Tai Do - broj 20

Poštovani čitatelji,

ovaj broj je posvećen mojoj upravo rođenojkćeri Lasi, koja će nadam se okusiti u

životu svu onu ljepotu bavljenjaistočnjačkim borilačkim vještinama kojusam i sam okusio prije sada točno 30

godina.U ovom broju pisati ću o razvoju Karatea,

Karate Aerobica i Tai Chia u Karate Klubu“Delta” i Tai Chi Klubu “Rijeka”. Sada većdaleke 1978. godine započeo sam savježbanjem karatea a 10 godina poslijemoja strast prema izvornim borilačkimvještinama uputila me je da započnem i savježbanjem Tai Chia. Od tog trenutka pa dodanas neprekidno vježbam. Za to samvrijeme susreo mnoge učitelje kojima samzahvalan na nesebičnom prenošenjuznanja. Od 1986.g. počeo sam sapodučavanjem Uechi ryu karatea, a od

1991.g. i sa seminarima Tai Chia. Odtrenutka mog početka prenošenja znanja

drugima pa do danas prošlo je oko 2000ljudi koji su vježbali ili još uvijek vježbajuono što sam naučio na izvoru. Dva putasam bio na Okinawi kod učitelja Uechi ryu

karatea i prošao mnoštvo seminara poEvropi. U potrazi za izvornim znanjem TaiChia uputio sam se u Kinu i do sada samsvoje učitelje Tai Chia posjetio četiri puta.Stoga ću u ovom broju pisati sve ono što

sam prošao za to vrijeme moje potrage zaznanjem, pisati ću o svim tim predivnimljudima od kojih sam učio i naravno onajvrijednijim učenicima koje sampodučavao ili podučavam.

Sportski Centar “Mlaka” Tel. 051 330-903 str.2

“Tai Do” časopis za borilačke vještine, zdrav ž ivot i drevne nauke www.dinamik .hr

Sadržaj:

KaratePovijest i razvoj Uechi ryu karatea..............str.4.Kako sam razvijao Hrvatski Uechi ryu.........str.5.Okinawa 1985..............................................str.7.Osnivanje K B V INA-DELTA.......................str.7.Okinawa 1997..............................................str.8.Osnivanje KK DELTA...................................str.8.Susreti s karate učitelj ima..........................str.10.Seminar I.Prašnikara 1995........................str.10.Yokinobu Shimabukuro 1990.....................str.10.Terry Dally 1996........................................str.11.Takemi Takayasu......................................str.11.Ken Nakamatsu 1994................................str.12.James Tomphson 1996.............................str.13.Kiyohide Shinjo 2003.................................str.13.Javni nastupi KK DELTA...........................str.14.Javni nastupi u org. drugih klubova..........str.15.Najuspješniji natjecatelji KK DELTA..........str.16.Osvojena odličja.........................................str.17.Što su novine pisale o našim uspjesima....str.20.Moje shvaćanje vježbanja..........................str.22.Himna KK DELTA......................................str.23.Tai Chi ChuanPovijest i principi Tai Chi Chuana..............str.25.Zašto vježbamo Tai Chi.............................str.26.Yang stol tai Chi Chuan.............................str.26.Moji susreti s uči teljima Tai Chi Chuana...str.27.Moj prvi trening kod uči telja Liu X.Lua......str.27.Vježbanje s uči teljem Qianjin Liangom.....str.28.Majstor Zhou Zi Huan...............................str.29.Uči telj ica Ho Rui Ming...............................str.30.Shaolin......................................................str.31.Seminari...................................................str.32.

Chou Tzu Ho

Kanei Uechi

Kanbun Uechi

Fuzhou (Fucou) je dobro poznati gradi luka na jugu Kine, koji je prije više od 1000godina počeo kulturnu i trgovačku

komunikaciju sa drugim zemljama ovogpodručja. Takđer, Fuzhou je mjesto u koje su

ljudi sa Okinawe stotinama godina dolazili dapronđu učitelje kineskih quanfa (čuanfa)

vještina samoobrane. Prvi pisani podaci okontaktu izmđu Kine i Okinawe potječu iz Sui

dinastije (607. godina).U ožujku 1897. godine kada se

iskrcao s broda u luci Fuzhou, počinje velikakineska avantura Okinawljanina KanbunaUechia koji je došao u Kinu pronaći učiteljaquanfa vještine. Jednog dana sreo je učiteljaChou Tzu Hoa, koji ga je impresioniraosvojom velikom vještinom kakvu nije vidio ni ujednoj drugoj školi. Po ondašnjem običaju,Kanbun Uechi je službeno prihvaćen zaučenika na ceremoniji Pai Soo, održanoj uhramu Fu Chan Shin.

Principi vibracije tijela, i razvijanja vitalne qi(ci) energije ljudskog tijela, udarci, pritisci,hvatovi, napadi na 36 vitalnih točaka, sve topredstavlja osnovu i srž vještine “Bijelogždrala” - Yongchun He Quan. Može sepretpostaviti da je učitelj Chou Tzu Ho, uzveliko znanje koje je već imao, kombiniraočvrsti i meki sistem borenja južnog Shaolina ida je zato svoju školu nazvao Pangainanquanfa – čvrstomeka južna šaka. Riječ'pangainan‘ označava glavnu karakteristikuovog vrlo efikasnog sistema borenja.Savršena harmonija izmđu mekoće i čvrstine,koja je prisutna u svakom pokretu vještinePangainan, znači postizanje čvrstine krozmekoću. Na ovaj način je učitelj Chou Tzu Hoostavio poruku budućim generacijama.



Chou Tzu Ho nije samo bio veliki majstorquanfa vještine, već je podjednako biouspješan u pisanju poezije, kaligrafiji islikarstvu. Po pričanju Kanbuna Uechija,njegov je učitelj neko vrijeme vježbao podinstrukcijama poglavara hrama južnogShaolina, gdje se tada vježbao vrlo čvrstsistem koji se sastojao od čvrstog treningatijela i specijalnih vježbi za jačanje podlakticaipotkoljenica. Naglasak se stavljao na brze isnažne udarce prstima, pritiske i hvatove naDim Mak – vitalne točke tijela.Drugi sistem koji je razvijen na juguprovincije Fujian sastojao se od mekihobrambenih tehnika i kružnog kretanja,kojima se zaobilazi i propušta napadač.Skokovi i specifično disanje te konstantnaelastična kontrakcija određenih mišića itetiva (princip savijanja bambusa) prisutni suu svakom pokretu ove vještine.Koljena su savijena prema unutra, a stopala“ukorijenjena” u zemlju – Sanchin.

Sparing 1951.godine na Ie-jima otoku između Seiyu Shinjo-a i Mr.Yohena.. Kanei Uechi promatra borbu.

Južna Kina-Provincija Fukien

Na žalost, kao i sve drugo, Uechi ryuje doživjela nekoliko modifikacija, tako da velikavećina Uechi ryu vježbača u svijetu razumije ivježba samo fizički aspekt snage, a izvornaPangainan quanfa vještina učitelja KanbunaUechija je najvjerojatnije pokopana zajedno snjime.

U proljeće 1904. godine Kanbun Uechidobiva od svog učitelja certifikat MenkyoKaiden kojim je imenovan za učitelja kineskogPangainan sistema “Ždrala, Zmaja i Tigra”.Poznato je da je Kanbun Uechi jedini od svihokinavljana koji su učili vještinu quanfa u Kini,naučio kompletan sistem i za to dobiocertifikat. Kanbun Uechi ostaje još tri godinesa svojim učiteljem usavršavajući tri formekoje je naučio: Sanchin, Seisan i Sanseirui,vještinu Dim Mak, liječenje biljkama itradicionalnu medicinu.

U veljači 1910. godine Kanbun Uechise vratio na Okinawu, da bi je ubrzo, 1924.godine napustio i preselio se u Japan.Nastanio se u mjestu Wakayama koje senalazilo u blizini Osake. U travnju 1924.godine, u pedesetoj godini života, KanbunUechi otvara prvu quanfa-kempo školu uJapanu. U prvoj generaciji njegovih učenikabilo je 15 ljudi. Oni su podučavani naspecifičan, tradicionalan i vrlo čvrst način.Učenicima je bilo zabranjeno svakoprenošenje i prikazivanje vještine Pangainanquanfa izvan dvorane za vježbanje. U ožujku1932. godine, zbog sve većeg interesa zaPangainan quanfa vještinu, Kanbun Uechiotvara vrata svoje dvorane za vježbanje itada se po prvi put ova vještina počinje javnopoučavati. Škola je dobila naziv “Pangainanryu karate jutsu Kenkyu-jo”.

Vještina Kanbuna Uechia postala jepoznata i poštovana od majstora juda ikenda (u to vrijeme škole karatea još nisupostojale u Japanu).



Moje bavljenje borilačkim v ještinamazapočelo je sa mojih 17 godina, točnije1978.g. u Budokai Centru u Rijeci. Nakonnepunih godinu dana vježbanja nabavio samknjigu učitelja Maria Topolšeka “Chuan fa-kineski boks”, koju sam pročitao jednomprilikom dok sam ležao kući u krevetu od nekelakše bolesti.

Kako nisam imao drugog izbora, negoležati u krevetu i čekati da se bolest povuče,mogao sam se koncentrirati na sadržaj knjigekoju sam pročitao u jednom dahu. Od tada jezapočelo moje traženje kluba u kojem sevježbala ova originalna borilačka vještina. I nasvu sreću moje traženje nije dugo trajalo.Kako kažu kada nešto jako želiš sve sile ovogsvijeta u tome ti pomažu, pa ja ne samo dasam našao klub u kojem se vježbao Uechi ryunego je taj klub bio u blizini moje kuće naPodmurvicama gdje sam tada stanovao sroditeljima. Jednog dana prolazeći hodnikomsrednje tehničke škole ugledao sam velikiplakat na kojem je pisalo stiliziranim tekstomUechi ryu.

U veljači 1967. godine Kanei Uechidobiva od “Japan Karate Do Federation”zvanje Hanshi Judan 10. dan. U svibnju 1975.godine Kanei Uechi je izabran za predsjednika“Okinawa Karate Asocijacije” - organizacijekoja objedinjuje sve okinavljanske karate ikempo škole. U travnju 1977. godine od isteorganizacije Kanei Uechi dobiva zvanje Hanshi10. dan. Tako je Kanei Uechi jedan od rijetkihkarate majstora u svijetu koji ima trostrukozvanje Hanshi 10. dan, što je za jednogmajstora karate vještine Uechi ryunesumnjivo velika čast.

Kanei Uechi umire 21. veljače 1991.,u osamdesetoj godini života. Poslije njegovesmrti na njegovo mjesto dolazi njegovnajstariji sin Kanmei Uechi koji postaje glavaUechi ryu organizacije. U samoj nekadašnjojvelikoj svjetskojorganizaciji dolazi do raspada na višeorganizacija od kojih je najveća Shohei ryu,kojoj su se priklonili vecina majstora saOkinawe kao i veći dio klubova izvan Okinawe.

Najstariji sinKanbuna Uechija koji ježivio s majkom na Okinawido svoje šesnaeste godinepriključio se svom ocu izapočeo intenzivni treningPangainan vještine. KaneiUechi shvatio je da ćevještina koju će naslijeditiod oca biti za njega velikačast i obaveza. Kanei Uechije zato vrlo ozbiljnopristupio treningu i vježbaosvakodnevno i s velikimentuzijazmom.

Nakon 10 godina rigoroznog treningaKanei Uechi dobiva od svog oca certifikatinstruktora i dozvolu da otvori svoju dvoranuza vježbanje. Godine 1942. Kanei dolazi naOkinawu gdje počinje poučavati vještinu svogoca. Godine 1948. umire Kanbun Uechiučitelj. Poslije njegove smrti, učenici, u čast isjećanje na njegovu veliku vještinu mijenjajunaziv Pangainan quanfa u Uechi ryu karate.Kanei Uechi učitelj je bio tih i miran čovjekkao i njegov otac, ali vrlo strog karateučitelj. Posvetio je skoro cijeli svoj životpopularizaciji i širenju Uechi ryu vještine.

Kako sam razvijaoHrvatski Uechi ryu

Namik Dizdarević , 1978.g.

Znao sam da ću samo tako ovladativještinom. Često bi treninzi počinjali u 19,30sati i trajali do 22,30, a kako mi nije trebalodugo da dođem kući odmah po dolasku samponovno vježbao ispred kuće na terasi još polasata.

Tako je moje znanje raslo i nakon dvije ipol godine vježbanja ili 1983.g. položio sam zacrni pojas. To je bilo na seminaru u Kranju.Polagali smo Velimir Zubak i ja. Ispitivač je bioMario Topolšek. Test je bio dugotrajan inaporan. Najviše smo se pribojavali testiranjaSanchin kate jer smo morali primati vrlosnažne udarce ispitivača po tijelu i nogama ada se ne pomaknemo s mjesta. Ni pocijenu povrede nisam odustajao. To mi nije b iloni na kraju pameti. Pa tu sam da bih biopodvrgnut testu moje vještine. Pomislio sam,sada je prilika da se dokažem i tako je i bilo.Položili smo za crni pojas. Mojoj sreći n ije b ilokraja. Učinilo mi se kao da sam sada neki drugija. Kao da su sve moje loše strane u trenutkunestale s tom pomisli da crni pojas sačinjava“Do”, kao način života karatiste.



Sada nakon toliko godina rado sesjećam toga vremena Bruce Leea koji nas jeoduševljavao svojim borilačkim umijećem nafilmovima toliko da smo se poistovjećivali snjim. Bio je kadar pokrenuti mase svojomvrlinom borenja. Mnogi mladi ljudi togavremena željeli su biti poput njega pa supohrlili u dvorane za vježbanje. Kada je u k inuPartizan igrao neki od njegovih filmovadvorana je bila puna, a nakon borilačkihsekvenca idola Bruce Leea čuo segromoglasan pljesak gledatelja koji su timeodobravali njegove postupke u borbi protivzla.

Riječki karatisti s sensei Mario Topolšekom. S lijeva s tojeN.Dizdarević, N. Kalac, M.Topolšek , Z.Kraljević, V.Zubak,B.Isakov, I .Franković. U donjem redu s lijeva, I.Pejković,S.Franko, V.Iglić i M.Mamul a. Ljetni seminar-Trpanj 1982.g.

S Lijeva stoje Z.Kraljević, N.Dizdarević, M.Topolšek , N.Kalac,V.Zubak. S lijeve strane čuče B.Marić, B.Roce, Ž.Stanić iH.Tadin. Seminar-Šuplja stena, Beograd 1983.g.

Ispod naslova stajao je nacrtan lik ukarakterističnoj pozi karatiste. Sa strane jestajao tekst koji je pozivao svezainteresirane da se upišu u klub. Već naprvom slijedećem treningu pojavio sam seispred dvorane Tehničke škole na Bandervučekajući da započnem svoj prvi trening.Nepoznati ljudi su se počeli okupljati ispreddvorane u kojoj se vježbao karate, a onda sepojavio i trener Nedjeljko Kalac koji je otvoriovrata dvorane i pustio nas nestrpljive budućekaratiste da započnemo s vježbanjem.

Moj trening napokon je počeo. Udvorani se nije pričalo. Jedini koji se mogaočuti bio je trener Nedjeljko koji je brojaoponavljajuće tehnike na japanskom jeziku kakoje to već uvriježeno u karate treningu.

Eto, to je bio prvi razlog ne samo mogavježbanja nego i mnogih drugih mojih vršnjaka.No sada je to manje važno od onog pravogsazrijevanja koje dolazi neminovno vježbanjem.Mnogi ljudi koji su dolazili kasnije kod menevježbati jedan od važnih razloga opredjeljenjakarateu bio je stjecanje samopouzdanja. Zatosam ja čitajuć i knjige, g ledajući filmove BruceLeea i vježbajući kod mog trenera NedjeljkaKalca prionuo svakodnevnom vježbanju koje jeneki put trajalo i tri sata dnevno često ivikendom.

N.Dizdarević i M.Mamula na ljetnom seminaru u Trpnju 1982.g.



Ljetni semi nar Trpanj 1982.g. Sparing u mor u. Dolje desnoN.Dizdarević nosi B.Isakova.

Okinawa 1985.g.

Svaki ozbiljni karatista trebao bibarem jednom u životu po mom mišljenjuposjetiti postojbinu karatea Okinawu.

Moj prvi dolazak na Okinawu bio je

1985. godine iz razloga da nastupim naotvorenom prvenstvu Okinawe u karateu kojese održavalo svake godine u mjesecu prosincupod pokroviteljstvom Kanei Uechi senseia.Boravak na Okinawi želio sam što boljeiskoristiti tako što sam s ostalim članovimagrupe iz Hrvatske, Slovenije i Srbije odlučioodlaziti na treninge Uechi ryua. Najvažnijiodlazak odnosio se na treninge kod KaneiUechi senseia. Više o samom putovanjumožete pročitati u mojoj knjizi “Uechi ryu-puttigra, ždrala i zmaja”.

Grupa naših vježbača u dojou K.Uechi a.

Lijevo-Nedj eljko Kalac

Desno-Namik Dizdarević

Okinawa 1985.g.

Osnivanje Kluba Borilačkih vještinaINA-DELTA

Vrativši se izJapana moja želja zavježbanjem još se višepojačala. Nastaviosam s rigoroznimtreninzima i redovitosam odlazio na karateseminare koji su seodržavali u Rijeci,Kranju, Beogradu,Trpnju, Kranjskoj Gori,Šupljoj Steni i Brusukod Kopaonika.

N.Dizdarević 1988.g.

Na treninge kod Nedjeljka Kalcaodlazio sam do 1986.g. kada sam riješiootvoriti vlastiti klub u kojem će podučavatiUechi ryu karate. Treninge sam vodio udvorani Tehničke škole na Podmurvicama ibroj članova je iz godine u godinu sve višerastao.

Godine 1995. Klub Borilačkih VještinaINA-DELTA, kako se tada zvao postaje članHrvatskog Karate Saveza. Moja namjera jebila da se uključimo u program sportskogkaratea. Ta se odluka pokazala jako dobromjer smo izašli iz anonimnosti, bez obzira štosmo trenirali možda i više nego neki drugiklubovi koji su se tada natjecali.

Seminare je vodio Mario Topolšek, abila je to prilika da se uvježbava naučena, učinova tehnika i polaže za viša zvanja ukarateu.

Naravno je i druženje s drugimvježbačima za mene je uvijek bilo odneizmjerne važnosti. Na seminarima biizmjenjivali iskustva, pričali o događajima izklubova. Bilo je tu i šaljivih tema. No ipakono što nas je prvotno okupljalo bilo jevježbanje. Naši su seminari znali trajati podva tjedna sa oko pet sati dnevnogvježbanja. Sjećam se Trpnja 1984.g. kadasam imao samo 65 kg a nosio sam na vratus lakoćom partnera od 90 kg. To je b ilo umoru kada smo se igrali izbacivanja izravnoteže.

Naš početak u sportskom karateu nijebio nimalo lak. Morali smo se boriti snatjecateljima koji su već dugo bili usportskom karateu a mi jedva da smopoznavali pravila sportskog borenja. Ipakvremenom smo izgradili odličnu ekipu boracameđu kojima bih nabrojao slijedeće zaslužnečlanove; Brankica Vujanić, Esna Bajrić, TanjaMandić, Jasmina Kanurić, Senad Dizdarević,Adam Mešanović, Dean Pandžić, Neven Martići Aron Hržić.



Okinawa 1997.g.

Godine 1997. po drugi put odlazim naOkinawu. Ovaj put kao natjecatelj naSvjetskom Kupu Okinawljanskih karatestilova. Dobro se sjećam se tog toplog ljetakada se avion u kome sam se nalazio spustiona vreli asfalt aerodroma u Nahi glavnomgradu Okinawe. Imao sam u ruci rezervacijuhotela u koji sam trebao odsjesti. Još samsamo trebao doći do taxija koji će me tamoodvesti. Već na samom ulazu u hotel dočekaome je direktor organizacije legendarnigospodin Sakumoto, nekadašnji najboljisvjetski kataš. Zbog te zasluge povjereno muje bilo rukovođenje Svjetskim kupom na kojemje nastupilo oko 1700 natjecatelja u katama iborbama. Ja sam nastupio u otvorenojkategoriji koja je brojala 150 natjecatelja. Namoju žalost nisam se uspio plasirati zamedalju pored toliko jake konkurencije.Tijekom tih dana organizirani su bili i seminarikod vodećih Okinawljanskih majstora pa tunisam gubio vrijeme.

Nakon sedam dana provedenih naOkinawi pun dojmova vratio sam se kući gdjesam čvrsto odlučio još više poraditi navježbanju i usavršavanju vještine.

Najbolji kadeti 1999.g. u Pri morsko-Goranskoj županiji naDržavnom prvenstvu. S Lijeva stoje N.Dizdarević, M erfiLjubičić, Adam Mešanović i Neven Martić.

S Lijeva Tanja Mandić, Neven Martić, Senad Dizdarević,Brankica Vuj anić, Esna Bajrić, Merfi Ljubičić i AdamMešanović.

Naši sportski rezultati su se nizalijedan za drugim. Svi od navedenih članovaosvajali su odličja na Državnim prvenstvima aneki od njih su bili i članovi reprezentacijeHrvatske. Tih godina smo obilazili turnire pocijeloj Hrvatskoj i Evropi. Takvo ulaganje seisplatilo po rezultatima koje smo ostvarivali.

Namik Dizdar ević s grupom karatista izSlovenije i učitelji ma s Okinawe 1997.g..

Osnivanje Karate Kluba “Delta”

Na redovitoj Skupštini kluba15.12.1997. Klub Borilačkih Vještina INA-DELTA mijenja ime u Karate Klub “Delta”. Utim godinama intenzivnije sam radio uHrvatskom Karate Savezu. Iste godinezapočinjem sa održavanjima ljetnih seminarau Puli (1998., 1999, 2000. i 2001.g.),Umagu (2002.g.), Motovunu (2003.g.),Fažani (2004. i 2005.g.) i Puntiželi (2006. i2007.g.). Ove godine obilježavamo 10 godinaodržavanja ljetnih seminara.

Godine 1999. diplomirao sam naKineziološkom fakultetu u Zagrebu, smjer Viš isportski trener karatea.

Napredovao sam kao sudac u karateusa današnjim zvanjem međunarodnipripravnik, a od 2000.g. radim kao predavaču školi za trenere karatea pri HrvatskojOlimpijskoj Akademiji.

Od 2004.g.radim kao predavač u školiza izobrazbu zaštitara u programusamoobrane.



Ljetni seminar-Fažana 2004.g.

Ljetni seminar-Puntižela 2006g.

Ljetni seminar-Motovun ranch 2003g.

Ljetni seminar-Pula 2000.g.

Ljetni seminar-U mag 2002.g. Lijevo Damir Glavočić.Desno Senad Dizdarević.

Ljetni seminar-Puntižela 2007g.

Ljetni semi nar –Puntižela 2007. detalj sa ispita za

2.DAN, Samula Roksandića i Dalibora Domjana

Ljetni seminar-Pula 1999.g.

Susreti s učiteljima na karateseminarima

Kako je karate Okinawljanska vještinaranijih godina je bilo teško doći do dobrogučitelja pa smo se orijentirali na seminare kojisu bili organizirani kod nas i u inozemstvu. Jai moji učenici ranih 90-tih godina povezali smose s Igorom Prašnikarom iz Slovenije koji jeslovio za najboljeg poznavatelja Okinawljanskihučitelja jer je i sam najviše puta boravio naOkinawi, te je tako uspio upoznati najboljeučitelje Uechi ryua. Isto tako sa Igorom smoostvarili dobru suradnju pa je gostovao i kodnas u Rijeci 1995.g. Tijekom 90-tih godinaučestvovali smo na seminarima kod;-Yokinobu Shimabukuroa,-Terry Dallya,-Takemi Takaysua,-Ken Nakamatsua,-James Tomsona i-Kiyohide Shinja

U slijedećem prilogu ću dati samo jedan dioseminara koje smo prošli.



Yokinobu Shimabukuro seminarPokljuka 1990.g.

Yokinobu Shimabukuro je jedan odprvih Okinawljana koji se otisnuo s obalaOkinawe kako bi podučavao Uechi ryu uEvropi. danas ovaj majstor živi u Francuskoj itamo vodi grupu Uechi ryu karatea. YokinobuShimabukuro je specifičan po svojojjednostavnosti i velikom poznavanju širokogspektra borilačkih vještina.

Igor Prašnikar na semi nar u u Rijeci 1995.g. sa čl anovi maKluba Borilačkih Vj eština INA-DELTA. Dvor ana Tehničkeškole.

Igor Prašnikar i DraganŠkorlić Učesnici semi nar a.

Iva Starčević i N enad Lakić.Igor Prašnikar i Zoran Pap.

Seminar Igora Prašnikara u Rijeci 1995.g.

Majstor Yoki nobu Shi mabukuro demonstrira sa N.Dizdarevićemudarac mawashi geri. Pokljuka 1990.g.

Igor Prašnikar i N amik Dizdarević

Shi mabukuro i N.Dizdarević

Yokinobu Shi mabukuroShi mabukuro i IgorPrašnikar

Terry Dally Kranj 1996.g.

Terryi Dally je u Evropi najbilji trenerUechi ryua za sportske borbe. sam je bioreprezentativac Engleske i osvajao je mnogapriznanja u borbama širom svijeta. Njegovnajbolji učeni Wayn Otto višestruki je svjetskiprvak u karateu. Na seminarima Terry Dalliaprvenstveno smo učili sportske borbene itaktičke kombinacije.



Terry Dally na semi naru u Kranju 1996.g. u izvođenj u kateKanshu.

Terry D. i Wayn Otto usportskom sparingu.

Terry D. i Wayn Otto u radu sfokuseri ma.

Terry D. pokazuje napadnogom.

Terry D. u vođenju treni ngakata..

Takemi Takayasu 1993.g.

Takemi Takayasu je u mladosti bioodličan borac i učio je karate na Okinawi kodSei Shinjoa. Njegova je odlika tipična zaučenike Shinjoa a to je enormna snaga iizdržljivost. Pored toga Takemi je jedan odnajbržih majstora karatea koje sam upoznao.Inače je po naravi miran i povučen. Naseminaru koji je održao na Pokljuci gotovo senije viđao izvan treninga. Na seminaru koji jeodržao nisam napravio niti jednu fotografiju zauspomenu jer se majstor navodno nevoljkoslika pogotovo u borbenim pozama. Poredkaratea se bavi kaligrafijom i slikarstvom. Živiu Francuskoj.

Takemi Takayasu

Ken Nakamatsu - Kranj 1994.g.

Majstor Ken Nakamatsu gostovao jesa svojim najbiljim Učenikom Nobuhiro Higomu Kranju 1994.g. Gospodin Nakamatsu sloviza jednog od najboljih poznavatelja tehnikeUechi ryua. Veliki dio života proveo je kodKanei Uechia učeći Uechi ryu.

Prepoznatljivost majstoraNakamatsua je u njegovom načinu detaljnogobjašnjenja bazičnih tehnika poput Sanchinkate. Nosilac je majstorskog pojasa 9.Dan.Iako priznaje da je njegov pristup vježbanjutežak za većinu ljudi smatra da je to jediniispravni način vježbanja. Govorio nam je danjegov sin vježba 14 godina karate i da je zato vrijeme naučio samo Sanchin Kanshiwakatu. Ipak njegov najbolji učenik Nobuhiro Higaje 8 puta bio prvak Okinawe na Otvorenomprvenstvu Okinawe u karateu.



Majstor Nakamatsu sa Higom pokazuje principe Sanchi n kateučesnici ma semi nara.

Nakamatsu demontriraudarac boshiken.

Majstor Nakamatsu u korekcijitehnike sanchin kateN.Dizdarevića.

Demonstracija Kyu Kumitea.Ken Nakamatsu i NobuhiroHiga.

Viktor Iglić i N.Dizdarevićizvode Sanchi n katu.

S lijeva na desno Nobuhiro Higa, Namik Dizdarević i KenNakamatsu. Kranj 1994.g.

Ken Nakamatsu sa N obuhiro Higom demonstrira obranu odmawashi geria.

James Tomson-Pokljuka 1996.g.

James Tomson je prvi stranac koji jeučio kod Kanei Uechia originalni Uechi ryu. KaoVojni časnik služio je na Okinawi u Američkojvojsci. Tamo se susreo sa Uechi ryu karateomi nedugo zatim počeo s vježbanjem. JamesTomson je 8.Dan Uechi ryu karatea i majstorje Aikidoa. za njega je specifično da povezujeova dva stila u borenju. Za obranu koristiUechi ryu blok Wa uke i završava sa jednomod poluga iz Aikidoa.



Kiyohide Shinjo-Bad Kisingen 2003.g.

Majstora Kiyohide Shinja smatramdanas za najvećeg autoriteta Uechi ryukaratea. Njegov predani rad i velikopostignuće u vještini rezultat su njegovevjere u ono što radi. Ako želite naučiti izvorniUechi ryu majstor Shinjo je sigurno najboljerješenje za to.

Na seminaru u Bad Kisingenu okupilose oko stotinjak vježbača iz Njemačke,Slovenije i Hrvatske.

Majstora Shinja odlikuje tehnikačvrstih hvatova Tigrove tehnike i poznavanjevitalnih točaka kyo sho.

Majstor james Tomson demonstrira polugu na ruku.

James Tomson i JakaŠarobon.

Majstor Tomson i NamikDizdarević.

Demonstracija Seisan kate.

Namik Dizdar ević izvodi katuSeisan na polaganju za 4.Danispred ispitivača JamesTomsona. Majstor Shi njo u radu s naj mlađi ma.

Majstor Tomson u prikazutehnike shoken sukui age uke.

Majstor Tomson demons triraAikido zahvate za pol uge.

Kiyohide Shinj o i Namik Dizdarević



Demostracija tameshiwari na Budo festivalu 1994.g.Lijevo je Igor Prašnikar a desno Namik Dizdarević.


Dan Borilačkih Vještina 1995.g. Lijevo na slici testiranjeSanchin kate. Desno Zoran Pap i danijel Bičanić u radus fokuserima.

Demonstracija Seisan kate.

Slike iznad prikazuju detalje s nastupa na TV-upovodom 20 godina Uechi ryua u Rijeci.

Senad Dizdarević i N.Dizdarević u prezentaciji Kobudoana Budo Festivalu 1994.g.

Seminar za članove na Učki 1987.g.

Nastup u MZ Podmurvice. Lijevo Namik Dizdarević, usredini Nedjeljko Kalac i desno Branislav Isakov.

1982.g.

Članovi kluba u nastupu na TV emisiji povodom 20godina Uechi ryua u Rijeci.

Javni nastupi u organizaciji kluba

Tijekom ovih 30 godina vježbanja ivođenja kluba organizirao sam mnoge javnepromidžbene i sportske manifestacije. Istotako smo i mi sudjelovali na organizacijamadrugih klubova.

Organizacije promidžbenog tipazapočele su moju pojavu u javnosti sdemonstracijama borilačkih vještina. Redomsu bile slijedeće javne manifestacije koje samorganizirao:-Croatia In 1992.g.-Budo festival 1994.g-Dan Borilačkih vještina 1995.g.-Nastup na Riječkom Korzu povodom DanaSvetog Vida 2000.g.-od 1998.g.-2008.g. organizirao sam 10međunarodnih karate natjecanja pod nazivom“DeltaCup”.



Kemontracija kate natjecateljske ekipe Karate KlubaDelta na Korzu 2000.g. Lijevo je Senad Dizdarević.


Demonstracija Sanchin kate na Riječkom Korzupovodom Dana Svetog Vida 2000.g.

Slike iznad prikazuju detalje s nastupa na Cro BudoShow-u 1995.g. u Zagrebu. Gore lijevo N.Dizdarevićradi katu sa tonfom. Gore desno N.Dizdarević i DraganŠkorlić u prezentaciji obrane od napada palicom satonfom. Dolje Zoran Pap u prikazu samoobrane.

Na Riječkom karnevalu 2001.g. naši članovi nastupili su uorganizaciji karnevala koja je prethodila povorcikarnevalskih grupa.

glazbena grupa Metrobolik snimila je 2003.g. videospot sa pjesmom “Šarena kutija” na kojem su

nastupili naši članovi.

Javni nastupi u organizaciji drugihklubova

Razvijajuću vještinu borenja postalismo poznatim širim krugovima klubova koji sunjegovali slične vještine pa smo bili pozivani dasudjelujemo na prezentacijama borilačkihvještina.

Naši članovi nastupili su na slijedećimjavnim nastupima u prezentaciji borilačkihvještina;-Cro Budo Show 1995.g. u organizacijidr.Emina Topića i Budokai Centra iz Zagreba,-Noć Borilačkih Vještina u Karlovcu 1997.g.-Dan Gun 1999.g. u organizaciji Taekwondokluba “Dan Gun” iz Zagreba,-Noć Borilačkih Vještina 2006.g u Karlovcu,-Noć šampiona 2007.g. u Banja Luci.

Najuspješniji natjecatelji Karate Kluba “Delta”



Adam Mešanović, rođ. 1982.g.

3.mj. 1998. Državno prvenstvo za kadete

3.mj. 2000. Državno prvenstvo za juniore

3.mj. 2000. Državno prvenstvo za kadete ekipno

2.mj. 2000. Državno prvenstvo za kadete

1.mj. 2000. Evropski kup za kadete Bratislava

3.mj. 2002. Evropsko prvenstvo za juniore ekipno

2.mj. 2002. Državno prvenstvo seniori

1.mj. 2002. Državno prvenstvo juniori

1.mj.2003. Državno prvenstvo juniori

3.mj. 2003. Mediteransko prvenstvo

3.mj. 2003. Mediteransko prvenstvo Podgorica (ekipno)

5-8.mj .2003. Svjetsko prvenstvo juniori Marseille (ekipno)


Dean Pandžić, rođ. 1985.g.

2.mj. 2002. Italija Open Milano kadeti

1.mj. 2002. Državno prvenstvo kadeti

3.mj. 2002. Državno prvenstvo kadeti ekipno


2.mj. 2004. Državno prvenstvo juniori ekipno






3.mj. 2007. Slovenija Open seniori

Aron Hržić, rođ.1985.g.

3.mj. 2000. Državno prvenstvo za ml.kadete


1.mj. 2002. Veneci ja Cup

3.mj. 2002.Italija Open kadeti

2.mj. 2003. Državno prvenstvo juniori ekipno

1.mj. 2003.Državno prvenstvo juniori

Brankica Vujanić, rođ. 1980.g.-2002.g.

3.mj. 1996. Državno prvenstvo za juniorke

2.mj. 1996. Državno prvenstvo za juniorke kate ekipno

2.mj. 1996. Državno prvenstvo za seniorke

2.mj. 1996. Državno prvenstvo za seniorke, apsolutna kategorija

1.mj. 1997. nastup za juniorsku reprezentaci ju ekipno u Padovi

2.mj. 1997. nastup za juniorsku reprezentaci ju pojedinačno u Padovi

3.mj. 1998. Državno prvenstvo za juniorke

3.mj. 1998. Državno prvenstvo za juniorke ekipno

3.mj. 1998. Državno prvenstvo za seniorke

3.mj 1998. Liga šampiona seniorke

Osvojena odličja na Državnim prvenstvima, Evropskim i Svjetskim prvenstvimaKarate Kluba “Delta”



1996.g.

3.mj. Brankica Vujanić, Državno prvenstvo za juniorke,

2.mj. Brankica Vujanić, Državno prvenstvo za juniorke kate ekipno,

2.mj. Brankica Vujanić, Državno prvenstvo za seniorke,

2.mj. Brankica Vujanić, Državno prvenstvo za seniorke, apsolutna kategorija,

1.mj. Esnafa Bajrić, Državno prvenstvo za kadetkinje,

3.mj. Abdul Vehab Čoko, Državno prvenstvo za učenike,

3.mj. Esnaf Bajrić, Državno prvenstvo za seniore.

1997.g.

1.mj. Maja Agić, Državno prvenstvo za učenice,

2.mj. Maja Agić, Državno prvenstvo za učenice u katama,

3.mj. Senad Dizdarević, Državno prvenstvo za ml.kadete,

2.mj. Maja Agić, Svjetski karate kup Kobe Osaka International, kate,

2.mj. Esnaf Bajrić, Državno prvenstvo za seniore,

3.mj. Brankica Vujanić, Državno prvenstvo seniorke,

3.mj. Brankica Vujanić, Državno prvenstvo juniorke,

2.mj. Tanja Mandić, Državno prvenstvo za kadetkinje.

1998.g.

3.mj. Brankica Vujanić, Državno prvenstvo za juniorke,

3.mj. Brankica Vujanić, Državno prvenstvo za seniorke

3.mj Brankica Vujanić, Liga šampiona seniorke

1.mj. Brankica Vujanić, Studentsko prvenstvo seniorke,

2.mj. Esnaf Bajrić, Državno prvenstvo za seniore,

3.mj. Tanja Mandić, Državno prvenstvo za juniorke,

3.mj. Ekipa, Državno prvenstvo za juniorke (Brankica V., Tanja M. i Esnafa B.),

2.mj. Neven Martić, Državno prvenstvo za kadete,

3.mj. Adam Mešanović, Državno prvenstvo za kadete,

3.mj. Merfi Ljubičić, Državno prvenstvo za kadete,

3.mj. Esnafa Bajrić, Državno prvenstvo za seniorke,

3.mj. Brankica Vujanić, Državno prvenstvo za seniorke, apsolutna kategorija.

1999.g. nema podataka

3.mj. Neven Martić, Državno prvenstvo ml.kadeti,



2000.g.

3.mj. Aron Hržić, Državno prvenstvo za ml.kadete,

3.mj. Neven Martić, Državno prvenstvo za kadete,

2.mj. Adam Mešanović, Državno prvenstvo za kadete,

3.mj. Ekipa, Državno prvenstvo za kadete, (Adam M., Moris Lj., Senad D. i Neven M.)

2.mj. Hadi Aji, Državno prvenstvo za učenike,

3.mj. Sabina Behlić, Državno prvenstvo za učenice,

3.mj. Adam Mešanović, Državno prvenstvo za juniore

3.mj. Moris Ljubičić, Državno prvenstvo za kadete.

2001.g. nemapodataka

1.mj.

2002.g.

2.mj. Adam Mešanović, Državno prvenstvo za seniore,

1.mj. Adam Mešanović, Državno prvenstvo za juniore,

5.mj Adam Mešanović, Svjetsko seniorsko prvenstvo ekipno

2.mj. Aron Hržić, Državno prvenstvo za kadete,

1.mj. Dean Pandžić, Državno prvenstvo za kadete,

2.mj. Filip Štifanić, Državno prvenstvo za učenike,

2.mj. Hadi Aji, Državno prvenstvo za učenike,

3.mj. Jelena Brković, Državno prvenstvo za kadetkinje,

1.mj. Marko Baričević, Državno prvenstvo za učenike,

1.mj. Saša Mamula, Državno prvenstvo za učenike,

2.mj. Siniša Dabić, Državno prvenstvo za učenike,

2003.g.

1.mj. Adam Mešanović, Državno prvenstvo juniori,

5.mj. Adam Mešanović, Svjetsko prvenstvo, juniori ekipno,

3.mj. Adam Mešanović, Mediteransko prvenstvo juniori,

3.mj. Adam Mešanović, Mediteransko prvenstvo juniori ekipno,

3.mj. Aron Hržić, Državno prvenstvo juniori,

3.mj. Dean Pandžić, Državno prvenstvo kadeti,

3.mj. Hadi Aji, Državno prvenstvo ml.kadeti,

2.mj. Jasmina Kanurić, Državno prvenstvo kadetkinje,

3.mj. Marko Baričević, Državno prvenstvo ml.kadeti,

2.mj. Siniša Dabić, Državno prvenstvo ml.kadeti

2004.g.

3.mj. Adam Mešanović, Državno prvenstvo seniori,

3.mj. Andrea Begić, Državno prvenstvo učenice,

2.mj. Ekipa, Državno prvenstvo juniori, (Aron, Dean, Damir Havić),

1.mj. Aron Hržić, Državno prvenstvo juniori,

2.mj. Dean Pandžić, Državno prvenstvo juniori,

2.mj. Marko Baričević, Državno prvenstvo ml.kadeti,

2.mj. Marko Radel jak, Državno prvenstvo učenici



2005.g.

3.mj. Andrea Begić, Državno prvenstvo za učenice,

2.mj. Filip Benić, Državno prvenstvo za učenike,

2.mj. Marko Radel jak, Državno prvenstvo za ml.kadete,

2.mj. Matea Trošel j, Državno prvenstvo za učenice,

2.mj. Viktor Čubrić, Državno prvenstvo za učenike.

2006.g.

3.mj. Andrea Begić, Državno prvenstvo za ml.kadetkinje,

3.mj. Danijel Mihaljek, Državno prvenstvo za učenike,

2.mj. Ivor Hasan, Državno prvenstvo za učenike,

3.mj. Matea Trošel j, Državno prvenstvo za ml.kadetkinje,

3.mj. Vid Bumbulović, Državno prvenstvo za učenike,

2.mj. David Andrić, Državno prvenstvo za cicibane kate,

3.mj. Hana Živković, Državno prvenstvo za cicibanke kate,

3.mj. Dean Pandžić, Državno prvenstvo za seniore,

3.mj. Dean Pandžić, Državno prvenstvo za juniore,

3.mj. Jasmina Kanurić, Državno prvenstvo za juniorke.

2007.g.

3.mj. Dean Pandžić, Državno prvenstvo za seniore,

1.mj. Zvonimir Živković, Državno prvenstvo za učenike,

3.mj. Viktor Čubrić, Državno prvenstvo za ml.kadete,

3.mj. Damir Jurić, Državno prvenstvo za ml.učenike u katama,

2008.g.

1.mj. Marko Bumbulović, Državno prvenstvo učenici,

1.mj. Luka Prelec, Državno prvenstvo ml.kadeti,

1.mj. Zvonimir Živković, Državno prvenstvo ml.kadeti,

2.mj. david Andrić, Državno prvenstvo učenici,

2.mj. Stefano Luketić, Državno prvenstvo ml.kadeti,

2.mj. Sanjin Šepić, Državno prvenstvo ml.kadeti,

Neki članci iz novina o našimsportskim uspjesima



Državno prvenstvo za učenike i mlađe kadete

Rijeka, 29.03.2008.

Dvorana “3.Maj” - Kantrida

Karate Klub “Delta”, drugi najuspješniji klub

Državnog prvenstva između 67 klubova i 365

natjecatelja!

Osvojeni su slijedeći rezultati:

1.mjesto Marko Bumbulović, učenici +42 kg

1.mjesto Luka Prelec, ml.kadeti -57 kg

1.mjesto Zvonimir Živković, ml.kadeti -48 kg

2.mjesto David Andrić, učenici -38 kg

2.mjesto Stefano Luketić, ml.kadeti -48 kg

2.mjesto Sanjn Šepić, ml.kadeti -52 kg



Čestitamo našim osvajačima medal ja i želimo im još puno sportskih uspjeha.Karate Klub “Delta”

Zvonimir Živković

Ljuka Prelec

Marko Bumbulović

David Andrić Stefano LuketićSabjin Šepić

Moje shvaćanje vježbanjavještine borenja

Vrlo je teško reći u nekoliko riječi ono štoje važno o jednoj tako kompleksnoj vještini kao štoje Uechi ryu, a de se pri tom dočara či tateljunjegova prava srž. No ipak to ću pokušati sobzirom da sam veći dio svog života posvetio ovojvještini.

Mnoge ljude zanimaju one ideje koje brzodovode do rezultata. Vjerojatno iz razloga štonemaju dovoljno ustrajnosti da posvete svoj životjednom cilju. Ali što bi bio cil j kojem bi posvetilisvoj svakako vrijedan život. Ono što sam otkrioti jekom velikog broja godina vježbanja je to daodabravši pravi cil j nije uludo provesti uistraživanju svoj cijeli život.

Kažu da nas kroz život vode ideali. To jesvakako točno ukoliko su ti ideali posvećeniosobnom razvoju. Svatko od nas ima svoj “Put” i likako to Japanci kažu “Do”. Sami biramo stazukojom ćemo kroči ti kroz život. Pri tome je vrlovažno ukoliko postoji netko tko će nam na toj stazisvijetliti fenjerom. To su naši uči telji. Oni paze dane skrenemo sa staze. I oni su u mladosti bilivođeni od svojih učitelja koji su isto tako pazili daoni ne “odlutaju”.

Istina je samo jedna kako su nas uči li . Nosvatko od nas ima svoju stazu kojom traži istinu.Ja sam je našao davne 1978.g. kada samzapočeo s vježbanjem borilačkih vještina. Tadasam doduše površno shvaćao njeno pravoznačenje, ali su godine učinile da mi se toshvaćanje iskristalizira u jasnu poruku.

Vježbanjem mijenjamo svoje lutanje ujasno zacrtan put koji nas vodi ka prosvjetl jenju.Možda će netko pomisliti da je ovo preozbiljnariječ, ali vjerujte samo je ta fraza točna. Krajnji jecil j svakog “Puta” prosvjetl jenje. Ono može bitirazličito zavisno od onoga što težimo na “Putu”.

Moj “Put” je izučavanje borilačkih vještina.Kroz godine vježbanja otkrio sam da se mnogetajne života kriju upravo u vježbanju istih.

Odabrao sam Uechi ryu, vjerojatno zatošto naginjem takvom načinu vježbanja ali ipoimanja života. Či tajući knjige i slušajući pričemojih uči telja divio sam se vještini i l judima koji suposvetili život kako bi unapredili znanje i vještinuborenja.

U vještini borenja primarno je nauči ti seobraniti, a sekundarno razviti svoju svijest.Naporni treninzi će pomoći da svladamo svojeslabosti, otkloniti će strah od nepoznatog i dati ćesigurnost svakom slijedećem koraku kojim ćemokroči ti .

Susretao sam mnoge ljude koji su došl ivježbati iz različi tih razloga, no samo oni či ji su serazlozi vježbanja poistovjećivali sa razlozima kojisu mene vodili ostajali su ustrajni u vježbanju.“Put” karatea je težak put ali nadasve lijep i bogatiskustvima. Mnoga će nas iskustva koja smonaučili na treningu voditi kroz život olakšavajućisituaciju u kojoj se nalazimo. Zato je prvo pravilosvakog vježbača upornost. Drugo je praviloredovitost. Bez nje ne možemo doživjeti sve onošto nam pruža vještina.



Nije isto da li vježbamo svaki dan ili dvado tri puta tjedno. Često sam slušao od nekih ljudikako se hvale da vježbaju 10 ili 20 godina, ali pritome ne govore o tome koliko su često proveli uvježbanju. Za mene je puno važnije kada seodlučimo vježbati da to radimo bez rezerve.Moramo biti predani. Predati se potpuno vježbanjuvrlo je važno jer ćemo samo tako doživjetipotrebnu transformaciju naših intelektualnih itjelesnih sposobnosti.

Ako jedete jedan put na dan ne možeteimati toliko snage kao netko tko jede tri putadnevno. Ako spavate pet sati dnevno niste takoodmorni kao onaj koji spava osam sati. Trening sesastoji od rada i odmora. Ako jedno od ovogaizostavimo zaostajemo u napretku. Ali to nije sve.Pored toga vrlo je važan stupanj znanja imogućnost primanja informacija. Za mene su ovedvije stvari vrlo važne da bi se uspješno obavljalebilo koje životne dužnosti.

U vježbanju borilačkih vještina stupanjznanja se odnosi na poznavanje povijesti razvojavještine, poznavanju principa, tehnike i iskustva uborenju.

Informacija je vrlo bitna jer nam služi zadaljnje razvijanje. Nije isto da li ćemo doći nanatjecanje ne poznavajući protivnika ili ćemo pakprikupiti sve potrebne informacije o njemu i znatina koji će se način boriti. Što bolje poznajemoprotivnika to će nam biti lakše primijeniti tehničko-taktičke zadatke protiv njega.

Treće je pravilo dosljednost. Kada nešto uživotu započnemo vrlo je važno da se u tomekoncentrirano zadržimo. Ako pročitamo knjigu ukojoj ćemo saznati sve tehnike i principe vještine,to nije isto kao što je i njihovo pravilno shvaćanje.Na moje m primjeru mogu to objasniti. Već usamo m početku vježbanja čuo sam kako učiteljicitiraju riječi Kanbun Uechia koji je rekao da samoSanchin vrijedi deset godina vježbanja. Tada samprimio saznanje ali ne i razumijevanje ovih riječi .“U Sanchinu je sve” često je napominjao Kanbun.Sada se potpuno slažem s njim i trudim se uvježbanju.

HIMNA KARATE KLUBA DELTA

Ima mjesto gdje zastaje vrijeme,Mjesto od kojeg šire se vene,Gdje srce stane jače da kuca,Mjesto koje naša je kuća.

Tamo dolaze vedra duha ljudi,Puni dobrote, koji nisu ludi,Koji znaju točno što žele,Svi se oni ludo vesele.

Jako se puno vježba i uči,Katkad gore i od same zuči,Bol je jaka i um se trza,Ponekad iz oka zacakli suza.

Vještina je teška,prava kušnja,Bez rada samo potpuna smutnja,Nema milosti ni pred kime,Zaslužit treba izgovorit joj ime.

Čovjek jedan vlada svim time,Kućom i vještini izgovara ime,Željan znanja ljudima da pokloni,Onima kojima su mu odani.

Svi su skupa prava sila,Moć i snaga,korijen i žila,Nema toga što ih lomi,Milosti nemaju, lome se atomi.

by Vanja Ilijev.



Tai Chi Chuan je Kineska borilačkataoistička borilačka vještina koja umjesto

snage koristi blagost u borenju. Prvi korijeninastanka Tai Chia vezani su za planinuWudang i taoističkog redovnika ZhangSanfenga koji je živio u periodu od Chin

dinastije do Ming dinastije.

Zhang Sanfeng je u ,mladosti poznavaostil “Bijelog ždrala” i stil “Zmije” koji su jedniod fundamentalnih sistema Kineskih borilačkihvještina. Isto tako u borenju je koristio mač ili“jian” na kineskom.

Svoje poznavanje borilačkih vještinaBijelog ždrala i Zmije iskoristio je u stvaranjuborilačkog umijeća koje će se sili odupiratiblagošću, a u isto vrijeme biti vrlo efikasno.

Poznavanje Taoističke mudrostipomoglo mu je da oformi principe na kojima sebazira stil. Tehnike “Bijelog ždrala” i “Zmije”utkane su u koncept Jina i Janga, pokretačacijelog svemira prema Taoističkog teoriji. Timeje tehnike Bijelog ždrala poistovjetio sprincipima Janga, s obzirom da Jangsimbolizira nebo, svjetlost i snagu. Tehnike“Zmije” poprimile su principe Jina kojisimbolizira zemlju, tamu i blagost.



Na slici iznad je Zhang Sanfengova kućana Wudang planini u kojoj je živio i stvarao novuborilačku vještinu.

Demonstracija Wudang kung fua na Wudangu 2004.g.

Zhang Sanfeng

Uz to je vrlo bitno da je ZhangSanfeng vrlo s obzirom da je dobro poznavaotehnike “neijia” ili mekanog unutarnjeg razvojaenergije, smišljajući pokrete vodio je računa otome da svakom tehnikom koju izvodi rukovodiiznutra tijela vodeći računa o kretanjuenergije energetskim kanalima. Time je izvanablag pokret dobivao veliku snagu iznutra.

Danas se zna da se ovakav oblikborenja u nama poznatoj povijesti prakticiraou selu Cheniagou u porodici Chen gdje se irazvio Chen stil Tai Chi Chuana. Majstor YangLu Chan godinama je vježbao kod porodiceChen a onda se zaputio na planinu Wudanggdje je kombinirao svoje ranije naučenetehnike s Wudang kung fuom i stvorio Yangstil Tai Chi Chuana koji je danas i najraširenijiu svijetu.

Smatra se da je Zhang Sanfeng biopoznavatelj ranije nastalih borilačkih vještina,kineske tradicionalne medicine i taoističke

filozofije. Svoja znanja ujedinio je u sistemkoji se prvobitno zvao Boks sjenke zato štoje koristio u napadu i obrani lukave pokretekoje protivnik nije mogao predvidjeti.

Vrlo je čest slučaj da se Ti Chi vježbane radi njegove borilačke primjene, već kaopokret koji omogućava dobro tjelesno stanje.Iako je i ovakav vid vježbanja dobar ne može

se govoriti o potpunoj vještini. Tai Chi jemnogo kompleksniji od samog izvođenjapokreta u cilju održavanja dobrog zdravlja.Kako je uopće došlo do ovakvog poimanja Tai

chia?

Yang stil je kako sam već rekaonajrašireniji Tai Chi stil na svijetu. Ono štokarakterizira Yang stil su vrlo polaganipokreti, polaganiji od bilo kojeg drugog Tai Chistila. Cilj ovakvih polaganih pokreta je da seosjeti stav, tj. ukorijene stopala i da se opustitijelo kako bi energija chi slobodno kolalacijelim tijelom. Često se iz ovog razloga kažeda je Tai Chi meditacija u pokretu.



Na slici su s li jeva Kristina Matešić,Namik Dizdarević i Ivana Antić. Wudangplanina 2004.g.

Namik Dizdar ević izvodi pol ožaj Jednostruke udice naWudang planini 2004.g.

U Yang stilu vježbaju se Kratka formaYang 24, Srednja forma Yang 43 i Dugaforma Yang 115 položaja. Od oružja se v ježbasa mačem, sabljom i kopljem. Vježbanje uparu najvažnije je zbog Gurajućih dlanova-Tuiso, gdje se nadmetanjem dvojice partnera želiizbaciti iz ravnoteže.

Iako je Tai Chi Chuan borilačka vještinanema rizika povrede jer nema naglih i brzihkretnji. Često se kaže da se partnera možeodgurnuti silom ali to nije pravi Tai Chi. Pravije onaj kada je protivnik odgurnut ali neosjeća upotrebu sile. Možda je ovaj prikazapstraktan ali on upravo govori o suštinivježbanja Tai Chia. Možemo uzeti primjervode. Voda je blaga i bez čvrste forme. Akozaplivate ne osjećate veliki otpor, ali akoupadnete u valove ili brzake osjećate njenuogromnu snagu.

Zato ja preferiram svakodnevnovježbanje jer samo tako možemo osjetitinapredak. Od dva treninga tjedno kažemo dasmo se pomakli s mjesta u v ježbanju. Od tritreninga se rekreiramo, a od pet treningatjedno ulazimo u područje izučavanja vještine.

Dugogodišnja tradicija bavljenja TaiChiem kod mnogih je majstora rezultirala dobrimzdravljem i dugovječnošću. Ta se tradicijaproširi la narodom koji je vapio za nečim što ćepomoći u tom htijenju. Danas je Tai Chi poprimioširoke svjetske razmjere i vježba ga veliki brojl judi svih uzrasta. No na žalost ovaj vid vježbanjaobuhvaća uglavnom bavljenje forme i ponekevježbe disanja il i razgibavanja.

Jedan manji broj vježbača vježba Tai Chionakav kakav on uistinu jeste. Izvorno vježbanje

zahtijeva svakodnevnu praksu i do dva putadnevno. Pored forme vježbaju se Tui so-gurajućidlanovi, statički i dinamički Wai Dan Chi Kungkoje imaju smisao povećanja snage i izdržl jivostitijela i Nei Dan Chi Kung koji obuhvaća tehnike

disanja i meditacije.

Učitelj Wudang kung fua izvodi for mu s mačem. .

Kada sam započeo s vježbanjem TaiChia kod nas u Hrvatskoj nije bilo učitelja kojije mogao kvalitetno podučavati Tai Chi. Zatosam se odlučio po prvi puta 2002. godineuputiti u Kinu u potrazi za dobrim učiteljima.

Te godine poveo sam grupu od 18 ljudi kojisu uglavnom bili moji vježbači. Boravili smo u

Kini tri t jedna od kojih smo sedam dana bili uChengdu, glavnom gradu Sechuan provincijegdje smo vježbali Tai Chi kod učitelja Liu Xin

Lua.

Konačno moj razlog dolaženja u Kinuostvario se kada sam krenuo na prvi večernjitrening Tai Chia. S velik im nestrpljenjem samočekivao susret s učiteljem. Sally, turističkavoditeljica sigurnim korakom vodila nas jeprema mjestu gdje se vježbao Tai Chi jer je isama nekada bila vježbač.

Nakon pola sata vožnje autobusomstigli smo na odredište. Na velikom platou kojise nalazio uz samu rijeku koja je tuda prolazilaokupila se grupa ljudi koja je čekala početaktreninga. Sally nas je upoznala s učiteljem iodmah nakon toga gotovo iznendada učitelj jetražio da započnemo vježbu Guranja dlanova.Ovaj običaj nastavio se kasnije kod svih mojihdolazaka u Kinu.



Učitelj L iu Xin Lu sa svojimučenicima na večernjem treningu Tai Chiau parku Wu Ding Chao. Chengdu 2002.g.

Učitelj Liu Xi n Lu i Namik Dizdarević u vj ežbi Guranjadlanova. Kina 2002.

Treninzi su bili dosta iscrpljujući jer suznali trajati i do tri sata. Učio sam Duguformu, a kako je trajala oko 30 minutatrebalo je zapamtiti veliki broj pokreta. Jedininačin da se to učini bilo je ponavljanje. Čestosam nakon završetka treninga osjećao jakebolove u nogama i jedva.

Učitelj je posvetio veliku pažnju momvježbanju. Vodio je računa o svakom pokretukoji sam učinio. Kada je morao otići ranijeostavio bi nekoga od asistenata da radi samnom. Meni nije bilo teško učiti Dugu formujer sam već duže vrijeme vježbao Kratkuformu koja je skraćeni ili pojednostavljeni oblikDuge forme.

Na kraju mog prvog boravka kodučitelja Liu Xin Lua dobio sam certifikat ozavršenom kursu Duge forme.

Učitelj L iu Xin Lu je 6 generacijaučenika od legendarnog Yang Cheng Fua.Njegov učitelj Wang Ming Lon je učio od Li Ya

Shuena koji je pak b io jedan od najboljihučenika Yang Cheng Fua.

Učitelj L iu Xin Lu vježba Tai Chi svakojutro i navečer u parku Wu Ding Chao, koji je

dobio ime po mostu iznad rijeke koja prolaziparkom.

Učitelj Liu xi n Lua sa svoji m učenici ma .

Učitelj Qianjin Liang nacionalni je

trener Wu Shua Kine. Wu Shu objedinjujesve kineske borilačke vještine i sportove. Naučitelja Lianga sasvim sam slučajno naletiojednog jutra kada sam odlučio sa još nekoliko

članova posjetiti najveći Pekinški park TianTan. Čuli smo da se tamo svako jutro okupljaveliki broj v ježbača Tai Chia ali i mnogi drugikoji se bave raznim rekreacijskim vježbama u

rano jutro pa smo pohitali.

Kada je majstor završio sa formomprišao sam mu i i upoznao se s njim. Nakonnekoliko izmijenjenih riječi o tome odakle smo ida vježbamo Tai Chi u našoj domovini, majstorLiang pozvao me je da pokažem svoju formu.Nakon mene on je kako sam kasnije saznaonapravio staru formu Chen koja se danasmanje vježba jer je zahtjevnija po pitanjufizičke aktivnosti.



Majstor Qianjin Liang sa grupomvježba Tai Chi u parku Tian Tan.

Majstor Liang i N.Dizdarević uvježbanju Gurajući h dl anova-Tui so.Peking 2002.g.

Majstor Liang je nakon završenogvježbanja ostavio na mene vrlo jak dojam.Oduševilo me je s kolikom lakoćom izvodi vrlosložene elemente Chen Tai Chia. Ono štonisam vidio nigdje drugdje je način njegovogdisanja dok izvodi formu. Snažni i blagi pokretiChen stila koji se stalno izmjenju ju, skokovi ispuštanja do zemlje popraćeni su glasnimdisanjem kroz nos. čak sam u jednomtrenutku vidio kako dok radi formu na udahzatvara jednu nosnicu dok drugu otvara iobrnuto prilikom izdaha. Zadivila me jenjegova vještina borenja koja je odavalanjegovo veliko poznavanje Tai Chia.

Razgledali smo park koji nas jeoduševio svojom veličinom i ljepotom. Gledalismo mnoge vježbače koji su odrađivali svoj

jutarnji trening. Nakon nekog vremena i unama se probudila želja za vježbanjem pa

smo uradili Kratku formu.Nedugo zatim Siniša me je pozvao da

pogledam kako je rekao: “pravog majstora nadjelu”. Ostali smo zadivljeni vještinom kojomje majstor Liang izvodio Tai Chi. Dok smo gapromatrali izvodio je sa grupom Chen Tai Chi.

Tian Tan ili Nebeski park.

Naša grupa vježba TaiChi u Tian Tanu.

Pogled na centralni dioTian Tana gdje je hodaocar.

Dženi i Siniša u trku krozTien Tan.

S majstorom Liangom sreo sam sejoš jednom 2004.g. kada sam posjetio Kinutreći put. Majstora sam sreo na treningu TaiChia u Beihai parku kako vježba sa grupomvježbača. Dogovorili smo se da ćemo se naćislijedeći dan u Tian Tan parku kako bi zajednovježbali. Taj dan je za mene bio nezaboravanjer je majstor Liang objašnjavao važneprincipe vježbanja Tai Chia a na kraju smodugo on i ja radili borilačke aplikacije Tai Chia.



Namik Dizdarević i Filip Ličanin kodučitelja Ba Kua Changa gospodina Zhou ZiHuana. Chengdu 2002.g.

Majstor Zhou Zi Huan u pozadi ni prati izvođenje for me TaiChia Namika Dizdarevića. Chengdu 2004.g.

Kada sam drugi put posjetio majstoraHuana 2005.g. dan prije toga imao je velikoslavlje jer mu se ženio brat. Iako su tu noć dojutra slavili htio je da se nađemo što je zamene bila posebna čast jer kako je rekla Sally,mora da mu puno značim kada je pristao nanašu posjetu. Kao i do sada izmijenili smopitanja i krenuli na vježbanje. Učitelj Huan jeuvijek imao što reći na tu temu pa smo gapomno slušali. Impresionirala me je njegovaljubav prema onome što radi. U školi je imaoučionicu u kojoj se učio konfučijanizam, aposebno mjesto je bila njegova mala kapela ukoju je kako je rekao primao samo bližeprijatelje gdje su se vršili molitveni obredi ali ivažni filozofski razgovori.

Učitelja Zhou Zi Huana posjetio sam

tri puta 2002.g., 2004.g. i 2005.g. Zhuo ZiHuan je Majstor je Ba Kua Chang vještineborenja za koju se kaže da je bila namijenjenasamo članovima carske obitelji. To je vještina

koja je isto kao i Tai Chi svrstana u internikung fu. Principi vježbanja zasnivaju se na

osam trigrama po Ji Chingu kako i samo imekaže, “Ba” je osam a “kua” su trigrami.“Chang” označava šaku. Dakle, originalniprijevod bi značio “Šaka osam trigrama”.

Majstor Liang sa članovi ma Tai C hi Kluba “Rijeka” uparku Ti an Tan. Peking 2004.g.

Jake me uspomene vežu za ovogmajstora koji mi je otvorio vrata novog viđenjaborilačkih vještina. Ono što će zapamtiti cijeliživot su njegove riječi kojima je rekao poštonije znao niti riječi engleskog jezika da akoželimo čuti jedan drugoga ne moramopoznavati jezike. Slobodno možemo govoriti jana svom a on na svom jeziku i razumjeti ćemose. dalje je govorio o tome da bi se shvatiosmisao vježbanja treba otvoriti srce. Kasnijesam mnogo vremena proveo u odgonetanjusmisla ovih riječi i zaključio sam da je majstormislio da samo potpuno predavanje vještinimože nas uvesti u njenu bit.

Namik Dizdarević sa MladenomMajerom i Zvjezdanom Sabljak izvode TaiChi formu u školi majstora Zhou Zi Huana.Chengdu 2005.g.

Učiteljica Ho Rui Ming učila je Tai chiKod učitelja Wang Ming Lona. Danas poštoje učitelj već napunio 90 godina ona vodiškolu kao njegova zamjena. Inače generacijaje učenika sa Liu Xin Luom. Tako sam je iupoznao. Kako je moja želja bila da naučimsve što se vježba u Yang stilu Tai Chia Sallymi je predložila da naučim formu s mačem a

onda formu sa sabljom. Moram priznati dasam se tomu u početku protivio ali pod

njenim sam nagovorom ipak popustio i danassam joj radi toga vrlo zahvalan.



Učiteljica Ho Rui Ming i NamikDizdarević u guranju dlanova. Chengdu2007.g.

Majstor Zhou Zi Huan u pozadi ni prati izvođenje for me TaiChia Namika Dizdarevića. Chengdu 2004.g.

Mnogi ljudi danas misle da čitajućiknjige i gledajući filmove mogu naučitivještinu. Knjige i filmovi mogu pokrenuti željuza vježbanjem ali samo vježbanje uz vođenjeučitelja može dovesti do majstorstvavještine.

Učitelji su naša zvijezda vodilja. Oni sutu da nam pokažu put i ako s njega skrenemooni nas vraćaju.

Vježbanje bez nadzora učitelja dati ćemrvice vještine a simbolično mrvica je zrnopijeska u oceanu.

Ako stojimo i gledamo u nebo vidimozvijezde koje se presijavaju na noćnom nebu.Glupo je misliti da sa zemlje vid imo svezvijezde. Iako ih ne vidimo znamo da su onetu.

Zato je područje našeg istraživanjavještine neiscrpno. Kaže se da su granicetamo gdje ih sami odredimo.

Područje tjelovježbe obuhvaća,rekreaciju, sport i vještinu. Za rekreaciju jepotrebno dva do tri treninga tjedno. Za sporttreba vježbati svaki dan, a za vještinuvježbamo cijeli naš život 24 sata dnevno.

Učiteljica je mirna osoba sa visokim

poznavanjem Tai Chia. Njezina je specijalnostvježbanje sa oružjem i Gurajući dlanovi-Tui

so. U guranju dlanova je vrlo uspješna i samnogo jačim muškarcima što dovoljno govori

o njezinoj v ještini. Jednom prilikom mi jerekla da je posvetila život vježbanju i kada mibude trebala njezina pomoć neka je potražim.

Isto tako je rekla da se danas mnoge knjigepišu na temu Tai Chia ali da nisu sve dobre.Poklonila mi je neke svoje knjige koje sudoduše pisane na kineskom jeziku i rekla mikada budem mogao da ih prevedem jer se unjima nalaze važni tekstovi o Tai Chiu koje jepotrebno pročitati.

Učiteljica Ho Rui Ming i Namik Dizdarević u na večer njemtreningu vj ežbanju sa mačem. Chengdu 2005.g.

Ho Rui Ming

Shaolin je mjesto o kome sam sanjaogotovo cijeli svoj život. To egzotično mjesto

za mene je bila u mladosti samo bajka onastanku borilačkih vještina, ali ta se bajka

pretvorila u stvarnost prvi puta 2002.g. azatim ponovno 2004.g. kada sam putujućiKinom otišao na mjesto nastanka borilačkih

vještina Dalekog istoka.



Jedan od mnogobrojnih poligona na kojemse svakodnevno okupljaju vježbači i vježbaju vježbekoordinacije i ravnoteže.

Plato ispred škol e borilačkih vješti na na kojem sesvakodnevno odvijaju treninzi.

Ono što je mene najviše impresioniraloje brdo Shao Shan na kojem je Bodhidarmaosnivač borilačkih vještina Shaolina proveo 9godina u meditiranju i razvijanju tehnikaborenja promatrajući borenje životinja uprirodi. Bodhidarma je svakako vrlo važnapovijesna ličnost jer je njegovom zaslugomrazvijen sistem borenja ali i filozofija Zenbudizma koji su rašireni po cijelo svijetu.

Denafeng je gradić koji je udaljen od

Shaolina oko 15 km i tamo se smjestili uhotel. Nedugo zatim autobusom smo seodveli do Shaolina. Interesantna je činjenicada se na ulazu u grad plaća ulaznica. Shaolin

je za vrijeme kulturne revolucije bio razorenda bi se ponovno polovinom 20 st. obnovio inastavio svojim prijašnjim životom. UShaolinu se nalaze 52 škole borilačkih

vještina u kojima je smješteno oko 30 000vježbača. Cijelo područje izgleda kao velikipoligon na kome se vježba pa tako nijerijetkost vidjeti vježbače koji vježbaju poredceste udarajući u vreće ili pak trčeći jednim

od mnogobrojnih poligona.

Grupa članova Tai Chi Kluba “Rijeka” ispod s tatueBodhidar me na pl anini Shao Shan. Shaolin 2002.g.

Škola borilačkih vještina podsjeća navojarne sa velikom centralnom zgradom ukojoj su učionice, restoran za prehranu ispavaonice a ispred je veliki plato na kojem sevježbaju borilačke vještine.

Postavlja se pitanje zašto ljudi dolazeu Shaolin. Postoji v iše razloga za to, npr.netko dođe s namjerom da nakon završeneškole u Shaolinu započne karijeru kao glumac,policajac, tjelohranitelj ili vojnik . Svakako jeShaolin odskočna daska za ta zanimanja.

Bodhidarmina statua visoka 7 m na planiniShao Shan nalazi je iznad pećine u kojoj je živioBodhidarma.

Na slijedećim fotografijama možete

vidjeti neke događaje sa proteklih seminarakoji su ostvareni u organizaciji Tai Chi Kluba“Rijeka”.



Semi nar Ferijalni savez Pula 1999.g.

Vježbanje Tai Chi a 1998.g.

Semi nar Ferijalni savez Pula 2000.g.

Semi nar U mag 2002.g.

Semi nar Motovun ranch 2002.g.

Semi nar Fažana 2004.g.

Semi nar Puntižela 2007.g.

Documents

Tai Do - broj 20