Sveti Tihon Zadonski

POZIV ČOVJEKA NA SUDOVE

 

 Kada se čovjek poziva na sud, on o tome misli, i sve staranje svoje pokreće, i sa

prijateljima svojim savjetuje se da na sudu ne bude osuđen i da se ne posrami. Kršćanine, ti se pozivaš na sud i to ne na ljudski nego na Božji; jer nam se svima

valja javiti na Sudu Kristovom, da primimo svaki što je u tijelu učinio, ili dobro ili zlo (II Kor. 5,10). Koliko ti više treba da se pripremaš i staraš da se na onom Sudu ne posramiš i ne osudiš. Često se događa da čovjek i umakne od suda ljudskog; ali od onog suda nitko ne može da umakne ili da izbjegne, jer je on neminovan za sve.

 Na sudu ljudskom potrebni su svjedoci radi istraživanja istine, koji često i krivoga

opravdaju. Na onom Sudu nije tako, onaj Sudija ne treba svjedoke, nego Sam sve zna. Na sudu ljudskom često pomogne srebro i zlato, kako to biva na nezakonitim sudovima, na onom Sudu nije tako: jer onaj Sudija poklone ne traži i ne prima. Na sudu ljudskom krivca često zaštićuju visoke i moćne osobe i drugi pomagači; na onom Sudu oni ništa ne mogu; oni će se tada i sami skriti i biće kao bijednici. Na sudu ljudskom često se gleda na lica. Na onom Sudu nije tako, jer onaj Sudija na lica ne gleda nego na savjest i djela. Onda će pred Njim podjednako stati: sluge i gospodari, carevi i njihovi podanici, bogataši i siromasi. Na sudu ljudskom lukavstvo često opravdava krivca; na onom Sudu ono će ušutjeti i zanijemiti, tamo mu mjesta neće biti, jer je Sudija sveznajući. Na sudu ljudskom čovjeku se sudi pred malim brojem; na onom Sudu sudit će mu se pred cijelim svijetom, pred Anđelima i ljudima. Na sudu ljudskom grijehove čovjeka koji se sudi zna mali broj; na onom Sudu djela čovjekova, riječi i zle pomisli pokazat će se pred cijelim svijetom. Na sudu ljudskom izriče se tjelesna smrt ili kakva druga prolazna kazna; na onom Sudu osuđeni grešnik predaje se vječnoj smrti...

Vidiš kako se čovjek najmarljivije priprema za sud ljudski, koji prema Kristovom nije ništa...

 Pripremaj se najbrižljivije za onaj dan, poslije svakome sljeduje da ide ili u muku

vječnu, ili u život vječni. Podražavaj u ovom djelu sinovima ovoga svijeta, koji, pozvati na sud ljudski, brižljivo se za njega pripremaju, da se ne bi osramotili...

 Događa se da ljudi koji su učinili kakav prijestup i saznali svoj grijeh, prije nego što

se pozovu caru ili drugoj kojoj svojoj vlasti, sa smirenjem grijeh svoj ispovijedaju, padaju pred vlašću i prose oproštaj, i dobivaju.

Kršćanine, znaš li ti da ćeš biti pozvan na sud Božji, i da ćeš biti pitan za sve svoje grijehove, učinjene djelom, riječju i pomišlju? Učini, dakle i ti, kao što čine mudri sinovi ovoga vijeka: ostavi grijehove svoje i priđi Kristu Sudiji, Caru Nebeskom, kome si ti zgriješio, i ispovijedi grijehove svoje sa smirenjem, padaj pred Njim i osuđuj sebe pred Njim sada, da te On ne osudi onda.

Zavapi Mu carinikovim glasom: BOŽE MILOSTIV BUDI MENI GREŠNOME! I čini plodove dostojne pokajanja (Lk. 18,13; 3,8). Tada će svi tvoji grijehovi i bezakonja biti izbrisani i neće se više spomenuti. Jer On neće suditi onima koji nisu zgriješili, nego onima koji su zgriješili a nisu se pokajali. Zbog ovoga je pokajanje i bilo propovijedano, da se grešnici pokajemo, i zadobijemo od Njega milost. Kaj se, dakle, i zaglađuj uzdasima i suzama grijehove svoje, ispisane u savjesti tvojoj, da bi se i u knjizi Božjoj zagladili i da se ne pojave na onom Sudu. To je pripremanje za onaj strašni Sud! Drugog osim ovoga nema. Budi, dakle, uvijek u istinskom pokajanju, i time ćeš se pripremiti za onaj Sud, na kome ćeš se neizbježno i ti pojaviti; i tako započevši novi kršćanski život, očekuj od Njega milost.

 

Tko se kaje i živi novim kršćanskim životom, njegov raniji grješni život neće naškoditi; od nas se jedino to traži: da se popravimo i promijenimo na bolje.

Misli uvijek na taj dan i čvrsto misli da ćeš i ti, kao i drugi, na onaj Sud, sud Božji a ne ljudski, biti pozvan, i to pozvan iznenada, kad truba anđelska zatrubi. Ovo razmišljanje pokrenut će te na istinsko pokajanje i držat će te u smirenju i skrušenju srca.

Sjećanje na onaj Sud i razmišljanje o njemu neće ti dopustiti da činiš grijeh, da se svetiš bližnjemu, nego će te pokrenuti na prilježnu i iskrenu molitvu.

Sjećajući se onoga Suda, nećeš tražiti veselja u ovome svijetu nego ćeš više željeti suze, plač i uzdahe. Što se ljudi vesele, ugađaju tijelu i griješe, to biva zbog zaborava na onaj Sud i ne razmišljanja o njemu.

Sjećaj se, dakle, Suda i kajat ćeš se istinski i svakodnevno ćeš se obnavljati i u boljeg mijenjati...

 Čovjeka okrivljenog na sudu obuzima stid i strah; tako će grešnike na onom Sudu

obuzeti neizmjerni strah, trepet i užas; jer će ih okrivljavati sam Bog, koga nisu htjeli da poštuju; okrivljivat će se zbog nezahvalnosti koju su prema Njemu pokazivali, okrivljivat će se pred cijelim svijetom.

Okrivljen na sudu prestupnik zakona isključuje se iz broja dobrih građana i obilježava se kao zločinac a ne sin Otadžbine; tako će se kršćani-prijestupnici Zakona, koji se nisu pokajali, na onom Sudu izbaciti iz broja dobrih kršćana i, kao jarci, odvojit će se od ovaca, i obilježit će se kao nevjerni... Prestupnik zakona osuđuje se na smrt, ili drugu kakvu kaznu po zakonima određenu; tako će se na onom Sudu grešnici osuditi na vječnu kaznu. IDITE OD MENE PROKLETI, U OGANJ VJEČNI, PRIPREMLJEN ĐAVOLU I SLUGAMA NJEGOVIM (Mt. 25, 41). Prestupnik osuđen na kaznu po zakonu odvaja se od svojih domaćih srodnika i prijatelja, i ide sa neutješnim plačem na određenu mu kaznu. Tako će se grešnici, na Sudu onom osuđeni na vječnu kaznu, odvojiti od Boga, od svetih Anđela Njegovih i izabranika Božjih, odvojit će se za vječna vremena i poći će sa neutješnim plačem, trepetom, užasom i očajanjem krajnjim u vječnu muku. I ovi će otići u muku vječnu (Mt. 25, 46).

Bijedni grešniče, pokaj se i čisti grijehove svoje skrušenjem srca i suzama, da sve ovo ne iskusiš onamo.