transformation of Guatemalas Political System From a Banana Republic to the Most Substandard Democracy

in Latin America

SUMMARY The author provides an outline of Guatemalas democratization during the Third Wave, and analyses turnovers of governments, regimes and systems. She argues that the beginning of the change of Guatemalas political system was preceded by a stage of pre-autocratic experiences with democracy (1944-1954), and that the inability to end the long-lasting civil war was one of the key reasons for the beginning of the end of the au-thoritarian system (1954-1985). What followed was a prolonged transition (1985-1999) that proceeded in four stages and was supervised by the army which, in this way, assu-med the role of a strong antidemocratic veto player. In the stage of consolidation (2000--2012) a defective democracy has been stabilized, in which the civilian democratic regime

267

Regi

onal

ne k

ompa

rativ

ne s

tudi

je

is not only under the patronage of the army, but is also threatened by criminal organizati-ons. The author concludes that during the last hundred years or so the political situation in Guatemala has not improved significantly, since it has turned from a banana republic into a defective and the most substandard democracy in Latin America.

KEYWORDS Guatemala, democracy, democracies in Latin America, transition, political sy-stem