Upload
others
View
0
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Tomislav Mrakovčić
UPRAVLJANJE NOVČANIM TIJEKOVIMA
NA PRIMJERU TRGOVINSKOG PODUZEĆA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, rujan 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
UPRAVLJANJE NOVČANIM TIJEKOVIMA
NA PRIMJERU TRGOVINSKOG PODUZEĆA
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Financijski menadžment
Mentor: Prof. dr. sc. Mira Dimitić
Student: Tomislav Mrakovčić
Studijski smjer: Menadžment
JMBAG: 0081132811
Rijeka, rujan 2015.
SADRŽAJ:
1. UVOD.............................................................................................................................1
1.1. SVRHA I CILJEVI RADA.............................................................................1
1.2. ISTRAŽIVAČKE METODE I STRUKTURA RADA..................................2
2. UPRAVLJANJE RADNIM KAPITALOM PODUZEĆA........................................3
2.1. RADNI KAPITAL I CILJEVI UPRAVLJANJA RADNIM
KAPITALOM....................................................................................................3
2.2. SADRŽAJ, STRUKTURA I FINANCIJSKO ZNAČENJE RAČUNA
NOVČANIH TIJEKOVA.................................................................................5
2.2.1. Klasifikacija novčanih tijekova prema aktivnostima..............................5
2.2.2. Sadržaj i struktura novčanih primitaka...................................................7
2.2.3. Sadržaj i struktura novčanih izdataka......................................................7
2.2.4. Financijsko značenje izvješća o novčanim tijekovima.............................8
2.3. FINANCIJSKA RAVNOTEŽA U IZVJEŠĆU O NOVČANIM
TIJEKOVIMA I NJEZIN UTJECAJ NA SOLVENTNOST.....................10
3. ANALIZA RAČUNA NOVČANIH TIJEKOVA – Primjer trgovinskog
poduzeća.......................................................................................................................12
3.1. OSNOVNI PODACI O POSLOVANJU I POKAZATELJI
LIKVIDNOSTI................................................................................................12
3.2. FINANCIJSKI POKAZATELJI POSLOVANJA.......................................15
3.2.1. Pokazatelji likvidnosti...............................................................................16
3.2.2. Pokazatelji aktivnosti................................................................................17
3.2.3. Pokazatelji zaduženosti.............................................................................21
3.2.4. Pokazatelji profitabilnosti........................................................................23
3.3. STRUKTURA I DINAMIKA NOVČANIH TIJEKOVA...........................25
4. UPRAVLJANJA NOVCEM U PROMATRANOM TRGOVINSKOM
PODUZEĆU................................................................................................................28
4.1. UTVRĐIVANJE OPTIMALNOG STANJA NOVCA................................28
4.2. MODERIRANJE OPTIMALNOG ODNOSA SA KUPCIMA I
DOBAVLJAČIMA RADI POBOLJŠANJA NETO NOVČANOG
TIJEKA............................................................................................................31
4.2.1. Upravljanje potraživanjima od kupaca..................................................31
4.2.1.1. Procjena kreditne sposobnosti kupaca............................................34
4.2.1.2. Određivanje kreditnog limita..........................................................42
4.2.1.3. Gotovinski popust za plaćanje prije roka dospjeća.........................44
4.2.1.4. Penaliziranje kašnjenja naplate.......................................................45
4.2.2. Upravljanje odnosima s dobavljačima....................................................46
4.3. POLITIKA ZALIHA I KRATKOROČNOG KREDITIRANJA...............47
4.3.1. Politika upravljanja zalihama..................................................................47
4.3.2. Politika kratkoročnog kreditiranja.........................................................49
5. ZAKLJUČAK..............................................................................................................52
LITERATURA........................................................................................................................54
POPIS TABLICA....................................................................................................................55
POPIS SHEMA.......................................................................................................................55
POPIS DIAGRAMA...............................................................................................................55
1
1. UVOD
Nastupom financijske krize u Republici Hrvatskoj, mnogo je poduzeća zapalo u poteškoće
zbog reduciranja potrošnje. Razlog poteškoćama leži u likvidnosti poduzeća kojoj se pridaje
premalo značenja za razliku od profitabilnosti kojoj je dan preveliki značaj. Nažalost, samo
školstvo daje premalo značaja likvidnosti poduzeća, već je većina brojki usmjerena na
profitabilnost, pa se tako izračunava optimalna prodaja kako bi se ostvario najveći profit, ali
se zanemaruje način na koji će se prodana roba ili usluge naplatiti.
Teorijska razmatranja su potrebna da bi se shvatili osnovni zakoni ekonomije, ali je isto tako
neophodno analizirati financijske pokazatelje, ali ne statičnim pristupom, već dinamički kako
bi se moglo razumijeti i primjeniti znanje o značenju pojedinih pokazatelja i njihovoj
međuovisnosti.
Problem istraživanja diplomskog rada odnosi se na dva ključna problema: Prvi je definiranje
optimalne politike kreditiranja, dok je drugi problem pitanje pravovremenog podmirivanja
obveza. Odgovori na ta ključna pitanja predstavljaju predmet istraživanja ovog diplomskog
rada: istražiti metode i mehanizme kojima se može ostvariti optimalno upravljanje
potraživanjima od kupaca te podmirivanja obveza dobavljačima, a sve u funkciji
odgovarajućeg upravljanja novčanim tijekovima.
1.1. SVRHA I CILJEVI RADA
Svrha ovog rada je pokazati na primjeru konkretnog poduzeća da je u upravljanju novčanim
tijekovima i održavanju likvidnosti ključni čimbenik uspostava odgovarajućih odnosa sa
kupcima i dobavljačima.
Ciljevi rada su: prezentirati teorijsku osnovu upravljanja radnim kapitalom, te analizirati
račun novčanih tijekova i upravljanje novcem u konkretnom poduzeću.
2
1.2. ISTRAŽIVAČKE METODE I STRUKTURA RADA
U ovom radu korištena je odgovarajuća kombinacija sljedećih znanstvenih metoda: metoda
analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, deskriptivne metode te metode kompilacije. U
analitičkom dijelu primjenjene su metode komparacije, te statističke i matematičke metode.
Diplomski rad se sastoji od 5 međusobno povezanih dijelova.
U prvom dijelu, UVODU, definirani su problem i predmet istraživanja, postavljena je radna
hipoteza, određeni su svrha i ciljevi istraživanja, naznačene su znanstvene metode koje su
korištene u radu te je prikazana struktura rada.
U drugom poglavlju, koje je naslovljeno UPRAVLJANJE RADNIM KAPITALOM
PODUZEĆA, nakon definiranja pojma radnog kapitala, te objašnjenja ciljeva upravljanja
radnim kapitalom, definiran je sadržaj, struktura i financijsko značenje računa novčanih
tijekova. Poglavlje završava sagledavanjem utjecaja financijske ravnoteže izvješća novčanih
tijekova na solventnost poduzeća.
Treći dio rada, ANALIZA RAČUNA NOVČANIH TIJEKOVA provedena je na praktičnom
primjeru trgovinskog poduzeća u kojem su nakon iznesenih osnovnih podataka o poslovanju,
izračunati pokazatelji poslovanja poduzeća. Na kraju poglavlja zasebno je obrađena struktura
i dinamika novčanih tijekova koja se posebno izučava u ovom diplomskom radu.
UPRAVLJANJE NOVCEM U PROMATRANOM TRGOVINSKOM PODUZEĆU, naslov
je četvrtog poglavlja koje obuhvaća utvrđivanje optimalnog stanja novca, moderiranje
optimalnog odnosa sa kupcima i dobavljačima radi poboljšanja neto novčanog tijeka, te
politika zaliha i kratkoročno kreditiranje.
Rad završava sa ZAKLJUČKOM, u kojemu su izneseni savjeti na koji se način može
poboljšati likvidnost poduzeća, kao sinteza rezultata ovog rada.
3
2. UPRAVLJANJE RADNIM KAPITALOM PODUZEĆA
Upravljanje radnim kapitalom poduzeća predstavlja operativni dio poslovanja u svrhu
ostvarivanja uspješnijeg poslovanja. Poslovanje bez kontroliranog upravljanja radnim
kapitalom može se održati do određenog trenutka kada spontano upravljanje više neće uspjeti
održati likvidnost poslovanja.
2.1. RADNI KAPITAL I CILJEVI UPRAVLJANJA RADNIM
KAPITALOM
Radni kapital predstavlja kratkotrajnu imovinu tj. imovinu poduzeća s rokom unovčivosti do
godine dana. Kapital investiran u kratkotrajnu imovinu neprekidno mijenja svoj oblik iz
jednog pojavnog oblika u drugi.
Pojavni oblici kratkotrajne imovine su:
1. zalihe: sirovine i materijal, proizvodnja u toku (nedovršena proizvodnja i
poluproizvodi), trgovačka roba, gotovi proizvodi, predujmovi;
2. potraživanja: potraživanja od povezanih poduzeća, potraživanja od kupaca,
potraživanja za više plaćene svote po osnovi dobiti, potraživanja od zaposlenih,
potraživanja od države i drugih institucija, ostala potraživanja;
3. financijska imovina: udjeli (dionice) u povezanim poduzećima, zajmovi povezanim
poduzećima, vrijednosni papiri, dani krediti; depoziti i kaucije, otkup vlastitih dionica,
ostala kratkoročna ulaganja;
4. novac u banci i blagajni. (Popović, Vitezić,2009.)
Raspoloživa platežna sredstva koriste se za kupovinu sirovina i isplatu plaća, sirovine u
procesu proizvodnje postaju poluproizvodi i gotovi proizvodi koji se prodajom gotovih
proizvoda pretvaraju u potraživanja i ona se naplatom pretvaraju natrag u gotovinu u blagajni
te na žiro-računu.
Upravljajući navedenim kategorijama mijenja se stupanj likvidnosti poduzeća što može
poboljšati financijsku situaciju unutar poduzeća ukoliko se o njima vodi računa ili poduzeće
može zapasti u poteškoće radi neadekvatne politike upravljanja likvidnošću.
4
Cilj upravljanja radnim kapitalom je optimizacija novčanih tijekova kako bi poduzeće na
efikasan način moglo upravljati što većim dijelom obrtnog kapitala. Kvalitetno upravljanje
novčanim tijekovima omogućuje pravovremenu procjenu novčanih priljeva i odljeva te
uočavanje razdoblja u kojima se pojavljuje višak, odnosno nedostatak novčanih sredstava te
pokretanje pravovremenih akcija u razdobljima kada treba prolongirati plaćanje određenih
obveza, dogovoriti potrebno financiranje ili optimalno uložiti viškove sredstava.
Novčani su tokovi primarni indikator zdravlja poduzeća i njegove likvidnosne situacije. Stoga
upravljanju novčanim tokovima treba pristupiti stručno i postaviti ga na visoko mjesto u
hijerarhiji poslovnih procesa. U konačnici ono treba biti prioritet na razini poduzeća, s jasno
definiranim ciljevima, zadacima i odgovornostima za njegovo ostvarenje čemu doprinosi
izvještaj o novčanom tijeku koji predstavlja sastavni dio operativnih poslovnih planova, od
tjednih, preko kvartalnih do godišnjih. (Leho,2013.)
Izvješće o novčanom tijeku najvažniji je financijski instrument za upravljanje radnim
kapitalom jer pruža informacije o raspoloživim financijskim sredstvima s kojima poduzeće
može raspolagati na više načina, npr. podmirivati dospjele obveza, nabaviti novu opremu
neophodnu za rad, investirati u povećanje skladišnog kapaciteta.
Podmirenjem obveza u kratkom roku tj. promptno ostvaruje se višestroka prednost jer se od
dobavljača može zatražiti kasa sconto1 koji bi dodatno umanjio troškove nabave robe, a i
poboljšao partnerski odnos. Kasa sconto za promptno plaćanje najčešće iznosi 5 %, premda u
nekim situacijama može doseći i do 10% te je takve situacije potrebno iskoristiti.
Nabavka nove opreme neophodna je za efikasno obavljanje poslovanja jer se bez opreme
produžuje vrijeme potrebno za obavljanje pojedinog procesa u redovitom poslovanju.
Nezadovoljavajuća oprema može narušiti motivaciju djelatnika da obavljaju posao na razini
koja se od njih očekuje. Stoga je neophodno dio raspoloživog novca investirati u poboljšsnje
radnih uvjeta čak i u situaciji kad postoje nepodmirene, a dospjele obveze.
U idealnoj situaciji, kada su podmirene obveze i postoji adekvatna oprema za rad, te ukoliko
postoji prostor na tržištu za osvajanje novog tržišnog udjela, potrebno je investirati višak
financijskih sredstava u povećanje skladišnog kapaciteta jer ulaganje u profitabilnu
1 Kasa skonto (tal. cassa sconto) je oblik popusta na cijenu kupljene robe što ga dobavljači odobravaju kupcima
koji redovno podmiruju svoje obveze. Izvor: Poduzetništvo: udžbenik za 3.razred srednje ekonomske škole, Školska knjiga, 2008.
5
dugotrajnu imovinu više se isplati nego investirati u sigurne vrijednosne papire koji imaju
minimalnu stopu povrata.
2.2. SADRŽAJ, STRUKTURA I FINANCIJSKO ZNAČENJE
RAČUNA NOVČANIH TIJEKOVA
Izvještaj o novčanom tijeku iskazuje novčane tijekove, tj. priljev i odljev novca i novčanih
ekvivalenata u određenom obračunskom razdoblju.(HSFI, 2010.) Prema zakonu o
računovodstvu (ZOR, čl.15, st.10), obveznici sastavljanja izvješća o novčanim tijekovima su
veliki i srednje veliki poduzetnici tj. poduzetnici koji prelaze dva od tri sljedećih uvjeta:
- Ukupna aktiva veća od 32.500.000,00 kn
- Prihod veći od 65.000.000,00 kn
- Prosječno zapošljava više od 50 radnika
Za menadžere je posebice važno sastavljanja izvještaja o novčanim tijekovima jer nije jedini
zadatak ostvariti profitabilno poslovanje koje će rezultirati neto dobitkom i rastom bogatstva
vlasnika nego i brza pretvorba neto dobitka u gotovinu jer i visoko profitabilne mogu završiti
u stečaj zbog nelikvidnosti.(Vidučić, 2011.)
2.2.1. Klasifikacija novčanih tijekova prema aktivnostima
U svrhu osiguranja što kvalitetnije informacijske podloge o tome koliko je poduzeće
sposobno stvarati novac iz redovitih (osnovnih) aktivnosti i je li to dovoljno za normalno
poslovanje, tj. za podmirenje redovitih obveza aktivnosti poduzeća. Izvještaj o novčanim
tokovima treba prezentirati novčane tijekove tijekom razdoblja, na način koji je najprikladniji
za njegovo poslovanje.
Klasificiranje novčanih tokova prema aktivnostima(MRS 7, 1994:10-17):
Poslovnih aktivnosti
Investicijskih (ulagačkih) aktivnosti
Financijskih aktivnosti
Poslovne aktivnosti podrazumijevaju glavne aktivnosti poduzeća koje stvaraju prihod,
odnosno aktivnosti usmjerene na proizvodnju i prodaju dobara i usluga, izuzev investicijskih i
financijskih aktivnosti. Primici se ostvaraju naplatom prodanoga, a isplate plaćanjem obveza
nastale za njihovu proizvodnju i nabavu. U kategoriju poslovnih aktivnosti uključuju se i
6
isplata kamata na osnovi zaduživanja (pri čemu samo zaduživanje predstavlja financijsku
aktivnost poduzeća). Poslovne aktivnosti pokazatelj su razmjera u kojem je poslovanje
subjekta ostvarilo dostatne novčane tokove za otplatu zajma, očuvanje poslovne sposobnosti
subjekta, plaćanje dividendi i ostvarivanje novih ulaganja bez korištenja vanjskih izvora
financiranja.
Investicijske aktivnosti obuhvaćaju ulaganja poduzeća u dužničke i vlasničke vrijednosnice
(dionice) te ostalu dugotrajnu imovinu kao i prodaju navedene imovine. Drugim riječima,
investicijske aktivnosti obuhvaćaju stjecanje i otuđivanje dugotrajne imovine i drugih
ulaganja, koji nisu uključeni u novčane ekvivalente tj. stjecanje i otuđivanje nematerijalne
imovine, materijalne imovine i ulaganja u vrijednosne papire, odobravanje zajmova, naplata
glavnica danih zajmova. Novčani tokovi nastali investicijskim aktivnostima predočavaju
veličinu izdataka koji su nastali za resurse namijenjene stvaranju buduće dobiti novčanih
tokova.
Financijske aktivnosti su, prema MRS-u 7, one aktivnosti uslijed kojih dolazi do promjene u
veličini i sastavu glavnice te zaduživanja poduzeća, odnosno aktivnosti pribavljanja izvora
financiranja poduzeća i podmirenja obveza po novim izvorima (vlasničko i dužničko
financiranje poduzeća). Ova kategorija obuhvaća aktivnosti vezane uz emisiju dionica (priljev
novca od vlasnika), kao i isplatu dividendi dioničarima (povrat vlasnicima na uloženi kapital),
otkup vlastitih dionica, te zaduživanje poduzeća kreditiranjem ili emisijom obveznica, kao i
povrat duga (glavnice, bez kamata). Informacije o financijskim aktivnostima koriste onima
koji osiguravaju kapital subjektu u predviđanju očekivanja vezanih uz buduće novčane
tokove.
Navedeni način klasifikacije predstavlja bazu za ocjenu financijskoga položaja kao i za
procjenu budućih novčanih tokova jer povećanje novca može biti dobar pokazatelj uspješnosti
poslovanja ako dolazi iz poslovnih aktivnosti, ali ako povećanje novca dolazi iz primljenog
kredita – financijske aktivnosti ili prodaje dugotrajne materijalne imovine – investicijske
aktivnosti, takvo ostvarenje pozitivnog novčanog toka može predstavljati poteškoće u
poslovanju.
7
2.2.2. Sadržaj i struktura novčanih primitaka
Novčani primitci mogu biti primitci iz redovnih aktivnosti, primitci iz investicijskih aktivnosti
te primitci od financijskih aktivnosti. Sve aktivnosti su međusobno povezane, te će npr.
primljeni kratkoročni kredit povećati novac u aktivi, ali i obveze u pasivi.
Redovni novčani primitci potječu od osnovne djelatnosti poduzeća, te imaju najveći utjecaj na
novčane primitke tj. na neto novčani tijek. To su primitci novca od:
1. Prodaje proizvoda, robe ili usluga tj. primitci od kupaca
2. Provizija, naknada, tantijema, najmova
3. Primateljskih naknada šteta od osiguravajućih društava, povrata poreza i sl.
(Marković,2010:35)
Ulagateljski novčani primitci nastaju od ulaganja poduzeća odnosno od promjena na
dugotrajnoj materijalnoj i nematerijalnoj imovini, kao što su primitci novca od:
1. Prodaje materijalne i nematerijalne imovine (nekretnina, opreme, prava)
2. Naplata danih kredita drugima
3. Prodaja financijske imovine (dionica, obveznica) (Marković,2010:35)
Financijski novčani primitci su primitci novca od financiranja poduzeća odnosno promjena
kod obveza i kapitala, i to od:
1. Emisije dugoročnih vrijednosnih papira (dionica, obveznica) i kratkoročnih
vrijednosnih papira (komercijalnih zapisa)
2. Pozajmljivanja odnosno primljenih kratkoročnih i dugoročnih kredita
3. Naplata kamata, dividendi i sl.(Marković,2010:35)
Povećanje novca i novčanih primitaka rezultira povećanjem svake pozicije pasive ili
smanjenjem svake pozicije aktive isklučujući poziciju novca.
2.2.3. Sadržaj i struktura novčanih izdataka
Redovni novčani izdatci nastaju kod temeljne poslovne djelatnosti ponajprije od isplate
dobavljača za materijal, energiju, uslugu, isplate zaposlenika za plaće, te za isplate poreza,
doprinosa, premija osiguranja. (Marković, 2010.)
8
Investicijski novčani izdatci nastaju kod ulaganja te predstavlja sredstva koja je poduzeće
uložilo kod:
1. Kupnje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine (nekretnine, oprema, prava) ili
kupnje drugih poduzeća
2. Ulaganja u dugotrajne i kratkotrajne vrijednosne papire (dionice, obveznice,
komercijalne zapise)
3. Pozajmljivanja novca drugima, danih kratkoročnih i dugoročnih kredita drugima
(Marković,2010:36)
Novčani izdatci financiranja nastaju kod financiranja poduzeća, posebice kod:
1. Otplate kratkoročnih i dugoročnih kredita, otplate financijskog najma
2. Isplate dividendi, kamata
3. Reotkupa vlastitih dionica i obveznica, komercijalnih zapisa i sl.(Marković,2010:36)
Može se zaključiti da smanjenje novca i novčanih izdataka rezultira od smanjenja svake
pozicije pasive ili povećanja svake pozicije aktive, izuzev pozicije novca.
2.2.4. Financijsko značenje izvješća o novčanim tijekovima
Izvješće o novčanim tijekovima je dinamično financijsko izvješće koje pokazuje koliko novca
ulazi u poslovanje poduzeća, a koliko novca izlazi u određenom razdoblju. Ono pokazuje
promjene nastale unutar jednog obračunskog razdoblja na svim pozicijama kao što su veličina
potraživanja od kupaca, zalihe, obveze prema dobavljačima. U poslovanju je uobičajeno da se
obveze prema dobavljačima plaćaju uz odgodu, kao i da se potraživanja ne naplaćuju
promptno, pa u tim situacijama dolazi do odstupanja raspoloživog novca od prihoda.
Na temelju izvješća o novčanim tijekovima može se utvrditi sposobnost poduzeća da ostvari
pozitivan ili negativan neto novčani tijek, tj. da na vrijeme dobije novac i podmiri svoje
obveze. Nadalje, izvješće o novčanim tijekovima najprecizniji je instrument kojim se
prikazuje solventnost poduzeća koja je bitna iz razloga što insolventno poduzeće vjerovnici
mogu otjerati u bankrot, ukoliko uvide da poduzeće nema postavljenu kvalitetnu financijsku
politiku.
9
Bilanca, račun dobiti i gubitka i izvješće o novčanim tijekovima temeljna su financijska
izvješća, ali postoji razlika među njima jer sastavljanje bilance i računa dobiti i gubitka
temelji se na obračunskim kategorijama, pa se tim podacima uvjetno može manipulirati kako
bi se prikazala veća ili manja dobit što u suštini ne utječe na stanje novca na žiro-računu. Za
razliku od njih, novčani primitci i izdatci su realne kategorije, stoga novčani tijekovi nisu
podložni subjektivnoj procjeni, već prikazuju realno stanje novčanih sredstava unutar
poduzeća. (Leho, 2013.)
Izvješće o novčanom tijeku pruža informacije o tome je li poduzeće sposobno pravovremeno
„proizvoditi“ novac i njime pokrivati rashode odnosno može li poduzeće održavati sposobnost
plaćanja tj. biti solventno. (Marković, 2010.)
Razlog zbog kojeg je potrebno obraditi i analizirati sva financijska izvješća stoji u činjenici da
menadžment obrtnog kapitala može imati veliki utjecaj na tijek gotovine, a da istovremeno
nema nikakvog utjecaja na kategoriju profita. Profit i novčani tijek su različite kategorije jer je
profit računovostvena kategorija i do njega se dolazi primjenom koncepta razgraničenja kojim
se prihodi i rashodi priznaju u razdobljima na koja se odnose, dok je tijek gotovine činjenica
koja se ne može mijenjati pod utjecajem različitih knjigovodstvenih politika.
Čimbenici koji mogu dovesti do razlike profita i raspoloživih financijskih sredstava:
Ulaganje novog kapitala vlasnika ne prikazuje se u računu dobiti i gubitka
Nabavka dugotrajne imovine plaća se gotovinom pri njenom stjecanju, a priznaje se
kao rashod u računu dobiti i gubitka tijekom procijenjenog životnog vijeka imovine
Amortizacija se priznaje kao rashod u računu dobiti i gubitka tijekom životnog vijeka
imovine, a u stvarnosti dovodi do gotovinskih primitaka
Pri nabavci zaliha dolazi do gotovinskih izdataka, a knjiženje rashoda u računu dobiti i
gubitka vrši tek prodajom tih zaliha
Vrednovanje zaliha može se vršiti na više načina, što ima utjecaja na račun dobiti i
gubitka, ali nema utjecaja na gotovinski saldo
Prodaja na kredit koja dovodi do potraživanja od kupaca priznaje se u računu dobiti i
gubitka kao prihod pri prodaji, a nabavka materijala na trgovački kredit koja povećava
obveze prema dobavljačima knjiži se kao prihod tj. rashod u trenutku nastanka, a ne u
trenutku podmirenja istih, dok se neka potraživanja možda nikad neće naplatiti.
(Vidučić,2001:323)
10
2.3. FINANCIJSKA RAVNOTEŽA U IZVJEŠĆU O NOVČANIM
TIJEKOVIMA I NJEZIN UTJECAJ NA SOLVENTNOST
Neto novčani tijek pruža informaciju o tome je li poduzeće ostvarilo u obračunskom razdoblju
povećanje ili smanjenje novca u odnosu na iznos na početku tog razdoblja što se izračunava
tako da se od ukupnih novčanih primitaka svih aktivnosti oduzmu novčani izdatci svih
aktivnosti tijekom obračunskog razdoblja čime se dobije rezultat koji može biti povećanje ili
smanjenje stanja novca poduzeća. (Marković, 2010.)
Novčani primitci i izdatci u izvješću o novčanim tijekovima mogu biti u ravnoteži ili
neravnoteži tj. usklađeni ili neusklađeni, i to kao neutralna financijska ravnoteža, pozitivna
financijska neravnoteža te negativna financijska neravnoteža.
1. Neutralna financijska neravnoteža u izvješću o novčanim tijekovima pojavljuje se
kada su ostvareni novčani primitci jednaki ostvareni novčanim izdatcima u
prethodnom razdoblju,a još se naziva i nulti neto novčani tijek.
Shema 1.: Neutralan neto novčani tijek (NP = NI)
NOVČANI PRIMITCI NOVČANI IZDATCI
(NP) (NI)
1.000 1.000
Izvor: Izradio autor prema: Marković I. 2010: 37, Financijsko restrukturiranje i sanacija
poduzeća, RriF Plus, Zagreb
Iz sheme 1. vidljiva je usklađenost novčanih primitaka i izdataka, tj. financijska ravnoteža u
izvješću o novčanim tijekovima, što znači da je neto novčani tijek ravan nuli. Uvjeti za
solventnost postoje, ali nema sigurnosne pričuve solventnosti odnosno pričuve novca za slučaj
nekih izvanrednih financijskih izdataka. Da bi se održala solventnost poduzeća u ovakvoj
situaciji, mora postojati savršena sinkronizacija novčanih primitaka i izdataka što je u praksi
nemoguće osigurati.
2. Pozitivna financijska ravnoteža u izvješću o novčanim tijekovima pojavljuje se kada
su ostvareni novčani primitci veći od ostvarenih novčanih izdataka.
11
Shema 2.: Pozitivna financijska ravnoteža (NP > NI)
NETO NOVČANI TIJEK
NOVČANI PRIMITCI
(NP) (T=300)
1.000 NOVČANI IZDATCI (NI)
700
Izvor: Izradio autor prema: Marković I. 2010: 37, Financijsko restrukturiranje i sanacija
poduzeća, RriF Plus, Zagreb
Iz sheme 2. može se vidjeti pozitivnu neusklađenost između novčanih primitaka i izdataka i
prisutnost pozitivnog novčanog tijeka. Višak novca predstavlja pričuvu solventnosti koja
pruža sigurnost u slučaju izvanrednih financijskih izdataka.
3. Negativna financijska ravnoteža u izvješću o novčanim tijekovima pojavljuje se kada
su ostvareni novčani primitci manji od ostvarenih novčanih izdataka.
Shema 3.: Negativna financijska ravnoteža (NP < NI)
NETO NOVČANI TIJEK
(T = - 300) NOVČANI IZDATCI (NI)
NOVČANI PRIMITCI
(NP) 1000
700
Izvor: Izradio autor prema: Marković I. 2010: 37, Financijsko restrukturiranje i sanacija
poduzeća, RriF Plus, Zagreb
Iz sheme 3. može se vidjeti negativan neto novčani tijek, pa je zbog manjka novca poduzeće
insolventno. Potrebno je poduzeti mjere sanacije insolventnosti na planu povećanja novčanih
primitaka i smanjenja novčanih izdataka.
12
3. ANALIZA RAČUNA NOVČANIH TIJEKOVA – Primjer
trgovinskog poduzeća
Prethodno analizi novčanih tijekova, neophodno je analizirati osnovne financijske izvještaje
tj. bilancu i račun dobiti i gubitaka iz kojih se isčitavaju podaci koji ulaze u račun novčanih
tijekova.
3.1. OSNOVNI PODACI O POSLOVANJU I POKAZATELJI
POSLOVANJA PODUZEĆA
Analizom poslovanja poduzeća prikazuju se financijski podaci iz kojih se može uvidjeti koji
su trendovi prisutni u poslovanju ovog gospodarskog subjekta.
Financijski izvještaji trebaju fer i istinito prezentirati financijski položaj, financijsku
uspješnost i novčane tijekove poduzetnika. Fer prezentacija zahtijeva vjerno predočavanje
učinaka transakcija i drugih poslovnih događaja, a u skladu s kriterijima priznavnaja imovine,
obveza, kapitala, prihoda i rashoda. (HSFI 1, 2010.)
Bilanca je sustavni pregled imovine, obveza i kapitala na određeni dan, najčešće na datum
završetka fiskalne godine.(ZOR, čl. 14, st. 2) Stoga bilanca daje prikaz financijske pozicije
tvrtke na određeni dan, pa treba imati na umu da su ti podaci temeljni prvenstveno na
povijesnim troškovima, a ne tržišnim vrijednostima.
Tablica 1: Bilanca poduzeća A
Naziv pozicije 2011 2012 2013
AKTIVA
A) POTRAŽIVANJA ZA UPISANI A NEUPLAĆENI KAPITAL
B) DUGOTRAJNA IMOVINA (003+010+020+029+033) 14,510,208 14,263,081 13,150,033
I. NEMATERIJALNA IMOVINA (004 do 009) 44,193 24,482 26,559
II. MATERIJALNA IMOVINA (011 do 019) 14,466,015 14,238,599 13,123,474
III. DUGOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA (021 do 028) 0 0 0
IV. POTRAŽIVANJA (030 do 032) 0 0 0
V. ODGOĐENA POREZNA IMOVINA
C) KRATKOTRAJNA IMOVINA (035+043+050+058) 24,855,856 32,170,779 33,535,431
I. ZALIHE (036 do 042) 7,089,381 10,484,572 7,526,960
II. POTRAŽIVANJA (044 do 049) 16,476,440 17,118,005 22,495,259
III. KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA (051 do 057) 0 3,511,400 2,131,761
IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI 1,290,035 1,056,802 1,381,451
13
D) PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I OBRAČUNATI
PRIHODI 97,550 112,251 110,833
E) UKUPNO AKTIVA (001+002+034+059) 39,463,614 46,546,111 46,796,297
F) IZVANBILANČNI ZAPISI
PASIVA
A) KAPITAL I REZERVE (063+064+065+071+072+075+078) 7,242,209 7,481,972 8,710,677
I. TEMELJNI (UPISANI) KAPITAL 21,000 21,000 21,000
II. KAPITALNE REZERVE
III. REZERVE IZ DOBITI (066+067-068+069+070) 2,449,492 2,449,492 2,449,492
IV. REVALORIZACIJSKE REZERVE
V. ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK (073-074) 3,825,754 3,844,718 5,011,480
VI. DOBIT ILI GUBITAK POSLOVNE GODINE (076-077) 945,963 1,166,762 1,228,705
VII. MANJINSKI INTERES
B) REZERVIRANJA (080 do 082) 0 0 0
C) DUGOROČNE OBVEZE (084 do 092) 8,841,976 5,148,693 7,853,077
D) KRATKOROČNE OBVEZE (094 do 105) 23,379,429 33,915,446 30,232,543
E) ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆEGA
RAZDOBLJA
F) UKUPNO – PASIVA (062+079+083+093+106) 39,463,614 46,546,111 46,796,297
G) IZVANBILANČNI ZAPISI
Izvor: Interni podaci poduzeća
Iz tablice 1 može se vidjeti kako bilanca poduzeća u razdoblju od 2011. do 2013.g. ima trend
rasta, do kojeg je došlo prvenstveno porastom prodaje, ali je vidljivo da su novčana sredstva
ostala zarobljena kod kupaca zbog čega je isto tako prisutan i porast kratkoročnih obveza u
promatranom razdoblju, ali i porast dugoročnih obveza u 2013.g.
Iz aktive poduzeća vidljivo je da se dugotrajna imovina smanjuje, a razlog tomu je veća
amortizacija od reinvestiranja dobiti u istu. Za razliku od dugotrajne imovine gdje poduzeće u
posljednjih tri godine nije imalo pomaka, u kratkotrajnoj imovini prisutan je trend rasta,
unutar kojeg se posebice ističe porast potraživanja, ali isto tako smanjenje zaliha i
kratkotrajne financijske imovine.
Iz pasive poduzeća vidljivo je da se vlasnički kapital iz godine u godinu povećava što ukazuje
na stabilnost poduzeća koje kreditorima i dobavljačima pruža sigurnost u naplati svojih
potraživanja. Rezerve iz dobiti su dosegnule svoj maksimum, a njihova nepromjenjivost znači
da poduzeće nema značajnijih financijskih poteškoća kada bi se ono trebalo osloniti na
zakonske rezerve. Dugoročne obveze prikazauju oscilacijski trend, a razlog tome je korištenje
dugoročnog kredita banke. U kratkoročnim obvezama većinski udio imaju obveze prema
14
dobavljačima i plaće djelatnicima, a preostali dio odnosi se na obveza za dospjele anuitete iz
kredita i podmirenje države.
U nastavku slijedi tablica koja prikazuje zlatno bilančno pravilo na primjeru poduzeća po
kojem dugoročni izvori financiranja pokrivaju dugotrajno vezanu imovinu, što je zasigurno
jedan od važnijih pokazatelja dobrog vođenja poduzeća.
Tablica 2: Zlatno bilančno pravilo promatranog poduzeća za 2013.g.
Izvor: Izrada autora prema internim podacima poduzeća
Promatrano poduzeće udovoljava zlatno bilančno pravilo jer je iz tablice 2 vidljivo da su
dugoročni izvori veći od dugotrajne imovine za 3,4 milijuna kuna, a taj višak sredstava
predstavlja izvor za pokriće stalne kratkotrajne imovine čime se poduzeće štiti od
insolventnosti – ako se kratkoročni izvori financiranja prekomjerno koriste za dugoročna
ulaganja, te prekomjerna solventnost – ako se dugoročni izvori koriste za kratkoročna
ulaganja. (Marković, 2000:20)
Nakon bilance koja je upotpunjena zlatnim bilnačnim pravilom slijedi račun dobiti i gubitka
koji prikazuje prihode i rashode te te financijski rezultat ostvaren u stanovitom vremenskom
razdoblju.(ZOR, čl. 14, st. 3)
Imovina Izvori
Dugotrajna/i 13,150,033.00 kn 16,563,754.00 kn
Kratkotrajna/i 33,535,431.00 kn 30,232,543.00 kn
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
15
Tablica 3.: Račun dobiti i gubitka poduzeća A
Naziv pozicije 2011 2012 2013
1 3 4 5
I. POSLOVNI PRIHODI (112+113) 106,365,904 125,797,498 128,703,843
II. POSLOVNI RASHODI (115+116+120+124+125+126+129+130) 104,488,196 123,778,702 126,245,892
III. FINANCIJSKI PRIHODI (132 do 136) 54,428 443,275 210,042
IV. FINANCIJSKI RASHODI (138 do 141) 741,288 966,452 964,912
V. UDIO U DOBITI OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA
VI. UDIO U GUBITKU OD PRIDRUŽENIH PODUZETNIKA
VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI 12,124
VIII. IZVANREDNI - OSTALI RASHODI 26,875
IX. UKUPNI PRIHODI (111+131+142 + 144) 106,420,332 126,252,897 128,913,885
X. UKUPNI RASHODI (114+137+143 + 145) 105,229,484 124,772,029 127,210,804
XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA (146-147) 1,190,848 1,480,868 1,703,081
XII. POREZ NA DOBIT 244,885 314,106 474,376
XIII. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA (148-151) 945,963 1,166,762 1,228,705
Izvor: Interni podaci poduzeća
Račun dobiti i gubitka prikazuje poslovanje poduzeća s dobiti, ali je u posljednjoj godini trend
rasta poslovnih prihoda pao sa 18 % u 2012.g. na 2,5 % u 2013.g. Kod poslovnih rashoda
može se isto tako zamjetiti smanjeni trend rasta sa 18,5 % u 2012.g. na 2,1 % u 2013.g.
Financijski prihodi doživili su značajan porast za što su zaslužni primljeni financijski
instrumenti (mjenice, garancije, zadužnice), a financijski rashodi su stabilni ali su 4,5 puta
veći od financijskih prihoda, što umanjuje poslovni rezultat poduzeća, ali i dalje postoji rast
dobiti od 15 % čime poduzeće dokazuje kontinuitet u uspješnosti poslovanja.
3.2. FINANCIJSKI POKAZATELJI POSLOVANJA
„Svrha formiranja i računanja financijskih pokazatelja je stvaranje informacijske podloge
potrebne za donošenje određenih odluka.“(Šarlija, 2009.) U nastavku su prikazani pokazatelji
likvidnosti, aktivnosti, zaduženosti i profitabilnosti koji se zasnivaju na informacijama iz
dvaju financijskih izvješća, i to bilance i računa dobiti i gubitka. Pokazatelji kojima se mjeri
likvidnost i solventnost više se odnose na kratkoročnu budućnost, dok pokazatelji kojima se
iskazuje financijska struktura služe za dugoročniju procjenu.
16
3.2.1. Pokazatelji likvidnosti
Pokazatelji likvidnosti (Popović, Vitezić, 2009:427) su pokazatelji financijske snage
poduzeća koji pokazuju sposobnost poduzeća za nastavak i rast poslovne aktivnosti.
Likvidnost poslovanja je sposobnost poduzeća za pravodobno podmirenje obveza, pa se s
pravom tvrdi da gubici mogu biti bolni, ali nelikvidnost je smrtonosna.
Tablica 4.: Pokazatelji likvidnosti
Pokazatelji likvidnosti Promatrano poduzeće Konkurent sektor
2011.g. 2012.g. 2013.g. 2013.g. 2013.g.
Koeficijent tekuće likvidnosti 1.06 0.95 1.11 1.31 1.06
Koeficijent ubrzane likvidnosti 0.76 0.64 0.86 1.14 0.61
Koeficijent trenutne likvidnosti 0.06 0.03 0.05 0.01 0.04
Udio novčane mase u ukupnoj imovini (u %) 3.27 2.27 2.95 0.69 2.71
Izvor: Interni podaci poduzeća
Koeficijent tekuće likvidnosti = Kratkotrajna imovina
= 33,535,431.00 kn
= 1.11 Kratkoročne obveze 30,091,900.00 kn
Koeficijent tekuće likvidnosti jednak je omjeru kratkotrajne imovine s kratkoročnim
obvezama. Iz tablice je vidljivo da je tvrtka imala problema sa likvidnošču u 2012.g. jer
njezina kratkotrajna imovina nije pokrivala kratkotrajne obveze. Međutim u 2013.g.
koeficijent tekuće likvidnosti je porastao na razini 1,11 čime je poduzeće poboljšalo svoju
likvidnost i njezin koeficijent je iznad prosjeka sektora, ali ispod koeficijenta konkurentnog
poduzeća. Previsoki pokazatelj upućuje na slabo upravljanje kratkotrajnom imovinom,
nekurentne zalihe ili pak slabo korištenje kratkoročnih kredita. To ima za posljedicu
negativan utjecaj na dugoročnu profitabilnost tvrtke. Niski pokazatelj može upućivati na to da
je potrebno povećati ulaganja u neki od oblika kratkotrajne imovine ili da treba reducirati neki
od oblika kratkoročnih obveza.
Koeficijent ubrzane likvidnosti = Kratkotrajna imovina - zalihe
= 26,008,471.00 kn
= 0.86 Kratkoročne obveze 30,091,900.00 kn
Koeficijent ubrzane likvidnosti u omjer stavlja kratkotrajnu imovinu umanjenu za zalihe, koja
je najnelikvidniji oblik kratkotrajne imovine, sa kratkoročnim obvezama. Taj pokazatelj
ukazuje u kojoj mjeri poduzeće može pokriti svoje kratkoročne obveze onom imovinom koju
je najjednostavnije pretvoriti u novac. Idealni koeficijent bi bio iznad 1, što bi značilo da
poduzeće svojim novcem i potraživanjima može podmiriti sve kratkoročne obveze.
17
Koeficijent 0,86 u 2013.g. nakon koeficijenta 0,64 u 2012.g. upućuje na poboljšanje
likvidnosti, ali je poduzeće još uvijek „anemično“ premda je u boljoj poziciji od sektora, ali je
konkurentsko poduzeće likvidnije od promatranog poduzeća. Pokazatelj se je popravio zbog
pada udjela zaliha u kratkotrajnoj imovini sa 33% na 22%.
Koeficijent trenutne likvidnosti = Novac u banci i blagajni
= 1,381,451.00 kn
= 0.05 Kratkoročne obveze 30,232,543.00 kn
Koeficijent trenutne likvidnosti mjeri sposobnost poduzeća da podmiri svoje kratkoročne
obveze isključivo trenutnim financijskim sredstvima, što znači da poduzeće u 2013.g. može
podmiriti 5% svojih kratkoročnih obveza, što je malo iznad prosjeka sektora, a konkurentsko
poduzeće koeficijent trenutne likvidnosti ima 0,01, ali to nije zabrinjavajući podatak jer on
predstavlja stanje žiro-računa na dan sastavljanja bilance.
Udio novčane mase u
ukupnoj imovini (u %) =
Novac u banci i blagajni =
1,381,451.00 kn = 2.95%
Ukupna imovina 46,796,297.00 kn
Udio novčane mase u ukupnoj imovini dobiva se omjerom novčanih sredstava sa aktivom
poduzeća čime se dobiva podatak koji pokazuje opreznost poduzeća da dio svoje imovine drži
u najlikividnijem obliku kako bi moglo promptno podmiri svoje obveze u slučaju izvanrednih
okolnosti. Udio novčane mase promatranog poduzeća u ukupnoj imovini iznosi 2,95%, te je
na istoj razini kao prosjek sektora, za razliku od konkurentskog poduzeća čiji je udio novčane
mase samo 0,69%, premda opet treba naglasiti da je to stanje na dan sastavljanja bilance.
3.2.2. Pokazatelji aktivnosti
Pokazatelji aktivnosti pokazuju uspješnost upravljanja imovinom poduzeća na osnovi brzine
cirkulacije imovine u poslovnom procesu tj. ocjenjuje se poslovna efikasnost. Neefikasna
upotreba imovine donosi veće financijske troškove, vodi nižoj profitabilnosti kapitala i dovodi
do nelikvidnosti. Oni su nadopuna pokazateljima likvidnosti koji obično ne daju adekvatnu
sliku stvarne likvidnosti društva zbog razlika u vrstama kratkotrajne imovine i obveza koje
društvo drži.
18
Tablica 5.: Pokazatelji aktivnosti
Pokazatelji aktivnosti Promatrano poduzeće Konkurent sektor
2011.g. 2012.g. 2013.g. 2013.g. 2013.g.
Prosječni dani naplate potraživanja 49.00 45.00 66.00 109.00 68.00
Prosječni dani obrtaja zaliha 25.00 32.00 22.00 17.00 75.00
Prosječni dani podmirenja obveza 69.00 84.00 62.00 48.00 81.00
Poslovni ciklus (u danima) 74,00 77,00 88,00 126,00 143,00
Ciklus gotovine (u danima) 5,00 -7,00 26,00 78,00 62,00
Obrtaj prosječne ukupne imovine 2.94 2.94 2.76 2.50 1.03
Obrtaj prosječne ukupne dugotrajne imovine 9.75 8.78 9.41 15.10 5.86
Izvor: Interni podaci poduzeća
Pokazetelj obrta potraživanja = Prihod od prodaje
= 128,703,843.00 kn
= 5,53 Potraživanja od kupaca 23,273,751.00 kn
Razdoblje naplate potraživanja = 365 dana
= 365 dana
= 66 dana Pokazatelj obrta potraživanja 5,53
Prosječne dane naplate potraživanja dobiju se tako što se izračuna koeficijent obrtaja
potraživanja koji se izračunava omjerom prihoda od prodaje i prosječnih potraživanja od
kupaca, te se promatrano razdoblje podijeli sa dobivenim koeficijentom. Prosječni dani
naplate potraživanja su nakon 2012.g. kada su kupci svoje obveze prema poduzeću u prosjeku
podmirivali nakon 45 dana, u 2013.g. svoje obveze u projeku podmirivali 66 dana nakon
izdavanja računa, čime je period naplate produljen za 46% čime se narušava likvidnost
poduzeća. Sektor svoja potraživanja u prosjeku naplaćuje nakon 68 dana, a konkurentsko
poduzeće nakon 109 dana što upućuje na nelikvidnost cjelokupnog gospodarstva Republike
Hrvatske.
Koeficijent obrta zaliha = Ukupni prihodi
= 128,913,885.00 kn
= 17.13 puta Zalihe 7,526,960.00 kn
Razdoblje držanja zaliha
=
365 dana =
365 = 21.31 dana
Koeficijent obrta zaliha 17.13
19
Prosječne dane obrtaja zaliha dobiju se izračunom koeficijenta obrta zaliha tj. omjera ukupnih
prihoda i prosječnih zaliha, te se promatrano razdoblje podijeli sa dobivenim koeficijentom.
Prosječi dani obrtaja zaliha u međuvremenu se smanjilo sa 32 dana u 2012.g. na 22 dana u
2013.g. čime se je ostvarila veća likvidnost novčanih sredstava umjesto da budu vezana u
zalihama, čemu pridonosi kvalitetan način obrtaja robe što povećava njenu kvalitetu.
Konkurentsko poduzeće zalihe prosječno srži 17 dana, a sektor 75 dana.
Razdoblje
podmirenja =
obveza
Obveze prema dobavljačima x 360 dana
=
19,460,439.00 kn x 360
= 62 dana Materijalni rashodi 113,429,188.00 kn
Razdoblje podmirivanja obveza izračunavaju se omjerom prosječnih obveza prema
dobavljačima pomnožen sa 365 dana i materijalnim rashodima. Poduzeće je u 2013.g. ubrzalo
plaćanje svojih obveza prema dobavljačima na 62 dana, za razliku od 2012.g. kada su se
obveze podmirivale nakon 84 dana, što značajno pridonosi održavanju dobrih partnerskih
odnosa. Konkurentsko poduzeće svoje obveze podmiruje prosječno nakon 48 dana što je 14
dana brže nego promatrano poduzeće, a sektor svoje dobavljače podmiruje nakon 81 dana,
čime su dobavljači više opterećeni.
Poslovni
ciklus =
Razdoblje držanja
zaliha (u danima)
+ Razdoblje naplate
potraživanja (u danima) = 22 + 66 = 88 dana
Poslovni ciklus je vremensko razdoblje koje protekne od prisjpjeća zaliha do naplate
potraživanja, a dobiva se zbrojem razdoblja držanja zaliha i razdoblja naplate potraživanja.
Uspoređujući poslovni ciklus poduzeća koji u 2013.g. iznosi 88 dana sa sektorom od 143
dana, možemo zaključiti da je poduzeće skoro dvostruko likvidnije po pitanju poslovnog
ciklusa, a konkurentsko poduzeće uloženi novac u prosjeku dobije natrag nakon 126 dana.
Gotovinski
ciklus =
Poslovni
ciklus -
Razdoblje podmirivanja obveza
prema dobavljačima (u danima) = 88 - 62 = 26 dana
Gotovinski ciklus izračunava razdoblje koje se dobije oduzimanjem razdoblja podmirivanja
obveza prema dobavljačima od poslovnog ciklusa tj. vrijeme od isplate do naplate gotovine.
To predstavlja deficit gotovine koji treba financirati vlastitim sredstvima ili zaduživanjem.
Međutim, usporedimo li 26 dana za promatrano poduzeće sa 62 dana gotovinskog ciklusa za
sektor i 72 dana za konkurentsko poduzeće, može se zamjetiti da poduzeće ima 2,4 puta bolji
gotovinski ciklus od sektora, a 2,8 puta bolji od konkurentskog poduzeća.
20
Obrtaj prosječne
ukupne imovine =
Ukupni prihodi =
128,913,885.00 kn = 2.76 puta
Prosječna ukupna imovina 46,671,204.00 kn
Pokazatelj obrtaja ukupne imovine izračunava se omjerom ukupnih prihoda i prosječne
ukupne imovine, te je on od pomoći pri procjeni sposobnosti društva da efikasno koristi
imovinsku bazu kako bi ostvarilo prihode. Razlog smanjenja obrtaja ukupne imovine iz
2012.g. sa 2,94 na 2,76 puta leži u produljenju poslovnog ciklusa čime se sporije uloženi
novac vraća nazad u njega. Obrtaj prosječne ukupne imovine je malo veći od konkurentskog
poduzeća i 2,7 puta veći od prosjeka sektora čemu pridonosi kratko vezivanje zaliha.
Obrtaj prosječne
dugotrajne imovine =
Ukupni prihodi =
128,913,885.00 kn = 9.41 puta
Prosječna dugotrajna imovina 13,706,557.00 kn
Obrtaj prosječne dugotrajne imovine pokazuje omjer ukupnih prihoda i prosječne dugotrajne
imovine, te pokazuje koliko se puta u jednoj poslovnoj godini obrne vrijednost dugotrajne
imovine. Previsoki pokazatelj označava korištenje dugotrajne imovine u najmu što ne daje
dugoročnu sigurnost partnerima. Promatrano poduzeće dugotrajnu imovinu obrne 9,41 puta, a
konkurentsko poduzeće 15,1 puta što predstavlja manju angažiranost dugotrajne imovine.
Međuzavisnost likvidnosti i aktivnosti u odnosu na zaradu ima odnos reciprociteta. Rizik
likvidnosti se smanjuje držanjem kratkotrajne imovine u višem iznosu od dugotrajne imovine,
ali se će se isto tako stopa povrata smanjiti stoga što kratkotrajna imovina daje nižu stopu
povrata od produktivne dugotrajne imovine.
Velika likvidnost može značiti da uprava nije agresivno tražila poželjne mogućnosti ulaganja
u kapitalne investicije. Održavanje potrebne ravnoteže između kapitala i povrata važno je za
ukupno financijsko zdravlje poslovanja.
Valja imati na umu da visoka profitabilnost ne mora nužno dovesti do snažnog novčanog
tijeka stoga što dobit može biti visoka, a problemi s gotovinom mogu i dalje postojati, između
ostalog i zbog dospjelih dugova i potrebe zamjene dugotrajne imovine.
21
3.2.3. Pokazatelji zaduženosti (solventnosti)
Solventnost je sposobnost društva da podmiri svoje dugoročne obveze po dospjeću. Analiza
solventnosti se koncentrira na dugoročnu financijsku i poslovnu strukturu poslovanja, a isto
tako sestupanj dugoročnih obveza u strukturi kapitala mora uzeti u obzir. Solventnost je
ovisno o profitabilnosti jer na duži rok poduzeće neće moći podmiriti svoja dugovanja ako
nije profitabilno. Kada su obveze prevelike, potrebno je pronaći dodatna financijska sredstva
u prvom redu iz vlastitog kapitala. (Popović, Vitezić, 2007:438)
Tablica 6.: Pokazatelji zaduženosti
Pokazatelji zaduženosti Promatrano poduzeće Konkurent sektor
2011.g. 2012.g. 2013.g. 2013.g. 2013.g.
Koeficijent zaduženosti 0.82 0.84 0.81 0.56 0.85
Omjer obveza i vlastitog kapitala 4.45 5.22 4.26 1.30 5.67
Koeficijent financijske stabilnosti prvog stupnja 1.11 0.89 1.27 1.68 1.11
Koeficijent financijske stabilnosti drugog stupnja 0.74 0.51 0.81 1.23 0.56
Pokazatelj financijske snage 0.25 0.34 0.34 0.47 0.09
Indeks financijske snage 4.90 5.85 5.85 2.38 1.52
Ombrambeni interval (u danima) 61.00 66.00 79.00 118.00 120.00
Izvor: Interni podaci poduzeća
Koeficijent zaduženosti = Ukupne obveze
= 38,035,620.00 kn
= 0.81 Ukupna imovina 46,746,297.00 kn
Koeficijent zaduženosti izračunava se omjerom ukupnih obveza i ukupne imovine te pokazuje
do koje mjere poduzeće koristi zaduživanje kao oblik financiranja, odnosno koji je postotak
imovine nabavljen zaduživanjem.
Što je veći odnos duga i imovine, veći je financijski rizik2, a što je manji, niži je financijski
rizik. U pravilu bi vrijednost koeficijenta zaduženosti trebala biti 50% ili manja, stoga se
može zaključiti da poduzeće prekomjerno koristi tuđa sredstva za financiranje poslovanja,
premda je prosjek sektora 85%. Konkurentsko poduzeće tuđim se sredstvima služi u visini od
56% vlastite imovine.
2 Financijski rizik (engl. financial risk, njem. Finanzrisiko) predstavlja rizik kod fiksnih troškova financiranja
(rizik da se ostvarenim financijskim rezultatom neće pokriti kamate na dugove poduzeća) i/ili rizik koji proizlazi
iz stupnja zaduženosti poduzeća (rizik da poduzeće neće biti u mogućnosti vratiti dug). Stupanj rizika se
povećava usporedo sa stupnjem zaduženosti poduzeća. Izvor: Rječnik marketinga, Masmedia
22
Omjer obveza i vlastitog kapitala = Ukupne obveze
= 38,035,620.00 kn
= 4.37 Vlastiti kapital 8,710,677.00 kn
Omjer duga i glavnice izračunava se omjerom ukupnih obveza i vlastitog kapitala. Gornja
granica odnosa duga i glavnice je najčešće 2:1. Visoka vrijednost ovog pokazatelja ukazuje na
moguće poteškoće pri vraćanju posuđenih sredstava i plaćanju kamata. Konkurentsko
poduzeće omjerom od 1,3 ne bi trebalo imati poteškoća u vrćanju dugova, a prosjek sektora je
5,67 što upućuje na tešku insolventnost3.
Koeficijent financijske
stabilnosti prvog stupnja =
Dugoročni izvori =
7,853,077.00 kn = 0.60
Dugotrajna imovina 13,150,033.00 kn
Koeficijent financijske
stabilnosti drugog
stupnja
=
Dugoročni izvori +
Zalihe =
7,853,077.00 kn +
7,526,960.00kn = 1.17
Dugotrajna imovina 13,150,033.00 kn
Koeficijent financijske stabilnosti I. i II. računaju se omjerom dugotrajne imovine glavnicom
kod koeficijenta financijske stabilnosti prvog stupnja, tj. glavnicom uvećanom za dugoročne
obveze kod koeficijenta financijske stabilnosti drugog stupnja. Vrijednost pokazatelja
koeficijenta financijske stabilnosti drugog stupnja mora biti veća od jedan stoga što dio
dugoročnih izvora, zbog održanja likvidnosti, mora biti iskorišten za financiranje kratkotrajne
imovine. Samim time, pokazatelje stupnja pokrića moguće je istovremeno razmatrati i kao
pokazatelje likvidnosti.
Indeks financijske poluge = Povrat na vlasnički kapital – ROE (u %)
= 15,2
= 5,85 Povrat na imovinu – ROA (u %) 2,6
Indeks financijske poluge4 izračunava se omjerom povrata na vlasnički kapital sa povratom na
imovinu te mjeri isplativost financiranja poslovanja tuđim novcem. Ako je indeks financijske
3 Insolventnost (engl. insolvency, njem. Zahlungsunfähigkeit, Insolvenz, fr. insolvabilitè) je nesposobnost za plaćanje,
situacija u kojoj poduzeće ili druga pravna, odnosno fizička osoba nije u mogućnosti podmiriti dospjele obveze
plaćanja u rokovima njihova dospijeća – tzv. tehnička insolventnost. Izvor: Rječnik bankarstva, Masmedia
4 Financijska poluga (engl. financial leverage, njem. finanzwirtschaftliche Hebelwirkung) se koristi u istraživanju
optimalnih odnosa između vlastitog i tuđeg financiranja. Pravilo financijske poluge kaže da se isplati korištenje tuđih
izvora financiranja sve dok se poslovanjem ostvaruje stopa rentabilnosti veća od ponderirane kamatne stope po kojoj
se plaćaju kamate na tuđi kapital. Rentabilnost vlastitog kapitala pod utjecajem je efekta poluge i ovisi o obujmu tuđeg
financiranja. Izvor: Rječnik menadžmenta, Masmedia
23
poluge veći od 1 to znaĉi da se isplati poslovati posuđenim novcem tj. isplati se povećavati
aktivnost pomoću posuđenog novca. Indeks financijske poluge manji od 1 sugerira
nepovoljan efekt financijske poluge tj. prekomjerno plaćanje kamata na tuđa sredstva.
3.2.4. Pokazatelji profitabilnosti
U nstavku slijede pokazatelji profitabilnosti koji predstavljaju snagu zarade tvrtke koji su
prikazani u tablici.
Tablica 7.: Pokazatelji profitabilnosti
Pokazatelji profitabilnosti Promatrano poduzeće Konkurent sektor
2011.g. 2012.g. 2013.g. 2013.g. 2013.g.
Operativna marža (u %) 1.77 1.59 1.95 3.40 1.03
Pretporezna profitna marža (u %) 1.10 1.20 1.34 2.08 0.59
Neto profitna marža (u %) 0.90 0.90 0.95 1.63 0.37
Povrat na vlasnički kapital - ROE (u %) 12.80 15.80 14.10 9.70 5.80
Povrat na imovinu - ROA (u %) 2.60 2.70 2.60 4.10 0.50
Izvor: Interni podaci poduzeća
Operativna marža (u %) = Poslovni prihodi
= 128,703,843.00 kn
= 1,95 % Poslovni rashodi 126,245,892.00 kn
Operativna marža u postocima mjeri postotak kojim poslovni prihodi nadmašuju poslovne
rashode, te u slučaju promatranog poduzeća ona iznosi 1,95%, a kod konkurentnog poduzeća
3,40% što znači da konkurentsko poduzeće posluje s većim maržama. Kod sektora je
operativna marža 1,03% što znači da marže gotovo da i nema.
Pretporezna profitna marža (u %) =
Ukupni prihodi
=
128,913,885.00 kn
= 1,34 % Ukupni rashodi 127,210,804.00 kn
Kod pretporezne profitne marže izračunava se omjer ukupnih prihoda i ukupnih rashoda čime
se jasno dobije informacija koliko ukupni prihodi nadmašuju ukupne rashode izraženo u
postotku.
Neto profitna marža (u %) = Neto dobit
= 1,228,705.00 kn
= 0,95 % Ukupni prihod 128,703,843.00 kn
24
Neto profitna marža dobiva se omjerom neto dobiti i ukupnog prihoda. Ona ukazuje na
sposobnost managementa u vođenju poduzeća. 0,95% je u odnosu na sektor čija neto profitna
marža iznosi 0,37% relativno dobra, ali pošto konkurentsko poduzeće ima neto profitnu
maržu od 1,63% potrebno je povećati prodajne cijene i smanjiti troškove.
Ako se marža profita pomnoži s koeficijentom obrta ukupne imovine, kao rezultat će se dobiti
pokazatelj rentabilnosti imovine. To znači da se rentabilnost može povećati povećanjem
koeficijenta obrta i/ili povećanjem marže profita.
Povrat na imovinu - ROA (u %) = Neto dobit
= 1,228,705.00 kn
= 2,60 % Ukupna imovina 46,746,297.00 kn
Stopa povrata imovine (eng. return on assets - ROA) je indikator uspješnosti korištenja
imovine u stvaranju dobiti. Ona pokazuje kolika je intenzivnost imovine poduzeća. Vrijednost
stope povrata imovine uvelike varira ovisno o industriji ili djelatnosti kojom se poduzeće
bavi, pa je dobiveni postotak potrebno usporediti sa sektorom. Promatrano poduzeće ostvaruje
stopu povrata na imovinu 2,6%, konkurentsko poduzeće 4,1%, a prosjek sektora je 0,5% pa se
može zaključiti da se poduzeće nalazi iznad prosjeka sektora, ali isto tako da treba težiti
konkurentu koji ima stopu od 4,1%.
Povrat na vlasnički kapital - ROE (u %) = Neto dobit
= 1,228,705.00 kn
= 14,10 % Glavnica 8,710,677,00 kn
Stopa povrata glavnice ili stopa profitabilnosti glavnice ili rentabilnost vlastitog kapitala (eng.
return on equity - ROE) predstavlja možda i najznačajniji pokazatelj profitabilnosti, te
pokazuje koliko novčanih jedinica dobiti poduzeće ostvaruje na jednu jedinicu vlastitog
kapitala. Promatrano poduzeće ostvaruje 14,1% povrata, a konkurentsko poduzeće 9,7% što
znači da konkurentsko poduzeće vlastito poslovanje više financira iz vlastitih izvora nego
promatrano poduzeće.
Na temelju usporedbe profitabilnosti vlastitog kapitala i profitabilnosti imovine te kamatne
stope koja odražava cijenu korištenja tuđeg kapitala, moguće je doći do zaključka o stupnju
korištenja financijske poluge, odnosno isplativosti korištenja vlastitim ili tuđim kapitalom.
Ukoliko su stope profitabilnosti vlastitog kapitala vrlo visoke, pa čak i više od stopa
profitabilnosti imovine, poduzeću bi se isplatilo koristiti tuđim kapitalom, i obrnuto.
25
3.3. STRUKTURA I DINAMIKA NOVČANIH TIJEKOVA
Uspješnost poslovanja ne može se ocjenjivati samo na temelju ostvarenoga značajnog
povećanja ili smanjenja novčanih sredstava, već je potrebno analizirati strukturu novčanog
tijeka i pripadajućih aktivnosti. To znači predočiti korisnicima podatke iz kojih izvora novac
pritječe te u koju svrhu tj. za što se on troši.
U nastavku je prikazano izvješće o novčanom tijeku u razdoblju od 2011. do 2013. godine, te
je sastavljeno po indirektnoj metodi prema kojoj se financijski rezultat usklađuje za učinke
transakcija nenovčane prirode, odgode, ili budući obračun proteklih ili narednih poslovnih
novčanih primitaka ili izdataka, kao i za prihode i rashode koji se odnose na novčani tok od
investicijske i financijske aktivnosti. Indirektna metoda ukazuje na razliku između neto dobiti
i raspoloživih novčanih sredstava.
Tablica 8.: Izvješće o novčanom tijeku tvrtke A
Naziv pozicije 2011 2012 2013
NOVČANI TIJEK OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI
1. Dobit prije poreza 945,963 1,166,762 1,228,705
2. Amortizacija 671,101 1,519,821 1,234,382
3. Povećanje kratkoročnih obveza 909,456 6,799,006 0
4. Smanjenje kratkotrajnih potraživanja 230,399 0
5. Smanjenje zaliha 75,679 2,957,612
6. Ostalo povećanje novčanog tijeka 775 3,429
I. Ukupno povećanje novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti (001 do 006) 2,832,598 9,486,364 5,424,128
1. Smanjenje kratkoročnih obveza 5,856,987
2. Povećanje kratkotrajnih potraživanja 652,965 5,377,254
3. Povećanje zaliha 3,395,191 0
4. Ostalo smanjenje novčanog tijeka 22,498 0
II. Ukupno smanjenje novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti (008 do 011) 22,498 4,048,156 11,234,241
A1) NETO POVEĆANJE NOVČANOG TIJEKA OD POSLOVNIH
AKTIVNOSTI (007-012) 2,810,100 5,438,208 0
A2) NETO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD POSLOVNIH
AKTIVNOSTI (012-007) 0 0 5,810,113
NOVČANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI
1. Novčani primici od prodaje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine 96,499 0
2. Novčani primici od prodaje vlasničkih i dužničkih instrumenata 0
3. Novčani primici od kamata
4. Novčani primici od dividendi
5. Ostali novčani primici od investicijskih aktivnosti 90,000 2,040,361
III. Ukupno novčani primici od investicijskih aktivnosti (015 do 019) 90,000 96,499 2,040,361
1. Novčani izdaci za kupnju dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine 7,857,968 1,383,944 121,334
2. Novčani izdaci za stjecanje vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata 0
26
3. Ostali novčani izdaci od investicijskih aktivnosti 3,500,000 664,744
IV. Ukupno novčani izdaci od investicijskih aktivnosti (021 do 023) 7,857,968 4,883,944 786,078
B1) NETO POVEĆANJE NOVČANOG TIJEKA OD INVESTICIJSKIH
AKTIVNOSTI (020-024) 0 0 1,254,283
B2) NETO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD INVESTICIJSKIH
AKTIVNOSTI (024-020) 7,767,968 4,787,445 0
NOVČANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI
1. Novčani primici od izdavanja vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata 0
2. Novčani primici od glavnice kredita, zadužnica, pozajmica i drugih posudbi 13,100,000 9,526,826 14,197,708
3. Ostali primici od financijskih aktivnosti 0
V. Ukupno novčani primici od financijskih aktivnosti (027 do 029) 13,100,000 9,526,826 14,197,708
1. Novčani izdaci za otplatu glavnice kredita i obveznica 7,199,357 9,340,998 9,031,613
2. Novčani izdaci za isplatu dividendi 1,260,000 927,000 0
3. Novčani izdaci za financijski najam 14,397 142,824 285,616
4. Novčani izdaci za otkup vlastitih dionica
5. Ostali novčani izdaci od financijskih aktivnosti 0
VI. Ukupno novčani izdaci od financijskih aktivnosti (031 do 035) 8,473,754 10,410,822 9,317,229
C1) NETO POVEĆANJE NOVČANOG TIJEKA OD FINANCIJSKIH
AKTIVNOSTI (030-036) 4,626,246 0 4,880,479
C2) NETO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD FINANCIJSKIH
AKTIVNOSTI (036-030) 0 883,996 0
Ukupno povećanje novčanog tijeka (013 – 014 + 025 – 026 + 037 – 038) 0 0 324,649
Ukupno smanjenje novčanog tijeka (014 – 013 + 026 – 025 + 038 – 037) 331,622 233,233 0
Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja 1,621,657 1,290,035 1,056,802
Povećanje novca i novčanih ekvivalenata 324,649
Smanjenje novca i novčanih ekvivalenata 331,622 233,233
Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja 1,290,035 1,056,802 1,381,451
Izvor: Interni podaci poduzeća
Unatoč prije uočenom porastu dobiti u promatranom razdoblju iz računa dobiti i gubitka, u
poslovnim aktivnostima je zabilježeno smanjenje novčanog tijeka što je posljedica smanjenja
kratkoročnih obveza i povećanje kratkotrajnih potraživanja. Kod investicijskih aktivnosti
vidljiv je obrnut trend nego kod poslovnih aktivnosti, pošto je u 2011.g. prisutno smanjenje
novčanog tijeka od investicijskih aktivnosti radi izdataka potrebnih za kupnju materijalne i
nematerijalne imovine u iznosu od 7,8 milijuna kuna, nakon čega su u 2012.g. isto tako
prisutni novčani izdaci od investicijskih aktivnosti u iznosu od 4,8 milijuna kuna. U 2013.g.
zabilježeno je povećanje novčanog tijeka od investicijskih aktivnosti koje u najvećem dijelu
čine ostali primitci od investicijskih aktivnosti.
U promatranom razdoblju mogu se uočiti veliki iznosi novčanih primitaka od financijskih
aktivnosti nastali uzimanjem kredita, zadužnica pozajmica i drugih posudbi, ali su isto tako
prisutni i novčani izdaci i to u većem dijelu za otplatu glavnice kredita, premda je u 2011.g.
vidljivo povećanje novčanog tijeka od financijskih aktivnosti u iznosu od 4,6 milijuna kuna
27
nakon koje je u 2012.g. prisutno smanjenje od 0,9 milijuna kuna, a u 2013.g. ponovno je
zabilježeno povećanje od 4,9 milijuna kuna.
Ukoliko se upoređuje stanje novca između 2011. i 2012.g. uočava se smanjenje, za što su
najviše zaslužni izdaci od financijkih aktivnosti, a u 2013.g. je došlo do povećanja stanja
novca za što su bili zaslužni krediti banke i pozajmice. Posebno je važno obratiti pozornost na
povećanje kratkoročnih obveza u 2012.g. za 6,8 milijuna kuna, premda su se u 2013.g.
smanjile za 5,8 milijuna kuna. Situacija u kojoj su dani vezivanja prema dobavljačima
povećani mogu ugroziti partnerske odnose i kvalitetu poslovanja zbog sporijeg podmirivanja
obveza, premda tada tvrtka raspolaže boljom likvidnošću.
U 2012. te 2013.g. došlo je do povećanja kratkotrajnih potraživanja za 6 milijuna kuna što
dodatno opterećuje dostupnost financijskih sredstava. Isto tako 2012.g. došlo je do povećanja
zaliha za 3,4 milijina kuna, ali je u 2013.g. došlo do njihovog smanjenja za 3 milijuna kuna,
što predstavlja smanjenje novčanih sredstava od 400 tisuća kuna u promatranom periodu.
Gledajući neto novčani tijek od poslovnih aktivnosti može se zaključiti da je nakon 2012.g.
kada je ostvareno povećanje novčanog tijeka od 5,4 milijuna kuna, došlo do smanjenja
novčanog tijeka od 5,8 milijuna, iz čega proizlazi da je nakon 2013.g. došlo do smanjenja
novca u iznosu od 372 tisuće kuna.Iz novčanog tijeka od investicijskih aktivnosti vidljivo je
da tvrtka bilježi smanjenje novca u 2011.g. te 2012.g. zbog ulaganja u dugotrajnu materijalnu
i nematerijalnu imovinu koja je financirana iz kredita što istovremeno predstavlja povećanje
novčanih sredstava u novčanom tijeku iz financijskih aktivnosti. U 2013.g. tvrtka je ostvarila
ostale novčane primitke od investicijskih ulaganja u iznosu od 2 milijuna kuna čime je u
2013.g. ostvareno neto povećanje novčanog tijeka od investicijskih aktivnosti za 1,25 milijuna
kuna.
U promatranom razdoblju poduzeće je ostvarilo novčane primitke od financijskih aktivnosti u
iznosu od 36,8 milijuna kuna i to u cijelosti od glavnice kredita, zadužnica, pozajmica i drugih
posudbi. U tom iznosu najveći dio zauzima investicijski kredit od 13 milijuna kuna uzet
2011.g. te kredit za trajna obrtna sredstva u iznosu od 7 milijuna kuna uzet 2013.g. Iz
novčanih izdataka od financijskih aktivnosti može se vidjeti da tvrtka otplaćuje kredite čime
se smanjuje raspoloživost novca, ali ujedno koristi i financijski najam koji u 2013.g. smanjuje
raspoloživost novca za 286 tisuća kuna. Može se zaključiti da je na dan 31.12.2013.g.
zabilježeno povećanje financijskih sredstava za 324,649.00 kn, čime je stanje novca poraslo
na 1,381,451.00 kn što je dobar pokazatelj vraćanja likvidnosti na kojoj treba težiti.
28
4. UPRAVLJANJE NOVCEM U PROMATRANOM TRGOVINSKOM
PODUZEĆU
U poduzeću je moguće upravljati novcem utvrđivanjem optimalnog stanja novca,
moderiranjem optimalnog odnosa sa kupcima i dobavljačima, kao i optimalnom politikom
zaliha te korištenjem kratkoročnog kreditiranja.
4.1. UTVRĐIVANJE OPTIMALNOG STANJA NOVCA
Utvrđivanje optimalnog stanja novca aktualno je pitanje u uvjetima financijske krize kada
treba odlučiti je li za poslovni subjekt važnija zarada ili likvidnost. Cilj upravljanja gotovinom
je održati gotovinu na minimalnom nivou, osiguravajući pri tome efikasno poslovanje tvrtke.
Razlozi držanja gotovine su transakcijski ralozi, razlozi opreznosti te spekulativni razlozi.
Transakcijska potraživanja za novcem vezana je za potrebe plaćanja redovitih obveza – plaća
zaposlenicima, poreza državi, kamata kreditorima, plaćanje dobavljačima pri čemu su neki
izdatci poznati po iznosu i dinamici, a neki nisu. Kako primici gotovine od gotovinske prodaje
i naplata potraživanja od kupaca, kao ni gotovinski izdatci nisu poznati s izvjesnošću, tvrtka
mora održati višak sredstava i iznad razine koja bi proizlazila iz transakcijkih razloga te se taj
dio gotovine drži na račun opreznosnosti. Ta sredstva najčešće drže konzervativni financijski
menadžeri ili menadžeri malih tvrtki iz visoko rizičnih djelatnosti u obliku visoko likvidnih
instrumenata novčanog tržišta. Takvi instrumenti dospjevaju uptavo prije datuma planiranih
obveza kada se unovčavaju ili se reinvestiraju radi podmirenja neplaniranih izdataka.
Spekulativna tražnja za novcem proizlazi iz želje za osiguranjem fleksibilnosti i korištenjem
budućih investicijskih mogućnosti s pozitivnom neto sadašnjom vrijednošću. (Vidučić,2011.)
Optimalno stanje novca potrebno je odrediti zbog više razloga, od kojih su najbitniji
predvidjeti buduće novčane primitke i izdatke kako bi viškom novca poduzeće moglo kupiti
utržive vrijednosne papire, kao što su trezorski zapisi koji su visoko likvidne vrijednosnice, a
uslijed nedostatnih novčanih sredstava prodati vrijednosne papire ili ukoliko ih poduzeće
nema, pronaći drugi način na koji će prikupiti potrebna novčana sredstva. Drugi razlog
optimalnog stanja novca je taj što držanje prevelikog novčanog salda smanjuje transakcijske
troškove prodaje utrživih vrijednosnih papira, ali se istovremeno smanjuju i zarade od kamata
na trezorskim zapisima jer držanje previše novca ne donosi zarade kao držanje u vrijednosnim
papirima.
29
Izračun optimalne veličine novčanog salda moguće je izračunati na više načina, a najpoznatiji
razvijeni modeli za utvrđivanje optimalnog salda gotovine su Baumolov i Miller-Orrov
model.
Baumol je razvio model određivanja gotovinskog salda na temelju modela zaliha,
postavljajući problem menadžmenta gotovine kao problem utvrđivanja optimalne veličine
narudžbe. Taj model je jednostavniji, ali nije objektivan jer zanemaruje priljeve gotovine u
tijeku razdoblja, već je fokusiran na gotovinske izdatke dok se ne dođe do nule, a model
obnavljanje salda predviđa prodajom vrijednosnica. U tome modelu nisu predviđene rezerve
likvidnosti koje su od posebne važnosti za tvrtke koje ne mogu brzo i jeftino popuniti
iscrpljeni gotovinski saldo. (Van Horne J 1997:416)
Za razliku od Baumolovog modela, Miller-Orrov model uključuje gotovinske primitke i
izdatke i pretpostavku da su gotovinski tijekovi neizvjesni, čime model postaje složeniji od
prethodno navedenog. Prema tom modelu, gotovinski saldo slobodno fluktuira dok ne
dosegne gornju ili donju granicu. Kada saldo dostigne gornju granicu, slijedi kupnja
vrijednosnica, dok pad ispod donje granice aktivira prodaju vrijednosnica. Modelom su
njegovi autori došli do zaključka da su ciljni i prosječni gotovinski saldo pozitivno vezani s
varijabilnošću gotovinskih tijekova, iz čega proizlazi da poduzeća s varijabilnijim
gotovinskim tijekovima trebaju održavati veći prosječni gotovinski saldo. (Vidučić, 2011.)
Optimalno stanje gotovine na primjeru poduzeća u nastavku će se prikazati Miller-Orrovim
modelom jer se u promatranom poduzeću gotovinski tijekovi ne mogu predvidjeti, pa je taj
model bolji od Baumolovog modela.
Izračun točke optimalne vrijednost, gornje kontrolne granice i prosječni saldo bilance
izračunava se pomoću sljedeći formula u koje se uvrštavaju interni podaci poduzeća o
dnevnim kretanjima ptiljeva i odljeva gotovine u promatranom poduzeću.
30
Dijagram 1: Miller – Orrov model upravljanja gotovinom
Izvor: internet - Kaplan Financial Knowledge Bank
Dijagram 1 prikazuje način na koji funkcionira Miller – Orrov model upravljanja gotovinom,
na kojemu se mogu vidjeti tri točke: H – gornja kontrolna granica na kojoj poduzeće mora
kupovati vrijednosne papire do točke Z tj. optimalnog salda bilance, a ukoliko se saldo
gotovine nalazi na točki L – minimalnoj razini, poduzeće mora prodavati vrijednosne papire
kako bi imalo dovoljno sredstava za podmirenje svojih obveza.
Točka optimalne vrijednosti:
Točka optimalne vrijednosti (Z*) u promatranom poduzeću iznosi 724.006,16 kn koja je
dobivena uvrštavanjem varijance = 1.329.694.258.032,36 kn i transakcijski trošak F = 30,00 kn u
brojnike, te dnevnu kamatnu stopu = 3% / 365 dana = 0,000082. L predstavlja minimalnu razinu
gotovine koja u promatranom poduzeću itnosi 10.000,00 kn.
Gornja kontrolna granica
Prosječni saldo bilance = 4 Z* - L
3
31
Gornja kontrolna granica (H*) u promatranom poduzeću iznosi 2.152.018,55 kn te je
dobivena tako što se prema zadanoj formuli od trostruke optimalne vrijednosti oduzme
dvostruka minimalna granica. Prosječni saldo bilance iznosi 962.008,25 kn.
Promatrano poduzeće će primjenom Miller – Orrovog modela kupovati utržive vrijednosne
papire kada saldo na žiro-računu bude premašio 2.152.018,55 kn kako bi poduzeće
ostvarivalo koristi od kamate na vrijednosne papire, a uslijed pada salda ispod 10.000,00 kn
poduzeće će prodavati vrijednosne papire do točke optimalne vrijednosti koja iznosi
962.008,25 kn
4.2. MODERIRANJE OPTIMALNOG ODNOSA SA KUPCIMA I
DOBAVLJAČIMA RADI POBOLJŠANJA NETO
NOVČANOG TIJEKA
Kupci i dobavljači najbliži su vanjski partneri u poslovanju svakog poduzeća, te svako
poduzeće mora njegovati partnerske odnose, premda treba paziti da se njima ne ugrozi
likvidnost poduzeća.
4.2.1. Upravljanje potraživanjima od kupaca
U poslovanju svakog poduzeća koja posluju na tržištu poslovne potrošnje, normalno je za
očekivati da se izdani račun neće odmah naplatiti, već da će postojati neka odgoda plaćanja
kako bi kupac prodao robu svom kupcu tj. krajnjem kupcu te tako dobivenim sredstvima
podmirio svoja dugovanja prema dobavljaču. S obzirom da kupci krajnje potrošnje uvijek
plaćaju gotovinom ili kreditnom odgodom tj. odmah po preuzimanju robe, vrijeme odgode
plaćanja bi trebalo biti maksimalno periodu obrtaja prodane robe. Ponekad je period naplate
potraživanja previše dug, tj. premašuje rok odgode plaćanja, što smanjuje likvidnost
poduzeća, te je stoga potrebno upravljati potraživanjima od kupaca. Efikasno upravljanje
potraživanjima predstavlja preuvjet za pravovremeno plaćanje obveza zaposlenicima,
dobavljačima, državi i kreditorima te pokretanje novog poslovnog ciklusa. Svakako treba
imati na pameti i činjenicu da svaka djelatnost ima svoje zakonitosti u poslovanju pa tako i za
dane vezivanja zaliha. Stoga se zasigurno može ustanoviti da će dani vezivanja zaliha kod
građevinskih tvrtki biti mnogo duži nego u djelatnostima koje se bave prodajom svježih i
kvarljivih proizvoda kao što se riba, meso, mliječni proizvodi, cvijeće te voće i povrće.
32
Sa stajališta potraživanja od kupaca, ciljevi svakog poduzeća su (Jakovčević, 1995:32):
1. Postići rast prihoda
2. Povećati dobitak
3. Sustići konkurenciju
Postići rast prihoda može se povećanjem prodaje tj. povećanjem broja novih kupaca i
povećanjem prometa kod postojećih kupaca. Ukoliko poduzeće inzistira na promptnome
plaćanju po isporuci robe, sigurno će se smanjiti mogućnost povećanja prihoda. Posljedica
rasta prihoda je i povećanje dobitka koji se može očekivati uz pretpostavku da je bruto marža
po jedinici prodane robe dovoljna da pokrije fiksne troškove i troškove koji nastaju zbog
prodaje uz odgodu plaćanja. Poduzeće može sustići konkurenciju tako da prilagodi politiku
kreditiranja kupaca sukladno politici konkurenata.
Gotovinskim plaćanjem zatvaraju se potraživanja prema kupcu i sa dobivenim novcima
moguće je podmiriti dobavljače, investirati u potrebna sredstva i sl. , a za razliku od gotovine
pri odgodi plaćanja nastaju dodatni troškovi servisiranja na koje treba računati, a njih se može
razvrstati u četiri skupine (Jakovčević, 1995:33):
1. Troškovi financiranja potraživanja
2. Administrativni troškovi
3. Troškovi naplate
4. Troškovi vrijednosnog usklađenja i otpisa potraživanja
Odgodom plaćanja gubi se financijski potencijal poduzeća koji se mora financirati iz drugih
izvora kao što su zadržana dobit iz prethodnog razdoblja, kapital vlasnika ili prolongiranje
plaćanja obveza prema vjerovnicima. S obzirom da svi izvori financiranja koštaju, potrebno ih
je obračunati kao troškove održavanja potraživanja od kupaca. Troškovi financiranja koji
nastaju uslijed odgode plaćanja su: trošak dugovanja i oportunitetni trošak sredstava. Trošak
dugovanja odnosi se na povećanje dugovanja prema dobavljačima s obzirom da kupac nije
podmirio obvezu radi odgode plaćanja, a oportunitetni trošak sredstava predstavlja propušteni
dobitak od investicijske šanse tj. ukoliko su sredstva vezana u potraživanja poduzeće nema
priliku uložiti sredstva u druge investicije.
Radi održavanja ažurnosti praćenja prodaje uz odgodu plaćanja, poduzeće mora biti spremno
na troškove računalne obrade, povećane troškove ljudskog rada, troškovi odlaska na službena
putovanja radi uvida u poslovanje te ocjenu boniteta i kreditne sposobnosti dužnika. Razlike
33
vezane uz administrativne troškove vežu se uz promjene u troškovima naplate koji su
relativno fiksni jer se promjenom volumena potraživanja za određeni postotak u istom smjeru
povećati i troškovi naplate. Ostali administrativni troškovi mijenjaju se blago u odnosu na
volumen prodaje i potraživanja od kupaca.
Troškovi naplate nastaju uslijed nepodmirivanja potraživanja unutar roka odgode, te se u njih
ubrajaju troškovi telefona, pošte i ostali načini komunikacije s kupcima. Ukoliko se kupac
ogluši na takvu vrstu komunikacije, potrebno je računati na povećane troškove angažiranja
odvjetnika kako bi se povećali izgledi naplaćivanja potraživanja.
Ukoliko se potraživanja ne mogu naplatiti ni na koji način, dolazi do troškova vrijednonog
usklađenja i otpisa potraživanja, uvećani za sve prije navedene troškove zbog čega se
poduzeće može naći u teškoj situaciji zbog nelikvidnodti odobito ako se radi o velikim
kupcima. Valja napomenuti da će se vrijednosna usklađenja povećati za veći postotak nego
što će se povećati prodaja uz odgodu plaćanja jer je prisutan veći rizik naplate.
Rizik naplate je sve veći što je rok plaćanja dulji jer u duljem vremenskom razdoblju postoji
veća vjerojatnost da kod poslovnog partnera dođe do promjene okolnosti koje će utjecati na
nemogućnost podmirivanja svojih obveza. Iz toga proizlazi da svako poduzeće treba bilo
samostalno ili uz pomoć stručnjaka, kontinuirano procjenjivati rizik naplate svojih postojećih
i novih kupaca.
Temeljno pravilo upravljanja potraživanjima nalaže minimiziranje vremena od prodaje
proizvoda do naplate potraživanja. Ukoliko se poduzeće suočava sa smanjenim novčanim
priljevima, otežanim plaćanjem obveza i smanjenjem novca na računu, problem bi mogao biti
u neučinkovitoj kreditnoj politici i neuspješnoj naplati potraživanja. Uspješna kreditna
politika zahtjeva da se problem sa likvidnošču otkrije u što ranijoj fazi kako bi se na njega
moglo što prije djelovati jer odgađanje pravovoremene naplate potraživanja uzrokuje
povećanje potraživanja na nepotrebno visoku razinu koja je s jedne strane neodrživa za
pravovremeno podmirenje dospjelih obveza, a s druge strane značajno povećava rizik naplate.
Na volumen potraživanja od kupaca u najvećoj mjeri utječu tri čimbenika (Jakovčević,
1995:36):
1. Razina prodaje
2. Kreditna politika usvojena u trgovačkom društvu
3. Uvjeti prodaje
34
Ukoliko se želi povećati razinu prodaje, istovremeno će doći i do povećanja potraživanja od
kupaca što povećava rizik nenaplaćivanja potraživanja. Može se primjenjivati popustljiviju i
rigidniju politiku naplaćivanja. Ako je kreditna politika popustljivija, lakše će doći do
povećanja potraživanja od kupaca. Međutim kod popustljive politike poslovno moćniji kupac
postaje manje pažljiv jer se njome ohrabruje kupce da podmiruju svoja potraživanja bez
žurbe. Iz tog razloga će moćniji kupci koji su inače u stanju redovito podmiriti svoje obveze,
lako zakasniti s plaćanjem za nekoliko dana, ako znaju da to neće remetiti njihov poslovni
ugled jer su se uklopili u fleksibilnu kreditnu politiku. Za razliku od moćnijih kupaca, slabiji
će kupac zakasniti više nego što bi inače zakasnio zbog same pogodnosti koja mu se pruža.
Međutim ukoliko je kreditna politika rigidnija u smislu rokova dospjeća, doći će do
smanjenog rasta potraživanja čime bi se moćni kupci držali roka odgode, a lošiji kupci će
promptnije izvršavati svoja plaćanja. Uvjetima prodaje može se ubrazi naplata potraživanja
ukoliko se kupcima dodijeli diskont za plaćanje prije roka dospjeća ili povećati iznos
potraživanja tj. usporiti naplata ukoliko se produlji period dospjeća.
4.2.1.1. Procjena kreditne sposobnosti kupaca
Kvalitetno upravljanje novčanim tijekovima ključno je za zdravo i uspješno poslovanje
poduzeća, a posebice to vrijedi u uvjetima recesije i nelikvidnosti. Uvriježeno je mišljenje da
poduzeće najbolje poznaje poslovnog partnera s kojim ima dugotrajan odnos te ga ne treba
kontrolirati, iako jedna međunarodna studija ukazuje da više od 80% nenaplativih
potraživanja proizlazi od partnera s kojima poduzeće surađuje jednu ili više godina. Tu
činjenicu može se usporediti sa situacijom kada ljudi misle da su zdravi i stoga ne odlaze na
redovite zdravstvene kontrole. Usporedbom se želi naglasiti da ni ljudski organizam, niti
poslovni sustavi nisu statični. Promjene se događaju svakodnevno te je stoga potrebno
kontinuirano i redovito, tj. u pravilnim vremenskim intervalima, kontrolirati promjene i
njihove učinke na „zdravlje“ poslovnih partnera od kojih se očekuje podmirenje obveza.
(Leho, 2013.)
Uspostavljanje internog sustava za kontinuiranu provjeru kreditne sposobnosti poslovnih
partnera složen je proces i traži znanje te raspoloživost kadrova unutar poduzeća koji bi
obavljali poslove kreditne analize partnera, prikupljali kvalitetne ulazne podatke uz adekvatnu
informatičku podršku i vrijeme.
35
Prvi korak u uspostavi sustava je kreiranje modela za provjeru kreditne sposobnosti, najčešće
sastavljenog od relevantnih pokazatelja. Oni trebaju korelirati s pravovremenim, odnosno
nepravovremenim plaćanjima, tj. imati sposobnost razgraničiti dobra od loših poduzeća u
smislu kreditnog rizika, što na kraju treba potvrditi testiranjem valjanosti modela. Prilikom
kreiranja tog modela potrebno je uključiti financijske i nefinancijske informacije, koje trebaju
biti kvalitetne jer će jedino one doprinijeti valjanosti modela.
Parametri za procjenu boniteta koji trebaju biti uključeni su: funkcija trenutne zaduženosti,
profitabilnosti, likvidnosti i platežnih navika. Financijski izvještaji kupaca predstavljaju samo
dio ulaznih podataka, jer provjera kreditne sposobnosti predstavlja više od njihove financijske
analize. Za izradu kvalitetnog modela potrebno je osigurati i podatke o platežnim navikama
kupaca, koje su najbolje ako su prikupljene iz nezavisnih i vlastitih izvora.
Treba napomenuti da je praćenje kreditne sposobnosti dinamički proces, te je u modelu
također neophodno analizirati trend poslovanja i platežne navike jer se time može razotkriti
dinamika i intenzitet promjena boniteta partnera.
Dobiveni kreditni skor treba se podijeliti u pet rizičnih razreda, što je prikazano u tablici 8,
koji trebaju jasno razvrstavati poduzeća prema njihovom bonitetu, tj. biti u korelaciji s
kreditnim rizikom jer je osnovna funkcija kreditnog skora mjerenje kreditnog rizika – rizika
naplate.
Tablica 9: Rizični razredi
Rizični
razred Opis kupca
1 Veliko trgovačko društvo čija financijska pozicija i stanje računa u prošlosti ukazuju
na praktičnu nerizičnost
2 Financijsko stanje subjekta nije potkrepljeno detaljnim stanjima računa u prošlosti
3 Soldini subjekti sa stanjima računa u prošlosti koji ukazuju na određeni rizik
4 Ne baš solidan subjekt koji zahtjeva podrobno promatranje
5 Visoki rizik, slabi subjekt
Izvor: Jakovčević,D.:Potraživanja od kupaca, Faber i Zgombić Plus, Zagreb, 1995, str.39
Pristup rizičnim razredima dio je taktičkog instrumentarija u proširivanju kreditinh
pogodnosti sa svrhom povećanja prodaje i rasta prihoda. Pristup rizičnim razredima isto tako
36
predstavlja klasifikaciju kupaca u razrede od poslovno najsposobnijih do poslovno
najnesposobnijih. Nakon provedene klasifikacije za svaki se rizični razred određuje kreditna
politika što olakšava kontinuiranu poslovnu suradnju jer omogućava da se prvoklasnom
kupcu odobre i veće kupovine bez donošenja pojedinačnih kreditnih odluka za svaku kupnju.
Potrebno je napraviti kvalitetnu kreditnu politiku tj. optimalni odnos između dodatnih
troškova naplaćivanja potraživanja koji su povezani s izraženom agresivnom politikom i
prekomjernih zakašnjenja u plaćanju uključujući povećane troškove otpisa nenaplaćenih
potraživanja koja su svojstvena popustljivijoj kreditnoj politici. Bitno je pronaći optimum koji
neće otjerati kvalitetne kupce zbog previše rigoroznih uvjeta, ali isto tako niti kupcima previše
popuštati pri ugovaranju prodajnih uvjeta kako se ne bi kratkotrajna imovina bespotrebno
vezivala u potraživanja te time narušavala likvidnost poduzeća.
U nastavku je prikazana tablica kupaca s najvećim udjelu u prometu u promatranom poduzeću
u 2013.g. na kojima će se provesti analiza financijskih izvještaja kako bi se preciznije moglo
odrediti rizični razred za svakoga te odrediti limit kreditiranja kao i prodajne uvjete.
Tablica 10: Popis kupaca s najvećim prometom u 2013.g.
Redni
broj
kupca
Promet
(u kn)
Postotak
u
ukupnom
prometu
Kumulativ
prometa
(u %)
Odgoda
plaćanja (u danima)
Otvoreno (u kn) Udio
ukupno
otvorenih
stavaka u
prometu
Udio
dospjelih
otvorenih
stavaka u
prometu
Ukupno Dospjelo
1 12,214,292.05 10.34% 10.34% 20 2,798,048.99 2,215,396.31 22.91% 18.14%
2 8,597,472.86 7.28% 17.62% 7 682,548.27 596,417.30 7.94% 6.94%
3 8,524,896.34 7.22% 24.84% 45 2,129,389.89 818,920.50 24.98% 9.61%
4 6,808,942.83 5.76% 30.60% 15 272,551.46 83,029.80 4.00% 1.22%
5 6,770,566.62 5.73% 36.33% 40 805,120.00 42,240.00 11.89% 0.62%
6 5,631,604.23 4.77% 41.10% 45 308,420.98 23,786.07 5.48% 0.42%
7 5,337,792.68 4.52% 45.62% 14 157,844.94 42,430.81 2.96% 0.79%
8 5,056,753.41 4.28% 49.90% 30 438,424.98 35,349.14 8.67% 0.70%
9 4,818,951.67 4.08% 53.98% 60 1,380,570.62 1,112,951.08 28.65% 23.10%
10 4,166,633.64 3.53% 57.51% 60 375,958.58 42,142.18 9.02% 1.01%
11 3,138,599.95 2.66% 60.17% 40 203,206.68 1,545.83 6.47% 0.05%
12 3,017,291.37 2.55% 62.72% 30 347,660.65 172,670.30 11.52% 5.72%
13 2,744,110.81 2.32% 65.05% 30 15,722.26 0.00 0.57% 0.00%
14 2,650,803.76 2.24% 67.29% 30 301,869.82 281,408.47 11.39% 10.62%
15 2,182,500.82 1.85% 69.14% 7 38,912.64 24,353.54 1.78% 1.12%
16 1,702,375.00 1.44% 70.58% 7 56,640.00 0.00 3.33% 0.00%
17 1,600,446.96 1.35% 71.93% 7 16,198.94 4,635.44 1.01% 0.29%
18 1,317,765.40 1.12% 73.05% 20 26,492.17 0.00 2.01% 0.00%
19 1,241,978.83 1.05% 74.10% 15 58,465.51 35,230.50 4.71% 2.84%
20 1,169,505.60 0.99% 75.09% 15 47,226.06 14,073.96 4.04% 1.20%
37
21 988,962.00 0.84% 75.93% 0 0.00 0.00 0.00% 0.00%
22 951,207.38 0.81% 76.73% 30 60,441.26 0.00 6.35% 0.00%
23 899,203.36 0.76% 77.49% 45 39,392.42 2,918.51 4.38% 0.32%
24 877,902.79 0.74% 78.24% 45 9,643.18 3,105.77 1.10% 0.35%
25 824,404.30 0.70% 78.94% 0 74,455.88 74,455.88 9.03% 9.03%
26 727,408.60 0.62% 79.55% 0 501,056.47 493,404.48 68.88% 67.83%
27 687,618.05 0.58% 80.13% 7 62,792.32 58,127.06 9.13% 8.45%
28 657,424.93 0.56% 80.69% 90 280,377.95 158,078.69 42.65% 24.05%
29 632,954.71 0.54% 81.23% 30 1,061.19 715.59 0.17% 0.11%
30 599,697.00 0.51% 81.73% 0 0.00 0.00 0.00% 0.00%
96,540,067.95
11,404,363.14 6,349,062.30 11.81% 6.58%
118,114,516.09
Napomena: U tablici su prikazani podaci bez PDV-a (25%)
Izvor: Interni podaci poduzeća
Iz tablice 10 može se vidjeti da je godišnji promet 30 najvećih kupaca u poduzeću jednak
81,73% ukupnog prometa, a ukupan broj kupaca u poduzeću je oko 400. Stoga se može
zaključiti da je prisutna koncetracija prometa gdje 80% prometa čini samo 7% kupaca čime se
povećava rizičnost likvidnosti u slučaju insolventnosti jednog od gore navedenih kupaca.
Poduzeće većini kupaca odobrava odgodu plaćanja, premda se kreditni uvjeti između kupaca
dosta razlikuju gdje neki nemaju odgode plaćanja, a u tablici je vidljiva najveća odgoda od 90
dana što je u trgovini svježim proizvodima nepotrebno jer je obrtaj zaliha barem 4 puta brži.
Kod nekih je kupaca odgoda od 60+ dana neophodna jer konkurencija odobrava slične uvjete
te ukoliko se želi surađivati s istima treba im dati tražene kreditne uvjete, ali je potrebno
efikasno naplaćivati dospjela potraživanja što je problematika koju prikazuje sljedeća tablica.
Tablica 11: Starosna analiza dospjelih potraživanja na dan 31.12.2013.g. Redni
broj
kupca
Dospjela
potraživanja
Potraživanja do
30 dana
Potraživanja od
31 do 60 dana
Potraživanja od
61 do 90 dana
Potraživanja od
91 do 180 dana
Potraživanja
preko 181 dana
1 2,769,245.39 kn - 732.84 kn 0.00 kn 0.01 kn 2,673,795.97 kn 96,182.25 kn
2 682,548.27 kn 423,187.37 kn 259,360.90 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn
3 1,023,650.62 kn 455,641.21 kn 548,001.54 kn 0.00 kn 0.00 kn 20,007.87 kn
4 103,787.25 kn 86,156.09 kn 4,454.73 kn 108.11 kn 12,837.24 kn 231.08 kn
5 52,800.00 kn 52,800.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn
6 29,732.59 kn 23,086.60 kn 6,645.95 kn 0.00 kn 0.04 kn 0.00 kn
7 53,038.51 kn 17,445.29 kn 400.34 kn - 686.81 kn 35,845.53 kn 34.16 kn
8 44,186.43 kn 45,150.00 kn 0.00 kn 0.00 kn - 963.53 kn - 0.04 kn
9 1,391,188.85 kn 222,590.48 kn 377,077.15 kn 473,599.10 kn 317,511.98 kn 410.14 kn
10 52,677.72 kn 50,753.22 kn 2,062.24 kn 1,044.06 kn 0.00 kn - 1,181.80 kn
11 1,932.29 kn 1,932.29 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn
12 215,837.87 kn 206,965.09 kn 4,969.39 kn - 707.02 kn 4,402.32 kn 208.09 kn
13 9,435.49 kn 9,435.50 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn - 0.01 kn
14 351,760.59 kn 147,015.88 kn 159,473.97 kn 45,270.74 kn 0.00 kn 0.00 kn
15 30,441.92 kn 30,188.13 kn 253.79 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn
38
16 70,800.00 kn 70,800.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn
17 5,794.30 kn - 279.00 kn 154.59 kn 4,564.67 kn 1,241.54 kn 112.50 kn
18 33,115.21 kn - 25,067.50 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 58,182.71 kn
19 44,038.12 kn 43,661.43 kn 376.69 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn
20 17,592.45 kn 16,866.55 kn 0.00 kn 0.00 kn 725.91 kn - 0.01 kn
21 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn
22 75,551.57 kn 10,811.94 kn 63,274.85 kn 1,305.60 kn 164.69 kn - 5.51 kn
23 3,648.14 kn 44.69 kn 0.00 kn 0.00 kn 989.44 kn 2,614.01 kn
24 3,882.21 kn 2,516.33 kn 1,275.88 kn 0.00 kn 90.00 kn 0.00 kn
25 93,069.85 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 38,070.00 kn 54,999.85 kn
26 616,755.60 kn 44,139.18 kn 31,698.20 kn 100,497.35 kn 436,717.85 kn 3,703.02 kn
27 72,658.82 kn 21,228.46 kn 3,453.65 kn 43,925.27 kn 4,051.44 kn 0.00 kn
28 197,598.36 kn 78,872.58 kn 104,212.86 kn 14,653.55 kn - 140.63 kn 0.00 kn
29 894.49 kn - 3,280.41 kn 0.00 kn 838.37 kn 3,011.53 kn 325.00 kn
30 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn 0.00 kn
TOP 30 8,047,662.91 kn 2,031,928.56 kn 1,567,146.72 kn 684,413.00 kn 3,528,351.32 kn 235,823.31 kn
UKUPNO 18,751,438.74 kn 3,966,736.69 kn 1,893,274.15 kn 867,426.25 kn 3813809.80 kn 8,210,191.85 kn
Napomena: U tablici su prikazani podaci sa PDV-om (25%)
Izvor: Interni podaci poduzeća
U tablici 11 prikazana je starosna analiza dospjelih potraživanja u kojoj je vidljivo koliko
promatrano poduzeće potražuje od kupaca i to potraživanja koja su dospjela tj. ona
potraživanja koja su kupci trebali podmiriti jer je istekao period odgode plaćanja. U sljedećem
stupcu nalaze se potraživanja od kupaca od dana isteka odgode plaćanja do 30-og dana nakon
isteka odgode plaćanja.
Iz tablice 11 je ujedno vidljivo da prvih 30 kupaca u dospjelim potraživanjima sudjeluje sa
43% ukupno dopjelih potraživanja, ali je u zbroju vidljiva neobična preraspodjela tih
dugovanja u različitim periodima. Umjesto da najveći iznos potraživanja bude u periodu do
30 dana, on je najveći u periodu od 91 do 180 dana, što znači da promatrano poduzeće
provodi preblagu politiku naplate, tj. ne uspjeva efikasno kod nekih kupaca naplatiti svoja
potraživanja.
Usporedbom tablice kupaca sa najvećim udjelom u prometu, starosne analize potraživanja i
obrađene financijske analize sa nefinancijskim elementima, može se zaključiti da poduzeće
kod nekih rizičnijih kupaca provodi rigorozniju kreditnu politiku, te time uspjeva doći ranije
do novca, ali je isto tako vidljivo da neki kvalitetni kupci prolongiraju rok plaćanja čime
konkretno kupac 3 drži 30 dana nakon dospjeća 455 tisuća kuna, a između 31 do 60 dana
nakon dospjeća 548 tisuća kuna. Isto tako kupac 9 na dan 31.12.2013.g. ima dospjela
potraživanja u visini od 1,4 milijuna kuna koja su raspoređena na 222 tisuće kuna do 30 dana
nakon dospjeća, 377 tisuća kuna između 31 do 60 dana, 474 tisuća između 61 i 90 dana, pola
godine nakon dospjeća još uvijek nije naplaćeno 318 tisuća kuna.
39
U nastavku su prikazane procjene kreditne sposobnosti dvaju najvećih kupaca, u tablici 12,
premda će se klasifikacija po rizičnim razredima u konačnici prikazati za svih „Top 30
kupaca“.
Procjena kreditne sposobnosti vrši se tako da se sagledaju financijski pokazatelji poslovanja
kupaca, od kojih su neki elementi važniji od drugih kada se sagledava pitanje naplate
potraživanja. Trend prihoda, dobiti i broja zaposlenih pokazuju kako kupac stoji na tržištu, te
ukoliko su ti podaci negativni treba otkriti razlog tome da se ne bi dovela u pitanje naplata
potraživanja.
Podatak o neto radnom kapitalu isto je tako bitan podatak kako bi se moglo ocjeniti
financijsku konstrukciju poslovnog partnera, te ukoliko je taj podatak negativan potrebno je
povećati opreznost otvorenosti salda potraživanja prema takvima.
Ukoliko su koeficijenti tekuće i ubrzane likvidnosti iznad 1, smanjuje se rizik naplate
potraživanja s obzirom da u tom slučaju kratkotrajna imovina premašuje kratkoročne obveze.
Dani vezivanja su najvažniji podatak po pitanju naplate potraživanja jer se iz tih podataka
može vidjeti koliko je poslovni partner likvidan tj. koliko brzo u prosjeku naplati
potraživanja, nakon koliko dana u prosjeku obrne zalihe na skladištu, te nakon koliko dana
podmiri svoje obveze.
S aspekta dobavljača, podatak o danima vezivanja obveza nije dovoljan jer bi kupac svoje
obveze prema dobavljačima najkasnije trebao podmiriti najkasnije nakon što obrne zalihe i
naplati potraživanja jer mu se u tom trenutku sav novac uložen u nabavu vrati te bi bilo etično
da podmiri svoje dobavljače.
Stupanj zaduženosti teoretski nesmije iznositi preko 50 %, međutim ukoliko poslovanje ima
trend rasta, može se tolerirati veći stupanj premda ukoliko dođe do poslovnog kraha
poslovnog partnera, vjerojatno će doći do velikih problema s naplatom. Kod stupnja
zaduženosti presudan je nefinancijski aspekt sagledavanja poslovnih partnera na temelju
partnerskih odnosa i platežnih navika kupaca.
Operativna marža isto tako nosi svoju težinu procjene platežne sposobnosti kupaca stoga što
poduzeće koje ostvaruje RUC iznad prosjeka gospodarske grane može kvalitetno servisirati
svoje obveze ukoliko se novac pretjerano ne „izvlači“ iz poslovanja.
40
Povrat na imovinu – ROA je važan faktor ocjene poduzeća u svakoj analizi jer predstvalja
efikasnost tvrtke time što pokazuje u kojem postotku dobit uvećava vrijednost same tvrtke uz
uvjet da je sva dobit reinvestirana u poslovanje. Povrat na vlasnički – ROE pokazuje koliko se
je posto oplodio uloženi kapital u poduzeće, premda je ROA bolji pokazatelj za banke i
dobavljače jer pokazuje povrat na cjelokupnu aktivu gdje spadaju vlasnički kapital kao i
ukupne obveze.
Podaci o bonitetnoj ocjeni preuzeti su iz registra godišnjih financijskih izvještaja FINA-e, a
bonitetna ocjena poslovnih subjekata rezultat je primjene matematičkog modela na financijske
parametre poslovanja pojedinog poslovnog subjekta sukladno opće prihvaćenim kriterijima i
metodologiji ocjenjivanja.
Tablica 12: Procjena kreditne sposobnosti za kupca 1 i 2
Kupac: 1 Broj
zaposlenih: 289 Grana:
Trgovina i
ugostitelj. Kupac: 2
Broj
zaposlenih: 3139 Grana:
Maloprodaja
mješovitom
robom
Bonitetna
ocjena:
E
2
Godina
osnivanja: 1947
Bonitetna
ocjena:
C
2
Godina
osnivanja: 2013
Ukupni prihodi (u mil.) 113.70 Ukupni prihodi (u mil.) 3,267.60
Ukupni rashodi (u mil.) 132.90 Ukupni rashodi (u mil.) 3,228.20
Neto dobit (u mil.) -19.20 Neto dobit (u mil.) 39.90
Trend prihoda 2013/2012 (u %) -32.70% Trend prihoda 2013/2012 (u %) 4.50%
Trend dobiti 2013/2012 (u %) -1063.40% Trend dobiti 2013/2012 (u %) 13.80%
Trend broja zaposlenih (u %) -16.50% Trend broja zaposlenih (u %) 2.30%
Neto radni kapital -162.90 Neto radni kapital (u mil.) -779.30
Koeficijent tekuće likvidnosti 0.34 Koeficijent tekuće likvidnosti 0.37
Koeficijent ubrzane likvidnosti 0.31 Koeficijent ubrzane likvidnosti 0.09
Dani vezivanja potraživanja 125 dana Dani vezivanja potraživanja 9 dana
Dani obrtaja zaliha 14 dana Dani obrtaja zaliha 44 dana
Dani vezivanja obveza 183 dana Dani vezivanja obveza 90 dana
Stupanj zaduženosti 0.84 Stupanj zaduženosti 0.87
Operativna marža (u %) -32.81% Operativna marža (u %) 4.92%
Povrat na imovinu (u %) -15.30% Povrat na imovinu (u %) 4.40%
Povrat na vlasnički kapital (u %) -83.20% Povrat na vlasnički kapital (u %) 9.70%
Izvor: Financijska agencija; www.fina.hr
Kod kupca 1 može se primjetiti veoma zabrinjavajuće lošu financijsku situaciju u prvom redu
zbog poslovanja s gubitkom koji se proteže posljednjih 3 godine. Negativan neto radni kapital
predstavlja situaciju u kojoj se banke ne pouzdaju u financijsku situaciju poduzeća te je ono
41
primorano dugotrajnu imovinu financirati kratkoročnim obvezama ili trgovačkim kreditom na
što i upućuje podatak o prosječnom plaćanju obveza nakon 183 dana. Podatak o stupanj
zaduženosti od 83% upućuje da poduzeće ima velikih financijskih poteškoća jer bez
pozitivnog financijskog rezultata samo se gomilaju dugovi što upućuje na stečaj. Jedini „adut“
koji ovo poduzeće ima je veličina dugotrajne imovine koja donekle pruža minimalnu
sigurnost vjerovnicima, te se njome treba okoristiti kako bi konsolidiralo svoje poslovanje.
Unatoč dobrim odnosima sa upravom ovog poslovnog partnera, promatrano poduzeće teško
uspjeva naplatiti potraživanja.
Kod kupca 2 situacija je znatno bolja pošto je vidljiv pozitivan trend prihoda i dobiti, te
operativna marža od 4,92% što znači da je poduzeće financijski stabilno, pa nema bojazni
zbog velike razlike između koeficijenata tekuće i ubrzane likvidnosti što predstavlja velike
zalihe. S druge strane bitno je spomenuti da poduzeće ima negativan neto radni kapital što
donekle smanjuje ocjenu kreditne sposobnosti poduzeća. Obrtaj robe je za maloprodaju
mješovitom robom zadovoljavajući, premda je nedopustivo da poduzeće ima negativan ciklus
gotovine od 37 dana što znači da ono 37 dana tuđim sredstvima financira svoje poslovanje
umjesto da najprije podmiri obveze, a to pokazuje i stupanj zaduženosti. Treba naglasiti da je
ovom kupcu odobrena odgoda plaćanja od samo 7 dana što dodatno podiže kreditni skor.
Kupac po pozivu podmiruje svoje obveze prema promatranom poduzeću što osigurava
uspješnu i dugotrajnu uspješnu suradnju.
S obzirom da potraživanja od dužnika ne bi smjela narasti iznad dopuštene razine koja time
remete poslovni ciklus poduzeća ne dopuštajući poduzeću da podmiri obveze prema
dobavljačima i ostalim vjerovnicima, potrebno je uvesti nekoliko elemenata koji bi držali
kupca pod financijskom kontrolom, kao što su:
Odgoda plaćanja do kreditnog limita
Gotovinski popust za plaćanje prije roka dospjeća
Penaliziranje kašnjenja plaćanja
Kreditna politika u promatranom poduzeću je popustljiva što se može zaključiti iz više
razloga. Poduzeće svojim kupcima određuje period odgode plaćanja za svakog kupca na
temelju vlastite procjene bez ocjene kreditne sposobnosti kupca čime se povećava mogućnost
nenaplate. Poduzeće sa većinom svojih kupaca posluje duži niz godina i period odgode
plaćanja je za većinu njih ostao isti kroz cijelo vrijeme suradnje iako je došlo do promjene
42
platežnih navika što potvrđuje i podatak da je broj kupaca koji plaćaju u valuti ispod 5 %. To
upućuje na neažurnost i neefikasnost provedbe kreditne politike.
U nastavku su ponuđena neka od efikasnih rješenja koja bi mogla podignuti financijsku
kontrolu kod kupaca pri čemu bi promatrano poduzeće efikasnije upravljalo likvidnošću i
načinom servisiranja svojih obveza.
4.2.1.2. Određivanje kreditnog limita
Određivanje kreditnog limita predstavlja postavljanje gornje granice kredita koji poduzeće
može odobriti kupcu u obliku odgode plaćanja na određeno razdoblje. Poduzeće već koristi
odgodu plaćanja prema kojoj bi najkasnije na dan dospjeća kupci trebali podmiriti svoje
obveze, a poduzeće tim novcem podmiriti svoje obveze ili ukoliko ostvari višak sredstava na
žiro-računu plasirati novac prema vlastitim prioritetima.
Kreditni limit onemogućavao bi kupcima gomilanje prekomjernih potraživanja, već bi se
njime postavila granica koju kupac ne može prijeći bez dopunskih uvjeta osiguranja.
Određivanje kreditnog limita primarno ovisi o ukupnom prometu pojedinog kupca, ali ne
manje bitno je financijska situacija kupca koja se dobije procjenom kreditne sposobnosti koja
je ranije prikazana. Stoga što je veći potencijalni opseg trgovinske razmjene društva i manji
rizik od neplaćanja, to je veći iznos kreditnog limita, a što je manji potencijalni opseg
trgovinske razmjene i veći rizik od neplaćanja, to je manja razina kreditnog limita.
Tablica 12.: Kreditni limiti za kupce
Redni
broj
kupca
Prosječni
mjesečni promet
(u kn)
Bonitetna
ocjena
Rizični
razred
Kreditni
uvjeti
Okvirni kreditni
limit temeljem
fin. analize
Osnovni kreditni
limit temeljem
fin. i nefin.
analize
1 1,017,857.67 kn E2 5 20% 203,571.53 kn 200,000.00 kn
2 716,456.07 kn C2 3 60% 429,873.64 kn 450,000.00 kn
3 710,408.03 kn A1 1 100% 710,408.03 kn 700,000.00 kn
4 567,411.90 kn D2 4 40% 226,964.76 kn 250,000.00 kn
5 564,213.89 kn D2 4 40% 225,685.55 kn 250,000.00 kn
6 469,300.35 kn C2 3 60% 281,580.21 kn 300,000.00 kn
7 444,816.06 kn A1 1 100% 444,816.06 kn 450,000.00 kn
8 421,396.12 kn D2 4 40% 168,558.45 kn 170,000.00 kn
9 401,579.31 kn B1 2 80% 321,263.44 kn 300,000.00 kn
10 347,219.47 kn B1 2 80% 277,775.58 kn 250,000.00 kn
43
11 261,550.00 kn C2 3 60% 156,930.00 kn 160,000.00 kn
12 251,440.95 kn B1 2 80% 201,152.76 kn 200,000.00 kn
13 228,675.90 kn C2 3 60% 137,205.54 kn 150,000.00 kn
14 220,900.31 kn C2 3 60% 132,540.19 kn 150,000.00 kn
15 181,875.07 kn C2 3 60% 109,125.04 kn 100,000.00 kn
16 141,864.58 kn A1 1 100% 141,864.58 kn 150,000.00 kn
17 133,370.58 kn A1 1 100% 133,370.58 kn 150,000.00 kn
18 109,813.78 kn E2 5 20% 21,962.76 kn 0.00 kn
19 103,498.24 kn A1 1 100% 103,498.24 kn 100,000.00 kn
20 97,458.80 kn A1 1 100% 97,458.80 kn 100,000.00 kn
21 82,413.50 kn C2 3 60% 49,448.10 kn 50,000.00 kn
22 79,267.28 kn B2 2 80% 63,413.83 kn 150,000.00 kn
23 74,933.61 kn A1 1 100% 74,933.61 kn 75,000.00 kn
24 73,158.57 kn B1 2 80% 58,526.85 kn 100,000.00 kn
25 68,700.36 kn D2 4 40% 27,480.14 kn 30,000.00 kn
26 60,617.38 kn D2 4 40% 24,246.95 kn 25,000.00 kn
27 57,301.50 kn C2 3 60% 34,380.90 kn 35,000.00 kn
28 54,785.41 kn D2 4 40% 21,914.16 kn 25,000.00 kn
29 52,746.23 kn A1 1 100% 52,746.23 kn 100,000.00 kn
30 49,974.75 kn C2 3 60% 29,984.85 kn 30,000.00 kn
Interni podaci poduzeća
Kreditni limiti, kao što se vidi iz tablice 13, formirani su temeljem dobivenih bonitetnih
ocjena tj. procjenom kreditne sposobnosti koji određuje rizični razred kupca. Kreditni uvjeti
predstavljaju postotak od prosječnog mjesečnog prometa koji određuje visinu kreditnog
limita. Kreditni uvjeti određeni su tako da se:
Rizičnom razredu 1 dodjeli 100% prometa kao kreditni limit
Rizičnom razredu 2 dodjeli 80% prometa kao kreditni limit
Rizičnom razredu 3 dodjeli 60% prometa kao kreditni limit
Rizičnom razredu 4 dodjeli 40% prometa kao kreditni limit
Rizičnom razredu 5 dodjeli 20% prometa kao kreditni limit
Navedeni podaci služe samo kao okvirni kreditni limit, a za dobivanje osnovnog kreditnog
limita potrebno je uključiti i nefinancijske parametre od kojih je najvažnija navika plaćanja.
Nadalje, ukoliko pojedini kupac želi povećati kreditni limit, mogućnost postoji jedino uz
dodatna osiguranja plaćanja, koja poduzeću daju sigurnost naplate, te ujedno drži financijsku
dispciplinu kupca prema poduzeću. Stoga ukoliko kupac daje zadužnicu u visini od
500,000.00 kn, njegov će se kreditni limit povećati za toliko od osnovnog kreditnog limita.
44
4.2.1.3. Gotovinski popust za plaćanje prije roka dospjeća
Pošto je vjernost kupaca veoma važan element poslovanja, njihovu vjernost potrebno je
nagraditi popustom, koji mora biti vezan za neki pokazatelj. Jedan od načina na koji se može
dati popust, vezan je uz plaćanje prije roka dospjeća, čime se stimulira kupce da ranije plaćaju
svoje obveze po određenim uvjetima, te ukoliko se toga pridržavaju, mogu dobiti određeni
popust po toj fakturi.
Ukoliko nije ponuđen kasa-skonto, tada je trgovački kredit za kupca besplatan izvor
financiranja, sve dok se kredit koristi u odobrenom kreditnom razdoblju. No, ukoliko kupac
svojim pregovaračkim sposobnostima može prolongirati plaćanje obveza, kupac svoja
sredstva ne vezuje u zalihe. (Marković, 2000.)
Kada poduzeće ponudi kasa-skonto za prijevremeno plaćanje, tada kupac ima dvije
mogućnosti. Prva je da ponuđeni kasa-skonto iskoristi plaćanjem računa u diskontnom
razdoblju, te je u tom periodu financiranje trgovačkim kreditom besplatno. Druga mogućnost
je da kupac zbog insolventnosti ili drugih razloga, propusti kasa-skonto i dug plati posljednjeg
danakreditnog razdoblja. U tom slučaju kupac ima trošak financiranja trgovačkim kreditom.
Taj oportunietni trošak nastaje zbog toga što je kupac propustio mogućnost plaćanja manje
cijene za kupljenu robu.
Pošto je obrtaj zaliha svježe i kvarljive robe maksimalno 15 dana, postoji mogućnost davanja
uvjeta plaćanja 2/10 neto 30, što znači da će kupac ostvariti popust od 2% ukoliko podmiri
robu nakon 10 dana od izdavanja fakture, te u periodu od 11. do 30. dana kada je i dospjeće
fakture ne ostvaruje pravo na popust.
Stoga slijedi ako je kupcu izdan račun na 10,000.00 kn uz klauzulu 2/10 neto 30, te ukoliko
kupac ne iskoristi kasa-skonto, nabavna cijena robe neće biti snižena 2%. Kupac će morati
platiti ukupan iznos računa od 10.000,00 kn, umjesto 9,800.00 kn, iz čega proizlazi da
zadržavanje i korištenje novca još 20 dana kupca košta 200 kuna tj. propušteni kasa-skonto
kupcu stvara oportunitetni trošak trgovačkog kredita od 200.00 kn.
Godišnji trošak financiranja trgovačkim kreditom može se izrečunati datom formulom:
Ttk = % Ks x 100
x 365
100 - % Ks Kr – Dr
45
Ttk predstavlja godišnji trošak financiranja trgovačkim kreditom (trošak propuštenog kasa-
skonta), % Ks postotak neiskorištenog kasa-skonta, Kr kreditno razdoblje, a Dr diskonto
razdoblje.
Godišnji trošak financiranja trgovačkim kreditom u slučaju promatranog poduzeća iznosi:
Ttk.= 2 x 100
x 365
= 200
X 365
= 37.23% 100 - 2 20 98 20
To znači da treba sagledati i mogućnost dobivanja kredita od banke koji bi bio mnogo
povoljniji od davanja popusta kupcu za plaćanje unaprijed. Stoga može se napomenuti da što
je kreditno razdoblje duže, godišnji trošak financiranja je niži, pa ukoliko kupac ne podmiri
račun na dan dospjeća, smanjuje trošak trgovačkog kredita.
Uz postavljanje kreditnog limita i odobravanje gotovinskog popusta za plaćanje prije roka
dospjeća, treba ograničiti i mogućnost produžavanja kreditnog razdoblja penaliziranjem
kašnjenja naplate.
4.2.1.4. Penaliziranje kašnjenja naplate
Odgoda plaćanja uobičajena je praksa na poslovnom tržištu kod većine poduzeća, premda se
je u kriznom vremenu sve više njih odlučilo za plaćanje odmah kako ne bi trebali brinuti hoće
li se naplatiti ili ne. Treba razumjeti kupce kojima je puno teže doći do kredita zbog svoje
veličine, ali isto tako ne smije se tolerirati prekoračenje roka plaćanja za više od trećine
kreditnog perioda jer to predstavlja nepoštivanje dogovorenih uvjeta pri sklapanju ugovora.
Takvo ponašanje potrebno je sankcionirati na način da se kupcu obračunaju penali za
kašnjenje u plaćanju dospjelih računa, kako se ne bi nepotrebno gomilali veliki iznosi zbog
kojih poduzeće postaje nelikvidno i ne može podmiriti svoje obveze prema dobavljačima i
ostalim vjerovnicima.
Ukoliko se pretpostavi da je odgoda plaćanja za sve kupce 30 dana, može se tolerirati
kašnjenje dodatnih 10 dana, a nakon toga potrebno je obračunavati zatezne kamate koja
prema zakonu najviše dopuštena u visini od 12,14%., premda treba imati na umu da kupac
ima pravo izbora i može otići kod konkurencije koja mu daje povoljnije kreditne uvjete.
46
4.2.2. Upravljanje odnosima s dobavljačima
Upravljanje odnosima s dobavljačima predstavlja važan organizacijski proces na upravljanje
obrtnim kapitalom pošto za uspješnost poslovanja nisu dovoljni samo kvalitetni odnosi s
kupcima nego i s dobavljačima.
Poduzeća svakako mogu identificirati u kojoj mjeri pojedini dobavljač doprinosi stvaranju
vrijednosti kroz proces nabave. U skladu s time, u teoriji i praksi se prihvatila podjela na
strateški važne – ključne i manje važne – transakcijske dobavljače.
Bit dugoročnih odnosa s dobavljačem očituje se u isporučenoj vrijednosti za poslovni proces
poduzeća koji u njemu predstavlja strateški pristup nabavi jer se nabava smatra funkcijom
koja dodaje vrijednost te je u velikoj mjeri zaslužna za poslovnu uspješnost. Ukoliko
nabavljena roba pri ulazu u skladište nema zadovoljavajuću kvalitetu, nemoguće je plasirati
kvalitetan proizvod u prodaji što predstavlja zastoj u daljnjem poslovanju, te je potrebno
skopiti partnerske odnose sa dobavljačima kako do takvih situacija ne bi dolazilo.
(Miočević,2011.)
Suradnja utječe na smanjenje troškova nabave koji su rezultat razmjene znanja između
partnera, manjih troškova formalnog ugovaranja kupoprodajnog odnosa na poslovnom tržištu
te manje potrebe za komunikacijom. Suradnja pospješuje odnose između kupca i dobavljača
jer se partnerstvom stvara ovisnosti dobavljača o kupcu zbog plasiranja svojih proizvoda, kao
i kupca prema dobavljaču kojemu su potrebni proizvodi i usluge kako bi nesmetano mogao
poslovati.
Važnost upravljanja odnosima s dobavljačima potrebno je podijeliti na četiri faze
(Miočević,2011.):
1. Utvrđivanje očekivanja kupca
2. Percepcija kupčeva očekivanja kod prodavatelja
3. Stvaranje lojalnosti temeljen na razmjeni dugoročnih vrijednosti
4. Utjecaj na obostranu poslovnu uspješnost
47
4.3. POLITIKA ZALIHA I KRATKOROČNOG KREDITIRANJA
Politika upravljanja zalihama i kratkoročnog kreditiranja jednako su bitne komponente kako
upravljati novcem, jer prekomjerne zalihe smanjuju likvidnost poslovanja, a kratkoročnim
kreditiranjem poduzeće može osigurati likvidnost kako bi osiguralo nesmetano poslovanje.
4.3.1. Politika upravljanja zalihama
Upravljanje zalihama jedan je od najvažnijih logističkih zadataka u poduzeću, te se mnoga
poduzeća susreću s problemima koji otežavaju pronalaženje optimalne politike upravljanja
zaliha. Neki od razloga koji uvjetuju potrebu držanja zaliha su nepredvidivost potražnje, dugo
vrijeme isporuke, nepouzdani procesi nabave, veliki broj artikala, kratko vrijeme potražnje za
određenim proizvodom. (Habek, 2002:199)
Poduzeće mora u svakom trenutku osigurati dostupnost proizvoda u slučaju neplaniranih
zahtjeva kupaca pošto neplanirani nedostatak predmeta može dovesti do gubitka kupca tj.
budućeg profita. Poduzeće isto tako mora voditi računa o nepouzdanoj nabavi i kašnjenju u
isporuci robe, kao i nedostatak robe kod dobavljača bilo radi nezadovoljavajuće količine ili
cijene. Nabava robe u promatranom poduzeću nema fiksnih troškova, osim zahtjeva za
povoljnijom cijenom transporta za veće količine robe tj. do punog kamiona što za posljedicu
isto tako ima porast zaliha.
Vrsta zaliha koje će poduzeće imati kao i razina kapitala uloženog u zalihe ovisit će o
industriji u kojoj poduzeće djeluje, te čimbenicima koji određuju korist i troškove date razine
ulaganja. Tako će u proizvodnom poduzeću temeljne vrste zaliha biti zalihe sirovina i
materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda, dok će trgovinska poduzeća imati zalihe
trgovačke robe, što je praksa u promatranom poduzeću.
Koristi od ulaganja u zalihe su prednosti korištenja količinskog diskonta pri nabavi,
marketinške prednosti vezane za mogućnost ponude cjelokupnog asortimana i ispunjavanja
svih narudžbi kupaca, porast profitabilnosti zbog špekulativnog ulaganja u zalihe u uvjetima
očekivanja rasta cijena zaliha. (Van Horne, 1993:458)
Postoje mnogi koncepti koji određuju veličinu zaliha kao što su EOQ – Ekonomična količina
nabave, ABC metoda koji uzimaju pretpostavku konstantne potražnje. Za razliku od idealnog
slučaja promatranog u analizi modela najpogodnije narudžbe, u realnoj situaciji trgovinska
poduzeća imaju potrebu da u svakom trenutku posjeduju određene zalihe robe.
48
Najprikladnija strategija za upravljanje zalihama je slučaj kada ne postoje fiksni troškovi,
neovisni o novoj narudžbi, već je ukupan trošak jednak umnošku jedinične cijene i zahtjevane
količine robe.
Pretpostavke vođenja zaliha bez fiksnih troškova su (Habek, 2002.):
Dnevni zahtjev je slučajna varijabla
Nema fiksnih troškova nabave
Cijena skladištenja izražena je u novcu po jedinici proizvoda i vremena
Tvrtka specificira stupanj raspoloživoti proizvoda
Podaci koji su potrebni za upravljanje zalihama bez fiksnih troškova su (Habek, 2002.):
AVG = srednja vrijednost dnevne potražnje
STD = standardna devijacija dnevne potrošnje
L = vrijeme potrebno za nabavu robe tj. realizacije narudžbe
α = stupanj raspoloživosti proizvoda kod dobavljača
Teorijski najpogodnija politika zaliha prema „min-max“ modelu kada postoji jedna točka u
kojoj postoji optimalna vrijednost zaliha, tj. kada god pozicija zaliha padne ispod optimalne
razine treba obaviti novu narudžbu do te iste razine što znači nakon svake prodaje. S obzirom
da je u idealnom slučaju vrijeme narudžbe promptno, a potražnja je poznata, ovakva politika
zaliha pretpostavlja vrijeme realizacije narudžbe – L te nepouzdanost procjene potražnje.
Zbog toga pozicija zalihe s koje se naručuju proizvodi nije nula kao u idelanom slučaju tj. u
modelu ekonomične količine narudžbe.
Model zaliha bez fiksnih troškova uključuje dvije komponente, od kojih prva označava zalihe
koje pokrivaju prosječnu potrošnju očekivanu u toku vremena nabave.
Zaliha prosječne potražnje = L x AVG
Zaliha prosječne potražnje jednaka je umnošku AVG - srednje dnevne potražnje = 351.323,58
kn i L - vremena potrebnog za realizaciju narudžbe = 9, što u konačnici iznosi
3.161.912,20_kn.
Druga komponenta označava sigurnu zalihu tj. zalihu koja je potrebna da se s odgovarajućim
stupnjem vjerojatnosti pokrije devijacija prosječne potražnje u vremenu potrebnom za
realizaciju narudžbe.
49
Sigurnosna zaliha = z x STD x √L
Gdje „z“ predstavlja konstantu koja zahtjeva određeni stupanj raspoloživosti robe „α“, te
stoga proizlazi da je vrijednost sigurnosnih zaliha jednaka 3.803.888,56 kn.
Vrijednost zaliha u promatranom poduzeću korištenjem modela zaliha bez fiksnih troškova
iznosi 6.965.800,77 kn, uz pretpostavku da se zalihe formiraju bez špekulativnog ulaganja u
uvjetima očekivanja porasta cijena zaliha, kao niti korištenja količinskog rabata.
(Habek,2002:212)
Usporedbom dobivenih rezultata sa prosječnim stanjem zaliha u promatranom poduzeću =
13.270.367,32 kn, može se zaključiti da poduzeće ima prekomjerne zalihe što narušava
likvidnost poslovanja, kao i kvalitetu proizvoda s obzirom da se radi o visoko kvarljivoj robi
kojoj je potreban veliki obrtaj zbog prisutnosti kala tj. gubitka proizvoda na težini.
4.3.2. Politika kratkoročnog kreditiranja
U svakoj djelatnosti postoje ciklusi poslovanja koje je potrebno održavati likvidnošću
poslovanja, a najčešći problem nelikvidnosti javlja se na početku sezone kada je povećana
potražnja, te kada je potrebno povećati zalihe radi mogućnosti pravodobne isporuke robe
kupcima.
Oblici kratkoročnog financiranja kojima se može koristiti promatrno poduzeće
(Vidučić,2011:328):
Spontano financiranje
Osigurano i neosigurano financiranje
Spontano financiranje uključuje vremenska razgraničenja i trgovačke kredite. Poduzeća
iskorištavaju vremenska razgraničenja kao prvi izvor financiranja kratkotrajne imovine. U taj
izvor financiranja spadaju plaće radnika čiji interval najčešće iznosi između jednog do dva
tjedna, porezne obveze koje se moraju platiti u roku od mjesec dana, dok se kamate plaćaju po
unaprijed dogovorenim intervalima. Financiranje putem vremenskog razgraničenja rezultat je
kontinuiranog odvijanja poslovanja – korištenja resursa svakodnevno, uz plaćanje usluga i
podmirivanje obveza u određenim vremenskim intervalima, te poduzeće na taj način koristi
beskamatni kredit. (Vidučić,2011.)
50
Trgovački kredit je kredit koji dobavljači odobravaju kupcima isporučujući im robu uz
mogućnost naknadnog plaćanja unutar odobrenog razdoblja, stoga on predstavlja glavni izvor
kratkoročnog financiranja u razvijenim tržišnim gospodarstvima. Trgobački kredit najčešće se
koristi na temelju otvornog računa, pri čemu se ne potpisuje ugovor o kreditu, već se koristi
kredit na temelju opće kreditne sposobnosti uz upotrebu financijskih instrumenata kao što su
mjenice koju izdaje kupac ili na temelju trgovačkog akcepta kojim prodavatelj nalaže kupcu
da podmiri račun na određeni dan u budućnosti. Prednosti korišenja trgovačkog kredita su
njegova fleksibilnost i automatski karakter jer se odobrava putem neformalne procedure čime
se izbjegavaju restriktivne odredbe koje sadržavaju formalni kreditni ugovori. (Van Horne,
1997.)
Komercijalne banke u pravilu odobravaju kratkoročne kredite bez pokrića, iako znaju tražiti i
kolateral kada ti krediti postaju osigurani. U neosigurane kratkoročne kredite spadaju krediti
na principu tekućeg računa, kreditna linija, revolving kredit te transakcijski zajam.
Kredit na principu tekućeg računa banka odobrava klijentu sredstva na žiro-računu do
ugovorenog iznosa i roka. Kreditnom linijom banka određuje maksimalni iznos potraživanja
prema komitentu, te se takav kredit koristi povremeno uz mogućnost jednogodišnjeg
obnavljanja. Banke često kod kreditne linije zahtjevaju držanje 2 - 5% sredstava kreditne
linije na beskamatnom računu kod banke, što se naziva kompenzacijski saldo. Transakcijski
zajam je kredit koji banka odobrava komitentu za obavljanje određenog posla, te ga
zajmoprimac vraća po obavljanju tog posla. (Marković, 2000:54-56)
Korištenje trgovačkog kredita i vremenskih razgraničenja uobičajeno je u poslovanju
veleprodaja tj. gospodarske grane kojom se bavi promatrano poduzeće što znači da ono na taj
način kreditira veliki dio poslovanja.
Osigurani kratkoročni krediti su kredit na temelju zaloga vrijednosnica ili potraživanja,
faktoring potraživanja i kredit na temelju zaliha. Kredit na temelju zaloga vrijednosnica banka
odobrava zajmoprimcu na temelju zaloga vrijednosnica iz njegovog portfelja koji mogu čini
kratkoročne ili dugoročne vrijednosnice u pravilu uvrštene na burzu. Banka odobrava kredit u
određenom postotku od vrijednosti založenih vrijednosnica, premda bi takav način
financiranja trebao biti privremenog karaktera dok poduzeće ne pronađe kvaliteniji način.
Kod kredita na temelju zaloga potraživanja zajmoprimac banci dostavlja raspored
potraživanja, fakturu, potpisanu promesu i sporazum o osiguranju kredita. U tom kreditu
vlasništvo nad potraživanjima zadržava tvrtka zajmoprimac, što znači da banka za nenamirena
51
potraživanja ima pravo regresa prema zajmoprimcu. Takav način kreditiranja je skup izvor
financiranja jer zajmodavci naplaćuju visoke kamatne stope. Kod faktoringa potraživanja,
potraživanja se prodaju faktoru, te je taj način financiranja malo skuplji od klasičnog kredita,
ali poduzeću može doprinijeti različitim uštedama. (Vidučić, 2011:332)
Komercijalne zapise promatrano poduzeće ne može koristiti jer takav način financiranj mogu
koristiti samo velike tvrtke s visokim rejtingom. Sredstva amortizacije isto tako mogu
privremeno poslužiti za financiranje kratkotrajne imovine, premda se takav način ne
Promatrano poduzeće ne koristi osigurane kratkoročne izvore financiranja, premda bi s
obzirom na postojanje velikih potraživanja moglo koristiti kredit na temelju zaloga
potraživanja ili faktoring potraživanja.
52
5. ZAKLJUČAK
Upravljanje radnim kapitalom jedan je od ključnih operativnih poslova koje svako ozbiljno
poduzeće mora obavljati kako bi moglo biti likvidno. Opstati na tržištu bez upravljanja
obrtnim kapitalom nije nemoguće, ali takvo poduzeće preuzima daleko veći rizik „ropstva“ u
nelikvidnosti jer takvo poduzeće ne raspolaže potrebnim informacijama o novčanim
priljevima i novčanim odljevima kako bi moglo servisirati svoje dugove.
Profitabilnost poduzeća jedno je od načela koje poduzeće mora zadovoljiti kako bi opstalo na
tržištu, ali ništa manje nije bitna likvidnost poduzeća koja poduzeću omogućava poslovanje
bez dugova prema svojim vjerovnicima. Ukoliko poduzeće nije likvidno, pada pouzdanje
vjerovnika u pravovrmeno podmirenje obveza, pa se pogoršavaju i kreditni uvjeti koji
poduzeću dozvoljavaju odgodu plaćanja što omogućuje poslovanje sa manjim financijskim
opterećenjima. Kako bi se izbjegla nelikvidnost potrebno je o njoj voditi računa, jer ona nije
uvjet za ostvarenje profita, već nagrada za kvalitetno upravljanje obrtnim kapitalom.
U ovom radu je analizirano upravljanje radnim kapitalom i optimalizacija novca na primjeru
poduzeća koje se bavi trgovinom kratkotrajnih prehrambneih artikala – gdje je zbog
vrijednosti ukupnog prometa i karkteristika trgovačke robe upravljanje radnim kapitalom
osobito značajno.
Upravljanju radnim kapitalom prethodi analiza poslovanja poduzeća putem bilance i računa
dobiti i gubitka te izvješća o novčanim tijekovima koje pokazuju trend poslovanja, kao i trend
kretanja raspoloživog novca. Izvješće o novčanom tijeku ne daje smjernice kako utjecati na
optimizaciju novca upravljajući radnim kapitalom već prikazuje informacije gdje je došlo do
povećanja novca, a gdje do njegovog smanjenja bez obzira na posljedice koje dolaze radi
toga. Stoga, povećanje kratkoročnih obveza doprinosi povećanju raspoloživih novčanih
sredstava, kao i smanjenje kratkotrajnih potraživanja, ali isto tako s druge strane povećanje
kratkoročnih obveza može ugroziti poslovanje zbog smanjenja povjerenja vjerovnika, a
smanjenje kratkotrajnih potraživanja može utjecati na smanjenje prodaje, što predstavlja
manje zlo ukoliko su kupci dobri platiše i ako se od njih ostvaruje profit.
Određivanje optimalnog stanja novca u poduzeću, prvi je korak u upravljanju radnim
kapitalom, s obzirom da manjak novca predstavlja problem servisiranja obveza poduzeća, a
isto tako višak novca na žiro-računu ne ostvaruje prinos koji bi se ostvarivao ukoliko ga se
uloži u visoko likvidne vrijednosne papire.
53
Najveći utjecaj na stanje novca na žiro-računu imaju kupci koji novčanim priljevima
omogućuju poslovanje bez poteškoća. Za urednu naplatu od kupaca, prethodno prodaji,
potrebno je analizirati kreditnu sposobnost kupaca koja poduzeću daje financijsku sliku svojih
partnera. Svakom kupcu ovisno o financijskoj situaciji dodjeljuju se uvjeti prodaje.
Isto tako, kupce je potrebno držati pod financijskom kontrolom kako im se ne bi dopustila
prevelika otvorena salda koja oni neće biti u stanju podmiriti. Stoga treba formirati kreditni
limit preko kojeg kupac ne smije prijeći, davati gotovinski popust za plaćanje prije roka
dospjeća kako bi se smanjio rizik naplate, te penalizirati kašnjenja naplate kojim se
kažnjavaju nekvalitetni platiše kako ne bi bila ugrožena likvidnost poduzeća. Promatrano
poduzeće treba provoditi rigidniju politiku kako bi kupce privolilo na pravovremeno plaćanje
čime će poduzeće biti puno likvidnije.
Ukoliko roba koja ulazi u poduzeće nema zadovoljavajuću kvalitetu, nemoguće je plasirati
kvalitetan proizvod u prodaji što predstavlja zastoj u poslovanju, radi čega je potrebno imati
pouzdane dobavljače koji će omogućiti nesmetano poslovanje. Na likvidnost poslovanja u
velikoj mjeri utječu zalihe koje trebaju osigurati nesmetanu prodaju kako ne bi dolazilo do
zastoja čime bi se umanjilo povjerenje kupaca, ali isto tako ne smiju biti prevelike jer se njima
umanjuju raspoloživa sredstva likvidnosti.
Trgovački krediti i vremenska ragraničenja predstavljaju neosigurano kratkoročno kreditiranje
bez naknada koji poduzeću omogućavaju nesmetano poslovanje , kako bi poduzeće prije
podmirenja obveza uspjelo prodati robu i naplatiti je. Ukoliko se poduzeće ne pridržava
rokova plaćanja, vjerovnici mogu smanjiti kreditne odgode što može otjerati poduzeće u
stečaj radi nelikvidnosti.
Promatrano poduzeće trebalo bi poraditi na upravljanju radnim kapitalom, gdje posebno treba
istaknuti upravljanje naplatom potraživanja, koju treba provoditi rigidnije kako bi poduzeće
imalo na raspolaganju dovoljno sredstva za namirenje svojih obveza. Povećanje likvidnosti
može se postići i smanjenjem zaliha čime bi se utjecalo na brži obrtaj robe, čime bi se
povećala kvaliteta i smanjili troškovi držanja robe.
54
POPIS LITERATURE
KNJIGE:
1. Van Horne, J.C., Financijsko upravljanje i politika, MATE, 9. Izdanje, 1997.
2. Popović, Ž., Vitezić N., Revizija i analiza – instrumenti donošenja poslovnih odluka,
Zagreb, 2009.
3. Marković, I., Financiranje – Teorija i praksa financiranja trgovačkih društava, Rrif
Plus, Zagreb, 2000.
4. Habek, M., Upravljanje zalihama i skladišno poslovanje, RriF Plus, Zagreb, 2002.
5. Vidučić, Lj., Financijski menadžment, RriF Plus, Zagreb, 2011.
6. Marković, I., Financijsko restrukturiranje i sanacija poduzeća, RriF Plus, Zagreb,
2010.
7. Jakovčević D., Potraživanja od kupaca, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1995.
ZNANSTVENI ČLANCI:
1. Miočević Dario: Upravljanje odnosima s ključnim dobavljačima na primjeru velikih i
srednjih hrvatskih prerađivačkih poduzeća
INTERNET IZVORI:
1. Kaplan Financial Knowledge Bank
http://kfknowledgebank.kaplan.co.uk/KFKB/Wiki%20Pages/Working%20Capital%20Cash%
20Management.aspx?mode=none
2. Leho Edin, Poboljšanje upravljanja novčanim tokovima
http://www.poslovni.hr/blog/poboljsanje-upravljanja-novcanim-tokovima-1-dio-1060
3. Financijska agencija
http://www.fina.hr/
55
POPIS TABLICA
POPIS TABLICA
Tablica
broj Naziv Stranica
1 Bilanca poduzeća A 12
2 Zlatno bilančno pravilo poduzeća A za 2013.g. 14
3 Račun dobiti i gubitka poduzeća A 15
4 Pokazatelji likvidnosti 16
5 Pokazatelji aktivnosti 18
6 Pokazatelji zaduženosti 21
7 Pokazatelji profitabilnosti 23
8 Izvješće o novčanom tijeku tvrtke A 25
9 Rizični razredi 35
10 Popis kupaca s najvećim prometom u 2013.g. 36
11 Starosna analiza dospjelih potraživanja na dan 31.12.2013. 37
12 Procjena kreditne sposobnosti za kupce 1 i 2 40
13 Kreditni limiti za kupce 42
POPIS SHEMA
POPIS SHEMA
Shema
broj Naziv Stranica
1 Neutralni neto novčani tijek (NP=NI) 10
2 Pozitivna financijska ravnoteža (NP > NI) 11
3 Negativna financijska ravnoteža (NP < NI) 11
POPIS DIJAGRAMA
POPIS DIJAGRAMA
Dijagram
broj Naziv Stranica
1 Miller – Orrov model upravljanja gotovinom 30
56