SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - Filozofski fakultet Web viewIz podnesenog sinopsisa može se zaključiti da pristupnica dobro poznaje novije znanstvene spoznaje iz područja predikcije i

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTETUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

KLASA: 643-02/08-10/1URBROJ: 3804-850-08-6Zagreb, 03. ožujka 2008.

P O Z I V

za ____________________________________________

Sazivam sjednicu Vijeća poslijediplomskih studija, koja će se održati u ponedjeljak, 10. ožujka 2008. u 09.30 sati, u Vijećnici Fakulteta.

Dnevni red:

1. Ovjera zapisnika sa sjednice Vijeća poslijediplomskih studija održane 11. veljače 2008.

Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvandoktorskog studija

2. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Margarete Jelić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Odnos samopoštovanja i motiva samopoimanja, mentor: dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

str. 10

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Brune Kragića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kasni klasični stil zvučnoga igranog filma, mentor: dr. sc. Nikica Gilić, doc.

str. 17

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Nine Lanović za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Koncept Mora u portugalskoj frazeologiji, mentor: dr. sc. Dražen Varga, izv. prof.

str. 22

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zlatka Hasanbegovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929-1941. mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 27

6. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Aladina Husića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kadiluk Brod od nastanka do kraja 16. stoljeća, mentor: dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.

str. 31

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Tee Vučina za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja u području predikcije ovisničkog ponašanja mentor: dr. sc. Damir Ljubotina, doc.

str. 35

8. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Smiljke Domac Ceraj Cerić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Intimizam u hrvatskom slikarstvu, mentor: dr. sc. Tonko Maroević, znan. sav. Instituta za povijest umjetnosti.

str. 42

9. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Viki Jakaša Borić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Arhitekura klasicizma i ranog historicizma u Zagrebu, mentorica: dr. sc. Snježana Knežević, znan. savj. u miru.

str. 47

10. Izvještaj stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta Andrea Matoševića za izradu i javnu obranu doktorskog rada pod naslovom Rudarenje na Labinštini. Etnologija podzemnog poziva u XX. stoljeću na Poslijediplomskom doktorskom studiju etnologije i kulturne antropologije, po osnovi članka 73. stavka 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

str. 53

2

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanja doktorata znanosti udoktorskom studiju i odobrenje predložene teme

11. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Dubravke Dulibić-Paljar predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Lik zarobljene žene u dramskim djelima hrvatske renesansne književnosti, mentorica: dr.sc. Valnea Delbianco, doc.

str. 57

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ozane Ramljak predviđenjih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Radiodramski opus Ivana Slamniga, mentor: prof. dr.sc. Nikola Vončina.

str. 62

13. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Lade Muraj predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma i prihvaćanje teme pod naslovom Između izvedbe i tiskanog izdanja: konstituiranje Držića i Gundulića kao likova nacionalnih pjesnika, mentorica: dr.sc. Lada Čale Feldman, red.prof.

str. 67

14. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Tanje Gradečak-Erdeljić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Analitičke glagolsko-imenske konstrukcije u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku - kognitivni pristup, mentor: dr. sc. Mario Brdar, izv.prof. (Filozofski fakultet Osijek).

str. 73

15. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Seada Alića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Filozofija medija Marshalla McLuhana, mentorica: dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.

str. 80

16. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Žane Radetić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Arhitektonsko djelo Ivana Zemljaka, mentor: dr. sc. Zlatko Jurić, izv. prof.

str. 86

3

17. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivane Simeon predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Vrednovanje strojnoga prevođenja, mentor: dr. sc. Marko Tadić, izv. prof.

str. 92

18. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Rikarda Puha predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Die deutschsprachige Gegenwartsdramatik in Zagreber Theaterhäusern 1945-1990 (Suvremena njemačka drama u zagrebačkim kazalištima od 1945. do 1990. godine), mentor: dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof.

Molba za pisanje rada na njemačkom jeziku.str. 97

Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

19. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Nine Ožegović predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Medijska reprezentacija kulturne proizvodnje u Hrvatskoj od 1991. do 2005. godine. Mentorica: dr.sc. Andrea Zlatar-Violić, red. prof.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Dean Duda, izv.prof. 2. dr. sc. Andrea Zlatar-Violić, red.prof. 3. dr. sc. Nadežda Čačinović, red.prof.

20. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Tamare Visković predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Čitanje slika, gledanje teksta. Neverbalno komuniciranje značenja i vrijednosti u tiskanim medijima u Hrvatskoj 1990-1999, mentor: dr.sc. Dean Duda, izv.prof.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Dean Duda, izv.prof. 2. dr. sc. Andrea Zlatar-Violić, red.prof. 3. dr. sc. Lada Čale Feldman, red.prof.

21. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Klaudia Štefančića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Obećanje tehnologije: od Novih tendencija do novih medija, mentor: dr.sc. Dean Duda, izv.prof, komentorica: dr.sc. Ljiljana Kolešnik, znan. sur. Instituta za povijesti umjetnosti.

4

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Dean Duda, izv.prof. 2. dr. sc. Ljiljana Kolešnik, zn. suradnica (Institut za povijest umjetnosti) 3. dr. sc. Milivoj Solar, prof. emeritus

22. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Sandra Cergne predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Istriotsko pjesničko stvaralaštvo jugozapadne Istre od 1835. godine do danas, mentorica: dr. sc. Elis Deghenghi Olujić, izv. prof. Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Elis Deghenghi Olujić, izv. prof. (Sveučilište J. Dobrile u Puli)2. dr. sc. Sanja Roić, red. prof.3. dr. sc. Goran Filipi, red. prof. (Sveučilište J. Dobrile u Puli)

23. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivančice Jež predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti i prihvaćanje teme pod naslovom Varaždin u doba modernizacije (1850-1915.) u srednjoeuropskom kontekstu, mentor: dr. sc. Željko Holjevac, doc.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Željko Holjevac, doc.2. dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, red. prof.3. dr. sc. Iskra Iveljić, izv. prof.

24. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Hrvoja Kalafatića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Kulturna grupa Barice-Gređani i njen položaj u kasnom brončanom dobu Karpatske kotline, mentorica: dr. sc. Nives Majarić Pandžić, red. prof. u miru

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red, prof. u miru 2. dr. sc. Hrvoje Potrebica, doc. 3. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

25. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Siniše Radovića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije i prihvaćanje teme pod naslovom Ekonomija prvih stočara na istočnom Jadranu: Značenje lova i stočarstva u prehrani neolitičkih ljudi, mentor: dr. sc. P. T. Miracle, senior lecturer, University of Cambridge.

5

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Preston Miracle, University of Cambridge 2. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof. 3. dr. sc. Ivor Karavanić, izv. prof.

26. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Nevenke Modrić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Vrednovanje učinkovitosti modela upravljanja problemnim situacijama u odgojnim grupama, mentorica: dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Vedrana Spajić- Vrkaš, red. prof. 2. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof. 3. dr. sc. Edita Slunjski, doc.

27. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sabine Vidulin-Orbanić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Utjecaj izvannastavnih glazbenih aktivnosti na kulturu provođenja slobodnog vremena mladih, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. Povjerenstvo:

1. dr. sc. Vlatko Previšić, red.prof. 2. dr. sc. Pavel Rojko, red. prof. (Muzička akademija Zagreb)3. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

28. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Krešimira Pavline predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Poboljšanje interperabilnosti sustava za elektroničko učenje, mentor: dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof. 2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof. 3. dr. sc. Vladimir Šimović, izv. prof. (Učiteljski fakultet, Zagreb)

29. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ive Rosande Žigo predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Uloga i značaj redateljskih poetika u formiranju riječkog nacionalnog glumišta. Dramski ansambl Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca (1946-2000), mentorica: dr. sc. Adriana Car-Mihec, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Rijeci.Povjerenstvo:

6

1. dr. sc. Adriana Car-Mihec, izv. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka) 2. dr. sc. Darko Gašparović, red. prof. (Filozofski fakultet, Rijeka) 3. dr. sc. Boris Senker, red. prof.

30. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Franje Pehara predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Komunikacijska uloga hrvatskih časopisa u polju informacijskih znanosti: Bibliometrijska analiza Vjesnika bibliotekara Hrvatske i Informatologije, mentorica: dr. sc. Jelka Petrak, izv. prof.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Jelka Petrak, izv. prof. (Medicinski fakultet, Zagreb) 2. dr. sc. Daniela Živković, izv. prof. 3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

31. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Dragice Hammer-Tomić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Meštrovićeva skulptura biblijsko religiozne tematike. Apstrahiranje i uživljavanje kao oblikovni principi likovnog izraza, mentor: dr. sc. Tonko Maroević, znan. savj. Instituta za povijest umjetnosti.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Tonko Maroević, znanstveni savjetnik, (Institut za povijest umjetnosti) 2. dr. sc. Irena Kraševac, znanstvena suradnica, (Institut za povijest umjetnosti) 3. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

32. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Tee Pavin Ivanec predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i prihvaćanje teme pod naslovom Odrednice pristupa učenju i poučavanju u srednjoškolskom kontekstu, mentorica: dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof. 2. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, red. prof. 3. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

33. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Katarine Nine Simončič predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Kultura odijevanja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće – Zagreb, mentor: dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Frano Dulibić, doc.2. dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.3. dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc.

7

34. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Martine Ivanuš predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Arhitektonska i urbanistička transformacija Gornjeg grada u 19. stoljeću, mentorica: dr. sc. Snježana Knežević, znan. sav.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Zlatko Jurić, dia., izv. prof.2. dr. sc. Snježana Knežević, znan. sav.3. dr. sc. Nada Grujić, red. prof. u miru

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih/specijalističkih radova

35. Boženi Popić Kurtela pod naslovom Drveni oltari od 15. do 18. stoljeća na dubrovačkom prostou kod mentora dr. sc. Igora Fiskovića, red. prof.

str. 103

36. Morane Zibar pod naslovom Dekonstrukcija smisla zvukom (Poetičke i stilske odlike pjesničkoga pisma Josipa Severa), mentor: dr. sc. Krešimir Bagić, izv. prof.

str. 106

37. Ane-Marije Malbašić pod naslovom Utjecaj interneta u slobodnom vremenu na rizično ponašanje adolescenata, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

str. 108

38. Vlatka Dolančića pod naslovom Djelovanje duhovnoga stola Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije u vrijeme Josipa Jurja Strossmayera (1850. – 1905.), mentor: dr. sc. Stjepan Razum, znan. savj. u miru.

str. 111

39. Snežane Mihačić pod naslovom Audiovizualni arhiv informativnog programa HTV-a – Nastanak, standardi odabira i obradbe, digitalizacija, mentor: dr. sc. Branko Bubenik.

str. 114

40. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog specijalističkog studija prevoditeljstva da se Ani Radočaj odobri promjena mentora. Umjesto dr. sc. Vladimira Ivira, red. prof. u miru za novu mentoricu predlaže se mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor u miru.

Tema i mentor prihvaćeni su na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 25. siječnja 2007.

8

Nastavni predmeti

41. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma da se Gordani Tkalec odobri prijelaz s upisanog Poslijediplomskog magistarskog studija „Hrvatska književnost u srednjoeuropskom kontekstu“, Filozofskog fakulteta u Osijeku na Poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma upisom u V. semestar u ak. god. 2007/2008. uz priznavanje 120 ECTS bodova s prethodnog studija.

42. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti da se Krešimiru Macanu odobri prijelaz s Poslijediplomskog doktorskog studija „Hrvatski politički sustav i upravljanje“ na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu na Poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti upisom u V. semestar studija u ak. god. 2007/08. s time da pristupnik ima, osim obveza iz V. i VI. semestra, i obvezu polaganja ispita razlike i to:

Obvezni predmeti:1. Teorija oblikovanja baza podataka (10 ECTS)2. Formalni jezici (10 ECTS)3. Baština i razvoj (10 ECTS) 4. Epistemologija informacijskih znanosti (10 ECTS)

Izborni predmeti:1. Statistički modeli na grafovima (10 ECTS)2. Očuvanje autentičnosti elektroničkog gradiva (10 ECTS).

43. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti da se Vesni Gregurović odobri naknadni upis na Poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti u ak. god. 2007/2008.

44. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti da se mr. sc. Ivanu Mijiću odobri naknadni upis na Poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture u ak. god. 2007/2008.

Vijeće studija naknadno će vrednovati prethodno završeni magistarski studij.

45. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske kulture za naknadni upis kandidata na studij u ak. god. 2007/2008.

46. Prijedlog Vijeća poslijediplimskog doktorskog studija povijesti umjetnosti da se dr. sc. Dino Milinović, doc. imenuje za voditelja Posljediplomskog studija povijesti umjetnosti od ljetnog semestra ak. god. 2007/2008.

Prodekan za znanost i međunarodnu suradnju:

dr. sc. Damir Boras, red. prof.

9

Odsjek za psihologijuFilozofski fakultet Zagreb

Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za odobrenje izrade doktorskog rada izvan doktorskog studija i odobrenje teme doktorskog rada mr. sc. Margarete Jelić

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 24. siječnja 2008. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za odobrenje izrade doktorskog rada izvan doktorskog studija mr. sc. Margarete Jelić i može li se odobriti tema za izradu doktorskog rada Odnos samopoštovanja i motiva samopoimanja. Proučivši materijale, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Mr. sc. Margareta Jelić diplomirala je psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2000. godine. Iste je godine upisala poslijediplomski studij za znanstveno usavršavanje iz psihologije, završivši ga 2003. godine izvrsnom obranom magisterija s temom „Provjera postavki teorije socijalnog identiteta na etničkim grupama“ pod mentorstvom prof. dr. sc. Deana Ajdukovića.

Osim usavršavanja za znanstveni rad M. Jelić je nastavila cjeloživotno obrazovanje pohađajući neformalne oblike izobrazbe. Tako je završila senzibilizacijski i napredni seminar iz kriznih intervencija (2001.), izobrazbu iz metodike nastave usmjerene aktivnom učenju i razvijanju kritičkog mišljenja (2002.), izobrazbu iz područja rodnih uloga i odnosa (2003.), pohađala je Ljetnu školu Europskog udruženja za eksperimentalnu socijalnu psihologiju u Groningenu, Nizozemska (2004.), završila je izobrazbu iz obiteljske medijacije (2005.) i iz geštalt psihoterapije.

Od siječnja 2001. godine bila zaposlena je kao znanstvena novakinja na projektu „Psihosocijalni aspekti socijalne rekonstrukcije zajednice”, a od 2007. godine na projektu „Psihosocijalna prilagodba u vrijeme društvene tranzicije”, oba pod vodstvom prof. dr. sc. Deana Ajdukovića. Uz to je aktivno sudjelovala i u drugim znanstvenim i stručnim projektima: Social ecology model of psychosocial health (2001-2004), The European Network for Traumatic Stress (2007-2009).

Od početka zaposlenja sudjelovala je u nastavi iz predmeta Socijalna psihologija II, Interpersonalni i unutargrupni procesi, Osnove socijalne psihologije za studente sociologije, Odabrane teme iz primijenjene psihologije za studente Filozofskog fakulteta i studente farmacije, te Ekološka psihologija za studente krajobrazne arhitekture. Osim u nastavi, angažirala se u dodatnom radu sa studentima, te je 2005. godine bila

10

suvoditeljica XV. Ljetne škole vezane uz kvalitetu, stabilnost i zadovoljstvo intimnim odnosima. Kao članica organizacijskih odbora sudjelovala je u pripremi nekoliko domaćih i europskih znanstvenih skupova.

Pristupnica je objavila pet znanstvenih radova, su-urednica je jedne knjige i jednog zbornika. Podnijela je 25 priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Popis objavljenih radova pokazuje da je kontinuirano aktivna u znanstveno-istraživačkom radu.

1. Kamenov, Ž., Jelić, M., Tadinac, M. i Hromatko, I. (2007). Quality and stability of relationship as a function of distribution of housework, financial investments and decision making between partners. Book of Selected Proceedings, 15th Psychology days in Zadar, 133-51.

2. Kamenov, Ž., Jelić, M., Huić, A., Franceško, M., i Mihić, V. (2006). Odnos nacionalnog i europskog identiteta i stavova prema europskim integracijama građana Zagreba i Novog Sada. Društvena istraživanja, 15, 4-5, 867-890.

3. Marušić, I., Kamenov, Ž. i Jelić, M. (2006). Personality and attachment to romantic partners. Review of Psychology, 13, 1, 9-19

4. Kamenov, Ž., Jelić, M. (2005). Stability of attachment styles across students’; romantic relationships, friendships and family relations. Review of Psychology. 12, 2; 115-123

5. Kamenov, Ž. i Jelić, M. (2003). Validacija instrumenta za mjerenje privrženosti u različitim vrstama bliskih odnosa: Modifikacija Brennanova Inventara iskustava u bliskim vezama. Suvremena psihologija. 6, 1; 73-91

Budući da Margareta Jelić ima magisterij znanosti, više od jedne godine bavi se znanstveno-istraživačkim radom i ima objavljen barem jedan rad u časopisu koji je referenciran u selektivnim bazama, ispunjava više od propisanih uvjeta, te joj se može odobriti izrada doktorskog rada izvan doktorskog studija.

Temu doktorskog rada mr. sc. Margareta Jelić predložila je pod naslovom Odnos samopoštovanja i motiva samopoimanja. Disertacija se bavi područjem socijalnih motiva koji predstavljaju važan aspekt formiranja i održavanja pojma o sebi: samopotvrđivanja i samouzdizanja. Ova dva ključna motiva povezana su s povratnim informacijama o sebi koje dobivamo iz socijalne okoline. Dosadašnja istraživanja pokazuju povezanost ovog motivacijskog aspekta pojma o sebi i onog afektivnog, koji počiva na samopoštovanju. Budući da u istraživanjima u kojima je ispitivana visina samopoštovanja kao prediktorske varijable nisu utvrđeni jednoznačni rezultati u pogledu njegove uloge, pristupnica namjerava provjeriti ulogu stabilnosti samopoštovanja tijekom vremena za koju smatra da je važna, a zanemarena varijabla koja bi mogla odgovoriti na problem odnosa sa navedenim socijalnim motivima. Radi se o malo korištenom pristupu budući da je za određivanje stabilnosti samopoštovanja nužno ponavljanje mjerenja na istim sudionicima u više navrata. Radi što boljeg određivanja ove varijable, predviđa se i korištenje eksplicitne i implicitne mjere samopoštovanja koja nije pod voljnom kontrolom ispitanika, kao uporaba usklađenosti eksplicitne i implicitne mjere samopoštovanja kao dodatnog indikatora stabilnosti samopoštovanja.

11

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=144016





Cilj doktorskog rada je ispitati kako razina i stabilnost osobnog samopoštovanja određuju procesiranje povratnih informacija o sebi, odnosno koji motiv prevladava kod pojedinaca različitog samopoštovanja. Sukladno cilju istraživanja postavljena su sljedeća tri problema:

1. Postoji li razlika u količini zapamćenih povratnih informacija između skupine sudionika koji su dobili povratne informacije koje se odnose na njih i skupine sudionika koji su dobili informacije koje se ne odnose na njih osobno?

2. Postoji li razlika u pamćenju povratnih informacija s obzirom na njihovu valenciju ovisno o visini i stabilnosti općeg osobnog samopoštovanja?

3. Postoji li razlika u pamćenju povratnih informacija s obzirom na njihovu domenu i valenciju ovisno o stabilnosti osobnog samopoštovanja i njegovoj visini na pojedinim domenama?

U ovom eksperimentalnom istraživanju će sudjelovati studenti prve godine fakulteta i veleučilišta, te učenici 4. razreda gimnazija i strukovnih škola. Istraživanjem će se obuhvatiti 600 sudionika. Ovakav je odabir sudionika zamišljen zbog mogućeg povećanja heterogenosti uzorka u pogledu ključnih varijabli, a i zbog veće mogućnosti generalizacije nalaza. U istraživanju će se koristiti pomno odabrane skale i postupci za mjerenje razine više dimenzija samopoštovanja, implicitnog samopoštovanja, kao i zavisne varijable koja je operacionalizirana kroz dosjećanje tvrdnji iz osobne ili neosobne povratne informacije koja će se davati sudionicima eksperimenta. Istraživanje će biti provedeno skupno i sastojat će se od nekoliko ponovljenih tjednih primjena skale osobnog samopoštovanja radi određivanja njegove stabilnosti te od glavnog istraživanja. U njemu će sudionici po slučaju biti podijeljeni u kontrolnu i eksperimentalnu skupinu te će ispuniti mjeru implicitnog samopoštovanja i test ličnosti koji će rezultirati povratnom informacijom. Povratna informacija će se odnositi na same sudionike u eksperimentalnoj skupini, dok će kontrolna skupina dobiti povratnu informaciju namijenjenu nepoznatoj osobi. U svrhu odgovora na istraživačke probleme koristit će se postupci deskriptivne statistike, t-test i multivarijatna analiza varijance.

Može se očekivati da će spoznaje dobivene ovim istraživanjem pomoći razjašnjavanju nekonzistentnih nalaza o ulozi samopoštovanja i socijalnih motiva povezanih sa slikom o sebi. Teorijski doprinos istraživanja je važan jer će pridonijeti boljem razumijevanju prevladavanja pojedinog motiva kod pojedinaca različite razine i stabilnosti samopoštovanja. Uz uvođenje metodološki opravdanog, ali i vrlo zahtjevnog postupka utvrđivanja stabilnosti samopoštovanja, a ne samo njegove razine, ovo istraživanje je teorijski značajno jer bi moglo pojasniti suprotstavljene teorije s područja socijalne kognicije koje zagovaraju kao glavne socijalne motive konzistentnost ili pozitivnost slike o sebi.

Zbog navedenih razloga utvrđujemo da mr. sc. Margareta Jelić ispunjava sve uvjete za izradu doktorskog rada izvan doktorskog studija i da joj se može odobriti predložena tema doktorskog rada pod nazivom Odnos samopoštovanja i motiva samopoimanja koju će izraditi pod mentorstvom dr. sc. Deana Ajdukovića, red. prof.

12

U Zagrebu, 12. veljače, 2008.Povjerenstvo:

Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

Dr. sc. Željka Kamenov, izv. prof.

Dr. sc. Katica Lacković Grgin, red. prof.Filozofski fakultet u Zadru

13

Margareta Jelić Fakultetsko vijećeKombolova 27 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

ODNOS SAMOPOŠTOVANJA I MOTIVA SAMOPOIMANJA

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: psihologija

Grana: socijalna psihologija

Teorijska podloga i znanstvena relevantnost predložene teme

Dosadašnja istraživanja upućuju na važnost i povezanost dva aspekta pojma o sebi: afektivnog, koji uključuje samopoštovanje kao temeljnu odrednicu slike o sebi, i motivacijskog aspekta, koji se odnosi na različite motive slike o sebi. Dva ključna motiva mogu biti međusobno isključiva jer je jedan održati vlastitu sliku o sebi konzistentnom (motiv za samopotvrđivanjem; Swann, 1987, 1990), dok je drugi učiniti sliku o sebi što boljom (motiv za samouzdizanjem; Kunda, 1990). Motivi samopoimanja se aktiviraju kada dobivamo povratnu informaciju o sebi, pri čemu očekujemo razliku u dosjećanju povratne informacije kad se ona odnosi na samog pojedinca i kad se ona odnosi na neku nepoznatu osobu.

Uže područje rada

Dosadašnja istraživanja, koja pretežno koriste visinu samopoštovanja kao prediktorsku varijablu, nisu dala jednoznačne rezultate. Smatramo da je stabilnost samopoštovanja (Kernis, 2000, 2003) važna, a zanemarena varijabla koja bi mogla odgovoriti na ovaj problem. Radi se o malo korištenom konceptu, čija prednost je u tome što se može odrediti preko standardne devijacije ponovljenih mjera osobnog samopoštovanja koja je pod malom kontrolom sudionika istraživanja. Također ćemo koristiti mjeru implicitnog samopoštovanja (Greenwald, McGhee, i Schwartz, 1998), koja nije pod voljnom kontrolom ispitanika, kao i usklađenost eksplicitne i implicitne mjere samopoštovanja kao dodatnu mjeru stabilnosti samopoštovanja. Važnost ovog istraživanja leži u činjenici da dominantnost motiva samopoimanja još nije utvrđivana vodeći računa o stabilnosti samopoštovanja.

Cilj i problemi istraživanja

14

Cilj istraživanja je ispitati kako visina i stabilnost osobnog samopoštovanja određuju procesiranje povratnih informacija o sebi, odnosno koji motiv prevladava kod pojedinaca različitog samopoštovanja. Problemi i hipoteze su sljedeći:

1. Postoji li razlika u količini zapamćenih povratnih informacija između skupine sudionika koji su dobili povratne informacije koje se odnose na njih i skupine sudionika koji su dobili informacije koje se ne odnose na njih osobno?

Hipoteza 1: U skladu s efektom vlastitosti, očekujemo da bolje pamćenje povratnih informacija pokažu sudionici koji su dobili povratnu informaciju koja se odnosi na njih, neovisno o valenciji povratnih informacija

2. Postoji li razlika u pamćenju povratnih informacija s obzirom na njihovu valenciju ovisno o visini i stabilnosti općeg osobnog samopoštovanja?

Hipoteza 2: Očekujemo značajnu interakciju visine i stabilnosti samopoštovanja, tj. očekujemo da osobe visokog samopoštovanja bolje pamte pozitivne tvrdnje, a da kod osoba niskog samopoštovanja, oni nestabilnog samopoštovanja bolje pamte pozitivne tvrdnje, a oni stabilnog samopoštovanja negativne tvrdnje

3. Postoji li razlika u pamćenju povratnih informacija s obzirom na njihovu domenu i valenciju ovisno o stabilnosti osobnog samopoštovanja i njegovoj visini na pojedinim domenama?

Hipoteza 3: Očekujemo značajnu interakciju visine i stabilnosti samopoštovanja u smjeru da osobe visokog samopoštovanja bolje pamte pozitivne tvrdnje te da osobe nestabilnog niskog samopoštovanja na određenoj domeni bolje pamte pozitivne tvrdnje koje se odnose na tu domenu, a osobe niskog samopoštovanja na toj domeni bolje pamte negativne tvrdnje koje se odnose na tu domenu.

Metodologija istraživanja i predviđene analize

U istraživanju će sudjelovati studenti prve godine Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Tehničkog veleučilišta, te učenici 4. razreda gimnazija i strukovnih škola. Ukupno će se istraživanjem obuhvatiti oko 600 sudionika.

U istraživanju ćemo koristiti sljedeće skale: Rosenbergovu skalu osobnog samopoštovanja (RSES; 1965), Skalu samokompetencije i samoprihvaćanja (SLSC-R; Tafarodi i Swann, 2001), mjeru implicitnog samopoštovanja u obliku Testa implicitnih asocijacija (IAT; Greenwald, McGhee i Schwartz, 1998), čestice iz upitnika ličnosti (IPIP, Goldberg, 1999). Zavisna varijabla bit će operacionalizirana kroz dosjećanje tvrdnji iz povratne informacije koja će se sudionicima dati nakon što ispune sve skale.

Istraživanje će biti provedeno skupno i sastojat će se od nekoliko ponovljenih tjednih primjena skale osobnog samopoštovanja radi određivanja stabilnosti samopoštovanja te od glavnog istraživanja. U njemu će sudionici po slučaju biti podijeljeni u kontrolnu i eksperimentalnu skupinu te ispuniti mjeru implicitnog samopoštovanja i test ličnosti koji će rezultirati povratnom informacijom. Povratna informacija će se odnositi na same sudionike u eksperimentalnoj skupini, dok će kontrolna skupina dobiti povratnu informaciju namijenjenu nepoznatoj osobi. Povratna

15

informacija će se odnositi na specifične pozitivne i negativne aspekte pojma o sebi, a bit će određena predispitivanjem. Svi sudionici će zatim ispuniti zadatak distraktor i zapisati rečenice iz povratne informacije kojih se mogu dosjetiti. Na kraju će se provjeriti uspješnost manipulacije.

U obradi ćemo koristiti postupke deskriptivne statistike, t-test i multivarijatnu analizu varijance s dvije zavisne varijable – dosjećanje pozitivnih i negativnih povratnih informacija.

Očekivani znanstveni doprinos

Nalazi ovog istraživanja će baciti svjetlo na kontradiktorne nalaze dobivene u istraživanjima samopoštovanja koja su koristila samo visinu samopoštovanja kao indikator slike o sebi (Jordan, Spencer i Zanna, 2005; Kernis i Goldman, 2002; Anseel i Lievens, 2006). Našim ćemo istraživanjem pridonijeti razumijevanju toga koji motiv prevladava kod pojedinaca različite visine i stabilnosti samopoštovanja te odgovoriti na pitanje čemu smo skloniji – potvrđujućim ili pozitivnim informacijama o sebi. Istraživanje nudi odgovor na aktualnu debatu u području socijalne kognicije – suprotstavljene teorije koje ističu s jedne strane konzistentnost (Heider, 1944; Festinger, 1957; Katz, Arias i Beach, 2000; Swann, Pelham i Krull, 1989), a s druge pozitivnost (Sinha i Krueger, 1998; Sedikides i Gregg, 2003; Baumeister, 1999; Kunda, 1990; Taylor i Brown, 1988) kao glavne motive ljudskog doživljavanja i ponašanja.

Datum: 7. siječnja 2008.

Mentor: Pristupnica:

__________________________ ____________________________Prof. dr.sc. Dean Ajduković Mr. sc. Margareta Jelić

16

Dr. sc. Boris Senker, red. prof. Predsjednik povjerenstva,Dr. sc. Nikica Gilić, doc. Član povjerenstva,

Dr. sc. Hrvoje Turković, red. prof. (Akademija dramske umjetnosti). Član povjerenstva.

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

30. 1. 2008.

Predmet:

Izvješće o tome ispunjava li mr. sc. Bruno Kragić uvjete za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i može li se odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Kasni klasični stil zvučnoga igranog filma

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. prosinca 2007. godine imenovalo nas je u stučno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li mr. sc. Bruno Kragić uvjete za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i može li se odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Kasni klasični stil zvučnoga igranog filma. U skladu s tim podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Pristupnik mr. sc. Bruno Kragić ima akademski stupanj magistra znanosti ostvaren u znanstvenom polju znanosti o umjetnosti, grana filmologija (znanstveno područje humanističkih znanosti), a u svom se znanstvenom i stručnom radu najviše bavi temama iz povijesti američkog i europskog filma, i to u razdoblju od tzv. zrelog nijemog filma do modernističkog zvučnog filma šezdesetih godina prošloga stoljeća. Najveći je broj tih radova objavljen u časopisu Hrvatski filmski ljetopis (jedinom hrvatskom filmološkom časopisu) i u interdisciplinarnim i filmološkim zbornicima, a dva su filmološka rada objavljena i u Književnoj smotri, časopisu A1 kategorije vrsnoće.

17

Predložena tema pristupnikove doktorske disertacije nadovezuje se na njegov dosadašnji rad i pokriva iznimno važno područje kasnog i tzv. zrelog klasičnog fabularnog stila, u kojem su ostvarena neka od umjetnički najvrijednijih djela filmske umjetnosti, ali su i postavljeni temelji modernističkih istraživanja od 1960-ih godina do danas. Znanstveni doprinos disertacije u tom bi području bio izniman jer svjetska filmologija oskudijeva tako fokusiranim studijama, a u okviru hrvatske filmologije osobito je zanimljivo to što mr. sc. Kragić želi komparativno obraditi i hrvatski film u sklopu analize europske i američke filmske produkcije.

Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu ovlašten je za znanstveno područje, polje i granu kojoj pripada tema rada (humanističke znanosti, znanost o umjetnosti i filmologija), jer je na sve te tri razine jedna od najvažnijih znanstvenih institucija u regiji – njegovi su djelatnici objavili golem broj radova iz tog područja, polja i grane u domaćim i inozemnim publikacijama.

Predloženi mentor pristupnikove doktorske disertacije, docent dr. sc. Nikica Gilić, odgovarajući je stručnjak za izabrano područje rada jer se često bavio metodološkim i teorijskim pitanjima koja mogu poslužiti za analizu korpusa naznačenog u sinopsisu, a i sam je proučavao neke od filmskih autora kojima će se baviti Kragićeva disertacija. Radovi što ih je mr. sc. Bruno Kragić objavio u Književnoj smotri nalaze se u području predložene teme njegove disertacije i mogu se smatrati dobrom pripremom za rad na doktoratu. Izvorni znanstveni rad „Filmske zvijezde – tipovi i tipološki sustavi (na primjeru muških zvijezda američkog filma)“ bavi se važnim odrednicama klasične kinematografije koje se razgrađuju a dijelom i modificiraju u razdoblju i stilističkom korpusu obuhvaćenom temom disertacije, dok rad „Od Shakespearea u Tombstoneu do Carrolla u Polineziji“ obrađuje problem intertekstualnosti u američkom filmu klasičnog i kasnog klasičnog fabularnog stila, time naznačivši važan aspekt konstituiranja, razvoja i razgradnje klasičnog fabularnog stila, čemu će se u disertaciji također morati itekako posvetiti puna pozornost.

Zaključak

Pristupnik mr. sc. Bruno Kragić ima akademski stupanj magistra znanosti u znanstvenom polju znanosti o umjetnosti (područje humanističkih znanosti), s diplomom izdanom u Zagrebu, 3. lipnja 2005. godine. Pristupnik je također objavio dva znanstvena rada u časopisu Književna smotra iz A 1 skupine časopisa po vrsnoći izjednačenih s časopisima s međunarodnom recenzijom, a ti su radovi nedvojbeno iz tematike disertacije. Pristupnik je objavio i niz radova u časopisu A2 kategorije vrsnoće (Hrvatski filmski ljetopis).

Predložena tema rada – kasni klasični stil zvučnoga igranog filma – opravdana je u filmologiji, s očekivanim velikim znanstvenim doprinosom. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten je za područje i znanstveno polje kojem pripada tema, a predloženi mentor je odgovarajući stručnjak iz znanosti o umjetnosti, grana filmologija. Pristupniku se k tome može bez ikakvih dvojbi pripisati autorstvo čitavog niza objavljenih znanstvenih radova.

18

Iz iznesenih razloga utvrđujemo da je pristupnik mr. sc. Bruno Kragić znanstvenik koji se već dokazao u polju znanosti o umjetnosti te ispunjava oba uvjeta iz članka 51. (stavak 1.) Zakona o visokim učilištima. Stoga utvrđujemo da mr. sc. Bruno Kragić ispunjava sve uvjete za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija, te mu se može odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Kasni klasični stil zvučnoga igranog filma pod mentorskim vodstvom doc. dr. sc. Nikice Gilića, filmologa zaposlenog na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na katedri za teatrologiju i filmologiju.

Stručno povjerenstvo:

_________________________

Dr. sc. Boris Senker, red. prof.

Predsjednik povjerenstva

_______________________

Dr. sc. Nikica Gilić, doc.

Član povjerenstva

_______________________

Dr. sc. Hrvoje Turković, red. prof. (Akademija dramske umjetnosti)

Član povjerenstva

Izvješće je prihvaćeno na sjednici Vijeća Odsjeka za komparativnu književnost 1. veljače 2008.

19

Bruno Kragić Fakultetsko vijećeVlaška 72A Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Zagreb Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb


KASNI KLASIČNI STIL ZVUČNOGA IGRANOG FILMA

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: Znanost o umjetnostiGrana: Filmologija

1. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje.

U periodizaciji povijesti igranog filma (David Bordwell, Kristin Thompson, David Cook, Ante Peterlić), uobičajila se podjela na klasično, modernističko i postmodernističko razdoblje. Pritom je za klasično razdoblje karakteristična dominacija klasičnog, a za modernističko razdoblje modernističkog stila dok je razdoblje postmodernizma obilježeno stilskim pluralizmom i eklekticizmom. Međutim, povijest filma kao zasebna disciplina unutar filmologije, odnosno stilska povijest filma, dosad uglavnom nije detaljnije ni sustavno proanalizirala specifična područja mijene i dodira klasičnoga i modernističkoga stila, odnosno ta su se područje doticala isključivo u analitičkim studijama o pojedinom filmu, monografskim studijama o pojedinom redatelju, ili na općenitijoj razini, u općim povijestima filma, kakve su još uvijek relativno rijetke u svjetskoj filmologiji. S polazištem u tim prinosima, rad bi proveo sustavnu i komparativnu analizu jednog takvog problema, specifičnih pojava u razdoblju klasičnog stila zvučnoga igranog filma prije sveobuhvatne afirmacije modernizma. Riječ je ponajprije o tendencijama raslojavanja klasičnog stila u pedesetim godinama XX. stoljeća (iako takve tendencije supostoje i nakon širenja modernističkog stila), a ta se inačica može nazvati kasnim klasičnim stilom.

2. Uže područje rada.

Specifičnosti kasnoga klasičnog stila zvučnoga igranog filma analizirale bi se ponajprije komparativno: usporedbom filmova različitih kinematografija (s naglaskom na američkoj, francuskoj i hrvatskoj) i redatelja klasičnog stila (s naglaskom na filmovima Johna Forda, Jeana Renoira, Maxa Ophülsa, Vincentea Minnellija, Carla Theodora Dreyera, Branka Bauera) i to prije svega analizom stila (specifično mizanscene) te žanrovskih struktura. Pritom bi se naglasak postavio na zajedničkim komponentama analiziranog korpusa.

3. Ciljevi/problemi istraživanja

20

Temeljni je cilj istraživanja definiranje poetičkih značajki kasnog razdoblja klasičnoga stila u odnosu spram filmskog klasicizma općenito kao i u odnosu spram modernizma, uz problemsku hipotezu o specifičnosti tog stilskog razdoblja i stila.

4. Metodološki postupci.

Rad bi se temeljio na stilističkoj analizi oblika filmskog zapisa uz primjenu naratoloških pristupa te postulata teorija žanra (književne provenijencije, ali i uže filmske) i teorije autora s temeljem u proučavanju relevantne filmološke, napose filmskopovijesne, literature uz analizu pristupa tom razdoblju i stilu kod drugih povjesničara filma (David Bordwell, Kristin Thompson, David Cook, Mark Cousins, David Parkinson, Enno Patalas i Ulrich Gregor, Jean Mitry, Vladimir Petrić, Ante Peterlić, Hrvoje Turković) te radu na neposrednim izvorima (filmskim djelima).

5. Očekivani znanstveni doprinos.

Rad bi pokušao pružiti zaokruženi opis stilskog razdoblja odnosno poetike unutar povijesti igranog filma pa bi njegov doprinos bio upravo u proučavanju opće povijesti filma u Hrvatskoj, kao i povijesti hrvatskog filma u svjetskom kontekstu te u praktičnom smislu u izučavanju povijesti filma kao sastavnog dijela studija filma. Na temelju razrađenih hipoteza mogao bi se bolje razumjeti i modernistički stil šezdesetih godina XX. stoljeća, kao i kasnije tendencije obnove klasičnoga stila.

10. X. 2007.

Mentor Kandidat

dr. sc. Nikica Gilić, docent mr. sc. Bruno Kragić

21

Stručno povjerenstvo

Prof. dr. Nikica Talan

Prof. dr. Dražen Varga

Prof. dr. August Kovačec

Vijeću poslijediplomskih studija

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Ulica Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Predmet:

Mišljenje o tome ispunjava li mr. sc. Nina Lanović uvjete za pristupanje izradbi i

obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema za izradbu

disertacije

Fakultetsko vijieće, na sjednici održanoj 19. prosinca 2007., imenovalo nas je u

Stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li mr. sc. Nina Lanović ispunila sve uvjete za

stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li joj se odobriti tema pod

naslovom Koncept Mora u portugalskoj frazeologiji pod vodstvom mentora dr. sc.

Dražena Varge. Nakon uvida u priložene dokumente podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Pristupnica mr. sc. Nina Lanović ispunjava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o

visokim učilištima. Ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenoga polja

jezikoslovlje. Sudjelovala je na više međunarodnih znanstvenih skupova i objavila dva

izvorno znanstvena rada. Od godine 1997. zaposlena je kao asistent na Katedri za

portugalski jezik i književnost u Odsjeku za romanistiku, gdje drži kolegije s područja

jezikoslovlja te, manjim dijelom, luzofonske kulture i civilizacije. Tema njezine

disertacije znanstveno je opravdana budući da na portugalskoj frazeološkoj građi dosad

22

nije provedeno slično istraživanje pa bi spomenuta disertacija trebala predstavljati

svojevrstan doprinos frazelogiji i leksičkoj semantici portugalskog jezika. Za samu temu

(koja spada u znanstveno polje "jezikoslovlje") ovlašten je Filozofski fakultet Sveučilišta

u Zagrebu. Dr. sc. Dražen Varga, izvanredni profesor na Odsjeku za romanistiku

(Katedra za francuski jezik), odgovarajući je stručnjak pa može biti mentor u izradi ove

disertacije.

Na temelju navedenog zaključujemo, dakle, da je mr. sc. Nina Lanović ispunila

predviđene uvjete, te da joj se tema pod naslovom Koncept Mora u portugalskoj

frazeologiji, kao i mentor, prof. dr. Dražen Varga, mogu odobriti.

1. Dr. sc. Nikica Talan, red. prof.

predsjednik povjerenstva

2. Dr. sc. Dražen Varga, izv. prof.

član povjerenstva

3. Dr. sc. August Kovačec, red. prof.

član povjerenstva

U Zagrebu, 21. siječnja 2008.

23

mr.sc. Nina Lanović Fakultetsko vijećeLovćenska 48 Filozofskoga fakulteta Zagreb Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 310000 Zagreb


KONCEPT MORA U PORTUGALSKOJ FRAZEOLOGIJI

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: romanistika

Teorijska podloga

Tek u zadnjih dvadesetak godina frazeolozi pridaju veću važnost semantičkom aspektu, nudeći modele za opis i interpretaciju semantičke strukture nužne za dokidanje «anomalističkog» pogleda na frazeološku građu. Dimenzije fenomena idiomatičnosti postaju predmetom interdisciplinarnih istraživanja, pa se utoliko razvija i sama frazeologija kao lingvistička disciplina. Recentne su tendencije usmjerene prema diskursnoj i tekstualnoj funkciji frazeoloških jedinica, te njihovu pragmatičkom potencijalu, a s druge strane, prema mentalnim procesima na kojima se zasniva motivacija frazeološkog značenja, te razumijevanje i usvajanje frazeoloških izraza. Teorijsko-metodološki okvir rada čini kombinacija različitih, ali komplementarnih modela proizašlih iz suvremenih pristupa semantici i konceptualnoj motivaciji frazeoloških izraza, ovisno o pojedinim aspektima objekta analize. Ističem najvažnije reference: R. Gibbs, G. Lakoff, C. Cacciari, D. Geeraerts, M. Everaert, A.P. Cowie, C. Fernando, Z. Kövecses, D. Dobrovol'skij i drugi. Veća zastupljenost autora s engleskog govornog područja, osobito Amerikanaca, duguje se izrazitijoj orijentaciji prema kognitivnom i psiholingvističkom pristupu problematici, koji prihvaća i dio europskih frazeologa. U pristupu analizi oslanjam se na doprinos kognitivne teorije metafore (Lakoff, Johnson, Turner). Pozivat ću se, međutim, i na radove autora koji se nadovezuju na rusku, «klasičnu» tradiciju, slavenskih (npr. F. Čermák, I. Mel'čuk, Zagrebačka frazeološka škola), te romanskih frazeologa (npr. G. Corpas Pastor, F. Casadei), uključujući razmjerno malobrojne portugalske semantičare i leksikologe koji su se bavili frazeološkom građom svojeg jezika. Pri istraživanju frazeološke građe portugalskog jezika pozornost izaziva frekvencija kojom se u jedinicama različitih strukturnih tipova pojavljuje sastavnica mar, odnosno leksički ili referencijalno srodni leksemi, što ukazuje na važnost mora u materijalnom i kulturalno-civilizacijskom iskustvu, pa time i u poimanju svijeta njegovih govornika. Taj će leksičko-semantički podsustav biti predmetom istraživanja potaknutog dvama

24

temeljnim motivima. Prvi je utvrditi motivaciju frazeološkog značenja u odnosu na doslovno, odnosno ispitati pretpostavku da je značenje leksičkih sastavnica iz semantičke sfere mora i odnosa koji se među njima uspostavljaju u frazeološkom kontekstu u većini slučajeva ključno za formiranje frazeološkog značenja te omogućuje (ili bar olakšava) njegovu interpretaciju. Takvo je tumačenje moguće ako se – odstupajući od «klasičnog» poimanja leksičkog značenja – usredotočimo na odnos između semantičke strukture frazeološke jedinice i «enciklopedijskog znanja» koje dijele pripadnici jezične zajednice. Drugi je pak motiv utvrditi postoje li među frazeološkim izrazima ovog podsustava sistematski odnosi, kakva je njihova priroda i osnova.

Uže područje rada

Okosnicu čini semantičko-konceptualna analiza jezične građe koja obuhvaća više od tisuću portugalskih desemantiziranih frazeoloških izraza različitih strukturnih tipova – od skupa riječi do paremija. Kako je frekvencija frazeoloških jedinica (osobito poslovica) niska u bilo kojem tipu ograničenog korpusa, a priroda i ciljevi istraživanja zahtijevaju kvantitativno reprezentativan uzorak, odlučila sam se na kombiniranje nekoliko tipova izvora iz kojih su ekstrahirane jedinice za datoteku. Za frazeme je to bio najopsežniji računalni korpus suvremenog govornog i pisanog portugalskog, pretraživan prema kriteriju glavne sastavnice – leksema mar i njegove «semantičke obitelji» (npr. maré, marinheiro, marear i dr.), te drugih leksema iz «semantičke sfere» mora (npr. onda, bonança, navegação, barco i dr.). Poslovice su prema istom kriteriju prikupljene iz 15-ak «zbirki narodne mudrosti», djela antropološko-etnološko-filološkog karaktera. Datoteka je naposljetku nadopunjena inventarom frazeoloških jedinica popisanih iz leksikografskih izvora – frazeoloških i paremioloških rječnika. Ispituje se poglavito zasniva li se motivacija frazeološkog značenja na izravnom fizičko-perceptivnom ili kulturalno-civilizacijskom iskustvu mora u govornika portugalskog jezika, ili pak na konceptualnoj metafori, odnosno metonimiji. Identificiraju se koncepti i njihova preslikavanja u podlozi jezičnih jedinica, od onih jednostavnih do različitih vrsta preoblika koje tvore kompleksne strukturalne metafore.

Ciljevi/problemi istraživanja

Očekuje se ponajprije da će analiza konkretne jezične građe – pod uvjetom da bude provedena dosljedno i argumentirano – dovesti do zanimljivih spoznaja o tome kako portugalska društveno-jezična zajednica konceptualizira domenu mora, u čemu će se zacijelo odraziti i neke civilizacijsko-kulturne specifičnosti.Analizom se teži potkrijepiti postavka da je i u «anomalističkoj» semantici frazeoloških izraza – pa i onih «neprozirnih» - moguće utvrditi pravilnosti i motivaciju. Tome u prilog, cilj je pokazati da mrežu koncepata i složene metafore u podlozi frazeoloških jedinica odlikuje unutarnja i međusobna strukturiranost, sustavnost i koherencija, a s druge strane, da je jezična razina s konceptualnom povezana na sustavan način.U zasebnim će se cjelinama temeljitije razmotriti neki specifični aspekti ovakve vrste istraživanja koji dolaze do izražaja tijekom analize: poslovica, kao specifičan objekt analize (odnos frazeologija/paremiologija), kulturno-specifični frazeološki izrazi (sfera

25

«nacionalne frazeologije»), te višeznačni frazeološki izrazi (s obzirom na stupanj desemantizacije).

Metodološki postupci

Cjelokupna se jezična građa popisana u datoteci podvrgava analizi koja na temelju značenja sastavnica i njihovih odnosa u okviru frazeološke jedinice identificira koncepte i konceptualne domene u podlozi. Sistematizacijom rezultata, upućuje se na sustavnu povezanost frazeoloških jedinica različitih strukturnih tipova koja proizlazi iz istih koncepata, odnosno metaforičkih struktura koje motiviraju njihovo frazeološko značenje. Po tom se kriteriju frazeološke jedinice razvrstavaju u «obitelji», odnosno podskupine, s obzirom na različite aspekte iste konceptualne domene mora na koje se referiraju. Tako će se svaki zaključak moći potvrditi većim brojem frazeoloških izraza na temelju kojih je izveden. U slučajevima kod kojih se pokaže zanimljivim i ilustrativnim – osobito s kulturološkog aspekta – primijeniti kontrastivnu metodu, ukazat će se na usporedbe s primjerima iz hrvatske frazeologije.

Očekivani znanstveni i praktični doprinos

Pod uvjetom da se ostvare zacrtani ciljevi, vjerujem da ovakvo istraživanje može pridonijeti boljem uvidu u fenomen razumijevanja frazeoloških izraza. Put od značenja do razumijevanja nadilazi okvire unutrarjezičnog leksičkog značenja i zadire u mentalno procesiranje informacije, povezano s mehanizmima pragmatičke prirode. Odnos između doslovnog značenja frazeološke jedinice i njezine kolektivne interpretacije u okviru jedne društveno-jezične zajednice temelji se na «enciklopedijskom znanju». U novim perspektivama na području leksičke semantike značenje i razumijevanje, kao i jezični i enciklopedijski sadržaj, počinju se tretirati kao kontinuum; stoga u ovom radu semantička i konceptualna analiza nisu odijeljene.Budući da na portugalskoj frazeološkoj građi, prema mojim saznanjima, dosad nije provedeno slično istraživanje, rad bi trebao predstavljati svojevrstan doprinos frazeologiji i leksičkoj semantici portugalskog jezika. Analiza ovako reprezentativnog «uzorka» može poslužiti kao model za analognu analizu svakog drugog koherentnog podsustava portugalske frazeologije.Rezultati i izvedeni zaključci mogu se pokazati korisnima i u didaktičke svrhe – u nastavi jezika, s naglaskom na kulturološku komponentu – kao i u leksikografskoj i prijevodnoj praksi.

10. srpnja 2007.

Mentor: Kandidat:

Dr.sc. Dražen Varga, izv.prof. Nina Lanović

26

dr. sc. Ivica Šute, viši asistentdr. sc. Ivo Banac, redoviti profesor dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je 28. rujna 2007. u povjerenstvo za ocjenu ispunjava li mr. sc. Zlatko Hasanbegović uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li mu se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929.-1941. pod vodstvom mentora dr. sc. Ive Goldsteina, te Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e

Pristupnik mr. sc. Zlatko Hasanbegović ima znanstveni stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje povijest, a od 2001. godine radi kao znanstveni novak na Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu, te ispunjava uvjete iz čl. 51 st. 1. Zakona o visokim učilištima za prijavu doktorata znanosti izvan doktorskog studija.

Prijavljena tema doktorske disertacija Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929.-1941. znanstveno je opravdana. U dosadašnjoj historiografiji organizacija i djelovanje Jugoslavenske muslimanske organizacije nije bila predmet posebnoga i cjelovitoga historiografskoga istraživanja. Nekoliko je autora obradilo pojedine probleme zahvativši tek fragmentarno i neke aspekte djelovanja stranke od 1929. do 1941. godine. Kandidat će stoga obraditi upravo tu, dosad neistraženu problematiku stranačko-političke akcije JMO među bosansko-hercegovačkim muslimanima u Kraljevini Jugoslaviji. Težište će pritom staviti na analizu stranačke političke akcije u različitim etapama političkog razvitka, kao i na odnos stranke prema ostalim protagonistima jugoslavenskog (pseudo)parlamentarizma, posebice u vezi s problematikom ustavno-pravnog i upravno-političkog preustroja države u pozadini koje je stajala borba između pristaša državnog integralizma i centralizma te zagovornika autonomističkih i federalističkih koncepcija. Služeći se suvremenim historiografskim konceptima istražit će se slojevitiost političkog djelovanja JMO u širem kontekstu političkih, društvenih i kulturnih prilika u Kraljevini Jugoslaviji te u užem kontekstu muslimanskog društva u Bosni i Hercegovini.

Povjerenstvo konstatira da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten za provođenje postupka stjecanja doktorata znanosti na području humanističkih znanosti, polje povijest.

Povjerenstvo predlaže kao mentora istraživača hrvatske povijesti razdoblja 20. stoljeća redovitog profesora dr. sc. Ivu Goldsteina.

Na osnovi svega iznesenoga ocjenjujemo da pristupnik mr. sc. Zlatko Hasanbegović ispunjava uvjete iz čl. 51. st. 1. Zakona o vioskim učilištima, te Fakultetskom vijeću

p r e d l a ž e m o

da mr. sc. Zlatku Hasanbegoviću odobri pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i temu doktorske disertacije pod naslovom Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929.-1941., te da za mentora imenuje dr. sc. Ivu Goldsteina, redovitog profesora.

27

U Zagrebu, 27. studenoga 2007.

Dr. sc. Ivica Šute, viši asistent

Dr. sc. Ivo Banac, redoviti profesor

Dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor

28

Mr. sc. Zlatko Hasanbegović Fakultetsko vijećeFrankopanska 20 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Jugoslavije 1929. – 1941.

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijestGrana: nacionalna povijest

Teorijska podloga i relevantne spoznaje

Jugoslavenska muslimanska organizacija (dalje JMO) glavna je politička stranka i nositelj izbornog legitimiteta među bosansko-hercegovačkih muslimanima u cijelom razdoblju prve jugoslavenske države te nezaobilazan čimbenik parlamentarnog i političko-stranačkog života. Stranka je politički izdanak jugoslavenskih političko-nacionalnih prilika i odnosa moći te muslimanskog građanskog društva u Bosni i Hercegovini koje se postupno izgrađivalo nakon 1878. na podlozi zamisli o harmonizaciji bosanske islamske tradicije i glavnih tekovina europske neislamske modernosti. Djelovanje stranke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca od 1918. do 1929. sustavno je istraženo u monografiji A. Purivatre JMO u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Sarajevo 1974.). Do danas su historiografski obrađeni različiti problemi iz političko-stranačke, kulturne i društvene povijesti Kraljevine Jugoslavije, no djelovanje JMO nije bilo predmet posebnoga i cjelovitoga historiografskog istraživanja. Nekoliko autora obradilo je pojedine probleme zahvativši tek fragmentarno i u neke aspekte djelovanja stranke od 1929. do 1941., pa je glavni motiv za odabir teme neistraženost problematike stranačko-političke akcije među bosansko-hercegovačkim muslimanima u Kraljevini Jugoslaviji.

Uže područje rada

U radu će se težišno zahvatiti u dvije skupine problema. Prva skupina obuhvaća stranačku političku akciju u različitim etapama političkoga razvitka u Kraljevini Jugoslaviji te odnos prema ostalim protagonistima jugoslavenskog (pseudo)parlamentarizma, posebice u vezi s problematikom ustavno-pravnog i upravno-političkog preustroja države u podlozi koje su stajala borba između pristaša državnog integralizma i centralizma te zagovornika autonomističkih i federalističkih koncepcija. U drugoj skupini istražit ću mjesto i značaj stranke unutar cjeline muslimanskog društva u Bosni i Hercegovini.

Ciljevi/problemi istraživanjaGlavni cilj istraživanja je na temelju izvora i literature prikazati različite aspekte

političkog djelovanja JMO u širem kontekstu političkih, društvenih i kulturnih prilika u Kraljevini Jugoslaviji te u užem kontekstu muslimanskoga društva u Bosni i Hercegovini.

29

Iako stranka formalno prestaje djelovati poslije zabrane 1929., a 1935. formalno ulazi u širu stranačku formaciju Jugoslavensku radikalnu zajednicu (dalje JRZ), ona će sve do kraja Kraljevine Jugoslavije u stvarnosti egzistirati kao poseban politički čimbenik s prepoznatljivim vodstvom, vlastitom stranačkom strukturom i političkim ciljevima, a neovisno o različitim oblicima političke akcije. Razdoblje obuhvaćeno istraživanjem zahvaća u sve etape povijesnog razvitka Kraljevine Jugoslavije, od ukinuća parlamentarizma i uvođenja kraljevske diktature, preko postupne obnove parlamentarnoga sustava, sporazuma o djelomičnom upravno-političkom preustroju države iz 1939., do državnog sloma 1941. Istraživanje bih proveo kombinacijom kronološkog i problemskog pristupa unutar nekoliko poglavlja. Istražit ću djelovanje stranke u uvjetima diktature i državne represije od zabrane rada i ukidanja parlamentarizma od 1929. do atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića 1934. i uvođenja kraljevskog namjesništva. Posebno ću obraditi stranačku političku akciju uoči i za vrijeme skupštinskih izbora 1935. Istražit ću uzroke i posljedice političkog preokreta koji je nastupio nakon skupštinskih izbora 1935. kada stranka napušta oporbeno djelovanje, ulazi u vladajuću JRZ, a njezini prvaci preuzimaju ministarske dužnosti u svim vladama do 1941. Vodstvo stranke činili su pripadnici muslimanskih društvenih elita usmjereni prema položaju jedinih predstavnika i tumača svih političko-nacionalnih, društvenih, kulturnih i vjerskih probitaka bosansko-hercegovačkih muslimana. U radu ću s tim u vezi istražiti odnos JMO prema ostalim muslimanskim političkim skupinama, stranačku kulturno-prosvjetnu akciju preko Muslimanskog kulturnog društva Narodna uzdanica te odnos prema Islamskoj vjerskoj zajednici jer je preuzimanjem stranačkog nadzora u islamskim vjersko-prosvjetnim i zakladnim (vakufskim) ustanovama poslije 1936. začet muslimanski vjersko-politički spor te rascjep unutar svjetovne i vjerske elite s izravnim implikacijama na političko-stranački život.


Nakon proučavanja postojeće literature i prikupljanja arhivskog gradiva, pristupit ću kvalitativnoj i kvantitativnoj analizi izvora. Predloženo istraživanjem, uz korištenje literature, suvremenog stranačkog i političkog tiska i periodike, u najvećoj mjeri temeljit će se na arhivskom gradivu. U radu ću koristiti arhivsko gradivo iz fondova u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Istorijskom arhivu u Sarajevu, Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Arhivu Srbije u Beogradu te Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.


Cjelovito istraživanje djelovanja JMO u navedenom razdoblju popunit će se historiografska praznina i dobiti jasniji uvid u cjelinu povijesne stvarnosti Kraljevine Jugoslavije te političko-nacionalnog, kulturno-prosvjetnog i vjerskog razvitka bosansko-hercegovačkih muslimana u 20. stoljeću.

U Zagrebu, 17. srpnja 2007.

Potpis mentora: Potpis kandidata:

prof. dr. sc. Ivo Goldstein mr. sc. Zlatko Hasanbegović

30

dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof., predsjednikdr. sc. Ekrem Čaušević, red. prof., člandr. sc. Damir Agičić, , izv. prof. član

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 29. listopada 2007. godine u stručno povjerenstvo, koje treba ispitati ispunjava li mr. sc. Aladin Husić uvjete propisane čl. 51 st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom „Kadiluk Brod od nastanka do kraja 16. stoljeća“ pod vodstvom mentora dr. sc.Nenad Moačanin, red. prof. . Stoga podnosimo Vijeću sljedeće izvješće:

Mr. sc. Aladin Husić ispunjava uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Pristupnik ima akademski stupanj magistra znanosti, iz područja humanističkih znanosti - polje povijest, grana opća povijest. Objavio je u koautorstvu pet udžbenika za osnovne i srednje škole, dvadeset i pet radova (sedam znanstvenih, jedanaest stučnih, te sedam prikaza knjiga i drugih publikacija), od čega deset u radovima s međunarodnom recenzijom. Tema disertacije znanstveno je opravdana, jer u historiografiji nema opsežnijeg i cjelovitijeg rada o predloženoj temi, a Filozofski fakultet ovlašten je za provođenje postupka stjecanja doktorata znanosti iz znanstvenog polja povijesti. Povjerenstvo predlaže za mentora dr. sc. Nenada Moačanina, redovitog profesora, kao odgovarajućeg stručnjaka koji se bavi hrvatskom poviješću 16. do 18. stoljeća kao i poviješću Osmanskoga Carstva u Europi.

Na temelju navedenog smatramo da mr. sc. Aladin Husić ispunjava uvjete propisane čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te predlažemo Vijeću da prihvati temu disertacije pod naslovom „Kadiluk Brod od nastanka do kraja 16. stoljeća“.kao i mentorstvo dr. sc. Nenada Moačanina, red. prof.

Zagreb, 7. siječnja 2008. Povjerenstvo:

dr. sc.Nenad Moačanin, red. prof., predsjednik

dr. sc. Ekrem Čaušević, red. prof., član

dr. sc. Damir Agičić, izv. prof. član

31

Aladin Husić Fakultetsko vijećeH. Beširevića 39 Filozofskoga fakulteta71000 Sarajevo Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOG RADA

KADILUK BROD OD NASTANKA DO KRAJA 16. STOLJEĆA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijestGrana: opća povijest

Teorijska podloga i relevantne spoznaje

Srednji tok rijeke Bosne činio je užu jezgru srednjovjekovne Bosne i prostor koji je u tom razdoblju bio središte mnogih zapleta i raspleta. Pripadao je izravno bosanskoj vladarskoj dinastiji što ga je činilo interesantnijim i privlačnijim. Osmansko zaposjedanje Bosne 1463. godine, u njenom središnjem dijelu u velikoj mjeri se podudaralo s oblašću Kraljeve zemlje kojemu je pripadao i prostor zeničke kotline.

Zenička regija spada u ona područja u kojima je osmanska vlast u Bosni uspostavljena 1463. godine i vrlo brzo stabilizirana. Vojno zaposjedanje praćeno je organizacijom drugih struktura među kojima i sudske vlasti koja je činila važan oslonac osmanskog sistema i važnu polugu njegovog funkcioniranja. Područje srednjovjekovne župe Brod, sa susjednim župama, spada u red onih krajeva u kojima je sudska vlast organizirana 1463. godine. Prema tome ovo je i jedan od prvih osnovanih kadiluka u Bosni. On se uglavnom protezao kotlinskim područjem i srednjim tokom rijeke Bosne sa pritocima, čije teritorijalno središte je predstavljala Zenica, a u 15. i 16. stoljeću neprekidno su mu pripadala i susjedna područja današnjih općina Kakanj, Travnik, Novi Travnik, Vitez, djelomično Žepče i Vareš.

Izuzme li se već poznato djelo Hazima Šabanovića ,,Bosanski pašaluk, postanak i upravna podjela” koje daje osnovne naznake o nastanku i teritoriju kadiluka Brod, ostali znanstveni pokušaji samo se fragmentarno bave navedenim prostorom. Treba istaći najznačajnije autore koji se djelomično dotiču navedenog vremenskog razdoblja i područja ali na osnovu veoma malog broja osmanskih izvora: Hamdija Kreševljaković - D. M. Korkut, Travnik u prošlosti 1464-1878, Travnik 1961, str. 7-15; te jedan rad Adema Handžića, Nahija Brod krajem XV i početkom XVI 16. vijeka (Radovi III, Muzej grada Zenice, Zenica 1973, str. 383-391). Sve ostalo samo je sinteza već navedenog i u znanstvenom pogledu ne predstavljaju novi iskorak. U novije vrijeme dio tog prostora na temelju osmanskih izvora obradio sam u svom magistarskom radu ,,Nahija Lašva od 1463. do kraja 16. vijeka”, što predstavlja i osnovnu motivaciju da se širim i dubljim zahvatom istraži cjelina problematike.

Povijesni značaj toga prostora, posebno njegov ulazak u novi državnopravni, društveno-ekonomski i kulturno civilizacijski okvir nije praćen odgovarajućom

32

znanstvenom valorizacijom, te se ovim istraživanjem želi znanstveno valorizirati. Ovom disertacijom nastojalo bi se dati iscrpan uvid u povijesna kretanja u kadiluku Brod.

Uže područje rada

Naslovom predložene teme definiran je teritorijalni okvir koji se odnosi na Zeničku regiju sa susjednim općinama u 15. i 16. stoljeću organiziran u kadiluk Brod. Vremenski okvir obuhvaća razdoblje od uspostave vlasti do kraja 16. stoljeća. Razlog takvog prostornog i vremenskog definiranja uvjetovan je izvornim korpusom, odnosno njegovim sadržajem i mogućnošću kvalitetnije valorizacije.

Ciljevi istraživanja

Zadatak ovoga rada jest prikupiti, proučiti novu i neistraženu građu i na temelju nje ispitati povijesna kretanja na području kadiluka Brod. Kao primarni cilj postavlja se predstavljanje povijesnih i društvenih kretanja te njihovih rezultata na navedenom prostoru. Cilj je dakle, detaljno proučiti prilike na tom području i dati njihovu kritičku ocjenu.


Kako navedeno istraživanje pripada u domenu historijskih istraživanja ono zahtjeva prije svega rad na izvornoj arhivskoj građi. Realizacija zadataka podrazumijeva rad na izvorima osmanske provenijencije, prije svega nepubliciranim, a djelomično i publiciranim.

Najviše pozornosti svakako privlače osmanski popisni defteri različite vrste (opširni, sumarni, vojnički, defteri glavarine i ovčarine) jer su po naravi najsadržajniji i nude znatne mogućnosti za rekonstrukciju i aktualiziranje velikog broja pitanja. Osim iznimne sadržajnosti oni imaju i jednu drugu prednost, moguće ih je pratiti u nizovima (1468, 1485, 1489, 1516, 1530, 1540, 1550, 1565, 1604). To omogućuje lakše praćenje razvitka, preciznije datiranje nekih važnijih promjena i pojava na navedenom području. Pored navedenih izvora, u manjoj mjeri u radu će biti korišteni Muhime defteri (zbirke regesta sultanskih zapovjedi), narativni osmanski izvori (osmanske kronike) i putopisi. Kako za navedeno područje iz 16. stoljeća ne postoje sačuvani sidžili (sudski protokoli), ima naznaka da neki sarajevski sidžili sadrže pojedinačne podatke koji se odnose na kadiluk Brod, što će također biti korišteno u radu. Postoje i drugi izvori osmanske administracije, no sa stanovišta njihovog sadržaja znatno manjeg značenja za predloženu temu te ih nećemo posebno isticati.

Tijekom rada planira se analiza navedenih izvora i sintetiziranje podataka do kojih bi se došlo. U razmatranju pojedinih pitanja bit će neophodno služiti se povremeno i statističkom metodom, a gdje to bude potrebno koristit će se i komparativni pristup kako bi se došlo do preciznijih ocjena o povijesnim kretanjima.


Kadiluk Brod kao tematska cjelina po prvi se puta u historijskoj znanosti postavlja sveobuhvatno i kao takva dobiva cjelovitiju znanstvenu valorizaciju. Ovim bi se popunila značajna praznina u izučavanju povijesti ovoga kraja, dao doprinos novom pristupu i

33

revidiranju nekih gledišta nastalih više na pretpostavkama negoli na stvarnim uporištima u relevantnim povijesnim izvorima.

Zagreb, 11.10. 2007.

Mentor Kandidat

prof.dr. sc. Nenad Moačanin Aladin Husić

34

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za psihologijuIvana Lučića 310 000 Zagreb

U Zagrebu, 11. veljače 2008.

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj za mr. sc. Teu Vučinu o ispunjavanju uvjeta za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme disertacije pod naslovom «Predikcija različitih obrazaca konzumiranja sredstava ovisnosti u adolescenciji - provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja».

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 24. siječnja 2008. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu ispunjava li mr. sc. Tea Vučina uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li joj se odobriti predložena tema pod naslovom «Predikcija različitih obrazaca konzumiranja sredstava ovisnosti u adolescenciji - provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja». Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Tea Vučina, rođena 1975. godine u Stocu, Bosna i Hercegovina, asistentica na Fakultetu filozofskih i humanističkih znanosti u Mostaru podnijela je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zahtjev za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Zahtjevu je priložila sljedeću dokumentaciju: 1. Životopis, 2. Presliku diplome o završenom studiju jednopredmetne psihologije, 3. Presliku potvrdnice o postignutom akademskom stupnju magistra znanosti iz područja dječije i adolescentne psihijatrije i psihologije na Sveučilištu u Sarajevu. 4. Presliku rješenja o priznavanju stečene visokoškolske kvalifikacije magistra dječije i adolescentne psihijatrije i psihologije kao ekvivalentne magisteriju znanosti. Rješenje je izdano od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske.5. Potvrdu o prihvaćanju rada za objavljivanje.6. Presliku Domovnice.

35

Iz priložene dokumentacije stručno povjerenstvo je utvrdilo sljedeće relevantne činjenice:

1. Pristupnica je diplomirala iz područja društvenih znanosti – studij jednopredmetne psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2000. godine te stekla stručni naziv profesora psihologije.

2. Pristupnica je 2004. godine na Sveučilištu u Sarajevu obranila magistarski rad pod naslovom «Rizični i protektivni faktori za korištenje sredstava ovisnosti u adolescenciji» i time stekla akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje psihologija. Rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske od 3. studenog 2006. (Ur. Broj 355-05-06-08) stečena diploma priznaje se kao ekvivalent magisteriju znanosti prema propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04). Ovim rješenjem podnositeljica zahtjeva ima pravo steći doktorat znanosti obranom doktorskog rada prema propisima koji su vrijedili na dan stupanja na snagu navedenog Zakona, a najkasnije u roku od 8 godina od dana njegovog stupanja na snagu.

3. Pristupnica je od 2005. do 2007. godine zaposlena u statusu asistenta na Odsjeku za psihologiju Fakulteta filozofskih i humanističkih znanosti u Mostaru, gdje je uključena u nastavne i znanstveno istraživačke aktivnosti.

4. Dosada je objavila jedan znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom iz tematike disertacije. Rad «Risk and protective factors for adolescent substance use» objavljen u časopisu Review of psychology tematski je vezan uz prijavljenu temu doktorske disertacije. Pored toga, objavila je dva stručna rada u domaćem časopisu.

5. Pristupnica je predložila i obrazložila temu disertacije pod naslovom: «Predikcija različitih obrazaca konzumiranja sredstava ovisnosti u adolescenciji - provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja»

Prijedlog teme uključuje teorijsku podlogu, ciljeve, probleme i hipoteze istraživanja, predviđene metodološke postupke te očekivani znanstveni i praktični doprinos istraživanja. Istraživanje se primarno odnosi na provjeru teorijskog modela Simonsa i suradnika, tj. modela višerazinskog socijalnog učenja u području predikcije uporabe psihoaktivnih sredstava na uzorku srednjoškolaca. Istraživanje bi trebalo pojasniti radi li se o potpuno različitom sklopu čimbenika koji su odgovorni za različite obrasce korištenja ili se radi o različitoj snazi ili izraženosti istih čimbenika s obzirom na povezanost s različitim obrascima. Istraživanje je usmjereno na razjašnjavanje različitih uloga rizičnih i zaštitnih čimbenika s obzirom na različite obrasce korištenja pri čemu nacrt istraživanja previđa usporedbu četiri skupine srednjoškolaca koji se razlikuju s obzirom na razinu korištenja psihoaktivnih sredstava (skupina apstinenata, skupina eksperimentalnih korisnika, skupina redovitih korisnika i skupina korisnika na razini zlouporabe za mjerena sredstva).

36

U dosadašnjim istraživanjima i modelima nisu dovoljno ispitani čimbenici povezani s prelaskom s tzv. eksperimentalnog korištenja na ozbiljnije oblike zlouporabe psihoaktivnih supstanci.

Autorica navodi mogući znanstveni i praktični doprinos istraživanja. Identificiranje rizičnih i zaštitnih čimbenika povezanih s različitim stupnjevima korištenja sredstava ovisnosti važno je za poboljšanje postojećih modela predikcije sredstava ovisnosti te za kreiranje programa primarne prevencije. S druge strane, utvrđivanje rizičnih i zaštitnih čimbenika zlouporabe sredstava ovisnosti važno je za kreiranje programa sekundarne prevencije. Iz podnesenog sinopsisa može se zaključiti da pristupnica dobro poznaje novije znanstvene spoznaje iz područja predikcije i prevencije ovisničkog ponašanja.

6. Povjerenstvo konstatira da tema predložene disertacije spada u područje društvenih znanosti polje psihologija i da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlaštena institucija za područje i polje kojem pripada tema.

Na temelju iznesenih činjenica povjerenstvo konstatira da mr. sc. Tea Vučina ispunjava sve zakonski propisane uvjete za pristupanje izradi disertacije izvan doktorskog studija propisane člankom 51. stav 1. Zakona o visokim učilištima: (1) stekla je akademski stupanj magistra znanosti u području društvenih znanosti polje psihologija, (2) dvije godine bavi se znanstveno-istraživačkim radom, (3) objavila je jedan znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom iz tematike disertacije i (4) predložila je znanstveno relevantnu temu za izradu doktorske disertacije.

Povjerenstvo predlaže kandidatkinji promjenu predloženog naslova radnje u sljedeći naslov: «Provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja u području predikcije ovisničkog ponašanja».

Stoga povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da mr. sc. Tei Vučini prihvati temu disertacije pod naslovom «Provjera nekih postavki teorije višerazinskog socijalnog učenja u području predikcije ovisničkog ponašanja» i odobri izradu i obranu disertacije izvan doktorskog studija pod mentorstvom doc. dr. Damira Ljubotine.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Damir Ljubotina, doc.

Dr. sc. Nataša Jokić Begić, izv. prof.

Dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, doc.

37

Fakultetsko vijeće Tea Vučina

Filozofskog fakulteta Franjevačka 30A

Sveučilišta u Zagrebu 88 000 Mostar

Ivana Lučića 3 Bosna i Hercegovina

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis doktorskog rada

PROVJERA NEKIH POSTAVKI TEORIJE VIŠERAZINSKOG SOCIJALNOG UČENJA U PODRUČJU

PREDIKCIJE OVISNIČKOG PONAŠANJA

Teorijska podloga

Korištenje sredstava ovisnosti je višestruko određeno (Newcomb i Felix-Ortiz, 1992, Newcomb, 1995). Što je većem broju rizičnih čimbenika pojedinac izložen vjerojatnije je kako će on koristiti ili zloupotrebljavati psihoaktivne supstance. Posebno su značajni radovi (Hawkins, Catalano i Miller, 1992; Newcomb, 1995) koji su pokušali sumirati rezultate velikog broja istraživanja u pogledu rizičnih čimbenika, dok NIDA (2002) daje jasan pregled zaštitnih čimbenika za korištenje i zlouporabu sredstava ovisnosti u adolescentnoj dobi. Brojne teorije su pokušale objediniti različite konstrukte povezane s korištenjem sredstava ovisnosti (Petraitis, Flay i Miller, 1995). Lettieri, Sayers i Pearson (1980) su u svom radu utvrdili 43 različite teorije eksperimentalnog korištenja koje se odnose na širok raspon konstrukata. Problem predstavlja nedostatak organizacije, usporedbe i integracije postojećih teorija (Petraitis i sur., 1995).

Značajan broj mladih koji eksperimentiraju s psihoaktivnim sredstvima ili ih čak koriste redovno neko vrijeme ne dođu do zlouporabe i ne razviju ovisnost. Ova činjenica može poslužiti kao indirektni dokaz kako ono što je dovelo do toga da određeni pojedinci probaju ili počnu s korištenjem neke psihoaktivne supstance nije dovoljno kako bi ih istovremeno dovelo u stadij zlouporabe ili pak stadij ovisnosti. Malo sustavnih istraživanja se bavilo pitanjem različitosti uzroka korištenja psihoaktivnih supstanci, zlouporabe i ovisnosti o njima (Newcomb, 1995). Ovoj problematici se poklanjalo malo pažnje sve do nedavno zbog bojazni da se razlikovanjem korištenja i zlouporabe ne bi odaslala pogrešna poruka kako je korištenje bezazleno i prihvatljivo. Neki autori navode kako se korištenje psihoaktivnih supstanci događa u socijalnom ili vršnjačkom okruženju

38

te kako je zlouporaba uzrokovana unutarnjom uznemirenošću, ograničenim životnim prilikama i osjećajem nesreće (Newcomb i Bentler, 1989).

Uže područje rada

Istraživanje će se usmjeriti na provjeru teorijskog modela Simonsa i suradnika (1988), tj. modela višerazinskog socijalnog učenja. Nijedan drugi model ne nudi tako detaljan uvid u moguće razlike između eksperimentalnog i neeksperimentalnog korištenja psihoaktivnih supstanci (Petraitis i sur., 1995), pa je to jedan od najvažnijih razloga izbora baš ovog modela kao teorijske osnove za ovo istraživanje. Ovaj teorijski model predstavlja najsveobuhvatniju teoriju korištenja sredstava ovisnosti u adolescenciji u svom pokušaju integriranja individualnih, roditeljskih i vršnjačkih karakteristika u jedan model (Kaplow i sur., 2002).

Ovo istraživanje bi pokušalo pojasniti radi li se o potpuno različitom sklopu čimbenika koji su odgovorni za različite obrasce korištenja, tj. eksperimentalno korištenje, redovno korištenje i zlouporabu, ili se radi o različitoj snazi ili izraženosti istih čimbenika s obzirom na povezanost s različitim obrascima. Vrlo vjerojatno bi se jasniji i sveobuhvatniji podaci dobili da je uključena i faza ovisnosti, međutim, teško je očekivati kako bi se u uzorku srednjoškolaca našao dovoljan broj onih koji su već na toj razini a da se može primjeniti adekvatna statistička analiza. Sustavna istraživanja zlouporabe sredstava ovisnosti kod adolescenata je rijetko, nesumnjivo zbog relativno niske zastupljenosti ove pojave (Newcomb i Bentler, 1989).

Ciljevi, problemi i pretpostavke istraživanja

Primarni cilj istraživanja je pokušati razjasniti različitu ulogu rizičnih i zaštitnih čimbenika s obzirom na različite obrasce korištenja (eksperimentiranje, redovna uporaba, zlouporaba), te s obzirom na različite vrste psihoaktivnih sredstava. Sekundarni cilj je utvrđivanje prevalencije korištenja sredstava ovisnosti među srednjoškolcima grada Mostara.

1.) Ispitati učestalost korištenja cigareta, alkohola i različitih vrsta droga kod učenika trećih i četvrtih razreda srednje škole. Pretpostavka je kako će se dobiti sljedeći poredak s obzirom na zastupljenost korištenja različitih psihoaktivnih supstanci: 1. alkohol, 2. cigarete, 3. marihuana i 4. ostale droge.

2.) Provjeriti uobičajenu hijerarhiju s obzirom na početak konzumiranja različitih sredstava ovisnosti kod adolescenata. Pretpostavka je kako početak konzumiranja s obzirom na vrstu sredstava ovisnosti za srednjoškolce ima slijedeću hijerarhiju: 1. cigarete/laka alkoholna pića, 2. teška alkoholna pića, 3. marihuana/sredstva za smirenje i 4. ostale droge.3.) Utvrditi doprinos mjerenih individualnih, obiteljskih, školskih, vršnjačkih i čimbenika zajednice u objašnjenju rezultata na mjerama vlastitog korištenja različitih sredstava ovisnosti. Pretpostavka je kako će svih 5 skupina varijabli neovisno doprinositi objašnjenju rezultata na mjerama vlastitog konzumiranja sredstava ovisnosti, kako će vršnjačke varijable biti među vodećim prediktorima za sva sredstva ovisnosti te da će teži oblici rizičnog ponašanja poput konzumiranja droga biti više povezani s obiteljskim funkcioniranjem.

39

4.) Istražiti razlikuju li se značajno skupina apstinenata, skupina eksperimentalnih korisnika, skupina redovitih korisnika i skupina korisnika na razini zlouporabe za mjerena sredstva ovisnosti s obzirom na utjecaj prediktorskih varijabli. Pretpostavka je kako je religioznost jedna od važnijih varijabli koja će razlikovati skupinu apstinenata i skupinu eksperimentalnih korisnika. Očekuje se kako će sustav vrijednosti pojedinca koji se očituje kroz vezanost za školu, obrazovne aspiracije i religioznost te obiteljske varijable roditeljski nadzor, roditeljska podrška i korištenje sredstava ovisnosti od strane roditelja biti važni u razlikovanju skupine eksperimentalnih korisnika od ostalih skupina. U kontekstu ovog istraživanja očekuje se, također, da mjere vršnjačkog korištenja psihoaktivnih supstanci budu istaknutije kod redovitog korištenja i zlouporabe u odnosu na eksperimentalno korištenje. Može se i očekivati kako vještine suočavanja najbolje razlikuju razinu zlouporabe u odnosu na druge obrasce konzumiranja.


Istraživanje će obuhvatiti učenike trećih i četvrtih razreda srednjih škola iz grada Mostara. Uzorak bi trebao reprezentirati navedenu populaciju a njime će biti obuhvaćeno približno 10% populacije srednjoškolaca Mostara (600-700 ispitanika). Pri formiranju uzorka nastojat će se dobiti stratificirani uzorak s obzirom na vjersko opredjeljenje, profil škole i školsko godište. Koristit će se podjela škola s obzirom na profil, odnosno, podjela na: a) gimnazije, b) trogodišnje i c) četverogodišnje.

U istraživanju će biti korištene mjere samoprocjene.

Kriterijske varijable će biti mjere korištenja sredstava ovisnosti. Utvrdit će se frekvencija uzimanja različitih droga i alkohola s obzirom na tri vremenska nivoa korištenja: a) u toku čitavog života, b) u toku zadnjih 12 mjeseci i c) u toku zadnjih 30 dana. Pored mjera frekvencije biti će korištene i mjere kvantitete zahvaćajući uobičajeno konzumiranje po prilici za alkohol i marihuanu. Za korištenje cigareta će se koristiti mjera frekvencije konzumiranja u toku života te mjera kvantitete konzumiranja u toku zadnjih 30 dana.

Razmatrat će se slijedeće skupine mogućih prediktorskih varijabli.

Sociodemografske varijable: spol, dob, vjeroispovijest, struktura obitelji te socio-ekonomski status (školska sprema oca i majke).

Individualne varijable: emocionalna regulacija i upravljanje, suočavanje sa stresom (izbjegavanje i planiranje aktivnosti), samokontrola, religioznost (religijska vjerovanja i obredna religioznost), važnost vjere, vrijednosti, traženje uzbuđenja, buntovništvo i početak korištenja sredstava ovisnosti

Školske varijable: akademski neuspjeh, školski uspjeh, vezanost za školu, neopravdani izostanci i obrazovne aspiracije.

Obiteljske varijable: korištenje sredstava ovisnosti od strane članova obitelji, alkoholizam roditelja, roditeljski nadzor, roditeljska podrška, zajedničko odlučivanje u obitelji i obiteljski konflikt.

Vršnjačke varijable: korištenje sredstava ovisnosti od strane vršnjaka (prijatelja).

40

Varijable zajednice: izloženost direktnoj ponudi te tranzicija i mobilnost.

Upitnici će biti primijenjeni grupno, u okviru jednog školskog sata. Tijekom primjene upitnika bit će naglašena povjerljivost i anonimnost datih podataka, što će biti pojašnjeno usmeno od strane ispitivača te priloženo u pisanoj formi u obliku upute na početku upitnika. Za vrijeme ispitivanja u učionici će biti prisutan samo ispitivač kako bi se dodatno pojačao dojam o povjerljivosti i anonimnosti podataka.

Primjenit će se statističke analize potrebne za odgovaranje na postavljene probleme istraživanja, pri tome uzimajući u obzir vrstu dobivenih podataka. Planirano je statističkom obradom dobiti vrijednosti koeficijenata korelacije među korištenim varijablama te provesti hijerarhijske regresijske analize, složene analize varijance i diskriminacijske analize.

Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos

Znanstveni doprinos ovog istraživanja predstavlja provjera pretpostavki postavljenih s obzirom na teorijski model višerazinskog socijalnog učenja. Power i suradnici (2005) navode kako su dosadašnja istraživanja koja se tiču modela obećavajuća, ali ipak i kako se mnoge komponente modela još trebaju u dovoljnoj mjeri ispitati. Rezultati ovog istraživanja bi se usporedili s rezultatima sveobuhvatnog istraživanja korištenja sredstava ovisnosti dobivenim na području Mostara (Vučina, 2004) te bi se mogli donijeti zaključci o trendovima korištenja.

Identificiranje rizičnih i zaštitnih čimbenika za korištenje sredstava ovisnosti od presudne je važnosti za kreiranje programa primarne prevencije. S druge strane, utvrđivanje rizičnih i zaštitnih čimbenika zlouporabe sredstava ovisnosti važno je za kreiranje programa sekundarne prevencije.

Važnost istraživanja je i u tome što ono obuhvaća veliki broj prediktorskih varijabli iz šest različitih područja, a istraživanja u području korištenja i zlouporabe sredstava ovisnosti su se uglavnom dosada usmjeravala na manji broj čimbenika, najčešće iz jednog ili dva područja. U istraživanje će biti uključena sva zastupljenija psihoaktivna sredstva, odnosno, cigarete, alkohol, marihuana i ostale droge. Na ovaj način će se pokušati zahvatiti skoro cjelokupni raspon ponašanja konzumiranja sredstava ovisnosti u adolescentnoj dobi (osim razine ovisnosti). Osim jasnijeg razumijevanja razine korištenja i zlouporabe, pokušat će se dobiti i jasnije razumijevanje skupine koja ne konzumira niti jednu psihoaktivnu supstancu, odnosno, pravih apstinenata. Nakon prikupljanja i analize pokušalo bi se sumirati dobivene podatke i formirati sveobuhvatni razvojni model konzumiranja sredstava ovisnosti u adolescentnoj dobi.

Datum: 14. 02. 2008.

Potpis mentora Potpis kandidata

Doc. dr. Damir Ljubotina Tea Vučina

41

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETVijeće poslijediplomskih studijaIvana Lučića 310000 Zagreb Zagreb, 28. prosinca 2007. Predmet: Skupni izvještaj stručnog povjerenstva za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija za mr. sc. Smiljku Domac Ceraj-Carić

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 28. rujna 2007. imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome ispunjava li mr. sc. Smiljka Domac Ceraj-Carić uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom "Intimizam u hrvatskom slikarstvu" Vijeću poslijediplomskih studija podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Stručno povjerenstvo utvrđuje da pristupnica Smiljka Domac Ceraj-Carić posjeduje stupanj magistra znanosti znanstvenog polja povijesti umjetnosti, te da je od 1990. godine sudjelovala na znanstvenoistraživačkom projektu "Likovne pojave u hrvatskoj umjetnosti od 1850. – 1950." pod vodstvom dr. sc. Ivanke Reberski. Na temelju navedenoga, povjerenstvo zaključuje da pristupnica Smiljka Domac Cerić zadovoljava uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima.

Tema intimizma kao specifičnog tematskog pristupa nekolicine hrvatskih slikara koji su se priklonili takvom načinu izražavanja, posebice između tridesetih i pedesetih godina dvadesetog stoljeća, tema je koju je istaknuo Grgo Gamulin još 1987. godine u posebnom poglavlju sinteznog prikaza "Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća". U međuvremenu brojna istraživanja pojedinih opusa i nove spoznaje o pojedinim autorima koji su dali značajan autorski doprinos intimnim temama i ugođajima u svojim opusima (Marino Tartaglia, Juraj Plančić, Antun Motika, Edo Kovačević) pružaju nove mogućnosti interpretacije. Osim toga, tema intimizma pruža mogućnosti istraživanja manje poznatih autora i opusa koji su se u većem ili manjem broju djela priklanjali motivima tihe i mirne svakodnevice intimna ugođaja, kao i za istraživanje konteksta u kojem su navedeni autori stvarali. Znanstveni doprinos predložene teme može se razviti i u komparativnoj analizi s analognim europskim stremljenima, odnosno, u stvaranju

42

cjelovite, metodološki sustavne i argumentacijom obrazložene teze o širini i likovnim dosezima hrvatskih slikara priklonjenih intimnom ugođaju i temama, te konačno novim istraživanjima dopunjene i izmijenjene predodžbe o ishodištima i posebnostima ove zanimljive tendencije na našoj likovnoj sceni.

Filozofski fakultet ovlašten je za područje kojem pripada tema "Intimizam u hrvatskom slikarstvu" unutar znanstvenog polja povijest umjetnosti grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija.

Stručno povjerenstvo smatra da je predloženi mentor akademik dr. sc. Tonko Maroević adekvatan autoritet za navedenu temu.

Autorstvo dosadašnjih studija i stručnih radova pristupnice mr. sc. Smiljka Domac Ceraj koje je vidljivo u priloženoj bibliografiji, potvrđuje odgovarajuće predispozicije za daljnji znanstveno istraživački rad na predloženoj temi.

Stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnica zadovoljava uvjete i da može pristupiti izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija.

Povjerenstvo:

dr. sc. Frano Dulibić, doc.predsjednik povjerenstva

dr. sc. Tonko Maroevićznan. savj. Instituta za povijest umjetnostičlan povjerenstva

dr. sc. Jasna Galjer, doc. član povjerenstva

43

Smiljka Domac Ceraj - Cerić Fakultetsko vijećeIlica 219 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Intimizam u hrvatskom slikarstvu

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest umjetnostiGrana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

Teorijska podloga rada Teorijska podloga rada zasniva se na relevantnim spoznajama o hrvatskom slikarstvu četvrtog desetljeća. U tom vremenskom razdoblju umjetnost se jasno polarizirala na «lart pour lart» i «lart pour lidée» («čista» i «angažirana umjetnost»). Već krajem trećeg desetljeća, nakon konstruktivnog slikarstva, sezanizma, postkubizma, ekspresionizma oblika, neoklasicizma, ova se polarizacija jasno izrazila. «Proljetni salon» završio je 1928. godine, a hrvatsko se slikarstvo još od secesije, pa preko Miroslava Kraljevića, u vrijeme sustajanja europske avangarde i povratka tradiciji (monumentalnosti quatrocenttističke kompozicije, Ingresovoj crtačkoj disciplini, Corotovoj «klasičnoj umjetnosti»), počelo smirivati u intimističkom (ili orfičkom) nastupu u godinama koje će slijediti. Na drugoj strani angažirane umjetnosti bila je zagrebačka grupa «Zemlja».Hrvatski slikari započinju stvarati «novi red» kao i slikari u Europi «retour a lordre» (Italija-«Valori plastici», «Chiaristi», o čemu između mnogih piše Massimo Carrà, a o francuskoj situaciji u slikarstvu toga vremena Bernard Dorival). «Intimistički» nastup označuje povratak boji, suptilnoj sugestiji oblika, čime se ostvaruju pretpostavke slikarstva «čistog oka». Nastupa načelo «saper vedere» umjesto «saper costruire». Odnos prema objektu se mijenja (daljnja etapa «povratka redu»); naglašava se vrijednost materije i fakture.

Povratkom redu i realnosti u hrvatskom slikarstvu četvrtog desetljeća jasno se iščitava prevaga francuskog utjecaja, iz čega je razvidno kako se i kod nas odvija povijesni obrat u kontekstu opće obnove «trajnih vrijednosti».

44

Uže područje rada

Uže područje rada odnosi se na obradu novije hrvatske umjetnosti, odnosno, vremensko razdoblje od tridesetih do pedesetih godina. Ovdje treba iskazati karakteristike i interpretirati vrijednosti pojave «intimizma» u hrvatskom slikarstvu od začetaka, pa do odjeka u kasnijem vremenu. U Hrvatskoj, krugu «intimista» pripadaju i neki osnivači hrvatske Moderne - Vidović i Becić, kao i mlađi slikari čije djelo ovom orijentacijom započinje. Osnovnu polarizaciju obilježava sukob između dviju grupa, osnovanih iste 1929. godine, inače pobornika nacionalnog izraza: «Grupe Trojice» (Babić, Becić, Miše) koja je nacionalni izraz tražila u okvirima čistog slikarstva, odnosno, u spektru ideja koje će se istraživati, i «Zemlje» (Hegedušić, Detoni i drugi) koja ga je tražila u socijalnom miljeu – da bi se kasnije izmirile u zajedničkoj «Grupi hrvatskih umjetnika». Slikari, članovi «Grupe trojice», tražili su nastavljanje likovnih smjernica koje su u našoj sredini započeli Račić i Kraljević. Stoga treba primarno promišljati o velikim Španjolcima kao uzorima i ishodištima, i o Račiću i Kraljeviću kao temelju «čistog» slikarstva.

Razvidno je kako «intimizam» u hrvatskom slikarstvu izrasta iz vlastite prošlosti, iz prvih razdoblja Emanuela Vidovića, preko Marina Tartaglie koji poslije prvog svjetskog rata prihvaća komponentu sezanizma, a potrajao je do Ivana Domca, Antuna Šojata i drugih. Započeo je paralelno s prvim razdobljem Slavka Šohaja, imao je i druge izvore, zahvatio Antuna Mezdjića, Edu Kovačevića i neke druge slikare. Križao se s ostalim komponentama našeg «intimizma» i odbijao se od njih, primjerice Jurja Plančića, Antuna Motike.

Također je neophodno u tekstu razjasniti kako «intimizam» nije stilska kategorija, provesti morfološku analizu, te naglasiti paralelne tendencije u europskom slikarstvu toga vremena.

Na ovu tendenciju u hrvatskom slikarstvu prvi je u svojoj bogatoj bibliografiji ukazao i istaknuo je Grgo Gamulin.


Temeljni ciljevi istraživanja obuhvaćaju prikupljanje, prezentaciju i valorizaciju odabranih autora čija se pripadnost veže uz pojam «intimizma», te jasnije sagledati i osvijetliti pojavu jedne značajne tendencije u hrvatskom slikarstvu. Komparativnim pregledom paralelnih europskih strujanja uklopiti ovu grupaciju naših «intimističkih» autora u širi kontekst, odnosno ukazati na povezanost i pripadnost domaćih pojava europskom likovnom krugu.


45

Metodološki postupci obuhvaćaju istraživanje i odabir slikarskih djela, katalošku obradu, izradu biografija i bibliografija autora, popis izložbi te slikovnu prezentaciju odabranih djela.

Drugim riječima, istraživanje se zasniva na prikupljanju i izboru relevantnih djela autora čime bi se objasnio i definirao pojam «intimizam», a obuhvatilo bi funduse muzejskih ustanova od Moderne galerije u Zagrebu, Rijeci, Galerije likovnih umjetnosti Osijek, Dubrovnika, Splita i drugih muzejskih ustanova, kao i privatnih vlasnika.

Istraživanje će se uz navedena polazišta temeljiti i na postojećoj bibliografiji. Tema će se obraditi problemski, a ne monografski.


Istraživanjem se želi pridonijeti jasnijem sagledavanju pojave «intimizma» u hrvatskom slikarstvu te ukazati komparativnim pregledom analognih europskih strujanja na ažurnost hrvatske umjetnosti toga vremena odnosno uklopiti grupaciju autora u širi kontekst te ukazati na povezanost i pripadnost domaćih pojava europskom likovnom krugu.

Zagreb, 16. srpnja 2007.

Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija: Kandidat:

dr.sc. Tonko Maroević doc dr.sc. Predrag Marković mr.sc. Smiljka Domac Ceraj-Cerić

46

Dr. sc. Zlatko Jurić, izv. profesor Filozofski fakultet

predsjednik Povjerenstva

dr. sc. Snježana Knežević, znan. savj. član povjerenstva

Dr. sc. Jasna Galjer, docent Filozofski fakultet

član Povjerenstva


FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

PREDMET: pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija

Mr. sc. Viki JAKAŠA BORIĆ

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 29. listopada

2007. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za izradu izvješća za pristupanje izradi i

obrani disertacije izvan doktorskog studija mr. sc. Viki Jakaša Borić

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Mr. sc. Viki Jakaša Borić zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o

visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija:

a) ima akademski stupanj MAGISTRA ZNANOSTI iz znanstvenog područja

HUMANISTIČKIH ZNANOSTI polje POVIJEST UMJETNOSTI od 15. svibnja 2002.

kad je obranila magistarski rad s naslovom „Reprezentativna stambena arhitektura 17. i

18. stoljeća u Splitu.“ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

47

b) ima četiri izvorna znanstvena rada objavljena u časopisima s priznatom

međunarodnom recenzijom.

- Barokna stambena arhitektura u Splitu, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti“,

26/2002, 57-68

- Palača Alberti u Splitu, „Peristil“, XLVI/2003, 85-94

- & Biserka Bilušić Dumbović, Stubičke toplice – arhitektonska struktura termalnog

sklopa iz razdoblja Maksimilijana Vrhovca, „Peristil“, XLVII/2004, 89-104

- & Biserka Bilušić Dumbović, Novi dvori zaprešićki, „Peristil“, XLVIII/2005, 109-122

Mr. sc. Viki Jakaša Borić je predložila temu disertacije pod naslovom „Arhitektura

klasicizma i ranog historicizma u Zagrebu“ i za mentora je predložila dr. sc. Snježanu

Knežević znan. savj.

Doktorski rad bi trebao unaprijediti poznavanje klasicističke i ranohistorističke

arhitekture kao značajnog dijela ne samo urbanističke cjeline Zagreba, već i naše

spomeničke baštine.

Predmet proučavanja je detaljna inventarizacija, povijesno umjetnička analiza i

valorizacija arhitekture klasicizma i ranog historicizma od kraja XVIII stoljeća do kasnih

šezdesetih godina XIX stoljeća

Uže područje rada odnosi se na utvrđivanje klasicističkih i ranohistoricističkih zgrada na

području Gornjega grada, Kaptola i njihovih podgrađa.

Očekivani znanstveni doprinos radnje bile bi određene pojave, razvojia i suodnosa dvaju

stilova u zagrebačkoj arhitekturi, definiranje kategorija unutar širokih pojmova

klasicizma i ranog historicizma, pronalaženje europskih uzora i utjecaja.

Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti je ovlašten za znanstveno područje:

Humanističke znanosti znanstveno polje: Povijest umjetnosti kojem pripada predložena

tema disertacije.

Predložena mentorica dr. sc. Snježana Knežević znan. savj. je odgovarajući stručnjak.

Na temelju iznesenog u ovom izvješću donosimo slijedeću

48

O C J E N U

Mr. sc. Viki Jakaša Borić zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može se prihvatiti teme disertacije pod naslovom „Arhitekura klasicizma i ranog historicizma u Zagrebu“ a za mentoricu se predlaže dr. sc. Snježana Knežević znan. savj.

U Zagrebu, 04.12.2007.

Izv. prof. dr. sc. Zlatko Jurić dipl. ing. arh.


dr. sc. Snježana Knežević, znan. savj.

član povjerenstva

doc. dr. sci. Jasna Galjer

član povjerenstva

49

Viki Jakaša Borić Fakultetsko vijećePavla Hatza 13 Filozofskog fakulteta 10000 Zagreb Sveučilišta u Zagrebu



ARHITEKTURA KLASICIZMA I RANOG HISTORICIZMA U ZAGREBU

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest umjetnostiGrana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

Teorijska podlogaKlasicistička i ranohistoricistička izgradnja u Zagrebu javlja se sukcesivno od

kraja 18. stoljeća do kasnih šezdesetih godina 19. stoljeća te predstavlja vrijedan doprinos njegovoj građevnoj slojevitosti. Premda se o arhitekturi klasicizma i ranog historicizma već pisalo, do danas nije izrađena detaljna inventarizacija, povijesno umjetnička analiza i valorizacija iz kojih bi proizašli zaključci o posebnostima stilskog razvoja, kategorijama, kronološkim granicama te utjecajima iz tadašnjih europskih centara.

Klasicističkom i ranohistoricističkom arhitekturom Zagreba bavila se Lelja Dobronić analizirajući opuse pojedinih graditelja, a rezultate svoga rada objavila je u knjigama pod nazivom Bartol Felbinger i graditelji njegova doba te Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Uz navedene knjige Lelje Dobronić, polazište ovog istraživanja i važne smjernice pri uspostavljanju slijeda izgradnje obilježene klasicističkim odnosno ranohistoricističkim stilom bit će tekstovi Olge Maruševski, Ive Maroevića, Aleksandera Lasla, Snješke Knežević i drugih koji se bave pojedinim elementima arhitekture prve polovine i sredine 19. stoljeća. Kontekst u kojem nastaje spomenuta izgradnja objasnit će se oslonom na tekstove različitih autora koji se bave poviješću, politikom, gospodarstvom i kulturom ovog vremena.

S obzirom da je primarni interes ovog rada pojava i razvoj klasicizma i ranog historicizma u zagrebačkoj arhitekturi, neophodno je konzultiranje teorijskih tekstova stranih autora koji se bave pitanjima stila 19. stoljeća, ali i problemom stila uopće (A. Riegl, B. Zevi, L. Benevolo, H. R. Hitchcock, S. Giedion, N. Pevsner, E. Kaufmann, R. Mecleod, R. Middleton i D. Watkin, D. Klaus, W. Götz i dr.). Budući da Zagreb pripada srednjoeuropskom kulturnom krugu odakle crpi inspiracije i gdje pronalazi uzore, nezaobilazna je literatura koja se bavi arhitekturom srednjoeuropskih centara kao što su Beč i München, ali i onih drugih kao što je Budimpešta, Prag, Krakov itd. (H. Hübsch, F. Schumacher, R. Wagner – Rieger, G. Pauli, G. German, W. Herrmann, J. Rados, B. Virgil, W. Krause, J. Morawansky, E. Blau i dr.). Također će se detaljno pregledati onodobna stručna periodika koja obiluje modelima, primjerima, opisima, a sadrži i teorijske tekstove.

50

Uže područje radaUže područje rada odnosi se na utvrđivanje klasicističkih i ranohistoricističkih

objekata na području Gornjeg grada, Kaptola i njihovih podgrađa (današnje Ilice, Radićeve, Vlaške, Petrinjske, Frankopanske, Trga Bana Josipa Jelačića, Trga Petra Preradovića). Slijedi obrada svakog pojedinog objekta, nadalje opća periodizacija te interpretacija, stilska karakterizacija i valorizacija. Na temelju toga uspostavit će se slika i slijed razvoja klasicističke i ranohistoricističke izgradnje u Zagrebu, odrediti kronološke granice dvaju stilova kao i njihov međuodnos.

Ciljevi istraživanja Cilj istraživanja je sakupiti građu o arhitekturi klasicizma i ranog historicizma u

Zagrebu te je obuhvatno obraditi, što će rezultirati predstavljanjem kvantitete i kvalitete izgradnje te interpretacijom stilskih posebnosti i ritma razvoja. Planira se uvesti nove kategorije unutar spomenutih stilova u skladu sa suvremenim europskim istraživanjima arhitekture 19. stoljeća. Osim stilske interpretacije uspostavit će se slika vremena koja podrazumijeva povijesno društveni kontekst koji uvjetuje spomenutu izgradnju. Komparativnom metodom definirat će se utjecaji suvremene arhitekture srednjoeuropskih centara. Napokon, dopunit će se znanje o pojedinim poznatim autorima, a po svoj prilici identificirati i dosad nepoznate autore. Krajnji cilj je monografija koja bi reprezentativnim izborom i sinteznim tekstom predstavila stil i vrijeme.

Metodološki postupciMetoda će se primarno temeljiti na terenskom istraživanju koje će obuhvatiti

popisivanje i deskripciju objekata klasicističke i ranohistoricističke arhitekture Zagreba te izradu temeljne foto dokumentacije. Jednako važna bit će arhivska istraživanja arhitektonske i grafičke dokumentacije spomenutih objekata. Na toj osnovi izradit će se katalog svih objekata i kronologija izgradnje. Analizom i povezivanjem svih ovih elemenata nastat će obuhvatnija slika klasicističke i ranohistoricističke arhitekture u Zagrebu.

Rasvjetljavanju društvenih, političkih i kulturnih okolnosti u kojima nastaje arhitektura ovih dvaju stilova pridonijet će proučavanje onodobne periodike, analiza zapisnika sjednica magistrata, odnosno gradske skupštine kao i postojeća stručna literatura.

Očekivani znanstveni i praktični doprinosIstraživanjem će se unaprijediti poznavanje klasicističke i ranohistoricističke

arhitekture kao značajnog dijela ne samo urbanističke cjeline Zagreba, već i naše nacionalne spomeničke baštine.

51

Znanstveni doprinos ovoga rada bit će određenje pojave, razvoja i suodnosa dvaju stilova u zagrebačkoj arhitekturi, definiranje kategorija unutar širokih pojmova klasicizma i ranog historicizma, pronalaženje europskih uzora i utjecaja. Nadalje, doprinos bi bile nove atribucije i datacije objekata.

Rezultati ovog istraživanja mogu se primijenjiti na području zaštite spomenika, i to na dvije razine: 1. - korištenje sakupljene i interpretirane građe za egzaktniju valorizaciju pojedinih objekata, 2. - za potrebe obnove, odnosno eventualnih adaptacija.

Datum: 2. srpnja 2007.

Mentor: Kandidat:Dr.sc. Snješka Knežević Mr.sc. Viki Jakaša Borić

52

Dr. sc. Marijana Belaj, doc., predsjednica povjerenstva

Dr. sc. Tomo Vinšćak, doc., član povjerenstva

Dr. sc. Jadranka Grbić, red. prof., (znanstvena savjetnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb), članica povjerenstva

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (klasa: 643-02/07-03/54, ur. broj: 3804-220-07-2), donesenom na sjednici održanoj 16. srpnja 2007. godine, imenovani smo u povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li Andrea Matošević uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li se odobriti tema doktorskog rada pod naslovom Rudarenje na Labinštini. Etnologija podzemnog poziva u XX. stoljeću pod vodstvom mentorice prof. dr. sc. Jadranke Grbić.

Nakon uvida u priloženu dokumentaciju povjerenstvo podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE

Andrea Matošević podnio je Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zahtjev za odobrenje izradbe i obrane disertacije izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Rudarenje na Labinštini. Etnologija podzemnog poziva u XX. stoljeću. Uz zahtjev je priložio životopis s popisom objavljenih radova, preslike fakultetske i magistarske diplome, sinopsis disertacije.

Andrea Matošević rođen je 4. svibnja 1979.g. u Puli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je u Italiji na Filozofskom fakultetu u Padovi (Facolta' di Lettere e Filosofia presso L'Universita' di Padova), gdje je 2003.g. diplomirao četvorogodišnji studij i stekao La LAUREA in Lettere koja je Rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske (klasa: UP/I -602-06/06-02/0081, ur. br. 533-07-06-05 od 17. svibnja 2006.g.) priznata kao visokoškolska kvalifikacija koja se stječe završetkom studijskog programa književnosti te je izjednačena s diplomom diplomskog sveučilišnog studija čijim se završetkom stječe akademski naziv magistar (mag) književnosti. Na istoj visokoškolskoj instituciji pohađao je jednogodišnji poslijediplomski studij (Međukulturalni studij) te je 28. listopada 2005. godine stekao naziv Il Master Universitario di 1. livello (sveučilišni magistar I. stupnja) koji se Rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske (Klasa: UP/I 602-06/07-02/13, ur. br. 380-07/24-07-4 od 29. lipnja 2007.) priznaje za pravo upisa na poslijediplomski doktorski studij: 1. Etnologije i kulturne antropologije i 2. Pedagogije, pod uvjetima predviđenim općim aktom Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Na temelju visokoga prosjeka ocjena studija u cjelini, radnoga iskustva (kulturnoga medijatora u romskom kampu san Lazzaro u Padovi, novinara Glasa Istre, vanjskoga suradnika Etnografskoga muzeja Istre u Pazinu i asistenta na Pedagoškom

53

fakultetu Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli), kvalitete pojedinih izvornih znanstvenih radova, pristupnik je aplicirao i bio prihvaćen za vanjskog suradnika na dva znanstvenoistraživačka projekta: na znanstvenoistraživačkom projektu Instituta za etnologiju i folkloristiku Zagreb, pod nazivom: «Genološki aspekti usmene i pučke tradicije te na suradničkom znanstvenoistraživačkom projektu Instituta za etnologiju i folkloristiku i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod nazivom «Etnološka i folkloristička građa HAZU: zaštita i kritičko objavljivanje». Voditeljica prvoga projekta je dr. sc. Tanja Perić- Polonijo, znanstvena savjetnica Instituta za etnologiju i folkloristiku koja je pristupniku, u istraživanjima unutar spomenutih projekata, konzultant i mentor. Voditeljica drugoga projekta je akademkinja Maja Bošković Stulli, a koordinatorica dr. sc. Tanja Perić Polonijo.

Analiza sinopsisaPristupnik je predložio temu doktorskog rada Rudarenje na Labinštini.

Etnologija podzemnog poziva u XX. stoljeću. i razradio sinopsis:

Priloženi sinopsis pokazuje da će ovo istraživanje, u stoljetnoj povijesti hrvatske etnologije kao samostalne znanosti, biti prvo etnološko istraživanje o četiri stoljeća rudarenja u istočnom dijelu Istre. Kroz vizuru recentnih teorijsko-metodoloških pristupa - u Europi već etablirane discipline znane kao «antropologija industrije» - analizirat će se čitava paleta tradicije i običaja, specifična signalizacija i materijali, suživot čovjeka i podzemnoga životinjskog svijeta, «osluškivanje» stijena i voda i sl., tj. analizirat će se kultura podzemnoga poziva i njegov eho u načinu života rudara iznad zemlje, dakle sveukupni identitet rudarske zajednice.

Priloženim sinopsisom pristupnik je istakao aktualnost teme i njezinu teoretsku podlogu te obrazložio praktičnu primjenjivost mogućih rezultata istraživanja vezanih uz predloženu temu. Uže područje predloženoga istraživanja smjestio je u domenu istraživanja identiteta, s naglaskom na profesionalnom identitetu, temeljenom na odnosu među radnicima, specifičnoj radnoj etici, prilagodbi na radni okoliš te procesu identifikacije kroz kreiranje posebnoga osjećaja zajedništva, a u opoziciji spram dvaju uvijek nezahvalnih i neblagonaklonih gospodara: uprave rudnika (koje su se mijenjale kao što su se na istraživanom području mijenjale države, granice i ideologije) s jedne strane te prirode s druge strane.

Očekivani znanstveni doprinos je u promišljanju Labinštine kao važnoga rudarskog područja, koje je kulturom podzemnoga poziva bilo sastavni dio europske i svjetske rudarske i industrijske zajednice, ali uz posebnosti koje su se razvijale unutar povijesnoga i političkoga konteksta Istre.

Prema tome, razvidno je da je riječ o iznimno relevantnoj temi koja bi trebala predstavljati značajan prilog hrvatskoj etnologiji.

Objavljeni radoviU okviru već poodmaklog rada na temi vezanoj uz labinske rudare, Andrea

Matošević je na napisao izvorni znanstveni rad „Podzemna zajednica. Antropologija rudarenja i kultura podzemlja na području Raše“ u Etnološkoj tribini 37 (2007.; u

54

tisku – priložena je potvrda uredništva). U njemu ističe da su rudari najpoznatiji po nesrećama i štrajkovima koji su sastavni dio njihove svakodnevice. Međutim, ispod ta dva elementa koji čine opće mjesto njihova identiteta kriju se znatno složeniji procesi preživljavanja, oplemenjivanja i kreiranja radničke podzemne tradicije.

Pored navedene tema Andrea Matošević je pokazao i šire zanimanje za medije kroz koje uspješno pokazuje etnološke aspekte identiteta, a posebno viđenje identiteta Istre kao regije rastrzane između tradicionalnog i modernog. Ističemo samo one radove koji su objavljeni i kategorizirani kao znanstveni: „Hrvatski strip 1990-ih: Etnološki aspekti“ (Etnološka tribina 34/35, 2004/2005) u kojem A. Matošević analizira osam publiciranih stripova u Hrvatskoj 1990-ih godina, koji se mogu promatrati kao propagandni radovi za „mlađe“ u kojima se može otkriti „refleksija“ kolektivnog imaginarija devedesetih godina u Hrvatskoj. U znanstvenom radu „Deveta umjetnost u opusu Antuna Motike“ (Pazinski memorijal 28, u tisku) A. Matošević analizira pet radova Antuna Motike nastalih za vrijeme njegova života u Istri (1902.-1919.) koji imaju formu, više ili manje, bližu mediju standardiziranog stripa danas te potvrđuju povezanost stripa i ostalih medija poput filma, književnosti ili tiska.

Uz navedeno, Andrea Matošević je objavio magisterij Il multiculturalismo nello jugoslavismo della Jugoslavia socialista (http://www.lettere.unipd.it/mediazione/ricerca/tesine/tesine2004/matosevic/matosevic.html)te je sudjelovao s izlaganjima na 4 znanstvena skupa (navedeno u priloženoj bibliografiji).

ZAKLJUČAK1. Na osnovi iznesenoga, Povjerenstvo zaključuje da je Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu nadležan za problematiku predložene teme disertacije i to u okviru kompetentnoga znanstvenog područja: etnologija/kulturna antropologija.

2. Uvidom u dokumentaciju povjerenstvo utvrđuje da Andrea Matošević ima uvjete za upis na poslijediplomski doktorski studij etnologije / kulturne antropologije, jer ima priznatu sveučilišnu diplomu Il Master Universitario di 1. livello (sveučilišni magistar I. stupnja) iz jednogodišnjeg sveučilišnog poslijediplomskog Međukulturalnog studija (Studi Interculturali) na Universitá degli Studi di Padova (Rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, klasa: UP/I 602-06/07-02/13, ur. br. 380-07/24-07-4 od 29. lipnja 2007. kojim se priznaje pravo upisa na poslijediplomski doktorski studij: 1. Etnologije i kulturne antropologije i 2. Pedagogije, pod uvjetima predviđenim općim aktom Filozofskog fakulteta u Zagrebu).

3. Uvidom u sinopsis povjerenstvo je zaključilo da je predložena tema doktorske disertacije pod naslovom Rudarenje na Labinštini. Etnologija podzemnog poziva u XX. stoljeća opravdana i relevantna te misli da će biti prihvaćena u uobičajenoj proceduri.

4. Budući da Andrea Matošević nema diplomu magistra znanosti (mr. sc.), na njega se ne može primijeniti stavak 1. čl. 51. Zakona o visokom obrazovanju iz 1996. (Izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija može pristupiti osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti i objavila najmanje jedan znanstveni rad u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom ili najmanje godinu dana sudjelovala u istraživačkom radu visokog učilišta ili znanstvenoistraživačkog instituta), povjerenstvo predlaže da se pristupniku, temeljem stečenoga naziva magistra 1. stupnja i objavljenih radova, odobri upis na doktorski studij etnologije i kulturne antropologije te da ga se

55

nakon stečenih propisanih uvjeta u I. i II. semestru oslobodi obveza u III. semestru priznavajući mu 30 ECTS bodova.

U Zagrebu, 4. veljače 2008.g.

Dr. sc. Marijana Belaj

Dr. sc. Tomo Vinšćak

Dr. sc. Jadranka Grbić

56

Stručno povjerenstvodr. sc. Valnea Delbianco, doc.dr. sc. Davor Dukić, izv. prof.dr. sc. Lada Čale-Feldman, red. prof.Veza:Klasa: 643-02/07-07/70Ur. broj: 3804-360-08-2

Vijeću Poslijediplomskih studijaFilozofskog fakulteta u Zagrebu

PREDMET: Izvješće o ispunjavanju uvjeta propisanih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i odobravanju teme doktorskog rada

Dubravke Dulibić-Paljar

Imenovani na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 19. prosinca 2007., u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Dubravka Dulibić-Paljar sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti te može li se kandidatkinji odobriti tema pod naslovom Lik zarobljene žene u dramskim djelima hrvatske renesansne književnosti (mentorica dr. sc. Valnea Delbianco, doc.) podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Dubravka Dulibić-Paljar, rođena 1974. godine u Šibeniku, završila je dodiplomski studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1998. godine. Od akademske godine 2006./2007. zaposlena je na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, gdje obavlja poslove asistentice na kolegijima iz starije hrvatske književnosti na Odsjeku za kroatistiku Odjela za humanističke znanosti. Objavila je jedan izvorni znanstveni rad pod naslovom O Sarajevskom Marlboru Miljenka Jergovića (Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa Riječki filološki dani, knjiga 5, Rijeka 2004., str. 129-139.).

Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu upisala je u akademskoj godini 2000./2001. Poslijediplomski studij književnosti, a nakon ispunjenih predviđenih obveza omogućen joj je u akademskoj godini 2006./2007. prijelaz na doktorski studij. Kandidatkinja je položila sve ispite propisane programom (s prosjekom ocjena 4,90), napisala pozitivno ocijenjen kvalifikacijski rad (povezan s predloženom temom disertacije) pod naslovom Lucićeva „Robinja“ u hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji te izradila dva seminarska rada.

57

Dubravka Dulibić-Paljar, nakon konzultacija s mentoricom dr. sc. Valneom Delbianco, doc., prijavila je sinopsis doktorskoga rada pod naslovom Lik zarobljene žene u dramskim djelima hrvatske renesansne književnosti. Kandidatkinja je izabrala tu temu na temelju iscrpno proučene književne građe i korpusa radova hrvatske znanstvene bibliografije te dobro uočila da lik zarobljene žene u hrvatskoj renesansnoj dramatici do sada nije obrađivan kao zaseban predmet istraživanja, odnosno da ne postoje znanstveni radovi koji bi sustavno obrađivali tu problematiku. U sinopsisu je, stoga, ne samo naglašena potreba objedinjavanja i jedinstvenog istraživanja izdvojenoga književnog korpusa dramskih tekstova renesansnog razdoblja hrvatske književnosti unutar književnoga, kulturnog i povijesnog konteksta već je i ukazano na potrebu novih teorijskih pristupa toj temi.

Na temelju iznesenoga zaključujemo da bi disertacija Dubravke Dulibić-Paljar mogla biti važan prinos proučavanju dramskoga lika zarobljene žene u hrvatskoj renesansnoj književnosti te, s obzirom na to da kandidatkinja ispunjava i sve formalne uvjete, predlažemo Vijeću Poslijediplomskih studija da se kandidatkinji odobri izrada disertacije pod naslovom Lik zarobljene žene u dramskim djelima hrvatske renesansne književnosti.

U Zagrebu 6. veljače 2008.

___________________________________________ (dr. sc.Valnea Delbianco, doc., predsjednica povjerenstva)

___________________________________________ (dr. sc. Davor Dukić, izv. prof., član povjerenstva)

___________________________________________ (dr.sc. Lada Čale-Feldman, red. prof., član povjerenstva

58

Dubravka Dulibić-Paljar B. Valentija 3952 440 Poreč

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb


Lik zarobljene žene u dramskim djelima

hrvatske renesansne književnosti

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: teorija i povijest književnosti

1. Teorijska podloga rada

Koncepcijska otvorenost novohistorističkog i kulturalnomaterijalističkog pristupa književnom tekstu, koja pruža mogućnost da se temeljni analitički instrumentarij, i sam imanentno interdisciplinaran (teorija književnosti, kulturalna antropologija, historiografija), koristi s konvergiranim potraživanjima različitih drugih teorijskih pristupa (Šporer), uzima se kao teorijsko utemeljenje ovoga rada. Teorijsko-analitički okvir kroz koji će se vršiti predloženo istraživanje bit će, dakle, uspostavljen kritičkom primjenom ovih teorijskih i/ili analitičkih pristupa: novog historizma i kulturalnog materijalizma (Belsey, Dollimore, Gallaghar, Greenblatt, McLuskie, Montrose, Orgel, Sinfield, Tennenhouse i dr.), feminističkih teorija i kritike (Butler, Elam, Findlay, Irigaray, Jordan, Newman, Paglia, Showalter i dr.) te strukturalne analize dramskog teksta (Pavis, Pfister, Ubersfeld i dr.).

Korpus radova hrvatske znanstvene bibliografije u kojem se obrađuje dramski lik zarobljene žene u hrvatskoj renesansnoj književnosti opsežan je i heterogen. Ipak, ni jedna sastavnica ovog korpusa ne motri ovu tematiku kao zaseban predmet istraživanja. Počesto naglašavana književna važnost lika zarobljene žene u hrvatskoj renesansnoj dramatici obrađivana je poglavito kao pomoćna hipoteza ili kao poddokaz nekog drugog promatranog aspekta ili problema (npr. genološkog, teatrološkog, dramaturškog, poetološkog, ideološkog) u znanstvenim radovima brojnih autora (Batušić, Bogdan, Čale, Rafolt, Švelec, Tomasović i dr.) čije relevantne spoznaje predstavljaju smjernice ovom radu.

59

Neposredan poticaj predloženom istraživanju čine precizna pojedinačna istraživanja ideje žene (Novak), žena autorica i ženskih likova (Fališevac), biblijskih žena (Delbianco) te spolne problematike dramskih (kazališnih) uloga (Čale Feldman) u hrvatskoj ranonovovjekovnoj književnosti, kao i ženske povijesti razdoblja o kojem je riječ (Janeković Römer, Stojan i dr.). Suvremene tendencije u kretanju književnoteorijske misli, koje ukazuju na potrebu ponovnog čitanja književnih tekstova kroz prizmu različitih teorijskih motrišta i koje u analitički fokus postavljaju pojedine segmente književnog teksta, čine se opravdanim razlogom za predloženo istraživanje u kojem se smjera znanstveno utemeljeno istražiti sve činitelje lika zarobljene žene u dramskim djelima hrvatske renesanse književnosti. Stoga se, sukladno navedenom, predlaže tema doktorskog rada: Lik zarobljene žene u dramskim djelima hrvatske renesansne književnosti.

2. Uže područje rada

Uže područje rada predstavljat će analiza dramskog lika promatranog unutar interakcijskog polja što se uspostavlja međudjelovanjem dramskog teksta i njegovog književnog, kulturnog i povijesnog konteksta. Korpus dramskih djela na kojima će se vršiti predloženo istraživanje obuhvaćat će sljedeća djela: prikazanja Muka svete Margarite i Prikazanje historije svetoga Panucija, dramske robinje (Čudan san, Dž. Držića, Dvije robinjice M. Vetranovića, Robinja H. Lucića, Komedija III. N. Nalješkovića), mitološku dramu Istorija od Dijane i pastoralno-idiličnu dramu Pastirsko prikazanje M. Vetranovića te tragediju Hekuba M. Držića.

3. Cilj istraživanja

Cilj rada izvodi se iz teorijske podloge i užeg područja predloženog istraživanja te se određuje na sljedeći način: analitičkim metodama znanosti o književnosti će se uočiti, ispitati i eksplicirati svi relevantni kontekstualni, metatekstualni te tekstualni činitelji dramskog lika zarobljene žene u naznačenom korpusu tekstova.

4. Metodološki postupci

U doktorskom radu provodit će se sljedeći metodološki postupci: precizan književnopovijesni opis izabranog korpusa; eksplikacija relevantnih spoznaja dosadašnjih znanstvenih istraživanja; uspostavljanje razložnog teorijsko-metodološkog modela za analizu dramskog lika prema teorijsko-analitičkim postavkama izloženim unutar teorijske podloge rada; analiza dramskog lika u svakom od tekstova korpusa; detaljna eksplikacija značenjske funkcije lika i značenjske funkcije dramskih robinja unutar žanrovskog sustava hrvatske renesansne drame; sinteza prikupljenih rezultata istraživanja.

5. Očekivani znanstveni doprinos

Rezultati predloženog istraživanja trebali bi omogućiti jasan uvid u konstrukciju i značenjsku vrijednost lika zarobljene žene u cjelokupnom renesansnom dramskom korpusu i time biti prilog istraživanjima tematike žene u hrvatskoj renesansnoj književnosti.

60

29. listopada 2007.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

dr.sc.Valnea Delbianco, doc. dr.sc.Boris Senker, red.prof. Dubravka Dulibić-Paljar

61

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o tome ispunjava li Ozana Ramljak uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Radiodramski opus Ivana Slamniga.

Kandidatkinja Ozana Ramljak rođena je 20. veljače 1970. u Splitu, gdje je 1989. i maturirala, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekla je 1994. zvanje profesora kroatistike i južnoslavenskih filologija. Radila je kao viši savjetnik za kulturu i prosvjetu u Uredu za etničke i nacionalne zajednice ili manjine i potom na Hrvatskoj radioteleviziji, a sada na Veleučilištu Vern u Zagrebu predaje predmete „Hrvatska kulturna baština“ i „Poslovni hrvatski jezik“.

Godine 2001. upisala je poslijediplomski doktorski studij književnosti – kroatistika i izvršila sve obveze u skladu s programom poslijediplomskog studija, što je razvidno iz podataka da je položila sve propisane ispite i da joj je prosjek ocjena 4, 78.

Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkom radu, o čemu je objavila više članaka, studija i recenzija u časopisima Radovi Zavoda za slavensku filologiju i Mogućnosti te u mnogim emisijama Znanstveno-obrazovnog programa Hrvatske televizije. Temu disertacije dogovarala je s mentorom, a izradila je i kvalifikacijski rad sukladno propisanom programu studija.

Stručno povjerenstvo smatra da je izbor teme „Radiodramski opus Ivana Slamniga“ za njezinu disertaciju višestruko opravdan i svrsishodan. Novije je hrvatsko radiodramsko stvaralaštvo – unatoč mnogim uglednim međunarodnim nagradama i priznanjima – u nas, naime, nažalost nedostatno znanstveno istraženo područje, pa bi se prihvaćanjem te teme zacijelo potaknulo i druge mlađe znanstvenike da potanje i sveobuhvatnije razmotre djela koja tvore taj bogati i raznoliki književno-radiofonski korpus, kako bi se (malobrojna) dosadašnja istraživanja dopunila novim spoznajama o njegovim osobinama te o njegovu položaju i značenju u svjetskom kontekstu. Izbor teme smatramo posebno relevantnim i stoga što su mnoge osebujne i inovatorske doprinose koje je Ivan Slamnig dao hrvatskoj radiodrami (u razdoblju od kasnih pedesetih do početka osamdesetih godina), svi oni autori koji su do sada o njima pisali, kao i ondašnja novinska kritika, svrstali među naša najuspjelija i reprezentativna radiodramska ostvarenja, a važna je i glede situiranja tog segmenta Slamnigova stvaralaštva unutar njegova sveukupnog opusa – o čemu se, kao i o samom segmentu, dosada govorilo znatno manje nego o autorovoj poeziji, prozama i drugim sastavnicama njegove književne i znanstvene djelatnosti.


62

Dr.sc. Nikola VončinaNasl. izv.prof. ADU

Dr.sc. Boris Senker Red.prof. Filozofskog fakulteta

Dr.sc. Milivoj SolarProfessor emeritus

63

Ozana Ramljak Fakultetsko vijećeNova cesta 126 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Radiodramski opus Ivana Slamniga

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: znanost o jeziku i književnostiGrana: teorija i povijest književnosti

Teorijska podloga:Radiodrama, specifični dramski žanr čije su mogućnosti i posebnost proizašle iz

osobitog spoja literature i akustičkih potencijala radija, odavno je već zadobila legitimitet kao samostalna, estetski određena cjelina. Ukorijenjeno u europskoj tradiciji, i hrvatsko je radiodramsko stvaralaštvo brojnim vrijednim ostvarenjima pokazalo neutemeljenost pokušaja da se o radiodrami govori kao o nižem, subliterarnom žanru i potvrdilo svoje značenje i relevantne književno-radiofonske dosege. A u povijesti tog stvaralaštva osobito mjesto pripada jednom od najvećih hrvatskih pjesnika 20.st Ivanu Slamnigu ( 1930-2001), koji je vlastitim radiodramama pokazao duboko razumijevanje medija i za nj pisane književnosti te obogatio nacionalnu radiodramsku baštinu žanrovski raznovrsnim, inovatorskim tekstovima od kojih su neki bili vjesnici novih struja i novih književnih postupaka. Stoga će se u ovom radu progovoriti progovoriti upravo o Slamnigovim radiodramama kao iznimnoj sastavnici ukupnog hrvatskog radiodramskog stvaralaštva, ali i važnom dijelu njegovog vlastitog bogatog i raznovrsnog opusa. Budući da je o Slamnigu kao pjesniku i prozaiku rečeno mnogo, dok je Salamnig kao radiodramski pisac ostao u polju interesa rijetkih stručnjaka i znanstvenika, ovaj će rad istražiti i predstaviti njegove radiodrame, taj manje poznat, ali ne i manje vrijedan dio njegovog književnog opusa te tako popuniti postojeću prazninu.

64

Uže područje rada:Nakon teorijskog uvoda u kojem će se ukazati na osnovne teorijske postavke koje

određuju radiodramu kao strukturno samosvojan umjetnički oblik, pristupit će se analizi 11 Slamnigovih radiodrama nastalih u vremenu od 1958.do 1982. godine . Riječ je o sljedećim radiodramama: Knez, Plavkovićev bal na vodi, Carev urar, Ovo je posljednji i konačni poziv, Staklena vrata šume, Paško aliti gluhi gost, Firentinski capriccio, Dva hippija u tročetvrtinskom taktu, Njih dvoje, Rođendan, Cezario. Mnogima od njih Slamnig je otvarao nove prostore unutar hrvatske radiodramatike. Već je Knezom unio u hrvatsku radiodramu odjeke avangardnih tendencija koje su vladale europskim pozornicama. Plavkovićevim balom na vodi uspostavio je zaboravljeni dijalog s hrvatskom književnom baštinom, dok je Carev urar prva hrvatska radiodrama u stihovima. Sve su one, kao i Cezario u kojem se poigrava motivima iz Shakespearea i radiodrame u kojima se kreće isključivo u područjima suvremenosti, posve uronjene u Slamnigov književni opus pa će biti istražena i priroda tog odnosa. Zaokupljenost mogućnostima i nemogućnostima komunikacije, jezikom kao fenomenom i njegovim praktičnim realizacijama, trajna zainteresiranost za probleme stvaralaštva, poigravanje i preispitivanje uglavnom posredovane zbilje, intertekstualnost i metatekstualnost, postmodernistička vizura samo su neke od točaka na koje će se ovaj rad posebno usredotočiti. U zaključku će se opisati model kojim Slamnig izgrađuje vlastiti radiodramski opus te odrediti pozicija koju jedan ovakav opus ima u povijesti hrvatske radiodrame kao i njegova pozicija u kontekstu u Slamnigovog književnog, teorijskog i prevodilačkog interesa.

Ciljevi istraživanja i metodološki postupci:Analizom Slamnigovog radiodramskog opusa i uspostavom teorijskih sustava

relevantnih za njegovo proučavanje pokazat će se kako taj opus funkcionira unutar teorijskih postulata koji određuju ono što radiodrama strukturno i povijesno jest, odredit će se njegovo mjesto u povijesti hrvatskog radiodramskog stvaralaštva, vidjeti što znači i na koji je način uklopljen u Slamnigovo cjelokupno pjesničko i pripovjedačko djelo, te u njegov nevelik opus drama pisanih za televiziju, a posredno i u njegov prevodilački i teorijski interes, a uspostavit će se i relacije prema svjetskoj i nacionalnoj kulturnoj, književnoj, dramskoj baštini, kao i istražiti veze i doticaji s važnim europskim dramskim kretanjima u 20.st. Slamnigova upotreba jezika kao sredstva komunikacije i nekomunikacije, kao prostora igre, ali i prostora manipulacije, bit će istražena kroz specifičnost radiofonskog izraza te stavljena u kontekst Onog istog jezika koji je već opisan u poetskom i proznom dijelu Slamnigovog književnog opusa. Naposlijetku će se pokušati pokazati kako je Slamnig bio istovremeno i modernist i postmodernist, pri čemu će se prva postmoderna stremljenja pronaći već u ranim tekstovima nastalim 60-ih godina 20. st., te će se posebna pozornost pokloniti upravo istraživanju postmodernističkih naznaka u njegovim radiodramama.

65

Zagreb, 30. listopada 2007.

Potpis mentora: Potpis voditelja studija: Potpis kandidata:

prof.dr. Nikola Vončina prof. dr. Boris Senker Ozana Ramljak

66

Stručno povjerenstvo u sastavu:

Dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.


Dr. sc. Lada Čale Feldman, red. prof.


Fakultetskom vijeću


Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

S obzirom da nas je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici

održanoj 19. prosinca 2007. imenovalo Stručnim povjerenstvom koje će utvrditi ispunja li

Lada Muraj sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija

književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma te može li se odobriti tema za izradu

doktorskog rada pod naslovom Između izvedbe i tiskanog izdanja: konstituiranje

Držića i Gundulića kao likova nacionalnih pjesnika, pod vodstvom mentorice dr. sc.

Lade Čale Feldman, red. prof., podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Uvidom u kompletnu dokumentaciju koju je kandidatkinja priložila svojoj molbi

utvrdili smo sljedeće:

Kandidatkinja Lada Muraj državljanka je Republike Hrvatske. Nakon mature na XVI.

gimnaziji u Zagrebu, upisuje studij franscuskog jezika i književnosti te komparativne

književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem diplomira 2000. s

traduktološko-teatrološko-kulturno-povijesnom temom (Molière travesti à la ragusaine),

67

kojoj se vraća i na diplomi dopunskog dvogodišnjeg studija teatrologije na Filozofskom

fakultetu u Zagrebu 2003 (Molière na daskama Orsana). Već se tijekom

poslijediplomskog studija na uglednoj Visokoj školi društvenih znanosti u Parizu počinje

baviti temom kojoj će doktorski rad biti logičan nastavak, pa 2002. stječe magisterij iz

kulturne povijesti, izabravši ponovno starije hrvatsko kazalište, preciznije problem

tiskanih izdanja dramskih djela starije hrvatske književnosti, kao svoj predmet interesa

(L'Ancien théâtre croate /XVIe – début XIXe siècle/ entre représentation et publication).

Naposljetku, 2006. odobren joj je upis na 5. semestar doktorskog studija književnosti,

kulture, izvedbenih umjetnosti i filma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tijekom kojeg

redovito pohađa konzultacije s mentoricom te, nakon završenog 6. semestra, 5. listopada

uz ocjenu izvrstan (5) polaže doktorski ispit, nakon što je iste godine predavala čak tri

kolegija na dvjema visokoškolskim ustanovama – Hrvatskim studijima Sveučilišta u

Zagrebu (od ak. god. 2003/4) te na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta J. J. Strossmayera

u Osijeku (od ak. god. 2006/7). Kandidatkinja se uz navedene predavačke poslove bavi

prevodilačkim i leksikografskim radom, a od 2007. zaposlena je kao ataše u Odjelu za

obrazovanje o europskim integracijama Ministarstva vanjskih poslova i europskih

integracija, u kojem radi od 2003.

Lada Muraj autorica je dvaju znanstvenih radova, objavljenih u časopisu

Dubrovnik i Kolo.

Tema doktorske disertacije pod naslovom Između izvedbe i tiskanog izdanja:

konstituiranje Držića i Gundulića kao likova nacionalnih pjesnika što je u svojem

sinopsisu priloženom molbi obrazlaže kandidatkinja od prvorazredne je važnosti za

hrvatsku teatrologiju, napose njezin kazališno-povijesni, a donekle i kulturno-studijski

odvjetak, budući da se posvećuje problemu odnosa teksta i predstave koji se u teatrologiji

razmatra ili načelno, iz teorijskih pobuda, ili pak na primjeru jednog predloška, rijetko

kad u kulturno-povijesnoj perspektivi, kao potkrepa važnosti što je određena nacionalna

sredina pridaje ne samo pojedinom piscu nego i samim fenomenima tiska s jedne te

kazališne izvedbe s druge strane. Opremljena znanjima kako iz sfere proučavanja

hrvatske starije dramatike, tako i iz sfere francuske kulturne povijesti, posebice

promišljanja autorstva, institucije knjige i kazališta te kulturno-studijskih pitanja procesa

kanonizacije, ali i popularizacije kulturnih veličina, autorica će izradi ove disertacije prići

68

u atmosferi posebno užarene aktualizacije fenomena kojemu se odlučila posvetiti –

proslave petstote obljetnice rođenja Marina Držića, što će njezinim uvidima dati i

svojevrsnu „etnografsku“ usidrenost i svježinu.

Sinopsis svojom utemeljenom argumentacijom jasno ukazuje na to da

kandidatkinja ovoj problematici kani pristupiti vodeći pomnoga računa ne samo o

postojećoj recepciji dvojice autora, nego i o širem društveno-kulturnom kontekstu, pa

tako i usporedbeno relevantnom međunarodnom kazališnom, kulturnom i teorijskom

kontekstu promišljanja odnosa između tiska, kazališta i kulture u cjelini. Prijedlog ustroja

rada iznesen je nadasve pregledno te se dijeli na devet kronološko-problemskih isječaka.

Iz svega navedenog moguće je dakle zaključiti da će doktorski rad kandidatkinje

Lade Muraj biti kako istraživački tako i prosudbeno inovativan, iscrpan i značajan

doprinos hrvatskoj znanosti o kazalištu, ali i kulturi uopće, budući da se pridružuje

odnedavna i u Hrvatskoj izraslom interesu za promišljanje društveno-kulturnog statusa

Autora.

Budući da je dakle kandidatkinja Lada Muraj ispunila sve uvjete predviđene

programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, predavši i pregledan i

pomno osmišljen sinopsis radnje, predlažemo da Vijeće poslijediplomskih studija i

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu prihvati njezinu temu pod naslovom

Između izvedbe i tiskanog izdanja: konstituiranje Držića i Gundulića kao likova

nacionalnih pjesnika te da kandidatkinji odobri pristup njezinoj izradi pod vodstvom

mentorice dr. sc. Lade Čale Feldman, redovite profesorice Odsjeka za komparativnu

književnost.


Dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.


Dr. sc. Lada Čale Feldman, red. prof.

69

Lada Muraj Fakultetsko vijećeNazorova 33 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u ZagrebuZagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Između izvedbe i tiskanog izdanja: konstituiranje Držića i Gundulića kao likova nacionalnih pjesnika

Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: znanost o umjetnostiGrana: teatrologija

1. Teorijske pretpostavke rada

U Hrvatskoj, za razliku od, primjerice, britanskog Shakespearea, njemačkog Goethea ili španjolskog Cervantesa, ne postoji profilirani lik nacionalnog pjesnika, te se može reći kako se za tu poziciju kvalificira nekolicina imena (primjerice, trojica starijih autora koji su zaslužili smještaj na nacionalnoj valuti: «otac hrvatske književnosti» Marulić, te Gundulić i Mažuranić; ili pak Krleža kao najmarkantnija figura moderne hrvatske književnosti). Dakako da je lik nacionalnog pjesnika prije svega zanimljiv kao književna vrijednost, i kao takav ponajčešće predmet proučavanja povjesničara nacionalne književnosti, no on i izlazi iz te književne sfere te zaposjeda vrlo široke prostore reprezentiranja nacionalnog: bilo tako što mu ime krasi stvarne prostore ulica i trgova, kao i nazive institucija (najčešće posvećenih mjesta nacionalne umjetnosti i znanosti) matične kulture, bilo tako što funkcionira i kao simbolički nositelj nacionalne kulture - ili pak države putem nacionalne kulture - u inozemstvu (primjer za to je Goethe Institut).

Poseban razlog zbog kojeg sam za istraživanje načina konstituiranja nacionalnog pjesnika, u svim netom opisanim oblicima u kojima se pojavljuje, odabrala primjer Marina Držića i Ivana Gundulića, prije svega leži u činjenici da su oni ujedno, a Držić (apstrahiramo li nešto njegovog vrlo slabo poznatog pjesništva) i isključivo, dramski autori. Specifična pak priroda kazališne umjetnosti - činjenica da su proizvodi te umjetnosti nestalni, s obzirom da predstava živi tek u trenutku izvedbe, nakon nje umire te se kasnije (eventualno) ponovo rađa, ali uvijek u nekom drugom obliku - čini problematičnim i lik autora, koji postaje autorom nepostojećeg predmeta, sve dok mu ne priskoči u pomoć Gutenbergov izum i on ne postane pravim autorom – autorom ovjekovječenog, tiskanog teksta.

70


Polazište ovoga rada jedno je od poglavlja mojega magistarskog rada, u kojem sam se bavila samopredstavljanjem, te u tu svrhu upotrijebljenim strategijama, Držića i Gundulića kao književnih autora, dakako za njihova života. Ovoga bih puta istraživanje proširila na razdoblje od života dvojice autora i njihovih prvih pojavljivanja kao autora scenski uprizorenih djela, a zatim i njihovih tiskanih izdanja, sve do današnjih dana. I dalje bih se bavila dvosmjernim kretanjem između izvedbe i tiskanih izdanja, odnosno ulogom koju su ta dva tipa objavljivanja (publiciranja), svaki zasebno, imala u konstituiranju tih dvaju autora u pjesnike od nacionalnog značaja. Taj bih put slijedila kroz sljedeće kronološko-problemske isječke:

1. za života autora;2. prva posthumna izdanja i eventualne izvedbe; citati i ostale reference na tekstove

autora u dubrovačkoj književnosti 17. st.;3. pokušaj stvaranja kanona dubrovačke književne tradicije u 18. st.;4. pretpreporodno razdoblje: ponovno tiskanje Gundulića još kao dio lokalne, a ne

nacionalne tradicije;5. nacionalni preporod: pokušaj utemeljenja nacionalne tradicije u dubrovačkoj

književnosti, ali i osjećaj stranosti te tradicije za ilirce; tiskanje prvih Gundulićevih sabranih djela; rodoljubni motivi tiskanja;

6. znanstveni motivi tiskanja – pokretanje edicije SPH; tiskanje tekstova ove dvojice autora u znanstvenoj opremi;

7. prve izvedbe ovih autora u našem modernom kazalištu potkraj 19. st; reprezentativnost, ali ne i pravi kazališni život Gundulićeve Dubravke; Fotezova prava scenska revitalizacija Držića; scenski život ovih dvaju autora u 20. st.;

8. lektira;9. da li je nacionalni pjesnik i dobar ambasador? (promocija nacionalnih književnih

vrijednosti u inozemstvu te promocija zemlje kroz te književne vrijednosti).

3. Ciljevi istraživanja

Cilj mojega istraživanja jest ispitati kolika je zasluga scenskih izvedbi ove dvojice autora, a kolika objavljivanja i cirkuliranja tiskanih izdanja njihovih dramskih tekstova u njihovu ulasku u nacionalni kanon. Nadalje, zanimat će me koje su to institucije (umjetničke, znanstvene, političke) imale udjela u stvaranju toga kanona. Ono što također zaslužuje pažnju (a čime sam se posebice bavila u navedenom poglavlju magistarskog rada) su posve oprečni osobni i profesionalni portreti ove dvojice pjesnika: jednog renesansnog lutalice i pobunjenika i drugog baroknog zagovornika lokalnog poretka, koji gotovo nikada nije napuštao svoj Grad. U tom je kontekstu intrigantno utvrditi koje će vrijeme u kojoj mjeri cijeniti jednoga od ovih dvaju pjesnika, dakako ovisno o vlastitim vrijednostima.

71

4. Primijenjena metodologija i doprinos istraživanja

Slijedeći dostignuća suvremene francuske kulturne povijesti, koja kazališnu i književnu recepciju pojedinih autora u danom vremenskom razdoblju promatra kao tip kulturne prakse, ali i metodološke pretpostavke kulturalnih studija u istraživanju suvremenih preobrazbi tradicije, kao i pristupe tekstu koje je trasirao novi historizam, namjera mi je dijakronijski osvijetliti recepciju ove dvojice pjesnika i kao kazališnih i kao književnih autora, odnosno ispitati na koji način isprva lokalna, a kasnije i nacionalna zajednica svoje vrijednosti projicira kroz književne autore, kako se odnosi prema vlastitoj tradiciji i, konačno, kako stvara tu tradiciju, budući da je ona zapravo konstrukt koji prvenstveno ovisi o vremenu u kojemu nastaje. Mišljenja sam da se hrvatska filologija i teatrologija uglavnom bave recepcijom pojedinog autora i njegova djela ili u vremenu nastanka djela ili u vremenu istraživanja, pa smatram da bi ovakvo dijakronijsko istraživanje donijelo nove spoznaje o ovoj dvojici kanonskih autora.

Budući da je materijalni aspekt tekstova bitan element pristupa koji namjeravam primijeniti na opisanu problematiku, temeljni izvor istraživanja bit će mi sva tiskana izdanja Držića i Gundulića od početaka do današnjih dana (prema katalogu NSK). Tome bih pridodala najrazličitije tekstove koji svjedoče o odnosu pojedinog razdoblju prema jednomu od dvojice autora (primjerice, književni tekstovi kasnijih autora, tekstovi dubrovačkih osamnaestostoljetnih književnih povjesničara, tekstovi iliraca u kojima se pokušavaju odrediti prema dubrovačkoj književnoj tradiciji, prve književnoznanstvene obrade opusa ovih autora, opća i specijalizirana periodika za prikaze kazališnih izvedbi njihovih djela i sl.). Rad bi se djelomično sastojao i u terenskim istraživanjima, u potrazi za manifestacijom likova istraživanih pjesnika kako u elitnoj tako i u popularnoj nacionalnoj kulturi.

12. studenog 2007.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidataili zamjenika

prof. dr. sc. Lada Čale-Feldman prof. dr. sc. Boris Senker mr. sc. Lada Muraj

72

dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.dr. sc. Mario Brdar, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek)dr. sc. Branimir Belaj, doc. (Filozofski fakultet, Osijek)

Fakultetskomu vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici održanoj 28. rujna 2007. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof. – predsjednica povjerenstva, dr. sc. Mario Brdar, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek) – član, dr. sc. Branimir Belaj, doc. (Filozofski fakultet, Osijek) – član, sa zadaćom da utvrdi ispunjava li Tanja Gradečak-Erdeljić uvjete za stjecanje statusa doktora znanosti i može li se odobriti tema doktorskog rada pod naslovom Analitičke glagolsko-imenske konstrukcije u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku – kognitivni pristup.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju kandidatkinje podnosimo Vijeću sljedeći

Izvješće

Životopis i radno iskustvo

Tanja Gradečak-Erdeljić rođena je 1973. u Vukovaru. Zvanje profesora engleskog i njemačkog jezika i književnosti stekla je 1998. godine na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a iste godine upisuje i Poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sve propisane ispite položila je s prosječnom ocjenom 4,6 te je izradila sve propisane seminarske radove. Kvalifikacijski rad za izradu doktorskog rada pod naslovom «Kolokacije tipa have, make, take i give + imenice: kognitivni pristup» uspješno je obranila 11. 11. 2004. godine.

Nakon poslova prevoditeljice pri Centru za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku te poslova profesorice na Ugostiteljskoj školi u Osijeku, 1. travnja 2000. Tanja Gradečak-Erdeljić primljena je za znanstvenu novakinju na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, Katedra za engleski jezik i književnost, na projektu Komplementacijski sustav pridjeva u engleskom i hrvatskom jeziku. Od 2002. godine radi na projektu Metonimija između leksikona i gramatike, a od 01.01.2007. na projektu Kognitivno-lingvistički pristup polisemiji u hrvatskome i drugim jezicima. Na Filozofskom fakultetu u Osijeku sudjeluje u izvođenju nastave iz više kolegija: Morfosintaksa i semantika glagolskog izraza, Uvod u lingvistiku za angliste te Sintaksa složene rečenice u engleskom jeziku. Tanja Gradečak-Erdeljić sudjelovala je na mnogobrojnim međunarodnim i domaćim stručnim skupovima, a u listopadu 2001. kao gost-istraživač u programu COBUILD boravila je na Sveučilištu u Birminghamu kao stipendistica British Scholarship Trusta i

73

Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Članica je Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku (HDPL), International Cognitive Linguistic Association (ICLA), German Cognitive Linguistics Association (GACL), a radi i kao tehnička urednica časopisa Jezikoslovlje Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Znanstveni radovi

Kandidatkinja je objavila niz znanstvenih i stručnih radova. Od znanstvenih radova izdvajamo četiri rada u zbornicima sa skupova s međunarodnom recenzijom, devet priloga u zbornicima domaćih skupova, dva izvorna znanstvena članka u časopisima kategorije a1. Dva su joj članka objavljena kao poglavlja u knjigama. Pored toga objavila je jedan izvorni znanstveni rad u časopisima kategorije a2, jedan prikaz knjige te dva stručna članka. Nekoliko joj je radova u postupku objavljivanja. Pored uloge metafore i metonimije te konceptualne integracije u oblikovanju gramatičkih sustava, kandidatkinja se u svojim radova bavi i pragmatičko-tekstualnim dimenzijama kognitivnih procesa.

Svojim se znanstvenim radovima kandidatkinja pokazuje kao ozbiljan istraživač kojeg odlikuje temeljit odnos prema jezičnim pojavnostima te odlična upućenost u suvremene lingvističe teorije.

Prijedlog doktorskog rada pod naslovom: Analitičke glagolsko-imenske konstrukcije u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku – kognitivni pristup

Tanja Gradečak Erdeljić kao predmet doktorske disertacije predlaže analizu analitičkih glagolsko-imenskih konstrukcija u kojima dolazi do rastavljanja ili dekompozicije predikata na glagolsku i imensku sastavnicu, i to u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku. Strukture koje će kandidatkinja istraživati prisutne su u više ili manje srodnim jezicima kao što su engleski, hrvatski i njemački, ali i u tipološki i genetski nesrodnim jezicima kao što su japanski ili korejski.

Kandidatkinja će se u radu baviti motivacijski i strukturalno srodnim konstrukcijama, dakle analitičkim glagolsko-imenskim konstrukcijama, pri čemu postoji suodnos jednostavnog oblika glagola i njegova perifrastičnog, tj. analitičkog parnjaka. Riječ je o takozvanim light ili semantički ispražnjenim glagolima, npr. have, take, make, give, put i do u kombinaciji s nominaliziranim glagolima.

Cilj je rada ukazati na sustavnost tvorbe i uporabe ove konstrukcije, koja se temelji na postulatima konstrukcijske gramatike ukazujući na strukturirani inventar (Langacker 1987) govornikova znanja o jeziku i svijetu te na odnos shematičnih i općih jezičnih pravila koja njome upravljaju i koja su, u načelu, univerzalna. Rad počiva na

74

pretpostavci da se metaforičkim kodiranjem procesa iz sfere apstraktnog fizička stvarnost preslikava u sferu realnog i to pomoću konceptualne metafore DOGAĐAJI SU STVARI i AKTIVNOSTI SU TRANSFERI (Lakoff 1993). Na još osnovnijoj razini opisivat će se procesi koji su temelj tim metaforičkim preslikavanjima, a to su kognitivni procesi profiliranja i elaboriranja koncepata, tj. njihove pojavnice u obliku shematskih semantičkih karakterizacija (Langacker, 1987). Ti se procesi temelje na prototipima kategorija ostvarenih u obliku imenica kao prototipnih fizičkih objekata te glagola kao prototipnih fizičkih aktivnosti. U radu je predviđena daljnja razrada temeljnih teorijskih postavki kognitivne lingvistike, odnosno točnije, kognitivne gramatike (Lakoff 1993. Langacker 1987, 1991) te uključivanje teorije koceptualne metafore i metonimije (Lakoff 1980, 1987; Kövecses, Radden 1999). Navedene teorijske postavke dodatno će se proširiti s početcima konstrukcijske gramatike (Fillmore i dr. 1988), na koju se može gledati kao na prirodni slijed u razvoju temeljnih misli kognitivne lingvistike.

Sama analiza provodit će se na temelju korpusnih podataka, i to: kontrastivnog englesko-hrvatskog materijala obrađenog u sklopu leksikološke obrade kolokacija; na temelju korpusa COBUILD i BNC, koji su obrađeni na temelju leksičkih mreža Norviga i Lakoffa (1987); na temelju hrvatskih primjera iz Hrvatskog nacionalnog korpusa i Riznice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje; na temelju njemačkih korpusa dostupnih na Internetu kao što su DWDS i mannheimski IDS korpus. Građa će poslužiti za uspostavu temeljnih shematskih odrednica konstrukcija s obzirom na odnose glagolskog vida i glagolskog načina te odgovarajućih jednostavnih oblika glagola. Cilj je ovog metodološkog pristupa utvrditi shematsku strukturu tih konstrukcija u sva tri jezika te usustaviti popis glagolskih i imenskih sastavnica relevantnih za njihovu tvorbu.

Predloženi doktorski rad kandidatkinje mr. sc. Tanje Gradečak-Erdeljić Analitičke glagolsko-imenske konstrukcije u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku – kognitivni pristup prema nacrtu sinopsisa predstavlja metodološki i teorijski utemeljeno znanstveno istraživanje koje se bavi u nas dosad nedovoljno istraženim područjem te je u skladu s najnovijim svjetskim jezikoslovnim postignućima.

Tanja Gradečak-Erdeljić ispunjava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije te se može prihvatiti tema Analitičke glagolsko-imenske konstrukcije u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku – kognitivni pristup. Za mentora se predlaže dr. sc. Mario Brdar, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek).

75

U Zagrebu 22. siječnja 2008.

Povjerenstvo:

dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.predsjednica povjerenstva

dr. sc. Mario Brdar, izv. prof. (Filozofski fakultet, Osijek)član povjerenstva

dr. sc. Branimir Belaj, doc. (Filozofski fakultet, Osijek)član povjerenstva

Izvješće prihvaćeno na sjednici 12. veljače 2008.

76

Tanja Gradečak-Erdeljić Fakultetsko vijećePulska 2 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu31000 Osijek Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Analitičke glagolsko-imenske konstrukcije u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku – kognitivni pristup

Znanstveno područje: humanističke znanostiZnanstveno polje: 6.03. FilologijaGrana: 6.03.06. anglistika

1. Teorijska podloga

Niti jedno lingvističko područje nije toliko podložno ideološkim i metodološkim prijeporima kao što je područje sjecišta frazeologije i sintakse, a upravo činjenica da su se engleske analitičke glagolsko-imenske konstrukcije tipa have a drink ili give somebody a kick vrlo često nalazile bilo na marginama temeljnih gramatičkih djela engleske gramatike, kao što je Jespersenova (1942), bilo kao središte istraživanja mnogih lingvista s engleskog (Algeo 1995, Brugman 2001, Dixon 1994, Norvig, Lakoff 1987, Round 1998, Wierzbicka 1982) i neengleskog govornog područja (Ivir, Tanay 1976, Nickel 1968, Rensky 1964, Stein 1991) govori o nesumnjivo zanimljivoj pojavi koja je mnoge od tih autora stavila pred vrlo težak zadatak određivanja same strukture tog tipa konstrukcije, a zatim i same prirode njihove tvorbe i uporabe.


Ovakve složene strukture prisutne su u više genetski više ili manje srodnih jezika kao što su engleski, hrvatski i njemački, ali i u tipološki i genetski nesrodnim jezicima kao što su japanski ili korejski. Ovaj će se rad, međutim, usredotočiti na motivacijski i strukturalno srodne konstrukcije u engleskom, hrvatskom i njemačkom jeziku, dakle na analitičke glagolsko-imenske konstrukcije u kojima dolazi do rastavljanja ili dekompozicije predikata na glagolsku i imensku sastavnicu, pri čemu postoji suodnos jednostavnog oblika glagola i njegova perifrastičnog, tj. analitičkog parnjaka, konstrukcija s tzv. light ili semantički ispražnjenim glagolima, npr. have, take, make, give, put i do, u kombinaciji s nominaliziranim infinitivnim korijenom nekih od najčešćih glagolskih oblika (go, drink, sit, push, move itd.), pa tako npr. imamo u engleskom: to drink/ to have a drink, u hrvatskom: pristati/dati pristanak, u njemačkom: antworten/die Antwort geben.


77

Cilj je rada ukazati na sustavnost tvorbe i uporabe ove konstrukcije koja se temelji na postulatima konstrukcijske gramatike ukazujući na strukturirani inventorij (Langacker 1987) govornikovog znanja o jeziku i svijetu te na odnos shematičnih i općih jezičnih pravila koji njome upravljaju i koji su, u načelu, univerzalni. Naša teza počiva na pretpostavci da se metaforičkim kodiranjem procesa iz sfere apstraktnog, kao što je koncept procesa, fizička stvarnost preslikava u sferu realnog i to pomoću konceptualne metafore DOGAĐAJI SU STVARI i AKTIVNOSTI SU TRANSFERI (Lakoff 1993). Na još fundamentalnijoj razini opisujemo procese koji su temelj tim metaforijskim preslikavanjima, a to su kognitivni procesi profiliranja i elaboriranja koncepata, tj. njihove pojavnice u obliku shematskih semantičkih karakterizacija (Langacker, 1987) koje se temelje na prototipovima kategorija koji opet uzimaju oblik imenica kao prototipnih fizičkih objekata, a glagola kao prototipnih fizičkih aktivnosti.Ukazat ćemo na prednosti i nedostatke lingvističkih pristupa tim konstrukcijama kako su opisane u korpusnom i kontrastivnom diplomskom radu (Gradečak 1998) gdje je težište bilo na propitivanju leksikološkog i leksikografskog aspekta tog tipa kolokacija. U kvalifikacijskom radu (Gradečak-Erdeljić 2004) dolazi do proširivanja teorijske podloge temeljnim odrednicama kognitivne lingvistike i kognitivne gramatike (Lakoff 1993, Langacker 1987, 1991) te teorijom konceptualne metafore i metonimije (Lakoff 1980, 1987; Kövecses, Radden 1999), dok se u ovom radu uspostavlja prirodna veza s početcima teorije konstrukcijske gramatike (Charles Fillmore i dr. 1988), a čiji se rezultati uklapaju u temeljne postavke uporabnog modela gramatike (Langacker 2000).


Metodološki će koraci slijediti razvoj teorijskih postavki, tako da ćemo na temelju bogatog korpusa koji se sastoji od kontrastivnog englesko-hrvatskog materijala obrađenog u sklopu leksikološke obrade kolokacija, zatim na temelju primjera s light glagolima iz korpusa COBUILD i BNC koji su obrađeni na temelju leksičkih mreža Norviga i Lakoffa (1987), a koje se temelje na metaforičkim i metonimijskim vezama polisemnih glagolskih struktura, te uz hrvatske primjere iz Hrvatskog nacionalnog korpusa i Riznice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, zatim radova koji obrađuju njemačke Funktionsverbgefüge, njemačkih korpusa dostupnih na Internetu kao što su DWDS i mannheimski IDS korpus ustanoviti različite podvrste analitičkih glagolsko-imenskih konstrukcija, a kao uže područje istraživanja uspostaviti temeljne shematske odrednice konstrukcija s obzirom na odnose glagolskog vida i glagolskog načina konstrukcija i korespondentnih jednostavnih oblika glagola koje karakteriziraju polazni, engleski korpus i paralelne njemačke i hrvatske konstrukcije. Cilj je ovog metodološkog pristupa ustanoviti shematičnu strukturu tih konstrukcija na razini svih triju jezika te usustaviti popis glagolskih i imenskih sastavnica relevantnih za njihovu tvorbu.

5. Očekivani znanstveni i praktični doprinos

Krajnji rezultati mogu poslužiti kao temelj za praktičnu primjenu tog tipa konstrukcija kako u nastavi stranih jezika ili leksikologiji, tako i pri pragmatičkoj obradi pisanih i

78

govorenih tekstova različitih stilističkih i funkcionalnih razina, a kao pomoćno sredstvo i u teoriji i praksi prevođenja.

U Zagrebu, 29.06.2007.


izv. prof. dr.sc. Mario Brdar Prof.dr.sc.Vesna Muhvić Dimanovski Tanja Gradečak-Erdeljić

79

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA FILOZOFIJUPoslijediplomski doktorski studij filozofije

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 28. rujna 2007. imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Sead Alić uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i može li mu se odobriti tema za izradu doktorske disertacije pod naslovom Filozofija medija Marshalla McLuhana (mentorica: dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.), te podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Sead Alić, rođen 1956. u Donjoj Vraci kod Zenice, Bosna i Hercegovina, državljanin Republike Hrvatske, studirao je, diplomirao (1980.) i magistrirao (1986.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nakon čega je objavio jednu knjigu (Rođenje tragedije iz duha novokomponirane glazbe, Zagreb 1999.), kao i 12 znanstvenih i stručnih radova, te više recenzija i prikaza. Akad. god. 2005./06. upisao je na temelju ranije stečenog magisterija iz filozofije i priznatih 120 ECTS bodova V. semestar Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije, te ga apsolvirao stekavši još 116 ECTS bodova, od toga 64 na osnovi priznatih ranijih postignuća i 52 na temelju ispunjenih studijskih obveza u V. i VI. semestru (sveukupno 246 ECTS bodova). Koncem 2006. obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci doktorsku disertaciju iz interdisciplinarnog područja studija kulture pod naslovom Filozofija i književnost (mentor: dr. sc. Elvio Baccarini, izv. prof.), te time stekao doktorat humanističkih znanosti iz područja znanosti o književnosti.

Apsolviravši poslijediplomski doktorski studij filozofije, Sead Alić je stekao pravo na prijavu teme doktorske disertacije iz područja filozofije, te je priložio sinopsis rada pod naslovom Filozofija medija Marshalla McLuhana (izrađen pod vodstvom mentorice dr. sc. Nadežde Čačinovič, red. prof.). Sinopsis i u formalnom i u sadržajnom pogledu udovoljava kriterijima koji važe na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a ono što bismo posebice htjeli naglasiti jest inovativnost teme: kandidat svojim istraživanjem otvara novo područje, kod nas praktično još posve nepoznato (u svakom slučaju izvan dosadašnjih interesa sustavna filozofijskog istraživanja i promišljanja), područje koje je nedvojbeno relevantno kako sa stajališta filozofije tako i iz perspektive interdisciplinarnih i multidisciplinarnih medijskih istraživanja.

Stoga predlažemo da se ovaj sinopsis odobri i da se mr. (dr.) sc. Seadu Aliću odobri da pod vodstvom mentorice dr. sc. Nadežde Čačinovič izradi doktorsku disertaciju pod naslovom Filozofija medija Marshalla McLuhana.

U Zagrebu, 7. veljače 2008. Stručno povjerenstvo:

80

Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.

Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

Dr. sc. Gordana Škorić, doc.

81

Sead Alić Fakultetsko vijeće

Petrovogorska 16 a Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Filozofija medija Marshalla McLuhana

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: Filozofija

Grana: Estetika

1. Teorijska podloga rada

Djelo Marshalla McLuhana koliko god se često spominje u filozofiji, sociologiji,

povijesti umjetnosti, povijesti medija i drugim znanostima i znanstvenim disciplinama -

malo je poznato u onom obliku kojega zahtijeva znanstveno propitivanje i verificiranje.

Iznimno utjecajno u Americi u vrijeme autorova života, ovo je djelo nakon McLuhanove

smrti (velikim dijelom zbog popularnosti i velikog broja medijskih promotora) svedeno

na manji broj površno interpretiranih McLuhanovih općih teza/pojmova/slogana/sintagmi

koje gotovo da postaju sveprisutne kvaziznanstvene poštapalice („globalno selo“, „medij

je poruka“, „hladni i topli mediji“, Gutembergova galaktika…).

Nedavni simpozij u Bayrouthu, pokazao je potrebu ponovnog čitanja, interpretiranja, pa i

„pisanja“ Marshalla McLuhana. Tepretičari Europe, Amerike i Kanade (Derrick de

Kerckhove, Toronto; Jay David Bolter, Atlanta; John Durham Peters, Iowa City; Ulrike

82

Bergermann, Paderborn; Wolfgang Ernst, Berlin; Jens Hauser, Pariz; Jeremy Bernstein,

Berlin/New York; Mishel Cartier, Montreal…) pokazali su širinu utjecaja Mcluhanovih

teza na suvremenu filozofiju, ali i područja umjetnosti, kulture, kao i drugih znanosti.

Pokazala se potreba da se relativno hermetična misao ovog „gurua modernih medija“

(Wired) danas ponovno valorizira i to u svjetlu napretka tehnologija, odnosno napretka

svijesti o našoj određenosti sredstvima i tehnologijama koje posreduju naše znanje.

Ponovno promišljanje McLuhana pokazuje se posebno potrebnim ako se ima na umu

dimenzija utjecaja tehnologija i medija na recepciju umjetničkog djela.Čini se

neminovnim promisliti koliko su promjene u suvremenoj umjetnosti (kao i recepciji te

umjetnosti) određene, uvjetovane, dakle proizašle iz novih medija kroz koje i u kojima su

komunicirale. U tom se kontekstu postavlja pitanje: je li nam McLuhan (inače poznat po

svojim pojmovima/sondama) ostavio elemente za filozofiju medija, koja bi u sebi sabrala

estetička znanja i iskustva, ali bi i vremenu prikladnije promišljala i one aspekte

umjetničkog djela koji ulaze u područja tehnoloških posredovanja, odnosno uvjeta i

zakonitosti koje u posredovanju postavlja priroda posrednika/medija.

U danas sve češćim pozivanjima teoretičara raznih disciplina na spoznaju o utjecaju

medija na suvremenost (uz često pozivanje i na McLuhana) nedostaje dimenzija koju

filozofija ne bi smjela ispustiti iz vida. Riječ je upravo o filozofskoj dimenziji

promišljanja problema u čemu je McLuhan bio inspirativnim utemeljiteljem. Ne manje

važnim treba istaknuti činjenicu da McLuhanova filozofija medija otvara područje koje

poput zajedničkog nazivnika uspoređuje i izmiruje tipično europski (kontinentalni) i

američki pristup promišljanju stvarnosti, a otvara mogućnost uključivanja u analizu i

hrvatske filozofske tradicije.


McLuhanova bi se misao ovim radom problematizirala u užem kontekstu promišljanja

mogućnosti i granica (McLuhanove) filozofije medija. U temelju istraživanja su pitanja:

83

Koje je značenje McLuhanove misli za filozofijsko promišljanje medija? Koji i kakvi su

sve interdisciplinarni pristupi i znanja bili potrebni da se konstituira Mcluhanova metoda?

U kojim svojim tezama je McLuhan bio u pravu i koliko je otvorio prostor filozofiji

medija?

Koliko su McLuhanova promišljanja radija, televizije, pa i njegova najava interneta (uz

promišljanje niza tehničkih pomagala, poput novca, (koje je također smatrao medijem)

unijelo nove i inspirativne ideje u razumijevanje umjetnosti, kulture, odnosno ljudske

civilizacije.

3. Ciljevi/problemi istraživanja

Prvi cilj je odrediti misaone koordinate McLuhanove filozofije medija. Namjera je

također definirati načine i pristupe, mogućnosti i granice McLuhanove metode

istraživanja umjetnosti.

Cilj rada je također promišljanje temeljnog slijeda razvitka McLuhanovih pojmova, od

onih književno teorijskih ranog McLuhana, preko filozofsko-medijskih, do onih, gotovo

proročkih, teza i pojmova kasnog McLuhana. Riječ je o analizama vrućih i hladnih

medija, pojmova/sondi, odnosa gutembergovske ere tiska i elektroničke ere televizije;

analizama odnosa audijske i vizualne percepcije svijeta, tehnološke determiniranosti,

odnosa tehnologije tiska prema psihoanalizi i nacionalizmu i sl.


Analiza McLuhanovih tekstova dograđuje se i analizama tekstova o McLuhanu i

njegovoj filozofiji medija.

Radnja mora biti interdisciplinarnom jer su mnoge McLuhanove teze ugrađene u

nefilozofijska područja i discipline. Primjerice, pedagoška je dimenzija uključena u

MecLuhanovo shvaćanje ograničenosti tradicionalne učionice; sociološka je dimenzija u

njegovu razumijevanju ljudskih ekstenzija/produžetaka/sredstava koji oblikuju društvene

odnose; u psihoanalizu se zadire propitivanjem utjecaja tehnologije tiska na oblikovanje

podsvjesnoga.

84

McLuhanova misao tjera i na uključivanje razmišljanja koji uzima u razmišljanje teze i

istraživanja teologije, tehnologija različitih područja, ekonomije, povijesti, psihologije…

No temeljna je intencija rada filozofijska. Utoliko se sve navedene dimenzije podređuju

usuglašavaju jednom filozofskom razumijevanju estetske dimenzije u svjetlu promjena

svih dimenzija koje sudjeluju u procesu proizvodnje/posredovanja i recepcije

umjetničkog djela danas.

5. Očekivani znanstveni/praktični doprinos

Znanstveni doprinos očekujemo prije svega u revaloriziranju djela Marshalla McLuhana;

u pronalaženju i određivanju prostora djelovanja filozofije medija (utemeljene u misli

Marshalla McLuhana) te u domišljanju konzekvenci aktualne recepcije umjetnosti

(promatrane iz perspektive filozofije medija Marshalla McLuhana).

U Zagrebu, 1. 6. 2007.

Mentor: Voditelj studija Kandidat

Prof. dr. Nadežda Čačinovič Prof. dr. Lino Veljak mr. Sead Alić

85

Dr. sc. Zlatko Jurić izv. prof. Filozofski fakultet, predsjednik povjerenstvaDr. sc. Zvonko Maković izv. prof. Filozofski fakultetčlan povjerenstvaDr. sc. Frano Dulibić, docent Filozofski fakultet

član Povjerenstva


FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

PREDMET: odobravanje teme i pristupanje izradi doktorske disertacije

Žana Radetić, dipl. ing. arh.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 28. rujna 2007.

imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za izradu izvješća za odobravanje teme i

pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije Žane RADETIĆ, dipl. ing. arh. .

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Žana Radetić, dipl. ing. arh. zadovoljava uvjete propisane Zakona o visokim učilištima za

pristupanje izradi i obrani disertacije:

1.) upisala je poslijediplomski znanstveni studij povijesti umjetnosti smjer „Zaštita

spomenika“ i „Umjetnost 19 i 20 stoljeća“ pod vodstvom red. prof. dr. sc. Ive Maroevića

i izv. prof. dr. sc. Zvonka Makovića na Odsjeku za povijest umjetnosti na Filozofskom

fakultetu u Zagrebu

2.) izvršila je sve obaveze u skladu s programom i „Pravilnikom o poslijediplomskome

znanstvenom studiju povijesti umjetnosti“

2.a. Položila je sve propisane ispite: „Povijest i teorija zaštite“, „Zaštita pokretne

baštine“, „Zaštita nepokretne baštine“

86

2.b. Izradila i predala je seminarske radove iz: „Zaštite nepokretne baštine“, „Zaštita

pokretne baštine“ i „Povijesti i teorije zaštite“. Obavila je konzultacije s mentorom.

2.c. Prosjek ocjena je (4,2)

2.d. Kandidatkinja nije sudjelovala u znanstveno-istraživačkom projektu

2.e. Kandidatkinja nema objavljeni izvorni znanstveni rad

2.f. Pod vodstvom mentora izv. prof. dr. sc. Zlatka Jurića dogovorena je tema disertacije:

„ Arhitektonsko djelo Ivana Zemljaka“

2.g. Položila je predoktorski ispit 12.07.2007. s ocjenom odličan (5) pred povjerenstvom

u sastavu: izv. prof. dr. sc. Zvonko Maković predsjednik; izv. prof. dr. sc. Z. Jurić

mentor-član; doc. dr. sc. Frano Dulibić član

3. a. Obrazloženje i opravdanost predložene teme disertacije

Istraživanje i predstavljanje djelovanja i opusa Ivana Zemljaka bit će doprinos

rehabilitaciji njegove industrijske arhitekture i redefiniranju njegovog opusa u povijesti

hrvatske arhitekture.

3.b. Očekivani znanstveni doprinos

Znanstveni doprinos bi trebala biti monografska obrada i interpretacija arhitektonskog

opusa i stručnog djelovanja Ivana Zemljaka u povijesnom kontekstu zagrebačke i

hrvatske arhitekture.

4. U prilogu se nalazi sinopsis doktorskog rada, svibanj 2007.

Žana Radetić dipl. ing. arh. je predložila temu disertacije pod naslovom „Arhitektonsko

djelo Ivana Zemljaka“ i za mentora je predložila izv. prof. dr. sc. Zlatka Jurića s

Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti je ovlašten za znanstveno područje:

Humanističke znanosti, znanstveno polje: Povijest umjetnosti, grana: Povijest i teorija

likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija.

Predloženi mentor izv. prof. dr. sci. Zlatko Jurić je odgovarajući stručnjak.

87

Na temelju iznesenog u ovom izvješću donosimo slijedeću

O C J E N U

Žana Radetić dipl. ing. arh. zadovoljava uvjete propisane Zakono o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije i može se prihvatiti tema disertacije pod naslovom „ Arhitektonsko djelo Ivana Zemljaka“ a za mentora se predlaže izv. prof. dr. sc. Zlatko Jurić dipl. ing. arh.

U Zagrebu, 04.12.2007.

izv. prof. dr. sc. Zlatko Jurić dipl. ing. arh.


Izv. prof. dr. sc. Zvonko Maković

član povjerenstva

doc. dr. sc. Frano Dulibić

član povjerenstva

88

Žana Radetić Fakultetsko vijećeKuševićeva 6 Filozofskoga fakulteta10 000 Zagreb Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb


ARHITEKTONSKO DJELO IVANA ZEMLJAKA

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: Povijest umjetnostiGrana: Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

1) Uvod

Arhitekt Ivan Zemljak jedno je od najznačajnijih imena hrvatske arhitekture prve polovine XX stoljeća. Njegov dugogodišnji ustrajan i kvalitetan rad na području arhitekture dječjih škola i vrtića, sustavno bavljenje aktualnim urbanističkim gradskim temama, te brojni publicirani stručni tekstovi, predstavljaju ga kao jednog od najvažnijih aktera zagrebačke modernističke arhitektonske scene. Kao voditelj Odsjeka za novogradnje Gradskog poglavarstva 1921.- 39.g. te Gradskog građevnog odjela 1939.– 41.g. aktivno je sudjelovao u tadašnjem stručnom i društvenom životu Zagreba, direktno utječući na cjelokupnu gradsku graditeljsku produkciju, promovirajući pri tom nove, suvremene projektantske postavke i standarde. Važnost ovog arhitektonskog opusa potvrđena je onodobnim objavljivanjem u relevantnim europskim stručnim publikacijama, čime je uvršten u internacionalnu baštinu moderne arhitekture. Izvedeni objekti škola, dječjih vrtića i skloništa, ali i stambene i višestambene zgrade, gradske interpolacije i stambeni nizovi ovog autora vrijedna su arhitektonska baština koja unatoč tome do sad nije bila predmetom detaljnije i iscrpnije znanstvene analize, što bi omogućilo adekvatan smještaj djela u hrvatski i europski odnosno svjetski kontekst.

2) Teorijska podloga

Takav postupak između ostalog zahtijeva proučavanje i konzultiranje djela niza svjetskih (Le Corbusier, H. Hertzberger, L. Kahn, K. Frampton, H. – R. Hitchcock, N. Pevsner, Ch. Jencks, B. Zevi, Th. Telford, E. Gaus, J. i F. Sorrell etc.,) i hrvatskih (Stjepan Planić, Neven Šegvić, Milan Prelog, Željka Čorak, Radovan Ivančević, Andrija Mohorovičić, Ivo Maroević, Aleksandar Laszlo,Tomislav Premerl i dr.) autora, povjesničara i teoretičara arhitekture i arhitekata, pri čemu će radovi inozemnih autora omogućiti smještaj opusa u šire stručno okružje, dok će kod domaćih posebna pozornost biti usmjerena na publicirane radove o samom autoru i njegovim objektima, kao i ostalim temama relevantnim za razumijevanje i znanstvenu obradu djela.

89

3) Uže područje rada

Najznačajniji dio disertacije odnosit će se na analizu i valorizaciju izvedenih objekata arhitekta Ivana Zemljaka, odnosno razmatranje projektiranih i izvedenih zgrada za odgoj i obrazovanje u kontekstu sveukupnog opusa, te djelimično onodobne i recentne domaće i svjetske arhitektonske produkcije. Izvedene škole i dječji vrtići kao i projekti dječjih skloništa u Zagrebu bit će predmet pojedinačne i komparativne analize : (Gradsko dječje sklonište u Trakoščanskoj ulici (1930/31g.), Osnovna škola Jordanovac (1930./1.), Osnovna škola i dječji vrtić na Selskoj cesti (1930./1.), Državna osnovna škola Maksimir (1933.), Gradska osnovna škola u Koturaškoj ulici (1935.), Dječje sklonište na Jordanovcu (1935./8.), Dječje sklonište u Lašćinskoj 17, (1935./ 8.), Osnovna škola i dječji vrtić na Knežiji (1939./40.)). Ostali značajni dostupni i izvedeni projekti, (Obiteljska vila Kraus u Grškovićevoj ulici (1924./25.), interpolacije u donjogradsko blokovsko gradsko tkivo, poslovno – stambene četverokatnice Jakovac – Skender (1928./9.), kuća Bogičević (1929.), Gradske kuće, etapno građen blok tzv. «malih stanova» u Prešernovoj i Cankarovoj ulici (1928.-38.g.), te stambeni niz «Mali stanovi za Istrane i invalide» u Veprinečkoj (1930.g)) također će biti predmetom znanstvene analize i valorizacije. Planira se detaljno istražiti autorov profesionalni razvoj, stručne afinitete i utjecaje uz značajnije biografske smjernice. (Aktivna suradnja s Viktorom Kovačićem neposredno nakon završetka školovanja u Grazu i Pragu, te kontakt s J.J.P. Oud–om 1929.g u Nizozemskoj, stručno djelovanje u svojstvu rukovoditelja Gradskog projektnog odjela, tj. Odjela za visokogradnju, te razne značajnije profesionalne i umjetničke suradnje bit će također obrađeni u dijelu što će prethoditi pojedinačnoj i detaljnoj analizi projekata.)

4) Ciljevi istraživanja

Cilj istraživanja disertacije u cijelosti je obraditi i valorizirati arhitektonski i publicistički opus arhitekta Ivana Zemljaka, istražiti uži i širi kontekst u kom je djelo nastajalo, te utvrditi autorov doprinos hrvatskoj i europskoj arhitektonskoj baštini. Ivan Zemljak smatra se jednim od najznačajnijih autora hrvatske, posebice zagrebačke modernističke arhitektonske produkcije. Osebujnost, originalnost i dosljednost njegova arhitektonskog izraza, višestranost njegova profesionalnog angažmana, ali i neadekvatno trenutno stanje izvedenih objekata zahtijevaju opsežnu znanstvenu obradu i potvrdu stvarnog značenja i utjecaja opusa. 5) Metodološki postupci

Obrada teme oslanjat će se na građu iz arhitektove osobne ostavštine (nacrti objekata i prostornih planova, osobne skice i fotografije, novinski članci, povijesni dokumenti), građu koju posjeduju Muzej arhitekture u Zagrebu, Muzej grada Zagreba, Državni arhiv u Zagrebu, Hrvatski državni arhiv, NSK u Zagrebu, domaću i stranu stručnu literaturu, arhitektonsku i umjetničku periodiku i kataloge, vlastite fotografije, skice i nacrte kao i odnosne stručne publikacije, te stručne evidencije i statistike. Prikupit će se i klasificirati projektna dokumentacija objekata te arhivski podaci o životu i radu.

90

Planiraju se provesti i razgovori sa suradnicima i suvremenicima autora te uspostaviti veza s podacima iz hrvatske, europske i svjetske stručne literature. Za određivanje udjela ostalih suradnika i arhitekata potrebno je proučiti i njihovu ostavštinu.

Nakon provedenih pripremnih radnji pristupit će se interpretaciji projektiranih i realiziranih objekata, valorizacija i utvrđivanje doprinosa, kvalitete i originalnosti projektnih estetskih i funkcionalnih postavki.

5) Očekivani znanstveni i praktični doprinos

Znanstvena i praktična primjenljivost spoznaja koje bi trebale biti izvedene ovim radom izražena je zbog činjenice da je značajno arhitektonsko, urbanističko i publicističko djelo arhitekta I.Zemljaka većim dijelom neistraženo, te da do sad nije bilo predmetom detaljnije znanstvene obrade i analize. Mnoge škole i dječji vrtići ovog autora danas su u zapušteni ili zagubljeni u u nizu proizvoljnih adaptacija, nestručnih interpretacija interijera, obrada fasade, krovne plastike, promjena tehničkih detalja i sl. Znanstvena obrada cjelokupne arhitektonske i publicističke građe, kao i detaljna znanstvena analiza izvedenih objekata te njihovog aktualnog stanja, omogućava će razumijevanje složenih arhitektonskih međuutjecaja i neophodna je za postizanje ispravnog i kvalitetnog projektantskog pristupa kod adaptacije ili rekonstrukcije, odnosno valorizacije pojedinog objekta i cjelokupnog autorskog opusa.

U Zagrebu, svibanj 2007.g.

Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija:Izv.prof.dr.sci. Zlatko Jurić doc.dr.sci. Predrag Marković.

Kandidat:Žana Radetić

91

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, na sjednici održanoj 20. studenog 2007. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li Ivana Simeon sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija lingvistike i može li joj se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Vrednovanje strojnoga prevođenja, pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Marka Tadića. Stoga podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na temelju priložene dokumentacije može se utvrditi da je kandidatkinja izvršila sve obveze u skladu s programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike:

1. Kandidatkinja Ivana Simeon upisala je poslijediplomski znanstveni studij lingvistike 2000. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

2. Kandidatkinja je položila sve propisane ispite, s prosjekom ocjena 4,7, te napisala tri seminarska rada.

3. Kvalifikacijski rad za stjecanje doktorata znanosti pod naslovom Strojno i strojno potpomognuto prevođenje obranila je s izvrsnom ocjenom 19. svibnja 2004. godine, te je upisala doktorski studij i dogovorila se s mentorom o temi disertacije.

4. Od lipnja 2000. godine zaposlena je na Odsjeku za lingvistiku, gdje je sudjelovala na projektima Računalna obradba hrvatskoga jezika, Razvitak hrvatskih jezičnih resursa te Hrvatski jezični resursi i njihovo obilježavanje.

5. Napisala je više znanstvenih radova iz područja teorije prevođenja, obradbe prirodnoga jezika i strojnoga prevođenja, te je sudjelovala na brojnim znanstvenim skupovima.

6. Od 2002. godine sudjeluje u nastavi na Odsjeku za opću lingvistiku, a surađivala je i u nastavi na Odsjeku za informacijske znanosti.

7. Predloženu temu disertacije Vrednovanje strojnoga prevođenja smatramo opravdanom i znanstveno relevantnom, budući da će se vrlo aktualna problematika kvalitete strojnoga prijevoda obraditi iz nekoliko perspektiva te će disertacija uključivati i praktično istraživanje u kojemu će sudjelovati skupina ispitanika – kompetentnih govornika ciljnog jezika i na temelju kojeg će se vrednovati korisnost triju sustava za strojno prevođenje s ruskoga na engleski jezik.

92

Očekuje se znanstveni doprinos spoznajama računalne lingvistike i obradbe prirodnoga jezika, a ova disertacija, između ostalog, predstavlja novinu i po tome što ne uzima u obzir samo subjektivnu procjenu ispitanika već i mjerljive rezultate razumijevanja prevedenog teksta, te u konačnici objedinjuje objektivne i subjektivne pristupe vrednovanju strojnoga prevođenja u jedinstveni evaluacijski model koji je zatim moguće primijeniti i na druge strojnoprevoditeljske sustave.

U Zagrebu, 3. ožujka 2008.

Prof. dr. sc. Marko Tadić

Doc. dr. sc. Sanja Seljan

Doc. dr. sc. Božo Bekavac

93

Ivana Simeon Fakultetsko vijeće

Petrinjska 26 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

HR-10000 Zagreb Ivana Lučića 3

HR-10000 Zagreb


Vrednovanje strojnoga prevođenja

Znanstveno područje: 6. Humanističke znanosti

Polje: Filologija

Grana: Opće jezikoslovlje (lingvistika)

1. Teorijska podlogaProblem vrednovanja uspješnosti sustava za strojno prevođenje javlja se od samih

početaka rada na takvim sustavima. Složeni zadatak izrade koherentne metodologije vrednovanja MT sustava gotovo je jednako važan kao i izrada samih sustava, što pokazuje i činjenica da se razradi postupaka vrednovanja pristupa s jednakim trudom kao i izgradnji aplikacija za strojno prevođenje.

Iako se metodologiji vrednovanja jezičnih tehnologija – a u sklopu toga posebno strojnoga prevođenja – poklanja velika pažnja, te se u novije vrijeme nastoji provesti standardizacija te metodologije, još uvijek ne postoji jedinstven i općeprihvaćen pristup vrednovanju [Hutchins, W. J.: Has Machine Translation Improved: Historical Comparisons, in: MT Summit IX: Proceedings of the Ninth Machine Translation Summit, New Orleans, 2003., str. 181-188.].

Jedan od problema koji se javljaju pri izradi metodologije vrednovanja jest definiranje onoga što se vrednuje, pri čemu su granice između različitih predmeta vrednovanja često nejasne. Za potrebe ovog rada, usredotočit ću se na tri orijentacije u vrednovanju [King, M. (1997): The Evaluation of Natural Language Processing Systems. In: Swan21 Proceedings, Geneva, 1995.; str. 97-109]: vrednovanje adekvatnosti sustava, njegove radne učinkovitosti te dijagnostičko vrednovanje. Adekvatnost sustava odnosi se na to u kojoj mjeri sustav odgovara svojoj namjeni i potrebama korisnika, radna se učinkovitost očituje u brzini rada sustava i njegove sposobnosti da obrađuje velike količine podataka, dok se dijagnostičko vrednovanje ne bavi pitanjem je li sustav neuspješan u obavljanju zadatka nego zašto je neuspješan. Svaka od ovih orijentacija ima, dakle, različitu svrhu te stoga i različite korisnike: sustave s obzirom na adekvatnost obično vrednuju krajnji korisnici ili kupci, dijagnostičko vrednovanje u pravilu provode

94

oni koji se bave njihovim istraživanjem i razvitkom, dok je vrednovanje radne učinkovitosti od interesa kako za kreatore sustava tako i za njegove potencijalne korisnike.

Blisko povezani s predmetom vrednovanja su i načini na koji se postupak vrednovanja provodi, a koji se mogu ugrubo podijeliti na dva pristupa: glass-box vrednovanje i black-box vrednovanje [Hutchins, W. J. i H. L. Somers: An introduction to machine translation, Academic Press, London, 1992.]. Prvi pristup uzima u obzir karakteristike samog sustava, teorijsku pozadinu i kvalitetu programske izvedbe na kojoj sustav počiva, dok drugi razmatra isključivo izlaz (output) sustava, odnosno njegov krajnji rezultat. Svaki od ovih pristupa ima svoju primjenu, te se prvi uglavnom primjenjuje pri razvitku i dijagnostici, dok je drugi namijenjen krajnjim korisnicima.

Nadalje, mjerila mogu biti kvantitativna, poput, na primjer, brojčanih podataka o pogreškama u prijevodu, dok su druga kvalitativna i izrazito subjektivne prirode, kao što je slučaj s upitnicima koje ispunjavaju krajnji korisnici te daju svoju osobnu ocjenu upotrebljivosti sustava.

2. Uže područje radaVrednovanje strojnoga prevođenja može biti automatizirano (računalno) i

neautomatizirano (ljudsko). Iako stroj zacijelo ne može zamijeniti čovjeka kako u samom postupku prevođenja, tako ni u vrednovanju, ljudsko je vrednovanje strojnoga prevođenja vrlo skupo i vremenski zahtjevno, pa se stoga u novije vrijeme nastoji automatizirati vrednovanje.

Temeljni će fokus ove disertacije biti na neautomatiziranom vrednovanju, no dat će se i teorijski okvir automatiziranog vrednovanja, opisati dosadašnja postignuća na ovome području te naznačiti perspektive njegova daljnjeg razvitka.

Ova će disertacija također obuhvaćati povijesni pregled razvitka metodologije vrednovanja strojnoga prevođenja, pri čemu će naglasak biti stavljen na iscrpnu analizu Izvješća Savjetodavnog odbora za obradu jezika (ALPAC Report) kao jednog od temeljnih dokumenata koji i danas predstavlja zlatni standard za vrednovanje.

3. Ciljevi istraživanjaCilj je istraživanja ponuditi mogući model vrednovanja strojnoga prevođenja te

ustanoviti koliko se subjektivna ocjena prijevoda podudara sa stvarnim razumijevanjem teksta, te koliko se učinkovitost prijevoda, odnosno upotrebljivost strojnoprevoditeljskog sustava, što se iskazuje kako u subjektivnoj ocjeni korisnika tako i u mogućnosti ljudskoga usvajanja informacija iz prevedenog teksta, može predvidjeti iz njegove morfosintaktičke i leksičke ispravnosti.

4. Metodološki postupciU praktičnome dijelu ove disertacije neautomatski će se vrednovati tri sustava za

strojno prevođenje za jezični par ruski/engleski. Metodologija vrednovanja uključivat će objektivnu i subjektivnu komponentu. Objektivna komponenta podrazumijeva kvantitativnu analizu i klasifikaciju pogrešaka na morfosintaktičkoj, leksičko-semantičkoj i rečenično-semantičkoj razini, pri čemu će se svakoj pogrešci dodijeliti koeficijent u

95

skladu s njezinom težinom i očekivanim utjecajem na konačnu kvalitetu prijevoda. Nadalje, provest će se istraživanje u kojemu će sudjelovati skupina ispitanika – kompetentnih govornika ciljnog jezika koji će dati svoj sud o razumljivosti prijevoda. U subjektivnoj će pak komponenti ispitanici ispuniti upitnik s pitanjima koja otkrivaju koliko su oni doista razumjeli tekst. Na kraju će se supostaviti objektivna i subjektivna komponenta, odnosno istražiti u kakvom su suodnosu subjektivna prosudba razumljivosti i stvarno razumijevanje, te u kojoj mjeri morfosintaktička, leksička i semantička analiza pogrešaka u prijevodu korelira s korisničkim ocjenama prijevoda.

5. Očekivani znanstveni doprinosU ovome se radu po prvi puta provodi opsežno ispitivanje razumljivosti strojnoga

prijevoda, pri čemu se ne oslanja samo na intuiciju ispitanika, već i na mjerljive rezultate njihovog razumijevanja prevedenog teksta. Osim toga, ova je metoda inovativna i po tome što integrira različite pristupe vrednovanju strojnoga prevođenja – objektivne i subjektivne – te predstavlja obuhvatan model za vrednovanje.

Tako zamišljen model vrednovanja moguće je zatim primijeniti i na druge sustave za strojno prevođenje, in potentia i one koji su namijenjeni prevođenju s hrvatskoga i na hrvatski.

U Zagrebu, 12. studenog 2007.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

prof. dr. Marko Tadić dr.Vesna Muhvić-Dimanovski Ivana Simeon

____________________ ____________________ _______________

96

Odsjek za germanistiku


Izabrani u Stručno povjerenstvo koje će ocijeniti ispunjava li RIKARD PUH sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Die deutschsprachige Gegenwartsdramatik in Zagreber Theaterhäusern 1945-1990 (Suvremena njemačka drama u zagrebačkim kazalištima od 1945. do 1990. godine) i pisanje rada na njemačkom jeziku (mentor dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof.), podnosimo Fakultetskom vijeću putem Vijeća poslijediplomskih studija sljedeći

I Z V J E Š T A J

RIKARD PUH, znanstveni novak na Katedri za njemačku književnost Odsjeka za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, upisao se 2004. godine na Poslijediplomski doktorski studij književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer Teorija i povijest književnosti, u trajanju od 6 semestara.

Uvidom u dokumentaciju utvrdili smo da je Rikard Puh izvršio sve obveze u skladu s programom poslijediplomskog studija:

a) položio je sve propisane ispite (8)b) izradio je dva seminarska rada u 5. semestruc) ostvario je pritom prosjek ocjena 5,0d) sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu na znanstvenom projektu

«Pamćenje i identitet. Hrvatsko-njemački kulturni transfer»e) objavio je jedan znanstveni i nekoliko stručnih radovaf) dogovorio se s mentorom o temi disertacijeg) izradio je kvalifikacijski rad pod naslovom «Die Rezeption des dramatischen

Werks von Heiner Müller»

Na taj je način kandidat ispunio sve tražene uvjete u trogodišnjem studiju književnosti (upisao 6 semestara studija, odslušao i položio ukupno 8 kolegija, izradio pozitivno ocijenjen kvalifikacijski rad te dva seminarska rada, obavio konzultacije s mentorom tijekom studija, objavio znanstveni rad i sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu), te stoga zaključujemo da može pristupiti pisanju disertacije.

Rikard Puh se nakon konzultacija s mentorom u rujnu 2007. godine obratio Fakultetskom vijeću da prihvati njegovu temu i sinopsis za izradu doktorskog rada pod naslovom Die deutschsprachige Gegenwartsdramatik in Zagreber Theaterhäusern 1945-1990 (Suvremena njemačka drama u zagrebačkim kazalištima od 1945. do 1990. godine).

97

Predložena tema izvrsno se uklapa u istraživanja na znanstvenom projektu «Pamćenje i identitet. Hrvatsko-njemački kulturni transfer» (voditelj Marijan Bobinac) a u okviru kojega se istražuju svekoliki tijekovi kulturnih dodira između Hrvatske i zemalja njemačkog jezika.

Važno je istaknuti da se pristupnik svojom temom nastavlja na istraživanja koja je na spomenutom projektu o hrvatskoj recepciji njemačke dramske književnosti u razdoblju do 1940. godine provela Milka Car. Budući da je transfer dramatike njemačkoga jezičnog područja nakon 1945. godine dosada obrađen samo fragmentarno, Puhov će rad zacijelo ispuniti veliku prazninu. Zbog relativno snažne zastupljenosti njemačkih dramatičara na hrvatskom kazališnom repertoaru smatramo opravdanom pristupnikovu namjeru da korpus čiju će recepciju istraživati ograniči na djela nastala u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata.

Iz sinopsisa se jasno mogu iščitati glavni naglasci planirane radnje: osvrt na suvremene njemačke dramske autore čija su djela izvedena na zagrebačkim pozornicima, pokušaj razmatranja tih repertoarnih odluka i usporedba s recepcijom izvedenih komada na pozornicama njemačkog jezika, pokušaj opisa i ocjene izvedbi u skladu s njihovim literarnim i scenskim značajkama itd. Središnji dio istraživanja bit će prikaz recepcije djela iz rečenog korpusa u hrvatskoj kazališnoj kritici, publicistici i znanosti.

Svoje metodološko uporište Rikard Puh opravdano ponajprije traži u konceptima «recepcije estetike» koje su razvili njemački književni znanstvenici Hans Robert Jauss i Wolfgang Iser, a nastoji ga, jednako opravdano, dopuniti idejama tzv. empirijskog istraživanja recepcije (Escarpi, Frankfurtska škola). Posebno je važno što će svoja istraživanja provoditi i iz perspektive novijih tendencija u književnoznanstvenim i kulturalnim studijima, prije svega studijima u skladu s konceptima kulturnog pamćenja (Jan i Aleida Assmann) i konceptima kulturnog transfera.

Iz svega navedenog zaključujemo da i tema i sinopsis Rikarda Puha u potpunosti odgovaraju kriterijima koje bi trebali udovoljiti kandidati što se spremaju pristupiti pisanju doktorskog rada. S pravom se može očekivati da će planirana disertacija u mnogim svojim aspektima osvijetliti recepciju suvremene njemačke drame na zagrebačkim pozornicama u razdoblju od 1945. do 1990. godine. Uvjereni da je tema opravdana i dobro obrazložena, te da se njezinom primjerenom obradom može ostvariti značajan doprinos znanosti o književnosti, preporučujemo Fakultetskom vijeću putem Vijeća poslijediplomskih studija da Rikardu Puhu odobri izradu disertacije pod naslovom Die deutschsprachige Gegenwartsdramatik in Zagreber Theaterhäusern 1945-1990 (Suvremena njemačka drama u zagrebačkim kazalištima od 1945. do 1990. godine) na njemačkom jeziku i pod mentorskim vodstvom dr. sc. Marijana Bobinca.

U Zagrebu, 29. siječnja 2008.

98

Dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof., predsjednik Povjerenstva

Dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof., član povjerenstva

Dr. sc. Svjetlan Lacko Vidulić, doc., član povjerenstva

99

Rikard Puh Fakultetsko vijeće Plješivička 33 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 10040 Zagreb Ivana Lučića 3 [email protected] 10000 Zagreb


DIE DEUTSCHSPRACHIGE GEGENWARTSDRAMATIK INZAGREBER THEATERHÄUSERN 1945-1990

[Suvremena njemačka drama u zagrebačkim kazalištima od 1945. do 1990. godine]

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: teorija i povijest književnosti/ germanistika

1. Teorijska podloga

Od samih početaka hrvatskoga kazališnog života postoje snažne poveznice između njega i onog u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. No, na tom se području do sada uglavnom skromno istraživalo te ne postoje relevantne sinteze o njemu, iako bi mnogi njegovi aspekti o međukulturalnim prožimanjima zasigurno mogli biti od koristi trenutno recentnim tendencijama ne samo u hrvatskoj, već i u svjetskoj znanosti o književnosti i kulturi. Ovaj rad tematski se nastavlja na magistarski rad Milke Car Die deutschsprachige Dramatik im kroatischen Theater in Zagreb 1894/95-1939/40, a temeljit će se - među ostalim - i na radovima drugih istaknutih hrvatskih teatrologa, od kojih su mnogi autori studija s područja užeg interesa, npr. Nikole Batušića, Borisa Senkera, Marijana Bobinca i dr. Vrlo važno mjesto dobit će aktualna znanstvena literatura niže (pod 4.) navedenih tendencija, škola i autora kojom će se opravdati metodološki pristup, ali i čije će ideje i koncepti pokušati biti nadopunjeni spoznajama iz proučavanja hrvatskih kontakata s njemačkom kulturom na području kazališne umjetnosti. Kontekst radu daje projekt pod vodstvom Marijana Bobinca Pamćenje i identitet. Hrvatsko-njemački kulturni transfer u okviru kojeg rad nastaje.


Mjerodavan za pojam njemačke suvremene drame bit će Kritisches Lexikon zur deutschsprachigen Gegenwartsliteratur, urednika Heinza Ludwiga Arnolda, o autorima njemačkoga govornog područja koji su stvarali nakon 1945. Rad će se osvrnuti na dramatičare spomenute u tom leksikonu što su u razdoblju između 1945. i 1990. godine bili povezani s kazališnim okruženjem u Zagrebu. Gdje to bude potrebno, dat će se jasna rekonstrukcija izvedbe po literarnim i scenskim elementima, no u prvom će planu stajati recepcija dramskog djela u hrvatskoj javnosti, kritici i znanosti te utjecaj koji iz nje proizlazi. Razni eksterni aspekti poput repertoara kazališnih kuća u drugim hrvatskim

100

gradovima, situacije u matičnoj zemlji drame, kvantitativnih i kvalitativnih odnosa između suvremene njemačke drame i njemačkih klasika u Zagrebu i sl. bit će obrađeni ovisno o potrebi cilja istraživanja.


Kroz historiografski i estetičko-analitički pristup što u drami prepoznaje estetski fenomen po Nietzscheu želi se doći do objektivnog vrednovanja sociološko-kulturoloških utjecaja što su ih zagrebačke inscenacije djela njemačkih, austrijskih i švicarskih dramatičara vršile preko kritika i interakcije s publikom u hrvatskom društvu i njegovim mijenama. Pritom se cilja i na valoriziranje uspjeha i utjecaja pojedinih dramskih djela s njemačkoga govornog područja u korpusu hrvatskoga umjetničkog stvaralaštva te na usustavljivanje pregleda nad građom u obliku opširne sinteze stanja i razvoja tog segmenta zagrebačkog glumišta.


Koncept estetike recepcije kruga oko Hansa Roberta Jaußa i Wolfganga Isera, kao temeljno polazište, bit će u radu nadopunjen idejama empirijskog istraživanja recepcije, interdisciplinarnog pristupa što povezuje književnu i kulturnu sociologiju Roberta Escarpita, Frankfurtske škole oko Adorna i Benjamina i dr., hermeneutiku i povijest književnosti s jedne te znanost o komunikaciji, povijest, sociologiju, psihologiju i slične znanosti s druge strane. Rezultati istraživanja analizirat će se iz perspektive najnovijih tendencija u književnoznanstvenim i kulturalnim studijima: kulturne teorije (po spoznajama o kulturnom sjećanju i kolektivnom pamćenju prema Janu Assmannu i dr.) i kulturnog transfera (po tri komponente komparatističkog promatranja kulturalnih procesa prema Michelu Espagneu i dr.: ishodišnoj i ciljnoj kulturi te instanci prijenosa). U praktičnom provest će se iscrpno istraživanje u arhivu Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta HAZU i u NSK, te iščitavanje dnevnog, tjednog i mjesečnog tiska i raznolike hrvatske književne i teatrološke periodike iz razdoblja 1945-1990 kao i relevantne znanstvene literature iz područja teatrologije, teorije i povijesti književnosti te znanosti o kulturi.

5. Očekivani znanstveni doprinos

U nedostatku opsežnijih sinteza iz područja istraživanja, sam rad zamišljen je s jedne strane kao prilog određivanju hrvatskoga nacionalnog identiteta - kako u pogledu kulturno-umjetničkog razvoja društva, tako i u pogledu veza Hrvatske sa zapadnoeuropskim društvima -, a s druge kao prilog aktualnoj diskusiji o međunarodnim transferima kulturnih artefakata i značenjskih i funkcionalnih vrijednosti u kulturi. Pritom je prva namjera omogućivanje komparativnog uvida u određene, do sad nedovoljno proučene segmente hrvatskoga i njemačkoga kazališta.

30. rujna 2007.

Mentor Voditelj studija Kandidat

dr. sc. Marijan Bobinac dr. sc. Boris Senker Rikard Puh

101

Vijeće poslijediplomskih studija Rikard PuhFilozofskog fakulteta Plješivička 33Sveučilišta u Zagrebu 10040 ZagrebIvana Lučića 3 [email protected] Zagreb

Predmet: Molba za pisanje doktorskog rada na njemačkom jeziku

Štovani,

Ovim Vas putem želim zamoliti da odobrite moju molbu za pisanje disertacije pod naslovom Die deutschsprachige Gegenwartsdramatik in Zagreber Theaterhäusern 1945-1990 na njemačkom jeziku. Kao doktorant s područja njemačke književnosti, profesor njemačkog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti, te kao višegodišnji predavač na Katedri za njemačku književnost Odsjeka za germanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu smatram se sposobnim i spremnim udovoljiti najvišim kriterijima znanstvenog rada na njemačkom jeziku, a ovaj rad pružio bi mi mogućnosti da svoje jezične kompetencije dodatno usavršim.Tema moje disertacije iznimno se dodiruje hrvatskog kulturnog života pa je kao takva vezana za Hrvatsku, no uže područje istraživanja potječe iz njemačke književnosti i dodiruje se njemačkoga kulturnog života. Stoga smatram da bi vrijednost znanstvenog doprinosa moga rada, pogotovo njegova komparatistička nota, bila znatno veća ukoliko bi rad bio pisan na stranom jeziku i tako već u originalu i punim sadržajem bio dostupan na njemačkom. U pozadini, naime, stoji ideja da bi se na taj način određeni segmenti hrvatskog kazališnog života objasnili širem krugu ljudi, a time se i hrvatska kultura općenito približila stranim kulturnim krugovima. Smatram da bi se pisanjem rada na njemačkom jeziku određena pitanja i prijepori povezani s tematikom moga rada mogli točnije objasniti, te bi se u svjetskoj znanstvenoj javnosti direktnije mogla unaprijediti diskusija o komparatističkom određivanju utjecaja između kultura poput hrvatske i onih s njemačkoga govornog područja. To bi, dakako, znatno pridonijelo i važnosti moga rada kao priloga određivanju hrvatskoga nacionalnog identiteta čemu prvenstveno težim.U kontekstu ove molbe, međutim, značajnu ulogu igraju i konkretni metodološki i teorijski aspekti. Tematski se, naime, namjeravam osloniti na magistarski rad Milke Car s našeg Odsjeka koji je pisan na njemačkom. Usto, važna je i činjenica da je većina teorijske literature koju namjeravam proučiti napisana na njemačkom jeziku. Budući da su u okviru mojih istraživanja planirani i studijski boravci na njemačkome govornom području (vrlo vjerojatno Berlin, Beč, Köln), korištenje stranog jezika u ovom doktorskom radu znatno bi olakšalo njegovo pisanje i poboljšalo mu kvalitetu. Zaključno želim još istaknuti i činjenicu da rad nastaje u sklopu projekta odobrenog od strane MZOŠ Pamćenje i identitet. Hrvatsko-njemački kulturni transfer pod vodstvom Marijana Bobinca, pa i zbog toga smatram da njemački jezik u mom znanstvenom radu ima svoju opravdanost.

U nadi povoljna rješenja s poštovanjem Vas pozdravljam!

Rikard Puh

U Zagrebu, 30. rujna 2007.

102

Božena Popić – Kurtela Fakultetsko vijećeVlaha Bukovca 47 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu20 000 Dubrovnik Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

DRVENI OLTARI OD 15. DO 18. STOLJEĆA NA DUBROVAČKOM PROSTORU

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest umjetnostiGrana: povijest i teorija likovnih umjetnosti

1. UvodU prostorima nekadašnje Dubrovačke republike sačuvalo se dvadesetak drvenih

oltara koji potječu iz razdoblja od 15. do 18. st. Iako je, zbog krhkosti materijala njihove izrade, do danas sačuvan samo mali dio obilja kojim su bile opremljene dubrovačke crkve, ipak nas ti sačuvani primjeri zadivljuju svojim oblicima i kvalitetom izrade. Literatura, povijesna dokumentiranost i sačuvani primjerci oltara svjedoče nam o njihovoj izradi u domaćim radionicama u doticaju sa stranom, poglavito apeninskom umjetnošću.

Drveni oltari su do sada bili zanemareni u znanstvenim obradama dubrovačkog likovnog stvaralaštva. Intencija ovog rada je analizirati sačuvane drvene oltare iz razdoblja od 15. do 18. stoljeća, koristeći se literaturom, objavljenom arhivskom građom i spoznajama stečenim tijekom recentnih konzervatorsko-restauratorskih zahvata izvršenim na nekima od njih. Relevantnom obradom spomenika na terenu povećat će se broj poznatih primjera i otvorit mogućnost njihove formalne usporedbe do prepoznavanja radionica i majstora njihove izrade.

2. Teorijska podlogaIzradu drvenih oltara nužno je sagledati u kontekstu likovnog stvaralaštva na

prostoru Dubrovačke Republike gdje su ekonomska snaga te politička samostalnost omogućivali kreativnost, a kulturne veze s drugim mediteranskim sredinama otvarale široke umjetničke horizonte.

Pri izradi rada konzultirat će se obimna literatura napisana o dubrovačkom likovnom stvaralaštvu od 15. do 18. st. : od kataloga starih dubrovačkih majstora, studija Karla Kovača koji je 1917. u studiji o Nikoli Božidareviću i njegovom vremenu iznio veliki broj arhivskih dokumenata o dubrovačkim umjetnicima 15. i prve polovice 16. st., preko niza studija Ljuba Karamana kojima je ranije objavljenom Kovačevom arhivskom

103

materijalu dodao metodologiju i analizu povjesničara umjetnosti, zatim kapitalnih djela sa dokumentima o starim dubrovačkim slikarima koje je 1952./53. objavio Jorjo Tadić, te knjige o razvoju dubrovačkog slikarstva Vojislava Đurića iz 1963. godine do velikog broja znanstvenih radova o pojedinim pitanjima dubrovačkog slikarstva, kiparstva i drvorezbarstva koje su napisali naši istaknuti povjesničari umjetnosti: Cvito Fisković, Grgo Gamulin, Kruno Prijatelj, Vladimir Marković, Igor Fisković, Joško Belamarić, Zoraida Demori – Staničić, Radoslav Tomić, Ivana Prijatelj – Pavičić i ostali. Međutim, samo su se neki od navedenih autora zgodimice doticali problematike oblikovanja rezbarenih, polikromiranih i pozlaćenih oltara, ili tematike njihove morfološke i stilske obrade. U tom smislu su i istraživanja koja planiram neophodna.

3. Praktična primjenjivostSpoznaje o izradi i oblikovanju drvenih oltara od 15. do 18. st. pomoći će u

analizi njihovih formalnih karakteristika i tehnika, u mogućem razvoju modela stila od kasne gotike do ranog baroka, njihovoj valorizaciji, te naravno, njihovom očuvanju.

4. Uže područje radaTeorijska podloga, povijesna dokumentiranost i empirijski rad na terenu, zasada

bez zalaženja u arhivske fondove, rezultirat će inventarizacijom, stručnom katalogizacijom i valorizacijom drvenih oltara od 15. do 18. st., te nastojanjem definiranja njihovih mogućih tipoloških skupina. Prikazat će se utjecaj sredine na formiranje radionica u kojima zajedno djeluju slikari i rezbari, utjecaj naručitelja na oblike i izglede oltara, razvoj njihovih oblika od gotičkih okvira triptiha ili poliptiha, preko renesansnih oltara razvedene arhitektonske forme do baroknih konstrukcija koje nadilaze formu okvira, te sagledati utjecaj apeninske umjetnosti na njihove oblike.

5. Ciljevi istraživanjaStvoriti cjelovit uvid u značajnu granu likovnog stvaralaštva i pomoću nje

proširiti dosad rasvijetljene domete dubrovačke likovne kulture. U tom kontekstu posebno će se sagledati odnos tradicije i inovacije, čuvanje starih obrazaca i opseg otvaranja prema tekovinama modernog stila, u prvom redu renesanse potom i baroka.

6. Metodološki postupci Primjenjuju se uobičajeni postupci znanstvene discipline povijesti umjetnosti, deskripcije oblika i analize tehnika, a potom nastojanje definiranja mogućih formalnih skupina do prepoznavanja stilskih osobitosti kao temelja dataciji i valorizaciji.

Posebna pozornost će se obratiti vezama dekorativnih motiva i tehnika u drvorezbarstvu s onima iz kamenoklesarstva i drugih obrta ili vrsta primijenjene umjetnosti.

Pored temeljitog terenskog istraživanja te korištenja literature i objavljene arhivske građe koja se odnosi na naručivanje i izradu oltara napravit će se komparativna analiza spomeničke građe uz opsežan ilustrativni materijal.

104

7. Struktura radaU uvodnom dijelu iznijet će se kulturno - povijesni aspekt nastanka i nabave

drvenih oltara i sagledati značaj crkvene umjetnosti Dubrovnika u sklopu njegove likovne kulture od 15. do 18. st.

Prvo poglavlje bit će posvećeno drvorezbarskoj proizvodnji te domaćim i stranim majstorima (radionicama) na dubrovačkom prostoru, uz predočavanje arhivskih i drugih pisanih izvora o naslovljenoj temi.

Drugo poglavlje sadržavat će katalog oltara u koji će biti uključeni poliptisi 15. i 16. st. uglavnom pripadajućih dubrovačkoj slikarskoj školi; drveni oltari 16. st.: oltar Bezgrešnog začeća iz crkve sv. Marije od Špilica na Lopudu, oltar Uznesenja Marijina iz crkve sv. Marije u Pakljenoj na Šipanu, oltar Uznesenja Marijina iz crkve Gospe od Šunja na Lopudu, oltar sv. Nikole iz crkve sv. Nikole na Lopudu, oltar Poklonstva triju kraljeva i oltar Blažene Djevice Marije iz crkve sv. Jeronima u Slanome, oltar sv. Đurđa iz crkve sv. Đurđa u Pilama u Dubrovniku, uz niz fragmentarno sačuvanih oltara 16.st. ; oltari 17. st.: oltar Navještenja i oltar sv. Križa iz crkve Gospe od Šunja na Lopudu, oltar Gospe od Ružarija i oltar sv. Josipa iz crkve sv. Marije od Špilica na Lopudu, oltar sv. Vida i Modesta, oltar sv. Križa i oltar Gospe od Karmena iz crkve sv. Vida u Trstenom, oltar Gospe od Otoka i oltar sv. Antuna iz crkve Uznesenja Marijina na Badiji, te oltari iz crkve sv. Stjepana u Luci Šipanskoj na Šipanu.

U trećem poglavlju odrediti će se tipologija oltara u mogućem kronološkom slijedu i napraviti inventarizacija motiva i ornamenata.

U četvrtom poglavlju komparirati će se dubrovački drveni oltari od 15. do 18. st. sa pojedinim primjerima iz istog perioda sačuvanima na prostorima mletačke Dalmacije i same Venecije, te sagledati utjecaj apeninske umjetnosti na izradu dubrovačkih oltara.

Završno poglavlje sadržavat će zaključna razmatranja o sačuvanim drvenim oltarima koji, iako skromni ostaci nekad plodnog stvaralaštva u čijim oblicima se prepliću morfološka strujanja s više strana, imaju značaj i na europskoj razini.

Datum:28. siječnja 2008.


Prof. dr. sc. Igor Fisković Doc. dr. sc. Predrag Marković Božena Popić - Kurtela

105

Morana Zibar Fakultetsko vijećeHrgovići 83 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOGA RADA

Dekonstrukcija smisla zvukom(Poetičke i stilske odlike pjesničkoga pisma Josipa Severa)

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: kroatistika

1. UvodPjesništvo Josipa Severa uživa kultni status zbog originalna izričaja kojim je pjesnik dekonstruirao vladajuću razlogašku poetiku, pomirujući istovremeno tradiciju avangarde i postmodernistički duh. Opreka i odnos između zvuka i smisla jedno je od temeljnih načela gradnje Severovih pjesničkih tekstova.

2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznajeTeorijska polazišta rada bit će stilistika, semiotika, lingvistička i literarna teorija teksta, napose radovi autora poput R. Barthesa, M. Franka, M. Bahtina, G. Genettea, J. Derride, M. Foucaulta, H. Fiedricha, I. Hassana, M. Riffaterrea, Sh. Felmann, A. Compagnona, G. Moliniéa… Na početku interpretacijskoga dijela rada autorica će kritički promotriti i opisati važnije rasprave i eseje o Severovu pjesništvu (Bošnjak, Rem, Bagić, Mrkonjić, Milanja, Oraić-Tolić), a potom će ponuditi vlastito razumijevanje Severova pjesničkog koncepta i njegova mjesta u hrvatskome lirskom postmodernitetu.

3. Uže područje radaKoristeći teorijsku podlogu iz navedenih izvora i cjelokupan pjesnikov opus, rad će se usredotočiti na analizu djela Josipa Severa u sinkronijskim i dijakronijskim koordinatama. U interpretacijskome dijelu rada pobliže će se odrediti, pojasniti, tipologizirati i analizirati osnovne značajke Severove poetike, posebice jezični mehanizmi i zvukovni eksperimenti koje je uveo u hrvatsko pjesništvo. Zaključno će Severov poetski idiolekt biti supostavljen lirskim praksama šezdesetih i sedamdesetih godina.

4. Ciljevi istraživanjaCilj predloženoga rada je (re)interpretacija položaja Josipa Severa u suvremenoj hrvatskoj poeziji, posebice traga i utjecaja koji je ostavio.


106

Rad će se temeljiti na metodi stilističke analize pjesničkih tekstova iz cjelokupnog opusa Josipa Severa, oslanjajući se na sekundarnu analizu i komparaciju postojeće relevantne teorijske i kritičke građe, kako hrvatskih, tako i inozemnih autora.

6. Struktura radaRad će biti podijeljen na nekoliko tematskih cjelina. Uvod će objasniti temeljne pojmove i ciljeve istraživanja te ukratko izložiti značajke zvukovne, označiteljske strane poetskog teksta kao znaka. Središnji dio rada obuhvatit će dijakronijski i sinkronijski kontekst Severova djelovanja, opis njegova opusa i glavnih stilskih obilježja, s naglaskom na analizi zvukovnoga aspekta pjesama, uz konkretne primjere interpretacija. Pružit će i uvid u Severov utjecaj na sljedeće naraštaje pjesnika "iskustva jezika", odnosno konkretnije – na pjesništvo "semantičkog konkretizma". Završni dio rada ponudit će sintezu istraživanja i zaključak.

Zagreb, 19. veljače 2008.

Potpis mentora: Potpis voditelja studija Potpis kandidata:

ili zamjenika:

prof. dr. sc. Krešimir Bagić prof. dr. sc. Boris Senker Morana Zibar

107

Ana-Marija Malbašić Fakultetsko vijećeHrvatskih domobrana 65 Filozofskoga fakulteta 44000 Sisak Sveučilišta u Zagrebu


Sinopsis magistarskog rada

Utjecaj interneta u slobodnom vremenu na rizično ponašanje adolescenata

Znanstveno područje: Društvene znanostiPolje: Odgojne znanostiGrana: Pedagogija

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznajeStilovi i sadržaji provođenja slobodnog vremena adolescenata jedna su od aktualnijih tema proučavanja pedagogijske znanosti. Brzina tehnologijskog napretka i pojava novih medija u području slobodnog vremena mladih sve je veća i intenzivnija, tako da su i promjene u ovom području očite. Govori se o informatičkoj pismenosti on-line generacije, dot generacije, net generacije i sl. (Vatavuk Margetić, 2006, Stričević, 2007). Pretpostavku da je u suvremenom društvu slobodno vrijeme mladih vrijeme medija, potvrđuju mnoga aktualna istraživanja (Wolak, Kimberly, Finkelhor, 2003, Vatavuk Margetić, 2006). Među novim medijima internet u području slobodnog vremena adolescenata zauzima posebno mjesto. Suvremena mlada generacija je svoje slobodno vrijeme i u djetinjstvu provodila koristeći njegove usluge. Turkle (1999) govori o oblikovanju novog identiteta u doba interneta. Internet obilježava brza dostupnost, bogatstvo i raznolikost usluga i sadržaja, te novi oblici komuniciranja. Mlade generacije svakodnevno sve više koriste različite internetske usluge: traganje za novim informacijama, igre, ali i uspostavljanje različitih odnosa sa ostalim korisnicima internetskih usluga, tj. komunikaciju putem stranica za društveno umrežavanje. Lacković-Grgin (2006) pretpostavlja da su bliski odnosi adolescenata s ostalim korisnicima internetskih usluga češći nego u dječjoj ili odrasloj dobi.

Uže područje rada Mladu generaciju obilježava niz razvojnih specifičnosti kao što su ranjivost zbog prelaska u svijet odraslih i preuzimanja trajnih društvenih uloga, ali i izraženost potrebe za dokolicom. Komunikacija internetom omogućuje im mnogo veću anonimnost nego što to omogućuje bilo koja druga vrsta komunikacije. Tako je mladim korisnicima internetskih usluga omogućeno da komuniciraju slobodnije i intimnije nego što bi komunicirali u osobnim kontaktima, što zasigurno smanjuje razinu njihovih socijalnih iskustava i vještina. Svaku komunikaciju na internetu koja se može smatrati štetnom za pojedinca opisuje izraz cyberbullying. Kako učestalost rizičnog ponašanja tijekom adolescencije raste, prevencija je nužna od samog početka. Istovremeno, vrlo aktualan problem rizičnog ponašanja mladih na internetu još uvijek nije dovoljno istražen i nedovoljno je empirijskih podataka koji ga

108

pobliže određuju. Prema Hrabrom telefonu, telefonu za zlostavljanu i zanemarenu djecu, glavni oblici rizičnog socijalnog ponašanja mladih na internetu jesu: prečesto ili dugotrajno korištenje internetskih usluga koje ima za posljedicu pretjeranu izoliranost mlade osobe, izlaganje seksualnim ili nasilnim sadržajima, komuniciranje sa nepoznatom osobom koja traži neprimjerene odnose, te izloženost uznemirujućim, neprijateljskim ili nepristojnim e-mail porukama. Istraživanje u okviru ovog rada biti će usmjereno na različite oblike manifestiranja spomenutih rizičnih ponašanja pri korištenju internetskih usluga u slobodnom vremenu adolescenata.

Cilj istraživanjaProblem koji će se istražiti je rizično ponašanje adolescenata osnovnoškolskog uzrasta kao posljedica korištenja internetskih usluga u slobodnom vremenu. Istraživanjem se želi utvrditi kako i koliko adolescenti osnovnoškolskog uzrasta iskazuju rizično ponašanje tijekom korištenja internetskih usluga u slobodnom vremenu.Polazna hipoteza istraživanja je da korištenje internetskih usluga u slobodnom vremenu utječe na neke oblike rizičnog ponašanja adolescenata.

Metodološki postupciRizično ponašanje adolescenata pri pretraživanju interneta u slobodnom vremenu biti će ispitano anonimnim anketnim upitnikom konstruiranim za potrebe ovog istraživanja. Istraživanje će se provesti tijekom drugog polugodišta tekuće školske godine. Anketirati će se učenici sedmih i osmih razreda osnovnih škola nekoliko gradova. Upitnik će se sastojati od dva dijela: u prvom će se dijelu ispitati učestalost korištenja interneta i najčešći sadržaji koji ispitanici koriste na internetu, dok će se u drugom dijelu ispitati oblici ponašanja pri korištenju internetskih usluga. Kvantitativna obrada podataka biti će izvršena računalnim programom SPSS 10.0. Rezultati dobiveni postupcima deskriptivne i inferencijske statistike (postotci, frekvencije, korelacije i hi-kvadrat) biti će prikazani kroz različite tabelarne i grafičke prikaze. Sintezu krajnjih rezultata dati će interpretacija.

Praktična primjenjivost dobivenih spoznajaRezultati dobiveni ovim istraživanjem doprinijeti će izgradnji novih spoznaja i boljem razumijevanju problema rizičnog ponašanja u slobodnom vremenu mladih pri korištenju internetskih usluga, te biti korisni za znanstvena promišljanja u socijalnoj pedagogiji, pedagogiji slobodnog vremena i pedagogiji adolescencije. Rezultati će biti primjenjivi i za unaprijeđenje kvalitete provođenja slobodnog vremena adolescenata, kao i osvješćivanje potrebe preventivne pomoći roditeljima, školama i ostalima koji maloljetnim osobama osiguravaju pristup internetu.

Struktura radaRad će se sastojati od uvodnog, teorijskog, empirijskog i završnog dijela. U teorijskom dijelu prvo će biti izložena teorijska polazišta i pojmovna određenja slobodnog vremena kao pedagogijske discipline, nakon toga adolescencije kao životnog razdoblja sa specifičnostima fizičkog, psihičkog i socijalnog razvoja, potom interneta, njegovom razvoju kroz povijest i svim uslugama i sadržajima koji se mogu na njemu koristiti, te konačno rizičnog ponašanja adolescenata na internetu. U empirijskom dijelu utvrditi će se

109

predmet istraživanja, ciljevi i zadaci, definirati pojmovi, postaviti hipoteze, definirati varijable, odabir uzorka, metode i instrument istraživanja, te analiza rezultata dobivenih istraživanjem, njihova interpretacija i diskusija. Slijediti će zaključna razmatranja i prijedlozi za daljnje korake u pedagogijskoj teoriji i praksi. Na kraju rada biti će prilozi, popis literature i sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku.


Mentor: Voditelj studija: Kandidat:Prof.dr.sc.Vlatko Previšić Prof.dr.sc.Vlatko Previšić Ana-Marija Malbašić

110

Vlatko Dolančić Fakultetsko vijećeP. Preradovića 17 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu31 400 Đakovo Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb


DJELOVANJE DUHOVNOGA STOLA ĐAKOVAČKE ILI BOSANSKE I SRIJEMSKE BISKUPIJE U VRIJEME JOSIPA

JURJA STROSSMAYERA (1850. – 1905.)

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: informacijske znanostiGrana: arhivistika

1. Uvod

Duhovni je stol svake biskupije njeno središnje upravno tijelo. Duhovni stol, koji se još naziva i "konzistorija", "kurija", ili "ordinarijat", a najčešće samo "biskupijska kancelarija" mjesto je gdje su dolazili svi važni upiti, izvještaji, problemi…

Kako do 1917. godine, kada izlazi prvi Zakonik kanonskoga prava za cijelu Katoličku crkvu, djelovanje pojedinoga Duhovnoga stola nije bilo strogo i točno definirano i određeno, svaka je biskupija i svaki Duhovni stol djelovao na sebi svojstven, ali i specifičan način, sa svojim posebnostima.

Duhovni je stol Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije bio mjesto gdje su donešene sve važnije i, danas to znamo, često povijesne odluke. Razumjeti djelovanje Duhovnoga stola znači razumjeti izvor i početak važnih događaja.

2. Povijesno okruženje

Vrijeme J. J. Strossmayera vrijeme je vrlo važno za povijest Đakova, Slavonije i cijele Hrvatske: to je razdoblje nakon revolucionarne 1848. godine, vrijeme Bachova apsolutizma, Austro – Ugarske nagodbe, Hrvatsko – Ugarske nagodbe, okupacije Bosne i Hercegovine, borbe protiv Khuena Hedervaryja i mađarizacije te brojnih drugih važnih povijesnih događaja. Sva su ova događanja utjecala i na djelovanje Duhovnoga stola Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije, no i obrnuto: u ono je vrijeme bilo dopušteno i svećenicima, pa i biskupima biti aktivnim članovima političkih stranaka te je i sam Strossmayer bio jedan od vođa Narodne stranke. Naravno, svi ovi čimbenici utjecali su i na poslovanje Duhovnoga stola. S druge strane, i Duhovni je stol svojim odlukama sudjelovao u stvaranju i vođenju politike Biskupije prema institucijama koje su stvarale hrvatsku povijest onog vremena. Odluke su Duhovoga stola utjecale od najviših instanci do najnižih, običnih pojedinaca. Djelovanjem Duhovnoga stola u

111

Strossmayerovo vrijeme nastala je velika količina arhivskoga gradiva neprocjenjive vrijednosti, koja do danas nije niti sređena niti temeljito proučena. Istražujući knjige i spise koji su nastali radom ove ustanove, dolazimo do spoznaje o načinu odlučivanja o nekim danas povijesnim odlukama.

3. Važnost Duhovnoga stola

Praktična primjena ovog istraživanja može se primijeniti na nove spoznaje o povijesti, kulturi, umjetnosti, politici, Katoličkoj crkvi na području Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije.

4. Gradivo i sadržaj

Istraživat ćemo cjelokupno arhivsko gradivo nastalo djelovanjem Duhovnoga stola Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije: zapisnike sjednica, abecedna kazala sjednica, exhbite, eventualne postojeće ostale knjige te spise upućene Duhovnom stolu, ali i spise koje je odašiljao Duhovni stol, njegove odluke, okružnice, obavijesti itd. Ispitat ćemo sastav Duhovnoga stola, način donošenja odluka, način organiziranje sjednica, vođenja zapisnika, odašiljanja spisa te navesti neke važnije teme i osobe o i s kojima se Duhovni stol Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije dopisivao i donosio svoje odluke. Istraživanje će biti otežano zbog nesređenosti arhivskoga gradiva u Biskupijskom arhivu u Đakovu, nedostatku ikakvih arhivskih pomagala (izuzev abecednih kazala), te odsutnosti reda u dosadašnjem korištenju arhivskoga gradiva.

5. Način djelovanja Duhovnoga stola

Cilj istraživanja je dokučiti način poslovanja Duhovnoga stola Strossmayerova vremena. Razumjeti način tko je i kako postajao član Duhovnoga stola, kako je bilo organizirano poslovanje sa spisima (dokumentima) koji su bili upućivani na Duhovni stol, kako se o njima raspravljalo, kako su se sazivale sjednice Duhovnoga stola, kako su donošene odluke, kako se odgovaralo na upite, tko je bio zadužen za pojedine poslove. Spoznati ove činjenice važno je kako bismo razumjeli i način pohranjivanja i arhiviranje dokumenata.

6. Istraživanje

Od metodoloških postupaka primijeniti ćemo uvid u knjige i spise Duhovnoga stola (oni će biti glavni izvor spoznaja i informacija o djelovanju Duhovnoga stola), proučiti literaturu koja govori o sličnim temama (koja je, doduše, opširna kada je u pitanju osoba Josipa Jurja Strossmayera, ali skromna kada je u pitanju djelovanje Duhovnoga stola Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije), pokušat ćemo tijekom istraživanja uvidjeti načine poslovanja duhovnih stolova drugih biskupije (ako su istraženi), pokušat ćemo povezati određene odluke Duhovnoga stola Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije s događajima iz povijesti onoga vremena… U razgovoru s današnjim djelatnicima Duhovnoga stola (odnosno Ordinarijata, kako se danas Duhovni stol ove Biskupije službeno zove) pokušat ćemo povezati djelovanje Duhovnoga stola Biskupije onoga vremena s današnjim djelovanjem. U oskudnosti podataka koristit ćemo se i iskustvom drugih stručnjaka koji su istraživali slične teme (npr. Život i djelo biskupa

112

J. J. Strossmayera) te stručnjaka za crkveno pravo (zbog pravnog određivanja djelovanja Duhovnoga stola).

7. Sadržajna struktura

Prikazat ćemo povijest stvaratelja arhivskoga gradiva (Biskupija, ali i Duhovnoga stola), Strukturu Duhovnoga stola, zajedno s osobama koje su svojim članstvom u ovoj ustanovi stvarale način djelovanja Duhovnoga stola, zatim, način poslovanja i nastajanja spisa, provođenja odluka, opseg djelovanja Duhovnoga stola itd.

Đakovo, 26. veljače 2008.

Mentor: Voditelj studija ili zamjenik: Potpis kandidata:

Dr. Sc. Stjepan Razum dr. sc. Božidar Tepeš, red. prof. Vlatko Dolančić

113

Snežana Mihačić Filozofsko vijećeJablanovečka 8 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuZagreb Ivana Lučića 3 Zagreb


Audiovizualni arhiv informativnog programa HTV – aNastanak, standardi odabira i obradbe, digitalizacija

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: informacijske znanostiGrana: arhivistika

Teorijska podloga

Teorijska podloga za ovu radnju nalazi se u općim ISO standardima opisa, klasifikacije, izrade pristupa i tezaurusa dokumentarnog gradiva, izradi ključnih riječi i sadržaja koje propisuje krovna organizacija TV arhiva FIAT/IFTA.

U radu će se koristiti opća teorijska dostignuća klasifikacije zapisa i sustava pretraživanja.Na kraju, koristit će se dostignuća HTV – a u tekućoj obradi audiovizualnog gradiva s obzirom na pojavu i korištenje nove, digitalne tehnologije.

Uže područje rada

Uže područje rada temeljit će se na prikazu puta obradbe audivizualnog materijala od izrade kartoteka do informatičkog sustava te na projektu potpune digitalizacije zapisa. Objasnit će se postupak arhiviranja audiovizualnog i stvaranja baze podataka te načini pristupa audiovizualnim zapisima običnih korisnika i voditelja pojedinih programa HTV – a.Prema tome, u užoj obradi teme pozornost će se usmjeriti na obične korisnike koji traže audiovizualne zapise na pojedine teme te mogućnost pristupa i odabira u svrhu televizijske produkcije.


Cilj rada je dati prikaz razvoja arhivistike na HTV – u sa svim specifičnostima u odnosu na standardno arhiviranje. Također, cilj je obraditi postojeće sustave obradbe i pristupa audivizualnim zapisima, njihovo pretraživanje i korištenje u istraživačke ili produkcijske svrhe. U radu će se opisati i postojeće baze podataka te mogućnost njihova upotpunjavanja i daljnje razrade.Posebna pozornost stavit će se na vrijednost koju audivizualni arhiv HTV – a ima u očuvanju nacionalnih kulturno-povijesnih, političkih i inih vrednota.

114


Rad će se najvećim dijelom zasnivati na empirijskom pristupu problemu a u razradi problema opisa i pristupa gradivu koristit će se metodologija arhivistike i drugih informacijskih znanosti kao i dokumentalistike.

Postupak obrade teme ići će u dva pravca: prikazat će se vrste informativnih emisija od njihovih početaka ( nastanak prvih emisija, promjene do kojih je dolazilo, aktualno stanje u produkciji informativnog programa te njihova obradba ( izbor, način obrade, čuvanje).


Tema koju će rad obraditi zanimljiva je po svojoj posebnosti u odnosu na klasično arhiviranje kojega je, svejedno, dio. Obzirom da se ovom tematikom i problematikom jedino bavio doc.dr. sc. Branko Bubenik a da je u informativnom programu HTV – a došlo do značajnih promjena koje su se odrazile i na arhiviranje materijala informativnog programa, posebno će biti zanimljiv dio o promjenama uloge audiovizalnog arhivista informativnog programa u novom, digitalnom okruženju.

Praktični doprinos bio bi u očekivanom poboljšanju obzirom na iznošenje nedostataka prvenstveno softverskih rješenja unosa i pretraživanja kao i nekompatibilnosti postojećeg programa u novonastalom digitalnom okruženju.


Mentor Voditelj studija Kandidatkinja

doc. dr. sc. Branko Bubenik prof. dr. sc. Božidar Tepeš Snežana Mihačić

115

Documents

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - Filozofski fakultet Web viewIz podnesenog sinopsisa može se zaključiti da pristupnica dobro poznaje novije znanstvene spoznaje iz područja predikcije i