tema broja: KRIZA ODGOJA I/ILI ODGOJ U KRIZI Prilika za … · 2011-01-17 · NENAsILjA str. 8 Knjiga i knjižnice KULTURA KNjIGE I RADOsT ČITANjA str. 8 Zemljopis PUTOVIMA VLADIMIRA

www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 18 (2758) • Godina LXI. Zagreb, 4. svibnja 2010.

Prilika za pozitivne promjene

Za postojeću su krizu u najmanjoj su mjeri krive škole, pedagozi, učitelji i drugi stručni suradnici, ali je vrlo često zadaća škole da rješava one probleme koje ne rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga institucija. Upravo bi zato kriza trebala biti pokretač pozitivnih promjena, poticaj da se svi suočimo s krizom, napravimo zaokret i pokrenemo kvalitetne promjene

Str. 15-18

PredškoLskI ODGOJ

Pokla-njati

treba iz

ljubavi str. 5

PREVENcIJA ZLostavLjanja DJEcE

Djeca imaju pravo biti sigurna, jaka i slobodna!

U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. sc. Vlatko Previšić, dr. sc. Dubravka Maleš, dr. sc. Zlatko Miliša, dr. sc. Vladimir Jurić, dr. sc. Vedrana Spajić Vrkaš, dr. sc. Anita Klapan, dr. sc. Maja Ljubetić, dr. sc. Slavica Bašić, dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović, Ivan Cerovec, Vesna Svalin, Jadranka Knežević, Helena Novak

tema broja: KRIZA ODGOJA I/ILI ODGOJ U KRIZI

NASTAVA fIZIKE

Najvažnije je str. 7

povjerenje učitelja

str. 4

broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010.2www.skolskenovine.hr

UVoDNIKpiše Marijan Šimeg [email protected]

Ni prvosvibanjski, da ne kažem prvomajski, grah više nije kao nekad. Jednostavno ga nema, sa ili bez koba-sica, sa ili bez carskoga mesa. Nisu ga nadomjestile ni sardine, ni fritaja sa šparogama, ni bakalar na bijelo. Ni-šta! Nekada davno, prije nego smo dobili vlastitu državu, u onom mrakobjesnom režimu slavilo se prvoga svibnja

rad i znanje. Pjevalo se “da nam živi, živi rad”, slavilo se ne samo radna mjesta koja su imali građani nego i postignuća za koja se baš i ne može reći da su bila tako ništavna i kilava da ne bi bila vrijedna spomena. Pri-ređivale su se radničke parade, vozili se traktori s plugovima, a na prikoli-cama kamiona radnici, tokarski stro-jevi, lopate, krampovi, srpovi i kose. Pokazivalo se ono što su tvrde rad-ničke ruke napravile. Danas mnogi s podsmjehom gledaju na te manifesta-cije, s visoka pljuckaju na te parade koje su, istina, bile socrealistički kič, ali su slavile ljudski rad, dostojanstvo, marljivost, poštenje, pamet, pa i zrnca inventivnosti.

Danas, nažalost, nema ni parada, a bogme ni štrajko-va. Nema se s čime paradirati, jer radnici su ostali bez posla. A i oni malobrojni koji još imaju posao kao da osje-ćaju nelagodu i kao da bi ih bilo jako sram da danas izađu na ulicu s karanfilom u ruci, s prigodnim transparentom na kojemu bi rijetki mogli ispisati neki oduševljeni slogan iz arsenala nekadašnjih ideologiziranih masovki, koje su, koliko god ideologizirane bile, bile i svetkovina skromno-sti, rada, poštenja i nekih vrijednosti koje kao da smo zaboravili otkako smo uronjeni u tu fascinantnu melasu zvanu tržišno gospodarstvo i pluralna demokracija. Isti-na, nema parada rada, ali zato imamo parade kiča i neka-kvih lažnih vrijednosti koje se prostiru uzduž i poprijeko i za koje nas naši političari i njihovi spin doktori uvjeravaju da su jedino vrijedne, da su čak jedina istina i da za sve što nam se događa nisu krivi ni političari niti nedodirljiva kasta skorojevića koji bi da ih se zove menađerima.

Uvjeravaju nas da je istina jedino ono što nam oni kažu i da usitinu nijedna grana gospodarstva, nijed-na tvornica, nijedna firma koja je nekada davno tako

uspješno poslovala, zapošljavala na stotine i tisuće rad-nika i hranila jednako toliko obitelji, u ovom okrutnom tr-žišno orijentiranom svijetu ne može opstati ni pod razno. Misle li oni da smo zaista svi slijepi pored zdravih očiju i da baš nitko ne vidi da u toj današnjoj raspodjeli bogat-stva, zvalo se ono društveno ili državno, nešto ozbiljno ne štima. Jer ne može biti logično da baš svaka priva-tizirana firma koja je nekad stvarala silne ekstraprofite propadne preko noći i da su za to krivi radnici, a ne loš menađment, interes svakog novokomponiranog tajku-na da samo zgrne novac za sebe i usput uništi firmu u rekordnom roku. Briga njega i za radnike, i za pamet, poštenje, dostojanstvo, radna mjesta, plaće... Najvaž-nije je biti privatni poduzetnik, pa makar i katastrofalan. Ko šljivi radnike!

Teško sam sebi mogu objasniti i ulogu sindikalnih sre-dišnjica u cijeloj toj priči. Nisu organizirali ni suvislu pr-vosvibanjsku paradu, niti protestna radnička okupljanja, ni grah, a kako se neki od sindikalnih lidera ponašaju, čovjek bi prije pomislio da zastupaju aktualnu vlast, a ne radnike koji im svojim članarinama osiguravaju dobre i debele plaće. Toliko su blagonakloni prema bilo kojoj vla-sti da građanima nije jasno kako se ne mogu izboriti ni za koje radničko pravo - od regresa, uskrsnice, božičnice do dara za djecu - i kako u pregovorima uvijek toliko suo-sjećajno popuste prijedlozima vlasti. Zar nitko od njih ne može postaviti pitanje bezobrazno visokih plaća državnih i lokalnih dužnosnika i svih njihovih beneficija kojih bi se trebali odreći i pokazati da je i njima stalo do države koju vode?

Jer, ako je točan podatak da je država vlasnik oko 4800 službenih vozila koja koštaju oko tri milijarde kuna, ne bi li se i na toj stavki u ovoj osiromašenoj državi moglo ušparati? A ne nas obične smrtnike samo uvjeravati da se u ime spasa najdraže nam domovine moramo odreći baš svega. Zar i prosvjetari, samo zato što imaju koliko toliko sigurno radno mjesto, moraju biti kuš i ne dizati glavu i tražiti da se više ulaže u kvalitetno obrazovanje, u opremanje kabineta, u kupnju lektira, u njihovo stručno usavršavanje, dakle u sve ono što dugoročno jedino ovu zemlju može iščupati iz ponora u koji je već upala Grčka. Zar mi ne možemo postati Finska samo zato što nam, zajedno s grahom i karanfilima iz gena hoÊe izbrisati i rad, marljivost, poštenje i budućnost!?

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected])

UREDNIŠTVO ([email protected]) Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected])Vjekoslav Welle ([email protected]) i Branko Nađ ([email protected])

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANjE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

Integrirana nastavaODGOj ZA KULTURU NENAsILjA str. 8

Knjiga i knjižniceKULTURA KNjIGE I RADOsT ČITANjA str. 8

ZemljopisPUTOVIMA VLADIMIRA NAZORA str. 10

sADsTUDENTI INOVATORI RjEŠAVAjU DRUŠTVENE PROBLEME str. 11

160 godina OŠ Gornji MihaljevecKREATIVNOsT U MEĐIMURsKOM ZELENILU

str. 20-21

PoDCrtaNo

GoVor StatIStIKe

Čini mi se da se posljednjih godina klima mijenja, mladi postaju svjesniji važnosti znanja i obrazovanja, pa i mogućnosti koje će im pružiti mobilnost po sveučilištima diljem Eu-

rope, kao i mogućnost budućeg zapošljavanja. Uostalom, bit ću malo neskroman, ako su građani velikom većinom svojih glasova za predsjednika izabrali sveučilišnog profesora, znači da se

sustav vrijednosti ipak mijenja u pozitivnom smislu.Dr. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske

Slobodna Dalmacija, 3. svibnja 2010.

O grahu i karanfilima

Postotna zastupljenost nastavnih predmeta (po podruËjima)

OsNOVNA ©KOLA GIMNAZIjA

* Izborni predmet u O©, obvezni i izborni u gimnazijama** Vjeronauk je izboran u O©, u gimnazijama takoer (uz etiku)

Izvor: www.mzos.hr, priredio dr. Josip Milat

broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. 3www.skolskenovine.hr

aktualno

U prošlom smo broju, na ovom mjestu, dotakli Vladin Program gospodarskog oporavka, dakako – iz obrazov-ne perspektive. U međuvremenu, pouzdanih obavijesti o konkretizaciji mjera koje će uslijediti u odgojno-obra-zovnom sustavu još nema (ili za njih nismo čuli), no bilo je nekih iskaza javnog naslućivanja (da ne kažemo – na-gađanja) kako i gdje bi se u školstvu moglo uštedjeti. Po tome, čini se, opet se priča stara priča. Umjesto da kriza bude izazov i prilika za promišljanje i redefinira-nje ključnih odrednica i strukturnih sastavnica sustava, moguće da nam slijedi tek začepljivanje rupa stare (i za-starjele) bačve koja – poput onog čamca, no bez imalo romantike – pušta na sve strane. Pa je moguće da će se, primjerice, ići na pretvaranje malih matičnih škola u područne (a da se ne će kritički preispitati odgovara li Zakon o ustanovama školskim institucijama); da će se – i to je moguće – spajati manji razredni odjeli (a ne će se poticati nove, učinkovitije metode poučavanja i uče-nja); da će se, možda, pokušati revidirati satnica obveza učitelja u nastavi (a da se ne će vlastitu pamet i iskustva drugih upotrijebiti za razradu programskog financiranja odgojno-obrazovnih ustanova i osnaživanje školske au-tonomije)… I bilo bi još toga što ćemo, a što ne ćemo, barem zasad. No, da ne bismo zastranili u nagađanjima, bolje nam je baviti se pouzdanim, vidjeti što nam stvar-no prošli tjedan je (ili nije) donio.

Ustavne promjenePodržavajući stavove saborskog Odbora za Ustav,

Poslovnik i politički sustav, Vlada u prijedlog Odluke o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske nije uvrstila promjenu ustavnog članka 65., onog o obrazova-nju. Teško je dokučiti zbog čega to nije učinjeno, pogo-tovo kad se zna da u stručnoj javnosti, pa i u saborskim redovima, postoji gotovo opća suglasnost da taj članak treba promijeniti radi novog ustavnog normiranja ob-veznosti (i besplatnosti!) općeg, osnovnog i temeljnog obrazovanja. Stvar je, ipak, spašena amandmanom, i to iz oporbenih klupa (SDP, HNS, IDS i Silvano Hrelja): vladajući su prihvatili da u okvir za promjene Ustava uđe i obveznost i besplatnost školovanja. Kakva će o tome formulacija norme biti, i kakve će posljedice za odgojno-obrazovni sustav ona imati - to ćemo saznati u nastavku procedure usuglašavanja ustavnih promjena.

A Katalog?Od prošloga tjedna MZOŠ je školskoj javnosti dužnik, u

minusu je. Naime, Ministarstvo nije izvršilo ono na što ga Zakon obvezuje, a to je da do 1. svibnja ima objaviti (na svojim mrežnim stranicama) Katalog obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava. Pogled na www.mzos.hr pokazuje da Kataloga nema ni dok pišemo ove retke (ponedjeljak, 3. svibnja 2010., u 15.30 sati).

Je li nešto zapelo s obradom ponuda nakladnika (na-slovi i cijene) ili je posrijedi najobičnije ignoriranje (ne-poštivanje) zakonskog roka – o tome vlada muk i kao da nema odgovornosti glede činjenice da se školskim stručnim aktivima skraćuje za konačan odabir udžbeni-ka (rok je do 1. lipnja).

Jest da su se učitelji/nastavnici o odobrenim udžbe-nicima već izjasnili, no Katalog je važan jer je podloga za verifikaciju tog izjašnjavanja. Može se očekivati, i dobro bi za učiteljsku autonomiju bilo, da u tom veri-ficiranju bude uvaženo nedavno izjašnjavanje učitelja/nastavnika, te − samo za naslove koji nisu prošli prag od 10 posto – i njihovo ponovljeno, zamjensko izjašnja-vanje o naslovima. Očekivati je također da će školski aktivi, zbog razloga struke, s uporištem u didaktici i me-todici nastave, usuglasiti odabir i horizontalno (unutar jedne generacije) i vertikalno (za sve četiri generacije), što ide u prilog težnji zakonodavca glede tzv. nasljeđi-vanja udžbenika. Uz to, rasprave na aktivima vjerojatno će potvrditi tendenciju de se učitelji/nastavnici najčešće opredjeljuju za isti, domišljeni i provjereni metodički koncept, bilo da je riječ o već postojećem i novom na-slovu/udžbeničkom kompletu.

Konačno, Katalog će pokazati kako su nakladnici pri-mijenili odredbu o limitiranoj cijeni udžbenika (najma-nje 10 posto niža cijena u odnosu na prošlu godinu). S tim u vezi, bilom bi loše da u odabiru udžbenika, kao i u neobvezujućem mišljenju vijeća roditelja, niža cijena dovede u pitanje i ospori izjašnjavanje učitelja/nastavni-ka. To bi značilo da stručni argumenti bivaju poništeni populističkim razlozima i trikovima, a pritom – u ko-načnici – kvaliteta biva zapostavljena pa su na gubitku – sami učenici i njihovi nastavnici.

A. Jelin

jo© jeDaN tjeDaN

U organizaciji OŠ Bijaći iz Kaštel Novog, a u povodu Marulićevih dana, uz po-

kroviteljstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Splitsko-dalma-tinske županije i Grada Kaštela, 28. travnja u Kaštel Sućurcu održana je 19. čakavska večer pod nazivom ”Sve ČA činimo - sebi činimo”, kulturna manifestacija kojom se želi sačuvati čakavska riječ. Osnovna škola Bija-ći tako je već 19. godinu organiza-tor tradicionalne Čakavske večeri, a inicijativu je pokrenula ravnateljica Jadranka Šošić 1991. godine. Zahva-ljujući nastojanjima svih entuzijasta

unutar škole, zatomljena čakavska rič ne pada u zaborav, već se kontinuira-no njeguje.

Uz dramsku grupu Dračice u pro-gramu Čakavske večeri sudjeluje školski zbor Bijaćki slavuji i školski sastav Zvuci Bijaća. Kao gosti u pro-teklih gotovo dva desetljeća nastupila su i poznata imena iz kulturnog i jav-nog života - pjesnici Mladen Bjažić, Duško Geić, Joško Božanić, Slavko Govorčin, Jakša Fiamengo, Marina Čapalija, Siniša Vuković, Miki Bra-tanić, Marica Buratović i Tomislav Najev, skladatelj i tekstopisac Ljubo Stipišić Delmata, pučki pjesnik Ivo

Cvitić, pijanistica Vera Pavasović, operni pjevači Ante Ivić i Špiro Bo-ban, glumci Boris Dvornik, Josip Genda, Čedo Martinić, Frane Peri-šin, Arijana Čulina, Špiro Guberina, Nives Ivanković, Tonči Banov i Zoja Odak, pjevači Oliver Dragojević, Dražen Žanko, Tedi Spalato, Nenad Kero, Vesna Ivić, Boris Ćiro Gašpa-rac, Doris Dragović, Vinko Coce, Duško Mucalo, Zrinka, grupa Dalma-tino, Zorica Kondža u pratnji maestra Joška Banova, Goran Karan, Giulia-no, Boris Oštrić i grupa Ribari, klape Mastrinka, Cambi, Rašpe kao i klapa učiteljica škole Bijaćke meštrovice.

Nakon pozdravnih riječi ravnatelji-ce škole Jadranke Šošić, nazočne su pozdravili Vicko Haladić, zamjenik splitsko-dalmatinskog župana i kašte-lanski gradonačelnik Josip Berket, a nakon toga je stihove Marka Marulića interpretirala dramska prvakinja Zoja Odak. Vrsna glumica iz Splita kazi-vala je ulomke Marulove Judite, a kazivanje je završila glasovitim Uje-vićevim Oproštajem, pisanim Maruli-ćevim jezikom.

Središnji dio večeri odradile su Dračice, školska dramska družina, prikazavši scensku igru Judi s vonjon soli. Treću godinu zaredom scenarij potpisuje učiteljica Ivana Lukas Bar-tulović, a režiju učiteljice Katja Bašić i Sandra Špika. Da je ovaj projekt pro-izvod timskoga rada dokazali su učite-ljica Anamarija Bašić i školski majstor Ante Bogić, izradivši scenografiju, dok je vjeroučitelj i voditelj školskoga sastava Mario Žuvela uglazbio pjesmu scenaristice. Uostalom, u organizaciji Čakavske večeri sudjelovali su svi za-poslenici škole, svatko u okviru svojih afiniteta i mogućnosti. Neposredno ili posredno uključeni su bili svi učenici škole, koje se na taj način uči i odga-ja da budu svjesni svoje pripadnosti i važnosti njegovanja i očuvanja vlasti-te baštine.

Glazbeni gost večeri bio je Boris Oštrić sa svojim Ribarima, a pje-smom su se predstavile i Bijaćke meštrovice, klapa učiteljica s novom voditeljicom Anitom Stančić. I 19. čakavska večer pokazala je da je ova manifestacija nadrasla školske okvi-re, jer u njoj uživa šira javnost koja iz godine u godinu s nestrpljenjem iščekuje uprizorenje novih sličica iz života Kaštela.

Lucija Carev

Osnovna škola Bijaći održala 19. čakavsku večerKa©teL NoVI

Sve ČA činimo - sebi činimo

jADRANKA ŠOŠIć, RAVNATELjIcA

Bogat život škole Bijaći

Čakavske su večeri doprinos OŠ Bijaći u očuvanju domaće, izvorne riči i njegovanju bogate hrvatske je-zične baštine, što nam se svima na-meće i kao moralna obveza, imajući na umu da jezik nije tek sredstvo sporazumijevanja već i bitan ele-ment identifikacije svakog naroda te da se u novije vrijeme dijalekti sve više gube. Čakavske večeri koje go-dinama organiziramo prelaze okvire dramskog stvaralaštva, a višemje-sečne pripreme dramske družine nemaju za cilj stjecanje isključivo glumačkog umijeća. One su se po-kazale kao uspješan način čuvanja i učenja autohtonoga govora te ja-čanja svijesti o potrebi njegovanja jezičnog naslijeđa, naše baštine, što su mnogi prepoznali i godinama nam pomažu, ponajprije Ministar-stvo znanosti, obrazovanja i športa te Splitsko-dalmatinska županija i Grad Kaštela.

Osim organiziranja tradicionalnih Čakavskih večeri, OŠ Bijaći, koja ima skoro 800 učenika i 60 učitelja, njeguje niz drugih zanimljivih pro-jekata, programa i aktivnosti poput projekta Sačuvajmo Bijaće u 21. stoljeću, koji uključuje zaštitu povi-jesne, kulturne i prirodne baštine. Za uređenje školskog vrta, škola je dobila nekoliko nagrada i priznanja - u okviru akcije Obnova školskih vr-tova dobila je prvu nagradu u kate-goriji Najbolji tek utemeljeni školski

vrt te nagradu za najljepši primor-sko-dalmatinski okoliš škole u Re-publici Hrvatskoj, kao i niz nagrada na protekla 23 ekološka natjecanja kaštelanskih odgojno-obrazovnih ustanova.

Već 27 godina izdajemo Kapljice, najstariji školski list u Splitsko-dal-matinskoj županiji, koji se nekoliko godina pojavljuje i na državnoj smo-tri LiDraNo. Redovito sudjelujemo i na Sportskim igrama mladih, a naša škola godinama je bila kolijevka ka-štelanske odbojke.

Svi uspjesi OŠ Bijaći zapaženi su u sredini u kojoj škola djeluje, slije-dom čega je dobila skupnu nagradu Kaštela, povelju Splitsko-dalma-tinske županije i skupnu nagradu Splitsko-dalmatinske županije za doprinos kulturnom, javnom i druš-tvenom životu Kaštela i Splitsko-dal-matinske županije.

broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010.aktualno4www.skolskenovine.hr

Udruga roditelja Korak po Ko-rak osnovana je 1996. godine. Najveći program Udruge upra-

vo je CAP program (Child assault pre-vention), i to već jedanaestu godinu. Jedna od osnivačica Udruge i dugo-godišnja školska psihologinja Gorana Hitrec voditeljica je CAP programa u Hrvatskoj:

- Godine 1999. udruga Korak po korak započela je suradnju s Me-đunarodnim centrom za prevenciju napada iz američke savezne države New Jersey, jer nam se učinilo da bi njihov program CAP, cijenjen u cije-lom svijetu, bio vrlo primjeren našim uvjetima. Tim više što u to doba kod nas nije postojao nijedan program pri-marne prevencije zlostavljanja djece. Uz to, samostalno razvijanje takvog programa kao što je CAP dugotrajan je i skup proces pa nam se činilo da je pametno skratiti to vrijeme i što prije dovesti nešto tako kvalitetno i global-no priznato u Hrvatsku.

Udruga je CAP počela provoditi naj-prije u obliku pilot-provjere u trinaest osnovnih škola, a njegovu znanstvenu evaluaciju proveo je Odsjek za psiho-logiju Filozofskog fakulteta u Zagre-bu, koji ga je ocijenio vrlo kvalitetnim i primjerenim za naše uvjete. Danas se CAP provodi u brojnim školama i vrtićima diljem Hrvatske, no mogao bi i daleko više da nije prisutan uvijek isti problem - stabilno i redovito finan-ciranje programa. Primjerice, Udruga osigura sredstva na natječaju nekog od ministarstava za educiranje CAP ti-mova u nekoj županiji, a potom ta ista županija ne želi financirati njihov rad zbog toga što udruga nije registrirana na području županije, premda se radi o njihovim prosvjetnim djelatnicima i premda bi se program provodio u njihovim školama, i, što je najvažnije, premda nemaju niti sličnog programa prevencije zlostavljanja!

- Doduše, ne možemo biti nezado-voljni, jer je do danas kroz taj program prošlo 38 tisuća djece, što predškolske dobi u vrtićima što učenika nižih ra-zreda osnovne škole, njihovi roditelji te osoblje vrtića i škola koje polaze.

Kroz igru do važnih pouka

U Hrvatskoj se provode tri inačice programa. Osnovni CAP program, bazni, iz kojeg su onda izvedeni svi ostali programi, namijenjen je djeci nižih razreda osnovne škole, a kod nas se provodi u drugom razredu već više od 10 godina. Od 2002. godine krenuo je predškolski CAP za vrtićke grupe i jedina razlika je što se radionice za vrtićku djecu održavaju kroz tri dana, a ne samo jedan, kao što je slučaj za male osnovce. Posljednje dvije godine provodi se i tinejdžerski CAP za za-vršne razrede osnovne škole. A prođe li pak projekt udruge na nedavnom natječaju Ministarstva obitelji pokre-nuo bi se i CAP za djecu s mentalnom retardacijom.

Hitrec ističe kako je CAP zaštićeno ime i program zaštićenih autorskih prava, zbog čega se mora provoditi na točno određeni način. Manje izmjene su moguće na način da se u radionice unese nešto iz aktualne problematike zlostavljanja. Primjerice, tjelesno ka-žnjavanje ili cyberbullying, ako je tre-nutačno u društvu naglasak na tome. Za sve ostalo postoje strogo propisane odrednice, koje ujedno jamče kvalite-tu.

- Riječ je o tipičnom programu pri-marne prevencije, koji se sastoji od tri dijela. Prvo se radi predavanje za cjelokupno osoblje vrtića ili škole, da svi odrasli koji se bave djecom u nekoj instituciji vrlo detaljno čuju informa-cije o problemu zlostavljanju djece, od čistačice i domara do nastavnika i ravnatelja. O tome kako zlostavljanje utječe na dijete, kako prepoznati zna-kove zlostavljanja, kako prepoznati roditelja zlostavljača, kako s djecom razgovarati o preventivnim vještina-ma, kako ih tome podučiti i naravno, koje su zakonske obveze odraslih vezane za prijavljivanje zlostavlja-nja. Nakon toga kreću predavanja za roditelje one djece s kojom će se pro-gram provoditi, s istim temama. Na-posljetku, održavaju se radionice za djecu. U nižim razredima jednokratna 60-minutna radionica koju provode tri posebno obučene osobe, najčešće vr-tićki i školski stručni suradnici te od-gajateljice ili učiteljice. Za vrtićku dob tri takve radionice.

I dalje prečesto zatvaramo oči

Teme se obrađuju kroz igrokaze i vođenu grupnu raspravu. Obrađuju se tri situacije zlostavljanja koje dje-ca najčešće susreću. Bullying odno-sno zlostavljanje vršnjaka, zatim na-pad nepoznate odrasle osobe i napad poznate odrasle osobe. Potonja dva igrokaza služe kako bi djeca upoznala preventivne strategije zaštite od seksu-alnog zlostavljanja. Napad nepoznate osobe, naime, odnosi se na situacije, srećom vrlo rijetke, kada dijete napad-ne odrasla osoba koja ga želi iskoristiti seksualno. Djeca uče kako razgovarati s nepoznatom osobom, da to bude do-voljno sigurno. Uče i neke obrambene strategije, da se napadača zbuni, da se privuče pažnja drugih prolaznika ili odraslih osoba u blizini, odnosno kon-kretno, djeca uče kako najefikasnije potražiti pomoć.

Ipak, treba znati da najveći broj seksualnog zlostavljanja djece, čak više od 80 posto počine djeci bliske ili poznate osobe, bliski rođaci, možda čak otac, očuh, brat ili bratić, ili neki poznati „uglađeni“ susjed. Kroz CAP radionice djeca uče da svi ljudi imaju neka posebna sigurnosna prava, a to je da budu sigurni, jaki i slobodni. I to je geslo CAP programa: siguran, jak i slobodan. Mi odrasli - i roditelji, ali, nažalost, i prosvjetni djelatnici - često umanjujemo problem, smatramo da se o tome previše priča u medijima, a da to ipak nije tako rašireno, napominje Hitrec, upozorivši:

- Griješi se u negiranju tog proble-ma! Dok se njihovoj djeci nešto ne događa smatraju da taj problem ne po-stoji, odnosno da se on preuveličava, naročito kod seksualnog zlostavljanja. Još će roditelji priznati da ponekad istuku svoje dijete ili da se njihovo dijete potuklo u školi, ali kada je u pi-tanju seksualno zlostavljanje, teško je povesti razgovor. Ta je problematika nekako sva obavijena nelagodom, od-bijanjem da se o tome priča. Još smo zapravo dosta tradicionalno društvo, iako su seksualni zlostavljači svuda oko nas. Često su to oni „divni, krasni ljudi“ koji djeluju kao najbolji očevi ili susjedi, dok su zapravo istinski pre-datori. A mi i dalje prečesto zatvaramo oči!

Hitrec preporučuje da bi knjigu Christiane Sanderson „Zavođenje dje-teta“ trebao pročitati svaki prosvjetni djelatnik da shvati dimenzije užasa kojeg proživljavaju djeca koja su sek-sualno zlostavljana.

Nulta tolerancija prema tjelesnom kažnjavanju djece

Veliki je problem što tek deset po-sto slučajeva seksualnog zlostavljanja djece biva otkriveno. A i među tih deset posto jako mali broj slučajeva i dođe do suda, pa mali broj zlostav-ljača zaista bude kažnjen. Problem je navodni nedostatak dokaza, djetetu se ne vjeruje, a same kazne bivaju vrlo blage. Ako se tome doda seksualno iskorištavanje djece u svrhu pornogra-fije i prostitucije, s čime su povezane otmice djece i trgovanje, postaje jasno da je seksualno zlostavljanje, i to sve mlađe djece, jedan od najvećih proble-ma današnjeg društva.

Hrvatska spada i među zemlje u ko-jima je tjelesno kažnjavanje djece još uvijek nešto uobičajeno, najčešće pod

mudrom izlikom kako je batina izaš-la iz raja. Ipak, Hitrec poručuje kako svako tjelesno kažnjavanje djece šalje poruku da je u redu probleme rješavati nasiljem. Odrasle osobe, bilo u ulozi roditelja ili nastavnika, nalaze se pri-tom u sve složenijom situaciji:

- Djeca su danas osnažena, znaju da imaju određena prava, a mi odrasli ni-smo dovoljno pametni kako djecu po-učavati njihovim pravima, ali istodob-no i odgovornostima koje imaju. Kako djecu poučiti da imaju i neke odgovor-nosti, ne samo prava. Međutim, bez ikakvih iznimki - treba nam nulta tole-rancija spram svakog zlostavljanja, pa tako i tjelesnog kažnjavanja djece! Jer, čim počnemo imati izlike i izgovore, odmah smo na skliskom terenu, jer je vrlo tanka granica između tjelesnog kažnjavanja i zlostavljanja.

Roditelji i škole moraju stoga dobro promisliti koje kazne, bolje rečeno koje sankcije treba primjenjivati kada djeca krše određena pravila ponašanja. Danas odrasli kao da su zbunjeni, kao da se ne usude djeci jasno i glasno po-stavljati strukture i granice. A to jest dužnost i odgovornost odraslih osoba.

U školama i vrtićima teško je pro-voditi odgojne i preventivne progra-me ako cijeli kadar ne djeluje u istom smjeru. Hitrec govori da se vrlo često događa da, recimo, veći dio zbornice ili kadra u vrtiću radi u tom smjeru, drži se smjernica, primjerice CAP programa ili UNICEF-ova Stop na-silju među djecom, ali uvijek postoji nekolicina nastavnika ili odgajatelja koji se o sve to skupa oglušuju, koji se prave kao da se to njih ne tiče. I baš kao što u obitelji djeca koriste situaci-je u kojima mama i tata nemaju jedin-stveni usuglašeni stav, isto se događa i u školama odnosno vrtićima. Ako je, na primjer, 70 posto djelatnika svjesno da se mora biti među djecom, čitavo vrijeme, da se moraju uspostaviti i odrađivati dežurstva, da portir mora

kontrolirati ulaske, da za svaki izosta-nak dijete mora imati ispričnicu, da se ne može tolerirati ometanje nastave, a drugih 30 posto ne, onda je škola ili vrtić u problemima.

Učitelji moraju u školama provoditi više vremena

Jasna pravila ponašanja moraju se uspostaviti od najranije dobi, od prvog razreda. To, naravno, traži vremena, upornosti, ali bez toga ne ide, upozo-rava Hitrec. Smatra da su škole pred važnom odlukom, kako bi se zaista počele baviti i odgojnom komponen-tom svog postojanja:

- Doista ne vjerujem da je odgoj-ni rad u školi moguć, ako rad u školi gledamo isključivo kroz svoju satnicu. Kroz to da učitelj nakon svoje satnice mirne duše ode kući. Škola bi morala biti zajednica ljudi koji djeluju u istom smjeru i s istom dozom entuzijazma. Ne samo zajednica koja poučava, nego i zajednica koja odgaja. A to zahtije-va određenu posvećenost i određeno vrijeme, ne samo puko odrađivanje satnice!

Iskustva zapadnih zemalja govore kako je neophodno da učitelji u škola-ma provode više vremena. Pripreme za nastavu treba premjestiti u školu. Jer kada se uvede to neko obavezno radno vrijeme, obavezan boravak nastavnika u školama, onda to potiče i timski rad ljudi, uvjerena je predsjednica udruge roditelja Korak po korak, jer će iona-ko učitelji i odgajatelji provoditi više vremena zajedno. Stručni suradnici u školama, koji su odgovorni za odre-đene preventivne projekte, vrlo često ističu da im je strašno teško uopće sa-stati se s nastavnicima. A pokazalo se da tamo gdje ljudi ostaju dulje u školi povećava se odgovornost i odanost onome što su ciljevi škole na području odgoja.

Današnje krizno vrijeme, u kojem su svi potplaćeni, naročito nastavnici, naravno, nije baš popularno za predla-ganje ovakvih poteza. S druge strane, to je odluka samoodržanja našeg druš-tva. Škole moraju „slobodno“ vrijeme do dolaska roditelja puniti i drugim sa-držajima osim nastavnih, od brige za odgoj do brige za sadržaj slobodnog vremena. Svjesni toga da individual-ne razlike utječu na naše ispunjavanje profesionalnih obveza, ipak znamo da postoje škole u kojima je sve odlično i u kojima djelatnici daju 110 posto, bez obzira na malu plaću, i škole u kojima se samo kuka i ne radi ništa izvan za-crtanog plana i programa.

Sve rečeno jasno govori o kvaliteti, ali i nužnosti programa poput CAP-a, kojima se problemi uvelike ublažava-ju. Prošle je godine u CAP programu bilo osamdesetak škola, 15 vrtića i 10 škola koje su provele tinejdžerski CAP, ukupno 4800 djece i 3500 rodi-telja u osnovnim školama te oko 1000 djece i 400 roditelja u vrtićima. Pro-blem je novac, financiranje programa da bi edukacija za škole i vrtiće bila besplatna te da bi se podržao rad ti-mova (supervizija, stručno usavrša-vanje). Ovakve kvalitetne i svjetski priznate preventivne programe trebalo bi uključiti u redoviti sustav financi-ranja i obvezatni edukacijski program za sve hrvatske obrazovne djelatnike. Tek tada možemo očekivati sigurniju sutrašnjicu za našu djecu.

Branko NAĐ

PreVeNCIja ZLoStaVLjaNja DjeCe Međunarodni CAP program

Djeca imaju pravo biti sigurna, jaka i slobodna!

CAP (Child assault prevention) program pre-vencije u Hrvatskoj već jedanaestu godinu provodi Udruga roditelja Korak po korak, educirajući školske stručne timove i djelatnike u vrtićima i školama o načinima prevencije i primjeni programa. Sama djeca kroz radionice uče strategije zaštite, gdje im se kroz igrokaze pokazuju načini postupanja u slučaju među-vršnjačkog zlostavljanja te seksualnog napada nepoznate i poznate odrasle osobe

Tematika zlostavljanja djeci se prezentira kroz igrokaze

Gorana Hitrec voditeljica je CAP programa u Hrvatskoj


aktualno

Pokloni i darivanje roditeljska su pre-okupacija za svaki dječji rođendan, blagdan ili neku prigodu koja po-

često zna izbjeći kontroli. Stoga psiholo-zi koji se bave tim pitanjem upozoravaju da se djecu ne smije obasipati darovima, jer će, u suprotnom, s vremenom izgubiti osjećaj zahvalnosti. Sama definicija poklo-na kaže da se ne radi samo o materijalnom poklanjanu, nego je simbol naklonosti pre-ma drugima, ljubavi, simpatijama...

Poklanjati male stvari Profesorica Sveučilišta u Zadru na Odje-

lu za pedagogiju Slavica Bašić ističe da su pokloni istodobno i test koliko imamo stvarnoga kontakta s djetetom, koliko pri-likom kupnje mislimo što bi konkretno dijete obradovalo i što bi za to dijete bilo poticajno.

- Nažalost, pokloni su često samoobja-va odraslih o ekonomskoj moći i vlastitom ukusu i željama. Roditelje treba osvješta-vati da je poklon način komunikacije s djetetom u kojoj mu pokazujemo koliko ga poznajemo i kako smo mislili na njega. To mogu biti sasvim male stvari, a najljep-še su one koje smo sami izradili za dijete. Prečesto darivanje je nepotrebno, jer sa-svim sigurno dovodi do ravnodušnosti, bu-dući da dijete treba vrijeme da se jednom igračkom poigra, da ju upozna, vrijeme da pročita knjigu... Puno poklona stvara i po-vršnost, ali i konzumentski odnos prema poklonima. Malo, ali subjektivno (osobno) je značajno! To je samo onda, ako je i ro-ditelju odnosno darovatelju poklon znača-jan, ako vidi u njemu vrijednost za dijete i s radošću i zainteresiranošću mu poklanja - ističe Babić.

Psihologinja iz DV Grigora Viteza An-drea Janković na upit kako i kada djeci davati poklone ističe da bi trebalo djeci trebalo poklanjati u posebnim prilikama (Božić, Sv. Nikola, Uskrs) i važnim do-gađajima za dijete (rođendani, imendani, upis u školu…).

- Darove je potrebno lijepo umotati kako bi dijete shvatilo da je ono važno osobi koja ga daruje te kako bi se pokazalo da je taj trenutak vrlo važan u djetetovu životu. Darivanje je potrebno vezati uz atmosferu koja prati događaj.

Druge naše dvije sugovornice iz DV Matije Gupca, pedagoginja Blaženka Pin-tur i psihologinja Nina Černjul, ističu kako darivanje i poklanjanje djetetu u našoj kul-turi započinje vrlo rano, zapravo rođenjem djeteta, kada se uz roditelje i djetetu bliska rodbina i osobe potrudi barem nešto po-kloniti djetetu.

- Kod odabira poklona važno je voditi računa o dobi djeteta i njegovim sklono-stima, a time i o primjerenosti poklona. Naravno da su želje djeteta kod odabira poklona nezaobilazne, osobito roditelji-ma djeteta starijega predškolskog uzrasta. Roditelji nastoje uvažiti želje djeteta koje mogu biti nesrazmjerne s njihovim mate-rijalnim mogućnostima, a često se radi i o neprimjerenosti željenog poklona - kažu Pintur i Černjul te dodaju kako je koji puta teško uskladiti želje i ono što je poželjno, odnosno čega se treba pridržavati kod oda-bira poklona.

Ignorirati reklame - U našoj pedagoškoj praksi susretale

smo se s pitanjima, bolje reći dvojbama roditelja - što pokloniti djetetu? Pitanje je osobito aktualno u vrijeme blagdana. Kao odgojno-obrazovna ustanova savjetujemo roditelje o tome kako birati što pokloniti djetetu, osobito u blagdansko vrijeme, kada je darivanje učestalo. Naše preporuke idu u smjeru kvalitetnih slikovnica, enciklope-dija, igračaka primjerenih uzrastu djeteta. Posebno naglašavamo da nije poželjno po-klanjati mnogo već da je važnije da poti-čemo njegovanje osjećaja, poklanjanja „od srca“. Osobito su vrijedni pokloni koje je roditelj sam izradio za svoje dijete ili za-jedno sa svojim djetetom za drugo dijete ili dragu osobu. Od samog poklona važniji je i vrjedniji trud i vrijeme koje smo izdvoji-li za izradu poklona. U tim se situacijama na poseban način produbljuju međusobni odnosi i isprepliću osjećaji uzajamnosti, a dijete izgrađuje vlastito samopouzdanje i vrijednost. Time mu poručujemo da se po-klanjati može i bez odlaska u trgovinu.

O tome kakve poklone roditelji i drugi bliski djetetu trebaju birati za djecu An-drea Janković kaže da pokloni koji se bira-ju za dijete trebaju biti prilagođeni dječjem uzrastu, ali i njegovim sklonostima.

- Kupnja poklona za djecu jedan je od najvećih užitaka, jer nema ljepšeg od raši-renih dječjih očiju dok otvara poklon, ali ni većeg razočaranja kad se taj vedri pogled pretvori u suzne oči ukoliko ono ne dobije ono čemu se nadalo. Da se to ne bi dogo-dilo, važno je zajedno s djetetom odrediti listu prioriteta njegovih želja.

Pintur i Černjul napominju da je prisut-nost “trendovskih poklona“ uočeno u po-sljednje vrijeme, naročito kod rođendan-skog darivanja.

- Roditelji teško odolijevaju medijskim reklamama navedenih „igrački“ i kupuju ih djeci učestalo, ne promišljajući dovoljno o njihovoj svrhovitosti i odgojnim učincima na djecu. Kupnja poklona zbog kupnje dje-tetove ljubavi i naklonosti također je jedna od situacija koju roditelji čine, nedovoljno svjesni posljedica takvih postupaka. Želeći preduhitriti neke nepoželjne oblike ili po-našanja nastoje putem poklona pridobiti dijete i smanjiti možebitni otpor.

Koliko je učestalo darivanje štetno za djecu Andrea Janković kaže:

- Često nakon vrtića djeca od roditelja, baka i djedova dobiju čokoladicu, slado-led, sličice, kinder jaje s igračkom ili neku sitnicu, a da ne govorimo o odlascima u trgovačke centre. Učestalim darivanjem govorimo im da će uvijek dobiti ono što žele, a onda se čudimo što djeca više ne-maju želja ili što su im želje gotovo bizar-ne i sve ih je teže zadovoljiti.

Prezasićenost poklonima Pintur i Černjul po tom pitanju ističu

kako često i prekomjerno darivanje neće pridonijeti njegovanju osjećaja bliskosti i pozitivnih emocija već može dovesti do nezadovoljstava i zahtjeva koje je teško ispunjavati.

- Roditelji su ponekad nedovoljno osvi-ješteni u pogledu prekomjernog darivanja pa možemo vidjeti situacije u kojima ku-

puju i daruju mnogo i djetetu neprimjere-no. To često dovodi do prezasićenja i dije-te ne doživljava poklon kao izraz ljubavi i poštovanja i u njemu ne nalazi radost i veselje.

Janković ističe da ima razlike među dje-com koja primaju puno poklona i onih koji ih primaju u manjem omjeru.

-Već kod djece predškolskog uzrasta, od pete godine, vide se razlike. Djeca koja često dobivaju darove nose nove igračke u vrtić i ne žele sudjelovati u ponuđenim aktivnostima i sadržajima odgojne skupi-ne, već pokušavaju drugu djecu privući svojim novim igračkama i u toj aktivnosti biti glavni. Oni određuju tko će se s njima družiti, a tko ne. U vrtiću se nastoji smanji-ti takav utjecaj te se sugerira roditeljima da djeci ne dozvole donošenje takve igračke u vrtić, najčešće trendovske, no neuspješno, jer baš ti roditelji koji stalno kupuju igrač-ke vlastitoj djeci jednostavno ne mogu reći ne. Stoga odgajatelj ima važnu ulogu u smanjivanju frustracije ostale djece koja tu igračku nemaju, ali i frustracije tog dje-teta, pospremajući mu igračku za kasnije kad će ići kući.

I Pintur i Černjul navode da veliki i sku-pi pokloni osobito u zajedničkim slavljima i proslavama svakako ne pridonose njego-vanju zajedništva, poštivanja i uvažavanja već, naprotiv, mogu dovesti do rivalstva, zavisti i ljubomore među djecom.

- Djeci te dobi teško je shvatiti da ne mogu dobiti željeni poklon, primjerice za rođendan kao njihov prijatelj osobito ako smo do tada prakticirali poklone po na-rudžbi djeteta ili smo se rukovodili aktual-nim poklonima. Roditelji bi o tome trebali voditi računa kada biraju poklon - navode Pintur i Černjul.

O tome shvaćaju li roditelji bit problema u prekomjernom darivanju Janković ističe kako većina roditelja shvati nakon razgo-vora, ali vrlo često kažu „Ne možemo si pomoći“.

- Naime, ti roditelji su već ušli u krug manipulacije i teško im je izaći iz njega. Teško im je odbiti želju svog djeteta, jer je ono ili „tako slatko kad traži“, ili pretjera-no negoduje, ili su toliko umorni od posla pa žive po sistemu „daj pa da bude mir“, ili jednostavno malo vremena provode s djecom pa imaju osjećaj da darivanjem na-doknađuju vrijeme i dokazuju ljubav.

cvijet i poljubac kao poklon I sam djeca uočavaju takve razlike, o

čemu psihologinja Janković navodi: - Djeca predškolske dobi već uočavaju

takve razlike i najčešća je reakcija nago-varanje roditelja da im kupe ono što ima njihov prijatelj. Često govore roditeljima, plačući, da se nitko neće igrati s njima ako nemaju tu igračku. Djeca koja imaju tren-dovsku igračku hvale se njome, a onda oni koji ju nemaju znaju izmišljati da će ju dobiti ili pak izmišljaju da imaju bolju kod kuće, a zna se dogoditi da tu igračku netko i potajno ponese kući. Djeca različi-to shvaćaju i prihvaćaju poklone.

Na naš upit kako se nositi s dječjom že-ljom za poklonima Janković je istaknula:

- U današnje vrijeme sve je teže nositi se s dječjim željama. Problem su televi-zijske reklame prema kojima dijete stvara svoje želje, a često i prijatelji koji imaju stvari koje to dijete nema, a ponuda je ve-lika. Ali ako se pravilno postupi već kod prvih želja i ne zadovolji ih se odmah, di-jete će naučiti da treba čekati kako bi se želja ispunila. Isto tako će naučiti da se neke želje neće moći ispuniti nikada, ali to ne znači da mora biti nesretno, jer ni druga djeca, a ni odrasli, nemaju sve što požele. Želja za nečim nedostižnim može se zamijeniti nečime što nam je dostu-pnije ili što već imamo, ali smo zabora-vili da imamo. Teško je odbiti dijete, ali samim odbijanjem činimo ga otpornijim na razne utjecaje i boljim u suočavanju s problemima te ga time učimo kako će se nositi sa životnim preprekama. Uz takvu silnu ponudu i izbor u današnje vrijeme vrlo je teško biti roditelj i odgajati dijete. Mislim da je i roditeljima i djeci potrebna sva moguća podrška u odolijevanju istim, ali i pratiti trendove i ne zaostajati za dru-gima.

Pintur i Černjul ističu da o roditeljima i njegovanju kulture poklanjanja u obitelji ovisi kakav će odnos i shvaćanje dijete imati prema poklonima i općenito prema darivanju.

- Što zapravo znači darivati i prima-ti dijete će spoznati unutar svoje obitelji tijekom odrastanja u raznim prilikama. Roditelji su prvi modeli svojoj djeci i u ta-kvim situacijama, jer će svojim odnosom prema poklanjanju i onome što će činiti pokazivati odnosno poučavati dijete što je poželjno, a što nije. Zajedničko vrijeme provedeno u zanimljivim aktivnostima, posjet, izlet, igranje društvene igre, čita-nje slikovnica, pričanje priča i slično vr-jednije je od poklona, jer izgrađuje obitelj kao zajednicu podrške i ljubavi. Cvijet, crtež, kutija, osmijeh, poljubac... Sve su to mali pokloni od kojih su satkani životi - zaključuju naše sugovornice.

I. B.

PreD©KoLSKI oDGoj Djeca i darivanje

Poklanjati treba iz ljubavi

Prečesto darivanje je nepotrebno, jer sasvim sigurno dovodi do ravnodušnosti, budući da dijete treba vrijeme da se jednom igračkom poigra,

da ju upozna, vrijeme da pročita knjigu...


aktualno

Dio sustava srednjeg školstva predstavljaju i učenič-ki domovi kao odgojno-obrazovne ustanove koje učenicima srednjih škola osiguravaju smješaj, pre-

hranu, odgojno-obrazovni rad, kulturne, sportske i druge aktivnosti. Da bi se pokazalo što se radi u domovima već 36 godina se održavaju Domijade kao istinske smotre uče-ničkog stvaralaštva u učeničkim domovima i kao sustav koji podupire druženje i javnu prezentaciju rezultata rada i vrednovanje dostignuća učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika. Tako je krajem travnja održana Domijada uče-ničkih domova grada Zagreba i Bedekovčine.

Sportska natjecanja učenica i učenika odvijaju se tokom cijele školske godine. Djevojke igraju rukomet, odbojku, stolni tenis, šah i bave se streljaštvom kao i mladići koji još igraju nogomet, košarku, stolni tenis i šah. Natjecanja se održavaju na sportskim terenima učeničkih domova grada Zagreba, Domu sportova i sportskoj dvorani u Bedekovčini, organizirana su u liga sustav, a vode ih kvalificirani suci iz strukovnih sudačkih saveza. Na kraju svake Domijade orga-nizira se svečana podjela nagrada u obliku pehara, medalja i priznanja za najuspješnije učeničke domove i pojedince. U programima sportskih susreta sudjeluje oko 450 učenica i učenika.

Smotra kulturnog stvaralaštva počela je tradicionalnim druženjem na Likovnoj koloniji uz sudjelovanje 75 uče-nika i voditelja, a nastavila se multimedijalnom izložbom u Hrvatskom školskom muzeju. Područja multimedije su fotografija, rukotvorine, slikarstvo, kiparstvo, modni diza-jn, instalacija, crtež, keramika i video zapis. Izložba je bila

otvorena za javnost tjedan dana. U tom periodu su izabrani najbolji učenički radovi iz svake kategorije.

U Narodnom sveučilištu Dubrava održano je natjeca-nje iz ostalih kategorija kulturnog stvaralaštva i to drama, recitacija, ples, glazba i folklor. Natjecanje je trajalo dva dana, a treći dan je bio rezerviran za prezentaciju najboljih ostvarenja po ocjenama učeničkog i stručnog žirija. U pro-gramu kulturnog stvaralaštva mladih u učeničkim domovi-ma sudjelovalo je oko 500 učenica i učenika. Najuspješniji učenici i učenice predstavljati će grad Zagreb na državnoj Domijadi koja će se ove godine od 6. do 9. svibnja održati u Umagu.

Jelena Bojčić, Zlatko Knežević

Domijada učeničkih domova grada ZagrebaZaGreb

Porinut školski brod Kraljica moraZADAR - Hrvatsko je školstvo nakon 102 godine, od kada je u Hrvatskoj posljednji put izgrađen školski brod, dobilo motorni jedrenjak Kraljica mora, na kojem će se učenici i studenti pomorskih škola i fakulteta moći obrazovati. Tom je prilikom održana i svečanost uplovljavanja broda, na kojem će već od rujna učenici zadarske Pomorske škole provesti tri školska tjedna. Jedrenjak Kraljica mora opremljen je svim suvremenim navigacijskim uređajima i potpuno kompjutoriziran te može primiti 28 učenika, četiri profesora i sedam članova posade. Osim toga, školski brod dugačak je 37 metara i opremljen s dva motora koji razvijaju brzinu od 11 čvorova. Prvi koji su imali priliku razgledati brod bili su zadarski učenici i studenti pomorskih usmjerenja. Kako je navedeno na svečanosti, ovaj će brod pridonijeti kvalitetnijem školovanju polaznika Pomorske škole, kroz koju je prošlo više od šest tisuća učenika.

Nacionalni turnir u roboticiRIJEKA - Prošlog je tjedana održan Treći nacio-

nalni turnir robotike za učenike. Turnir je održan u okviru sedmog susreta Lige kumpanija u organiza-ciji Odsjeka za politehniku Filozofskog fakulteta u Rijeci. Također je održan i okrugli stol na kojem su sudjelovali profesori te su izvedene i demonstracije naprednijih aktivnosti s robotima. Na turniru je su-djelovalo 38 učenika iz 17 hrvatskih srednjih škola. Radi se o nacionalnom projektu za edukaciju uče-nika srednjih škola iz mobilne robotike. Osim hrvat-skih učenika i profesora, na susretima su sudjelovali učenici i profesori iz Bosne i Hercegovine i Makedo-nije. Oni su uključeni u slične projekte u svojim dr-žavama. Na ovim se susretima također želio postići dogovor o pokretanju regionalnih i međunarodnih susreta i natjecanja iz mobilne robotike.

Europski tjedan u ZadruZADAR - U Zadru se održava Europski tjedan, koji će potrajati do 8. svibnja. Agilno Županijsko vijeće za europske integracije Zadarske županije i ove godine vrlo aktivno sudjeluje u obilježavanju Europskog tjedna, čiji je program prošlog tjedana započeo podjelom promidžbenih materijala Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske u Karinu Gornjem i Kruševu. Usto, na programu su bili održavanje radionice IPARD programa - metodologija izrade projekata, provedba i praćenje u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca - Centra za europske pretpristupne procese (CEPP), UNDP-a i Županijskog vijeća za europske integracije Zadarske županije. U gradskoj knjižici Zadar održana je i kreativna dječja radionica Upoznajmo EU kroz dječje likovno i literarno stvaralaštvo. Tijekom dva tjedan trajanja Europskog tjedna u Zadru i Zadarskoj županiji bit će održano i niz drugih programa i manifestacija, čiji je cilj približavanje i upoznavanje Europske unije.

I. B.

Uspjesi recitatora Hrvatske čitaonice

SUBOTICA - Recitatori Hrvatske čitaonice u Subotici, Davorin Horvacki i Karla Rudić, osvojili su zlatne diplo-me na 41. Pokrajinskoj smotri recitatora pod nazivom ”Pjesniče naroda mog”, održanoj proteklog vikenda u Sečnju.

Predsjednica Hrvatske čitaonice Bernadica Ivanko-vić ističe kako su dva zlatna priznanja vrijedna ocjena trudu učenika i ljudi koji s njima rade. ”Čitaonica se prije svega želi baviti njegovanjem lijepe riječi i na-šeg materinskog, književnog hrvatskog jezika. Djeca rado dolaze i druže se kroz kreativne radionice, ali puno se radi i na recitiranju i izražavanju, na javnom nastupu i govoru i u dramskim skupinama. Pokazuje se iznimna kvaliteta, a rezultat toga su i ova prizna-nja” - kaže Bernadica Ivanković, te dodaje kako je znanje hrvatskog jezika, koje djeca stječu u školama, dobar temelj za daljnji rad.

Hrvatska čitaonica će i ove godine organizirati ljetni kamp gdje se obrađuju specifične nacionalne pučke teme, tu su i kreativne radionice s kojih se uradci pro-daju ili daruju u humanitarne svrhe.

S. Mamužić

UKRATKO

Smotra učeničkog stvaralaštva

Prošloga četvrtka u Zagrebu je održana izborna skupština Hrvatskog pedagoško-knji-

ževnog zbora na kojoj su razriješena sva upravna tijela ovog najstarijeg pedagogijskog društva, utemeljenog još davne 1871. godine, te izabrana nova. Tako je za novog predsjednika izabran dosadašnji dopredsjednik dr. Nevio Šetić, a za njegovu dopred-sjednicu Jelena Pavičić-Vukičević. U Upravni odbor izabrani su još Albino Crnobori (tajnik), Vesna Bobinski, Martin Oršolić, Biserka Bucković, Pavao Mijić, Ana Ivančan i Kata Pi-ršljin. Članovi nadzornog odbora su dr. Ante Bežen, mr. Miše Kutleša i dr. Josip Markovac, a Sud časti sači-njavaju Ignac Pavić, Ljiljana Vukšić, Sanja Urek, Kristina Šnidaršić Vlašić i Vesna Budinski.

Članovi skupštine prihvatili su sva izvješća o dosadašnjem radu te pro-gram rada HPKZ-a za naredno razdo-blje. Podnoseći izvješće o radu udru-ge u proteklih nešto više od godinu i pol dana, dosadašnja predsjednica Vesna Budinski naglasila je povije-snu dimenziju HPKZ-a kao najsta-rije i najbrojnije stručno-znanstvene udruge svih prosvjetnih djelatnika u Hrvatskoj te njezinu ulogu u pro-micanju i unaprjeđivanju odgojno-obrazovne teorije i prakse, odnosno u svekolikom razvoju i unaprjeđivanju odgoja, obrazovanja i znanosti.

HPKZ kao udruga koja okuplja oko 1500 članova u proteklom je raz-doblju imao živu aktivnost. Organizi-rana su dva trodnevna stručno-znan-stvena skupa – Prva škola predškol-skog odgoja i primarnog obrazovanja na temu ”Na dodiru predškolskog odgoja i primarnog obrazovanja u zajedničkom odgojno-obrazovnom

rastu” te 33. Škola pedagoga s temom ”Pozitivne vrijednosti u suvremenoj školi i predškolskoj ustanovi” u sklo-pu koje je svečano obilježena i 150. godišnjica izlaženja časopisa Napre-dak. Na svakom od dva skupa sudje-lovalo je oko 300 pedagoga, učitelja, ravnatelja i znanstvenika, obrađene su aktualne teme i predstavljeni primje-ri dobre prakse te objavljene poruke i tiskani zbornici radova. Značajne su i aktivnosti HPKZ-ovih ogranaka diljem Hrvatske koji su organizirali i održali brojne tribine, okrugle sto-love, stručne skupove, pedagoške akcije, javna predstavljanja knjiga, predavanja, rasprave i obilježili važ-ne datume u hrvatskome školstvu. Posebno mjesto zauzimaju aktivnosti triju zagrebačkih sekcija HPKZ-a: Sekcije predškolskih pedagoga, Sek-cije pedagoga osnovnih škola i Sek-cije učitelja razredne nastave.

U proteklom razdoblju udruga je nastavila i sa značjanom izdavačkom djelatnošću. Pored časopisa Napre-dak, s izlaženjem su nastavili i Škol-

ski vjesnik, Bjelovarski učitelj i Vu-kovarsko-srijemski učitelj, časopisi koje tiskaju ogranci u Splitsko-dal-matinskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Rad HPKZ-a može se ocijeniti vrlo uspješnim jer je realiziran opsežan stručno-znanstveni program, održane brojne aktivnosti te ostvarena surad-nja s Ministarstvom znanosti, obrazo-vanja i sporta, Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Agencijom za odgoj i obrazovanje te s Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba, zaklju-čila je Vesna Budinski.

Zahvaljujući delegatima skupštine na ukazanom povjerenju i izboru na časnu dužnost, novoizabrani pred-sjednik dr. Nevio Šetić naglasio je da je HPKZ postao važan čimbenik u razvitku prosvjetnog i pedagoškog života u Hrvatskoj te da će zbog svo-jeg značenja i u ovoj godini nastavi-ti s brojnim aktivnostima te najavio skorašnji stručno-znanstveni skup, jedanaestu Školu učitelja koja će se od 24. do 26. svibnja održati u Opa-tiji. ”Nastavit ćemo i intenzivirati ak-tovnosti koje će biti usredotočene u tri pravca, a to su stručno-znanstveni skupovi i akcije, nakladnička djelat-nost i društvene aktivnosti. No, prije svega, puno jači angažman moramo imati u osnivanju i pokretanju ogra-naka u svim županijama u kojima do sada nismo imali ogranke kako bismo izašli u susret želji brojnih učitelja i pedagoga da imaju ogranak HPKZ-a, pomogli im da se lakše organiziraju i budu djelatni u brojnim akcijama kojima je cilj unaprjeđenje odgoja, obrazovanja, pedagoške struke i zna-nosti” – zaključio je Nevio Šetić.

M. Šimeg

Održana izbornaskupštinaHPKZ

Dr. Nevio ©etić novi predsjednik


odgojno-obrazovna praksa

Piše Ivan Cerovecdiplomirani pedagog i učitelj fizike, Krapinske Toplice

Danas je samo jedno sigurno: živimo u svijetu promjena. Svakome može-mo dati svoju ljubav, ali ne i svoje

misli. Osobito djeca imaju uvijek „svoje“ misli. U odgojno-obrazovnom radu učitelji se mogu truditi da budu kao djeca, ali nika-ko ne smijemo tražiti da djeca budu poput nas. Uvijek na umu valja imati spoznaju da život ne ide unatrag, već naprijed! Ima lju-di koji nastoje zaustaviti napredak, ali ima i mnogo onih koji, srećom, stalno otvara-ju „vrata“ napretku. Vjerujemo da su u toj drugoj skupinu učitelji.

Za svladavanje bilo kojih zapreka, teško-ća, težine posla, prije svega učenja, potrebna je snaga tijela i velika volja. Čovjek, naime, nije samo racionalno već i emocionalno biće koje reagira na sve što ga okružuje. Emocije stvaraju stanja duševne pobuđenosti obilje-ženo skupom subjektivnih osjećaja, a osobito u školskim aktivnostima zanimljiva nam je emocija radosti. Stručnjaci smatraju da emo-cije mobiliziraju organizam.

Učenje je fenomen spoznajne sposobnosti u kojoj se stječu, organiziraju i preoblikuju činjenice s krajnjim ciljem samostalnog stva-ranja zaključaka i svega racionalnog što iz toga proizlazi. Dobar primjer za takav oblik nastave su različiti mali projekti u razred-noj, predmetnoj i srednjoškolskoj nastavi. Projektnim metodama najbolje motiviramo učenike za povezivanje nastavnih sadržaja s praktičnim životom. Učenici su subjektiv-no zainteresirani za postavljeni problem, za izvođenje rješenja i zaključaka. Čak se može doći do praktične koristi.

Primjerice: Kako usporiti taljenje leda? (četvrti razred

- individualni rad)Pokušat ćete doznati kako se dvije jednake

kockice leda različito otapaju na istim tem-peraturama.

Potreban vam je pribor: dvije jednake koc-kice leda, folija, sat, termometar, dvije jedna-ke čaše, topla voda.

Tijek rada: Termometrom izmjerite tem-peraturu leda. Jednu kocku leda zamotajte u aluminijsku foliju i stavite u jednu čašu, a drugu kocku leda bez folije u drugu čašu.

U obje čaše stavite jednake količine tople vode.

Mjerite vrijeme otapanja leda u objema čašama.

Uočili ste: U foliji se sporije otapa led. Fo-lija usporava prodiranje topline prema ledu.

Kocka leda bez folije otopila se za _______sekundi.

Kocka leda u foliji otopila se za _________sekundi.

Iz ovog pokusa samostalno pokušajte izve-sti zaključke.

Zašto se u zimi morate jače odjenuti?Zanimljivost: U čašu napunjenu vodom stavite kocku

leda.Led u vodi: a) tone b) pluta. Zaokružite točan odgovor. Dakle, kod zamrzavanja vode u led dolazi

do širenja vode. Zato je voda u obliku leda lakša negoli te-

kuća voda.Imamo li i mi i priroda koristi od ovakve

pojave? Imamo. Voda se na 0oC smrzne u led koji

je većega obujma i manje gustoće („manje težine“) pa zato ostane na površini. Ispod njega ostane gušća i toplija voda u kojoj ribe zimi prežive. To je korist. Ima koristi i za po-

ljoprivredu, jer voda prodre u šupljine tvrdih stijena. Zimi se smrzne i jako raširi, pa se sti-jene raspadnu u pijesak i zemlju.

Da svaka pojava ima svoje lice i naličje, pokazuje nam primjer smrzavanja vode u vo-dovodnim cijevima. Zbog većeg obujma leda vodovodne cijevi mogu popucati.

Poklanjamo još jedan pokus: Kako postići da potopljena kuglica pliva? (slike 1 i 2)

Tijek rada:Potopite veću kuglicu plastelina u vodi.Plastelin je gušći od vode i zato tone. Izvadite kuglicu i promijenite joj oblik

(kao mali čamčić). Ponovno stavite istu količinu plastelina u

obliku čamca u čašu s vodom. Novo iznenađenje: Ista količina plastelina

u obliku čamca pliva. Čak može držati malu kuglicu.

Tako plivaju i golemi čelični brodovi. Razgovarajte s učiteljem.

Primjer u drugom razredu srednje škole: Odredite specifični toplinski kapacitet za ti-jela jednake mase, jednake temperature, ali građene od različitih vrsta tvari!

Uspoređivanje ćete obaviti prema po-znatom specifičnom toplinskom kapacitetu olova.

Bit će vam potrebno: • tri do četiri svjećice (dušice) • kuglice od olova, bakra i stakla jednake

mase • kuhalo (rešo) • vatrostalna staklena čaša ili lončić • kapaljka. (slike 3 i 4)Vagnite kuglice i zabilježite mase (m =

0,01 kg). U lončić s vodom stavite sve tri kuglice. Zabilježite početnu temperaturu (T1 =

293 K).Vrenjem vode dobije se temperatura (T2

= 373 K). Na stolu ili nekoj ravnoj ploči poredajte

tri ili četiri male svjećice (dušice). Kuglice s temperaturom od 373 K raspo-

redite na dušice. Dovoljno je 10 minuta da se potpuno

ohlade sve kuglice. Tom prilikom nastaju manja ili veća udu-

bljenja u parafinu. Olovna kuglica otopit će najmanje parafi-

na, od bakra tri puta više, od stakla šest puta više nego olovna.

Obujam otopljenog parafina izmjerite prema broju kapi vode koje ispunjavaju udubljenja.

Uspoređivanje se obavlja prema olovu čiji je specifični toplinski kapacitet c = 130 J/kgK.

Olovna kuglica učinila je „krater“ koji po-punimo s jednom kapi vode, bakarni „kra-ter“ s tri kapi, a u stakleni „krater“ stane šest kapi vode. Uspoređivanjem dobije se speci-fični toplinski kapacitet za bakar i staklo.

Bakar c = 130 x 3 = 390 J/kgK Staklo c = 130 x 6 = 780 ≈ 800 J/kgK. Podsjetit ćemo vas da voda ima veliki

specifični toplinski kapacitet c = 4190 J/kgK. Voda je stoga idealni spremnik za to-plinu i njezin prijenos.

Ako su poznate mase tijela, njihovi spe-cifični toplinski kapaciteti i razlike u tem-peraturi, može se izračunati količina topline tijela.

Olovo: Q = m c ∆T = 0,01 kg x 130 J/kgK x 80 K = 104 J ,bakar = 312 J , staklo = 640 J.Simboli: količina topline (Q) specifični toplinski kapacitet (c) masa tvari (m) razlika u temperaturi (∆T)Kod ohlađivanja tijela oduzima se toplina

i mijenja se smjer kretanja topline. Kad temperatura raste, a kada pada?Pokažite rad profesoru! U komuniciranju s učenicima najvažnije

je povjerenje učitelja u njihove mogućnosti i u njihov samorad na rješavanju različitih praktičnih zadataka i problema.

Kada bismo poslije takvoga prirodnog proučavanja pokušali pismenim ili usme-nim testom provjeravati učenike, bio bi to neprirodan čin, nepovjerenje i pokvarili bi-smo sav uložen učenički napor, sav užitak proučavanja i sve ugodne emocije. Jer, kod istraživačkog načina učenja valja stalno tražiti unutrašnje pokretačke sile - motiva-cije. One u velikoj mjeri umanjuju napore učenja.

Zašto je učenje naporno? NaStaVa FIZIKe

Najvažnije je povjerenje učitelja

Učenje je fenomen spoznajne sposobnosti u kojoj se stječu, organiziraju i preoblikuju činjenice s krajnjim ciljem samo-stalnog stvaranja zaključaka i svega racionalnog što iz toga proizlazi. Dobar primjer za takav oblik nastave su različiti mali projekti u razrednoj, predmetnoj i srednjoškolskoj nas-tavi. Projektnim metodama najbolje motiviramo učenike za povezivanje nastavnih sadržaja s praktičnim životom

U obliku kuglice plastelin tone

sl. 1

sl. 2

sl. 3

sl. 4

Isti plastelin u obliku čamca pliva



Pripremile Vesna Svalin, učiteljica i Jadranka Knežević, pedagoginja, OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće, Topolovac

U Osnovnoj školi Budaše-vo-Topolovac-Gušće od 12. do 16. travnja 2010.

održan je tjedan (festival) podrške

i nenasilja kao integrirani niz ak-tivnosti s ciljem poticanja i razvi-janja kulture nenasilja u školi, ali i šire od toga. U školi se više od pet godina provodi projekt „Stop nasilju među djecom i mladima“ uz suradnju s UNICEF-om, pa je ovo bio rezultat višegodišnjih aktivnosti, ali i zbir ovogodišnjeg rada.

S planiranjem pojedinih aktiv-nosti krenuli smo već u ožujku. U travnju smo sve objedinili u sim-boličnom tjednu „podrške i nena-silja“ na sve tri škole (Budaševo-Topolovac-Gušće). U projektu je sudjelovalo više od dvjesto učenika od petog do osmog ra-zreda. Oni su pripremali, kreirali, sudjelovali i provodili aktivnosti

zajedno sa svojim predmetnim učiteljima.

Pripremne aktivnosti trajale su prva dva dana u tjednu i za to vri-jeme zajedničkim su snagama ure-đivali panoe, učionice i predvorja. Sa svih strana stizale su poruke razumijevanja i tolerancije, a sva-đoljupce pripremali za miroljupce. Središnja aktivnost u svakoj školi

obuhvaćala je predstavu dramske skupine iz Topolovca - Duga, koja kroz poeziju riječi, glazbe i pokre-ta širi važnost zajedništva, prija-teljstva, razumijevanja i igre.

Važan dio festivala bile su pre-zentacije postignuća učenika kroz predmete. Govorilo se o: mirotvor-cima kroz povijest, nasilju u medi-jima na njemačkom jeziku i nasilju

Integrirana nastavaISKUStVa

Odgoj za kulturu nenasiljaOdgojni rad s učenicima trajan je zadatak, ali se kroz igru, druženje i učenje mnogo toga lakše prepoznaje i usvaja, pa tako i nenasilno ponašanje

U Zadru po drugi put održana manifestacija Zadar čitaKNjIGa I KNjIŽNICe

Piše Helena Novak Gradska knjižnica Zadar

Zadar čita, druga po redu manifesta-cija Gradske knjižnice Zadar kojom se promiče knjiga i (hrvatska) knji-

ževnost, počela je 19., a završila 24. trav-nja 2010. Organizacijsko tkivo je - pre-ma austrijskom i njemačkom državnom modelu Ősterreich/Deutschland liest, a nakon prvog mačića iz 2009., našlo slje-deći model: Knjižnica potiče cijeli grad na čitanje, dovodi građane u svoju Središnju knjižnicu, ogranke i bibliobus, ali i obav-lja funkciju avangarde u iskoraku prema drugim institucijama. Za to je neizostavna međuinstitucionalna suradnja.

U manifestaciju su bili uključeni proš-logodišnji partneri/institucije (zadarski dječji vrtići, osnovne i srednje škole, Sve-

učilište u Zadru, Opća bolnica Zadar), a ove godine su im se pridružili i novi ak-teri: Hrvatsko filatelističko društvo Za-dar, Književno društvo ZaPis, Kazališna udruga „Igrajmo se“ Zadar, Znanstvena knjižnica Zadar, Muzej antičkog stakla, Dom za starije i nemoćne osobe, Etnološ-ki odjel Narodnog muzeja Zadar.

Brojni programi za djecuKaleidoskop programa namijenjen je

svim dobnim skupinama korisnika - od novorođenčadi do treće životne dobi, pro-težući se od različitih kreativnih radionica, čitanja priča, kreiranja prigodne poštanske omotnice i poštanskog pečata ili izložbi do večernjih književnih susreta i kazališ-nih predstava. Osobito su bili brojni pro-grami čitanja priča za djecu, pri čemu se ističe susret djece s dogradonačelnikom

Draženom Grgurovićem, radionica za dje-cu Kako čitaju slijepi i slabovidni? te niz radionica i susreta s ilustratorom Ivanom Vitezom u svim ograncima. Koliko god svaki program ima svoju vrijednost i svo-ju publiku, a osobito brojni programi za djecu, ipak su i ove godine najveću pozor-nost građana Zadra i medija izazvali knji-ževni susreti. Prvi Zadar čita doveo je R.

Baretića, I. Brešana, M. Gavrana… Drugi Zadar čita Zadranima je pružio priliku za susrete s P. Pavličićem, I. Aralicom, M. Krizmanić i J. Matanović.

Ususret starijim osobamaPotpuna individualnost i različitost sva-

kog od navedenih autora spajaju se u ko-

Bez knjige i čitanja nema kulture, bez kulture nema nu-tarnjeg života individualca i društva u cjelini. A što se tiče praktičnoga kulturnog programiranja, Gradska knjižnica Zadar kroz Zadar čita dala je konkretan i primjenjivi model kako bi - s većom ili manjom prilagodbom - i druge srodne institucije mogle progovoriti o knjizi i čitanju na razini cijele lokalne zajednice

Kultura knjige i radost čitanja

Nastup dramske skupine iz Topolovca -Duga Organiziranim igrama za vrijeme odmora (Kružić-križić, Trika, Čovječe, ne ljuti se…) stjecala se snaga za nove prezentacije

Mladi čuvari prirode predstavili su se sloganom „Bolje se penjati na vrh planine, nego nekome na živce!“

Radionica sa slikarom i ilustratorom Ivanom Vitezom

broj 18 • Zagreb • 4. svibnja 2010. aktualno 9www.skolskenovine.hr


Gramatika, pravopis i stilistika u predmetnom

kurikuluPiše prof. dr. sc. Dragutin Rosandić redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miru

Gramatika se uključuje u pred-metni kurikul prema zahtje-vima teorije didaktičkoga

prijenosa (integriranoj teoriji) koja obuhvaća spoznaje psiholingvisti-ke, razvojne (spoznajne) psiholo-gije i metodike jezika. Na temelju odabranoga gramatičkoga gradiva oblikuju se različite vrste didak-tičke/didaktizirane gramatike u udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima (radnim bilježnicama, gramatičkim igrama i sl.).

U jezičnoj komunikaciji znanje fonetike, fonologije, fonostilistike – sposobnosti i vještine stečene duljim ili kraćim vježbanjem – povezuju se s gramatičkim znanjem, sposobno-stima i vještinama te leksičkim jedi-nicama u govorne ili pisane poruke.

Obrazovna postignuća utvrđuju se i mjere različitim sredstvima: ta-blicama postignuća, fonetičkim dik-tatima, čitanjem naglas, interpreta-tivnim čitanjem, različitim oblicima govornog priopćavanja. U skladu s ciljevima jezičnoga odgoja i obra-zovanja i zadaćama na različitim stupnjevima ili ciklusima odabire se funkcionalna metodička strategija utemeljena na spoznajama matične metodike.

PisanjePisanje je definirano kao produk-

tivna jezična djelatnost. U predmet-nim kurikulima pisanje se povezuje s drugim jezičnim djelatnostima, posebno s govorenjem i čitanjem. Navode se vrste pisanih tekstova u kojima učenice/učenici pokazuju svoju pismenost (kompetenciju u pismenom izražavanju).

Pisanje kao jezična djelatnost ute-meljuje se na ovim jezikoslovnim disciplinama: gramatici standardno-ga jezika, stilistici (funkcionalnoj stilistici), znanosti o tekstu (teksto-logiji), leksikologiji i pravopisu.

Za pisanje kao posebnu jezičnu djelatnost vrijede ista načela o gra-matičkoj utemeljenosti (gramatičkoj kompetenciji) koja se odnose i na govorenje kao jezičnu djelatnost.

Pravopisna kompetencija podra-zumijeva znanje pravopisa (pravo-pisnih pravila) i njihovu primjenu u vlastitom i tuđem pismenom izraža-vanju (pisanim tekstovima).

stilistika Jezikoslovna kompetencija uklju-

čuje i stilističku odrednicu (stilistič-ke odrednice koje se izvode iz funk-cionalne stilistike).

Stilistička kompetencija obu-hvaća znanje o funkcionalnim sti-lovima, njihovu funkcioniranju u jezičnoj komunikaciji (govorenju, pisanju) te čitanju i tumačenju ra-zličitih vrsta tekstova. Stilistika se ne pojavljuje u programima kao samostalna jezikoslovna disciplina, kao što je to slučaj s drugim jeziko-slovnim disciplinama (slovnicom/gramatikom, pravopisom, pravogo-vorom, dijalektologijom). Stilistički

sadržaji naslanjaju se na gramatičke sadržaje, sadržaje leksikologije i fo-netike.

Programiranje stilističkih sadr-žaja, prema teoriji kurikula, teoriji vertikalnospiralnoga slijeda, ute-meljuje se na rezultatima empirij-skih istraživanja kako bi se sadržaji uskladili s jezičnim i spoznajnim razvojem učenica/učenika na poje-dinim stupnjevima odgojno-obra-zovnoga sustava. Utvrđivanje i mjerenje stilističko kompetencije na pojedinim stupnjevima odgojno-obrazovnoga sustava ili pojedinim ciklusima ostvaruje se obrazov-nim standardima. Primjer takvoga utvrđivanja stilističke kompetencije pokazuje Obrazovni standard za njemački jezik( 2006.) koji obuhva-ća sedam testova kojima se utvrđuje znanje o tekstu (vrstama tekstova – znanstveno-popularnom, poslov-nom, novinskom, književnoumjet-ničkom). Traži se i primjena znanja o tekstovima, tj. samostalno stvara-nje spomenutih vrsta tekstova.

Stilistička kompetencija očituje se u govorenju, čitanju i pisanju te tumačenju različitih vrsta tekstova. U tumačenju književnoumjetničkih tekstova primjenjuje se znanje lite-rarne stilistike.

Okvirni nacionalni kurikul za je-zično-komunikacijsko područje u koje je uključen hrvatski jezik kao materinski jezik, jezik javne ko-munikacije, obvezno treba određi-vati sve vrste kompetencija koje se utemeljuju na znanju jezikoslovnih disciplina.

Bez znanja (jezikoslovnoga) ne može se uspješno izgrađivati (razvi-jati) jezična kompetencija.

Jezična (jezikoslovna) kompe-tencija podrazumijeva proizvođenje (slanje, odašiljanje) poruka koje su oblikovane u skladu s fonetičkim/fonološkim značajkama jezika, gra-matičkim značajkama, ortoepskim normama te razlikovanje pravil-noga od nepravilnoga u ostvarenju poruke.

Pravogovor (ortoepija) U predmetnim nacionalnim ku-

rikulima govorenje zauzima čelno mjesto. U austrijskom kurikulu

uspostavljen je ovakav redoslijed nastavnih područja: govorenje, pi-sanje, čitanje i analiza tekstova, medijski odgoj, poznavanje knji-ževnosti, te jezične analize i jezične vježbe.

U njemačkom (bavarskom) ku-rikulu slijed je ovakav: usmena uporaba jezika, pisana uporaba jezi-ka, pouke o jeziku te književnost i stručni tekstovi.

U švedskom kurikulu: govorenje i slušanje, početno čitanje i pisanje, čitanje te upoznavanje medija i pi-sanje.

U austrijskom kurikulu uspo-stavljen je ovakav redoslijed nastav-nih područja: govorenje, pisanje, čitanje i analiza tekstova, medijski odgoj, poznavanje književnosti, te jezične analize i jezične vježbe.

U njemačkom (bavarskom) ku-rikulu: usmena uporaba jezika, pisa-na uporaba jezika i gramatika.

Čitanje Okvirni nacionalni kurikul navodi

i čitanje kao jezičnu djelatnost koja se uključuje u jezičnu komunikaci-ju. U obrazovnom sastavu čitanje zauzima vrlo istaknuto mjesto.

U PISA-projektu izdavaja se čita-teljska pismenost (čitalačka pisme-nost) i definira „kao razumijevanje, korištenje i promišljanje o pisanim tekstovima da bi se postigli osobni ciljevi, razvijalo znanje i mogućno-sti sudjelovanja u društvenoj i kul-turnoj komunikaciji.“

Austrijski projekt o unapređiva-nju čitanja u školi nastupa sloga-nom: „Tko zna čitati, zna učiti.“

Čitanje je višestruko složena dje-latnost: tjelesna, duhovna, jezična, spoznajna, komunikacijska, stvara-lačka. Pri čitanju su angažirane oči, pa se čitanje očituje kao fiziološki proces, ali prije svega kao doživ-ljajno-spoznajni proces. Čitanje je jezična djelatnost, zatim komunika-cijska, a naposljetku i kao stvaralač-ka djelatnost koja se sastoji u prerai, preoblikovanju poruka i stvaranju vlastitoga teksta/metateksta.

Čitanje je najstariji oblik čovje-kove kulturne djelatnosti i temeljno obrazovno sredstvo.

(Kraj u sljedećm broju)

Jezično-komunikacijsko područje u Nacionalnom okvirnom kurikulumu (4)

HrVatSKI jeZIK

U Zadru po drugi put održana manifestacija Zadar čita

ordinatama izvrsnosti spisatelj-skog nerva, zvanja akademika i sveučilišnih profesora, primlje-nih književnih nagrada i čitano-sti, novoobjavljenih djela… što je utjecalo i na odabir angažira-nih književnika, ali i na interes zadarske publike, koja prati re-centnu književnu kritiku.

Bez obzira na brojna paralel-na kulturna i ina događanja u Zadru tijekom tog tjedna, Mul-timedijalna dvorana Knjižnice ponovno se - iz večeri u večer - pokazala premalenom da pri-mi sve zainteresirane. Ovdje se neizostavno treba spomenuti i osebujan volonterski voditelj-ski duet Ante Mihića i Ive Pej-ković.

Svakako treba izdvojiti i dva nova profila programa u Zadar čita. Jedan je književ-ni susret lokalnih pisaca Ante Sikirića i Igora Eškinje s umi-rovljenicima zadarskog Doma za starije i nemoćne osobe. Iskorak Knjižnice prema sta-rijim osobama koje ne mogu doći u samu zgradu Knjižnice te im donijeti malo smijeha i književnosti - svojom huma-nom dimenzijom spaja Zadar čita sa nutarnjim značajkama projekta Kućne dostave knjiga osobama treće životne dobi i invalidima. Dok su osobe treće životne dobi na rubu društvene pozornosti, slično bi se moglo reći i za mlade, koji u Zadru ni ove godine nemaju svoj Centar niti u Knjižnici zaseban Odjel

za mlade. Popunjavanje rupa nastalih zbog odsutnosti pro-grama za mlade u Zadru osobi-to je važna Knjižnici. Stoga je sredinom tjedna u Muzeju an-tičkog stakla upriličena je Ve-čer antičke komedije, na kojoj su mladi amateri (viši razredi osnovne škole, srednjoškolci i studenti klasične filologije) vrsnim izvedbama i novootkri-venim talentima zablistali u - i danas aktualnima - Plautovim i Teokritovim dramskim teksto-vima.

Zvukolikost lokalnog dijalekta

Zajednički nazivnik oba su-sreta je, osim specifičnosti dobnih skupina publike, zvuko-likost lokalnog dijalekta, kao i uključivanje zadarske književ-ne scene, osobito zadarskoga Književnog društva ZaPis.

Više nije potrebno obrazlaga-ti zašto su hrvatskom društvu potrebne ovakve manifestaci-je. Bez knjige i čitanja nema kulture, bez kulture nema nu-tarnjeg života individualca i društva u cjelini. A što se tiče praktičnog kulturnog progra-miranja, Gradska knjižnica Zadar je kroz Zadar čita dala konkretan i primjenjivi model kako bi - s većom ili manjom prilagodbom - i druge srodne institucije mogle progovoriti o knjizi i čitanju na razini cijele lokalne zajednice.

na matematički način. Brojne poru-ke i misli prevedene su na engleski jezik, u lektirama su nađeni primjeri nenasilnog rješavanja sukoba, pje-vale su se pjesme o miroljupcima i kroz brojne oblike i gotove sve nastavne predmete podržavalo se nenasilje. Organiziranim igrama za vrijeme odmora (Kružić-križić, Tri-ka, Čovječe, ne ljuti se...) stjecala se nova snaga za dalje prezentacije. Na kraju nas je za glazbeni karaoke-šou razveselio i nasmijao do suza.

Kreativni prijedlozi za kutić „Što sve možemo raditi umjesto druge gnjaviti“ naišli su na opće prihvaćanje učenika i učitelja. Svi smo se složili s porukom Mladih čuvara prirode „Bolje se penjati na vrh planine, nego nekome na živce!“. Zadnji dan ovoga „nena-silnog tjedna“ protekao je u sport-skom duhu i nadmetanju učitelja i učenika kroz igre graničara, od-bojke i nogometa. Uz suradnju s udrugom „Novi svijet“ iz Siska,

u školi Budaševo vrlo uspješno odigrana je igra „Čovječe, ne ljuti se“ sa živim figurama (učenici) na temu nenasilja, promicanja vrijednosti tolerancije i vještina nenasilnog rješavanja sukoba.

Svim su sudionicima Festivala na kraju uručene pohvalnice za aktivno i uspješno sudjelovanje. Unatoč pojačanom trudu i radu, učenici i učitelji bili su iznimno zadovoljni. To zadovoljstvo izra-zili su učenici kroz pohvale:

„Prvi dio o učenju, a drugi dio zbog igre“ - zapisao je jedan uče-nik na anketnom listiću kojima smo provjeravali njihov doživljaj ovakvog načina rada i njihove stavove o tome što je, po njihovu mišljenju, bilo korisno i važno u ovom tjednu podrške i nenasilja. Znamo da je odgojni rad s učeni-cima trajan zadatak, ali vjerujemo da se kroz igru, druženje i učenje nenasilno ponašanje lakše prepo-znaje i usvaja.

Čovječe, ne ljuti se na temu nenasilja sa živim figurama



Napisao prof. dr. sc. Mirko Brazda

Poput velikog broda Brač se usidrio u privlačnom pro-storu dalmatinskog otočja,

na sutoku kopnenih i na raskrižju pomorskih putova. Brač je veliki otok površine 394,57 četvornih kilometara. Najveći je otok u dal-matinskom otočju, a Vidova gora, ili po domaćem svevid vidovica, sa svojih 778 m predstavlja i naj-viši vrh jadranskog otočja, s ko-jega za vedrijih dana pogled seže čak do dalekih obala Italije. No, pođimo stopama Vladimira Na-zora, putovima kojima je kročio taj veliki pjesnik.

Rodna kuća u Postirima Uz posjet pjesnikovoj rodnoj

kući dobro bi bilo pročitati i koju od Nazorovih pjesama koja bi motivski bila povezana s prvim uspomenama iz života. Možda bi bilo dobro pročitati pjesmu Il primo canto, posvećenu majci, u kojoj pjesnik progovara o ljuba-vi prema majci, ali i o nastojanju da se oslobodi utjecaja „talijan-ske lektire“ i da se lirski očituje u hrvatskom književnom jeziku. „Nazor je najhrvatskiji, najpa-triotskiji pjesnik“ - napisat će o njemu Matoš.

Inače, rodna kuća Vladimira Nazora u Postirima (ime je naj-vjerojatnije nastalo od latinske imenice pastura, što znači paš-njak) već desetljećima stoji oro-nula i pomalo zapuštena. Tek jedva vidljiva spomen ploča svje-doči da se u toj kući rodio Vla-dimir Nazor. Sam Nazor o svom rodnom mjestu piše: „Rodih se u gradiću na žalu morskoga kanala. Pred njime more s jedrenjačama i parobrodima koji prolaze, a da ponajviše i ne ulaze u pristanište; s one strane vode daleko ljubi-často kopno, s dugom gorskom kosom: za gradićem krševit kraj našaran zelenilom vinograda i maslinika. Ne vidjeh ga od svoje pete ili šeste godine, ali ga se i sada rado sjećam. Pamtim i ko-ješta što sam u njemu doživio...“ Postira su mjesto u kojem je pro-veo djetinjstvo i kamo ga je stal-no vukla čežnja za povratkom.

„Nazorovi dani“Osnovna škola u Postirima nosi

ime Vladimira Nazora od 1966. godine. Svake se godine krajem svibnja održavaju u Postirima „Nazorovi dani“, tijekom kojih se učenici natječu s najboljim lite-rarnim radovima na temu „Nazor i mi“, a svake godine organizira se i radionica za učenike. Proš-

le godine, kada se obilježavala 60. obljetnica Nazorove smrti, projekt radionice glasio je Revi-talizacija Eko muzeja - pustinja mudrosti Blaca. Naime, pustinja Blaca sa svojim samostanskim kompleksom u kojemu je astro-nomski opservatorij i knjižnica s 12.000 knjiga, još nije postala sastavnim dijelom turističke po-sjete Brača. Otežavajuća je okol-nost i što je uvala Blaca, do koje se može doći samo pješice, uda-ljena od središnjeg bračkog nase-lja Nerežišća oko dva sata hoda, a od Bola, najstarijeg obalnog i najljepšeg mjesta na Braču, čak četiri sata. Upravo su „Nazoro-vi dani“ prava prigoda za škole da planiraju svoj posjet Braču i Postirima, posebice kad je riječ o literarnim i recitatorskim gru-pama.

Jedna od prethodnih radionica, u sklopu ”Nazorovih dana“, bila je posvećena i Pučišćima. To je grad „kamena i mora“ u kojem se živi na kamenu, za kamen i od kamena, i zaista je ovdje kamen početak i kraj svega što život znači. Klesarska škola utemelje-na je 1906. s vrijednim izložbe-nim prostorom koju će vam rado pokazati „muški od zanata“ ove škole, nastavnici klesari.

Idila Bobovišća No, vratimo se Nazoru. Godine

1936., kada mu je obiteljska kuća bila obnovljena, seli na Brač u kuću svojih roditelja, u Bobovi-šća. Tu na rodnom otoku, u tihoj mirnoj kući, u kojoj je proveo dio djetinjstva i mladenaštva, živi povučeno sa svojim knjigama i uspomenama iz djetinjstva, raz-mišlja i piše. Negdje u dalekom sjećanju pojavio se dječak s oto-ka i zapjevao: „Ali večeras pri svijeći na malom stolu skočit će iz mene, sav blistav, topao i šu-moran, moj prvi ditiramb, a prvi će mu stih biti: I cvrči, cvrči cvr-čak na čvoru crne smrče...“

U atmosferi rodne kuće i rod-nog sela Nazor zapisuje: „Sve razdajem, ali svoje vrijeme ne dadoh nikada, pa ne dajem ni dandanas, ma baš nikome. Ni rodbini, ni znancima. Ono je moje pravo bogatstvo. A da bu-deš gospodar svoga slobodnog vremena, moraš moći i znati biti sam. Egoizam? Možda. No samo tako znam živjeti. A od dosade nisam još nikada trpio!“

Vrativši se u obnovljenu ro-diteljsku kuću tridesetih godina prošlog stoljeća oduševljeno piše:

I ja sam ovdje našo što i tražim, Sve što se desi bješe dim i san. Očevom vodom opet grlo vlažim Očevim vinom bivam danas pijan.

Nakon dolaska Nazor je mar-ljivo uređivao kuću, ali još više i okućnicu. Sadio je borove, čem-prese, bršljane i uporno masline. Kad već spominjemo masline, recimo i to da je u doba mletač-ke republike na Braču vrijedilo pravilo u kojem se kaže kako se „certifikat za ženidbu“ može iz-dati svakoj muškoj osobi koja je zasadila bar stotinu maslina.

„Tri sestrice“Tih je godina Nazor zapisao:

„Prošlih godina posadih 100 bo-rića, 100 čempresa...“ Odlučio je trajno ostati i skrasiti se u toj luci mira i spokoja, u vremenu koje samo njemu pripada, no tu naka-nu nikada nije ostvario.

Osim u svojim pričama i pje-smama Nazor je, dakle, ostavio vidnih tragova ukrašavajući vrto-ve, zelenilo oko kuće, a podigao je na brežuljku iznad kuće čak i „kulu“ od kamenja koje je sam skupljao. Na vrhu Kargadura, na sjevernoj strani uvale, na strmoj litici podigao je tri nevelika dor-ska stupa povezana arhitravom - Nazorova akropola (ili „Tri se-strice“, kako mještani zovu taj to-ranj) - na kojima su urezana slova I, O, A kao spomen na njegove tri sestre - Irmu, Olgu i Amaliju. Na stijeni pored stupova urezao je sviralu i grčki ispisao ime sla-venskog boga Pana. Tu je često znao dolaziti i pod borom u hladu sjediti i odmarati se. Na jednom mjestu zapisuje:

Svoj život c’jeli gradio sam tornje Od r’ječi, sanjo kule na vrhuncu Da dignut njima u predjele gornje Otvorim dušu vjetrima i suncu.A danas - stoji toranj od kamena na vrhu iznad moje kuće. Gleda na staze moga djetinjstva...

Što je ostalo od „luke mira“?

Ovdje podno „akropole“ dobro je upriličiti „sat na otvo-renom“ i usredotočiti se na promjene koje su se događale i događaju na otoku, pa se od Nazorovih zapisa punih ljuba-vi, opisa i sjećanja, ne može naći gotovo ništa, sve je dogra-đeno, novosagrađeno, akropo-la je doslovce zagušena novim gradnjama, „vikendicama“ od kojih samo neke imaju izgled bračkih kamenih kuća. Pro-mjene su više nego vidljive, pa se i nehotice ponovno nameće Nazorovo pitanje: „Jesam li doista doplivao u svoju luku mira?“

Upoznajmo Hrvatsku: Otok Brač (skica za seminarsku ili maturalnu radnju) ZemLjoPIS

Putovima Vladimira Nazora U četvrtak, 6. svibnja, navršava se godišnjica smrti poznatoga geografa i sveučilišnog profesora Mirka Brazde, koji je bio i redoviti suradnik Školskih novina, objavivši u zadnjih desetak godina na stranicama našega lista veliki broj tekstova pod zajedničkim naslovom Upoznajmo Hrvatsku. Jedan od tih tekstova, posvećen Vladimiru Nazoru i otoku Braču, pisan uz 60. obljetnicu Nazorove smrti, pronađen je u rukopisu na autorovu radnom stolu. Članak je iz rukopisa prepisao autorov sin, a ovdje ga zbog ograničenog prostora objavljujemo u skraćenom obliku

Nazorova rodna kuća u Postirima

U Bobovišćima je napokon našao svoju „luku mira“, ali ne zadugo: obi-teljska kuća u kojoj je Nazor proveo djetinjstvo i u koju se vratio pod starost

Spomenik Nazoru u Bobovišćima

Pustinja Blaca


svijet

Na nedavno održanom natjecanju studenata inovatora u San Fran-ciscu natjecale su se ekipe s 15

američkih sveučilišta. Sponzoriran od Nacionalne udruge sveučilišnih inovatora i izumitelja, ovaj događaj usredotočen je na nove ideje koje istodobno ispunjavaju zahtjeve i potražnju na tržištu te pristupa-ju rješenju nekih društvenih problema.

Natjecanje studenata inovatora ove je godine održano u Muzeju znanosti u San Franciscu. Ekipe američkih sveučilišta izložile su svoje izume, koje planiraju promovirati putem tvrtki koje su isto tako sami stvorili. Tim s Politehničkog insti-tuta Rensselaer iz države New York izra-dio je prijenosnu spravu za pročišćavanje vode. Nadaju se da će je moći prodavati svuda u svijetu za samo jedan dolar.

Izumi za pomoć siromašnima

Dave Perry iz istog tima kaže da bi taj filtar mogao pomoći milijardi ljudi u svijetu kojima nije dostupna pitka voda: „Ti ljudi pune svoje prazne boce oneči-šćenom vodom punom mikroorganizama koji uzrokuju dizenteriju. U ovom bi slu-čaju tu prljavu vodu samo začepili filtrom koji se nalazi u čepu, pa bi im stiskanjem boce izlazila čista voda koju odmah mogu piti.“

Ekipa sa Sveučilišta Colorado State razvila je proizvode namijenjene ženama u ruralnim sredinama zemalja u razvoju: osim još jednog sustava za pročišćavanje vode, tu je porodiljska oprema za prima-lje u bolnicama. Jedan je student u sklopu doktorata sa Sveučilišta Brown izumio sustav za odlaganje kompaktnih fluo-rescentnih svjetiljki koje sadrže opasnu živu.

Također, budući inženjeri sa Sveučili-šta Northwestern napravili su proizvod namijenjen za nedonoščad koja mora biti uz majku - metoda zvana „majčinska nje-ga na klokanski način.“ To je popularna alternativa inkubatorima u nerazvijenim zemljama, no ona predstavlja rizik od apneje, odnosno prestanka disanja za vri-jeme spavanja. Uređaj kojeg su razvili ovi studenti nadgleda disanje djeteta i ak-tivira alarm ukoliko dođe do problema.

Jedna od studentica iz tog tima, Yale Sun, pomaže u promidžbi te naprave i već je bila uključena u klinička ispitivanja u Južnoj Africi: „Sve je to vrlo uzbudljivo, ali i veliki izazov. Imam priliku osobno razgovarati s majkama uključenima u kli-nička ispitivanja, upoznati ih i dobiti nji-hovu povratnu informaciju - to je stvarno uzbudljivo.“

Još je jedan od izuma prijenosni venti-lator koji bi se mogao koristiti u slučaju pandemija, ali i nestašica u zemljama u razvoju, kaže liječnik Matt Callaghan sa Sveučilišta Stanford i pojašnjava: „U In-diji, Kini ili Africi potreba nije nešto što će se možda dogoditi, već je to svakod-nevni problem: primjerice, na tisuće ljudi tjedno umire samo zato što u operacijskoj dvorani nema ventilatora, jer su presku-pi.“

Ovaj se tim sa Stanforda nada da će svoj

model moći prodavati za 300 dolara, što je samo djelić cijene većih bolničkih venti-latora. A ekipa Sveučilišta Brown izumila je kolica za prijevoz vode za afričko trži-

šte. Njihova tvrtka već prodaje štednjake na solarni pogon, napravljene od recikli-ranih plastičnih vrećica u Istočnoj Africi, a ova kolica - čiji su kotači napravljeni od

recikliranih guma - namjeravaju prodava-ti za manje od 10 dolara po komadu. Ona bi malim afričkim farmerima omogućila dopremu vode na njihovu zemlju i tako im produljila plodnu sezonu te priskrbila obiteljima dodatni prihod.

spoj tehnoloških inovacija i poslovnosti

Sve natjecateljske ekipe dobile su odre-đenu financijsku pomoć od Nacionalne udruge sveučilišnih inovatora i izumitelja. Humera Fasihuddin zadužena je za savje-tovanje studenata kako da sami pronađu investitore, dobiju vladina odobrenja za svoje izume i promiču ih na tržištima gdje bi mogli biti potrebni:

„Ovi su studenti shvatili da mogu riješi-ti neke društvene probleme, a istodobno i zaraditi. A uz zaradu mogu postati samo-održive tvrtke koje će nanovo investirati svoje prihode za neko dobro.“

Humera Fasihuddin kaže da su ovi am-biciozni studenti pravi primjer društveno svjesnih stručnjaka koji spajaju tehnološ-ke inovacije i svoj dar za poslovnost.

Prema VOA NewsPriredila Ivana Čavlović

Natjecanje u organizaciji američkih sveučilišta SaD

Na natjecanju studenata inovatora u San Franciscu, studenti sa sveučilišta diljem SAD-a predstavili su svoje izume koje namjeravaju plasirati na tržištima gdje za njih postoji potreba: od pojednostavljenog filtra za vodu namijenjenoga krajevima u kojima je nema dovoljno, do prijenosnih ventilatora za bolnice zem-alja u razvoju

Studenti inovatori rješavaju društvene probleme

Učestalo pisanje tekstualnih poruka ma mobitelu (SMS), koje je uobiča-

jeno u većine mladih, može postati ovi-snost i prijeći u patološko stanje, kažu američki pedijatri. Problem je, doduše, još premalo istražen, ali Sherry Turkle, profesorica socijalnih studija i tehnolo-gije na Tehnološkom institutu Massachu-setts u Bostonu, polazi od toga da takvo komunikacijsko sredstvo postojano na-rušava razvoj mlade generacije.

Turkle je dulje od tri godine raščlanji-vala mladenačko ponašanje, a zabrinja-vajuće stanje zbog sve češćih tekstualnih kontakata putem prijenosnih telefona uočio je i Martin Joffe, pedijatar iz Gree-nbaya u Kaliforniji. On je proveo studiju s mladima u dvije srednje škole. Pritom je otkrio da postoje učenici koji su dnev-no slali i stotine SMS-a. Prema istraživa-nju marketinške tvrtke Nielsen, mladi je Amerikanac u tri mjeseca poslao i primio ukupno oko 7000 SMS-ova, dakle 80 po danu ili skoro pet u jednom satu tijekom 16 sati, koliko je budan tijekom dana.

Je li pretjerano slanje tekstualnih poru-ka mobitelom bolest? Marljivi terapeuti već su otkrili razna oboljenja, koja nakon određene medijske buke opet padnu u za-borav. Nije sasvim neosnovano stajalište psihologa i pedijatara, koji SMS kao ne-materijalni oblik ovisnosti, pa i ovisnost od igara, ne smatraju ozbiljnim poreme-

ćajem osobnosti. To nudi zadovoljavanje socijalnih potreba i osigurava mladima njihovu pripadnost skupini u teškoj fazi traženja identiteta.

Psihološka analogija kaže da već i sam signal dolazećeg SMS-a može voditi do pojačanog rada hormona sreće, prenosi hamburški istraživač Peter Wippermann saznanje kanadskih znanstvenika. „To je jedna vrsta medijalnog izmjenjivanja nježnosti kao zamjena za fizičku pri-

snost“, kaže Wippermann. Mladi su u istraživanju priznali da ka-

sno u noć odgovaraju na SMS poruke. To vodi do poremećaja u spavanju u određe-noj dobnoj skupini, koja je ionako osjet-ljiva. Liječnici rizikom smatraju pojavu straha i smetnji u pažnji kao i probleme u školi, ali i ortopedske smetnje, poput upale ligamenata zbog preopterećenja ruke. Česta i pretjerana uporaba palca vodi do „mišićno-skeletnih smetnji“, ka-kve su poznate kod osoba koje rade na računalu, upozorava Peter W. Johnson, liječnik radne medicine na Sveučilištu Washington u Seattlu.

Za znanstvenicu Sherry Turkle u pr-vom su planu spoznajni i razvojni pro-blemi. Kad su tekstualni kontakti postali vrlo jednostavni, tinejdžeri su za svaki svoj potez tražili savjet i odobravanje roditelja. Na taj se način neće naučiti samostalno donositi odluke, a da se ne govori o očiglednim smetnjama u usre-dotočenosti i učenju.

Možda će „prividno komuniciranje“ uskoro potisnuti fizičko. Prema ispitiva-nju Instituta za demoskopiju Allensbach samo još 36 posto tinejdžera u dobi od 14 do 18 godina prednost daje osobnom razgovoru ispred komuniciranja e-po-štom ili SMS-om.

Prema Die WeltPripremio Željko Medvešek

IsTRAŽIVANjE ZNANsTVENIKA I PEDIjATARA

Kad SMS postane ovisnost Mladi mjesečno pošalju više od 2300 tekstualnih poruka. Znanstvenici upozoravaju da to dugoročno uzrokuje teškoće u školi, smetnje pri spavanju i njihovu razvoju uopće


regija

Odluka Ministarstva prosvjete da izmi-jeni Zakon o viso-

kom školstvu po kojem bi se pravnici, medicinari i prosvjetari ubuduće mogli školovati isključivo na dr-žavnim fakultetima nailazi na različite reakcije među rektorima privatnih sveu-čilišta. Naime, ako student prava ubuduće želi raditi u pravosuđu, ne može ići na privatni fakultet. Resorno ministarstvo pripremilo je prijedlog izmjena i dopuna Zakona o visokom škol-stvu, po kojem se pravo na školovanje nositelja pravo-sudnih funkcija, medici-nara i prosvjetnih radnika ekskluzivno prenosi na obrazovne institucije čiji je osnivač država.

studenti bez prava na izbor

O prijedlogu bi se vlada, a potom i parlament tek trebali izjasniti. Vlasnik i rektor sveučilišta Mega-trend Mića Jovanović kaže da je ovo vrlo loš prijedlog izmjene zakona.

- Takav prijedlog izmje-na zakona ruinira dosa-dašnje napore na izjedna-čavanju prava državnih i privatnih sveučilišta. Ideja da se nositelji pravosud-nih funkcija, medicinari i prosvjetari moraju školati samo na državnim fakulte-

tima potpuno je bezumna. Ona ruši zajamčeno pravo studenata na vlastiti izbor i otvara vrata mogućnosti da za nekoliko godina država propiše, na primjer, zakon da službenici u bankama moraju imati diplomu dr-žavnog Ekonomskog fa-kulteta ili da profesionalni političari moraju imati di-plomu Fakulteta političkih znanosti - ogorčen je Jova-nović.

Po njegovu mišljenju, to je korak prema nestajanju privatnih visokoškolskih institucija iz obrazovnog sustava Srbije.

- Odgovornost za to leži na Ministarstvu prosvjete. Predlagao sam ministru Žarku Obradoviću ne samo da se nadopuni zakon već da ga u cijelosti promijeni tako da se odrekne principa Bolonjske deklaracije, koji koče obrazovanje - dodaje rektor Jovanović.

Finska ideja na Balkanu

U sklopu Megatrenda, inače, djeluje fakultet za dr-žavnu upravu kao smjer za menadžment u zdravstvu, a klasične medicine nema nigdje na srpskim privat-nim fakultetima. S druge strane, na rad privatnog sveučilišta Singidunum ne bi utjecale ovakve izmjene zakona, jer se na njemu ne

školuju stručnjavi na koje se te izmjene odnose.

Milovan Stanišić, rek-tor Singidunuma, smatra da država treba imati ek-skluzivno pravo na školo-vanje učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama za pedagoške i psihološke predmete, jer oni propagiraju sustav vri-jednosti koji je značajan za državu u cjelini. Svi drugi profesori, međutim, mogu imati diplome i privatnih obrazovnih institucija.

- Isti princip važi i za medicinare, koji brinu za zdravlje i odlučuju o živo-tu, a tu su potrebna velika ulaganja iza kojih zasad može stajati samo država. Nemam ništa protiv na-javljenih promjena, jer se sve odnosi na jasne profile i ne može izazvati zbrku - konstatira rektor Stanišić i dodaje:

- Ta je ideja stigla iz Fin-ske, koja je prva u Europ-skoj uniji na takav način regulirala obrazovanje, a kasnije je to prihvatilo još nekoliko članica EU. Logi-čan mi je interes države da ona školuje pravnike, jer su oni značajni za zaštitu pravnog poretka, dok se ostali smjerovi, prije svega poslovno pravo, mogu izu-čavati i na privatnim sveu-čilištima.

Prema Blicu I. B.

Izmjena Zakona o visokom školstvu SrbIja

Za državno zanimanje -

državna diploma Resorno ministarstvo pripremilo je prijedlog izmjena i dopuna Zakona o visokom školstvu, po kojem se pravo na školovanje nositelja pravosudnih funkcija, medicinara i pros-vjetnih radnika ekskluzivno prenosi na obrazovne institucije čiji je osnivač država

Nakon tri godine pauze, u slovenske srednje škole od iduće se školske godine vraća - jedinica. Naime, do sada je ta negativna ocjena bila označavana kraticom NMS (ne ispunjava minimalne standarde), što u slovenskoj obra-

zovnoj javnosti nije zaživjelo. Ovu su odluku slovenskog ministarstva školstva jednoglasno podržali gotovo svi

segmenti društva u Sloveniji, a za kraticom NMS nitko neće žaliti. Javnost je to protumačila povratkom „dobre stare jedinice“ u školske imenike, a ona nije mrska ni učenicima koji su često bili ocjenjivani s NMS. Jer, kako kaže jedan lošiji uče-nik, ne zna što je zapravo dobio, a ne znaju ni njegovi roditelji, jer im nije posve jasno što je to. To umnogome podsjeća na nekadašnje opisne ocjene, poput „ističe se“, u vrijeme famozne Šuvarove reforme školstva iz vremena bivše države, što također nije zaživjelo.

U Sloveniji je u posljednje tri godine u učeničke svjedodžbe, umjesto jedinica, upisivana kratica NMS, a ta je novost tada proglašena napretkom u sustavu ocje-njivanja. No, od samog početka tome se suprotstavljala većina nastavnika, ali i ro-ditelja, tumačeći to na način da se promovira lijenost i kampanjsko učenje. Naime, učenici koji bi dobili NMS uz molbu su mogli upisati sljedeći razred, a onda se s profesorom dogovarati kako da isprave tu ocjenu.

Ponovnim uvođenjem negativne ocjene to će postati prošlost, jedinica će ponovo zaživjeti, kako u gimnazijama, gdje se ocjena NMS mogla upisivati samo tijekom školske godine u imenike, tako i u zanatskim školama, gdje je NMS upisivan i svjedodžbe.

Prema NL-u I. B.

Budući da se u starom udžbeniku povijesti ne spominje odgovornost crnogorskih čelnika za rat i stradanja na području bivše Jugoslavije, on će učenicima biti - besplatno podijeljen

Crna Gora još nije spremna suočiti se s neposrednom prošlošću, tvrdi Dragutin Popović, jedan od autora

novog udžbenika povijesti koji nije naišao na odobravanje nadležnih političara u ze-mlji. Za njih je najsporniji bio novi način obrade razdoblja raspada bivše Jugosla-vije i uloge crnogorskih vlasti u ratovima koji su uslijedili.

Povijesna istina koju je nužno reći

- Ni meni se ne sviđa istina s početka de-vedesetih, ne sviđa mi se stav Crne Gore iz tog razdoblja, ali to je činjenica, povi-jesna istina koju je nužno reći. Hoće li se to reći ove godine ili će okolnosti za deset godina biti povoljnije, to je drugo pitanje. Međutim, smatram da će te činjenice ući u buduće udžbenike i da će se o njima puno više govoriti - kazao je Popović.

Nakon što je novi udžbenik napisan i nakon što su ga recenzenti odobrili, crno-gorske su vlasti postale svjesne nezahval-ne uloge koja im se pripisuje. Najprije su od autora diskretno tražili da promijeni barem neka poglavlja u udžbeniku, ponaj-

prije ona koja se tiču devedesetih godina. Budući da autori na to nisu pristali, crno-gorsko Vijeće za opće obrazovanje, kojim predsjedava pomoćnik ministra obrazo-vanja i znanosti Radovan Damjanović, pronašao je solomonsko rješenje - odlučio je da maturanti uče povijest iz dva udžbe-nika! A onda je sve to predstavljeno kao promišljena strategija europski orijentira-ne Crne Gore: „To je dokaz demokratskog iskoraka koji čini Crna Gora, pokušava-jući svestrano valorizirati svoju noviju povijest i s njom se suočiti“, priopćeno je iz Vijeća.

No, šećer dolazi na kraju. Budući da se u starom udžbeniku povijesti ne spominje odgovornost crnogorskih čelnika za rat i stradanja na području bivše Jugoslavije, on će učenicima biti - besplatno podije-ljen.

Neozbiljnost nadležnih institucija

Profesorica Sveučilišta u Podgorici Branka Bošnjak kaže da sve to govori o neozbiljnosti nadležnih institucija, prije svega Zavoda za školstvo i Vijeća za opće obrazovanje.

- Iste su te institucije prije samo godinu dana dale suglasnost za taj udžbenik. Mi-jenjati pravila u tijeku igre te na taj način zbunjivati i učenike i profesore, koji neće znati iz kojeg udžbenika trebaju predava-ti, samo govori o tome koliko je kod nas sve neozbiljno. No, očigledno je bilo ne-kog političkog utjecaja i nekome nije od-govarao sadržaj. Ili tada nisu dobro čitali, u što ne vjerujem, ili razlog treba tražiti u tome što su članovi Vijeća morali odraditi posao onako kako im je naređeno.

Prema Deutsche Welle I. B.

Srednjoškolsko obrazovanje CrNa Gora

Maturanti uče povijest iz dva

udžbenika

Ocjenjivanje SLoVeNIja

Jedinica ponovno u imenicima


tema broja

Prilika za pozitivne promjeneZa postojeću su krizu u najmanjoj su mjeri krive škole, pedagozi, učitelji i drugi stručni suradnici, ali je vrlo često zadaća škole da rješava one probleme koje ne rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga institucija. Upravo bi zato kriza trebala biti pokretač pozitivnih promjena, poticaj da se svi suočimo s krizom, napravimo zaokret i pokrenemo kvalitetne promjene

U organizaciji Hrvatskoga pedagogijskog društva u Osijeku je od 19. do 21. travnja održan Osmi susret pedagoga Hrvatske, znanstveno-stručni skup na ko-

jem je četiristotinjak pedagoga tri dana raspravljalo o temi pod nazivom Kriza odgoja i⁄ili odgoj u vrijeme krize. Tema susreta nije slučajno izabrana, jer je kriza odgoja već dulje prisutna. Pojavni oblici su različiti i o mnogima od njih se razgovaralo na skupu, kao i o posljedicama odgoja na svim razinama, od obitelji, predškole, osnovne i srednje škole do razdoblja adolescencije. Dominantna usmjerenost škole na obrazovnu dimenziju svakako je utjecala i na njezinu odgoj-nu neučinkovitost.

Mora se naglasiti da su za postojeću krizu u najmanjoj mje-ri krive škole, pedagozi, učitelji i drugi stručni suradnici, ali i da je vrlo često zadaća škole da rješava one probleme koje ne rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga institucija. Škola je najbolja košarica u koju svi nabacaju svoje probleme - od roditelja, koji nemaju vremena baviti se vlastitim djetetom ni u odgojnom ni u obrazovnom smislu, do svih drugih koji jedino mogu optuživati školu, resorno ministarstvo ili njemu pripadajuće agencije. Upravo bi zato kriza trebala biti po-kretač pozitivnih promjena, poticaj da se suočimo s krizom, napravimo zaokret i pokrenemo kvalitetne promjene. Nitko neće imati laganu zadaću u budućnosti u okviru pedagoške teorije i prakse, ali pedagozi će imati plemenitu dužnost da odgoj kao temeljnu djelatnost pokušaju izvesti iz krize.

U tematskom prilogu koji slijedi donosimo sažeta i skra-ćena uvodna izlaganja koja su na plenarnim sesijama održali uvaženi stručnjaci, profesori na Odsjecima za pedagogiju u Zagrebu, Osijeku, Zadru i Splitu, koja su dobar temelj za promišljanje o krizi odgoja kao i za traženje izlaza iz nje.

Tema b

roja: K

riza o

dgoja

i/ili o

dgoj u

krizi

Prof. dr. sc. Vlatko Previšić, Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odgoj redivivusvrhovno je načelo suvremenog odgoja poštivanje individualiteta; odgoj samostalnog i odgovor-nog bića, a ne kloniranih jedinki “upotrebljivih građana”. Zato pravi odgoj niti treba, niti smjera proizvesti čovjeka samo za radno mjesto - samo privjesak stroju - samo kompetenciju za poduzetništvo, za politiku, ulicu, medije (čovjeka bez osobnosti), već jedinstveno biće per se

Razgovor o krizi odgoja čini se više-struko važnim, ali jednako tako pomalo i sumornim. Već sama riječ kriza za sebe znači teško stanje, sveopće nezadovolj-stvo, složenost situacije u nekom po-dručju, bolest i neizvjesno ozdravljenje. Takvo, opet, razmišljanje bez nužnog je profesionalnog optimizma. Istodobno nas treba tješiti činjenica da je odgoj-na kriza trajna kategorija u pedagoškoj djelatnosti zbog čega ne treba odmah zapadati niti u duboki pesimizam. Kriza odgoja javlja se, u zavisnosti od druš-tvenih stanja i mijena, stalno većim ili manjim intenzitetom, pa nam ostaje je-dino potreba iznova javnost povremeno upozoravati i pritom oživljavati vlastite zadaće. To stalno vraćanje odgoja u sva-kodnevni život redovito prati niz pitanja:

Što je zapravo odgoj? Mora li se čovjeka uopće odgajati? Zašto svako malo od-goj treba aktualizirati i oživljavati? Tko može i treba vršiti odgojnu djelatnost? i niz drugih važnih podpitanja.

Odgovor na ova i slična pitanja nije moguć ukoliko se na nj gleda uprošćeno i svedeno na različite svakodnevne aso-cijalne pojave u obitelji, školi, na ulici ili društvu uopće. Ključno je traženje odgovora u antropološkom i filozofskom poimanju čovjeka, njegovih duhovnih, moralnih kriza i dilema. U toj metafizici shvaćanja čovjeka kao složenog bića leže zapravo mogući odgovori o tome što je današnjem odgoju ostalo od humanistič-ke vizije dobra čovjeka i etičkih načela čovječnosti. Ili, još malo “praktičnije”: koje ideale odgojem želimo ostvariti s gledišta uvažavanja prirode čovjeka kao

Nastavak na 16. stranici

Pripremio Marijan ©imeg


tema broja

individualnog i socijalnog bića. Je li odgoj, dakle, moguć bez jasna cilja, normi i vrijed-nosti. Odgoj je uvijek proces što se planski zbiva, organizira i provodi svjesno i sa svr-hom čovjekova optimalnog razvoja. Stoga je i izlaz iz krize odgoja “traženje izlaza iz metafizičke krize” – prije svega.

Još od prvih pojava i naznaka organizira-ne brige za razvoj čovjeka, odgoj je središnji pojam i praksa pedagogijske znanosti. Ali, on je oduvijek (i danas), vrlo različito shava-ćan i tumačen, ne samo od strane pedagoga, nego filozofa, sociologa, psihologa i drugih. Pa i Herbart ga je, kao filozof i otac auto-nomne znanosti o odgoju, unio u svoju for-maliziranu nastavu vidjevši u njemu “pravo sredstvo za socijalni razvoj čovjeka”. Slično njemu u SAD-u će Dewey početkom dva-desetoga stoljeća, u vrijeme velike američke ekonomske krize, zavapiti, sukladno svojoj filozofiji pragmatizma i instrumentalizma, za odgojem “demokratski odgovornog i praktično korisnog građanina”, kao izlazom iz teškog društvenog stanja. Od tada, pa do danas, za odgoj je svatko kompetentan, ali ne i odgovoran. U tom Hyde Parku govori se o svemu i svačemu na svoj način i odgoj se stavlja u svakovrsne teorije i praktične pokušaje.

Je li odgoj danas sveden na puku tržišnu robu, utilitarni pragmatizam i formiranje po-duzetničkih kompetencija u kvalifikacijskim okvirima? Gdje su duhovne kompetencije, čak i “humana nekorisnost”? Mi smo, sve se više pokazuje, u dubokoj i svekolikoj krizi života i nedostatku znanja znanosti o životu. Dobru se odgoju sve više suprostavlja “ti-ranija sadašnjosti” u formi prenaglašavanja aktualnosti i materijalne korisnosti. Zbog toga ono što odgoj jeste, nije ono što bi netko želio da on naručeno bude u jednom određenom trenutku, nego dublja filozofska i vrijednosna kategorija. Vrhovno je načelo suvremenog odgoja poštivanje individuali-teta; odgoj samostalnog i odgovornog bića, a ne kloniranih jedinki “upotrebljivih građa-na”. Zato pravi odgoj niti treba, niti smjera proizvesti čovjeka samo za radno mjesto – samo privjesak stroju – samo kompetenciju za poduzetništvo, za politiku, ulicu, medije (čovjeka bez osobnosti), već jedinstveno biće per se. Odgoj se stoga ne smije instru-mentalizirati u smislu njegova modernistič-kog poimanja od strane liberalnih pedagoga ili angažiranih sociologa, namećući čovjeku društvo kao svojevrsno “nadbiće” i utilita-rističku koncepciju obrazovanja, kao i ne-kadašnje “formiranje podobnih i lojalnih”. Koji je to onda obzor suvremenog odgoja?!

Zato u našim školama i nastavnim progra-mima i nema mjesta za učenika; njegov pri-rodni i humani razvoj. U nacionalnom kuri-kulumu će, kako se čini, carevati poduzet-ničke kompetencije strukovnih zastupnika i nositelja područno-predmetnog egoizma. To nije sotonizacija struke, gospodarstva i proizvodnje, ali jest apel za humanizaciju odgoja, obrazovanja i škole. Moralna i du-hovna kriza nije tamo gdje neki misle. Pa ne upravlja dušom mladih Kaptol ili Vatikan, nego kafići, party, MTV, CMC, SKY-rock, natjecanja, Farme, Festivali, Internet i slič-no. Ono što je čovjek danas u empirijskom i psiho-pedo-metrijskom značenju nije ono što želimo u filozofskom, odgojnom i huma-nističkom smislu. Čovjek je daleko složenije biće i zato je onda i odgoj teška i odgovorna djelatnost, dužnost i obveza obitelji, javnih ustanova i društva u cjelini. Umire li današ-nji čovjek zbog tih statističkih briga za nje-ga. Zgodno je netko rekao: pedagozi, drži-mo se čvrsto djeteta! Na takvu pomodarnom shvaćanju odgoja, obrazovanja i položaju učenika i formira se i uloga suvremenog uči-telja kao trenera, koji djecu i mlade sprema za natjecanja i državnu maturu.

Zato, kad mi budemo znali odgovoriti na pitanje Kako živjeti?!, možemo tek govoriti o punom i pravom odgoju. Suvremeni čo-vjek, na veliku žalost, ne postavlja to kruci-jalno pitanje nego misli kako biti što kom-petentniji i kompetitivniji. Eto, zato danas govorimo o krizi odgoja, kao dubokoj krizi

“tekuće sadašnjosti” ispunjene frazama o društvu znanja, društvu koje uči, cjeloživot-nom obrazovanju, poduzetničkim kompe-tencijama, a ne i humanističkim, moralnim i sličnim vrijednostima. Zbog toga kriza odgoja nikako nije samo pedagoška, nego društvena i “metafizička kriza iskonske ide-je čovjeka” koju treba, što je više moguće, sustavno vratiti njezinu prirodnom razvoju i tijeku.

Prof. dr. sc. Dubravka Maleš, Filozofski fakultet u Zagrebu

Nova paradigma obiteljskog odgoja da bi odgovorio zahtjevima koji se pred njega postavljaju, od roditelja se očekuje da poznaje zakonitosti i obilježja dječjeg razvoja, da punu pozornost pridaje potrebama i sposobnostima djeteta i da poznaje načine njihova zadovoljavanja i poti-canja, da posjeduje znanja, vještine i navike potrebne za uspješno odgoj-no djelovanje, da je dobro informiran o postojećim društvenim resursima, da je u stanju odabrati najbolje za svoje dijete i da surađuje s onima koji izvan obitelji skrbe o njegovu djetetu

Temeljno je pitanje koji su se to pomaci dogodili u postmodernoj obitelji koji name-ću uvođenje nove znanstvene paradigme u obiteljsku pedagogiju. Mi pedagozi i peda-gogija kao znanost prvenstveno smo usmje-reni na odgojnu ulogu obitelji, ali nikako ne smijemo zanemariti poziciju obitelji u društvu te sve one promjene koje utječu na obiteljski život, a time i na njezine odgojne mogućnosti i samu kvalitetu odgoja. Zane-marivanje međuovisnosti odgoja što ga di-jete dobiva u obitelji i svih ostalih čimbeni-ka koji utječu na obiteljski život značilo bi ”pedagoško sljepilo” koje može rezultirati potpunim nerazumijevanjem onoga što se događa na planu obiteljskog odgoja danas.

Obitelj je temeljna ljudska zajednica koja je u stalnoj interakciji s okruženjem u kojem se nalazi. Ona predstavlja sliku u malom svih proturječja kroz koja prolazi društvo. Tijekom povijesti obitelj je doživjela niz značajnih promjena u strukturi, ulogama i vrijednostima, ali nije nestala. U razdoblji-ma društvenih tranzicija i naglih promjena i obitelj je prolazila krize, koje su imale za posljedicu novu kvalitetu obiteljskog živo-ta.

Neke od promjena do kojih je došlo u obi-teljima razvijenog svijeta, uključujući i Hr-vatsku, a koje neminovno utječu na odnose između roditelja i djece te na samu prirodu odgoja u obitelji su pluralizam obiteljskih struktura, individualizam kao životna filozo-fija i potreba za društvenom pomoći. Druš-tveni trendovi koji su se pojavili posljednjih nekoliko desetljeća, kao što su liberalizam, veća mogućnost izbora načina života te pro-mijenjene uloge muškarca, žene i djece, a sve praćeno individualizmom, doveli su do promjena u partnerskim i obiteljskim obli-cima života.

Porast netradicionalnih obiteljskih struk-tura ima za posljedicu sve više djece koja tijekom djetinjstva mogu iskusiti život u obiteljima različitih struktura. Dijete koje trenutačno živi u obitelji s oba roditelja, ima velike šanse naći se u jednoroditeljskoj obitelji. Raznolikost obiteljskih struktura ne dozvoljava onima koji se bave obitelji-ma zaključiti da sve one koje odstupaju od tradicionalne obitelji moraju negativno utje-cati na razvoj djeteta. Bez obzira na formu, obitelj može biti uspješna obiteljska sredina ukoliko pruža sigurnost njezinim članovima i onu nužnu prisnost i toplinu koja nije važ-

na samo djeci nego i odraslima. U prvi plan dolazi nova paradigma u istra-

živanjima djetinjstva koja uzima u obzir i druge čimbenike koji utječu na djetetovu so-cijalizaciju kao i na njegovo psihosocijalno zdravlje i životno zadovoljstvo, a to su kva-liteta obiteljskih odnosa i strategije odgoja, prostorni, materijalni i socijalni uvjeti obi-teljskog života kao i stresovi kojima je dijete izloženo. Obiteljska transformacija odnosi se i na jačanje individualističke kulture koja utječe na ponašanje, shvaćanje i djelovanje pojedinca. Sve je manji interes za opće, a sve više isključivi interes za osobno dobro, što u konačnici vodi do sebičnosti i slabljenja društvenih veza. Ekonomski progres postaje važniji od zaštite tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, a osobno zadovoljstvo postaje važnije od obiteljske tradicije. Porast indi-vidualizma smanjio je privlačnost braka i roditeljstva. Mnoge europske zemlje, uklju-čujući Hrvatsku, obilježava zabrinjavajući pad nataliteta te povećanje broja onih koji odustaju od roditeljstva, što je prvenstveno rezultat stava žena, muškaraca i parova pre-ma roditeljstvu i obiteljskom životu. Među mladima jača trend odgađanja ulaska u brak kako bi se posvetili obrazovanju, usavršava-nju i uspjehu u karijeri.

Svaki od ovih momenata utječe na odgoj-ne mogućnosti obitelji kao i na poziciju dje-teta. Suvremena obitelj našla se u procjepu između tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i zahtjeva suvremenoga društvenog razvoja. Postoji raskorak između onoga što se od obitelji očekuje i onoga što joj suvremeno društveno okružje omogućuje da bude. Ro-ditelj je, prema Ustavu Republike Hrvatske, Obiteljskom zakonu i Konvenciji o pravima djeteta, djetetov primarni odgojitelj, dok u praksi roditelj ponekad najmanje vremena provodi s djetetom, a i njegov utjecaj na di-jete sve više slabi. Osim toga, roditelj se sve teže nosi sa silnim promjenama u društvu, u vrijednostima.

Pred roditeljima su silni izazovi vezani za promjene u shvaćanju prirode djeteta, dje-

tinjstva i roditeljskog autoriteta. Danas se dijete prihvaća kao subjekt s pravima, ak-tivni sudionik vlastitog razvoja, što nameće drugačiji pristup roditeljima u odgoju. Odgoj prestaje biti proces kojemu je cilj postizanje djetetove poslušnosti i pretvara se u proces komunikacije i interakcije između roditelja i djeteta, pri čemu se međusobno uvažavaju i prilagođavaju jedni drugima. Dobar roditelj je onaj koji poštuje, štiti i promiče prava dje-teta odnosno postupa u najboljem interesu djeteta. Načela kojima se rukovodi takav ro-ditelj su: brižno, njegujuće ponašanje, pru-žanje strukture i vođenja, uvažavanje djeteta kao individue te omogućavanje osnaživanja djeteta.

S obzirom na sve kraće vrijeme što ga ro-ditelj ima na raspolaganju za odgojnu ulogu, nameće se potreba za pomoći, koja uklju-čuje odgojno-obrazovne programe za djecu kao i one namijenjene jačanju roditeljskih kompetencija. Da bi odgovorio zahtjevima koji se pred njega postavljaju, od roditelja se očekuje da poznaje zakonitosti i obilježja dječjeg razvoja, da punu pozornost pridaje potrebama i sposobnostima djeteta i da po-znaje načine njihova zadovoljavanja i poti-canja, da posjeduje znanja, vještine i navike potrebne za uspješno odgojno djelovanje, da je dobro informiran o postojećim druš-tvenim resursima (materijalnim, pravnim, socijalnim, zdravstveno-zaštitnim, odgojno-obrazovnim...), da je u stanju odabrati naj-bolje za svoje dijete i da surađuje s onima koji izvan obitelji skrbe o njegovu djetetu.

Prof. dr. sc. Zlatko Miliša, pročelnik Odsjeka za pedagogiju, sveučilište u Zadru

Kriza odgoja i ekspanzija suvremenih ovisnostiZadatak škole više nije ponajprije da daje informacije, već da razvije kritičko mišljenje koje proizlazi iz kritičke analize medijskih sadržaja i dekodiranja medijskih simbola, kako bi se umanjila i prozrela manipula-tivna uloga medija

Glavna je hipoteza od koje valja poći da kriza vrijednosti potiče krizu odgoja. U sa-gledavanju uzroka odgojne krize valja uzi-mati ukupnost utjecaja kojima su djeca i mladi izloženi u svojoj socio-kulturnoj sre-dini. Kriza odgoja se najbolje uočava u krizi identiteta; osobnog i nacionalnog. Stupovi

Nastavak sa 13. stranice


tema broja

zdravog društva su i stupovi željenog odgo-ja, a razvijaju se i obiteljskim vrijednostima, radnim postignućem i vjerom. Uočavajući ovu zakonomjernost, tek tada odgoj postaje intencionalni proces, kojim nastojimo ostva-riti ciljeve, norme i vrijednosti pojedinca i zajednice. Osim djetetova genetskog poten-cijala te utjecaja okruženja na razvoj djeteta i formiranje njegove osobnosti, iznimno je važan roditeljski odgoj. Njegovim je izo-stankom otvoren put različitim negativnim utjecajima medija, vršnjaka, ulice...

U pedagogijskoj literaturi najčešće se na-vode tri osnovna tipa roditeljskog odgoja: demokratski ili autoritativni, autoritarni i permisivni, a sve češće se analizira i četvrti - indiferentni odgoj.

Demokratski odgoj je tip odgoja u kojemu je komunikacija na najvišoj razini i gdje je dijete u poziciji subjekta. Odgovornost u od-gojno-obrazovnom procesu je ravnomjerno raspoređena između nastavnika, roditelja, djeteta i svih ostalih subjekata. Cilj demo-kratskog odgoja je samoostvarenje, a ono se ne može dogoditi, ako se dijete ne odgaja u duhu dužnosti, odgovornosti, strpljenja, pri-vrženosti i samopožrtvovnosti. Demokratski odgoj dopušta izbor između alternativa, po-štovanje autoriteta znanja, afirmiranje pozi-tivnih odgojnih primjera, kritičnosti i krea-tivnosti. Autoritativni odgoj neće dopustiti da mediji i ulica u djetetu izazovu osjećaj manje vrijednosti, nego će djetetu ukazati da je ono najbolje u nečemu i da na tome treba i dalje raditi.

Autoritarni ili autokratski odgoj podra-zumijeva „čvrstu ruku“, pri čemu je dijete objekt u svakom obliku komunikacije. To je najpogubniji stil odgoja, jer ne odgaja dijete da bude samostalno već vodi krizi identiteta i niskom stupnju samopoštovanja. Permisiv-ni stil odgoja se obično u literaturi naziva i anarhični i/ ili laiseez faire. U središtu po-zornosti su djetetove želje i njegovi interesi, pa je vrlo vjerojatno da će takav stil odgojiti egocentričnu osobu. Četvrti tip je indiferen-tni odgoj, gdje nema odgovornosti i kvalitet-

ne komunikacije. Takvi su roditelji najmanje emocionalno angažirani. Indiferentni rodite-lji više misle na sebe nego na vlastito dijete. Da bi se riješili brige o njemu, neodgovorni roditelji će mu radije kupiti televizor, raču-nalo, auto umjesto da dugotrajnije i strpljivo ulažu u razvoj njegova samopouzdanja i če-sto vide samo moć novca, ali ne i ljubavi.

Jedan od dokaza krize odgoja je i istraži-vanje u sklopu projekta „Siromaštvo u Hr-vatskoj“, u kojemu su građani rekli da najvi-še cijene bogatstvo, uspjeh, zdravlje i moć, a vrijednosti samoobrazovanja, empatičnosti i altruizma na samom su dnu ljestvice prihva-ćanja, što zorno govori u kojoj se odgojnoj krizi nalazimo. Rezultati brojnih istraživa-nja ukazuju na pojavu novih vrsta ovisnosti: o hrani, kupnji, pušenju, računalu i inter-netu, o drugoj osobi, ljepoti, praznovjerju, običajima i/ili ritualima, reakcijama drugih ljudi, nadziranju drugih i upravljanju njiho-vim životima. Ovaj tip ovisnosti posljedica je dokoličarenja.

Ovisnost o klađenju je u porastu: 33 po-sto učenika muškog spola srednjih škola u Zadru izjavljuje da svakodnevno posjećuje sportske kladionice. I nekontrolirana kupnja smatra se vrstom ovisnosti. Kod mladih je sve izraženija i „opsjednutost“ seksualno-šću. Ovisnost o seksu se javlja kao pore-mećaj koji izaziva snažnu potreba za sek-sualnim vezama koje se stalno ponavljaju. Takve osobe svoje seksualne partnere do-življuju kao stvari koje im koriste da bi sma-njili napetost. Posljedica ovisnosti o hrani je pretilost, a suprotnost tome su mladi koji se, oponašajući manekene, odlučuju za glado-vanje, postajući ovisnici o izgledu, a čija je posljedica anoreksija odnosno bulimija.

Ovisnost o internetu je poremećaj u ko-jemu korisnici gube osjećaj za vrijeme i zanemaruju svoje osnovne potrebe. Takve osobe imaju stalnu potrebu za novom i boljom računalnom opremom, suvremeni-jim softverom... Korisnici interneta koji ne mogu kontrolirati vrijeme provedeno na in-ternetu i koji imaju više socijalnih interak-cija u virtualnome nego u stvarnom svijetu češće postaju depresivni. U anketi učenika u tri osnovne škole u Zadru utvrđeno je da je 12 posto osnovaca više od pet sati dnevno ispred televizora, jedanaest posto je više od pet sati ispred računala, a njih 25 posto više od sat i pol koristi mobitel za igrice. Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj je 2009. bilo oko 130.000 ovisnika o internetu u dobi između 20 i 30 godina.

Medijska kompetencija je središnji pojam u medijskoj pedagogiji. Ona uključuje sve sposobnosti koje pojedinac unutar infor-macijskog društva mora usvojiti: uporabu medijskih proizvoda, razmjenu medijskih poruka, medijsku refleksiju. Medijski odgoj nije samo poučavanje nego i istraživanje i zauzimanje kritičkog stava u stjecanju ko-načnih ciljeva medijskih kompetencija. Za suvremeni kurikulum škole osobito je važan razvoj kritičko-refleksivnog mišljenja uče-nika. S obzirom na to da mediji nude infor-

macije i nove načine učenja - oni mijenjaju ulogu škole. Dakle, zadatak škole više nije ponajprije da daje informacije, već da razvi-je kritičko mišljenje koje proizlazi iz kritič-ke analize medijskih sadržaja i dekodiranja medijskih simbola, kako bi se umanjila i prozrela manipulativna uloga medija. Me-dijske kompetencije stoga postaju važna sa-stavnica suvremenoga školskog kurikuluma što podrazumijeva novu paradigmu škole, pri čemu njezina odgojno-obrazovna uloga ostaje neupitna. Brojne mogućnosti simbo-ličkog izražavanja, koje nude novi mediji treba kreativno povezati s novim temama u gotovo svim predmetima.

Prof. dr. sc. Vladimir jurić, profesor na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Školski pedagog i odgojna funkcija školeZa odgojni rad najvažnije je imati puno strpljenja i beskonačno vrijeme na raspolaganju

Svi o odgoju razmišljamo na svoj način i kao refren ponavlja se sintagma o odgoj-noj funkciji škole i taj šlager ne umire, jer odgoj je sastavnica života, jer rasti, razvijati se, odgajati se i samoodgajati je neizbježna funkcija. Iako je neizbježna i prirodna pa bi trebala ići na principu samoniklosti, u odgoj se upliću mnogi čimbenici i naročito insti-tucije.

Škola je institucija personalizacije, odno-sno u njoj svaka osoba treba izrasti što je moguće autonomnije, bez obzira na odgoj-ne zahtjeve sredine koji su heteronomni. Dakle, personalizacija bi morala biti ideal svakog odgoja, pa tako i školskog. Ona nije vezana za formativnost u smislu oblikova-nja osobe prema nekom diktatu, konceptu ili receptu već je podupiruća kako bi omo-gućila razvoj. Budući da je odgoj regulacija zajedničkog življenja onda moraju postojati pravila takvog života, jer ako ih nema onda netko može biti u sukobu i s okolinom, ali i sa samim sobom. Brojni pedagozi novog doba zahtijevali su da se uspostave pravila ponašanja u razredu, koja idu u pravcu ko-rektnog odnošenja, obazrivosti i tolerancije, pa treba razviti socijalne i emocionalne pret-postavke.

Škola je vezana za državu i neki su nam zadaci delegirani, a hoće li biti osmišljeni i realizirani na pravi način ovisi o nama. Ta društvena razina neprekidno se nalazi u interakciji s individualnom. Sama po sebi škola je mjesto učenja i življenja. No, njena obrazovna strana je prenaglašena i to je ne-što bez čega se škola ne smije legitimirati, zbog čega padamo u očima djece i roditelja. No, nitko nas ne pita za odgojne uspjehe. Divno je vrednovati ishode obrazovanja jer tu je sve jasno. Znanje jamči prelazak u viši razred, ali kada je netko napisao u svjedodž-bi da je dijete s uspjehom završilo peti ra-zred, ali je s obzirom na zrelost tek u trećem razredu. A toga ima, jer školu nismo shvatili kao zajednicu življenja.

Važno je istaknuti da svatko može biti za-robljen vanjskim odgojnim utjecajima, ali najteže je ropstvo kad čovjek zarobi samoga sebe. Smisao odgoja je zapravo učiniti čo-vjeka slobodnim od samoga sebe, slobod-nim za novi pogled, za novu odluku, novi smjer, promišljanje, za otvorenost. Bitno je da je škola jedan socijalni okvir, poligon na kojemu se sve može događati s dobrom namjenom. Tu se razvijaju bitne socijalne kompetencije i bogat život koji vrlo često zamara učitelja. Funkcije škole su perso-nalizirajuća, integracijska i socijalizacijska

i ona se čini najvažnijom. Ako je škola so-cijalna agentura, onda se školska socijali-zacija kao najbitniji kohezivni element u promišljanju odgoja i odgojnih ciljeva može promišljati kroz selekciju, nastavu, nadzor. Kad sve to vidimo tako, onda treba promi-šljati što to pedagozi rade u školi da bi dje-lovali odgojno, odnosno da pokrenu školu i njezine djelatnike na odgojno djelovanje. Ako je odgoj vezan za rezultat, onda imamo nešto što razvija dijete i da se postiže visok stupanj prirodno emocionalnog korisnog djelovanja.

Neki kažu da je odgoj proces, da je kalei-doskop koji se stalno mijenja, da je to inte-rakcija odgajanika i odgojitelja, da je to cilj pedagoga, da je odgoj rezultat društvenog djelovanja. Takve definicije se neprestano stvaraju. Očito nam manjka kurikulum od-gojnog djelovanja. Školski pedagog trebao bi se brinuti o tome odražava li odgojni kuri-kulum sadržaj i humanističku zasnovanost, proizlaze li te odgojne smjernice iz sadržaja te do kojeg stupnja su konkretizirane meto-de postizanja tih odgojnih ciljeva. Budući da je odgojni cilj prilično neuhvatljiv, pitanje je imamo li instrumentarij za mjerenje odgoj-nih učinaka.

Pitanje je i je li odgoj usamljeni otok ili je povezan s ostalim sastavnicama kuriku-luma. Učitelj bi trebao ući u neke strategije koje mu omogućavaju poznavanje djece i razvoj kohezivne zajednice. Uvijek se go-vori o zajednicama učenika, nastavnika, učenika i nastavnika, a pitanje je žive li svi ti oblici uopće životom zajednice. Učitelj bi trebao imati pozitivan pristup, odnosno pri-stupati učenicima s poštovanjem, bez ciniz-ma i podcjenjivanja jer će se u suprotnome učenici povući i bit će u svom svijetu, jako daleko od učitelja i svih njegovih odgojnih i obrazovnih poruka.

Osim pozitivnog pristupa, tu je i učinkovi-tost, jer najprije treba vidjeti što su problemi učitelja, a što učenika. Vrlo često učitelj ima problem s kojim proizvede čitav lanac ne-primjerenih odgovora. Stoga treba ovladati i vještinama uspješnog prevladavanja proble-ma, jer to je također nešto što se uči. Važan je i individualni pristup svakom učeniku, a također učenicima učitelj treba pristupiti bez manipulacija i ne ugrožavati ih svojim poru-kama. Uostalom, na manipulaciju i ucjenji-vanje djeca su naučila kod svojih roditelja, koji time postižu prilično dobre rezultate, ali to nije dobro.

Važno je shvatiti da učenici mogu učiti i kroz grupnu dinamiku, jer tako uče o sebi i drugome. Najvažnija od svega je preven-tivna praksa, a sve što pozitivno i smišljeno radimo jest prevencija. Ona se iščitava uvi-jek kao odgojni rad, ali pridonosi odgojnoj učinkovitosti. To podrazumijeva toplo okru-ženje, prihvaćanje djeteta, njegov interes i osjećaj djeteta da nije krivo ni za što u školi, na čemu vrlo često mi odrasli inzistiramo. Jer, dijete koje se ne želi osjećati krivo laže roditeljima, ako ga uhvati u laži onda izmi-šlja neku novu priču, ali nikako ne želi taj osjećaj krivnje. Ne vole taj osjećaj ni odra-



tema broja

sli. Zato se na refleks krivnje kod djece ne može računati kao na odgojnu alatku. Peda-gozi moraju vladati sobom i situacijom i ne zalijetati se bezglavo. Stoga zaključno treba reći da je za odgojni rad najvažnije imati puno strpljenja i beskonačno vrijeme na ras-polaganju.

Prof. dr. sc. Vedrana spajić Vrkaš, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Školska kultura i aktivno građanstvoŽelimo li društvo odgovornih građana koji poznaju svoja i tuđa prava, procedure kako ih ostvariti, želimo li društvo s manje nasilja i korupcije kao oblika društvene ma-nipulacije, vrijeme je da donositelji odluka usmjere obrazovni sustav ka odgoju i obrazovanju za ove vrijed-nosti

Suvremene demokracije polaze od toga da je temelj stabilnosti razvoja osviješten, osnažen, znalački informiran, odgovoran i kulturno osjetljiv građanin. Pitanje je kako ojačati demokraciju i stabilizirati ju, a to je kod nas posebno važno. Mi moramo pomo-ći mladim generacijama koje će biti akteri u očuvanju demokracije. O tome piše i u za-konu o odgoju i obrazovanju, gdje među ci-ljevima stoji da škola treba pripremiti mlado biće za poštivanje različitosti, snošljivost, za aktivno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva. Svaka škola i svaki na-stavnik te bi zadaće trebala ozbiljno shva-titi te nastojati integrirati te sadržaje unutar svog predmeta kako bi osigurao ostvarenje tog cilja. Sva istraživanja pokazuju da smo marginalizirali to područje unatoč vrlo že-stokoj retorici, jer postoji „implementacijski jaz“. Čak i roditelji u brojnim istraživanjima govore da škola treba čuvati djecu, da im pruži sigurnost, a ne da im prenosi znanja, da ih priprema za tržište i za snalaženje u svakodnevnom životu, ali brojni još očekuju da škola odgoji samostalno dijete, kritičnu osobu koja zna misliti i koja ima relevantna znanja.

Ako je škola institucija u kojoj se živi, onda ona mora imati svoju prepoznatljivost. U literaturi se pod različitim nazivima po-javljuje kultura škole koja je duboko proži-majući obrazac normi, vrijednosti, vjerova-nja, običaja, simbola, ceremonija, rituala i priča. No, rijetke su škole u nas koje imaju izražen svoj identitet i s kojim se mogu po-istovjetiti ne samo djelatnici nego i njihovi učenici. Rezultati projekta „Obrazovanje za demokratsko građanstvo“, čiji je cilj utvrditi koliko su načela i sadržaji odgoja i obrazo-vanja za demokratsko građanstvo imple-mentirana u sustavu i dokumentima, kako na razini škole i njezine kulture, kulture ra-zreda i na razini učenika da se utvrdi koja je znanja učenik dobio. U istraživanju su bile 24 osnovne škole u šest regija i anketirano je 767 učenika. Dio istraživanja bila je tekstu-alna analiza udžbenika iz hrvatskog jezika, povijesti i vjeronauka, ali je rađena i analiza sadržaja sistemskih dokumenata te empirij-sko istraživanje na učenicima, nastavnicima, roditeljima i ravnateljima.

Gotovo četvrtina ispitanih učenika izjavi-la je da je škola malo pridonijela razvoju nji-hova interesa za zbivanja u društvu te da ih škola nije pripremila za nenasilno rješavanje sukoba, pa ni za kritičko preispitivanje in-formacija. Predavanje nastavnika i dalje je dominantna metoda stjecanja novih znanja. Još je premalo otvorene i argumentirane ra-sprave o nekom problemu, timskog istraži-

vanja problema i kritičke analize tekstova, a učenici tvrde da ne mogu utjecati na sadrža-je i metode rada u nastavi.

Iz analize podataka o doprinosu škole ra-zvoju nekih ključnih građanskih dispozici-ja proizlazi da je hrvatska škola u prosjeku najviše pridonijela učeničkom poštivanju drugih religija, u čemu je najveći doprinos nastave vjeronauka, a potom njihovoj spre-mnosti da stanu u obranu osobe kojoj se na-nosi nepravda, poštivanju prava osoba koje pripadaju manjinama i osjećaju odgovorno-sti za vlastite postupke. Nešto manje je pri-donijela njihovu osjećaju nacionalnog po-nosa, sigurnosti pri samostalnom donošenju odluka i poštivanju drugačijih svjetonazora i kultura te njihovoj potrebi da pomognu socijalno ugroženim osobama, savjesnom obavljanju školskih obveza i spremnosti na samokritiku. U još manjoj mjeri škola je pridonijela učeničkom interesu za zbivanja u školi, njihovoj sposobnosti uživljavanja u probleme drugih, interesu za zbivanja u društvu i motiviranosti za dobrovoljni rad u zajednici, a najmanje je pridonijela njihovu osjećaju pripadnosti Europi.

Kakve su karakteristike naših škola? Kad su faktorizirane čestice, došlo se do pet ti-pova škole - demokratska, egalitarna, tra-dicionalistička, responsivna i autoritarna. Responsivna je skrbnik, autoritarna je ka-žnjenička, tradicionalistička usmjerena na njegovanje identiteta, egalitarna na prava i odgovornosti, demokratska i svih tih pet tipova pronalazimo među našim školama. Prvo je egalitarna škola ili škola usmjere-na na učenika u kojoj vijeće učenika ima utjecaj na donošenje odluka, nastavnici na-glašavaju pozitivne strane učenika, a škola traži od učenika da poznaju svoja prava i odgovornosti. Autoritarna ili kažnjenička škola oslikana je sljedećim tvrdnjama: kad se pojavi problem, u školi se ne traži rješe-nje nego krivac; za neuspjeh učenika kriv je on sam; roditelje se poziva samo kad se po-javi problem, a najbolje uspijevaju poslušni učenici. Demokratska škola je vježbaonica demokratskog ponašanja i u njoj se prida-je i velika pažnja ekološkom osvješćiva-nju, učenike se potiče na humanitarni rad, a škola odražava etničku, vjersku i jezičnu raznolikost sredine. Responsivna škola ili škola-skrbnik odgovara na sve potrebe uče-nika, a tradicionalistička škola usmjerena je na njegovanje identiteta (pripadanje naciji, pripadanje školi, njegovanje tradicije svoga kraja, prevladavajući osjećaj zajedništva i brige za uspjeh svih).

Egalitarna škola najviše obilježava Istar-sko-primorsku regiju, a najmanje sjevero-zapadnu Hrvatsku. Autoritarna škola naj-prisutnija je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a najrjeđa u Zagrebačkoj i Istarsko-primorskoj regiji. Demokratska škola najviše je prisut-na u Zagrebačkoj regiji, potom u središnjoj Hrvatskoj, a najmanje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavonsko-brodskoj regiji, dok ćemo tradicionalističku školu najviše susre-sti u Slavonsko-brodskoj regiji, a najmanje u Dalmaciji. Drugim riječima, istraživanje je pokazalo da se hrvatske škole među-sobno razlikuju po nizu obilježja koja čine kontekst, okoliš ili institucionalno-kulturni

okvir učenja za ljudska prava i aktivno gra-đanstvo. Zajedno s nastavom, taj okvir poti-če ili sprječava razvoj demokratske kulture učenika, što ostavlja značajne posljedice na osnaživanje građana i razvoj demokracije u Hrvatskoj.

Želimo li društvo odgovornih građana koji poznaju svoja i tuđa prava, procedure kako ih ostvariti, želimo li društvo s manje nasilja i korupcije kao oblika društvene ma-nipulacije, vrijeme je da donositelji odluka usmjere obrazovni sustav ka odgoju i obra-zovanju za ove vrijednosti. Pri tom treba imati na umu da obrazovanje nije „otok spa-sa“ izdvojen od društva u cjelini, njegovih rana, utjecaja obitelji, medija. Potrebno je konačno naći adekvatno rješenje za sustav-no uvođenje ovih sadržaja u osnovne škole, konzultirajući pritom struku, ali i aktere koji rade u sustavu.

Prof. dr. sc. Anita Klapan, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet u Rijeci

Duhovno osiromašenjePedagoška praksa nas uči: tek kada su djeca i mladi ljudi uspjeli ponovno uhvatiti i osvojiti izgubljene kulturne vrijednosti, dobije se više priznanja nego što čovjek može naslutiti, a mladi ljudi tek onda osjećaju, što im je do tada nedostajalo

Kod pedagoške analize problema siromaš-tva ne smije se, s obzirom na materijalno si-romaštvo, zaboraviti nematerijalno, duhov-no siromaštvo. Time je barem djelomično obuhvaćeno i ono što možemo nazvati soci-jalno osiromašenje, koje se izražava kao ne-dostatak socijalnog iskustva, nerazvijenost socijalnih sposobnosti ili kao nedostatak međuljudskih kontakata.

Kada tražimo uzroke zašto postoje od-gojno zapuštena djeca i mladi, onda uvijek iznova nailazimo na posljedice duhovnog i socijalnog osiromašenja. Bilo bi besmisleno raspravljati, uzrokuje li materijalno siro-maštvo duhovno siromaštvo. Oba oblika se međusobno uvjetuju. U svakom slučaju, ne može se reći da duhovno-socijalno osiroma-šenje nastaje isključivo na osnovi materijal-nog siromaštva.

Siromaštvo kao stanje možemo lako utvrditi. Bilo bi međutim nepedagoški da se samo pomirimo opisom prilika i da si stvaramo statičnu sliku o siromaštvu - ili da ga smatramo kao sudbinu koju ne možemo mijenjati. Ipak je onda korisnije pokušati objasniti osiromašenje kao jedan proces. Taj

proces se skoro neprimjetno pokreće uz sve veće gubitke koji nastaju tijekom generaci-ja, primjerice gubici koji izgledaju neznatni, a koji se odnose na pristup kulturi. Bruno Bettelheim nije jedini koji nas je svojim im-perativom ”Djeci trebaju bajke” upozorio na to da se djeci sve manje pričaju bajke i pri-povijetke. Upravo se ovi literarni oblici kre-ću u području između mašte i nadrealnosti, prividno nemoguće postaje moguće, tako da se u djetetu pobuđuju afektivno-iracionalne snage. Osim toga, na poseban način potiču djecu da nauče razlikovati dobro od zla, što može imati snažniji utjecaj od moralnog po-učavanja.

Sličan gubitak pojavio se i zbog toga što se danas djeca u školama ne upoznaju s onim opsegom pjesama za pjevanje i čitanje koje su još do prije tri ili četiri generacije bile u repertoaru općeg obrazovanja. Otka-da je učenje na pamet didaktički odbačeno, nedostaje duševna hrana, a škola ne daje niti upute gdje i kako si čovjek može tu hranu nabaviti sam.

Djeca i mladi pate od onoga što stariji ljudi smatraju gubicima i osiromašenjem. Trebamo se pitati koji sadržaji uopće još po-stoje u duhovnom potencijalu mladih ljudi i koje posljedice su nastale već sada od onoga što odrasli nazivaju osiromašenje. Pedagoš-ka praksa nas uči: tek kada su djeca i mladi ljudi uspjeli ponovno uhvatiti i osvojiti iz-gubljene kulturne vrijednosti, dobije se više priznanja nego što čovjek može naslutiti, a mladi ljudi tek onda osjećaju, što im je do tada nedostajalo.

Potrebno je dokazati da duhovno osiro-mašenje počinje već u ranom djetinjstvu, a kako najviše djece provodi to vrijeme u obi-telji, moramo tražiti uzroke osiromašenja u njezinu ponašanju. Iako se prema medicin-skim, psihološkim i pedagoškim saznanjima može uvidjeti da je najvažnije da se upra-vo u prve tri godine života potpuno osobno posvete djetetu, majke i očevi sve češće ne nalaze dovoljno vremena za dijete i reduci-



tema broja

raju svoju brigu za dijete na čisto skrblje-nje i čuvanje. Ako se roditelji, a pogotovo majke, osjećaju preopterećeni za dvostruku ulogu posao/obitelj, oni se koriste servisnim ustanovama (jaslice, osobe za čuvanje) ili se kod kuće rasterećuju time da djecu zaintere-siraju za televiziju, video ili druge medije. Nerijetko dolazi do prekonzumiranja, koje više škodi nego što zadovoljava.

Kada je u nekim obiteljima od ujutra do navečer uključen radio ili televizija, djeca moraju živjeti u kulisi šumova i slika, gdje se više ne zna granica između prikladnog i neprikladnog. Pri stalnoj prisutnosti medija (”medijske kiše”) skoro nije ni moguće da djeca samoinicijativno nešto rade, da čitaju, pjevaju, crtaju, igraju se, jer ne mogu postići unutarnji mir. Pustošenje koje nastaje ne-kontroliranom stalnom prisutnošću medija nastavnici u školi mogu samo djelomično smanjiti konkretnim ponudama koje pred-stavljaju alternativu za slobodno vrijeme.

O osiromašenju govorimo samo kada čo-vjeku nešto nedostaje ili mu je nešto odu-zeto, što mu je potrebno za ispunjeni život. Dakle, osiromašenjem se spuštamo ispod minimuma individualne i socijalne normal-nosti. Organizacijama za zaštitu djece i mla-dih je kod materijalnog siromaštva po tradi-ciji uvijek bilo jasno što je deficit od onoga, što čovjeku pripada; međutim, duhovno se siromaštvo, kao ozbiljan faktor ugroženosti djece i mladih, često previdjelo. Možda zato što se u pojedinom slučaju teško može utvr-diti kada nastupa duhovno osiromašenje. Ponekad se čuje i mišljenje: što za jednoga izgleda kao pomanjkanje, drugi to ne vidi tako.

Određeni negativni oblici mladenačkog ponašanja zahtijevaju da se postave pitanja koja su doduše nepopularna, ali neophod-na, primjerice sljedeće: jesu li ovi negativni oblici vrsta osvete mladih prema onim odra-slima odgovornima za odgoj, zato što su se za njih u odgoju premalo brinuli ili su s nji-ma pogrešno postupali? Privremeno zakazi-vanje odgoja, bilo da je to odgoj u obitelji, školi ili domu, moglo bi se još i prihvatiti kad bi sustav odgoja u cijelosti funkcioni-rao. Nakon brojnih pokušaja i promašaja, danas se postavlja aktualno pitanje je li naše razmišljanje i postupanje u odgoju osiroma-šeno i pokazuje li opasne nedostatke i atrofi-je. Primjedbe bi se trebale postaviti primje-rice na precjenjivanje kognitivnih snaga i na propuste kod poticanja dječje i mladenačke emocionalnosti, kreativnosti i socijabilnosti. Mladi ljudi se pretjerano uvlače u konkuren-ciju, u borbu za željeno mjesto na ljestvici položaja u društvu. Ova kritika se odnosi barem jednim dijelom i na školstvo. Tako-đer, nailazimo i na propuste u obiteljskom odgoju. Nije dovoljno da se uskraćena, a djeci potrebna pažnja kompenzira na način da im se ispunjavaju sve želje (sve do luksu-za) i da im se dozvoljava svaka sloboda.

Odgoj je danas postao siromašniji, jer ne uzima se u obzir čovjeka u cjelini. Osiro-

mašenje je antropološki problem, strukturni problem. Siromaštvo izaziva glad za nečim što nedostaje. U vremenu u kojem se u su-stavu odgoja stalno analiziraju potrebe, ne smije se, od mnoštva zahtjeva, zaboraviti ono najbitnije.

Doc. dr. sc. Maja Ljubetić, pročelnica Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u splitu

Pridonose li mediji krizi obiteljskog odgoja Imamo zadaću i moć i mogućnosti informirati javnost o rezultatima istraživanja, moramo poraditi i u vrtićima i u osnovnoj školi na pedagoškom obrazovanju roditelja, ojačati njihove kapacitete i osnažiti ih da prepoznaju ove stvari koje su zaista alarmantne i da na temelju toga djeluju

Vjerojatno mnoge prosvjetne djelatnike muči drastičan porast nasilja, činjenica da se u nasilju pojavljuje sve mlađa populacija i da su pojavni oblici nasilja sve bizarniji. Pi-tanje je i ima li još djece u dvorištima. Čini se da u posljednjih desetak godina nema nikoga tko trči za loptom, tko radi tabore, penje se po drveću, jer su uglavnom svi u domovima uz kompjutore, videoigrice i različite elektroničke naprave. Zato niti ne iznenađuje kad Japanci kao obvezni kolegij u svojim školama uvode sat komunikacije među mladima, jer mladi danas savršeno funkcioniraju preko mobitela i interneta, ali u osobnim kontaktima nemaju jedni drugi-ma što reći. Vrlo je vjerojatno situacija slič-na ili ista i kod nas.

Sve je više roditelja djece predškolske i školske dobi koji dolaze na savjetodavni rad i traže recept kako dijete skinuti s računa-la ili play stationa. Logično je onda pitati se govorimo li o krizi odgoja. Svijet je već odavno zabrinut, a vrijeme je da se i mi zabrinemo. Djeca rane i predškolske dobi već prije odlaska u vrtić gledaju televizijski program ukupno 4000 sati, a do završetka osnovne škole svjedoci su 8000 ubojstava i 100.000 različitih činova nasilja. Čak 54 po-sto djece, pokazala su znanstvena istraživa-nja u svijetu još prije deset godina, u svojoj sobi imaju televizor.

Taj podatak nas zabrinjava, jer 44 posto djece kažu da gledaju uvijek nešto drugo kad roditelji nisu pored njih. Čak 65 posto djece

kažu da ih Simpsoni i Bračne vode ohrabru-ju da ne poštuju svoje roditelje. Poseban dio priče je medijsko nametanje potpuno novih ideala ženske i muške ljepote koje dugoroč-no rezultira bulimijom, anoreksijom, bilda-njem, korištenjem steroida. Manipulacijska uloga medija je prisutna i u svijetu se tom problemu posvećuje puno pažnje, a mi taj problem još nismo ni dotaknuli.

Morali bismo razmišljati o dugoročnim posljedicama svega toga. Oni klinci koji su navikli sate i sate provoditi uz medije jed-noga dana će postati tinejdžeri, adolescenti i prema toj populaciji su već danas okrenuta brojna istraživanja u svijetu. Istražuje se što konzumiraju, što vole, kako se to odražava na njihova ponašanja, posebno ona poten-cijalno rizična. Zanimljivo je da mladi koji pokazuju neke oblike potencijalno rizičnih ponašanja češće slušaju radio i gledaju glaz-bene spotove i filmove, preferiraju heavy metal glazbu i redovito, gotovo opsesivno, prate glazbene i sportske tiskovine. Istraži-valo se u svijetu i vezu rap glazbe i emo-cionalnog i psihičkog zdravlja djevojaka u dobi od 14 do 16 godina pa je ustanovljeno da su djevojke koje tjedno slušaju više od 14 sati takve glazbe češće agresivne prema svojim učiteljima, češće su zatvarane, češće mijenjaju seksualne partnere i češće dobiva-ju spolno prenosive bolesti, koriste drogu i uživaju alkohol.

Imamo li razloga za zabrinutost? Što nam je činiti? Moramo raditi na primarnoj pre-venciji nepoželjnih ponašanja najprije os-posobljavajući za takvo što roditelje u ranoj predškolskoj dobi njihove djece, a djecu tre-ba odgajati za odgovorno ponašanje i onda imamo možda neke šanse da se počnemo izvlačiti iz cijele te priče. Djeca jesu obveza roditelja, ali to nas pedagoge ne amnestira od odgovornosti. Roditelji nas trebaju i mo-rali bismo ne samo držati škole roditeljstva, ne raditi samo savjetodavni rad, radionice, predavanja i slične stvari nego pronaći dru-ge načine roditeljima brže, jasnije, kraće, jednostavnije pružiti sve relevantne infor-macije o problemima na koje mogu naići tijekom odrastanja vlastite djece.

U nas je provedeno jedno pilot-istraživa-nje na uzorku od 105 roditelja djece predš-kolske dobi. Rezultati su nadasve zanimljivi. Djeca rane i predškolske dobi dnevno više od tri sata gledaju televizor i igraju video-igrice više od sat vremena, imaju slobodan pristup internetu, a dnevnu rutinu vezuju uz medije. Jutro počinje uključivanjem televi-zora pa tek onda slijedi pranje zuba, hrana se konzumira jedino i isključivo uz medije. Djeca ispitivanih roditelja jako dobro zna-ju televizijski program i imaju najmanje tri omiljene serije. Danas i u Hrvatskoj 72 posto djece imaju televizijski prijamnik u svojoj sobi.

Roditelji nisu indiferentni, nisu pasivni, ali ne znaju dovoljno pa i zato ne djeluju kako treba. Slobodno vrijeme nastoje pro-vesti s djecom u prirodi, ograničavaju me-dijske sadržaje i čak kažnjavaju djecu uskra-ćivanjem medija. Istodobno ti isti roditelji redovito prate svoje omiljene serije i medije koriste kao besplatne dadilje u situaciji kad trebaju obaviti kućanske poslove, družiti se

s prijateljima ili obaviti neki zadatak koji su donijeli s posla. Iz toga se vidi kakav su model za oblikovanje ponašanja djeteta, pa i koliko su nedosljedni u ponašanju. Kakvu poruku time šalju svojoj djeci?

Kao struka imamo zadaću i mogućnosti informirati javnost o rezultatima istraživa-nja, moramo poraditi na pedagoškom obra-zovanju roditelja, ojačati njihove kapacitete i osnažiti ih da prepoznaju ove stvari koje su zaista alarmantne i da na temelju toga djeluju. Sasvim sigurno možemo ujediniti roditelje u zajednički front za borbu protiv lošeg utjecaja medija. Ima osviještenih ro-ditelja koji znaju koliko mediji mogu biti pogubni za cjelovit razvoj njihove djece i restrikcijama kod kuće rješavaju problem, ali kad dijete dođe u vrtić ili školu biva izoli-rano, jer ne zna što se najnovije dogodilo na Farmi ili nekom drugom programu. Trebalo bi također poraditi na reduciranju korištenja medija u ustanovama, onda kad za to postoji pedagoška opravdanost, a nikako da televi-zor u vrtiću postoji u sobi da klinci koji se problematično ponašaju budu mirni sat ili dva tijekom dana. Konačno, možemo pruži-ti i osobni primjer. No, često ljudi s katedre drže predavanja, a onda izađu na odmor i sa svojim učenicima pričaju o jučerašnjim do-gađanjima na Farmi. Nevjerodostojni su u svojoj misiji poučavanja i odbijanja mladih od medija.

Prof. dr. sc. slavica Bašić, izvanredna profesorica na Odsjeku za pedagogiju sveučilište u Zadru

Modernizacija i promjene odrastanja - pedagoška perspektivarazumijeva li suvremena pedagogija odgajanje kao pomoć u učenju, a pedagoga (odgajatelja, učitelja) kao pomoćnika i partnera u ostvarivanju ciljeva učenja?

Promjene odrastanja mogu se razumjeti samo u kontekstu socijalnih i kulturnih pro-mjena koje karakteriziraju suvremeni svijet. Iz pedagoške perspektive nameće se pitanje: koje su konzekvence trendova moderniza-cije društva za pojedinca i njegove odnose prema sebi i drugomu, prema prirodi, radu i kulturi, koje su posljedice za sudionike obrazovnog procesa i za generacijske odno-se. Za dalji razvoj profesije i profesionalnog bavljenja odgojem i krizom ključna su slje-deća pitanja: Kako pedagogija razumijeva promjene odrastanja i na koju sliku djeteta se oslanja? Pridonosi li pedagogija svojim konstrukcijama djeteta i djetinjstva drami odrastanja ili nudi nove mogućnosti? Razu-mijeva li suvremena pedagogija odgajanje kao pomoć u učenju, a pedagoga (odgaja-telja, učitelja) kao pomoćnika i partnera u ostvarivanju ciljeva učenja?

Nesporno je da se i odgajatelji, učitelji i roditelji svakodnevno suočavaju s nizom ra-zvojnih i odgojnih problema i da za njih tra-že primjerene i pedagoške odgovore. Najoz-biljnijim se nameću problemi vezani za sve intenzivniji proces individualizacije djece i mladih (ali i odraslih), kao i sve veće racio-nalizacije svakodnevnog života, pluralizma životnih stilova te sve većih mogućnosti for-miranja individualnih identiteta i individual-nih stilova ponašanja i življenja.

U središtu suvremene pedagogija je poje-



dinac i odgojno se djelovanje orijentira na individualni razvoj. Proces individualizira-nja pojedinca obuhvaća i napeti odnos oslo-bađanja djece i mladih, ali i njihovih rodi-telja iz postojećih tradicionalnih obrazaca življenja. Time raste i prostor slobodnog odlučivanja, rastu zahtjevi za samostalno oblikovanje života, za samostalnosti i sa-moodređenjem, za autonomijom i ukida-njem izvanjskih određenja. Djeca i mladi žive u svijetu diferenciranih, po vlastitoj logici organiziranih podsustava, u kojima se ne osjećaju kao kod kuće.

U kontekst odrastanja spada i život u ra-zličitim prostorima („otocima“) i prostor-no-vremensko strukturiranje svakodnev-nog života, pri čemu se za svaki dan stvara plan po modelu „od - do“ u školskom, „od - do“ u izvanškolskom prostoru, „od-do“ na stranim jezicima, baletu, sportu, „od - do“ s roditeljima. Djeca uz to proživljavaju i posljedice radne mobilnosti roditelja i su-bjektivno proživljavaju situaciju roditelja: cjelodnevni rad ili dva radna mjesta, glavni i honorarni posao, dugo putovanje od kuće do posla, nesigurnost i nemogućnost plani-ranja budućnosti.

Time im raste potencijal za samostalnost, a istovremeno ovisnost o daleko utjecajni-jim anonimnim pritiscima koji zahvaćaju u svakodnevni obiteljski i institucionalni život. Proces rasta stupnja slobode pojedin-ca i reduciranje direktne socijalne kontrole praćen je suprotnim razvojnim tijekovima, koji vode u nove ovisnosti. „Oslobađanje od“ određenja i kontrole roditelja, odga-jatelja i učitelja se tako povezuje s novim neosobnim odnosima ovisnosti i kontrole (medija, svjetskih organizacija, „općevaže-ćih“ prava, konvencija).

Orijentiranje odraslih na vrijednosti kao što su samostalnost i autonomija u odgoju, vidno je poraslo. Istodobno, djeca i mla-di za sebe sve ranije zahtijevaju pravo na participaciju, kao i samostalno i (samo)odgovorno oblikovanje vlastitih prostora i izbora vlastitog stila ponašanja i življenja. Već se od predškolske djece zahtijeva sa-mostalnost u izboru sadržaja aktivnosti, prehrane, vremena spavanja, prijatelja kao i preuzimanje odgovornost za sve te izbore.

U zadnjim desetljećima stalno su rasla prava djece i mladih. To je utjecalo da se škola pretvorila u pravno regulirani prostor i prostor u kojemu jačaju prava i moguć-nosti participacije učenika. Mjesto profesi-onalno-pedagoškog etosa zauzela je institu-cija „dječjih prava“ i za to nadležni uredi i udruge. To vrijedi i za pravni položaj djece u obitelji, pri čemu je jačanje prava na do-stojanstvo svakog djeteta posebno značaj-no. Djecu i mlade se ne promatra kao osobe koje se nalaze u procesu razvoja osobnosti i stjecanja kompetencija za samostalno vo-đenje života, već kao osobe „koje jesu“ i koje odgovorno participiraju u oblikovanju

vlastitog života. Samostalno, autonomno dijete koje samo sebe socijalizira i obrazuje dobilo je sada puno veći prostor isprobava-nja vlastitih mogućnosti, ali mu je nametnut i status aktera i zahtjev za samostalnosti.

U stanovitoj mjeri, sve što se prije sma-tralo obilježjem djetinjstva (kao ovisnost, bespomoćnost, upućenost na zaštitu i bri-gu) suvremena pedagogija proglasila je po-greškom, nedostatkom koji treba što prije ukloniti. Ipak, valja ukazati na paradoks „zahtjeva za samostalnošću i odgovorno-šću“. Ako odrasli konfrontiraju djecu i mla-de sa samostalnošću i autonomijom, ako je zahtijevaju ili čak obvezuju na nju, onda autonomija i samostalnost mijenjaju stranu i postaju izvana postavljeni zahtjev, izvana postavljena norma. Ako ta norma nije pri-mjerena stvarnim sposobnostima pojedin-ca, postaje opterećenje i umjesto da potiče ona koči ili onemogućava razvoj. To po-staje za djecu i mlade osobe prezahtjevno i izražava se kao osjećaj preopterećenosti i napuštenosti. Poznati su i njihovi odgovori na to: samodestrukcija, dezorijentiranost, agresivnost, rezignacija, depresija, povla-čenje u svijet računala i drugi.

To je prisutno u svim onim situacijama, kako u obitelji tako i u školi i vrtiću, kad pedagozi i roditelji veliki dio odluka pre-nose na dijete. U tom kontekstu vlada, pri-mjerice mišljenje da učenici u otvorenoj nastavi samostalnije i odgovornije uče nego u klasičnoj („predavačkoj“) nastavi. Ali učenici su, ako nisu dobro vođeni, upravo (samo)određujući i nemaju priliku iskusi-ti - za njihov razvoj značajno - određenje od strane autoriteta (učitelja). A bez tog iskustva ne mogu upoznati vlastite granice i doživjeti drugoga. To znači da ne mogu biti samostalni u prosudbama i djelovanju, jer poznavanje granica i prihvaćanje pravila nije opreka nego je uvjet za samostalnost. S takvim pedagoškim konceptom stvorena je cijela generacija koja nije imala iskustvo „granica“ (iskustvo određenja izvana) i zato ispada iz svakoga socijalnoga konteksta.

Doc. dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet u Osijeku

Pedagoška prevencija - interaktivni pristup Pedagoška prevencija je pro-ces koji pruža pomoć i podršku poticanjem i praćenjem razvoja znanja, kompetencija i vještina, samopoštovanja i samopouzdanja, vještina nošenja sa životnim situ-acijama te sustava podrške u okruženju, obitelji, školi i zajednici. Fokus je na kvalitetnoj nastavi koja ne pokazuje samo obrazovne, već i visoke odgojne učinke, pa se školu promatra kao svojevrsnu kuću odgoja

Jedno je od važnih pitanja i ono kako ići dalje, kako izaći iz negativnog scena-rija koji nazivamo kriza odgoja? Kako ćemo dalje ako ništa ne promijenimo na sadašnjem stanju? Ovakva i slična pita-nja prilično dobro aktiviraju sudionike, bilo da se radi o plenarnim izlaganjima ili radu u radionica, a povratni efekt koji time nastaje pomaže mobilizirati energi-ju koja je potrebna za promjene. Stoga i pedagošku prevenciju valja promatrati i shvatiti kao optimalnu i poticajnu pove-znicu programskih ciljeva, zadataka, sa-držaja, metoda učenja i načina vrednova-nja odgojno-obrazovnog procesa. Riječ je o preventivnim, razvojno primjerenim, na dijete fokusiranim interaktivnim sadržaji-ma i aktivnostima, s posebnim naglaskom na odgojivost same nastave i njezine pe-dagoške implikacije.

Suvremeni pogledi na prevenciju go-vore o prevencijskoj znanosti, teoriji/modelu javnog zdravlja, koja multidisci-plinarno integrira istraživanja o čovjeku kroz njegovo odrastanje. Na tom je tragu i pedagogija kriznih stanja koja svakod-nevno bogati svoje spoznaje, postavlja pitanja o onome što život čini s ljudima i traga za mogućnostima učenja i razvoja. Na krizna stanja gleda kao na poremećaj trenutačne ravnoteže, a njezin se smisao sastoji u tome da u krizi rastemo. Upozo-rava da se razvoj dječje društvene kom-petencije i samokompetencije sustavno zanemaruje, što dovodi do krize odgoja kao trajne kategorije. U tom pogledu, pe-dagogijska istraživanja nastoje radikalno promijeniti status afektivnog života u svi-jetu znanstvenog proučavanja gdje se na-čela pedagogijskog mišljenja i djelovanja pojavljuju kao zahtjevi za samoaktivno-šću, oslanjajući se na spoznaje o nastavi i učenju te na djetetove razvojne potrebe i individualnost.

U pedagogijskoj argumentaciji, isto kao i odgoj, prevencija se sagledava kao svojevrsna teorija osobnosti i individu-alnosti, kao sustav koji koristeći osobne potencijale i potencijale iz okružja teži postići dobre razvojne rezultate. Pedagoš-ka prevencija je stoga proces koji pruža pomoć i podršku poticanjem i praćenjem razvoja znanja, kompetencija i vještina; samopoštovanja i samopouzdanja; vje-ština nošenja sa životnim situacijama te sustava podrške u okruženju, obitelji, školi i zajednici. Određenja školske pre-vencije sadržana su u interakciji znanosti i prakse. Fokus je na kvalitetnoj nastavi koja ne pokazuje samo obrazovne, već i visoke odgojne učinke, pa se školu pro-matra kao svojevrsnu kuću odgoja. Pri-tom vrijedi nekoliko važnih ograničenja, a najsnažnija su prevaga tradicionalne na-stave (izravne instrukcije) i prevlast istra-

živanja kognitivnih i predmetnih ciljeva. Prema tom gledištu, ako želi zadržati vri-jednosti i razvijati ključne kompetencije kod djece, škola mora ići dalje od učenja školskih predmeta.

Odgojivost nastave podrazumijeva oblik pedagoške i zaštitne intervencije radi pozitivnog usmjeravanja razvoja i odgoja djece i mladih. Nastava kao in-terakcija i komunikacija omogućava ra-zličite vidove učenja i prilagodbe tako da danas govorimo o didaktičkom pluraliz-mu nastave, osobito kada se tijek nastave oblikuje varijabilnim metodičkim karta-ma i petljama učenja. Poveznica svim tim nastojanjima je suradničko, iskustveno i integrativno učenje, odnosno izgradnja umreženog znanja, pravila i dogovaranja. Nastava, zasnovana na radnim savezima, pruža zaštitni okvir za odrastanje, nastoji očuvati raznolikost i razvijati jednakost, a učenici u svakom trenutku mogu objasniti što čine i koji cilj pritom slijede. Isto tako, ometanja nastave ne svode se na prekide, upozoravanja i duge rasprave, a niti se ignoriraju. Smetnje se tijekom učenja na-stoje otkloniti neprimjetno, u hodu.

Naime, kooperativnim vođenjem ra-zreda učenici postupno preuzimaju od-govornost za vođenje nastave. Učenje doživljavaju ugodnim, samoorganizira-niji su, imaju više povratnih informacija o napretku i teškoćama u učenju, zauzi-maju osobna gledišta, postavljaju kritička i dodatna pitanja, razmišljaju o vlastitom procesu učenja, primjerenije vrednuju kvalitetu svojih radnih rezultata i pokazu-ju spremnost i vjeru u postignuća. Među-tim, često se događa da u ovako otvorenoj nastavi učenici traže više strogosti, jer s dopuštenom slobodom ne znaju ispravno postupiti, upozorava autor, a izlaz vidi u jasno strukturiranoj nastavi koja uvažava ciljeve i potrebe učenika te nastavnom ozračju koje ima katalizirajući učinak suodlučivanja, uzajamnog poštivanja, po-uzdanog pridržavanja pravila i zajedničke odgovornosti.

Povezivanje aktualnih pitanja peda-goške prevencije, odgoja i nastave na interaktivan, poticajan i kreativan način, ostaje velikim djelom na učiteljima. S druge strane, znanstvena preciznost na-laže objasniti teorije i modele prevencije, razvoj od starog prema novom, odnosno pokazati put prema budućnosti i raspra-viti pitanja koja još uvijek ostaju otvo-rena. Istraživanja su pokazala da visoka razina sudjelovanja učenika u nastavi ne podrazumijeva automatski i bolje učinke, osobito ako zadaci nisu jasno strukturira-ni između instrukcije i otvorene nastave koja podrazumijeva sve vrste nastave s di-ferenciranim ciljevima, sadržajima i me-todama, s visokim udjelom projektnog, grupnog i slobodnog rada učenika. For-mativno vrednovanje i samovrednovanje sagledava se kao sastavni dio tog procesa, kao sustav koji teče kontinuirano i na taj način sam sebe opservira, korigira, dopu-njava i razvija. Hoće li se to prepoznati i pokazati kao nadmoć ili slabost dramatike krize odgoja?

tema broja



savjetnici

Iako je nastavna godina još u tijeku, osnovne pri-preme za početak iduće školske godine, a vezane uz odabir udžbenika za sljedeću, odnosno sljede-će četiri godine, gotovo su iza nas. Novodoneseni Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu propisuje uz odobrenje i uporabu obveznih udž-benika i dopunskih nastavnih sredstava za kori-štenje u nastavi i cjelovit postupak odabira udžbe-nika za koje će se nastavnici odlučiti i odabrati ih. Gotovo usporedno s rečenim Zakonom izrađen je

i Pravilnik o obveznim udžbenicima i dopun-skim nastavnim sred-stvima, pa su tako postavljeni zakonski uvjeti odabira udžbe-nika. Izbor utvrđen ove godine vrijedit će u pravilu sljedeće četiri godine, kako to stoji u Zakonu. Pra-vilnik propisuje koje udžbenike obvezno prate i dopunska na-stavna sredstva kao što su radna bilježni-ca, zbirka zadataka, geografski atlas, po-vijesni atlas i likovna mapa.

Neizostavni prateći dokumenti prvo su popis udžbenika i pri-padajućih dopunskih nastavnih sredstava iz kojeg nakon odabi-

ra slijedi Katalog obveznih udžbenika i pripadaju-ćih dopunskih nastavnih sredstava u koji se uvr-štavaju obvezni udžbenici i pripadajuća dopunska nastavna sredstva koji imaju rješenje o uvrštava-nju u Katalog.

Uvidom u popis može se uočiti da se uz pred-metne udžbenike u skladu s nastavnim planom, učiteljima omogućava i odabir udžbenika i do-punskih nastavna sredstva za nastavu na jeziku i pismu nacionalne manjine, udžbenici za učenike s posebnim potrebama, a i posebno udžbenici za slijepe, udžbenici za nastavu informatike kao izbornog, ali i neobveznog predmeta u četvrtom razredu. Konačno, tu su i udžbenici za hrvatske škole u inozemstvu. Budući da je udžbenik osnov-no nastavno sredstvo i temeljni izvor znanja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva, učitelji ozbiljno i analitički pristupaju konačnom odabiru, poštujući struku, ali i neposredno iskustvo dosa-dašnjeg rada s udžbenikom. Imaju priliku odabrati i preporučiti druga pomoćna nastavna sredstvo, no kako ta preporuka nije obvezujuća, učitelji se u skladu s društvenim prilikama za nj teže odlu-čuju.

Nažalost, to za posljedicu može imati realnu potrebu izrade, a slijedom toga i umnožavanje većeg broja nastavnih listića ili materijala, što je opet povezano s dodatnim troškovima. U većim školama moguć je odabir na razini stručnih vije-ća, no u manjim sredinama i školama u kojima nastavu nekog predmeta izvodi samo jedan učitelj odabir je jednostavniji. Uz stručnu argumentaciju učitelja za odabir određenog udžbenika, kao što je rad s udžbenikom istog autora zbog kontinui-teta, važno je i primjereno obrazložiti roditeljima konačan izbor. Iako je oko procedure i postupka izbora udžbenika uvijek bilo mnogo prijepora, naj-češće uz broj ponuđenih udžbenika, česte samo „kozmetičke“ promjene, ali i velike medijske buke, činjenica mogućnosti izbora potvrđuje demokrati-čan pristup i poštovanje učiteljskih kompetencija.

Odabir udžbenika

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Razdoblje upisa koje je pred nama stresno je i neizvjesno za većinu uče-nika, pa se s pravom može nazvati upi-snom groznicom. U obiteljima osmaša događaju se često prave drame, koje se ipak mogu izbjeći. Kako i o čemu sve treba razmišljati prilikom donošenja odluke?

Izbor pravog zanimanja jedna je od najvažnijih odluka u životu mladog čovje-ka, jer je prirodno da sa 14 godina mno-gi još nemaju formiran stav koju školu bi željeli upisati. Pri izboru zanimanja tre-ba poći od sebe, svojih interesa i želja, osobina ličnosti, sposobnosti i zdrav-stvenog stanja. Sve počinje željom, na čemu se dalje gradi razmišljanje o izbo-ru zanimanja. Neki još u nižim razredima osnov-ne škole znaju područ-je svog interesa i što će biti kad odrastu. Većina svoje interese tijekom školovanja mijenja, dok postoje učenici koji ni mjesec dana prije upisa ne znaju gdje će preda-ti svoje dokumente.

Bitne su sposobnosti za obavljanje budućeg posla. Tako, primjeri-ce, umjetničke škole organiziraju provjere sklonosti, sposobnosti i darovitosti. Osobine ličnosti također su vrlo važne. Povučenoj oso-bi više će odgovarati zanimanje bez mnogo

kontakata s drugim ljudima. Ekstrovert sigurno neće biti zadovoljan poslom u kojem će biti malo kontakta s drugim lju-dima. Bitna je i sklonost timskom radu ili samostalnom obavljanju poslova.

Također, zdravstveni problemi mogu biti prepreka za odabir određenog zani-manja. Na primjer, osoba sa spuštenim stopalima ne bi smjela izabrati zanima-nje gdje se radi uglavnom u stojećem položaju. Treba voditi računa i o potre-bama društva. Naime, mnogi nakon za-vršene škole nemaju kamo. Mudrost je izabrati školu koja će ti omogućiti da se što bolje snađeš u životu, da budeš sre-tan kad ideš na posao. Neka zanimanja učenici biraju jer su popularna, lagana

ili podižu ugled u druš-tvu. Važno je znati da nije važno KOJI posao čovjek radi već KAKO radi, je li dobar ili loš majstor svog zanata. Nema dobre ili loše škole, ima samo do-bro ili loše izabrane škole. Škola je samo sredstvo za dolazak do određenog cilja, a to je buduće zanimanje. Zato se treba osvrnuti oko sebe, pogledati što sve ljudi rade, što bi meni najviše odgo-varalo, koje su pred-nosti, a koji nedostaci određenog zanimanja, interesirati se koja sve zanimanja postoje.

Gdje sve učenici mogu pronaći „in-spiraciju” za buduće zanimanje? Neka su zanimanja „obiteljska“, postoje tako obitelji liječnika, odvjetnika, pekara... Iako u nekoj fazi svog razvoja djeca žele biti što je moguće više različita od svo-jih roditelja, ipak se neki odluče oda-brati zanimanje i raditi upravo ono što rade njihovi roditelji. Nekad se učenici poistovjete s nekim uzorom, kao što je to učiteljica, veterinar kojem odvode svoga kućnog ljubimca, i željeli bi raditi upravo taj posao.

Treba spomenuti važnost školskog uspjeha. Prilikom upisa u četverogo-dišnje srednje škole boduje se uspjeh učenika u sedmom i osmom razredu. Istraživanja pokazuju da učenici koji po-stižu jako dobre rezultate imaju razvije-ne radne navike, intrinzičnu motivaciju i samoaktivnost. Akademsko učenje nije lako, iznimno je naporno i neki ne uživa-ju u toj aktivnosti, ali su zato vrlo dobri u obradi, recimo, drveta i za njih je obra-zovanje u obrtničkoj školi uživanje.

Svjedodžba ili diploma nisu jamstveni list koji će osigurati zaposlenje, ali sva-kako osobi povećavaju konkurentnost na tržištu rada. U situaciji kad se za neki posao javi više kandidata iste ra-zine obrazovanja, prednost će imati oni koji mogu dokazati da su spremni učiti i razvijati se.

Svako zanimanje je društveno značaj-no i korisno ako ga čovjek obavlja s po-štovanjem i zadovoljstvom. Danas živi-mo u razdoblju ekspanzije znanja, gdje svi moramo pratiti razvoj i permanentno se usavršavati u svom zanimanju.

Ravnatelj škole je imenovao oso-bu koja je osim njega dužna rješavati slučajeve koji se mogu pojaviti vezano za zaštitu dostojanstva radnika škole. Mora li u školi biti imenovana i osoba zadužena za zaštitu osobnih podata-ka radnika škole i je li obavezno da to bude tajnica škole?

Ravnatelj škole je bio obvezan imeno-vati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezano uz zaštitu dostojanstva sukladno članku 130. stavak 2. Zakona o radu (”NN” br. 149/09.) prema kojemu je poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan imenovati osobu koja je osim njega ovla-štena primati i rješavati pritužbe vezane uz zaštitu dostojanstva. Sukladno članku 34. stavak 6. Zakona o radu poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika du-žan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati da li se osobni poda-ci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama u skladu sa zakonom. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi obveza ravnatelja škole imeno-vati osobu koja je osim njega ovlaštena nadzirati prikupljanje, obradu, korištenje i dostavljanje osobnih podataka radnika trećim osobama u skladu s odredbama

Zakona o radu, Zakona o zaštiti osobnih podataka (”NN” br. 103/03., 118/06., 41/08.) i drugih propisa. Treba spome-nuti i članak 150. stavak 1. podstavak 8. Zakona o radu prema kojemu poslodavac (u konkretnom slučaju ravnatelj škole) može uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća donijeti odlu-ku o imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavlja-ju trećim osobama sukladno odredbama ovoga Zakona. Ta osoba mora uživati povjerenje radnika, a podatke koje sazna u obavljanju svoje dužnosti mora brižljivo čuvati sukladno članku 34. stavak 7. Za-kona o radu. To može biti tajnica škole, ali i svaka druga osoba zaposlena u školi za koju radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća da prethodnu suglasnost, a koja uživa povje-renje radnika.

Živim u mjestu udaljenom 65 kilo-metara od škole u kojoj radim i putu-jem na posao već osam godina. Sada ću se preseliti još dalje, putovati ću 85 kilometara do posla. Zanima me hoću li dobivati putni trošak s obzirom da se selim dalje, a ne bliže?

Sukladno članku 65. stavak 7. Temelj-nog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (”NN” br. 84/07.) zaposlenik ima pravo na nakna-du troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada. S obzirom da je svrha prava na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla da se radniku nadoknade troškovi prijevoza na posao i s posla trebalo bi nadoknađivati troškove s obzirom na adresu s koje radnik stvarno svakodnevno dolazi na posao, a što je kao zaključak donijelo Povjerenstvo za tumače-nje Temeljnog kolektivnog ugovora za služ-benike i namještenike u javnim službama. Prema navedenome članku 65. stavak 7. Temeljnog kolektivnog ugovora za službe-nike i namještenike u javnim službama kao i zaključku Povjerenstva za tumačenje Te-meljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama kada budete svakodnevno putovali na posao i vraćali se s posla iz drugoga mjesta koje je još više udaljeno od mjesta rada, ostva-riti ćete pravo na naknadu troškova prije-voza na posao i povratak s posla.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Zaštita dostojanstva radnika

Iako je oko po-stupka izbora udžbenika bilo uvijek puno pri-jepora, najčešće vezanih za broj ponuđenih udž-benika, činjenica je da način iz-bora potvrđuje demokratičan pristup i pošto-vanje učiteljskih kompetencija

Pri izboru zani-manja treba poći od sebe, svojih interesa i želja, osobina lično-sti, sposobnosti i zdravstvenog sta-nja. Sve počinje željom, na čemu se dalje gradi raz-mišljanje o izboru zanimanja

Kamo nakon osnovne škole?


Prema usmenoj predaji, naj-stariji učitelj na ovoj školi kojeg se ljudi sjećaju bio je

Jakob Koos oko 1850. godine. U prvom pisanom zapisu o školi iz 1925. godine spominje se nešto veći broj od 192 učenika, dok je u godini 1963. školu pohađalo nevjerojatnih 497 učenika. S vre-menom je došlo do raseljavanja, najčešće trbuhom za kruhom u susjednu Sloveniju, čija je grani-ca od škole udaljena nekoliko ki-lometara. No, unatoč malom bro-ju učeniku škola još nema uvjeta za prelazak u jednosmjenski rad. Ministarstvo znanosti, obrazova-nja i športa uvrstilo je dogradnju postojeće škole sa četiri učionice i popratnim kabinetima u program za provođenje jednosmjenske nastave financiran od Svjetske banke, a što obuhvaća ishođenje građevinske dozvole, izgradnju i opremanje objekta. Građevinska dozvola je ishođena, raspisivanje natječaja za izgradnju i izgrad-nja objekta trebalo bi započeti tijekom ove godine. Škola nikada nije imala ni pravu sportsku dvo-ranu, već učenici ljeti tjelesni odr-žavaju vani, na igralištima, a zimi i po lošem vremenu u obližnjem Društvenom domu. Ipak, sami znate da to nije to, govori ravna-teljica Karmen Sklepić. Za dvora-nu je također dobivena suglasnost resornog ministarstva i pri kraju je ishođenje građevinske dozvole, ali će njezina izgradnja vjerojatno morati pričekati neka druga, ma-nje krizna vremena.

Matematičari najbolji gdje god se pojave

O učenicima brine 26 djelatnika, sto posto stručnih, koji se redovito usavršavaju na svim programima Agencije za odgoj i obrazovanje. Nedostaje opširniji angažman struč-nih suradnika, budući da pedagogi-nja Vesna Branilović i knjižničarka Jasmina Balog rade na samo pola radnog vremena. Posebno bi trebalo zaposliti knjižničarku na puno rad-no vrijeme, jer učenici-putnici dosta vremena nakon nastave provode če-kajući autobus, pa kada bi knjižnica radila i bila im dostupna svakako bi to „slobodno“ vrijeme mogli iskori-stiti kvalitetnije, za pisanje zadaća ili čitanje knjiga i časopisa. Bilo bi to poput produženog boravka, koji bi školi u Gornjem Mihaljevcu jako dobro došao.

Učenici su u znanju vrlo dobri, kazala nam je ravnateljica, odmah se prisjećajući ocjenjivanja kojeg je 2008. godine proveo Nacional-ni centar za vanjsko vrednovanje, a kada je OŠ Gornji Mihaljevec postigla iznadprosječne rezultate.

- Vrlo nam je žao što se ti naci-

onalni ispiti ne provode i dalje, jer na taj način škole dobivaju odlič-nu povratnu informaciju, objek-tivnu ocjenu našeg rada i onda znamo jesmo li na pravom putu!

A da jesu pokazuju i vrlo do-bre informacije iz srednjih škola o uspjesima bivših učenika OŠ Gornji Mihaljec, što dokazuje da je ova mala ruralna škola ipak od-ličan akademski temelj za daljnje školovanje.

Gornjomihaljevečki đaci re-dovito sudjeluju na županijskim i regionalnim natjecanjima iz hrvatskog i njemačkog jezika, biologije, kemije i matematike. Upravo matematičari svake godi-ne pronose ime svoje škole diljem Hrvatske, budući da i na držav-nim natjecanjima postižu hva-levrijedne rezultate. Aleksandra Maria Vuković učiteljica je koja je najzaslužnija što matematičari rasturaju gdje god se pojave. Ov-dje radi već deset godina i ističe da matematičke zakonitosti djeci pokušava objasniti kroz primje-njivost matematike u svakodnev-nom životu. To je najvažniji cilj u osnovnoj školi, ističe Luković, jer će se samo time razbiti bauk od matematike:

- Svako dijete, u skladu sa svo-jim sposobnostima, ali i željom, može u bilo kojem trenutku na-predovati. Uspjeli smo uspostaviti zanimljivu interakciju. Učenici su

zainteresirani za matematiku, pa onda još više potiču mene i tako se međusobno motiviramo i tjera-mo na čim bolje shvaćanje i rješa-vanje zadataka. A vjerujem da ih na taj način odlično pripremam za srednju školu, bilo gimnaziju bilo strukovne škole.

Zadrugari čuvaju kulinarstvo svojih baka

Opremljenost škole je vrlo do-bra, u svakoj je učionici instaliran LCD-projektor, opremljen je i in-formatički kabinet, a i ostala na-stavno-didaktička sredstva nabav-ljaju se redovito i proporcionalno za sve predmete i izvannastavne grupe. Učitelji dobro međusobno surađuju i zajednički snagama uspijevaju se dogovoriti prioriteti pri nabavci materijala i opreme. Nedavno je uređena i proširena školska knjižnica, nabavlja se nova knjižna građa te digitalni naslovi i materijali. Informatičari uređuju školsku internetsku stra-nicu, a likovnjaci svojim umije-ćem uređuju interijer škole. Tako smo upravo u uređivanju likovnih panoa zatekli učiteljicu likov-ne kulture Marinu Vugrinec. U sportu je, pak, najveći interes za nogomet, dok se najbolji rezultati postižu u atletici.

OŠ Gornji Mihaljevec nadale-

ko je poznata po školskoj zadruzi Klopotec koja se bavi ekološkim uzgojem povrća i voća, cvije-ća, istraživanjem međimurske gastronomije, brigom za okoliš, starim zanatima, čak i izradom li-citarskih srca. Od svoga zdravog povrća napravili su svojedobno Vegetu Klopetu, a nedavno su izdali knjigu starinskih međimur-skih recepata jela od bundeve, po-pularnih međimurskih tikvi, koju je nagradila i Matica hrvatska ogranak Čakovec.

- Ovdje se oduvijek uzgajaju tikve, i za stoku i za svakodnev-nu kuhinju, i s obzirom na to da se naši zadrugari bave istraživa-

rePortaÆa

Školu ove godine pohađa tek 151 učenik, jer je upisno područje raštrkano i učenici su u ovom briježnom kraju Međimurja mjestom stanovan-ja dosta udaljeni od škole. Stoga ne čudi što je 90 posto učenika putnika, koji doduše u školu svakodnevno putuju autobusom, ali ponekad još i do stanice imaju pola sata pješačenja. Riječ je o dvanaest zaseoka iz koji se učenici svaki dan „spuštaju“ do autobusa i to je zapravo specifičnost ovoga kraja, da je upisno područje relativno veliko, ali rijetko naseljeno. Breg do brega, sused do suseda, rekli bi starosjedioci...

Kreativnost u međimurs kom zelenilu

Ravnateljica Karmen Sklepić Zadrugari s omiljenim proizvodom - međimurskom tikvom

Profesorica hrvatskog Lidija Novak i glavna urednica školskog lista Kristina Petković

Proljetna filmska radionica

Zimski sportski dan


njem, ove su godine istražili i od svojih baka sakupili starinske re-cepte te smo izdali ovu kuharicu, kojom smo ujedno obilježili dese-tu godišnjicu postojanja zadruge, otkrila je učiteljica i voditeljica zadruge Nada Panić.

Među aktivnijim sekcijama je i Linorez, literarno-novinarsko-recitatorska grupa, nositelj svih priredbi i kulturnih programa u školi. Uređuju školski list Lipa, a njihovi radovi redovito su nagra-đivani na susretima Lidrano. Iako zbog financija i prekratkih rokova

list više ne šalju na Lidrano, taj svim učenicima i roditeljima drag medij služi i dalje kao zbornik ra-dova i događanja na školi, godiš-njak u kojem je zorno i duhovito prikazano što su radili i naučili, gdje su bili i što vidjeli. Novinar-sku grupu vodi profesorica hrvat-skog jezika Lidija Novak, koja u Gornjem Mihaljevcu radi sedam godina.

- Učenici su vrlo vrijedni i kreativni i sudjelujemo zaista po mnogim literarnim natječajima, a nekako su prirodno najbolji u

izražavanju na kajkavštini. Nisu loši ni u štokavštini, jer im u tome nekako pomaže gledanje televizi-je, a sve to primjenjuju u praksi, možda najviše u pisanju za škol-ski list, čija je glavna urednica učenica Kristina Petković, rekla je Novak.

Maštom po EuropiFilmsko-scenska grupa radi

posljednje dvije godine, lani su dobili nagradu za film „Maštom po Europi“, a nedavno su bili do-maćini filmskih radionica tijekom proljetnih praznika. Grupu vodi učiteljica Ljubica Žabek Horva-tić, a radionicu je vodila priznata ratna reporterka i snimateljica, re-dateljica i scenaristica te dobitnica mnogobrojnih domaćih i među-narodnih filmskih i televizijskih priznanja i nagrada, Biljana Čakić Veselić.

U vrlo opuštenoj, ali radnoj atmosferi mali filmaši pokazali su svoje filmske sklonosti, ali i talente za režiju, scenarij, glumu i kameru.

- Nakon kratkoga teoretskog di-jela, koji je bio vrlo brzo svladan, te nakon gledanja i analize odabra-nih scena - vrste kadrova, rakursa, stanje kamere, glume, vježbi sni-manja, glumačkih improvizacija i slično - s nestrpljenjem se krenulo u odabir vrste i tematike filma.

Kocka je pala na već dugo željeni igrani film. Izrađen je i razrađen scenarij, podijeljena zaduženja, a u tri dana snimanja na terenu i u zatvorenom prostoru, polaznici radionice naučili su i stekli nepro-cjenjivo praktično iskustvo film-skog „zanata“. Svakodnevno pre-gledavajući snimljeni materijal sami su uočavali svoje pogreške, a drugi dan ih ispravljali. Uz ne-primjetno, ali čvrsto vodstvo svo-je mentorice - tete Biljane - sni-mili su mnoštvo scena i kadrova

neobične priče pod radnim i sim-boličnim naslovom „Avantura“. Kako se zbog skromne opreme snimanje oteglo na sva tri dana, film će biti završen tijekom slje-dećih dana i premijerno prikazan, ako ne ranije, onda za Dan škole početkom lipnja - ispričali su nam članovi filmske družine.

Humanitarni i preventivni programi

Djeca su izvan škole angažirana u lokalnim sportskim i kulturno-umjetničkim klubovima poput šahovskog, streljačkog i nogo-metno, odnosno u KUU Lipa. Tu svoje vještine unapređuju i škol-ski folkloraši i tamburaši, koji pak onda dodatno uljepšavaju školske priredbe i mjesne manifestacije, čime se ujedno „krug zatvara“.

Svake se godine održava i spe-cifičan, sada već tradicionalan Zimski sportski dan, kada cije-la škola umjesto na nastavi dan provede u prirodi, na nekom od obližnjih brežuljaka u sanjkanju, skijanju i druženju. „Izgubljeni dan“ nastave lako se nadoknadi, a učenici ovim zajedničkim dru-ženjem puno dobivaju, produblju-ju prijateljstva te se nadograđuju veze i povjerenje između učenika i nastavničkoga kadra.

- Vrlo sam zahvalna na odlič-

nom kolektivu i da moram birati ponovo bih ih angažirala. Ako treba dulje ostati u školi ili rani-je doći, dodatno se angažirati oko nekakvog projekta, zaista nema problema i svi su prvenstveno veliki profesionalci i entuzijasti, ističe ravnateljica Sklepić.

U tom je pogledu odlična su-radnja učitelja s roditeljima, koji također nesebično daju velik dio sebe za potrebe škole, znajući da tako u prvom redu pomažu i svo-joj djeci.

A djeca su, pak, iznimno vri-jedna i marljiva, pa slučajeva međuvršnjačkog nasilja zapravo ni nema u gornjomihaljevečkom kraju. Provode se redovito UNI-CEF-ovi humanitarni projekti poput Škola za Afriku, te CAP-ovi programi prevencije zlostavljanja djece u suradnji s udrugom ro-ditelja Korak po korak iz Zagre-ba. Školska pedagoginja Vesna Branilović uključila je učenike u brojne humanitarne i preventivne programe:

- Redovito educiramo učitelje i učenike kao i njihove roditelje, da samog nasilja bude što manje u školi i u životima naših učeni-ka, iako živimo u vrlo nasilnom i netolerantnom dobu. U toj nam je prevenciji najvažnija pomoć rodi-telji, jer ukoliko roditeljski odgoj zakaže, mi teško možemo namet-nuti određene oblike ponašanja.

Naposljetku, da bi mališani imali dovoljno energije za brojne aktivnosti kojima se bave u ško-li brine se kuharica Jasna Novak svojom pravom domaćom spi-zom. Na školi radi 13 godina i sretna je što je djecu uspjela pri-voljeti da jedu kuhana jela, razna variva i druga domaća jela „na žlicu“, zbog čega su joj zahvalni i roditelji. Špagete bolonjez, grah i kiselo zemlje na vrhu su jelovni-ka, a kuharica Novak poznata je i po tome što djeci rado peče i do-maće kolače, poput izvrsne oreh-njače kojom nas je počastila.

Branko NAĐ

160 godina OŠ Gornji Mihaljevec

Kreativnost u međimurs kom zelenilu

Matematiku predaje Aleksandra Maria Vuković

Marina Vugrinec sa svojim likovnjacima nerijetko ukrašava interijer škole Školski tamburaši

Kuharica Jasna Novak

Grupa vršnjačke pomoći s pedagoginjom Vesnom Branilović


suradnici javljaju

Zaštita životinjabroD moraVICe Osnovna škola

U Osnovnoj školi Brod Mo-ravice velika se pažnja posvećuje prirodi i zašti-

ti okoliša. Zbog toga djelatnici i učenici uspješno surađuju s mno-gim udrugama pa tako i s lovcima. U zimskim mjesecima kad i lov-ci i djeca mogu samo promatrati i pomagati životinjama u svojoj bliskoj okolici, organizirali su za-nimljivo predavanje o životinja-ma iz zavičajnih šuma. Stručnjak za provođenje lovne gospodarske osnove u Lovačkom društvu Srn-dać Valter Crnković održao je u školi predavanje Zaštita životinja zimi. Svi su učenici sa zanima-njem pratili fotografije životinja, upoznali njihova obitavalištima, način prehrane, a najzanimljivije je bilo slušati glasanje ptica i pri-tom ih prepoznavati.

Predavač je upoznao djecu i s radom lovaca zimi kada napada mnogo snijega kao ove godine, a životinje ostaju bez hrane. Upo-zorio je djecu da, iako smo u vrlo

bliskom suživotu sa šumskom zajednicom, ne smijemo ometa-ti životinje vikom i nedoličnim ponašanjima te uništavati okoliš, što sada vrlo često susrećemo. Naučio ih je i čime se ptice mogu zimi prehranjivati te kako izraditi jestive loptice od loja i sjemenki za hranidbu ptica.

Prema programu ekološke škole i uputama lovaca, ekolozi su i nji-hova voditeljica Vesna Pintar-Gr-gurić izradili jestive loptice te ih objesili na stabla u okolici škole. Tako su učenici cijele zime mogli

kroz prozor promatrati sjenice, zebe, vrapce, crvendaće i druge ptice kako zahvalno dolaze u nji-hovu blizinu i iznad velikoga i du-bokoga snijega dobivaju hranu. U proljeće ptičice su počele savijati gnijezda u kućicama koje su im prošle godine postavili lovci.

To predavanje samo je nastavak uspješne suradnje mjesta i škole u zajednici radi očuvanja biljaka, životinja te okoliša u kojem svi žive i djeluju.

Dijana Arbanas

PRIVLAKA Napiši to srcem Nekada davno u mraku povijesti ljudi su željeli poslati poruke. Zapalili bi drvo i netko bi shvatio sa se nešto događa. Ali požar bi se proširio pa su ljudi zaključili da to nije dobar način. Zatim su naučili čitati znakove koje su ucrtavali u kamen ili drvo. Ubrzo su pripitomili konje pa su poruke brže putovale. S istoka je polako u upotrebu ušao papir, a na njemu se pisa-lo različitim sredstvima. Glasnici su na konjima nosili pisma, a budući da su putovanja dugo trajala trebalo je odmoriti konje. Mjesta za odmor zvala su se poste i od toga potječe naziv današnjih pošta. Tako je počela radionica etnološke i ekološke skupine koju vodi učiteljica Marija Tanocki u Osnovnoj školi Stjepana Antolovića u Privlaci i Hrvatskih pošta. Pisali su čestitke koje su istoga sata dobi-le pečat i ubačene u poštanski sandučić. Zatim su došli poštari koji su ispraznili sandučić i odnijeli čestitke u poštu. Radionica je bila vrlo uspješna, jer su roditelji zajed-no s učenicima otkrili zaboravljene radosti slanja dobrih vibracija putem pisane riječi. Kažu psiholozi da kroz svaki grafem prolazi energija pisca pa stoga i svi sudionici te zanimljive radionice vjeruju da su poslali puno radosti i ljubavi u svojim čestitkama. To još jedan primjer dobre suradnje škole i lokalne zajednice, a Hrvatske pošte otvo-rene su doista za sve. (Marija Tanocki)

BAKAR Kreativna radionica U povodu Dana planeta Zemlje održana je kreativna radionica u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Bakru za predškolsku i školsku djecu. U lijepom knjižničnom prostoru okupilo se dvadese-tak mališana pod vodstvom dizajnerice Ivone Miloš te su crtali različitim bojicama stabla, livade, voćnjake, vrtove, potoke, jezera, more, rijeke, odnosno sve zeleno i plavo što pozitivno utječe na čovjeka, kao i ono što ugrožava i zaga-đuje zrak i čovjekov okoliš. To je bilo pravo poslijepodne dječje kreativnosti i druženja u kojem su djeca obilježila crtežima ono što već znaju o ekologiji i zalaganju za oču-vanje okoliša. Svoje radove uz pomoć voditeljice djeca su izložila na panoe u bakarskoj knjižnici. (Ivan Šamanić)

VELIKA GORICA Dan Zemlje Cjelodnevnim događanjima u Osnovnoj školi Eugena Kumičića u Velikoj Gorici, popraćenih nizom zanimljivih predavanja, učenič-kih prezentacija i radionica, na kojima su sudjelovali uče-nici i učitelji, ali i predstavnici Gradske uprave, obilježen je 22. travnja 2010. Dan planeta Zemlje te četiri desetljeća od prve organizirane proslave tog dana, koji se u Hrvatskoj organizirano obilježava od 1990. Učenici iz ekoloških sku-pina pripremili su za taj dan brojne prikaze o uštedi energi-je i očuvanju okoliša radi buđenja zanimanja za ekološke teme. Naročitu pozornost učenika pobudile su radionice, koje su vodili pripadnici svih četiriju školskih ekoloških skupina, pojačanih članovima biološke i grupe mladih kemičara. Zajednički su svim sudionicima pokazali potre-bu promjene vlastitoga životnoga stila u smjeru 5R koncep-ta (Rethink - promisli, Reduce - uštedi, Reuse - ponovo iskoristi, Repair - popravi i Recycle - recikliraj), radi zdra-vijega i kvalitetnijega života. Time su učenici, na sebi svojstven način, poslali poruku odraslima da se samo zajedničkim snagama svih u društvu može planet Zemlja učiniti mjestom ugodnoga življenja za sljedeća pokoljenja. (Neven Topolnjak)

KLENOVNIK Dan planeta Zemlje U povodu Dana planeta Zemlje, skupina učenika Osnovne škole grofa Janka Draškovića iz Klenovnika, koja ima status međunarodne ekološke škole i njiho-ve učiteljice Božica Bunić, Vesnica Kišiček i Karmelka Car te predstavnici tehničkog osoblja Saša Kralj i Ivica Cuković uputila se 20. travnja nakon održane nastave na upoznavanje jedne od nedovoljno ispitanih pri-rodnih znamenitosti toga kraja, spilje pri Repnjaku. Na putu od škole do spilje učenici su upoznavali i prepoznava-li trputac, rusomaču, stolisnik, gavez, maslačak, mrtvu koprivu i drugo ljekovito bilje o kojem su učili na satovima prirode. Prekrasne spiljske ukrase te njezine skrivene sta-novnike zabilježili su objektivom fotoaparata. (K. C.)

UKRATKOPredavanje je nasta-vak uspješne surad-nje mjesta i škole radi zaštite biljaka, životinja i okoliša

Drugu godinu za redom nastavlja se projekt pod nazivom Alpe-Jadran me-

đunarodna razmjena učenika iz Hrvatske i Slovenije. Početak su-radnje bio je između dviju prija-teljskih općina Dol pri Ljubljani i Rogoznice, a nastavilo se i između Osnovne škole Janka Modra i Ro-goznice. Prve je godine tema za-jedničkog projekta bila tolerancija, a ove godine ekologija. U projektu sudjelovalo je desetero učenika pe-toga, šestoga i sedmoga razreda iz Rogoznice i isto toliko učenika iz slovenske škole te po troje učitelja i ravnatelji obiju škola.

Učenici iz Rogoznice bili su smješteni kod obitelji svojih prijatelja, a troškove putovanja snosile su Općina i Turistička zajednica. Učenici su se vrlo lako sporazumijevali. Zajedno su izrađivali slovenske dijelove na-rodne nošnje, upoznavali njihove tradicionalne kolače i na satu do-maćinstva ih zajedno pripremali. Uočili su da ni u nas ne bi bio na odmet neki sat domaćinstva. Tu se točno primijetilo da neki učenici imaju određene radne navike za razliku od drugih koji su smatrali da ih to baš ne treba zanimati.

Imali su i zajedničke sportske susrete te likovne i plesne radio-nice na temu zajedništva, prija-teljstva i međusobnoga boljega upoznavanja. Pojasnili su osnove pčelarstva, koje je vrlo zastuplje-no u njihovom kraju. Učenici su također posjetili Škocjansku jamu i Arboretum u kojem je bio Julski park s dinosaurima u prirodnoj veličini. Sudjelovali su i u njiho-voj ekološkoj akciji vezanoj za Dan planeta Zemlje pod geslom Čista Slovenija za jedan dan. Bili su iznenađeni odazivom njihovih mještana i to je poticaj da se i u nas ustraje u podizanju svijesti učenika vezanih za ekologiju.

Na kraju su izradili brošuru na oba jezika sa zajedničkim fotogra-fijama i dojmovima. Vrijeme pro-vedeno zajedno na kraju je bilo prekratko i rastanak je bio emoti-van i svi su se složili da jedva če-kaju ponovni susret u Rogoznici krajem svibnja.

Diana Goleš

Međunarodna razmjena učenika

HrVatSKa-SLoVeNIja Projekt Alpe-Jadran

Stručno izlaganje uz zanimljive projekcije

Zajednička ekološka akcija

Početak suradnje bio je između pri-jateljskih općina Rogoznice i Dol pri Ljubljani, a nastavilo se i uključivanjem os-novnih škola


suradnici javljaju

Raditi europski

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Praznik rada, koji čitav svijet slavi na razne nači-ne, kod nas je često pod znakom pitanja. Mjerodavni se pitaju tko, gdje, kako, s kim i čim treba obilježiti i proslaviti taj tradicionalno radnički praznik, kojega sve manje slavimo radno. Nije lako danas ni raditi, a kamo-li slaviti. Onaj tko bi možda i radio, nema posla, a oni koji rade, nastoje imati što manje posla, do proslava više nije nikome.

Stariji sjećaju još se svečanih povorki u kojima se radnička klasa ponosila svojim radom. Na traktorima, kamionima, kolima ukrašenim zelenilom i jorgovanima vozili su se radnici i seljaci i pokazivali svoje proizvo-de. Strojari, traktoristi, tkalci i metalci nasmiješeni su pokazivali svoje strojeve, izume, lopate, krampove i sve što su najbolje, znali i mogli. Javnost im se divila, zasipala ih cvijećem, pljeskala i u njima gledala uzore i heroja. Te su svečane povorke slikali i potom pokaziva-li u kinima na velikim ekranima. Radnike udarnike pri-mali su i čestitali im naj-viši državni dužnosnici, političari, direktori.

Danas se takvo što više i ne može vidjeti, uosta-lom neki naši visoki duž-nosnici su na sigurnom mjestu, iza rešetaka, pa im nije ni do proslave, ni do svečane povorke. Danas to nitko ne radi, a bojim se kako bi to naša mladež i doživjela, jer kramp i motika su danas potpuno aut, to se više ne može vidjeti ni na slici.

S jedne je strane to u redu da nam nije potreban takav teški rad, tu su ulogu preuzeli strojevi. Da raditi nije lako poznato je odavno, još otkad je čovjek protjeran iz raja zemaljskoga. Mnogi poznati filozofi pisali su o tome kako rad djeluje na čovjeka. Neki su tvrdili da je rad potreba, a drugi da je rad teškoća. A. B. Šimić napi-sao u jednoj pjesmi da se ljudi muče radom pa dakle ili ne bi trebali raditi ili se ne bi trebali mučiti.

Ideolozi komunizma zamišljali su da će svatko radi-ti samo ono što najbolje zna i voli, znači ne bi nikom bilo teško raditi. Većina teoretičara smatra da je rad ipak plemenita obveza i vještina, da ljude oplemenju-je. Samo bi trebalo mnogo pedagoške vještine pa da učitelji i profesori u to uvjere mlade. Vjerujem da je to danas zaista na rubu fantazije.

Ne može se više uvjeriti našu javnost da rad opleme-njuje, osobito motikom i krampom, jer naši žitelji voli slikati i gledati druge životne ljepote i drukčije povor-ke. Koliko je privlačnije gledati slike obnaženih mladih ljepotica, nego lopate i krampove, a povorke naših pre-krasnih Lolita šeću ulicama i pokazuju izdašno svoje čari. Kako je zgodnije sjediti na suncu pred birtijom i gledati duge noge mladih djevojaka u kratkim hlačica-ma i suknjicama, nego okopavati gorice, voziti gnoj na njivu i saditi luk i krumpir. Uostalom, više se i ne jede luk i krumpir, nego čips i tartufi.

Ipak, ima jedna žalosna činjenica, nažalost, ne može-mo svi grickati čips i ne raditi ništa. Što se tiče ljepo-tica, njih možemo gledati, ali one neće gledati nas ako ništa nemamo, čak ni za sok. A nećemo uskoro imati baš ništa jer smo već sve pokrali ili rasprodali. Kralo se na malo i veliko pa su već gotovo sve pokrali, banke, kladionice, benzinske pumpe i sve je manje preostalo za krađu. U torbama koje kradu po parkovima i ulicama djedovima i bakama nema više ništa, samo neplaćeni računi.

Što nam još preostaje? Rad. Dobri starinski rad na zemlji koja još nije prezagađena. Na njoj će rasti peršin i ljekovito bilje. Peršin Europa traži kao lijek, jer je sve starija i sve nemoćnija. Ako želimo u Europu, morat ćemo se naviknuti raditi europski. Pa ako ni to ne želi-mo, ipak morat ćemo se priviknuti raditi, jer je to jedini pravi način izlaska iz ove naše duhovne i materijalne bijede.

Jedina je naša sreća i nada u tome što mala djeca, naivna, prostodušna i neiskvarena, vjeruju u rad i čak vole raditi. Naše kikiće u vrtićima i nižim razredima osnovne škole može se nagovoriti da rade, i u vrtu i u razredu. Oni, vjerovali ili ne, vole raditi, osobito ako ih nagovorimo, motiviramo, pohvalimo i nagradimo. Neka nas stoga Praznik rada potakne da od svih vješti-na kod naših učenika najviše njegujemo radne navike.

Naša je sreća i nada u tome što mala djeca, na-ivna, prostodušna i neiskvarena, vjeruju u rad pa čak vole raditi

U sklopu obilježavanja Zelenih dana grada Za-dra i u organizaciji Radija 057, zadarski je Forum postao izložba na otvorenom pod na-

zivom Zeleni grad. Najmlađi iz dječjih vrtića Radost i Sunce tom su prigodom oslikali 18 kućica koje su građani mogli razgledati na trgu u povodu obilježa-vanja Dana planeta Zemlja.

A kako se turistička sezona bliži svom početku potraga za vrsnim kuharima upravo počinje, pa je stoga Obrtnička škola i Obrtnička komora Zadar-ske županije imenovala komisiju za polaganje ma-jstorskih ispita za zvanje kuhara, koju čine Renato Kraljev, Petar Pera, Branko Tičić i Josip Vrsaljko. Pred tom komisijom ovih su dana majstorski ispit polagala šestorica kuhara, a novi je termin predviđen za rujan.

Svečana akademija povodom ustoličenja zadarsko-ga nadbiskupa mons. dr. Želimira Puljića održana je u HNK Zadar čiji je program osmislio i vodio Livio Marijan. U prigodnom programu nastupili su glum-ci Kazališta lutaka pod vodstvom Milene Dundov, Mješoviti pjevački zbor Svete Cecilije iz Preka i klapa

Condura Croatica iz Nina pod ravnanjem Ive Nižića, muški pjevački zbor Gospe Ldoretske iz Arban-asa pod ravnanjem Žana Morovića, Djevojački zbor Glazbene škole Blagoja Berse iz Zadra i svirači fan-fara, klapa svećenika

Sveti Zoilo, pučki crkveni pjevači iz Paga, solisti Ante Gospić i Branimir Buturić te Zbor mladih Za-darske nadbiskupije Sveti Krševan.

Na akademiji je uprizoreno nekoliko odlomaka prvog hrvtskog romana Planine Petra Zoranića te napjevi srednjovjekovne latinske i glagoljaške baštine Zadarske nadbiskupije.

A u sklopu Županijskih dana uz nastup 15 osnovnih škola i dviju srednjih u Poličniku održana je smotra tradicijske baštine toga kraja. Domaćin smotre bila je škola, a pokrovitelj općina. Uz niz narodnih pjesama i kola, štandovi su obilovali rukotvorinama i bogatim trpezama.

Dragutin Karanči

Tridesetak volontera Osnovne škole prof. Franje Viktora Šignjara u Virju upriličilo je prvi bal Male lige protiv raka i zaradili su 6683 kune. Tu huma-

nitarnu akciju proveli su u Društvenom domu u Virju, sjajno se zabavili i prikupili dragocjena sredstva. Mala liga osnovana je dolaskom Dražena Podravca u predsjed-ništvo i jedinstvena je u Hrvatskoj, kako tvrdi predsjed-nica županijske Lige protiv raka dr. Marija Sačer. To sve čini ponosnima, jer su pametno i korisno proveli svoje

slobodno vrijeme.Volonteri su sku-

pljeni potpuno slo-bodno i radili su samo oni djelatnici koji su to doista že-ljeli. Osim skuplje-noga novca, brojni su i drugi pozitivni učinci toga bala. U pripremama su bili uključeni i učenici, pozvali su i uklju-čili u rad sve pred-sjednike društava i udruga i većinom su se odazvali, a karte su u pretpro-

daji bile riješene među članstvom.Potvrda je to virovskoga duha zajedništva i surad-

ništva. Veliku su im potporu i pomoć pružili i općinski djelatnici, načelnik Mirko Perok, predsjednik općinskog vijeća i ŠD-a Podravac Mirko Lukić. No, jednako je tako bio hvalevrijedan svaki pojedinačni trud njihovih glumaca, vatrogasaca, Rusanovaca, djelatnika firme Pro-stor, članova Družbe Braća hrvatskoga zmaja, Društva Naša Djeca, virovske podružnice Hrvatskog društva za osteoporozu te udruga s područja Općine Virje - žena iz Šemovaca, Miholjanca, Hampovice te DVD-a Donje Zdjelice.

Virovske su domaćice darovale kolače, a pekar Bego-vić ispekao je odojke bez naknade te donirao kruh. Ruže su dobili iz bjelovarske cvjećarnice Marina i iz Mimoze. Cvijeće za dekoraciju stolova i dvorane donijeli su uče-nici. Dr. Željko Ljubić darovao je odojka. Sastav Zlat-ne strune bez naknade je svirao i zabavljao posjetitelje cijelu noć. Zahvalnost zaslužuju svi koji su pridonijeli uspješnom ostvarenju te humanitarne akcije!

Marica Cik Adaković

Zeleni grad na Forumu

Humanitarni bal

ZaDar VIrjeAktualnosti Druπtvenidom

Laganim je koracima još jedno pokoljenje došlo do kraja svoje srednjoškolske pustolovine. Na-ime, poštujući tradiciju, 17. travnja, održana je

velika maturalna zabava, prvi put u porečkoj ljepotici, novosagrađenoj dvorani Žatika. Veličini tog okuplja-nja pridonio je i prostor koji je omogućio da maturan-ti održe zajedničku zabavu, što prijašnjih godina nisu mogli. Okupljenim učenicima, prijateljima, roditeljima i profesorima obratili su se ravnatelj Krešimir Bronić te gradonačelnik Edi Štifanić. Njihova je dobra suradnja pridonijela da upravo Žatika bude ovogodišnje mjesto održavanja maturalne zabave.

Atmosferu je zagrijao lokalni bend te je pozitivnu energiju iza ponoći nastavio širiti i Gogo Dee Jay ple-snim ritmovima koji su i one najsramežljivije doveli do prostranoga plesnoga podija. Dvorana je vrvjela ljepoti-cama, zanosnim frizurama, lepršavim haljinama te ugla-đenim dečkima. Cijela je večer bila ispunjena glamurom i profinjenošću. Svaki od šest prisutnih razreda izveo je nekoliko svojih točaka: plesa, glume ili pjesme. Osim zasebnih točaka, svi su maturanti zajedničkim snagama otpjevali i Gaudeamus, za vrijeme kojeg je mnogima krišom potekla i pokoja suza.

Ples s roditeljima bio je veličanstveno lijepa slika. Na-ime, vidjeti sve te silne majke i očeve na jednom mjestu kako ponosno, s osmijehom promatraju svoje, sada već odraslo, dijete, bilo je svima ugodan prizor. Zabava je potrajala sve do ranih jutarnjih sati. Bez obzira na silan umor i tremu, mnoštvo drugih pozitivnih osjećaja koji su preplavili te mlade ljude, rezultiralo je komentarima da bi najradije ponavljali razred kako bi ponovili takvu večer.

Taj se događaj svakako izdvaja od drugih rastanaka baš zbog vesele atmosfere i cjelonoćne zabave. Svjesni da odlaze u svijet odgovornosti, problema, briga, ali i slobode te mogućnosti napredovanja, učenja i uživanja, sve su pozdravili svojim toplim riječima kojima su za-pravo i dokazali da su spremni za ulazak u život - u do-slovnom smislu te riječi.

Doris Delač

Maturalna zabava Pore» Srednja škola

Mate Balote

Taj se događaj izdvaja od drugih rastanaka baš zbog vesele atmosfere i cjelonoćne zabave

Najmlađi iz dječjih vrtića oslikali su 18 kućica koje su građani mogli razgledati na trgu

Noć za pa(m)ćenje

Mala liga protiv raka osnovana u školi jed-instvena je u Hrvatskoj


suradnici javljaju

OTOK Sajam zdravlja U Vinkovcima je od 23. do 25. travnja održan 14. sajam zdravlja pod pokrovitelj-stvom Ministarstva zdravlja i u organizaciji grada Vinkovaca,Vukovarsko-srijemske županije i Hrvatske mreže zdravih gradova. Ove su godine sudjelovali na Sajmu i učenici prvoga razreda Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka. Njihova učiteljica Darija Gongeta uključila se u priredbu temom Različiti oblici poučavanja roditelja i učenika o važnosti pravilne prehrane i tjelovjež-be za zdravlje. Tu aktualnu temu prikazala je na osnovi rada s djecom i roditeljima te potkrijepila fotografijama školskih radionica i tribine o zdravlju, recitacijama i pje-smama koje su sadržajno govorile o prehrani i higijeni. Učenici su zanimljivom izvedbom i opremom bili pravo osvježenje na sajmu. Naime, zaštitni znak bile su jabuke pa je tako na majicama bila aplicirana rumena jabuka, koju su mame same ručno izradile, svaka za svoje dijete. Za origi-nalnost očekuje priznanje svakoga učenika, a već su pozva-ni i na sljedeći sajam. (D. G.)

VARAŽDINSKE TOPLICE Lektira u kaza-lištu Varaždinska županija počela je ostvarivati projekt Lektira u kazalištu kojim se učenike želi potaknuti na čita-nje knjiga i posjećivanje kazališta. Projekt će se realizirati u suradnji s osnovnim i srednjim školama, čiji je osnivač Varaždinska županija. Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu svoje će predstave prilagoditi sadržajima obve-zne školske lektire, dok će županija posredovati u organi-zaciji predstava te financirati prijevoz učenika. U sklopu projekta predviđeno je i edukativno razgledavanje kazali-šta, praćenje pokusa i upoznavanje s autorima predstave i glumcima. Varaždinska županija prva je u Hrvatskoj osmi-slila i pokrenula takav projekt te se nadaju kako će ovaj model preuzeti i ostale županije. Učenici Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica uklju-čili su se u taj projekt te su već pogledali Brezu, koju je hrvatski dramatičar Borivoj Radaković napisao po motivi-ma pripovijetke Slavka Kolara, dok će u svibnju gledati Bijelog klauna, kojega je prema istoimenoj knjizi Damira Miloša režirao Ivica Šimić.

ZADAR Stručni skup U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Udruge učeničkih domova Hrvatske održan je 12. i 13. travnja u Zadru stručni skup o strateškom planiranju. Sudionici seminara bili su ravnatelji, stručni suradnici i odgojitelji. Sa skupinom ravnatelja radili su Oleg Đaković, Inga Seme-Stojnović i Suzana Hitrec. Realiziran je drugi modul iz programa usa-vršavanja rav-natelja sredn-jih škola i uče-ničkih domo-va, koji je donjela Agencija za odgoj i obrazovanje. Cilj je toga modula ovladati novim, odabranim, aktualnim spozna-jama vezanim uz suvremeno vođenje školske ustanove te praktična primjena novostečenih znanja. Realiziran je kroz predavanja i radionice u kojima su ravnatelji aktivno sud-jelovali te kroz evaluaciju izrazili zadovoljstvo skupom te visokim ocjenama ocijenili kvalitetu sadržaja i voditeljice radionica. Skupina stručnih suradnika i odgojitelja radila je pod vodstvom Majde Fajdetić te voditeljica radionica Nade Antolčić, Ankice Domjanić, Miljenke Galić i Agate Smoljan. O strateškom se planiranju također raspravljalo na predavanjima i u radionicama. (S. H.)

UKRATKOU Osnovnoj školi Ljudevita

Modeca u Križevcima odr-žan je seminar kineziologa

i sportskih djelatnika. Skup su organizirali međunarodna mreža sportskih djelatnika Pokreta fo-kolara -Sportmeet i Udruga kine-ziologa Križevci, pod pokrovitelj-stvom grada Križevaca i Kopriv-ničko-križevačke županije. Među 47 sudionika bili su i sportski prvaci kao što je Branko Zorko, nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture, odgojitelji u dječjim vr-tićima, suci, treneri, odgovorni za sportske centre u Križevcima, Koprivnici, Bjelovaru, Našicama i Zagrebu.

Svi su aktivno sudjelovali i su-rađivali na teoretsko praktičnom seminaru o igri, sportu i miru pod naslovom Edukacija socijalnih vještina kroz igru, a vodio ga je Austrijanac Alois Hechenberg, profesor pedagogije igre i anima-cije na fakultetima u Innsbrucku, Bolzanu i Luzernu, tvorac i pro-motor projekta Sports4Peace. On je među ostalim rekao da je sport kultura i život, teorija i praksa i zaželio da svi sudionici na kraju dana dobiju nove ideje i nove poti-caje kako igru i sport proživljavati u cilju izgradnje mira i aktivnog građanstva. Nakon dugo godina sudjelovali smo na tako dinamič-nom i živahnom seminaru, gdje su svi bili graditelji, govori su mnogi i zaključili da je to bilo iznad sva-koga očekivanja.

Alois Hechenberg predstavio je projekt Sport4peace, čiji je cilj odgoj za mir kroz igru i sport. U njemu se upotrebljava kocka koja se može napuhati i na čijih je šest stranica ispisano isto toliko pravila i stavova za učenje u zajednici. To su jasne i nedvosmislene formu-lacije, primjerice: Budi iskren sa sobom i s drugima, Svakome pri-stupaj s poštovanjem, Svi su važni ili Ne odustaj, čak ni kada je teško.

- Ta smo pravila razvili u surad-nji s mladima, a vrijede u sportu, igri, školi i u svakodnevnom živo-tu. Kocka i pedagoški materijal su prevedeni na sedam jezika pa su već, osim u srednjoj Europi, do-spjeli i u Indiju, Libanon, Sudan,

Brazil, Kanadu i druge izvaneu-ropske zemlje. I kod vas u Križev-cima se već kocka na veliko, i to u Dječjem vrtiću Zraka sunca, u radionici pod vodstvom olimpijca Branka Zorka i informirao je He-chenberg. Dodao je da je projekt osobito učinkovit za individualni i društveni rast među osobama svih dobi koje prakticiraju sportsku ak-tivnost.

Alois Hechenberg sudjelovao je i na plenarnom dijelu Pedagoš-kih dana na temu Kako sportom i zajedništvom postati zdraviji. Govorio je o važnosti kretanja i igre u odgoju za cjelovitu ličnost djece i mladeži, dajući i poticaje za pozitivnu kulturu igre i kreta-nja u školi i odgoju općenito. - U središtu je uvijek čovjek sa svojim sposobnostima i potrebama. Pri tome ne treba zanemariti ulogu učitelja, odgajatelja i pedagoga. Pozitivna dispozicija odgovorno-ga pedagoga i učitelja je, pored kućnog odgoja, pretpostavka da djeca i mladi razviju pravilan stav prema igri i kretanju. Angažirani suradnici u školama i dječjim vr-tićima trebaju za to odgovarajuće teoretsko i praktično znanje. Osim didaktičko-metodičkog znanja, od učitelja i odgajatelja se zahtijeva-ju i komunikativne sposobnosti, sposobnost uživljavanja, jasnoća u davanju uputa i strpljenje. Pe-dagog uvijek treba djelovati kao uzor. On je u pravom smislu te riječi pedagog ako i osobno uživa u igri i pokretu - zaključio je He-chenberg.

Na kraju izlaganja spomenuo je i važnost pedagogije zajedništva i snage odnosa. - Smislena kultura igre i kretanja razvija se u kli-mi prihvaćanja svakog čovjeka, promatrajući ga kao vrijednog i podupirući pozitivno iskustvo učenja. Ako uspije suradnja i ako međusobni odnosi budu na radost, tada će se razviti živahno zajed-

ništvo između učitelja, odgajatelja i učenika. Rad u paru, timski rad i međusobno uvažavanje i poma-ganje te zajednički uspjeh, mogu postati duboko osobno iskustvo. Igra i kretanje sa svojim razno-vrsnim metodama veliko su bo-gatstvo za odgojni rad.No, mogu se promatrati i kao individualne nadarenosti, koje se potencijalno nalaze u svakom čovjeku, ali se moraju potaknuti i naučiti. U sre-dištu uvijek stoji čovjek sa svojim sposobnostima i potrebama, a pra-vila i ciljevi učenja su u drugom planu. Korištenje igara je svakako opravdano, a odgojna odgovor-nost velika.

- Jedna je konkretna inicijativa pedagogija zajedništva proizišla iz duhovnosti Pokreta fokolara. Kategorije kao što su iskren dija-log, bratstvo, međusobno uvaža-vanje i poštovanje pri tome igraju veliku ulogu. Ovdje u Križevcima se taj oblik pedagogije primjenju-je u Dječjem vrtiću Zraka sunca i u nekim razredima Poljoprivredne škole. U suradnji s Učiteljskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu nudi se studentima mogućnost dvogodišnje specijalizacije peda-gogije zajedništva i Agazzi meto-de - dodao je Hechenberg.

Uslijedile su dvije radionice na temu Zajedništvo u pedagogi-ji - zdravlje međuljudskih odno-sa. Održane su i dvije teoretske i praktične prezentacije o značenju pedagogije zajedništva (A. Gas-parini) i o primjeni prosocijalnog i altruističkog odgoja u Dječjem vr-tiću Zraka sunca (R. Bjeličić i V. Žuti). O iskustvu interdisciplinar-nosti u Gospodarstvenoj školi u Križevcima govorila je Vlatka Ra-guž, a o rješavanju sukoba Zden-ko Horvat. Radionice su završene pedagoško-didaktičkom igrom i porukom da se samo u zajedništvu može dostići cilj.

Anna Lisa Gasparini

Seminar kineziologaKrIÆeVCI Osnovna škola

Ljudevita Modeca

Nakon dugo godina sudjelovali smo na dinamičnom i živahnom skupu, gdje su svi bili graditelji, govori su mnogi sudionici

Povodom obilježavanja Dana hrvatske knjige najstarije vrtićke skupine Dječjeg vrtića Radost u Jastrebarskom posjetila je književnica Sonja

Zubović, koja je predstavila svoju slikovnicu za djecu pod nazivom Kako se gleda abeceda i radove iz zbir-ke Pjesme o prirodi i društvu. Za većinu djece ovo je bio prvi susret s osobom koja piše i riše slikovnice pa je s nestrpljenjem očekivan. Kroz igru, pokret i ples književnica je pokazala kako valja čitati i doživjeti njezine stihove. Djeca su zamišljala kako oponašati slova, koje sve riječi mogu nastati od pojedinih slova i kako od tih riječi nastaju pjesme. Vidjela su da pje-sme mogu biti o svemu, o tome što nas okružuje, a mogu biti i smiješne, ali i dati poruku, primjerice da je važno čuvati prirodu u kojoj živimo.

Igra Kako voljeti pokazala je kako se voli sebe, pri-jatelje i grad. Prisjećanjem na vlastito djetinjstvo u Jastrebarskom gošća je naglasila da je važno čuvati svoj grad, jer je čist i miran i zato je lijepo živjet u nje-mu. Književnica je mališanima poručila da što više

koriste slikovnice i čitaju knjige, jer se u njima krije mnogo radosti, mudrosti i znanja. U ime grada Jastre-barskoga, slikovnice Sonje Zubović vrtiću je uručio zamjenik gradonačelnika Zvonimir Novosel.

U sjećanje na taj susret, djeca odgojne skupine La-vići, darovala su književnici svoju slikovnicu Strašni Vatroslav kao i drvo od neoblikovanoga materijala koje simbolizira ekološki vrtić Radost i dječju eko-lošku osviještenost.

Marina Mavračić i Maja Pažulinec

Književnica u vrtićujaStrebarSKo Dječji vrtić Radost

Za većinu djece bio je to prvi susret s osobom koja piše i riše slikovnice

Veselje među najmlađima


mediji

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

N a j a v l j u j e m o . . . Hr Radioigra za djecu

Vladimir Nazor: „Mali Štefek s Medveščaka“

Nedjelja , 9. svibnja 2010. u 13,15 sati

Dramatizacija Ratko BijelčićRežija Stephanie JamnickyUrednica Nives Madunić BarišićRadnja ove pripovijesti smještena je u Zagrebu tridesetih godina i mješavina je socijalne i psihološke drame s fanta-

stičnim motivima i melodramskim finalom. Motiv slijepca koji na leđima nosi dijete i koji na kraju progleda, jer dijete prestane osjećati kao teret, kaže Nazor, stari je mediteran-ski mit. Ovaj motiv Nazora je očigledno dugo progonio ne samo u književnom nego i u intimnom smislu, pa se njim bavio i u pripovijetki Legenda o Svetom Hristoforu, gdje ga je obradio literarno i vjerski nadahnuto te dugim pasaži-ma opisa rubnih dijelova tadašnjeg grada u kojima stanuje bijeda i nesreća. Pripovijetka Mali Štefek s Medveščaka ispresijecana je opisima rubnih dijelova tadašnjeg grada u kojima stanuje bijeda i nesreća.

Hvarski zapisi u kamenuNa izložbi upriličenoj u

AGM art point centru u Gundulićevoj ulici u

Zagrebu s osam radova u kame-nu pod zajedničkim naslovom Hvarski zapisi predstavila se akademska kiparica Maja Kr-stić-Lukač. Izložba je otvorena 26. travnja, a posjetitelji će je moći razgledati sve do 28. svib-nja. Maja Krstić-Lukač rođena je 27. ožujka 1954. u Splitu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a 1979. diplomirala kiparstvo na Aka-demiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Janeša. Radi skulpture, malu plastiku, ilustracije, scenografije za mu-zeje. Od 1993. radi kao pro-fesorica na kiparskom odjelu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna. Do sada je izlagala na četrdesetak izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu i šest samostalnih izložbi. 1994. na izložbi FI-DEM-a dobila otkupnu nagradu British Museuma iz Londona. Od 2008. ravnateljica Škole pri-mijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.

“Crtež je uvijek prva ideja, zabilježba koju pokreće aktivna snaga misli. Ako je riječ izre-

čena ili napisana misao, crta je označeni smisao u prostoru. Odabir kamene ploče za pro-mišljanje crtom, ništa neobično unutar dviju dimenzija - ravnina. Ravninu autorica vidi kao povr-šinu, područje, polje ili stranu. Najčešće kao uleknuće u plohi. To je svojstvo lika u uleknutom reljefu, jedinice čiji se crtež mijenja u prostoru svjetlom. U aktualnom materijalu Majine su napete plohe zatvorene u sebi i poput ureza na ljepenki nose ka-rakter matrice nove ortografije planova gradova i naselja. Geo-metričnost katastarskih parcela ili urbanih tlocrta umjetnici je predtekst gradnje na asimetrič-nim razdjelnicama: dominantni dio organizira oštrim urezima tvrdih linija vadeći dio mase kazetiranog oblika. Iz ovoga središnjeg lika razvijaju se li-nije koje poput granica zatva-raju mekim i tvrdim rubovima slojevitost nejednakih oštrih i blagih preklapanja likova. Od ploče do ploče autorica propi-tuje mogućnosti novih linearnih intervencija. Svaki njezin re-ljef dekodira postojeće slojeve i planove tlocrta, preoblikujući istovremeno matricu promje-

nom orijentacije polja u sukobu s pozadinom koja se projektira na nas kao ekran s kadrovima koji se kreću“ - zapisao je u katalogu izložbe profesor Emil Robert Tanay. (ir)

IZLoŽbe Maja Krstić-Lukač

RADIOIGRA ZA DjEcU VAM DARUjE KUTIć POEZIjE:Vjekoslav Majer: Stari ZagrebRedatelj Darko Tralić

U»IteLjI PISCI

StijepoMijoviÊKoËan

Stijepo Mijović Kočan (Gjurinići, Konavle, 14. travnja 1940.) školovao se u rodnome selu, nà Grudi, u Dubrovniku i Zagrebu gdje je završio studij hrvatskoga jezika i južnoslavenskih (tada jugoslavenskih) književnostī i komparativne književnosti te magistrirao (o pjesništvu Milivoja Slavi-čeka) i doktorirao temom Josip Pupačić u književnosti i novinarstvu (istoimena knjiga, ŠN, 1998.). Predavao je u Osnovnoj školi Mala Subotica, Kemijskoj tehničkoj školi, nakon čega je urednik ove rubrike (kulture) u Školskim novinama, do 1979. od kada je, poslije teške prometne nesreće, invalid-ski umirovljen. Bio je honorarni predavač kolegija Teorija i praksa novinarskih vrsta i načina studentima novinarstva u Zagrebu. Objavio je tridesetak naslova knjiga, većinom pjesničkih, zastupljen je u antologijama, a pjesme mu se nalaze i u čitankama. Vanjski je suradnik HRT-a, kao scenarist i redatelj (tv-drama Baka Bijela te pedesetak dokumentarnih filmova). Član je Društva hrvatskih književnika te Društva hrvatskih filmskih redatelja. Živi u Zagrebu i u Konavlima.

OpetOpet se oglašava grlac opet proljećeOpet je došlo preko noći još prekjučer je sniježiloOpet si se obradovao kao da te ne čekaju mučne vrućineOpet je prevladala razdraganost čim si čuo grlcaOpet se javlja kraj naše terase uzleti na njuOpet ga eto tu - guguće obznanjujući čežnju za grlicom

Opet odjednom zabuja životOpet propupa razbudi se ozvuči se sveI kolac u ogradi stane puštati žile i bubritiPiše u svojoj pjesmi tvoj pekinški prijatelj Ai ĆinOpet i krilatice i zujalice i zvonjelice pršte odasvudaOpet je Cvjetnica tvoja sjećanja odblude u djetinjstvoOpet se dakle glasa grlac - sedamdeseti putOpet pomišljaš koliko li će puta još i kakva će te zatećiDa bubriš i tvrdneš i ti premda usporeno ili da…

Opet odmičeš tmurne misli svijetao je dan nedjelja jeOpet se diviš grlicama i grlcima koji tu u graduU nepovoljnu okolišu ipak uspijevaju obstatiTu negdje u ovom parkiću pod neboderom u brezama U grmlju ili negdje pod krovovima gdje li već Opet su preživjeli zimu postali gradske ptice Kao i golubovi i kosovi i vrabci pa i vrane

Opet su se prilagodili i evo im navjestitelja guguće opetI grgoće i grgolji još uvijek živimo i grlac i ja

Opet je osvojio grlicu sav se uskomešao ništa bez njeOpet i ti - dok proljeće obasjava grad A sobu jutarnja svjetlost tebe nenadana radost - zoveš je

Ljubavi čuješ li onoga grlca od lani evo nam ga opet Opet s grlicom dakako

(Tko zna koji li je već to grlac koja li grlica koji li mi)

Na Cvjetnicu 2010.

Maja Krstić-Lukač

Hvar

Ivan DolacZavala


mediji

Otvoreni pristup časopisima

Simfonijska bajka za djecu

Web

http://hrcak.srce.hr

U ovoj je rubrici, nadamo se, vid-ljiva naša sklonost web-stranicama i portalima koji mogu biti kvalitetna podrška i pomoć u poučavanju i učenju. Jedno od takvih internetskih mjesta je i Hrčak, portal znanstve-nih časopisa Republike Hrvatske.

Portal je izrađen i radi uz potporu Ministarstva znanosti, obrazova-nja i športa, održava se i razvija u Srcu, a glavni mu je cilj učiniti do-stupnim sadržaj i priloge naše te-kuće znanstvene periodike, dotično znanstvenih i stručnih časopisa koji nude otvoreni pristup (open acce-

ss) svojim radovima (ili barem bi-bliografskim podatcima i sažetcima objavljenih radova).

Na portalu je sada 208 naslova časopisa različite učestalosti izla-ženja i opsega, a iz šest područja (prirodoslovlje, tehničke znanosti, biomedicina i zdravstvo, biotehnič-ke znanosti, društvene znanosti i humanističke znanosti.) Već i jed-nostavnim pretraživanjem ovdje se lako dođe do članaka koji mogu biti korisni za svladavanje sadržaja ve-ćine nastavnih predmeta/kolegija, jednako kao i za stručno usavrša-vanje nastavnika.

(A. J.)

Utorak, 11. svibnja u 10 sati, u Koncertnoj dvora-ni Vatroslava Lisinskog

Zagrebačka filharmonija izvest će simfonijska priča za djecu na tekst i glazbu Sergeja Prokofjeva Peća i vuk. Dirigent je Dinko Ap-pelt, a pripovjedač Dražen Čuček. Simfonijska bajka Peća i vuk dje-lo je koje je ruski skladatelj Sergej Prokofjev namijenio djeci. Djelo je posebice vrijedno izvoditi za mladu publiku, za njihove prve susrete s orkestralnom glazbom i glazbali-ma simfonijskog orkestra. Priča je duhovita i zanimljiva, a poruka koju nosi pozitivan je odnos prema sredini u kojoj živimo, prijateljstvu, snalaženju u prirodi, zaštiti prirode i životinja. Glavni lik priče je dječak

Peća koji predstavljaju gudači i cije-li orkestar, a njegove prijatelje poje-dini instrument: patku-oboa, lovce-trublje, vuka-4 roga, djedicu-fagot a mačka-klarinet. Sve likove priče slijede slike na velikom platnima. Koncertu će nazočiti 1200 djece iz vrtića i nižih razreda osnovnih škola Zagreba i ostalih mjesta i gradova Hrvatske: Krka, Cresa, Korenice, Rijeke, Samobora , Vel. Gorice, Senja, Zlatar Bistrice, Vrbovskog, a posebna je zanimljivost da će koncertu nazočiti dvoje učenika s otoka Lastova, jedini učenici prvog razreda osnovne škole na tom oto-ku, za koje je dolazak, zbog skupog prijevoza, pomogla Dubrovačka žu-panija, a ulaz na koncert, za njih je, naravno, besplatan. (ri)

Već šestu godinu zare-dom održavaju se Dani glazbe kao sastavni

dio školskih programa i re-dovne programske aktivnosti Hrvatske glazbene mladeži. Ovogodišnji projekt održan je 22. i 23. travnja. Prvoga dana održana je jedna predstava u 11 sati za učenike viših razre-da osnovne škole koji su došli u velikom broju i ispunili pot-puno veliku koncertnu dvoranu od 1800 mjesta. Tu uključuje-mo i roditelje, bake i djedove koji su doveli svoju djecu na ovaj jedinstveni multimedijal-ni glazbeni događaj u izvedbi orkestra Zagrebačke filharmo-nije. Treba istaknuti da je već petu godinu na Danima glazbe, filharmonijskim orkestrom na svim izvedbama dirigirao ma-estro Dinko Appelt, glazbenik mlađe generacije koji je posti-gao značajne uspjehe u karije-ri.

Scenarij i režija djelo su Ive Srnec, koreografiju je osmislio Svebor Sečak, dugogodišnji prvak Baleta HNK u Zagrebu, plesačica je bila Tamara Ma-snjak koja je izvanredno otple-sala Šeherezadin ples.

Nikolaj Rimski-Korsakov bio je član grupe Petorica koja je zagovarala nacionalni smjer u glazbi i stvorila osebujan „ru-ski“ glazbeni izraz. No, i njega su, kao i neke druge skladatelje, na primjer Mozarta, privukli orijentalni zvuci, pa je godine 1888. skladao Simfonijsku sui-tu Šeherezadu op. 35. Nadahnu-le su ga egzotične arapske priče Tisuću i jedna noć. Skladba ima četiri stavka koji su naslovljeni prema naslovima priča. More i Sindbadova lađa, Fantastična pripovijest o careviću Kalen-deru, Carević i carevna, Sve-čanost u Bagdadu i brodolom. Posljednja dva stavka vode sretnom kraju skladbe: Šehe-rezada je pričama oplemenila bezdušnog sultana, pred kojim su drhtale sve djevojke. Trijum-fira njihova međusobna ljubav, što je videoprojekcijom lijepo prikazano.

Orijentalnu glazbu, ples i glumu mnogi će pamtiti. Oso-bito oni koji su stigli autobu-sima iz mjesta izvan Zagreba. A doputovali su iz Bregane, Samobora, Bizovca, Rijeke, Valpova, Slavonskog Broda, Osijeka, Kloštar Ivanića, Vr-

bovca, Svetog Ivana Zelina, Brestovca Orehovečkog (Za-gorje), Pakraca i, naravno, iz Zagreba sa šest škola - od pe-tog do osmog razreda. To su brojni đaci, koji su bili zahval-na publika. Bilo je i onih koji su taj dan spojili s obilaskom i razgledavanjem metropole. Svima će njima, vjerujemo, ostati u sjećanju ovaj zanimlji-vi glazbeni događaj.

Milica Jović

Multimedijalni spektaklGLaZba

UsKORO U KONcERTNOj DVORANI LIsINsKI

Održan Tjedan glazbe za djecu i mladež

KaZaLIŠte

Peter Schaffer, Crna komedija u reda-teljstvu Nine Kleflin, Kazalište Kome-dija, Zagreb, 2010.

Peter Schaffer (1926.) slavni engleski ko-mediograf i scenarist (Amadeus) svoju Crnu komediju gradi na okrenutosti (in-

verziji) svjetla i mraka: kada je (u početku pred-stave i povremeno kasnije) na pozornici svjetlo - gledatelji ne vide ništa, samo čuju glumce, a kada je mrak (kratki spoj u zgradi) na glumištu je sve osvijetljeno i vidljivo. Eto, dakle, prigo-de da se radnja zaplete: mladi kipar sa svojom zaručnicom očekuje bogatoga kupca svojih ap-straktnih kipova, a da se ne bi vidjelo u kakvoj oskudici živi - nakratko posudi namještaj od svojega susjeda, snoba i homića, koji je u nje-ga zaljubljen. Tu je i njegova susjeda usidjelica, zaručničin tata, električar koji je došao popra-viti kvar, kiparova bivša djevojka te konačno kupac kipova. Nižu se smiješne prigode (dvije djevojke, bivša i sadašnja, u istom zamračenom prostoru, itd.)

Začudo, pisac ne razvija toliko komediju za-bune, koliko ustraje na komediji karaktera. Me-đutim, redateljica (Nina Kleflin) ni jednu od te dvije sastavnice ovoga komada nije posve isko-ristila - karakteri su zapravo zapostavljeni, a upravo su oni i ljudske osobine uopće ono ovdje najvrjednije. Mladi kipar (solidni Roland Žla-bur) neodređeni je slabić bez stava, zaručnica je tipična pohlepna plavuša (vrlo dobro odabrana Mila Elegović), ranija zaručnica je intelektualno i inače superiorna (dobra Nina Kaić), usidjelica je stereotip osamljenice i pijanice (uvijek glu-mački zanimljiva, no ponešto prejeftino postav-ljena Dubravka Ostojić), zaručničin tata (časnik)

tip je izvana kruta slabića (prenaglašeni Željko Duvnjak), onaj snob i homić (odlični Dražen Čečuk) napisan je prije pola stoljeća kada su takvi tipovi bili za ismijavanje i ruglo (što su i danas, ali ne smije se više tako s njima, na vlasti su!), električar, Nijemac u Londonu, intelektua-lac i znalac umjetnosti (izvrsno odmjereni Vid Balog) određen je satirički, a najbolje je, i re-dateljski i glumački, postavljen posve epizodan lik, bogati kupac (dojmljivi Nedim Prohić).

I pozornica, iako nalik skladištu (Osman Ar-slanagić), i svjetlo koje ima „glavnu“ ulogu, osobito u poluosvjetljenjima „američke noći“ (Aleksandar Mondecar), i odjeća koja je osmi-šljena (Doris Kristić) i nezamjetna glazba (Ro-bert Torre) - sve je to vrlo profesionalno, osim jezika! S njim se postupalo diletantski: i kad je riječ o prijevodu i kad je riječ o izgovoru po-jedinih glumaca - čitava je predstava je artiku-lacijski katastrofalno zbrljana. Na hrvatskim pozornicama o svemu brinu, osim o jeziku - od kojega žive.

U sažetku: za srednjoškolce dobar primjer suvremene komedije, ali na posve lošem hrvat-skom.

Stijepo Mijović Kočan

Dobra komedija na lošem hrvatskom

Tamara Masnjak izvanredno je otplesala Šeherezadin ples.

S prošlogodišnje izvedbe simfonijske bajke Peća i vuk


mediji

Metodika kao znanost sve do-nedavno u Hrvatskoj nije bila

uvrštena u službeni znanstveni su-stav koji utvrđuje Pravilnik o znan-stvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, a sada je to pita-nje riješio novi Pravilnik koji je doni-jelo Nacionalno vijeće za znanost u rujnu prošle godine. Što to znači za društvenu i stručnu etabliranost me-todike i njezin znanstveni legitimitet, objašnjava dr. Ante Bežen, glavni urednik Metodike u uvodniku u naj-novijem broju toga časopisa.

Usto, časopis donosi i nove struč-ne i znanstvene prinose promišlja-nju metodika pojedinih predmeta. Tako Vesna Bilić u svome članku istražuje utjecaj tjelesnog i emoci-onalnog zlostavljanja u obitelji na uspjeh učenika iz hrvatskoga jezika. Spomenka Bogdanić i Ivana Cindrić pišu o podizanju svjesnosti stude-nata o nekim kulturnim i jezičnim stereotipima učenjem stranog jezika u višem i visokom obrazovanju. Ru-žica Vuk i Biljana Vranković analizi-raju postignuća učenika osmih ra-zreda iz geografije u školskoj godini 2007./2008. te mišljenja i stavove profesora geografije osnovnih škola o poučavanju geografskih vještina u osnovnoj školi. Vladimir Findak objašnjava kineziološku paradigmu kurikula tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja, Gre-gor Jurak, Janko Strel i Marjeta Ko-vač pišu o sportskim aktivnostima i obrascima životnog stila slovenske djece i mladeži za vrijeme školskih praznika.(ir)

Linearna veza u nastavi matema-tike - naslov je prvoga priloga u

ožujskom broju časopisa Poučak, u kojemu autor Ivica Gusić (Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb) podrobnije razmatra egzak-tne linearne veze, približne linearne veze i veze u kojima je brzina linear-

na. Tvrtko Tadić (Matematički odjel PMF-a, Zagreb) u članku Stanov-ništvo Zagreba i kvadratna funkcija statistički modelira populaciju šireg područja Zagreba pomoću polino-mijalne regresije. Časopis donosi i članak Johana Gielisa, belgijskog botaničara sa Sveučilišta u Nijme-genu, koji raspravlja o geometriji univerzalnih prirodnih oblika.

U tematskoj cjelini Iz nastavne prakse Nikol Radović, Petar Mladi-nić i Renata Svedrec objavljuju treći nastavak članka o ravninskim krivu-ljama i Sketchpadu. Ljiljana Aram-bašić i Vesna Seuček u svome član-ku bave se neprekidnim funkcijama, a Milana Vuković i Mladen Vuković raspravljaju o skupovima u nastavi matematike u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj. Vrednovanje i ocjenjivanje vrlo je osjetljiva i uvijek aktualna tema u učenju i poučava-nju matematike. Eva Špalj u svome članku prikazuje detaljno razrađe-nu metodu kriterijskog ocjenjivanja koje se provodi, primjerice, u pro-gramu Međunarodne mature. Na kraju Alija Muminagić, iz Danske, predstavlja danski časopis Matema-tik Magasinet namijenjen gimnazij-skim profesorima matematike kao i grupu Con Amore Problemgruppe okupljenu oko toga časopisa.(ir)

Metodika

ABc tehnike

Časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbibroj 19., vol. 10, 2/2009.

Časopis Hrvatske zajednice tehničke kulture godina LIV., broj 534., travanj 2010.

Mala, ali znakovita vjestica na drugoj stranici omota nazna-

čuje i temeljnu orijentaciju ovoga časopisa s dugom tradicijom - po-pularizaciju tehničke kulture među mladima. Idealna predstavnik te mlade generacije jest i Damjan Tonković, učenik petoga razreda Osnovne škole Dubovac u Karlovcu, koji je predstavljen tek s nekoliko re-daka i fotografijom, a zasluživao bi daleko više. NASA je objavila dosa-da neviđene fotografije Plutona koje su načinjene pomoću svemirskoga teleskopa Hubble. O kakvim se fo-tografijama radi i kakve nam nove spoznaje o svemiru donose, čitatelj će moći saznati više u rubrici Astro-nomija. U Maloj školi programiranja učimo kako se izrađuje program koji će prema jednadžbi čunjosječnice (tj. krivulja drugoga stupnja), za ra-zličite ekscentricitete, crtati pripada-juće im krivulje. U rubrici Elektronika nastavlja se razmatranje o mogućoj uporabi starih uređaja: ovaj put autor Vladimir Mitrović pozabavio se satelitskim prijamnicima. Malo fizike kroz igru nudi Željko Medve-šek objašnjavajući tlak, a isti autor potrudio se da objasni i kako koči bicikl. Maketari i modelari saznat će kako se od drva može napraviti katamaran te jedrilica za najmlađe modelare (autor Bojan Zvonarević). Marko Kobas objašnjava kruženje energije u prirodi, a u rubrici Izumi koji su promijenili svijet predstavlje-ni su umjetni Zemljini sateliti.(ir)

ČaSoPISIKNjIGe

PouËakČasopis za metodiku i nastavu matematikebroj 41., Zagreb, ožujak 2010.

Mile MudrovčićLičanin ispod koreVlastita nakladaZagreb, 2010.

Slike i prilike iz stvarnog života

Mudrovčićeve priče stvaraju privid kao da u zimskoj noći sjedimo uz ognjište u nekom zabačenom ličkom selu i slušamo priče nekog starca

Nakon prve knjige (Priče is-pod didove brčine, K. Kre-šimir, 2001.) u kojoj na-

dahnuto govori o ruralnoj sredini iz koje je potekao, Mudrovčić se opet vraća svom rodnom kraju, u svoje djetinjstvo i ponovo prikazu-je jedan svijet koji polako, ali ne-umitno nestaje. U šesnaest kratkih priča-crtica oslikava se pitoreskni krajolik u podnožju Velebita i uz obale bistre Like, oslikava se selo Ribnik, realno, s izvjesnom notom sentimenta. Autor se u kratkom predgovoru naslovljenom Ispod Velebita izravno obraća čitate-lju: „ ... sve što sam napisa gola je golcata istina... (i) nema ništa jače i lipše od knjige koju si ispisa na vlastitoj koži...“

Tako govori ovaj zagrebački profesor hrvatskog i nje-mačkog jezika i ravnatelj

osnovne škole, ujedno otkrivajući svoje korijene, jezik kojim je pro-govorio i niže sljedeće crtice: Naš Velebit, Na bunaru, U kotlu, An-tina otkaza, Financ, Lovac, Naš Mate, Perišine tuke, Popletići, Štuka iz Nikodžine bare, Didova tabakera, Rakari, Siledžije, Utr-ka, Što sve može tehnika i Promi-ne. To su mahom kratki tekstovi ispričani u prvom licu, a sve što se događa uglavnom je viđeno kroz

vizuru dječaka. Jedino je crtica Naš Mate ispričana iz perspektive odraslog čovjeka. U njoj, naime, autor govori o svom ocu, osebuj-noj i snažnoj ličnosti, o čovjeku moralnu i nadasve domoljubno nastrojenom koji je svoj pakao prošao nakon Drugoga svjetskog rata u vrijeme komunizma. Mu-drovčićevi likovi ponekad znaju biti nabusiti i prgavi i djelovati kao obiteljski nasilnici, mada to u biti nisu.

Velebit je Mudrovčićeva i lju-bav i inspiracija. Sve se odvija u sjeni te mitske planine. U svojim njedrima krije neviđene ljepote, ali i opasnosti. Nepredvidiv je kao i pojedini ljudi vezani uz njega.

Mudrovčićeve priče su toliko jednostavne da se dobiva privid kao da u zimskoj noći sjedimo u toploj sobi uz ognjište u nekom zabačenom ličkom selu i slušamo pričljivog starca kako šušljeta be-zubim ustima iz kojih se toče ri-ječi blistave poput kapljica bistre vode što pršte niz nevelik slap. Te su crtice puno životnije, bliskije stvarnom životu od crtica poznatih ličkih autora takve proze Budisav-ljevića, Turića i Draženovića, tim više što su ispričane autohtonim govorom autorova rodnog sela.

Jure Karakaš

Hrvatski iseljenički zbornik 2010.,Urednica Vesna Kukavica, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb 2009.

Iseljeništvo u svjetlu eurointegracijaPrema nedavnoj procjeni beč-

kog Instituta za migracije, iz Hrvatske godišnje odlazi

oko osam i pol tisuća ljudi na glo-balno svjetsko tržište radne snage. Mnogi od njih se možda nikada više ne će vratiti u Hrvatsku, neki će, moguće, i zaboraviti svoju ma-tičnu domovinu, ali mnogi od njih će, na ovaj ili onaj način, trajno ostati vezani uz maticu zemlju. Hrvatska tim ljudima, ako ih već ne može zadržati, duguje barem duhovnu i kulturnu skrb. Jedan od oblika te skrbi koji povezuje ise-ljeničku i domovinsku Hrvatsku jest Hrvatski iseljenički zbornik, ljetopis Hrvatske matice iselje-nika, serijska publikacija mno-gostruke namjene koja analitički prati društvenu i kulturnu zbilju hrvatskoga naroda u domovini i iseljeništvu.

Hrvatski iseljenički zbornik 2010. u osam tematskih cjelina na 392 stranice donosi 38 priloga, čiji nam autori dolaze iz tridesetak zemalja svijeta. Tematska cjelina Znaci vremena sadrži članke koji se fokusiraju na temu Hrvatske i hrvatskog iseljeništva u kontek-stu europskih integracija. Zajed-ničko je svim tim člancima da u kontekstu približavanja Hrvatske EU na te procese ne gledaju kao na asimilaciju ili pak getoiziranje, nego u tome u prvom redu sklad različitosti.

Druga tematska cjelina Baština donosi tekstove o uglednim Hrva-tima koji su se afirmirali u Europi i zauzimaju značajno mjesto u eu-ropskoj uljudbi, a treća tematska cjelina Mostovi donosi priloge o

gospodarskim dosezima podu-zetnika našega podrijetla diljem svijeta, kao što je, primjerice, obitelj Lukšić (Luksic) u Čileu, a zanimljiv je i članak o tradicijskoj kulturi kanadskih Hrvata. Prilozi u tematskoj cjelini Kroatistički obzori tematiziraju hrvatski jezik i književnost u Europi, s poseb-nim osvrtom na nakladništvo hr-vatskih manjina i nove tendencije u gradišćanskohrvatskoj literaturi. Tematska cjelina Povjesnica do-nosi priloge o počecima hrvatske samostalnosti i suvremene hrvat-ske države s početka devedesetih kao i o traganju ili pak naporima za očuvanjem nacionalne samo-bitnosti i identiteta u migracijskim procesima tijekom proteklih vre-mena. Tematska cjelina Znanost upoznaje nas s dosezima hrvatske pameti u svijetu, a među prilozi-ma posebno izdvajamo razgovor sa svjetski poznatim fizičarom Davorom Paunom. Na kraju te-matska cjelina Duhovnost donosi prilog o hrvatskim svecima i bla-ženicima te o povijesti hrvatskih franjevaca u Americi i Kanadi, a u rubrici Nove knjige na kraju Zbor-nika objavljeni su osvrti na neka relevantna izdanja o temi hrvat-skog iseljeništva.

Sve u svemu, još jedno vrijed-no izdanje u nizu Matičinih ise-ljeničkih ljetopisa koje svjedoči o trajnoj prisutnosti Hrvata u svijetu i nemalim tragovima koje u razli-čitim područjima ljudske djelat-nosti za sobom ostavljaju, ali i o njihovoj trajnoj svijesti o pripad-nosti hrvatskim korijenima.

Ivna Dorić

Ljetopis Hrvatske matice iseljenika serijska je publi-kacija mnogo-struke namjene koja analitički prati društvenu i kulturnu zbilju hrvatskoga naro-da u domovini i iseljeništvu


iz proπlosti

Čudnovata snaga dječje pametiAko promislimo, s kojom izvanrednom hitrinom diete

napreduje u naučanju svoga materinskoga ili koga tudje-ga jezika, kako tolike hiljade i hiljade riečih zapamti bez osobitoga napora, tako rekuć šale sigrajuć se; to već iz toga vidimo čudnovatu snagu dječjega pametovanja. U kasnijoj dobi života suzbiju ovu duševnu snagu druge, i zato je nuždno, da osobito učitelj obzira se na to svojstvo dječje naravi, da se njime obzirno koristi, i da naučava diete mnogo toga, što si ono kao diete rado i lahko pri-svoji, dočim to, kad odraste, težkom mukom i naporom jedva jedvice postigne. Biblička povjestnica, naravna povjestnica i prirodoslovje, zemljopis, i svietska povje-stnica, mehanika, ista matematika, sve su to predmeti, kojimi se i pučki učitelj u najnižjoj seoskoj učionici ko-ristiti može, da valjano razvije duševne sile svojih uče-nikah, ako je on samo muž na svome mjestu, pak znade, šta, kako i na koji način valja predavati iste predmete djeci. (M. Stojanović)

NapredakBr. 15 / 1. svibnja 1860.

Odlikovanje J. KempfuGradsko je zastupstvo sl. i kr. Grada Požege u svojoj sjed-

nici od 21. ožujka o. g. na krasno obrazloženje gradonačel-nika dra Ede Kürschnera jednoglasno izabralo ravn. učitelja u Požegi Julija Kempfa svojim „počasnim gradjaninom“ i to u znak priznanja za prekrasnu monografiju grada Požege i okoline, koju je Kempf kao haran sin svomu rodnom gradu u čast tako lijepo napisao, da je sva hrvatska štampa o tom djelu izrekla svoje osobito priznanje. Čestitamo od srca! Ča-sno u istinu po naš stalež.

ŠkolaBr. 5 / svibanj 1910.

Psihološki laboratorij uz učiteljsku školu

Uz državnu učiteljsku školu u Budimpešti osnovan je psi-hološki labortorij, u kom učiteljski pripravnici zajedno sa svojim profesorom pedagogije čine eksperimente s djecom i sa svojim sudrugovima. Taj je laboratorij uredio L. Nagy s dr. P. Ranschburgom, odličnim psihološkim naučenjakom i upraviteljem psihološkoga laboratorija u sveučilištu. Od sveučilišnoga laboratorija razlikuje se onaj uz učiteljsku školu tim, što ima samo ona sredstva i aparate, koji su od prijeke potrebe za ispitivanje djece.

NapredakBr. 5 / svibanj 1910.

Odgoj japanske mladežiDjeca su najveći i najveseliji živalj japanske ulice.

Trčkaraju širom cijele ulice izmišljajući i izvodeći najorigi-nalnije igre, ali im ne pada na um ugibati se odraslima. Ja-panske dječje igre i igračke podale bi zahvalan studij. (...)

Dijete japansko se uzgaja u najvećem zaptu; čim počne ra-zumijevati, odmah počinje poznavati svoje dužnosti; postup-no se pripravlja na ispunjavanje njihovo i vrši ih onda kao nešto posve prirodna, rado i bez oklijevanja. I u porodici i u školi usađuje mu se smisao za dužnost, požrtvovnost za do-movinu i za vrijednost života, pa neograničeno poštovanje i ljubav k roditeljima, braći, i želja, da pomaže bližnjima, koji su pali u bijedu.

Tako roditelji, tako škola vodi povjerenu im djecu k jed-nomu cilju ne znajući pri tom za kaznu. Pedagogu ili samo prijatelju mladeži pruža se tu cijeli izvor dragocjenih poti-caja i mnogo građe za razmišljanje.

Hrvatski učiteljski domBr. 10 / 20. svibnja 1910.

PrIje 150 GODINA

PrIje 100 GODINA

obLjetNICe

Kako biti dobra kućanica?U Knjižnici za mladež,

nakladničkoj cjelini Hrvatskoga pedagoš-

ko-književnoga zbora, obja-vljena je 1880. godine knji-žica Dobra kućanica, što ju je za žensku mladež napisao Davorin Trstenjak (1848.-1921.), tada ravnajući uči-telj Više djevojačke škole u Karlovcu. Knjiga je do 1897. godine doživjela četiri izda-nja, a svako je, prošireno i dopunjeno, tiskano u više ti-suća primjeraka. Osim u Hr-vatskoj i Slavoniji, knjiga je lijepo primljena i u Dalmaci-ji i Istri, a kraljevske zemalj-ske vlade Hrvatske te Bosne i Hercegovine preporučile su je u svojim pučkim školama i opetovnicama. Knjiga je pre-vedena na bugarski i sloven-ski jezik.

Svaka djevojčica ima već za rana nastojati, da se u sve uputi, što treba, da zna umna i prava gospodarica. Ona se ima i sama trsiti, da bude danas sutra dobra i čestita gospodarica, da bude prava sreća svojoj kući; onda će ju poštovati svi u kući, i si dobri i čestiti ljudi, a voliti ju i sam Bog, piše u uvodu Trstenjak.

Napisana jednostavnim i razumljivim jezikom, s obi-ljem praktičnih savjeta, knji-ga je sa svakim novim izda-njem dotjerivana ne samo u sadržajno nego i grafički tako da je postala koristan pregledan priručnik u sva-kodnevnom životu seoskih i gradskih žena i ženske mla-deži u Hrvatskoj krajem 19. stoljeća. Popularnosti knjige svakako su pridonijele i po-zitivne kritike u ondašnjim tiskovinama. Ivan Filipović je tim povodom u Napretku 1880. godine napisao:

„Dobra kućanica“, napi-sana našim vrlim učiteljem Davorinom Trstenjakom, sadržaje u sebi sve momente domaćeg života. Tu se govori

Svaka se djevojka trebala pravodobno uputiti u sve što bi trebala znati “umna i prava gospodarica”

o svem, kako zdrav i valjan stan ima biti uredjen; kako djecu uzgajati i školati valja; na što sve razumna doma-ćica kod kuhanja i pečenja kruha paziti mora; kako da se s kravimi i mljekarstvom baraće: kako da se red i či-stoća u kući drži; kako da se goji živad; što i kako raditi valja u vrtu; kako da se po-stupa sa služinčadi i sa bole-stnici: jednom riečju o svem, što u domaći život zasjeca, i što na brigu i upravu doma-ćice spada. A sve je to u liepu formu zaodjeveno, i pisano ne samo izpravnim jezikom, nego i takovim stilom, da se tom knjižicom prekrasno po-učiti i za svoj život okoristiti može svako djevojče, koje je obću pučku školu valja-no svršilo. Pisac je sve ono izbjegao, čemu bi se kakvoga višega predznanja trebalo, i izveo je cieli spis na temelju znanja obične pučke škole!

Marija Jambrišak je u po-vodu drugog izdanja u Na-pretkovu prilogu Književnoj smotri 1886. napisala: Proči-tala sam najbolja njemačka djela te vrsti, al mi je reći, da je Trstenjakova prama ovim pravo remek-djelo. Ja sam

spomenutu knjigu ne samo pročitala, već upravo prouči-la, pak mi ju je svakomu što toplije preporučiti. Ni jedna hrvatska kuća ne bi smjela biti bez te kućanice. Supruzi, kojim se žene slabo u gos-podarstvu razumiju, neka ih tom knjigom nadare; majke neka nadare djevojčice svo-je, da se već za rana upute u dužnosti valjane kućanice.

Svojstva dobre kućanice, što ih Trstenjak nabraja i obrazlaže u prvom poglavlju knjige, odgovaraju mjestu i ulozi žene u društvu njego-va doba. Svaka se djevojka trebala pravodobno uputi-ti u sve što bi trebala znati “umna i prava gospodarica”, jer “gdje su dobre gospoda-rice, tamo je sreće, tamo se nije bojati propasti.”

Od žene, kućanice, traži se da bude radina - da čitav dan neumorno radi kao mrav i pčela, štedljiva - da rev-no čuva sav imetak i množi ga, čista - da pazi na osob-nu higijenu i čistoću stana, odjeće i hrane, uredna - da joj je svaka stvar na svome mjestu, strpljiva - da se zna ophoditi sa slugama, djecom i bolesnicima, nabožna - da je čuvarica zakona Božjega, umiljata - da sa svakim čo-vjekom postupa milostivo, lijepo i blago te napredna - da uči i usavršava se dok je živa.

Dobru kućanicu možemo smatrati pravim bestselerom. Bila je među najpopularnijim pučkim knjigama, ali i na po-pisu nagradnih knjiga koje su se dijelile učenicima na kraju školske godine. Njezin pan-dan - Dobar kućanik (1891.) – nije polučio ni približno takav uspjeh. Obje su knji-ge samo mali dio bogatoga opusa Davorina Trstenjaka, jednog od najplodnijih peda-goških i dječjih pisaca među hrvatskim učiteljima.

130 godina prvog izdanja Trstenjakova bestselera „Dobra kućanica“

Priredila Štefka Batinić

Sto godina škola u KotoribiOsnovna škola u Kotoribi, jedna od najvećih škola u

Međimurju, slavi ove godine sto godina svoga postojanja. Školska zgrada izgrađena je 1860. godine, dok je sama škola osnovana 1858. godine, kada je jedan učitelj obučavao 249 učenika. Kotoriba je tada imala 2.633 stanovnika. U školskom arhivu sačuvan je opis školskog rada za 1884./85. školsku godinu, koji je napisao tadašnji učitelj Jožef Stein-auer.

Iste godine otvorena je u Kotoribi i “Općinska voćarska škola”. Već 1886. ta je škola imala 200 komada jednogodišnjih i 100 komada svogodišnjih jabuka, 100 ko-mada jednogodišnjih i dvogodišnjih krušaka i 5000 komada dvogodišnjih dudova. God. 1893. nadograđen je I. kat na školskoj zgradi, a na inicijativu upravitelja škole Vikto-ra Patakija 1912. godine uz školu su izgrađeni stanovi za učitelje. Iste godine otvoreno je u Kotoribi i zabavište za predškolsku djecu.

Danas je to jedna od najvećih škola u Međimurju. U osam školskih učionica sada radi dvadesetak nastavnika sa gotovo sedam stotina učenika.

Školske novineBr. 20 / 13. svibnja 1960.

Habilitacija dr. V. PoljakaNa Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu habiliti-

rao je za didaktiku i metodiku dr Vladimir Poljak, asistent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na osnovi rad-nje “Integracija nastave i raspored sati”. Radnju je prihva-tilo Vijeće Filozofskog fakulteta na IV redovnoj sjednici 4. XII 1959. godine, a ocijenili su je: dr Zlatko Pregrad, dr Pero Šimleša i dr Predrag Vranicki.

Habilitaciono predavanje pred Vijećem Filozofskog fakulteta održao je dr Vladimir Poljak 19. II 1960.

Pedagoški radBr. 3-4 / 1960.

Doktorat o Vinku BekuNa Filozofskom fakultetu u Beogradu 31. oktobra 1959.

Franjo Tonković, profesor u Zavodu za odgoj slijepe djece u Zagrebu, branio je svoju doktorsku disertaciju “Vinko Bek i njegov utjecaj na odgoj i obrazovanje slijepih u Jugoslavi-ji” pred Komisijom koju su sačinjavali: prof. dr. Slobodan Popović (kao predsjednik), docent dr Vladimir Grujić i do-cent dr Vojin Matić.

Pedagoški radBr. 3-4 / 1960.

PrIje 50 GODINA

Naslovna stranica prvog izdanja Dobre kućanice

Davorin Trstenjak (1848.-1921.)


πkolski æivot nekoÊ

Poznavao sam čovjeka, koji nije umio da se okoristi naukom o sreći, kako ju je već toliko poganskih filozofa

nauča[va]lo, a koju je Isus Krist s onako sa-vršenom jednostavnošću izložio. Poznavao sam ga od malih nogu; išli smo zajedno i u školu. Točnije se moje sjećanje na nj poči-nje negdje u gimnaziji: Bio je suha, koščata lica tamne boje, tankih usana i malenih, cr-nih očiju vrlo nesigurna pogleda. Sveđer je žmirkao i sveđer kao da tražio nešta nemir-nim pogledom tih svojih – neka Bog prosti! – zmijskih očiju. Nije nam bio mio drug; nitko, pa ni neki Pera, koji je s dobivenom milošću već treću godinu u istom razredu sjedio i rado se nama mlađima kao kaki skrbnik nametavao – ni on ga nije trpio bli-zu sebe. Bio je taj naš drug Marko opsjednut od zla duha nenavisti i eto odatle ono, po čem je on nama suprotivan bio. Taj zli duh gorčio je njemu svaki tren života u školi, u kući, na ulici – svagdje, ne dopuštajući mu ni časka, da osladi svoju dušu nepomuće-no na kojem od obilja Božjih darova, što ih uman i čista srca čovjek nalazi u svakoj, a pogotovo u mladenačkoj dobi života svoga. Ako bi se desilo, te bi nas kojega njegovih saučenika kakvi god doživljaj razveselio, trebali ste samo da pogledate Marka, pa da vidite, kako mu zli duh kopa po srcu i truje krv; on bi grizao svoje tanke blijede usne i uzalud nastojao, da sakrije svoju muku; njegove sitne, crne oči čisto bi svjetluca-le od grozničave nutarnje vatre, njegovo i onako žuto lice prevuklo bi se tamnom, na sivo-zelenkasto zanesenom bojom, kakvu je gdjekada vidjeti u ljudi, izmorenih du-gim i teškim bolestima.

Ja bih se mogao sjetiti više zgoda iz na-šega đačkoga života, gdje bi Marka strast nenavisti obladala do sljepila; iznijet ću samo dvije.

I.

Bio s nama u razredu i neki Mihovio, dječak dobar a vrlo siromašan. Imao taj Mihovio kuma, nekog veleugled-

noga gospodina, a taj mu kum kupi jednom o Uskrsu novo odijelo i ogrtač. U našem je razredu malo njih bilo, koji su se mogli po-nositi tako luksurioznim komadom odijela, kao što se – barem tada – u malom provin-cijalnom gradu ogrtač smatrao; svi smo mi dakle s nešta zavisti motrili našega Mihovi-la, kako se on u takovu odijelu pogospodio. Ali šta je naša zavist bila prama Markove strasti! On je najprije bacao na Mihovila oči natopljene bijesom, što ga je uzalud nastojao hinjenim nehajem sakriti; onda ga je obilazio iz daljine u velikim krugovima, pa dolazio sve bliže i napokon mu rukavom ogrtača uštinuo svom snagom svoje košča-te ruke mišicu.

- Baš je to za te! – reče on Mihovilu drve-nim glasom, koji je od strasti drhtao i kao lomio se u grlu; - ti si siromah; nemaš kod kuće što da jedeš, pa što si se uzoholio!

A drugi dan ulove Marka, kad je u pred-soblju, gdje smo mi svoje gornje odijelo od-lagali, štrcao Mihovilov ogrtač crnilom…

Evo druge zgode: Bilo je to godine, kad je umro hrvatski rodoljub i pjesnik, Riječanin dr. Ivan Dežman. Profesor hrvatskoga jezi-ka J. progovori nam tom zgodom nekoliko zanosnih riječi o dičnom pokojniku i dade nam domaću zadaću s temom: »Na grobu pjesnika i rodoljuba«. – Hrvatska knjiga nije tada bila s obzirom na broj tako bogata kao danas, ali radili su onda naši ponajbolji pjesnici i zanosni rodoljubi; »Vienac«, ko-jemu smo mi đaci s pravim čeznućem svaki novi broj iščekivali i s pietetom ga u ruke uzimali, baš je tada nekako stao da uređuje nezaboravni August Šenoa. Spominjem to stoga, da se vidi, s kakvom smo mi spre-mom i s kakvom pobudom od strane pri-vatne svoje lektire mogli da izrađujemo rečeni zadatak. Među nama bio saučenik i neki Stjepan. (Navodim samo krsna imena, jer taj Stjepan živi eno i danas u Zagrebu, gdje ugledno mjesto u javnoj službi zapre-ma.) Taj naš saučenik, priznat ću, nije se baš Bog zna kako učio; kroz osam godina

nije iznio ni jedne svjedodžbe s »odlikom« ali opet nije ni u kojoj imao ocjenu ispod »befriedigend« (što je u ondašnjim njemač-kih školama negdašnje Vojne krajine zna-čilo koliko današnji »dobar«). Stjepan se nije kod kuće puno učio školske stvari; sam bi govorio, da za svoj »befriedigend« treba samo da pažljivo prati predavanje profesor-sko u školi. No zato nije Bog dao hrvatske knjige, što je on ne bi pročitao – a to mu je bez sumnje mnogo i pomagalo, te je bio priznat u našem razredu kao najvrsniji, što se tiče izrađivanja hrvatskih zadaća.

Ako smo napete duše i s mladenač-kom nestrpljivošću čekali svagda povratak hrvatskih zadaćnica, da

vidimo sud profesora o našem u neku ruku samostalnom radu, to je taj put naša nestr-pljivost dosegla valjda posljednje granice, kad je i deseti dan tekao, što predasmo rad-nje, a profesor opet bez zadaćnica u razred stupio. Mi dašto nijesmo znali pojmiti, da je on pored drugih posala imao tri razreda, za koje je valjalo zadaće ispravljati, a bilo je upravo o tom zadatku izradaka, koji su se protegnuli na pet i šest strana zadaćnice. Taj se put osobito svaki [od] nas trudio, da do-kaže, kako su mu odjeknule u srcu zanosne riječi, kojima je naš profesor zaslužnoga rodoljuba veličao – svaki je čekao pohvalu ili barem priznanje za plemenita čuvstva i osjećaje, što su i u njegovu srcu mogle da mjesta nađu.

Napokon – napokon uđe jednoga dana profesor s kupom modro oklopljenih za-daćnica u razred, a nama kucne od neizvje-sne nade srce… Profesor sjedne na katedru i položi ruku na zadaćnice, pa ušuti. Osje-ćamo, sprema se nešta neobično. Tad će on progovoriti:

- Veseli me vrlo, što ste baš ovu zadaću s velikom pomnjom i lijepo izradili… Ne mogu tajiti, da sam se naslađivao čitajući ovaj vaš sastavak.

Na našim licima sjaji se slavna uzbuđe-nost, a profesor govori dalje:

- Svi ste radili s očitom ljubavi, ali izra-dak, kako ga je Stjepan napisao, natkrilio je svako moje očekivanje. Nijedan [od] naših maturanta ne bi ga ljepše izradio…

Mi pogledasmo u Stjepana. On je na svom mjestu stajao zažaren rumenilom od ugodnoga uzbuđenja duše i divnoga mlade-načkoga stida. Gledali smo u nj s udivlje-njem; osjećali smo, da je naš prvak, ponos našega razreda.

- Ded’te, Stjepane, pročitajte nam glasno svoj sastavak! – pruži mu profesor zadać-nicu.

No on se nećkao i napokon umoli stidlji-vo profesora, da to od njega ne zahtjeva.

- Pa ja vas ne ću da silim – reče mu pro-fesor nježno i poda zadaćnicu nekomu uče-niku u prvoj klupi, da on čita Stjepanov izradak.

Ja se danas dašto ne sjećam, što je Stjepan u tom izradku bio napisao; ali sjećam se, da smo svi, silno zahvaćeni tim sastavkom, ostali dugo pod utiskom onakoga dojma, koji nam ostavi u duši snagu prave poezije, koju smo potpuno shvatili.

A koliko je tek porasla pred našim očima Stjepanu vrijednost, kad smo mi pod nje-govim izratkom čitali ovu neobičnu ocjenu profesora, koju je on bez sumnje u zanosu zahvalne učiteljske duše napisao: »Neka pi-sac ovih redaka ustraje, da s jednakom mar-ljivošću i s plemenitim pregnućem vježba svoje srce i svoj duh, pa bi se – Bože daj – danas sjutra i o njem moglo pisati, kako je on o slavnom pokojniku pisao.«

Većega odlikovanja mi đaci nijesmo da-što mogli pomisliti. –

Ja sam, pripovijedajući to, nešto i odu-ljio, no ne mislim, da sam zastranio od ono-ga, o čem sam počeo pripovijedati. To, što sam netom ispripovijedao, bilo je u drugom satu predpodnevne obuke, a iza toga bio je odmor od deset časaka, koje bi se vrijeme razišli mi po prostranom školskom dvori-štu, gdje su i gombalačke sprave smještene bile.

Kako se to zbilo, ja već danas ne znam. No kad smo se mi iza odmora vratili opet u razred, stajao je Marko pred profesorom J. kao optuženik, koji je za vrijeme odmo-ra istrgao iz Stjepanove zadaćnice listove, na kojima je bio napisan njegov posljednji izradak, ocijenjen onako krasnim neobič-nim priznanjem profesora.

Mi smo stajali zapanjeni, naši su pogle-di ispitivali izmjenice sad profesorovo, sad Stjepanovo, sad Markovo lice: Što će se zbiti? Cijeli razred stajao je pod dojmom, kao da je tu počinjeno nešta, što je nalik na svetogrđe, i što se ne može da izravna kojom od običnih školskih kazni… Stjepan je stajao nešta bljeđi nego obično, ali na njegovu mladom, simpatičnom licu lebdio je dobrostivi smiješak… Ni sam profesor kao da se nije mogao u prvi mah snaći. Iza duge, kolike teške, toliko ponekud svečane šutnje upita on Marka:

- Recite, za što ste to počinili?Marko nije odgovarao. Na njegovu mr-

šavom tamnom licu bljeskale su divljom vatrom male oči i drhturile mu tanke usne kao od studeni.

Još časak napete šutnje… tad se profesor obrati k Stjepanu:

- Oprostite mu! …Tu nenadanu riječ – kao da nije rekao čo-

vjek, njena velebna snaga kao da je dolazila od višega bića.

- Pa ja mu praštam! – reče srdačno Stje-pan.

Mi se pogledamo – naši pogledi rekoše sve. Ja sam tada prvi put u životu osjetio, kako je veliki čovjek, koji umije da pra-šta…

Toliko o Marku iz našega đakovanja.

II.

Taj se Marko bio oprostio sa školom i pošao u trgovinu. Za taj je posao bio kao stvoren: radin, okretan, a – što

je glavno – pronicava, hitra i nepogrješiva suda, gdje će posao uspjeti, a gdje li prijeti pogibao, da bude štete ili jalov trud. Pored takovih svojstava on je sebi ubrzo stekao lijep imutak.

Ali zadovoljstva duše nije nikada našao. Mi smo se već kao zreli ljudi našli slučajno [kao] susjedi i tako sam ja imao svaki dan prilike, da motrim i proučavam muke toga čovjeka. Često bi mi, gledajući ga nesretna samo zbog tuđe sreće, došla na um misao: Kad bi se ljudi, kao što je taj moj nekada-nji saučenik, mogli i smjeli upotrebljavati u školi i u crkvi za živo učilo, nikada življega dokaza za onu istinu, da sreća ne dolazi ni od blaga ni bogatstva, nego od mira vlasti-te duše – ili kad bi tko njega kao bolesni-ka slušateljima medicine predveo: tko to ne vjeruje, evo neka ga gleda! Marko je i sada kao odrasao čovjek uza sve svoje ži-lavo zdravlje i bogatstvo svoje bio žalosna slika očajnika, kojemu se duša nikada nije ni časka užila blagoga mira, da pouspravi izglednije neprijatne crte na njegovu licu. Tijelo mu se zgrbilo kao od starosti – a bio je za vrijeme, za koje o njem pripovijedam, čovjek najsnažnijih godina, između tride-sete i četrdesete – crno lice osušilo se kao u mumije, a njegove nikada mirne, nikada spokojne male crne oči upale mu duboko

između izbočenih ličnih i jakih očnih ko-stiju. Sablasti, koja mu je već u djetinjim godinama srvala dušu, nije se riješio nika-da; dapače poslije, kad je kao trgovac po svojem poslu bio prinuđen, da smišlja, gdje će veći dobitak uloviti, pridružila se k pr-voj i druga jednako strašna sablast: pored zlobne zavisti sjela mu na dušu i škrtost – i od njihovih jakih šaka on se već svojom voljom nije mogao maknuti živ! – Koliko je bio nenadmašan i neumoran u svom trgo-vačkom poslu, toliko je misao njegove duše s jednako upornom ustrajnošću neprestano obilazila pragove naših sugrađana, a ni za-što drugo, nego da može gorčinom trova-ti vlastito srce: Eno i onomu ide posao za rukom kao i tebi! … Samo kad bi doznao, da se na koga nesreća svalila, razgalilo bi se njegovo vazda tmurno nebo toliko, da mu na nj sijevne krvava zraka demonskoga svjetla…

Padanje tog života, što sam ga imao priliku iz bližega, a često i s iskrenim sažaljenjem, da motrim, razvijalo se

postupice. Isprava je još vladao nekako sam sobom i umio kako tako da sakrije pred ljudima i šibu, kojom mu je tuđa sreća bičevala dušu, i otrovno zadovoljstvo, kad bi mu tuđe rane galile srce. Ali poslije već nije toga umio. Sve nehotice odavao bi – pa bilo i samim neartikuliranim usklicima kao u slici – što bi se zbivalo u njegovoj duši: razumljive izraze i jadne zavisti i opake zloradosti. Tad je zbog te svoje zloće došao na glas ne samo među svojim zemljacima, nego i u dalekoj okolini: neki ga stali sad izbjegavati, a drugi pokušali – i to s uspje-hom – da tako bogata i prilične naobrazbe čovjeka ruglu izvrgavaju. On je to opazio i stao se truditi, da plamen svojih strasti sa-čuva sakriven u nutrini svojoj. Pa gle! to se nije dalo: sve nehotice kidali bi se i sada iz njegove duše glasovi, koji su odavali, što se u njoj zbiva. Da odoli toj nevolji, očevidno sve to sljeplji od svojih strasti, evo čemu se utekao: Uvjeren, da nije nad sobom gospo-dar, te bi mogao sakriti ono, što su mu još uvijek oči vlastite duše kao odurno i čovje-ka nedostojno gledale, on se stane pričinjati i bude licumjerac. Ako bi mu došao glas: taj je i taj doživio danas takvu i takvu sreću – on bi prevrnuo očima i rekao: »Neka mu je dobri Bog dao… baš mi je milo!«… A kad bi čuo, da je koga u trgovačkom poslu stigla nesreća, on bi opet izvrnuo oči: »Pa eto baš njega! … Siromah, koliko mi ga je žao!“…

Slijepac nije vidio, da to svi ljudi vide – a u tom rekao bih, da je počela bila pomaljati svoj prst ona velika moć,

kojoj ne uteče ni jedan smrtnik: Vječna pravda. – Marko bude svojim suvremenici-ma tragikomičan stvor, o kojem su mogla i djeca svoje obijesne šale zbijati. I posljed-nji adrapovci u gradu usudili bi se da ga sa-lijetaju svakojakim izmišljenim vijestima o tobožnjim uspjelim ili neuspjelim poslovi-ma znanaca njegovih, samo da se mogu da nasmiju, kako se on u sebi grizao, a prevr-ćući očima pobožno govorio: »Neka mu je Bog dao, neka!« – Našlo se napokon previ-janaca, koji bi mu sve onako škrtu izmamili plaću za svoje laži, pripovijedajući mu po-vjerljivo na samu, kako je tobože jednomu trgovcu u gradu sagnjila sva sila trgovačke robe… kako je drugoga prevario neki tuđi čovjek… kako je trećemu iscurjela bačva ulja… itd. Najposlije bude on neko javno zabavište u malome gradu: prostija čeljad stade sebi dopuštati upravo nevjerojatne šale, kad pomislite, kako je on inače sa zdravim razborom umio da vodi svoj posao i da stvara trgovačke osnove. […]

U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mje-stu, mogla bi to biti pozamašna i vrijed-na antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana.

Vjenceslav Novak (1859. – 1905.), znameniti naš književnik, bio je – što je manje poznato – i učitelj; najprije pučkoškolski u rodnom mu Senju, potom učitelj glazbe 1887. - 1905. u Učiteljskoj školi u Zagrebu; izvrstan, kažu, jer pedagogija mu bijaše - srce, duša njegova, a obukovna metoda – trezveni i umni njegovi raz-govori (Lj. Krajačić).

Godine 1899., kad su izašli njegovi Posljednji Stipančići, ponajbolji roman hr-vatskoga realizma, Novak je u časopisu Pobratim objavio pripovijest u kojoj je psihološki portretirao kolegu iz đačkih dana.

Strasti[Ulomak]

Vjenceslav Novak

Vjenceslav Novak


pisma

EDUKACIJA

Stručno usavršavanje Županijsko vijeće učitelja zemljo-pisa i povijesti organiziralo uspješan terenski izlazak i stručni rad

Učitelji zemljopisa i povijesti Koprivnič-ko-križevačke županije zajedno su odr-žali županijski terenski stručni skup s na-glaskom na korelaciji tih dvaju predmeta. Skup su zajednički organizirale župa-nijske voditeljice za povijest i zemljopis Mira Harča i Dubravka Vajdić. Seminar je počeo u Osnovnoj školi Vladimira Na-zora, gdje je o sadašnjosti i perspektiva-ma razvitka Križevaca govorio gradona-čelnik Branko Hrg.

Uslijedilo je upoznavanje povijesti i kul-ture Križevaca kroz proširivanje znanja o sakralnim građevinama. Krećući se od jednog do drugog lokaliteta, smjer kreta-nja se pratio uz plan grada i GPS uređa-je očitavajući geografsku širinu i dužinu, nadmorsku visinu i druge podatke o po-jedinim lokalitetima, označavajući objek-te i podatke na planu grada. Najspretniji u služenju GPS-om poučavali su ostale o upotrebi tog uređaja. To su profesori-ce zemljopisa Elizabeta Trepotec Marić iz Kalinovca, Nada Rogožar iz Sv. Iva-na Žabna, Andreja Martinčić iz Sv. Petra Orehovca, Zdenka Drakulić iz Sokolovca i Mirjana Novoselec iz Koprivnice.

Dolaskom do pojedinog objekta slijedi-lo je upoznavanje s poviješću. O Crkvi svetoga križa govorili su kustos Zoran Homen i Vedrana Rađa, učiteljica zemljo-pisa i povijesti u OŠ Ljudevita Modeca u Križevcima. Dolaskom do grkokatoličke

katedrale Presvetoga Trojstva, znanja o tom objektu proširio nam je, učitelj ze-mljopisa i povijesti Tomislav Bogdano-vić i časna sestra koja nam je pokazala popratne prostore kao što je biblioteka i dio izložbenih primjeraka starih karata i atlasa.

Put nas je dalje vodio prema Grad-skom muzeju, gdje nam je kustos muze-ja istaknuo posebno zanimljive dijelove križevačke povijesti. Uz muzej se nalazi Crkva sv. Ane, o kojoj nam je ispričala učiteljica povijesti i zemljopisa u OŠ Kal-nik Valentina Peršin. Posljednji objekt koji je pobudio naše zanimanje bila je sinagoga na glavnom obnovljenom kri-ževačkom trgu, o kojoj nam je govorila voditeljica Mira Harča.

Obilaskom ovih objekata, označava-njem njihova smještaja na planu grada uz fotografiranje, osnova je kako orga-nizirati terenski izlazak s učenicima na prostoru i svakoga drugoga županijsko-ga naselja. Ovaj način rada učiteljima je posebno zanimljiv i poticajan za rad s učenicima, o čemu svjedoči odaziv goto-vo svih učitelja zemljopisa i povijesti.

Dubravka Vajdić, Koprivnica

ZBIVANJA

Križni putkod svake postaje učenici su propi-tivali sebe i svoje postupke

Isus je dragovoljno prihvatio križ da ga nosi za nas. I mi imamo svoje male životne križeve, samo ih često ne prihva-ćamo kao Isus. Ponekad nam je teško učiti, pisati zadaću, slušati u svemu ro-ditelje i starije, nositi torbu, biti marljiv -

tako su pred drugom postajom križnog puta molili prvašići Katoličke osnovne škole u Požegi 25. ožujka na požeškoj Kalvariji uz koje je bio ravnatelj škole Ivi-ca Žuljević, njihove učiteljice Anita Mikić i Josipa Petriška te s. Karolina Mićanović, voditeljica produženog boravka i vjerou-čiteljica.

Bila je to njihova prva zajednička po-božnost križnog puta.

Za njega su se pripremali tijekom ko-rizme, razmatrajući Isusovu muku i smrt kroz četrnaest postaja. Kod svake posta-je učenici su se, kaže njihova vjerouči-teljica, propitivali jesu li i oni pridonijeli Isusovim patnjama. - Svi smo se složili da je Isus i za nas trpio. Razgovarali smo o tome za što bismo Isusa trebali zamo-liti da nam oprosti kod pojedine postaje - kazala je s. Karolina. A nakon takvog razmatranja i razgovora djeca su zajed-no sa svojom vjeroučiteljicom zajednički sastavljali svoje postaje križnog puta. Na požeškoj Kalvariji hodeći za križem od postaje do postaje učenici su sami molili razmatranja uz svaku od njih.

- Dok budemo pratili Isusa kroz četrna-est postaja spasenja ljudskog roda među koje se ubrajamo i mi budemo skrušeni, sabrani i razmišljamo što mi možemo učiniti jedni za druge, kako možemo po-moći jedni drugima i ponijeti njihov križ da im bude lakše. Isus je to pokazao svojim promjerom. Nakon smrti slijedi uskrsnuće. Stoga dobrim djelima i noše-njem križa pripravimo se i mi za uskrsnu-će našeg života - istaknuo je na početku pobožnosti vlč. Žuljević.

Isusu je na križnom putu, kazao nam je Luka Mršić, bilo jako teško te je čak tri puta pao. -Njemu je i danas križ težak i to zbog naših grijeha - objasnio je Luka koji često s roditeljima ide na pobožnost križnog puta.

Prvi puta na požeškoj Kalvariji bio je Luka Marjanović. - Najviše me se dojmi-la postaja kada je Veronika Isusu pružila rubac. I mi kao Veronika možemo pomo-ći Isusu na taj način da budemo dobri - poručio je Luka.

Među onima koji od malih nogu idu na požešku Kalvariju je i Marta Štimac. - Ovo je bio drugačiji križni put, jer smo ga mi sastavljali. Na križnom putu bilo je teško Isusu i njegovoj majci. Kako bi im bilo lakše moramo činiti žrtvice - dodala je Marta.

Leonarda Zelenika objasnila nam je da je Isusu bilo najteže kada su ga pribija-li na križ. - To su učinili zločesti ljudi. I mi smo ponekad zločesti i znamo da to Isusa boli te ćemo se zato potruditi da budemo bolji - obećala je Leonarda.

A to je na kraju pobožnosti od njih zatra-žio i ravnatelj Ivica Žuljević podsjetivši ih da ih svatko mora prepoznati kao učenike Katoličke osnovne škole, a samim time i kao Isusove učenike. Da bi mogli biti tako prepoznati, potrebno je da budu ne samo marljivi u učenju i radu, nego i da svoje ponašanje usklade s primjerima koja nam je svojim životom dao Isus Krist.

- Samo na taj način možemo dočekati slavlje Isusova uskrsnuća! - poručio je vlč. Žuljević.

Ljiljana Marić, Požega

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

OBAVIjEsT PRETPLATNIcIMAPoštovani pretplatnici,zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824).

Redakcija Školskih novina

REPUBLIKA HRVATSKAMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športaOdbor za dodjelu „Nagrade Ivan Filipović“

Na temelju Zakona o ”Nagradi Ivan Filipović” (Narodne novine, broj 61/91) i članka 3. Pravilnika o radu Odbora za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” (Narodne novine, broj 15/92.), Odbor za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” raspisuje

NATjEČAjza podnošenje prijedloga za dodjelu

”Nagrade Ivan Filipović” za 2009. godinu

Radi dodjele ”Nagrade Ivan Filipović” (u daljnjem tekstu: Nagrada) za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti za 2009. godinu, Odbor za dodjelu Nagrade poziva dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, fakultete, sveučilišta, stru-kovna društva i udruženja i pojedince i ustanove koje su svojom djelatnošću pove-zane sa školstvom da predlože kandidate:1. za nagradu za životno djelo2. za godišnju nagradu.Predloženi kandidati za Nagradu moraju se posebno isticati među prosvjetnim djelatnicima po zapaženim rezultatima u teorijskom ili praktičnom radu u odgoju i obrazovanju, te u svojoj sredini uživati ugled uzornoga prosvjetnog djelatnika i stručnjaka, čestitoga i vrijednoga čovjeka i građanina.Nagrade iz točke 1. i 2. dodjeljuju se za sljedeća područja odgojno-obrazovnog sustava: predškolski odgoj, osnovno školstvo, srednje školstvo, visoko školstvo te znanstveni i stručni rad.Prijedlog za dodjelu Nagrade mora sadržavati: životopis kandidata, tijek njegova rada, temeljito obrazloženje uz posebnu napomenu ako se kandidat predlaže za Nagradu za životno djelo.

Prijedlog se podnosi na obrascu - Prijedlog za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović” za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti. Obrasci se nalaze na internetskoj adresi http://www.mzos.hr, a mogu se preuzeti i na porti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Popunjeni i obrazloženi obrasci s potrebnom dokumentacijom dostavljaju se u za-tvorenoj omotnici na adresu: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Od-bor za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović”, Donje Svetice 38, 10 000 Zagreb, s naznakom: Prijedlozi za dodjelu ”Nagrade Ivan Filipović”, uz obveznu nazna-ku područja odgojno-obrazovnog sustava na koje se prijedlog odnosi.

Rok za podnošenje prijedloga je 4. lipnja 2010. godine.

Ako je prijedlog upućen preporučenom poštom, dan predaje na pošti smatra se danom predaje Odboru.Nepotpuni i nepravodobni prijedlozi neće se razmatrati. Zagreb, 4. svibnja 2010.

Hrvatski pedagoško-književni zborZagreb, Trg maršala Tita 4Hrvatski pedagoško-književni zbor u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazova-nja i športa, Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport Zagreba, Agencijom za odgoj i obrazovanje, Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja organizira

11. ŠKOLU UČITELjA I ODGOjITELjAstručno-znanstveni skup za odgojitelje u predškolskim ustanovama, učitelje ra-zredne i predmetne nastave, nastavnike i profesore, stručne suradnike i ravnatelje vrtića, osnovnih škola, predstavnike osnivača odgojno-obrazovnih ustanova i Ure-da državne uprave.

Tema škole:UČENJE I POUČAVANJE U SUVREMENOM VRTIĆU I ŠKOLI - ŠTO, KAKO I ZAŠTO

Stručnoznanstveni skup održat će se 24., 25. i 26. svibnja 2010. godine u Grand hotelu 4 opatijska cvijeta i hotelu Agava u Opatiji.

Predavači: odgojitelji, učitelji, sveučilišni profesori i predstavnici Gradskog ureda za obrazovanje, MZOŠ-a, AZOO i NCVVO-a.

Skup počinje s radom u ponedjeljak 24. svibnja u 10 sati u dvorani kongresnoga centra Grand hotela 4 opatijska cvijeta, a završava u srijedu 26. svibnja u 13 sati.Svi sudionici dobit će potvrdu o sudjelovanja na stručnom skupu.

Obavijesti o načinu prijave na skup možete dobiti na web stranici www. hpkz-napredak.hr i na tel. 01/4855-713.

ogla

s

ogla

s

Documents

tema broja: KRIZA ODGOJA I/ILI ODGOJ U KRIZI Prilika za … · 2011-01-17 · NENAsILjA str. 8 Knjiga i knjižnice KULTURA KNjIGE I RADOsT ČITANjA str. 8 Zemljopis PUTOVIMA VLADIMIRA