Tečaj o Čudima

XI

PRIRUČNIK ZA UČITELJE

BIBLIOTEKA SVJETLOST

Naslov originala: A Course in Miracles

Prijevod Teksta prof. Vesna Kučera-Terzić

Prijevod Radne knjige

prof. Vesna Kučera-Terzić Višnja Dobrić

Lektor

prof. Kristina Stojanović

Urednik biblioteke

Darko Imenjak

SBN 953-98034-7-0

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i Sveučilišna knjižnica Zagreb

Nakladnik TELEdisk d.o.o.

TEČAJ O ČUDIMA

Priručnik za učitelje

Tečaj

Kazalo

TEČAJ O ČUDIMA ................................................................................................. 3 UVOD........................................................................................................................... 6

1. TKO SU BOŽJI UČITELJI? ................................................................................ 7 2. TKO SU NJIHOVI UČENICI? ............................................................................ 8 3. ŠTO SU RAZINE PODUČAVANJA?................................................................. 9 4. ŠTO SU KARAKTERISTIKE BOŽJIH UČITELJA? ....................................... 11 I. Čvrsta Vjera......................................................................................................... 11 Rast Vjere ............................................................................................................... 11 II. Poštenje .............................................................................................................. 12 III. Tolerancija ........................................................................................................ 13 IV Blagost ............................................................................................................... 13 V. Radost ................................................................................................................ 14 VI. Nebranjenost ..................................................................................................... 14 VII. Plemenitost ...................................................................................................... 14 VIII. Strpljenje ........................................................................................................ 15 IX. Odanost ............................................................................................................. 15 X. Otvorenost uma.................................................................................................. 15 5. KAKO SE POSTIŽE IZLJEČENJE? ................................................................. 17 I. Svrha bolesti koja se opaža.................................................................................. 17 II. Pomak percepcije (opažanja) ............................................................................. 17 III. Funkcija Božjeg učitelja ................................................................................... 18 6. JE LI LIJEČENJE IZVJESNO? ......................................................................... 20 7. TREBA LI LIJEČENJE PONOVITI? ................................................................ 21 8. KAKO SE MOŽE IZBJEĆI OPAŽANJE .......................................................... 23 RAZLIČITIH STUPNJEVA TEŠKOĆA? ............................................................. 23 9. JESU LI POTREBNE PROMJENE U ŽIVOTNOJ SITUACIJI BOŽJIH

UČITELJA? ..................................................................................................................... 25 10. KAKO SE ODREĆI PROSUðIVANJA? ........................................................ 26 11. KAKO JE MOGUĆ MIR U OVOM SVIJETU?.............................................. 28 12. KOLIKO JE POTREBNO BOŽJIH UČITELJA DA BI SE SPASIO SVIJET?

.......................................................................................................................................... 29 13. ŠTO JE STVARNO ZNAČENJE ŽRTVOVANJA?........................................ 31 14. KAKAV ĆE BITI KRAJ SVIJETA?................................................................ 33 15. HOĆE LI SE NA KRAJU SVIMA SUDITI?................................................... 35 16. KAKO BOŽJI UČITELJ TREBA PROVESTI SVOJ DAN? .......................... 36 17. KAKO BOŽJI UČITELJI POSTUPAJU S MAGIJSKIM MISLIMA? ........... 39 18. KAKO SE ČINI ISPRAVLJANJE? ................................................................. 41 19. ŠTO JE PRAVDA?........................................................................................... 42 20. ŠTO JE BOŽJI MIR?........................................................................................ 43 21. KAKVA JE ULOGA RIJEČI PRI LIJEČENJU?............................................. 45 22. U KAKVOJ SU VEZI LIJEČENJE I POKAJANJE? ...................................... 46 23. IMA LI ISUS POSEBNO MJESTO U LIJEČENJU? ...................................... 48 24. JE LI REINKARNACIJA TAKVA KAKVA JE RANIJE OPISANA? .......... 50 25. JESU LI POŽELJNE "PSIHIČKE" MOĆI?..................................................... 52 26. MOŽE LI SE BOGA IZRAVNO DOSEGNUTI?............................................ 54 27. ŠTO JE SMRT? ................................................................................................ 55 28. ŠTO JE USKRSNUĆE? ................................................................................... 57

29. O OSTALOM ................................................................................................... 59 RAZJAŠNJENJE POJMOVA .................................................................................... 61

UVOD..................................................................................................................... 62 1. UM - DUH .......................................................................................................... 63 2. EGO - ČUDO...................................................................................................... 64 3. OPRAŠTANJE - KRISTOVO LICE.................................................................. 66 4. ISTINSKA PERCEPCIJA - ZNANJE................................................................ 67 5. ISUS - KRIST..................................................................................................... 69 6. SVETI DUH ....................................................................................................... 71 EPILOG .................................................................................................................. 72

UVOD

1. U mišljenju svijeta, zaista je obrnuta uloga podučavanja i učenja. Ova je obrnutost karakteristična. Izgleda kao da su učitelj i učenik odvojeni, da učitelj daje nešto učeniku prije nego samom sebi. Nadalje, čin podučavanja smatra se posebnom aktivnošću u kojoj čovjek troši relativno mali dio svog vremena. Tečaj, sa svoje strane, naglašava činjenicu da podučavati znači istovremeno i učiti, tako da su učitelj i učenik jedno te isto. Tečaj takoñer naglašava da je učenje stalan proces. Ono se odvija svakog trenutka u danu i nastavlja se takoñer u mislima tijekom spavanja.

2. Podučavati znači pokazivati. Postoje samo dva misaona sistema, a ti cijelo vrijeme

pokazuješ svoje vjerovanje u istinitost jednog ili drugog. Iz tvog pokazivanja drugi uče, a to činiš i ti sam. Nije u pitanju da li ćeš podučavati, zato što u tom pogledu nema izbora. Može se reći da je namjera Tečaja da ti stavi na raspolaganje sredstva da možeš izabrati što ćeš podučavati na temelju onoga što želiš sam naučiti. Ne možeš ništa dati bilo kome drugom, već samo sebi, a to možeš naučiti kroz podučavanje. Podučavanje je samo poziv svjedocima da svjedoče o onome u što ti sam vjeruješ. To je metoda konverzije. Ovo se ne može izvesti samo riječima. Bilo koja situacija mora za tebe biti prilika da druge podučiš o onome što si ti sam i što su oni za tebe. Ništa više od toga, ali ni ništa manje.

3. Prema tome, nastavni plan koji stvaraš odreñuje se isključivo time što ti misliš da jesi i

što ti vjeruješ da je odnos drugih prema tebi. U formalnoj situaciji podučavanja ova pitanja mogu biti potpuno nepovezana s onim što ti sam misliš o podučavanju drugih. A ipak je nemoguće ne upotrijebiti sadržaj bilo koje situacije u korist onoga što zaista podučavaš i prema tome, zaista i sam učiš. Za ovo je verbalni sadržaj tvog podučavanja potpuno nevažan. Ovaj se sadržaj s tim može slagati ili ne slagati. Podučavanje koje leži ispod površine onoga što kažeš je ono što te podučava. Podučavanje samo pojačava ono što ti vjeruješ o samom sebi. Temeljna svrha tvog podučavanja je da smanji sumnju u samog sebe. To ne znači da je ja kojeg pokušavaš zaštititi, stvarno. Ali to znači da podučavaš druge onom ja za koje misliš da je stvarno.

4. Ovo je neizbježno. Od ovoga se ne može pobjeći. Kako bi i moglo biti drukčije? Svatko

tko se drži nastavnog plana svijeta, a svatko ga se drži sve dok ne izmijeni svoj um, podučava da bi sam sebe uvjerio da je ono što zapravo nije. Tu i leži svrha svijeta. Što bi inače bio njegov nastavni plan? U ovu beznadnu i zatvorenu situaciju učenja, koja ne uči ničem drugom osim očaju i smrti, Bog šalje Svoje učitelje. I dok ovi učitelji podučavaju druge Božjim lekcijama radosti i nade, i njihovo se vlastito učenje završava.

5. Osim u odnosu na Božje učitelje, malo bi bilo nade za spasenje, zato što bi svijet grijeha

izgledao zauvijek stvaran. Oni koji zavaravaju sami sebe moraju zavarati i druge, zato što oni moraju podučavati zavaravanje. A što je onda drugo pakao? Ovo je priručnik za Božje učitelje. Oni nisu savršeni. Kad bi to bili, onda ne bi bili ovdje. A ipak je njihova misija da postanu ovdje savršeni, pa tako oni uče druge savršenstvu, ponovo i ponovo, na mnoge i brojne načine, sve dok i sami ne nauče biti savršeni. A onda ih se više ne vidi iako njihove misli ostaju zauvijek izvor snage i istine. Tko su oni? Kako ih se bira? Što rade? Kako postižu svoje vlastito spasenje i spasenje svijeta? Ovaj priručnik pokušava odgovoriti na ova pitanja.

1. TKO SU BOŽJI UČITELJI?

1.Božji učitelj je svatko tko to odluči biti. Njegova se kvalifikacija sastoji jedino u ovome: na neki način, negdje, on se namjerno odlučio da ne vidi svoje interese kao odvojene od interesa drugih ljudi. Jednom kad je to učinio, stvorio se njegov put i njegov smjer je osiguran. Svjetlo je ušlo tamo gdje je prije bila tama. To može biti jedno jedino svjetlo, ali to je dovoljno. Božji učitelj se suglasio s Bogom, pa čak i ako još ne vjeruje u Njega. Postao je donositelj spasenja. Postao je Božji učitelj.

2. Oni dolaze iz cijelog svijeta. Dolaze iz svih religija i iz nijedne religije. To su oni koji su

odgovorili. Poziv je univerzalan. Taj poziv odjekuje cijelo vrijeme na svim stranama. On poziva učitelje da govore o Njemu (Pozivu) i da oslobode svijet. Mnogi Ga čuju, ali malo njih odgovara. Ipak je sve to samo stvar vremena. Na kraju će svatko odgovoriti, ali taj kraj može biti jako, jako daleko. Iz tog razloga je i stvoren plan u vezi s učiteljima. Njihova je funkcija da uštede vrijeme. Svaki od njih započinje kao jedna jedina svjetlost, ali s Pozivom u svom centru to je svjetlost koja se ne može ograničiti. A svaki od njih ušteñuje tisuće godina vremena, prema svjetskom mjerenju. A za sam Poziv vrijeme ništa ne znači.

3. Postoji tečaj za svakog Božjeg učitelja. Oblik tog tečaja jako varira. Razlikuju se i

posebna pomagala za podučavanje. Ali se sadržaj tečaja nikada ne mijenja. Njegova je središnja tema uvijek ista: "Božji sin nije kriv, a u njegovoj nevinosti nalazi se i njegovo spasenje." Ova tema se može podučavati putem djela ili misli, riječima ili bezvučno, na bilo kojem jeziku ili ni na kojem jeziku, na bilo kojem mjestu u bilo kojem vremenu ili na bilo koji način. Nije važno tko je učitelj bio prije nego je čuo Poziv. Svojim odgovorom postao je spasitelj. On je vidio nekog drugog kao samog sebe. Tako je našao svoje vlastito spasenje i spasenje svijeta. U njegovom uskrsnuću uskrsnuo je i svijet.

4. Ovo je priručnik za posebni nastavni plan i namijenjen je učiteljima posebnog oblika

univerzalnog tečaja. Ima mnogo tisuća drugih oblika, a svi imaju isti rezultat. Oni jedino štede vrijeme. A samo vrijeme je to koje umorno krivuda i svijet je sada vrlo umoran. Ostario je, otrcao se i nalazi se u stanju beznaña. Nikad se i nije postavljalo pitanje rezultata, jer - što je to što može izmijeniti Božju Volju? Ali vrijeme, sa svojim iluzijama promjene i smrti, iscrpljuje svijet i sve stvari u njemu. Ipak, i vrijeme ima svoj kraj i to je ono za što su Božji učitelji odreñeni da prouzroče. Zato što je vrijeme u njihovim rukama. Tako su izabrali i to im je dano.

2. TKO SU NJIHOVI UČENICI? 1.Neki su učenici već bili odreñeni svakome od Božjih učitelja i oni su ih počeli tražiti čim

učitelj odgovori na Poziv. Ovi su učenici bili odabrani za njega zato što je za njih najbolji oblik univerzalnog nastavnog plana onaj koji će dani učitelj podučavati, obzirom na njihovu razinu razumijevanja Njegovi su ga učenici očekivali, zato što je siguran njegov dolazak. Ponovno, sve je to stvar vremena. Jednom kad je učitelj odabran da odigra svoju ulogu i učenici su spremni odigrati svoje. Vrijeme čeka na njegov izbor, ali ne u vezi s tim kome će on služiti: kada je učitelj spreman i sam učiti, stvorit će mu se i prilike da podučava druge.

2. Da bi se razumio plan spasenja u vezi s učenjem i podučavanjem, potrebno je shvatiti

pojam vremena koje tečaj iznosi. Uklanjanje ega i liječenje vjerovanja u odvojenost uklanja iluzije, a ne istinu. Prema tome, uklanjanje ega ispravlja ono što nikada nije ni postojalo. Dalje, plan za ovo ispravljanje stvoren je i istovremeno je i izvršen, zato što je Božja Volja potpuno izvan vremena. Ista je stvar i s realnošću, budući da i ona potječe od Boga. U istom onom trenutku kad je ideja odvojenosti ušla u um Božjeg Sina dan je i Božji odgovor. Vremenski gledano, to se dogodilo vrlo davno. U stvarnosti to se nikada nije dogodilo.

3. Svijet vremena je svijet iluzija. Ono što se dogodilo davno izgleda da se dogaña sada.

Ono što je davno izabrano izgleda kao da je ostalo otvoreno za biranje i da se tek treba odabrati. Ono što se odavno razumjelo i naučilo i što je odavno prošlo, sad se smatra novom mišlju, svježom idejom, različitim pristupom. Zato što raspolažeš slobodnom voljom, možeš prihvatiti ono što se već dogodilo u bilo kojem vremenu koje odabereš, a tek ćeš onda shvatiti da je sve to oduvijek postojalo. Kao što tečaj naglašava, ne možeš slobodno izabrati nastavni plan, niti oblik u kojem ćeš ga naučiti ne možeš birati. Ipak si slobodan odlučiti kada ga želiš naučiti. I dok ga prihvaćaš, nastavni plan je već naučen.

4. Vrijeme onda stvarno ide unatrag sve do trenutka koji je toliko drevan da je izvan

područja sjećanja, pa čak i izvan mogućnosti zapamćivanja. A kako je to trenutak koji se ponovo i ponovo doživljava, on izgleda kao da je sada. I tako izgleda da se učitelj i učenik susreću u sadašnjosti, nalazeći jedan drugog kao da se nikad ranije nisu sreli. Učenik dolazi u pravo vrijeme na pravo mjesto. To je neizbježno, zato što je on učinio pravi izbor u onom drevnom trenutku kojeg sada ponovo oživljava. A i učitelj je napravio neizbježan izbor u dalekoj prošlosti. Božja je Volja u svemu, ali izgleda kao da joj treba vremena da bi se ostvarila. Što može odgoditi moć vječnosti?

5. Kad se sretnu učenik i učitelj počinje situacija podučavanja - učenja. Učitelj nije stvarno

onaj koji podučava. Božji Učitelj govori bilo kojoj dvojici koji se sretnu da bi učili. Zbog ove svrhe taj je odnos svet, a Bog je obećao da će poslati Svoj Duh u bilo koji sveti odnos. U situaciji podučavanje - učenje svatko uči da je davanje i primanje jedno te isto. Gube se i nestaju linije razgraničenja koje su bili povukli izmeñu svojih uloga, svojih umova, svojih tijela, svojih potreba, svojih interesa, kao i sve razlike za koje su mislili da ih odvajaju jednog od drugog. Oni koji žele učiti isti tečaj dijele meñusobno isti interes i isti cilj. I tako, onaj koji je bio učenik, postaje i sam Božji učitelj zato jer je donio odluku koja mu je i dala učitelja. U drugoj osobi vidio je iste interese kao što su i njegovi vlastiti.

3. ŠTO SU RAZINE PODUČAVANJA?

1. Božji učitelji nemaju postavljenu razinu podučavanja. U početku, svaka situacija podučavanja-učenja predstavlja različit odnos, iako je krajnji cilj uvijek isti: od odnosa učiniti sveti odnos, u kome oba partnera mogu gledati u Božjeg Sina kao bezgrešnog. Nema nikoga od koga Božji učitelj ne može učiti, pa tako nema nikoga koga on ne može podučavati. Ipak, s praktične strane gledano, on ne može svakoga sresti, niti svatko njega može pronaći. Prema tome, plan uključuje za svakog Božjeg učitelja uspostavljanje vrlo specifičnih kontakata. U spasenju nema slučajnosti. Oni koji se trebaju sresti, srest će se, zato što oni zajedno imaju potencijal za sveti odnos. Oni su spremni jedan za drugog.

2. Najjednostavnija razina podučavanja izgleda kao da je sasvim površna. Ona se sastoji od

onoga što izgleda kao da su vrlo usputni susreti: "slučajan" susret dva naizgled stranca u liftu, dijete koje ne gleda i nalijeće "slučajno" na odraslog, dva studenta kojima se "dogaña" da zajedno odlaze kući. To nisu slučajni susreti. Svaki od ovih susreta ima potencijal da postane situacija podučavanja-učenja. Možda će se naizgled stranci nasmijati jedan drugome u liftu, možda odrasli neće izgrditi dijete što je udarilo u njega, možda će studenti postati prijatelji. Čak i na razini najusputnijeg susreta, moguće je da dvoje ljudi, bar na trenutak, izgube iz vida svoje odvojene interese. Taj će trenutak biti dovoljan. Došlo je spasenje.

3. Teško je razumjeti da su razine podučavanja univerzalnog tečaja pojam koji je u stvarnosti isto tako beznačajan kao što je to i vrijeme. Iluzija jednog dozvoljava iluziju drugog. U vremenu, Božji učitelj izgleda kao da mijenja svoje mišljenje o svijetu svakom svojom odlukom, a onda uči sve više i više o novom smjeru podučavajući druge o njemu. Već smo govorili o iluziji vremena, ali iluzija o razinama podučavanja izgleda da je nešto različito. Možda je najbolji način da se pokaže da te razine ne mogu postojati, jednostavno reći da je bilo koja razina situacije podučavanja-učenja dio Božjeg plana za uklanjanje ega i liječenje vjerovanja u odvojenost, a da Njegov plan ne može imati nivoe, s obzirom da je odraz Njegove Volje. Spasenje je uvijek spremno i uvijek tu. Božji učitelji djeluju na različitim razinama, ali je rezultat uvijek isti.

4. Svaka situacija podučavanja-učenja maksimalna je u tom smislu da će svaka osoba koja

u njoj učestvuje naučiti najviše što može od druge osobe u to vrijeme. U ovom smislu, i samo u ovom smislu, možemo govoriti o razinama podučavanja. Koristeći pojam na ovaj način, druga razina podučavanja je stalniji odnos, u kome, na izvjesno vrijeme, dvoje ljudi ulaze u dosta intenzivnu situaciju podučavanja-učenja, a onda izgleda kao da se odvajaju. Kao i na prvom nivou, ovi susreti nisu slučajni, a niti je ono što izgleda kao kraj odnosa stvarni kraj. Ponovno, svatko je naučio najviše što je mogao u to vrijeme. Ipak, svi koji su se sreli, srest će se ponovno jednog dana, zato što je sudbina svih odnosa da postanu sveti. Bog se ne vara u vezi sa Svojim Sinom.

5. Treća se razina podučavanja javlja u odnosima koji, jednom kad se uspostave, traju cijeli

život. To su situacije podučavanja-učenju u kojima je svakoj osobi dan izabrani partner za učenje koji mu daruje neograničene mogućnosti učenja. Ovi su odnosi, uopćeno uzevši, malobrojni, zato što njihovo postojanje podrazumijeva da su oni koji su obuhvaćeni ovim odnosom dosegnuli istovremeno stadij u kojem je ravnoteže podučavanja-učenja zaista savršena. Ovo ne znači da partneri obavezno to i prepoznaju. U stvari, uopćeno uzevši, to i nije slučaj. Oni mogu biti čak i

neprijateljski raspoloženi jedan prema drugome neko vrijeme, a možda i cijeli život. Ali ako se odluče da je nauče, savršena lekcija je pred njima i može se naučiti. I ako odluče naučiti ovu lekciju, oni postaju spasioci učitelja koji posrću i za koje čak izgleda kao da ne uspijevaju. Ni jedan Božji učitelj ne može ne uspjeti pronaći Pomoć koja mu je potrebna.

4. ŠTO SU KARAKTERISTIKE BOŽJIH UČITELJA?

1. Izvana, Božji učitelji ni u kom slučaju nisu slični. Gledano tjelesnim očima, oni ne sliče jedni na druge, dolaze iz vrlo različitih sredina, bitno se razlikuju i njihova svjetovna iskustva, dok su njihove površinske "ličnosti" sasvim različite. Niti su, u početnim stadijima svog djelovanja kao Božjih učitelja, stekli dublje karakteristike koje će ih potvrditi u onome što zaista jesu. Bog daje posebne darove Svojim učiteljima, zato što oni imaju posebnu ulogu u Njegovom planu Pokajanja. Njihova je specijalnost, naravno, samo privremena. Ta je posebnost postavljena u vremenske okvire kao sredstvo za izlaženje iz vremena. Ovi posebni darovi, roñeni iz svetog odnosa za postignuće koga se koristi situacija podučavanja-učenja, postaju karakteristike svih Božjih učitelja koji su napredovali u svom vlastitom učenju. U tom smislu svi su oni slični.

2. Sve razlike medu Božjim sinovima samo su privremene. Ipak, u vremenu se može reći da

napredni Božji učitelji imaju sljedeće karakteristike:

I. Čvrsta Vjera 1. To je temelj na kojem počiva njihova sposobnost da ispune svoju funkciju. Percepcija

(opažanje) rezultat je učenja. U stvari, percepcija jest učenje, zato što se uzrok i posljedica nikada ne razdvajaju. Božji učitelji čvrsto vjeruju u svijet zato što su naučili da svijetom ne vladaju zakoni koje je sam taj svijet napravio. Svijetom vlada moć koja jest u ljudima, ali koja ne pripada

ljudima. To je ona moć koja čini sve stvari sigurnima. Kroz ovu moć Božji učitelji gledaju na svijet kojem je oprošteno.

2. Kad se jednom doživi ova moć, nemoguće je ponovno povjerovati u svoju vlastitu malu

snagu. Tko bi pokušao letjeti sa sićušnim vrapčevim krilima kad mu se daju moćna orlova krila? I tko bi povjerovao u bijedne ponude ega kada bi se pred njim našli Božji darovi? Što je to što navodi Božje učitelje da naprave ovaj korak?

Rast Vjere

3. Prvo, Božji učitelji moraju proći kroz nešto što se može nazvati "razdobljem uklanjanja". Nije nužno da ovo razdoblje bude bolno, ali obično ga se tako doživljava. Izgleda kao da su stvari uklonjene i rijetko se na početku shvaća da je jedino što se dogodilo to, da je prepoznata bezvrijednost stvari. Kako se može opaziti da je nešto bezvrijedno, ukoliko onaj koji opaža nije u položaju sa kojeg može stvari vidjeti u različitoj svjetlosti? On još uvijek nije stigao do točke na kojoj može taj pomak napraviti iznutra. I tako plan može ponekad pozvati na promjene nečega što izgleda kao da su vanjske okolnosti. Te su promjene uvijek korisne. Kada je Božji učitelj već toliko mnogo naučio, onda on prelazi na drugi stadij.

4. Sljedeće, Božji učitelj mora proći kroz "razdoblje razvrstavanja". Ovo je uvijek donekle

teško jer, naučivši da su promjene u njegovom životu uvijek korisne, sada mora odlučivati o svim stvarima po kriteriju da li te stvari povećavaju ili ometaju tu korisnost. Ustanovit će da mnoge, ako ne i većina stvari koje je ranije cijenio, samo ometaju njegovu sposobnost da prenese ono što je naučio na nove situacije koje se javljaju. Zato što je cijenio ono što je stvarno bezvrijedno, on

neće generalizirati lekciju iz straha od gubitka i žrtvovanja. Potrebno je mnogo učiti da bi se razumjelo da su sve stvari, dogañaji, susreti i okolnosti korisne. Samo do stupnja do kojeg su korisni, treba im se dodijeliti stupanj realnosti u ovom svijetu iluzije. Riječ "vrijednost" ne može se primijeniti ni na što drugo.

5. Treći stupanj kroz koji Božji učitelj mora proći može se nazvati "razdobljem odricanja".

Ako se ovo protumači kao odricanje od nečeg poželjnog, to će onda stvoriti ogroman konflikt. Malo ima Božjih učitelja koji potpuno izbjegnu ovaj jad. Nema nikakvog smisla razvrstavati vrijedno od bezvrijednog ukoliko se ne napravi sljedeći očigledni korak. Ovo prijelazno razdoblje preklapanja pogodno je da bude onaj period u kome se Božji učitelj osjeća pozvanim žrtvovati svoje najbolje interese u korist istine. On još nije shvatio koliko je samo potpuno nemoguć ovakav zahtjev. On ovo može naučiti tek kad se odrekne onog što je bezvrijedno. Kroz ovo on uči da tamo gdje je očekivao tugu, umjesto tuge nalazi sretnu vedrinu, tamo gdje je očekivao da će se od njega nešto tražiti, nalazi da mu se daruje dar.

6. Sada dolazi "razdoblje smirivanja". To je vrijeme smirenosti u kojem Božji učitelj miruje

u razumnom spokoju. Sada on učvršćuje ono što je naučio. Sad počinje uviñati prijenosnu vrijednost onoga što je naučio. Potencijal tog naučenog je doslovno ošamućujući i Božji učitelj je sada na onoj točki svog napredovanja sa koje vidi cijeli svoj put i svoj izlaz. "Odreci se onoga što ne želiš i zadrži ono što želiš." Kako je jednostavno ono što je očigledno! I kako je to lako uraditi. Božjem učitelju je potreban ovaj period odmora. Još nije stigao tako daleko koliko misli. Ali kada bude spreman nastaviti svoj put, nastavit će ga s moćnim pratiocima pored sebe. Sada se on odmara neko vrijeme i sakuplja ih oko sebe prije nego nastavi put. Otuda više ne ide sam.

7. Sljedeći stadij je zaista "razdoblje nereda". Sada Božji učitelj mora razumjeti da on

doista ne zna što je vrijedno, a što bezvrijedno. Sve što je dosad stvarno naučio bilo je da ne želi ono što je bezvrijedno, a da želi ono što je vrijedno. A njegovo razvrstavanje bilo je besmisleno pri učenju razlikovanja. Ideja žrtvovanja koja je u središtu njegovog vlastitog misaonog sustava, onemogućila mu je da prosuñuje. Mislio je da se je naučio voljnosti, ali sada vidi da ne zna čemu voljnost služi. A sada mora postići stanje koje može ostati nedostižno za dugo, dugo vremena. Mora ukloniti prosuñivanje i pitati se što zaista želi u svakoj situaciji. Kada svaki korak u ovom smjeru ne bi bio jako potpomognut, zaista bi ga bilo teško poduzeti.

8. I konačno, tu je "razdoblje postignuća". Ovdje se učenje učvrstilo. Ono što je ranije

izgledalo kao sjenka, sada je postalo solidni dobitak, na koga se može osloniti u svim "kritičnim trenutcima", a i u vremenima smirenosti. Zaista, smirenost je rezultat ovih dobitaka. To je ishod poštenog učenja, dosljednosti misli i potpunog prijenosa. To je stadij stvarnog mira zato što se ovdje Nebesko stanje potpuno odražava. Odavde je put za Nebo otvoren i lak. U stvari, on je ovdje. Tko bi "išao" bilo kuda, ako već postoji potpuno smireni um? A tko bi tražio promjenu smirenosti za nešto poželjnije? Što bi moglo biti poželjnije od smirenosti?

II. Poštenje

1. Sva druga obilježja Božjih učitelja počivaju na čvrstoj vjeri. Jednom, kad se postigne čvrsta vjera, ostalo ne može ne slijediti je. Samo oni koji čvrsto vjeruju mogu biti pošteni, zato što samo oni mogu vidjeti vrijednost poštenja. Poštenje se ne odnosi samo na ono što govoriš. Pojam ustvari znači dosljednost. U onome što kažeš nema ničega što bi proturječilo onome što

misliš ili činiš. Ni jedna misao ne suprotstavlja se drugoj misli. Ni jedan čin ne tjera u laž tvoju riječ. I ni jednoj riječi ne nedostaje slaganje s drugom. Takvi su istinski pošteni. Ni na jednoj razini nisu sami sa sobom u proturječnosti. Prema tome, za njih je nemoguće biti u sukobu s bilo kim ili bilo čim.

2. Smirenost uma koju doživljavaju napredni Božji učitelji uglavnom je posljedica njihovog

savršenog poštenja. Jedino je želja da se nekoga prevari ta koja dovodi do rata. Nitko tko je u sebi cjelovit ne može ni zamisliti sukob. Sukob je neizbježan rezultat samozavaravanja, a samozavaravanje je nepoštenje. Ne postoji izazov za Božjeg učitelja. Izazov podrazumijeva sumnju, a čvrsta vjera na kojoj počiva sigurnost Božjih učitelja čini sumnju nemogućom. Prema tome, Božji učitelji mogu samo uspjeti. U ovoj, kao i u svim stvarima, oni su pošteni. Oni mogu uspjeti zato što nikada ne izvršavaju sami svoju volju. Oni izabiru za cijelo čovječanstvo, za cijeli svijet i sve stvari u njemu, za nepromijenjeno i nepromjenjivo koje je izvan domene pojava i za Božjeg Sina i za njegovog Stvoritelja. Kako ne bi uspjeli? Oni savršeno pošteno izabiru, sigurni u svoj izbor kao i u same sebe.

III. Tolerancija

1. Božji učitelji ne presuñuju. Suditi znači biti nepošten, zato što suditi znači zauzeti položaj koji nemaš. Nemoguće je suditi bez samozavaravanja. Prosuñivanje znači da si se prevario u svojoj braći. Kako se onda ne bi prevario i u vezi sa samim sobom? Prosuñivanje podrazumijeva nedostatak čvrste vjere, a čvrsta vjera ostaje temelj cjelokupnog misaonog sistema Božjeg učitelja. Ako se izgubi čvrsta vjera, nestaje i sve njegovo učenje. Bez prosuñivanja, sve su stvari jednako prihvatljive, zato što nema nikoga tko bi drugačije presudio. Bez presuñivanja svi su ljudi braća, zao jer - tko je taj koji bi ostao po strani? Prosuñivanje razara poštenje i razbija čvrstu vjeru. Ni jedan Božji učitelj ne može prosuñivati i nadati se da će nešto naučiti.

IV Blagost

1. Šteta je nemoguća za Božje učitelje. Njima se ne može štetiti, niti oni mogu štetiti drugome. Šteta je rezultat prosuñivanja. To je nepošteni čin koji slijedi nepoštenu misao. To je izricanje krivice bratu, pa prema tome i samom sebi. To je kraj mira i negiranje učenja. Šteta pokazuje odsutnost Božjeg nastavnog plana i njegovo zamjenjivanje ludilom. Ni jedan Božji učitelj ne može ne naučiti - i to dosta rano u svom treningu - da štetnost potpuno briše njegovu funkciju iz njegove svjesnosti. Štetnost će ga učiniti zbrkanim, strašljivim, bijesnim i sumnjičavim. Ona će učiniti da postane nemoguće naučiti lekcije Svetog Duha. Božjeg učitelja se uopće neće moći čuti. Čut će ga samo oni koji shvate da šteta ustvari ništa ne može postići. Nikakav dobitak iz nje ne može proizići.

2. Prema tome, Božji učitelji su potpuno blagi. Njima je potrebna snaga blagosti, jer kroz

blagost funkcija spasenja postaje laka. Ona nije moguća za one koji bi nekome štetili. Za one kojima je šteta beznačajna, funkcija spasenja je nešto prirodno. Koji drugi izbor, osim ovoga, ima smisla za nekog tko je zdrav? Tko bi izabrao pakao kad vidi put za Nebo? I tko bi izabrao slabost, koja mora proizići iz pravljenja štete, umjesto pouzdane, sveobuhvatne i bezgranične snage blagosti? Moć Božjih učitelja leži u njihovoj blagosti, zato što su oni shvatili da njihove vlastite zle misli ne dolaze ni od Božjeg Sina, ni od njegovog Tvorca. I tako oni udružuju svoje misli s

Onim Koji je njihov izvor. I tako je njihova volja, koja je uvijek bila Njegova Vlastita, slobodna biti to što jest.

V. Radost

1. Radost je nezaobilazan rezultat blagosti. Blagost znači da je sada strah nemoguć i što onda može doći da bi pomutilo tu radost? Otvorene ruke blagosti uvijek su pune. Blagi nemaju nikakvog bola. Oni ne mogu patiti. Zašto ne bi bili radosni? Oni su uvjereni da su voljeni i moraju biti sigurni. Radost ide s blagošću isto onako sigurno kao što tuga prati napad. Božji učitelji čvrsto vjeruju u Njega. I oni su sigurni da Njegov Učitelj ide ispred njih, osiguravajući da ih ništa ne može povrijediti. Oni nose Njegove darove i idu Njegovim putem zato što ih Božji Glas usmjerava u svim stvarima. Radost je njihova pjesma zahvalnosti. A Krist gleda na njih takoñer sa zahvalnošću. On njih treba isto toliko mnogo kao i oni Njega. Kako je radosno dijeliti svrhu spasenja.

VI. Nebranjenost

1. Božji su učitelji naučili kako da budu jednostavni. Oni nemaju snova kojima je potrebna obrana protiv istine. Oni ne pokušavaju sebe izgrañivati. Njihova radost dolazi od razumijevanja Tko ih je stvorio. A da li je potrebna obrana onome što je Bog stvorio? Nitko ne može postati napredni Božji učitelj sve dok potpuno ne shvati da su obrane samo budalasti čuvari ludih iluzija. Što je san groteskniji, to žešće i moćnije izgledaju njegove obrane. A kada Božji učitelj konačno pristane pogledati mimo tih obrana, vidi da tu nema ničega. Na početku sporo pušta da mu se otvore oči i razori iluzija. Ali on brže uči kako mu vjera raste. Nema opasnosti koja bi došla kad se odlože obrane. To je sigurnost. To je mir. To je radost. I to je Bog

VII. Plemenitost

1. Izraz plemenitost ima posebno značenje za Božjeg učitelja. To nije uobičajeno značenje te riječi. Ustvari, to je značenje koje se mora naučiti i to vrlo pažljivo. Slično svim ostalim svojstvima Božjih učitelja, i ovo svojstvo se konačno temelji na čvrstoj vjeri, zato jer bez čvrste vjere nitko ne može biti plemenit u pravom smislu. U svijetu plemenitost znači "davanje" u smislu "odricanja". Za Božje učitelje, plemenitost znači davanje da bi se zadržalo. To je naglašeno i kroz tekst i kroz vježbe, ali to je možda više strano načinu mišljenja svijeta od mnogih drugih ideja u našem nastavnom programu. Ono što ovu ideju čini više tuñom leži samo u tome što ova ideja tako očigledno preokreće način mišljenja svijeta. Na najjasniji način i na najjednostavnijoj razini, značenje ove riječi za Božjeg učitelja i za svijet potpuno je i nedvosmisleno suprotno.

2. Božji učitelj je plemenit zbog svog interesa. To se ne odnosi na osobnost o kojoj svijet

govori. Božji učitelj ne želi ništa dobiti što ne bi mogao opet dati, zato što shvaća da bi, po definiciji, to za njega bilo bezvrijedno. Zbog čega bi on to želio? Zbog toga bi mogao samo izgubiti. Ne može dobiti. Zato on ne traži ništa što bi mogao zadržati, jer je to garancija gubitka. On ne želi patiti. Zašto bi on sebi jamčio bol? Ali on želi za sebe zadržati sve Božje stvari, koje su, prema tome, namijenjene Njegovom Sinu. To su stvari koje mu pripadaju. A njih može dati s istinskom plemenitošću, istovremeno ih zauvijek zadržavajući za sebe.

VIII. Strpljenje

1. Oni koji su sigurni u rezultat mogu sebi dozvoliti čekanje, i čekaju bez tjeskobe. Strpljenje je prirodna osobina Božjeg učitelja. Sve što on vidi je siguran ishod, u vremenu koje mu je možda još nepoznato, ali u taj ishod nema sumnje. Vrijeme će biti pravo kao što je i odgovor pravi. I to vrijedi za sve što se sada dogaña ili što će se dogoditi u budućnosti. Prošlost takoñer ne zadržava nikakve greške. Nema ničega što ne bi služilo na korist svijetu, a takoñer i onome kome izgleda da se to dogaña. Možda se ovo u prvo vrijeme ne shvaća. Pa čak i da je tako, Božji učitelj je spreman razmotriti sve svoje ranije odluke, ako one bilo kome uzrokuju bol. Strpljenje je prirodna osobina onih koji čvrsto vjeruju. Zato jer su sigurni u konačno tumačenje svih stvari koje pripadaju vremenu, njih ne može prestrašiti nikakav ishod koji se može vidjeti ili koji se tek treba dogoditi.

IX. Odanost 1. Veličina odanosti Božjeg učitelja je mjera njegovog napretka u svladavanju nastavnog

plana. Da li on još uvijek odabire neke aspekte svog života da bi ih iznio na svjetlo svog učenja, dok druge zadržava kao odvojene? Ako je tako, njegov je napredak ograničen, a njegova se čvrsta vjera još nije stabilizirala. Odanost predstavlja čvrstu vjeru Božjeg učitelja u Božju Riječ da će sve stvari postaviti na pravo mjesto; ne samo neke, već sve. Uopćeno govoreći, njegova odanost započinje time što se bavi samo nekim problemima, privremeno se pažljivo ograničavajući. Prepustiti sve probleme jednom Odgovoru znači potpuno preobratiti način mišljenja svijeta. I jedino to je odanost. Ništa drugo ne zaslužuje to ime. Ipak je vrijedan svaki stupanj koji se postigne na tom putu, ma koliko bio malen. Spremnost, kao što to i tekst navodi, ne znači i majstorstvo.

2. Istinska odanost ne skreće s puta. Zato jer je dosljedna, ona je potpuno poštena. Jer je

nepokolebljiva, ona je puna čvrste vjere. Jer se zasniva na neustrašivosti, ona je blaga. Jer je sigurna u sebe, ona je radosna. A zato jer je samouvjerena, ona je tolerantna. Odanost, prema tome, kombinira u sebi druga svojstva Božjih učitelja. Ona podrazumijeva prihvaćanje Božje Riječi i Njegove definicije Svog Sina. Odanost je, u svom pravom smislu, uvijek usmjerena ka Božjoj Riječi i Njegovoj definiciji Svog Sina. Odanost gleda prema Njima i traži ih dok ih ne nañe. Traži ih u radosti. I našavši ih, ona počiva u tihoj izvjesnosti o svemu tome čemu duguje svu vjeru i iz čega i ona proizlazi.

X. Otvorenost uma

1. Najveća vrijednost otvorenog uma, možda posljednjeg svojstva kojeg stječe Božji učitelj, lako se shvaća kad se prepozna njen odnos prema opraštanju. Otvorenost uma dolazi istovremeno s odsutnošću prosuñivanja. Dok prosuñivanje zatvara um za dolazak Božjeg učitelja, otvorenost uma poziva tog istog Učitelja da uñe. Dok prokletstvo prosuñuje Božjeg Sina kao zlog, otvorenost uma Mu dozvoljava da Mu sudi Božji Glas u Njegovu korist. Dok ga projekcija krivice šalje u pakao, otvorenost uma Mu dozvoljava da se i na Njega proširi Kristova slika. Samo ljudi otvorenog uma mogu biti u miru, zato što samo oni mogu vidjeti razlog za taj mir.

2. Kako opraštaju ljudi otvorenog uma? Oni puštaju da odu sve stvari koje ometaju

opraštanje. Ti su ljudi zapravo napustili svijet i dozvolili mu da se obnovi i postane za njih tako veličanstven u svojoj novosti i radosti, da oni sami nisu mogli ni zamisliti takav preobražaj. Sada

više ništa nije onakvo kakvo je ranije bilo. Ono što je ranije izgledalo tupo i beživotno, sada sjaji. A što je najvažnije, sve su stvari dobro došle, zato što je nestalo prijetnje. Nema oblaka koji bi skrivali Kristovo lice. Sada je cilj postignut. Opraštanje je krajnji cilj nastavnog plana. Ono popločava put za ono što ide daleko izvan područja svog učenja. Nastavni plan se ne napreže nadilaziti svoj zakoniti cilj. Opraštanje je njegov jedini cilj prema kojem sve učenje na kraju stremi. To je zaista dovoljno.

3. Možda ste primijetili da lista svojstava Božjih učitelja ne uključuje stvari koje su

nasljedstvo Božjeg Sina. Termini kao što su ljubav, bezgrešnost, savršenstvo, znanje i vječna istina ne pojavljuju se u ovom kontekstu. Oni ovdje nikako ne bi odgovarali. Ono što je Bog dao toliko nadilazi naš nastavni plan da učenje u njihovoj prisutnosti nestaje. Ali sve dok je prisutnost ovih Božjih darova nejasna, pažnju treba usmjeriti na nastavni plan. Funkcija Božjih učitelja je da svijetu donesu istinsko učenje. Iskreno govoreći, ono što oni donose je odučavanje, zato što je to "istinsko učenje" u svijetu. Božjim je učiteljima dano da svijetu donesu radosne vijesti o potpunom opraštanju. Oni su zaista blagoslovljeni zato jer su nositelji spasenja.

5. KAKO SE POSTIŽE IZLJEČENJE?

1. Liječenje obuhvaća razumijevanje razloga kojima bolest služi. Liječenje je nemoguće

bez toga.

I. Svrha bolesti koja se opaža

1. Izlječenje se postiže u trenutku kada onaj koji pati ne bude vidio više nikakve vrijednosti u bolu. Tko bi izabrao patnju ako ne bi mislio da mu ona nešto donosi i to nešto vrijedno za njega? On mora misliti da je bolest niska cijena za nešto dragocjenije. Zato što je bolest stvar izbora, to je odluka. Ona znači odabiranje slabosti u pogrešnom uvjerenju da je to snaga. Kada do toga doñe, prava se snaga vidi kao prijetnja, a zdravlje kao opasnost. Bolest je metoda, zamišljena u stanju ludila, da se Božji Sin smjesti na prijestolje vlastitog Oca. Boga se vidi kao nešto izvana, žestoko i moćno, koje žudi da svu moć zadrži za Sebe. Samo ubijajući Ga, Njegov Sin Ga može pobijediti.

2. I u tom ludom uvjerenju, čemu služi Liječenje? Ono simbolizira poraz Božjeg Sina i

trijumf njegovog Oca nad njim. Liječenje predstavlja krajnji izazov u direktnom obliku koji je Božji Sin prisiljen prepoznati. Ono predstavlja sve ono što bi on želio sakriti od samog sebe da bi zaštitio svoj "život". Ako se izliječi, onda će biti odgovoran za svoje misli. A ako je odgovoran za svoje misli, on će biti ubijen da mu se dokaže kako je slab i žalostan. Ali ako sam izabere smrt, njegova je slabost onda njegova snaga. Sad je on sam sebi dao ono što bi mu Bog dao i tako je potpuno uzurpirao prijestolje svog Stvoritelja.

II. Pomak percepcije (opažanja)

1. Izlječenje se mora pojaviti u točnoj proporciji u kojoj se prepoznaje bezvrijednost bolesti. Treba reći: "U ovome za mene uopće nema dobitka.» - i dolazi do izlječenja. Ali da bi se to izreklo, prethodno se moraju prepoznati izvjesne činjenice. Prvo, očigledno je da je odluke o bolesti donio um, a ne tijelo. Ako je bolest pogrešni pristup rješavanju problema, onda je to odluka. A ako je to odluka, onda je um taj koji ju je donio, a ne tijelo. Ogroman je otpor da se to prepozna, zato što postojanje svijeta takvog kakvog ga opažaš ovisi o premisi da je tijelo to koje donosi odluke. Termini kao što su "instinkti", "refleksi" i slično, predstavljaju pokušaje da se tijelu podare ne-mentalni motivatori. U stvarnosti, ovakvi termini samo iskazuju ili opisuju problem. Oni ne daju odgovor na njega.

2. Temelj liječenja je prihvaćanje činjenice da je bolest nešto o čemu je um odlučio, a za

svrhu za čije postizanje koristi tijelo. A ovo vrijedi za liječenje u svim oblicima. Pacijent odlučuje da je ovako kako sam rekao i on se oporavlja. Ako sam odluči protiv oporavka, neće se izliječiti. Tko je onda liječnik? Isključivo um samog pacijenta. Ishod će biti onakav kako sam pacijent bude odlučio. Posebna sredstva samo izgledaju kao da mu služe, ali ona u stvari jedino daju oblik njegovom vlastitom izboru. On ih odabire da bi svojim željama dao opipljiv oblik. A to je ono što ta sredstva i čine i ništa drugo. Ona u stvarnosti nisu uopće potrebna. Pacijent može jednostavno ustati bez njihove pomoći i reći: "Ovo mi ničemu ne služi." Nema takvog oblika bolesti koja se ne bi odmah izliječila.

3. Što je jedan jedini uvjet za pomak percepcije? To je jednostavno ovo: prepoznavanje da bolest pripada umu i da nema ništa s tijelom. Koliko "košta" ovakvo prepoznavanje? Ono košta cijeli svijet kojeg vidiš, zato što više nikada svijet neće izgledati tako kao da vlada umom. S ovim prepoznavanjem se odgovornost stavlja tamo gdje joj je i mjesto - ne na svijet, nego na onoga koji gleda taj svijet i vidi ga onakvim kakav on nije. Gledatelj gleda u ono što on sam izabire vidjeti. Ni više ni manje. Svijet mu ništa ne čini. Gledatelj je samo mislio da mu je svijet nešto učinio. A ni on sam ništa ne čini svijetu, zato jer je i on sam pogriješio u vezi s tim što je svijet. Ovdje leži osloboñenje i od krivice i od bolesti, jer su oni jedno te isto. A da bi se prihvatilo ovo osloboñenje, mora se prihvatiti i ideja da je tijelo beznačajno.

4. S ovom idejom bol zauvijek odlazi. Ali s tom idejom odlazi i sva zbrka u vezi sa

stvaranjem. Zar to ne slijedi nužno jedno iz drugoga? Stavi uzrok i posljedicu u njihov istinski niz u jednom slučaju i u jednom pogledu i učenje će uopćiti i preobraziti svijet. Preobražavajuća vrijednost jedne istinske ideje nema kraja ni granice. Konačni ishod ove lekcije je sjećanje na Boga. Što sada znače osjećaj krivice i bolest, bol, nesreća i sva patnja? Budući da nemaju nikakve svrhe, oni odlaze. I s njima odlaze i sve posljedice za koje izgleda kao da su ih oni prouzročili. Uzrok i posljedica samo reproduciraju stvaranje. Ako ih se vidi u njihovoj pravoj perspektivi, bez deformacija i straha, oni ponovo uspostavljaju Nebo.

III. Funkcija Božjeg učitelja

1. Ako pacijent mora izmijeniti svoj um da bi se izliječio, što radi Božji učitelj? Da li on može umjesto pacijenta izmijeniti pacijentov um? Izvjesno je da ne može. U odnosu na one koji su već voljni izmijeniti svoje umove, on nema nikakve funkcije, osim da se zajedno s njima raduje jer su i oni postali, zajedno s njim, Božji učitelji. On, meñutim, ima specifičniju ulogu u odnosu na one koji ne razumiju što je liječenje. Ovi pacijenti ne shvaćaju da su sami izabrali bolest. Naprotiv, oni vjeruju da je bolest izabrala njih. Na ovom stupnju oni nemaju otvoreni um. Tijelo im kaže što da rade i oni ga slušaju. Nemaju pojma koliko je ta koncepcija luda. Kad bi samo posumnjali u to, izliječili bi se. Ali oni ništa ne sumnjaju. Za njih je odvojenost potpuno realna stvar.

2. Njima dolaze Božji učitelji da bi predstavili drugu alternativu na koju su ovi pacijenti

zaboravili. Jednostavno prisutnost Božjeg učitelja je podsjetnik. Njegove misli traže pravo da stave pod upitnik ono što je pacijent prihvatio kao istinito. Kao Božji glasnici, Njegovi su učitelji simboli spasenja. Oni traže od pacijenta opraštanje za Božjeg Sina u njegovo vlastito Ime. Oni predstavljaju Alternativu. S Božjom Riječju u svojim umovima oni dolaze kao blagoslov, ne da liječe bolesne, već da ih podsjete na lijek koji im je Bog već dao. Nisu njihove ruke te koje liječe. Nije njihov glas taj koji izgovara Božju Riječ. Oni jedino daju ono što im je dano. Vrlo blago, oni pozivaju svoju braću da okrenu leña smrti. Pogledaj, Božji Sine, što ti život može ponuditi. Zar ćeš odabrati bolest umjesto toga?

3. Ni jednom nisu napredni Božji učitelji razmatrali oblike bolesti u koje vjeruju njihova

braća. Učiniti to znači zaboraviti da svi oni imaju istu svrhu i zato, u stvarnosti, i nisu različiti. Oni traže Božji Glas u svom bratu. A taj brat toliko sam sebe zavarava da vjeruje da Božji Sin može patiti. I Božji ga učitelji podsjećaju da on nije sam sebe stvorio i da mora ostati onakav kakvim ga je Bog stvorio. Oni prepoznaju da iluzije ne mogu imati nikakvih posljedica. Istina u njihovim umovima doseže do istine u umovima njihove braće, tako da se iluzije ne

pojačavaju. Tako su oni dovedeni istini. A nije istina dovedena njima. Tako se raspršuju iluzije. Ne voljom nekog drugog čovjeka, već Jednom Voljom Koja je u svima. A to i jest funkcija Božjih učitelja: ne vidjeti ni jednu volju odvojenu od svoje vlastite, niti svoju vlastitu volju odvojenu od Božje Volje.

6. JE LI LIJEČENJE IZVJESNO?

1. Izlječenje je uvijek izvjesno. Nemoguće je dozvoliti iluziji da doñe do istine i sačuvati iluziju. Istina pokazuje da iluzije nemaju nikakve vrijednosti. Božji je učitelj vidio ispravak svojih grešaka u umu pacijenta, prepoznajući ih onakvima kakvi jesu. Prihvativši Pokajanje za sebe, on ga je takoñer prihvatio i za pacijenta. Ali što raditi ako pacijent koristi bolest kao način života, vjerujući da je liječenje put do smrti? Kad je takav slučaj, naglo izlječenje moglo bi ubrzati naglu depresiju i osjećaj gubitka, tako dubok da pacijent može čak pokušati i sam sebe uništiti. Jer kad nema više ničega zbog čega bi živio, on može tražiti smrt. Da bi ga se zaštitilo, liječenje mora pričekati.

2. Liječenje će uvijek stajati po strani kad ga se bude gledalo kao opasnost. Onog trenutka

kad postane dobrodošlo, ono je tu. Tamo gdje će liječenje biti dano, tamo će biti i primljeno. A što je vrijeme u odnosu na Božje darove? Više puta smo u tekstu spomenuli skladište blaga koja stoji na raspolaganju jednako i davatelju i primatelju Božjih darova. Ni jedan nije izgubljen zato što se njihov broj može samo povećavati. Ni jedan Božji učitelj se ne treba razočarati ako ponudi liječenje, pa mu se učini da to liječenje nije primljeno. On nije pozvan prosuñivati kada njegov dar treba biti primljen. Neka bude siguran da je njegov dar primljen i neka čvrsto vjeruje da će taj dar biti primljen kad ga se prepozna kao blagoslov, a ne kao prokletstvo.

3. Nije funkcija Božjih učitelja procjenjivanje ishoda svog darovanja. Njihova je funkcija

samo da daju te darove. Kad to učine, istovremeno su dali i ishod, jer je i taj ishod dio dara. Nitko ne može davati ako je zabrinut za rezultat tog davanja. To je ograničavanje samog davanja pa onda ni davatelj ni primatelj neće imati dar. Čvrsta vjera je bitan dio davanja. Ustvari, to je dio koji omogućava dijeljenje, dio koji garantira da davatelj neće izgubiti, već samo dobiti. Tko daruje dar, a onda ostaje s njim da bi bio siguran da će ga se koristiti onako kako davatelj smatra da je najbolje? To onda nije davanje, nego stavljanje u zatvor.

4. Odricanje od svake brige u vezi s darom je ono što taj dar čini istinskim darom. A čvrsta

vjera (povjerenje) je ono što omogućava istinsko davanje. Liječenje je preobražaj uma koji traži u pacijentovo ime Sveti Duh koji se nalazi u pacijentovom umu. A Sveti Duh u umu davatelja je onaj Koji daje dar pacijentu. Kako se ovaj dar može izgubiti? Kako taj dar može biti neefikasan? Kako taj dar može biti uludo utrošen? Božja riznica nikada ne može biti prazna. A ako nedostaje jedan dar, onda ona neće biti puna. A njenu punoću Bog garantira. Kakvu brigu onda može imati Božji učitelj u pogledu onoga što će se dogoditi s njegovim darovima? Pošto te darove Bog daje Bogu, tko će u ovoj svetoj razmjeni primiti manje od svega?

7. TREBA LI LIJEČENJE PONOVITI?

1. Ovo pitanje daje odgovor samo po sebi. Liječenje se ne može ponoviti. Ako je pacijent

već izliječen, od čega ga onda još treba liječiti? A ako je izlječenje izvjesno, kako smo već rekli da jest, što je onda to što treba ponoviti? Ostati zabrinut u vezi s rezultatom liječenja, za Božjeg učitelja znači ograničiti liječenje. U tom slučaju, sam Božji učitelj je taj čijem je umu potrebno liječenje. A to je ono što on mora olakšati. On je u tom slučaju pacijent i takvim se mora smatrati. On je napravio grešku i mora biti voljan svoj um izmijeniti u vezi s tim. Njemu je nedostajala čvrsta vjera koja je nužna da bi se istinski nešto dalo, pa zato on nije ni dobio korist od svog dara.

2. Gdje god Božji učitelj pokuša biti kanal za iscjeljivanje, on uspijeva. Kad on ne bi u to

sumnjao, ne bi ni trebao ponavljati svoj prvobitni napor. Taj je prvi pokušaj bio i tako već maksimalan, zato što ga je Sveti Duh prihvatio kao takvog i kao takvog ga je i koristio. Sada Božji učitelj treba slijediti samo jedan smjer. Mora se koristiti svojim razumom da samom sebi kaže da je problem predao Jednome Koji ne može ne uspjeti i mora prepoznati da njegova vlastita nesigurnost nije ljubav već strah, pa prema tome i mržnja. Njegov položaj tako postaje neodrživ, jer on nudi mržnju onome komu je ponudio ljubav. To je nemoguće. Kada se ponudi ljubav, samo se ljubav može i primiti.

3. To je ono u što Božji učitelj mora čvrsto vjerovati. To je ono što se podrazumijeva kad se

kaže da je jedna od odgovornosti nekoga tko izvodi čuda da i sam prihvati Pokajanje. Božji učitelj je čudotvorac zato što on daje darove koje je primio. Ali on ih i sam mora prvo prihvatiti. Ne treba uraditi ništa više, niti treba bilo što drugo uraditi. Prihvaćanjem iscjeljivanja, on ga može i dati. Ako on u to sumnja neka se sjeti Tko je dao dar i Tko dar prima. Tako se ispravlja njegova sumnja. On je mislio da se Božji darovi mogu povući. To je greška, ali teško da se može s njom duže ostati. I tako Božji učitelj može samo prepoznati grešku kao grešku i dozvoliti da ona za njega bude ispravljena.

4. Jedno od najtežih iskušenja za prepoznavanje greške je sumnja u iscjeljivanje zbog

pojave stalnih simptoma koji su zapravo oblik u kojem se javlja nedostatak čvrste vjere. A takva sumnja je napad. Obično to izgleda upravo obrnuto. U početku, izgleda nerazumno kad ti se kaže da je stalna briga zapravo napad. Ta briga ima oblik ljubavi. Ali ljubav bez čvrste vjere (povjerenja) je nemoguća, a sumnja i povjerenje ne mogu postojati istovremeno. I mržnja mora biti suprotna ljubavi, bez obzira koji oblik uzela. Ne sumnjaj u dar - i tada je nemoguće sumnjati i u njegov efekt. Izvjesnost je ta koja daje Božjim učiteljima moć da budu čudotvorci, zato što su oni svoje povjerenje poklonili Njemu.

5. Sumnja u samog sebe je stvarni temelj sumnje u ishod bilo kojeg problema koji se daje

Božjem učitelju da ga riješi. A to nužno podrazumijeva da je povjerenje dano jednom iluzornom ja, budući da se samo u takvo ja i može sumnjati. Ova iluzija može imati više oblika. Možda postoji strah od slabosti i ranjivosti. Možda je tu i strah od neuspjeha i stid povezan s osjećajem nedoraslosti. Možda je tu i zbunjenost zbog osjećaja krivice koja proizlazi iz lažne skromnosti. Nije važan oblik greške. Ono što je važno je prepoznavanje greške kao greške.

6. Greška je uvijek izvjestan oblik brige za sebe, pri čemu se pacijent isključuje. To je

neuspjeh da se pacijenta prepozna kao dio Pravog Ja i tako predstavlja zbrku u identitetu

(istovjetnosti). U tvoj um ulazi sukob u vezi s pitanjem što si ti i ti se varaš u vezi sa samim sobom. A ti se tu varaš u vezi sa samim sobom zato što negiraš Izvor koji te je stvorio. Ako bi ti ponudio samo iscjeljenje, onda ne bi mogao sumnjati. Ako zaista želiš riješiti problem, ne možeš sumnjati. Sumnja je rezultat sukobljenih želja. Budi siguran u ono što želiš i sumnja postaje nemoguća.

8. KAKO SE MOŽE IZBJEĆI OPAŽANJE RAZLIČITIH STUPNJEVA TEŠKOĆA?

1. Vjerovanje u različite stupnjeve teškoća je temelj svjetovne percepcije (opažanja). Ovo

vjerovanje počiva na razlikama, na nejednakoj pozadini i pomičnom prvom planu, na nejednakim visinama i različitim veličinama, na raznim stupnjevima tame i svjetla i na tisućama kontrasta, pri čemu se svaka stvar koju vidiš takmiči sa svakom drugom da bi bila prepoznata. Veći objekt zasjenjuje manji. Svjetlija stvar privlači više pažnje od neke druge koja je manje privlačna. A ideja koja je opasnija ili neka koja se po standardima svijeta smatra poželjnijom, potpuno remeti mentalnu ravnotežu. Tjelesne oči vide samo sukob. Ne oslanjaj se na njih u potrazi za mirom i razumijevanjem.

2. Iluzije su uvijek iluzije razlika. Kako bi i moglo biti drukčije? Po svojoj definiciji iluzija

je pokušaj da se nešto, što se smatra važnim, učini realnim, ali što je prepoznato kao neistinito. Um, prema tome, nastoji da to učini istinitim, zbog svoje jake želje da ga ima za sebe. Iluzije su karikature stvaranja, pokušaji da se istina privede lažima. Vidjevši da je istina neprihvatljiva, um se buni protiv istine i daje sam sebi iluziju pobjede. Smatrajući zdravlje opterećenjem, um se povlači u grozničave snove. A u tim snovima um je odvojen, različit od drugih umova, sa svojim vlastitim različitim interesima i sposoban za zadovoljavanje svojih potreba na račun drugih.

3. Prilikom razvrstavanja i kategoriziranja aktivnosti uma ulaze greške percepcije. A

upravo tu se mora napraviti ispravak. Um klasificira ono što mu donose tjelesne oči, u skladu sa svojim unaprijed stvorenim vrijednostima, prosuñujući gdje najbolje odgovara svaki podatak dobiven putem osjetila. Koje bi polazište bilo više pogrešno od ovog? Neprepoznat sam po sebi, ovaj temelj prosuñivanja traži od samog sebe da mu se da ono što će se slagati s ovim kategoriziranjem. Učinivši to, on zaključuje da ovo kategoriziranje mora biti istinito. Na ovom prosuñivanju počivaju sve razlike, zato što je to ono o čemu ovise prosuñivanja svijeta. Da li bilo što može ovisiti o ovom zbrkanom i besmislenom "rezoniranju"?

4. Ne može biti nikakvog stupnjevanja teškoće prilikom liječenja jedino zbog toga što je

sva bolest samo iluzija. Da li je teže raspršiti vjerovanje jednog luñaka u veću halucinaciju, nasuprot nekoj manjoj halucinaciji? Da li će se luñak brže složiti da je nerealan jači glas kojeg čuje, nego onaj tiši glas? Da li će on lakše odbaciti šaputavi zahtjev da nekog ubije od istog zahtjeva koji mu se javlja kao vikanje? I da li broj vila za sijeno koje nose ñavoli koje ovaj luñak vidi djeluje na uvjerljivost tih ñavola u njegovom opažanju? Njegov um ih je razvrstao u realne, pa su tako oni za njega realni. Kad on shvati da su svi oni iluzije, oni će nestati. A tako je i s liječenjem. Svojstva iluzija za koje izgleda da ih čine različitima u stvarnosti su beznačajna, zato što su ova svojstva isto toliko iluzorna kao i same te iluzije.

5. Tjelesne će oči nastaviti opažati razlike. Ali um, koji je sebi dozvolio da bude izliječen,

neće više priznavati te razlike. Bit će onih koji će izgledati "bolesniji" od drugih, tjelesne će oči izvještavati o njihovom izmijenjenom izgledu kao i ranije. Ali će izliječeni um sve njih staviti u istu kategoriju: sve su one nestvarne. To je dar Učitelja uma. Razumijevanje da su samo dvije kategorije značajne u razvrstavanju poruka koje um prima od onoga što izgleda da je vanjski svijet. A od ove dvije kategorije, samo je jedna realna. Kao što je realnost potpuno realna, neovisno o veličini i obliku i vremenu i mjestu - jer razlike ne mogu postojati unutar realnosti -

isto tako su i iluzije iluzorne bez razlika. Jedini odgovor na bolest bilo koje vrste je liječenje. Jedini odgovor na sve iluzije je istina.

9. JESU LI POTREBNE PROMJENE U ŽIVOTNOJ SITUACIJI BOŽJIH UČITELJA?

1. Potrebne su promjene u umovima Božjih učitelja. To može, ali i ne mora, obuhvatiti i

promjene u vanjskoj situaciji. Zapamti da nitko nije slučajno tamo gdje je i da slučaj ne igra nikakvu ulogu u Božjem planu. Najnevjerojatnije je to da promjene u stavovima nisu prvi korak kod početnika učitelja Božjeg vježbanja. Ipak tu nema nikakvog pravila jer je trening jako individualan. Postoje oni koji su pozvani da skoro odmah promjene svoju životnu situaciju, ali su oni, uopćeno, posebni slučajevi. Ogromnoj se većini daje program vježbanja koji se sporo razvija, u kome se ispravlja što je moguće više ranijih grešaka. Posebno se odnosi moraju ispravno opažati i moraju se ukloniti svi tamni kameni-temeljci nepomirljivosti i neopraštanja. Inače će stari misaoni sustav još uvijek imati osnovicu za povratak.

2. Napredujući u svom treningu, Božji učitelj sve temeljitije uči jednu lekciju. On ne donosi

svoje vlastite odluke. Traži odgovor od svog Učitelja. I tog se odgovora drži kao svoje smjernice za djelovanje. To postaje sve lakše i lakše kako Božji učitelj uči odreći se svog vlastitog prosuñivanja. Odricanje od prosuñivanja, očiti preduvjet da se čuje Božji glas, obično je dosta spor proces. Ne zato što je to teško, nego zato što se ovaj proces može shvatiti kao uvredljiv za osobu. Svjetovni trening usmjeren je prema postignuću cilja koji je direktno suprotan od cilja našeg nastavnog programa. Svijet ljude vježba da se oslanjaju na svoje vlastito prosuñivanje kao kriterij zrelosti i snage. Naš nastavni program vježba odricanje od prosuñivanja kao neophodan uvjet za spasenje.

10. KAKO SE ODREĆI PROSUðIVANJA?

1. Svijet potpuno pogrešno razumije prosuñivanje, slično drugim lukavstvima pomoću kojih se održava svijet iluzija. Prosuñivanje se ustvari brka s mudrošću i njime se zamjenjuje istina. Prema onome kako svijet koristi ovaj izraz, pojedinac je sposoban za "dobro" ili "loše" prosuñivanje, a cilj školovanja je snaženje ovog prvog, a umanjivanje drugog. Ipak, postoji izvjesna zbrka što znače ove kategorije. Ono što je za nekoga "dobro" prosuñivanje, za drugoga znači "loše". Nadalje, čak i ista osoba klasificira isti čin tako da pokazuje "dobro" rasuñivanje u jedno vrijeme, a "loše" rasuñivanje u drugom vremenu. U stvarnosti se ne može nikoga podučavati o bilo kakvim dosljednim kriterijima za odreñivanje ovih kategorija. Bilo kada učenik se može ne složiti s onim što njegov navodni učitelj kaže o kategorijama "dobrog" i "lošeg", a i sam učitelj može biti nedosljedan u onome u što vjeruje. "Dobro" prosuñivanje u ovim terminima ne znači ništa. Ništa više ne znači ni loše.

2. Božjem je učitelju neophodno ne da shvati da on ne treba prosuñivati, nego da to i ne može. Odričući se prosuñivanja, on se odriče jedino onoga čega nema. On se odriče iluzije. Ili još bolje: on ima iluziju da se nečeg odriče. U stvarnosti, on samo postaje pošteniji. Prepoznajući da je njemu zauvijek nemoguće prosuñivati, on to onda više ni ne pokušava. To nije nikakvo žrtvovanje. Nasuprot tome, on stavlja sebe u položaj u kojem ne može on sam prosuñivati, ali se tu prosuñivanje može pojaviti kroz njega. A ovo prosuñivanje nije ni "dobro" ni "loše". To je jedino prosuñivanje koje postoji, a ono je samo jedno: "Božji Sin je bezgrješan, a grijeh i ne postoji."

3. Cilj našeg nastavnog programa, za razliku od onoga što se u svijetu ući, je da je nemoguće prosuñivanje u onom običnom smislu. To nije nečije mišljenje, već činjenica. Da bi se bilo što ispravno prosudilo, čovjek bi morao biti potpuno svjestan nezamislivo mnogo stvari, stvari iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pojedinac bi morao unaprijed prepoznati sve efekte svog prosuñivanja na svakoga i na sve što se tim prosuñivanjem obuhvaća na bilo koji način. I morao bi biti siguran da mu opažanje nije deformirano, tako da bi njegovo prosuñivanje bilo potpuno pravedno za svakoga na koga se sada odnosi i na koga će se odnositi u budućnosti. Tko to može učiniti? Tko to može za sebe tvrditi da je sposoban to učiniti, izuzev u grandioznim fantazijama?

4. Sjeti se samo koliko si puta mislio da znaš "činjenice" koje su ti potrebne za

prosuñivanje, i kako si samo bio u krivu! Ima li ikoga koji to nije doživio? Da li znaš koliko si samo puta mislio da si u pravu, čak i ne shvaćajući da si bio u krivu? Zašto bi se odlučio za ovako proizvoljnu osnovicu za donošenje odluka? Mudrost nije prosuñivanje. Ona znači odricanje od prosuñivanja. Onda samo još ovo prosudi. I to: postoji Netko s tobom Čije je prosuñivanje savršeno. On zna sve činjenice: iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. On poznaje sve efekte Svog prosuñivanja na svakoga i na sve što je na bilo koji način s tim prosuñivanjem u vezi. I On je potpuno pravedan prema svakome, zato što Njegovo opažanje nije deformirano.

5. Prema tome, odloži prosuñivanje, ne sa žaljenjem, već s uzdahom olakšanja i

zahvalnosti. Sad si se oslobodio tako velikog tereta pod kojim si mogao teturati i pasti pod njegovom težinom. A to je bila iluzija. Ništa više. Sada Božji učitelj ustaje bez tereta i lagano nastavlja hodom. Nije to jedina korist koju ovim stječe. Nestao je i njegov osjećaj brige. Sad ga više nema. Poklonio ga je, zajedno s prosuñivanjem. Predao ga je Onome u Čije je prosuñivanje

sada odlučio čvrsto vjerovati, umjesto u svoje vlastito. Sada više ne čini greške. Vodič mu je siguran. I tamo gdje je ranije dolazio presuñivati, sad dolazi blagoslivljati. Tamo gdje se sad smije, ranije je bio navikao plakati.

6. Nije se teško odreći prosuñivanja. Ali ga je zaista teško zadržati. Božji učitelj ga sretno

odlaže u trenutku kad prepozna koju cijenu za njega mora platiti. Sva ružnoća koju vidi u vezi sa samim sobom rezultat je prosuñivanja. Sva bol koju gleda rezultat je prosuñivanja. Sva usamljenost i osjećaj gubitka, prolaženje vremena i porast beznaña, bolesni očaj i strah od smrti - sve to proizlazi iz prosuñivanja. I sada Božji učitelj zna da te stvari ne moraju postojati. Ni jedna od njih nije istinita. On se odrekao njihovog uzroka i sve te stvari, koje nisu bile ništa drugo već učinak njegovog pogrešnog izbora, otpale su s njega. Božji učitelju, ovaj će ti korak donijeti mir. Zar može biti teško željeti samo ovo?

11. KAKO JE MOGUĆ MIR U OVOM SVIJETU?

1. To je pitanje koje svatko mora postaviti. Izgleda, očito, da je mir ovdje nemoguć. Božja Riječ obećava i druge stvari koje izgledaju nemoguće, slično ovoj. Njegova je Riječ obećala mir. Ona je takoñer obećala da nema smrti, da mora doći do uskrsnuća i da je ono čovjekovo nasljedno pravo. Svijet koji vidiš ne može biti svijet kojeg Bog voli, a ipak nas Njegova Riječ uvjerava da On voli svijet. Božja je Riječ obećala da je ovdje moguć mir, a ono što On obeća teško da je nemoguće. Istina je ipak da se na svijet mora drukčije gledati, ako se želi prihvatiti Njegova obećanja. Što svijet jest, samo je činjenica. Ti ne možeš odabrati što taj svijet treba biti. Ali ti možeš odabrati način na koji ćeš ga vidjeti. Zaista, ti to moraš odabrati.

2. Ponovo dolazimo do pitanja prosuñivanja. Ovaj put pitaj samog sebe što je vjerojatnije

da je istina: tvoje prosuñivanje ili Božja Riječ. Oni govore različite stvari o svijetu, stvari toliko suprotne da je besmisleno i pokušati pomiriti ih. Bog nudi svijetu spasenje. Tvoje prosuñivanje bi to proklelo. Bog kaže da nema smrti. Tvoje prosuñivanje vidi samo smrt kao neizbježni kraj života. Božja te Riječ uvjerava da On voli svijet. Tvoje prosuñivanje kaže da je nemoguće voljeti svijet. Tko je u pravu? Jedan od vas dvojice mora biti u krivu, To mora tako biti.

3. Tekst tumači da je Sveti Duh Odgovor na sve probleme koje si sam napravio. Ovi

problemi nisu realni, ali to je beznačajno za one koji u njih vjeruju. A svatko vjeruje u ono što je napravio, zato što je to i napravljeno njegovim vjerovanjem u to. U ovu čudnu i paradoksalnu situaciju - situaciju koja je bez značenja i lišena smisla, a ipak iz koje izgleda kao da nema izlaza - Bog šalje Svoje Prosuñivanje da bi odgovorio na tvoje. Svoje Prosuñivanje blago daje u zamjenu za tvoje. I pomoću ove zamjene nerazumljivo postaje razumljivo. Kako je mir moguć u ovom svijetu? Prema tvom prosuñivanju to nije moguće i nikad neće ni biti. Ali, prema Božjem Prosuñivanju, ono što se ovdje odražava samo je mir.

4. Mir je nemoguć onima koji gledaju rat. Mir je neizbježan za one koji nude mir. Kako je

samo lako nestalo tvoje prosuñivanje svijeta! Nije svijet taj koji čini to da mir izgleda nemoguć. Božji Sud o ovom deformiranom svijetu izbavlja taj svijet i čini ga podesnim da zaželi dobrodošlicu miru. I mir silazi na svijet kao radosni odgovor. Mir sada ovdje pripada, zato jer je ušla Božja Misao. Što osim Božje Misli pretvara pakao u Nebo jedino i isključivo svojim postojanjem? Zemlja se klanja pred njezinom dobrostivom Prisutnošću, a Božja se Misao saginje kao odgovor da bi ponovno uzdigla zemlju. Sad je pitanje drukčije. Više ne glasi: "Je li mir moguć u ovom svijetu?", već, umjesto toga: "Zar nije nemoguće da bi mir bio ovdje odsutan?"

12. KOLIKO JE POTREBNO BOŽJIH UČITELJA DA BI SE SPASIO SVIJET?

1. Odgovor na ovo pitanje je - jedan. Dovoljan je jedan potpuno savršen učitelj koji je završio s učenjem. Taj jedan, posvećen i iskupljen, postaje Pravo Ja Koje je Božji Sin. Onaj koji je oduvijek bio u potpunosti duh sada više sebe ne vidi kao tijelo, pa čak ni da je u tijelu. Prema tome, on je bezgraničan. A budući je bezgraničan, njegove su misli udružene s Božjima zauvijek. Njegovo opažanje samog sebe temelji se na Božjem Prosuñivanju, a ne na vlastitom. Tako on dijeli Božju Volju i dovodi svoje misli da bi smirio zavedene umove. On je uvijek jedan zato što je onakav kakvog ga je Bog stvorio. Prihvatio je Krista i spašen je.

2. Tako sin čovječji postaje Božji Sin. To nije stvarna promjena, to je promjena uma. Ništa

se izvana ne mijenja, ali sve iznutra sada odražava Božju Ljubav. Boga se više ne može bojati, zato što um više ne vidi razloga za kaznu. Izgleda kao da ima mnogo Božjih učitelja, jer je to svijetu potrebno. Udruživši se zbog jedne svrhe, i to one koju dijele s Bogom, kako bi oni mogli biti odvojeni jedan od drugog? Zašto bi onda bilo važno što se oni pojavljuju u mnogim oblicima? Njihov je um jedan, njihovo udruživanje je potpuno. A Bog kroz njih djeluje kao kroz jednog, jer je to ono što oni zaista i jesu.

3. Zašto je onda potrebna iluzija da ih je mnogo? Samo zato što prevareni ne mogu

razumjeti realnost. Samo njih nekolicina mogu uopće čuti Božji Glas, pa čak ni oni ne mogu direktno prenijeti svoje poruke kroz Duh Koji im je dao te poruke. Njima je potrebno sredstvo koje će omogućiti komunikaciju s onima koji ne shvaćaju da su i sami duh. Oni mogu vidjeti tijelo. Glas oni razumiju i slušaju ga, a ne boje se da će se u samima sebi susresti s istinom. Ne zaboravi da istina može doći samo tamo gdje je dobrodošla i gdje nema straha. Zbog toga je Božjim učiteljima potrebno tijelo, jer se njihovo jedinstvo ne može direktno prepoznati.

4. Ono što Božje učitelje čini onim što jesu jest njihovo prepoznavanje prave svrhe tijela.

Kako napreduju u svojoj profesiji, postaju sve sigurniji da se tjelesna funkcija sastoji samo u tome da dozvoli da Božji Glas govori kroz tijelo ljudskim ušima. A te će uši prenijeti umu slušatelja poruke koje nisu od ovoga svijeta, a um će ih razumjeti zbog njihovog Izvora. Iz tog razumijevanja doći će i prepoznavanje, u ovom novom Božjem učitelju, u čemu se stvarno sastoji svrha tijela, čemu tijelo stvarno služi. Ova je lekcija dovoljna da dozvoli da misao o jedinstvu uñe, a onda se ono što je jedno prepoznaje kao jedno. Izgleda kao da Božji učitelji meñusobno dijele iluziju odvojenosti. Ali radi svrhe zbog koje se koriste tijelom, oni ne vjeruju u tu iluziju, usprkos vanjskoj pojavnosti.

5. Glavna je lekcija uvijek ova: za što tijelo upotrebljavaš, to će ti ono i postati. Koristi ga

za grijeh i napad, koji je isto što i grijeh, i vidjet ćeš ga kao grešnog. A za ono što je grešno, ono je i slabo. A pošto je slabo, ono pati i umire. Upotrijebi ga da preneseš Božju riječ onima koji je nemaju, i tijelo postaje sveto. A pošto je sveto, ono ne može biti bolesno, niti može umrijeti. Kad prestane biti korisno, odlaže ga se i to je sve. Um donosi ovu odluku, kao što donosi i sve ostale odluke o kojima ovisi stanje tijela. Božji učitelj ne donosi sam ovu odluku. Učiniti to, značilo bi dati tijelu drugu svrhu od one koja ga čini svetim. Božji će mu Glas reći kada je završio svoju ulogu, isto kao što mu govori koja je njegova funkcija. On ne pati, bilo da odlazi ili ostaje. Sada je bolest njemu nemoguća.

6. Cjelovitost i bolest ne mogu istovremeno postojati. Božji učitelji odlučuju da jedno

vrijeme gledaju snove. To je svjestan izbor. Zato što su oni naučili da se sve odluke donose svjesno, s punom svjesnošću o njihovim posljedicama. San kaže drukčije. Ali tko će povjerovati u snove, kad je jednom prepoznao što su oni zapravo? Svjesnost sanjanja je realna funkcija Božjih učitelja. Oni promatraju kako likovi iz sna dolaze i odlaze, kako se pomiču i mijenjaju, kako pate i umiru. Ali njih ne zavarava ono što vide. Oni prepoznaju da gledati likove iz sna kao bolesne i odvojene nije ništa više realno, nego ih smatrati zdravima i lijepima. Jedino jedinstvo nije stvar snova. A to je ono što Božji učitelji priznaju kao nešto što je u pozadini sna, izvan područja svega što je varljivo, a što je opet sigurno njihovo.

13. ŠTO JE STVARNO ZNAČENJE ŽRTVOVANJA?

1. Iako je pojam "žrtvovanje" uistinu potpuno bez značenja, on ima značenje u svijetu. Kao i sve stvari u svijetu, njegovo je značenje privremeno i na kraju će se izgubiti u ništavilu, odakle je i došlo, kad se više neće koristiti. Sada je njegovo realno značenje lekcija. Kao i sve lekcije, to je iluzija, zato što se u stvarnosti nema što naučiti. Ipak, ovu iluziju treba zamijeniti korektivnim lukavstvom. Drugom iluzijom koja zamjenjuje prvu, pa će tako obje nestati. Prva iluzija koja se mora zamijeniti prije nego drugi misaoni sustav preuzme vlast, je ta da žrtvovanje znači odricanje od stvari ovoga svijeta. Što bi to moglo biti nego iluzija, kad je i sam ovaj svijet ništa više nego iluzija?

2. Potrebno je mnogo učiti da se shvati i prihvati činjenica da svijet nema što dati. Što može

značiti žrtvovanje ničega? To ne može značiti da zbog toga ti imaš manje. Nema žrtvovanja u terminima svijeta koje ne bi obuhvatilo i tijelo. Na trenutak razmisli o tome što svijet zove žrtvovanjem. Moć, ugled, novac, fizičko zadovoljstvo: tko je "junak" kome sve ove stvari pripadaju? Da li ove stvari znače išta osim u odnosu na tijelo? A tijelo ne može odreñivati vrijednost nečega. Težeći za ovakvim stvarima, um se povezuje s tijelom i time zamagljuje svoj identitet i gubi iz vida ono što je on sam u stvarnosti.

3. Jednom kad se pojavi ova zbrka, umu postaje nemoguće shvatiti da sva "zadovoljstva"

ovog svijeta ne znače ništa. Ali kakvo žrtvovanje - a to je zaista žrtvovanje! - sve ovo povlači za sobom. Sad um sam sebe osuñuje na to da traži, a da ništa ne nañe, da bude zauvijek nezadovoljan, da ne zna što zapravo želi naći. Tko može izbjeći ovu samoosudu? To je moguće samo kroz Božju Riječ. Samoosuda je odluka u vezi s identitetom i nitko ne sumnja u ono za što vjeruje da on jest. Može sumnjati u sve stvari, ali nikada u ovo.

4. Božji učitelji ne mogu žaliti što se odriču svjetskih zadovoljstava. Da li je žrtvovanje

odreći se bola? Da li se odraslome uzima za zlo što se odriče dječjih igračaka? Da li će netko tko je načas spazio Kristovo lice čeznutljivo pogledati natrag na klaonicu? Nitko tko je izbjegao od svijeta i svih njegovih bolesti neće gledati unatrag na taj svijet i osuñivati ga. Ali taj se mora radovati što se oslobodio svog žrtvovanja koje bi svjetske vrijednosti od njega zahtijevale. Tim vrijednostima je on žrtvovao sav svoj mir. Tim je vrijednostima žrtvovao svu svoju slobodu. I da bi posjedovao te vrijednosti, on mora žrtvovat svoju nadu u Nebo i sjećanje na Ljubav svog Oca. Tko bi, pri zdravoj pameti, izabrao ništa u zamjenu za sve?

5. Što je pravo značenje žrtvovanja? To je cijena za vjerovanje u iluzije. To je cijena koja

se mora platiti za negiranje istine. Nema tog zadovoljstva u svijetu koje ne bi to zahtijevalo. Inače bi se zadovoljstvo vidjelo kao bol. A nitko ne traži bol, ako ga kao takvog prepoznaje. Ideja žrtvovanja je ta koja ga čini slijepim. On ne vidi što zapravo traži. I tako ga on traži na tisuću načina i na tisuću mjesta. Svaki put vjeruje da je to tamo i svaki se put na kraju razočara. "Traži, ali tako da ne nañeš" - ostaje stroga naredba svijeta i nitko tko se drži ciljeva svijeta ne može drukčije činiti.

6. Možeš vjerovati da ovaj tečaj od tebe zahtjeva žrtvovanje svega što smatraš dragocjenim.

U izvjesnom smislu to je istina. Ti smatraš dragocjenim stvari koje Božjeg Sina raspinju, a cilj

ovog tečaja je da ga toga oslobodi. Ali nemoj pogrešno shvatiti što znači žrtvovanje. To uvijek znači odricanje od onoga što želiš. A što je to, o Božji učitelju, što ti želiš? Bog te je pozvao i ti si odgovorio. Zar bi sada žrtvovao taj Poziv? Dosad je samo malo njih čulo taj Poziv i oni se mogu okrenuti samo tebi. Nema druge nade u svijetu kojoj bi mogli vjerovati. Nema drugog glasa u cijelom svijetu koji bi bio eho Božjeg Glasa. Ako ti budeš žrtvovao istinu, oni će ostati u paklu. A ako oni ostanu i ti ćeš s njima.

7. Ne zaboravi da je žrtvovanje potpuno. Nema polovičnog žrtvovanja. Ne možeš se

djelomično odreći Neba. Ne možeš samo malo biti u paklu. Božja Riječ nema izuzetaka. To je ono što je čini svetom i što je stavlja izvan domene svijeta. Ta svetost je ono što ukazuje na Boga. Njena je svetost ta koja te čini sigurnim. Napadajući bilo kojeg brata iz bilo kojeg razloga, ti negiraš tu svetost. Ovdje dolazi do raskida s Bogom. Razdor koji je nemoguć. Raskol koji se ne može dogoditi. A to je ipak razdor u koji ćeš ti sigurno povjerovati, zato što si i stvorio nemoguću situaciju. A u toj situaciji može izgledati da se dogaña nemoguće. Ono izgleda kao da se dogaña "žrtvovanjem" istine.

8. Božji učitelju, ne zaboravi značenje žrtvovanja i zapamti što svaka odluka koju

doneseš mora značiti u terminima cijene. Odluči se za Boga i sve će ti biti dano bez ikakve cijene. Odluči se protiv Njega i izabrao si ništavilo na račun svjesnosti svega. Što bi ti podučavao? Sjeti se samo onoga što bi htio naučiti. To je ono o čemu trebaš brinuti. Pokajanje je za tebe. Ono što učiš polaže pravo na to i to učenje ti to i daje. Svijet to ne sadrži u sebi. Uči ovaj tečaj i Pokajanje je tvoje. Bog ti pruža Svoju Riječ, jer su Mu potrebni učitelji. Na koji bi drugi način spasio Svog Sina?

14. KAKAV ĆE BITI KRAJ SVIJETA?

1. Da li se zaista može završiti nešto što nema početka? Svijet će se završiti u jednoj iluziji,

isto kao što je i započeo. Njegov će završetak biti ipak iluzija milosrña. Iluzija opraštanja, potpuna, koja nikog ne isključuje, bezgranična u blagosti, prekrit će svijet, skrivajući sve zlo, skrivajući sav grijeh i zauvijek dokrajčujući krivicu. Tako ide kraju svijet koji je izgradio osjećaj krivnje, jer sada taj svijet nema nikakve svrhe i zato odlazi. Otac svih iluzija je vjerovanje da te iluzije imaju neku svrhu, da služe nekoj potrebi ili da zadovoljavaju želju. Ako ih se shvati kao nesvrhovite, više ih se i ne vidi. Prepoznaje se njihova beskorisnost i one odlaze. Kako bi se dokrajčile sve iluzije, izuzev na ovaj način? Dovede ih se do istine, a istina ih ne vidi. Zato jer istina previña sve što je beznačajno.

2. Sve dok opraštanje ne postane potpuno, svijet ima neke svrhe. On postaje dom u kojem

se raña opraštanje, gdje ono raste i postaje jače i sveobuhvatnije. Ovdje ga se hrani, zato što je ovdje opraštanje i potrebno. Blagi Spasitelj, roñen je na mjestu gdje je stvoren osjećaj krivnje i gdje grijeh izgleda realan. Ovdje je Njegov dom, jer ovdje zaista postoji potreba za Njim. On sa Sobom nosi kraj svijeta. Njegov je Poziv taj kome odgovara Božji učitelj, okrećući se tiho Njemu da bi primio Njegovu Riječ. Doći će kraj svijeta kada će On pravedno presuditi svim stvarima koje su u njemu. Svijetu će doći kraj zajedno s blagoslovom svetosti na njemu. Kad ne preostane ni jedna grešna misao, sa svijetom je gotovo. On neće biti razoren, niti napadnut, pa čak niti taknut. On će jedino prestati izgledati da postoji.

3. Sigurno je da ovo izgleda kao da je jako vremenski udaljeno. "Kada ne preostane ni

jedna grešna misao" - izgleda zaista kao dugoročni program. Ali vrijeme stoji smireno i čeka na cilj Božjih učitelja. Neće preostati ni jedna grješna misao u trenutku kad bilo koji od Božjih učitelja prihvati za sebe Pokajanje. Nije ništa lakše oprostiti jedan grijeh, nego ih sve zajedno oprostiti. Iluzija o različitim stupnjevima teškoće je prepreka i Božji učitelj mora naučiti proći mimo nje i ostaviti je iza sebe. Jedan grijeh koga savršeno oprosti jedan Božji učitelj može učiniti spasenje potpunim. Možeš li to shvatiti? Ne, to je besmislica za bilo koga ovdje, u svijetu. A ipak, to je konačna lekcija u kojoj se obnavlja jedinstvo. To je protivno cjelokupnom mišljenju svijeta, ali je isti slučaj i s Nebom.

4. Kraj svijeta će doći kad se misaoni sistem svijeta potpuno preokrene. Sve do tada,

izgledat će kao da se osjećaju komadići načina mišljenja svijeta. Konačnu lekciju, koja donosi kraj svijetu, neće moći shvatiti oni koji još nisu spremni da napuste svijet i da krenu izvan domene njegova sićušnog dosega. Što je onda funkcija Božjeg učitelja u ovoj završnoj lekciji? Njemu je jedino potrebno da nauči kako joj pristupiti, da bude voljan ići u njenom smjeru. On treba samo čvrsto vjerovati u to, tj. ako mu Božji Glas kaže da je to lekcija koju može naučiti, onda to znači da je on zaista i može naučiti. On je neće prosuñivati kao laganu ili tešku. Njegov mu Učitelj ukazuje na tu lekciju i on ima povjerenja da će mu On pokazati i kako da je nauči.

5. Svijet će završiti u radosti, zato što je on mjesto tuge. Kada radost doñe, svijet gubi

svrhu svog postojanja. Svijet će završiti u miru, zato što je on mjesto rata. Kada doñe mir, kakva je onda svrha svijeta? Svijet će završiti u smijehu, zato što je on mjesto suza. Tamo gdje postoji smijeh, tko će onda dalje plakati? A samo potpuno opraštanje donosi sve ovo da bi blagoslovilo svijet. U blagoslovu svijet nestaje, zato što se on neće završiti onako kako je započeo. Funkcija

Božjih učitelja jest da preobrate pakao u Nebo, zato jer je ono što oni podučavaju odraz Neba. A sada sjedni u istinskoj skromnosti i shvati da sve ono što Bog želi da ti učiniš, ti možeš učiniti. Nemoj biti arogantan i reći da ne možeš naučiti Njegov Vlastiti nastavni program. Njegova riječ kaže drukčije. Njegova će Volja biti izvršena. Drugačije ni ne može biti. I budi zahvalan da je to tako.

15. HOĆE LI SE NA KRAJU SVIMA SUDITI?

1. Da, zaista hoće! Nitko ne može izbjeći Konačni Božji Sud. Tko može zauvijek bježati od

istine? Ali konačna presuda neće doći sve dotle dok ju se povezuje sa strahom. Jednog će joj dana svatko izraziti dobrodošlicu i baš tog dana će mu ona biti i dana. Čut će kako se širom svijeta proglašava njegova bezgrešnost. To ga oslobaña, a on istovremeno prima konačnu Božju presudu. To je presuda na kojoj počiva spasenje. To je presuda koja ga oslobaña. To je presuda kojom se oslobañaju sve stvari zajedno s njim. Kako se približava vječnost, tako se vrijeme zaustavlja, a tišina se rasprostire svijetom, kako bi svatko mogao čuti ovu presudu Božjem Sinu:

Svet si, vječan, slobodan i cjelovit, zauvijek u miru u Božjem Srcu.

Gdje je sada svijet i gdje je sada tuga?

2. Božji učitelju, da li je ovo tvoja vlastita presuda samom sebi? Vjeruješ li da je ovo

potpuno istinito? Ne, još ne, još ne. Ali je to još uvijek tvoj cilj, razlog zbog kojeg si ovdje. Tvoja je funkcija pripremiti samog sebe da čuješ ovu presudu i da prepoznaš da je istinita. Jedan trenutak potpunog vjerovanja u ovu presudu i otići ćeš izvan domene vjerovanja u područje Izvjesnosti. Jedan vanvremenski trenutak može donijeti kraj vremena. Ne sudi, zato što sam sebi sudiš i tako odgañaš konačni sud. Kakav je tvoj sud o svijetu Božji učitelju? Da li si već naučio stati u stranu i čuti Glas Presude u samom sebi? Ili još uvijek od Njega pokušavaš preuzeti Njegovu ulogu? Nauči se biti smiren, jer se Njegov Glas čuje u dubokoj tišini. A Njegova Presuda dolazi svima koji stoje po strani i mirno slušaju i čekaju Njega.

3. Ti, koji si ponekad tužan, a ponekad ljut, koji ponekad osjećaš da nisi dobio svoj

pravedni udio i da se tvoji pravedni napori ne cijene dovoljno, pa čak i preziru - odreci se tih budalastih misli! One su i suviše male i beznačajne da bi i tren duže zauzimale tvoj sveti um. Božji Sud te čeka da te oslobodi. Što ti može svijetu pružiti, bez obzira na tvoje prosuñivanje njegovih darova, što bi ti radije imao? Bit će ti pošteno i pravedno suñeno. Bog ne vara. Njegova su obećanja sigurna. Samo to zapamti. Njegova obećanja jamče Njegovu Presudu. A na kraju, bit će prihvaćena samo Njegova Presuda. Tvoja je funkcija da sve učiniš da što prije doñe do ovog kraja. Tvoja je funkcija držati ovu Presudu u svom srcu i ponuditi je svijetu da bi sačuvao njegovu sigurnost.

16. KAKO BOŽJI UČITELJ TREBA PROVESTI SVOJ DAN?

1. Za naprednog Božjeg učitelja, ovo je pitanje besmisleno. Ne postoji nikakav program jer

se lekcije mijenjaju svaki dan. Ali, Božji učitelj je siguran samo u jednu stvar: te se lekcije ne mijenjaju nasumce. Uviñajući to i shvaćajući da je to istina, on ostaje zadovoljan. Kazat će mu se sve u vezi s njegovom ulogom, ovog dana i svakoga dana. I oni koji tu ulogu s njim dijele, pronaći će ga, tako da mogu zajedno naučiti dnevnu lekciju. Nitko neće biti odsutan tko bude potreban Božjem učitelju. Nitko neće biti poslan bez već postavljenog cilja učenja, i to baš onog cilja koji se može postići (naučiti) upravo tog dana. Za naprednog Božjeg učitelja, prema tome, ovo je pitanje suvišno. On je pitao i odgovoreno mu je i on održava stalan kontakt s Odgovorom. Božji je učitelj postavljen na put i taj put kojim ide vidi kako se sigurno i glatko pred njim prostire.

2. Ali što s onima koji nisu dostigli tu sigurnost? Oni još nisu spremni za ovakav nedostatak

strukture s njihove strane. Što oni moraju naučiti kako bi Bogu dali svoj dan? Postoje neka opća pravila koja su ovdje u redu, iako ih svatko treba primjenjivati što bolje može na svoj vlastiti način. Rutine kao takve postaju opasne, zato što one same zapravo postaju bogovi, ugrožavajući tako i same ciljeve zbog kojih su uspostavljene. Uopćeno se, onda, može reći da je dobro da dan ispravno započne. Uvijek se može ponovno započeti ako se dan pogrešno započne. Ipak je očito da postoje prednosti ako se dan ispravno započne, obzirom na uštedu u vremenu.

3. Na početku je mudro misliti u pojmovima vremena. To ni u kom slučaju nije krajnji

kriterij, ali ga se je na početku vjerojatno najlakše držati. Ušteda vremena je bitni rani naglasak kojeg se, iako on ostaje važan tokom čitavog procesa učenja, kasnije sve manje i manje naglašava. Na početku, možemo sigurno reći da vrijeme koje posvećujemo ispravnom započinjanju dana zaista štedi vrijeme. Koliko treba vremena utrošiti na ovaj način? To mora ovisiti o samom Božjem učitelju. On ne može polagati pravo na ovu titulu ako nije svladao radnu knjigu, jer mi učimo unutar okvira našeg tečaja. Nakon što se završe strukturirane vježbe, koje sadrži radna knjiga, glavno značenje dobiva potreba pojedinca.

4. Ovaj je tečaj uvijek praktičan. Može se dogoditi da Božji učitelj, prilikom buñenja, ne

bude u situaciji koja bodri i potiče tihu misao. Ako je to tako, neka se samo sjeti, što prije može, da je izabrao da vrijeme provede s Bogom i neka to učini. Trajanje nije od velike važnosti. Može se lako sjediti smireno čitav sat sa zatvorenim očima i ne postići ništa. Može se lako posvetiti Bogu samo jedan tren i u tom se trenu s Njim potpuno združiti. Možda se može napraviti samo ova generalizacija: čim se probudiš utroši vrijeme na vlastitu smirenost. Nastavi s tom smirenošću minutu ili dvije poslije osjećaja da ti je teško biti smiren. Možda ćeš ustanoviti da će se ta teškoća smanjiti i otpasti. Ako se to ne dogodi, vrijeme je da prestaneš.

5. Iste se procedure treba držati i uvečer. Možda tvoje vrijeme smirenosti treba biti dosta

rano uvečer. Ako to nije moguće, onda ga pomakni u vrijeme neposredno prije odlaska na spavanje. Nije mudro u ležećem položaju nastojati biti smiren. Bolje je to obavljati u sjedećem položaju, u bilo kojem položaju koji ti odgovara. Kad završiš radnu knjigu, moraš doći do nekih zaključaka s tim u vezi. Ipak, ako je moguće, vrijeme neposredno prije odlaska na spavanje je poželjno vrijeme koje treba posvetiti Bogu. To vrijeme postavlja tvoj um u model smirenosti i

usmjerava te da se udaljavaš od straha. Ako je zgodnije da se ovo obavi ranije, najmanje što trebaš učiniti je ne zaboraviti na kratki period vremena - dovoljan će biti i jedan trenutak - u kome ćeš zatvoriti oči i misliti o Bogu.

6. Jedne se misli treba posebno sjećati tijekom dana. To je misao o čistoj radosti, misao o

miru, misao o neograničenom osloboñenju, neograničenom zato što se unutar nje sve stvari oslobañaju. Ti misliš da si napravio sigurno mjesto za sebe. Misliš da si stvorio moć koja te može spasiti od svih zastrašujućih stvari koje vidiš u svojim snovima. To nije tako. Tu ne leži tvoja sigurnost. Ono čega se odričeš je samo iluzija o zaštiti iluzija. A to je ono čega se bojiš, i samo toga. Kako je budalasto toliko se bojati ničega! Baš ničega! Tvoje obrane neće djelovati, ali ti i nisi u opasnosti. Nemaš nikakve potrebe za tim obranama. Prepoznaj to i te će obrane nestati. I samo ćeš tada prihvatiti svoju pravu zaštitu.

7. Kako jednostavno i kako lako vrijeme klizi Božjem učitelju koji je prihvatio Njegovu

zaštitu! Sve što je ranije činio u ime sigurnosti, više ga ne zanima. Zato jer je on siguran i zna da je to tako. On ima Vodiča koji neće ne uspjeti. Nema potrebe praviti bilo kakve razlike meñu problemima koje opaža, jer Onaj Kojem se obraća zbog svih tih problema ne pozna nikakav red, ni stupnjevanje teškoća pri njihovom razrješavanju. On je siguran u sadašnjosti isto onako kako je bio siguran prije nego je prihvatio iluzije u svoj um i isto onako kako će biti siguran kad dopusti da te iluzije odu. Nema razlike u njegovom stanju u raznim vremenima i na raznim mjestima, zato što je za Boga to sve jedno. To je njegova sigurnost. I ne treba mu više ništa osim toga.

8. Ipak će biti iskušenja za Božjeg učitelja duž puta kojim on tek treba ići. Potrebno je da

Božji učitelj podsjeća sebe tokom dana na svoju zaštitu. Kako on to može učiniti, posebno u vrijeme kad mu je um zaokupljen vanjskim stvarima? On treba samo pokušati, a njegov uspjeh ovisi o uvjerenju da će uspjeti. On mora biti siguran da uspjeh ne potječe od njega, već da će mu biti dan u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu i u bilo kojim okolnostima samo ako ga prizove. Bit će vremena kad će se kolebati njegova sigurnost i u trenutku kad doñe do toga, on će se vratiti na ranije pokušaje da se pouzda u samog sebe. Nemoj zaboraviti da je to magija, a magija je žalosna zamjena za istinsku pomoć. Ona nije dovoljno dobra za Božjeg učitelja, zato jer ona nije dovoljno dobra za Božjeg Sina.

9. Izbjegavanje magije je izbjegavanje iskušenja. Jer svo iskušenje nije ništa više od

pokušaja da se Božja Volja zamijeni nekom drugom voljom. Ovi pokušaji mogu izgledati zastrašujuće, ali oni su samo patetični. Oni nemaju efekta. Niti dobrog, niti lošeg, niti nagrañuju, niti zahtijevaju žrtvovanje. Niti liječe, niti razaraju, niti smiruju, niti zastrašuju. Kad svu magiju prepozna samo kao ništavilo, Božji učitelj dostiže najviše stanje. Sve lekcije koje se nalaze izmeñu, samo vode do ovoga i dovode ovaj cilj bliže prepoznavanju. Zato što magija bilo koje vrste, u svim svojim oblicima, jednostavno ne postiže ništa. Njena bespomoćnost je razlog da je se tako lako može izbjeći. Teško da nešto što nema nikakvog učinka može zastrašiti.

10. Nema zamjene za Božju volju. Jednostavno rečeno, to je činjenica kojoj Božji učitelj

posvećuje svoj dan. Svaka zamjena koju bi mogao prihvatiti kao realnu može ga samo zavarati. Ali on je siguran od sveg zavaravanja, samo ako on sam tako odluči. Možda mu je potrebno da se sjeti misli: "Bog je sa mnom. Ja ne mogu biti prevaren." Možda mu se dopadaju druge riječi, ili samo jedna, ili uopće ni jedna. Uz pomoć prepoznavanja treba napustiti svako iskušenje da se magija prihvati kao istina i to ne zato što bi magija bila zastrašujuća, ne zato što bi bila grješna,

ne zato što bi bila opasna, već samo zato što je besmislena. Ukorijenjen u žrtvovanje i odvojenost, koji su samo dva aspekta jedne iste greške i ništa više, Božji učitelj bira da se odrekne svega što nikad i nije imao. I kao posljedica ovog "žrtvovanja" obnavlja se Nebo u njegovoj svjesnosti.

11. Zar nije ovo ona razmjena koju bi poželio? Svijet bi je glatko obavio, samo kad bi znao

da se to može učiniti. Božji učitelji su oni koji ga moraju podučiti da on to može učiniti. I tako je njihova funkcija da budu sigurni da su to i sami naučili. Nikakav rizik nije moguć tijekom dana, izuzev da svoje povjerenje poklonite magiji, jer je to jedina stvar koja vodi ka bolu. "Nema druge volje osim Božje." Njegovi učitelji znaju da je to tako i naučili su da je sve ostalo samo magija. Kompletno vjerovanje u magiju održava se samo pomoću jedne bezazlene iluzije - da magija djeluje. Kroz sve svoje vježbanje, svakog dana i svakog sata, pa čak i svake minute i sekunde, Božji učitelj mora naučiti prepoznati oblike magije i uvidjeti njihovu besmislenost. Strah se povukao iz svih tih oblika magije, pa su oni tako nestali. I tako se ponovo otvaraju vrata Neba i njegova svjetlost može ponovo obasjati nepomućeni um.

17. KAKO BOŽJI UČITELJI POSTUPAJU S MAGIJSKIM MISLIMA?

l. To je ključno pitanje i za učitelja i za učenika. Ako će pogrešno tretirati ovo pitanje Božji

učitelj će napasti sebe i svog učenika. Ovo opet pojačava strah i čini da magija izgleda realna za njih obojicu. Kako postupati s magijom tako postaje velika lekcija koju Božji učitelj mora svladati. Prva mu je odgovornost da je ne napada. Ako magijska misao uzrokuje ljutnju u bilo kojem obliku, Božji učitelj može biti siguran da on sam pojačava svoje vlastito vjerovanje u grijeh i da je sam sebe prokleo. Takoñer može biti siguran da je zatražio da mu doñe depresija, bol, strah i nesreća. Pa onda neka zapamti da ovo nije predmet koji on treba prenositi drugima i da ih u njemu podučava, zato što to nije ono što on sam želi naučiti.

2. Postoji iskušenje da se na magiju odgovori na način koji će je pojačati. A to nije uvijek

očigledno. Magija se, ustvari, može lako sakriti iza želje da se pomogne. Ova dvostruka želja je ono što smanjuje vrijednost pomoći i što mora voditi k neželjenim rezultatima. A ne treba ni zaboraviti da ishod koji iz toga proizlazi pogaña jednako i učitelja i učenika. Koliko sam već puta naglasio da sve ono što daješ, daješ samom sebi? A gdje se to može bolje pokazati nego u načinima pomoći koju Božji učitelj daje onima kojima je ta pomoć potrebna? Ovdje je njegov dar najjasnije dan njemu samom. A on će dati samo ono što je izabrao i za sebe samog. A u tom je daru i njegovo mišljenje o svetom Božjem Sinu.

3. Najlakše je grešku ispraviti tamo gdje je najočiglednija, a greške se mogu prepoznati

prema njihovim rezultatima. Lekcija koja je istinski predana učeniku od učitelja ne može voditi k ničem drugom već osloboñenju njih obojice koji su dijelili istu namjeru. Napad se može pojaviti samo ako je u obojicu ušla percepcija odvojenih ciljeva. A to mora zaista biti slučaj ako se kao rezultat pojavi bilo što osim radosti. Jedan jedini učiteljev cilj usmjerava podijeljeni učenikov cilj u jednom smjeru, s pozivom upomoć koji postaje njegov jedini apel. Na ovo se lako može odgovoriti samo jednim odgovorom, a taj će odgovor nepogrješivo ući u učiteljev um. Odatle će on obasjavati učenikov um, čineći ga jednim sa samim sobom.

4. Možda bi bilo korisno zapamtiti da se nitko ne može ljutiti na činjenicu. Uvijek je

tumačenje to koje dovodi do negativnih emocija, bez obzira na njihovo prividno opravdanje nečim što samo izgleda kao činjenica. Takoñer i bez obzira na jačinu ljutnje koja se pojavila. To može biti samo blagi nadražaj, možda i suviše blag da bi ga se prepoznalo. Ili on može uzeti oblik jakog bijesa, popraćenog nasilničkim mislima, koje su samo u mašti ili su naizgled i ostvarene. To nije važno. Sve su ove reakcije iste. One zamračuju istinu i tu nikada neće biti stupnjevanja. Ili je istina očita ili nije. Ne može je se djelomično prepoznati. Tko nije svjestan istine mora gledati iluzije.

5. Gnjev kao odgovor na opažanje magijske misli osnovni je uzrok straha. Razmotri što ova

reakcija znači i odmah postaje jasno njezino središnje mjesto u misaonom sistemu svijeta. Jedna magijska misao, samom svojom prisutnošću, priznaje odvajanje od Boga. Na najjasniji mogući način ova magijska misao kaže da um koji vjeruje da posjeduje odvojenu volju koja se može suprotstaviti Božjoj Volji, takoñer vjeruje i da u tome može uspjeti. Očigledno je da ovako nešto teško može biti činjenica. Ali je isto tako očito da se u to može vjerovati kao u činjenicu. I tu leži mjesto na kojem se raña osjećaj krivice. Onaj tko uzurpira mjesto Boga i uzme ga za sebe sada

ima smrtnog "neprijatelja". I tada on mora sam ustati u svoju zaštitu i mora sebi napraviti štit da se zaštiti od bijesa koji se nikada ne može smiriti i osvete koja se nikada ne može zadovoljiti.

6. Kako se ova nepravedna bitka može razriješiti? Njen je završetak neizbježan, zato što

njen ishod mora biti smrt. Kako se onda može vjerovati u svoje obrane? Magija ponovno mora pomoći. Zaboravi bitku. Prihvati je kao činjenicu i onda je zaboravi. Ne sjećaj se nemoguće nadmoći koja je protiv tebe. Ne sjećaj se veličine "neprijatelja" i ne razmišljaj o svojoj slabosti u usporedbi s njim. Prihvati svoju odvojenost, ali se ne sjećaj kako je do nje došlo. Vjeruj da si je zadobio, ali nemoj zadržati ni najbljeñe sjećanje o tome Tko je zaista tvoj veliki "protivnik". Projicirajući svoje "zaboravljanje" u Njega, izgleda da je i On tebe isto tako zaboravio.

7. Ali što će sada biti tvoja reakcija na sve magijske misli? One će samo ponovno probuditi

uspavani osjećaj krivnje koji si sakrio, ali kojem nisi dozvolio da ode. Svaka od ovih magijskih misli jasno kaže tvom prestrašenom umu: "Uzurpirao si Božje mjesto. Nemoj misliti da je On to zaboravio." Ovdje vidimo do krajnosti prikazan strah od Boga. U ovoj je misli osjećaj krivnje već uzdigao ludilo na prijestolje Samog Boga. I sada nema nade. Osim da se ubija. Ovdje je sada spasenje. Jedan bijesni otac proganja svog grješnog sina. Ubiti ili biti ubijen, to je jedini izbor. Nema drugog izbora. Jer, ono što se radi ne može se uraditi bez ubijanja. Nikada se ne može ukloniti krvava mrlja i svako tko nosi na sebi tu mrlju mora se susresti sa smrću.

8. U ovu beznadnu situaciju Bog šalje Svoje učitelje. Oni donose svjetlo nade od Samog

Boga. Postoji put kojim se može pobjeći. Može ga se naučiti i o njemu druge podučiti, ali to zahtijeva strpljenje i mnogo dobre volje. Ako joj se to pokloni, prikazana jednostavnost lekcije ističe se slično intenzivnoj bijeloj svjetlosti naspram crnog horizonta, jer je ova lekcija upravo to. Ako se srdžba pojavi iz jednog tumačenja, a ne činjenice, ona nikada nije opravdana. Jednom kad se to bar i nejasno shvati, put se otvara. Sad se može napraviti i sljedeći korak. Konačno se može izmijeniti i tumačenje. Magijske misli ne trebaju voditi do prokletstva, zato što one stvarno nemaju moć da izazovu osjećaj krivice. I tako ih se može previdjeti i na taj način zaboraviti u najistinskijem smislu riječi.

9. Ludilo samo izgleda strašno. Uistinu ono nema moći da bilo što učini. Slično magiji,

koja postaje njegov sluga, ludilo niti napada, niti štiti. Vidjeti ga i prepoznati njegov misaoni sustav znači gledati u ništa. Da li ništa može izazvati bijes? Teško. Upamti, onda, Božji učitelju, da bijes prepoznaje realnost koje nema. Ipak je bijes izvjestan svjedok da ti vjeruješ u tu nepostojeću realnost kao u činjenicu. Sada je izlaz nemoguć, sve dok ne uvidiš da odgovaraš na svoje vlastito tumačenje koje si projicirao na vanjski svijet. Neka ti se sada oduzme ovaj jezoviti mač. Smrt ne postoji. Ovaj mač ne postoji. Nema razloga za strah od Boga. Ali je Njegova Ljubav Uzrok svega izvan područja sveg straha i tako je zauvijek realna i uvijek istinita.

18. KAKO SE ČINI ISPRAVLJANJE?

1. Trajno ispravljanje - a samo to je istinsko ispravljanje - ne može se obaviti sve dok Božji

učitelj ne prestane brkati tumačenje sa činjenicom ili iluziju s istinom. Ako on raspravlja sa svojim učenikom o magijskoj misli, napada je, pokušava pokazati njenu pogrešnost ili demonstrirati njezinu lažnost, time on samo svjedoči da je magijska misao nešto realno. Tada je neizbježna depresija, jer je on "dokazao" i svom učeniku i samom sebi da je njihov zajednički zadatak pobjeći od onoga što je stvarno. A to može biti samo nemoguće. Realnost je nepromjenjiva. Magijske su misli samo iluzije. Inače bi spasenje bilo samo drugi oblik istog drevnog nemogućeg sna. San o spasenju ima novi sadržaj. Nije samo oblik taj u kome leži razlika.

2. Velika lekcija Božjeg učitelja je da nauči kako reagirati na magijske misli potpuno bez

ljutnje. Samo na ovaj način Božji učitelji mogu proklamirati istinu o sebi. Kroz njih, sada, Sveti Duh može govoriti o realnosti Božjeg Sina. Sada On može podsjetiti svijet na bezgrešnost, na nepromijenjeno, na nepromjenjivo stanje svega što je Bog stvorio. Sada On može govoriti Božju Riječ ušima koje slušaju i donijeti viziju Krista očima koje vide. Sada On može podučavati sve umove istini o tome što su oni, tako da mu se ovi umovi radosno mogu vratiti. I sada je grijeh oprošten, Njegov ga vid potpuno previña, a takoñer i Božja Riječ.

3. Bijes samo vrišti: "Krivica je realna!" Ako se ovo ludo vjerovanje uzme kao zamjena za

Božju Riječ, realnost nestaje. Tjelesne oči sada "vide", tjelesne uši sada mogu "čuti". Mali prostor fizičkog tijela i njegov tanušni dah postaju mjera za realnost. A istina se smanjuje i postaje beznačajna. Ispravljanje ima samo jedan odgovor na sve ovo i na svijet koji na tome počiva:

Ti samo miješaš tumačenje i istinu. I nemaš pravo. Ali greška nije grijeh, niti tvoje greške

mogu ukloniti realnost sa njenog prijestolja. Bog vlada vječno i Njegovi Zakoni jedini imaju

prevagu i nad tobom i nad svijetom. Njegova Ljubav ostaje jedina stvar koja postoji. Strah je

iluzija, zato jer ti ličiš na Njega.

4. Da bi mogao liječiti, postaje bitno za Božjeg učitelja da dozvoli da budu ispravljene sve

njegove vlastite greške. Ako on u sebi osjeti i najslabiji nagovještaj razdražljivosti dok odgovara nekom drugom, neka odmah shvati da je načinio jedno tumačenje koje nije istinito. A onda neka se okrene svojoj nutrini, svom Vječnom Vodiču, i neka Mu dozvoli da prosudi kakav treba biti odgovor. Tako se on sam liječi, a s njime i njegov učenik. Jedina odgovornost Božjeg učitelja sastoji se u tome da sam prihvati Pokajanje. Pokajanje znači ispravljanje ili uklanjanje grešaka. Kad se to postigne, Božji učitelj, po definiciji, postaje čudotvorac. Njegovi su grijesi oprošteni i on više ne proklinje sam sebe. Kako bi onda mogao proklinjati nekog drugog? A tko je onda taj koga njegovo opraštanje neće uspjeti izliječiti?

19. ŠTO JE PRAVDA?

l. Pravda je božansko ispravljanje nepravde. Nepravda je temelj svih prosuñivanja svijeta.

Pravda ispravlja tumačenja koja je prouzročila nepravda i ukida ih. Na Nebu ne postoje ni pravda, ni nepravda, zato jer je na Nebu greška nemoguća, a ispravljanje besmisleno. U ovom svijetu, meñutim, opraštanje ovisi o pravdi, jer svi napadi mogu biti samo nepravedni. Pravda je presuda Svetog Duha svijetu. Osim u Njegovom prosuñivanju, pravda je nemoguća, zato što nitko na svijetu ne može izgraditi samo pravedna tumačenja, a svu nepravdu ostaviti sa strane. Kad bi Božji Sin bio pravedno suñen, ne bi bilo potrebe za spasenjem. Misao o odvojenosti zauvijek bi bila nezamisliva.

2. Pravda, slično svojoj suprotnosti, je jedno tumačenje. To je ipak jedno tumačenje koje

vodi ka istini. To postaje moguće zato, jer iako nije sama po sebi istinita, pravda ne uključuje ništa što bi se suprotstavljalo istini. Ne postoji bitan sukob izmeñu pravde i istine. Ova prva je samo prvi mali korak u smjeru ove druge. Put postaje sasvim različit, kako se njime napreduje. Na samom početku je nemoguće proreći svu čudesnost i veličinu scene i ogromno otvaranje vidika koji se javljaju i idu u susret putniku, kako se putovanje nastavlja. Pa čak i sve ovo, čiji sjaj doseže do neopisivih visina, kako se napreduje putem, zaista zaostaje za svim onim što putnika čeka kad se put okonča i kad se zajedno s njim završi i vrijeme. Ali, negdje se mora započeti. Pravda je početak.

3. Sve koncepcije o tvojoj braći i o tebi samom, svi strahovi od budućnosti i sve brige o

prošlosti proizlaze iz nepravde. Ovdje je ona leća koja, kad se drži pred tjelesnim očima, deformira opažanje i svjedoči o iskrivljenom svijetu ponovno natrag umu koji je i načinio leću i koji ju smatra vrlo dragocjenom. Svaki predložak koji je na ovakav način izgrañen, selektivan je i proizvoljan. Pažljivim izborom opažaju se "grijesi" i pravdaju se, a u toj se selektivnosti mora izgubiti sva misao o cjelovitosti. U ovakvoj shemi nema mjesta za opraštanje, zato što nema ni jednog "grijeha" koji ne izgleda zauvijek istinit.

4. Spasenje je Božja pravda. Ona obnavlja u tvojoj svijesti cjelovitost fragmenata koje

opažaš kao odlomljene i odvojene. A to je ono što nadilazi strah od smrti. Odvojeni odlomci se moraju raspasti i umrijeti, ali cjelovitost je besmrtna. Ona ostaje zauvijek, slično svom Stvoritelju, s Kojim je jedno. Božji Sud je Njegova pravda. U ovo - u Sud koji je potpuno lišen proklinjanja, u vrednovanje zasnovano u potpunosti na ljubavi - ti si projicirao svoju nepravdu, dajući Bogu leću izobličene percepcije kroz koju ti sam gledaš. Sada ta leća pripada Njemu, a ne tebi. Ti Ga se bojiš, a ne vidiš da se ti bojiš i da mrziš svoje Pravo Ja kao neprijatelja.

5. Moli se za Božju pravdu i ne brkaj Njegovu milost sa svojim ludilom. Percepcija može

napraviti bilo kakvu sliku koju um želi vidjeti. Zapamti to. U ovom leži ili Nebo ili pakao, prema tvom izboru. Božja pravda ukazuje na Nebo samo zato jer je nepristrana, u potpunosti. Ona prihvaća sve podatke koji se pred nju iznesu, ne preskačući ništa i ne procjenjujući ništa kao odvojeno od ostalog. Sa ove točke gledišta sudi Božja pravda, i samo sa te. Ovdje sav napad i proklinjanje postaju besmisleni i neobranjivi. Opažanje miruje, um je smiren, a svjetlost se ponovo vraća. Sad je viñenje obnovljeno. Ono što je bilo izgubljeno, sada je nañeno. Božji se mir spušta na sav svijet i mi možemo vidjeti. A mi možemo vidjeti!

20. ŠTO JE BOŽJI MIR?

1. Rečeno je da postoji vrsta mira koja nije od ovoga svijeta. Kako se to prepoznaje? Kako

se dolazi do takvog mira? A kad ga se nañe, kako ga se može zadržati? Razmotrimo svako od ovih pitanja odvojeno, pošto svako od njih odražava različit korak duž puta.

2. Prvo, kako prepoznati Božji mir? Božji mir se odmah prepoznaje pomoću samo jednog

načina: na svaki način on se potpuno razlikuje od svih ranijih iskustava. On ne priziva u um ništa od onoga što se tim umom kretalo ranije. On ne nosi sa sobom nikakve asocijacije iz prošlosti. On je potpuno nova stvar. Da, postoji kontrast izmeñu ove stvari i svega iz prošlosti. Ali, čudno, to nije kontrast istinskih razlika. Prošlost jednostavno izmiče i na njeno mjesto dolazi trajni spokoj. Samo to. Suprotnost koja se prva opažala, jednostavno je nestala. Spokoj prekriva sve.

3. Kako se pronalazi taj spokoj? Nitko ne može ne uspjeti pronaći ga samo ako traži

preduvjete potrebne za njega. Božji mir nikad ne može doći tamo gdje postoji bijes, zato jer bijes mora negirati samo postojanje spokoja. Tko vidi da je bijes opravdan, na bilo koji način i u bilo kojim okolnostima, proglašava mir beznačajnim i mora vjerovati da mir i ne može postojati. Pod ovim uvjetima mir se i ne može naći. Prema tome, opraštanje je neizostavan preduvjet za pronalaženje Božjeg mira. I više od toga, poslije danog opraštanja mora biti mir. Osim napada, što bi drugo vodilo ratu? A što je, osim mira, suprotno ratu? Ovdje se onaj početni kontrast jasno ističe i vidljiv je. Kad se pronañe mir, tada rat postaje beznačajan. I sad se sukob opaža kao nepostojeći i nerealan.

4. Kako se zadržava Božji mir, kad ga se jednom pronañe? Vraćanje ljutnje, u bilo kojem

obliku, ponovno će nabaciti tešku zavjesu i sigurno će se vratiti vjerovanje da mir ne može postojati. Rat se ponovo prihvaća kao jedina realnost. Sada moraš ponovo odložiti svoj mač, iako ti nije jasno da si ga ponovno podigao. Ali ćeš naučiti, makar se sada i slabo sjećao kako si bio sretan bez mača, da mora biti da si ga ponovno uzeo radi svoje obrane. Zastani na trenutak i razmisli o ovome: da li želiš sukob ili je Božji mir bolji izbor? Što ti je vrjednije od ovoga dvoga? Smireni um nije mali dar. Zar ne bi radije živio nego se odlučio za smrt?

5. Življenje je radost, a smrt može samo plakati. U smrti vidiš izlaz za ono što si napravio.

Ali ovo ti ne vidiš: ti si sam napravio smrt, a ona je samo iluzija kraja. Smrt ne može biti izlaz zato što život nije mjesto gdje leži problem. Život nema suprotnosti, zato jer je život Bog. Život i smrt izgledaju kao suprotnosti zato jer si sam odlučio da smrt završava život. Oprosti svijetu i razumjet ćeš da svaka stvar koju je Bog stvorio ne može imati kraja, a ništa što On nije stvorio i nije realno. U ovoj jednoj jedinoj rečenici objašnjava se naš tečaj. Ova jedna jedina rečenica daje smjer našem vježbanju. I u ovoj jednoj rečenici je čitav nastavni program Svetog Duha točno precizan onakav kakav jest.

6. Što je Božji mir? Ništa više od ovoga: jednostavno razumijevanje da je Njegova Volja

potpuno bez suprotnosti. Nema misli koja bi se suprotstavljala Njegovoj Volji, a koja bi mogla biti istinita. Kontrast izmeñu Njegove Volje i tvoje samo izgleda kao da je realan. Uistinu nema nikakvog sukoba zato jer je Njegova Volja istovremeno i tvoja. Sada je Sama moćna Božja Volja Njegov dar tebi. On ne teži zadržati je za sebe. Zašto bi onda ti težio za sebe zadržati svoje sićušno, slabašno fantaziranje, odvojeno od Njega? Božja je Volja jedna i Ona je sve što

postoji. To je tvoje nasljedstvo. Svemir izvan područja sunca i zvijezda i sve misli koje možeš zamisliti, sve to pripada tebi. Božji mir je preduvjet za Njegovu Volju. Postigni Njegov mir i ti Ga se sjećaš.

21. KAKVA JE ULOGA RIJEČI PRI LIJEČENJU?

1. Strogo govoreći, riječi ne igraju uopće nikakvu ulogu u liječenju. Motivirajući činitelj je

molitva ili traženje. Ono što tražiš, to i dobivaš. Ali to se odnosi na molitvu srca, a ne na riječi kojima se koristiš u molitvi. Ponekad su riječi i molitva suprotstavljeni, ponekad su suglasni. To nije važno. Bog ne razumije riječi, zato jer su ih proizveli odvojeni umovi da bi se održali u iluziji odvojenosti. Riječi mogu biti korisne, posebno za početnika, da pomognu pri koncentraciji i da olakšaju isključivanje, ili bar kontrolu, nebitnih misli. Nemojmo, meñutim, zaboraviti da su riječi samo simboli simbola. One su tako dvostruko odvojene od realnosti.

2. Kao simboli, riječi imaju sasvim specifične odnose. Čak i kada izgledaju najapstraktnije,

slika koja dolazi umu sklona je da bude vrlo konkretna. Ukoliko se u umu ne javi posebna veza na koju riječ asocira, riječ ima malo ili ništa od praktičnog značenja, pa tako i ne može pomoći u procesu liječenja. Molitva srca doista ne traži konkretne stvari. Ona uvijek traži neku vrstu iskustva. Njom se traže specifične stvari koje su nositelji traženog iskustva, prema mišljenju onoga koji traži. Riječi su, prema tome, samo simboli za stvari koje se traže, a te stvari samo predstavljaju iskustva za koje se molitelj nada da će ih dobiti.

3. Molitva za stvari ovoga svijeta donijet će iskustva ovoga svijeta. Ako molitva srca to

traži, to će i biti dano, zato što će to biti i primljeno. Nemoguće je da molitva srca ostane neuslišana u opažanju onoga koji moli. Ako taj tražilac traži nemoguće, ako želi nešto što ne postoji ili teži za iluzijama u svom srcu, sve će to postati njegova svojina. Moć njegove odluke nudi mu sve što traži. Tu leži i pakao i Nebo. Uspavanom Božjem Sinu ostala je samo ova moć. A to je dovoljno. Njegove riječi nisu važne. Samo Božja Riječ ima značenje zato što ona simbolizira ono što uopće nema ljudskih simbola. Jedino Sveti Duh razumije što ova Riječ predstavlja. A to je, takoñer, dovoljno.

4. Dakle, da li da Božji učitelj izbjegava upotrebu riječi u svom podučavanju? Zaista, ne!

Postoje mnogi do kojih se mora dosezati riječima, jer su još uvijek nesposobni da čuju istinu. Božji učitelj, ipak, mora naučiti da se na nov način koristi riječima. Postupno on uči kako dopustiti da se riječi same za njega biraju tako što će prestati sam odlučivati što će reći. Ovaj proces je samo poseban slučaj lekcije iz Radne knjige koja kaže: "Ja ću odstupiti i Njemu dozvoliti da pokaže put i vodi." Božji učitelj prihvaća riječi koje mu se nude i daje onako kako je i primio. On ne kontrolira smjer svog govora. On sluša i čuje i govori.

5. Velika smetnja u ovom aspektu njegovog učenja je strah Božjeg učitelja u vezi s vrijednošću onoga što je čuo. A ono što čuje može zaista biti potpuno iznenañujuće. Može, takoñer, izgledati i potpuno nevažno vezano za problem o kojem se radi, kako se njemu čini, a može, ustvari, i Božjeg učitelja suočiti i sa situacijom koja mu izgleda vrlo zbunjujuća. Sve su ovo prosuñivanja bez vrijednosti. To su njegova vlastita prosuñivanja i dolaze mu od njegove otrcane percepcije koju je ostavio iza sebe. Ne sudi o riječima koje ti dolaze, već ih s povjerenjem ponudi drugima. Te su riječi daleko mudrije od tvojih vlastitih. Božji učitelji imaju Božju Riječ iza njihovih simbola. A On Sam daje moć Svog Duha riječima kojima se oni koriste, podižući ih tako od beznačajnih simbola do Poziva samog Neba.

22. U KAKVOJ SU VEZI LIJEČENJE I POKAJANJE?

1. Liječenje i Pokajanje nisu u odnosu, oni su istovjetni. Nema stupnjevanja teškoća u

čudima zato jer nema stupnjeva u Pokajanju. Ono je jedna cjelovita koncepcija, moguća u ovom svijetu zato što je Pokajanje izvor potpuno sjedinjene percepcije. Djelomično Pokajanje je besmislena ideja, isto kao što je nemoguće zamisliti posebna područja pakla u Nebu. Prihvati Pokajanje i izliječen si. Pokajanje je Božja Riječ. Prihvati Njegovu Riječ i što onda ostaje što bi uzrokovalo bolest? Prihvati Njegovu Riječ i svako se čudo ostvaruje. Oprostiti znači izliječiti. Božji učitelj je za sebe uzeo prihvaćanje Pokajanja kao svoju jedinu funkciju. Što je to onda što on ne bi mogao izliječiti? Koje bi mu se čudo moglo uskratiti?

2. Napredak Božjeg učitelja može biti spor ili brz, ovisno o tome prepoznaje li on

sveobuhvatnost Pokajanja ili iz njega isključuje privremeno neka problematična područja. U nekim slučajevima postoji iznenadna i potpuna svjesnost savršene primjenjivosti lekcije Pokajanja na sve situacije, ali je to relativno rijetko. Božji učitelj može prihvatiti funkciju koju mu je Bog dao puno prije nego što nauči što mu to prihvaćanje nudi. Samo kraj je ono što je sigurno. Bilo gdje duž puta može ga doseći neophodno shvaćanje sveobuhvatnosti Pokajanja. Ako put izgleda dug, neka Božji učitelj bude zadovoljan. Odlučio je kojim smjerom želi ići. Što se više od njega traži? A kad je učinio ono što se od njega tražilo, da li će mu Bog uskratiti ostalo?

3. Ako želi napredovati, Božji učitelj treba razumjeti da je opraštanje istovjetno liječenju. Ideja da tijelo može biti bolesno je središnji pojam u misaonom sustavu ega. Ova misao daje tijelu autonomiju, odvaja ga od uma i čuva nedirnutom ideju o napadu. Ako tijelo može biti bolesno Pokajanje je onda nemoguće. Tijelo koje može nareñivati umu da čini ono što tijelo smatra prikladnim može jedino preuzeti Božje mjesto i dokazati da je spasenje nemoguće. Što onda ostaje, a što bi trebalo liječiti? Tijelo je postalo gospodar uma. Kako se um može vratiti Svetom Duhu, ako se ne ubije tijelo? A tko bi želio spasenje po takvu cijenu?

4. Sigurno, bolest ne izgleda kao da se radi o odluci. Niti bi itko stvarno povjerovao da sam

želi biti bolestan. Možda može prihvatiti ideju u teoriji. Ali je rijetko, ako ikada, ta ideja dosljedno primijenjena na sve specifične oblike bolesti, u pojedinčevom opažanju samog sebe, a takoñer i svih drugih. A niti je to razina na kojoj Božji učitelj priziva čudo izlječenja. Božji učitelj previña i tijelo i um, vidjevši samo Kristovo lice kako ispred njega svijetli, ispravljajući sve greške i liječeći svu percepciju. Liječenje je rezultat prepoznavanja od strane Božjeg učitelja o tome tko je taj kome je potrebno liječenje. Ovo prepoznavanje nema posebne reference. To je istina koja vrijedi za sve stvari koje je Bog stvorio. U toj istini se liječe sve iluzije.

5. Kad Božji učitelj ne uspije izliječiti, to se dogaña stoga što je zaboravio Tko je on. Tuña

bolest tako postaje i njegova vlastita. Dozvoljavajući da se to dogodi, on se poistovjetio s egom drugog čovjeka i tako je tog drugog čovjeka pobrkao s njegovim tijelom. Čineći to, on odbija i sam prihvatiti Pokajanje, a onda teško da ga može ponuditi svom bratu u Kristovo Ime. U stvari, on uopće neće moći prepoznati svog brata, zato jer njegov Otac nije stvorio tijela, pa tako on u svom bratu vidi ono što je nestvarno. Greške ne ispravljaju greške, a iskrivljeno opažanje ne liječi. Odstupi sada, Božji učitelju. Bio si u krivu. Ne pokazuj put, zato jer si ga izgubio. Brzo se okreni svom Učitelju i dozvoli Mu da te izliječi.

6. Ponuda Atonementa je univerzalna. Ona se jednako može primijeniti na sve pojedince u

svim okolnostima. I u njoj je moć da liječi sve pojedince od svih oblika bolesti. Ne vjerovati tome, znači biti nepravedan prema Bogu, pa tako i biti Njemu nevjeran. Bolesna osoba opaža sebe kao odvojenu od Boga. Hoćeš li tu osobu vidjeti kao odvojenu od sebe? Tvoj je zadatak izliječiti osjećaj odvojenosti koji je tu osobu i učinio bolesnom. Tvoja je funkcija da za tu osobu prepoznaš da nije istina ono što ona vjeruje o sebi. Tvoje opraštanje je to koje toj osobi mora ovo pokazati. Izlječenje je vrlo jednostavno. Pokajanje se prima i nudi. Kad ga se primi, mora ga se i prihvatiti. Prema tome, u tom primanju leži izlječenje. Sve ostalo mora slijediti iz ove jedne jedine svrhe.

7. Tko može ograničiti moć Samog Boga? Tko onda može reći tko će biti od čega

izliječen i što mora ostati izvan područja Božje moći opraštanja? To je zaista ludilo. Božji učitelji nemaju pravo Njemu postavljati granice kao što nemaju pravo ni presuñivati Njegovom Sinu. A presuñivati Njegovom Sinu znači ograničavati Oca. Oboje je podjednako besmisleno. A ovo se neće spoznati sve dok Božji učitelj ne prepozna da su to iste greške. Ovdje on prima Pokajanje, zato što povlači svoje presuñivanje Božjem Sinu, prihvaćajući ga onakvim kakvog ga je Bog stvorio. Ne stoji više odvojen od Boga, odreñujući gdje će izlječenje biti dano, a gdje ga treba uskratiti. Sad možemo s Bogom reći: "Ovo je moj ljubljeni Sin, koji je stvoren savršen i takav će ostati zauvijek."

23. IMA LI ISUS POSEBNO MJESTO U LIJEČENJU?

1. Božji se darovi rijetko mogu izravno primiti. Čak i najnapredniji Božji učitelji mogu

popustiti iskušenju na ovome svijetu. Zar bi bilo pravedno ako bi se njihovim učenicima zbog toga uskratilo liječenje? Biblija kaže: "Traži u Ime Isusa Krista." Je li ovo samo zazivanje magije? Ime ne liječi, niti prizivanje zaziva bilo kakvu posebnu moć. Što znači prizvati Isusa Krista? Što daje pozivanje na njegovo Ime? Zašto je zazivanje njega dio liječenja?

2. Više sam puta ponovio da onaj tko je za sebe savršeno prihvatio Pokajanje može izliječiti

svijet. Zaista, on je to već učinio. Iskušenje se može ponovo vraćati drugima, ali nikada ovom Jednom. On je postao uskrsnuti Božji Sin. On je prevladao smrt zato što je prihvatio život. On je prepoznao sebe onakvim kakvog ga je Bog stvorio, a čineći to on je prepoznao i sve žive stvari kao dio samog sebe. Sad nema granica njegovoj moći, zato što je to Božja Moć. Tako je i njegovo ime postalo Božje Ime, zato jer on sebe ne vidi više kao odvojenog od Njega.

3. Što to znači za tebe? To znači da se sjećanjem na Isusa zapravo sjećaš Boga. Čitav odnos

Sina prema Ocu leži u njemu. Njegova uloga u Sinstvu takoñer je i tvoja, a njegovo završeno učenje jamči i tvoj vlastiti uspjeh. Da li je on još uvijek dostupan kao pomoć? Što je on o tome rekao? Zapamti njegova obećanja i upitaj sebe pošteno da li je vjerojatno da ih on neće uspjeti održati. Da li Bog može ostaviti na cjedilu Svog Sina? A može li onaj koji je jedno s Bogom biti ne-sličan Njemu? Onaj tko je nadvladao tijelo, nadvladao je i ograničenje. Da li bi najveći učitelj bio nedostupan onima koji ga slijede?

4. Ime Isusa Krista kao takvo samo je simbol. Ali ono predstavlja ljubav koja nije od ovoga

svijeta. To je simbol koji se bezopasno upotrebljava kao zamjena za mnoga imena svih bogova kojima se moliš. Ono postaje sjajni simbol za Božju Riječ, tako blizak onome što predstavlja da se i ono malo prostora koji stoji izmeñu njih gubi u trenutku kad se Ime priziva u um. Sjećanje Imena Isusa Krista znači zahvaljivanje za sve darove koje ti je Bog dao. A zahvalnost Bogu postaje način na koji se sjeća Njega, jer ljubav ne može biti daleko iza zahvalnog srca i uma. Bog lako ulazi, jer su ovo istinski preduvjeti za tvoj povratak kući.

5. Isus je pokazivao put. Zašto mu ne bi bio zahvalan? On je tražio ljubav, ali samo zato da

bi ti je mogao dati. Ti sebe ne voliš. Ali u njegovim je očima tvoja krasota tako potpuna i bez mrlja da on u njoj vidi sliku svog Oca. Ti postaješ simbol njegovog Oca ovdje na zemlji. U tebe on gleda s nadom zato što on u tebi ne vidi granicu, niti mrlju koja bi kvarila tvoje lijepo savršenstvo. U njegovim očima Kristovo viñenje sja u savršenoj stalnosti. On je ostao s tobom. Zar i ti ne bi naučio lekciju spasenja kroz njegovo učenje? Zašto bi ti odlučio ponovno započinjati kad je on već prešao put za tebe?

6. Nitko na zemlji ne može shvatiti što je to Nebo ili što Stvoritelj tog Neba zaista znači.

Ipak mi imamo svjedoke. Na njih treba mudrost apelirati. Postojali su oni koji su naučili daleko više od onoga što mi možemo naučiti. Niti bismo druge podučavali ograničenjima koje smo sami sebi nametnuli. Nitko tko je postao istinski i posvećeni Božji učitelj ne zaboravlja svoju braću. Ali ono što im on može ponuditi ograničeno je onim što je on sam naučio. Onda se okreni onome

koji je uklonio sva ograničenja i stigao izvan područja i najdaljeg dosega učenja. On će te povesti sa sobom, zato jer on ne ide sam. I ti si i tada bio s njim, kao što si i sada.

7. Ovaj je tečaj došao do njega zato jer su njegove riječi dosegle do tebe jezikom koji

možeš voljeti i razumjeti. Da li su mogući i drugi učitelji da pokazuju put onima koji govore različitim jezicima i koje privlače drukčiji simboli? Sigurno da su mogući. Zar bi Bog ostavio bilo koga bez vrlo prisutne pomoći u vrijeme nevolje, bez spasitelja koji Ga može simbolizirati? Nama je potreban nastavni program s mnogim aspektima, ne zato što sadržaj u sebi sadrži razlike, nego zato jer se simboli moraju pomicati i mijenjati da bi odgovorili potrebi. Isus je došao da bi odgovorio tvojim potrebama. U njemu ćeš naći Božji Odgovor. Da li ćeš, onda, podučavati druge zajedno s njim, zato što je on s tobom. On je uvijek ovdje.

24. JE LI REINKARNACIJA TAKVA KAKVA JE RANIJE OPISANA?

1. U krajnjem smislu, reinkarnacija je nemoguća. Ne postoji ni prošlost ni budućnost, a

ideja o rañanju u tijelu nema značenja ni jednom ni mnogo puta. Reinkarnacija, onda, ne može biti istinita ni u kom realnom smislu. Naše jedino pitanje treba biti: "Da li je koncepcija korisna?" A to, naravno, zavisi o tome za što se upotrebljava. Ako se taj pojam koristi da pojača prepoznavanje vječne prirode života, onda je on zaista koristan. Da li je bilo koje drugo pitanje o reinkarnaciji stvarno korisno za osvjetljavanje puta? Slično mnogim drugim vjerovanjima i ova se zamisao može jako zloupotrijebiti. U najmanju ruku, ovakva zloporaba nudi preokupiranost prošlošću i možda čak i oholost u vezi s prošlošću. U najgorem slučaju, ova koncepcija potiče inerciju u sadašnjosti. Izmeñu te dvije stvari moguće su mnoge vrste ludosti.

2. Reinkarnacija ne treba pod bilo kojim okolnostima biti problem kojim se sada treba

baviti. Ako bi ona bila odgovorna za neke od teškoća s kojima se pojedinac u sadašnjosti susreće, njegov bi zadatak bio još uvijek samo da sada izbjegne te teškoće. Ako taj pojedinac postavlja temelj za budući život, on još uvijek može svoje spasenje izvesti samo sada. Neke može utješiti mišljenje o reinkarnaciji i ako ih ono ohrabruje, onda je njegova vrijednost evidentna. Ipak je sigurno da put k spasenju mogu naći i oni koji vjeruju u reinkarnaciju i oni koji ne vjeruju. Prema tome, ta se ideja ne može smatrati bitnom za ovaj nastavni program. Uvijek postoji izvjestan rizik u viñenju sadašnjosti u pojmovima prošlosti. Uvijek postoji izvjesno dobro u bilo kojoj misli koja pojačava ideju da život i tijelo nisu jedno te isto.

3. Za našu svrhu ne bi bilo dobro zauzeti bilo kakav konačni stav u vezi s reinkarnacijom.

Božji učitelj treba biti koristan isto onoliko onima koji vjeruju u reinkarnaciju, kao i onima koji u nju ne vjeruju. Ako bi se tražilo od njega da zauzme konačan stav, to bi samo ograničilo njegovu korisnost, a takoñer i njegovo donošenje odluka. Naš se tečaj ne bavi bilo kojim mišljenjem koje nije prihvatljivo za svakoga, bez obzira na njegova formalna vjerovanja. Dovoljan mu je vlastiti ego da se s njim hvata u koštac. Nije mudro ovom opterećenju dodavati još i sektaška suprotstavljanja. Niti ima bilo kakve prednosti u nečijem preranom prihvaćanju tečaja ako samo zastupa, a ne sprovodi njegove vrijednosti.

4. Nikad nije previše ponovno i ponovno naglašavati da je cilj ovog tečaja potpun zaokret

načina mišljenja. Kad se to konačno postigne, teme kao što su potvrda postojanja reinkarnacije postaju besmislene. A sve dotada, one će vjerojatno samo biti kontroverzne. Za Božjeg je učitelja, prema tome, mudro izbjegavati sve takve teme, zato što on i sam ima puno učiti, i druge podučavati, osim ovih pitanja o reinkarnaciji. On treba i sam naučiti i druge podučavati da teoretske rasprave uzalud troše vrijeme, oduzimajući ga od vremena posvećenog zadanoj svrsi. Ako postoje aspekti bilo koje koncepcije ili vjerovanja koji bi mogli biti korisni, to će već biti rečeno Božjem učitelju. Takoñer će mu biti rečeno i kako da koristi te aspekte. Što bi mu još bilo potrebno da zna?

5. Da li ovo znači da Božji učitelj sam ne bi trebao vjerovati u reinkarnaciju ili da ne bi

trebao o njoj diskutirati s onima koji u nju vjeruju? Odgovor je, sigurno ne! Ako već vjeruje u reinkarnaciju, bilo bi pogrešno da se odrekne tog vjerovanja, ukoliko mu to savjetuje njegov unutarnji Učitelj. A to nije nimalo vjerojatno. Može mu se reći da na izvjestan način

zloupotrebljava ovo vjerovanje, što škodi njegovom vlastitom napretku ili napretku njegovog učenika. Onda se može preporučiti ponovno tumačenje, zato jer je nužno. Sve što pak treba prepoznati, je da roñenje nije početak, a da smrt nije kraj. Ovoliko mnogo se ni ne traži od početnika. On treba samo prihvatiti ideju da ono što on zna nije nužno i sve ono što on treba naučiti. Njegovo putovanje je započelo.

6. Naglasak ovog tečaja uvijek ostaje isti: ovog ti se trenutka nudi potpuno spasenje i ti ga u

ovom trenutku možeš prihvatiti. Ovo je još uvijek jedino tvoja odgovornost. Pokajanje se može izjednačiti s potpunim odlaskom iz prošlosti i potpunim nedostatkom interesa za budućnost. Nebo je ovdje. Nema ga nigdje drugdje. Nebo je sada. Nema drugog vremena. Ni jedno učenje koje ne bi vodilo k tome ne bi trebalo biti briga Božjih učitelja. Sva vjerovanja vode k ovome, samo ako ih se ispravno tumači. U ovom smislu, može se reći da njihova istina leži u njihovoj upotrebljivosti. Treba odati počast svim vjerovanjima koja vode k napretku. Ovo je jedini kriterij koji zahtjeva ovaj tečaj. Ništa više od ovoga nije potrebno.

25. JESU LI POŽELJNE "PSIHIČKE" MOĆI?

1. Odgovor na ovo pitanje vrlo je sličan odgovoru na prethodno. Naravno, ne postoje

"neprirodne" moći i očigledno je da je prizivanje moći koja ne postoji samo poziv na magiju. Jednako je tako očigledno, meñutim, da svaki pojedinac posjeduje mnoge sposobnosti kojih nije svjestan. Kako mu se povećava ta svjesnost, on može razviti sposobnosti koje mu izgledaju zapanjujuće. Ipak, ništa od onoga što taj pojedinac može učiniti ne može se usporediti, ma i najmanje, s veličanstvenim iznenañenjem sjećanja na to Tko je on. Neka se sve njegovo učenje i svi njegovi napori usmjere k ovom velikom, konačnom iznenañenju i on se neće zadovoljiti da ga na tom putu zaustavljaju mala iznenañenja.

2. Sigurno je da postoje mnoge "psihičke" moći koje su jasno na istom pravcu s ovim

tečajem. Komunikacija se ne ograničava na mali raspon kanala koje svijet prepoznaje. Ako bi to bilo tako, malo bi imalo smisla podučavati nekoga u spasenju. To bi bilo nemoguće učiniti. Granice koje svijet postavlja komunikaciji su glavne prepreke za izravno doživljavanje Svetog Duha, Čija Prisutnost je uvijek tu i Čiji je Glas uvijek dostupan za slušanje. Ove su granice postavljene iz straha, jer bi bez tih granica pali zidovi koji opkoljavaju odvojena mjesta u svijetu pri pojavi svetog zvuka Njegovog Glasa. Onaj tko se uzdigne preko tih granica na bilo koji način postaje samo više prirodan. On ne radi ništa posebno i nema nikakve magije u njegovim postignućima.

3. Naizgled nove sposobnosti koje se mogu skupiti na putu mogu biti vrlo korisne. Ako ih

se preda Svetom Duhu i koristi po Njegovom usmjerenju, ove su sposobnosti vrijedna pomagala za podučavanje. Za ovu svrhu, pitanje kako su se pojavile ove sposobnosti je nevažno. Jedino važno razmišljanje jest kako ih upotrijebiti. Uzimajući ih kao ciljeve same po sebi, bez obzira kako se to radi, samo će odlagati napredovanje. Vrijednost ovih sposobnosti ne leži u dokazivanju bilo čega: postignuća iz prošlosti, neobično usklañivanje s "nevidljivim" ili "posebni" Božji darovi. Bog ne daje nikakve posebne darove i nitko nema bilo kakvih moći koje nisu dostupne svakome. Samo magijskim trikovima "demonstriraju" se posebne moći.

4. Ništa što je autentično ne koristi se za varanje. Sveti Duh ne može varati i On se može

koristiti samo autentičnim sposobnostima. Ono što se koristi za magiju, za Njega je beskorisno. Ali ono čime se On koristi ne može se upotrebljavati za magiju. Ipak postoji posebna privlačnost neobičnih sposobnosti koje mogu dovesti u neobično iskušenje. Ovdje su snage koje Sveti Duh želi i treba. Ego u tim istim snagama vidi priliku da se proslavi. Snaga pretvorena u slabost zaista je tragedija. Sve ono što se ne daruje Svetom Duhu mora se dati slabosti, zato što sve ono što se ne pokloni ljubavi mora se dati strahu, pa će tako postati zastrašujuće, kao posljedica toga.

5. Čak i oni koji ne cijene više materijalne stvari svijeta mogu se još uvijek prevariti u vezi

"psihičkih" moći. Povlačenjem investiranja u materijalne darove svijeta ozbiljno se ugrožava ego. On još uvijek može biti dovoljno jak da bi mogao oživjeti pred novim iskušenjem, kako bi prijevarom ponovo povratio snagu. Ovdje mnogi ne mogu prozreti obrane ega, iako one nisu posebno suptilne. Ipak, prijevara postaje laka s obzirom na preostatak želje da se bude prevaren. Sada "moć" više nije autentična sposobnost i ne može je se više pouzdano upotrijebiti. Ukoliko pojedinac ne izmijeni svoj um u vezi sa svrhom ovih sposobnosti, skoro je neizbježno da će potpomoći nesigurnost svoje "moći" sa sve većim varanjem.

6. Bilo koja sposobnost koju bilo tko razvije ima potencijal za dobro. Dovde nema nikakvih

izuzetaka. I što je neobičnija i neočekivanija moć, to je i veća njena potencijalna korist. Spasenju trebaju sve sposobnosti, jer ono što svijet želi razoriti, Sveti Duh želi obnoviti. "Psihičke" sposobnosti se koriste za prizivanje ñavla, a to jedino znači jačanje ega. Ali ovdje postoji takoñer i veliki kanal nade i liječenja u službi Svetog Duha. Oni koji su razvili "psihičke" moći jednostavno su dozvolili da se uklone neka ograničenja koja su oni sami postavili svom umu. Ako svoju povećanu slobodu iskoriste za povećanje svog ropstva, to će biti samo još veće ograničenje koje će sami sebi postaviti. Ovi su darovi potrebni Svetom Duhu. A oni koji Mu ponude ove darove, i samo Njemu, idu s Kristovom zahvalnošću u svojim srcima i s Njegovim svetim vidom koji nije daleko iza toga.

26. MOŽE LI SE BOGA IZRAVNO DOSEGNUTI?

1. Zaista se može izravno dosegnuti Boga, jer ne postoji razdaljina izmeñu Njega i

Njegovog Sina. Njegova je svjesnost u svačijem sjećanju, a Njegova je Riječ ispisana u svačijem srcu. Ali ova se svjesnost i ovo sjećanje mogu pojaviti iznad praga prepoznavanja samo tamo gdje se uklone barijere pred istinom. Od koliko mnogo ljudi je ovo slučaj? Prema tome, tu je uloga Božjih učitelja. Ni oni još nisu postigli potrebno razumijevanje, ali su se udružili s drugima. To je ono što ih izdvaja od svijeta. A to je ono što i drugima omogućuje da napuste svijet zajedno s Božjim učiteljima. Sami oni ne predstavljaju ništa. Ali u njihovom udruživanju je Božja Moć.

2. Postoje oni koji su direktno dosegli do Boga, ne zadržavajući ni trag svjetovnih

ograničenja i savršeno se sjećajući svog vlastitog Identiteta. Njih se može nazvati Učiteljima učitelja zato što se može prizvati njihova slika, iako nisu više vidljivi. I oni će se pojaviti kada i gdje bude za njih korisno da to učine. Za one kojima će njihovo pojavljivanje biti zastrašujuće, dat će im svoje ideje. Nitko ih neće prizvati uzalud. Niti postoji bilo tko koga ovi Učitelji nisu svjesni. Oni poznaju sve potrebe, a prepoznali su i previdjeli sve greške. Doći će vrijeme kad će se to spoznati. A u meñuvremenu, oni će sve svoje darove dati Božjim učiteljima koji u njih gledaju tražeći pomoć, tražeći sve stvari u njihovo Ime i ni jedno drugo.

3. Ponekad Božji učitelj može doživjeti kratko iskustvo izravnog sjedinjenja s Bogom. U

ovom svijetu skoro je nemoguće da to duže potraje. Ovo sjedinjenje se, možda, može zadobiti uslijed velike posvećenosti, i poslije toga zadržati za sve vrijeme bivanja na zemlji. Ali je ovo toliko rijetko da se ne može razmatrati kao realni cilj. Ako se dogodi, neka tako bude. Ako se ne dogodi, takoñer neka tako bude. Sva svjetovna stanja svijesti moraju biti iluzorna. Ako bi se Boga dosegnulo izravno i s neprekidnom svjesnošću, tijelo se ne bi više održalo. Zaista je malo onih koji su spustili tijelo dolje na zemlju samo zato da bi proširili svoju korisnost za one koji su ostali iza njih. A njima trebaju pomagači koji su još uvijek u ropstvu i koji spavaju, tako da bi se s njihovim buñenjem mogao čuti Božji Glas.

4. Nemoj, onda, očajavati zbog ograničenja. Tvoja je funkcija izbjeći ih, a ne biti bez njih.

Ako te trebaju čuti oni koji pate, moraš govoriti njihovim jezikom. Ako trebaš biti spasitelj, moraš razumjeti što treba izbjeći. Spasenje nije teoretsko. Uvidi u čemu je problem, zatraži odgovor i onda prihvati ono što doñe. Neće se dugo odlagati dolazak ovog odgovora. Dobit ćeš svaku pomoć koju uzmogneš prihvatiti i neće ti biti uskraćeno ispunjenje ni jedne tvoje potrebe. Nemojmo se, onda, suviše brinuti o ciljevima za čije postignuće još nisi spreman. Bog te prihvaća tamo gdje jesi i izražava ti dobrodošlicu. Što bi više mogao poželjeti, kad je to sve što ti je potrebno?

27. ŠTO JE SMRT?

1. Smrt je središnji san od koga potječu sve iluzije. Zar nije ludo misliti o životu kao o

nečemu gdje se rañaš, stariš, gubiš vitalnost i na kraju umireš? Postavljali smo i ranije ovo pitanje, ali sad ga je potrebno pažljivije razmotriti. To je jedno fiksirano, nepromjenljivo vjerovanje u svijetu da su sve stvari roñene u njemu samo zato da bi kasnije umrle. To se smatra "prirodnim tijekom stvari" i ne dovodi se u pitanje, već ga se prihvaća kao "prirodni" zakon života. Ciklično, promjenljivo i nesigurno, nepouzdano i nepostojano, koje se diže i spušta na izvjestan način i izvjesnim putem - sve se to smatra Božjom Voljom. I nitko se ne pita je li moguće da dobrostivi Stvoritelj hoće baš to.

2. U ovom opažanju svemira onakvog kakvog ga je Bog stvorio, nemoguće je o Bogu

misliti kao o nekom tko voli. Onoga tko je naredio da sve stvari iščeznu, završavajući u prahu, razočaranju i očaju, treba se samo bojati. On drži tvoj mali život u svojoj šaci, ali samo na jednoj niti, spreman da tu jednu nit prekine bez žaljenja ili brige, možda danas. Ili, ako čeka, ipak je kraj izvjestan. Onaj tko voli takvog boga, ne poznaje što je to ljubav, zato jer negira da je život realan. Smrt je postala simbol života. Njegov je svijet sada bojno polje, gdje vlada suprotnost i gdje protivnosti beskrajno ratuju. Gdje postoji smrt, mir je nemoguć.

3. Smrt je simbol straha od Boga. Ideja smrti je izbrisala Njegovu Ljubav i drži je podaleko

od svijesti, slično štitu koji se drži iznad kako bi potamnio sunce. Sablasnost ovog simbola je dovoljna da pokaže da on ne može postojati usporedo s Bogom. Ovaj simbol sadrži u sebi sliku Božjeg Sina prema kojoj je Božji Sin "postavljen da se odmara" u razornim rukama, gdje crvi samo čekaju da ga pozdrave i da sami potraju neko vrijeme na temelju njegovog razaranja. A i crvi su osuñeni takoñer na sigurno razaranje. I zbog smrti se to dešava svim stvarima. Proždiranje je priroda "zakona života". Bog je lud, a jedino je strah realan.

4. Čudnovato vjerovanje da postoji dio stvari koje umiru, a koji se može odvojiti od onoga

što umire, ne proglašava Boga koji voli, niti uspostavlja bilo kakav temelj za povjerenje. Ako je smrt realna za bilo što, onda život ne postoji. Smrt negira život. Ali ako je život realan, onda to negira smrt. U ovom nije moguć nikakav kompromis. Postoji ili bog straha ili Bog Ljubavi. Svijet je pokušao tisuću kompromisa i pokušat će još tisuću. Ni jedan od tih kompromisa nije prihvatljiv za Božjeg učitelja. Zato što ni jedan nije prihvatljiv za Boga. Bog nije proizveo smrt zato što On nije proizveo strah. Oboje su za Njega besmisleni.

5. "Realnost" smrti čvrsto je ukorijenjena u vjerovanju da je Božji Sin tijelo. I ako je Bog

stvorio tijela, onda je smrt zaista stvarna. Ali onda Bog nije onaj koji voli. Nema točke na kojoj bi kontrast izmeñu percepcije realnog svijeta i svijeta iluzija bio oštriji i jasniji. Smrt je zaista smrt Boga, ako je On Ljubav. I sada Njegovo Vlastito stvaranje mora stajati u strahu pred Njim. On nije Otac, nego razarač. On nije Stvoritelj, nego osvetnik. Strašne su Njegove Misli i zastrašujuća je Njegova slika. Gledati Njegove kreacije znači umrijeti.

6. "I ono posljednje što će se prevladati bit će smrt". Naravno! Bez ideje smrti, nema

svijeta. Svi će se snovi završiti s ovim snom. Ovo je krajnji cilj spasenja, kraj svih iluzija. A u smrti su i roñene sve iluzije. Što se može roditi iz smrti i još uvijek imati život? Ali što se može roditi u Bogu i još uvijek može umrijeti? Neskladnosti, kompromisi i rituali koje svijet njeguje u

uzaludnim pokušajima da se drži smrti, a ipak da misli kako je ljubav stvarna, su bezumna magija, neučinkovita i besmislena. Bog jest i u njemu sve stvari moraju biti vječne. Zar ne vidiš da bi On inače imao suprotnost, a tada bi strah bio isto toliko realan koliko i ljubav?

7. Božji učitelju, jedan tvoj zadatak bi se ovako mogao izraziti: ne prihvaćaj nikakav

kompromis u kojem bi smrt igrala neku ulogu. Ne vjeruj u surovost i ne dozvoli da napad sakrije istinu od tebe. Ono što izgleda kao da umire samo je pogrešno opaženo i dovedeno do iluzije. Sada tvoj zadatak postaje dozvoliti iluziji da bude dovedena do istine. Budi čvrst samo u ovome: ne dozvoli da te zavara "realnost" bilo kojeg promjenljivog oblika. Istina se ne kreće, niti se koleba, niti tone u smrt i raspadanje. A što je kraj smrti? Ništa osim ovoga: shvaćanje da je Božji Sin bezgrešan i sada i zauvijek. Ništa osim toga. Ali nemoj dozvoliti sebi da zaboraviš da to nije ni manje od ovoga.

28. ŠTO JE USKRSNUĆE?

1. Vrlo jednostavno, uskrsnuće je prevladavanje ili svladavanje smrti. To je ponovno

buñenje ili preporañanje, promjena uma u vezi sa značenjem svijeta. To je prihvaćanje tumačenja Svetog Duha u vezi svrhe svijeta, prihvaćanja Pokajanja za sebe. To je kraj snova o bijedi i vesela svjesnost konačnog sna Svetog Duha. To je prepoznavanje Božjih darova. To je san u kojem tijelo savršeno funkcionira, nemajući nikakve druge funkcije osim komunikacije. To je lekcija u kojoj se učenje završava, jer je ovim ono istrošeno i prevladano. To je poziv Bogu da napravi Svoj konačni korak. To je odricanje od svih ostalih ciljeva, svih ostalih interesa, svih drugih želja i svih drugih briga. To je jedina želja Sina za Ocem.

2. Uskrsnuće je negiranje smrti, jer je ono potvrda života. Tako se potpuno preobraća svo

mišljenje svijeta. Život se sada prepoznaje kao spasenje, a bol i bijeda bilo koje vrste opažaju se kao pakao. Ljubavi se više ne boji, već joj se rado iskazuje dobrodošlica. Idoli nestaju, a sjećanje na Boga nesmetano sja svijetom. Kristovo se lice vidi u svakoj živoj stvari i ništa ne ostaje u tami odvojeno od svjetlosti opraštanja. Nema više tuge na zemlji. Nebeska je radost sišla na nju.

3. Ovdje završava nastavni program. Odavde pa nadalje ne treba nikakvih usmjerenja.

Viñenje je potpuno ispravljeno i greške su uklonjene. Napad je besmislen i mir je došao. Postignut je cilj nastavnog programa. Misli su se okrenule Nebu, a otišle od pakla. Sve su čežnje zadovoljene, jer - što je ostalo neodgovoreno i nepotpuno? Posljednja se iluzija širi svijetom, opraštajući svim stvarima i zamjenjujući svaki napad. Obavljeno je potpuno obrtanje. Ništa nije ostalo što bi proturječilo Božjoj Riječi. Istina nema opozicije. A sad je konačno došla istina. Kako samo ona brzo doñe kad je se pozove da uñe i da obuhvati ovakav svijet!

4. Sva živa srca su smirena oživljavanjem dubokog previñanja, jer je blizu vrijeme vječnih

stvari. Smrt ne postoji. Božji Sin je slobodan. I u njegovoj slobodi je kraj straha. Sad više nije ostalo skrivenih mjesta na zemlji koja bi dala utočište bolesnim iluzijama, zastrašujućim snovima i pogrešnim opažanjima svemira. Sve se stvari vide u svjetlosti i u svjetlosti je njihova svrha preobražena i shvaćena. A mi, Božja djeca, ustajemo iz praha i gledamo svoju savršenu bezgrešnost. Nebeska pjesma odjekuje svijetom, pošto je taj svijet uzdignut i priveden istini.

5. Sad nema više razlika. Razlike su nestale i Ljubav sada gleda Samu Sebe. Kakav dalji

vid je potreban? Što je preostalo što bi viñenje još moglo postići? Vidjeli smo Kristovo lice, Njegovu bezgrješnost, Njegovu Ljubav koja je iza svih oblika, izvan područja svih ciljeva. Mi smo sveti zato jer nas je zaista Njegova svetost oslobodila. I mi prihvaćamo Njegovu svetost kao svoju vlastitu, onakvu kakva jest. Bit ćemo zauvijek onakvi kakve nas je Bog stvorio i ne želimo ništa više nego da Njegova Volja bude i naša vlastita. Iluzija o postojanju drugog ljudskog bića nestala je, kad je pronañeno jedinstvo svrhe i cilja.

6. Sve nas ove stvari čekaju, ali još nismo pripremljeni da ih radosno pozdravimo. Sve dok

je i jedan um opsjednut zlim snovima, misao o paklu je realna. Božji učitelji imaju za cilj probuditi umove onih koji spavaju, kako bi mogli vidjeti viziju Kristovog lica kako zauzima mjesto onoga o čemu su sanjali. Blagoslov zamjenjuje misao o ubojstvu. Presuñivanje se ostavlja po strani i daje ga se Onome Čija je funkcija prosuñivanje. I u Njegovom posljednjem sudu obnavlja se istina o svetom Božjem Sinu. On se oslobaña jer je čuo Božju Riječ i razumio njeno

značenje. On je slobodan jer je dozvolio Božjem Glasu da proglasi istinu. I sve što je ranije težio raspeti sad se obnavlja zajedno s njim, stoji s njegove strane, dok se on priprema zajedno s njima da se sretne sa svojim Bogom.

29. O OSTALOM

1. Ovaj priručnik nije napisan s namjerom da se odgovori na sva pitanja koja bi mogli

postaviti učitelj i učenik. Ustvari, on pokriva samo nekoliko onih očiglednijih i to u granicama kratkog pregleda nekih od velikih koncepcija u tekstu i u radnoj knjizi. Ovaj priručnik nije zamjena ni za jedno od njih, već samo dodatak. Iako se ovo zove priručnik za učitelje, mora se imati na umu da samo vrijeme dijeli učitelja i učenika, tako da je ova razlika privremena već po samoj svojoj definiciji. U nekim slučajevima učeniku može koristiti da prvo čita ovaj priručnik. Drugima je možda bolje da započnu s radnom knjigom. A treći možda trebaju započeti na apstraktnoj razini teksta.

2. Što je za koga? Tko će imati više koristi od samih molitava? Kome treba samo smiješak

jer još nije spreman za nešto više. Nitko ne treba sam odgovarati na ova pitanja. Sigurno da ni jedan Božji učitelj nije stigao daleko koji nije ovo shvatio. Nastavni program je jako individualiziran i svi aspekti su pod posebnom kontrolom i vodstvom Svetog Duha. Pitaj i On će odgovoriti. Njegova je odgovornost i jedino On je može i preuzeti. Njegova funkcija i jest da to učini. Tvoje je da predaš pitanja u Njegovu nadležnost. Da li želiš odgovarati za odluke koje tako malo razumiješ? Budi sretan što imaš Učitelja Koji ne može griješiti. Njegovi su odgovori uvijek ispravni. Da li to možeš reći i za svoje odgovore?

3. Postoji i druga prednost - i to važna - u što češćem prebacivanju odlučivanja u nadležnost

Svetog Duha. Možda nisi razmišljao o ovom aspektu, ali njegova je važnost očigledna. Držati se uputa Svetog Duha znači dozvoliti sebi da budeš osloboñen krivice. To je suština Pokajanja. To je srž nastavnog programa. Strah se bazira na tvojoj zamisli da si uzurpirao funkciju koja nije tvoja. Čitav svijet koji vidiš odražava iluziju da si to učinio, a to čini strah neizbježnim. Vraćanje funkcije Onome Kome ona i pripada tako je zapravo izbjegavanje straha. A to je ono što dozvoljava sjećanju na ljubav da ti se vrati. Ne misli, onda, da je slijeñenje vodstva Svetog Duha jedino potrebno radi tvojih vlastitih nedostataka. To je za tebe izlaz iz pakla.

4. Ovdje je opet paradoks na koji se često osvrćem u tečaju. Reći: "Ja sam od sebe ne mogu

ništa učiniti" - znači dobiti svu moć. A to je samo prividni paradoks. Bog te je stvorio, ti zato i imaš svu moć. Slika koju si izgradio o samom sebi nema nikakve moći. Sveti Duh zna istinu o tebi. Slika koju si o sebi izgradio ne zna. Ipak, unatoč potpunom i očitom neznanju, ova slika pretpostavlja da ona zna sve stvari zato što si joj dao to vjerovanje. Takvo je tvoje podučavanje, a podučavanje svijeta je izgrañeno tako da podupre tvoje. Ali Učitelj Koji zna istinu nije zaboravio. Njegove odluke donose svima korist, jer su potpuno lišene napada. Pa, prema tome, i ne mogu izazvati osjećaj krivice.

5. Onaj tko si umišlja da ima moć koju zapravo ne posjeduje, sam sebe zavarava. Ali

prihvatiti moć koju mu Bog daje znači samo priznati svoga Stvoritelja i prihvatiti Njegove darove. A Njegovi darovi su bezgranični. Tražiti od Svetog Duha da za tebe odlučuje znači jednostavno prihvatiti svoje istinsko nasljedstvo. Da li to znači da ne smiješ ništa reći, a da se ne posavjetuješ s Njim? Zaista, ne! Teško da bi to bilo praktično, a ovaj se tečaj najviše bavi onim što je praktično. Ako si stvorio naviku traženja pomoći kada i gdje možeš, možeš biti siguran da će ti se mudrost dati kad ćeš je trebati. Svakog se jutra pripremaj za ovo, sjećaj se Boga kad god

možeš tijekom dana, traži pomoć Svetog Duha kad je to moguće i uvečer Mu zahvali za Njegovo vodstvo. I tvoja će samouvjerenost biti zaista dobro utemeljena.

6. Nikad nemoj zaboraviti da Sveti Duh ne ovisi o tvojim riječima. On razumije traženja

tvog srca i odgovara na njih. Da li to znači da, dok napad bude ostajao privlačan za tebe, će On odgovoriti zlom? Teško! Bog Mu je dao moć prevoñenja tvojih molitvi srca na Njegov jezik. On razumije da je napad poziv u pomoć. I u skladu s tim, On odgovara sa pomoći. Bog bi bio surov kad bi dozvolio da tvoje riječi zamijene Njegove Vlastite. Otac koji voli, ne dozvoljava svom djetetu da samo sebi nanosi štetu ili da izabere vlastito razaranje. Dijete može tražiti povredu, ali će ga njegov otac unatoč tome zaštititi. A koliko samo više od toga tvoj Otac voli Svog Sina?

7. Zapamti, ti si Njegovo ispunjenje i Njegova Ljubav. Zapamti da je tvoja slabost Njegova

snaga. Ali nemoj ovo čitati nepromišljeno ili pogrešno. Ako je Njegova snaga u tebi, ono što opažaš kao svoju slabost, samo je iluzija. A On ti je dao i sredstva da dokažeš da je to tako. Zatraži sve stvari od Njegovog Učitelja i sve će ti se stvari dati. Ne u budućnosti, nego odmah, sada. Bog ne čeka, zato što čekanje podrazumijeva vrijeme, a On je bezvremen. Zaboravi svoje budalaste slike, svoj osjećaj slabost i svoj strah od povrede, svoje snove o opasnosti i izabrane "nepravde". Bog poznaje samo Svog Sina, a taj je Sin onakav kakvim ga je Otac stvorio. S povjerenjem te stavljam u Njegove ruke i u tvoje se ime zahvaljujem da je to tako.

A sada budi blagoslovljen u svemu što radiš.

Bog ti se obraća za pomoć da bi spasio svijet.

Božji učitelju, On ti nudi svoju zahvalnost.

I sav svijet stoji tih u milosti koju

Ti od Njega donosiš. Ti si Sin kojeg On voli,

I dano ti je da budeš sredstvo

Kroz koje će se Njegov Glas čuti širom svijeta,

Zaključiti sve stvari koje pripadaju vremenu; završiti viñenje

Svih vidljivih stvari; i ukloniti

Sve stvari koje se mijenjaju. Kroz tebe se navješćuje

Nevidljivi svijet, nečujni, a koji je ipak istinski tu.

Svet si, i u tvojoj svjetlosti svijet

Odražava tvoju svetost, jer ti nisi

Sam i bez prijatelja. Ja se zahvaljujem u tvoje ime,

I pridružujem se tvojim naporima u korist Boga,

Znajući da su ti napori takoñer i u moju korist,

I u korist svih onih koji zajedno sa mnom koračaju k Bogu.

AMEN

RAZJAŠNJENJE POJMOVA

UVOD

1. Ovo nije tečaj iz filozofske spekulacije, niti mu je važna precizna terminologija. Bavi se

samo Pokajanjem (uklanjanjem ega i liječenjem vjerovanja u odvojenost) ili ispravljanjem percepcije. Sredstvo za postizanje Pokajanje je opraštanje. Struktura "pojedinačne svijesti" je u biti nevažna zato što je to koncepcija koja predstavlja "prvobitnu grešku" ili "prvobitni grijeh". Studiranje same greške ne dovodi do ispravljanja, ako ti je zaista stalo do toga da uspiješ ne osvrtati se na grešku. I upravo je ovaj proces ne osvrtanja na grešku ono što je cilj tečaja.

2. Svi su pojmovi potencijalno kontroverzni i oni koji traže kontroverzu naći će je. A oni,

opet, koji traže razjašnjenje, takoñer će ga naći. Oni, pak, moraju željeti previdjeti kontroverzu, prepoznajući da je to obrana protiv istine u obliku manevra odgañanja. Teološka razmatranja kao takva nužno su kontroverzna, jer ona ovise o vjerovanju i prema tome mogu biti prihvaćena ili odbačena. Jedna univerzalna teologija je nemoguća, ali jedno univerzalno iskustvo nije samo moguće, već je i neophodno. Ovo iskustvo je to prema čemu je ovaj tečaj usmjeren. Jedino ovdje dosljednost postaje moguća zato što se jedino ovdje završava nesigurnost.

3. Tečaj ostaje unutar okvira ega, gdje je i potreban. On se ne bavi onim što se ne nalazi

izvan domene svih grešaka zato što je on planirao samo postaviti putokaz prema tom cilju. Zato se on koristi riječima, koje su simbolične, i ne mogu izraziti ono što se nalazi izvan područja simbola. Jedino je ego taj koji postavlja pitanja, zato što je samo ego taj koji sumnja. Tečaj samo daje drugi odgovor, kad je pitanje jednom već postavljeno. Ipak, ovaj se odgovor ne pokušava poslužiti inventivnošću i ingenioznošću. To su atributi ega. Tečaj je jednostavan. On ima jednu funkciju i jedan cilj. Samo u tome on ostaje potpuno dosljedan, jer se samo u tome može biti

dosljedan. 4. Ego će zahtijevati mnoge odgovore koje ovaj tečaj ne daje. Tečaj ne prepoznaje kao

pitanja jedino oblik pitanja na koje je odgovor nemoguć. Ego može pitati: "Kako se pojavljuje ono što je nemoguće?", "Kome se nemoguće dogaña?" i sve to može pitati u mnogo oblika. Ipak, nema odgovora, postoji samo iskustvo. Teži samo iskustvu i nemoj teologiji dozvoliti da te zadržava.

5. Primijetit ćeš da je u tečaju naglasak na početku na strukturnim temama i da je kratak.

Kasnije ubrzo ovaj naglasak otpada da bi napravio mjesta glavnom učenju. Pošto si tražio objašnjenje, evo nekih pojmova koji se koriste.

1. UM - DUH

1. Termin um se koristi da prikaže aktivirajući agens duha koji daje duhovnu stvaralačku

energiju. Kad je riječ napisana velikim slovom ona se odnosi na Boga ili Krista (tj. Božji Um ili Kristov Um). Duh je Božja Misao koju je On stvorio sličnu Sebi. Ujedinjeni duh je Božji jedini Sin ili Krist.

2. U ovom svijetu, zato jer je um rascijepljen, Božji Sinovi izgledaju kao da su odvojeni. Ni

njihovi umovi ne izgledaju da su združeni. U ovom iluzornom stanju, koncepcija "pojedinačnog uma" izgleda kao da ima značenja. U tečaju se on, prema tome, opisuje kao da ima dva dijela: duh i ego.

3. Duh je onaj dio koji je još uvijek u kontaktu s Bogom kroz Svetog Duha, Koji prebiva u

ovom dijelu, ali vidi takoñer i drugi dio. Riječ "duša" se ne upotrebljava, osim u direktnim biblijskim citatima, zato jer je vrlo proturječna. To bi ipak mogao biti ekvivalent za "duh", podrazumijevajući time da je, budući da je od Boga, vječna i da se nikad ne raña.

4. Drugi dio uma je potpuno iluzoran i proizvodi samo iluzije. Duh zadržava svoju

sposobnost stvaranja, ali njegova Volja, koja je i Božja, izgleda kao da je u ropstvu sve dok se um ne ujedini. Stvaranje se nastavlja nesmanjenim tempom, zato što je to Božja Volja. Ova je Volja uvijek ujedinjena i prema tome nema značenja u ovom svijetu. Ona nema suprotnosti i nema stupnja.

5. Um može biti ispravan ili neispravan, ovisno o glasu kojeg sluša. Ispravno-umovanje

sluša Svetog Duha, oprašta svijetu i kroz Kristovo viñenje umjesto ovog svijeta vidi stvarni svijet. Ovo je konačno viñenje, posljednje opažanje, stanje u kojem Bog Sam pravi posljednji korak. Ovdje se zajedno završavaju i vrijeme i iluzije.

6. Pogrešno-umovanje sluša ego i proizvodi iluzije, opažajući grijeh i opravdavajući bijes i

vidi krivicu, bolest i smrt kao stvarne. I ovaj svijet i realni svijet su iluzije zato što ispravno-umovanje samo previña, ili oprašta, ono što se nije nikada ni dogodilo. Prema tome, to nije Jedno-umovanje Kristovog Uma, Čija Volja je jedno s Božjom Voljom.

7. U ovom svijetu jedina sloboda koja je preostala jest sloboda izbora, uvijek izmeñu dva

izbora ili dva glasa. Volja nije obuhvaćena u opažanju na bilo kojoj razini i nema nikakve veze s izborom. Svijest je prijemljiv mehanizam koji prima poruke odozgo ili odozdo, od Svetog Duha ili od ega. Svijest ima razine i svjesnost se može vrlo dramatično pomicati, ali ona ne može nadvladati područje opažanja. Na svom vrhuncu ona postaje svjesna realnog svijeta i može je se vježbati da to čini sve više i više. Ipak, sama činjenica da ona ima razine i da je se može vježbati, pokazuje da ona ne može dosegnuti znanje.

2. EGO - ČUDO

1. Iluzije neće trajati. Njihova smrt je sigurna i to je jedino sigurno u njihovom svijetu.

Zbog toga je to svijet ega. Što je ego? Samo san o tome što si ti zaista. Ego je misao da si odvojen od svog Stvoritelja i želja da se bude ono što On nije stvorio. To je stvar ludila, to uopće nije realno. Ime za bezimeno - to je sve. Simbol nemogućnosti, izabiranje opcije koja ne postoji. Mi joj dajemo ime da bi sami sebi pomogli shvatiti da to nije ništa drugo nego drevna misao da je ono što je proizvedeno samim tim i besmrtno. Ali što drugo može iz toga proizići osim sna koji se, slično svim snovima, može samo završiti u smrti?

2. Što je ego? Ništavilo ali u obliku koji na nešto liči. U svijetu oblika ego se ne može

negirati, zato jer on jedino izgleda realan. Ali, da li može Božji Sin, onakav kakvog ga je On stvorio, boraviti u obliku ili svijetu oblika? Onaj tko traži od tebe da definiraš ego i da objasniš kako se ego pojavio može biti samo onaj koji misli da je ego realan i koji po definiciji teži osigurati iluzornoj prirodi ega da se sakrije iza riječi koje izgledaju tako kao da ga čine realnim.

3. Ne postoji definicija za laž koja služi da bi tu laž učinila istinitom. Niti može postojati

istina koju laž efikasno sakriva. Nestvarnost ega se ne negira riječima, niti je njegovo značenje jasno zato što izgleda kao da njegova priroda ima oblik. Tko može definirati ono što se ne da definirati? Pa ipak, čak i ovdje postoji odgovor.

4. Ne možemo izgraditi definiciju onoga što ego jest, ali možemo reći što on nije. A ovo

nam se pokazuje savršeno jasno. Iz ovoga zaključujemo sve što ego jest. Pogledaj u njegovu suprotnost i možeš vidjeti jedini odgovor koji je značajan.

5. Suprotnost egu u svakom pogledu - u podrijetlu, posljedici i ishodu - zovemo čudom. I tu

ćemo naći sve ono što nije ego u ovome svijetu. Ovdje je suprotnost egu i jedino ovdje možemo gledati to što ego jest. Ovdje vidimo sve ono što izgleda da ego čini, a uzrok i njegove posljedice moraju još uvijek biti jedno.

6. Tamo gdje je bila tama mi sada vidimo svjetlost. Što je ego? Gdje je bila tama? Gdje je

ego? Tamo gdje je bila tama. Što je to sada i gdje se može naći? Ništa i nigdje. Sad je svjetlost došla: njena je suprotnost otišla bez traga. Gdje je bilo zlo, sada je svetost. Što je ego? Ono što je bilo zlo. Gdje je ego? U zlom snu ego je samo izgledao stvaran i to samo dok si sanjao taj san. Tamo gdje je bilo raspeće sada stoji Božji Sin. Što je ego? Tko ima potrebe to pitati? Gdje je ego? Tko ima potrebe tražiti jednu iluziju sada kad su snovi prošli?

7. Što je čudo? Takoñer jedan san. Ali pogledaj sve aspekte ovog sna i više nikad nećeš

pitati. Pogledaj na dobrodušni svijet koji se prostire pred tobom dok blago koračaš. Pogleda pomoćnike duž puta kojim ideš, koji su sretni uz izvjesnost Neba i sigurnost mira. I pogledaj konačno jedan trenutak na ono što si konačno ostavio iza sebe i što je konačno prošlo.

8. To je bio ego - surova mržnja, potreba za osvetom i krikovi bola, strah od umiranja i

nagon za ubijanjem, iluzija da si bez braće i ja koje izgleda usamljeno u čitavom svemiru. Ovu strašnu grešku o samom sebi čudo ispravlja onako blago kako majka koja voli pjeva svome

djetetu uspavanku. Zar nije to pjesma koju bi želio čuti? Zar ona neće odgovoriti na sve što si mislio pitati, pa čak i samo pitanje učiniti besmislenim?

9. Tvoja pitanja nemaju odgovora, jer su načinjena samo zato da bi utišala Božji Glas Koji

svakom postavlja samo jedno pitanje: "Jesi li još uvijek spreman da Mi pomogneš spasiti svijet?" Ovo pitaj umjesto pitanja što je ego i vidjet ćeš kako nenadana svjetlost prekriva svijet koji je ego načinio. Sada nikome nije uskraćeno čudo. Svijet je spašen od onoga što si ti mislio da je svijet. A ono što taj svijet zaista jest, to je da je on potpuno neosuñen i potpuno čist.

10. Čudo oprašta, ego osuñuje i proklinje. Nijedno od ovog dvoga ne treba definirati

drukčije nego ovako. Može li definicija biti sigurnija ili više usklañena s onim što je spasenje? Problem i odgovor na njega ovdje su zajedno i nakon što su se konačno sreli, izbor je jasan. Tko bi odabrao pakao kad ga je već prepoznao? A tko ne bi pošao još malo dalje kad mu je već dano da razumije da je put kratak i da je Nebo cilj putovanja?

3. OPRAŠTANJE - KRISTOVO LICE

1. Opraštanje je za Boga i usmjereno je k Bogu, ali ne potječe od Boga. Nemoguće je

misliti o bilo čemu što je On stvorio čemu bi trebalo oprostiti. Opraštanje je, prema tome, iluzija. Ali zbog svoje svrhe koja pripada Svetom Duhu, tu postoji jedna razlika. Nasuprot svim drugim iluzijama, opraštanje udaljava od greške, a ne dovodi do greške

2. Opraštanje se može nazvati vrstom sretne fantazije, načinom na koji oni koji ne znaju

mogu premostiti provaliju izmeñu svog opažanja i istine. Oni ne mogu izravno ići od opažanja do znanja zato što ne misle da je njihova volja da to čine. To uvjetuje da se Bog javlja kao neprijatelj, umjesto onoga što On stvarno jest. I samo ova luda percepcija čini da se samo podignu i da Mu se vrate u miru.

3. I zato im je potrebna iluzija pomoći jer su bespomoćni, potrebna im je Misao o miru jer

su u sukobu. Bog zna što je potrebno Njegovom Sinu i prije nego ovaj nešto i zatraži. Boga uopće ne zanima oblik, nego, kad dade sadržaj, Njegova je Volja da se taj sadržaj i shvati. I to je dovoljno. Oblik se prilagoñuje potrebi. Sadržaj je nepromjenjiv, vječan kao i njegov Stvoritelj.

4. Kristovo lice treba vidjeti prije nego se uspije vratiti sjećanje na Boga. Razlog je

očigledan. Viñenje Kristovog lica podrazumijeva opažanje. Nitko ne može gledati znanje. Ali je Kristovo lice veliki simbol opraštanja. To je spasenje. To je simbol stvarnog svijeta. Tko god gleda u njega, ne vidi više svijet. On je toliko blizu Neba, koliko je to uopće moguće s ove strane vrata. A od tih vrata nema više od jednog koraka koji je potreban da bi se ušlo u Nebo. To je završni korak. A taj korak prepuštamo Bogu.

5. Opraštanje je takoñer simbol. Ali kao simbol isključivo Njegove Volje ne može ga se

dijeliti. I tako, Jedinstvo koje simbol opraštanja odražava postaje Njegova Volja. To je jedina stvar koja još u svijetu postoji kao dio, a koja je ipak most za Nebo.

6. Božja je Volja sve što postoji. Mi možemo samo ići od ništavila do svega, od pakla do

Neba. Da li je to putovanje? Ne, uistinu ne, zato jer istina ne ide nikuda. Ali se iluzije pomiču s mjesta na mjesto, iz jednog vremena u drugo. Završni korak je takoñer pomak. Kao percepcija on je djelomično nerealan. A taj će dio nestati. Ono što ostane je vječni mir i Božja Volja.

7. Sada nema više želja, jer su želje te koje se mijenjaju. Čak i ono željeno postaje

nepoželjno. To mora tako biti, zato jer ego ne može biti miran. Ali Volja je stalna kao Božji dar. A ono što On daje uvijek liči na Njega. To je svrha Kristovog lica. To je Božji dar kojim On spašava Svog Sina. Pogledaj u to i bit će ti oprošteno.

8. Kako samo svijet postaje lijep u samo tom jednom jedinom trenutku kad vidiš istinu o

samom sebi kako se tu odražava. Sad si bezgrešan i gledaj u svoju bezgrešnost. Sad si svet i opazi da je to tako. I sada se um vraća svom Stvoritelju, to je udruživanje Oca i Sina, Jedinstvo jedinstava koje stoji iza svih udruživanja, ali i izvan područja svih njih. Boga se ne može vidjeti, već samo razumjeti. Njegov Sin nije napadnut, već prepoznat.

4. ISTINSKA PERCEPCIJA - ZNANJE

1. Svijet koji vidiš je jedna iluzija svijeta. Ovaj svijet Bog nije stvorio, jer ono što On stvori

mora biti vječno kao što je i On vječan. Nema ničega u svijetu koji vidiš što bi zauvijek trajalo. Neke će stvari trajati nešto malo duže od drugih. Ali će doći vrijeme kad će se završiti sve vidljive stvari.

2. Prema tome, tjelesne oči nisu sredstvo kojim se može vidjeti realan svijet, jer iluzije u

koje ove oči gledaju moraju voditi do još više iluzija o stvarnosti. I to one upravo i čine. Sve ono što tjelesne oči vide ne samo da nije trajno, već je podložno mislima o grijehu i krivici. Dok je sve ono što je Bog stvorio zauvijek bez grijeha i, prema tome, i zauvijek bez krivice.

3. Znanje nije lijek za lažnu percepciju, zato jer se ovo dvoje ne mogu sresti, jer je znanje

na drugom nivou. Istinska percepcija mora biti jedini mogući ispravak lažne percepcije. Ona neće ustrajati. Ali za vrijeme dok traje, ona dolazi izliječiti. Istinska percepcija je lijek s mnogim imenima. Opraštanje, spasenje, Pokajanje, istinska percepcija, sve je to jedno. Sve je ovo jedan početak s krajem koji vodi Jednoti koja se nalazi daleko izvan ovoga područja. Istinsko opažanje je sredstvo kojim se svijet spašava od grijeha, jer grijeh ne postoji. A to je ono što vidi istinska percepcija.

4. Svijet stoji kao blok ispred Kristovog lica. Ali za istinsku percepciju svijet nije ništa više

od nježnog vela, kojeg je tako lako raspršiti da ne može trajati duže od jednog trenutka. Konačno se svijet vidi onakvim kakav on doista i jest. A sad on ne može ne nestati, jer sad postoji prazan prostor očišćen i pripremljen. Tamo gdje se opažalo razaranje, sad se pojavljuje Kristovo lice i u tom se trenutku zaboravlja na svijet, a vrijeme se zauvijek završava, dok se svijet kovitla u ništavilo odakle je i došao.

5. Svijet kojem je oprošteno ne može dugo trajati. On je bio utočište za tijela. Ali opraštanje

gleda mimo tijela. To je njegova svetost, to je način na koji opraštanje liječi. Svijet tijela je svijet grijeha, jer samo tamo gdje postoji tijelo moguć je grijeh. Iz grijeha proizlazi osjećaj krivnje isto tako sigurno kao što opraštanje uklanja sav osjećaj krivnje. A jednom kad nestane osjećaj krivnje, što još preostaje što bi odvojeni svijet održalo na mjestu gdje je? Kad je to mjesto takoñer nestalo, zajedno s vremenom. Samo tijelo čini da svijet izgleda realan, jer, pošto je odvojen, on ne može ostati tamo gdje je odvojenost nemoguća. Opraštanje dokazuje da je to moguće, zato što ono ne vidi svijet. A ono što ćeš tada previdjeti neće ti biti razumljivo, upravo onako kako ti je nekad prisutnost svijeta bila izvjesna.

6. Ovo je pomak koga donosi istinska percepcija: ono što je nekad bilo projicirano prema

van, sad se vidi u nutrini, a u nutrini mu opraštanje dozvoljava da nestane. Tu se postavlja oltar za Sina i tu se javlja sjećanje na Oca. Ovdje se sve iluzije privode istini i stavljaju na oltar. Ono što se vidi izvana, mora ležati izvan područja opraštanja, zato što to izgleda zauvijek grešno. Gdje je nada dok se grijeh vidi kao nešto izvanjsko? Kakav lijek može očekivati osjećaj krivice? Ali, viñeni unutar tvog vlastitog uma, osjećaj krivice i opraštanje za trenutak leže zajedno, jedno pored drugog, na oltaru. Tu su konačno bolest i njen jedini lijek udruženi u jednom iscjeljujućem sjaju. Bog je došao položiti pravo na ono što je Njegovo Vlastito. Opraštanje je potpuno.

7. I sad Božje znanje, nepromjenjivo, izvjesno, čisto i potpuno razumljivo, ulazi u kraljevstvo. Percepcija je nestala, bez obzira da li je lažna ili istinita. Otišlo je i opraštanje, pošto je obavilo svoj zadatak. A otišla su i tijela u blještavilu svjetlosti na oltaru Božjeg Sina. Bog zna da je taj oltar Njegov Vlastiti, kao što je i Sinovljev. I ovdje se oni udružuju, pošto je ovdje Kristovo lice raspršilo i posljednji trenutak vremena i sad je i posljednje opažanje svijeta bez svrhe i bez uzroka. Gdje sjećanje na Boga konačno doñe, tu nema putovanja, nema vjerovanja u grijeh, nema zidova, nema tijela, a jezovita privlačnost osjećaja krivnje i smrti tu se zauvijek gasi.

8. O braćo moja, kad bi samo poznavali mir koji će vas obaviti i koji će vas držati zaštićene

i čiste i lijepe u Božjem Umu, ne bi mogli a da ne pojurite sresti se s Njim tamo gdje se nalazi Njegov oltar. Sveto je tvoje ime i Njegovo, pošto su se ovdje udružili, na ovom svetom mjestu. Ovdje se On saginje da bi te podigao k Sebi, izvan iluzija u svetost, izvan svijeta u vječnost, izvan svog straha vraćaš se ljubavi.

5. ISUS - KRIST

1. Nema nikakve potrebe za pomoći da se uñe u Nebo, jer ga nikada i nisi napustio. Ali

postoji potreba za pomoći izvan onoga što ti obuhvaćaš, zato jer si sam sebe ograničio lažnim vjerovanjem o svom Identitetu, Kojeg je jedino Bog uspostavio u realnosti. Dani su ti pomagači u mnogim oblicima, iako su na oltaru jedno. Izvan dosega svakog od njih postoji Božja Misao, a ona se nikad ne mijenja. Ali ovi pomagači imaju imena, koja je povremeno razlikuju, jer su vremenu potrebni simboli, zato što je kao takvo nerealno. Ima bezbroj imena tih pomagača, ali nećemo izlaziti izvan područja imena koja sam tečaj upotrebljava. Bog ne pomaže, jer On ne iskazuje nikakve potrebe. Ali On stvara sve Pomagače Svoga Sina, sve dok ovaj Sin vjeruje u istinitost svojih fantazija. Zahvali se Bogu na ovim Pomagačima, jer će te oni dovesti domu tvome.

2. Ime Isus je ime jednoga koji je bio čovjek, ali je u svoj svojoj braći vidio Kristovo lice i

koji se sjetio Boga. Tako se on poistovjetio s Kristom , prestao je biti čovjek i postao je jedno s Bogom. Čovjek je jedna iluzija, jer izgleda kao da je odvojeno biće, koje samo od sebe korača, unutar tijela koje izgleda kao da zadržava njegovo ja odvojenim od Pravog Ja, kao što to rade sve iluzije. A opet, tko se može spasiti ako ne vidi iluzije i onda ih identificirati da jesu ono što zaista i jesu? Isus ostaje Spasitelj zato što je vidio lažno i nije ga prihvatio kao istinito. A Kristu je potreban njegov oblik, da bi se mogao javiti ljudima i spasiti ih od njihovih vlastitih iluzija.

3. U svojoj potpunoj istovjetnosti s Kristom - savršenim Božjim Sinom, jedinim Božjim

stvaranjem i Njegovom srećom, zauvijek sličnim Bogu, koji je jedno s Njim - Isus je postao ono što vi svi morate biti. On vam je pokazao put da biste ga mogli slijediti. On vas vodi natrag ka Bogu, jer je vidio put pred sobom i jer je išao tim putem. Napravio je jasnu razliku, koja je tebi još nejasna, izmeñu lažnog i istinitog. Ponudio ti je konačnu demonstraciju da je nemoguće ubiti Božjeg Sina, a takoñer i da se život Božjeg Sina nikako ne može izmijeniti putem grijeha i zla, zlobe, straha ili smrti.

4. I zato ti se opraštaju svi tvoji grijesi, zato što nisu doveli ni do kakvih posljedica. To su

bili samo snovi. Ustani zajedno s onim koji ti je ovo pokazao, zato što mu to duguješ. Onome tko je s tobom podijelio tvoje snove, da bi ih se moglo raspršiti. I još uvijek ih dijeli da bi bio jedno s tobom.

5. Da li je on Krist? O, da, zajedno s tobom. Njegov kratki život na zemlji nije bio dovoljan

da poduči moćnu lekciju koju je on naučio za sve vas. On će ostati s vama da vas izvede iz pakla, koji ste sami izgradili, i dovesti vas Bogu. A kada svoju volju udružite s njegovom vaše će viñenje biti i njegovo viñenje, jer se Kristove oči dijele. Koračanje s njim je isto tako prirodno, kao i koračanje s bratom koga poznaješ od roñenja, jer on je zaista takav. Od onoga koji bi samo bio brat svijetu, izrañeni su neki tužni idoli. Oprosti mu svoje vlastite iluzije i pogledaj kako ti je on dragi brat. On će ti smiriti um konačno i privesti ga, zajedno s tobom, tvom Bogu.

6. Da li je On jedini Božji Pomagač? Zaista nije. Krist preuzima mnoge oblike s raznim

imenima sve dok se ne prepozna njihova jednost. Ali, Isus je za tebe nositelj Kristove jedinstvene poruke Božje Ljubavi. Ne treba ti drugi nositelj. Moguće je čitati ove riječi i imati od njih koristi, a da ih se ne prihvati u životu. Ipak bi ti malo više pomoglo ako bi s njim podijelio svoje boli i

svoje radosti i kad bi te boli i te radosti napustio i potražio Božji mir. Ipak postoji jedna njegova lekcija za koju bih više od svega želio da je i ti naučiš. To je ova lekcija:

"Smrt ne postoji, zato što je Božji Sin sličan svom Ocu. Ništa od onoga što možeš učiniti ne

može izmijeniti Vječnu Ljubav. Zaboravi svoje snove o grijehu i krivici i, umjesto toga, doñi k Meni da podijelimo uskrsnuće Božjeg Sina. I sa sobom povedi sve one koje ti je Bog poslao da se o njima brineš, isto onako kako se i ja brinem za tebe."

6. SVETI DUH

1. Isus je manifestacija Svetog Duha, Koga je on prizvao na zemlju, nakon što je uzašao na

Nebo ili postao potpuno poistovjećen s Kristom, Sinom Božjim, onakvim kakvog ga je On stvorio.

Sveti Duh, kako je i sam kreacija Jednog Stvoritelja, koja stvara zajedno s Njim i prema

Njegovoj slici i prilici ili duhu, vječan je i nikad se ne mijenja. On je "prizvan na zemlju" u tom smislu da Ga je sad moguće prihvatiti i čuti Njegov Glas. Njegov Glas je Glas koji govori u Božje Ime, pa je prema tome i preuzeo i neki oblik. Ovaj oblik nije njegova realnost, a tu realnost poznaje samo Bog, zajedno s Kristom, Njegovim pravim Sinom, Koji je Njegov dio.

2. Tokom čitavog ovog tečaja, Sveti Duh se opisuje kao onaj koji nam daje odgovor na

odvojenost i koji nam donosi plan Pokajanja, ustanovljavajući našu posebnu ulogu u ostvarenju tog plana i pokazujući nam precizno u čemu se sastoji ta naša uloga. On je postavio Isusa za voñu odgovornog za izvršenje Njegovog plana, jer je Isus bio prvi čovjek koji je savršeno završio svoju ulogu. Sva moć Neba i zemlje tako je dana Isusu i on će je podijeliti s tobom kad i ti izvršiš svoju ulogu. Princip Pokajanja je dan Svetom Duhu mnogo prije nego je Isus postavljen.

3. Sveti Duh se opisuje kao preostala komunikacijska veza izmeñu Boga i Njegovih

odvojenih Sinova. Da bi izvršio ovu posebnu funkciju, Sveti Duh je preuzeo dvostruku funkciju. On zna, zato jer je dio Boga. On opaža, zato jer je poslan spasiti čovječanstvo. On je veliki princip ispravljanja, nositelj istinske percepcije, inherentna moć Kristovog viñenja. On je svjetlo u kojem se opaža svijet kome je oprošteno, u kome se vidi jedino Kristovo lice. On nikad ne zaboravlja Stvoritelja ili Njegovo Stvaranje. On nikad ne zaboravlja Božjeg Sina. On nikad ne zaboravlja tebe. I On ti donosi Očevu Ljubav kao jedan vječni sjaj koji nikad neće biti izbrisan, zato jer ga je Bog tu postavio.

4. Sveti Duh obitava u dijelu tvog uma koji je dio Kristovog Uma. On predstavlja tvoje

Pravo Ja i tvog Stvoritelja, Koji su jedno. On govori u Božje Ime, ali i u tvoje, jer je povezan s oboma. Prema tome, On je Onaj Koji dokazuje da ste zapravo jedno. On izgleda kao da je Glas, jer ti On u tom obliku govori Božju Riječ. On izgleda kao da je Vodič kroz daleku zemlju, zato što ti je potreban ovaj oblik pomoći. On izgleda da je sve ono što izlazi u susret potrebama za koje misliš da ih imaš. Ali se On ne vara kad opazi da je tvoje ja uhvaćeno u zamku potreba koje zapravo nemaš. On će te spasiti od ovih prividnih potreba. Oslobañajući te ovih prividnih potreba, on će te učiniti sigurnim.

5. Ti si Njegova manifestacija u ovom svijetu. Tvoj brat te poziva da zajedno s njim budeš

Njegov Glas. Usamljen, tvoj brat ne može biti Pomagač Božjem Sinu, jer je kao usamljenik neučinkovit. Ali kad se s tobom udruži on postaje sjajni Spasitelj svijeta, Čiju ulogu ti u spasenju upotpunjuješ. Sveti Duh ti zahvaljuje, a takoñer i tvom bratu, zato što si ustao i pošao s njim kad je brat počeo spašavati svijet. I ti ćeš biti s bratom do završetka vremena i dok ne nestanu i posljednji ostaci snova o zlobi u kojima plešeš po taktu bijedne melodije smrti. Umjesto ove melodije, kratko vrijeme se čuje himna Bogu. A onda Glas odlazi i više ne preuzima nikakav oblik, već se vraća u Vječnu Bezobličnost.

EPILOG

l. Nemoj zaboraviti da je, jednom kad započne ovo putovanje, njegov kraj izvjestan. Tokom

putovanja nailazit će sumnja, pa otići. Usprkos tome, završetak je siguran. Nitko ne može ne uspjeti ostvariti ono što mu je Bog odredio da napravi. Kad na to zaboraviš, sjeti se da koračaš s Njim i s Njegovom Riječju u srcu. Tko bi mogao očajavati kad je u posjedu takve Nade kao što je ova? Iluzije očaja mogu izgledati da su došle, ali nauči kako da te one ne zavaraju. Iza svake iluzije postoji realnost i postoji Bog. Zašto bi ti na ovo čekao i zamijenio to za iluzije, kad se Njegova Ljubav nalazi samo trenutak dalje na putu na kojem se završavaju sve iluzije? Ovaj kraj jest siguran i njega Bog jamči. Tko bi stajao pred beživotnom slikom kad mu na korak udaljenosti Najveća Svetost otvara drevna vrata koja vode izvan domene svijeta?

2. Ti jesi ovdje stranac. Ti pripadaš Onome Koji te voli isto onoliko koliko voli i Samog

Sebe. Samo zatraži moju pomoć da ukloniš stijenu i to je već učinjeno, u skladu s Njegovom Voljom. Mi jesmo započeli putovanje. Već davno prije, kraj ovog putovanja zapisan je u zvijezdama i stavljen na Nebo pomoću blistave zrake koja ga čuva unutar vječnosti, a takoñer i tijekom svog vremena. I drži ga još uvijek, nepromijenjenog, koji se ni sada ne mijenja i koji je nepromjenjiv.

3. Ne boj se. Mi smo samo ponovno započeli jedno drevno putovanje koje je davno

započeto i samo izgleda kao novo. Ponovno smo se počeli kretati putem kojim smo ranije putovali i na kojem smo zalutali kratko vrijeme. I sad ispočetka pokušavamo. Naš novi početak ima izvjesnost koja je putovanju sve do sada nedostajala. Pogledaj gore i vidi Njegovu Riječ meñu zvijezdama, gdje je On postavio tvoje ime zajedno sa Svojim. Pogledaj gore i pronañi svoju sigurnu sudbinu, koju bi svijet želio sakriti, ali Bog želi da je vidiš.

4. Sačekajmo ovdje u tišini i kleknimo na trenutak u svojoj zahvalnosti Onom Koji nas je

pozvao i Koji nam je pomogao da čujemo Njegov Poziv. A potom ustanimo i s vjerom krenimo putem koji vodi k Njemu. Sad smo sigurni da ne koračamo sami. Bog je ovdje, a s Njim i sva naša braća. Sad znamo da više nikada nećemo ponovno zalutati. Ponovno je započela pjesma koja se bila samo za trenutak zaustavila, iako je izgledalo da se neće više nikad pjevati. Ono što je ovdje započelo, postajat će sve življe i snažnije i punije nade sve dok se svijet ne smiri na trenutak i ne zaboravi sve ono što je od njega učinio san o grijehu.

5. Izañimo van i sretnimo se s novoroñenim svijetom, znajući da se Krist nanovo u njemu

rodio i da će svetost tog uskrsnuća trajati zauvijek. Bili smo izgubili svoj put, ali ga je On za nas našao. Izañimo i zaželimo Mu dobrodošlicu, Onome Koji nam se vratio da bi proslavio spasenje i da bi okončao sve ono što smo mislili da smo učinili. Jutarnja zvijezda ovog novog dana gleda različit svijet u kojem je Bog dobrodošao, a s Njim i Njegov Sin. Mi, koji Ga upotpunjujemo, nudimo Mu svoju zahvalnost, a On nam uzvraća svojom zahvalnošću. Sin je utihnuo i, u spokoju koji mu je Bog dao, ulazi u svoj dom i konačno je u miru.