SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - Filozofski fakultet Web viewFILOZOFSKI FAKULTET Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb KLASA: 643-02/08-10/1 URBROJ: 3804-850-08-10 Zagreb, 30. lipnja 2008. P O Z I

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTETUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

KLASA: 643-02/08-10/1URBROJ: 3804-850-08-10Zagreb, 30. lipnja 2008.

P O Z I V

za ____________________________________________

Sazivam sjednicu Vijeća poslijediplomskih studija, koja će se održati u ponedjeljak, 7. srpnja 2008. od 08.30 do 09.30 sati, u Vijećnici Fakulteta.

Dnevni red:

1. Ovjera zapisnika sa sjednice Vijeća poslijediplomskih studija održane 9. lipnja 2008.

Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvandoktorskog studija

2. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Andree Roknić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Rijeka od oslobođenja 1945. do Pariškog mirovnog ugovora 1947. godine, mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 11

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Davora Paukovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Politička tranzicija u Hrvatskoj 1989.-1991., mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 15

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Daine Glavočić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Likovna scena u Rijeci između dva svjetska rata, mentor: dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

str. 19

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Tatjane Bradara za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Keramičko posuđe na istarskom poluotoku od srednjeg vijeka do modernog doba. Analiza arheoloških nalaza i ikonografskih prikaza, mentor: dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

str. 25

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Enesa Quiena za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kipar Rudolf Vladec: od secesije i simbolizma od realizma i naturalizma, mentor: dr. sc. Ivo Šimat Banov, red. prof. Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

str. 31

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Marine Bregovac Pisk za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Obitelj Drašković kao naručitelji i kupci umjetnina (na primjeru Dvora Trakošćan), mentor: dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

str. 37

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Melanije Belaj za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Etnološki i kulturnoantropološki pristup kulturi obiteljske proizvodnje i uživanja alkohola, mentorica: dr. sc. Nives Rittig Beljak, znan. savj. Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.

str. 42

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ane-Marije Vukušić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Imoćani u Zagrebu: etnografija pripadnosti i procesi identifikacije, mentorica: dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savj. Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.

str. 49

10. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Smiljane Narančić Kovač za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Jedna priča i dva pripovjedača: pripovjedne perspektive u dvojnome diskursu suvremene slikovnice, mentorica: dr. sc. Diana Zalar, doc.

str. 56

11. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ljiljane Zekanović-Korona za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Model evaluacije sustava za E-učenja, mentor: dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.

str. 63

2

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Franje Maletića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Informacijsko modeliranje razvoja novinske industrije u digitalnoj eri, mentor: dr. sc. Damir Boras, red. prof.

str. 68

13. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Alena Tafre za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Europocentrizam u filozofiji povijesti, mentor: dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

str. 74

14. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Orlande Obad za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Europska unija u Hrvatskoj: društvena percepcija iz perspektive postkolonijalne teorije, mentor: dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

str. 79

15. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zrinke Božić-Blanuša za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Problem smrti u suvremenoj književnoj teoriji. O francuskoj recepciji Heideggerove analize bitka ka smrti, mentor: dr. sc. Vladimir Biti, red. prof., mentorica: dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savj. Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.

str. 85

16. Molba Petre Žagar Šoštarić za promjenu naslova doktorske disertacije za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija. Umjesto naslova Od trivijalne književnosti – do pop-književnosti (Von der Trivialliteratur bis zur Popliteratur) za novi naslov predlaže se Pop-kultura i pop-književnost (Pop-Kultur und Pop-Literatur), mentor: dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof.

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanja doktorata znanosti udoktorskom studiju i odobrenje predložene teme

17. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Milvie Gulešić Machata predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Prepoznavanje roda u hrvatskome jeziku inojezičnih govornika, mentorica: dr. sc. Zrinka Jelaska, izv. prof.

str. 89

18. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivana Andrijanića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Upanisadi Bijele Yajurvede u svijetlu vedāntske komentatorske tradicije, mentor: dr. sc. Mislav Ježić, red. prof.

str.96

3

19. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Sandra Cergne predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Istriotsko pjesničko stvaralaštvo jugozapadne Istre od 1835. godine do danas, mentorica: dr. sc. Elis Deghenghi Olujić, izv. prof. Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

str. 102

20. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Mihaele Majcen Marinić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Povijest novijeg animiranog filma u Hrvatskoj. Posljednjih 25 godina, mentor: dr. sc. Hrvoje Turković, red. prof.

str. 109

21. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Jasne Šego predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Ženski lik u hrvatskom romanu 19. stoljeća, mentor: dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

str. 115

22. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Adrijane Vidić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Ženska autobiografija u Rusiji: Modeli osobnog i javnog, mentor: dr. sc. Zdenka Matek Šmit, doc. Sveučilišta u Zadru.

str. 119

23. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Tatjane Pišković predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Kategorije roda u hrvatskome standardnom jeziku (gramatička, leksička, referencijalna i društvena), mentor: dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

str. 124

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Katice Krešić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Filološki priručnici i udžbenici za hrvatski jezik u Hercegovini krajem 19. stoljeća, mentor: dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

str. 130

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Anite Runjić-Stoilove predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Asimilacije na granici fonoloških riječi unutar govorne riječi, mentor: dr. sc. Ivo Škorić, prof. emeritus.

str. 135

4

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Marice Šapro-Ficović predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Djelovanje knjižnica pod opsadom u ratu. Studija slučaja: Hrvatska 1991/1995. mentor: dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru.

str. 141

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Katarine Nine Simončić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Kultura odijevanja na prijelazu 19. u 20. stoljeće u Zagrebu, mentor: dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

str. 146

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Marijane Kovačević predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Umjetnička obrada plemenitih metala u 14. stoljeću u Zadru, mentor: dr. sc. Emila Hilje, red. prof. Sveučilišta u Zadru.

str. 151

29. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Petra Puhmajera predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Barokne palače u Varaždinu, mentorica: dr. sc. Katarinu Horvat-Levaj, znan. savj. Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.

str. 156

30. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Dine Mujadževića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijest i prihvaćanje teme pod naslovom Politička djelatnost Vladimira Bakarića, mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 161

31. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Maje Lončar predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Postmoderno istraživanje u suvremenoj sociologiji, mentorica: dr. sc. Anči Leburić, izv. prof. (Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu).

str. 165

32. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Zorane Šuljug predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Metodološki pristupi u suvremenoj sociologiji: istraživanja jezika, mentorica: dr. sc. Anči Leburić, izv. prof. (Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu).

str. 171

5

33. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Joška Žanića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Polemika realizam/konstruktivizam između ontologije i semantike, mentor: dr.sc. Nenad Miščević, red. prof. Filozofska fakulteta v Mariboru

str. 176

34. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija sociologije da se Rajki Polić odobri promjena mentorice. Umjesto dr. sc. Branke Galić, doc. za novu mentoricu predlaže se dr. sc. Jasenka Kodrnja, viša znan. sur. Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

35. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Blaženke Novak predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Funkcionalna stilistika hrvatskoga zakonodavstva, mentor: dr. sc. Josip Silić, red. prof. u miru.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Josip Silić, prof. emeritus2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof. 3. dr. sc. Bernardina Petrović, izv. prof.

36. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Darija Markovića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Kalendar “Danica” i hrvatska književnost, mentor: dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. 2. dr. sc. Davor Dukić, izv. prof. 3. dr. sc. Bernardina Petrović, izv. prof.

37. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Mirjane Matee Matić-Bilić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Govorna disfluentnost u materinskome i stranome jeziku, mentor: dr. sc. Damir Horga, red. prof.

Povjerenstvo: 1. dr. sc. Vesna Mildner, izv. prof. 2. dr. sc. Damir Horga, red. prof. 3. dr. sc. Vlasta Erdeljac, doc.

6

38. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Jadranke Mlikota predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Semantičko polje namjere, mentorica: dr. sc. Sanda Ham, red. prof.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Sanda Ham, red. prof, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.3. dr. sc. Bernardina Petrović, doc.

39. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Marija Hiberta predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Kritičko bibliotekarstvo: moguća paradigma infomacijskog društva, mentorica: dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof. 2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof. 3. dr. sc. Danijela Živković, izv. prof.

40. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Lejla Kodrić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Model digitalnih informacijskih usluga u baštinskim ustanovama, mentor: dr. sc. Hrvoje Stančić, doc.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Hrvoje Stančić, doc. 2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof. 3. dr. sc. Goran Zlodi

41. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Đilde Pečarić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Razvoj informacijskih znanosti u Hrvatskoj: Bibliometrijska analiza doktorskih disertacija iz informacijskih znanosti 1978.-2007., mentor: dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.

Povjerenstvo:1. dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.2. dr. sc. Damir Boras, red. prof. 3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

42. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Siniše Grgića predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Pretkazivanje nepoznatih poveznica u umreženom prostoru na primjeru hrvatskog internetskog prostora, mentor: dr. sc. Damir Boras, red. prof.

7

Povjerenstvo:1. dr. sc. Damir Boras, red. prof.2. dr. sc. Vladimir Šimović, izv. prof, Učiteljski fakultet Zagreb3. dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.

43. Imenovanje Stručnog povjerenstva koje će utvrditi može li se Marku Tokiću odobriti brže završavanje Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije kao posebno uspješnom studentu po osnovi čl. 69 st. 11. Statuta Sveučilišta u Zagrebu i čl. 50 st. 3. Statuta Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i prihvatiti tema za izradu disertacije pod naslovom Odnos života i zdravlja u Platonovoj filozofiji, u sljedećem sastavu:

1. dr. sc. Ante Čović, red. prof.2. dr. sc. Branko Despot, red. prof.3. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu znanstvenih magistarskih radova

44. Ines Bijelić pod naslovom Menadžment škole i voditeljska uloga ravnatelja, mentor: dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof.

str. 181

45. Božene Bačić Čular pod naslovom Interkulturalno obrazovanje i školski kurikulum, mentor: dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof.

str. 184

46. Marije Rattinger pod naslovom Socijalni aspekti kurikuluma cjelodnevne škole, mentor: dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof.

str. 187

47. Darije Rupčić pod naslovom Status ljudskog embrija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma, mentor: dr. sc. Ante Čović, red. prof.

str. 189

48. Afrodite Široka Spaqi pod naslovom Gotički liturgijski zlatarski predmeti u Istri, mentor: akademik Igor Fisković.

str. 191

49. Katarine Šimić pod naslovom Sveučilište u Zagrebu 1874.-1900. godine i komparacija s drugim sveučilištima u Monarhiji (u Beču i Budimpešti), mentor: dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

str. 194

50. Ivana Medveda pod naslovom Gimnazija u Slavonskom Brodu 1918.-2007., mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 197

8

51. Vlade Pavičića pod naslovom Na razmeđu imperijalnih sustava: Demografski procesi na mletačko-osmanskoj granici u ranonovovjekovno doba – primjer župâ Orah i Veljaci, mentor: dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.

str. 199

52. Tatjane Badrov pod naslovom Obrazovanje kao čimbenik usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada, mentor: dr. sc. Vladimir Strugar, red. prof.

str. 203

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu stručnih magistarskih radova

53. Esade Čirić pod naslovom Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje obrazovanja, mentorica: mr. sc. Jasna Bilinić Zubak.

str. 206

54. Martine Blažević pod naslovom Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje ranog učenja engleskog jezika, mentorica: mr. sc. Jasna Bilinić Zubak.

str. 208

55. Danke Pamić pod naslovom Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na tekstove iz antropologije, mentorica: mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić.

str. 210

56. Anite Matok pod naslovom Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje prava, mentorica: mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić.

str. 212

57. Višnje Brcković pod naslovom Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na odabrano područje - turizam, mentorica: mr. sc. Vera Andrassy.

str. 214Nastavni predmeti

58. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma za raspis natječaja za upis nove generacije studenata u ak. god. 2008/2009. Predlaže se da natječaj bude raspisan krajem rujna 2008.

59. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma da se dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof. imenuje

9

voditeljicom studija, a dr. sc. Nikica Gilić, doc. zamjenikom voditeljice u ak. god. 2008/2009, za vrijeme korištenja slobodne studijske godine dr. sc. Borisa Senkera, red. prof.

60. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike da se dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. imenuje voditeljem studija, a dr. sc. Krešimir Mićanović, doc. i dr. sc. Tvrtko Vuković, doc. zamjenikom voditelja.

61. Razno

Prodekan za znanost imeđunarodnu suradnju:

dr. sc. Damir Boras, red. prof.

10

1. dr. sc. Ivica Šute, doc.2. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.3. akademik Petar Strčić

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je 29. travnja 2008. u povjerenstvo za ocjenu ispunjava li mr. sc. Andrea Roknić uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li joj se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Rijeka od oslobođenja 1945. do Pariškog mirovnog ugovora 1947. godine pod vodstvom mentora dr. sc. Ive Goldsteina, te Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e

Andrea Roknić zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Rijeci u statusu znanstvenog novaka neprekidno od 10. srpnja 2004. godine na projektu „Istra i Rijeka u „Hrvatskom proljeću“ 1971.-1972.“, odnosno od 1. siječnja 2007. na novom projektu „Istra i Rijeka. Prijelazno razdoblje sjedinjenja s Hrvatskom (1943.-1954.)“. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 24. srpnja 2007. godine obranom rada „Rijeka u Hrvatskom proljeću 1970. - 1972.“ te je objavila rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom iz tematike disertacije i ispunjava sve uvjete iz čl. 51 st. 1. Zakona o visokim učilištima za prijavu doktorata znanosti izvan doktorskog studija

Prijavljena tema doktorske disertacija Rijeka od oslobođenja 1945. do Pariškog mirovnog ugovora 1947. godine znanstveno je opravdana. U dosadašnjoj historiografiji pitanje Rijeke nakon završetka Drugog svjetskog rata nije bilo predmetom posebnog i cjelovitog historiografskog istraživanja. Naglasak će stoga biti stavljen na istraživanje uspostave i organizacije civilnih i vojnih institucija vlasti, ali i života u gradu Rijeci neposredno nakon oslobođenja 1945. pa sve do 1947. godine, kada je grad, nakon duge diplomatske borbe, Pariškim mirovnim ugovorom i formalno ušao u sastav Hrvatske, odnosno FNRJ. Osnovni cilj rada je istražiti uvjete organizacije nove vlasti u danima nakon oslobođenja, utvrditi razloge i broj poslijeratnih ljudskih žrtava u gradu, utvrditi što je uzrokovalo pojačanu migraciju, iseljavanje talijanskoga, ali i hrvatskoga i drugog stanovništva te organizaciju samog života u tadašnjem gradu Rijeci u poratnim godinama. Pristupnica će svoja istraživanja temeljiti na arhivskoj građi te na onovremenom tisku, a uz to će koristiti i dosad objavljena istraživanja, literaturu i memoare, koji govore o prilikama u gradu Rijeci od 1945. do 1947. godine. Nakon provedenih istraživanja provest će se kvalitativna analiza i interpretacija prikupljenih podataka.

Povjerenstvo konstatira da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten za provođenje postupka stjecanja doktorata znanosti na području humanističkih znanosti, polje povijest.

Povjerenstvo predlaže kao mentora istraživača hrvatske povijesti razdoblja 20. stoljeća redovitog profesora dr. sc. Ivu Goldsteina.

Na osnovi svega iznesenoga ocjenjujemo da pristupnica mr. sc. Andrea Roknić ispunjava uvjete iz čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima, te Fakultetskom vijeću

p r e d l a ž e m o

da mr. sc. Andrei Roknić odobri pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i temu doktorske disertacije pod naslovom Rijeka od oslobođenja 1945. do Pariškog mirovnog ugovora 1947. godine, te da za mentora imenuje dr. sc. Ivu Goldsteina, redovitog profesora.

11

U Zagrebu 3. 6. 2008. 1. dr. sc. Ivica Šute, doc.

2. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

3. akademik Petar Strčić

12

Mr. sc. Andrea Roknić Fakultetsko vijećeLiburnijska 8 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu51 000 Rijeka Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOG RADA

RIJEKA OD OSLOBOĐENJA 1945. DO PARIŠKOG MIROVNOG UGOVORA 1947. GODINE

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijestGrana: nacionalna povijest

Teorijska podloga

Grad Rijeka je u razmatranome razdoblju i dalje ostao Rječinom razdvojen na Rijeku (zapadna obala) i Sušak (istočna obala). Dana 3. svibnja 1945. godine jedinice Jugoslavenske armije (JA), točnije 4. armija ušla je u zapadni dio današnjega grada Rijeke. Međutim, oslobođena Rijeka nije i međunarodno bila priznata kao sastavni dio nove Jugoslavije, a time ni Hrvatske. Grad je ušao u sastav Zone B Julijske krajine u kojoj je uspostavljena vojna uprava Jugoslavenske armije. U gradu je odmah počela djelovati nova vlast, Gradski NOO s administrativnim aparatom. U promatranome razdoblju uveo je ravnopravnu upotrebu hrvatskoga i talijanskoga jezika u javnome životu grada. Položaj grada, ali i život u njemu u godinama neposredno nakon oslobođenja bio je težak, napose gospodarski.

Uže područje rada

Uži sadržaj rada bit će koncentriran na dotadašnju Rijeku, dakle, na grad koji se nalazi na zapadnoj obali Rječine. Naglasak će biti stavljen na istraživanje uspostave i organizacije civilnih i vojnih institucija vlasti, ali i života u gradu Rijeci neposredno nakon oslobođenja 1945. godine pa sve do 1947. godine, kada je grad, nakon duge diplomatske borbe, Pariškim mirovnim ugovorom i formalno ušao u sastav matice domovine Hrvatske, odnosno FNRJ.

Ciljevi/problemi istraživanja

13

Osnovni cilj rada je istražiti uvjete organizacije nove vlasti u danima nakon oslobođenja, utvrditi razloge i broj poslijeratnih ljudskih žrtva u gradu, utvrditi što je uzrokovalo pojačanu migraciju, iseljavanje talijanskoga, ali i hrvatskoga i drugog stanovništva te organizaciju samoga život u tadašnjem gradu Rijeci u poratnim godinama.

Metodološki postupci

Svoja istraživanja temeljit ću, u prvome redu, na izvorima – arhivskoj građi te na tisku, a uz to koristit ću i dosad objavljena istraživanja, literaturu i memoare koji govore o događajima u gradu Rijeci nakon oslobođenja 1945., pa do 1947. godine. Nakon provedenih istraživanja slijedi kvalitativna analiza i interpretacija prikupljenih podataka. Analiza će nužno biti kontekstualizirana u hrvatski i jugoslavenski prostor te u vremenski milje poslijeratne Europe. Velike transformacije u Rijeci u društvenom, etničkom, ekonomskom i drugim aspektima samo su jedna od mnogih tragičnih epizoda u europskoj međuratnoj, ratnoj i poslijeratnoj povijesti. Komparativnom metodom bit će dan rezultat proučavanja izvora, memoarske građe i tiska i ono nešto ranije objavljenih rezultata istraživanja, u hrvatskoj i talijanskoj literaturi.

Očekivani znanstveni doprinos

Rad bi trebao dati novi doprinos hrvatskoj historiografiji, posebno onome njezinom dijelu koji znanstveno istražuje i proučava noviju, poslijeratnu prošlost širega područja Istre i Kvarnerskog primorja odnosno Zapadne Hrvatske u cjelini. No, s obzirom na složeno povijesno nasljeđe tadašnjega grada Rijeke, bit će to prilog koji će napose zanimati talijansku te slovensku historiografiju.

Mentor: Kandidatkinja:

prof. dr. sc. Ivo Goldstein mr. sc. Andrea Roknić

14

1. dr. sc. Ivica Šute, docent2. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.3. dr. sc. Anđelko Milardović, znan. savj. (Centar za politološka istraživanja, Zagreb)

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je 29. travnja 2008. u povjerenstvo za ocjenu ispunjava li mr. sc. Davor Pauković uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li mu se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Politička tranzicija u Hrvatskoj 1989. - 1991. pod vodstvom mentora dr. sc. Ive Goldsteina, te Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e

Davor Pauković zaposlen je od srpnja 2004. kao znanstveni novak u Centru za politološka istraživanja u Zagrebu. U srpnju 2007. obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistarski rad pod naslovom „Hrvatska i srpsko novinstvo o Srbima u Hrvatskoj (Odabrani događaji: 1989/1990.)“. te ispunjava sve uvjete iz čl. 51 st. 1. Zakona o visokim učilištima za prijavu doktorata znanosti izvan doktorskog studija

Prijavljena tema doktorske disertacije „Politička tranzicija u Hrvatskoj 1989-1991. znanstveno je opravdana. Danas ne postoji opširniji historiografski rad koji uz kombinaciju politoloških teorijskih koncepata pokušava rasvijetliti političku tranziciju u Hrvatskoj. Pauković će u prvom redu istražiti proces liberalizacije i demokratizacije u Hrvatskoj tijekom 1989. i 1990. godine. Pri tome će pažnju usmjeriti na krizu legitimnosti političkog poretka, rasprave o pluralizmu, reformske i protureformske tendencije unutar vladajuće komunističke partije, pojavu alternativnih pokreta, osnivanje političkih stranaka, uvođenje pluralizma, provedbu prvih neposrednih općih izbora itd. Cilj rada je pokazati i raščlaniti proces političke tranzicije u Hrvatskoj od početka liberalizacije do uspostave demokratskog poretka 1990. te izraditi historiografsku studiju na osnovu koje će se moći preciznije odrediti model političke tranzicije u Hrvatskoj. Autor će do istraživačkih rezultata nastojati doći korištenjem raznih teorijskih koncepata, kao i svih dostupnih materijala, od onodobnog novinstva, raznih publikacija, do zbirki dokumenata i stranačkih glasila.



Na osnovi svega iznesenoga ocjenjujemo da pristupnik mr. sc. Davor Pauković ispunjava uvjete iz čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima, te Fakultetskom vijeću


da mr. sc. Davoru Paukoviću odobri pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i temu doktorske disertacije pod naslovom Politička tranzicija u Hrvatskoj 1989. - 1991. , te da za mentora imenuje dr. sc. Ivu Goldsteina, redovitog profesora.

U Zagrebu 3. 6. 2008. 1. dr. sc. Ivica Šute, doc.

2. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

3. dr. sc. Anđelko Milardović, znan. savj. (Centar za politološka istraživanja, Zagreb)

15

Davor Pauković Fakultetsko vijećeNova Cesta 50 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u ZagrebuOgulin Ivana Lučića 3 10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Politička tranzicija u Hrvatskoj 1989.-1991.

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijestGrana: nacionalna povijest

Teorijska podloga

Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća unutar političkih znanosti razvija se „tranzitologija“, posebna disciplina koja se bavi transformacijom političkih poredaka, prije svega iz nedemokratskih u demokratske. Ona se razvila kao svojevrsni nastavak teorija modernizacije iz šezdesetih godina 20. stoljeća. U obimnoj literaturi koja je nastala u proteklih tridesetak godina definirani su pojmovi i izloženi razni modeli i koncepti tranzicije ovisno o promatranim slučajevima.

Prvi značajniji rad o mogućem modelu tranzicije napisao je Dankwart A. Rustow 1970. godine. Prema autoru za uspješnu tranziciju potrebno je osigurati određene pretpostavke, prije svega gospodarsku stabilnost, političku participaciju i političku kulturu, a sam proces može se definirati kao društveni evolucijski model prema demokraciji.

Jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih studija je ona Guillerma O Donnella i Phillippea C. Schmittera iz 1986. godine. U knjizi Tranzicije iz autoritarne vladavine oni su tranziciju definirali kao vremenski razmak između dva politička režima. Tranzicija započinje početkom raspada nekog autoritarnog režima, a završava uspostavom novog režima. Prva etapa tranzicije obilježena je liberalizacijom koja označava proces ostvarenja određenih prava pojedinaca i društvenih skupina u odnosu na samovolju države. Drugu etapu čini demokratizacija, odnosno provedba prvih općih slobodnih izbora i uspostavljanje novog režima. Ovaj model tranzicije poslužio je u najvećoj mjeri kao okvir i koncept za ovaj rad.

Vrlo važan teorijski doprinos za razumijevanje tranzicije, posebno u Hrvatskoj, pružaju nam Juan Linz i Alfred Stepan. Iako se u najvećoj mjeri bave konsolidacijom demokracije što nije tema ovog rada, važno je da su upozorili na državnost kao jedan od preduvjeta za uspješnu provedbu tranzicije. Taj problem je posebno važan jer je uvelike odredio kontekst tranzicije u Hrvatskoj.

Uz ostale autore kao što su Samuel P. Huntington, Klaus von Beyme i Wolfgang Merkel treba spomenuti i Valerie Bunce koja je u svojim radovima upozorila na

16

specifičnosti tranzicije u postkomunističkim zemljama. Od hrvatskih autora treba istaknuti radove Mirjane Kasapović i Anđelka Milardovića.

Treba naglasiti da ne postoji generalna teorija tranzicije koja bi bila primjenjiva na sve slučajeve. Takva teorija nije niti poželjna niti je valjano izvodiva. Ipak, literatura o tranziciji daje nam uvid o mogućim faktorima i etapama procesa, definira pojmove i postavlja korisne okvire za istraživanja.

Motivacija za ovo istraživanje proizlazi iz činjenice da ne postoji opširniji historiografski rad koji uz kombinaciju politoloških teorijskih koncepata pokušava osvijetliti političku tranziciju u Hrvatskoj.

Uže područje rada

Uže područje rada je proces liberalizacije i demokratizacije u Hrvatskoj tijekom 1989. i 1990. godine. Pri tome će pažnja biti usmjerena na krizu legitimnosti političkog poretka, rasprave o pluralizmu, reformske i protureformske tendencije unutar vladajuće komunističke partije, pojavu alternativnih pokreta, osnivanje političkih stranaka, uvođenje pluralizma, predizbornu kampanju, provedbu prvih neposrednih općih izbora i na formiranje novog političkog poretka. Razumijevanje složenosti tranzicije u Hrvatskoj, odnosno ponašanje i strategije aktera nemoguće je razumjeti bez uvida u kontekst jugoslavenske krize.


Svrha predloženog doktorskog rada je pokazati i raščlaniti proces političke tranzicije u Hrvatskoj od početka liberalizacije u osamdesetima do uspostave demokratskog poretka 1990. godine. U našoj historiografiji ne postoji rad koji se isključivo bavi političkom tranzicijom u Hrvatskoj. Stoga je cilj ovog rada izrada iscrpne historiografske studije na osnovu koje će se preciznije odrediti model političke tranzicije u Hrvatskoj.


Na temelju prije navedenih teorijskih koncepata, a uz korištenje, analitičke, problemske i komparativne metode obradit će se izvori i literatura. Kao izvori koristit će se svi dostupni materijali, a treba napomenuti da je ogromna količina izvora objavljena u onodobnom novinstvu, raznim publikacijama, zbirkama dokumenata, časopisima i stranačkim glasilima.

Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos

Ovaj rad će pokušati doprinijeti poznavanju i razumijevanju političke tranzicije u Hrvatskoj kroz multidisciplinarni pristup koji se temelji na iscrpnoj historiografskoj analizi i primjeni politoloških teorijskih koncepata.

U Zagrebu, 7. ožujka 2008.

17

Mentor: Kandidat:

.................................................. .........................................prof. dr. sc. Ivo Goldstein mr. sc. Davor Pauković

18

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTIFaculty of Philosophy University of Zagreb

Department of Art HistoryHR – 10000 ZAGREB

Ivana Lučića 3; tel/fax: 385 1 612 01 44

Poštovani Prof. dr. Miljenko Jurković, dekanVijeće Filozofskoga fakultetaOvdje

03. lipnja 2008.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 24. siječnja 2008. imenovalo nas je u povjerenstvo sa zadatkom izvještaja o tome zadovoljava li mr. sc. Daina Glavočić uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li joj se odobriti tema za izradu doktorskog rada pod naslovom Međuratna likovna scena u Rijeci i pod vodstvom mentora dr. sc. Zvonka Makovića, izv. prof.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i nacrt teme podnosimo vijeću skupno

IZVJEŠĆE

Daina Glavočić rođena je 7. kolovoza 1949. u Rijeci. Nakon završene osnovne škole i gimnazije 1969. upisala je na Filozofskome fakultetu u Ljubljani studij povijesti umjetnosti (A) i engleskoga jezika s književnošću (B). Na istome je fakultetu diplomirala iste studijske grupe, a na Odsjeku za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u

19

Zagrebu završila 2002. poslijediplomski studij obranivši magistarsku radnju pod nazivom „Arhitektura i skulptura riječkog groblja Kozala“ (mentor dr.sc. Zvonko Maković).

Nakon diplome Daina Glavočić je od 1974. do 1978. radila u Adriafilmu i Filmskom centru Rijeka, a od 1978. do 1985. kao nastavnica likovne i glazbene kulture u Centru za usmjreno obrazovanje industrijsko-tehničkih kadrova i Centru za usmjereno obrazovanje brodogardnje u Rijeci. Od 1981. do 1985. radila je i kao asistentica na Odjelu likovne kulture na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a od 1985. do sada zaposlena je u Modernoj galeriji u Rijeci kao kustosica, viša kustosica i jedno vrijeme (1988-1991) kao v.d. ravnatelja. Od 2004. radi kao viša predavačica za izborne kolegije Muzeologija i Umjetnost u Rijeci 1850-1950. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Iznimno bogat stručni i znanstveni rad Daine Glavočić može se prepozanti u monografijama koje je objavila, katalozima izložbi koje je koncipirala, organizirala i u pratećim katalozima pisala uvodne studije. Tu osobito treba istaknuti nekoliko izložbi koje je kandidatkinja radila u Modernoj galeriji Rijeka baveći se mahom rasvjetljavanjem kulturno-umjetničke baštine Rijeke. Od četiri knjige koja DainaGlavočić navodi osobito bismo izdvojili monografije Romolo Wnoucsek Venucci. Moderna galerija Rijeka, Rijeka, 1996. i Vilim Svečnjak (s Brankom Arh), Galerija Mona Lisa, Zagreb, 2006. Također valja spomenuti i monografiju Kozala (Komunalno društvo Kozala d.o.o., Rijeka, 2002) gdje je, s tekstovima drugih autora, težinu davao dopunjeni i prilagođeni tekst kandidatkinjina magisterija. Nadalje, izlaganja na znanstvenim simpozijima i kongresima trebaju ovdje biti spomenuti kao dio kvalitetne djealtnosti mr. sc. Daine Glavočić u struci.

Iako kandidatkinja posebno ne izdvaja te radove kao znanstvene radove, valja istaknuti da su neki od njih recenzirani i objavljeni u zbornicima izašlim nakon znanstvenih simpozija na kojima je kandidatkinja

20

sudjelovala što u Hrvatskoj, što u inozemstvu (Budimpešta, Bukurešt).

Kako je mr.sc. Daina Glavočić priložila potvrdu o sudjelovanju na znanstvenom projektu „Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka, komparacija“ (šifra projekta 0009033) od travnja 2005, a čiji je glavni istraživač dr.sc. Julija Lozzi-Barković s Filozofskog fakulteta u Rijeci, time ispunjava sve uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima.

1. ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja povijesti umjetnosti i

2. ima najmanje jednu godinu istraživačkoga rada na znanstvenome projektu (šifra projekta 0009033).

Svim navedenim povjerenstvo konstatira kako mr. sc. Daina Glavočić zadovoljava sve uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima.

S obzirom na postavljene zadatke i njihovu metodološku razradu u nacrtu teme doktorskog rada, smatramo da će mr. sc. Daina Glavočić svoj rad uspješno privesti kraju.

Kako je Fakultetsko vijeće sugeriralo Stručnom povjerenstvu da u naslovu precizira razdoblje na koje se odnosi tema, to predlažemo da se prihvati tema doktorskoga rada mr. sc Daine Glavočić pod izmijenjenim naslovom Likovna scena u Rijeci između dva svjetska rata umjesto Međuratna likovna scena u Rijeci.

Na temelju prethodno iznesenih uvjeta predlažemo Fakultetskom vijeću, ovlaštenom za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, da mr. sc. Daini Glavočić odobri izradu doktorskog rada iz povijesti umjetnosti pod naslovom „Likovna scena u Rijeci između dva svjetska rata“ te da za mentora imenuje prof. dr. sc. Zvonka Makovića.

21

Izvješće je usvojeno na sjednici vijeća Odsjeka 5. lipnja 2008. godine

Povjerenstvo:

dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Jasna Galjer, doc. član povjerenstva

dr. sc. Zlatko Jurić, izv. prof.

član povjerenstva

22

Mr. sc. Daina Glavočić Fakultetsko vijećeZagrebačka, 13 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu51000 Rijeka Ivana Lučića, 3

1000 Zagreb


Likovna scena u Rijeci između dva svjetska rata

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest umjetnostiGrana: povijest i teorija likovne umjetnosti, arhitekture, urbanizma i

vizualnih komunikacija

Teorijska podloga

Povijesno-političke prilike od sredine 19. st. do sredine 20. st. izolirale su Rijeku od ostalog dijela Hrvatske zbog pripadanja grada, kao corpusa separatuma, stranim državnim vlastima. Rijeka je tzv. riječkom krpicom najprije potpala pod mađarsku vlast do sloma Austro-Ugarske, a u međuratnom razdoblju aneksijom pod talijansku. Usljed takvog stanja, hrvatski su povjesničari umjetnosti prve generacije obraćali malu ili nikakvu pažnju na likovni život međuratne Rijeke, a nakon Drugog svjetskog rata i pripojenja Rijeke hrvatskoj likovnoj sceni nastojalo se na svaki način dokazivati opstojnost domaće umjetničke baštine i njene slavenske korijene. Prva generacija riječkih povjesničara umjetnosti bavila se najviše Istrom i starijom poviješću Rijeke: dr. Branko Fučić glagoljskim spomenicima, srednjevjekovnom arhitekturom Istre i otoka, dr. Vanda Ekl gotičkom plastikom Istre i recentnom likovnom kritikom, dr. Boris Vižintin likovom umjetnošću 19. st. i suvremenom a dr. Radmila Matejčić arheologijom i povješću umjetnosti Rijeke na prijelazu 19. u 20. st. i arhitekturom grada.

Gotovo neobrađeno ostalo je razdoblje između dvaju svjetskih ratova jer je poslijeratna situaciju u gradu bila takva da se to omrznuto vrijeme fašističkog, u ratu gubitničkog, vremena željelo čim prije nadomjestiti novim, polentim vremenom izgradnje novog društva. Povlačenjem okupatorske vlasti iz grada, nestali su mnogi arhivski dokumenti i artefakti a oni preostali su uništavani. Egzodusom velikog broja riječkog stanovništva, nestale su i mnoge obiteljske imovine, dragocijenosti pa i umjetnička djela. Tako je nastao svojevrsni vakum, cezura u sagledavanju razvoja i tijeka riječke likovne povijesti umjetnosti, kojem se počela pridavati veća pozornost tek uspostavljanjem nove hrvatske države u kojoj su se stekle okolnosti za slobodnijim sagledavanjem, istraživanjem i publiciranjem događaja i djelovanja pojedinaca u

23

međuratnoj riječkoj povijesti te se javila i grupica istraživača na polju književnosti, povijesti i likovnosti koja je predmetom mog višegodišnjeg istraživanja i rada.

Uže područje rada

Moj uži interes istraživanja riječke likovne povijesti međuratne umjetnosti sveden je na pronalaženje likovnih djela i podataka o njima, kao i o životu i radu pojedinaca koji su u Rijeci rođeni ili su u njoj djelovali u razdoblju od dvadesetak međuratnih godina na području likovne umjetnosti i arhitekture. Međutim, predmet ove disertacije usredotočio bi se na riječko međuratno slikarsko, kiparsko i grafičko stvaralaštvo. Uspostavljenje životne i likovne autorske biografije, obradom rada pojedinaca dolazi se do stvaranja cjelovite slike riječke međuratne situacije koja je bila različitih dosega, ne uvijek najboljih, iako ponekad vrlo uspješnih, ali još uvijek nedovoljno poznatih i nedovoljno valoriziranih, te tek parcijalno publiciranih.

Ciljevi / problemi istraživanja

Cilj istraživanja ove disertacije je što je moguće iscrpniji prikaz likovne scene Rijeke od 1919. do 1940., tj. od dolaska D'Annunzija u Rijeku i uspostave talijanske vlasti do početka Drugog svjetskog rata, tj. do zamiranja likovne aktivnosti u gradu što zbog iseljenja većeg broja umjetnika što zbog ratnih zbivanja.

Glavni je cilj radnje kontekstualizacija obrađenog poglavlja riječke povijesti umjetnosti u širi korpus sličnih pojava u okruženju prostora i vremena.

Problemi koji su konstantno prisutni u postizanju zadanoga cilja jesu: nedostatna dokumentacija o pojedinim autorima i djelima, nepostojanje arhivskih podataka o stvarateljima te razasutost podataka po inozemnim arhivima i tisku. Mnoga djela su uništena ili su u privatnom vlasništvu ezula (iseljenih građana Rijeke) u Italiji, Australiji ili Americi te u mnogim slučajevima ni sami vlasnici ne znaju tko su autori slika ili skulptura koje posjeduju. Često se do takvih podataka dolazi slučajno ili objavljivanjem oglasa u stranom tisku s vrlo neizvjesnim rezultatima.


Primjenjuju se opća načela i znanstvene metode spoznaje. Istraživanje počinje pretraaživanjem svih pisanih podataka u odgovarajućim arhivima, knjižnicama i privatnim stranim asocijacijama, pregledom dnevnog lokalnog i stranog tiska, interneta, prigodnih publikacija, kataloga izložbi i drugih pisanih izvora ustanovama u Rijeci (državni arhiv, Sveučilišna knjižnica, muzeji) i raznim ustanovama u Italiji (Rim, Milano, Trento, Rovereto, Rimini, Padova, Trst, Venecija...), Uključena je i privatna dokumentacija vlasnika slikarskih ili kiparskih djela u Rijeci i Italiji, te usmeni iskazi pojedinih ljudi.

Sakupljeni se podaci klasificiraju i katalogiziraju uz citiranje svih izvora podataka i korištene literature. Deskripcije objekta i djela dopunjuju se fotografijama in situ, a ako

24

je moguće prilažu se i arhivski snimci te publicirane fotografije. Komparativnom se metodom inerpretira i određuje stilska pripadnost i valorizacija pojedinog djela ili autora.


Obrada likovnog stvaralaštva dvaju međuratnih desetljeća kao zasebne cjeline, moći će se ubuduće uklopiti kao jedna od faza cjelokupnog tijeka razvoja riječke povijesti umjetnosti što će doprinijeti jasnijoj slici događanja i potaći druge istraživače u objedinjavanju ove teme, posebice imajući a umu da je u Rijeci zadnjih godina osnovan ne samo Odsjek povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu već i Akademija primijenjenih umjetnosti čiji studenti trebaju biti upozanti s loklanom povješću umjetnosti kao sastavnim dijelom šire situacije u Hrvatskoj i Europi.

Kandidatkinja: Mentor: Voditelj studija:..................................... ...................................... ..................................... (Mr.sc. Daina Glavočić) (Dr. sc. Zvonko Maković) (Dr. sc. Predrag Marković)

25

Dr.sc. Dino Milinović, docentPredsjednik povjerenstvaDr.sc. Igor Fisković, redoviti profesorČlan povjerenstvaDr.sc. Vladimir Goss, redoviti profesorČlan povjerenstva

Vijeću poslijediplomskih studija

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: uvjeti za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme za mr.sc. Tatjanu Bradaru

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 28. rujna 2007. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za izradu izvješća o tome ispunjava li mr.sc. Tatjana Bradara uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li se odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Keramičko posuđe na istarskom poluotoku od srednjeg vijeka do modernog doba. Analiza arheoloških nalaza i ikonografskih prikaza, pod vodstvom mentora dr.sc. Igora Fiskovića, red. prof. Nakon što smo proučili dostavljenu dokumentaciju i odgovarajuće zakonske i druge propise zadovoljstvo nam je podastrijeti naslovu sljedeće

SKUPNO IZVJEŠĆE

Mr.sc. Tatjana Bradara zadovoljava uvjete propisane člankom 51., stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija:

a) ima akademski stupanj MAGISTRA ZNANOSTI iz znanstvenog područja HUMANISTIČKIH ZNANOSTI, znanstveno polje POVIJEST UMJETNOSTI, od 4. lipnja 2007. godine, kada je obranila magistarski rad pod naslovom «Kasnosrednjovjekovna i renesansna glazirana keramika iz Pule», na Filozofskom fakultetu u Zagrebu;

b) ima četiri izvorna znanstvena rada objavljena u domaćim časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom:

26

1. Nalaz keramičkih svjetiljki uz jugoistočni kut foruma u Puli. Histria Archeologica, 29,1998., str. 103-148;

2. Nalazi kasnosrednjovjekovne i renesansne glazirane keramike u Istri (14.-16. stoljeće). Histria Archeologica, 32, 2001., str. 31-53;

3. Španjolska keramika na području Istre. Histria Antiqua, 12, 2004., str. 93-102;4. Španjolska keramika na području Istre (kataloška obrada). Histria Archeologica,

34, 2003., str. 131-185

Mr.sc. Tatjana Bradara je predložila temu disertacije pod naslovom «Keramičko posuđe na istarskom poluotoku od srednjeg vijeka do modernog doba. Analiza arheoloških nalaza i ikonografskih prikaza». Za mentora je predložila redovitog profesora dr.sc. Igora Fiskovića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U predloženom doktorskom radu mr.sc. Tatjana Bradara namjerava obraditi kulturu blagovanja u razdoblju od srednjega vijeka do modernog doba na istarskom poluotoku, s posebnim osvrtom na kuhinjsko i stolno keramičko posuđe kao redoviti inventar svakog kućanstva. U tom smislu, doktorski rad nastavlja i proširuje istraživanja započeta magistarskim radom pod naslovom «Kasnosrednjovjekovna i renesansna glazirana keramika iz Pule». Kako kandidatkinja ističe, dosadašnja istraživanja su uglavnom bila ograničena na analizu oblika i ukrasnih motiva bez detaljnijih studija kojima bi se obradila oprema kuhinje i stola keramičkim posuđem te odredila njegova funkcionalna i estetska namjena. Uže područje rada analiza je stolnog i kuhinjskog posuđa sa staklastim premazom od 10. do 19. stoljeća pronađenog u arheološkim istraživanjima na istarskom poluotoku, koje se čuva u depoima istarskih muzeja. Uspostavit će se kronologija i tipologija kako uvezenog tako i posuđa lokalne proizvodnje. Tipološka analiza, uz morfološku odredit će njegovu namjenu, sagledati omjer stolnog i kuhinjskog posuđa, potvrditi ili opovrgnuti već predložene datacije. Dio rada obuhvatiti će istraživanje ikonografskih prikaza u slikarstvu (zidne slike, ulja na platnu), koji su značajan izvor za poznavanje razvitka tipova posuđa i opreme stola. Sve bi to trebalo omogućiti rekonstrukciju izgleda stola i kuhinje na istarskom poluotoku od 10. do 19. stoljeća, a rezultati istraživanja trebali bi olakšati određivanje podrijetla, tehnologije izrade, tipologije i kronologije sličnog keramičkog posuđa drugdje u Hrvatskoj.

U svojim prethodnim radovima, mr.sc. Tatjana Bradara je dala velik doprinos poznavanju keramičkog posuđa na istarskom poluotoku u razdoblju srednjega vijeka i renesanse, katalogizirajući i obrađujući tipologiju te razlučujući uvezene tipove i lokalnu proizvodnju. Disertacija bi trebala zaokružiti njezin dosadašnji rad, proširujući ga na područje drugih umjetnosti (poglavito slikarstvo) te olakšati istraživanje keramičkog posuđa drugdje u Hrvatskoj, što sve predstavlja izvorni znanstveni doprinos predložene teme.

Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu ovlašten je za znanstveno područje kojemu pripada tema. Predloženi mentor dr.sc. Igor Fisković, redoviti profesor na Odsjeku, je odgovarajući stručnjak za predloženu temu.

27

Na temelju iznesenog u ovom izvješću donosimo sljedeću

OCJENU

Mr.sc. Tatjana Bradara zadovoljava uvjete propisane člankom 51., stavak 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija. Stručno povjerenstvo ocijenilo je da se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom «Keramičko posuđe na istarskom poluotoku od srednjeg vijeka do modernog doba. Analiza arheoloških nalaza i ikonografskih prikaza». Za mentora se predlaže red. prof. dr.sc. Igor Fisković.

U Zagrebu, 04. prosinca, 2007.

Dr.sc. Dino Milinović, docentPredsjednik povjerenstva

Dr.sc. Igor Fisković, red. prof.Član povjerenstva

Dr.sc. Vladimir Goss, red. prof.Član povjerenstva

28

Tatjana Bradara Fakultetsko vijećeJurja Žakna 2 Filozofskog fakulteta52100 Pula Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 310000 Zagreb


Keramičko posuđe na istarskom poluotoku od srednjeg vijeka do modernog doba

Analiza arheoloških nalaza i ikonografskih prikaza

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest umjetnostiGrana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

Teorijska podloga

O kulturi blagovanja ponajviše možemo saznati uz pomoć mnogobrojnih materijalnih ostataka na koje redovito nailazimo, posebice pri arheološkim istraživanjima. Među njima značajno mjesto svakako zauzima kuhinjsko i stolno keramičko posuđe kao redoviti inventar svakoga kućanstva. Njegova je posebnost u staklastom premazu koji se nanosio kako radi nepropusnosti tako i zbog dekoracije.Istraživanja su uglavnom ograničena na analizu oblika i ukrasnih motiva bez detaljnije studije koja bi obradila opremu kuhinje i stola keramičkim posuđem te odredila njegovu funkcionalnu kao i estetsku namjenu. Arhivska vrela, zasad manjim dijelom istražena, donose podatke o posuđu, pripremi hrane, opremi stola.Za analizu i određivanje istarskih nalaza svakako će određene smjernice dati i malobrojni objavljeni tekstovi u Hrvatskoj o stolnom i kuhinjskom posuđu za razdoblje od srednjeg vijeka do modernog doba. Trebamo spomenuti pionirski rad Sofije Petricioli koja od šezdesetih godina objavljuje nalaze s istraživanja u Zadru. Ovaj je rad u nas vrednovao materijalnu kulturu koja je bila sastavni dio života stanovnika Zadra u razdoblju od 13. do 17. st. Nastojanja su vidljiva i u postavu Narodnog muzeja Zadra, do danas najveće prikazane zbirke kasnogotičkog i renesansnog posuđa. Taj su primjer slijedile Radmila Matejčić i Vedrana Delonga obradivši nalaze s Kvarnera odnosno Bribira kao i Janet Beurger i Helga Zglav iz Splita. Ljubica Širec započela je s obradom posuđa pronađenog na Brijunima, Dvigradu i u Puli.

29

Najveći dio keramike s premazom uvozio se iz bližih talijanskih radioničkih centara, gdje je zadnjih desetljeća objavljena mnogobrojna literatura s predloženim tipologijama i kronologijama. Stoga će biti neophodno prilikom istraživanja posebice proučiti radove Francesce Saccardo, Michelangela Munarinija i Giuliane Ericani za Veneto, Roberte Costantini za Friuli, Saura Gelichija, Carmen Ravanelli Guidotti i Caterine Cornelio Cassai za Emiliju Romagnu, Sergia Nepotija za Lombardiju, Simone Panuzzi za Lazij te mnogih drugih. Tu se svakako trebaju ubrojiti i dostignuća španjolskih istraživača, odakle potječe manja količina stolnog posuđa (J. V. Lerma, M. Mesquida, M. Gonzalez Marti), kao i slovenskih (Radovan Cunja).Radovi navedenih autora kao i njihove analize i interpretacije te usporedbe s istarskim nalazima pomoći će u što preciznijem određivanju uvoza iz Italije, Španjolske, Engleske kao i lokalne proizvodnje radioničkih centara u Sv. Ivanu Kornetskom kod Umaga i Sv. Pelagiju u uvali Valdibora kod Rovinja. Obzirom da je nabava onovremnog posuđa zavisila od ekonomske i političke situacije, za što cjelovitije sagledavanje tematike od značaja će biti i proučena arhivska vrela šireg kulturološkog značaja (Miroslav Bertoša, Slaven Bertoša, Ivan Jurković, Marino Budicin).

Doktorski rad nastavio bi i proširio istraživanja započeta magistarskim radom pod naslovom «Kasnosrednjovjekovna i renesansna glazirana keramika iz Pule».

Uže područje rada

Uže područje rada analiza je stolnog i kuhinjskog posuđa sa staklastim premazom od 10. do 19. st. pronađenog arheološkim istraživanjima na istarskom poluotoku.Dio rada obuhvatit će i rezultate istraživanja ikonografskih prikaza freski i ulja na platnu s istarskog poluotoka, a koja su značajan izvor za poznavanje razvitka tipova posuđa i opreme stola.

Ciljevi istraživanja

Cilj istraživanja je obraditi veliku količinu keramičkog posuđa sa staklastim premazom koje se čuva u depoima istarskih muzeja. Uspostavit će se kronologija i tipologija kako uvezenog tako i onog lokalne proizvodnje. Tipološka analiza uz morfološku odredit će njegovu namjenu, sagledati će se omjer stolnog i kuhinjskog posuđa, potvrditi ili opovrgnuti već predložene datacije. Proučavanjem onovremenog slikarstva usporediti će se arheološki nalazi i ikonografski prikazi, dostupni povijesni podaci sa situacijom na terenu, ustvrditi na koji su način gospodarske i društvene prilike utjecale na kupovinu i proizvodnju te porediti nalaze s Mletačkog dijela Istre kao i onog Pazinske knežije. Pokušat će se rekonstruirati izgled stola i kuhinje od 10. do 19. st., istražiti dostupni recepti.


Metodologija je prvenstveno muzeološka jer se najveći dio keramičkog posuđa s raznih lokaliteta istarskog poluotoka čuva u Arheološkom muzeja Istre u Puli, a manji u Zavičajnom muzeju grada Rovinja, Zavičajnom muzeju Poreštine, Gradskom muzeju u Pazinu, Gradskom muzeju u Umagu. Rad će se temeljiti na inventiranju, opisu predmeta, crtaćoj i fotografskoj dokumenatciji, komparativnoj metodi s nalazima iz drugih

30

muzejskih zbirki u Hrvatskoj i inozemstvu. Također će se obaviti terenska istraživanja koja će obuhvatiti spomenike starog slikarstva s ikonografskim prikazima posuđa uz ulja na platnu koja se čuvaju u raznim zbirkama.

Očekivani praktični doprinos

Rezultati istraživanja olakšat će određivanje porijekla, tehnologije izrade, tipologije i kronologije sličnog keramičkog posuđa pronađenog u Hrvatskoj.

Pula, 23. 08. 2007.

Mentor Kandidat

prof. dr. sc. Igor Fisković Tatjana Bradara

31

dr. sc. Frano Dulibić, doc.predsjednik povjerenstvadr. sc. Ive Šimat Banov, red. prof.Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebučlan povjerenstvadr. sc. Zvonko Maković, izv. profčlan povjerenstva

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet:

Izvješće stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Enesa Quiena za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kipar Rudolf Valdec: od secesije i simbolizma od realizma i naturalizma, pod mentorstvom dr. sc. Ive Šimata Banova, red. prof. Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 31. ožujka 2008. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za izradu izvješća za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija mr. sc. Enesa Quiena.

I Z V J E Š Ć E

Mr. Enes Quien rođen je 1963. godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu, srednju školu i Filozofski fakultet gdje je diplomirao na Odsjeku za povijest umjetnosti. Povjerenstvo je utvrdilo da mr. sc. Enes Quien ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja povijesti umjetnosti kojeg je stekao 2002. godine na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu s temom Minijature gotičkog stila u misalima Zagrebačke nadbiskupije pod mentorstvom akademika Igora Fiskovića.

Mr. Enes Quien ispunjava i traženi uvjet o sudjelovanju u istraživačkom radu od najmanje godinu dana. Mr. sc. Enes Quien je suradnik na projektu «Hrvatska umjetnička baština do «stila 1200» u europskom kontekstu» (voditelj prof. dr. sc. Miljenko Jurković, br. projekta: 130-1012654-0622).

Tema "Kipar Rudolf Valdec: od secesije i simbolizma od realizma i naturalizma" odnosi se na kiparski opus koji je iznimno značajan u kontekstu početaka moderne hrvatske skulpture u razdoblju prijelaza 19. u 20. stoljeće. Valdecov kiparski opus nije dovoljno istražen i znanstveno obrađen, nije načinjen cjelokupni katalog djela a sukladno tome nije niti bila moguća niti ispravna valorizacija. Tema u potpunosti pripada znanstvenom polju povijesti umjetnosti.

32

Mr. Enes Quien autor je nekoliko monografija (Vladimir Vrljić Ankin (1999.) Krešimir Boras (2000.), Miranda Morić (2000.), Vladimir Meglić (2006.), napisao je više od 150 predgovora u katalozima samostalnih i skupnih izložaba te gotovo tri stotine stručnih radova (prikazi izložbi i knjiga, razgovori s umjetnicima) koje objavljuje u stručnom časopisu Kontura, kao i niza tekstova u dnevnom tisku (Vjesnik) te raznoj periodici (Književna revija, Gradski vodič, i drugo). Enes Quien je član stručnog savjet nekoliko galerija (Galerija instituta Ruđer Bošković, galerije Galurija ALU Zagreb, galerije Porezne uprave te galerije Studio D). Priredio je niz izložbi u mnogim hrvatskim gradovima. Član je međunarodnih stručnih organizacija INSEA (Međunarodno udruženje likovnih pedagoga), AICA-e (Međunarodnog udruženja likovnih kritičara te Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.

Temeljem navedenog, povjerenstvo predlaže Vijeću da se mr. Enesu Quienu odobri tema disertacije izvan doktorskog studija "Kipar Rudolf Valdec: od secesije i simbolizma od realizma i naturalizma", te da se za mentora imenuje prof. dr. sc. Ive Šimat Banov.

U Zagrebu, 9. 6. 2008.

dr. sc. Frano Dulibić, doc.predsjednik povjerenstva

dr. sc. Ive Šimat Banov, red. prof.Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu

član povjerenstva

dr. sc. Zvonko Maković, izv. profčlan povjerenstva

33

Fakultetsko vijeće Mr. sc. EnesQuienFilozofskoga fakulteta Naserov trg 3Sveučilišta u Zagrebu 10 020 Novi ZagrebIvana Lučića 310 000 Zagreb Sinopsis doktorskoga rada

KIPAR RUDOLF VALDEC: OD SECESIJE I SIMBOLIZMA OD REALIZMA I NATURALIZMA


Uvod

Rad na ovoj temi obuhvaća kiparski opus Rudolfa Valdeca (Krapina, 08. III. 1872. – Zagreb, 01. II. 1929.). Jedan je od najproduktivnijih hrvatskih kipara na kraju 19. i u prva tri desetljeća 20. stoljeća. S Robertom Frangešom Mihanovićem začetnik je moderne hrvatske skulpture, secesijske, simboličke i impresionističke, u burnim vremenima prijelaza stoljeća, u ideološkim borbama ''starih'' i ''mladih'', tradicionalista i modernista. Ujedno, oni su prvi moderni hrvatski medaljari. Valdec je djelovao samostalno, bio je pokretačem i suosnivačem Akademije likovnih umjetnosti, Ljevaonice umjetnina, društva ''Lada'', tajnik ''Društva umjetnosti''. Unatoč iznimno bogatoj kiparskoj i umjetničkoj biografiji i određenim djelima koja su označena kao važne, pa čak i prekretnice u povijesti hrvatske skulpture prve polovice 20. stoljeća (Ljubav sestra smrti, Magdalena, Dositej Obradović, A. G. Matoš, Sputani genij, V. Lunaček, itd.), opus Rudolfa Valdeca nije dovoljno iscrpno obrađen i valoriziran unutar povijesti hrvatske moderne skulpture i umjetnosti uopće. Ostao je u svojoj umjetnosti uvijek dosljedan i ustrajan. Njegove se realizacije spominju u općim pregledima hrvatskog kiparstva toga doba, u Enciklopediji likovnih umjetnosti, u katalozima izložaba njegova doba i kasnije. Postoji niz nepoznanica u stilsko – formalnim i ikonografskim interpretacijama njegovih skulpture.

34

Teorijska podloga

S obzirom na četrdeset godina dugu Valdecovu kiparsku karijeru i raznovrsnost skulptorskih zadataka teorijski će pristup istraživanju zahtijevati konzultiranje radova stranih i domaćih autora koji su se bavili problematikom secesije, simbolizma i impresionizma u kiparstvu s kraja 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća (A. Von Hildebrand, P. Vitry, H. Haberfeld, P. Selc, S. Wichemann, M. Rheim, H. Hofstätter, S. Beattie, A. Beli, W. M. Johnson, A. J. P. Taylor, R. Barilli, A. Adamec, I. Šimat Banov, V. Kušan, O. Maruševski, Lj. Babić, G. Gamulin, B. Gagro, L. Dobronić, V. Kružić Uchytil, D. Kečkemet, T. Maroević, L. Roje Depolo, V. Mažuran, V. Žmegač). Ujedno, ovi tekstovi posvećeni su i, nužno, austro – ugarskoj kulturnoj i umjetničkoj povijesti.

Praktična primjenjivost spoznaja

Istraživanja će elaborirati o trenutnom stanju skulptura, kamenih, sadrenih ili brončanih i njihove eventualne konzervatorske zaštite. Mnogo je skulptura iz ranijih razdoblja nestalo, a posebno je puno nestalo sadrenih modela. Ono što je ostalo mora se konzervatorski štititi, kada su u pitanju javne skulpture u gradskom prostoru, po parkovima i poglavito, po arhitektonskim objektima.

Trebala bi se uzeti originalna kipareva rješenja razvidna iz prikupljene i interpretirane građe. Ovom bi se disertacijom nastojalo dati iscrpan uvid u život i djelo kipara Rudolfa Valdeca te interpretacijama odrediti njegovo mjesto u povijesti hrvatskog modernog kiparstva.

Uže područje radaUže područje rada analiza je secesijskih, simboličkih, poneke impresionističke, te realističkih i nadasve naturalističkih skulptura, s obzirom na njihovo vrijeme i prostor nastanka, s obzirom na složen kontekst u kojemu su nastajale. Analizirale bi se pune plastike, te reljefi i plakete, nastale u suradnji sa naručiteljima, crkvenim, vojnim i svjetovnim.

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

35

Cilj istraživanja je prikupiti, razvrstati i obraditi građu, tj. cjelokupni opus kipara Rudolfa Valdeca. Provedenim istraživanjem dopunit će se Valdecova kiparska biografija te korigirati pojedine dosadašnje datacije i atribucije. Naznačit će se utjecaji europskih strujanja na Valdeovo stvaralaštvo, kao i njihova prilagodba domaćoj sredini i zahtjevima naručitelja. Monografska obrada i interpretacija cjelokupnoga Valdecova opusa pokazat će kiparevo značenje, doprinos i mjesto u povijesti zagrebačke i hrvatske povijesti skulpture. Isticanjem brojnosti i originalnosti izvedenih kiparskih radova, spomenika, nadgrobnih spomenika i arhitektonskih kiparskih ukrasa uvidjet će se velik Valdecov secesijski i simbolički udio u razvoju hrvatske moderne skulpture i u oblikovanju izgleda grada.

Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos sastojao bi se u donošenju novih, cjelovitih spoznaja o kiparskoj osobnosti i djelu Rudolfa Valdeca u kontekstu njegove suvremenosti kako u Hrvatskoj tako i u širem europskom, međunarodnom kontekstu, s nadom da bude percipiran i prepoznat uz ostale hrvatske značajne umjetnike svoga doba u srednjoeuropskome kontekstu.


Istraživanje se primarno temelji na proučavanju literature i mnogobrojnih tekstova u novinama i časopisima iz autorovog doba, te na proučavanju literature, engleskih, francuskih, njemačkih i austrijskih onodobnih umjetničkih časopisa, te kataloga, u potrazi za utjecajima, sličnostima i razlikama. Nadalje, na istraživanju arhiva HAZU gdje se čuva i nalazi najviše originalnih dopisa; u Gliptoteci HAZU i NSK gdje se nalazi najviše dokumentacije. Mali dio ostavštine čuva se u Muzeju grada Zagreba, Arheološkom muzeju Skulpture, koje su doprle do nas, uglavnom su također u Gliptoteci, Modernoj galeriji, Institutu za književnost itd., a ostatak (u Varaždinu, Samoboru, Križevcima, Sarajevu, Beogradu, Zemunu, Zrenjaninu) će biti snimljen i katalogiziran u otvorenim gradskim prostorima. Važan izvor predstavljaju fotografije iz dokumentacije, iako ima nestalih radova, nigdje dokumentiranih, osim u novinskim člancima. Temeljito proučavanje članaka i ugovora koje je kipar potpisivao s naručiteljima pridonijet će bližem upoznavanju uvjeta za nastanak naručenog i/ili izvedenog rada. Istraživanje o školovanju, prvim radovima i počecima karijere, jer su ti radovi uglavnom nestali i ostali nepoznati, trebat će poduzet u Beču i Münchenu, kamo vode informacije, dijelom iz kipareve ostavštine, a većim dijelom iz postojećih literarno – publikacijskih informativnih referenci, gdje se Valdec školovao na akademijama. Radom na terenu utvrdit će se i fotografski dokumentirati Valdecov kiparski opus.

Struktura rada

U prvom, uvodnom dijelu rada bit će iznesen opći i povijesno – umjetnički kontekst (primarno zagrebački). Sljedeće poglavlje bavit će se biografijom kipara Rudolfa Valdeca. Treće poglavlje bit će posvećeno Valdecovu radu kao kipara, suradnju s

36

kolegama umjetnicima u organiziranju likovnoga i kulturnog života Zagreba i Hrvatske, te na promociji hrvatske umjetnosti u inozemstvu. U četvrtom poglavlju analizirat će se Valdecova kiparska djela kronološki od 1898. do 1914. godine. Unutar te cjeline prvo će se potpoglavlje baviti radovima nastalim po narudžbi (portretima, spomenicima, nadgrobnim spomenicima…). Drugo potpoglavlje bit će posvećeno djelima nastalim po narudžbi društava (trgovačka komora, banka, Sveučilišna knjižnica, Zanatlijski dom..). Peto poglavlje razmatrat će Valdecov opus od 1914. do 1928. godine., u kojoj su nastali posljednji njegovi projekti. U toj će se cjelini razmatrati Valdecovi radovi nastali nakon Prvoga svjetskog rata i tijekom dvadesetih i tridesetih godina dvadesetoga stoljeća. Zaključno poglavlje donosi interpretaciju i valorizaciju Valdecova opusa u komparaciji s onodobnom europskom plastikom.

Nakon zaključka slijedi kataloška obrada svih Valdecovih skulptorskih ostvarenja.

U Zagrebu, 04. 02. 2008.

Mentor Kandidat

Izv. prof. dr. sc. Ive Šimat Banov mr. sc. Enes Quien

37

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTIFaculty of Philosophy University of Zagreb



Poštovani Prof. dr. Miljenko Jurković, dekanVijeće Filozofskoga fakultetaOvdje

27. lipnja 2008.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 16. srpnja 2007. imenovalo nas je u povjerenstvo sa zadatkom izvještaja o tome zadovoljava li mr. sc. Marina Bregovac Pisk uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li joj se odobriti tema za izradu doktorskog rada pod naslovom Obitelj Drašković kao naručitelji i kupci umjetnina (na primjeru Dvora Trakošćan) i pod vodstvom mentora dr. sc. Zvonka Makovića, izv. prof.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i nacrt teme podnosimo vijeću skupno

IZVJEŠĆE

Marina Bregovac Pisk rođena je 1956. u Zagrebu gdje je završila gimnaziju te upisala i 1979. godine diplomirala studij povijesti umjetnosti (A1) i engleskoga jezika i književnsoti (A2) na Filozofskome fakultetu. Godien 1982. zaposlila se je u Povijesnom muzeju Hrvatske (danas Hrvatskom povijesnom muzeju), gdje radi i danas kao kustos

38

Zbirke slika, grafika i skulptura nastalih u razdoblju do početka 20. stoljeća. U svojstvu kustosa sudjeluje u odabiru i katalogiziranju predmeta za povijesne izložbe koje se priređuju u Muzeju (Hrvatske zemlje i Francuska revolucija, Ivan Mažuranić – ban pučanin, Znamenja vlasti i časti u Hrvatskoj u 19. stoljeću, Godina 1848. u Hrvatskoj i dr.). Autorica je dva muzejska kataloga zbirki (Slikar Ferdinand Quiquerez, 1995. i Zbivanja 1848-1849. na grafičkim listovima, 2000.), te nekoliko manjih kataloga povremenih izložaba. Marina Bregovac Pisk također je surađivala na velikim izložbenim projektima izvan Hrvatskog povijesnog muzeja, kao, na pr., Hrvatski narodni preporod, Barok u Hrvatskoj, Isusovačka baština u Hrvata, Sveti trag i Historicizam u Hrvatskoj.

Poslijediplomski studij Marina Bregovac Pisk okončala je na odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu 2003. obranivši magistarsku radnju pod naslovom Grafički listovi 1848-1849. godine (mentor Dr. sc. Zvonko Maković).

Iznimno bogat stručni i znanstveni rad Marine Bregovac Pisk može se prepozanti u što u katalozima izložbi koje je koncipirala, organizirala i u pratećim katalozima pisala uvodne studije, što u kataloziam izložbi na kojima je sudjelovala u radu, te brojnim tekstovima objavljenim u stručnim i znanstvenim časopisima. Tu osobito treba istaknuti nekoliko izložbi koje je kandidatkinja radila u svojemu matičnom muzeju, te drugim muzejima kojima je Hrvatski povijesni muzej bio suorganizatorom. Istaknuli bismo slijedeće izložbe s pratećim studijama u katalozima: Ferdinand Quiquerez (1845-1893) , HPM, 1995., Portreti plemstva u XIX. stoljeću (izbor iz zbirke slika Hrvatskog povijesnog muzeja iz Zagreba i zbirke obitelji Hellenbach iz Mariej Bistrice), Muzeji Hrvatskog zagorja, Gornaj Stubica, 1995., Zbivanja 1848-1849. na grafikama, HPM, Zagreb, 2000. te Život u palači, HPM, Zagreb, 2004.

39

Marina Bregovac Pisk objavila je, osim nabrojanoga, još dvadesetak stručnih i znanstvenih radova, a među njima izdvajamo izvorni znanstevni rad s relevantnim recenzijama Josip Jelačić u grafikama suvremenika . KAJ, časopis za književnost, umjetnost, kulturu, br. 1-2, godina XXXIX., Zagreb, 2006., str. 75-92.

Kako je mr.sc. Marina Bregovac Pisk priložila svu potrebnu dokumentaciju možemo samo konstatirati da ispunjava sve uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima.

3. ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja povijesti umjetnosti i

4. ima objavljen izvorni znanstveni rad Josip Jelačić u grafikama suvremenika br. 763.069.5 Jelačić (091)(497.5) .

S obzirom na postavljene zadatke i njihovu metodološku razradu u nacrtu teme doktorskog rada, smatramo da će mr. sc. Marina Bregovac Pisk svoj rad uspješno privesti kraju.

Na temelju prethodno iznesenih uvjeta predlažemo Fakultetskom vijeću, ovlaštenom za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, da mr. sc. Marini Bregovac Pisk odobri izradu doktorskoga rada iz povijesti umjetnosti pod naslovom Obitelj Drašković kao naručitelji i kupci umjetnina (na primjeru Dvora Trakošćan) te da za mentora imenuje prof. dr. sc. Zvonka Makovića.

Izvješće je usvojeno na sjednici vijeća Odsjeka 26. lipnja 2008. godine

Povjerenstvo:

40

dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof.


dr. sc. Sanja Cvetnić, izv. prof. član povjerenstva

dr. sc. Jasna Galjer, doc..član povjerenstva

41

Marina Bregovac Pisk Fakultetsko vijećeMedveščak 22 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada

OBITELJ DRAŠKOVIĆ KAO NARUČITELJI I KUPCI UMJETNINA

(na primjeru Dvora Trakošćan)


1. Teorijska podloga rada i aktualne relevantne spoznaje

Plemićka obitelj Drašković imala je tijekom stoljeća važnu ulogu u hrvatskom političkom, društvenom i kulturnom životu. Bogatstvo i važnost obitelji od početka 16. stoljeća neprekidno su rasli, temeljeni dobrim dijelom na velikim posjedima koji su se protezali pretežito u Hrvatskom Zagorju. Dva najveća posjeda bila su Trakošćan i Klenovnik. Uz njih su Draškovići posjedovali Čalinec, Opeku, Zelendvor, Veliki Bukovec i Vinicu. Klenovnik, Čalinec i palača u Varaždinu prodani su polovicom 19. stoljeća kako bi obitelj namakla sredstva za obnovu Trakošćana, dvorca koji je život započeo kao utvrda najvjerojatnije u 14. stoljeću. Više Draškovića obnašalo je bansku čast, a redovito su bili i istaknuti vojni časnici. Polovicom 19. stoljeća jedna od ključnih figura ilirskog pokreta bio je Juraj Drašković. Politički utjecaj obitelji zamro je početkom 20. stoljeća povlačenjem Ivana IX. iz stranačkog života.

Obitelj Drašković i pojedini njezini pripadnici bili su temom više radova u starijoj i novijoj hrvatskoj historiografiji. U časopisu KAJ (br. 11, godina V., 1972. godine) posvećenom obitelji Drašković objavljen je niz članaka, među njima i onaj Đ. Cvitanović naslovljen »Rod Draškovića i umjetnost« koji govori o kolatorstvu obitelji pri opremanju crkava, tj. o nabavi svetačkih slika koje su Draškovići financirali. Neka djela iz zbirke bila su katalogizirana i izlagana na velikim izložbama (npr. »Od svagdana do blagdana – Barok u Hrvatskoj« - u katalogu uz izložbu tekst Z. Baloga Josip Kazimir Drašković i Trakošćan njegova doba, »Bidermajer u Hrvatskoj«, »Historicizam u Hrvatskoj«), kao i na povremenim izložbama Gradskog muzeja u Varaždinu i Hrvatskog povijesnog muzeja. Na tim izložbama djela nastala u 18. stoljeću uglavnom nisu bila atribuirana. U monografijama slikara Mihaela Stroya (A. Bulat Simić 1967. i K. Rozman 1971.) obrađeni su ženski aktovi koji prikazuju četiri kontinenta.

2. Uže područje rada

Zbirka slika i grafika Dvora Trakošćan danas broji preko 200 ulja na platnu i dvadesetak grafičkih listova. Najveći broj slika u Zbirci čine portreti, naručivani i slikani

42

u razdoblju od konca 16. pa do početka 20. stoljeća. Među njima se ističu dvije portretne galerije – galerija ovalnih portreta i galerija portreta časnika. Uz portrete članova obitelji unutar ovalne galerije portreta slikane u razdoblju od početka 18. stoljeća do 1740. godine čuva se i niz portreta vladara i njihovih supruga zajedno sa portretima visokih časnika, bana i crkvenih velikodostojnika. Dosadašnjim radom kandidatkinje na proučavanju galerije predaka, uspoređivanjem s dostupnim grafičkim i slikovnim predlošcima, velik dio onih koji su u inventarne knjige bili upisani kao »nepoznati Drašković« preatribuiran je u portrete vladara i njihovih supruga, bana, biskupa i visokih časnika a sa velikom sigurnošću su dana imena Draškovićima prikazanim na obiteljskim portretima (temeljeno na proučavanju genealogije obitelji). Te portrete postalo je moguće smjestiti u vrijeme i prostor i povezati njihov nastanak sa pojedinim članovima obitelji koji su ih naručivali.

Galerija od 40 portreta časnika koji su služili pod Josipom Kazimirom Draškovićem slikana početkom druge polovice 18. stoljeća druga je velika cjelina unutar grupe portreta dvora Trakošćana. Uz galeriju časnika ovdje treba spomenuti i slikane tapete s prikazom Draškovićeva banderija.

Brojčano su u manjoj mjeri zastupljeni pejzaži, alegorije i prizori sakralne tematike. Proučavanjem stilskih obilježja tih djela te njihovim smještanjem u vremenske i prostorne okvire otvara se mogućnost potpunog povezivanja pojedinih članova obitelji sa pojedinim narudžbama odnosno kupnjama.

3. Ciljevi istraživanja

Zbirka slika i grafika vezana uz obitelj Drašković i njihov posjed Trakošćan do sada nije bila sustavno istražena i katalogizirana, što je u slučaju tako bogatog i zanimljivog materijala vezanog uz jednu obitelj izuzetno potrebno. Rad bi uz detaljan uvid u bogatstvo zbirke pružio mogućnost šire prosudbe portretnog slikarstva sjeverozapadne Hrvatske u razdoblju od konca 17. do početka 20. stoljeća, uvid u moć plemićke obitelji prisutne na umjetničkoj sceni tijekom nekoliko stoljeća te valorizaciju njihova značenja. Smještanjem portreta i djela drugih žanrova (alegorija, pejzaža i djela sakralne tematike) u vrijeme i prostor nastanka bit će ih moguće povezati sa naručiteljima unutar obitelji, te tako steći potpuniju sliku o estetskoj i umjetničkoj orijentaciji Draškovića i visokog plemstva u Hrvatskoj.

4. Metodološki postupci

Pri radu na ovom projektu naročita će pažnja biti posvećena proučavanju i kompariranju slika i grafika sa srodnim materijalima u Hrvatskoj i van nje. Uz komparativnu metodu, temeljna istraživanja bit će provedena i na arhivskim dokumentima. Bit će proučeni dostupni izvori o obitelji Drašković (arhivska građa u Zagrebu, Trakošćanu i Varaždinu) i do sada objavljena literatura o obitelji. Dosadašnje proučavanje portreta u gore navedene dvije galerije kao i ostalih portreta nastalih tijekom 19. i početka 20. stoljeća zahtijevalo je proučavanje čitavog niza komparativnog materijala. Kao dobar temelj poslužio je odličan katalog Dr. Marijane Schneider, Portreti 16. – 18. stoljeća (XX. katalog zbirki Povijesnog muzeja Hrvatske, Zagreb, 1982.). Uvid u srodne velike muzejske zbirke u susjednim zemljama pružio je također niz podataka. Proučavanje literature o povijesti mode i odijevanja općenito također je činilo, a činit će i

43

dalje, važan element stjecanja novih saznanja, kao i rad na genealogiji obitelji Drašković te proučavanje genealogija obitelji s kojima su bili u rodu. Alegorije, pejzaži i rijetka djela sakralne tematike također su zahtijevala proučavanje relevantne domaće i strane literature.

5. Očekivani znanstveni i praktični doprinos

Rad će kroz uvodni tekst i katalog pružiti cjelovitu sliku nabave i opremanja umjetninama dvorca Trakošćana tijekom stoljeća, potpuniju sliku portretnog i žanr slikarstva 18. i 19. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pregled autora i valorizaciju naručiteljskih dosega obitelji Drašković.

Uvod u rad činio bi pregledni tekst o obitelji Drašković s naglaskom na istaknutijim članovima obitelji. Slijedit će tekst o slikama i grafikama vezanim uz Trakošćan, raščlanjen na tekstove o portretima (unutar njega posebno će biti obrađene dvije već spomenute portretne galerije – ovalna galerija predaka i vladara, galerija časnika), alegorijama i žanr slikama, vedutama i djelima sakralne tematike, temeljen na proučavanju njihovih stilskih karakteristika, perioda i mjesta njihove nabave i komparaciji sa sličnim djelima u Sloveniji, Austriji i Mađarskoj. Sljedeća posebna tema bio bi slikarski opus Julijane Erdödy Drašković koji se čuva u Trakošćanu. Slijedio bi katalog djela (strukturiran po sljedećim kategorijama podataka: naslov, autor, mjesto, vrijeme, tehnika, mjere, signatura, natpisi, opis, podaci o temi ili prikazanoj osobi, literatura i izvori), potom podaci o umjetnicima koji se pojavljuju kao autori slika i grafika, i na kraju usporedni popis današnjeg fonda Dvora Trakošćan i popisa KOMZA-e (Komisija za sakupljanje i čuvanje kulturnih spomenika i starina, djelovala po završetku II. svjetskog rata). Iza zaključka kojim bi rad završavao, nalazili bi se indeks osoba i indeks mjesta. Dovršen rad predstavljao bi detaljan katalog muzejske zbirke slika i grafika Dvora Trakošćana, te bi kao takav pružio niz dodatnih podataka uz legendirana izložena djela, a omogućio bi uvid u onaj dio Zbirke koji nije i neće biti izložen. Takav katalog predstavljao bi odličnu nadopunu novom stalnom postavu Dvora Trakošćana koji se vrlo uspješno privodi kraju.

Zagreb, 5. lipnja 2007.

Mentor: Kandidat:

dr. sc. Zvonko Maković, izv. prof. mr. sc. Marina Bregovac Pisk

44

dr.sc. Tihana Petrović Leš, doc. predsjednik povjerenstva

dr.sc. Tomislav Pletenac, doc.član povjerenstva

dr.sc. Nives Rittig Beljak, zn. savjetnik (Institut za etnologiju i fokloristiku),član povjerenstva

VIJEĆU POSLIJDIPLOMSKIH STUDIJA FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (klasa: 643-02/08-03/10; ur. broj: 3804-220-08-2), donesenoj na sjednici održanoj 31. ožujka 2008. imenovani smo u povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li Melanija Belaj uvjete za stjecanje doktorata izvan doktorskoga studija i može li se odobriti tema disertacije pod naslovom Etnološki i kulturnoantropološki pristup kulturi pijenja: proizvodnja i upotreba alkoholnih pića u obitelji te potvrditi prijedlog dr.sc. Nives Rittig Beljak kao mentora.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju povjerenstvo podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE Mr.sc. Melanija Belaj podnijela je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zahtjev za pristupanje izradi i obrane disertacije izvan doktorskoga studija i prihvaćanje teme pod naslovom: Etnološki i kulturnoantropološki pristup kulturi pijenja: proizvodnja i upotreba alkoholnih pića u obitelji. Uz zahtjev je priložila životopis, popis objavljenih radova, ovjerene preslike fakultetske i magistarske diplome, sinopsis disertacije, potvrdu o sudjelovanju u istraživačkom radu Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, presliku priznanice o uplaćenim troškovima, te presliku domovnice.

Pristupnica Melanija Belaj rođena je 24. travnja 1975. godine u Zagrebu. Godine 2000. diplomirala je etnologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, čime je stekla zvanje diplomirani etnolog i komparatist književnosti. Na istom je Fakultetu u razdoblju od 2000. do 2005. godine završila poslijediplomski znanstveni studij etnologije i kulturne antropologije, položila sve propisane ispite, te izradila i obranila dana 22. prosinca 2005. znanstveni magistarski rad pod naslovom: Obiteljske fotografije – analiza i interpretacija u okviru etnološko-antropološke znanosti, stekavši akademski stupanj magistar znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija.Pristupnica od 2001. godine radi u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. U razdoblju od 2001. do 2005. godine radila je na poslovima digitalizacije arhivske građe

45

Instituta. U istome Institutu radi kao novakinja i asistentica na znanstvenoistraživačkim projektima: Znanstvena novakinja Melanija Belaj sudjelovala je u radu sljedećih projekata:od 2001.-2002. godine bila je na projektu “Etnografija Hrvata”, voditeljice Jasne Čapo Žmegač,

od 2002.-2006. godine znanstvena novakinja, asistentica na projektu “Etnografija svjetovne tranzicije: predlošci i otkloni”, voditeljice Ines Prica,

od 2007. godine na projektu “Kultura prehrane u ozračju društvenih promjena 20. i početka 21. stoljeća”, voditeljice Nives Rittig-Beljak.

Pristupnica je objavila dva izvorna znanstvena rada:

Obiteljska fotografija: suvenir emocija. //Treća, časopis Centra za ženske studije. VIII (2006.), broj 2; 85 – 97 (izvorni znanstveni rad)Obiteljska fotografija – analiza i interpretacija u okviru teorije predstavljanja E. Goffmana. //Etnološka tribina. Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva., vol. 36 (2006.), 29; 53 – 71. (izvorni znanstveni rad)

Priloženim sinopsisom Melanija Belaj je ukazala na dosadašnje spoznaje o tradicijskoj prehrani u hrvatskoj etnologiji i kulturnoj antropologiji, a zatim ukazala na potrebitu interdisciplinarnost i uvođenje novih teorijskih pristupa vezanih uz temu. Svoja će istraživanja kulture pijenja temeljiti na pristupima koje predlažu autori u okviru antropologije hrane i antropologije pića. Konceptualni okvir interpretativne i analitičke obrade građe dijelom će obuhvaćati simbolička antropologija, a djelom političko – gospodarski pristup istraživanju hrane i pića. Svoja će istraživanja kulture pijenja usmjeriti na proizvodne, konzumentske i simboličke prakse kojom ravanju različiti kulturni obrasci i promjene u društvenom kontekstu. Autorica će istraživanja usmjeriti na analitičku obradu i interpretaciju hrvatskih etnoloških i kulturnoantroploških radova, te radova s područja gospodarske povijesti. Tako će dobiti uvid u promjene koje su se događale tijekom 20. stoljeća u kućnoj/obiteljskoj proizvodnji alkoholnih pića na području Zagrebačke županije: plešivičko-okička, zelinska i turopoljska regija naglaskom na političke, društvene, ekonomske promjene, a s posebnim naglaskom na turizam koji se odrazio na proizvodnju i trošenje pića. Vlastita istraživanja usmjerit će na nekoliko primjera (studija slučaja). Melanija Belaj će kao polazište istraživanja koristiti analizu različitih izvora i građe, u okviru terenskoga rada koristit će metodu djelomično strukturiranog intervjua, sljedit će komparacija i sinteza unutar predloženih konceptualnih okvira.

46

Ovim će radom Melanija Belaj afirmirati novo područje istraživanja, antropologiju pića i njezin predmet – kulturu pijenja, kao proizvodnu, konzumentsku i simboličku praksu kojom ravnaju različiti kulturni obrasci i promjene u društvenom kontekstu, a predloženi rad doprinijet će uvođenju novih pristupa u istraživanje kulture hrane i pića u svrhu promicanja antropologije prehrane kao djelatnog i višestruko primjenjiva znanja koje se na taj način priključuje suvremenim tijekovima etnologije i kulturne antroplogije.

Na temelju iznesenoga, povjerenstvo zaključuje sljedeće:Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nadležan za problematiku predložene teme disertacije i to u okviru kompetentnog znanstvenog područja: etnologija/kulturna antropologija, te da pristupnica Melanija Belaj zadovoljava sljedeće tražene uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima:

1. ima znanstveni stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija.

2. ima sedam godina istraživačkog rada pri institutu (uvjet najmanje jedna godina).

U prijedlogu sinopsisa predložen je naslov: Etnološki i kulturnoantropološki pristup kulturi pijenja: proizvodnja i upotreba alkoholnih pića u obitelji. Nakon detaljnog uvida u sadržaj sinopsisa, povjerenstvo je pristupnici predložilo korekciju naslova u: Etnološki i kulturnoantropološki pristup kulturi obiteljske proizvodnje i uživanja alkohola, što je dogovorno prihvaćeno.

Povjerenstvo smatra da se može udovoljiti prijedlogu pristupnice da mentor izrade disertacije bude dr. sc. Nives Rittig Beljak, znanstvena savjetnica Instituta za etnologiju i folkloristiku.

U Zagrebu, 2. lipnja 2008. godine

Dr.sc. Tihana Petrović Leš, doc., predsjednik povjerenstva

Dr.sc. Tomislav Pletenac, doc. član povjerenstva

Dr.sc. Nives Rittig Beljak, znan. savj. Institut za etnologiju i folkloristiku, član povjerenstva

47

Melanija Belaj Fakultetsko vijećeHorvaćanska 21 Filozofskog fakulteta 10000 Zagreb Sveučilišta u Zagrebu



Etnološki i kulturno antropološki pristup kulturi obiteljske proizvodnje i uživanja alkohola

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: etnologija/kulturna antropologijaGrana: etnologija

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Etnološka istraživanja prehrane u Hrvatskoj odvijala su se unutar različitih pristupa i analitičkih dosega: od skupljanja podataka o tradicijskoj seoskoj prehrani (Zbornik za narodni život i običaje), kulturnopovijesnih potraga za podrijetlom pojedinih elemenata (Andrić, Svirac), istraživanja regionalnih posebnosti (Randić, Lazarević, Somek-Machala) do suvremenih antropoloških pristupa koji kulturu prehrane sagledavaju unutar cjelovitosti društvenog konteksta pojedinačnih razdoblja, kao npr. prehrane u posebnosti ratnih okolnosti unutar hrvatske etnografije rata (Rittig-Beljak) i prehrane u vrijeme baroka (Rittig-Beljak). Istraživanje prehrambenih praksi te relativno zanemareni aspekt kulture pijenja upisuju se u etnologiji svakodnevice koja se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća profilira kao područje najširega antropološkog interesa za životne prakse kulturnih subjekata. Područje antropologije hrane i pića uključuje prinose specifičnih regionalnih uvida, mogućnost međusobne usporedbe i supostojanje različitih pristupa i interpretacija u skladu sa specifičnošću povijesnih i društvenih konteksta te kulturnih razlika. Neki aspekti kulture pijenja obrađeni su u okviru drugih znanstvenih disciplina poput etnomedicine koja se zanima za uporabu alkoholnih pića u svrhu liječenja ili pak folkloristike koja se zanima za napitnice i zdravice te u istraživanjima pučke pobožnosti koja se bave štovanjem svetaca vezanih uz poljodjelske radove. No istraživanjem obiteljske proizvodnje alkoholnih pića i njezine uporabe i konzumacije u krugu obitelji nije se u nas dosada pristupalo u okviru etnoloških i antropoloških kretanja. Prema nekim autorima u područje istraživanja kulture pijenja ubraja se i način proizvodnje pića u krugu pojedine obitelji (de Garine 2001, Wilson 2005). Pijenje je društveni čin i kao takav ostvaruje se u društvenom kontekstu. Osim toga, hrana i piće važan su čimbenik u izgradnji i kreiranju identiteta (Douglas 1987). Istraživanje kulture pijenja temeljit će se na pristupima koje predlažu autori u okviru antropologije hrane i antropologije pića. Konceptualni okvir interpretativne i analitičke obrade građe dijelom će obuhvaćati simbolička antropologija čija glavna predstavnica je

48

Mary Douglas, a dijelom će obuhvaćati političko – gospodarski pristup istraživanju hrane i pića kakav predlaže Jack Goody, te autori srodnih disciplina, posebno Pierre Bourdieu i Arjun Appadurai.

Slijedom spomenutih razmišljanja, a na tragu istraživanja obiteljske svakodnevnice u širem kulturnom kontekstu, u planiranome radu započet će se istraživanje kulture pijenja, kao proizvodne, konzumentske i simboličke prakse kojom ravnaju različiti kulturni obrasci i promjene u društvenom kontekstu.

Novim područjem – antropologijom pića, koja dosad nije bila predmetom sustavnih istraživanja, prikazala bi se bogata tradicija proizvodnje i uporabe alkoholnih pića u obitelji u Hrvatskoj s obzirom na njezinu raznolikost, utjecaj susjednih kultura i suvremene promjene kulturnih politika.

Uže područje rada

Namjera ovog rada je, između ostalog, ukazati na dio kućne radinosti koja je zapisana u etnografskoj građi, a koja u posljednje vrijeme poprima nove smjernice razvoja. U radu će se ispitati i pokazati kako je i na kojim razinama došlo do promjene u proizvodnji i uporabi alkoholnih pića kao dijelu života pojedine obitelji s obzirom na gospodarske i političke promjene u državi (poput razvoja turizma koji se sve više okreće tradicijskom nasljeđu), osobito nakon osamostaljenja Hrvatske. Isto tako, istražit će se načini na koje se oblikuju i preoblikuju nacionalni, obiteljski i osobni identitet s obzirom na proizvodnju, distribuciju i uporabu alkoholnih pića u svakodnevnom životu. Na nekoliko primjera (studija slučaja), pokazat će se kako su proizvodnja i konzumacija alkoholnih pića prerasle okvire kućnog, obiteljskog načina u okviru proizvodnje za vlastite potrebe pojedine obitelji te postale dio globalnog trenda isticanja, prodaje i promidžbe zdravog života i tradicijske kulture. Obrađena građa vremenski će obuhvatiti 20. stoljeće, osobito sam kraj i početak 21. stoljeća, a temeljitije će se prostorno obraditi područje Zagrebačke županije: plešivičko-okićka, zelinska i turopoljska regija stoga jer je blizina velikog grada utjecala na tijek promjena koje se odnose na predmet rada.

Ciljevi i problemi istraživanja

Polazište istraživanja bit će vlastita terenska građa te analitička obrada i interpretacija dosadašnjih istraživanja proizvodnje i uporabe alkoholnih pića u obitelji u hrvatskoj etnološkoj i kulturnoantropološkoj znanosti (Somek-Machala), te u radovima s područja gospodarske povijesti. U okviru etnološke i kulturno antropološke znanosti spomenuta tema pronalazila je mjesto u radovima koji opisuju način života pojedinog kraja (Zbornik za narodni život i običaje) te u radovima o voćarstvu i vinogradarstvu (Šestan, Cvetan). Spomenutu građu koja pruža uvid u povijest proizvodnje i uporabe alkoholnih pića, a u svrhu kvalitetnije interpretacije građe komparirat ću s vlastitom terenskom građom.


Jedan od metodoloških postupaka biti će analiza sadržaja povijesnih izvora proizvodnje i uporabe alkoholnih pića u obitelji, a u toj analizi osvrnut ću se i na popularne izvore: tiskovine s područja gastronomije i enologije te internet kao nezaobilazan izvor informacija. Na terenskim istraživanjima koristit ću se metodom djelomično strukturiranog intervjua, a u svrhu bolje interpretacije građe koristit ću se

49

obiteljskim arhivima pojedinih kazivača (fotografije, filmovi, priznanja i nagrade sa sajmova, zapisi postupaka u proizvodnji alkoholnih pića), osobito onih koji se proizvodnjom alkoholnih pića bave za šire tržište. Pristup istraživanoj temi bit će analitički, komparativan i sintetski, a konceptualni okvir interpretacije i analize građe temeljit će se na prethodno navedenim pristupima koje predlažu autori u okviru antropologije hrane i antropologije pića.

Znanstveni doprinos

Predloženi rad pokazat će kako je i na kojim razinama došlo do promjene u proizvodnji i distribuciji alkoholnih pića kao dijelu života pojedine obitelji s obzirom na gospodarske i političke promjene u državi, osobito nakon osamostaljenja Hrvatske. Također, namjera mi je afirmirati novo područje istraživanja – antropologiju pića te njezin predmet - kulturu pijenja, kao proizvodnu, konzumentsku i simboličku praksu kojom ravnaju različiti kulturni obrasci i promjene u društvenom kontekstu. Osim toga, predloženi rad pridonijet će praćenju novih pristupa u istraživanju kulture hrane i pića u svrhu promicanja antropologije prehrane kao djelatnog i višestruko primjenjiva znanja koje se na taj način priključuje suvremenim tijekovima etnologije i kulturne antropologije.

Datum

Potpis mentora: Potpis kandidata:

dr.sc. Nives Rittig-Beljak Melanija Belaj

50

dr. sc. Branko Đaković, izv. prof.predsjednik povjerenstva

dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc.član povjerenstva

dr. sc. Jadranka Grbić, red. prof. znanstv. savjetnik Instituta za etnologiju i folkloristikučlan povjerenstva

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (klasa: 643-02/08-03/11, ur. broj: 3804-220-08-2), donesenoj na sjednici održanoj 14. travnja 2008. godine, imenovani smo u povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li Ana-Marija Vukušić uvjete za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i može li se odobriti tema disertacije pod naslovom Imoćani u Zagrebu: etnografija pripadnosti i procesi identifikacije, te potvrditi prijedlog prof. dr. sc. Jadranke Grbić kao mentora.

Nakon uvida u priloženu dokumentaciju povjerenstvo podnosi sljedeći

IZVJEŠTAJ

Ana-Marija Vukušić podnijela je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zahtjev za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom: Imoćani u Zagrebu: etnografija pripadnosti i procesi identifikacije. Uz zahtjev je priložila životopis s popisom objavljenih radova, preslike diploma (diplomske i magistarske), sinopsis disertacije, potvrdu o sudjelovanju u istraživačkom radu u Institutu za etnologiju i folkloristiku, presliku priznanice o uplaćenim troškovima te presliku domovnice.

Pristupnica Ana_Marija Vukušić rođena je 11. lipnja 1975., u Kitchneru (Kanada).

U Imotskom je 1993.g. završila Matematičku gimnaziju «Tin Ujević», a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu je 1999.g. završila dodiplomski studij informatologije (smjer opća informatologija) i etnologije, čime je stekla zvanje diplomirani informatolog i etnolog. Godine 2004. na istome je fakultetu završila Poslijediplomski studij etnologije i kulturne antropologije, stekavši zvanje magistra znanosti, područje humanističke znanosti, polje etnologija i antropologija.

Pristupnica od godine 2000. radi u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Do 2001.g. radila je u biblioteci Instituta za etnologiju i folkloristiku (honorarni

51

posao) na poslovima osmišljavanja i ažuriranja bibliotečnih baza podataka, suradnji u nabavi stručne literature, te deskriptivnoj obradi domaće i inozemne literature.

Od 2001.g. u istome institutu radi kao znanstvena novakinja i asistentica na znanstvenoistraživačkim projektima: 2001 – 2002 "Etnografija Hrvata" (voditeljica dr. sc. Jasna Čapo Žmegač); 2002 - 2006 "Etnografska baština i suvremenost: između tradicije i globalizacije" (voditeljica dr. sc. Zorica Vitez);2006 - "Suvremeni kulturni tijekovi i oblikovanje zajednica i identiteta" (voditeljica dr. sc. Jasna Čapo Žmegač).

Pristupnica je objavila sljedeće radove:

Poglavlja u knjizi:Transformacija pojma viteštva u Sinjskoj alki // Split i drugi: Kulturnoantropološki i kulturnostudijski prilozi / Prica, Ines i Škokić, Tea (ur.). Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatsko etnološko društvo, 2007. Str. 183-200.

Članci:Zapisi o Sinjskoj alki i njihova primjenjivost u etnološkome istraživanju. // Studia Ethnologica Croatica. 19 (2007) , 1; 223-242 (izvorni znanstveni rad)Suvremenost, tradicija i sjećanje: Sinjska alka. // Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku. 42 (2005) , 2; 93-108 (izvorni znanstveni rad).Transformacija pojma viteštva u Sinjskoj alki. // Etnološka tribina: godišnjak Hrvatskog etnološkog društva. 32 (2002) , 25; 9-26 (izvorni znanstveni rad).Svadbeni barjak. // Etnološka tribina. Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva. 29 (1999) , 22; 153-161 (izvorni znanstveni rad)..Prikazi:Mesto in trg na meji, 9. vzporednice med slovensko in hrvaško etnologijo = Grad i trg na granici, 9. hrvatsko-slovenske etnološke paralele, Ljubljana, Slovensko etnološko društvo, 2006. // Narodna umjetnost. Hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku. 44 (2007) , 2; 250-251 (prikaz, stručni rad).Split i drugi, Kulturnoantropološki i kulturnostudijski prilozi, Zagreb, Institut za etnologiju i folkloristiku – Hrvatsko etnološko društvo, 2007. // Narodna umjetnost. Hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku. 44 (2007) , 2; 248-249 (prikaz, stručni rad).Jerry D. Moore: Uvod u antropologiju, Teorije i teoretičari kulture. // Narodna umjetnost. Hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku. 40 (2003) , 2; 202-203 (prikaz, stručni rad).Biblioteka antropologije i etnologije, Zagreb, Jesenski i Turk, 2002.. // Etnološka tribina: godišnjak hrvatskog etnološkog društva. 32 (2002) , 25; 245-247 (prikaz, stručni rad).Zbornik otoka Drvenika sv. I i II, Drvenik (trogirski), Župa Sv. Jurja Mučenika, 2000.. // Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku. 39 (2002) , 2; 230-232 (prikaz, stručni rad).Etnologija i etnomit, Dunja Rihtman-Auguštin, Zagreb, ABS95, 2001.. // Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku. 39 (2002) , 2; 219-220 (prikaz, stručni rad).

52

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=132614










http://www.ief.hr/hr/projekti/vitez.php

Pristupnica je predložila temu: Imoćani u Zagrebu: etnografija pripadnosti i procesi

identifikacije.

Priloženim sinopsisom pristupnica je ukazala na teoretsku podlogu, interdisciplinarnost u pristupu i primjenjivost mogućih rezultata istraživanja vezanih uz predloženu temu. Obrazložila je kako se radi o istraživanju unutrašnjih migracija i identiteta, što su izrazito interdisciplinarne i multidisciplinarne istraživačke teme. Uže područje predloženog istraživanja smjestila je u domenu istraživanja procesa identifikacije ljudi koji su poglavito tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, u Zagreb doselili s područja Imotske krajine (različite dobne, obrazovne, profesionalne i spolne skupine). U istraživanju će se pozornost posvetiti problemima istodobne participacije te grupe u dvama kulturnim i fizičkim prostorima (Zagreb i Imotska krajina), razinama pripadnosti (i nepripadnosti), te karakteristikama njihove privrženosti tim prostorima.

Osnovnim ciljem, usmjerenim na istraživanje razina identifikacije s prostorom, njihov odnos prema drugim identitetima, te tezu kako je identifikacija s regijom kod doseljenika u Zagreb izrazitija od one s konkretnim mjestom (selom) u Imotskoj krajini, jer stvara mogućnost poistovjećivanja s većim brojem ljudi, istražit će se karakteristike njihova okupljanja u okviru tzv. zavičajnih klubova, kao i neke neformalne oblike druženja (prijateljska druženja, internetski forumi), te važnost društvenih mreža zasnovanih na zajedničkome podrijetlu. Nadalje, cilj je ovoga rada istraživanje i promišljanje o ambivalentnom odnosu Imoćana prema stereotipima o grupama s kojima se manje ili više poistovjećuju, a koji je bitno obilježen situacijom i osobom koja ih izriče.

Istraživanje će se temeljiti na kvalitativnoj metodologiji, prvenstveno na metodi promatranja sa sudjelovanjem te djelomično strukturiranim intervjuima, na analizi sadržaja internetskih foruma i stranica, mjesnih monografija te za temu relevantnih medijskih priloga.

S obzirom na činjenicu kako se domaći etnolozi nisu dosada sustavno bavili sličnim temama, istraživanjem, opisom i analizom određenih aspekata i čimbenika identifikacije Imoćana doseljenih u Zagreb, namjerava se pridonijeti širenju istraživačkog polja domaće etnologije i na područje unutrašnjih migracija, kao i razumijevanju procesa identifikacije migrantskih skupina, te općenito etnološkim uvidima u još neke aspekte suvremene svakodnevice.

1. Na osnovi iznesenoga, povjerenstvo zaključuje da je Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu nadležan za problematiku predložene teme disertacije i to u

okviru kompetentnog znanstvenog područja: etnologija/kulturna antropologija.

2. Povjerenstvo uvidom u dokumentaciju i proučivši sinopsis utvrđuje da Ana-

Marija Vukušić udovoljava svim uvjetima koji su potrebni da se pristupi izradi

disertacije te u tom smislu podržava njezin zahtjev.

53

3. Povjerenstvo smatra da se može udovoljiti prijedlogu pristupnice da mentor izrade

disertacije bude prof. dr. sc. Jadranka Grbić, znanstv. savjetnica Instituta za

etnologiju i folkloristiku, Zagreb.

U Zagrebu, 26. svibnja 2008.g. dr. sc. Branko Đaković, izv. prof.predsjednik povjerenstva

dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc.član povjerenstva

dr. sc. Jadranka Grbić, red. prof. znanstv. savjetnik Instituta za etnologiju i folkloristikučlan povjerenstva

54

Ana-Marija Vukušić Fakultetsko vijeće

Dinarski put 1 c Filozofskog fakulteta 10000 Zagreb Sveučilišta u Zagrebu



IMOĆANI U ZAGREBUEtnološko istraživanje procesa identifikacije i pripadnosti

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: Etnologija i antropologijaGrana: etnologija

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Jedan od važnijih pomaka u etnologijama europskih zemalja 2. pol. 20. st. – bitno uvjetovan povijesnim i političkim prilikama – bio je redefiniranje predmeta istraživanja, te skretanje pozornosti s kulturno i geografski udaljenog predstavnika druge ili "narodne" kulture na bliskog Drugog s kojim istraživač dijeli slične vrijednosti, prostor i kulturu (Auge, Cohen, Rihtman-Auguštin, Segalen). Shodno tomu su se i u domaćoj etnološkoj znanosti od 70-ih god., među ostalim, počela javljati pitanja opravdanosti i kriterija razgraničenja "gradske" i "seoske kulture" te je istaknuta važnost istraživanja suvremene kulture, odnosno kulture svakodnevice (Rihtman-Auguštin; v. i npr. Čapo Žmegač, Gulin Zrnić, Šantek 2007, …). Premda je već tada kao jedna od važnijih tema gradskih etnoloških istraživanja prepoznat "put seoskih migranata u grad", odnosno istraživanje iseljenika iz jedne regije u grad (Rihtman-Auguštin), hrvatski se etnolozi time dosada nisu bavili. Istraživanje unutrašnjih migracija ostalo je u domeni demografije, geografije i sociologije (Lajić, Mežnarić, Nejašmić, Rogić, Štambuk,…), pa tako i onih s područja Imotske krajine (Anić) koje će obuhvatiti ovaj rad. Etnološke, odnosno antropološke teorije migracija uglavnom su se razvijale u okviru istraživanja vanjskih migracija, a važniji se pristupi oblikuju u okviru integracijske i - u novije vrijeme dominantnije - transnacionalne paradigme kojoj su u središtu interesa aktivnosti kojima iseljenici povezuju višenacionalne društvene prostore (Bash, Čapo Žmegač, Povrzanović). Identitet, kao izrazito interdisciplinarna i multidisciplinarna istraživačka tema, jedno je od nezaobilaznih područja takvih istraživanja. Suvremene koncepcije odmiču se od gledišta na identitet kao nepromjenjivu i podrijetlom ili skupinom ograničenu datost, te naglašavaju dinamičnost, promjenjivost i relacijski karakter identiteta, budući da se on nužno konstruira i ostvaruje tek u odnosu na druge identitete. Takvo poimanje identiteta, posebice ukoliko je riječ o identitetu grupe, iziskuje i pitanje kriterija i granica zajednice

55

(Barth, Bauman, Čapo Žmegač), odnosno istraživanje mehanizama po kojima se, posebno ukoliko je riječ o tzv. "zamišljenim" zajednicama (Anderson), one konstruiraju simbolički (Cohen).

Uže područje rada

Slijedom ideje da se mnogostruki individualni identiteti, tzv. ugniježdeni identiteti (Grbić) konstruiraju i kroz proces izbora onih oblika ponašanja i vrijednosti što ih sadržavaju neke pojedincu druge tradicije (Hannerz), u radu ću se baviti procesima identifikacije ljudi koji su, poglavito tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, u Zagreb doselili s područja Imotske krajine (različite dobne, obrazovne, profesionalne i spolne skupine). S obzirom da se pojedinačni izbori razlikuju, te da njihov odnos s već postojećim individualnim (i kolektivnim) identitetima određuje kako vlastito, tako i poimanje drugih, pozornost ću posvetiti problemima istodobne participacije te grupe u dvama kulturnim i fizičkim prostorima (Zagreb i Imotska krajina), razinama pripadnosti (i nepripadnosti), te karakteristikama njihove privrženosti tim prostorima (Lovell).


Polazišna je misao ovoga rada da identitet zasnovan na podrijetlu ima različitu ulogu u ukupnom identitetu pojedinaca, pa tako i onih doseljenih s područja Imotske krajine u Zagreb. S time u vezi, a u skladu s mišljenjem kako su procesi identifikacije bitno obilježeni vremenom i prostorom, odnosno situacijom u kojoj se odvijaju, (Čapo Žmegač, Hannerz, Rapport&Dawson) jedan je od ciljeva ovoga rada ispitati razine identifikacije s prostorom, njihov odnos prema drugim identitetima, te tezu kako je identifikacija sa regijom kod doseljenika u Zagreb izrazitija od one s konkretnim mjestom (selom) u Imotskoj krajini, jer stvara mogućnost poistovjećivanja s većim brojem ljudi. U skladu s tim, istražit ću i karakteristike njihova okupljanja u okviru tzv. zavičajnih klubova, kao i neke neformalne oblike druženja (prijateljska druženja, internetski forumi), te važnost društvenih mreža zasnovanih na zajedničkome podrijetlu (Barnes, Boissevain, Hannerz). Osvrnut ću se i na ambivalentan odnos Imoćana prema stereotipima (Pickering, Supek) o grupama s kojima se manje ili više poistovjećuju, a koji je bitno obilježen situacijom i osobom koja ih izriče.Pored navedenoga, u radu ću se baviti i pitanjem etike istraživanja, koje posebnu važnost poprima u situaciji kada je istraživač član zajednice koju istražuje. Ta "olakotna okolnost" koja istraživaču olakšava shvaćanje ukorijenjenih gledišta istraživane zajednice (Schultz) i spaja ga u novi intersubjektivni prostor s "kazivačem" (Rapport&Overing) za istraživača je izuzetno obvezujuća jer nerijetko otvara pitanje lojalnosti dvjema zajednicama, čiji zahtjevi mogu biti i oprečni.


Istraživanje će se temeljiti na kvalitativnoj metodologiji, prvenstveno na metodi promatranja sa sudjelovanjem te djelomično strukturiranim intervjuima. Osim toga, analizirat ću i sadržaje internetskih foruma i stranica, mjesne monografije te za temu relevantne medijske priloge.


56

S obzirom na ranije navedenu činjenicu kako se domaći etnolozi nisu dosada sustavno bavili sličnim temama, istraživanjem, opisom i analizom određenih aspekata i čimbenika identifikacije Imoćana doseljenih u Zagreb namjeravam pridonijeti širenju istraživačkog polja domaće etnologije i na područje unutrašnjih migracija, kao i razumijevanju procesa identifikacije migrantskih skupina, te općenito etnološkim uvidima u još neke aspekte suvremene svakodnevice.

Mentorica: Voditelj studija: Kandidat:

prof.dr.sc. Jadranka Grbić, prof.dr.sc. Vitomir Belaj, mr.sc.Ana-Marija Vukušićznanstvena savjetnica red. profesor

57

Stručno povjerenstvo

1. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof.2. dr. sc. Diana Zalar, doc.3. dr. sc. Nikica Gilić, doc.

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 20. lipnja 2008. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li mr. sc. Smiljana Narančić Kovač uvjete za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i može li se odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Jedna priča i dva pripovjedača: pripovjedne perspektive u dvojnome diskursu suvremene slikovnice. U skladu s tim podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Smiljana Narančić Kovač rođena je 1957. u Zagrebu. Stekla je stručni naziv profesora komparativne književnosti i engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1981. godine. Na istome je fakultetu 1989. godine magistrirala na temu Trojna struktura «Suza sina razmetnoga» Ivana Gundulića i stekla naziv magistra društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije. Ima bogato radno iskustvo kao profesorica u osnovnoj i srednjoj školi i kao nastavnica na sveučilištu. Od 1988. do 1993. radila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao predavač. Izabrana je za znanstvenog asistenta 1991. godine. Od 1993. do danas radi na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1999. izabrana u zvanje višega predavača, a 2003. u zvanje profesora visoke škole.

Znanstvena i stručna aktivnost

Smiljana Narančić Kovač znanstvene i stručne radove objavljuje od 1978. godine, a od 1989. redovito nastupa na znanstvenim i stručnim domaćim i međunarodnim skupovima. Objavila je veći broj radova u domaćim i inozemnim publikacijama, u kojima se bavila književnopovijesnim istraživanjima, istraživanjima nastave književnosti, osobito književnosti na stranome jeziku, kao i istraživanjima u primijenjenoj lingvistici. Duže se vrijeme prvenstveno bavi istraživanjem dječje književnosti, posebice

58

slikovnicom, čitateljskim strategijama u kontekstu dječje književnosti, različitim aspektima razumijevanja verbalnog i vizualnog diskursa kod djece čitatelja, osobito na stranom jeziku, kao i problematikom nastave književnosti na stranom jeziku u mlađoj školskoj dobi.

Magistarsku radnju objavila je u prerađenome obliku kao knjigu. Već tu bavi se istraživanjem narativnih aspekata književnoga djela i time pokazuje interes za analizu priče s pozicije semiološke teorije pripovijedanja. Osim toga objavila je još dvadeset i tri znanstvena rada u knjigama, znanstvenim časopisima i zbornicima sa znanstvenih skupova. Također je objavila dvadeset stručnih radova. Iz opsežnog popisa znanstvenih radova mogu se izdvojiti radovi neposredno vezani uz istraživanje književnosti: «Samoća priče. Pokušaj razumijevanja proze Samuela Becketta», te «Margaretina ljubav», 1980, u časopisu Književna smotra; «Kaspar i njegov protivnik. Handkeov Kaspar u kontekstu tradicije», 1988, te «Pjesnički motivi i 'topoi' u Gundulićevim Suzama sina razmetnoga», 1992. u časopisu Umjetnost riječi; kao i radovi vezani uz dječju književnost i njezinu primjenu u nastavi, primjerice: «Razmišljanjem i suradnjom malih k samostalnome čitanju velikih», 2000. (Zbornik UA), «Reading authentic stories in English as a foreign language with seventh graders», 2001. (u knjizi Children and foreign languages III), «Internet u nastavi književnosti na engleskome kao stranom jeziku», 2001, «Nastava književnosti kao poticaj», 2003. (Zbornik Bralnega društva Slovenije), «Promoting intercultural awareness through literature in foreign language teacher education», 2006. (poglavlje u knjizi Coherence of principles, cohesion of competences, izdanje Vijeća Europe), «Literacy in English as a foreign language: Reading readers vs. reading literature», 2007. (zbornik 14th European Conference on Reading Literacy without Boundaries), «Samostalno čitanje i razumijevanje priče na engleskom kao stranom jeziku», te «Čitanje slika i nastanak priče» (Zbornik RUHJ – u tisku), «Razumijevanje vremenske strukture narativnoga teksta u ranom učenju engleskoga jezika» (Zbornik Dijete i jezik danas: Dijete i tekst – u tisku).

Osim toga, mogu se izdvojiti stručni radovi o dječjoj književnosti u nastavi stranog jezika koje je objavila u razdoblju od 1999. do danas: «Dječja književnost u nastavi stranog jezika», 1999. (poglavlje u knjizi), «Dječje pučke pjesmice u sveučilišnoj nastavi engleskog jezika», 1999, «Learning English and understanding literature», 2001. o književnim aspektima slikovnice u ranom učenju engleskog jezika, «Suvremena basna i razvijanje samopoštovanja», 2004, «Foundations, scaffolding and road building: Some thoughts on children's literature in Croatia today», 2006. (pozvani rad u biltenu američkog ogranka International Board on Books for Young People), «Spona jezika i kultura: kako uklopiti književnost u nastavu engleskog jezika», 2007.

Sudjelovala je kao istraživač na ovim znanstvenim projektima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa: u razdoblju od 1991-1996. na projektima Enciklopedija hrvatske književnosti i Pragmalingvistika prirodnih jezika; od 2001-2006. na projektu Engleski jezik u Hrvatskoj; od 2007. do danas na projektima Usvajanje engleskoga jezika od rane dobi: analiza učenikova međujezika i Fabula i diskurs u dječjoj književnosti. Također je kao vanjska suradnica sudjelovala i na projektu Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranih jezika, u razdoblju od 1997-2002.

Nastavna aktivnost

59

Smiljana Narančić Kovač nositeljica je nekolicine kolegija iz dječje književnosti na studiju engleskog jezika za učitelje na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Mentorica je bila za više od sedamdeset diplomskih radnji, te je objavila četiri rada u suautorstvu s diplomantima. Pokrenula je nekoliko interdisciplinarnih projekata u svezi s književnošću, što je dobar temelj za izradu njene disertacije. Kao pozvani predavač održala je više predavanja o dječjoj književnosti na engleskom jeziku na sveučilištima u inozemstvu (Belgija, 2008, niz predavanja What are picture books and what to do with them?; Bosna i Hercegovina, 2006/07, kolegij iz dječje književnosti na postdiplomskom stručnom specijalističkom učiteljskom studiju). Redovito sudjeluje u stručnom usavršavanju nastavnika i studenata predavanjima o ulozi književnosti u nastavi. Na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dobila je Dekanovu nagradu za 2004. godinu za izvanredne aktivnosti i unaprjeđenje nastave.

Ocjena prijedloga doktorskog rada

Smiljana Narančić Kovač predlaže istraživanje pripovjednih perspektiva u kontekstu osobitosti odnosa vizualnoga i verbalnoga diskursa novije slikovnice engleskoga govornoga područja. Predložena tema nadovezuje se na njen dosadašnji rad i pokriva važno područje odnosa pripovjedača verbalne i pripovjedača vizualne razine i način na koji oni zajednički posreduju priču u slikovnici kao dvojnome mediju. Također bi u svom istraživanju u tom aspektu usporedila osobitosti slikovnice i ilustrirane knjige, te srodnost pripovjednih perspektiva narativne slikovnice i srodnih medija, kao što su strip i digitalni mediji.

Kandidatkinja polazi od teorije pripovijedanja semiološke orijentacije, te uzimajući u obzir komunikacijske aspekte slikovnice pristupa slikovnici kao djelu koje je okrenuto dječjem recipijentu uz odrasloga medijatora. Pri tom će se njeno istraživanje osloniti i na istraživanja značenjskih aspekata slikovnice. Uzet će u obzir novije specijalizirane studije naratološkog usmjerenja, kako inozemne, tako i domaće, o vizualnoj naraciji, tj. o filmu i o stripu. Pri tom za svoje istraživanje nalazi nezaobilaznom fenomenološku tradiciju, posebice pojmove mjesta neodređenosti, implicitnoga čitatelja, kao i pojam polifonije, aktualiziran u svezi s metafiktivnom slikovnicom. Iz predloženoga sinopsisa i citirane literature razvidna je pomno odabrana teorijska podloga njenoga rada, a sudeći po velikom broju objavljenih znanstvenih i stručnih radova u knjigama, meritornim časopisima i zbornicima, znanstvene kompetencije kandidatkinje na visokoj su razini.

Cilj je predloženoga istraživanja Smiljane Narančić Kovač trojak. Prvi se odnosi na prisutne perspektive u slikovnici i na njihovu manifestaciju, kako na razini verbalnoga, tako i vizualnoga teksta, te na međusobni odnos pripovjedača tih dvaju diskursnih razina u svjetlu različitih interpretacijskih vizura kandidatkinje. Drugi cilj okrenut je situacijskom raskoraku između već spomenutih pripovjedača, i njegovu utjecaju na pripovijedanje. Treći cilj odnosi se na autoričinu zaokupljenost realizacijama pripovjednih perspektiva, tj. izražajnim sredstvima koja su slikovnici na raspolaganju – književnim, slikovnim i filmskim, kao i nekim drugim (dizajn, interaktivnost).

60

U skladu sa svime navedenim, Smiljana Narančić Kovač analizirala bi recentne slikovnice nekolicine autora s engleskog govornog područja, koje se može pohvaliti bogatim i umjetnički razvijenim korpusom, jednim od vodećih u svijetu. Riječ je, primjerice, o autorima: N. Allan, Q. Blake, A. Browne, J. Burningham, H. Cooper, R. Maris, D. Wiesner, M. Willems.

Zbog svega rečenog smatramo da je riječ o potencijalno iznimno zanimljivoj disertaciji i temi koja nije dosad u nas sustavno znanstveno rasvijetljena, a djelomično pokriva složeno područje različitih, iako srodnih umjetnosti – književnosti, likovne umjetnosti, filma, stripa, elektronskih medija. Očekuje se da bi istraživanje moglo redefinirati pojam narativne slikovnice kao zasebne pripovjedne vrste, i istodobno pridonijeti razumijevanju slikovnice kao zasebne umjetničke forme ili medija. Prema priloženom sinopsisu, predloženu disertaciju kandidatkinje mr. sc. Smiljane Narančić Kovač Jedna priča i dva pripovjedača: pripovjedne perspektive u dvojnome diskursu suvremene slikovnice ocjenjujemo metodološki i teorijski utemeljenim znanstvenim istraživanjem.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten je za znanstveno područje, polje i granu kojoj pripada tema rada (humanističke znanosti, filologija, znanost o književnosti).

Smiljana Narančić Kovač ispunjava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije jer je stekla akademski stupanj magistra znanosti iz područja filologije, jer je objavila više znanstvenih radova u domaćim i inozemnim publikacijama, te bila istraživač u pet znanstvenih projekata i tako aktivno sudjelovala u istraživačkom radu visokih učilišta u ukupnom trajanju od jedanaest godina. Stoga se može prihvatiti tema Jedna priča i dva pripovjedača: pripovjedne perspektive u dvojnome diskursu suvremene slikovnice. Za mentoricu se predlaže dr. sc. Diana Zalar, doc.

U Zagrebu, 21. lipnja 2008.

1. Dr. sc. Andrea Zlatar Violić, red. prof.

predsjednica povjerenstva

2. Dr. sc. Diana Zalar, doc.

član povjerenstva

3. Dr. sc. Nikica Gilić, doc.

član povjerenstva

61

Smiljana Narančić Kovač Fakultetsko vijećeMrežnička 27 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Jedna priča i dva pripovjedača: pripovjedne perspektive u dvojnome diskursu suvremene slikovnice

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: teorija i povijest književnosti

Teorijska podloga rada

Slikovnica je postala vjerodostojnim predmetom znanstvenih istraživanja osamdesetih godina prošloga stoljeća. Već joj tada Roxburgh (1983) pristupa s pozicije teorije pripovijedanja semiološke orijentacije koja se u kasnijoj literaturi pokazala osobito plodnom. Studije o pripovjednoj slikovnici često stavljaju naglasak na jedinstvo njezina verbalna i vizualna sloja koji međusobno surađuju i nerazdvojivi su u čitateljskom iskustvu, bilo da je riječ o komunikacijskim aspektima slikovnice (Schwarcz 1982), o slikovnici kao književnom djelu (Landes 1985), o dječjoj recepciji uz odrasloga medijatora (Crago 1985), o kulturološkim i estetičkim aspektima likovnoga stila (Doonan 1986), o izgradnji modela «grafičkih kodova» (Moebius 1986) ili o značenjskim aspektima slikovnice (Lewis 2001).

Premda se većina istraživača slikovnice osvrće na pripovjedne perspektive, samo neki od ranijih teoretičara slikovnice pristupaju tomu problemu sustavno (npr. Nodelman 1988). Međutim, u novije su se vrijeme pojavile studije naratološkoga usmjerenja koje postavljaju čvrste temelje daljnjem istraživanju pripovjednih perspektiva u slikovnici (Nikolajeva i Scott 2001; Schwenke Wyile 2001; Nikolajeva 2004), i na koje se i ovaj rad presudno oslanja.

U tome smislu teorijsku podlogu rada čine i načelne spoznaje o pripovijedanju, kao što su razlikovanje priče i diskursa i model narativne transmisije (Chatman 1978, 1990), te spoznaje drugih utjecajnih teoretičara pripovijedanja (npr. Genette 1972; Barthes 1966; Bal 1997). Radi analize vizualnoga diskursa, koji je za slikovnicu presudan, važne su specijalizirane studije o vizualnoj naraciji, tj. o filmu (Branigan 1984; Bordwell 1985) ili o stripu (Lefèvre 2000). Uzima se u obzir i doprinos hrvatskih istraživača o naraciji u književnosti (npr. Peleš 1999; Biti 1987, 2000) i filmu (npr. Peterlić 2001; Gilić 1997, 2007). Iako iz druge, fenomenološke tradicije, pojmovi mjesta neodređenosti (Ingarden 1972) i implicitnoga čitatelja (Iser 1972) također su relevantni za ovu studiju, kao i Bahtinov pojam polifonije, aktualiziran u vezi s metafiktivnom slikovnicom (Moss 1990; Trites 1994).

62

Uže područje rada

U radu će se istražiti pripovjedne perspektive u kontekstu osobitosti odnosa vizualnoga i verbalnoga diskursa novije slikovnice engleskoga govornoga područja. U središtu je zanimanja odnos pripovjedača verbalne i pripovjedača vizualne razine i način na koji oni zajednički posreduju priču.

Izvršit će se usporedba osobitosti slikovnice kao dvojnoga medija u odnosu na druge srodne medije. Naime, slikovnica se danas drži vrstom dječje književnosti, iako vizualnom dimenzijom nedvojbeno odskače od ostalih narativnih književnih žanrova. U tom će se smislu istražiti odnos ilustrirane knjige i slikovnice, kao i srodnost pripovjednih perspektiva narativne slikovnice i srodnih medija (indikativno je da se među narativne medije ubrajaju strip, film, glazba, statična slika i digitalni mediji, ali ne i slikovnica, Ryan 2004.)


Cilj je predloženoga istraživanja trojak. Prvi se odnosi na perspektive u slikovnici: istražit će se koje su perspektive u slikovnici prisutne, kako se one manifestiraju na razini verbalnoga, a kako na razini vizualnoga teksta, te u kakvom su odnosu pripovjedači dvaju diskursnih razina općenito i s obzirom na različitost mjesta neodređenosti koja su tim razinama imanentna.

Drugi se odnosi na odnos pripovjedača dvaju razina: istražit će se situacije u kojima pripovjedač verbalnoga diskursa dolazi u raskorak s pripovjedačem vizualnoga diskursa da bi se utvrdilo kako takav odnos utječe na svojstva pripovjedača, npr. pouzdanost.

Treći se odnosi na način realizacije pripovjednih perspektiva: istražit će se koja su izražajna sredstva slikovnici na raspolaganju pri realizaciji određene perspektive (kako se ona manifestira), da bi se utvrdilo rabi li slikovnica uz strategije svojstvene verbalnom (književnom) i vizualnom (slikovnom i filmskom) diskursu i druge sebi svojstvene strategije (npr. dizajn, interaktivnost).


U skladu s navedenim ciljevima, analizirat će se verbalni i vizualni diskursi slikovnica nekolicine vodećih autora recentne slikovnice engleskoga govornoga područja, najprije zasebno, a potom u suodnosu (u cjelini dotičnoga djela). Pripovjedne perspektive podvrgnut će se naratološko-semiološkoj analizi. U istraživanje će se uključiti slikovnice ovih autora: N. Allan, Q. Blake, A. Browne, J. Burningham, H. Cooper, R. Maris, D. Wiesner, M. Willems. Prikupljena će se obilježja sistematizirati, razmotriti i poopćiti, te će se slikovnica na toj osnovici usporediti s drugim srodnim medijima.

Očekivani znanstveni i praktični doprinos

Očekuje se da će nalazi ovoga istraživanja stvoriti temelje za redefiniranje konvencija (time i određenja) narativne slikovnice kao zasebne pripovjedne vrste. To bi moglo bitno pridonijeti razumijevanju slikovnice kao zasebne pripovjedne umjetničke forme ili medija.

63

U Zagrebu, 26.svibnja 2008.

Mentor: Dr. sc. Diana Zalar, docent Kandidat: Mr. sc. Smiljana Narančić Kovač

64

Dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof., predsjednik PovjerenstvaDr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof., član PovjerenstvaDr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. u miru,član Povjerenstva

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJAFILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (klasa: 643-02/08-03/47, ur.broj: 3804-460-08-2), donesenom na sjednici održanoj 09.lipnja 2008. godine, imenovani smo u povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li mr. sc. Ljiljana Zekanović-Korona uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Model evaluacije sustava za E-učenje, te potvrditi da se za mentora imenuje prof. dr. sc. Vladimir Mateljan .

Nakon uvida u priloženu dokumentaciju povjerenstvo podnosi sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Ljiljana Zekanović-Korona podnijela je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zahtjev za odobrenje izrade i obrane disertacije izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Model evaluacije sustava za E-učenje. Uz zahtjev kandidatkinja je priložila životopis s popisom objavljenih radova, preslike fakultetske i magistarske diplome, sinopsis disertacije, dokaz o sudjelovanju u istraživačkom radu, presliku priznanice o uplaćenim troškovima postupka i presliku domovnice.Pristupnica mr. sc. Ljiljana Zekanović-Korona rođena je 27. lipnja 1966. godine u Zadru. Diplomirala je 1989. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer profesor matematike i informatike. Godine 2007. Ljiljana Zekanović-Korona je magistrirala na Odjelu za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru, gdje je obranila magistarski rad na temu "Informacijski efekti udaljenog učenja".

Od rujna 1989. do rujna 1996. godine radila je u COUO Juraj Baraković u Zadru kao profesor matematike i informatike. Godine 1996. zapošljava se na Sveučilište u Zadru kao viši predavač za kolegije Osnove informatike, Matematika za psihologe, Osnove statistike, Računalne prezentacije.Mr. sc. Ljiljana Zekanović-Korona objavila je slijedeće radove:Izvorni znanstveni radovi:

Efekti različitih metoda poučavanja na usvajanje gradiva iz matematike kod učenika četvrtih razreda osnovne škole, Radovi, razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije 1999, Filozofski fakultet Zadar.

Efekti različitih metoda poučavanja na usvajanje gradiva iz matematike kod učenika šestih razreda osnovne škole - usporedba s istraživanjem prije 1,5 godine, Zbornik radova XXIV. Međunarodnog skupa MIPRO 2001., CE.

65

The effects of different teaching methods, Zbornik radova XXVI. Međunarodnog skupa MIPRO 2003., CE.

Programirana nastava pomoću računala kao obrazovna tehnologija, Informatologia 36, 2003,1,1-82.

Videoconferences and Education,Zbornik radova XXVIII Međunarodnog skupa MIPRO 2005., CE.

Ekološki simboli na ambalaži kao marketinška komunikacija.// XIX. Kongres CROMAR-a"Marketinške paradigme za 21. stoljeće". Zagreb: Ekonomski fakultet Katedra za marketing: CROMAR- Hrvatska zajednica Udruga za marketing, 2005.

The Pilot Project of Distant Learning in Elementary Schools Located far from Zadar, Zbornik radova XXIXI Međunarodnog skupa MIPRO 2006., CE.

The Students' and Teachers' Opinion on the Proficiency Examination Through E-Learner Tests // 17th International Conference on Information and Intelligent System,.Varaždin,2006.

Internet Business of Croatian Marinas,Zbornik radova XXIXI Međunarodnog skupa MIPRO 2006., DE.

The Satisfaction of Pupils and Students with the E-learning Classes// 18th

International Conference on Information and Intelligent System, Varaždin,2007.

Stručni radovi:

Informatička pismenost studenata Filozofskog fakulteta u Zadru, Zbornik radova XXIII. Međunarodnog skupa MIPRO 2000, CE.

Što i kako učenici žele učiti pomoću računala. Zbornik radova međunarodne konferencije "Društvo i tehnologija" 2001.

Stavovi studenata o nastavi informatike u srednjoj školi i na fakultetu, Zbornik radova XXV. Međunarodnog skupa MIPRO 2002., CE.

Internet i multimedija u obrazovanju Sveučilišta u Zadru, Zbornik radova XXVII. Međunarodnog skupa MIPRO 2004., CE.

Izlaganje na znanstvenom skupu:

Implementacija europskog managementa na turizam i hotelijerstvo, Međunarodni znanstveni skup " Informatologija i obrazovanje", Rogaška Slatina, 2001.

Efekti različitih metoda poučavanja na usvajanje gradiva iz matematike, Međunarodni znanstveni skup "Društvo i tehnologija", Opatija, 2002.

The effects of different teaching methods, Zbornik radova XXVI. Međunarodnog skupa MIPRO 2003., CE.

Internet i multimedija u obrazovanju Sveučilišta u Zadru, Zbornik radova XXVII. Međunarodnog skupa MIPRO 2004., CE.

66

Videoconferences and Education,Zbornik radova XXVIII Međunarodnog skupa MIPRO 2005., CE.

The Pilot Project of Distant Learning in Elementary Schools Located far from Zadar, Zbornik radova XXIXI Međunarodnog skupa MIPRO 2006., CE.

The Students' and Teachers' Opinion on the Proficiency Examination Through E-Learner Tests // 17th International Conference on Information and Intelligent System,.Varaždin,2006.

The Satisfaction of Pupils and Students with the E-learning Classes// 18th

International Conference on Information and Intelligent System, Varaždin,2007.

Pristupnica mr. sc. Ljiljana Zekanović-Korona predložila je temu disertacije pod naslovom Model evaluacije sustava za E-učenje. Predložena tema je aktualna i vrlo dobro koncipirana kao doktorska disertacija. Iz sinopsisa je vidljivo da kandidatkinja ima dobru teorijsku i praktičnu podlogu za obradu predložene teme. U sinopsisu je kandidatkinja iscrpno obrazložila ciljeve istraživanja, metodologiju, te mogući doprinos. Uže područje predloženog istraživanja su informacijski sustavi i modeliranje, odnosno razvoj suvremenog informacijsko-analitičkog modela za evaluiranje sustava za e-učenje koji su dio elektroničko edukacijskih sustava. Rad se u prijedlogu temelji na relevantnim teorijskim izvorima i na ključnim dokumentima međunarodnih asocijacija, te se na taj način uspostavlja veza između društvenih zahtjeva i teorijskih promišljanja, čime kandidat uspostavlja visoki stupanj pouzdanosti.

Očekivani znanstveni doprinos je u proširenju spoznaje o mogućnosti učenja na daljinu putem raznih sustava za udaljeno učenje i primjeru razvoja modela. Kandidat metodološki utemeljeno predlaže na osnovu teorijskih spoznaja, te vlastitog bogatog stručno znanstvenog i praktičnog iskustva rješenja i pristupe izgradnji modela evaluacije sustava za E-učenje.Na temelju iznesenoga, povjerenstvo zaključuje da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nadležan za problematiku predložene teme disertacije i to u okviru znanstvenoga područja društvenih znanosti, znanstvenoga polja informacijskih znanosti.

1. Povjerenstvo uvidom u dokumentaciju i proučivši sinopsis disertacije utvrđuje da pristupnica mr. sc. Ljiljana Zekanović Korona udovoljava svim uvjetima članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima, te da joj se može odobriti izrada disertacije pod naslovom Model evaluacije sustava za E-učenje.

2. Povjerenstvo smatra da se može udovoljiti prijedlogu pristupnice da mentor izrade disertacije bude dr. sc. Vladimir Mateljan, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 20. lipnja 2008. godine Dr. sc. Vladimir Mateljan, red. prof.

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

Dr. sc.Vladimir Jurić, red. prof. u miru

67

Ljiljana Zekanović-Korona Fakultetsko vijećeSestrunjska 2 Filozofski fakultet23 000 Zadar Sveučilišta u Zagrebu



Model evaluacije sustava za E-učenje

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: informacijske znanostiGrana: informacijski sustavi i informatologija

1.Teorijska podloga rada

U informacijskim znanostima područje izrade modela evaluiranja sustava za e-učenje nije dovoljno obrađeno. U posljednjih desetak godina u Republici Hrvatskoj su prepoznate prednosti korištenja sustava za učenje na daljinu pa se bilježi porast primjene mrežnih stranica u obliku javnih edukacijskih portala. U nastojanjima poboljšanja postojećeg obrazovnog sustava i primjene novih tehnologija za učenje na daljinu u RH su pokrenuti brojni projekti . Ti su projekti pokrenuti ili pojedinačnim inicijativama obrazovnih ustanova ili kao projekti koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa ili fondovi Europske unije. Važnost projekata je u u poboljšanju kvalitete obrazovanja primjenom novih tehnologija e-učenja s posebnim naglaskom na poboljšanje kvalitete sveučilišnog obrazovanja s primjenom tehnologija e-učenja, te prijenos i prilagodba iskustava i znanja s Europskih sveučilišta. Novim oblicima učenja povećava se učinkovitost usvajanja znanja mogućnošću odabira vremena i mjesta za učenje.

Naime, istraživanjem baza podataka, posebno baza Current Contets, INSPEC, Eric, ProQuest, Emerald, Hrvatska znanstvena bibliografija i drugih- utvrđen je razmjerno mali broj znanstvenih radova koji obrađuju modele evauliranja sustava za e-učenje.

2.Uže područje rada

Uže područje rada ove doktorske disertacije su informacijski sustavi i modeliranje, odnosno razvoj suvremenog informacijsko-analitičkog modela za evaluiranje sustava za e-učenje koji su dio elektroničko edukacijskih sustava.

Problem istraživanja disertacije je evaluiranje postojećih rješenja razmjene znanja putem sustava za učenje na daljinu, edukacijskih web portala, javnih bibliotečnih repozitorija, baza podataka itd.

U radu se proučavaju postojeći sustava za e-učenje: sustav tvrtke Cognita, sustav unutar CARNet-a, sustav Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sustav Baltazar. Na osnovi analize tih sustava ponuditi će se model evaluiranja sustava za e-učenje.

3.Ciljevi istraživanja

68

Svrha disertacije može se formulirati slijedećim pitanjem: „ Kako evaluirati postojeće sustave za e-učenje?“ Koji su to elementi unutar sustava za e-učenje koji se trebaju vrednovati unutar modela evaluiranja takvih sustava.

Uspješna primjena tehnologije i educirani nastavnici nisu dovoljni za uspješnost primjene sustava za e-učenje. Upravo zato potrebno je istražiti modele evaluiranja sustava za učenje na daljinu kako bi se uz pomoć elektroničkih sustava mogao stvoriti okvir za sustave koji su sve više prilagođeni korisniku.

4.Metodološki postupci

U istraživanju, formuliranju i interpretiranju rezultata istraživanja u doktorskoj disertaciji koristiti će se brojne znanstvene metode.

U deskriptivnom dijelu disertacije koristit će se sljedeće metode: opće metode indukcije i dedukcije, analize i sinteze, generalizacije i specijalizacije, dokazivanja i opovrgavanja, metoda klasifikacije, metoda deskripcije, metoda kompilacije, komparativna metoda. Glavna metoda u istraživanju je kvantitativna i kvalitativna analiza sadržaja, a u ispitivanju stavova anketni upitnik .

Prikupljeni podaci nakon provedbe empirijskog istraživanja obradit će se statističkim metodama: testiranja razlike, testiranja povezanosti, deskriptivne statistike i drugim metodama obrade podataka.

5. Očekivani doprinos

Znanstveni doprinos bi trebao biti proširenje spoznaje o mogućnostima učenja na daljinu putem raznih sustava za udaljeno učenje i primjeru razvoja modela. Rezultati istraživanja u segmentu ove disertacije impliciraju znanstveni doprinos u teorijskom i sistemsko-aplikativnom smislu.

U Zagrebu, 5.svibnja 2008.

Mentor: Pristupnik:

Prof.dr.sc. Vladimir Mateljan Mr.sc. Ljiljana Zekanović-Korona

69

dr. sc. Vladimir Šimović, izv. prof, Učiteljski fakultet u Zagrebu, predsj. povjerenstvadr. sc. Damir Boras, red. prof., član. povjerenstvadr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof., član povjerenstva

Vijeću Poslijediplomskih studijaFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće o ispunjavanju uvjeta propisanih programom Poslijediplomskoga doktorskog studija informacijskih znanosti i odobravanje teme doktorskog rada Franje Maletića

Imenovani, na 8. redovnoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 27. svibnja 2008., u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Franjo Maletić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti te može li mu se odobriti tema pod naslovom Informacijsko modeliranje razvoja novinske industrije u digitalnoj eri, (mentor dr. sc. Damir Boras, red. prof., komentor dr. sc. Vladimir Šimović, izv. prof.) podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Franjo Maletić, rođen 1951. godine u Ferdinandovcu, općina Đurđevac, završio je 1984. godine Pravni fakultet u Zagrebu, te stječe zanimanje diplomirani pravnik. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu pohađao je nastavu Poslijediplomskog studija upravljanja i menadžmenta, te položio sve ispite. Nakon ispunjenih predviđenih obveza omogućen mu je u akademskoj godini 2006./2007. prijelaz na Poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kandidat je položio sve ispite propisane programom, napisao pozitivno ocijenjen kvalifikacijski rad (povezan s predloženom temom disertacije) pod nazivom: Informatološko modeliranje razvoja „novinske industrije u digitalnoj eri“ (skr. NIuDE) - Modeliranje temelja za razvoj diskretnog informacijskog sustava NIuDE te je uspješno izradio dva (2) seminarska rada. Od 2004. godine do danas zaposlen je u tvrtki Vjesnik d.d., Zagreb, gdje radi na poslovima upravljanja, kao direktor. Od početka 2007. godine suradnik je u Europskom Centru za Napredna i Sustavna Istraživanja (ECNSI) iz Zagreba. Također od 2004. godine do danas obnaša članske uloge u nadzornim odborima tvrtki: „Podravka“ d.d., „Tisak“, d.d. i „Hrvatska matica iseljenika“.

Osim uredništva niza stručnih i znanstvenih knjiga samostalni je autor i koautor četiri (4) istraživačke monografije (knjige), redom: (1.) Maletić, Franjo. (1993.) Prvi hrvatski biografski leksikon: „Who Is WHO In Croatia“, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, (monografija); (2.) Maletić, Franjo. (1994.) „Tko je tko u Hrvatskom gospodarstvu“, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, (monografija); (3.) Maletić, Franjo. (1995.) „Tko je tko u Hrvatskom gospodarstvu“, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, (monografija); (41.) Maletić, Franjo; ak. Šimunović, Petar. (2008.)

70

„Hrvatski prezimenik“ I, II, III, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, (monografija). U koautorstvu je objavio dva (2) izvorna znanstvena rada s međunarodnom recenzijom, redom: (1.) Šimović, Vladimir; Ogrizek, Ivana; Maletić, Franjo. (2007.) The Role of Web Search Agents // 1st Special Focus Symposium on ICSKS: Information and Communication Sciences in the Knowledge Society / Šimović, Vladimir; Bakić-Tomić, Ljubica, Hubinková, Zuzana. (ur.). Zadar, Croatia. Europski centar za napredna i sustavna istraživanja, ECNSI 2007 Conference. Zadar, pp 37 – 42. (2.) Valčić, Marija; Maletić, Franjo; Kosić, Tomislav. (2007.) The Implication of UML in Project Management - Practical Aspects // 1st Special Focus Symposium on ICSKS: Information and Communication Sciences in the Knowledge Society / Šimović, Vladimir; Bakić-Tomić, Ljubica, Hubinková, Zuzana. (ur.). Zadar, Croatia. Europski centar za napredna i sustavna istraživanja, ECNSI 2007 Conference. Zadar, pp 133 - 150.

Franjo Maletić, nakon konzultacija s mentorom dr. sc. Damirom Borasom, red. prof., i komentorom dr. sc. Vladimir Šimović, izv. prof., prijavio je sinopsis doktorskoga rada pod naslovom Informacijsko modeliranje razvoja novinske industrije u digitalnoj eri. Kandidat je izabrao tu temu na temelju iscrpno proučene informatičke, novinsko-izdavačke i medijske građe te korpusa radova međunarodne i hrvatske znanstvene bibliografije te dobro uočio da se nitko do sada nije znanstveno sustavnije bavio informatizacijom poslovanja novinske industrije i novinske tvrtke, i da do sada ova tema nije obrađivana kao zaseban predmet istraživanja, odnosno da ne postoje znanstveni radovi koji bi sustavno obrađivali tu problematiku. A na tom području događaju se promjene koje iznenađuju i poslovne ljude i znanstvenike, a koje će u doglednoj budućnosti imati informacijske, tehnološke, ekonomske, socijalne i političke posljedice. U sinopsisu je, stoga, ne samo naglašena potreba objedinjavanja i jedinstvenog istraživanja problema vezanih uz informacijsko modeliranje razvoja novinske industrije u digitalnoj eri, već se sugerira provođenje istraživanja suvremenog informacijsko-ekonomskog i razvojnog konteksta te je i ukazano na potrebu originalnih teorijskih i aplikativnih pristupa toj temi.

Na temelju iznesenoga zaključujemo da bi disertacija Franje Maletića mogla biti važan prinos sustavnijem proučavanju informatizacije (pa i ekonomike) poslovanja novinske industrije i novinske tvrtke putem informacijskog modeliranja razvoja novinske industrije u digitalnoj eri te, s obzirom na to da kandidat ispunjava i sve formalne uvjete, predlažemo Vijeću Poslijediplomskih studija da se kandidatu odobri izrada disertacije pod naslovom Informacijsko modeliranje razvoja novinske industrije u digitalnoj eri.

U Zagrebu 27. lipnja 2008.

dr. sc. Vladimir Šimović, izv. prof.,predsjednik povjerenstva

dr. sc. Damir Boras, red. prof.,član povjerenstva

dr.sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.,član povjerenstva

71

Franjo Maletić, dipl. iur. Fakultetsko vijećePetrinjska 28 a Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3HRVATSKA 10000 Zagreb


Informacijsko modeliranje razvoja novinske industrijeu digitalnoj eri

Znanstveno područje: Društvene znanostiPolje: Informacijske znanostiGrana: Informacijski sustavi i informatologija

1. Teorijska podloga za predloženo istraživanje

U svijetu ne postoje posebna istraživanja povezana sa informacijskim modeliranjem razvoja novinske industrije (NI) u digitalnoj eri (DE), već su provedena istraživanja na temu sadašnjeg stanja i budućnosti medija po zemljama i regijama, gdje se donose rezultati analize strategije razvoja i mogućnosti NI u svijetu (svjetske strategije medija; analize o stvaranju prihoda u medijima, trendovi razvoja Interneta i mobilne industrije, komparacije s postojećim medijima1). Neki autori osporavaju optimistički pogled na perspektive tiskanih medija. Philip Meyer2 dokazuje da će zbog trenda potpunog gubitka povjerenja čitatelja u novine (od 1970.) novine potpuno nestati. Testirajući model korelacije kredibiliteta i profitabilnosti NI, autor dolazi do zaključka da među njima postoji jaka uzročna veza, i da postoji jaka korelacijska veza između novinske kvalitete i novinskih profita, te prezentira egzaktne podatke da je dobro novinstvo najvažnija dioničarska vrijednost koja omogućava tradicionalne dioničarske interese kvartalnih zarada i rasta cijena dionica.3 Za manje od 30 godina NI će izgubiti čitatelje (a pravi je krivac tehnologija i njezina upotreba u budućnosti). Autor dokazuje da je Internet zapravo posljednji u dugoj seriji informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT), koji ima raspršene masovne korisnike u potražnji za više efikasnim izvorima i specijaliziranim informacijama. Philip Meyer nudi NI model za opstanak i stabilizaciju društveno odgovorne funkcije novinstva, a on je utemeljen na premisi da glavni novinski proizvod nisu vijesti ili informacije, nego društveni utjecaj (koji nije na prodaju) i komercijalni utjecaj (koji je na prodaju). Od domaćih autora u ovom području značajniji rad je Ante Gavranovića4 koji kritički promatra trendove NI, te ističe da je digitalno tiskanje novina jedan od novih oblika koji će revolucionirati poslovanje novinskih izdavača u DE, a buduće digitalne i dr. mobilne komunikacije objedinit će sadržaj te 1 „Word Digital Media Trends 2007“, World Association of Newspapers, Paris, France, 2007.2 Meyer, Philip: “The Vanishing Newspaper“ University of Missouri Press, Columbia, 2004., str. 16.3 Da je Philip Meyer visoko kvalificiran u ovom istraživanju i da je uložio velike napore u analizi odnosa izdavačke kvalitete i profitabilnosti pokazuju brojne rasprave koje je izazvao objavljivanjem ovoga rada, na što ukazuju Robert Giles, Gilbert Cranberg, i dr.4 Gavranović, Ante: „Medijska obratnica“, ICEJ, SVEUČILIŠNA KNJIŽARA d.o.o., Zagreb, 2006.

72

stvoriti ugođaj personalizacije u toj komunikaciji.5 Izdavači novina suočeni su s borbom za opstanak u novom medijskom okruženju. Velike domaće izdavačke kuće kao što su Europapress holding (EPH), Večernji list, Vjesnik, i dr. više se bave pronalaženjem načina kratkoročnog preživljavanja, a manje dugoročnim razvojem i analizom budućnosti.


Sve je veća upotreba ICT u procesu modeliranja razvoja NI u DE koje postojeće društvo znanja i kompetencija kvalificira kao društvo neprestane konkurentnosti, a sam proces donosi nove informatičke modele razvoja NI u DE. Ugrađivanje upotrebljivosti i utjecaja u sustavne modele razvoja NI u DE podrazumijeva: korištenje znanja stečenog kroz procjenu potreba da bi se osigurala upotrebljivost, korištenje originalnih rješenja u izradi sučelja kako bi se postigla jednostavnost uporabe i korištenje optimalne razine za razvoj sposobnosti utjecaja i razvoja korisničkog povjerenja. Domaći i strani autori u svojim istraživanjima analiziraju postojeće i zagovaraju stvaranje novih modernijih sustava, pa su nova istraživanja nužna u kontekstu oblikovanja sadržaja povezanih sa informacijskim modeliranjem razvoja NI u DE. Uže područje rada su informacijski sustavi i informacijsko modeliranje, odnosno razvoj suvremenog informacijskog modela razvoja NI u DE, koja danas čine neizostavan segment elektroničkih i drugih sustava u procesu prijenosa podataka, informacija, znanja i utjecaja.

3. Ciljevi i problemi istraživanja

Cilj istraživanja je informacijskim modeliranjem razvoja NI u DE utvrditi da li je današnje okruženje dovelo do posljednjih dana tiskanih medija. Stoga se problem ovoga istraživanja svodi na pitanje kako informacijski modelirati održivi razvoj NI u DE. Predmet ovoga istraživanja je sagledavanje razvojnih trendova sa svim informacijskim, političkim, socijalnim, kulturnim i ekonomskim posljedicama u NI, te sažimanje rezultata u informacijski i poslovno održiv razvojni model za DE. Subjekti istraživanja su velike novinske tvrtke u Republici Hrvatskoj(RH), npr. EPH, Vjesnik d.d., te velike novinske tvrtke u Europskoj Uniji, npr. Styria Medien AG, Daily mail, Stampen grupa. Rabiti će se istraživački rezultati koje su provele vodeće svjetske strukovne asocijacije (WAN i IFRA te dr.). Glavne (polazne) hipoteze istraživanja su: novine neće potpuno nestati u budućnosti (u svim oblicima-vrstama), jer će budući čitatelji više koristiti elektroničke medije umjesto novinskog papira; u NI postoje velike mogućnosti ušteda, a što će joj omogućiti poboljšanje profitabilnosti; tehnološki napredak i unapređenje ekonomike poslovanja u NI, promjene pojavnih oblika novinskih sadržaja na tržištu i načina informiranja čitatelja, izazvat će nove informacijske, ekonomske, političke, socijalne i društvene posljedice i utjecaje; NI u DE može ostvarivati brži tehnološki razvoj i veću profitabilnost te imati veće povjerenje čitatelja i javnosti; NI u DE moguće je informacijski modelirati i interpretirati, a u cilju ostvarivanja prethodnih hipoteza. Pomoćne hipoteze su: menadžment u NI je zbog brzog tehnološkog napretka nespreman za radikalne informacijske, tehnološke, ekonomske, socijalne i društvene promjene koje izaziva NI, a koja izlazi iz faze potpune zrelosti i ulazi u fazi nestajanja, što će izazvati raznovrsne posljedice i utjecaje, koje su kratkoročno nesavladive; tehnološki napredak NI izaziva potrebu preispitivanja teorijskih koncepcija i primjena, kao temelja novinarstva 5 Gavranović, Ante: op. cit. str. 27.

73

današnjice; budućnost NI ovisi kvaliteti i selekciji informacija koje će tražiti sve obrazovaniji čitatelji.


Rad će identificirati i sistematizirati sve informacijske i dr. čimbenike, koji uvjetuju razvoj informacijskog modeliranja razvoja NI u DE. Primijenjene metode i znanstveni postupci koje će se koristiti u radu su slijedeće: metoda deskripcije (koja opisuje elemente i mjere racionalizacije informacijskog upravljanja dugoročnim razvojem NI u RH i svijetu); metode apstrakcije i konkretizacije (koje se koriste u određivanju međusobnog odnosa tehnološkoga napretka i informatizacije NI, te korelacija s okolinom); metoda komparacije (kojom se uspoređuju postojeće znanstvene spoznaje i činjenice u RH i svijetu); metoda kompilacije (kojom se koriste postojeće spoznaje); metode informacijske analize i sinteze (kojima se u skladu s prikupljenim podacima, informacijama i znanjima predlažu optimalna rješenja); metode indukcije i dedukcije; metode simulacije (kojima se pokazuju odnosi i utjecaji pojedinih elemenata na dugoročni razvoj NI); metode kvalitativne i kvantitativne analize i sinteze; metode statističke analize i zaključivanja; algebarske matematičke metode, metode linearnog, dinamičkog, agregatnog i ciljanog programiranja; metode informacijskog i matematičkog modeliranja; financijsko-matematičke metode; „cost-benefit“ i „swot“ analiza. Izvori podataka su: domaća i strana znanstvena i stručna literatura relevantna za područje istraživanja, intranet i internet (relevantne baze i stručni/znanstveni časopisi), eksperiment i mjerenja, programska rješenja relevantna za istraživane sustave i izradu modela, te ostali raspoloživi izvori koji se pokažu značajnima za predmet istraživanja. Eksperimentalni rad i istraživanje provodi se na nekoliko različitih i posebnih sustava. Koriste se sustavno izabrani i pripremljeni materijali te modeli (od klasičnih, preko informacijskih i simulacijskih, do svih dr. vrsta). Različiti modeli koriste se kroz određeni vremenski rok i na uzorku različite kulturološke, dobne i spolne strukture (koji koriste, održavaju i razvijaju testirane sustave).


Očekivani znanstveni doprinos istraživanja ogleda se u tome što će iznesene spoznaje koje uvjetuju informacijsko modeliranje razvoja NI u DE ukazati na složenost elemenata koji utječu na dugoročnu perspektivu NI, značenje znanstvenog istraživanja kao zasebne znanstvene discipline funkcioniranja novinsko-izdavačke djelatnosti u cjelokupnom informacijskom, ekonomskom, pravnom i političkom sustavu RH, te što će se izložiti mjere racionalizacije dugoročnog upravljanja razvojem ove djelatnosti u RH, i šire, tj. koncipirati nove smjernice njezinom razvoju. Očekuju se spoznaje koje će doprinijeti stremljenjima u izradi boljih i kvalitetnijih zakonskih rješenja, planova i programa dugoročnog razvoja tvrtki u NI, a posebice znanstvenim kolegijima vezanim uz novinstvo, te racionalizaciju upravljanja NI u RH, i šire. Očekivani rezultati istraživanja moći će se koristiti u svrhu daljnjeg istraživanja i podizanju razine informacijske, financijske i dr. sigurnosti i profitabilnosti novinsko - izdavačkih kuća. Informacije, podaci, modeli, i zaključci dobiveni istraživanjem poslužit će kao znanstvene činjenice i spoznaje koje mogu doprinijeti izradi kvalitetnijih razvojnih planova i programa novinske djelatnosti. Dok u svijetu postoje brojne visokoškolske ustanove koje se bave izučavanjem i prenošenjem znanja o novinskoj proizvodnji i novinarstvu, u nas je to

74

područje gotovo teorijski i praktično zanemareno i nerazvijeno. Postoji Grafički fakultet koji se bavi izučavanjem grafičke djelatnosti i njezine aplikacije, dok se novinarstvo izučava na Fakultetu političkih znanosti kao multidisciplinarna znanost. Nema spoja između ta dva područja znanosti, pa bi se moglo tvrditi da se zapravo nitko ne bavi informatizacijom i ekonomikom poslovanja NI i novinske tvrtke. A na tom području događaju se promjene koje iznenađuju i poslovne ljude i znanstvenike, a koje će u doglednoj budućnosti imati informacijske, tehnološke, ekonomske, socijalne i političke posljedice. Ovaj rad bi trebao dati ne samo teorijski već i aplikativni doprinos.

U Zagrebu, 27. travnja 2008.

Mentor i komentor Voditelj studija Kandidat

Prof. dr. sc. Damir Boras Prof. dr. sc. Božidar Tepeš Franjo Maletić, dipl. iur.

Prof. dr. sc. Vladimir Šimović

75

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA FILOZOFIJU

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici Vijeća održanoj 20. lipnja 2008. imenovano je Stručno povjerenstvo radi utvrđivanja uvjeta mr. sc. Alena Tafre za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i za odobrenje predložene teme pod naslovom Europocentrizam u filozofiji povijesti u potpisanom sastavu, te podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Alen Tafra diplomirao je i magistrirao filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a radi kao profesor gimnazije u Puli. Objavio je jednu znanstvenu knjigu, tri izvorna rada u časopisima s međunarodnom recenzijom i jedan pregledni rad u časopisu ranga a2, kao i više drugih članaka u znanstvenim i stručnim publikacijama, a zapaženim je izlaganjima sudjelovao i na nekoliko međunarodnih i domaćih skupova. Neovisno o sudu prema kojemu su njegovi radovi iznimno kvalitetni i da se njima on afirmira kao jedan od najozbiljnijih domaćih analitičara suvremene filozofije, posebice onih njezinih usmjerenja koja se obično uvrštavaju u tzv. postmodernu, ustanovljavamo da je on ispunio uvjete propisane člankom 51., st. 1. Zakona o visokim učilištima i da mu se može odobriti prijava teme.Pristupnik je priložio sinopsis pod naslovom Europocentrizam u filozofiji povijesti, napisan u skladu s važećim standardima. Sinopsis upućuje na to da bi rad trebao biti zaokupljen suvremenim stanjem filozofije povijesti i metodologije historiografije. S obzirom na dominantan pesimizam nameće se potreba za objašnjenjem smisla promjena koje su nastupile i perspektiva što ih one otvaraju. To pretpostavlja rekonstrukciju filozofijsko-intelektualne geneze suvremene situacije. U prvome redu, riječ je o filozofima od utemeljujućega značaja za postmoderno razumijevanje vremena, medija, naracije i povijesti. U drugome je redu riječ o svojevrsnoj radikalizaciji diskursa u slučaju autora koji se uobičajeno svrstavaju u skupinu poststrukturalista ili postmodernista. Pristupnik je svjestan toga da narav rada nužno zahtijeva i tematiziranje stajališta onih autora koji su presudno doprinijeli izgradnji postkolonijalnih studija, te analizu europocentričnih aspekata u tradiciji filozofije povijesti. Specifičan značaj kulturno-povijesnih epoha za formiranje europocentrizma zahtijeva da rad iz prethodno zadobivena suvremena motrišta u retrospektivnom slijedu tematizira antiku (s posebnim osvrtom na helenizam), srednji vijek, renesansu, prosvjetiteljstvo, i romantizam. Analiza se neće ograničiti na prikaz ideja o povijesti ili filozofija povijesti autora iz dotičnih epoha, već usporedno s njima pratiti i konstrukciju europskoga identiteta koja je na djelu kroz kasnije inventivne naracije o istim epohama i autorima u tradiciji filozofije povijesti. Analitički pregled formiranja europocentrizma u tradiciji filozofije povijesti

76

obuhvatit će i stajališta onih autora koji su upravo na vrhuncu imperijalizma europocentričnu shemu univerzalne povijesti u historiografiji i filozofiji povijesti izvrgnuli temeljitoj kritici. Dosadašnji radovi mr. sc. Alena Tafre i predloženi sinopisis jednoznačno upućuju na zaključak da nije preuzetna niti neutemeljena njegova ambicija da svojim istraživanjem ponudi odgovor na pitanje u kojoj je mjeri europocentrizam filozofije povijesti proizvod imanentnoga ritma filozofije, a u kojoj rezultat razvoja povijesne zbilje što je filozofijska spekulacija reflektira. Povijesno utemeljeni odgovor na pitanje o srži i dosegu suvremenih debata ujedno treba predstavljati i prilog odgovoru na aktualna pitanja o smislu filozofije povijesti i koristi povijesti za filozofiju. Možemo očekivati da će rad biti vrijedan prilog istraživanju aktualnih sporova u suvremenoj filozofiji i da će ponuditi i relevantne momente vrednovanja cjelokupne povijesti zapadnjačke filozofije, s osobitim obzirom na problematiku filozofije povijesti.Na temelju navedenoga predlažemo da se mr. sc. Alenu Tafri odobri izrada doktorske disertacije pod naslovom Europocentrizam u filozofiji povijesti izvan doktorskog studija i da se za mentora imenuje dr. sc. Lino Veljak, red. prof.


Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.

Dr. sc. Borislav Mikulić, red. prof.

77

Alen TafraDivkovićeva 2Pula Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakultetaSveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3Zagreb


Europocentrizam u filozofiji povijesti

Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: filozofija Grana: povijest filozofije


Posthistorijska situacija predstavlja radikalan izazov za povijesno iskustvo, historiografiju, ali i za povijest kao jedinstveni tijek događaja (res gestae). Povijesno iskustvo problematičnim čini ponajprije impakt jednodimenzionalno simultanih medija i suvremenih komunikacija. Promjene poput onih koje zahvaćaju prostorno-vremenske percepcije, pretpostavke o lingvističkoj konvertibilnosti i kulturalnoj konstrukciji identiteta, inkomodiraju tradiciju koja subjekt i istinu smješta u jedan poseban jezik i mjesto, te ograničeni povijesni kontinuitet. Narečena se situacija na području filozofije i humanističkih znanosti reflektira pod različitim nazivima: kao "postmoderni", "kulturalni", "lingvistički", ili "epistemološki" obrat. Radikalnije, i kao diskurs o "kraju povijesti". Razotkrivena su narativna, retorička i ideološka obilježja historiografije, a naročito "univerzalne povijesti". Postkolonijalna situacija i globalizacija otvaraju mogućnost subalterniranima za vlastitu rekonstrukciju povijesti. Tako se potvrđenoj invenciji zapadnih tradicija suprotstavlja invencija protu-tradicija u vidu različitih pri-povijesti. Usprkos fragmentiranome prostornom kontekstu iskustva i smisla, konstrukcija identiteta oko lokalnoga, etničkoga i kulture posvuda postaje jedan od najvažnijih vidova suvremenosti. Kritici dominantnoga europocentričnog hijerarhiziranog modela ne može izbjeći ni tradicija filozofije povijesti.

Uže područje rada

Na jednoj razini, rad je zaokupljen suvremenim stanjem filozofije povijesti i metodologije historiografije. Obzirom na pretežito pesimističan diskurs o narečenome, nameće se potreba za objašnjenjem smisla promjena koje su nastupile i perspektivama koje one otvaraju. To pretpostavlja rekonstrukciju filozofijsko-intelektualne geneze

78

suvremene situacije. U prvome redu, riječ je o filozofima od utemeljujućega značaja (Heidegger, Benjamin, Ricoeur i dr.) za postmoderno razumijevanje vremena, medija, naracije i povijesti. U drugome je redu riječ o svojevrsnoj radikalizaciji diskursa u slučaju autora koji se uobičajeno svrstavaju u skupinu poststrukturalista ili postmodernista (Foucault, Lyotard, Vattimo i dr.). Konačno, priroda rada nužno zahtijeva i tematiziranje stajališta onih autora koji su presudno doprinijeli izgradnji postkolonijalnih studija (Said, Bhabha, Young i dr.). Na drugoj razini, rad analizira europocentrične aspekte kroz ukupnu tradiciju filozofije povijesti. Obzirom na specifičan značaj kulturno-povijesnih epoha za formiranje europocentrizma, i s njime inglobirajuće i normativne funkcije "zapada", rad iz prethodno zadobivena suvremena motrišta u retrospektivnom slijedu tematizira sljedeća razdoblja: a) antiku (s posebnim osvrtom na helenizam), b) srednji vijek i renesansu, c) prosvjetiteljstvo, d) romantizam. Dakako, pritom se analiza ne limitira na prikaz ideja o povijesti ili filozofija povijesti autora iz dotičnih epoha, već usporedno s njima prati i konstrukciju europskoga identiteta koja je na djelu kroz kasnije inventivne naracije o istim epohama i autorima tijekom tradicije filozofije povijesti. Obzirom da narečena tradicija demonstrira svojevrsnu dijalektiku kulturnoga pesimizma i vjere u napredak, posebna je pažnja pridana razvoju stajališta prema kojemu kulturalna hibridnost predstavlja znak dekadencije, dok "čistoća" i "izvornost" podrazumijevaju željenu mladost, snagu i napredak. Izgradnju takva esencijalističkog shvaćanja, s dalekosežnim i višeznačnim posljedicama za razumijevanje smisla univerzalne povijesti, može se detektirati na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Analitički pregled formiranja europocentrizma u tradiciji filozofije povijesti obuhvaća i stajališta onih autora koji su upravo na vrhuncu imperijalizma europocentričnu shemu univerzalne povijesti u historiografiji i filozofiji povijesti izvrgnuli temeljitoj kritici (Spengler, Toynbee). Obzirom na preživljavanje europocentričnog modela i u suvremeno vrijeme globalizacije, analiza se primjenjuje i na novije, upadljivo ideološke historiozofske sheme (Fukuyama, Huntington).


Temeljni je cilj istraživanja kritička analiza europocentrične tradicije filozofije povijesti. Realizacija toga cilja primarno zahtijeva analizu suvremena stanja u filozofiji povijesti i teorijskom diskursu o povijesnom iskustvu u postmoderni. Nadalje, vrijednost uloga u suvremenim debatama oko europocentrizma u filozofiji povijesti i historiografiji moguće je testirati dijakronijskom re-konstrukcijom procesa konstrukcije europocentrizma u ukupnoj tradiciji filozofije povijesti i intelektualne povijesti općenito. Ove su temporalne i problematske razine istraživanja neodvojive i čine nezaobilazan uvjet filozofijskoga tematiziranja europocentrizma kao povijesnog fenomena. Uostalom, povijest europocentrizma ujedno je i povijest europocentrične centriranosti na subjekt u tradiciji metafizike, koja je predmet radikalne kritike niza suvremenih diskursa.


79

Metodologija rada bitno je uvjetovana dvojakim karakterom problematike. Na jednoj je razini riječ o kritičkom razmatranju suvremenijega teorijskog diskursa o povijesnom iskustvu i europocentrizmu, dok je na drugoj riječ o kritičkoj analizi ukupne tradicije filozofije povijesti i historiografije. Složenost svake od razina pojedinačno, kao i njihova međusobna povezanost, nužno iziskuju interdisciplinarnost i holistički pristup. Drugim riječima, kompleksnu interakciju različitih diskurzivnih razina (filozofije politike, sociologije znanja, postkolonijalnih studija i dr.), najčešće ljubomorno odijeljenih akademskom praksom podjele rada. Budući dolazi iz različitih filozofijskih i teorijskih orijentacija i disciplina, kritika europocentrizma nipošto nije monolitna. Stoga je poseban metodologijski izazov očuvati posebnost svakoga tematiziranog pristupa, te na taj način izbjeći ritualne apstrakcije i redukcionizam. S druge strane, polazi se od stava da je bitno promišljanje neiscrpnih partikularnosti povijesnoga svijeta života nužno postaviti na razinu filozofije.Očekivani znanstveni doprinos

Na temelju kritičke analize i rekonstrukcije europocentrizma i različitih prijepora o njemu u filozofiji povijesti i teorijskom diskursu općenito, ambicija je istraživanja ponuditi odgovor na pitanje u kojoj je mjeri europocentrizam filozofije povijesti proizvod imanentnoga ritma filozofije, a u kojoj rezultat razvoja povijesne stvarnosti koju filozofijska spekulacija reflektira. Povijesno utemeljeni odgovor na pitanje o srži i dosegu suvremenih debata ujedno treba predstavljati i prilog odgovoru na aktualna pitanja o smislu filozofije povijesti i koristi povijesti za filozofiju.


Mentor: Kandidat:

Prof. dr. sc. Lino Veljak mr. sc. Alen Tafra

80

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBUUlica Ivana Lučića 3, Zagreb

Predmet: mr. sc. Orlanda Obad, uvjeti za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija - izvještaj

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabrani smo u stručno povjerenstvo koje treba podnijeti izvještaj o tome ispunjava li mr. sc. Orlanda Obad uvjete za izradu i obranu disertacije izvan doktorskog studija. O tome podnosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Orlanda Obad podnijela je Fakultetskom vijeću zahtjev za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija, i tome je priložila svoj životopis, Rješenje Senata Sveučilišta u Zagrebu o priznavanju magistarske diplome, ovjereni prijevod magistarske diplome, kopiju diplome dodiplomskog studija, popis radova, radove, potvrdu o istraživačkom radu pri visokom učilištu, te sinopsis doktorskog rada.

Osnovni podaci o kandidatkinjiMr. sc. Orlanda Obad rođena je 1976. u Zagrebu. Diplomirala je studij kroatistike i španjolskog 2001. godine. Na Universtity of North Carolina at Chapel Hill, School of Journalism and Mass Communication, magistrirala je s nagradom za najboljeg studenta 2003. godine. Senat Sveučilišta u Zagrebu je 2004. g. njenoj magistarskoj diplomi priznao potpunu istovrijednost s domaćom diplomom o završenom poslijediplomskom znanstvenom studiju iz područja društvenih znanosti, kao i stečeni akademski stupanj magistra znanosti. Tema magistarskog rada bliska je znanstvenom polju sociologije, a odnosi se na komparativnu analizu masovnih medija u zapadnim zemljama i stvaranju slike o jednom «prijateljskom diktatoru» sa svjetske periferije (slučaj pakistanskog predsjednika), a u kontekstu dramatičnih promjena u međunarodnoj politici, uključujući porast orijentalizma na Zapadu, kao posljedica terorističkog napada od 11. rujna 2001.Pored dvogodišnje stipendije američkog Ministarstva vanjskih poslova, u SAD je boravila u nekoliko navrata i kao dobitnica stipendija za stručno usavršavanje (Florida, Washington DC, San Francisco, St. Louis), te jednom u Francuskoj (Paris).

81

Najveći dio njenog radnog i profesionalnog iskustva odnosi se na novinarstvo. Najprije radi na HTV-u, a potom, do danas, kao novinarka/reporterka Jutarnjeg lista i to vrlo uspješno, dobivši nagrade Hrvatskog novinarskog društva redom za najbolju novinarsku priču, za vijest godine, i za intervju godine, te nagradu Ženske mreže Hrvatske za rodno osviješteno novinarstvo.Od 2004. g. do nedavno na Fakultetu političkih znanosti bila je gostujući predavač na studiju novinarstva, gdje je pokrenula kolegij istraživačkog novinarstva.Tečno govori engleski, francuski i španjolski jezik.

God. 2004. objavila je u koautorstvu s Inoslavom Beškerom knjigu Istraživačko novinarstvo, a s Goranom Goldbergerom članak (u međunarodnom časopisu Internet Journal for Cultural Sciences s međunarodnom recenzenzijom). Članak donosi rezultate analize sadržaja hrvatskog tiska na temu percepcije krivnje ili odgovornosti u vezi niza novijih povijesnih zbivanja. Analiza ima pretežno sociološki karakter, kako po teorijskom pristupu i citiranim autorima (najčešći je sociolog J. Županov) tako i načinu interpretacije analize sadržaja, tj. analize diskursa, u kojoj se suprotstavlja individualna i kolektivna dimenzija krivnje/odgovornosti, a koja se tumači izraz tradicijskog sociokulturnog obrasca hrvatskog društva.

Ispunjavanje uvjetaBudući da je kandidatkinja:

- stekla akademski stupanj magistra znanosti, - izradila magistarski rad koji ima značajne sociološke elemente, - objavila u časopisu s međunarodnom recenzijom znanstveni rad koji ima

sociološki karakter i u njemu prikazala rezultate originalnog empirijskog istraživanja, a koji se dodiruje s temom i nacrtom sinopsisa disertacije (o čemu više u nastavku izvještaja),

- najmanje godinu dana provela u istraživačkom radu pri visokom učilištu (Fakultetu političkih znanosti), istraživački projekt «Medijska kultura u suvremenoj Hrvatskoj: pluralizam medija i medijske politike», u čijem je fokusu medijska prezentacija EU u Hrvatskoj; voditeljica dr. sc. Zrinjka Peruško),

ona ispunjava uvjete čl. 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima koji se odnose na pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije.

Tema i sinopsis doktorskog radaMr. sc. Orlanda Obad za temu je svog doktorskog rada predložila«Europska unija u Hrvatskoj: društvena percepcija iz perspektive postkolonijalne teorije», te sinopsis u kojem su obrazloženi teorijska podloga, uže područje rada, ciljevi istraživanja, metodološki postupci, te doprinosi rada.Obrazloženje je sastavljeno na znanstveno kompetentan, cjelovit i poticajan način, potkrijepljeno relativno dugim popisom korištene literature. Teorijski okvir postavljen je tako da hrvatsko približavanje EU razmatra u odnosima modela centra i periferije s modifikacijama i dopunama koje se odnose na «polukolonijalnu» povijest hrvatskog prostora te primjenu novijih koncepata postkolonijalne teorije. Nadalje, uže područje rada

82

određeno je kao komplementarno radovima niza autora koji su se, na različite načine i iz raznih perspektiva, bavili percepcijom Jugoistočne Europe, odnosno, Balkana na Zapadu. Preciznije, ovaj će rad poći iz suprotnog smjera, analizirati kako se na Europsku uniju, i Zapad općenito, gleda unutar Hrvatske. Ciljevi istraživanja, ukupno njih šest, podrobno su opisani s tim što će se raspon analize društvene percepcije EU protezati od ekspertnih timova za pregovore s EU do seljaka koji koriste predpristupne fondove, što će radu dati dovoljno široku empirijsku podlogu iz raznih dijelova hrvatskog društva. U istraživanju će se koristiti kvalitativne metode, a prevladavat će intervjui i fokus-grupe. Napokon, iz obrazloženja znanstvenog doprinosa rada proizlazi da se radi originalnom i vjerojatno najkvalitetnije zamišljenom radu u spomenutoj podvrsti postkolonijalne teorije, budući da će biti prvi koji se zasniva na empirijskom istraživanju. U cjelini gledajući, sinopsis doktorskog rada znanstveno mnogo obećava i po svemu sudeći za to ima pokrića u solidnom znanju, znanstvenoj ambiciji i znanstvenom talentu kandidatkinje. Filozofski fakultet ovlašten je za područje kojem pripada tema i znanstveno polje.Za mentora predložen je prof. dr. sc. Vjeran Katunarić koji je odgovarajući stručnjak za područje u koje spada predložena tema.

Zaključak i prijedlogNa temelju prethodnih prosudbi zaključujemo da pristupnica mr. sc. Orlanda Obad ispunjava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima, i predlažemo da joj se omogući pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da joj se također odobri predložena tema «Europska unija u Hrvatskoj: društvena percepcija iz perspektive postkolonijalne teorije».

U Zagrebu, 26. lipnja 2008. Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof. predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Vjeran Katunarić član povjerenstva

Dr. sc. Vjekoslav Afrić član povjerenstva

83

Orlanda Obad Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakultetaul. Stjepana Lj. Vojvode 16 Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Europska unija u Hrvatskoj: društvena percepcija izperspektive postkolonijalne teorije

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: sociologijaGrana: posebne sociologije

Teorijska podloga

Nakon što je 2003. godine drugi put demokratski promijenjena vlast, u Hrvatskoj je sazdan čvrst društveni konsenzus o ulasku u Europsku uniju. Vladajuća, ali i sve parlamentarne opozicijske stranke, velik dio civilnog društva, vodeći kolumnisti u medijima, predstavnici utjecajnih domaćih i stranih kompanija – svi se oni slažu da je za Hrvatsku ulazak u EU najbolji izbor, možda i jedino rješenje za izlazak iz razdoblja tranzicije. Zaobilazeći pitanje treba li pristupanje EU biti glavni strateški cilj hrvatske vanjske politike, ovaj rad želi propitati kakva je narav skiciranog, širokog društvenog konsenzusa, koji se nastavlja na desetgodišnje razdoblje retorike o „bijegu s Balkana“ i o Hrvatskoj kao predziđu kršćanstva, na četrdesetak godina politike između dvaju blokova, i na polukolonijalnu povijest rascijepljenu između Balkana, Mediterana i tzv. Srednje Europe, regije koja je utemeljena na naslijeđu Habsburške monarhije.

Teorijska perspektiva ovog rada proizlazi iz skupa znanstvenih radova koji povijest, ali i aktualnu političku situaciju u Istočnoj i Jugoistočnoj Europi analiziraju primjenjujući koncepte i ideje iz postkolonijalne teorije, etablirane grane kritičke teorije koja se, u recentnijim radovima pojedinih teoretičara, više ne primjenjuje isključivo na analizu odnosa bivših imperijalnih sila s njihovim kolonijama, već i mnogo šire, kao analitički aparat podoban za promatranje interakcije raznovrsnih svjetskih Centara i Periferija.

Uže područje rada

Početkom novog stoljeća, usporedo s dosad najvećim, tzv. Istočnim proširenjem Europske unije, pojavio se niz autora iz zemalja Istočne Europe koji su samu strukturu EU, ali i njezin simbolički značaj počeli tumačiti kroz koncepte nastale pod utjecajem postkolonijalne teorije (Böröcz i Kovács, 2001; Kuus, 2004; Zielonka, 2006). Mogući je zajednički nazivnik njihovih radova tumačenje Europske unije kao svojevrsnog carstva

84

koje neki autori smatraju dobrohotnim, a drugi silom s neoimperijalnim ambicijama prema Istoku. I oni koji, poput Zielonke (2006), pripadaju prvoj skupini, koja ističe i zasluge EU, smatraju da je u procesu proširenja povinovanje pravilima, normama i modelima koje Unija nudi dobrovoljno samo u teoriji, dok u praksi države pristupnice sebi „nisu mogle priuštiti da okrenu leđa zahtjevima i očekivanjima EU“ (str. 57).

Tim su radovima komplementarna istraživanja i eseji niza autora koji su se, na različite načine i iz raznih perspektiva, bavili percepcijom Jugoistočne Europe, odnosno, Balkana na Zapadu (Bakić-Hayden, 1995; Jezernik, 2004; Todorova, 1999; Wolff, 1994). Smjer ovog istraživanja bit će upravo suprotan: umjesto da promatra kako se na ovu regiju ili državu gleda izvana, cilj je analizirati kako se na Europsku uniju i, još šire, Zapad, gleda „iznutra“, iz perspektive Hrvatske - zemlje pristupnice s europske periferije koja ima složenu povijest odnosa s „Velikim Nacijama“ Europe.


Istraživanje će početi nizom od šest polustrukturiranih intervjua s članovima Pregovaračke skupine za vođenje pregovora o pristupanju EU, a saznanja iz tih intervjua će se u drugom dijelu istraživanja koristiti kao osnova za intervjue i fokus grupe s pripadnicima nekoliko društvenih skupina, koje su na različite načine povezane s Europskom unijom. To su hrvatski dopisnici iz Bruxellesa, poljoprivrednici koji su sudjelovali ili su već dobili sredstva na natječajima za pretpristupne fondove EU, te studenti završnih godina studija politologije Fakulteta političkih znanosti, koji su svoja saznanja o EU stekli kroz nekoliko obaveznih kolegija tijekom studija. Ciljevi istraživanja definirani su kroz sljedeća istraživačka pitanja:

1. U kakvom su suodnosu predodžbe o Zapadu hrvatskih pregovarača s Europskom unijom s političkim procesom pregovora s EU?2. Je li osobno iskustvo pregovora i suradnje s predstavnicima Europske unije (u ovom slučaju: Europske komisije) utjecalo na njihove ranije predodžbe o EU i o Zapadu i na koji način?3. Mogu li se na tumačenje predodžbi pregovarača i njihove percepcije Zapada i Europske unije primijeniti pojmovi iz radova autora koji su koncepte iz postkolonijalne teorije iskoristili u kontekstu Istočne i Jugoistočne Europe, kao što su: a) osjećaj kulturalne, razvojne i civilizacijske inferiornosti u odnosu na Zapad), b) gradiranje europejstva, prema kojem zemlje pristupnice tek trebaju dostići stupanj europeiziranosti zemalja Zapadne Europe, odnosno, ideja da pristupanje EU znači i postizanje statusa „punopravnog Europljana“, c) „gniježđenje orijentalizma“, koncept koji objašnjava kako se zemlja poput Hrvatske može istodobno osjećati manje vrijednom u odnosu na Zapad i superiornom u odnosu na (uglavnom istočne) susjedne zemlje, ili d) metafora o „samo-kolonizaciji“, po kojoj kulture s periferije Europe uvoze strane vrijednosti i civilizacijske modele posve nekritički i s divljenjem.4. Kakve predodžbe o Zapadu i Europskoj uniji postoje među pripadnicima različitih društvenih skupina? 5. Koje su sličnosti, a koje razlike u odnosu na stavove, vrijednosne sudove i ideje koje o Zapadu i Europskoj uniji izražavaju pregovarači s Europskom unijom?

85

6. Kako se percepcija Europske unije i Zapada mijenja i mutira kroz promjenu rakursa: iskustvo posredovano obrazovanjem (studenti) naspram osobnog iskustva s institucijama EU (pregovarači), perspektiva pregovaračke elite naspram perspektive percipiranih gubitnika (poljoprivrednici), i sl.?


U istraživanju će se koristiti kvalitativne metode istraživanja. U prvom dijelu istraživanja, koje se odnosi na razgovore s hrvatskim pregovaračima s EU, koristit će se tzv. polustrukturirani intervjui, koji ispitaniku omogućuju da, upotrebljavajući vlastite analitičke kategorije, opiše svoj „životni svijet“ i time istraživaču da „pristup kulturalnim kategorijama i predodžbama u skladu s kojima neka kultura konstruira svijet“ (McCracken, 1988, str. 17). U drugom dijelu istraživanja, u kojem ćemo percepciju Europske unije i Zapada propitati iz perspektive drugih društvenih skupina, bit će korišteni polustrukturirani intervjui (s dopisnicima iz Bruxellesa) i fokus grupe (s poljoprivrednicima i studentima politologije), još jedna kvalitativna metoda istraživanja u kojoj je vrlo važna interakcija sudionika.


Teorijska perspektiva ovog rada rezultat je iscrpnog pregleda literature iz više znanstvenih područja, kojoj nije bio cilj preuzeti niz pojmova iz postkolonijalne teorije, nego, upravo suprotno, kritički propitati koji su, u nizu razvijenih koncepata, potencijalno primjenjivi u analizi društvene percepcije Europske unije i Zapada u zemlji pristupnici poput Hrvatske. Dosadašnji radovi koji su proširenje Europske unije pokušali promotriti iz postkolonijalne prizme svoje zaključke uglavnom nisu temeljili na empirijskim istraživanjima. Cilj je ovog rada da u svom empirijskom dijelu pokuša ispuniti taj nedostatak i da, koristeći dobrobiti kvalitativnih metoda, ponudi koncepte i analitičke kategorije koji u budućim istraživanjima mogu biti korisni u tumačenju društvene percepcije EU i Zapada u Hrvatskoj.

Datum: 24. lipnja 2008.

Potpis mentora Potpis kandidata

prof. dr. sc. Vjeran Katunarić mr. sc. Orlanda Obad

86

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.Dr. sc. Nenad Ivić, red. prof.Dr. sc. Tatjana Jukić, izv. prof.Dr. sc. Branko Despot, red. prof.Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.

Izabrani u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Zrinka Božić-Blanuša uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li joj se odobriti predložena tema za izradu disertacije pod naslovom Problem smrti u suvremenoj književnoj teoriji. O francuskoj recepciji Heideggerove analize bitka ka smrti, podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJUvidom u priloženu dokumentaciju Povjerenstvo utvrđuje da pristupnica zadovoljava sve uvjete članka 51. Zakona o visokim učilištima, tj. ima akademski stupanj magistra znanosti u znanstvenome polju filologije, ima objavljen rad iz tematike disertacije u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom te više od sedam godina istraživačkog rada na znanstvenim projektima pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pristupnica također polaže isključivo autorsko pravo na objavljen znanstveni rad. Tema prijavljenog doktorskog rada, iako zadire u različita polja područja humanističkih znanosti, u potpunosti se uklapa u profil institucije na kojoj se prijavljuje. Ona ima veliku važnost za rasprave koje su se posljednjih desetljeća vodile u različitim odvjecima književne teorije kao što su novi historizam, feministička i queer teorija, postkolonijalna kritika i area studies, kulturalni studiji i sl. jer su se svi oni, iz različitih perspektiva, fokusirali na problematizaciju subjekta kao središnje metafizičke kategorije. Francuska recepcija Heideggerove kritike metafizike, čiju genealogiju planira zacrtati ova disertacija, postavlja u tom smislu okvir bez kojega bi bilo teško razumjeti kretanja u suvremenoj književnoj teoriji. Problem je dosad u tako širokom spektru ostao nedostatno sustavno rasvijetljen u našoj akademskoj zajednici pa se od disertacije na tom planu može očekivati važan doprinos. S obzirom da je predloženi mentor objavio niz knjiga i rasprava s područja i na temu koje pokriva prijavljena disertacija, Povjerenstvo ocjenjuje da mu se može odobriti mentorstvo nad radom.

Dr. sc. Vladimir Biti, red. prof., predsjednik

Dr. sc. Nenad ivić, red. prof., član

Dr. sc. Tatjana Jukić, izv. prof., član

Dr. sc. Branko Despot, red. prof., član

Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof., član

87

Zrinka Božić Blanuša Fakultetsko vijećeDobriše Cesarića 55 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb


Problem smrti u suvremenoj književnoj teorijiO francuskoj recepciji Heideggerove analize bitka ka smrti


1. Teorijska podloga rada i aktualne relevantne spoznaje

Metafizička je koncepcija smrti u povijesti zapadne filozofije otpočetka korespondirala s učvršćivanjem subjekta kao njezinoga temeljnog pojma. Stoga učestalu problematizaciju te koncepcije u suvremenoj književnoj teoriji treba vidjeti u svjetlu težnje za razgradnjom subjekta kao metafizičkoga ciljnog pojma. To je kontekst u kojemu se ovaj rad upušta u genealogiju naslovnog problema. Još je Platon u svojim dijalozima postavio vrlo jasne temelje metafizičke koncepcije smrti: nakon naše smrti dolazi do odvajanja duše od tijela. Sudbina tih dviju sastavnica našega bića odražava osnovnu dihotomiju platonovske filozofije: duša pripada idealnoj sferi nepromjenjivih formi, dok tijelo ostaje dijelom fizičkog svijeta te je kao takvo podložno njegovu stalnu stanju tijeka. Smrt je dakle samo prolaz prema višem, postojanom obliku realnosti. Kršćanstvo je razvilo vlastitu verziju platonističke metafizike kroz svoje središnje pojmove božanskog uskrsnuća i vječnoga života. Na tom je tragu zapadna metafizika razvila čitav niz opreka: imanencija/transcendencija, prisutno/odsutno, priroda/kultura, opće/pojedinačno, život/smrt...

Hegelova dijalektička koncepcija smrti s početka 19.st. znači važan korak u napuštanju dotadašnjeg metafizičkog modela. U novoj perspektivi smrt, preuzimajući ulogu negativnosti, postaje pokretač promjene. Prema toj koncepciji, jedino ukoliko se suočimo s vlastitom konačnosti možemo ništavilo smrti transformirati u autentično iskustvo bivanja. U svom prikazu zapadnjačkih stavova prema smrti, francuski je povjesničar kulture Philippe Ariès također prepoznao vezu između čovjekova odnosa prema smrti i svijesti o vlastitoj egzistenciji i individualnosti. Taj tzv. ontološki obrat može se pratiti sve do Heideggera čija teza o smrti kao odredbenom čimbeniku jastva doživljava vrlo zanimljivu kritičku recepciju francuskih književnih teoretičara i filozofa druge polovice 20. st. Promotri li se spomenuti odnos između metafizike i ontologije kroz opreku opće/pojedinačno, proizlazi da je ideju smrti kao univerzalne kobi svih ljudi zamijenilo shvaćanje smrti kao pojedinačnog, osobnog iskustva svakog čovjeka. Ontološka individualizacija smrti svoj će vrhunac dosegnuti upravo u Heideggerovoj analizi bitka ka smrti. Za razliku od metafizičkog određenja smrti kao jednokratnog

88

događaja koji nas očekuje u budućnosti, ontološka perspektiva integrira tu egzistencijalno udaljenu konačnost u srž našeg svakodnevnog bitka.

Francuski književni teoretičar i književnik Maurice Blanchot u više se navrata u svojim esejima (ali i u fikciji) zaokupljao problemom smrti. Motreći je u kontekstu književnosti (i umjetnosti) Blanchot moć/mogućnost (pouvoir) pisanja objašnjava trenutkom čovjekove suverenosti pred licem smrti. Tako shvaćenu smrt (la mort), koja ima krajnji vidik, valja razlikovati od umiranja (le mourir) koje podrazumijeva nemogućnost smrti odnosno osuđenost na egzistenciju bez izlaza. Time je zacrtan prostor u kojemu djeluje pisac. Blanchot tako, s jedne strane slijedi Hegelovu dijalektičku koncepciju smrti, a s druge se strane približava onome što je Emmanuel Levinas nazvao impersonalnim il y a (njem. es gibt), odnosno permanentnom anonimnom brujanju svijeta koje u svoju anonimnost uvlači svaki subjekt, osobu ili predmet.

Smrt se problematizira i u kontekstu suvremene rasprave o zajednici. Pokušavajući objasniti razloge krize u kojoj se posljednjih desetljeća dvadesetog stoljeća našla ideja zajednice, Jean-Luc Nancy je u svom čuvenom ogledu iz 1983. (Razdjelovljena zajednica) inaugurirao ideju „zajednice uređene prema smrti“. Za Nancyja, odbacivanje metafizike subjekta podrazumijeva odustajanje od esencijalističkog shvaćanja zajednice (kao projekta koji bi smrtna bića trebao transfigurirati u nekakvu supstanciju). Prema njegovom mišljenju, zajednica se pokazuje pred smrću drugoga, u trenutku kada pojedinačni tubitak iskusi nemogućnost vlastite imanencije. U svojoj reakciji na spomenuti Nancyjev tekst, Blanchot ističe u prvi plan etičku obvezu prema smrti drugoga na taj način dovodi u pitanje Heideggerovu koncepciju samotne smrti. Odnos u kojemu tubitak, prisustvujući umiranju drugoga, biva izmješten iz sebe, za Blanchota predstavlja (nemogući) temelj zajednice. Umiranje ne podrazumijeva samo nemogućnost smrti, već i nemogućnost da se smrt iskusi, a upravo je to ono što ja dijeli s drugim, ono što ih veže. Jacques Derrida pri kraju svoje rasprave o Heideggerovoj koncepciji bitka ka smrti (Aporije) napominje kako je Blanchotovo opetovano inzistiranje na umiranju kao nemogućnosti smrti (odnosno kao mogućnosti nemogućnosti) znatno bliže Heideggerovoj definiciji smrti kao mogućnosti apsolutne nemogućnosti tubitka nego što se isprva čini.

Spomenuta Derridaova napomena, iznesena gotovo usput (s kratkim objašnjenjem u bilješci), nalaže da se Heideggera čita ne samo iz perspektive Blanchotovih razmišljanja o smrti, nego da se pritom u obzir uzme i šira perspektiva rasprave u kojoj su sudjelovali Nancy, Levinas kao i sam Derrida.


Prvi dio disertacije sastojat će se od dva poglavlja. U prvom ću poglavlju objasniti zašto se Hegelova dijalektika smrti može smatrati važnim korakom u napuštanju metafizičke koncepcije smrti. Drugo poglavlje bit će posvećeno problematizaciji Heideggerova pojma bitka ka smrti koji ću razmatrati iz perspektive njegove kritike metafizike, ali i u odnosu prema Hegelovom promišljanju smrti.

Drugi dio rada sastojat će se od pet poglavlja. U prvom poglavlju razmatrat će se francuska recepcija Heideggerove tanatologije, a pritom će se posebna pozornost posvetiti tzv. antropološkom obratu koji su, antropomorfizirajući Hegelov pojam Duha, proveli francuski egzistencijalisti (J. Hyppolite, A. Kojève, M. Merleau-Ponty, J-P. Sartre). U drugom će se poglavlju razmatrati odnos između Heideggerove i Blanchotove

89

pozicije u raspravi. Treće poglavlje bit će usmjereno na Blanchotov dijalog s Levinasom kako bi se rasvijetlio učinak njihove suradnje na daljnji tijek rasprave. Nakon toga, u četvrtom poglavlju pristupit će se čitanju Derridaovih tekstova u kojima on, preko problema smrti, ulazi u dijalog s Heideggerom, Blanchotom i Levinasom. Petim poglavljem osmotrit će se načini na koje se problem smrti razmatra u kontekstu suvremenih rasprava o zajednici s naglaskom na Blanchotov i Nancyjev doprinos.

U trećem, zaključnom, dijelu disertacije prezentirat će se zaključci do kojih se došlo prethodnom analizom učinaka koncepcije bitka ka smrti. Tako bi se u retrospektivi tj. iz perspektive suvremene francuske teorije rasvijetlile konzekvencije Heideggerove koncepcije za subjekt kao središnji pojam suvremene književne teorije.

3. Ciljevi/problemi istraživanja

Cilj rada je, s jedne strane, istražiti recepciju Heideggerove analize smrti u suvremenoj (francuskoj) književnoj teoriji, a s druge razmotriti posljedice te recepcije za pojam subjekta kako se oblikovao u današnjoj teoriji.


Ovaj doktorski rad će se u metodološkom pogledu voditi imperativom zacrtavanja genealogije problema. To znači da će se pomnim analitičkim čitanjem tekstova spomenutih autora, ali i njihovih komentatora, nastojati što jasnije rekonstruirati različita stajališta i teze u raspravi kako bi zaključci do kojh će se doći imali što bolju argumentacijsku osnovu.

5. Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos

Ovim radom će se po prvi puta u tako širokom spektru, u našoj akademskoj zajednici, razmotriti problem recepcije Heideggerova promišljanja smrti u okvirima suvremene književne teorije, naročito njezina, vrlo utjecajnog i plodnog, francuskog odvjetka koji je najdosljednije problematizirao ideju subjekta.

Zagreb, 17.travnja 2007.

Mentor Kandidat

_____________________ ______________________prof. dr. Vladimir Biti mr. Zrinka Božić Blanuša

90

Vijeću Poslijediplomskih studija i Fakultetskomu vijećuFilozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na 8. sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 30. svibnja 2007. godine imenovani smo Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li mr. sc. Milvia Gulešić Machata sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike i može li joj se odobriti tema disertacije pod naslovom Rod u inojezičnom hrvatskom: lingvistički i psiholingvistički pristup pod vodstvom mentorice dr. sc. Zrinke Jelaske, izv. prof. Podnosimo sljedeći skupni

I Z V J E Š T A J

Mr. sc. Milvia Gulešić-Machata rođena je 19. siječnja 1970. u Rijeci. Diplomirala je 1993. godine na Pedagoškome fakultetu (danas Filozofskome fakultetu) u Rijeci i stekla naziv profesora hrvatskoga jezika i književnosti. Godine 1995. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala je Poslijediplomski studij Opće lingvistike i magistrirala 2000. godine radom pod naslovom Hungarizmi i morfološke kategorije hrvatskoga standardnoga jezika. Godine 2002. upisala je Poslijediplomski doktorski studij kroatistike na istome fakultetu. Na doktorskome studiju napisala je seminarske radove, obavila konzultacije s mentorom i ispunila sve preduvjete za predaju sinopsisa. U travnju 2007. obranila je kvalifikacijski rad Prepoznavanje roda u hrvatskome jeziku inojezičnih govornika (povjerenstvo: dr. sc. Ivo Pranjković, dr. sc. Zrinka Jelaska i dr. sc. Bernardina Petrović). Kao lektorica zaposlena je od 2001. godine na Croaticumu – Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkome radu na projektima (od 2002. do 2006. Hrvatski za strance, voditelj prof. dr. sc. Ivo Pranjković, od 2007. Materinski i inojezični hrvatski, voditeljica prof. dr. sc. Zrinka Jelaska, od 2008. Metodologija i izrada udžbenika i testiranja za hrvatski kao drugi i strani jezik, voditelj prof. dr. sc. Ivo Pranjković).

Prema popisu radova mr. sc. Milvia Gulešić Machata objavila je, sama ili u suautorstvu, 6 znanstvenih radova u časopisima (od toga 1 u tisku), 10 znanstvenih radova u zbornicima (od toga 6 s međunarodnom rezenzijom, 2 s domaćom), 9 stručnih radova i prikaza, 5 sažetka neobjavljenih radova (od toga i 1 poster-izlaganje), te 1 udžbenik s vježbenicom i CD-om. S izlaganjima je sudjelovala na na 26 znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz to je u književnim časopisima Quorum i Književna revija u suautorstvu objavila prijevode 8 pripovijedaka i eseja sa slovačkoga jezika na hrvatski.

Od radova o ovladavanju i poučavanju inojezičnome hrvatskome izdvajamo:

Gulešić, Milvia. (2003) Srodnost dvaju jezičnih sustava - prednost ili/i nedostatak u usvajanju jezika, u Stolac, Diana ; Ivanetić, Nada ; Pritchard, Boris (ur.)

Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvistici, Zagreb - Rijeka : Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku i Graftrade, 289-302

91

Gulešić, Milvia. (2004) Poučavanje hrvatskoga jezika kao stranoga i drugoga u homogenim i nehomogenim skupinama, u Stolac, D., Ivanetić, N., Pritchard,

B. (ur.). Zbornik Društva za primijenjenu lingvistiku, Zagreb-Rijeka : Društvo za primijenjenu lingvistiku, 167-174.

Dražić, Marija; Novak Milić, Jasna; Gulešić Machata, Milvia (2005) Cohesion in L2 : Connectors as indicators of higher language competence, EUROSLA, Dubrovnik (poster).

Gulešić Machata, Milvia; Udier, Sanda Lucija (2008) Izvorna odstupanja u hrvatskom kao inojezičnom, Lahor III/5 ( u tisku).

Od radova o morfologiji inojezičnoga hrvatskoga jezika izdvajamo:

Udier, Sanda Lucija; Gulešić Machata, Milvia; Čilaš-Mikulić, Marica (2006) Gramatičko-semantički pristup obradi padeža, Lahor 1; 36-48 .

Od radova o rodu u hrvatskome izdvajamo:

Bošnjak Botica, Tomislava; Gulešić Machata, Milvia (2007) Rod imenica na -a za osobe muškoga spola, Lahor 4 2; 170-189.

Gulešić Machata, Milvia (2007) Prepoznavanje roda u hrvatskom jeziku inojezičnih govornika, Filozofski fakultet u Zagrebu (kvalifikacijski rad)

Mr. sc. Milvia Gulešić-Machata članica je društva za primijenjenu lingvistiku. Sudjelovala je u organizaciji dvaju znanstvenih skupova (HIDIS I 2005. i HIDIS II 2007) i Stručnoga savjetovanja za lektore inojezičnoga hrvatskoga, kao članica organizacijskoga odbora.

Sudjeluje u nastavi inojezičnoga hrvatskoga na različitim razinama, a na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu održavala je i seminare iz kolegija Hrvatski standardni jezik (Morfologija, Leksikologija). Nastavno iskustvo predavanja inojezičnoga hrvatskoga stjecala je predajući hrvatski u Hrvatskoj (Croaticum) i inozemstvu – od 1994. do 2001. bila je lektorica hrvatskoga jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta: od 1994. do 1998. na Visokoj učiteljskoj školi u Szombathelyu (Mađarska), a od 1998. do 2001. na Filozofskom fakultetu u Bratislavi (Slovačka).

Temu doktorske disertacije naslova Prepoznavanje roda u hrvatskome jeziku inojezičnih govornika pristupnica je sama odabrala, a proizišla je iz njezina dosadašnjega znanstvenoga bavljenja usvanjem morfologije i rječnika hrvatskoga kao izvornoga (J1) i inoga (J2) jezika. U dogovoru s mentorom odredila je uže područje interesa, osmislila metodologiju istraživanja i izradila mjerna sredstva. Odabir teme pokazuje i kontinuitet u pristupničinu znanstvenu radu jer se i u magistarskome radu bavila morfološkim

92

kategorijama hrvatskoga jezika, odnosno načinom na koji su mađarske posuđenice u hrvatskom jeziku dobile rod i druge morfološke kategorije.

Predložena je tema posve nova u jezikoslovnoj kroatistici. Premda su iz dosadašnjih istraživanja usvajanja hrvatskoga jezika poznati opći procesi i pojedine posebnosti usvajanja hrvatske morfologije, a iz pristupničina kvalifikacijskoga rada poznate su i neke pojedinosti usvajanja roda u inojezičnome hrvatskome, tema kojom se namjerava baviti nije bila sustavno istraživana ni postoji cjelovita lingvistička, psiholigvistička ili teorija inojezičnoga usvajanja koja bi ju objasnila. Poznato je da se gramatičke kategorije usvajaju određenim redoslijedom i da ovise, među ostalim, o čestoti i prototipnosti. Glavni je cilj predloženoga rada ispitati obilježja i redoslijed usvajanja ove morfološke kategorije. U radu će se raščlaniti rod u inojezičnome hrvatskome (J2), ali i izvornojezičnome hrvatskome (J1), i to kategorija roda, kategorijski oblici, način na koji je rod objašnjen u suvremenim gramatikama hrvatskoga jezika za izvorne govornike, odnos roda i spola, roda i padeža, roda i broja. Očekuje se da će rad donijeti do sada nepoznate spoznaje o utjecaju pojedinih jezičnih obilježja hrvatskoga jezika povezanih s rodom na morfološku osviještenost kod izvornih i neizvornih govornika. Iz predloženoga je sinopsisa vidljivo da je pristupnica proučila opsežnu literaturu koja obuhvaća nekoliko osnovnih tema: rod kao morfološka kategorija, povezanost roda s drugim morfološkim obilježjima, jezična osviještenost, usvajanje drugoga jezika (posebno prijenosni utjecaj). Stoga se može očekivati da će jedan od doprinosa rada biti sustavna razvojna obilježja u ovladavanju rodom inojezičnih hrvatskih govornika.

Na temelju sinopsisa može se zaključiti da pristupnica temi namjerava pristupiti sustavno, da je upoznata s domaćom i inozemnom literaturom koja se problemom bavi iz različitih perspektiva te da će provesti istraživanje koje je metodološki utemeljeno i prikupiti podatke koje će i kvalitativno i kvantitativno raščlaniti.

Iz svega navedenoga zaključujemo da je pristupnica mr. sc. Milvia Gulešić- Machata ispunila sve uvjete Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i ima potrebne stručne i znanstvene sposobnosti za izradu doktorskoga rada. Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu predlažemo da prihvati njezinu temu Prepoznavanje roda u hrvatskome jeziku inojezičnih govornika te da joj odobri izradu doktorskoga rada pod vodstvom prof. dr. sc. Zrinke Jelaske (Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu).

Stručno povjerenstvo:____________________________________

dr. sc. Zrinka Jelaska, izv. profesor____________________________________

dr. sc. Ivo Pranković, red. profesor

____________________________________ dr. sc. Bernardina Petrović, doc.

93

Milvia Gulešić Machata Fakultetsko vijeće

Rudeška cesta 99 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb Ivana Lučića 3

Zagreb


Rod u inojezičnom hrvatskom:

lingvistički i psiholingvistički pristup

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: filologija

Grana: kroatistika (hrvatski jezik kao inojezični)

Teorijska podloga

Rad će se temeljiti na suvremenim spoznajama o ovladavanju jezicima kao

inojezičnima (poučavanje i usvajanje drugoga jezika, razvojni obrasci, učenička

odstupanja od pravila i pogreške, univerzalnost i drugi jezik (Ellis); nov stav prema

utjecaju prvoga jezika na učenje i(li) usvajanje drugoga jezika (Lightbown i Spada);

međujezik (Selinker); usredotočenost na gramatiku u poučavanju (Doughty i Williams);

istraživanja ovladavanja drugim jezikom (Larsen-Freeman i Long)), na spoznajama o

hrvatskom jeziku kao inojezičnom (oblici hrvatskih riječi, padežni sustav hrvatskoga

jezika, hrvatski jezik i višejezičnost (Jelaska); poučavanje hrvatskim padežima,

morfološka raslojenost imenica (Jelaska i Cvikić); djelotvornost gramatičkoga

poučavanja, morfološke pogreške kod učenja hrvatskoga kao inojezičnoga (Novak-

Milić); utjecaj srodnih jezika (Jelaska i Hržica)), na spoznajama o rodu u jezicima kao

94

prvima i jezicima kao inojezičnima (kategorija roda i kategorijski oblici, određivanje

roda, sročnost (Corbett); podrijetlo i razvoj roda (Ibrahim); kognitivni korijeni roda

(Kravchenko); nepodudarnost kategorija u jezicima (Lehečková)) te na suvremenim

spoznajama o rodu u hrvatskom kao prvom jeziku (razgraničavanje roda i spola, imenice

s gramatičkim morfemom -a za osobe muškoga spola (Tafra, Silić i Pranjković);

semantičke i gramatičke teorije kategorije roda imenica, rod u hrvatskom i poljskom

jeziku (Pintarić)).

Hrvatski se jezik kao inojezični (drugi i strani) sustavno proučava tek posljednjih

desetak godina. O rodu sa stajališta inojezičnih govornika još nije objavljen ni jedan rad.

Radom se želi doći do znanstvenih spoznaja primjenjivih u opisu hrvatskoga kao

inojezičnoga, tj. do teorijskih postavki, ali i rezultata koji bi se mogli primijeniti u izradi

gramatike, udžbenika i priručnika za hrvatski kao inojezični te u poučavanju.

Uže područje rada

Uže je područje rada gramatička kategorija roda i način na koji se kategorijski

oblici ostvaruju u hrvatskom kao inojezičnom te model obrade roda u gramatici

hrvatskoga jezika kao inojezičnoga. Rad će se baviti rodnim obilježjima (formalnim,

sklonidbenim, atributnim, predikatnim, tvorbenim, miješanim, semantičkim i

prijenosnim), odnosno međudjelovanjem roda i drugih kategorija. Postavit će se kriterij

za razvrstavanje imenica u skupine i podskupine s gledišta hrvatskoga kao inojezičnoga,

prema obilježjima roda i sklonidbe.

Prvi dio rada bavit će se rodom u hrvatskom kao prvom (materinskom) jeziku.

Govorit će se o kategoriji roda, kategorijskim oblicima, o prototipnom i neprototipnom u

rodu, o rodu i formalnim pravilima, o sročnosti i neodređenom rodu. Usporedit će se rod

u hrvatskom jeziku i nekoliko drugih jezika, govorit će se o odnosu roda i spola, odnosu

roda, padeža i broja te o rodu u suvremenim gramatikama hrvatskoga jezika. Iznijet će se

rezultati istraživanja prepoznavanja roda imenica provedenoga među izvornim

govornicima.

Drugi dio rada bavit će se rodom u hrvatskom jeziku kao inojezičnom. Dat će se

pregled roda u suvremenim hrvatskim gramatikama namijenjenima izvornim i

neizvornim govornicima. Zatim će se govoriti o načinima obrade roda u suvremenim

95

udžbenicima za hrvatski jezik kao inojezični. Usporedit će se ovladavanje rodom u

skupinama učenika koje su homogene i nehomogene glede prvoga jezika. Opisat će se

provedeno pilot-istraživanje i opsežnije istraživanje te iznijeti rezultati. Bit će potrebno

napraviti podjelu imenica u skupine i podskupine s gledišta hrvatskoga kao inojezičnoga

(prema kriteriju roda i drugim kriterijima: sklonidbi, broju i posebnim pravilima) i dati

primjer obrade roda u gramatici hrvatskoga kao inojezičnoga (poglavlje o vrstama riječi i

morfološkim kategorijama, uvodno poglavlje o rodu, poglavlje o imenicama, poglavlje o

pridjevima, poglavlje o zamjenicama, poglavlje o brojevima, poglavlje o glagolima i

poglavlje o sročnosti).


Cilj je istraživanja s jedne strane dati model opisa roda u hrvatskom kao

inojezičnom (koji nužno mora biti u nečemu drugačiji nego opis roda u hrvatskom jeziku

za izvorne govornike), a s druge strane dati model primjene u praksi (osmisliti

odgovarajuće metodičke postupke koji će učeniku hrvatskoga kao inojezičnoga

omogućiti brže i lakše postizanje jezične kompetencije).


U radu će se usporediti dosadašnje spoznaje o rodu prikupljene iz relevantne

literature. Zatim će se iznijeti rezultati pilot-istraživanja provedenoga na 34 ispitanika

dviju škola hrvatskoga jezika koji su označavali rodove odabranim imenicama svrstanima

u 4 skupine i 27 podskupina. U svakoj su podskupini bile uglavnom tri imenice koje su se

razlikovale po čestotnosti (kad je bilo moguće provesti takvo razlikovanje). Potom će se

iznijeti rezultati obuhvatnijega istraživanja provedenoga s učenicima hrvatskoga kao

inojezičnoga kao ispitanicima (uz njihov pristanak) na riječima izabranim prema

čestotnim razredima. Rezultati će se statistički obraditi kako bi se provjerila njihova

relevantnost. Tim bi se istraživanjem provjerile dosadašnje postavke i donijele nove.


Kako je kategorija roda i ovladavanje njome važno i za teoriju hrvatskoga kao

inojezičnoga, istraživanje bi dovelo do novih teorijskih spoznaja, ali i spoznaja

primjenjivih u praksi. K tomu bi se pokazalo po čemu je ovladavanje rodom inojezičnih

96

govornika različito od ovladavanja rodom izvornih govornika i zašto rodu u hrvatskom

jeziku kao inojezičnom nije u svemu opravdano pristupati na isti način kao rodu u

hrvatskom kao prvom jeziku. Zbog povezanosti roda s kategorijom broja i padeža, istražit

će se i odnos roda u hrvatskom kao inojezičnom prema njima. Rezultati rada mogu biti

primjenjivi i u opisu hrvatskoga kao prvoga jezika.

U Zagrebu, 27. travnja 2007.

Mentorica Voditelj studija

_________________________ _________________________

prof. dr. sc. Zrinka Jelaska prof. dr. sc. Ivo Pranjković

Pristupnica

_________________________

mr. sc. Milvia Gulešić Machata

97

Odsjek za indologiju i dalekoistočne studijeFilozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuUl. Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb


Vijeće poslijediplomskih studija

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuUl. Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

Predmet: Sinopsis Ivana Andrijanića za disertaciju s temom Upaniṣadi Bijele Yajurvede u svijetlu vedāntske komentatorske tradicije - ocjena

Fakultetsko nas je vijeće imenovalo u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li Ivan Andrijanić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija književnosti i može li mu se odobriti tema za izradu disertacije. Prilažemo našu ocjenu prema uputama.

1. Kandidat Ivan Andrijanić upisao je doktorski studij književnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2004./2005. g.

Od 1. svibnja 2006. zaposlen je kao znanstveni novak / asistent u Odsjeku.

2. Položio je sve propisane ispite.Izradio je izvrsne seminarske radove.Prosjek ocjena mu je 5.0.Upisao je šest semestara. U prva četiri semestra odslušao je i

položio po dva kolegija (ukupno osam). Zatim je izradio kvalifikacijski rad i dva seminarska rada u dogovoru s mentorom. S mentorom se je tijekom studija redovito konzultirao.

Sudjelovao je u znanstveno-istraživačkome radu na projektu Upanišadi u poredbenoj perspektivi: povijest teksta, recepcija, usporednice (br. 0130465).

Ima tri rada predana u tisak: Tumačenja Maitreyī-brāhmaṇe iz Bṛhadāraṇyaka-upaniṣadi u ranoj filozofiji vedānte (predano u Filozofska istraživanja), Vedāntski komentari uz Īśā-upaniṣadi (predano u Obnovljeni život), prikaz: James W. Heisig: Filozofi ništavila: Esej o Kyoto školi (predano u Filozofska istraživanja). Četvrti se rad Aspects of

98

Early Upaniùadic Exegesis šalje za objavljivanje u ugledni časopis Indologica Taurinensia.

O temi disertacije dogovarao se s mentorom.Izradio je kvalifikacijski rad Hermeneutika vedānte u

Brahmasūtrama i Śaṅkarinoj Brahmasūtrabhāṣyi koji je izvrsno ocijenjen.

3. Obrazloženje i opravdanost predložene teme disertacije te njezin znanstveni doprinos:

Tema disertacije koju predlaže i obrazlaže doktorand glasi: Upaniṣadi Bijele Yajurvede u svijetlu vedāntske komentatorske tradicije.

Upaniṣadi su najstariji filozofski tekstovi u indijskoj tradiciji. Dio su Veda. Dvije su se filozofske škole bavile hermeneutikom Veda: pūrvamīmāṃsā i uttaramīmāṃsā. Prva se bavila tumačenjem brāhmaṇa, a druga tumačenjem upaniṣadi, po kojima se i sama škola prozvala vedānta (kako se još zovu upaniṣadi). Osim upaniṣadi, vedānta za temeljne tekstove koje tumači uzima i Bhagavadgītu i Brahmasūtre, svoj temeljni stručni priručnik. Vedānta ili uttaramīmāṃsā najplodniji je brahmanistički filozofski sustav, neka vrst sinteze svih drugih sustava. U njoj su se, kao i u indijskoj filozofiji uopće, njegovali učeni i misaono kreativni komentari temeljnih tekstova, kao što su se njegovali npr. i u kasnoantičkoj novoplatoničkoj tradiciji. S druge strane, kako upaniṣadi nisu samo filozofski tekstovi, nego i sveti tekstovi jer su dio Veda, metode njihova tumačenja mogu se uspoređivati i s biblijskom egzegezom u našoj tradiciji. Komentiranje tih tekstova temeljilo se i na nizu hermeneutičkih načela, koje je vedānta dijelom preuzela i od pūrvamīmāṃse. Doktorand Ivan Andrijanić predlaže da se u disertaciji zaokupi istraživanjem tih hermeneutičkih načela, načinâ na koji se njima služe razni mislioci komentatori, razlikâ među njima i među ciljevima koje su si zacrtali u skladu s vlastitim filozofskim nazorima. Prije toga istraživanja želi iznijeti opći teorijski kontekst komentatorskoga diskurza (Szondi, Todorov, Peleš…), a zatim posebno usporediti vedsku interpretaciju s biblijskom egzegezom, s antičkom komentatorskom tradicijom i s filozofijskom hermeneutikom (Vlačić, Schleiermacher… Gadamer). Za analizu indijske filozofske komentatorske tradicije osobito su vrijedne priloge dali H. Nakamura, P. Hacker i D. H. H. Ingalls pa će doktorand na na temelju njihovih analiza prići raščlambi komentara upaniṣadi Bijele Yajurvede: male, ali visoko cijenjene i mnogo komentirane Īśopaniṣadi i velike i osobito znatne Bṛhadāraṇyakopaniṣadi. Ciljevi toga istraživanja jesu 1. raščlamba komentatorskih tehnika i postupaka u vedānti, 2. osvjetljavanje rane povijesti vedānte i njena odnosa s pūrvamīmāṃsom i 3. analiza odnosa uttaramīmāṃse prema svetim, odnosno filozofskim tekstovima koje tumači: očekuje se da će se moći strukturirano prikazati izvođenje vedāntskih filozofskih učenja iz tih

99

tekstova s jedne strane, a reinterpretacija njihova smisla i pomaci u značenjima s druge.

Zaključak

Doktorand Ivan Andrijanić ispunio je sve obveze i položio s izvrsnim uspjehom sve ispite na doktorskome studiju, sve do izrade i obrane disertacije.Temu disertacije, koju najavljuje sinopsis, opravdano je predložiti jer se hermeneutičkim aspektima vedāntske filozofije povjesničari indijske filozofije dugo nisu pobliže bavili, i tek novija američka istraživanja (Rambachan, Clooney, Mumme, Suthern-Hirst) tomu posvećuju veću pažnju, pa je to vrlo aktualno područje, a k tomu i takvo na kojem se još mnogo toga može otkriti i preciznije spoznati. S obzirom na golemu ulogu upaniṣadi u povijesti indijske filozofije, koja je jedna od najvećih filozofskih tradicija čovječanstva, i s obzirom na zahtjevnost hermeneutičkih tehnika u uttaramīmāṃsi, izazov i težina teme čine je vrlo vrijednom pažnje. Kolega Andrijanić pokazao je svojim kvalifikacijskim radom i seminarskim radovima da je vrijedan u radu i sposoban upustiti se u samostalne istraživačke zadatke, pa očekujemo da će znanstveni rezultati u svim trima spomenutim kategorijama biti vrijedan doprinos ne samo našoj domaćoj znanosti, nego i međunarodnoj indologiji.Zbog toga nam je drago da možemo predložiti Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati takvu temu i priloženi sinopsis kolege Ivana Andrijanića.

S poštovanjem,

dr. sc. Mislav Ježić, red. prof.predsjednik povjerenstva

dr. sc. Milka Jauk-Pinhak, doc.član povjerenstva

dr. sc. Ekrem Čaušević, red. prof.član povjerenstva

100

(4) Prilog: Sinopsis kandidata

101

Ivan Andrijanić Fakultetsko vijećeDonji Pustodol 23 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb


Upaniùadi bijele Yajurvede u svijetlu vedàntske komentatorske tradicije

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: indologija

Teorijska podloga

Upaniùadi predstavljaju glavno uporište (prasthàna) vedàntskoga mišljenja. Usklađivanjem njihova učenja bave se Brahma-såtre, temeljni stručni spis škole. Velik se broj såtrâ bavi upravo upaniùadima bijele Yajurvede pri čem predstavljaju najstarije sačuvano sustavno tumačenje njihovo. Uz Upaniùadi i Brahma-såtre sastavljeni su brojni komentari od kojih su najpoznatiji i najstariji sačuvani øaïkarini. Nakamura (1950.), Hacker (1948.-1972.) i Ingalls (1952.) upozorili su na potrebu kritičke procjene øaïkarinih komentara pri čem su razvili kritički aparat za daljnja istraživanja. Njihov su primjer slijedili Vetter, Rüping i Mayeda u svojim kritičko-filološkim raščlambama nekih øaïkarinih djela. Njihovim ću se metodama koristiti kao osnovnim metodološkim okvirom za proučavanje vedàntskih tehnika tumačenja. U novije se vrijeme u Americi pojavio određen broj radova (Rambachan, Clooney, Suthern-Hirst, Mumme) koji su skrenuli pozornost na zapostavljene hermeneutičke vidove vedàntskoga učenja, pa ću s određenim kritičkim odmakom i njihove radove uzeti u obzir.

Po Ingallsu i Nakamuri škola bhedàbhedavàde predstavlja najstariji pokušaj usustavljivanja (samanvaya) učenja upaniùadi. øaïkarin komentar uz Bhadàraõyaka-upaniùad, kao i Sure÷varin i ânandagirijev komentar uz øaïkarin komentar, čuvaju mnoge dijelove izgubljenog Bhartprapa¤cina bhedàbhedavàdskoga komentara na što je upozorio još Hiriyanna (1923.). Kako je danas Sure÷varino pozamašno djelo dostupno u sanskrtskom izvorniku i u djelomičnu prijevodu na engleski (Hino 1986.-2006.), vrijedi proučiti mjesta koja se bave tim starijim tumačenjima kao i neke osobitosti samih tih tumačenja. Halbfass je (1981.) upozorio i na veze vedànte sa školom pårva-mãmàüse. Ona je razvila različite postupke tumačenja vedskoga žrtvenog obreda koje je vedànta preuzela i iskoristila za tumačenje upaniùadskih tekstova. Parpola je (1981. i 1994.) pomišljao i na mogućnost zajedničke rane povijesti dviju škola.

Narav vedàntskih komentara pokušat ćemo pobliže odrediti koristeći se književno-znanstvenim spoznajama o komentatorskom diskursu koje su iznesene u djelima Peleša (1989.), Todorova (1978.), Szondija (1957.) i drugih. Vedàntski ćemo odnos prema svetomu tekstu usporediti s tumačenjem svetoga pisma u judaističkoj i kršćanskoj tradiciji koristeći se pregledima biblijske hermeneutike (Ernesti 1833., Bray

102

2000., Whitman 2003., Hauser i Watson 2003.). Uz to, vedàntsku hermeneutiku valja pobliže odrediti razmatrajući je i iz kuta zapadne hermeneutike (Heidegger, Gadamer, Ricoeur).

Uže područje rada

Kritičke metode koje su skicirali autori poput Nakamure, Hackera, Ingallsa i drugih primijenit ću u raščlambi komentara uz ä÷opaniùad i Bhadàraõyakopaniùad koje su sastavili najpoznatiji predstavnici triju glavnih vedàntskih škola (advaita, vi÷iùñadvaita i dvaita) dok ćemo dijelove najranijega, danas izgubljenoga, Bhartprapa¤cina bhedàbhedavàdskog komentara uz BAU nastojati djelomično rekonstruirati iz øaïkarinih i Sure÷varinih navoda. Pri svemu tome ključan je rad na izvornim sanskrtskim tekstovima.


1. Raščlamba vedàntskih komentatorskih tehnika i postupaka na primjeru komentara uz ä÷opaniùad i Bhadaraõyakopaniùad kao i teorijskoga predloška za njihovo tumačenje koji se nalazi u Brahma-såtrama.

2. Bacanje svjetla na ranu povijest vedànte i na veze s pårva-mãmàüsom od koje preuzima i preoblikuje pravila za ispravno tumačenje teksta, ali je s njom u isto vrijeme u sukobu oko prvenstva upaniùadi ili bràhmaõa kao najviše objave. Iz toga kuta nastojat ću propitati Parpoline argumente za teoriju prvotne jedinstvenosti Brahma-såtra i Mãmàüsà-såtra kao i Bronkhorstove argumente protiv takvih tvrdnja.

3. Utvrđivanje odnosa vedànte prema svetomu tekstu iz čega će se pokazati da vedànta svoja glavna filozofska učenja oblikuje usustavljujući i usklađujući upaniùadska učenja. Iz toga će se vidjeti izvorna hermeneutička narav vedànte ali i bitan pomak u odnosu na izvorno značenje teksta kojim se bavi.


Rad je zamišljen kao analitički prikaz i usporedba izabranih dijelova vedàntskih tekstova s kritičkom raščlambom njihovom uzimajući u obzir spoznaje suvremene filologije.


U dosadašnjem se proučavanju vedànta pretežno razmatrala kao cjelovit sustav, a nije se dovoljno pažnje posvećivalo kritičkoj i povijesnoj obradi izvornih tekstova iako je na to pozvao još Ingalls (1952.). Također želim ispitati zanemarivan hermeneutički vid vedànte za koji tvrdim da je ključan pri tvorbi vedàntskih misaonih predočaba. Zato bi se ova obrada upaniùadskih komentara nadovezala na radove Hackera, Vettera, Rüpinga, Mayede, Halbfassa i ostalih koji su se najviše bavili Brahma-såtrama. Na putu koji su oni zacrtali zasigurno bi se obogatilo i izoštrilo filozofsko i književno razumijevanje

103

vedànte jer se u inače bogatoj literaturi o vedànti katkada zanemaruju tekstološke spoznaje navedenih autora.

Zagreb, 21. rujna 2007.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Prof. dr. sc. Mislav Ježić Prof. dr. sc. Boris Senker Ivan Andrijanić

104

Stručno povjerenstvo:dr. sc. Elis Deghenghi Olujić, izv.prof.dr. sc. Sanja Roić, red. prof.dr. sc. Goran Filipi, red. prof.

Veza:Klasa: 643-02/08-07/8Ur. broj: 3804-300-08-2

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta propisanih programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i odobravanju teme doktorskog rada pod naslovom Istriotsko pjesničko stvaralaštvo jugozapadne Istre od 1835 godine do danas pristupniku Sandru Cergni

Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. travnja 2008. imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Sandro Cergna sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti te može li se pristupniku odobriti tema za izradu doktorske disertacije pod naslovom Istriotsko pjesničko stvaralaštvo jugozapadne Istre od 1835. godine do danas.

Na temelju uvida u dostavljenu nam dokumentaciju (upute stručnom povjerenstvu, uvjeti iz programa Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, molba pristupnika, životopis, preslik indeksa, te sinopsis doktorskog rada) podnosimo Vijeću sljedeće skupno

IZVJEŠĆE

Sandro Cergna, rođen 7. travnja 1970. godine u Puli, završio je dodiplomski studij talijanskog jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Puli 2004. godine. Od akademske godine 2006./07. zaposlen je na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, gdje obavlja poslove asistenta iz talijanske književnosti na Katedri za talijanski jezik i književnost Odjela za studij na talijanskom jeziku.

Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu upisao je u akademskoj godini 2004./2005. Poslijediplomski studij književnosti na kojem je odslušao svih osam upisanih kolegija te položio sve ispite propisane programom (s prosjekom ocjena 5,00), napisao pozitivno ocijenjen kvalifikacijski rad, La produzione poetica istriota tra innovazione e tradizione: appunti per un'analisi comparata (povezan s predloženom temom disertacije), izradio četiri seminarskih rada ocijenjenih najvišom ocjenom i to: Od pisma do filma: Medeja u djelima Franza Grillparzera, Corrada Alvara i Pier Paola Pasolinija - komparativni pregled jedne tragedije, Antonin Artaud i Les Cenci u talijanskome kazalištu, Giuliano Palazzolo e la sua poesia nell'idioma istrioto vallese i Appunti di fonologia dialettale vallese all'interno del contesto linguistico istrioto, te obavio sve predviđene konzultacije s mentorom u

105

VVijeću Poslijediplomskih studijaFilozofskog fakulteta u Zagrebu

okviru kojih je na temelju pročitane literature iznosio svoje prijedloge o tome na koji će način obrađivati temu doktorskoga rada.

Objavio je jedan izvorni znanstveni rad pod naslovom Trascendenza e pragmatica realtà nell'Alloro di Mauro Sambi u časopisu za kulturu «La Battana» (EDIT, Rijeka, godina XLIV, br.164, 2007, str.152-157). Pristupnik je uključen kao suradnik na projektu znanstvene udruge Pietas Iulia (Pula), La storia della letteratura della Comunità Nazionale Italiana (CNI) di Croazia e Slovenia, kojeg vodi dr. sc. Nelida Milani Kruljac, red.prof. u miru, uz financijsku potporu Ministarstva Vanjskih poslova Republike Italije i posredstvom Talijanske Unije iz Rijeke.

Sandro Cergna, nakon konzultacija s mentoricom dr.sc. Elis Deghenghi Olujić, izv.prof., prijavio je sinopsis doktorskoga rada pod naslovom Istriotsko pjesničko stvaralaštvo jugozapadne Istre od 1835. godine do danas. Pristupnik je izabrao tu temu na temelju iscrpno proučene književne građe autora od druge polovice XIX. stoljeća do danas koji su svojim životom i stvaralaštvom vezani uz jugozapadnu Istru (Rovinj, Bale i Vodnjan) i istriotsko (istroromansko) narječje. U svome precizno formuliranom sinopsisu, s jasno određenim ciljem istraživanja, pristupnik je dobro obrazložio svoj doktorski rad, naveo da će za teorijsku podlogu imati djela autora koji tretiraju problematiku dijalektalne poezije s lingvističkog a napose s književno-teorijskog i estetičko-kritičkog gledišta. Korpus tekstova koji će biti predmet pristupnikova zanimanja ostao je do sada najvećim dijelom izvan bilo kakve književno-znanstvene rasprave, te će njegov rad nedvojbeno popuniti postojeću prazninu. Doktorand je već svojim kvalifikacijskim radom pokazao da je dobro upućen u predmet buduće disertacije i da se upoznao s literaturom i uopće s dosadašnjim spoznajama o istriotskom narječju, tom autohtonom istarskom izričaju koji nezadrživo odumire. S razumijevanjem je i s potrebnim kritičkim odmakom proučio djela najznačajnijih pjesnika koji pišu na inačicama tog idioma (rovinjskom i vodnjanskom): Eligio (Ligio) Zanini, Giusto Curto i Loredana Bogliun. Svojim doktorskim kvalifikacijskim radom pristupnik je također pokazao da dobro vlada jezikoslovnom terminologijom, da poznaje metodologiju koju će primijeniti u izradi svoje doktorske disertacije, da piše jasno, tečno i pregledno o kompleksnijim sadržajima s područja književnosti i djalektologije.

Na temelju iznesenoga Povjerenstvo zaključuje da bi disertacija Sandra Cergne mogla biti važan prinos proučavanju i vrednovanju istriotskog narječja kao specifičnog pjesničkog izričaja te da će njegov rad doprinijeti kako upoznavanju autora koji na njemu pišu tako i njihova književnog opusa. Obzirom da su djela pjesnika koja će biti obuhvaćena analizom do sad bila tek neznatno predmetom književno-kritičkog istraživanja, predloženi rad ima visok stupanj originalnosti, pa će biti svojevrstan doprinos upoznavanju autora i njihova opusa i uvrštavanja istih unutar šireg pjesničkog konteksta istarske dijalektalne baštine te očuvanja autohtonog istarskog narječja od zaborava.

Obzirom da predložena tema po svojoj složenosti i znanstvenoj relevantnosti odgovara kriterijima koje bi trebali udovoljiti doktorandi koji se spremaju pristupiti pisanju doktorskog rada, te da Sandro Cergna ispunjava i sve formalne uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, predlažemo Vijeću Poslijediplomskih studija da prihvati naš prijedlog te se pristupniku odobri izrada disertacije pod naslovom Istriotsko pjesničko stvaralaštvo jugozapadne Istre od 1835. godine do danas.

106

U Puli, 6. svibnja 2008.

POVJERENSTVO

dr.sc. Elis Deghenghi Olujić, izv.prof. - predsjednik

dr.sc. Sanja Roić, red.prof. - član

dr.sc Goran Filipi red.prof. - član

107

Sandro Cergna Fakultetsko vijećeTrg La Musa 17 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu52211 Bale-Valle Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Istriotsko pjesničko stvaralaštvo jugozapadne Istre od 1835. g. do danas

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: FilologijaGrana: Teorija i povijest književnosti

1. Teorijska podloga

U radu će se analizirati pjesničko stvaralaštvo na istriotskom (istroromanskom) narječju južnozapadnog područja Istre, u razdoblju od, otprilike, druge polovice XIX stoljeća do danas. Navedeno je područje specifično po tomu što se tamo sačuvalo autohtono istarsko narječje, a koje se danas može ćuti još samo u šest južnozapadnih istarskih gradića: Rovinju (Rovigno), Balama (Valle), Fažani (Fasana), Vodnjanu (Dignano), Galižani (Gallesano), Šišanu (Sissano).

Nekada upotrebljavan isključivo u ratarsko-poljoprivrednom kontekstu te u komunikaciji u užoj obitelji i među mještanima sela, istriotski je govor tek 1835. god. po prvi puta rabljen kao sredstvo pjesničkog izražaja. Tada je kanonik Pietro Stancovich iz Barbana preveo na svih šest narječja «Priču o rasipnom sinu», dokazavši tako i pjesničke mogućnosti istriotskog narječja, koji se, pogotovo od druge polovice XIX stoljeća pa sve do danas, počesto pojavljivao kao poetski uradak u raznim književno-umjetničkim glasilima, ili kao svjedočanstvo takvih mogućnosti u spisima autora koji su se njime izražavali.

Rad će kao teorijsku podlogu imati ona djela koja se bave problematikom dijalektalne poezije s lingvističkog a pogotovo književno-teorijskog, te estetsko-kritičkog gledišta.

Obzirom da će se u radu govoriti o autorima čiji su životi i djela vezani za područje Istre, s posebnim naglaskom na mjesta Rovinj, Bale i Vodnjan, priručna literatura a napose ona koja je neophodna za izradu povijesnog i društvenog okvira, bit će

108

konzultirana u knjižnici Centra za povijesna istraživanja u Rovinju, Sveučilišnoj knjižnici u Puli, te Gradskoj knjižnici u Trstu. Kao dodatna literatura koristit će se časopisi «Pagine istriane», «Archeografo Triestino», «L'Istria», «La Battana» i antologije «Istria Nobilissima» (EDIT, Rijeka).


Rad će se posebno osvrnuti na sljedeće autore i njihova djela: Carlo Salvioni i Giuseppe Vidossich, La parabola del figliuol prodigo – Priča o rasipnom sinu; Andria Uorgani (pseud.), Il mendicante d’amore – Ljubavni prosjak; pjesničko stvaralaštvo u kratkim spjevima Pietra Angelinija; Raimondo Devescovi, Vita rovignese – Rovinjski život; pjesničko stvaralaštvo Giuliana Palazzola; pjesničko stvaralaštvo Giovannia Andrea Dalla Zonca; soneti Martina Fiorantija; te pjesnička djela manje poznatih autora, kao i dosad neobjavljeni radovi koji se čuvaju pohranjeni pri rovinjskom Centru za povijesna istraživanja.

Zajednički nazivnik koji se provlači kroz citirana djela jest, uz posebnost autohtonog istarskog izričaja, tematska raznovrsnost koja se iz navedenih radova dade iščitati, te bogatstvo istriotskih poetskih izričaja unutar cjelokupnog pjesničkog stvaralaštva istarskog poluotoka. Glavna tematska obilježja koja proizlaze iz navedena djela vrlo su bliska onima iz kasnoromantičnog poetskog stvaralaštva koje je obilježilo talijansku književnost polovicom te krajem XIX stoljeća: pokraj prevladavajućih ljubavnih spjeva, ne mali je broj idilično-pastirskih i šaljivih pjesama, te hvalospjeva.


U radu će se temeljito istražiti pjesničko stvaralaštvo užeg područja jugozapadne Istre od 1835. godine do danas. Osim na već do sada objavljena djela, posebna će pozornost biti posvećena rukopisima te dosad neobjavljenom pjesničkom opusu tzv. «manjih» autora. Osvijetliti će se zajedničke i razlikovne crte pjesnika koji prvenstveno govore o vlastitim osjećajima i prohtjevima, kao i o ondašnjem poljskom, netaknutom istarskom pejzažu i prirodi. Analizirati će se načini njihova pisanja, dati pregled njihova opusa te ih uvrstiti u određeni povijesni, kulturni i socijalni okvir.


Primijenit će se uobičajena književno kritična metodologija istraživanja, s naglaskom na komparativan pristup pjesničkom tekstu i njegovom analitičkom vrednovanju na temelju književno-umjetničkih kriterija. U formuliranju sudova o poetikama analiziranih autora predviđa se interdisciplinarni pristup pjesničkom tekstu.


109

S obzirom da su djela navedenih pjesnika bila tek neznatno predmetom književno-kritičkog istraživanja, ona otvaraju mogućnost novim književno-estetskim vrednovanjima te, napose, vrednovanju samog istriotskog narječja kao specifičnog načina pjesničkog izražaja i stvaralaštva. U svezi s tim, ovaj rad, kroz vjerojatan visoki stupanj originalnosti, treba biti svojevrstan doprinos upoznavanju autorâ i njihova opusa, uvrštavanju istih unutar šireg pjesničkog stvaralaštva Istre, te očuvanju autohtonog istarskog izražaja od mogućeg zaborava i izumiranja.

U Puli, 3. siječnja 2008. god.

Mentor Voditelj studija Kandidat

dr.sc. Elis Deghenghi Olujić, izv.prof.

dr.sc. Boris Senker, red.prof. Sandro Cergna, prof.

110

Sandro Cergna Bale-Valle, 28. travnja 2008.Trg La Musa 1752211 Bale-Valle

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

M O L B A

Molim Fakultetsko vijeće da mi, kao pripadniku talijanske nacionalne zajednice,

odobri

pisanje disertacijske radnje na talijanskom, meni materinskom jeziku. Student sam

Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,

te, u nadi pozitivnog rješenja moje molbe, kao što je već bio slučaj za klasifikacijsku

radnju, srdačno zahvaljujem.

Sandro Cergna

111

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Izabrani na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Mihaela Majcen Majnarić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija književnosti i može li joj se odobriti tema za izradu doktorskog rada pod naslovom Povijest novijeg animiranog filma u Hrvatskoj. Posljednjih 25 godina, podnosimo Vijeću ovo

IZVJEŠĆE

Zadovoljavanje uvjeta programa doktorskog studija:

(1) Doktorska kandidatkinja Mihaela Majcen Majnarić upisala je Poslijediplomski znanstveni studij književnosti, smjer kulturalni studiji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2002., a 2006 prebacila se na Poslijediplomski doktorski studij književnosti na istom fakultetu.

(2) Kandidatkinja ispunjava sve obavezne uvjete iz programa poslijediplomskog doktorskog studija. Ima upisano šest semestra studija, osam položenih predmeta iz dvije godine studija, te dva izvršena i ocijenjena seminarska rada iz treće godine studija, sve s prosječnom ocjenom 4,9. U V. semestru studija kandidatkinja je obranila klasifikacijski rad (Tradicijski temelji suvremenog hrvatskog animiranog filma). Tijekom studija redovito je obavljala konzultacije s mentorom, dr. Hrvojem Turkovićem, te je u dogovoru s njime specificirala temu disertacije.

Obrazloženje i opravdanost teme disertacije

(3) Na poticaj mentora kandidatkinja je predložila kao temu disertacije Povijest novijeg animiranog filma u Hrvatskoj. Posljednjih 25 godina.

Razlog za takvo usmjerenje jest akutni nedostatak sustavne monografske obrade novije povijesti animiranog filma u Hrvatskoj, nedostatak objedinjenih filmografskih podataka o proizvedenim animiranim filmovima, nepostojanje objedinjenih podataka o razvojnim tijekovima institucijskih uvjeta njihove proizvodnje, distribucije i prikazivanja (osobito promjenjivih u razdoblju krize prethodnog sistema i novih tranzicijskih okolnosti), a nema ni proučavanja kulturoloških uvjeta pod kojim se odvijala proizvodnja i recepcija animiranog filma, kao ni sustavnih estetičkih istraživanja stvaralačkog dinamizma, stilskih trendova i ostvarenja. Iako je riječ o recentnom razdoblju, potrebno je naporno istraživanje da bi se izradila i prikupila relevantna dokumentacija i sistematizirala građa jer to je razdoblje u kojem nije postojala institucija u koju bi se ti podaci slijevali i bili na raspolaganju.

Hrvatska animacija zavrjeđuje posebnu pažnju činjenicom da je modernistički hrvatski animirani film iz razdoblja tzv. 'zagrebačke škole crtanog filma' najznačajnijim hrvatskim stvaralačkim prinosom povijesti svjetskog filma, te je još uvijek visok svjetski i domaći

112

interes za animirani film, s brojnim pitanjima o razlozima za razdoblje jake krize osamdesetih i devedesetih godina te uz radoznalost za razloge novijeg uspona i uspjeha animiranog filma (u dvijetisućitoj). Kako je klasično razdoblje zagrebačke animacije (od najranijeg razdoblja do 1982.) izvrsno monografski obrađeno u četiri toma monografije Zagrebački krug crtanog filma, ur. Zlatko Sudović, kulturološki je važno nastaviti taj monografski rad i u odnosu na razdoblje poslije toga – a to je upravo razdoblje koje doktorandica namjerava istražiti i obraditi u ovoj disertaciji.

Sinopsis daje dobro izdiferenciran i zaokružen program istraživanja i obrade. Temeljit će se na teorijskim spoznajama o modernističkom i postmodernističkom filmu te na kulturološkim spoznajama o suvremenoj svjetskoj animacijskoj sceni, a te će te spoznaje primijeniti u tumačenju kulturoloških vidova i estetskih obilježja animiranih filmova promatranog razdoblja uz njihovo povezivanje sa situacijom prethodnog razdoblja. Jasno su specificirani dokumentacijsko-istraživački zadaci i metodologija njihove provedbe što treba biti temeljem za kulturološke i estetske analize: izrada cjelovite filmografije hrvatskog animiranog filma za proučavano razdoblje uz njihovo izgledavanje i pojedinačnu analizu reprezentativnih djela i autorskih opusa, izrada bibliografije napisa o animiranom filmu i interpretacija recepcijskih obrazaca, spisak animacijskih organizacija i istraživanje i tumačenje uvjeta i modaliteta njihova funkcioniranja.

Uspješno ostvarivanje ovih ciljeva i zadataka predstavljalo bi ključan i neophodno potreban prinos povijesti hrvatske animacije, te njezinom estetičkom razumijevanju, ali i važan prilog općoj povijesti kinematografije u Hrvatskoj,

Zaključak

Kandidatkinja Mihaela Majcen Majnarić zadovoljava sve uvjete Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti (ima upisanih šest semestara studija, odslušala je i položila u svakom semestru po dva kolegija, ukupno 8, s prosječnom ocjenom 4,9; u posljednja dva semestra prihvaćen joj je kvalifikacijski rad koji je tada izradila, a prihvaćena i ocijenjena su i dva seminarska rada izrađena u dogovoru s mentorom; imala je redovite konzultacije s mentorom tijekom doktorskog studija te je u dogovoru s njimo dredila i temu doktorske disertacije). Njezina bi disertacija svojom temom i načinom obrade mogla biti važan prinos historiji i estetici animiranog filma u Hrvatskoj, te stoga preporučamo da Vijeće odobri navedenu temu doktorata i omogući pisanje rada na zadanu temu pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Hrvoja Turkovića.

___________________________

Dr. sc. Hrvoje Turković, red. prof. predsjednik povjerenstva

___________________________

Dr. sc. Nikica Gilić, doc., član povjerenstva

113

_____________________________

Dr. sc. Boris Senker, red. prof., član povjerenstva


114

Mihaela Majcen Marinić Fakultetsko vijećeMotajička 1 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagreb Zagrebu



Povijest novijeg animiranog filma u HrvatskojPosljednjih 25 godina

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: znanost o umjetnostiGrana: filmologija

Teorijska podloga

U zadnje je vrijeme animacija jedan od najprominentnijih oblika umjetničkog, naročito filmskog izražavanja, ponajprije zbog svojih karakteristika kao što su eklektičnost i svestranost, temeljenih na specifičnosti izrade te načinu upotrebe i kombiniranja filmskih elemenata s elementima drugih oblika umjetnosti – od likovnosti do glazbe, književnosti, stripa...

Uz 2D animaciju i druge tradicionalne tehnike, koje su još uvijek relevantni oblici filmskog izraza, postoji i razvija se velik broj novih tehnika, od plastelinskog filma do onih koje uključuju upotrebu kompjuterske tehnologije ili kombiniranje različitih vrsta materijala i stilova u istom filmu te eksperimentalnog krila animacije.

Zahvaljuljući velikoj mogućnosti izraza te zbog relativnog ubrzavanja, pojednostavnjivanja i pojeftinjenja procesa animacije, ona se sve češće, uz proizvodnju animiranih filmova namijenjenih tv ili kino prikazivanju, vrlo široko primjenjuje u dizajnu televizijskih špica, dinamičnih reklamnih displeja, internetskih stranica, ali i u proizvodnji namjenskih i reklamnih filmova te glazbenih spotova.

Cilj rada bit će ispitivanje odnosa suvremene hrvatske animacije prema novim svjetskim trendovima proširenja tradicionalne eklektičnosti i svestranosti te prema rasponu stilske i tehničke tradicije hrvatskog animiranog filma.

Uz literaturu koja se bavi problemima animacije suvremenih stranih autora poput Paula Wellsa i Gianalberta Bendazzija, bitnu teorijsku podlogu predstavljaju radovi Midhata Ajanovića i Ranka Munitića posvećeni animiranom filmu te radovi Hrvoja Turkovića koji se bave općom filmološkom problematikom uključujući i promišljanja o animiranom i ekperimentalmom filmu.

Uže područje rada

Rad će biti posvećen hrvatskoj animaciji koja predstavlja bitno poglavlje u povijesti i razvoju animiranog filma u svijetu, a važna je naročito po specifičnom odnosu prema upotrebi filmskih i likovnih elemenata te individualističkom tretiranju pojedinih autora.

115

Uzimajući u obzir tu tradiciju, istraživanje će se posebno posvetiti animiranom filmu posljednjih 25 godina, budući da o tom periodu, za razliku od klasičnog razdoblja zagrebačke škole koje je prilično dobro kritički, teorijski i povijesno obrađeno (Zagrebački krug crtanog filma 1-4, ur. Zlatko Sudović 1986.; Kinematografska animacija u Jugoslaviji, Ranko Munitić 1979.; Majstori zagrebačkoga crtanog filma : dokumenti, sjećanja, sudionici, Nenad Pata 1996.), ne postoji literatura koja bi donosila sustavan, povijesno-teorijski pregled i upozorila na moguće probleme.


Problem je istraživanja nepostojanje sustavne obrade suvremenog stanja hrvatske animacije te stoga i izostajanje cjelovitog uvida u to stanje. Osnovni cilj istraživanja bit će otklanjanje tog problema:

a) istraživanje specifičnih povijesnih, socio-ekonomskih uvjeta pod kojima je djelovala prizvodnja (proizvodne ustanove, subvencije, kadrovi, obrazovanje, publicistička pratnja, amaterska proizvodnja, prikazivački uvjeti za domaću animaciju te usporedba s prikazivačkim okružjem – gdje se sve i kakvi susreću strani animirani filmovi...),

b) ustanoviti temeljne stvaralačko-stilske trendove suvremene hrvatske animacije,c) uočiti i odrediti interese i smjerove umjetničkog razvoja suvremenih, domaćih

autora, pronaći njihove uzore i tradicije na koje se nastavljaju te smjestiti razvoj animiranog filma u Hrvatskoj u kontekst suvremenih svjetskih trendova.

Metodološki postupci i predviđene analize podataka

Izrada filmografije hrvatskog animiranog filma u posljednjih 25 godina (od 1982. do 2007.) kako bi se dobio pregled nad ukupnošću proizvodnje, kadrovskim sustavom, proizvođačima, tehnikama, formatima i dr.

Izrada bibliografije napisa o animiranom filmu kako bi se steklo uvida u taj vid recepcije domaćeg i stranog animiranog filma te dobilo temelj za uočavanje glavnih umjetničkih tendencija i trendova i ciljanu stilsku analizu suvremene hrvatske animacije.

Izrada adresara animacijskih organizacija te istraživanje funkcioniranja pojedinih animacijski relevantnih društvenih središta: pojedinih poduzeća, različitih radionica za djecu i odrasle, kinoklubova, televizijskih programa, marketinških ustanova, filmskih fesitvala, filmskih škola i slično kako bi se zadobilo podrobniji i razrađeniji uvid nad društvenim funkcioniranjem animacijskog područja.

Vođenje intervjua s ljudima profesionano vezanima uz animacijsko područje kako bi se pribavilo podatke koji nisu nigdje zapisani, a bitno upotpunjuju obaviještenost o empirijskom stanju te pružaju tumačenje situacije iznutra.

Tekstualna analiza, tj. stilska analiza skupina filmova i filmova pojedinog autora u komparativnom smislu, usporedbom sa svjetskim trendovima s ciljem dobivanja analitičkog, izdiferenciranog uvida u čimbenike uočenih stilova i njihovu kvalitetu, te uočavanja utjecaja i ugledanja.


116

Posljednje sustavno istraživanje animiranog filma u Hrvatskoj predstavljeno je u publikaciji Zagrebački krug crtanog filma koju je uredio Zlatko Sudović i koja obuhvaća crtane filmove nastale do 1982. godine. Nakon toga je objavljeno još nekoliko knjiga koje se bave animiranim filmom, međutim sustavno povijesno istraživanje suvremenih umjetničkih tendencija i rada mlađih, novih autora nije provedeno. Ovim bi se radom ta praznina popunila i stvorio bi se temelj za daljnja istraživanja i proučavanja suvremenog hrvatskog animiranog filma, kako profesionalnog i umjetničkog tako i onog koji je nastao kao plod amaterskog stvaralaštva.

Datum:

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidataili zamjenika

dr. sc. Hrvoje Turković dr. sc. Boris Senker Mihaela Majcen Marinić

117

Vijeću poslijediplomskih studija

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, Zagreb

Odziv Kadrovskoj službi, Klasa 643-02/08-07/32

Urbroj: 3804-240-08-3, od 19.svibnja 2008.

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Jasne Šego

predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i prihvaćanje

teme za izradu doktorskog rada pod naslovom Ženski lik u hrvatskom romanu 19.

stoljeća, pod mentorstvom dr.sc. Cvjetka Milanje, red.prof.

Pristupnica mr.sc. Jasna Šego rođena je 20.listopada 1964.u Slavonskom Brodu, gdje

završava osnovnu i srednju školu. Diplomirala je studij jugoslavenskih jezika i

književnosti 1988., a magistrirala 2000.na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Na

institutu za teološku kulturu laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu stekla je 2004.zvanje teologinje. Kao profesorica hrvatskog jezika radila je u

gimnaziji “Matije Mesića” u Slavonskom Brodu, u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji i u

Ženskoj općoj gimnaziji Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu, te u novozelandskom

Aucklandu i na Sveučilištu u Torontu. Usavršavala se i gostovala kao predavačica na

brojnim seminarima i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Sada je uposlena kao

asistentica na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu.

Iz priložene dokumentacije je vidljivo da je kolegica Jasna Šego položila sve propisane

ispite s ocjenom, 5,0, izradila seminarske i kvalifikacijske doktorandske radove,

sudjelovala na stručnim i znanstvenim simpozicijama i objavila niz znanstvenih radova i

stručnih udžbenika (autorskih i suautorskih), te da kao nastavnik izvodi niz kolegija na

navedenom Katehetskom institutu.

Temu doktorskog rada Ženski lik u hrvatskom romanu 19.stoljeća pristupnica je sama

odabrala, ali je u dogovoru s mentorom konačno profilirala strukturu rada, teorijski,

118

književno-kritički i recepcijski fundirajući istraživanja na književnopovijesni uvid

(dijakrono-sinkronijsku analizu), kulturno motrište (položaj žene u zapadnoeuropsko,

biblijskom, hrvatskom “kontekstu”); recepcijski dio prati tekstove časopisa “Vienac”

posvećene tom problemu, pa se tako daje uvid i u recepcijsku estetiku, koja je

“isprofilirala” tipove redovnica, vještica, bolesnica, usidjelica, fatalnih i lomnih, itd.,

konstituiranje spola iz roda, odnosno feminističko osvještenje unutar onodobne

patrijarhalne civilizacijske matrice. Temeljni je cilj istraživanja antropološke, etničke,

religijske, etičke, rodne, spolne, i slične problematike što je namire hvatska romaneskna

produkcija 19.stoljeća, pa je u tom smislu rad donekle pionirski i predstavljat će značajan

znanstveni doprinos epistemološkom “sređivanju” ne samo romaneskne produkcije 19.st.,

nego i modelu kulture dotična razdoblja.

Budući da je pristupnica stekla akademski stupanj magistra znanosti, da je predložila

znanstveno važnu i sinopsisom temeljito obrazložila temu disertacije te da je ispunila

zakonski propisane uvjete za pristupanje izradi teme, stručno povjerenstvo predlaže

Vijeću poslijediplomskog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati izradu

teme pod naslovom Ženski lik u hrvatskom romanu 19. stoljeća.

U Zagrebu, 3.lipnja, 2008.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Cvjetko Milanja, red.prof.

Predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Vinko Brećić, red.prof

Član povjerenstva

Dr. sc.Goran Rem, izv.prof. (Filozofski fakultet Osijek),

Član povjerenstva

119

Fakultetsko vijeće Jasna ŠegoFilozofskoga fakulteta Bauerova 9Sveučilišta u Zagrebu 10 000 ZagrebIvana Lučića 310 000 Zagreb


Ženski lik u hrvatskom romanu 19. stoljeća

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: FilologijaGrana: Kroatistika

Teorijska podloga Kompleksnost ženskih likova najavljenih naslovom kao i u širem kontekstu promatra

se i analizira interdisciplinarno, sa sljedećih stajališta: književnopovijesno motrište (ženski se likovi u hrvatskoj književnosti do 19. st. prikazuju panoramski, dijakronijski, kroz stilske formacije), kulturalnostudijsko motrište (u uvodnom se dijelu rada sažeto prikazuje položaj žene u grčkoj i rimskoj kulturi te u biblijskome kontekstu, pri čemu se uspostavlja korelacija s poviješću, teologijom, etnologijom i filozofijom dotičnih razdoblja); u dijelu rada koji se bavi publicističkim tekstovima o problematici žene u časopisu „Vienac“ također se rabi kulturalnostudijski pristup, kako bi se dobio uvid u položaj žene u široj društvenoj zbilji, estetičkorecepcijsko motrište (popunjavaju se praznine u dosadašnjoj recepciji ženskoga lika u hrvatskoj književnosti; tako se npr. analiziraju likovi redovnice, vještice, bolesnice, usidjelice, zlostavljane žene), feminističko motrište (analiza bračne problematike, stereotipa, nasilja nad ženama, uočavanje kulturne subordinacije žena, tumačenje teorijskih pojmova poput patrijarhalnosti, androcentrizma, mizoginije, seksizma, falogocentričnosti, ženske nevidljivosti i sl.).

Uže područje radaKnjiževni je lik središnji element književne strukture, nositelj zbivanja, pogleda i

shvaćanja. Sudionik je književnog života – života uobličenog na književni način. U komunikaciji s književnim tekstom lik se promatra kao biće s emocionalnim, racionalnim, etičkim i djelatnim osobinama. Iščitava se lirska, epska, dramska, sociološka, psihološka i misaona dimenzija ženskoga lika u hrvatskom romanu 19. stoljeća. Uočavaju se statični i dinamični, reljefni i nereljefni likovi. Analizira se izgled lika, mišljenje i govor lika, reakcije drugih likova na postupke dotičnoga lika.

Ciljevi istraživanjaU radu se iščitava složena problematika ženskih likova u hrvatskom romanu 19.

stoljeća; dotiču se antropološki, etnički, religijski/religiozni, etički i drugi kulturološki aspekti. Hrvatski je roman 19. st. šarolika pozornica po kojoj su prošetali brojni ženski

120

likovi; cilj je rada ispitati njihove značajke, načine njihova prikaza te njihovu ulogu u širem kulturološkom kontekstu – na reprezentativnim će se primjerima prikazati psihemske, sociemske i ontemske figure navedene problematike.

Metodološki postupciU uvodnom se dijelu rada naglasak stavlja na sljedeće elemente: zapadnoeuropska

kultura između androcentrizma i feminizma, žena u grčkoj, rimskoj i biblijskoj kulturi. U sljedećim se poglavljima pozornost posvećuje ženi u hrvatskoj kulturi. Panoramski se prikazuje tipologija ženskoga lika u hrvatskoj književnosti od početaka do 19. st. (npr. Kristova majka Marija, kršćanska mučenica, demonska žena, nedostižna ljepotica, junakinja, grešnica, pokajnica itd.). U daljnjim se poglavljima dotiče „ženska“ problematika u časopisu „Vienac“, sustavno se razrađuje tipologija ženskoga lika u hrvatskom romanu 19. st. Proučavaju se značajke tzv. kućnoga anđela, fragilne, fatalne i emancipirane žene, propituju odnosi majki i kćeri, prijateljstva, sestrinstva i sl. Iz hrvatskoga romanesknog korpusa nakratko se iskoračuje u korpus europskoga onodobnog romana, odnosno europskih književnih ženskih likova te se ženski lik hrvatskoga romana uspoređuje s europskim. Ženski se likovi hrvatskog romana 19. stoljeća promatraju s feminističkoga motrišta te se na kraju oblikuje rječnik feminističke književne teorije koji detaljnije objašnjava pojmove spominjane u dotadašnjim poglavljima rada.

Očekivani znanstveni doprinosVjerujem da ću temeljitijom analizom ženskih likova opisati njihovu raznolikost i

bogatstvo, ali i dokazati tezu o stereotipiziranoj slici žene (budući da je kreira mahom muškarac), predrasudama o ženama, seksizmu i (katkad) mizoginom stavu prema ženama, što je u skladu s androcentričnom slikom svijeta i shvaćanjima patrijarhalnog društva da je muškarac norma, a žena otklon od norme. Pretpostavljam da će se likovi emancipiranih žena javiti u (rijetkim) romanima koje pišu žene, da će takvi likovi rušiti tabue i upisivati sumnju u tradicionalni društveni poredak te da će na taj način početi mijenjati uobičajenu sliku žene u hrvatskom romanu 19. st.

Književnost kao mogući svijet istražuje kulturne vrijednosti, donosi raznolike spoznaje, obogaćuje ljudsko iskustvo, zahtijeva emocionalne i intelektualne odgovore na postavljena pitanja. H. G. Gadamer jednom je napisao: „Valja naučiti da svako umjetničko djelo najprije moramo naučiti sricati, potom čitati, i ono će tek tada početi govoriti.“ Nadahnuta tim mislima, kao kritička čitateljica, pomnim čitanjem želim misaono i osjećajno prodrijeti u svijet djela i analizirajući naslovljenu problematiku stvoriti nove kritičke prosudbe, proširiti postojeće spoznaje novim perspektivama te dati skroman doprinos znanstvenoj raščlambi navedene teme.

Datum: 11. 3. 2008.

Mentor Voditelj studija Kandidatprof. dr. sc. prof. dr. sc. Jasna ŠegoCvjetko Milanja Ivo Pranjković

121

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetUl. Ivana Lučića 3

KLASA: 643-02/8-07/28URBROJ: 3804-260-08-3

Vijeću poslijediplomskih studijaFilozofskoga fakulteta

Predmet: Izvještaj Stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i teme doktorske

disertacije doktorandice Adrijane Vidić

Imenovano Stručno povjerenstvo na sjednici Fakultetskog vijeća, održanoj 29. travnja

2008. godine, u sastavu dr. sc. Magdalena Medarić-Kovačić, red. prof. kao predsjednik,

dr. sc. Jasmina Vojvodić, doc. kao član i dr. sc. Zdenka Matek Šmit, doc. (Sveučilište u

Zadru) kao član, podnosi Vijeću poslijediplomskih studija sljedeći

IZVJEŠTAJ

Adrijana Vidić (Sveučilište u Zadru) upisala je poslijediplomski magistarski studij

na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2004. godine. U akademskoj godini 2006./2007.

ostvarila je sve propisane uvjete za prelazak na doktorski studij. Prosjek ocjena

kandidatkinje je 5.0. S mentoricom, dr. sc. Zdenkom Matek Šmit (Sveučilište u Zadru)

radila je na kvalifikacijskome radu odobrenom pod naslovom „Odnos majka – kći u

autobiografskoj prozi Marine Cvetaeve“ te se kandidatkinja tim radom, ali i u nastavi na

Sveučilištu u Zadru i inače bavi temom ženskog pisma u Rusiji (pregledni članci,

prijevodi).

Iz sinopsisa se može zaključiti kako je doista riječ o važnom i srazmjerno malo

istraženom području. Doduše, kandidatkinja se unaprijed ograđuje glede građe (razmeđe

122

18./19. stoljeća), kao od tekstova nedostupnih, istovremeno najavljući bavljenje

razdobljem od 1810. do osamdesetih godina 20. stoljeća.

Navedeni dijakronijski okvir građe smatra kandidatkinja, trebao bi joj poslužiti

kao temelj istraživanja modela suodnosa osobnog i javnog u ženskom pismu i u Rusiji.

Ovako zadani cilj istraživanja vrlo je dalekosežan i dubok, te se nadamo da će se

kandidatkinja tijekom rada na doktoratu na njega usredotočiti.

Na temelju gore navedenog Stručno povjerenstvo potvrđuje da Adrijana Vidić

ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga studija te joj se

odobrava tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom „Ženska autobiografija u

Rusiji: Modeli osobnog i javnog“, za koju smatramo da bi mogla biti od velike važnosti

za hrvatsku rusistiku.

1. dr. sc. Magdalena Medarić-Kovačić, red. prof.


2. dr. sc. Jasmina Vojvodić, doc.

član povjerenstva

3. dr. sc. Zdenka Matek Šmit, doc. (Sveučilište u

Zadru)

član povjerenstva


123

Adrijana Vidić Fakultetsko vijećePut Murata 5B Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu23000 Zadar Ivana Lučića 3 10000 Zagreb


Ženska autobiografija u Rusiji

Modeli osobnog i javnog


1. Teorijska podloga rada

Ženska autobiografska proza u Rusiji se razvila znatno kasnije nego u zapadnoj Europi. Zapiski Natalije Dolgoruke (1767.) smatraju se prvim tadašnjem čitateljstvu poznatim naslovom, a ubrzo iza pojavljivanja teksta u tiskanoj formi 1810. godine dolazi do formalne i sadržajne ekspanzije vidova ženske autoreferencijalnosti. Interes za književnopovijesno proučavanje nije pratio taj trend, pa je naglasak na dokumentarnoj vrijednosti žanra (osobito promotre li se dva protekla stoljeća kroz prizmu cenzure) ovakve tekstove u pravilu činio zanimljivijim povjesničarima nego filolozima.

Situacija se počela mijenjati tek u posljednjih dvadeset godina usporedo s pojačanim interesom za rodne specifičnosti ženskih tekstova i pojavom feminističkog pristupa teoriji autobiografije. Istraživanja ovog područja su najčešće bila smještena unutar projekata usustavljivanja cjelokupnog ženskog stvaralaštva u Rusiji (Catriona Kelly, Barbara Heldt), dokumentarističkih osvjetljavanja ženske kulturološke povijesti (Natalija Puškareva), zbornika radova koje tematiziraju različite aspekte pojedinih autobiografija (zbornik urednica Ljiljeström, Rosenholm i Savkine, Domne C. Stanton) ili opsežnih predgovora prijevodima iz odabranog razdoblja (Toby W. Clyman i Judith Vowles). Kod ovih autora postoji konsenzus o osobitosti ruske ženske autobiografske proze vezan uz kulturne norme i jedinstvene društveno-povijesne uvjete nastanka koji se u tekstu odražavaju prije svega u pojačanom interesu za društvenu stvarnost. Autori, međutim, postavljaju rusku žensku autobiografiju u istovrsne metodološke okvire izučavanja kao i autoreferencijalne tekstove autorica zapadne tradicije, ističući kako je sličnost tematskih komponenti u velikoj mjeri rodna i nadnacionalna.

124

Ovakvi zaključci otvaraju polje za sustavno preispitivanje dvjestogodišnjeg stvaralaštva u svjetlu fluktuirajuće naravi osobnog i javnog ovisne o kulturološkom kontekstu nastanka tekstova i individualnom kontekstu njihovih autorica.


Kako su tekstovi označeni kao autobiografski u cjelini nejedinstvenih formalnih obilježja, naglasak pri kriteriju njihova odabira i pri strukturiranju istraživanja neće biti čistoća žanrovskih modela nego ispitivanje sadržajnih komponenti vezanih uz koncept osobnog i javnog kod što šireg spektra reprezentativnih ženskih subjekata. Nužna žanrovska restrikcija vezana uz opseg disertacije postavit će se na memoare i autobiografsku prozu u užem smislu, s isključenjem dnevnika, pisama i esejističko-refleksivnih skupina autobiografskog karaktera. Velik dio tekstova iz 19. stoljeća koji ulaze u ovakav odabir nije doživio ponovna izdanja, te, budući da njihova trenutačna dostupnost prelazi materijalne mogućnosti ovog istraživanja neće biti uzeti u obzir. Korpus će kronološki biti određen onim tekstovima izdanim između 1810. godine i kraja osamdesetih godina 20. stoljeća.

3. Ciljevi / problemi istraživanja

Istraživanje za cilj ima ispitivanje suodnosa parametara koji ulaze u definiciju kulturološkog i individualnog konteksta autoreferencijalnog stvaralaštva i tekstualnih manifestacija koji se podrazumijevaju pod konceptom osobnog i javnog. Rezultati ovakvog ispitivanja reprezentativnih ženskih subjekata u navedenom dijakronijskom okviru će u konačnici omogućiti osnovu za izradu nacrta modela navedenog koncepta.


Rad će se temeljiti na feminističkom pristupu teoriji autobiografije koji tradicionalnu dihotomiju osobnog i javnog u autobiografiji preispituje kroz suodnos žanra, roda, nacionalnosti, veze između ideologija ženske seksualnosti i tekstualnih mogućnosti karakterističnih za određeno razdoblje. Istraživanje konteksta ženskog stvaralaštva će se zbog ovakvog pristupa interdisciplinarno oslanjati i na saznanja iz drugih polja humanističkih i društvenih znanosti.

Budući da će disertacija obrađivati tekstove autorica raznolikih profesionalnih orijentacija, te da polazi od činjenice kako je koncept osobnog i javnog osim u dijakronijskom povijesno-društvenom kontekstu ovisan i o podrijetlu same autorice, rad će se strukturirati prema kriteriju stupnja društveno-kulturnog «značaja» autorica, to jest prema klasifikaciji koju kao jednu od mogućih predlaže Olga Demidova. U uvodnom dijelu rada izložit će se recentne spoznaje iz teorije autobiografije s naglaskom na koncept osobnog i javnog, dati obrazloženje provedbe istraživanja, odabira tekstova, vremenskog okvira i radne hipoteze. Prvi dio će analizirati autobiografije političkih i društvenih djelatnica, drugi će se baviti autobiografskim tekstovima kulturnih djelatnica, a treći će obrađivati autobiografije onih autorica koje

125

nisu aktivno sudjelovale u društvenom, političkom i umjetničkom životu. Unutar ovako postavljenih poglavlja rada tekstovi će se analizirati kronološki. U zaključnom dijelu rada izložit će se spoznaje s obzirom na cilj i pretpostavke istraživanja.

5. Očekivani znanstveni i / ili praktični doprinos

Kako problematika disertacije predstavlja globalno nesustavno istraženo područje rusistike i njezin dio koji je rijetko bio predmet interesa domaćih znanstvenika, očekivani doprinos ovakvog istraživanja nesumnjivo bi bio od višestruke koristi za aktualizaciju kako ženskog autobiografskog stvaralaštva tako i cjelokupnog ruskog ženskog stvaralaštva, te bi predstavljao značajan poticaj obogaćivanju studijskih programa ruske književnosti rodnom perspektivom.

Zagreb, 29. veljače 2008.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

doc. dr. sc. Zdenka Matek Šmit prof. dr. Boris Senker Adrijana Vidić

126

Vijeću poslijediplomskih studija i

Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj o tome ispunjava li Tatjana Pišković uvjete za stjecanje doktorata

znanosti i prihvaćanju predložene teme


Na svojoj sjednici održanoj 31. ožujka 2008. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava

li pristupnica Tatjana Pišković sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga

doktorskog studija kroatistike i može li joj se odobriti tema Kategorije roda u hrvatskome

standardnom jeziku (gramatička, leksička, referencijalna i društvena), o čem podnosimo

sljedeći

I Z V J E Š T A J

Pristupnica Tatjana Pišković rođena je u Zaboku gdje je maturirala na općoj gimnaziji.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je i 2003. diplomirala hrvatski jezik i

književnost i komparativnu književnost. Iste je godine upisala Poslijediplomski

znanstveni studij kroatistike – smjer Hrvatski jezik. God. 2006. odobren joj je prijelaz na

Poslijediplomski doktorski studij kroatistike. Trenutno je znanstvena novakinja pri

Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku.

127

Uvjeti:

1. Na Poslijediplomskom znanstvenom studiju kroatistike položila je sve

programom predviđene ispite s prosječnom ocjenom izvrsno (5).

2. Dne 26. travnja 2006. obranila je prvi, a 19. srpnja 2006. drugi kvalifikacijski rad.

3. Na Poslijediplomskom doktorskom studiju kroatistike položila je izborni (1. lipnja

2007.) i fakultativni ispit (5. srpnja 2007.) te napisala i 12. veljače 2008. obranila

doktorski klasifikacijski rad s prosječnom ocjenom izvrsno (5).

4. Od 2004. do 2006. surađivala je u znanstvenoistraživačkom projektu «Hrvatski

jezik u 20. stoljeću» (glavni istraživač prof. dr. M. Samardžija), a od 2007.

sudjeluje na projektu «Povijest i standardizacija hrvatskoga jezika u 20. i 21.

stoljeću» (glavni istraživač M. Samardžija).

5. Sudjelovala je na pet znanstvenih i stručnih skupova, na dva u Hrvatskoj (Ilok,

Varaždin) i trima u inozemstvu (Bialsko Biala – Poljska, Pečuh i Budimpešta –

Mađarska).

6. Dosada je objavila četiri rada, dva znanstvena i dva stručna te za tisak supriredila

dvije knjige.

Temu disertacije Kategorije roda u hrvatskom standardnom jeziku (gramatička, leksička,

referencijalna i društvena) pristupnica je izabrala u dogovoru s mentorom. Zaključila je

da je tema doktorskoga rada važna zbog nekoliko razloga: prvo, u jezikoslovnoj

kroatistici ne postoji sustavan opis gramatičke kategorije roda, nego se ona usputno

spominje pri obradi kategorijā broja i padeža te problema vezanih uz sročnost; drugo,

iako je upravo gramatička kategorija roda važan uzrok tih “problema”, odnosno

nepodudaranja pri slaganju imenica s različitim determinatorima, ta se karakteristika

gramatičke kategorije roda drži rijetkom iznimkom inače stabilne kategorije

jednoznačnih značajka; treće, postoji relativno velik broj imenica u kojih se očituje neka

vrsta neregularnosti pri dodjeljivanju rodnih oznaka (najčešće je riječ o konfliktu

semantičkoga i formalnoga kriterija za određivanja roda), a one su dosad spominjane

pojedinačno, u radovima koji se bave kolebanjem roda imenica frekventnijih u neko doba

u javnome diskursu (jetra, jugo, finale, Velež i sl.); četvrto, imenice s ambivalentnim

odnosom prema gramatičkoj kategoriji roda valja okupiti oko zajedničkoga uzroka te

128

kolebljivosti, razvrstati ih u skladu s tipološkim lingvističkim studijama (hibridne

imenice, dvorodne imenice, epiceni, defektne imenice) i ispitati odnos s leksičkom i

referencijalnom kategorijom roda; peto, kako se gramatička kategorija roda definira

sintaktički (kao podudaranje imenice s pridruženim joj riječima, dakle preko sročnosti),

ispitat će se slaganje upravo spomenutih “problematičnih” imenica s njihovim

determinatorima; šesto, osim gramatičkoga opisa roda nužno je uzeti u obzir i

feminističku perspektivu, odnosno društvenu kategoriju roda, koja u jezikoslovnoj

kroatistici dosad nije sustavno primjenjivana – postoje tek rijetki tekstovi u kojima se

prokazuju pojedinačni jezični seksizmi, a takav se pristup jeziku obično drži popularnim

ili čak trivijalnim; sedmo, po uzoru na postojeće priručnike za neseksističku uporabu

jezika (engleskoga, francuskoga) valjalo bi sastaviti uzorak takva vodiča za hrvatski

jezik.

Zaključak: Iz rečenoga je razvidno: 1. da je pristupnica Tatjana Pišković izvršila sve

programom studija propisane obveze i 2. da je predložena tema za disertaciju relevantna

za jezikoslovnu kroatistiku. Stoga predlažemo Vijeću poslijediplomskih studija i

Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da pristupnici Tatjani

Pišković odobre temu Kategorije roda u hrvatskome standardnom jeziku

(gramatička, leksička, referencijalna i društvena) koju će obraditi pod vodstvom

mentora prof. dr. Marka Samardžije.

S poštovanjem Stručno povjerenstvo

______________________________

(Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik)

__________________________________

(Prof. dr. Ivo Pranjković, član)

__________________________________

(Dr. Marija Znika, znanst. savj., član)

129

Tatjana Pišković Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakultetaLepa Ves 24 Sveučilišta u Zagrebu49240 Donja Stubica Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Kategorije roda u hrvatskome standardnom jeziku (gramatička, referencijalna, leksička i društvena)

Znanstveno područje: Humanističke znanosti Polje: FilologijaGrana: Kroatistika

1. Teorijska podloga i relevantne spoznaje

Potreba da se klasificira jezični materijal nije ništa neočekivano ima li se na umu opća ljudska potreba za razvrstavanjem i imenovanjem opaženih pojavnosti. Senft smatra da je povijest svih znanosti zapravo povijest načinā na koje su te znanosti klasificirale predmete svoga istraživanja. Izučavanje sustava imeničke klasifikacije omogućuje nam da uvidimo “kako ljudi konstruiraju predodžbe o jezičnim strukturama i kodiraju ih u gramatiku” (Kilarski). Rod je jedan od dvaju najčešćih kriterija podjele imenica na klase u hrvatskome jeziku (drugi je pripadnost sklonidbenomu tipu) pa je zanimljiv sa stajališta tipološke lingvistike, ali je i pokazatelj kodiranja određenih predrasuda o spolovima u jeziku i kao takav zanimljiv sa stajališta rodne/feminističke lingvistike.

Postoji osnovna dihotomija između formalnih i semantičkih klasifikacijskih tehnika imenicā iako je zapravo njihova interferencija najčešća osnova klasifikacije. U većini se tipoloških radova o klasifikacijskim tehnikama podjela imenica s obzirom na rod (npr. u većini indoeuropskih jezika) ili imeničku klasu (u bantu jezicima) smatra formalnim načinom klasifikacije, a ostali tipovi podjele (s obzirom na imeničke, brojevne, posvojne, odnosne, glagolske, lokativne i deiktičke klasifikatore) semantičkima. Takvu polarizaciju deaktualiziraju i novi podaci o jezicima u kojima se istovremeno javljaju oba tipa klasifikacije, i činjenica da među rodnim sustavima postoje isključivo semantički, ali ne i isključivo formalni sustavi, i nemogućnost strogoga razgraničenja različitih tipova klasifikacije. U hrvatskome se supostojanje obiju tehnika klasifikacije imenica vidi na barem dvjema razinama: prvo, imenice se dijele s obzirom na rod i sklonidbeni obrazac, drugo, podjela na rodove imenicā koje čine semantičku jezgru jezika uvijek je u osnovi motivirana (izvanjezičnim) statusom referenta ([+/– živo], a ako je [+ živo], pitanje je kojega je spola); dakle ako podjela imenica po sklonidbenim tipovima jest u velikoj mjeri gramatikalizirana, činjenica da se imenicama dodjeljuje rod pokazuje kako i klasifikacijska tehnika u hrvatskome jeziku ima semantičko ishodište. Imenički inventar u hrvatskome klasificira se s jedne strane prema unutarjezičnim zakonima na sklonidbene tipove, ali je s druge strane rod dijela imenica izravno motiviran izvanjezičnom kategorijom – spolnim statusom njihova referenta. Ni u jednoj se pregledanoj tipološkoj studiji o klasifikatorima imenica (Aikhenvald, Senft,

130

Seiler) sklonidbeni tip ne navodi kao relevantan kriterij. Možda je razlog tomu gramatikalizirana narav takve podjele i odsutnost semantičkih kriterija, možda činjenica da se pripadnost određenomu sklonidbenom tipu ne navodi kao gramatička odrednica u rječničkoj natuknici. U ovome će se radu bez obzira na to sklonidbeni tip smatrati kriterijem ravnopravnim rodu i u skladu će se s tim analizirati kolebanje u dodjeljivanju rodnih oznaka i sročnost.

Uzme li se rod kao društvena kategorija i zatim analizira njegov utjecaj na način uporabe jezika, ulazi se u sferu feminističkoga propitivanja jezika. Jedno od općih mjesta pri razmatranju rodne uvjetovanosti jezičnoga ponašanja pitanje je osnovnoga pristupa temi: hoće li to biti pristup temeljen na isticanju razlike ili dominacije. Oba pristupa nastoje objasniti kako društvo može naglasiti ili prikriti razlike između spolova i kako se jezik koristi za obilježavanje takvih razlika. U Hrvatskoj se feministička perspektiva primjenjuje u brojnim istraživanjima, no u jezikoslovnoj je kroatistici dosad zaobilažena.


U jezikoslovnoj kroatistici ne postoji sustavan opis nijedne kategorije roda; uzme li se u obzir samo ona gramatička, rod je gotovo posve zanemaren u odnosu na druge gramatičke kategorije poput padeža i broja. U radovima koji ga se ipak dotiču tematizira se kolebanje u rodu pojedinačnih imenica i kadšto s normativnoga stajališta preporučuje jedna inačica ili se skicira plan leksikografskoga opisa roda. U vezi s društvenom kategorijom roda ili ekolingvističkim/feminističkim pristupom rodu, odnosno načinom na koji su u jeziku kodirani stereotipi i predrasude o spolovima, nisu provedena nikakva sustavna istraživanja.


U radu će se najprije govoriti o rodu kao relevantnome kriteriju podjele imenica u hrvatskome (dakle o njegovoj gramatičkoj, leksičkoj i referencijalnoj kategoriji): odredit će se njegov (sinkronijski) status kao gramatičke kategorije (rod kao inherentna i fleksijska kategorija); prikazati osnovne rasprave o njegovu podrijetlu (obično suprotstavljene po principu spekulativne – empirijske); donijeti pregled načinā klasifikacije imenica u hrvatskim gramatikama; opisati narav roda u hrvatskome kao složen odnos između gramatičke kategorije, koju imaju sve imenice, te leksičke i referencijalne kategorije koje imaju samo imenice koje označavaju što živo (Hellinger–Bußmann); opis će se uskladiti s Corbettovom tipološkom studijom (načini dodjeljivanja rodnih oznaka; kontrolori (rod im je inherentna kategorija) i mete (rod im je fleksijska kategorija); sročnost kao nezaobilazan element definicije roda: rod je kategorija sa sintaktičkom realizacijom i ne očituje se na samoj imenici, nego u reagiranju njezinih rodno varijabilnih kongruentnih riječi; uspostavljanje stalnoga broja kongruentnih klasa i njihov odnos sa sklonidbenim tipovima; izlučivanje roda meta pri slaganju s kontrolorima različita roda). Potom će se naznačiti osnovne postavke rodne/feminističke lingvistike i ispitati njihova primjenjivost na hrvatski jezik.


U opisu gramatičke kategorije roda koristit će se načela tipološke lingvistike (Ibrahim, Corbett, Fraser, Senft, Aikhenvald), a samo će se pokadšto te postavke nadopuniti spoznajama ili kritikom s aspekta kognitivne lingvistike. Društvena će se

131

kategorija roda u hrvatskome analizirati u skladu s postavkama rodne/feminističke lingvistike (engl. language and gender studies).

5. Očekivani znanstveni doprinos

Osnovna je namjera da se u radu najprije opiše rod kao jezična kategorija u hrvatskome i u vezi s tim razjasni: je li rod morfološka ili sintaktička kategorija ili je gramatički redundantan; kakva je narav odnosa roda i sklonidbenih tipova te koji oblici neregularnosti i/ili kolebljivosti imeničkih rodnih oznaka postoje u hrvatskome (hibridne, dvorodne i defektne imenice te epiceni); koji je zadani rod (engl. default gender) u hrvatskome – pokazat će se da je to muški i dokazati propitivanjem pravila o izlučivanju roda (Corbett).

Nakon takva gramatičkoga opisa nastojat će se pokazati kako se u hrvatskome jeziku na različitim razinama – od tvorbe riječi i sročnosti preko oslovljavanja do idiomatskih izraza i opscenoga jezika – očituje (ne)vidljivost ženskoga roda te kako bi se, u skladu s već postojećim sličnim priručnicima, mogao sastaviti vodič za neseksističku uporabu hrvatskoga jezika.

Zagreb, 19. veljače 2008.

Mentor: Voditelj studija: Kandidatkinja doktorandica:

Prof. dr. Marko Samardžija Prof. dr. Ivo Pranjković Tatjana Pišković

132

Vijeću poslijediplomskih studija i

Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj o tome ispunjava li mr. Katica Krešić uvjete za stjecanje Doktorata

znanosti i odobrenje teme za doktorat


Na svojoj sjednici održanoj 24. siječnja 2008. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava

li mr. Katica Krešić sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjega doktorskog

studija kroatistike i može li joj se odobriti tema Filološki priručnici i udžbenici za

hrvatski jezik u Hercegovini krajem 19. stoljeća, o čem podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Pristupnica mr. Katica Krešić rođena je u Mostaru. Diplomirala je na Filozofskome

fakultetu Sveučilišta u Sarajevu. Poslijediplomski studij kroatistike završila je na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je kao asistentica za hrvatski standardni

jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Uvjeti:

1. Završila je Poslijediplomski znanstveni studij kroatistike i magistrirala 21. svibnja

2005.

2. Apsolvirala je Jednogodišnji doktorski studij kroatistike.

3. Napisala je i obranila doktorski klasifikacijski rad 6. studenoga 2007. s ocjenom

izvrstan (5).

133

4. Položila je programom predviđen ispit iz izbornog predmeta 11. rujna 2007. s

ocjenom izvrstan (5).

5. Položila je programom predviđen ispit iz fakultativnog predmeta 6. studenoga

2007. s ocjenom izvrstan (5).

6. Suradnica je na znanstvenoistraživačkim projektima «Materinski i inojezični

hrvatski» (voditeljica prof. dr. Zrinka Jelaska) i «Južnoslavenski jezici u

europskim integracijama» na Sveučilištu u Grazu.

7. Sudjelovala je na četiri znanstvena skupa.

8. Dosada je objavila tri znanstvena i tri stručna rada te čitanku za 4. razred osnovne

škole.

Temu disertacije Filološki priručnici i udžbenici za hrvatski jezik u Hercegovini

krajem 19. stoljeća pristupnica je odabrala u dogovoru s mentorom. Odabrana tema

važna je jer korpus priručnika i udžbenika za hrvatski jezik koje je fra (don) Franjo

Milićević objavio u Mostaru, a dobrim dijelom i napisao, dosada nije proučen s jezične

strane iako sadržaj i koncepcija tih djela pouzdano pokazuju kako su se i u kojoj mjeri

uspostavljale veze hercegovačke sredine s književnojezičnim postavkama zagrebačke

filološke škole u drugoj polovici XIX. st. Taj je korpus priručnika i udžbenika zanimljiv i

po stajalištima koja je njihov autor zastupao, ali i po metajeziku kojim su pisani jer sadrže

dosada također neproučene prinose hrvatskomu lingvističkom nazivlju. Nadalje, tema je

važna i zbog slovopisnih, pravopisnih i jezičnih rješenja koja je autor tih djela zagovarao

i kako ih je obrazlagao i argumentirao. Konačno, važno je ustanoviti odnos tih priručnika

i udžbenika prema bogatoj gramatikografskoj literaturi bosanskih i hercegovačkih

franjevaca koja je snažno doprinijela ustaljenju pisanoga jezika štokavsko-ikavske

osnovice u Bosni i Hercegovini.

Zaključak: S obzirom na činjenicu da je pristupnica mr. Katica Krešić ispunila sve

potrebne uvjete za stjecanje doktorata znanosti predlažemo Vijeću poslijediplomskih

studija i Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da joj odobri

temu za disertaciju Filološki priručnici i udžbenici za hrvatski jezik u Hercegovini

potkraj 19. stoljeća koju će obraditi pod vodstvom mentora prof. dr. Marka Samardžije.

134

S poštovanjem Stručno

povjerenstvo

_____________________________

(Prof. dr. Ivo Pranjković, predsjednik)

_______________________________

(Prof. dr. Marko Samardžija, član)

______________________________

(Dr. Marija Znika, znanst. savj., član)

135

Katica Krešić Fakultetsko vijećeDruge bojne rudničke 73 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu88000 Mostar Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


FILOLOŠKI PRIRUČNICI I UDŽBENICI ZA HRVATSKI JEZIK U HERCEGOVINI KRAJEM 19. STOLJEĆA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: kroatistika

Teorijska podloga

Dosadašnja proučavanja hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini bila su usmjerena na jezik bosanskih franjevaca koji su do kraja 19. stoljeća izgradili prilično ujednačen i funkcionalno polivalentan standardnojezični uzus.Povoljniji gospodarski i kulturni razvoj bio je vidljiviji u Hercegovini tek nakon njezina političkoga i crkvenoga odvajanja sredinom 19. stoljeća. Preporod se u Hercegovini pojavio nekoliko desetljeća kasnije kao odjek istovrsnih aktivnosti u Hrvatskoj. Pravi zamah ilirskoga preporoda bio je najvidljiviji šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća u Mostaru.Otvaranjem Tiskare katoličkoga poslanstva 1872. god. u Mostaru počela je bogata izdavačka djelatnost u Hercegovini. Među najaktivnijim franjevcima u Tiskari bio je fra (don) Franjo Milićević koji je objavio dva izdanja Nove slovnice talianske (1874. i 1877.), Sintaksu ili drugu stranu slovnice talianske (1877.), Pravopis za nižje učione katoličke u Hercegovini (1873.) i Bukvar ili novu početnicu za početnike (1874.).Motivacija za predloženo istraživanje potaknuta je potrebom predstavljanja jezikoslovnih priručnika i udžbenika za hrvatski jezik koji su objavljeni u Mostaru u drugoj polovici 19. stoljeća kao i jezičnih značajki spomenutih djela.

Uže područje rada

Uže područje rada usmjereno je na sadržajnu strukturu, jezikoslovno nazivlje i definicije u dvama izdanjima Nove slovnice talianske, Skladnje, Pravopisa i Početnice fra (don) Franje Milićevića koji su objavljeni u Mostaru sedamdesetih godina 19. stoljeća.Istraživanja će pokazati da navedena djela u sadržajno-strukturnome smislu nasljeduju starije gramatike bosanskih franjevaca (gramatike Stjepana Marijanovića, Filipa Kunića, Anđela Kraljevića), a u pogledu jezika i pravopisa prepoznaju se utjecaji zagrebačke filološke škole, franjevačke tradicije, ali se otkrivaju, iako malobrojna, originalna autorova rješenja.


136

Cilj je prikazati jezikoslovnu djelatnost u njezinim začetcima u Hercegovini na osnovi prvih priručnika i udžbenika za hrvatski jezik koje je objavio fra (don) Franjo Milićević. Predstavit će se njihovo sadržajno ustrojstvo, definicije i stručni nazivi. Na istim će se tekstovima uraditi jezična raščlamba s obzirom na fonološka, morfološka, sintaktička i leksička obilježja u odnosu na suvremeni hrvatski jezični standard. Ukazat će se na različite utjecaje u razvoju hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini.


Komparativno će se predstaviti sličnosti i razlike sadržaja, definicija i nazivlja Milićevićevih analiziranih djela i starijih gramatika bosanskih franjevaca i pedagoško- metodičke značajke fra Franjinih udžbenika na početku školskoga pokreta u Hercegovini.Pravopisna pravila usporedit će se s ilirskim pravopisnim načelima. Na osnovi usporedbi otkrivaju se različiti utjecaji u hrvatskome jeziku hercegovačkih franjevaca u vremenu koje je prethodilo završetku standardizacijskoga procesa hrvatskoga jezika.

Praktični doprinos

Rezultati istraživanja omogućit će bolje shvaćanje razvoja hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću i veze s razvojem hrvatskoga jezika u Hrvatskoj. Istraživanje će predstaviti prve hrvatske jezikoslovne udžbenike i priručnike u Hercegovini kojima je, zahvaljujući franjevcima, počela jezikoslovna djelatnost i učvršćivao se školski pokret u spomenutoj regiji. Jezik navedenih djela ukazat će na nastavak franjevačke literarnojezične tradicije, utjecaje zagrebačke filološke škole i organskoga idioma.

U Zagrebu, 30. studenoga 2007. godine

Mentor: Voditelj studija: Kandidatkinja:

prof. dr. Marko Samardžija prof. dr. Ivo Pranjković mr. sc. Katica Krešić

137

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETOdsjek za fonetikuZagreb, Ivana Lučića 3

KLASA: 643-02/07-0398URBROJ: 3804-560/2041-08-02

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA I FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskoga vijeća od 28. rujna 2007. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Anita Runjić-Stoilova sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Asimilacije na granici fonoloških riječi unutar govorne riječi pod vodstvom mentora professora emeritusa Ive Škarića. Povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Pristupnica Anita Runjić-Stoilova rođena je 20. listopada 1973. godine u Stuttgartu (Njemačka). Završila je Jezičnu gimnaziju u Splitu (1988. – 1992.), studirala je fonetiku i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1992. – 1999.) te je diplomirala s odličnim uspjehom na Odsjeku za fonetiku obranivši radnju pod naslovom "Trajanje glasnika u normalnom govoru i govoru afazičara". Poslijediplomski studij lingvistike s posebnim osvrtom na fonetiku upisala je 2000. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je 2006. godine obranila kvalifikacijsku radnju pod naslovom "Asimilacije unutar govorne riječi" (mentor: professor emeritus Ivo Škarić).Anita Runjić-Stoilova je znanstvena novakinja na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Splitu od 2004. godine gdje predaje Fonetiku i fonologiju. Osim toga stekla je radno iskustvo radeći kao predavač u Školi hrvatskog jezika za strance Croatica pri Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu, fonetičar je u Službi za jezik i govor HTV-a u Splitu od 2000., voditeljica je glasnogovorničke i novinarske radionice na Croati Mundi za studente kroatistike iz Europe (2007.), od 1995. sudjeluje na Govorničkoj školi za darovite srednjoškolce Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva te od 2000. sudjeluje u radu retoričke radionice za mlade političare Sretan grad.Dobitnca je Rektorove nagrade 1996. godine za rad pod naslovom "Utjecaj zaglušivanja na formante hrvatskih samoglasnika".

138

Anita Runjić-Stoilova je suradnica na znanstvenoistraživačkom projektu "Istraživanje općeg svehrvatskog govora" od 2002. (glavni istraživač professor emeritus Ivo Škarić), od 2004. na projektu "Halieutica viškog arhipelaga – dijalektološko i maritimološko istraživanje" i od 2008. "Halieutica Adriatica – filološka i antropološka istraživanja jadranske kulture" (glavni istraživač obaju projekata prof. dr. sc. Joško Božanić).Sudjelovala je na znanstvenim skupovima Istraživanja govora u Zagrebu 1995., 1998. i 2004., na skupu Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku 2005. u Splitu sudjelovala je s radovima "Govor javne TV kao prestižan" i "Asimilacije u govoru televizijskih novinara" a na skupu Zadarski filološki dani 2007. s izlaganjem "Gube li se dentali ispred afrikata".

Anita Runjić-Stoilova objavila je jedan rad u koautorstvu:Banković-Mandić, I., A. Runjić-Stoilova (2005). Govor javne TV kao prestižan. Zbornik radova HDPL-a – Jezik i mediji. Jedan jezik: više svjetova.

Pristupnica Anita Runjić-Stoilova ispunila je sve programom propisane uvjete na Poslijediplomskom studiju lingvistike:

a) položila je sve propisane ispite b) izradila je propisane seminarske radovec) prosječna ocjena je 4,8 d) sudjelovala je u znanstvenoistraživačkom radu na tri projekta i rezultate tog rada

prezentirala na znanstvenim skupovimae) ima objavljen jedan radf) s mentorom je dogovorila temu disertacijeg) izradila je i s ocjenom izvrstan obranila kvalifikacijski rad pod naslovom

"Asimilacije unutar govorne riječi".

Tema doktorske disertacije pod naslovom Asimilacije na granici fonoloških riječi unutar govorne riječi iznimno je važna za fonetski opis hrvatskog govora a time i za hrvatsko jezikoslovlje općenito. Ona se bavi temeljnim teorijskim pitanjem govorne proizvodnje, tj. kakav je odnos između jezičnih reprezentacijskih razina i njihove govorne realizacije uzimajući u obzir različite govorne stilove i komunikacijske uvjete te razlike u spontanom govoru i u čitanju. Budući da su se istraživanja asimilacija u hrvatskom govoru u području asimilacija uglavnom bavila njihovom fonološkom razinom, u ovom će se radu istražiti subfonemska razina asimilacijsko-adaptacijskih fenomena na leksičkim granicama unutar fonetske riječi. Na taj će se način također istražiti i razlika između pisma i govora što će imati i primijenjeni značaj u podučavanju dobrog čitanja i dobrog govora općenito.S metodološkog stajališta radnja je koncipirana prema svim pravilima znanstvenoistraživačkog rada uz uporabu suvremenog eksperimentalno-fonetskog instrumentarija kao i brojčanih metoda za obradu podataka i njihovu interpretaciju.

Na temelju navedenoga sa sigurnošću se može zaključiti da će radnja Anite Runjić-Stoilove Asimilacije na granici fonoloških riječi unutar govorne riječi biti vrijedan doprinos fonetskom opisu hrvatskog jezika kako s općeg teorijskog stajališta tako i sa stajališta moguće primjene njezinih rezultata u razvijanju govorničke kulture.

139

Budući da pristupnica Anita Runjić-Stoilova ispunjava sve uvjete predviđene Pravilnikom o Poslijediplomskom sveučilišnom studiju lingvistike te da je pomno osmislila temu disertacije što je nedvojbeno vidljivo iz jasnog i sistematično napisanog sinopsisa, Vijeću poslijediplomskog studija i Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu predlažemo da prihvati temu Asimilacije na granici fonoloških riječi unutar govorne riječi te da odobri njezinu izradu pod vodstvom mentora professora emeritusa Ive Škarića.

Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za fonetiku 30. lipnja 2008.

U Zagrebu 28. lipnja 2008. Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Damir Horga, red. prof., predsjednik

Dr. sc. Ivo Škarić, professor emeritus

Dr. sc. Gordana Varošanec-Škarić, izv. prof.

140

Anita Runjić-Stoilova Fakultetsko vijećeMažuranićevo šetalište 26 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu21000 Split Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Asimilacije na granici fonoloških riječi unutar govorne riječi

Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: jezikoslovljeGrana: fonetika


Savladati pravilan izgovor nekog jezika, stranoga ili materinjeg, znači usvojiti čitav niz izgovornih navika, tj. pokreta i položaja govornih organa, na kojima se zasniva njegov glasnički sustav. Temeljno je pitanje u razumijevanju mehanizama govorne proizvodnje dihotomija između glasnika i fonema. Glasnik je univerzalni govorni entitet, a fonem mentalni specifični jezični entitet. Fonemi se u govoru signaliziraju glasnicima. Postoje mnoge nijanse u izgovoru svakoga glasnika, što ovisi o okolini u kojoj se nađe i o pojedincu, o njegovim fiziološkim uvjetima, raspoloženju i životnoj dobi. S obzirom na prvi uvjet glasnici se različito ostvaruju u govoru ovisno o susjednim glasnicima u nizu. Dakle, isti se glasnici mogu percipirati kao različiti fonemi, a različiti kao isti ovisno o djelovanju okruženja. Isti se fonem govorno ostvaruje različitim glasničkim inačicama (alofonima) uz različite okolne glasnike. U skladu sa zakonima koartikulacije te različitim stupnjevima adaptacije i asimilacije govornih segmenata, fonem se može realizirati različito.Fonemi se, dakle, govorno ostvaruju tako što se u nizovima njihovi glasnici međusobno prilagođuju zbog štednje suvišnog izgovornog napora. Asimilacije ili glasničke zamjene su promjene koje se događaju za barem jedno opažajno obilježje. One fonetske, obvezne (Škarić, 2001), koje se istražuju u ovom doktorskom radu predstavljaju izvorni fonem. Nastaju od živih fonetskih promjena na granici fonoloških riječi, a unutar govorne riječi.Asimilacija (Weber, 2001) je fonološki proces u kojem se bitan (inherentan) oblik u odsječku govornog lanca mijenja pod koartikulacijskim utjecajem susjednog odsječka.

U svijetu su se pitanjem asimilacije i koartikulacije bavili mnogi znanstvenici, npr. Chomsky, Weber, Farnetani, Lindblom, Fowler, Ohala i drugi. Odgovori na pitanje pripadaju li asimilacija i koartikulacija kvalitativno različitim ili sličnim procesima opisanim različitim terminima, raznovrsni su i kontroverzni. Chomsky i Halle (1968) čine jasnu razliku između asimilacije i koartikulacije. Asimilacija pripada domeni lingvistike, shvaća se kao fonološko pravilo i odnosi se na promjene obilježja (minimalnih kategorijsko-klasifikacijskih sastavnih dijelova fonema). Stoga su asimilacijski procesi dio gramatike i jezično su specifični. Nasuprot tomu, tvrde da je koartikulacija rezultat

141

fizioloških i mehaničkih svojstava govornih mehanizama i određena je univerzalnim pravilima. Pripada domeni govorne izvedbe i ne može biti dio gramatike. I Farnetani (1999) tvrdi da bi se trebalo dopustiti razlikovanje ova dva procesa. Vrlo često promjene ovise o kontekstu, koje uključuju iste artikulacijske strukture, imaju različite akustičke i perceptivne manifestacije u različitim jezicima, tako da je moguće razlikovati ono što se smatra univerzalnim fonetskim ponašanjem od određenih jezičnih pravila. Klasičan je primjer razlika između samoglasničke harmonije, asimilacijskog procesa prisutnog u malo jezika (npr. mađarskom) i proces koartikulacije samoglasnika, ispitivan u mnogim jezicima i vjerojatno prisutan u svim (Fowler, 1983). Lindblom (1990) pak smatra da je asimilacija posljedica koartikulacijskih procesa tako da se jezični sustav prilagođava govornim ograničenjima. Često je teško povući jasnu granicu između asimilacije i koartikualcije (Weber, 2001).

U nas je premalo istraživanja koja su se sustavno bavila asimilacijama kao pojavama koje nisu fonološke. Njih u načelu prati pravopis, dok fonetske asimilacije uglavnom nisu pravopisni problem. Vjerojatno je to jedan od razloga zbog kojeg se kod nas provođenjem asimilacija nije bavilo mnogo autora (Škarić, Horga, Brozović).

Uže područje rada

Rad će se baviti istraživanjem stupnja provođenja asimilacija i to onih glasničkih (fonetskih). Neće biti istraživane fonemske asimilacije ili zamjene. To znači da će se istražiti asimilacije na granici fonoloških riječi. Fonološka riječ je ona riječ upamćena kao jezični lik koji se sastoji od baš takvog niza fonema. Zasebna fonološka riječ je svaki potencijalnom stankom odvojivi dio teksta, odnosno svaki dio koji je slabom junkturom povezan s drugim dijelovima. Uvjet fonetske asimilacije upravo je moguća, ali ne i obvezna stanka između glasnika u asimilaciji.Istraživanje će obuhvatiti: 1. asimilaciju šumnika po zvučnosti (posebno veze /t/ i /d/ sa /s/ i /š/), 2. redukciju dva ista suglasnika u jedan, 3. neizgovaranje /t/ i /d/ ispred afrikata (ali ne u proklitici i prefiksu), 4. palatalizaciju /s/, /z/ u /š/, /ž/, 5. neizgovaranje /t/ i /d/ u skupinama st, št, žd, zd + C (osim v) (ali ne u proklitici i prefiksu), 6. asimilacija /n/ i /m/ ispred /p/, /b/, /k/, /g/ te posebno 7. međusamoglasnički [i] dodavanje [i] između samoglasnika /i/, /e/ i bilo kojeg drugog samoglasnika.

Ciljevi/problem istraživanja

Cilj je istraživanja u konačnici utvrditi u kolikoj se mjeri provode asimilacije unutar govorne riječi i na granicama fonoloških riječi u različitim stilovima i uvjetima govora, a napose u u čitanju i spontanom govoru. Oduvijek se kritički osvrćemo na odnos govora i pisma. U javnosti se čuje govor koji osim jezičnih pogrešaka, krivih naglasaka i sl. često ne poštuje asimilacije. Kad se o njima govori, ne navode se kao pogreške zbog kojih bi nečiji govor proglasili neprihvatljivim. To ne znači da su manje važne. Mnogi su razlozi neprovođenja asimilacija. Jedan je od razloga raskorak fonema i glasnika u pismu. I pedagoške upute da se čita doslovno kao što se piše koče asimilacijske procese, pa se u govor prenosi pogrešno i kad pred sobom nemamo pisane tekstove. Upravo kako bi razbila stare pedagoške upute odlučila sam istražiti to područje.

Metodološki postupci (analize podataka)

142

Upravo zbog dosadašnjeg pristupa govoru ispitanici će biti govorni profesionalci i govorni neprofesionalci (50-tak). Korpus će se sastojati od svih mogućih suglasničkih spojeva koje pri izgovoru treba asimilirati, i unutar govorne riječi i na granici fonološke riječi. Od tih će se spojeva (dva primjera za svaki) sastaviti tekst koji će ispitanici čitati. Govornici neće biti upućeni u problem koji se istražuje, a dobit će uputu da tekst izgovaraju što pravilnije i prirodnije. Snimit će se i spontani razgovor govornih profesionalaca i neprofesionalaca, iz kojeg će se izdvojiti zanimljivi spojevi. Fonetičari će preslušavati spojeve (npr. čuje li se isto [tk] u /od kuće/ i /otkako/) i opisati ostvarenja od nultog, preko raznih stupnjeva destrukcije pa sve do prebacivanja u glasnik tipičan za drugi fonem. Provest će se akustička analiza trajanja i ilustrirati sonogramiama u programu Praat. Rezultati će se statistički obraditi, odredit će se korelacije među skupinama.


Očekujemo da će rezultati pokazati da se asimilacije rjeđe provode u čitanju nego u govorenju. Iz toga bi proizašla, odnosno potvrdila bi se preporuka da se u našem, fonološkom pisanju, pri pisanju treba usredotočiti na lik riječi kakav imamo u mislima, a da se pri glasnom čitanju postavimo u stanje prirodnoga govora kojim se obraćamo slušačima. Pri tome treba zaboraviti pomisao da je svako slovo uvijek poseban baš taj glasnik i da ga treba uvijek jednako izgovarati kao što je u pismu jednak. U fonološkom pravilu treba načelno odbaciti pravilo: piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano. Treba pisati riječi kako ih mislimo, a čitati ih kako se govori na tom jeziku (Škarić, 2001). Zato bi rezultate ovog istraživanja trebalo iskoristiti za poduku u čitanju i uopće u dobrom govoru u osnovnim školama pa sve do poduka profesionalnih govornika.

U Splitu, 3. rujna 2007.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidataili zamjenika

Prof. emeritus Ivo Škarić Prof. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Anita Runjić-Stoilova

143

Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miruDr. sc. Daniela Živković, izv. prof.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće Stručnoga povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i odobrenje predložene teme pristupnice Marice Šapro-Ficović

Odlukom Fakultetskoga vijeća na sjednici održanoj 29. travnja 2008. imenovani smo u Stručno povjerenstvo čiji je zadatak utvrditi ispunjava li Marica Šapro-Ficović uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih znanosti za stjecanje doktorata znanosti i može li joj se odobriti tema doktorskoga rada pod naslovom Djelovanje knjižnica pod opsadom u ratu. Studija slučaja: Hrvatska 1991/1995. godine pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Aleksandra Stipčevića. Vijeću podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Marica Šapro-Ficović, viša knjižničarka, zaposlena kao voditeljica Matične službe za narodne i školske knjižnice Dubrovačko-neretvanske županije, upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu poslijediplomski studij informacijskih znanosti smjer bibliotekarstvo akad. god. 2000/2001. Na tom je studiju položila sve propisane ispite s ocjenom odličan te ispunila i ostale propisane uvjete. God. 2005/2006. zatražila je i dobila dopuštenje da pristupi polaganju doktorskog ispita i tako stekne uvjet za prijelaz na poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti. Završni dio doktorskog ispita položila je u srpnju 2007. godine. U trećoj je godini studija udovoljila svim obvezama, obavila redovite konzultacije s mentorom i izradila sinopsis doktorskog rada. Objavila je više radova u domaćim časopisima i zbornicima i sudjelovala s izlaganjima na stručnim i znanstvenim skupovima. Posebno ističemo ove godine objavljen rad u časopisu Vjesnik bibliotekara Hrvatske Od Collegium Ragusinuma do knjižnice Rezidencije D.I.

Povjerenstvo stoga utvrđuje da je Marica Šapro-Ficović ispunila sve uvjete za pristup izradi doktorskoga rada.

S predloženim mentorom prof. dr. sc. Aleksandrom Stipčevićem pristupnica se dogovorila o temi doktorskoga rada. U sinopsisu je obrazložila teorijsku podlogu pojmovima za koje navodi da su ključni za današnje gledanje na knjižnice: društveni

144

kapital i vrijednost knjižnica. Za društveni kapital, u koji uključuje knjižnice, kaže da su važan dio civilnog sektora koji doprinosi funkcioniranju društva. Predlaže da se u radu usredotoči na djelovanje knjižnica za vrijeme Domovinskog rata, kad je zanimanje za knjigu i čitanje bilo izrazito povećano. Navodi da će istražiti ponašanje knjižničara i korisnika u tom vremenu, a posebno načine korištenja knjižnica u neposrednim ratnim okolnostima. Istraživanje će provesti u knjižnicama u Dubrovniku, Osijeku, Sisku, Karlovcu, Slavonskom Brodu, Šibeniku i Zadru. Očekuje da će u arhivima tih knjižnica naći i moći prikupiti kvantitativne podatke o radu u ratnom razdoblju, dok će od knjižničara, svjedoka ratnih zbivanja, prikupiti metodom posebno oblikovanih intervjua iskaze za čiju će analizu koristiti kvalitativnu metodu (engl. grounded theory). Pristupnica navodi i da je već provela pokusno istraživanje u razdoblju od prosinca 2006. do travnja 2007. te da dobiveni rezultati potvrđuju vrijednost predloženog načina ispitivanja. Kao očekivani znanstveni doprinos pristupnica navodi da dokumentiranje rada knjižnica u ratu može poslužiti kao izvor za daljnja proučavanja tog povijesnog razdoblja u našem knjižničarstvu, ali i da rad može biti prilog dokazivanju vrijednosti knjižnica kao društvenog kapitala na općoj razini.

S obzirom na navedeno smatramo da je Marica Šapro-Ficović ispunila sve uvjete za pristupanje izradi doktorskog rada, kao i da je tema rada prihvatljiva pa predlažemo Vijeću da temu prihvati, a za mentora imenuje prof. dr. sc. Aleksandra Stipčevića.

U Zagrebu, 21. lipnja 2008.Dr. sc. Aleksandra Horvat

Dr. sc. Aleksandar Stipčević

Dr. sc. Daniela Živković

145

Marica Šapro FicovićOd Domina 520000 Dubrovnik

Fakultetsko vijećeFilozofskoga fakulteta Sveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADADJELOVANJE KNJIŽNICA POD OPSADOM U RATU

studija slučaja: Hrvatska 1991/1995 godineZnanstveno područje: društvene znanostiPolje: poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanostiGrana: bibliotekarstvo

Teorijska podloga i znanstvena relevantnost predložene temeKao teorijska podloga služe dva ključna i povezana pojma koji se sve više primjenjuju na knjižnice kao društvene ustanove. Prvi je pojam društvenoga kapitala definiran u društvenim znanostima kao neformalne norme koje promoviraju suradnju među pojedincima, kao i između pojedinaca i društvenih ustanova (Fukuyama, 1999). Društveni kapital se također smatra sustavom vrijednosti i društvenih mreža koje omogućuju koordinaciju i suradnju unutar društva. Društveni kapital je važan dio otvorenih, civilnih društava jer doprinosi funkcioniranju društva. Jedna od važnih normi je povjerenje koje utječe na efektivno povezivanje. Drugi pojam je o vrijednosti knjižnice i knjižničarske profesije u uspostavljanju ravnoteže između zadovoljenja potreba društva i potreba pojedinca (Gorman, 2003). Knjižnice djeluju u različitim okolnostima i uvjetima. Iako se međusobno vrlo razlikuju, povezuju ih iste osnovne vrijednosti, a sa korisnicima iste društvene norme. Knjižnice se mogu smatrati dijelom društvenoga kapitala, pogotovo kad se to poveže s njihovim korisnicima, korištenjem i vrijednostima.

Uže područje radaTijekom agresije na Republiku Hrvatsku od 1991. do 1995. godine, brojni gradovi i sela nalazili su se u stanju opsade i bili izloženi učestalim napadima. Među nastradalim gospodarskim i kulturno-povijesnim objektima nalazile su se i knjižnice. Ali mnoge knjižnice su i radile pod opsadom i granatiranjima. Dosadašnja istraživanja o knjižnicama u ratnim uvjetima usmjerena su na opis i statistiku o uništavanjima i posljedicama rata, kao npr. u knjizi Wounded libraries in Croatia (1993), gdje u uvodnom dijelu Stipčević sažeto prikazuje pozadinu tih događaja s nekoliko dramatičnih primjera.Međutim, niti jedan rad dosad nije govorio o djelovanju knjižnica u vrijeme rata to jest: o radu knjižnice, ponašanju knjižničara i korisnika te korištenju građe i uslugama. Poznato je da su u Hrvatskoj knjižnice radile u uvjetima neposredne ratne opasnosti i pružale usluge korisnicima. Prepostavlja se da je zanimanje za knjigu, korištenje građe, čitanje i učlanjivanje u knjižnicu u tom vremenu bilo poraslo za nekoliko puta.

146

Motiv za istraživanje proistječe iz neposrednog vlastitog iskustva u radu u Narodnoj knjižnici u Dubrovniku za vrijeme rata. S obzirom na bolju dostupnost izvora podataka najviše mjesta u istraživanju bit će posvećeno istraživanju korisnika, korištenja i knjižničara u Dubrovniku. Istraživanjem će se nastojati dobiti što više podataka iz rada narodnih knjižnica, ali i drugih knjižnica (fakultetske, akademske) koje su pružale usluge korisnicima za vrijeme rata.

Cilj i problemi istraživanjaRad će se usmjeriti na istraživanje rada knjižnica u neposrednim ratnim uvjetima, s osobitim naglaskom na analizu ljudske komponente: knjižničare, korisnike i korištenje knjižnica. Svrha rada je istražiti djelovanje javnih knjižnica u posebnim prilikama kao što je opsada u ratu te na temelju rezultata istraživanja dokazati i objasniti njihovu društvenu važnost. Ciljevi istraživanja su:

1. odrediti broj i tip korisnika knjižnica za vrijeme opsade,2. analizirati ponašanje knjižničara, korisnika i načine korištenja knjižnica,3. sintetizirati iskaze knjižničara o korisnicima, korištenju i uslugama

knjižnice,4. predložiti širi okvir za razmatranje uloge knjižnica u ratnim uvjetima i5. uključiti rad u istraživanja koja se provode u okviru institucija za suvremenu

hrvatsku povijest.

Problemi i ograničenja: za dobivanje cjelovitih podataka o radu knjižnica pod opsadom postoji nekoliko ograničenja. To se u prvom redu odnosi na nedostupnost pisanih podataka tj.dokumentacije o radu knjižnica iz tog vremena. Njih nema na jednom mjestu nego eventualno u arhivima pojedinih knjižnica, gdje su također slabo ili samo djelomično dostupni. Iz tih razloga podaci će se nastojati dobiti metodom govorne povijesti odnosno iz razgovora s knjižničarima.

Metodologija istraživanja i predviđene analizeIstražit će se rad knjižnica otvorenih za javnost u hrvatskih gradovima pod višemjesečnom opsadom: Dubrovniku, Osijeku, Sisku, Karlovcu, Slavonskom Brodu, Šibeniku i Zadru. Na općoj razini istraživanje će obuhvatiti povijesni kontekst i situaciju u Hrvatskoj te u gradovima pod opsadom. Također će se konzultirati svjetski i domaći izvori te literatura o radu knjižnica u izvanrednim osobito ratnim prilikama, kao na primjer Knuth (2003) koja upotrebljava izraz libricide, povezujući političke ideologije s uzrocima stradanja knjižnica.Metodologija ima dvije komponente, prvu koja više kvantitativna i drugu više kvalitativnu: (1) skupljanje i analiza relevantnih podataka o radu knjižnica u navedenim gradovima za vrijeme opsade iz raznih ustanova i (2) skupljanje i kvalitativna analiza podataka temeljenima na govornoj povijesti (engl. oral history) od sudionika u radu i korištenje tih knjižnica za vrijeme opsade.Pod prvom komponentom, istraživanjem će se nastojati dobiti što više podataka iz rada narodnih knjižnica, ali i drugih knjižnica (fakultetske, akademske) koje su pružale usluge

147

korisnicima za vrijeme rata. Istražit će se dostupni statistički podaci iz arhiva pojedinih knjižnica, podaci iz nacionalnih ustanova i organizacija.Pod drugom komponentom, za prikupljanje podataka upotrijebit će se govorna povijest koja određuje metode za intervjue sa sudionicima, dok će se za analizu prikupljenih materijala koristiti kvalitativna metoda (engl. grounded theory), koja predlaže formuliranje pitanja intervjua te analizu dostupnih podataka (Charmaz, 2006). Govorna povijest se odnosi na metodu povjesne dokumentacije u kojoj se upotrebljavaju intervjui sa svjedocima vremena koje se istražuje (Oral history, 2007). Ovu povijest povjesničari nazivaju “povijest odozdo.” Naravno, govorna povijest ima i mnogih nedostaka, jer osobe koje se intervjuiraju mogu zaboraviti ili iskriviti događaje. Radi toga, uobičajeno je da se intervjui vode s većim brojem osoba iz jednog doba. To su svjedočanstva i sjećanja kao takva, u čemu ima povjesne vrijednosti.Planirani su intervjui s najmanje 4-5 sudionika, knjižničara i korisnika, iz tog perioda iz svakog grada. Pitanja su razrađena u upitnicima, a zatim provjerena i revidirana u pilot studiji provedenoj u razdoblju od prosinca 2006. do travnja 2007. Intervjuirano je 12 knjižničara iz Siska, Zadra, Šibenika i Osijeka; rezultati su potvrdili vrijednost i način ispitivanja.

Očekivani znanstveni doprinosDjelovanje knjižnica u teškim ratnim uvjetima u Hrvatskoj slabo je poznato u

javnosti. Stoga nalazi ovog istraživanja imaju dvostruku zadaću. S jedne strane dokumentiranje rada knjižnica u ratnom vremenu treba poslužiti kao izvor za daljnja proučavanja tog dijela povijesti nacionalnog knjižničarstva. S druge strane, originalnost teme ovog rada, mogu biti važan prilog dokazivanju društvene vrijednosti knjižnice kao društvenoga kapitala na univerzalnoj razini.

Ovo će istraživanje pridonijeti razumijevanju ovog važnog dijela hrvatske povijesti ne samo u svezi knjižnica nego i u širem kontekstu, o ljudima pod tim okolnostima. Pored obvezne pohrane u zbirkama doktorskih radova na Filozofskom fakultetu i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, svi će materijali iz ovog istraživanja biti pohranjeni i u Dokumentacijsko-memorijalnom Centru Domovinskog rata za budući javni pristup i daljne analize.

Datum: 2. travnja 2008.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata ili zamjenika

Prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat Marica Šapro-Ficović

148



dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc. član povjerenstva

Vijeću poslijediplomskih studijaFilozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: odobravanje teme Kultura odijevanja na prijelazu 19. u 20. stoljeće u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Zvonka Makovića, izv. prof.

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

1. Kandidatkinja Katarina Nina Simončič diplomirala je na Tekstilno – tehnološkom fakultetu i na Filozofskom fakultetu (povijest umjetnosti i etnologija) te završila poslijediplomski studij povijesti umjetnosti pri Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

2. Kandidatkinja Katarina Nina Simončič je izvršila sve obveze u skladu s programom poslijediplomskog studija

a) položila je sve propisane ispiteb) izradila propisane seminarske radovec) prosjek ocjena 4,5d) Katarina Nina Simončič sudjelovala je na međunarodnom seminaru «Fashion as tool for dialogue» u Firenci 2007. i na «ITC&DC – Interlnational textile, clothing & design conference», Dubrovnik 2006. e) Objavila je znanstveni rad «Clothing object as work of art u Book of Proceedings for the 3rd international Textile, Clothing & Design Conference 2006» (ISBN 953-7105-12-1) str. 247-356.f) Kandidatkinja se s mentorom dogovarala o temi koja je formulirana prema naputcima mentora. g) Kandidatkinja Katarina Nina Simončič je u sklopu doktorskog studija 12. 12. 2007. položila preddoktorski ispit s ocjenom odličan pred komisijom u sastavu dr. sc. Frano Dulibić (predsjednik), dr. sc. Zvonko Maković (član), dr. sc. Tihana Petrović Leš (član)

3. Istraživanje kulture odijevanja u Hrvatskoj do sada je bilo zapostavljeno te je tema opravdana i njezina obrada zasigurno će doprinijeti boljem poznavanju povijesti kulture svakodnevice kroz modu koju se u predloženoj temi promatra

149

prije svega kroz estetske i stilske odrednice kao i kroz metodologiju istraživanja koja je karakteristična za povijest umjetnosti. Tema se odnosi na konstrukciju odjevnih predmeta, odnosno tehnologiju izrade odjevnog predmeta samo u ograničenom opsegu koji je potreban da bi se protumačile prvenstveno estetske, stilske, socijalne i antropološke komponente. Iako tema zahvaća široko interdisciplinarno područje, u sinopsisu zamišljen pristup temi u potpunosti opravdava njezinu obradu metodologijom povijesti umjetnosti uz istaknute etnološke i povijesne komponente. Kao što je poznato da su primijenjene umjetnosti još krajem 19. stoljeća ušle u povijest umjetnosti, tako je poznato da se i etnologija odavno ne bavi samo narodnim nošnjama na selu nego i gradskom modom. U tom smislu, komisija smatra temu opravdanom kao i znanstveno polje unutar kojeg se istraživanje i izrada disertacije predlaže. Komisija prihvaća sugestiju izraženu tijekom rasprave na Vijeću poslijediplomskih studija (10. 3. 2008.), da se kandidatkinji imenuje studijskog savjetnika, stručnjaka sa Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Uz navedene argumente treba spomenuti da kandidatkinja nije bila u mogućnosti upisati doktorski studij na Tekstilno-tehnološkom fakultetu jer takav ne postoji.

Na temelju iznesenog komisija donosi slijedeću

O C J E N U

Katarina Nina Simončič zadovoljava uvjete propisane zakonom o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije i smatra da se može prihvatiti tema i sinopsis disertacije pod naslovom Kultura odijevanja na prijelazu 19. u 20. stoljeće u Zagrebu, a za mentora se predlaže izv. prof. dr. sc. Zvonko Maković.

U Zagrebu 14. svibnja 2008.

Komisija u sastavu:



dr. sc. Tihana Petrović Leš, doc. član povjerenstva

150

Katarina Nina Simončič Fakultetsko vijećeAleja pomoraca 9 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagre Ivana Lučića 3 10000 Zagreb


KULTURA ODIJEVANJA NA PRIJELAZU IZ 19.U 20. STOLJEĆE - ZAGREB

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: Povijest umjetnostiGrana: Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

1.Teorijska podloga rada

Teorija mode i kulture odijevanja nije zasebna disciplina u Hrvatskoj. Tim područjem bavili su se etnolozi, povjesničari i povjesničari umjetnosti, opisujući određena modna razdoblja i modne proizvode. Pregledom domaće i strane stručne literature razmotrena su dosadašnja istraživanja i spoznaje relevantne za temu ovog rada ( Angelos Baš, Bouscher, Alice Mackrell, Nathalie Bailleux, Bruno Remaury, James Laver, Lou Taylor, Daniel Leonhard Purd, Nancy J.Troy). Uvažavajući povijesni okvir, obratit će se pozornost na radove o modi Olge Maruševski, Jelene Ivoš, Marijane Schneider, o društvenim zbivanjima Nade Premerl, teoriji mode, etnologiji Aleksandre Muraj, Salomona Bergera. Od stranih semiologa i sociologa, izdvojiti će se oni koji su dali svoj doprinos teoriji odijevanja (Thorstein Veblen, Herbert Blumer, Georg Simmel, Roland Barthes, Jean Baudrillard, Grazietta Butazzi, Yvonne Deslandres, Philippe Perrot, Bernard Rudofsky, Gilles Lipovetsky, Rene König, Ted Polhemus).

Disertacijom se želi ukazati da je odijevanje-moda jedan od bitnih elemenata u oblikovanju cjelokupnog vizualnog okruženja. Fenomen mode promatra se interdisciplinarno u relaciji prema ostalim umjetničkim izričajima. Cilj je odrediti mjesto hrvatske mode u europskom kontekstu, istražiti odnose s modnim žarištima Pariza i Beča, a s druge strane istražiti ishodišta u narodnoj baštini. Rad će biti prvi u području stručnog proučavanja kulture odijevanja na prijelazu 19. u 20. st. u Zagrebu, opisom osnovnog odjevnog modnog izgleda, pregledom modnih časopisa, arhivskim podacima, opisom prvih školovanih zagrebačkih modista, jasnom stručnom terminologijom.

151

Do sada je stil secesije sagledavao područje dizajna, slikarstva, arhitekture, skulpture, dok će ovaj rad ukazati da je moda također važan element u rekonstrukcije određenog vremena i prostora.

2. uže područje rada

Na prijelazu stoljeća, u razdoblju izlaženja modnog časopisa Parižka moda od 1895-1914, kultura odijevanja Zagreba analogna je značajkama secesijskog pravca u umjetnosti primjenom secesijskog ornamenta na tekstilu, S-oblika tijela koji se paralelno s borbom za ženska prava oslobađa steznika. Moda s etno elementima, proizvodnja domaćeg odjevnog dizajna, u Parizu školovani modisti i domaća tekstilna industrija su značajke našeg prostora u kontekstu europske kulture odijevanja. U što boljem shvaćanju kulture odijevanja, istraživanje će uključiti neke od sljedećih životnih segmenata: položaj žene, higijena, društvena pravila, društvena okupljanja, umjetnost i moda, te etno i moda.

U ovom radu, istražuje se kultura odijevanja uže društvene skupine – građanske, ali zbog sveobuhvatne slike opisati će se odjeća i viših slojeva, čiji se odjevni predmeti nalaze u Povijesnom muzeju i Muzeju za umjetnost i obrt. Građa o društvenom životu Zagreba smještena je u Gradskom muzeju, podatci o školovanim modistima u Povijesnom arhivu, odjevni predmeti u Muzeju za umjetnost i obrt, u muzeju grada Zagreba, Povijesnom muzeju, te Etnološkom muzeju gdje je smješten arhiv industrije Salamona Bergera. Izvori za modu iz većih europskih središta zabilježio je tadašnji tisak: Domaće ognjište, Dom i Sviet, Parižka moda, Narodne Novine, Vienac, Glasonoša, Modni svijet, Wiener Moda, Hrvatski trgovački list .

3. ciljevi/problemi istraživanja

Prvi put na sustavan će se način prići pitanju kulture odijevanja u Zagrebu, a interpretacijom ostvarenja ocijenit će se njezina uloga u okviru hrvatske i europske mode na prijelazu stoljeća.

Cilj je postaviti temelje za dalja istraživanja mode na području Hrvatske koja bi rezultirala cjelokupnim pregledom povijesti mode 20. stoljeća u Hrvatskoj, odrediti odnos kulture odijevanja i onodobne umjetničke prakse, naglasiti fenomen likovnosti kulture odijevanja, odrediti što je secesija u modi, na koji se način prihvaća. Opisati neke od vodećih nositelja modnog diktata poput glumica, istražiti modiste školovane u Parizu i analizirati modni tisak. U razdoblju secesije kultura odijevanja u Zagrebu analogna je svjetskim promjenama poput oslobađanja tijela od steznika, dok Zagreb domaćom proizvodnjom tkanine s hrvatskim etno elementima i sudjelovanju umjetnika poput Krizmana u oblikovanju uzoraka sa secesijskim motivima daje svoj doprinos europskim modnim tokovima. Istraživanjem će se naglasiti da je moda sredstvo komunikacije i značajan umjetnički izričaj u stvaranju cjelovitog vizualnog okvira.

4. metodološki postupci

152

Lou Taylor u svojoj knjizi The Study of the Drees History ponudio je pristupe proučavanju kulture odijevanja s kojima će se u većoj mjeri poslužiti i ovaj rad: analiza društvene, ekonomske povijesti i materijalne kulture, analiza literarnih izvora, analiza izložaka i interpretacija tih izložaka, formalno stilska analiza odjevnog predmeta na slikarskom djelu, crtežu, fotografiji kojim raspolažu relevantne institucije Muzej za umjetnost i obrt, Povijesni muzej, Etnološki muzej, Muzej grada Zagreba. Za analizu odjevnih predmeta koristit će se katalog Secesija MUO, odjevni predmeti Povijesnog muzeja i Etnološkog muzeja. Analizirana građa iz tih muzeja komparirati će se s katalozima „moda Secesija“ iz Pariza i Beča.

5. očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos

Kultura odijevanja i teorija mode je mlada znanstvena disciplina. Ovaj rad koji se bavi istraživanjem kulture odijevanja u Zagrebu, dati će znanstveni doprinos tom području. U tom smislu istražiti će se građanska moda na prijelazu stoljeća, radionice tekstila Salamona Bergera koje proizvode tkanine s etno motivima u vrijeme nacionalnog buđenja. Primjeri modnih odjevnih predmeta i onih koji su primjenjivali etno elemente biti će jasno odvojeni, dokumentirani i vrednovani, a njihov slojeviti prikaz i tipologija pridonijeti će boljem poznavanju karakteristika mode Zagreba na prijelazu stoljeća. Zagreb je s oblicima odjevnih predmeta bio analogan svjetskim modnim smjernicama, dok je primjenom specifične etno-ornamentike dao vlastiti doprinos modnoj slici Europe. Poznavanje osnovnih obilježja i prepoznavanje terminologije biti će podloga za daljnje studije i projekte kojih je svrha oživljavanje ovog važnog dijela kulturne i povijesne baštine.

Datum

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

Dr.sc.Zvonko Maković Dr.sc.Predrag Marković Katarina Nina Simončič

153

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTIFaculty of Humanities and Social Sciences



PoštovaniProf. dr. Miljenko Jurković, dekanFakultetsko vijeće Filozofskoga fakultetaVijeće poslijediplomskih studija Filozofskoga fakultetaOvdje


Predmet: Skupni izvještaj stručnoga povjerenstva o tome ispunjava li Marijana Kovačević sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti umjetnosti i može li joj se odobriti tema za izradu doktorskoga rada Umjetnička obrada plemenitih metala u 14. stoljeću u Zadru.

IZVJEŠTAJ

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu održanoj 19. studenog 2007. imenovani smo u stručno povjerenstvo sa zadatkom da utvrdimo ispunjava li Marijana Kovačević uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti umjetnosti i može li se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Umjetnička obrada plemenitih metala u 14. stoljeću u Zadru s predloženim mentorom dr. sc. Emilom Hilje, red. prof. Sveučilišta u Zadru.

Kandidatkinja Marijana Kovačević (r. 1977.), od 2002. godine zaposlena je kao znanstveni novak na projektu "Srednjovjekovna umjetnička baština sjeverne Dalmacije" dr. sc. Emila Hilje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru. Iste je godine upisala Poslijediplomski studij povijesti umjetnosti, smjer Umjetnost antike i srednjega vijeka, a temeljem podnijete molbe i ispunjenih uvjeta akademske godine 2006./2007. odobren joj je prelazak s magistarskoga na doktorski studij.

Tijekom sveukupno šest semestara Poslijediplomskoga studija kandidatkinja je: a) savladala cjelokupni predviđeni program; b) odslušala je i s ocjenom odličan (5) položila tri predmeta i predala je tri seminarska rada, a 11.02. 2008. pred tročlanim

154

povjerenstvom s ocjenom odličan (5). položila je i preddoktorski ispit. S time je ispunila sve predviđene obveze iz programa studija s najvišom ocjenom (5).

Kandidatkinja je tijekom studija objavila dva izvorna znanstvena rada: 1.) "Nekoliko priloga gotičkom zlatarstvu vinodolskoga kraja", Radovi Instituta za povijest umjetnosti 29, Zagreb, 2005, str. 17-28.; 2.) "Ophodni križ - još jedan anžuvinski ex voto u Zadru", Radovi Instituta za povijest umjetnosti 31, Zagreb, 2007. str. 29-42., te jedan stručni rad: "Konačno novi Prilozi - Radovanu Ivančeviću u čast", Kvartal, br. II - 3, Zagreb, 2005., a sa izlaganjem "Arhivske vijesti o darivanju srebrnine u anžuvinskom Zadru" sudjelovala je i na znanstvenom simpoziju IX. "Dani Cvita Fiskovića" (Ston - Orebići - Korčula, 4-8. listopada 2005.).

Tema doktorske disertacije Umjetnička obrada plemenitih metala u 14. stoljeću u Zadru obuhvaća jedno veliko i značajno poglavlje zadarskog zlatarstva od kojega su nam se sačuvali brojni vrijedni spomenici. Unutar korpusa kasnosrednjovjekovnog zlatarstva u Hrvatskoj ono je zasigurno najbolje obrađeno, poglavito unatrag zadnjih pedesetak godina kada se javlja čitav niz radova posvećenih toj temi. Ipak taj izuzetno bogat i stilski heterogen korpus nije sustavno obrađen, poglavito ako se uzme u obzir količina neobjavljen arhivske građe u kojoj se nalaze brojni podaci o zlatarima u Zadru i njihovoj djelatnosti tog doba. Gotovo u cijelosti je ostalo neobrađen jedan veliki, zapravo, sudeći prema izvorima možda i najveći dio te građe – profano gotičko zlatarstvo. Zbog tih razloga nametnula se potreba za podrobnijim istraživanjem i revalorizacijom dosadašnjih spoznaja kao i za sistematizacijom, odnosno temeljnom tipologizacijom proizvoda profanoga zlatarstva u Zadru 14. stoljeća.

Svojim opsegom, problemima koje otvara tema disertacije posve odgovara kako zahtjevanostima tako i mogućnostima samostalnog znanstveno-istraživalačkog rada, a njezin će znanstveni doprinos stoga zasigurno biti zamjetan. Tema disertacije dogovorena je s predloženim mentorom prof. dr. Emilom Hilje.

S obzirom na ispunjene uvjete, značaj i značenje odabrane teme, te njenu metodološku razradu u priloženom sinopsisu, predlažemo Fakultetskom vijeću, ovlaštenom za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, da odobri Marijani Kovačević izradu doktorske disertacije iz povijesti umjetnosti pod naslovom Umjetnička obrada plemenitih metala u 14. stoljeću u Zadru i da kao mentora imenuje prof. dr. sc. Emila Hilje.

_________________________________________ dr. sc. Predrag Marković, docentpredsjednik povjerenstva

_________________________________________ dr. sc. Nikola Jakšić, red. prof.član povjerenstva

________________________________________ dr. sc.Emil Hilje, red. prof.član povjerenstva

155

Marijana Kovačević Fakultetsko vijećeVlatka Mačeka 1c Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu23 000 Zadar Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


UMJETNIČKA OBRADA PLEMENITIH METALA U 14. STOLJEĆU U ZADRU


Polje: povijest umjetnosti

Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

1. Teorijska podloga rada, aktualne relevantne spoznaje, te razlozi za predloženo istraživanje

Iako su reprezentativniji primjerci u korpusu zadarskog zlatarstva 14. stoljeća, primjerice škrinja Sv. Šimuna, pobuđivali zanimanje brojnih autora još od 17. stoljeća, tek je katalog velike zagrebačke izložbe "Zlato i srebro grada Zadra", održane 1951. godine, potakuo nastajanje niza znanstvenih radova koji će se u sljedećih više od pola stoljeća doticati ove teme. U tih pedesetak godina, najzaslužniji istraživač rečene problematike je akademik Ivo Petricioli, autor monografije o škrinji sv. Šimuna, ali i impozantnog niza članaka koji problematiziraju temu iz raznih rakursa. Uz profesora Ivu Petriciolija, u objavljivanju arhivskih vijesti o majstorima i zlatarskim radovima prednjače Giuseppe Praga, Cvito Fisković i Emil Hilje, a generalno najznačajniji doprinos upotpunjenju slike o o gotičkom zlatarstvu u Zadru potpisuju Milan Grgić, Emil Hilje, Nikola Jakšić i Joško Belamarić. Dragocjeni su u tom smislu i recentno publicirani katalozi niza izložbi upriličenih u talijanskim pokrajinama Veneto i Friuli, kao i u Francuskoj, Mađarskoj i Luksemburgu, koji su važan korak u nastojanju da se najznačajnijim umjetninama ovog korpusa omogući vrednovanje u sveobuhvatnoj slici europskog gotičkog zlatarstva. Ostaci ostataka produkata profanog gotičkog zlatarstva u Zadru, našli su zasluženo mjesto u monumentalnoj sintezi Medieval European Jewellery autora Ronalda W. Lightbowna tiskanoj 1992. g.

Mada je gotičko zlatarstvo u Zadru, napose ono 14. stoljeća, najistraženiji segment sveukupne zlatarske baštine kasnog srednjeg vijeka u Hrvatskoj, niz je razloga za

156

revalorizaciju i dopune rečenih istraživanja. Primarno, nameće se potreba za sustavnim istraživanjem bogate, najvećim dijelom neobjavljene arhivske građe koja pruža dragocjene podatke o zlatarima i njihovoj djelatnosti u Zadru tog doba. Dijelom i na temelju spomenutih arhivskih vijesti, bogat i stilski heterogen korpus umjetnina koji se iz tog vremena sačuvao, potrebno je reinterpretirati u širem kontekstu umjetničkih strujanja u Europi, što je bio najveći nedostatak dosadašnjih istraživanja. Također, namjera je predloženog doktorskoga rada načiniti sustavnu, na analizi prebogate arhivske građe utemeljenu tipologizaciju profanih proizvoda zlatarstva koji su se u Zadru do naših dana sačuvali tek kao ostaci ostataka. Naime, u dosadašnjim istraživanjima taj segment nije ostvario adekvatnu afirmaciju, a činio je sastavni, možda i najveći dio onodobne zlatarske umjetničke proizvodnje.


Radom će biti razmotreni svi aspekti zlatarske djelatnosti u razdoblju od začetka novog stila u razmatranom mediju koncem 13. stoljeća, pa do 1409. godine kada nastupaju političke i ine promjene u Zadru padom pod mletačku vlast. Kronološkom rekonstrukcijom djelatnosti pojedinih zlatara i radionica, u prvom redu na temelju spisa zadarskih bilježnika koji se čuvaju u Državnom arhivu u Zadru, pokušat će ih se dovesti u vezu s pojedinim umjetninama iz sačuvanog korpusa. Pojedine će umjetnine iz rečenog korpusa biti atribuirane ili reinterpretirane i na temelju isključivo stilske i ikonografske analize. Arhivske bi vijesti očekivano trebale pružiti sliku o razmjerima domaće producije naspram importa, kao i razjasniti višeslojnost utjecaja manifestiranih u realizaciji umjetnina. Istovremeno, nastojat će se rasvijetliti razina multidisciplinarnosti zlatarske djelatnosti u navedenom razdoblju.


Temeljito proučavanje obilne literature, arhivske građe i sačuvanih zlatarskih radova bit će provedeno s tri temeljna cilja, a to su: sistematizacija arhivske građe o svim aspektima problematike, reinterpretacija i komparativna analiza sačuvanih umjetnina, te donošenje svojevrsnog statističkog rezimea arhivskih vijesti o nestalim proizvodima zlatarstva, na temelju kojeg bi se stvorila potpunija slika o općoj materijalnoj i likovnoj kulturi onodobnog Zadra.


Uz rad na postojećoj literaturi, temeljna je metoda arhivsko istraživanje uglavnom neobjavljeneih spisa zadarskih bilježnika 14. st. u Državnom arhivu u Zadru, kao i terenski rad u zbirkama i muzejima, te pregled dokumentacije Zavoda za zaštitu spomenika u Zadru. Rad je zamišljen kao niz poglavlja od kojih će uvodna sažeti historiografiju istraživanja i povijesno – društveni okvir. Središnja poglavlja u kojima će pregledno biti izneseni rezultati istraživanja, kulminirati će zaključnom rekonstrukcijom razvojnih tokova zlatarstva 14. stoljeća u Zadru. Rad će biti opremljen iscrpnim bibliografskim i slikovnim aparatom.

5. Očekivani znanstveni doprinos

Temeljni znanstveni doprinos ovog rada predstavljat će objavljivanje i analiza dosad nepoznatih dokumenata o zadarskim zlatarima i njihovim djelima, reinterpretacija dijela umjetnina iz korpusa datiranog u navedeno razdoblje, te uvrštenje nekolicine dosad malo poznatih ili posve nepoznatih umjetnina u rečeni korpus. Izvršenjem kompleksnog zadatka

157

temeljitog istraživanja prve faze gotičkog zlatarstva u Zadru, koju se namjerava zaokružiti ovim doktorskim radom, prevalio bi se značajan dio puta do cjelovite istraženosti problematike koja se na istim metodološkim zasadama planira postići u budućnosti, a u konačnici bi trebala rezultirati publikacijom sinteze pod naslovom "Gotičko zlatarstvo u Zadru". Time bi ovaj dio zadarske srednjovjekovne baštine dobio sintezu kakvu dosad imaju gotičko drvorezbarstvo i slikarstvo u Zadru, a koja bi služila kao poticajan referentni kompendij budućim istraživačima zlatarstva kasnog srednjeg vijeka u Dalmaciji i šire.

Datum: 5. studenog 2007. g.

Potpis mentora: Potpis voditelja studija ili zamjenika: Potpis kandidata:

Dr. sc. Emil Hilje Dr. sc. Predrag Marković Marijana Kovačević

158

Dr. sc. Vladimir Marković, red. prof. u mirupredsjednik povjerenstva Dr. sc. Nada Grujić, red. prof. u miručlan povjerenstvaDr. sc. Katarina Horvat-Levaj, znanstvena savjetnicačlan povjerenstva

Vijeću poslijediplomskog studijaFILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

PREDMET: Skupno izvješće stručnog povjerenstva o tome ispunjava li Petar Puhmajer sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i može li mu se odobriti tema doktorskog rada Barokne palače u Varaždinu.

SKUPNO IZVJEŠĆE

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 16. srpnja 2007. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izradu izvješća za odobravanje teme i pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije Petra Puhmajera pod naslovom Barokne palače u Varaždinu s predloženim mentorom dr. sc. Katarinom Horvat-Levaj, znanstvenom savjetnicom u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu.

Petar Puhmajer (r. 1976.) zaposlen je od 2002. godine u Hrvatskom restauratorskom zavodu kao konzervator – povjesničar umjetnosti. Godine 2003. upisao je Poslijediplomski znanstveni studij povijesti umjetnosti smjer »Zaštita kulturne baštine« pod vodstvom dr. sc. Zlatka Jurića, izv. prof. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Temeljem molbe i ispunjenih uvjeta odobren mu je prelazak s magistarskog na doktorski studij (23. veljače 2005.).

Povjerenstvo je utvrdilo da kandidat zadovoljava uvjete propisane zakonom o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije: izvršio je sve obveze u skladu s programom i »Pravilnikom o Poslijediplomskom znanstvenom studiju povijesti umjetnosti«. Položio je tri ispita (s prosjekom ocjena 4,6), te je izradio i predao tri seminarska rada uz obavljene konzultacije. Položio je preddoktorski ispit 26. lipnja 2007. s ocjenom odličan (5) pred povjerenstvom u sastavu: dr. sc. Vladimir Marković, red. prof. u miru, predsjednik; dr. sc. Nada Grujić, red. prof. u miru, član; dr. sc. Katarina Horvat-Levaj, znanstvena savjetnica Instituta za povijest umjetnosti, član.

Kandidat je objavio slijedeće recenzirane znanstvene radove:- Arhitektura Velike Gorice, Velika Gorica, 2005. (suautori: Kristina Vujica, Maja

Vahčić Lušić, Gordan Murat)

159

- Drvena župna kurija u Maču, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 28, Zagreb, 2004/05.

- Arhitektura Tršćansko-riječke privilegirane kompanije (1750.-1828.) u: Doba modernizacije 1780.-1830., Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2006.

- Čakovec. Stari grad – Novi dvor. Povijesno-umjetnička studija, HRZ, Zagreb, 2006.

- Palača Šećerane u Rijeci, Zagreb, 2008. (suautor: Krasanka Majer)- Cinktor župne crkve u Ludbregu, Peristil 50/2007., str. 105-118.

Obrazloženje i opravdanost predložene teme disertacije: Barokne palače u Varaždinu najznačajnije su ostvarenje gradske stambene arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj. Unatoč tome ta je tema dosada bila obrađena jedino s povijesnog aspekta, na temelju arhivskih istraživanja koja su iznijela na vidjelo podatke vezane ponajprije uz mijene vlasnika rezidencija, a tek iznimno i uz njihove graditelje (odnosno zidare). Stilsko-tipološko određenje varaždinskih palača dosada u našoj stručnoj literaturi nije izvršeno, a izostala je i njihova povijesnoumjetnička valorizacija. Stoga će istraživanje i tumačenje baroknih palača u Varaždinu biti važan doprinos boljem poznavanju i vrednovanju hrvatske povijesti arhitekture 17. i 18. stoljeća.Očekivani doprinos: Doktorskom disertacijom kandidat će monografski obraditi najreprezentativniju skupinu stambene arhitekture baroknog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj. Protumačit će stilske i tipološke osobine te arhitekture, te regionalno određene njene posebnosti. Također će pokazati udio varaždinske barokne stambene arhitekture u širem srednjoeuropskom kontekstu, kao i njezino značenje za povijest hrvatske arhitekture spomenutog razdoblja. Tema disertacije dogovorena je s predloženim mentorom.

S obzirom na ispunjene uvjete kandidata, kao i važnost odabrane teme, obrazložene u priloženom sinopsisu, predlažemo Fakultetskom vijeću, ovlaštenom za područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti, da odobri Petru Puhmajeru izradu doktorske disertacije iz povijesti umjetnosti pod naslovom Barokne palače u Varaždinu i da kao mentora imenuje dr. sc. Katarinu Horvat-Levaj, znanstvenu savjetnicu.

Zagreb, 25. travnja 2008. dr. sc. Vladimir Marković, red. prof. u miru


dr. sc. Nada Grujić, red. prof. u miručlan povjerenstva

dr. sc. Katarina Horvat-Levaj, znanstvena savjetnicačlan povjerenstva

160

Fakultetsko vijeće Petar PuhmajerFilozofskog fakulteta Matice hrvatske 30Sveučilišta u Zagrebu Velika GoricaIvana Lučića 310 000 Zagreb


BAROKNE PALAČE U VARAŽDINU

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijest umjetnostiGrana: povijest arhitekture

RAZLOZI I CILJEVI PREDLOŽENOG ISTRAŽIVANJA

Reprezentativna stambena arhitektura Varaždina u 18. stoljeću obuhvaća dvadesetak kuća i palača u povijesnoj jezgri Varaždina i njenoj neposrednoj okolici. Detaljnim istraživanjima i saznanjima znanstvenica dr. Ivy Lentić Kugli i Mire Ilijanić koje su se bavile arhitekturom Varaždina, ostvareni su temelji za poznavanje varaždinske arhitekture, koje je potrebno nadograditi i nadopuniti. Istraživanja su zamišljena su kao nastavak i produbljivanje postojećih podataka o varaždinskim palačama, osobito s ciljem utvrđivanja točnih datacija nekih palača, čiji su podaci o izgradnji do danas ostali nepoznati. Razlog istraživanja bit će i objava arhitektonskih snimaka palača koja do danas ne postoji, kao i uvid u dosad nepoznate povijesne nacrte iz arhiva. Kao zaključak bit će iznesena tipologija varaždinskih palača prema zajedničkim obilježjima tlocrta i pročelja. To će omogućiti pozicioniranje arhitekture varaždinskih palača u njihov srednjoeuropski kontekst.

TEORIJSKA PODLOGA I AKTUALNE RELEVANTNE SPOZNAJE

Kao znanstveni temelj bit će korišteni podaci iz literature dviju spomenutih znanstvenica, te će se oni proširiti dodatnim arhivskim istraživanjima. Do danas naime, nije utvrđena pouzdana datacija palače Erdödy, palače Drašković, palače Zagrebačkog kaptola, te još nekih građevina, pa će pozornost s tim ciljem biti usmjerena na arhivske izvore. Disertacija će također pokušati iznijeti tipologiju palača prema tlocrtima, ako je to moguće, obzirom na njihove višekratne pregradnje. Tipologija će biti iznesena i prema oblikovnim svojstvima pročelja, gdje se naizgled uočava mnogo vrlo sličnih koncepata. Tipološka i oblikovna obilježja bit će uspoređena s dosad iznijetom tipologijom profane

161

barokne arhitekture u Hrvatskoj i to u djelima 'Barokni dvorci Hrvatskog zagorja' dr. sc. Vladimira Markovića, «Barokne palače u Dubrovniku» dr. sc. Katarine Horvat-Levaj, te u pojedinim studijama dr. sc. Sandre Križić Roban, pri čemu će se vidjeti mogu li se slične metode primijeniti i na varaždinske palače.

PRAKTIČNA PRIMJENJIVOST SPOZNAJA DO KOJIH SE NAMJERAVA DOĆI

Spoznaje o izgradnji i karakteristikama varaždinskih palača trebale bi upotpuniti znanstvena saznanja o profanoj baroknoj arhitekturi u Hrvatskoj, unutar koje se varaždinske palače ističu kao kvalitetna umjetnička i arhitektonska djela. Spoznaje će također omogućiti pravedno vrednovanje pojedinih obilježja palača prilikom izrade budućih konzervatorskih studija za njihovu obnovu, te sadržajem obogatiti turističke i promidžbene tekstove o Varaždinu.

UŽE PODRUČJE RADA

Kao uže područje rada može se odrediti proučavanje oblikovnih, stilskih i tehničkih značajki gradnje varaždinskih palača u kontekstu hrvatske i srednjoeuropske barokne arhitekture, u cilju njihova prepoznavanja kao izrazito kvalitetnih umjetničkih djela toga razdoblja.

METODOLOŠKI POSTUPCI

Istraživanja će obuhvatiti pregled arhivskih spisa u Državnom arhivu u Varaždinu, Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu te u Oesterreichisches Staatsarchivu u Beču. Najvažnije je detaljno proučiti fond gradski magistrat Varaždin, a ponajviše protokole sjednica magistrata, u kojima su zabilježene gradnje. U Hrvatskom državnom arhivu pregledat će se fond Hrvatsko kraljevsko vijeće. U svim arhivima, a napose u Beču, pregledat će se zbirke nacrta i planova, budući da neke od njih sadrže i povijesne nacrte varaždinskih palača. Istraživanjima u arhivima će prethoditi proučavanje postojeće literature o Varaždinu. Pri tome treba naročito istaknuti literaturu o povijesti Varaždina i Hrvatske u 17. i 18. stoljeću, budući da se mnogi vrijedni podaci o povijesti gradogradnje i urbanizma mogu upravo iščitati iz takvih knjiga. Za palače koje su u međuvremenu konzervatorski obnovljene, tekst disertacije referencirat će se na stručne elaborate koje se mogu pronaći u konzervatorskim uredima i Hrvatskom restauratorskom zavodu.

STRUKTURA RADA

Disertacija će se sastojati od dva dijela. Prvi dio bit će preglednog karaktera i obuhvatit će urbanistički kontekst izgradnje palača, kronologiju izgradnje s obzirom na stilska obilježja, kao i opis zajedničkih karakteristika pojedinačnih graditeljskih elemenata palača (svodovi, stropovi, portali, vrata, prozori, krovovi, popločenje, itd.). Drugi dio

162

disertacije bit će katalog građevina u kojem će svaka kataloška jedinica biti jedna palača, za koju će biti iznesena čitava građevinska povijest, uz prateće fotografije sadašnjeg stanja, povijesne fotografije, arhitektonske snimke i grafičku dokumentaciju iz arhiva, ukoliko postoji.

U Zagrebu, 30. studenog 2006.


ili zamjenika

dr. sc. Katarina Horvat Levaj dr. sc. Predrag Marković Petar Puhmajer

163

dr. sc. Ivica Šute, docentdr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesordr. sc. Marijan Maticka, redoviti profesor u miru

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je 20. studenog 2007. u povjerenstvo za ocjenu ispunjava li Dino Mujadžević uvjete za stjecanje doktorata znanosti predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti i može li mu se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Politička djelatnost Vladimira Bakarića pod vodstvom mentora dr. sc. Ive Goldsteina, te Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e

Pristupnik Dino Mujadžević je temeljem predanih radova i uz suglasnost povjerenstva prešao sa magistarskog na doktorski studij hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u akademskoj godini 2004/2005. Tijekom studija izvršio je sve obveze predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti na istom fakultetu. Od 2002. zaposlen je kao znanstveni novak na projektu Hrvatska bio-bibliografska baština u uredništvu Hrvatskog biografskog leksikona u sklopu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu te ispunjava uvjete za stjecanje doktorata znanosti predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti

Prijavljena tema doktorske disertacija Politička djelatnost Vladimira Bakarića znanstveno je opravdana. U hrvatskoj historiografiji nedostaje znanstvenih studija o vodećim hrvatskim političarima socijalističkog razdoblja, među kojima je najbolji primjer upravo Vladimir Bakarić. Poznavanje ukupne političke djelatnosti Vladimira Bakarića, čelnika KPH/SKH i vodećeg hrvatskog političara nakon Drugog svjetskog rata, nužno je za shvaćanje cjelokupnih političkih procesa u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća. Težište svog istraživanja Mujadžević će staviti na Bakarićevo djelovanje tijekom obnašanja visokih političkih dužnosti u Hrvatskoj: od člana CK KPH, političkog komesara Glavnoga štaba Hrvatske, preko sekretara/predsjednika CK KPH/SKH do predsjednika vlade/Izvršnoga vijeća NRH i predsjednika Sabora NRH. Prikazujući Bakarićev politički rad, pristupnik će naglasak staviti na Bakarićev odnos prema najvažnijim političkim pitanjima u Hrvatskoj i Jugoslaviji, poput rješenja nacionalnog pitanja, poslijeratne represije i oporbenih skupina, rezolucije Informbiroa, uvođenja samoupravljanja, Hrvatskog proljeća, Ustava SFRJ 1974., te prvih napada na avnojevski poredak SFRJ (polemika s V. Dedijerom 1981.). Cilj istraživanja jest ukazati na neprekinuti i presudni utjecaj V. Bakarića na hrvatsku političku scenu od 1945. do 1983. godine. Pristupnik će se pritom služiti postojećom literaturom te objavljenom i neobjavljenom izvornom građom. Također će koristiti Bakarićeve intervjue (VUS, Vjesnik itd.) te magnetofonske vrpce razgovora iz Osobnog fonda Bakarić, kao i sjećanja na pojedine događaje. Od arhivske građe koristit će, osim već spomenutog i iznimno dragocjenog Osobnog fonda Bakarić, razne fondove u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (Zbirka memoarskog gradiva za povijest radničkog pokreta, Zbirka Kominterna, Sabor NRH (1945. - 1953.), Predsjedništvo vlade NRH (1945. - 1952.) i Savez komunista Hrvatske. Centralni komitet (1941. - 1990.) itd.). Služeći se suvremenim historiografskim konceptima istražit će se složena djelatnost i uloga Vladimira Bakarića u iznimno važnom poslijeratnom razdoblju hrvatske povijesti koje je još uvijek manje poznato.


164


Na osnovi svega iznesenoga ocjenjujemo da pristupnik Dino Mujadžević ispunjava uvjete za stjecanje doktorata znanosti predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti i


da Dinu Mujadževiću odobri pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije i temu doktorske disertacije pod naslovom Politička djelatnost Vladimira Bakarića, te da za mentora imenuje dr. sc. Ivu Goldsteina, redovitog profesora.

U Zagrebu 10. 6. 2008.

Dr. sc. Ivica Šute, docent

Dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor

Dr. sc. Marijan Maticka, redoviti profesor u miru

165

Dino Mujadžević Fakultetsko vijećeAvenija V. Holjevca 16 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10 000 Zagreb 10 000 Zagreb


Politička djelatnost Vladimira Bakarića

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijestGrana: hrvatska politička povijest XX. st.

Teorijska podloga

Razdoblje nakon 1945., osobito razdoblje 1960-1980., tek je u nekoliko posljednjih godina počelo privlačiti pažnju povjesničara te se može ustvrditi da je broj znanstvenih istraživanja o tom razdoblju još uvijek nedovoljan. Istraživači ovoga razdoblja već su upozorili na nedostatak studija o vodećim hrvatskim političarima socijalističkoga razdoblja, među njima ističući primjer Vladimira Bakarića. Bakarićeva djelatnost na dužnosti političkoga komesara Glavnoga štaba Hrvatske bila je 1990. tema magisterija Andre Purtića, no njegova politička djelatnost nakon 1945. nije bila tema posebnoga istraživanja. Nema dvojbe da je politička djelatnost Vladimira Bakarića - čelnika KPH/SKH i vodećega hrvatskoga političara na saveznoj razini - nužna za shvaćanje političkih procesa u drugoj polovici XX. stoljeća u Hrvatskoj, što je i motiv pisanja ovoga rada.

Uže područje rada

U svom radu namjeravam prvenstveno prikazati Bakarićevo djelovanje tijekom obnašanja visokih političkih dužnosti u Hrvatskoj: član CK KPH (1940-42), politički komesar Glavnoga štaba Hrvatske (1942-1944), sekretar/predsjednik CK KPH/SKH (1944-1969), predsjednik vlade/Izvršnoga vijeća NRH (1945-1953) i predsjednik Sabora NRH (1953-1963). Njegovim saveznim zaduženjima (član Izvršnoga komiteta/predsjedništva CK SKJ i Predsjedništva SFRJ te predsjednik Savjeta za zaštitu ustavnoga poretka) posvetit ću manju pažnju jer se njegov utjecaj zasnivao na djelovanju u Hrvatskoj. Prikazujući njegov politički rad naglasak ću staviti na odnos Bakarića prema najvažnijim političkim pitanjima u Hrvatskoj i Jugoslaviji poput rješenja nacionalnoga pitanja u Jugoslaviji, poslijeratne represije i oporbenih skupina, rezolucije Inforbiroa, uvođenja samoupravljanja, Hrvatskoga proljeća, Ustava SFRJ 1974. te prvih napada na avnojevski poredak SFRJ (polemika s Vladimirom Dedijerom 1981).


Glavni cilj istraživanja je ukazati na neprekinuti presudni utjecaj Vladimira Bakarića na hrvatsku političku scenu 1945-1983. Namjeravam pokazati da je bio jedini političar u Hrvatskoj sa statusom koji je donekle usporediv sa statusom Josipa Broza Tita te da je djelovao kao njegov "povjerenik" za Hrvatsku i su-kreator političkih odluka u svezi s Hrvatskom, ali i cijelom Jugoslavijom. Istovremeno naglasio bih da je njegov

166

politički utjecaj bio je zamaskiran ulogom marksističkoga teoretičara i partijskoga "liberala". Također, ukazao bih na stalnost njegova položaja koji je izdržao nekoliko valova smjena komunističkih dužnosnika, osobito 1948. i 1971, što ukazuje na posebnu bliskost sa šefom države Josipom Brozom Titom. Posebno bih rasvijetlio njegovu ulogu u jačanju republičke samostalnosti SR Hrvatske u razdoblju 1967-1983. i općenito decentralizacije u Jugoslaviji.


Nakon proučavanja postojeće literature te objavljenih i neobjavljenih izvora pristupit ću kvalitativnoj analizi prikupljenih podataka. Odabrane podatke ću potom kombinirajući kronološki i problemski pristup sistematizirati unutar nekoliko velikih cjelina (npr. Razdoblje prije II. svjetskoga rata), od kojih će svaka biti organizirana u nekoliko manjih poglavlja (npr Djelatnost u Agitpropu 1937-41). U radu ću pokušati povezati Bakarića s društvenim, gospodarskim i kulturnim procesima koji su oblikovali strukture socijalističkoga društva. Izdvojio bih dvije vrste izvora za ovaj rad: tisak i arhivsko gradivo. Koristeći Bakarićeve intervjue (VUS 1953, Vjesnik 1977, 1978, 1981 te magnetofonske vrpce razgovora iz Osobnoga fonda Bakarić) i sjećanja na pojedine događaje (Zbornik 40 godina, Oko 1977) istražio bih Bakarićevu osobnu povijest, ali i stekao uvid u mentalitet tipičnoga visokoga socijalističkoga dužnosnika, a prikazom pisanja suvremenoga jugoslavenskoga, emigrantskoga i zapadnoga tiska (Spiegel, New York Times) pokušao bih kontekstualizirati njegovo djelovanje. Od arhivskoga gradivo koristit ću fondove HDA: Zbirka memoarskoga gradiva za povijest radničkoga pokreta, Zbirka Kominterna, Zbirka dokumenata Komunističke partije Jugoslavije 1919-1945, Osobni fond Bakarić, Sabor Narodne Republike Hrvatske (1945-53.), Predsjedništvo Vlade Narodne Republike Hrvatske (1945-52.) i Savez komunista Hrvatske. Centralni komitet (1941-1990). Posebno bih istaknuo vrijednost Osobnoga fonda Bakarić, koji sadrži između ostaloga spise kabineta sekretara i predsjednika CK KPH/SKH 1944-69. te zapisnike sjednica tih tijela, stenograme i zapisnike sjednica CK SKJ, Bakarićevu korespondenciju 1942-1983. te veliki broj spisa vlade NR Hrvatske, predsjedništva SFRJ, Sabora NR Hrvatske te Mirovne konferencije u Parizu 1947.


Namjera mi je doprinijeti poznavanju presudnoga razdoblja suvremene hrvatske povijesti, koje je još uvijek manje poznato.

U Zagrebu, 17. srpnja 2007.

Potpis mentora: Potpis voditelja studija ili zamjenika:

Potpis kandidata:

prof.dr. sc. Ivo Goldstein dr. sc. Nataša Štefanec Dino Mujadžević

167

Stručno povjerenstvo:dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof. u trajnom zvanjudr. sc.Ognjen Čaldarović, red. prof. u trajnom zvanjudr. sc. Anči Leburić, izv. prof.

Vijeću Poslijediplomskih studija

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

PREDMET: Izvješće o ispunjavanju uvjeta propisanih programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije i odobravanju teme doktorskog rada Marije Lončar

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 29. travnja 2008., imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Marija Lončar sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije, te može li se kandidatkinji odobriti tema pod naslovom Postmoderno istraživanje u suvremenoj sociologiji, pod mentorstvom prof. dr. Anči Leburić.

Podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Marija Lončar, rođena je 1978. godine u Vukovaru, završila je studij sociologije i filozofije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine. Akademske godine 2005./2006. je stekla zvanje asistentice za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana sociološka metodologija na Sveučilištu u Zadru (srpanj, 2005). Trenutno je zaposlena kao asistentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Sudjeluje u izvođenju seminara iz temeljnih kolegija Metodološki pristupi i orijentacije, Sociološke metode i Kvalitativna metodologija i izbornih kolegija Postmoderno istraživanje, Medijska istraživanja i metode i Kulturalne studije. Kandidatkinja je sudjelovala u nekoliko socioloških empirijskih istraživanja. U suautorstvu je objavila jednu znanstvenu monografiju i jedan tekst. Sudjelovala je na jednoj međunarodnoj konferenciji i na nacionalnom sociološkom kongresu.

168

Na Sveučilištu u Zadru je u akademskoj godini 2003./2004. upisala Poslijediplomski znanstveni studij Kultura i društvo. Regulirala je sve obveze i položila sve propisane ispite i stekla prosjek ocjena 4,8. U akademskoj godini 2006./2007. Vijeće poslijediplomskog studija sociologije odobrilo joj je upis u IV. semestar Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izvršila je sve obveze propisane Privatissimumom, stekla ukupno 72 ECTS bodova, od toga 33 ECTS bodova u IV. i 39 bodova u V. semestru, te se upisala u VI. semestar.

Marija Lončar, nakon konzultacija s mentoricom prof. dr. Anči Leburić, prijavila je sinopsis doktorskoga rada pod naslovom Postmoderno istraživanje u suvremenoj sociologiji. Kandidatkinja je izabrala tu temu na temelju iscrpnog proučavanja stručne literature, pri čemu je uočila potrebu temeljne analize promjena tradicionalnih metodoloških koncepata na koje postmodernizam ukazuje. Tu pronalazi razloge i motivaciju za pisanje doktorskoga rada na predloženu temu. Stoga i postavlja za cilj rada oblikovanje postmodernizma kao posebne metodološke paradigme (njegovo utemeljenje, prednosti i nedostatke), te u skladu s tim pretpostavlja potencijalne metodološke iskorake koji bi bili pogodniji u proučavanju suvremenoga postmodernoga društva.

Predloženu temu smatramo opravdanom i znanstveno relevantnom, budući se doktorskim radom namjerava ukazati na društvene fenomene suvremenoga društva koji nose postmoderne karakteristike i tako mijenjaju istraživačke dizajne u kvalitativnim i kvantitativnim pristupima u sociologiji. Znanstveni doprinos ovoga rada predstavlja prijedlog nove sistematizacije razvoja sociološke metodologije, kojom se očekuje postavljanje postmodernog istraživanja kao novoga tipa istraživanja u suvremenoj sociologiji. Kandidatkinja osim toga, jasno ukazuje na vezu između promjena u teorijskim sociološkim pristupima koje utječu na promjene u metodološkim pristupima.

Temeljem svih iznesenih činjenica utvrđujemo da je kandidatkinja Marija Lončar ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija sociologije. Predala je pregledan i ozbiljno osmišljen sinopsis rada koji će biti značajan doprinos suvremenoj sociološkoj metodologiji. Stoga predlažemo Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati njezinu temu doktorskoga rada pod naslovom Postmoderno istraživanje u suvremenoj sociologiji i kandidatkinji odobri pristup njegovoj izradi, pod vodstvom mentorice prof. dr. Anči Leburić (Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu).


dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof. u trajnom zvanju, predsjednik povjerenstva

169

dr. sc.Ognjen Čaldarović, red. prof. u trajnom zvanju, član povjerenstva

dr. sc. Anči Leburić, izv. prof., članica povjerenstva

170

Marija Lončar Fakultetsko vijećeA.B. Šimića 10 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu21 000 Split Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


POSTMODERNO ISTRAŽIVANJE U SUVREMENOJ SOCIOLOGIJI

Znanstveno područje: društvene znanostiZnanstveno polje: sociologijaZnanstvena grana: posebne sociologije (sociološka metodologija)

1. Teorijska podloga rada

Postmodernizam kao oblik teoretiziranja u društvenim i humanističkim znanostima odbacuje formalnu pozitivističku epistemologiju modernoga doba. Na taj način uvodi raspravu o postmodernizmu kao metodološkom pristupu koji se razvio kao reakcija na modernizam i strukturalizam. Stoga će se doktorski rad baviti razmatranjem bitnoga odnosa između postmodernizma i poststrukturalizma, a koji se različito definira od strane pojedinih autora.

Aktualne relevantne spoznaje afirmiraju postmodernizam kao kompleksan kritički pristup koji raspravlja o diskursu, rascjepkanosti identiteta, povezanosti moći i znanja, a što je zapravo ponovno preispitivanje dominantnih kategorija (znanja, vrijednosti, itd.). U tom smislu, zahtjeva se problematizacija i dekonstrukcija glavnih kategorija u području istraživanja, u formulaciji istraživačkih pitanja, strukturiranja terena, analiziranja empirijskoga materijala i stvaranja zaključaka (Alvesson, 2004, 91). Namjera nam je u doktorskom radu pokazati koji su to društveni fenomeni suvremenoga društva koji nose postmoderne karakteristike i na taj način mijenjaju istraživački nacrt kvalitativnim i kvantitativnim pristupima u suvremenoj sociologiji, te utvrditi temeljne metodološke postupke.

Prevladavanjem jedne paradigme (kvalitativne ili kvantitativne) javlja se nužnost za pomirenjem kvalitativnih i kvantitativnih pristupa. Naime, dio problema leži u tome što obje strane prihvaćaju modernističke pozicije po kojima u metodološkoj podlozi postoji struktura (ili metanarativa) koju istraživači trebaju otkriti kako bi bili sigurni da njihova metoda odražava stvarnost. Postmodernizam nudi alternativu i širi nepovjerenje u metanarative. Umjesto toga, govori se o ''žanrovima'' koji imaju svoja pravila i svoje

171

mjesto u cjelovitim istraživačkim okvirima. Tako postmodernisti, kako bi pomirili razlike između kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja, počinju koristiti koncept "istraživačkog žanra" (Shank, 1994, 350).

Razlozi za predloženu temu doktorskoga rada leže u potrebi temeljne analize promjena tradicionalnih metodoloških koncepata na koje postmodernizam ukazuje. Istovremeno, pristupajući ovoj temi iskazujemo i razvijamo sumnje u privilegirani položaj bilo kojega jedinstvenoga diskursa, teorije ili metode. Zato ćemo razmotriti relacije između pozitivističkih i postpozitivističkih tendencija ili obilježja moderne i postmoderne, u čiji kontekst smještamo postmoderno istraživanje. Tijekom ranih 1970-ih razvilo se nekoliko novih pristupa u društvenim istraživanjima (naturalističko istraživanje, nekoliko vrsta akcijskog istraživanja, kooperativno i kvalitativno istraživanje). Ove pristupe karakterizira napuštanje tradicionalnog odvajanja uloge istraživača i objekta istraživanja, uz nastojanje da istraživač surađuje s ostalim protagonistima, koji nastoje biti suistraživači. Ti su se pristupi u posljednjih 40-ak godina suprotstavljali ortodoksnoj pozitivističkoj paradigmi. Svi oni se međusobno razlikuju, ali su i "postmodernistički", jer prihvaćaju empirijski, konstruktivistički i akcijski pogled na svijet.

Ignorirajući najčešću sociološku istraživačku praksu i fokusirajući se na odnos između promatrača i promatranoga, istraživači na terenu mogu bolje razumjeti ono zajedničko i različito između sebe i promatranih. Empirijski i postpozitivistički pristupi tako nude nove metodološke putove u istraživanju društva i razumijevanju drugih u suvremenoj sociologiji.

Postavljanjem postmodernog istraživanja, namjera rada je oblikovati i utemeljiti novi tip istraživanja, koji se javlja pod utjecajem promjena novih pristupa u društvenim i sociološkim istraživanjima. Očigledno je da bi uslijed umnožavanja mnogih ''postmodernih'' fenomena, principi postmodernog istraživanja mogli postati dio prihvaćene prakse suvremene sociološke metodologije. U radu će se utjecaj postmodernizma na nove pristupe u sociološkim istraživanjima kontekstualizirati u okviru postojećih institucionalnih i strukturalnih promjena koje se odvijaju u suvremenom društvu.


Utjecaj postmodernističkih koncepcija razmatra se u odnosu na istraživačku metodologiju, stoga se doktorski rad smješta u područje sociološke metodologije. Naime, postavljanjem postmodernog istraživanja ukazuje se na novu formu istraživanja, koja se javlja pod utjecajem društvenih i metodoloških promjena novih pristupa u sociološkim istraživanjima.


Temeljni cilj rada je artikulirati i utemeljiti postmodernizam kao posebnu i novu metodološku paradigmu (s prednostima i nedostacima). U skladu s tim, namjera rada je

172

pretpostaviti potencijalne metodološke iskorake koji će pogodovati razvitku suvremene sociološke metodologije te elaborirati društvene fenomene koje je moguće istraživati postmodernim pristupom.


Predviđeni metodološki postupci u radu uključuju teorijsku komparativnu analizu metodoloških pristupa u postmodernom kontekstu kao i sintezu kvalitativnih i kvantitativnih metoda (pristupa) na tragu takozvane mješovite metodologije.


Znanstveni doprinos doktorskoga rada očituje se u prijedlogu nove sistematizacije razvoja sociološke metodologije. U radu se namjerava metodološki strukturirati elemente postmodernog istraživanja kao tipa (ili vrste). Nadalje, ukazuje se na vezu između promjena u teorijskim pristupima koje utječu na promjene u metodološkim pristupima. Ujedno, važan doprinos rada je i društvena kontekstualizacija postmodernih tipova istraživanja. Doktorskim radom se očekuje pozicioniranje postmodernog istraživanja kao novoga tip istraživanja u suvremenoj sociologiji.

Split, 23. veljače 2008.

Mentorica: Voditelj DSS: Kandidatkinja:

prof. dr. Anči Leburić prof. dr. Vjekoslav Afrić Marija Lončar

173

Stručno povjerenstvo:dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof. u trajnom zvanjudr. sc.Ognjen Čaldarović, red. prof. u trajnom zvanjudr. sc. Anči Leburić, izv. prof.

Vijeću Poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu

PREDMET: Izvješće o ispunjavanju uvjeta propisanih programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije i odobravanju teme doktorskog rada Zorane Šuljug

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 29. travnja 2008., imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Zorana Šuljug sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije, te može li se kandidatkinji odobriti tema pod naslovom Metodološki pristupi u suvremenoj sociologiji: istraživanja jezika pod mentorstvom prof. dr. Anči Leburić. Podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Zorana Šuljug, rođena je 1980. godine u Splitu, završila je studij sociologije i engleskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zadru 2004. godine. Akademske godine 2005/2006 je stekla zvanje asistentice za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije na Sveučilištu u Zadru (srpanj, 2005). Trenutno je zaposlena kao asistentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Sudjeluje u izvođenju seminara iz temeljnih kolegija Suvremene metodološke paradigme u sociologiji I i II i izbornih kolegija Sociologija jezika, Analiza sadržaja, Metodologija istraživanja jezika i Feministička metodologija. Kandidatkinja je sudjelovala u nekoliko socioloških, socio-ekonomskih i sociolingvističkih istraživanja. U suautorstvu je objavila jednu znanstvenu monografiju i 2 znanstvena rada. Sudjelovala je na 3 međunarodne konferencije i na nacionalnom sociološkom kongresu.

Na Sveučilištu u Zadru je u akademskoj godini 2004/2005. upisala poslijediplomski doktorski studij Europski studiji: Jezici i kulture u dodiru. Regulirala je sve obveze i položila sve propisane ispite i stekla prosjek 4,6. U akademskoj godini 2006/2007. Vijeće poslijediplomskog studija sociologije odobrilo joj je upis u IV. semestar Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izvršila je sve obveze propisane Privatissimumom, stekla ukupno 75 ECTS

174

bodova, od toga 35 ECTS bodova u IV. i 40 bodova u V. semestru, te se upisala u VI. semestar.

Zorana Šuljug, nakon konzultacija s mentoricom prof. dr. Anči Leburić, prijavila je sinopsis doktorskog rada pod naslovom Metodološki pristupi u suvremenoj sociologiji: istraživanja jezika. Kandidatkinja je izabrala tu temu na temelju iscrpnog proučavanja stručne literature, pri čemu je uočila da je bavljenje jezikom i njegovom društvenom ulogom više razvijano u kontekstu sociolingvistike. Tu pronalazi razloge i motivaciju za pisanje doktorskoga rada na predloženu temu. Stoga i postavlja za cilj doktorskoga rada, te sociološki kontekstualizira definiranje pristupa, metoda i analiza jezika.

Predloženu temu smatramo opravdanom i znanstveno relevantnom, budući da se zahvaljujući napretku tehnologije i razvoju novih medija u suvremenom društvu javljaju i novi fenomeni, kao što su: globalizacija jezika, postmodernistička kontekstualizacija jezika, proučavanje identiteta (individualnoga i društvenoga; rodnoga, etničkoga, političkoga, geografskoga, identiteta u novim medijima, odnosa identiteta i društvene stratifikacije …). Stoga raste potreba za novim pristupima, metodama i analizama u istraživanjima jezika u sociologiji. Znanstveni doprinos ovoga rada predstavlja izrada teorijsko-metodološke sheme primjenjive na istraživanja jezika u suvremenoj sociologiji, kojom će se naglasiti razlike između sociologije jezika i ostalih disciplina.

Temeljem svih iznesenih činjenica utvrđujemo da je kandidatkinja Zorana Šuljug ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija sociologije. Predala je, osim toga, pregledan i ozbiljno osmišljen sinopsis rada koji će biti važan prinos istraživanju jezika u sociologiji. Stoga predlažemo Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati njezinu temu pod naslovom Metodološki pristupi u suvremenoj sociologiji: istraživanja jezika i kandidatkinji odobri pristup njezinoj izradi pod vodstvom mentorice prof. dr. Anči Leburić (Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu).


Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof. u trajnom zvanju, predsjednik povjerenstva

dr. sc.Ognjen Čaldarović, red. prof. u trajnom zvanju, član povjerenstva

dr. sc. Anči Leburić, izv. prof., član povjerenstva

175

Zorana Šuljug Fakultetsko vijećeIvaniševićeva 45 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu21000 Split Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


METODOLOŠKI PRISTUPI U SUVREMENOJ SOCIOLOGIJI: ISTRAŽIVANJA JEZIKA

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: sociologijaGrana: posebne sociologije (sociološka metodologija, sociologija jezika)

1. Teorijska podloga rada (aktualne relevantne spoznaje i razlozi/motivacija)

Proučavanje jezika je značajno jer je jezik sastavni dio društvenoga života. Istražujući jezik možemo mnogo saznati o načinu na koji je društvo strukturirano, kako društvo funkcionira i koje su najraširenije, uglavnom nevidljive pretpostavke o drugim ljudima. Ovakvo znanje pridonosi razumijevanju nas samih kao i razumijevanju naših odnosa prema drugim ljudima (Thomas i Wareing, 1999, 14). Jezik je stoga ne samo individualni već i društveni fenomen koji uključuje lingvističke izvore čija značenja nisu samo utemeljena u praksama ljudskoga svakodnevnoga djelovanja već ih i konstruiraju. Kroz individualnu uporabu jezika, u određenom trenutku, oblikuju se načini na koje pojedinci percipiraju svijet i sudionike oko sebe (Hall, 2002, 28).

Coupland i Jaworski (2006, 1) definiraju jezik kao instrument komunikacije koja se izražava kroz diskurs. Diskurs je mnogo više od jezične prakse, to je uporaba jezika, u pismu ili govoru, dakle, društvena praksa (Fairclough, 1992, 8). Nadalje, to je jezik koji reflektira društveni poredak, ali ga također i oblikuje kroz individualno djelovanje u društvu i kao takav je predmet interesa ne samo lingvista, literarnih kritičara, kritičkih teoretičara i komunikologa, već i sociologa, sociolingvista, filozofa, antropologa i drugih.

Ubrzan napredak komunikacijskih medija, satelitske i digitalne televizije i radija, telekomunikacija (mobilnih mreža, video-konferencije, i dr.), e-maila, interneta, stvara nove medije za jezičnu upotrebu. Fokus analize može biti lokalan - analizirajući određenu konverzaciju dvoje ljudi ili nečiji dnevnik, ili globalan i apstraktan. Struktura prirode svakodnevnoga govora, generira i potvrđuje šire oblike društvene organizacije (društvenoga poretka).

176

U doktorskom radu polazimo od pretpostavke da društveni značaj jezika leži u društvenim odnosima između lingvističkoga značenja i širega konteksta (kulturnoga, ekonomskoga, demografskoga i drugih karakteristika komunikacijskog događaja) u kojem se odvija interakcija. Također je važno razlikovati značenja (kao i ciljeve i namjere) koja nameću promatrači i značenja (kao i ciljeve i namjere) koja nameću sudionici. Diskursu pristupamo kroz pisane podatke prikupljene promatranjem i audio i video zapisima. Stoga su i tekstovi koje analiziramo ''filtrirani''. Oni su oblik društvene (re)konstrukcije. Nadalje, diskurs je više od verbalnog jezika jer uključuje i neverbalni jezik (npr. govor tijela). Analiza diskursa povezuje lokalne karakteristike komunikacije sa širim društvenim karakteristikama i omogućuje nam da sagledamo kako se makro strukture uvode u mikro strukture i obrnuto.

Razvoj neke znanstvene discipline temelji se i na uvođenju novih metoda i preispitivanju već postojeće metodologije. Zahvaljujući napretku tehnologije i razvoju novih medija u suvremenom društvu javljaju se i novi fenomeni, kao što su: globalizacija jezika, postmodernistička kontekstualizacija jezika, proučavanje identiteta (individualnoga i društvenoga; rodnoga, etničkoga, političkoga, geografskoga, identiteta u novim medijima, odnosa identiteta i društvene stratifikacije …). Stoga je narasla i potreba za novim pristupima, metodama i analizama u istraživanjima jezika u sociologiji.


Rad se smješta u područje posebnih sociologija, i to sociološke metodologije i sociologije jezika. Naime, sociolingvistika i sociologija jezika međusobno se razlikuju s obzirom na to da li se naglasak stavlja na jezik ili na društvo. Iako je područje njihovoga preklapanja ogromno, bavljenje jezikom i njegovom društvenom ulogom više je razvijano u kontekstu sociolingvistike. Stoga su razlozi i motivacija za pisanje doktorskoga rada na predloženu temu definiranje pristupa, metoda i analiza jezika koje su isključivo sociološke.


Osnovna teza rada je da promjene u društvu uvjetuju ne samo promjene u jeziku već i u njegovoj uporabi u različitim kontekstima, čime se mijenja društvena uloga jezika. Dakle, ciljevi ovoga rada su analiza i redefiniranje postojeće metodologije u istraživanju jezika i u metodološkom kontekstu mijenjanje značenja i društvene uloge jezika. Nadalje, pokušat će se utvrditi razlike i sličnosti među pojedinim pristupima koji imaju korijene u različitim znanostima a koji imaju mnoge dodirne točke (npr. kao jedinicu analize uzimaju društvenu akciju koja može varirati od djelovanja koja uključuju jednu riječ do širih kulturnih, institucijskih i povijesnih djelovanja; zasnovani su na empiriji i podacima iz situacija koje su se prirodno dogodile; te unatoč tome što su podaci koje prikupljaju uglavnom kvantitativni, ovi pristupi ističu važnost primjene i kvantitativnih i kvalitativnih metoda u prikupljanju i analizi podataka). Stoga će se kreirati teorijsko-metodološka shema primjenjiva na istraživanja jezika u suvremenoj sociologiji kojom će se naglasiti razlike između sociologije jezika i ostalih disciplina. U radu će se također kontekstualizirati jezik kao društveni fenomen u sadašnjem vremenu i prostoru.

177


Kritički će se analizirati relevantna literatura koja tretira predmet doktorskoga rada (pristupi, metode, analize) i primijeniti komparativna analiza. Predložit će se rješenja za relevantnija istraživanja jezika, npr. primjenom mješovite metodologije; tj. naglasit će se važnost i kvantitativnih i kvalitativnih pristupa, analiza i metoda u istraživanjima jezika.


Novi društveni procesi, pojave i fenomeni u društvu odrazili su se na promjenu društvene uloge jezika. Stoga se javlja potreba za redefiniranjem postojećih metodoloških postupaka te predlaganjem novih metodoloških pristupa, metoda i analiza.

Svako novo saznanje pridonijet će boljem razumijevanju uloge i značenju jezika u društvu i njihove međusobne ovisnosti. U radu će se istaknuti neki od problema s kojima će se sociolozi susresti u istraživanju jezika, ukazat će se na prednosti i nedostatke postojećih analiza jezika i predložit će se metodološka shema za sociološko istraživanje jezika. Nadalje, očekuje se da će rad pridonijeti daljnjem razvoju sociologije jezika kao posebne sociologije i distingvirati je od sociolingvistike.

Split, 23. veljače 2008.

Mentorica: Voditelj PDS-a: Kandidatkinja:

Prof.dr. Anči Leburić, Prof.dr. Vjekoslav Afrić, Zorana Šuljugizvanredna profesorica redoviti profesor

178

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA FILOZOFIJU

Vijeću poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 20. lipnja 2008. imenovani smo za članove stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Joško Žanić ispunio uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija filozofije i može li mu se odobriti tema pod naslovom Polemika realizam/konstruktivizam između ontologije i semantike, te podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Joško Žanić, rođen 1980. u Zagrebu upisao je 2005. nakon diplome filozofije i opće lingvistike stečene na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (prosječna ocjena 4,97) Poslijediplomski doktorski studij filozofije na istom fakultetu. Objavio je osam izvornih znanstvenih radova (osmi rad, pod naslovom «Princip verifikacije: Petrović vs. Berčić», objavljen u zborniku Gajo Petrović- čovjek i filozof, nije ni naveden u priloženom popisu radova, jer je zbornik tiskan nakon što je predao molbu da mu se odobri sinopsis doktorske disertacije), dva stručna članka u časopisima s međunarodnom recenzijom, te veći broj manjih i nekategoriziranih radova, čime se uvrstio među najplodnije autore svoje generacije.

Na poslijediplomskom studiju stekao je 223 ects boda, a budući da je položio sve ispite i obavio sve druge nenadomjestive obveze predviđene programom (sve s odličnim uspjehom, prosjek ocjena 5,00), stekao je pravo na prijevremeni završetak doktorskog studija (izvještaj stručnog povjerenstva od 26. studenoga 2007. kojim se predlaže to pravo prihvaćen je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 19. prosinca iste godine).

Pristupnik je na temelju odobrenja mentora i ko-mentora predao sinopsis svojega doktorskog rada pod naslovom Polemika realizam/konstruktivizam između ontologije i semantike. Sinopsis je napisan u skladu sa standardima koji važe na poslijediplomskim studijima Filozofskog fakulteta, a posebno bismo htjeli naglasiti da je istraživački profil kandidata takav da obećava potpuno ostvarenje ciljeva predloženog istraživanja (dokaz o nerješivosti spora između realizma i konstruktivizma na planu ontologije, te obogaćivanje argumentacije u prilog kognitivističke – posebno konceptualističke – artikulacije semantike plana sadržaja). Možemo očekivati da će ovaj rad obogatiti stanje istraživanja na rubovima filozofije i lingvistike, te dati značajan doprinos dijalogu pristupa

179

svojstvenih analitičkoj filozofiji sa strukturalističkim i semiotičkim školama, uključujući i imanentnu kritiku ortodoksnih verzija analitčke filozofije (posebno referencijalizma).Na temelju navedenoga predlažemo da se Jošku Žaniću odobri tema doktorske disertacije naslovom Polemika realizam/konstruktivizam između ontologije i semantike i da mu se za mentora imenuje dr.sc. Nenad Miščević, red. prof.

U Zagrebu, 28. lipnja 2008. Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

Dr. sc. Nenad Miščević, red. prof.,Filozofska fakulteta v Mariboru

Dr. sc. Gvozden Flego, red. prof.

180

Joško Žanić Fakultetsko vijećeBartolići 21 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuZagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb


Polemika realizam/konstruktivizam između ontologije i semantike

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filozofijaGrana: ontologija / filozofija jezika

1. Teorijska podlogaTermini realizam i konstruktivizam mogu se primijeniti na različite filozofijske

pozicije, no pozicije relevantne za ovaj rad definirane su ovako (s osloncem na knjigu Jezik i stvarnost M. Devitta i K. Sterelnyja, te druge Devittove radove): realizam tvrdi da je stvarnost nezavisna od ljudskog pojmovnog aparata, jezikâ ili znanstvenih teorija, dok konstruktivizam nasuprot tome tvrdi takvu zavisnost. Kao začetnika konstruktivističke doktrine Devitt identificira Immanuela Kanta, no njega još ne naziva konstruktivistom u punom smislu, zbog Kantova nazora kako je pojmovni aparat koji su-konstituira zbilju univerzalan, isti u svih ljudskih bića. Konstruktivizam u strogom smislu Kantovim shvaćanjima dodaje relativizam: stav kako različite pojmovne sheme, jezici i znanstvene teorije konstruiraju različite stvarnosti za skupine ljudi koje se njima služe. Među konstruktiviste Devitt svrstava lingvista B. L. Whorfa, filozofe znanosti Kuhna i Feyerabenda, čitavi strukturalizam i poststrukturalizam, te filozofe Dummeta, Goodmana, Putnama i Rortyja. Ovako definiranom konstruktivizmu suprotstavljaju se realisti poput Devitta i Paula Boghossiana.

Ovako definirani, realizam i konstruktivizam zahvaćaju niz filozofijskih disciplina: u najužem smislu, to su ontologijske doktrine; no, ontologijska shvaćanja tih pozicija često su nerazmrsivo povezana sa semantičkima (s nazorima o naravi jezika i značenja) i epistemologijskima; naposljetku, dotična problematika zahvaća i noviju disciplinu poznatu kao filozofija uma. Izvan filozofije, važnu ulogu u ovoj problematici igraju lingvistika i kognitivna znanost.

Moja motivacija za istraživanje ovako uokvirene problematike proizlazi iz nazora da se radi o jednome od središnjih filozofijskih problema, koji ima široku, kako "sinkronijsku", tako i "dijakronijsku" dimenziju. Ova prva odnosi se na činjenicu da se obrazložena problematika proteže kroz više filozofijskih disciplina i drugih znanosti, a druga na činjenicu da skup problema o kojima se radi ima povijesnu dimenziju, naime pojavljuje se još u velikog filozofa moderne Kanta, ako ne i ranije. Smatram da sam kao diplomirani filozof i lingvist opremljen dostatnim teorijskim znanjem za kompetentan pristup navedenoj problematici.


181

Sprega ontologije i semantike u sporu između realizma i konstruktivizma višestruka je. Na prvome mjestu, s obzirom na to da su ljudski jezici, svojom značenjskom strukturom, prema konstruktivizmu jedno od središnjih "sredstava" kojima je konstruirana/konstituirana naša stvarnost, semantika je često prisutna u samoj srži konstruktivističke pozicije. Zatim, ontologijski problem o kojemu se radi može se naprosto shvatiti i kao semantički, "kao izbor između dvaju različitih jezika". Na trećem mjestu, argumenti koji se navode u prilog konstruktivizmu često potječu iz semantičkih razmatranja. Naposljetku, u raspravama o temeljima semantike neizostavnu ulogu igraju i ontologijske konsideracije, odnosno različite semantičke teorije imaju različite "ontologijske obveze". Relevante semantičke teorije mogu se klasificirati kao referencijalizam, strukturalizam, kognitivizam te inferencijalizam. Važnu ulogu u okviru ove problematike imaju i pitanje odnosa između jezika i mišljenja, te pitanje inkomenzurabilnosti, semantičke nesumjerljivosti različitih pojmovnih sustava / jezikâ / znanstvenih teorija. Rad će se kretati u tako definiranom problemskom okviru.

3. Ciljevi istraživanjaPremda su ontologija i semantika, kao središnje relevantne discipline, u ovoj

problematici višestruko isprepletene, rad će ipak biti podijeljen na ontologijski i semantički dio.

U ontologijskome dijelu, razmatrajući stavove spomenutih autora (posebice konstruktivista, s obzirom na to da je ta pozicija imanentno razrađenija, raznolikija i zanimljivija) pokušat ću pokazati da je spor između realizma i konstruktivizma u stanovitome smislu nerješiv, da se radi o svojevrsnoj kantovskoj antinomiji. Ipak, ako se shvati, ne kao spor koji treba rezultirati u asertoričkoj tvrdnji o prirodi stvarnosti, već u stavu koji bi bilo racionalno prihvatiti, onda spor može biti riješen, i to u korist određene varijante konstruktivizma. Ovdje će važnu ulogu igrati Putnamov interni realizam te eksperijencijalni realizam lingvista, kognitivnog znanstvenika i filozofa Georga Lakoffa. Pokušat ću formulirati nešto što bih nazvao otvorenom ontologijom. Razmotrit ću ulogu racionalnosti u ovom kontekstu.

U semantičkome dijelu usporedit ću gore navedene semantičke teorije, te se usmjeriti na kritiku referencijalističke semantike, koja je obično spregnuta s realističkom pozicijom. Razmotrit ću i strukturalizam i inferencijalizam, te se založiti za semantiku plana sadržaja u nadovezi na kognitivizam, a posebno na njegovu varijantu konceptualizam, kako je artikuliran od strane lingvista R. Jackendoffa.

Rad će sadržavati i artikulaciju mojeg shvaćanja smisla filozofijske djelatnosti.

4. Metodološki postupciMetodološki postupci bit će uobičajeni za filozofiju: analiza filozofijskih pozicija,

racionalna rasprava i misaoni eksperimenti.

5. Očekivani znanstveni doprinosRad bi na prvome mjestu trebao pridonijeti razjašnjavanju i potencijalnom

(raz)rješavanju polemike realizam/konstruktivizam i povezanih problema. Zatim, putem kritike referencijalizma kao dominantne pozicije u analitičkoj filozofiji jezika trebao bi propitati/uzdrmati ortodoksni stav analitičke filozofije. Treće, artikulacijom, u okviru semantike plana sadržaja, određene teorije imenovanja i teorije istine, trebao bi

182

pridonijeti stanju istraživanja na dodirištu filozofije i lingvistike. Četvrto, pisan u okviru analitičkog pristupa u filozofiji, ali uzimajući u obzir i uvide semiotike i strukturalizma, rad je zamišljen kao prilog dijalogu među filozofijskim "školama". Naposljetku, vjerujem da će rad pridonijeti tematskom opsegu suvremene hrvatske filozofije.

20. 5. 2008.

prof. dr. Nenad Miščević (mentor) prof. dr. Lino Veljak (ko-mentor i voditelj studija)

Joško Žanić (kandidat)

183

FAKULTETSKO VIJEĆE Ines BijelićFilozofskoga fakulteta u Zagrebu Zupina 8, Split Ivana Lučića 3, Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

MENADŽMENT ŠKOLE I VODITELJSKA ULOGA RAVNATELJA

Znanstveno područje:Društvene znanosti

Polje: Odgojne znanosti

Grana: Pedagogija

1. UvodSuvremeni ubrzani razvoj koji ujedno donosi nove vrijednosti, prioritete i ponašanja mijenja sliku društva, ali i sliku škole te pred nju stavlja nove izazove i zadaće. Potrebno je oblikovati prihvatljivu viziju razvoja i unapređenja školstva, ali ujedno i drugačije upravljati školom te razvijati umijeće usklađivanja ljudskih, materijalnih i drugih potencijala. Uzevši u obzir činjenicu da je ljudski potencijal krucijalni element razvoja, posebno je naglašena važnost menadžmenta i vođenja, kao teorije i prakse utjecanja na ljude, koji se smatraju najsloženijom i najznačajnijom funkcijom upravljanja o čemu i svjedoče brojni radovi iz ovog područja: Bahtijarević-Šiber (1999), Brajša (1997), Maxwell (1994), Drucker (1992), Marušić (1994), Turner (2003), Resman (2001), Srića (1995), Covey (1999),Chapman (2003) i drugi.

2. Teorijska osnovaVećina istraživanja i teorijskih promišljanja kao bitne odrednice menadžmenta i vođenja škole navodi sposobnost motivacije, poticanja primjerene komunikacije (razvijanje komunikacijskih vještina), sposobnost izgradnje korektnih međuljudskih odnosa i poticanja na timski rad, sposobnost izgradnje zajedničke vizije, uvođenja promjena i inovacija, sposobnost poticanja i stvaranja uvjeta za osobno i stručno usavršavanje djelatnika škole te stvaranje uvjeta za što bolji ugled škole u društvu. Uloga ravnatelja kao voditelja u školi trebala bi biti usmjerena prema navedenim odrednicama. U školi kao organizaciji značenje ljudskog potencijala i uloga ravnatelja kao voditelja je posebno važna te određuje problem istraživanja - voditeljska uloga ravnatelja u školi, budući da rezultati istraživanja u Hrvatskoj ukazuju na nedovoljnu osposobljenost naših ravnatelja škola za učinkovito obavljanje ove funkcije (Staničić, 2000).


184

Uže područje rada je analiza stavova ravnatelja (i učitelja) škola o bitnim odrednicama voditeljske uloge ravnatelja u školi s obzirom na spol, radno iskustvo u školi, radno iskustvo kao ravnatelja škole i stručni profil. Poznavanje bitnih odrednica vođenja te usporedba trenutne dominacije istih s potrebama djelatnika škole doprinose kvalitetnijoj realizaciji voditeljske uloge ravnatelja u školi.

4. Ciljevi istraživanjaEmpirijskim se istraživanjem, na temelju osnovnih teoretskih postavki o vođenju i analize postojeće uloge ravnatelja kao voditelja u školi, želi doći do novih, ključnih elemenata za izgradnju kvalitetnije i učinkovitije voditeljske uloge ravnatelja, kao važnog čimbenika unapređivanja odgojno-obrazovnog sustava, od čega bi koristi imali svi sudionici obrazovnog sustava. Također se želi utvrditi postoji li razlika u percepciji voditeljske uloge između ravnatelja i učitelja sa svrhom unapređenja kvalitete vođenja uvažavajući zadovoljstvo svih djelatnika škole.

5. Metodologija istraživanjaZa potrebe istraživanja konstruirat će se dva anketna lista, jedan za ravnatelje i jedan za učitelje. Empirijsko istraživanje bit će provedeno među ravnateljima i učiteljima na stratificiranom uzorku osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije.Podaci će biti obrađeni postupcima deskriptivne statistike (aritmetička sredina, standardna devijacija, mod, Cramerov Fi koeficijent korelacije) te postupcima inferencijske statistike (t-test i hi-kvadrat).

6. PrimjenaRezultati rada mogli bi pridonijeti boljem razumijevanju voditeljske uloge ravnatelja u školi i dati bolji uvid u potrebe ravnatelja za kvalitetnije ostvarivanje voditeljske uloge. Primjena rezultata istraživanja te dobivene spoznaje trebale bi ukazati na potrebu kvalitetnijeg osposobljavanja ravnatelja u ovom području te naći praktičnu primjenu u programima stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja ravnatelja.

7. Nacrt strukture radaUvodni dio (I) rada će se navesti suvremena promišljanja o mjestu menadžmenta u obrazovanju te posebice vođenju kao najznačajnijem dijelu suvremenog menadžmenta. U teorijskom dijelu (II) biti će obrazloženi osnovni pojmovi: menadžment, obrazovni menadžment, upravljanje, rukovođenje, vođenje, menadžment ljudskih potencijala. Poseban naglasak će biti stavljen na analizu teorija, modela i bitnih odrednica vođenja, posebice u školi. U empirijskom dijelu (III) obradit će se rezultati dobiveni anketnim prikupljanjem stavova ravnatelja i učitelja. Statistička obrada i interpretacija (IV) odvijat će se prema predviđenoj metodologiji istraživanja. Završni dijelovi rada će sadržavati (V) zaključke i primjenjivost rezultata.


185


Dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. Ines Bijelić

186

FAKULTETSKO VIJEĆE Božena Bačić ČularFilozofskoga fakulteta Bana Ivana Mažuranića 3 Sveučilišta u Zagrebu 22 000 ŠibenikIvana Lučića 3 10 000 Zagreb

Sinopsis magistarske radnje

INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE I ŠKOLSKI KURIKULUM

Znanstveno područje: Društvene znanostiZnanstveno polje: Odgojne znanostiZnanstvena grana: Pedagogija

1. UvodIdeja interkulturalizma u odgoju i obrazovanju, rezultat je potrebe da se multikulturalna društva urede prema načelima kulturnog pluralizma, univerzalizma i socijalnog dijaloga. Isto tako veliki obrazovni značaj ima unapređivanje, afirmiranje i zaštita ljudskih prava, promicanje svijesti o vlastitom nacionalnom (kulturnom, jezičnom, vjerskom) identitetu te poticanje međusobnog razumijevanja i uvažavanja različitosti. Interkulturalno obrazovanje važan je činitelj i u procesu međusobnog upoznavanja, razumijevanja različitih kultura i uspostavljanja pozitivnih relacija. Suvremeno strukturiran školski kurikulum, koji će uvažavati interkulturalne odnose i nacionalni identitet, treba artikulirati sadržaje, programe, metode rada i postupke učitelja koji se neće odnositi samo na stjecanje znanja nego će, promatrajući svijet iz različitih filozofskih kutova i širina, u neposrednim dodirima razgrađivati različite socijalne stereotipe, predrasude i stigmatizaciju među ljudima (Previšić, 2004). 2. Teorijska osnovaInterkulturalno obrazovanje podrazumijeva obrazovanje koje prihvaća pravo na različitost, pridonosi ostvarivanju jednakih mogućnosti i priprema učenike za zajednički život i aktivan suodnos u demokratskome društvu.Interkulturalizam se najčešće određuje kao aktivno razumijevanje različitih kultura, uspostavljanje pozitivnih odnosa razmjene i međusobnog obogaćivanja (Bell, 1994; Perotti, 1995; Previšić, 1996; Couroucli, 1997; Byram, 2003; Leclercq, 2003; Haalan Matlary, 2004; Jackson, 2004; Hrvatić, Piršl, 2007).

Temeljni je cilj interkultralnog obrazovanja mladu generaciju učiniti svjesnom svog nacionalnog i kulturnog identiteta, ali i tolerantnom prema različitostima (Spajić-Vrkaš, 1993.). To znači formirati spoznaju o postojanju vlastitog identiteta, ali i razvijati

187

kvalitetu interkulturalnih odnosa, poštivajući sebe i okolinu koja je različita od nas. Izgradnju vlastitog identiteta možemo promatrati kao sliku stvarnosti kroz koju prihvaćamo sebe, ali istovremeno stvaramo projekciju u kojoj prihvaćajući sebe, prihvaćamo i druge.

3. Uže područje radaUže područje rada odnosi se na primjenu interkuluralnog odbrazovanja u okviru školskog kurikuluma kao doprinos pripremi učenika za život u demokratskom društvu u kojem vlastiti (nacionalni) identitet, kao dio naše kulture, možemo promatrati kroz bogatstvo koje bez straha dijelimo s drugima. Istraživanjem će se dobiti uvid u interkulturalne predispozicije učenika, stupanj interkulturalne osjetljivosti i otvorenosti prema drugim kulturama, nekim odrednicama nacionalog identiteta i mogućnostima interkuluralnog obrazovanja u školskom kurikulumu.

4. Ciljevi istraživanjaCilj je istraživanja, uvažavajući dobivene rezultate, poticati (su)konstrukciju školskog interkulturalnog kurikuluma u kojem će neosredno sudjelovati učenici, učitelji, roditelji i okružje, što je posebno značajno u područjima gdje postoji latentna međunacionalna napetost. Interkulturalno obrazovanje tu postaje dio procesa pomirenja i očuvanja mira, ali i upravljanja mogućim sukobima, kako bi škola prestala biti samo mjesto stjecanja interkulturalnih spoznaja, već kontinuiranog "učenja" (su)života, ravnopravnih odnosa, tolerancije i suradnje.

5. Metodologijski pristupIstraživanje će biti provedeno u osmim razredima osam škola (četiri gradske i četiri seoske) na području Šibensko-kninske županije. Instrument prikupljanja podataka je anketni list s pitanjima zatvorenog tipa (Lickertova skala) u kojem će se ispitati interkulturane predispozicije učenika, intrekulturalna osjetljivost i neka obilježja nacionalnog identiteta. Podaci će biti obrađeni odgovarajućim univarijantnim i multivarijantnim statističkim postupcima. Za provjeru hipoteza koristit će se model faktorske analize i analize varijance.

6. PrimjenaPrimjena rezultata istraživanja moguća je kroz proces stvaranja pretpostavki za interkulturalno obrazovanje, sukonstrukciju školskog kurikuluma, u skladu s harmanizacijom europskog školstva, unapređenju odnosa prema pripadnicima nacionalnih manjina, te stvaranju komunikacije za uspješnu integraciju i suživot u različitosti.

7. Nacrt strukture radaI. Uvodni dio (multilulturalizam/interkulturalizam, teorijski pristup i provedbeni modeli) II. Teorijski dio (osnovni pojmovi: interkulturalni odgoj i obrazovanje, školski kurikulum, interkulturalna osjetljivost, nacionalni identitet, kao i različiti oblici primjene interkulturalnih odrednica). III. Empirijski dio (rezultati dobiveni anketnim istraživanjem) IV. Zaključak

188


Mentor: Voditelj studija: Studentica:

(Dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof.) (Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.) (Božena Bačić Čular)

189

Marija Rattinger Fakultetsko vijećePredraga Heruca 7 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuZagreb Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOGA RADA

Socijalni aspekti kurikuluma cjelodnevne škole

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: odgojne znanostiGrana: pedagogija

I. Uvod U većini škola u Hrvatskoj postoji klasičan oblik odgojno-obrazovnog procesa, bez obzira odvija li se nastava u jednoj ili u više smjena. Uglavnom se nastava realizira prema konceptu formalnog obrazovanja, jer raspoloživi prostor, vrijeme i kadrovi ne ostavljaju mogućnosti za kombiniranje formalnog i neformalnog obrazovanja. Nastava se odvija zgusnuto u smjeni, a domaći je rad učenika bez stručne pomoći i usmjeravanja. Sve je manje prilike za odgojno djelovanje i usmjeravanu vršnjačku interakciju i socijalizaciju.

Suvremeno društvo stavlja pred školu nove zahtjeve koji se teško ostvaruju u okviru postojeće organizacije rada. Produžavanjem školskog radnog dana utječemo na kvalitetu odgojno-obrazovnog rada, stvaramo školu koja će se razvijati u skladu s potrebama društva i omogućiti veći utjecaj na razvoj socijalnih vještina učenika.

II. Teorijska podlogaCjelodnevni boravak učenika u školi način je organizacije radnog vremena škole

koji je prilagođen društvenim uvjetima visoke zaposlenosti oba roditelja u kojem svako dijete može zadovoljiti svoje odgojno-obrazovne, društvene potrebe, potrebe za kretanjem, rekreativne, potrebe za odmorom te mnoge druge. Cjelodnevna je škola jedan od najracionalnijih oblika organizacije suvremene osnovne škole. Ovakvim načinom rada svim je učenicima pružena jednaka mogućnost ostvarenja prava na kvalitetno obrazovanje. O zahtjevima koje suvremeno društvo nalaže školi, te načinima provedbe promjena u odgoju i obrazovanju govore mnogi radovi stranih, ali i domaćih autora ( Stoll, L. i Fink, D., Servan-Schreiber, J. J., Delors, J., Mougniotte, A., Brajša, P., Jensen, E., Koraj, Z., Lesourne, J., Patten, P., Robertson, A., Pivac, J., Rother, U., Warner, E., Katz, L. G., Mclellan, D. E., Puževski, V., Previšić, V., Bašić, S., Ferić, M., Maleš, D., Glasser, W.,Greene, B. i mnogi drugi) koji se zalažu za humano obrazovanje,

190

školu po mjeri djeteta, obrazovanje koje će se razvijati i mijenjati u skladu s promjenama u društvu.

III. Praktična primjenjivost spoznaja Primjena rezultata ovog istraživanja moguća je kroz poticanje kurikularnih

promjena odgojno-obrazovnog procesa i ostvarivanja jednosmjenske nastave i cjelodnevne organizacije rada u hrvatskim školama.

V. Uže područje radaUže područje rada jest istražiti mišljenja i stavove učenika, učitelja i roditelja o

organizaciji kurikuluma cjelodnevne škole, te o odgojnom i socijalnom aspektu takve organizacije.

V. Cilj istraživanjaCilj istraživanja je utvrditi stavove i mišljenja sudionika odgojno-obrazovnog

procesa o utjecaju produženja školskog radnog dana na razvijanje socijalnih vještina učenika i izbjegavaju li se produženim boravkom učenika u školskim prostorima i aktivnostima u organizaciji škole mogući negativni utjecaji kojima su izložena djeca u slobodno vrijeme bez nadzora roditelja.

VI. Metodološki postupci Istraživanje će se provesti na stratificiranom uzorku učenika, učitelja i roditelja

osnovnih škola u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. U istraživanju će se koristiti postupak anketiranja. Kod obrade podataka planiraju se koristiti metode univarijantne, bivarijantne i multivarijantne analize podataka.

VII. Struktura radaUvod. Uloga škole u suvremenom društvu. Školski kurikulum. Početci

produžavanja školskog radnog dana. Razlikovanje pojmova produženi boravak, cjelodnevni boravak i cjelodnevna nastava. Kurikulum cjelodnevne škole. Iskustva susjednih zemalja. Socijalizacija i škola. Empirijski dio. Zaključak. Literatura. Prilozi.


Mentor: Voditelj studija: Pristupnica:Dr. sc. Neven Hrvatić, izv. prof. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof Marija Rattinger

191

Darija Rupčić Fakultetsko vijećeDore Pejačević 8 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu31 207 Tenja Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

Status ljudskog embrija

u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: FilozofijaGrana: Etika

1. Uvod Prenatalni stadij ljudskog života postao je predmetom stručnih rasprava i polemika, te sukoba svjetonazorskih pozicija. Širi raspon tih rasprava fokusira se u ključnom pitanju o statusu ljudskog embrija. Rasprave oko statusa ljudskog embrija vode se unutar egzaktno-znanstvenih (biomedicinsko područje) i normativno-znanstvenih disciplina (filozofija, posebice etika, teologija), ali i izvanznastvenih pristupa (religijski i drugi svjetonazori). Bioetika je, kao novo interdisciplinarno i integrativno područje, upravo metodološkim povezivanjem tih raznorodnih perspektiva u jedinstveni pluriperspektivni horizont omogućila svestrano sagledavanje problema i znatno olakšala iznalaženje praktičnih rješenja.

2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje Prvobitno su rasprave i dvojbe o biološkom, antropološkom, teološkom, etičkom, pravnom i medicinskom statusu ljudskog embrija uglavnom bile povezane s problemom namjernog prekida trudnoće – pobačaja. Tijekom posljednjih desetljeća brzi je razvoj embriologije, genetike i biomedicinske tehnologije omogućio nove i raznovrsne intervencije u embrionalni i fetalni razvoj, što je intenziviralo i problemski znatno proširilo rasprave o statusu ljudskog embrija. U radu će se respektirati doprinosi reprezentativnog kruga domaćih i inozemnih autora kao i relevantni dokumenti.

3. Praktična primjenjivost spoznaja Integrativni pristup problemu statusa ljudskog embrija omogućuje da se na praktičnom planu, unatoč nemogućnosti postizanja teorijskog konsenzusa, utvrde i ponude praktični orijetiri u području biomedicinskih istraživanja, medicinske prakse i pravne regulative, koji se odnose na postupanje s ljudskim embrijem.

192

4. Uže područje rada Rad će se u užem smislu baviti problemom statusa ljudskog embrija u neposrednom kontekstu prenatalnog ljudskog života, tako da će obuhvatiti sve njegove stadije koji se uobičajeno razgraničavaju na zigotu, embrij i fetus, pri čemu će se kritički preispitati neka razlikovanja i tumačenja prenatalnog razvoja čovjeka kao što je uvođenje oznake "pred-embrij".


Glavni je cilj predloženog magistarskog rada izvesti pluriperspektivno određenje statusa ljudskog embrija, kako bi se na toj osnovi mogla utvrditi prava koja mu pripadaju kao i praktične konzekvencije koje otud proizlaze na područje biomedicinskih istraživanja, medicinske prakse i pravne regulative.


U metodološkom pogledu istraživanje će se zasnivati na integrativnom pristupu, odnosno na metodološkom obrascu pluripesrpektivizma, koji je konceptualno razvijen u okvirima integrativne bioetike. To znači da će problem statusa ljudskog embrija biti sagledan i prikazan iz različitih perspektiva da bi se u njihovu upotpunjavanju i interakciji mogle razviti orijentacijske spoznaje i utvrditi praktični orijentiri. Pritom će se koristiti posebni postupci analize autorskih radova i dokumenta, komparacije argumenata, te interpretativne rekonstrukcije stajališta.

7. Struktura rada

Rad će, uz uvodni i zaključni dio, sadržavati četiri glavna poglavlja, odnosno velike tematske cjeline: 1. Status ljudskog embrija u filozofsko-etičkoj perspektivi; 2. Status ljudskog embrija u teološkoj perspektivi i u učenjima velikih svjetskih religija (kršćanstvo, islam, židovstvo, budizam, hinduizam); 3. Status ljudskog embrija u biomedicinskoj perspektivi, te 4. Status ljudskog embrija u pravnoj perspektivi.


Mentor: Voditelj studija: Kandidat:Prof. dr. sc. Ante Čović Prof. dr. sc. Lino Veljak Darija Rupčić

193

Afrodita Široka SpaqiMarsovo polje 5252100 Pula

Fakultetsko vijećeFilozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu



Gotički liturgijski zlatarski predmeti u Istri

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: Povijest umjetnostiGrana: Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

Uvod

U radu se katalogiziraju, obrađuju i istražuju (po vrsti i obrednoj važnosti) postojeći liturgijski predmeti od plemenitih metala razvijenog srednjovjekovlja, izabranih iz riznica, zbirki i sakristijskih inventara katedralnih i župnih crkvi na području istarske regije odnosno prostoru Porečko-Pulske biskupije u cilju prepoznavanja, vrednovanja i očuvanja ovih vrsnih, ali zbog specifičnosti materijala od kojih su izrađeni, vrlo osjetljivih sakralno-umjetničkih dragocjenosti poluotoka i hrvatske kulturno-spomeničke baštine.

Teorijska podloga i relevantne spoznaje

Za izradu ove radnje najvažniji izvori za istraživanje srednjovjekovne sakralne umjetnosti Istre i njenog bogatog liturgijskog inventara, uz državne arhive u Zagrebu (HAZU), Rijeci i Pazinu, neophodni su bili i brojni crkveni arhivi na području Porečko-pulske biskupije: biskupijski u Poreču, Rovinju, Novigradu, Pićnu i Puli te arhivi i inventarne knjige s popisima obrednih predmeta u sakristijama brojnih župnih crkvi kao i biskupske vizitacije i izvještaji koje su tijekom stoljeća pojedini biskupi iz Istre slali Svetoj stolici u Rim. Pretraživana je i potrebna znanstvena i stručna literatura u zemlji i inozemstvu u cilju svestranijeg sagledavanja i uspoređivanja izabranih umjetnina obuhvaćenih ovim radom. Iako su neki predmeti prikazivani u literaturi, mnogi su jedva bili inventarizirani a sada su uočeni novi momenti za njihovo povijesno određenje. U

194

provedenim analizama uz podrobniju deskripciju, istaknute su stilske osobitosti, morfološke komparacije i analogije te su smješteni u vrijeme i prostor čime su pojačani razlozi visokoj valorizaciji obrađenih predmeta.


Valorizacija brojnih župnih riznica, katalogizacija i inventarizacija zlatarskog fundusa na području Istre omogućila bi potpuniju zaštitu ovih izvanredno zanimljivih i vrijednih, ali krhkih povijesno-umjetničkih spomenika koji čine integralni dio nacionalne povijesti umjetnosti i kulturne baštine Hrvatske. Zasigurno bi to mogla biti priprema za njihovu prezentaciju u obliku još jedne sakralne zbirke na ovim prostorima.

.

Uže područje rada

Gotičko stilsko razdoblje od 14. stoljeća do 16. stoljeća na području porečko-pulske biskupije.


Određivanje stilskih obilježja izabranih predmeta i moguća usporedba s pisanim izvorima u dosadašnjoj domaćoj i stranoj stručnoj i znanstvenoj literaturi. Iznalaženje komparativne građe u cilju boljeg poznavanja importa djela umjetnog obrta, kretanja majstora i proizvoda njihovih radionica. Pomoću svega toga očekuju se nove spoznaje o općem razvoju likovnih umjetnosti u srednjovjekovnoj Istri.


Rad na terenu: pretraživanje župnih i katedralnih riznica i zbirki, crkvenih arhiva, inventarnih knjiga i sakristijskih inventara sa svrhom selektivnog odabira liturgijskih predmeta gotičkog stilskog razdoblja. Fotografiranje, katalogizacija (kronološki, po vrsti i obrednoj važnosti te župama kojima pripadaju) i stručna obrada izabranih predmeta: deskripcije, stilske i ikonografske analize, morfološke komparacije i analogije.

Struktura rada

U radu se uvodno obrazlažu povijesne prilike i uvjeti umjetničkog razvoja crkveno-obrednih umjetnina od plemenitih metala u zapadnoeuropskoj liturgiji

195

tijekom srednjeg vijeka. Prati se pojava pojedinih vrsta i propituje njihov morfološki razvoj od 12. do 17. stoljeća Izabrane se izrađevine gotičkoga stila na području istarske regije po njihovoj funkciji i značenju te umjetničkim i stilskim oblicima analiziraju i uspoređuju sa njima srodnim euharistijskim zlatarskim predmetima u bliskim talijanskim pokrajinama, ali i mogućim srednjoeuropskim radionicama.U zaključku se nastoji dati pregled zlatarskih i ostalih djela ali i djelatnosti same u domaćim i stranim centrima.

Pula, 26. svibnja 2008.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata ili zamjenika

Akademik Igor Fisković dr.sc. Dino Milinović Afrodita Široka Spaqi

196

Katarina Šimić Fakultetsko vijeće Lošinjska 33 Filozofskoga fakulteta 10 000 Zagreb Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 310 000 Zagreb


Sveučilište u Zagrebu 1874.–1900. godinei komparacija s drugim sveučilištima u Monarhiji

(u Beču i Budimpešti)Znanstveno polje: humanističke znanostiPolje: povijestGrana: nacionalna povijest

Uvod

Osnivanjem Sveučilišta u Zagrebu (Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I.) 1874. godine postavljeni su temelji organizaciji i razvoju modernih visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj. Od 1874. do 1900. godine i dalje bila je to najviša obrazovna i znanstvena institucija u Hrvatskoj, koja je imala važnu ulogu u sklopu prosvjetnih ustanova i u školskom sustavu uopće, u odgoju i obrazovanju mladeži. Imala je veliki utjecaj u svim obrazovnim i znanstvenim sferama života naroda.

S obzirom na nedovoljnu istraženost u hrvatskoj historiografiji ove visokoškolske institucije koja je bila u Hrvatskoj temelj razvoju školstva, znanosti i kulture, a osobito ako napravimo usporedbu s zastupljenošću ove teme u svjetskoj historiografiji, posebice susjednih zemalja koje na ovom polju baštine vrlo razvijenu tradiciju, smatram da je potrebno dobiti potpuniju i cjelovitiju sliku o Sveučilištu u Zagrebu te o njegovom utjecaju na hrvatsko društvo, odnosno njegovoj prilagođenosti potrebama modernog hrvatskog društva od 1874. godine dalje, te o sličnostima i razlikama s drugim sveučilištima u Habsburškoj monarhiji.

Zbog opsežnosti teme, za sada bih istražila samo razdoblje od 1874. do 1900. godine.

Teorijska podloga

Kao teorijsku podlogu ovom radu koristit ću (1) nekoliko vrsnih rasprava koje su objavljene u Spomenicama u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, knjiga I. i II, autori M. Gross, J. Šidak, J. Adamček i drugi i (2) s gledišta istraživanja sličnosti i razlika, s gledišta dakle komparatistike, koristi ću se modelima i teorijom autora iznesenim u knjizi Uvod u komparativnu historiju (urednik D. Roksandić, Zagreb 2004.) i u drugim sličnim radovima o tome. Kao izvore i građu koristit ću sve dostupne izvore i literaturu o visokom školstvu u Hrvatskoj u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, Školskom muzeju u Zagrebu, knjižnici Sveučilišta u Zagrebu, knjižnici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te u Hrvatskom državnom arhivu Zagrebu. Također ću

197

koristiti i izvore o školstvu koje su objavili Centralni državni statistički uredi u Beču, Budimpešti i Zagrebu: popise stanovništva, brojne statističke godišnjake te brojna izvješća koja o tome sadrže npr. Statistisches Jahrbuch, Oesterreich. Statistik, Jahrbuch Statistisches für Ungarn, Statistički godišnjak kraljevina Hrvatske i Slavonije itd. Isto tako, koristit ću se i izvorima i literaturom dostupnom na Internet stranicama, npr. baze podataka: Scopus, Project Muse, Questia itd.

Uže područje rada

a) Uže i najvažnije područje rada obuhvatit će analizu visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj od 1874. do 1900. godine, tj. osnivanje, razvoj i organizaciju Sveučilišta u Zagrebu u tom periodu. Na temelju arhivske građe analizirat ću utjecaj Sveučilišta na kulturno-društveni, politički i gospodarski život hrvatskog društva te koliko je Sveučilište pratilo, odnosno koliko je bilo prilagođeno potrebama hrvatskog društva u tom razdoblju pojačane modernizacije.

b) Izbor sveučilišnih centara u Habsburškoj Monarhiji: zbog opsežnosti teme, u ovom sam radu, u kojem postavljam pitanje o sličnostima i razlikama, suzila izbor visokoškolskih ustanova u Habsburškoj Monarhiji na sveučilišni centar u Beču i Budimpešti, na glavne sveučilišne centre. Razlog odabiru navedenih sveučilišnih centara je velik broj studenata iz hrvatskih zemalja koji studiraju na navedenim institucijama te postojanje, osim studija društvenih znanosti, studija tehničkih, medicinskih, prirodnih i drugih znanosti.

c) Izbor komparacijskih tema, u kojima ću uspoređivati sličnosti i razlike, za sada sam ograničila na ove: organizacija studija na sveučilištu, struktura nastavnih predmeta i područja obrazovanja, broj nastavnika, broj studenata.

Cilj istraživanja

Cilj istraživanja je postići sustavan, dosljedan i iscrpan pregled o osnivanju, razvoju i organizaciji Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od 1874. do 1900. godine. Zatim, dati uvid koliko je Sveučilište pratilo potrebe hrvatskog društva u razvoju, kao i koliki je utjecaj imalo na politički, društveni i gospodarski život u Hrvatskoj te prikazati sličnosti i razlike u odnosu na sveučilišne centre u Beču i Budimpešti. Težište rada bit će u prvom redu na istraživanju razvoja hrvatskog Sveučilišta, a tek zatim na komparacijskim temama.

Metodološki postupak

Rad će se najvećim dijelom temeljiti na analizi, kao i na deskriptivnoj i komparativnoj metodi obrade građe, tiskovina i literature. Komparativnom metodom usporedit ću dobivene podatke s podacima i stanjima na sveučilišnim centrima u Beču i Budimpešti.

Istraživat ću prvenstveno arhivsku građu sveučilišnih i fakultetskih arhiva. Također ću koristiti arhivsku građu Hrvatskog državnog arhiva, propise vezane uz Sveučilište u Zagrebu, te brojne izvještaje o razvoju i stanju školstva u Hrvatskoj, odnosno uz sustav visokoškolskog obrazovanja iz tog perioda te novinsku građu i historiografsku literaturu.

Struktura rada

198

U uvodnom dijelu izložit ću pregled izvora i dosadašnjih istraživanja o navedenoj temi, navesti metode i ciljeve istraživanja te odrediti prostorni i vremenski okvir rada. Uslijedit će poglavlja o počecima visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj te o osnivanju, organizaciji i razvoju Sveučilišta u Zagrebu u periodu od 1874. do 1900. godine. U sljedećem poglavlju ću navesti zaključke do kojih ću doći prilikom analize utjecaja Sveučilišta na društveni, politički i gospodarski život hrvatskog društva, kao i zaključke o prilagođenosti tog Sveučilišta (i studijskih grupa na njemu) potrebama hrvatskog društva u navedenom periodu. U konačnici ću iznijeti usporedbu Sveučilišta u Zagrebu sa sveučilišnim centrima u Beču i Budimpešti. Na kraju će uslijediti zaključak, prilozi te popis izvora i literature.

Mentor: Voditeljica studija: Kandidatkinja:

_______________________ ______________________ _____________ Dr. sc. Petar Korunić, red. prof. Dr. sc. Nataša Štefanec, doc. Katarina Šimić

199

Ivan MedvedZagrebačka 27435 000 SLAVONSKI BROD

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10 000 ZAGREB SINOPSIS MAGISTARSKOGA RAD

Gimnazija u Slavonskom Brodu 1918.-2007.

Znanstveno područje: humanističke znanostiZnanstveno polje: povijestGrana: nacionalna povijest

1. UvodU brodskoj Gimnaziji je od njezinog osnutka 1918. do zaključno u šk. godini

2006./2007. maturirao je 8171 maturant, a u razdoblju usmjerenog obrazovanja 1978./79.-1992./93. 3670 maturanata. Predloženo istraživanje po prvi put u povijesti ove školske institucije želi, u kontekstu svekolikih društveno-političkih i kulturnih zbivanja, dati monografski prikaz djelovanja brodske Gimnazije od njezinog osnivanja 21. veljače 1918. do današnjih dana.

2. Teorijska podloga i relevantne spoznaje Povijest brodske Gimnazije dosad je historiografski samo fragmentarno

obrađivana, pa zato i ne postoje neki značajniji historiografski radovi na tu temu. Polazište za ovo istraživanje su radovi u svezi pripreme i postavljanja izložbe: 90 godina Gimnazije «Matija Mesić» u Slavonskom Brodu uključujući i Katalog iste izložbe, kojih je autor Ivan Medved. Zatim je tu rad Mile Konjevića: Slavonskobrodska Gimnazija1929.-1941. (Zbornik HISB 16, 1979), ali i niz radova iz povijesti drugih školskih institucija, koji će služiti kao teorijski i metodološki predložak ovom istraživanju. Posebno bih istaknuo sljedeće radove: Zbornik naučnih i književno-umjetničkih priloga bivših đaka i profesora zagrebačke Klasične gimnazije o 350-godišnjem jubileju, Filip Potrebica: Tri stoljeća Požeške gimnazije, Ivo Goldstein – Agneza Szabo: Povijest zagrebačke Klasične gimnazije (1607-2007). Koristit ću i istarživanja fra Ignacija Gavrana o povijesti Franjevačke gimnazije u Visokom i fra dr.sc. Emanuela Hoška o školstvu franjevaca na području kontinentalne Hrvatske. Posebice ću istraživati sačuvano arhivsko gradivo relevantno za predloženu temu. Konzultirat ću i osnovnu teorijsku literaturu kao npr.: Mirajna Gross: Suvremena historiografija – Korijeni, postignuća, traganja, Novi Liber, Zagreb 1996., i slične monografije.

200


U kontekstu historiografskih istraživanja iz povijesti školskih institucija rad će biti usmjeren na povijest brodske Gimnazije. Istraživat ću dinamiku rasta broja učenika i učenica i profesora i profesorica, analizirat ću nastavne planove i programe, kao i udžbenike iz povijesti i hrvatskog jezika, izvannastavne aktivnosti i đačka udruženja, nastanak i uporabu gimnazijskih zbirki i knjižnice, odjek političkih pokreta među učenicima i profesorima te povezanost Gimnazije i Broda u prigodnim zajedničkim manifestacijama. Na temelju izvora rekonstruirat će se relevantni pokazatelji dinamike rasta Gimnazije, prebivališno područje s kojega su gimnazijski učenici dolazili te, kad to raspoloživa pedagoška dokumentacija bude dopuštala, socijalno stanje njihovih roditelja odnosno staratelja.

5. Ciljevi istraživanja Osnovni cilj je temeljno istraživanje arhivskog gradiva relevantnog za zadanu temu (arhivsko gradivo brodske Gimnazije, arhiv Gradskog poglavarstva Broda na Savi/Slavonskog Broda, arhiv. fondovi: ONO Slav. Brod, NOK Slav. Brod, SO Slav. Brod, DPO –poglavito SKJ-SKH, i aktualne pismohrane: Županija Brodsko-posavska, Grad Slavonski Brod, Gimnazija «Matija Mesić»), kao i ostalih nosača informacija (novine od 1918.-do današnjih dana, internetske stranice,). Radom na arhivskom gradivu istražit će se povijest ove značajne školske institucije i ustanoviti u kojim je sve aspektima brodska Gimnazija utjecala na kulturno povijesni razvitak Broda i okolice.

6. Metodološki postupci Koristit će se metode analize i komparacije arhivskog gradiva, ali i ostalih nosača informacija, te sekundarne literature. Analizom se namjerava sustavno obuhvatiti sve relevantne pokazatelje povijesti Gimnazije (od osnutka do zaključno 2007.). Glavni orijentir u postavljanju istraživačkih pitanja i odgovora na njih, sukladno dostupnom arhivskom gradivu i ostalim potencijalnim izvorima, će biti izvorno gradivo, a posredno i gore navedeni radovi. Pri radu oslonac će biti na metodološkim postupcima gore spomenutih autora.

Struktura rada U uvodu rada definirat će se znanstveni zadatak, metodološki postupak, ciljevi istraživanja i historiografija o navedenoj temi te konstatirati raspoloživo arhivsko gradivo za ovu temu. Potom će se dati kratak povijesni prikaz povijesti školstva u Brodu do osnivanja Gimnazije – uključujući i opće povijesne prilike, zatim povijest Gimnazije od osnutka do 1945., slijedi period: Socijalističko doba 1945.-1990. i napokon rad slavonskobrodske Gimnazije u samostalnoj Republici Hrvatskoj od 1990. do 2007. Zagreb, 3. lipnja 2008.

Mentor: Voditeljica Poslijediplomskog studija: Kandidat:Prof. dr. sc. Ivo Goldstein Doc. dr.sc. Nataša Štefanec Ivan Medved

201

Vlado Pavičić Fakultetsko vijeće

Lisice bb Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

88320 Ljubuški Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb


Na razmeđu imperijalnih sustava: Demografski procesi na mletačko–osmanskoj granici u ranonovovjekovno doba–

primjer župâ Orah i Veljaci


Polje: povijest

Grana: hrvatska povijest

Uvod

Suvremeni su povjesničari često skloni dvadeseto stoljeće na opće povijesnoj razini nazvati «stoljećem rata», a ukoliko bismo istu kovanicu htjeli uporabiti za prostor istočnojadranske obale i njenog zaleđa, onda bi tu atribuciju s punim pravom zavrijedilo 17. stoljeće. Tadašnja povijesna gibanja na širem europsko–mediteranskom prostoru i preslagivanje geopolitičkih odnosa, moći i utjecaja, našli su svoga odraza i na ovom prostoru, gdje su se stoljećima na različite načine susretali Serenissima i Otomanska carstvo. Ozemlje što su ga Mlečani u međusobnom vojnom srazu s Osmanlijama gubili na Levantu, djelomično su nadoknađivali na istočno–jadranskoj obali, pomičući crtu razgraničenja, koja je dugo bila u neposrednoj blizini obalnih gradova, prema zaleđu, daleko iza bìla planinskih lanaca Biokova, Mosora i Kozjaka. Prostor Ljubuškog i Vrgorca, čiji su sastavni dio crkvene župe koje će biti predmetom razmatranja u ovome radu, cijelo su vrijeme osmanlijske vlasti, s kontinuitetom od srednjega vijeka, bile dio istoga, šireg, upravno-političkog ustroja, s istovjetnim etnokonfesionalnim značajkama. Mirom u Srijemskim Karlovcima i razgraničenjem između ovih dviju sila presječena je cjelovitost ovoga prostora, s posljedicama na mnoge životne silnice za sljedeća stoljeća. Dakle, nakon višestoljetnog života u kojem su dijelili isti usud, taj u mnogočemu istovjetan prostor našao se u sklopu dvaju različitih imperijalnih sustava, na samome njihovu dodiru. Stoga središnje istraživačko pitanje glasi: Je li činjenica pripadnosti istovjetnom etno-konfesionalnom korpusu u dvama različitim imperijalnim i civilizacijskim sustavima ostavila odraza na demografske procese u smiraju poratnog doba? Odnosno: Je li, i ako jest, na koji je način pripadnost različitim društveno-

202

kulturnim sustavima utjecala na stanovništvo istovjetnog etno-konfesionalnog sastava, na njegove običaje, pravce migracijskih kretanja, tipove obiteljskih struktura i naselja, te njihova «mentalna» stajališta?

2. Teorijska podloga

Uz shvaćanje i definiranje teorijskog pojma novovjekovnog «pograničnog prostora (regije)» (D. Roksansić, H. Petrić), i to prostora na razmeđu osmanskog i mletačkog imperijalnog sustava, temeljno teorijsko polazište ovoga istraživanja predstavljat će dostignuća povijesne demografije, odnosno mogućnosti koje nudi istraživanje povijesti stanovništva na temelju raščlambe matičnih knjiga, za što će ogledni primjeri i istraživački modeli biti radovi N. Vekarića, M. i S. Bertoše i M. Andreisa. Uz to, koliko budu dopuštala vrela, pokušat će se kroz ekohistorijsko teorijsko utemeljenje proučiti i ekosustav toga prostora promatran u interakciji čovjeka i prirode na različitim razinama.

3. Praktična primjenjivost

Ovaj bi rad trebao biti koristan ekspertima različitih znanstvenih disciplina, od povjesničara (povijesnih demografa, ekohistoričara, te onih koji se budu bavili poviješću Dalmacije, Hercegovine, te komparativnom poviješću različitih mikropodručja), do etnologa, onomastičara, geografa i drugih specijalista, koji će u radu pronaći obavijesti bitne za svoja istraživanja. Nadalje, kako izgradnjom suvremenih prometnih komunikacija predmetna područja postaju ishodišne, odnosno susretišne točke država kojima pripadaju, rad bi trebao pripomoći i u odgovorima na pitanja o mogućnostima tradicijski utemeljenoga održivog gospodarskog razvitka, s posebnim naglaskom na ponovno populacijsko oživljavanje vrgoračkog prostora, kao jednoga od demografski najopustošenijih područja u Republici Hrvatskoj.


Glavni fokus rada bit će proučavanje povijesno demografskih procesa na temelju raščlambe matičnih knjiga koje su vodili katolički svećenici (svjetovni s jedne, redovnički s druge strane granice) u crkvenim župama na samom dodiru tih dvaju područja. Kronološki, osnovica rada će obuhvaćati razdoblje druge polovice 18. stoljeća i prijelaza u 19. stoljeće. Zapravo, narav sačuvanih, a dostupnih vrela, određuje i periodizaciju rada, kao i njegovu tematiku ograničenu na prostor dviju susjednih župa na samom razmeđu mletačko–osmanskog imperijalnog sustava.


203

Budući da je istraživano područje još uvijek svojevrsna historiografska «tabula rasa», to se ciljeve ovoga istraživanja može promatrati na dvije razine:

1. Na općoj razini pokušat će se iskoristiti istraživačka šansa da se u okviru istoga etnokonfesionalnog korpusa (konstanta), promatra utjecaj različitih društveno-gospodarskih i kulturnih sustava (varijabla) na mnogovrsne pojave u stanovništvu. Nadalje, pokušat će se rasvijetliti i utjecaj prirodnog okoliša na te pojave, jer je promatrano područje, iako u bliskom susjedstvu, ipak obilježeno različitim zemljopisnim značajkama koje se prvenstveno ogledaju u raznolikosti krajolika.

2. Na lokalnoj razini, pokušat će se popuniti historiografska praznina i kroz procese u stanovništvu istražiti nedovoljno poznata povijest istraživanog područja.


Narav vrela koja je u najvećoj mjeri i odredila koncept ovoga rada, uvjetovat će i uporabu metodoloških postupaka. Kako je predmet istraživanja razmjerno maleni prostor, to će se rabiti potencijal mikrohistorijskih metoda. Okosnicu rada činit će uporaba povijesnodemografskih metoda, kojima će se raščlaniti podaci sačuvanih, a dostupnih vrela, dok će se ekohistorijskom metodom raščlaniti međuodnos ljudi i okoliša, kao i mogući utjecaj istoga na povijesno–demografske procese. Iako se rad bavi istovjetnim etnokonfesionalnim korpusom, činjenica da prostorno obuhvaća dva mikropodručja s pripadnošću različitim političkim, društveno-gospodarskim i kulturološkim sustavima vlasti, te s različitim zemljopisnim značajkama, to će posebno doći do izražaja komparativno-historijska metoda, kako za usporedbu ova dva područja koja se izravno istražuju, tako i s onima iz šireg okruženja. Ukratko: Pristup ovoj kompleksnoj problematici bit će interdisciplinaran i multidisciplinaran.

7. Struktura rada

U uvodnom će se dijelu rada obrazložiti istraživačko pitanje, teorijska polazišta, metodološki postupci, osvrt na korištene izvore i njihove osobitosti, te vrednovanje dosadašnjih, iako šturih, historiografskih postignuća. Nadalje, promatrano bi se područje situiralo u širi prostorni, vremenski, društveno–gospodarski i politički kontekst, nakon čega bi uslijedio temeljni dio rasprave baziran na ekohistorijskom i povjesno-demografskom stajalištu. S ekohistorijskog motrišta obradila bi se ova dva mikroprostora i njihov okoliš u vremenu ( s prirodno–biološkim i ljudskim čimbenicima i njihovom interakcijom), a nakon toga povijesno-demografska raščlamba podataka koju nam omogućuju dostupna vrela i utvrđivanje povijesno demografskih procesa i vitalnih pokazatelja, s mnoštvom tablica i grafikona, kao potkrjepe istih. Zaključno razmatranje rabit će komparativno-historijsku metodu kojom će se uspoređivati rezultati dobiveni uporabom prethodnih dviju metoda kako na dva spomenuta promatrana područja iz mletačko–osmanskog susjedstva, tako i s rezultatima sličnih istraživanja iz šireg okružja.

204

Na koncu će slijediti popis korištenih vrela različite vrste (objavljenih i neobjavljenih), literature, kratica, zemljovida i slikovnih priloga.

Ljubuški, 20. siječnja, 2008.


prof. dr. sc. Nenad Moačanin doc. dr. sc. Nataša Štefanec Vlado Pavičić

205

Tatjana Badrov Fakultetsko vijeće

Mihanovićeva 8a Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

43 000 Bjelovar Ivana Lučića 3

10000 Zagreb


Obrazovanje kao čimbenik usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada

Znanstveno područje: Društvene znanostiPolje: Odgojne znanostiGrana: Pedagogija

Uvod

Obrazovanje se uvijek snažnije razvijalo u periodima društvenih promjena. Razvoj i modernizacija gospodarstva usko je povezana sa sustavom obrazovanja. Primjena novih tehnologija u poslovanju traži brzu prilagodbu zaposlenika zahtjevima radnih mjesta. U uvjetima brzog zastarijevanja postojećeg znanja, ali i njegova udvostručavanja, obrazovanje postaje ključni čimbenik razvoja. Istovremeno, visok udio mladih osoba u ukupnoj nezaposlenosti ukazuje na problem neusklađenosti obrazovnog sustava i tržišta rada. Usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada pretpostavka je povećanju nacionalne konkurentnosti.

Teorijska podloga

Razvoj obrazovanja rezultirao je potrebom intenzivnijeg istraživanja problema, ali i vrednovanja rezultata obrazovanja. To je utjecalo na razvoj metodologije pedagoških istraživanja (Andrilović, Pastuović, 1985., Sekulić-Majurec, 2000., Mužić, 2004.).

Pojavljuju se i različiti pristupi inoviranja koncepta obrazovanja (Mijatović 1998., 2002., Delors, 1998., Tight, 2002., Jarvis 2004. ). Važnost prilagođavanja sustava obrazovanja dostignućima u tehnologiji i komunikaciji kao i primjenjivost znanja naglašene su u dokumentu „Deklaracija o znanju“ (HAZU, 2002.).

Znanje postaje glavna proizvodna snaga društva. Međusobna uvjetovanost ekonomskog razvoja i razvoja ljudskih potencijala utjecala je na snažan interes ekonomskih disciplina za ova pitanja (Deželjin, 1996., Bahtijarević Šiber, 1999., Marušić, 2001.).

Nacionalno vijeće za konkurentnost je 2003. godine u radnom materijalu „Obrazovanje za rast i razvoj“ naglasilo značaj definiranja kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih potreba za znanjima i vještinama u gospodarskim djelatnostima.

206


Spoznaje dobivene ovim istraživanjem omogućit će objektivnije sagledavanje potreba gospodarstva za obrazovanjem. Ispitivanje potreba omogućit će stvaranje uvjeta za bolju povezanost sustava obrazovanja s potrebama za znanjima i vještinama gospodarstva. Bolja usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada utjecat će na povećanje konkurentnosti gospodarstva.

Uže područje rada

Granice istraživanja bit će određene definicijom malog i srednjeg poduzetništva. Istraživanje će biti usmjereno na prepoznavanje potreba za znanjima i vještinama postojećih i budućih zaposlenika u odnosu na dvogodišnji plan razvoja poduzetnika.


Problem koji će se istražiti je povezanost između potreba gospodarstva za znanjima i vještinama postojećih i budućih zaposlenika. s razvojnim planovima poduzetnika. Istraživanjem se želi utvrditi i osobna potreba i područja obrazovanja vlasnika obrtničkih radionica i odgovornih osoba tvrtki.


Uzorak istraživanja činit će poduzetnici, vlasnici aktivnih obrtničkih radionica i odgovorne osobe aktivnih malih i srednjih tvrtki na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Kao instrumenti, koristit će se anketni list i protokol intervjua. Anketnim listom ispitat će se struktura zaposlenih i plan zapošljavanja, a protokolom intervjua stavovi poduzetnika o potrebama za znanjima i vještinama postojećih i budućih zaposlenika u odnosu na razvojne planove poduzetnika.

U obradi će se koristiti deskriptivna i inferencijalna statistika (postoci, frekvencije, korelacije i hi-kvadrat), a rezultati će biti prikazani tabelarno i grafički. Interpretacija empirijskih podataka bit će sinteza odnosno sagledavanje implikacija u pedagogijskoj teoriji i praksi.

Struktura rada

Rad će se sastojati od uvodnog, teorijskog, empirijskog i završnog dijela. U teorijskom dijelu bit će opisana relevantna teorijska polazišta i objašnjeni pojmovi: obrazovanje, cjeloživotno učenje, kompetencije, tržište rada, poduzetništvo, ljudski potencijali i intelektualni kapital.

U empirijskom dijelu definirat će se predmet istraživanja, ciljevi i zadaci, postaviti hipoteze, definirati varijable, obilježja uzorka, metode i instrumenti istraživanja, te analizirati i interpretirati rezultati istraživanja. Rad će završiti zaključnim

207

razmatranjima i prijedlozima za daljnje korake u pedagogijskoj teoriji i praksi. U prilogu će biti dodaci, popis literature i sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku.

2. lipnja 2008.

Mentor Voditelj studija: Kandidat

Prof.dr.sc. Vladimir Strugar Prof.dr.sc. Vlatko Previšić Tatjana Badrov

208

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Sinopsis poslijediplomskoga specijalističkog rada

Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje obrazovanja

Ovim se radom želi pokazati kako se teoretske spoznaje o lingvistici i prevoditeljstvu mogu praktično primijeniti u prevođenju stručnih, znanstvenih i književnih tekstova s engleskog na hrvatski i s hrvatskoga na engleski jezik. U tu svrhu odabrano je 50 autorskih kartica teksta na engleskom jeziku s tri razna područja (u približno proporcionalnom omjeru) i taj će tekst biti preveden na hrvatski jezik. Druga polovica rada obuhvaća 50 stranica hrvatskoga teksta (također u proporcionalnom omjeru s tri razna područja) koji će biti preveden na engleski jezik. Za prevođenje su odabrani sljedeći tekstovi:

- za prijevod na hrvatski: jezik1. Analyses of Possible Truth Commission Project in societies in transition/ Deborah Parker, Sarajevo: Ured za pravnu pomoć, 2004; str. 1.-13. 2. Spoilt for choice: A survey of food/ Emma Duncan, London : The Economist, 2003 - str. 3. – 11.3. Special Report: The road less travelled/ Rana Faroohar...[et al.], New York : Newsweek, Inc., 2003; str.43. – 64.

- za prijevod na engleski jezik:1. Europska orijentacija hrvatskog školstva/Dr. Stanko Antić, Zagreb : Hrvatski pedagoško-književni zbor, 1995. str. 1-182. Planet mina/ Ozren Žunec, Zagreb : Startna Istraživanja, 1997 – III. poglavlje, str. 49. – 62., paragrafi 1., 2. i 3.3. Temeljci suvremenog govorništva/ Ivo Škarić, Zagreb : Školska knjiga, 2003.; str. 1 - 20

U radu na tim prijevodima koristit će se razna pomagala - referentna jezična djela (jednojezični i dvojezični rječnici, pojmovnici, pravopisi, gramatike), referentna stručna djela (enciklopedije, priručnici), internet, konzultacije sa stručnjacima za pojedina područja.

209

Smisao ovoga rada je da kandidat potvrdi svoju prevoditeljsku spremu i sposobnost, da je radeći na tim tekstovima još više unaprijedi, te da tako pridonese unapređenju prijevodnih standarda i prevoditeljske struke u našoj zemlji.

U Zagrebu, 24.lipnja 2008.


mr. sc. Jasna Bilinić-Zubak prof. dr. sc. Vladimir Ivir Esada Čirić

210



Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje ranog učenja engleskog jezika

Ovim se radom želi pokazati kako se teoretske spoznaje o lingvistici i prevoditeljstvu mogu praktično primijeniti u prevođenju stručnih, znanstvenih i književnih tekstova s engleskog na hrvatski i s hrvatskoga na engleski jezik. U tu svrhu odabrano je 50 autorskih kartica teksta na engleskom jeziku s tri razna područja i taj će tekst biti preveden na hrvatski jezik. Druga polovica rada obuhvaća 50 stranica hrvatskoga teksta koji će biti preveden na engleski jezik. Za prevođenje su odabrani sljedeći tekstovi: - za prijevod na hrvatski jezik:

(1) Ronald Carter and Michael N. Long. Teaching Literature. (Section 1: Literature in the Classroom; Why literature?) Burnt Mill, Harlow, Essex: Longman, 1991, pp. 1-10

(2) Margaret Donaldson. Children's Minds. (Chapter 9: What the School Can Do) London: Fontana, 1987, pp. 96-109 (3) Brian J. Ford. The Future of Food. (Chapter 2: Healthy Eating) London: Thames & Hudson, 2000, pp. 23-37

- za prijevod na engleski jezik :

(1) Marija Andraka i Smiljana Narančić-Kovač: Izvorni književni tekst u ranome učenju engleskoga jezika. (stručni članak iz Zbornika Učiteljske akademije u Zagrebu); Vol.1, br.1. 1999., str. 201-209

(2) Igor Fisković: Javni spomenici posvećenja starih gradova na hrvatskoj obali (iz: Ivan Antunović. Religijske teme u likovnim umjetnostima., Zbornik radova međunarodnog simpozija održanog u Zagrebu 13.prosinca 2003.); Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, 2004. str. 91-112(3) Damir Škaro. Marketing u politici 21.stoljeća. (4.poglavlje: Marketing u politici i njegova primjena u političkim kampanjama) Osijek-Zagreb-Split: Panliber, 1999., str. 75-94


Smisao je ovoga rada taj da kandidat potvrdi svoju prevoditeljsku spremu i sposobnost, da je radeći na tim tekstovima još više unaprijedi, te da tako pridonese unapređenju prijevodnih standarda i prevoditeljske struke u našoj zemlji.

211

U Zagrebu, 6.06.2008.


mr.sc. Jasna Bilinić-Zubak prof. dr. sc. Vladimir Ivir Martina Blažević

212



Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na tekstove iz antropologije

Ovim se radom želi pokazati kako se teoretske spoznaje o lingvistici i prevoditeljstvu mogu praktično primijeniti u prevođenju stručnih, znanstvenih i književnih tekstova s engleskog na hrvatski i s hrvatskoga na engleski jezik. U tu svrhu odabrano je 50 autorskih kartica teksta na engleskom jeziku s tri razna područja: antropologije, psiholingvistike i putopisne proze (u približno proporcionalnom omjeru) i taj će tekst biti preveden na hrvatski jezik. Druga polovica rada obuhvaća 50 stranica hrvatskoga teksta (također u proporcionalnom omjeru s tri razna područja: antropologije, lingvistike i biografske proze) koji će biti preveden na engleski jezik. Za prevođenje su odabrani sljedeći tekstovi:

- za prijevod na hrvatski:(1) Anthropology. http://en.wikipedia.org/wiki/Anthropology, 1-14. (antropologija)(2) Pinker, Steven (1994). Mind Design. U: The Language Instinct. How the Mind Creates Language. New York: Perennial Classics, 419-448. (psiholingvistika)(3) Swerdlow, Joel L. (1999). Tale of Three Cities. Alexandria, Córdoba and New York. U: National Geographic, vol. 196, No. 2, August 1999. Washington, D.C., 34-61. (putopis)

- za prijevod na engleski:(1) Sergejev, Dimitrije (2007). Antropološko tumačenje razvoja i globalizacije ljudskog života. U: Hrvatska i Europa. Korijeni integracija. Zbornik radova. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, 173-192. (antropologija)(2) Cvikić, Lidija (2005). Hrvatski kao drugi i strani jezik: stanje i potrebe. U: Jelaska, Zrinka i suradnici. Hrvatski kao drugi i strani jezik. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 311-328. (lingvistika) (3) Gall, Zlatko (2007). Tajna vještina. Gibonni – biografija. Zagreb: Profil International d.o.o., 5-23. (biografija)

213

http://en.wikipedia.org/wiki/Anthropology


Smisao je ovoga rada da kandidat potvrdi svoju prevoditeljsku spremu i sposobnost, da je radeći na tim tekstovima još više unaprijedi te da tako pridonese unapređenju prijevodnih standarda i prevoditeljske struke u našoj zemlji.

U Zagrebu, 26. svibnja 2008.


mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić prof. dr. sc. Vladimir Ivir Danka Pamić

214



Prevođenje s engleskog jezika na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje prava


- za prijevod na hrvatski:(1) “Standards relating to the Treatment of Vulnerable Prisoners” Jim Murdoch, University of Glasgow, CARDS Regional Project, Joint Programme funded by the European Commission and co-financed by the Council of Europe “Development of a Reliable and Functioning Prison System Respecting Fundamental Rights and Standards, and Enhancing of Regional Co-operation in the Western Balkans” (30 kartica, pravo);(2) European Standard EN-13763-15: „Explosives for Civil Uses– Detonators and Relays– Part 15: Determination of Adequate Initiating Capability“, October 2004 (11 kartica, građevinarstvo); (3) A Search for God Association for Research and Enlightnement, Inc., (14th Printing, May 2006) (10 kartica, teologija);

- za prijevod na engleski: (1) „Prijedlog Zakona o audiovizualnim djelatnostima“, Ministarstvo kulture, ožujak 2007. (26 kartica, pravo); (2) „Sustav vođenja i kontrole prometa: Autocesta Zagreb-Macelj“, Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o., (projekt izradio PROMEL PROJEKT u kolovozu 2005.) (14 kartica, građevinarstvo);(3) Ivančić, Tomislav (2006.) Odvažnost u predanju Zagreb: Teovizija (10 kartica, teologija).


215

Smisao ovoga rada je da kandidat potvrdi svoju prevoditeljsku spremu i sposobnost, da je radeći na tim tekstovima još više unaprijedi te da tako pridonese unapređenju prijevodnih standarda i prevoditeljske struke u našoj zemlji.

U Zagrebu, 16.6.2008.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić prof. dr. sc. Vladimir Ivir Anita Matok

216

Višnja Brcković Fakultetsko vijećeRovinjska 33 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu52440 Poreč Ivana Lučića 3 10000 Zagreb


Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na odabrano područje - turizam


- za prijevod na hrvatski:(1) Jan Gympel: The Story of Architecture (povijest arhitekture) - odabrana poglavlja

Könemann Verlagsgesellschaft mbH, Köln, 1996. Englesko izdanje: Goodfellow & Egan, Cambridge

(2) Anne de Stoop: Living in Portugal (putopis), odabrana poglavlja Flammarion, Paris - New York, 2006.

(3) David Crystal: English as a Global Language (sociolingvistika), odabrana poglavlja Cambridge University Press 1997, ponovno izdanje 2001.

- za prijevod na engleski:(1) Branko Šestan: Klinički simptomi u ortopediji (medicina), odabrana poglavlja

Adamić, Rijeka, 2004.(2) D. Saftić i D. Bošković: Vinske ceste, ceste maslinovog ulja i ekološki med kao

segmetni turističke ponude u ruralnoj Istri (turizam), cijeli rad

Institut za poljoprivredu i turizam, Poreč, 2008. (rad je pripremljen za prezentaciju na stručnim skupovima)

(3) Dubravka Maleš i Ivanka Stričević: Odgoj za demokraciju u ranom djetinjstvu (pedagogija), odabrana poglavlja Udruženje Djeca prva, Zagreb, 2005.

U radu na tim prijevodima koristit će se razna pomagala - referentna jezična djela (jednojezični i dvojezični rječnici, pojmovnici, pravopisi, gramatike), referentna stručna

217

djela (enciklopedije, priručnici), internet, konzultacije sa stručnjacima za pojedina područja.

Smisao ovoga rada je da kandidat potvrdi svoju prevoditeljsku spremu i sposobnost, da je radeći na tim tekstovima još više unaprijedi, te da tako pridonese unapređenju prijevodnih standarda i prevoditeljske struke u našoj zemlji.



mr. sc. Vera Andrassy prof. dr. sc. Vladimir Ivir Višnja Brcković

218

Documents

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU - Filozofski fakultet Web viewFILOZOFSKI FAKULTET Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb KLASA: 643-02/08-10/1 URBROJ: 3804-850-08-10 Zagreb, 30. lipnja 2008. P O Z I