SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANITA PAVIĆ

UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM BANKE U FUNKCIJI ZAŠTITE OD

KAMATNOG RIZIKA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

UPRAVLJANJE AKTIVOM I PASIVOM BANKE U FUNKCIJI ZAŠTITE OD

KAMATNOG RIZIKA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Poslovna politika banaka

Voditelj: Prof. dr. sc. Antun Jurman

Studentica: Anita Pavić

Smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0081122668

Rijeka, rujan 2014.

Sadržaj

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ......................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ............................................................................................................................. 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................................................ 1

1.4. Znanstvene metode ....................................................................................................................... 2

1.5. Struktura rada ............................................................................................................................... 2

2. PRISTUPI U UPRAVLJANJU AKTIVOM I PASIVOM BANKE ................................ 4

2.1. Definiranje upravljanja aktivom i pasivom banke ........................................................................ 4

2.2. Nositelji odgovornosti upravljanja aktivom i pasivom banke ...................................................... 6

2.3. Uloga upravljanja aktivom i pasivom banke ................................................................................ 7

2.4. Strategije upravljanja aktivom i pasivom ..................................................................................... 9

2.4.1. Strategija upravljanja aktivom ............................................................................................... 9

2.4.2. Strategija upravljanja pasivom .............................................................................................. 9

2.4.3. Strategija upravljanja sredstvima ........................................................................................ 10

2.5. Upravljanje aktivom i pasivom u funkciji zaštite od kamatnog rizika ....................................... 12

3. RIZIK KAMATNE STOPE U POSLOVNOJ BANCI ................................................... 13

3.1. Određivanje kamatnih stopa ....................................................................................................... 13

3.2. Vrste kamatnih stopa .................................................................................................................. 15

3.2.1. Aktivne i pasivne kamatne stope ......................................................................................... 15

3.2.2. Fiksne i promjenjive kamatne stope .................................................................................... 15

3.3. Oblici rizika kamatne stope ........................................................................................................ 17

3.4. Učinci promjene kamatne stope na poslovanje banke ................................................................ 21

3.4.1. Učinci promjene kamatne stope na račun dobiti i gubitka .................................................. 21

3.4.2. Učinci promjene kamatne stope na novčani tijek banke ..................................................... 21

3.4.3. Učinci promjene kamatne stope na ekonomsku vrijednost banke ....................................... 21

4. MJERENJE I UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM ........................................... 23

4.1. Upravljanje jazom kamatonosne aktive (imovine) i pasive (obveza) ......................................... 24

4.2. Upravljanje jazom prosječnog vremena vezivanja (duration) imovine i obveza........................ 27

4.3. Simulacijski modeli .................................................................................................................... 31

5. INSTRUMENTI ZAŠTITE OD RIZIKA PROMJENE KAMATNE STOPE ............. 32

5.1. Forward i futures ugovori ........................................................................................................... 32

5.1.1. Zaštita forward ugovorima .................................................................................................. 33

5.1.2. Zaštita futures ugovorima .................................................................................................... 34

5.2. Opcije ......................................................................................................................................... 35

5.2.1. Vrednovanje opcija .............................................................................................................. 37

5.2.2. Kupovanje i izdavanje put i call opcije ............................................................................... 39

5.3. Swap ugovori .............................................................................................................................. 43

5.3.1. Swap kamatnih stopa ........................................................................................................... 43

5.3.2. Primjena swap kamatnog ugovora ....................................................................................... 44

6. ANALIZA KAMATNOG RIZIKA U BANKARSKOM SEKTORU REPUBLIKE

HRVATSKE ....................................................................................................................... 46

6.1. Kamatni rizik u bankarskom sektoru Republike Hrvatske ......................................................... 46

6.2. Kamatni rizik u knjizi banke ...................................................................................................... 53

6.3. Derivatni financijski instrumenti u bankama u Republici Hrvatskoj ......................................... 55

7. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 56

LITERATURA ....................................................................................................................... 58

POPIS TABLICA ................................................................................................................... 60

POPIS SHEMA ...................................................................................................................... 60

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................ 60

IZJAVA………………………………………………………………………………………62

1

1. UVOD

Danas, banka je nezamjenjiva financijska institucija koja usmjerava novac od financijski

suficitarnih ka financijski deficitarnim sektorima i na taj način svoju ulogu financijskog

posrednika najčešće obavlja putem osnovnih bankarskih poslova. Osnovni bankarski poslovi

podrazumijevaju prikupljanje depozita i odobravanje kredita klijentima. Da bi banka opstala

na tržištu, bila uspješna i ostvarila profit svojim poslovanjem, ona mora strateški upravljati

pozicijama aktive i pasive. Upravljanjem aktivom i pasivom, banka će postići kontrolu

osjetljivosti bankarskih sredstava na promjene tržišnih kamatnih stopa te na taj način

ograničiti gubitak u neto prihodima i kapitalu.

U nastavku ovog dijela rada čitatelja se upoznaje s problemom, predmetom i objektom

istraživanja, temeljnom radnom hipotezom, svrhom i ciljevima istraživanja, metodama

istraživanja koje su korištene u radu te je prezentirana struktura cjelokupnog rada.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja u okviru ovoga rada je važnost upravljana kamatnim rizikom u

bankama.

S obzirom na navedeni problema istraživanja, predmet istraživanja odnosi se na istraživanje i

teorijsku obradu upravljana kamatnim rizikom banaka.

Iz tako definiranog problema i predmeta istraživanja definira se i objekt istraživanja. Objekt

istraživanja je upravljanje i implementacija sustava upravljanja kamatnim rizikom banke.

1.2. Radna hipoteza

S obzirom na postavljeni problem i predmet istraživanja, temeljna radna hipoteza na kojoj se

temelji ovaj rad glasi: da bi banka bila što uspješnija, tj. da bi što dulje opstala na tržištu i

ostvarivala profit, kod utvrđivanja strategija poslovanja, mora posebnu pozornost usmjeriti na

mjerenje i upravljanje kamatnim rizikom. Rizik kamatne stope jedan je od najvećih izazova s

kojim se banke danas susreću.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Iz definiranog predmeta istraživanja proizlaze svrha i ciljevi istraživanja ovoga rada.

Svrha istraživanja je ukazati na konstantnu potrebu banaka za praćenjem i mjerenjem

izloženosti kamatnom riziku zbog čimbenika koji određuju kamatne stope. Financijsko tržište

2

je ono koje utječe na kamatne stope koje imaju tendenciju da dostignu nivo na kojem se

izjednačava ponuda i potražnja.

Cilj istraživanja je prikazati načine zaštite od kamatnog rizika u bankama.

1.4. Znanstvene metode

U izradi ovoga diplomskog rada korištene su sljedeće znanstvene metode: deduktivna metoda,

metoda analize, metoda generalizacije, metoda klasifikacije, metoda kompilacije,

matematička metoda te grafičko prikazivanje statističkih podataka.

1.5. Struktura rada

Rezultati istraživanja su sintetizirani u sedam međusobno povezanih dijelova. Prvi od tih

dijelova je UVOD u kojem je dan pregled problema, predmeta i objekta istraživanja, radna

hipoteza te koja je svrha i ciljevi istraživanja.

Drugi dio, PRISTUPI U UPRAVLJANJU AKTIVOM I PASIVOM BANKE, bavi se

pronalaženjem teoretski adekvatne definicije modela upravljanja aktivom i pasivom, tko su

nositelji odgovornosti u modelu te koja je uloga koncepta upravljanja aktivom i pasivom u

bankama. Potpoglavlje 2.4. detaljnije objašnjava koncept upravljanja aktivom i pasivom te

njegove strategije provođenja.

Treći dio, RIZIK KAMATNE STOPE U POSLOVNOJ BANCI, kreće od toga što je to

kamata, kamatna stopa i kako se ona oblikuje. Zatim je dan pregled aktivnih i pasivnih te

fiksnih i promjenjivih kamatnih stopa. Četiri najčešća oblika rizika kamatne stope (rizik od

promjene cijena, temeljni rizik, rizik krivulje prinosa i rizik opcionalnosti) obrađeni su u

potpoglavlju 3.3. Na kraju trećeg dijela nalaze se učinci promjene kamatne stope na

poslovanje banke.

MJERENJE I UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM je četvrti dio diplomskog rada koji

obrađuje metode upravljanja kamatnim rizikom. Obrađene su tri metode, a to su: upravljanje

jazom kamatonosne aktive i pasive, upravljanje jazom prosječnog vremena vezivanja imovine

i obveza te simulacijski modeli. Kod svake metode nalaze se i primjeri koji dodatno

pojašnjavaju materiju koja se obrađuje.

Peti dio, INSTRUMENTI ZAŠTITE OD RIZIKA PROMJENE KAMATNE STOPE, daje

pregled četiri najčešće korištena izvanbilančna instrumenta za upravljanje rizikom promjene

kamatne stope. Navedeni instrumenti su: forward i futures ugovori, opcije te swap ugovori

koji su detaljno obrađeni u potpoglavljima 5.1., 5.2. i 5.3.

3

Šesti dio, ANALIZA KAMATNOG RIZIKA U BANKARSKOM SEKTORU REPUBLIKE

HRVATSKE, daje pregled relevantnih podataka za uočavanje kamatnog rizika u bankarskom

sektoru. Posljednji dio šestog dijela odnosi se na derivatne financijske instrumente koje

menadžeri financijskih institucija koriste za zaštitu od kamatnog rizika.

Na kraju ovoga rada nalazi se ZAKLJUČAK u kojem je dana sinteza cjelokupnog

istraživanja.

4

2. PRISTUPI U UPRAVLJANJU AKTIVOM I PASIVOM BANKE

Brojne promjene koje se pojavljuju u bankovnom okruženju, a od kojih su najvažnije:

· promjenjivost tržišnih faktora,

· razvitak financijskih tržišta i instrumenata za zaštitu od rizika,

· struktura i sofisticiranost potražnje na bankovnom tržištu,

odredile su ubrzani razvitak nove funkcije u bankama – upravljanje aktivom i pasivom.

Upravljanje aktivom i pasivom banke jedna je od najkorisnijih analitičkih metoda koju

suvremeni menadžment primjenjuje u bankama i financijskim institucijama koja pomaže da se

smanji izloženost riziku (osobito kada je u pitanju mogućnost gubitaka uslijed promjenjivih

kamatnih stopa).

Važnu bankovnu funkciju upravljanja aktivom i pasivom prilično je teško jednoznačno

definirati s obzirom da se u znanstvenoj literaturi, stručnoj javnosti kao i u čitavoj bankovnoj

industriji, susreću različite definicije ovoga pojma. U ovome radu korišteni su navodi

Hrvatske narodne banke za definiranje i pojašnjenje funkcije upravljanja aktivom i pasivom

banke.

Glavna svrha ovog poglavlja je čitatelja upoznati s teoretskim aspektom te strategijama

upravljanja aktivom i pasivom banaka.

2.1. Definiranje upravljanja aktivom i pasivom banke

Tehnike upravljanja pod nazivom upravljanje aktivom i pasivom predstavljaju obrambeni

sistem financijskih institucija kada su u pitanju poslovni ciklusi i pritisci, ali su i snažno

sredstvo kojim se utječe na formiranje portfelja aktive i pasive na način koji doprinosi

ostvarivanju ciljeva financijske institucije. Upravljanje aktivom i pasivom osnova je svakog

uspješnog bankovnog planiranja i financijskog upravljanja.

Upravljanje aktivom i pasivom uključuje upravljanje (HNB, 2001., str.16):

· tržišnim rizikom (kamatnim i deviznim rizikom),

· rizikom likvidnosti,

· rizikom reputacije i

· rizikom kapitala.

Prema Biltenu o bankama koji izdaje Hrvatska narodna banka (2001., str. 16), temelj bilo

kojeg programa upravljanja aktivom i pasivom treba biti promišljen i realan strateški plan

(petogodišnji plan). Takav plan služi za detaljno razrađivanje jednogodišnjih planova i

5

operativnih planova koji se sastavljaju za mjesec, tromjesečje i polugodište. Da bi se realno

postavili planski zadaci, ključno je praćenje ostvarivanja planskih ciljeva i analiziranje

ostvarenih rezultata. Sustav praćenja i bilježenja podataka (statistika) koji će osigurati

kvalitetne podatke i informacije, na osnovi kojih će se moći sastavljati izvješća, utvrđivati

određeni omjeri i pokazatelji kao i provoditi odgovarajuće analize ostvarenih rezultata, ali i

nerealiziranih planskih ciljeva, bitan su segment za donošenje kvalitetnih i ostvarivih, kako

dugoročnih tako i kratkoročnih, ali i operativnih planova (dnevnih, tjednih, mjesečnih,

tromjesečnih itd.).

Upravljanje aktivom i pasivom u osnovi obuhvaća upravljanje (HNB, 2001., str. 16):

· pozicijom likvidnosti banke radi osiguranja primjerenih sredstava kako bi se

zadovoljila očekivana potražnja za sredstvima bez ugrožavanja razboritih zahtjeva

prema likvidnosti koje postavljaju nadzornici s jedne strane i dioničari s druge strane;

· raspodjelom sredstava i određivanjem cijene kredita i depozita potrebnih radi

ostvarenja specifičnih ciljeva vezanih uz profit u skladu s bančinim godišnjim planom

profita;

· osjetljivošću na promjenu stopa bančinih sredstava i obveza radi osiguranja neto

kamatnog prihoda;

· sredstvima i obvezama banke na način koji neće dovesti u opasnost kapitalne račune

banke, a koji će istodobno omogućiti kontinuirani rast.

Navedeni postupci služe za ostvarivanje postavljenih strateških ciljeva. Dva su najvažnija

strateška cilja banaka i financijskih institucija, a to su:

Ø postizanje najveće moguće razine zarade koja je održiva u određenom vremenskom

razdoblju, ali uz istodobno zadržavanje rizika, koji je rezultat bankovnog poslovanja,

na prihvatljivoj razini te

Ø maksimalno povećanje bogatstva dioničara mjereno tržišnom cijenom njihovih

dionica.

Također, upravljanje aktivom i pasivom obuhvaća četiri područja odgovornosti. Područja

odgovornosti su sljedeća:

· planiranje budućih područja na koja se banka može usmjeriti: tržišta, proizvodi,

kadrovi, poboljšanja organizacije, nove tehnologije i sl.;

· kombinacijom izvora sredstava, uključujući i temeljni kapital, koja traži najniže

troškove potrebne za zadovoljenje planiranih potreba za sredstvima kao bi se osiguralo

primjerenu razinu izvora sredstava;

6

· raspoređivanje sredstava, uz rizik koji banka može kontrolirati, između gotovinskih

sredstava i sredstava koja donose veću zaradu banke (plasmani, ulaganja i sl.);

· brzo, efikasno i uz najmanje troškove reagirati na nove tržišne uvjete i situaciju –

kako? – pozicioniranjem banke, odnosno njezina poslovanja, na takav način koji će joj

omogućiti da na profitabilan način prilagodi svoje aktivnosti bilo kakvim budućim

uvjetima.

Nakon iznesenih poslova i zadataka upravljanja aktivom i pasivom banke, svoje obveze i

odgovornosti imaju i Nadzorni odbor banke, Uprava banke i Odbor za upravljanje aktivom i

pasivom o čemu više u nastavku rada.

2.2. Nositelji odgovornosti upravljanja aktivom i pasivom banke

Najvažnija tijela koja sudjeluju u upravljanju aktivom i pasivom banke su:

Ø Nadzorni odbor banke,

Ø Uprava banke i

Ø Odbor za upravljanje aktivom i pasivom.

Prema Biltenu o bankama koji je izdala Hrvatska narodna banka (2001., str. 17),

1. Nadzorni odbor banke trebao bi:

· prihvatiti strateški plan (kao jedan od odlučujućih kriterija i elemenata za izbor –

potvrdu Uprave banke);

· osigurati kontinuirani nadzor nad izvršavanjem i ostvarivanjem planiranih zadataka;

· kontinuirano nadzirati provođenje procedura i postupaka koji osiguravaju kontrolu i

mjerenje rizika te zakonitosti poslovanja;

2. Uprava banke:

· donosi strateški plan, godišnji plan u kojem treba detaljno planirati prihode i rashode i

utvrditi očekivanu visinu profita;

· određuje strategiju, donosi politike kojima će utvrditi mjere za realizaciju strateških

ciljeva i propisuje procedure za ostvarenje ciljeva;

· osigurava primjeren sustav za mjerenje rizika, praćenje poštivanja postavljenih limita i

za sastavljanje istinitih izvješća o trenutačnoj situaciji banke i o poštivanju smjernica i

limita;

· osigurava adekvatnu kontrolu poštivanja utvrđenih politika i procedura;

7

· donosi odluke o korektivnim mjerama i izmjenama utvrđenih politika i procedura na

osnovi saznanja o promjenama i tržišnim kretanjima, podataka i analiza o ostvarivanju

postavljenih planskih ciljeva, prognozama i sl.;

3. Odbor za upravljanje aktivom i pasivom1:

· sastavlja i predlaže plan upravljanja sredstvima po pojedinim elementima;

· predlaže pojedina ograničenja i limite;

· prati ostvarivanje planskih veličina, analizira ih i redovito o tome izvještava Upravu;

· upravlja strukturom bilance stanja;

· prati ročnu neusklađenost aktive i pasive, analizira uzroke i posljedice kao i

prekoračenje utvrđenih ograničenja i limita;

· kontrolira razinu likvidnosti i upravlja njome;

· kontrolira razinu kamatnog rizika i upravlja njime;

· prati i analizira deviznu poziciju i ukupno i po pojedinim valutama;

· prati i postavlja zahtjeve za adekvatnim kapitalom;

· planira budućnost i daje prognoze.

Odbor za upravljanje aktivom i pasivom banke dužan je u određenim vremenskim razmacima

dostaviti Upravi banke, i ako je potrebno višem rukovodstvu banke, određena izvješća o

ostvarenim rezultatima. Na temelju tih izvještaja Uprava banke može donositi pravodobne i

efikasne odluke.

Nastavak rada usmjeren je na samu ulogu upravljanja aktivom i pasivom banke.

2.3. Uloga upravljanja aktivom i pasivom banke

Inkorporiranost funkcije upravljanja aktivom i pasivom u poslovno odlučivanje i upravljanje

bankom osnovni je pokazatelj stupnja i kvalitete razvitka ove funkcije.

1 Hrvatska udruga banaka (HUB) definira Odbor za upravljanje aktivom i pasivom kao tijelo koje okuplja

odgovorne za upravljanje aktivom i pasivom iz banaka članica čiji je osnovni zadatak razmatranje mjera iz područja centralno bankarskih operacija. Radi se o stalnom tijelu, specijaliziranom radnom tijelu koje pomaže Upravi banke u radu. Uprava banke koja je odgovorna za uspostavljanje okvira za upravljanje rizicima prenosi

ovlasti za upravljanje rizicima na Odbor za upravljanje aktivom i pasivom. Sastaje se najmanje šest puta godišnje i surađuje s HNB-om, HANFOM i Ministarstvom financija.

8

Da bi se navedeno ostvarilo, podrazumijeva se aktivno korištenje tehnika i modela ALM-a2 u

sljedećim područjima (Pavlović, 2004., str. 17):

· implementacija strategije,

· razvitak konkurentskih prednosti,

· mjerenje kapitalne adekvatnosti i solventnosti,

· potpora procesu poslovnog odlučivanja,

· potpora procesu cjenovnog vrednovanja,

· izvještavanje i kontrola rizika na globalnoj poziciji banke te mjerenje uspješnosti

poslovanja prilagođenog rizicima.

Izostanak funkcije upravljanja aktivom i pasivom banke uzrokuje negativne posljedice. Dolazi

do nemogućnosti razmatranja višestrukih mogućih ishoda i mogućih odstupanja od planirane

profitabilnosti, ali i ostalih pokazatelja uspješnosti poslovanja kao što je prihod od kamate –

na kratki rok, odnosno vrijednosti dioničkog kapitala banke – na dugi rok. Buduće troškove

generiraju rizici što zahtijeva učinkoviti sustav njihova mjerenja, kvantificiranja i upravljanja

radi učinkovite kontrole troškova. Uloga upravljanja aktivom i pasivom u upravljanju

solventnošću3 vezana je uz definiranje budućih mogućih gubitaka. Funkcija upravljanja

aktivom i pasivom obuhvaća identifikaciju, mjerenje, kontrolu, izvještavanja kao i

poduzimanje korektivnih akcija, sve u svrhu zaštite od rizika, nakon što je utvrđena „sklonost

za rizikom“ određene banke. Nakon identifikacije i mjerenja rizika, banka je u mogućnosti

pravilno usporediti prinose između pojedinih transakcija, klijenata i poslovnih jedinica.

Identifikacija, mjerenje i nadzor rizika su nužan preduvjet aktivnog preuzimanja rizika

bankovnog posredovanja radi ostvarivanja profita. Novi trendovi mjerenja uspješnosti

poslovanja uvažavaju rizičnost pojedinih transakcija prilikom njegova mjerenja. To znači da

više nije moguće jednoznačno usporediti prinos koji se ostvaruje ulaganjem u plasmane

različitih razina rizika kao što je do sada bio slučaj u tradicionalnim mjerama uspješnosti

poslovanja.

2 ALM (Asset and Liability Management) koncept podrazumijeva upravljanje odnosima aktive i pasive. U osnovi

koncepta je kratkoročno upravljanje ukupnom aktivom i pasivom banke. Suvremeni ALM koncept poseban

naglasak stavlja na profitabilnost banke, uz neizbježnu kontrolu rizika i adekvatnosti kapitala. Primjenom koncepta, menadžment je obvezan svakodnevno provjeravati i kontrolirati promjene u strukturi aktive i pasive kao i bančinu izloženost riziku. Osnova koncepta je uspostava korelacije između profitabilnosti pojedinačni poslova banke i rizika što omogućava sprječavanje rizika koji mogu dovesti do gubitaka u banci. 3 Solventnost - trenutni omjer koji stavlja u odnos sadašnju vrijednost imovine i sadašnju vrijednost obveza.

9

2.4. Strategije upravljanja aktivom i pasivom

Uspješno upravljanje financijskom institucijom zahtijeva različite odluke menadžmenta koje

moraju biti usklađene u okviru cijele institucije kako ne bi došlo do neusuglašenih postupaka,

na različitim razinama odgovornosti, koji bi mogli ugroziti prihode i neto vrijednost

institucije.

Bankarsko upravljanje, operativno, vremenom se razvijalo. Počelo je s upravljanjem aktivom,

zatim se proširilo i na upravljanje pasivom, da bi se došlo do suvremenog pristupa upravljanja

bilancom, odnosno upravljanja aktivom i pasivom banke. Bazelski odbor za superviziju

banaka4 je zaslužan za snažnu potporu modernom pristupu upravljanja aktivom i pasivom.

U nastavku rada obrađene su tri strategije:

· strategija upravljanja aktivom,

· strategija upravljanja pasivom i

· strategija upravljanja sredstvima

putem kojih se nastoji dodatno objasniti funkcija upravljanja aktivom i pasivom banke.

2.4.1. Strategija upravljanja aktivom

Zbog izuzetno stroge regulative štednje, depozita, ponuđenih stopa i nedepozitnih izvora

sredstva5, financijske institucije nisu oduvijek imale mogućnost cjelokupnog uvida u svoju

aktivu i pasivu. Bankari su svoje izvore sredstava uglavnom uzimali „zdravo za gotovo“ te je

ovakav stav, u odnosu na upravljanje aktivom, uvjetovao mišljenje da depoziti koje banka

ima, ali i druga sredstva koja banka može privući, u velikoj mjeri određuju klijenti. Ono o

čemu rukovodstvo odlučuje nisu niti depoziti niti ostale vrste zaduživanja već aktiva.

2.4.2. Strategija upravljanja pasivom

Šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća došlo je do promjena u upravljanju

aktivom i pasivom. Previsoke kamatne stope i oštra konkurencija uvjetovali su okretanje

novim izvorima financiranja i kontroliranja strukture i vrijednosti depozitne i nedepozitne

pasive. Naravno, radi se o novoj strategiji pod nazivom upravljanje pasivom. Osnovno

sredstvo kojim se vršila kontrola bili su:

4 Cilj Bazelskog odbora za superviziju banaka je poboljšati razumijevanje ključnih nadzornih pitanja i poboljšati

kvalitetu nadzora banaka diljem svijeta. 5 Nedepozitni izvori sredstava su dopunski resursi banaka koji služe za popunjavanje financijskog potencijala. Tri

su načina formiranja nedepozitnih resursa, a to su: zaduživanje kod drugih institucija, zatim izdavanje dužničkih vrijednosnih papira te formiranje vlastitog kapitala banke. Postoji nepisano pravilo da veće banke više koriste nedepozitne izvore sredstava jer imaju veću kreditnu sposobnost. Zbog toga su u mogućnosti jeftinije pribaviti sredstva i lakše pokriti povećani rizik nego manje banke.

10

· cijena,

· kamatna stopa i

· ostali uvjeti koje je banka mogla ponuditi za svoje depozite i zaduživanja da bi se

postigao željeni obujam, struktura i cijena.

Primjera radi, banka koja ima povećanu potražnju zajmova, veću od raspoloživih sredstava,

povećat će ponuđenu stopu po depozitima i zaduživanjima u odnosu na svoje konkurente i na

taj način doći do priljeva sredstava, i obrnuto. Ako banka ima veliku količinu sredstava, a

malu potražnju za sredstvima, ona može ponuđenu stopu zadržati ili čak smanjiti iznos stope.

Slijedeća shema prikazuje ciljeve upravljanja aktivom i pasivom.

Shema 1. Upravljanje aktivom i pasivom u bankama i financijskim institucijama

Izvor: Obrada studenta prema podacima iz knjige Bankarski menadžment i financijske usluge

(Rose, Hudgins, 2005., str. 198)

2.4.3. Strategija upravljanja sredstvima

Metoda koja danas dominira u bankarstvu i drugim konkurentskim područjima svakako je

metoda upravljanja sredstvima na čiji su nastanak utjecali razvoj tehnika upravljanja pasivom,

ali i kolebanja kamatnih stopa i sve veći rizik.

Ovom metodom dobiva se uravnoteženiji pristup upravljanja aktivom i pasivom, a fokusirana

je na nekoliko ključnih ciljeva (Rose, Hudgins, 2005., str. 197):

1. rukovodstvo bi trebalo obavljati što češću kontrolu iznosa, strukture, kao i prihoda ili

rashoda po osnovi aktive i pasive, kako bi financijska institucija ostvarila predviđene

ciljeve;

Upravljanje

reakcijom

banke ili druge

financijske

institucije na

promjene na

tržištu

kamatnih

stopa

Prihodi od

kamate

Troškovi po

kamati

Tržišna

vrijednost

aktive

Tržišna

vrijednost

pasive

Marža

neto

kamate

Neto

vrijednost

(akcijski

kapital)

Investicijska

vrijednost,

rentabilnost, i rizik

banke ili druge

financijske institucije

11

2. kontrola koju rukovodstvo obavlja nad aktivom mora biti u skladu sa kontrolom koja

se obavlja nad pasivom, kako bi upravljanje aktivom i pasivom bilo usklađeno da ne bi

došlo do međusobnog neslaganja. Efikasna koordinacija u upravljanju aktivom i

pasivom potiče jačanje povezanosti između prihoda i rashoda i kontrole izloženosti

riziku;

3. prihodi i rashodi se javljaju na obje strane bilance stanja (tj. i na strani aktive i na

strani pasive). Potrebne su takve strategije upravljanja koje maksimalno uvećavaju

prihode, a troškove svode na najmanju mjeru.

Tradicionalan stav – stav da je cjelokupni prihod banke ostvaren po osnovi zajmova i

investicija, ustupa mjesto novom stavu – stav da sve današnje financijske institucije, koje se

bave novim poslovima, tj. prodaju razne vrste financijskih usluga kao što su krediti,

obavljanje plaćanja, štednja, financijske savjetodavne usluge i sl., trebaju na temelju cijene tih

usluga pokriti troškove koji nastaju prilikom kreiranja usluga.

12

2.5. Upravljanje aktivom i pasivom u funkciji zaštite od kamatnog rizika

Slijedeća tablica prikazuje tri razine pristupa financijskog menadžmenta u bilanci banke za

objašnjenje značenja ALM. Međutim, što je ALM? Upravljanje aktivom i pasivom (ALM –

Asset and Liability Management) je prvi korak u kretanju banke ka željenom strategijskom

smjeru. ALM ima ključnu ulogu u određivanju temeljnih komponenti novčanih tijekova

banke – neto kamatnih prihoda.

Tablica 1. ALM trorazinski pristup

Razina I. (općenito)

Upravljanje aktivom

----------------------------------------

Izvanbilančne aktivnosti (OBSAs)6

Upravljanje obvezama

Upravljanje kapitalom

----------------------------

OBSAs

Razina II. (posebno)

Upravljanje pozicijom rezervi

Upravljanje likvidnošću

Upravljanje ulaganjima/

vrijednosnim papirima

Upravljanje kreditima

Upravljanje fiksnom aktivom

OBSAs

Upravljanje obvezama

Pozicija rezervi

Kreditna pozicija

Upravljanje dugoročnim dugom

Upravljanje kapitalom

OBSAs

Razina III. (Bilanca generira račun dobiti i gubitka, daje kamatne stope i cijene)

Profit = kamatni prihodi – kamatni troškovi – rezerviranja za kreditne gubitke + nekamatni

prihodi – nekamatni troškovi – porezi

Slobodni novčani tijek = operativna gotovina + izvori u bilanci – plasmani u bilanci

Instrumenti kojima se mogu doseći ciljevi:

1. upravljanje maržom,

2. kvaliteta kredita,

3. ostvariti dohodak od naknada,

4. kontrola nekamatnih operativnih troškova,

5. upravljanje porezom,

6. adekvatnost kapitala,

7. hedging.

Izvor: Obrada studenta prema podacima iz knjige Poslovna politika banka (Kandžija, Živko,

2004., str. 248)

6 OBSAs – off-balance sheet activities – izvanbilančne aktivnosti, npr. garancija.

13

3. RIZIK KAMATNE STOPE U POSLOVNOJ BANCI

Jedan od najvećih izazova u upravljanju aktivom i pasivom banke je rizik kamatne stope.

Nijedan menadžer ga ne može u potpunosti izbjeći i sve banke i financijske institucije moraju

se s njime suočiti. U trenutku kada na tržištu dođe do promjene u kamatnim stopama – prihodi

od kamata po zajmovima, troškovi od kamata po depozitima i drugim oblicima zaduživanja –

također trpe promjene. Osim što mijenjaju prihod od kamata po zajmovima i trošak od kamata

po depozitima, promjenjive tržišne kamatne stope također mijenjaju tržišnu vrijednost aktive i

pasive i samim time mijenjaju neto vrijednost financijske institucije.

Da bi se došlo do učinaka koje promjene kamatne stope imaju na poslovanje banke, nastavak

rada bavi se problematikom određivanja kamatnih stopa. U radu su obrađene aktivne i pasivne

te fiksne i promjenjive kamatne stope. Kraj trećeg dijela bavi se najčešćim oblicima rizika

kamatne stope te, vraćanjem na početak, kakve učinke imaju promjene kamatnih stopa na

poslovanje banke.

3.1. Određivanje kamatnih stopa

Prema Rječniku bankarstva i financija (1993., str. 214 - 216) kamata7 je cijena upotrebe tuđih

novčanih sredstava. Kamate su svota novca koju je dužnik prema kreditoru obvezan platiti u

nekom roku – obično u godini dana. Kamatna stopa8 definirana je kao postotak duga što ga u

nekom razdoblju dužnik treba platiti vjerovniku kao kamatu. Fiksna kamatna stopa nosi

kreditoru stalni postotak prihoda, neovisno o tržišnim okolnostima. Promjenjiva kamatna

stopa mijenja se ovisno o promjenama tržišnih čimbenika, inflacije i očekivanja.

U nastavku rada nalazi se grafikon koji prikazuje određivanje kamatne stope.

7 Engl. Interest.

8 Engl. Interest rate.

14

Grafikon 1. Određivanje kamatne stope

Izvor: Obrada studenta prema podacima iz knjige Bankarski menadžment i financijske usluge

(Rose, Hudgins, 2005., str. 198).

Iz grafa proizlazi da je ravnotežna kamatna stopa određena odnosom ukupne ponude i

potražnje. U određivanju kamatne stope poseban naglasak se stavlja na čimbenike koji utječu

putem ponude i potražnje na visinu kamatnih stopa.

Ti čimbenici su (Kandžija, Živko, 2004., str. 228):

· monetarno – kreditna politika,

· razina proračunskog deficita,

· poslovni ciklusi,

· razina inflacije,

· međunarodni tijekovi novca.

Bez obzira što su kamatne stope od presudnog značenja, menadžeri banaka i financijskih

institucija nisu u stanju kontrolirati njihov nivo kao ni tendenciju kretanja kamatnih stopa na

tržištu. Kamatne stope određuje financijsko tržište na kojem se susreću davatelji sredstava

zajma (kredita) i oni kojima su ta sredstva potrebna. Zbog toga kamatne stope imaju

tendenciju dosegnuti razinu na kojoj će doći do izjednačavanja iznosa sredstava zajma

(kredita) koji se nude i koji se traže na tržištu, kao što je prikazano na grafu jedan. Međutim,

potrebno je napomenuti i da se banke i slične financijske institucije pojavljuju na

financijskom tržištu i onda kada je njima potreban kredit, a sve u cilju povećanja sredstava za

odobravanje zajmova i investicija.

Cij

en

a k

red

ita

(ka

ma

tna

sto

pa

za

za

jmo

ve

)

0 Količina zajmovnih sredstava

Kamatna stopa

Veličina

odobrenog

kredita

Ponuda kredita

15

Bez obzira jesu li banke i njeni konkurenti na strani onih koji daju financijska sredstva ili onih

koji traže kredite i zajmove, oni ni na koji način ne mogu sigurno odrediti nivo u kojem će se

kretati tržišne kamatne stope. Iz toga proizlazi da banke nemaju ulogu kreiranja cijene nego

izvršavanja cijene.

Nastavak rada bavi se aktivnim i pasivnim te fiksnim i promjenjivim kamatnim stopama.

3.2. Vrste kamatnih stopa

Banke u svom poslovanju koriste aktivne i pasivne te fiksne i promjenjive kamatne stope.

3.2.1. Aktivne i pasivne kamatne stope

Najjednostavnije rečeno – na prikupljena i pribavljena sredstva koja se ulažu u kreditne i

nekreditne plasmane, banka će obračunati aktivnu kamatu koja čini prihod banke – dok na

prikupljena i pribavljena sredstva u domaćoj i stranim valutama, banka će platiti pasivnu

kamatu koja čini rashod banke.

Banke obračunavaju aktivnu kamatu na dane kredite stanovništvu, kredite pravnim osobama,

kratkoročne pozajmice za likvidnost drugim bankama i financijskim institucijama, zatim na

kupljene vrijednosne papire te dane predujmove mjenjačima.

Banka će platiti kamatu na depozite građana u kunama, devizne depozite domaćim građanima

i stranim fizičkim osobama, zatim na rentnu štednju, kako na depozite u kunama pravnih

osoba u zemlji i iz inozemstva tako i na devizne depozite pravnih osoba u zemlji i iz

inozemstva te oročene depozite u kunama inozemnim bankama.

3.2.2. Fiksne i promjenjive kamatne stope

Banka ponekad na izvore i plasmane ugovara fiksne, a ponekad promjenjive kamatne stope.

Odluka o primjeni kamatne stope ne ovisi samo o poslovnoj politici banke, već i o

konkurenciji na tržištu, zahtjevima zajmotražitelja, odluci deponenta ili banke od koje su

sredstva pribavljena.

Fiksne stope aktiva i pasiva imaju kada se vrijednost ne određuje ponovno svaki puta kada

dođe do promjene osnovne stope. Ona kreditoru nosi stalni postotak prihoda, bez obzira na

tržišne okolnosti.

Promjenjive stope aktiva i pasiva imaju kada se vrijednost utvrđuje ponovno svaki put kada

dođe do promjene osnovne stope. Na nju utječu promjene tržišnih čimbenika, inflacija i

očekivanja.

16

LIBOR9 je osnovna, najniža referentna kamatna stopa koja služi kao standard. To je kamatna

stopa po kojoj šest velikih londonskih banaka, svako jutro kada počne rad tržišta, pristaju

odobravati kredite ili polagati depozite jedna kod druge.

Kada je euro uveden kao europska valuta, vodeće europske banke odlučuju kreirati novu

referentnu kamatnu stopu zemalja članica Europske Unije – EURIBOR10. EURIBOR se

koristi kao referentna kamatna stopa prilikom trgovanja nizom financijskih derivata koji su

denominirani u euru, tj. utvrđuje se na europskom međubankarskom tržištu. Promjenom

EURIBOR-a mijenjaju se i kamatne stope pri čemu je rizik promjene kamatne stope prebačen

s banke na dužnika.

Referentna kamatna stopa za hrvatsko novčano tržište je ZIBOR11 koja je uvedena 1997.

godine. Ona je referentna ponudbena kamatna stopa za kunska sredstva na hrvatskom

međubankarskom tržištu12. U biti, ona odražava prosječen kamatne stope referentnih

hrvatskih banaka13 za depozite u kunama po međunarodno priznatim dospijećima.

9 London Interbank Offered Rate.

10 Euro Interbank Offer Rate.

11 Zagreb Interbank Offered Rate.

12 Prema Rječniku financijskih pojmova, međubankarsko tržište je tržište na kojem se odvija međubankarska

trgovina i na kojem se sučeljavaju ponuda i potražnja za novcem, devizama i vrijednosnim papirima. Služi najprije za kompenzaciju likvidnosti među bankama, kao i za refinanciranje njihovih plasmana. 13

Referentne banke u Republici Hrvatskoj su: Erste & Steierm rkische bank d.d., Hrvatska Poštanska Banka d.d., Hypo Alpe Adria bank d.d., Privredna Banka Zagreb d.d., Raiffeisen Austria d.d., Splitska Banka d.d.,

Volksbank d.d. i Zagrebačka Banka d.d.

17

3.3. Oblici rizika kamatne stope

Prije nego li se krene s vrstama kamatnog rizika, potrebno je definirati kamatni rizik i što je

uzrok njegova nastanka. Kamatni rizik, po definiciji, je izloženost – osjetljivost poslovanja

banke neočekivanim promjenama kamatne stope na tržištu, odnosno u bančinom okruženju

(Jurman, 2002., str. 7).

Erste & Steierm rkische Banka d.d. u svojim Izvještajima o podacima o investicijskim i

pomoćnim uslugama (2014., str. 20) za uzroke nastanka kamatnog rizika navodi:

· nezadovoljavajući kamatni raspon,

· neusklađenost kamatonosne aktive i kamatonosne pasive,

· neusklađenost kamatno osjetljive aktive i pasive banke,

· ročna neusklađenost primijenjenih fiksnih i varijabilnih kamatnih stopa,

· neusklađenost izvora i dugoročnih plasmana,

· promjena kamatnih stopa na tržištima.

Najčešći oblici rizika kamatne stope su (Bazelski odbor za superviziju banaka, 2003):

· rizik od promjene cijena,

· temeljni rizik,

· rizik krivulje prinosa i

· rizik opcionalnosti.

Rizik od promjene cijena se javlja u bankovnom poslovanju jer banke ponekad ugovaraju

fiksne, a ponekad ugovaraju promjenjive kamatne stope na plasmane i izvore sredstava. S

obzirom na ročnu transformaciju sredstava, potraživanja i obveze, banke nemaju iste rokove

dospijeća i eventualne promjene kamatnih stopa mogu dovesti do nepovoljnih učinaka na

poslovanje banke.

Temeljni rizik nastaje zbog neusklađivanja promjena aktivnih i pasivnih stopa, ali i oštre

konkurencije kada je banka prisiljena smanjiti aktivnu kamatu na kredit, a istovremeno

povećati kamatu na depozit.

Rizik krivulje prinosa – svako gospodarstvo nastoji ostvariti što veći rast i što veću stopu

zaposlenosti u uvjetima niske inflacije. Međutim, što je s kamatnim stopama u takvim

okolnostima? Dugoročne kamatne stope bit će veće od kratkoročnih jer se na taj način

kompenzira kreditora za vezivanje sredstava i mogući kreditni rizik u dužem razdoblju.

Kratkoročne i dugoročne kamatne stope formiraju se na temelju ponude i potražnje, a krivulja

prinosa može biti pozitivna ili uzlazna te negativna ili silazna što je prikazano u nastavku

rada.

18

Kada je gospodarstvo u ekspanziji, rastu i proizvodnja i potrošnja, povećava se potražnja za

kreditima i kamatne stope, ali i inflacija (grafikon 2). Kada inflacija postane tako visoka,

provode se restriktivne monetarne mjere koje dovode do pada proizvodnje, smanjenja

potražnje za kreditima, i u očekivanju niže inflacije, smanjuju se prvo dugoročne, a potom i

kratkoročne kamatne stope. Kada je krivulje prinosa silazna, negativna (grafikon 3), očekuje

se pad inflacije i daljnji brži pad dugoročnih u odnosu na kratkoročne kamatne stope.

19

Grafikon 2. Formiranje kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa i njihov utjecaj na rastuću krivulju prinosa

Kratkoročno ulaganje % Dugoročno ulaganje % Krivulja prinosa %

Izvor: Obrada studenta prema autoriziranim predavanjima (Jurman, 2013.)

Grafikon 3. Formiranje kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa i njihov utjecaj na padajuću krivulju prinosa

Kratkoročno ulaganje :% Dugoročno ulaganje % Krivulja prinosa %

Izvor: Obrada studenta prema autoriziranim predavanjima (Jurman, 2013.)

S

D

s

D

Kratki rok Dugi rok

S

D

S

D

Kratki rok Dugi rok

20

U normalnim gospodarskim ciklusima krivulja prinosa je prvo uzlazna, zatim silazna pa

ponovno uzlazna. Nju banke trebaju predviđati.

Ako je krivulja prinosa uzlazna, što znači da su dugoročne kamatne stope veće od

kratkoročnih, na izvore će banka ugovarati fiksne, a na plasmane promjenjive stope.

Ugovaranjem fiksnih stopa na izvore, banka će uštedjeti na dodatnim rashodima koje bi imala

da je ugovarala promjenjive stope. Ugovaranjem promjenjivih stopa na plasmane, banka će

odmah povećati aktivne kamatne stope i ostvariti dodatne prihode. Ako je krivulja prinosa

silazna, što znači da su kratkoročne kamatne stope veće od dugoročnih, tada će banka na

izvore ugovarati promjenjive, a na plasmane fiksne kamatne stope. Na taj način banka će

zadržati više stope na plasmane u odnosu na tržišnu stopu, a odmah će smanjiti kamatne stope

na izvore. To će omogućiti banci daljnje zadržavanje dosadašnjih većih prihoda i

istovremeno, trenutno smanjenje rashoda. Međutim, krivulja prinosa može se promijeniti i na

taj način poremetiti predviđena kretanja kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa. Ta znači

da u praksi nepredviđeni i neočekivani pomaci krivulje prinosa, odnosno kratkoročnih i

dugoročnih kamatnih stopa, mogu izazvati nepovoljne učinke na poslovanje banke. I upravo

to neočekivano i nepredviđeno kretanje kamatnih stopa, koje nije u skladu s normalnim

kretanjem krivulje prinosa, jest rizik krivulje prinosa (Jurman, 2013).

Rizik opcionalnosti – opcija14 se javlja ili kao samostalni instrument kojim se trguje na burzi

ili kao posebna klauzula koja se ugrađuje u neki od standardnih bankarskih ugovora15. U

bankarskom sektoru Republike Hrvatske ne izdaju se opcije kojima bi se trgovalo na burzi, ali

je uobičajeno ugrađivati ih u bankovne ugovore kao opcijske klauzule. Primjer opcijskih

klauzula u bankovnim ugovorima:

· deponent je oročio sredstva u banku, ali ima mogućnost podići ih bilo kada bez

plaćanja naknade,

· dužnik može plaćati kamatu koja se formira u zavisnosti od eskontne stope središnje

banke, u zavisnosti od kretanja EURIBOR-a ili pak fiksnu kamatnu stopu prema

ugovoru.

Izdavanje opcija ili pak ugrađivanje opcijskih klauzula u bankovne ugovore predstavlja rizik

kamatne stope za banke.

14

Opcija daje pravo, ali ne i obvezu imatelju na kupnju, prodaju ili neku drugu mogućnost korištenja prava iz ugovora o kupnji opcije. 15

Standardni bankovni ugovori su: ugovor o kreditu, ugovor o depozitu i sl.

21

Temeljni element pouzdanosti i sigurnosti svake banke je upravljanje rizikom kamatnih stopa.

Ono uključuje upravljanje strukturom aktive i pasive banke radi kontroliranja financijskog

rezultata banke na koji utječe promjena kamatnih stopa.

Nakon što je utvrđeno koje to vrste kamatnih stopa postoje i koji su oblici rizika kamatne

stope, potrebno je proučiti učinke promjene kamatne stope na poslovanje banke.

3.4. Učinci promjene kamatne stope na poslovanje banke

Promjena bilo koje kamatne stope ima učinak na:

· račun dobiti i gubitka,

· novčani tijek i

· ekonomsku vrijednost banke.

3.4.1. Učinci promjene kamatne stope na račun dobiti i gubitka

a) pasiva – ukoliko dođe do povećanja pasivne kamatne stope – koje može biti

prouzročeno odlukom same banke, Hrvatske narodne banke, zakonom, stanjima na

tržištu ili pak odlukom vjerovnika – na neku od pozicija izvora, povećat će se rashodi i

smanjit će se neto kamatni prihod banke, i obrnuto. Ukoliko se smanji pasivna

kamatna stopa, smanjit će se rashodi i povećat će se neto kamatni prihod banke.

b) aktiva – povećanje aktivne kamatne stope povećava neto kamatni prihod banke i ima

pozitivan učinak. Smanjenje aktivne kamatne stope, za razliku od povećanja, ima

negativan učinak i dovodi do smanjenja neto prihoda banke.

3.4.2. Učinci promjene kamatne stope na novčani tijek banke

Banke obračunavaju kamate na plasmane kako bi formirale prihode za račun dobiti i gubitka,

kako bi kamatu naplatile i iz tako naplaćene kamate isplatile pasivnu kamatu, ali i podmirile

dio troškova poslovanja.

Promjene kamatnih stopa koje se odražavaju na kamatne prihode i rashode imaju učinak i na

novčane tijekove, odnosno likvidnost banke.

3.4.3. Učinci promjene kamatne stope na ekonomsku vrijednost banke16

Povećanjem tržišne kamatne stope, koja je ujedno i diskontna stopa, uz nepromijenjene ostale

uvjete, ekonomska vrijednost banke se smanjuje, i obrnuto. Smanjenjem tržišne kamatne

16

Prema Odluci o upravljanju kamatnim rizikom u knjizi banke koju je donijela Hrvatska narodna banka 2012.

godine, ekonomska vrijednost knjige banke kreditne institucije jest procjena sadašnje vrijednosti svih očekivanih neto novčanih tijekova pozicija knjige banke kreditne institucije, odnosno očekivanih novčanih tokova imovine kreditne institucije umanjenih za očekivane novčane tokove obveza kreditne institucije.

22

stope povećat će se ekonomska vrijednost banke izračunata metodom diskontirane vrijednosti

budućih neto novčanih tijekova.

Svaka banka bi trebala oblikovati adekvatnu kamatnu politiku, zatim, definirati tehnike

mjerenja kamatnog rizika te načine ili tehnike putem kojih će se osigurati od promjene

kamatnih stopa. O svemu više u nastavku rada.

23

4. MJERENJE I UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM

Nemogućnosti predviđanja promjena kamatnih stopa može dovesti do nepovoljnih učinaka na

poslovanje banke. Zbog toga je potrebno poznavati i razraditi primjenu metoda za mjerenje

veličine rizika kao i načine za upravljanje rizikom.

Tri najčešće korištene metode upravljanja kamatnim rizikom u praksi su:

Ø upravljanje jazom kamatonosne aktive (imovine) i pasive (obveza),

Ø upravljanje jazom prosječnog vremena vezivanja (duration) imovine i obveza,

Ø simulacijski modeli.

Neke od ovih navedenih metoda su jednostavnije i njima se analiziraju postojeći podaci i

činjenice. Druge su, pak, složenije i u samu analizu uključuju, pored postojećih podataka i

činjenica, predviđanja kamatnih stopa, plasmana i izvanbilančnih transakcija u budućnosti.

Neto kamatna marža je najopćenitiji i temeljni pokazatelj promjena, tj. rizika kamatne stope.

Relacija za izračunavanje glasi:

Prihodi od kamate – Rashodi od kamate Neto kamatna marža = Prosječna kamatonosna aktiva

Primjer:

Ako je tijekom godine prosječna kamatonosna aktiva bila 1.000 milijuna $, prihod od kamate

120 milijuna $, a rashod od kamate 70 milijuna $, tada kamatna marža iznosi:

(120 – 70 ) / 1000 = 5%

U slučaju da je kamatonosna imovina jednaka kamatonosnim obvezama banke, opće

povećanje ili smanjenje kamatnih stopa ima neutralan učinak, tj. neto kamatna marža je

zaštićena. U slučaju da se kamatonosna imovina i obveze razlikuju, tj. nisu međusobno

jednake, među njima postoji jaz koji se izračuna pomoću sljedeće relacije:

Jaz = Kamatonosna imovina (aktiva) – Kamatonosne obveze (pasiva)

U nastavku rada razrađena je metoda upravljanja jazom kamatonosne aktive (imovine) i

pasive (obveza).

24

4.1. Upravljanje jazom kamatonosne aktive (imovine) i pasive (obveza)

Budući da se kamatonosna aktiva i pasiva razlikuju, banka može imati pozitivan17 ili

negativan18

jaz. Ukoliko banka ima pozitivan jaz (kamatonosna imovina veća od

kamatonosnih obveza) „odgovara“ joj povećanje opće razine kamatnih stopa, a kada ima

negativan jaz (kamatonosna imovina manja od kamatonosnih obveza) „odgovara“ joj

smanjenje opće razine kamatnih stopa jer na taj način ostvaruje veću kamatnu maržu što je i

prikazano u nastavku.

Primjer:

Imovina > obveza

Imovina banke iznosi 2.000 milijuna $ i ukamaćena je uz 6%. Obveze banke iznose 1.500

milijuna $ na koje plaća 3%. Ukoliko se opća razina kamatnih stopa poveća, tj. smanji za

jedan postotni bod učinak je slijedeći:

Imovina < obveza

Imovina banke iznosi 2.000 milijuna $ i ukamaćena je uz 6%. Obveze banke iznose 2.500

milijuna $ na koje plaća 3%. Ukoliko se opća razina kamatnih stopa poveća, tj. smanji za

jedan postotni bod učinak je slijedeći:

kamatne stope kamatne stope

Prihodi: 2.000 x 6% = 120$ 2.000 x 7% = 140$ 2.000 x 5% = 100$

Rashodi: 2.500 x 3% = 75$ 2.500 x4% = 100$ 2.500 x 2% = 50$

Razlika 45$ 40$ 50$

Kamatna marža 2,25% 2% 2,5%

17

Ukoliko banka ima pozitivan jaz ona je „imovinski“ osjetljiva. 18

Ukoliko banka ima negativan jaz ona je i „obvezno“ ili „pasivno“ osjetljiva. 19

Prihod umanjen za rashod. 20

Kamatna marža se izračunava po formuli: razlika prihoda i rashoda/imovina banke *100.

kamatne stope kamatne stope

Prihodi: 2.000 x 6% = 120$ 2.000 x 7% = 140$ 2.000 x 5% = 100$

Rashodi: 1.500 x 3% = 45$ 1.500 x 4% = 60$ 1.500 x 2% = 30$

Razlika19 75$ 80$ 70%

Kamatna marža20 3,75% 4% 3,5%

25

Kako općenito promjene kamatnih stopa djeluju na kamatne prihode i rashode, prikazano je u

slijedećoj tablici.

Tablica 2. Odnosi u analizi jaz-a kamatonosne aktive i pasive

Jaz kamatonosne

imovine i obveza

Promjena

kamatne

stope

Promjena

kamatnih

prihoda

Odnos

Promjena

kamatnih

rashoda

Promjena

neto kamatne

marže

pozitivan povećanje povećanje > povećanje povećanje

pozitivan smanjenje smanjenje > smanjenje smanjenje

negativan povećanje povećanje < povećanje smanjenje

negativan smanjenje smanjenje < smanjenje povećanje

nula povećanje povećanje = povećanje -

nula smanjenje smanjenje = smanjenje -

Izvor: Obrada studenta prema podacima iz knjige Bank Management (Koch, MacDonald,

1992, str. 267)

S obzirom na predstavljene odnose u tablici, strategije upravljanja jazom kamatonosne

imovine i obveza su slijedeće (Jurman, 2013.):

· Banka s pozitivnim jazom u uvjetima smanjenja opće razine kamatnih stopa imat će

smanjenje kamatne marže. Da bi eliminirala gubitak, banka treba:

ü produžiti rokove dospijeća imovine i ugovoriti fiksne kamatne stope na

plasmane,

ü skratiti rokove dospijeća obveza i ugovarati promjenjive kamatne stope na

obveze,

ü smanjiti pozitivan jaz – kako? ili povećanjem obveza ili smanjenjem

kamatonosne aktive.

· Banka s pozitivnim jazom u uvjetima povećanja opće razine kamatnih stopa povećat

će kamatnu maržu ukoliko:

ü poveća pozitivan jaz – kako? ili povećanjem kamatonosne aktive i/ili

smanjenjem kamatonosne pasive,

ü skrati rokove dospijeća imovine, a poveća rokove dospijeća obveza,

ü na plasmane ugovara promjenjive, a na obveze fiksne kamatne stope.

26

· Banka s negativnim jazom u uvjetima povećanja opće razine kamatnih stopa imat će

smanjenje kamatne marže. Da bi eliminirala gubitke, banka treba:

ü smanjiti negativan jaz kamatonosne imovine i obveza,

ü skratiti rokove dospijeća imovine i na plasmane ugovarati promjenjive

kamatne stope,

ü produžiti rokove dospijeća obveza i na obveze ugovarati fiksne kamatne stope.

· Banka s negativnim jazom u uvjetima smanjenja opće razine kamatnih stopa povećat

će kamatnu maržu ukoliko:

ü poveća negativan jaz kamatonosne imovine i obveza,

ü produži rokove dospijeća imovine i na plasmane ugovara fiksne kamatne

stope,

ü skrati rokove dospijeća obveza i na obveze ugovara promjenjive kamatne

stope.

Upravljanje jazom kamatonosne aktive (imovine) i pasive (obveza) je vrlo korisna tehnika

koju menadžeri banke mogu primjenjivati, ali ona ne ukazuje na koji to način promjene

kamatnih stopa utječu na ekonomsku vrijednost banke. Zato je mnogo bolja tehnika mjerenje

prosječnog vremena vezivanja imovine i obveza banke kojom se taj problem rješava i koja je

teme slijedećeg dijela rada.

27

4.2. Upravljanje jazom prosječnog vremena vezivanja (duration) imovine i

obveza

Duration se definira kao prosječno ponderirano vrijeme dospijeća kojim se mjeri osjetljivost

cijene svakog pojedinog financijskog instrumenta na promjene tržišne kamatne stope

(Kandžija, Živko, 2004., str. 239). Također, može se reći da duration mjeri osjetljivost

pojedinih pozicija aktive i pasive bilance i izvanbilančnih pozicija na promjene u razini

kamatne stope.

Potraživanja banke dovode do novčanih priljeva po glavnici i kamati u ugovorenim rokovima

bez obzira na njihov oblik. Što je vrijeme dospijeća duže, novčani priljevi, ali i novčani

odljevi su pod snažnijim utjecajem promjena tržišne kamatne stope. Što to znači? To znači da

će se povećanjem tržišne kamatne stope smanjiti sadašnja vrijednost budućih novčanih

tijekova, a sniženjem tržišne kamatne stope povećat će se sadašnja vrijednost budućih

novčanih tijekova.

Dakle, prosječno vrijeme vezivanja je vremenska i vrijednosna mjera dospijeća kojom se

mjeri prosječno vrijeme bančinih potraživanja gotovinskih priljeva po glavnici i kamati.

Duration izražen relacijom je:

Sadašnja vrijednost zbroja svih očekivanih

novčanih priljeva ponderiranih vremenom primitaka

D =

Tržišna vrijednost vrijednosnice

U nastavku je dan primjer izračunavanja duration-a za obveznicu banke.

Primjer:

Banka posjeduje obveznicu nominalne vrijednosti 25.000 HRK s preostalim rokom dospijeća

7 godine i kamatnom stopom od 6%. Stopa prihoda do dospijeća (YTM) ako je sadašnja

prodajna cijena obveznice 23.000 HRK je:

YTM21 = (6 x 100)/90 + (100 – 90)/7 = 8,1%

Duration obveznice je:

D = [(1.500 x 1)/(1 + 0,081)1 + (1.500 x 2)/(1 + 0,081)2 + (1.500 x 3)/(1 + 0,081)3 + (1.500 x

4)/(1 + 0,081)4 + (1.500 x 5)/(1 + 0,081)5 + (1.500 x 6)/(1 + 0,081)6 + (26.500 x 7)/(1 +

0,081)7] / 23.000

21

YTM = i x 100 + Pp - Pb

Pb n

28

D = 5,67 godina – teoretsko vrijeme koje je kraće od nominalnog vremena dospijeća (sedam

godina) jer je godišnja kamatne stopa na obveznicu reinvestirana poslije godišnje isplate.

Primjer ukazuje da je prosječno vrijeme vezivanja obveznice dulje ukoliko je stopa prihoda

do dospijeća (YTM) niža, i obrnuto. Banka će imati više vremena vratiti sredstva koja je

uložila u obveznicu ako je stopa prihoda do dospijeća niža, tj. ako je obveznica kupljena iznad

nominalne vrijednosti ili pak ako je tržišna kamatna stopa veća od nominalne kamatne stope

na obveznicu. Ako obveznica ima dulje prosječno vrijeme vezivanja, znači da je ona

osjetljivija na promjenu tržišne kamatne stope od one obveznice koja ima kreće vrijeme

vezivanja. Zašto? Zato što je vjerojatnije da će se tržišna kamatna stopa koja utječe i na stopu

prihoda do dospijeća, promijeniti kroz dulje vremensko razdoblje.

U nastavku je dan primjer koji pokazuje što će se dogoditi s tržišnom vrijednosti obveznice

ukoliko stvarno dođe do smanjenja tržišne kamatne stope. Za to je potrebno izračunati

postotnu promjenu u tržišnoj cijeni.

Relacija glasi:

P

- D x

P

Primjer:

Banka posjeduje obveznicu koja ima tekuću tržišnu cijenu 17.000 HRK i prosječno vrijeme

vezivanja 10 godina. Tržišna kamatna stopa je 8% i predviđa se da će se kamatna stopa

smanjiti na 6%.

P

= - 10 x [(0,02/(1+0,08)] = - 0,1852, tj. – 18,52% P Ukoliko stvarno dođe do smanjenja tržišne kamatne stope sa 8% na 6%, tržišna vrijednost

obveznice će se povećati za 18,52% ili sa 17.000 HRK na 20.148,40 HRK.

Iz toga svega proizlazi slijedeće: tržišna vrijednost bilo koje stavke imovine i obveza direktno

je proporcionalna duration-u, ali s negativnim predznakom.

Ukoliko dođe do povećanja tržišne kamatne stope, to će utjecati na pad tržišne ili sadašnje

vrijednosti bančine imovine ili obveza i time više ako su njihova prosječna vremena vezivanja

duža. I ono što banka treba napraviti je utvrditi strategiju upravljanja jazom duration-a

imovine i obveza radi zaštite od kamatnog rizika.

Ukoliko banka uspije strukturirati svoju kamatonosnu aktivu i pasivu da izjednači prosječno

vrijeme vezivanja imovinskog portfelja banke s prosječnim vremenom vezivanja obveza

banke, bit će najmanje otvorena riziku kamatne stope.

29

Međutim, u stvarnosti kamatonosna imovina je najčešće veća od kamatonosnih obveza jer bi

inače banke bile insolventne. Da bi se smanjio jaz duration-a imovine i obveza, potrebno je

zadovoljiti slijedeću relaciju:

Jaz duration-a banke = Duration portfelja imovine – Duration portfelja obveza x Ukupne

obveze / Ukupna imovina

Primjer:

Bilanca banke

AKTIVA Iznos u mil. Duration (god) PASIVA Iznos u mil. Duration (god)

Krediti

poduzećima 5.450 9 Depozit 7.550 3

Krediti

stanovništvu 4.350 12

Uzeti

krediti 2.350 3

VP-i 1.200 5 Kapital 1.100 0

Ukupno: 11.000 9,75 Ukupno: 11.000 3

Duration imovinskog portfelja = [(5.450x9)+(4.350x12)+(1.200x5)]/11.000 = 9,75 godina

Duration portfelja obveza = [(7.550x3)+(2.350x3)]/9.900 = 3 godina

Jaz duration-a banke = 9,75 – 3 x (9.900/11.000) = 6,075 godina

Jaz duration-a banke od 6,075 godina interpretira se na slijedeći način: pozitivan jaz od 6,075

godina znači da će se ekonomska vrijednost banke smanjiti ako dođe do rasta tržišne kamatne

stope, tj. povećati ako dođe do njezinog pada.

Postavlja se pitanje – kolika je promjena neto vrijednosti banke uzrokovana promjenom

tržišne kamatne stope?

Relacija za odgovor na ovo pitanje je slijedeća:

[- Da x r/(1+r) x A] - [- Dp x r/(1+r) x P]

Primjer (nastavak prethodnog):

Ukoliko dođe do smanjenja tržišne kamatne stope s 12% na 10% godišnje, neto vrijednost

banke će se povećati za 1737,12 milijuna.

[-9,75x0,02/(1+0,12)x11.000] - [-3x0,02/(1+0,12)x9.900] = - 1737,12 milijuna

Proizlazi zaključak da vrijednost banke ovisi o:

o veličini jaza duration-a imovine i obveza; veći jaz stvara veću izloženost riziku

promjene kamatne stope,

30

o veličini jaza aktive i pasive; veći jaz djeluje na apsolutno i relativno (%) veću

promjenu vrijednosti banke,

o veličini promjene tržišne kamatne stope; veća promjena kamatne stope stvara i veću

izloženost kamatnom riziku.

Sljedeća tablica prikazuje općenito djelovanje promjene kamatnih stopa na vrijednost

imovine, obveza i neto vrijednost banke.

Tablica 3. Djelovanje kamatnih stopa na vrijednost imovine, obveza i neto vrijednost banke

Jaz prosječnog

vremena

vezivanja

Promjena

kamatne

stope

Promjena tržišne

vrijednosti

imovine

Promjena tržišne

vrijednosti

obveza

Promjena

vrijednosti

banke

pozitivan povećanje smanjenje > smanjenje smanjenje

pozitivan smanjenje povećanje > povećanje povećanje

negativan povećanje smanjenje < smanjenje povećanje

negativan smanjenje povećanje < povećanje smanjenje

nula smanjenje povećanje = povećanje nula

nula povećanje smanjenje = smanjenje nula

Izvor: Izrada studenta prema autoriziranim predavanjima (Jurman, 2013)

Kao i kod upravljanja jazom kamatonosne imovine i obveza, tako je i kod upravljanja jazom

duration-a imovine i obveza moguće utvrditi strategije (Jurman, 2013.).

· Banka koja ima pozitivan jaz, u uvjetima rasta tržišne kamatne stope, imat će

smanjenje vrijednosti. Da bi spriječila smanjenje, banka će smanjiti jaz duration-a

imovine i obveza na sljedeći način:

ü povećat će rokove dospijeća obveza, ugovarat će fiksne kamatne stope na

depozite i pribavljene kredite,

ü skratit će rokove dospijeća plasmana i ugovarati promjenjive stope na

plasmane.

· Banka koja također ima pozitivan jaz, u uvjetima pada kamatnih stopa, imat će

povećanje vrijednosti. Da bi dodatno povećala vrijednosti, banka će povećati jaz

duration-a imovine i obveza na sljedeći način:

ü produžit će rokove dospijeća plasmana, ugovarat će fiksne kamatne stope na

plasmane,

ü skratit će rokove dospijeća obveza, ugovarat će promjenjive stope na depozite i

pribavljene kredite.

31

· Banka s negativnim jazom u uvjetima rasta kamatnih stopa imat će povećanje

vrijednosti. Da bi dodatno povećala tu vrijednost, treba povećati negativni jaz

duration-a imovine i obveza i to na sljedeće načine:

ü skratiti rokove dospijeća plasmana, ugovarati promjenjive kamatne stope na

plasmane,

ü produžiti rokove dospijeća obveza, ugovarati fiksne kamatne stope na obveze.

· Banka koja također ima negativan jaz, u uvjetima pada kamatnih stopa, imat će

smanjenje vrijednosti. Zbog smanjenja negativnog jaza i sprječavanja daljnjeg pada

vrijednosti banka treba učiniti sljedeće:

ü produžiti rokove dospijeća plasmana, ugovarati fiksne kamatne stope na

plasmane,

ü skratiti rokove dospijeća obveza, ugovarati promjenjive kamatne stope na

plasmane.

4.3. Simulacijski modeli

Banke obavljaju složene poslove, koriste različite rizične instrumente i strukturiraju rizične

portfelje vrijednosnih papira. Pri tome u procesu upravljanja kamatnim rizikom mogu koristiti

podršku informacijske tehnologije za simulacijske modele mjerenja i upravljanja učinka rizika

kamatne stope na zaradu banke i njezinu ekonomsku vrijednost. Postoje dvije vrste

simulacija, statičke i dinamičke. Ukoliko se procjenjuje učinak kamatnih stopa na zaradu

banke i sadašnju vrijednost očekivanih novčanih tijekova koji proizlaze iz postojećih

bilančnih i izvanbilančnih pozicija, takve procjene nazivaju se statičke simulacije. Dinamičke

simulacije u projiciranju učinka kamatnih stopa na financijsko stanje banke polaze od

detaljnijih pretpostavki oko budućeg smjera kretanja kamatnih stopa na tržištu, očekivanih

promjena u bankarskim aktivnostima, očekivanog ponašanja klijenata banke, poslovne

strategije banke te nastojanjima u poslovanju (Kandžija, Živko, 2004., str. 246).

32

5. INSTRUMENTI ZAŠTITE OD RIZIKA PROMJENE KAMATNE STOPE

Banke i financijske institucije umjesto da upravljaju rizikom promjenama u bilanci kako bi se

zaštitile od tog rizika, mogu koristiti i koriste izvanbilančne instrumente kao što su:

· forward,

· futures,

· opcije i

· swap ugovori.

U nastavku rada je detaljno razrađen svaki instrument te njegova uloga u upravljanju rizikom

promjene kamatne stope .

5.1. Forward i futures ugovori

Što je forward, a što futures ugovor?

Forward ugovor je ugovorni sporazum između kupca i prodavatelja u vremenu 0 o razmjeni

unaprijed određene aktive za novac nekoliko dana kasnije (Saunders, Millon Cornett, 2006.,

str. 622). Otkazivanje ovakve vrste ugovora netom prije isteka je vrlo teško provesti.

Primjer:

U tromjesečnom forward ugovoru o isporuci 20-godišnje obveznice, kupac i prodavatelj

dogovorit će cijenu i iznos na današnji dan – vrijeme 0, ali isporuka 20-godišnje obveznice za

novac će se obaviti za tri mjeseca od danas. Ako je dogovorena forward cijena u vrijeme 0

bila 97 dolara, znamo da je nominalna vrijednost 100 dolara, kroz tri mjeseca prodavatelj će

isporučiti 100 dolara 20-godišnje obveznice i primiti 97 dolara od kupca. Bez obzira što se

dogodilo s promptnom cijenom 20-godišnje obveznice tijekom tri mjeseca, tj. od vremena

sklapanja ugovora do isporuke obveznice za plaćanje, to je cijena koju kupac mora platiti, a

prodavatelj prihvatiti.

Futures ugovor obično se dogovara putem organizirane burze. To je sporazum između kupca i

prodavatelja u vrijeme 0 o zamjeni standardizirane, unaprijed određene aktive za novac na

neki kasniji datum (Saunders, Millon Cornett,2006., str. 622). Iz ovoga proizlazi da su

forward i futures ugovor vrlo slični. U čemu je razlika? Razlika je u cijeni koja je kod

forward ugovora fiksna dokle god traje ugovor, dok se kod futures ugovora svakodnevno

svodi na tržišnu cijenu.

33

5.1.1. Zaštita forward ugovorima

Pretpostavka:

Banka posjeduje u bilanci 20-godišnju vladinu obveznicu u vrijednosti od milijun dolara

nominalne vrijednosti. U vrijeme 0, tržišna vrijednost obveznice iznosi 970.000 dolara

ukupno. Recimo da menadžer na neki način sazna da se predviđa povećanje kamatnih stopa sa

sadašnjih 8% na 10% tijekom sljedeća tri mjeseca. Pokaže li se predviđanje točnim,

povećanjem kamatnih stopa past će cijena obveznice i nastat će gubitak u kapitalu za portfelj

obveznice.

Računski dokaz svega navedenog:

P

- D22 x , P = - 9 x 970.000$ x (0,02/1,08) = - 161.667 $

P Ukoliko se kamatna stopa poveća sa 8% na 10%, doći će do nastanka kapitalnog gubitka na

obveznicu u iznosu od 161.667 dolara. Da bi pokrio gubitak, menadžer može zaštititi tu

poziciju poduzimanjem izvanbilančne zaštite. Menadžer može prodati milijun dolara

nominalne vrijednosti 20-godišnje obveznice za forward isporuku od tri mjeseca23.

Što ukoliko stvarno dođe do povećanja kamatne stope za 2 postotna boda?

Vrijednost obveznice se smanjila za 16,67% (161.667/970.000) ili za 161.667 dolara, odnosno

s 970.000 na 808.333 dolara. 161.667 dolara predstavlja gubitak kapitala. Nakon što je došlo

do povećanja kamatnih stopa, menadžer može kupiti milijun dolara nominalne vrijednosti 20-

godišnje obveznice na promptnom tržištu po 80,833 dolara za 100 dolara nominalne

vrijednosti što predstavlja trošak od 808.333 dolara, i isporučiti obveznicu kupcu forward

ugovora. Kupac forward ugovora je pristao platiti 97 dolara za 100 dolara nominalne

vrijednosti ili 970.000 dolara. Prema tome, razlika je: 161.667 dolara (970.000-808.333) što

predstavlja profit menadžera od forward transakcije.

Bilančni gubitak od 161.667 dolara koji je nastao zbog povećanja kamatnih stopa za 2

postotna boda pokriven je izvanbilančnim dobitkom od 161.667 dolara od forward ugovora.

Ovakvo točno poklapanje se ne može postići zbog nesposobnosti menadžera za savršenim

predviđanjem promjena kamatnih stopa.

22

U potpoglavlju 4.2. prikazan je izračun duration-a. U ovom primjeru uzima se duration od točno devet godine kao što i iznosi za slične obveznice. 23

U neko vrijeme, vrijeme 0, menadžer će pronaći kupca koji će htjeti platiti 97 dolara za svakih 100 dolara 20-

godišnjih obveznica isporučenih u tri mjeseca.

34

5.1.2. Zaštita futures ugovorima

Većina banaka i financijskih institucija koristi futures ugovore ili na mikrorazini ili na

makrorazini kako bi se zaštitila od rizika promjene kamatne stope.

Mikrohedžing (mikrorazina) banke i financijske institucije provode kada koriste futures i

forward ugovore za zaštitu od rizika određene aktive ili pasive kao što je bio prethodni

primjer. Makrohedžing (makrorazina) se javlja kada banka ili financijska institucija želi

putem futures-a ili drugih instrumenata zaštiti jaz prosječnog vremena vezivanja bilance.

Kada kamatne stope rastu, tada cijena futures ugovora pada. Na taj način cijena futures

ugovora reflektira vrijednost obveznica na temelju kojih su izdani ti futures ugovori. Futures

ugovori imaju uniformnu veličinu koju određuju burze na kojima se trguje futures-ima.

Najčešća veličina futures ugovora na državne obveznice iznosi 100.000 dolara, a na

blagajničke zapise 1.000.000 dolara (Žiković, 2013., str. 98).

Postoje dvije vrste pozicija koje banke i financijske institucije mogu zauzeti, a ona ovisi o

promjeni kamatne stope.

Kada kamatne stope na tržištu rastu, potrebno je zauzeti kratku poziciju u futures ugovorima

jer će ona dovesti do profita. Ukoliko banka ima pozitivan duration, kratka pozicija je

prikladan način zaštite bilance banke.

Kada kamatne stope na tržištu padaju, potrebno je zauzeti dugu poziciju u futures ugovorima

jer će ona dovesti do profita. Ukoliko banka ima negativan duration, duga pozicija je

prikladan način zaštite bilance banke.

Nakon forward i futures ugovora, nastavak rada bavi se opcijama i swap ugovorima.

35

5.2. Opcije

Opcije su ugovori koji vlasnicima daju pravo, ali ne i obvezu kupnje ili prodaje vrijednosnog

papira, odnosno terminskog ugovora po unaprijed određenoj cijeni i u određenom vremenu

(Orsag, 2006., str. 140). Više je stvari na koje se opcije mogu odnositi, npr. na robu – realnu

ili financijsku imovinu, vrijednosne papire, ali i na druge izvedenice pa čak i na druge opcije.

Slične su futures ugovorima, ali one ne predstavljaju obvezu za imatelja nego mu samo daju

pravo na prodaju ili kupnju nekog vrijednosnog papira po određenoj cijeni, na određeni dan i

uz mogućnost odustajanja od izvršenja ugovora. Cijena opcije je tim veća što je dulje

razdoblje dospijeća. Kod ugovaranja opcije nužno je poznavati dva termina cijena koji se

pojavljuju: premija i izvršena cijena.

Izvršena cijena nastaje u trenutku sklapanja ugovora o opciji i predstavlja cijenu po kojoj

vlasnik može kupiti ili prodati vrijednosne papire odnosno imovinu koja je predmetom opcije.

Premija je cijena koju imatelj opcije plaća za prava koja iz nje proizlaze, odnosno to je iznos

koji za prava iz opcije prima njen prodavač od njezina kupca (Klačmer Čalopa, Cingula,

2009., str. 156).

Svaka opcija ima rok trajanja i s obzirom na vremensko ograničenje razlikuju se tri osnovna

tipa opcija: američke, europske i capped opcije, ali tu su još i bermudske opcije.

Prema Žikoviću (2013., str. 105) navedene opcije su definirane na slijedeći način:

· američka opcija – omogućuje imatelju izvršenje prava kupnje ili prodaje temeljnog

financijskog instrumenta na dan dospijeća ili bilo koji dan prije roka dospijeća;

· europska opcija – dopušta izvršenje opcije samo na dan dospijeća opcije;

· capped opcija – predstavlja tip opcije koja će automatski biti izvršena prije njenog

dana dospijeća ukoliko cijena vrijednosnice na kojoj je temeljena opcija u nekom

trenutku postigne određenu razinu koja služi kao okidač; poput europske opcije može

se izvršiti na dan dospijeća ukoliko nije postigla kritičnu cijenu;

· bermudska opcija – može biti izvršena na nekoliko a priori točno utvrđenih datuma do

isteka roka dospijeća; naziva se bermudskim tipom iz razloga što se Bermudsko otočje

nalazi na točno pola puta između Europe i Amerike.

Osim ovakve podjele opcija, prema pravu koje proizlazi iz ugovora razlikuju se još call i put

opcije, tj. opcije kupnje i prodaje o kojima je riječ u nastavku.

36

Saunders i Millon Cornett (2006., str. 628-629) definiraju call i put opcije na slijedeći način:

call opcija – opcija koja kupcu daje pravo, ali ne i obvezu kupnje osnovnog financijskog

instrumenta od izdavatelja opcije po unaprijed određenoj izvršnoj cijeni na unaprijed određeni

datum;

put opcija – opcija koja kupcu daje pravo, ali ne i obvezu prodaje osnovnog financijskog

instrumenta izdavatelju opcije po unaprijed određenoj izvršnoj cijeni na unaprijed određeni

dan.

U nastavku je dana shema osnovnih kategorija opcija radi jednostavnosti pregleda.

Shema 2. Osnovne kategorije opcija

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz knjige Financijske institucije i tržište kapitala (Klačmer Čalopa, Cingula, 2009., str. 157).

OPCIJA

Kupoprodajna

transakcija

Vrijeme do

dospijeća

Call opcija

Put opcija

Europski tip

Američki tip

Bermudski tip

37

5.2.1. Vrednovanje opcija

Već je rečeno da je premija cijena koju kupac opcije mora platiti prodavatelju. Premija je

ustvari naknada za ustupanje prava koja proizlaze temeljem posjedovanja opcije. Prava koja

se stječu su pravo kupnje ili prodaje predmeta opcije u određenom vremenskom roku po

unaprijed specificiranoj cijeni. Takva specificirana cijena naziva se izvršna cijena.

Opcijska premija se sastoji od dvije komponente (Žiković, 2013., str.107):

· stvarne ili intrinzične vrijednosti opcije i

· vremenske ili ekstrinzične vrijednosti opcije.

Premija se najjednostavnije definira kao suma stvarne i vremenske vrijednosti. U pravilu,

opcijski ugovori se ne prodaju po cijeni koja je niža od stvarne vrijednosti zbog arbitraže.

Ukoliko kupac odluči iskoristiti pravo koje proizlazi iz opcijskog ugovora, prodavatelj ima

određene obveze. Obvezan je kupiti, odnosno prodati predmet opcijskog ugovora od kupca

opcije po specificiranoj izvršnoj cijeni.

Što je intrinzična vrijednost call opcije dionice? Nju definiramo kao razliku između tržišne

cijene dionice i njene izvršne cijene određene u samoj opciji. Relacija putem koje se

izračunava glasi: CVO = PO – E.

Što je intrinzična vrijednost put opcije dionice? Ona je pak definirana kao razlika izvršne

cijene i tržišne cijene dionice. Relacija za izračun glasi: OO = E – PO.

Slijedeća tablica prikazuje stvaranje intrinzične vrijednosti opcija.

Tablica 4. Stvaranje intrinzične vrijednosti opcija

Stanje Call Put

tržišna cijena > izvršna cijena „in the money“ „out of the money“

tržišna cijena = izvršna cijena „at the money“ „at the money“

tržišna cijena < izvršna cijena „out of the money“ „in the money“

Izvor: Izrada studenta prema autoriziranim predavanjima (Žiković, 2013., str. 108)

Osim što opcije mogu biti „in the money“, „at the money“ i „out of the money“, one mogu

biti i „near the money“ i to kada je cijena dionice blizu izvršne cijene. Postoji i „deep in the

money“. Za call opciju to znači da je cijena dionice znatno iznad izvršne cijene, a za put

opciju da je cijena dionice znatno manja od izvršne cijene.

Druga komponenta opcijske premije je vremenska vrijednost opcije. Ona pokazuje spremnost

investitora da plate za neizvjesnost zbog promjene cijena dionica u budućnosti.

38

Vremenska vrijednost opcije određena je sa tri osnovna čimbenika (Žiković, 2013., str. 108):

· kratkoročnom bezrizičnom kamatnom stopom,

· rokom dospijeća i

· promjenjivošću cijene predmeta opcije.

Call i put opcije su u nastavku objašnjene na primjerima kupovanja i izdavanja24.

24

Brojevi su nestvarni i stvar su primjera radi pojašnjenja materije.

39

5.2.2. Kupovanje i izdavanje put i call opcije

Kupovanje call opcije na obveznicu

Grafikon 4. Isplatna funkcija kupcu call opcije na obveznicu

Isplatna Isplatna funkcija

dobit

3,5%

0 Cijena obveznice

Premija call 105% 106,5% 110%

opcije = -1,5%

Isplatni

gubitak

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz knjige Financijska tržišta i institucije (Saunders,

Millon Cornett, 2006., str. 629)

Kada padaju kamatne stope, cijene obveznica rastu i kupac call opcije će ostvariti profit – ako

se cijena obveznice poveća na 110%, kupac ostvaruje neto profit od 3,5% (110%-106,5%);

što više kamata pada, to je veći profit po izvršenju opcije.

Ako se cijena obveznice nikada ne poveća iznad 105% nominalne vrijednosti – rast kamatnih

stopa, kupac call opcije nije ju obvezan izvršiti i jedini trošak, tj. gubitak koji ima je 1,5%

kojih kupac call opcije mora izdavatelju ili prodavatelju unaprijed platiti kao naknadu, tzv.

premiju call opcije.

Dakle, kada se očekuje pad kamatnih stopa, kupovanje call opcije je strategija koju valja

primijeniti jer će ona dovesti do povećanja profita.

Slijedeća je strategija koju treba primijeniti u slučaju ako se očekuje rast kamatnih stopa, a to

je izdavanje call opcije na obveznicu.

40

Izdavanje call opcije na obveznicu

Grafikon 5. Isplatna funkcija za izdavatelja call opcije na obveznicu

Isplatna dobit

Premija call

opcije = 1,5%

Cijena obveznice

0 105% 1,06,5% 110%

-3,5%

Isplatni Isplatna funkcija

gubitak

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz knjige Financijska tržišta i institucije (Saunders,

Millon Cornett, 2006., str. 630)

Kada se radi o izdavanju call opcije na obveznicu, izdavatelj ili prodavatelj dobiva unaprijed

plaćenu naknadu ili premiju, u ovome slučaju 1,5% i mora biti spreman na moguću prodaju

osnovne obveznice kupcu opcije po izvršnoj cijene, u ovome slučaju po 105%.

Porastom kamatnih stopa, smanjuje se cijena obveznica, povećava se potencijal izdavatelja za

ostvarivanjem profita. U ovakvoj situaciji mala je vjerojatnost da će kupac izvršiti opciju.

Tada bi izdavatelj opcije bio prisiljen na prodaju obveznice po izvršnoj cijeni.

U slučaju da se očekuje naglo povećanje kamatnih stopa, izdavanje call opcija je strategija.

Međutim, treba biti oprezan jer su profiti ograničeni, a gubici nisu.

41

Kupovanje put opcije na obveznicu

Grafikon 6. Isplatna funkcija za kupca put opcije na obveznicu

Isplatna dobit

4%

0 Cijena obveznice

Premija put 100,5 107%

opcije = -2,5% Isplatna funkcija

Isplatni gubitak

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz knjige Financijska tržišta i institucije (Saunders,

Millon Cornett, 2006., str. 630)

Kada se očekuje povećanje kamatnih stopa, strategija koju treba poduzeti je kupovanje put

opcije. Porast kamatnih stopa uzrokuje pad cijena obveznica i povećava se vjerojatnost

ostvarivanja profita izvršenjem opcije za kupca. U slučaju da cijena obveznice padne na

100,5%, kupac opcije može kupiti na tržištu obveznice po toj cijeni i prodati ih natrag

izdavatelju put opcije po višoj cijeni. Pri tome će kupac ostvariti profit od 4% (107%-100,5-

2,5%) uz pretpostavku da kupac put opcije izdavatelju plaća premiju od npr. 2,5%. Pad

kamatnih stopa i povećanje cijene obveznice nikako ne odgovara kupcu jer se povećava

vjerojatnost nastupanja gubitka. Ukoliko cijene budu veće od izvršne cijene od 107%, kupac

put opcije ne mora izvršiti opciju.

42

Izdavanje put opcija na obveznicu

Grafikon 7. Isplatna funkcija za izdavatelja put opcije na obveznicu

Isplatna dobit

Premija put Isplatna funkcija

Opcije = 2,5%

0 100,5% 107% Cijena obveznice

- 4%

Isplatni

gubitak

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz knjige Financijska tržišta i institucije (Saunders,

Millon Cornett, 2006., str. 631)

Četvrta je strategija koja se primjenjuje u uvjetima kada se očekuje pad kamatnih stopa.

Izdavatelj ili prodavatelj prima premiju (u ovom slučaju 2,5%). Padom kamatnih stopa,

povećava se cijena obveznica, manja je vjerojatnost da će kupac put opcije izvršiti opciju.

Međutim, maksimalan profit koji izdavatelj može ostvariti ograničen je i jednak je premiji za

put opcije.

43

5.3. Swap ugovori

Prema Saunders i Millon Cornett (2006., str. 301), swap je sporazum između dvije strane o

razmjeni određenih periodičnih novčanih tokova u budućnosti na temelju nekog osnovnog

instrumenta ili cijene (npr. fiksna ili promjenjiva stopa srednjoročne ili dugoročne obveznice).

Pojavljuju se 80-ih godina prošloga stoljeća, a posebno je došlo do razvoja swap tržišta

posljednjih nekoliko godina.

Postoji pet generičkih tipova swap-ova, a to su: swap kamatnih stopa, swap valuta, swap

kreditnog rizika, swap roba i swap dionica.

U radu je detaljnije obrađen swap kamatnih stopa zbog same prirode i tematike diplomskog

rada.

5.3.1. Swap kamatnih stopa

Swap kamatnih stopa obuhvaća najveći dio tržišta razmjene. Pošto je swap kamatnih stopa

razmjena isplata koje imaju fiksnu kamatnu stopu za isplate koje imaju promjenjivu kamatnu

stopu između dvije strane, tako ta razmjena omogućava primjenu dugoročne zaštite od rizika

kamatne stope (ponekad i do 15 godina).

Ono što je cilj poduzimanja takve transakcije je slijedeće: strana koja plaća po fiksnoj stopi

želi pretvoriti promjenjive stope pasive u pasivu s fiksnim stopama, a strana koja plaća po

promjenjivoj stopi želi svoju pasivu s fiksnom stopom pretvoriti u pasivu s promjenjivom

stopom.

U praksi postoji više vrsta kamatnih swap-ova (Kandžija, Živko, 2004., str. 254-255):

· kuponski swap-ovi – zamjena obveza vezanih uz fiksnu kamatnu stopu za obveze

vezane uz promjenjivu kamatnu stopu;

· bazni swap – zamjena dvaju promjenjivih kamatnih stopa vezanih za različite

referentne indekse;

· cap kamatni swap – prodavatelj se obvezuje kupcu nadoknaditi gubitak kada bi

zaštićena kamatna stopa prešla dogovorenu kamatnu stopu;

· floor kamatni swap – prodavatelj plaća kupcu iznos za koji LIBOR ili bilo koja druga

referentna stopa padne ispod dogovorenog poda kroz seriju fiksnih vremenskih

razdoblja;

· swap-ovi collar – simultana kupnja cap-a i prodaja floor-a;

· unaprijed dogovoreni terminski swap-ovi – forward ugovor kojim strane ulaze u swap

pod unaprijed definiranim uvjetima na određeni dan u budućnosti;

44

· opozivi swap-ovi – plaćanje kamatnih obveza s pravom prijevremenog izvršenja swap-

a;

· equity swap – zamjena kamatnih obveza koje su vezane za stupanj promjena u indeksu

dionica;

· swaptions – opcija na swap.

5.3.2. Primjena swap kamatnog ugovora

Swap sporazum se može dogovoriti izravno između dvije strane. Međutim, vjerojatnije je da

će komercijalna ili investicijska banka odigrati ulogu brokera primajući za to naknadu.

U nastavku slijedi primjer swap transakcije u kojoj se banka javlja kao posrednik (Slakoper,

2009., str. 422):

Društvo A koje ima slabiji kreditni rejting (BB) zadužuje se u iznosu od 100 milijuna USD uz

promjenjivu kamatnu stopu LIBOR + 0,50%. Pozajmljena sredstva ulaže u kreditni portfelj uz

fiksnu kamatnu stopu u iznosu od 13,25% godišnje. U slučaju da se LIBOR poveća na više od

13,25% (12,75+0,5), društvo A ostvarilo bi gubitak s obzirom na to da bi kamatni troškovi

bili veći od njegovih kamatnih prihoda. Međutim, ako LIBOR poraste društvo ostvaruje dobit.

Društvo B ima prvorazredni kreditni rejting AAA i na domaćem se tržištu može zadužiti uz

promjenjivu kamatnu stopu LIBOR + 0,00% godišnje. No, zadužilo bi se uz fiksnu kamatnu

stopu od 11% godišnje na iznos od 100 milijuna USD. Sredstva ulaže u kreditni portfelj uz

promjenjivu kamatnu stopu LIBOR + 0,75% godišnje. U slučaju smanjenja LIBOR-a ispod

10,25% (11-0,75), društvo B ostvarilo bi gubitak, no u slučaju njegova povećanja ostvarilo bi

dobit.

S obzirom na to da društvo A preferira fiksnu kamatu, a društvo B varijabilnu, sklapaju swap

posao. Ugovor o kamatnom swap-u sklapaju preko banke posrednika, čime im je omogućena

zaštita od negativnih posljedica kretanja LIBOR-a i jeftiniji troškovi financiranja. Društvo A

sada prima kamate po stopi LIBOR + 0,00%, a plaća fiksno po stopi od 11,35%, dok društvo

B prima fiksno 11,25%, a plaća LIBOR + 0,00%. Svako od društava otplaćuje svoj dug

(glavnica + kamata) i naplaćuje svoje potraživanje (glavnica + kamata) u skladu s ranije

sklopljenim ugovorima, dok je ugovor o kamatnom swap-u zaseban, samostalan ugovor.

Izvanbilančni derivativni instrumenti predstavljaju jeftinu alternativu bankama i financijskim

institucijama za upravljanje izloženosti riziku izravno u bilanci. Već krajem 80-ih i početkom

90-ih banke u razvijenim zemljama počinju koristiti takve načine zaštite od utjecaja promjene

kamatnih stopa. Derivati su snažni instrumenti u funkciji prenošenja i zaštite od kamatnog

rizika. Njihova primjena dovest će do smanjenja troškova i povećanja prihoda te će menadžeri

45

na sigurniji način upravljati rizicima. Vrlo jednostavno se može reći da se radi o ugovornim

instrumentima između dvije osobe koje nisu originalni izdavatelji takvih vrijednosnih papira.

Od navedenih instrumenata možemo reći da su swap-ovi posebno privlačni zbog dugog

dospijeća, fleksibilnosti i likvidnosti za razliku od kratkoročnih instrumenata zaštite kao što

su futures i forward ugovori i opcije.

Kako bi se što bolje razumio izneseni teoretski dio, nastavak rada daje konkretnu analizu

kamatnog rizika u bankarskom sektoru Republike Hrvatske.

46

6. ANALIZA KAMATNOG RIZIKA U BANKARSKOM SEKTORU

REPUBLIKE HRVATSKE

Prema podacima Hrvatske narodne banke (2012., str. 53) u 2012. godini u Republici

Hrvatskoj poslovala je 31 banka, dok je u 2013. godini poslovalo 30 banaka (2013., str. 81). U

rujnu prošle godine pokrenut je stečaj Centar banke d.d. te je nastavljen blagi trend

smanjivanja broja kreditnih institucija u Hrvatskoj i to već četvrtu godinu zaredom.

6.1. Kamatni rizik u bankarskom sektoru Republike Hrvatske

Slijedeća tablica prikazuje imovinu banaka s obzirom na sjedište vlasnika i vrstu vlasništva u

2011., 2012. i 2013. godini.

Tablica 5. Imovina banaka u Hrvatskoj prema sjedištu vlasnika i vrsti vlasništva za 2011.,

2012. i 2013. godinu

Banke prema sjedištu vlasnika

i vrsti vlasništva

Udio imovine pojedine grupe banaka u ukupnoj

imovini banaka25

2011. 2012. 2013.

Banke u većinskom vlasništvu domaćih dioničara

4,8 5,2 5,1

Banke u većinskom vlasništvu države

4,5 4,8 5,3

Banke u većinskom vlasništvu stranih dioničara

90,6 90 89,7

100 100 100

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2013., str. 82)

Bez obzira što se imovina banaka u stranom vlasništvu smanjila u odnosu na 2011. i 2012.

godinu, u 2013. godini udio je i dalje vrlo visok (89,7%). Međutim, tablica prikazuje da drugu

godinu za redom raste udio imovine banaka u vlasništvu države.

U nastavku se nalaze tablice koja prikazuje visinu i strukturu aktive banaka te visinu i

strukturu obveza i kapitala u 2012. i 2013. godini

25

U postotku.

47

Tablica 6. Visina i struktura aktive banaka u Hrvatskoj za 2012. i 2013. godinu

2012. 2013.

Iznos (mil. kn) Udio (%) Iznos (mil. kn) Udio (%)

Gotovina i depoziti kod HNB-a 51.169,40 12,80 51.284,00 12,90

Gotovina 6.438,90 1,60 6.369,70 1,60

Depoziti kod HNB-a 44.730,50 11,20 44.914,30 11,30

Depoziti kod financijskih institucija 23.847,30 6,00 21.474,10 5,40

Trezorski zapisi MF-a i blagajnički zapisi HNB-a 10.701,60 2,70 13.634,00 3,40

Vrijednosni papiri 32.095,10 8,00 29.997,60 7,50

Derivatna financijska imovina 910,60 0,20 1.583,70 0,40

Krediti financijskim institucijama 10.130,10 2,50 8.912,20 2,20

Krediti ostalim komitentima 257.835,10 64,50 254.975,60 64,00

Ulaganja u podružnice, pridružena društva i zajedničke pothvate 3.120,00 0,80 3.337,40 0,80

Preuzeta imovina 1.268,50 0,30 1.550,40 0,40

Materijalna imovina (minus amortizacija) 4.320,10 1,10 4.257,50 1,10

Kamate, naknade i ostala imovina 7.411,00 1,90 7.111,80 1,80

Posebne rezerve za identificirane gubitke na skupnoj osnovi 26

2.888,90 0,70 - -

Ukupno: 399.919,80 100,00 398.118,20 100,00

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2013., str. 84)

26

Od listopada 2013. godine posebne rezerve za identificirane gubitke na skupnoj osnovi se umanjuju za iznos financijskih instrumenata na koje se odnose.

48

Tablica 7. Visina i struktura obveza i kapitala banaka u Hrvatskoj za 2012. i 2013. godinu

2012. 2013 .

Iznos Udio Iznos Udio

Krediti od financijskih institucija 16.802,90 4,20 15.144,90 3,80

Kratkoročni krediti 3.273,90 0,80 2.124,80 0,50

Dugoročni krediti 13.529,00 3,40 13.020,10 3,30

Depoziti 275.844,00 69,00 282.803,60 71,00

Depoziti na transakcijskim računima 47.466,30 11,90 54.245,00 13,60

Štedni depoziti 21.229,80 5,30 21.785,60 5,50

Oročeni depoziti 207.147,90 51,80 206.773,00 51,90

Ostali krediti 30.599,20 7,70 26.337,20 6,60

Derivatne financijske obveze i ostale financijske obveze kojima se trguje 1.752,30 0,40 1.878,10 0,50

Izdani dužnički vrijednosni papiri 300,00 0,10 299,90 0,10

Izdani podređeni instrumenti 1.391,00 0,30 1.453,50 0,40

Izdani hibridni instrumenti 3.243,00 0,80 3.006,90 0,80

Kamate, naknade i ostale obveze 12.611,70 3,20 11.447,90 2,90

Ukupno obveze 342.544,10 85,70 342.372,00 86,00

Dionički kapital 34.231,00 8,60 33.964,70 8,50

Dobit (gubitak) tekuće godine 2.687,60 0,70 726,10 0,20

Zadržana dobit (gubitak) 15.706,90 3,90 16.315,30 4,10

Zakonske rezerve 1.081,10 0,30 1.108,60 0,30

Statutarne i ostale kapitalne rezerve 3.292,40 0,80 3.042,10 0,80

Revalorizacijske rezerve 427,00 0,10 609,60 0,20

Dobit (gubitak) prethodne godine -50,10 0,00 -20,20 0,00

Ukupno kapital 57.375,70 14,30 55.746,30 14,00

Ukupno obveze i kapital 399.919,80 100,00 398.118,20 100,00

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2013., str. 88)

49

Najznačajnija stavka u strukturi aktive banaka su krediti ostalim komitentima koji čine oko

64% aktive u 2012. i 2013. godini. Poslije nje po važnosti je stavka gotovina i depoziti kod

HNB-a s oko 13% udjela u aktivi. Neznačajan udio u aktivi, manje od 1%, imaju ulaganja u

podružnice, pridružena društva i zajedničke pothvate, preuzeta imovina i derivatna financijska

imovina o kojoj će biti više u nastavku rada (tablica 6).

Što se tiče strukture obveza i kapitala, najznačajnija stavka su depoziti koji u prosjeku čine

70% obveza banke. Oročeni depoziti su najznačajnija stavka depozita i čine oko 50% svih

depozita. Osim depozita, ali ne toliki značaj, imaju i ostali krediti te krediti od financijskih

institucija (kratkoročni krediti). Najmanjeg značaja su izdani hibridni instrumenti, derivatne

financijske obveze i ostale financijske obveze kojima se trguje, izdani podređeni instrumenti

te izdani dužnički vrijednosni papiri (tablica 7).

Na temelju najznačajnijih stavki, dolazi se do zaključka da je najbolji posao za banku krediti

jer na kredite banka obračunava aktivnu kamatu koja čini prihod banke. Rashod banke čini

pasivna kamatna stopa koju banka plaća na depozite koji su najvažnija stavka obveza i

kapitala banke.

U nastavku rada nalaze se grafikoni sa prosječnim aktivnim i prosječnim pasivnim kamatnim

stopama banaka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 1999. do drugog tromjesečja 2013. Iz

grafikona je vidljivo da su prosječne aktivne kamatne stope na većoj razini od prosječnih

pasivnih kamatnih što je i za očekivati. Zašto? Jer naplaćujući aktivnu kamatu, banka

ostvaruje prihode, dok pasivna predstavlja rashod, tj. plaćanja banke za, npr. depozite.

50

Grafikon 8. Prosječne aktivne kamatne stope banaka u Hrvatskoj od 1999. do drugog

tromjesečja 2013. godine

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2013.)

Grafikon 9. Prosječne pasivne kamatne stope banaka u Hrvatskoj od 1999. do drugog

tromjesečja 2013. godine

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2013.)

51

Budući da je za banku najvažniji posao onaj vezan za kredite, u nastavku rada se nalazi

grafikon koji daje pregled strukture kredita banaka po djelatnostima. Iz tablice proizlazi da su

najvažniji krediti stanovništvu. Među važnije mogu se svrstati i krediti građevinarstvu te

javnoj upravi i obrani.

Grafikon 10. Struktura kredita banaka u Hrvatskoj po djelatnostima na dan 31.12.2013.

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2013., str. 103)

Naplaćujući kamatu, banke ostvaruju određene prihode. Ispod grafikona nalazi se tablica koja

prikazuje djelomični račun dobiti i gubitka banaka s podacima za neto kamatni prihod, neto

prihod od provizija i naknada te neto ostali nekamatni prihod.

42,90%

11,50%

10,60%

7,60%

7,00%

3,60%

2,50%

2,40%

2,40% 2,30%

1,70% 1,70%

1,00% 3,30%

Stanovništvo

Građevinarstvo

Javna uprava i obrana

Prerađivačka industrijaukupno

Trgovina

Financijske djelatnosti i

djelatnosti osiguranja

Stručne, akdministrativne ipomoćne uslužne djelatnosti

Smještaj te priprema iusluživanje hrane

Prijevoz i skladiđtenje

Poslovanje nekretninama

Poljoprivreda, šumarstvo iribarstvo

Opskrba el. energijom, plinom,

parom

Informacije i komunikacije

Ostale djelatnosti

52

Tablica 8. Račun dobiti i gubitka banaka u Hrvatskoj za 2012. i 2013. godinu

Iznos

2012. 2013.

Kamatni prihod 21.419,00 19.801,60

Kamatni troškovi 10.689,10 9.642,60

Neto kamatni prihod 10.729,90 10.159,10

Prihod od provizija i naknada 4.161,10 4.276,90

Troškovi provizija i naknada 1.320,30 1.321,00

Neto prihod od provizija i naknada 2.840,80 2.955,90

Prihod od vlasničkih ulaganja 308,40 362,10

Dobiti (gubici) 1.142,30 1.229,90

Ostali operativni prihodi 467,30 420,60

Ostali operativni troškovi 637,80 732,40

Neto ostali nekamatni prihod 1.280,20 1,280,20

Ukupno operativni prihod 14.850,90 14.395,20

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2013., str. 94)

Iz tablice je vidljivo da je u 2013. godini došlo do pada neto kamatnog prihoda. Prema

podacima HNB-a (2013., str. 94), razlog tome je pad kamatnih prihoda od kredita u svim

sektorima. Veliki dio pada kamatnih prihoda banke su uspjele nadoknaditi nižim kamatnim

troškovima. Smanjili su se ponajprije zahvaljujući razduživanju na financijskom tržištu, a

potom i smanjivanju kamatnih stopa na depozite.

Bez obzira na pad neto kamatnog prihoda u 2013. godini, on u prosjeku čini 65 – 70%

operativnog prihoda banaka, a u 2013. godini iznosio je 70,6% (grafikon 11).

Zbog značajnog udjela u operativnom prihodu banka, važno je mjeriti, razvijati strategije i

upravljati rizikom kamatne stope.

53

Grafikon 11. Struktura operativnog prihoda banka u Hrvatskoj u 2013. godini

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2013., str. 95)

6.2. Kamatni rizik u knjizi banke

Vremenska neusklađenost dospijeća/ponovnog vrednovanja kamatnih stopa pozicija knjige

banke je posljedica kamatnog rizika u knjizi banke. Za potrebe mjerenja utjecaja kamatnog

rizika u knjizi banke, kreditne institucije su obvezne primijeniti standardni kamatni šok koji

pretpostavlja istodobni pozitivan ili negativan pomak svih kamatonosnih pozicija knjige

banke na referentnoj krivulji prinosa za 200 baznih bodova. Rezultat je procjena promjena

ekonomske vrijednosti knjige banke, tj. sadašnje vrijednosti svih očekivanih neto novčanih

tokova mjerena neto ponderiranom pozicijom, a koja ne smije biti veća od 20% jamstvenog

kapitala.

Prema podacima Hrvatske narodne banke (2013., str. 114) niska izloženost banaka kamatnom

riziku dodatno se smanjila te je krajem 2013. godine iznosila tek 0,4% (godinu dana prije

1,7%). Izloženost banaka kamatnom riziku u knjizi banke i nadalje je bila znatno niža od

dopuštenog postotka (20%) jamstvenoga kapitala banke, što je i bila redovita pojava u

bankama u protekle četiri godine od kada se primjenjuje regulativa o upravljanju kamatnim

rizikom.

Slijedeća tablica prikazuje kamatni rizik u knjizi banke s obzirom na tri različite kamatne

stope (administrativna, promjenjiva, fiksna) za četiri različite valute plus ostalo na dan

31.12.2012. i 31.12.2013.

70,6%

20,5%

8,9%

Neto kamatni prihod

Neto prihod od provizija i naknada

Neto ostali nekamatni prihod

54

Tablica 9. Kamatni rizik u knjizi banke u Hrvatskoj 31.12.2012./31.12.2013.

21.12.2012. 31.12.2013.

Valuta Vrste kamatne

stope

Neto pozicija

(prije

ponderiranja)

Neto

ponderirana

pozicija

Neto pozicija

(prije

ponderiranja)

Neto

ponderirana

pozicija

HRK

administrativna

promjenjiva

fiksna

-19.767,5

35.816,7

8.039,8

-281,2

421,9

447,6

-31.218,7

47.099,0

5.950,0

-653,0

441,4

506,2

EUR

administrativna

promjenjiva

fiksna

-11.227,3

62.296,8

-42.887,8

354,2

146,9

3,3

-8.745,8

95.036,5

-76.791,5

-172,7

301,2

-484,5

CHF

administrativna

promjenjiva

fiksna

21.249,4

-10.486,9

-4.039,1

189,9

-34,0

-206,1

6.874,9

3.746,6

-5.979,0

63,8

67,5

-177,4

USD

administrativna

promjenjiva

fiksna

-1.014,8

880,4

-1.729,2

-14,5

0,7

-6,1

-803,9

1.238,9

-1.883,6

-24,7

1,0

-20,1

Ostalo

administrativna

promjenjiva

fiksna

-7.798,4

3.338,9

3.257,3

-47,5

-0,6

-19,7

-5.059,0

1.830,9

2.206,9

-60,5

0,0

-11,5

Promjena ekonomske vrijednosti banke 954,8 - 223,5

Jamstveni kapital 54.859,1 53.019,2

Promjena ekonomske vrijednosti banke kao %

jamstvenog kapitala 1,7 0,4

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2012., str. 74), (2013., str.

114)

55

6.3. Derivatni financijski instrumenti u bankama u Republici Hrvatskoj

Na kraju 2013. godine gotovo svi derivatni financijski instrumenti bili su raspoređeni u

portfelj za trgovanje. Iako banke većinu tih instrumenata koriste kao instrumente zaštite od

rizika, one ih ne iskazuju na taj način. Razlog tome su složena pravila računovodstva zaštite

koja se primjenjuju za takve instrumente. Prema podacima Hrvatske narodne banke (2013.,

str. 91), samo je 1,5% ukupnih derivatnih financijskih instrumenata bilo iskazano u obliku

instrumenata zaštite, a preostali dio od 0,2% odnosio se na ugrađene derivate.

Sljedeći grafikon prikazuje strukturu derivatnih financijskih instrumenata banaka na

posljednji dan u 2013. godini.

Grafikon 12. Struktura derivatnih financijskih instrumenata banka u Hrvatskoj, 31.12.2013.

Izvor: Obrada studenta prema podacima Hrvatske narodne banke (2013., str. 91)

Terminski ugovori – forvardi su imali izrazito snažan relativni porast u strukturi ukupnih

derivatnih financijskih instrumenata, sa 6,7% na kraju 2012. na 20,3% na kraju 2013. Najveći

udio u toj strukturi i dalje zauzimaju ugovori o razmjeni – 79,4%, bez obzira na relativno

sporiji rast od rasta terminskih ugovora. Preostalih 0,3% derivatnih financijskih instrumenata

na kraju 2013. čine opcije, terminski ugovori – ročnice i ostale izvedenice.

Osim složenosti računovodstvenog evidentiranja i praćenja financijskih izvedenica, bankari

navode i druge razloge nekorištenja derivatnih instrumenata: nedovoljno razvijeno financijsko

tržište; nerazumijevanje načina na koji djeluju kamatne izvedenice; nedovoljno iskustva

Uprave banke i djelatnika sektora upravljanja rizicima u poslovima s takvim financijskim

instrumentima.

Ugovori o razmjeni

(engl. swaps)

79,4%

Terminski ugovori -

forvardi (engl.

forwards)

20,3%

Ostalo

0,3%

56

7. ZAKLJUČAK

Banka kao poduzeće nastoji biti što uspješnija! Da bi opstala na tržištu i ostvarila profit u

moru drugih financijskih institucija, ona mora strateški upravljati pozicijama aktive i pasive.

Upravljanje aktivom i pasivom predstavlja novu funkciju u bankama koja pomaže da se

smanji izloženost riziku (posebice kada se radi o promjenljivim kamatnim stopama). Temelj

svakog upravljanja aktivom i pasivom je praćenje i ostvarivanje planskih ciljeva i analiziranje

ostvarenih rezultata. Upravljanje aktivom i pasivom podrazumijeva planiranje budućih

područja na koja se banka može usmjeriti (kao što su tržišta, proizvodi, kadrovi), kombinaciju

izvora sredstava uz najniže troškove potrebne za zadovoljenje planiranih potreba za

sredstvima, raspoređivanje sredstava te brzo, efikasno i uz što niže troškove reagiranje na

nove tržišne uvjete i situacije. Funkcija upravljanja aktivom i pasivom podrazumijeva

identifikaciju, mjerenje, kontrolu, izvještavanja kao i poduzimanje korektivnih akcija, a sve u

svrhu zaštite od rizika. Više nije moguće usporediti prinose koji se ostvaruju ulaganjem u

plasmane različitih razina rizika kao što je to do sada bio slučaj.

Ono što predstavlja jedan od najvećih izazova u upravljanju aktivom banke je rizik kamatne

stope. Promjenjive tržišne kamatne stope mijenjaju prihod od kamata po zajmovima i trošak

od kamata po depozitima, ali i tržišnu vrijednost aktive i pasive, točnije neto vrijednost

financijske institucije. Do promjene kamatnih stopa dolazi zbog promjena tržišnih čimbenika,

inflacije i očekivanja. Iz toga proizlazi da menadžeri banaka i financijskih institucija nisu u

stanju kontrolirati niti nivo niti tendenciju kretanja kamatnih stopa na tržištu. Najčešća su

četiri oblika rizika kamatne stope, a to su: rizik od promjene cijena, temeljni rizik, rizik

krivulje prinosa i rizik opcionalnosti. Promjena kamatnih stopa utječe na poslovanje banke i

to na račun dobiti i gubitka, novčani tijek i na ekonomsku vrijednost banke. U radu su

obrađene tri metode za mjerenje veličine rizika kao i načini za upravljanje rizikom.

Upravljanje jazom prosječnog vremena vezivanja (duration) imovine i obveza je bolja tehnika

od upravljanja jazom kamatonosne aktive i pasive zbog toga što ukazuje na koji način

promjene kamatnih stopa utječu na ekonomsku vrijednost banke.

Da bi se zaštitile od rizika promjene kamatne stope, banke koriste forward i futures ugovore,

opcije i swap ugovore. U Republici Hrvatskoj banke najviše koriste ugovore o razmjeni ili

swap ugovore. Zbog vrlo složenih računovodstvenih pravila, samo je 1,5% ukupnih derivatnih

financijskih instrumenata bilo iskazano u obliku instrumenata zaštite.

57

Banke u Republici Hrvatskoj su većinom u stranom vlasništvu. Prosječne aktivne kamatne

stope su na većoj razini od prosječnih pasivnih kamatnih stopa jer aktivne kamatne stope

predstavljaju prihod, a pasivne predstavljaju rashod za banku. Neto kamatni prihod je

najznačajnija stavka operativnog prihoda banke. Banke žive od kamata te je zbog toga važno

da razvijaju strategije te mjere i upravljaju rizikom kamatne stope.

58

LITERATURA

Knjige:

1. Greuning, van H., 2006, Analiza i upravljanje bankovnim rizicima, MATE, Zagreb

2. Klačmer Čalopa, M., Cingula, M., 2009, Financijske institucije i tržište kapitala,

TIVA, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin

3. Kandžija, V., Živko, I., 2004, Poslovna politika banaka, Ekonomski fakultet

Sveučilišta, Mostar

4. Koch, W. T., MacDonald, S. S., 1992, Bank Management, Forth Worth: The Dryden

Press, USA

5. Leko, V., et al, 1993, Rječnik bankarstva i financija, Masmedia, Zagreb

6. Miller, R., VanHoose, D., 1997, Moderni novac i bankarstvo, MATE, Zagreb

7. Orsag, S., 2006, Izvedenice, HUFA, Zagreb

8. Rose, P. S., Hudgins, S. C., 2005, Bankarski menadžmenti i financijske usluge,

Edikcija Ekonomija danas, Beograd

9. Saunders, A., Millton Cornett, M., 2013, Financijska tržišta i institucije, Masmedia,

Zagreb

10. Zelenika, R., 2011, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, 5.

izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

Članci:

1. Bazelski odbor za superviziju banaka, 2004, 'Izvori i učinci kamatnog rizika', Načela

za upravljanje i nadzor nad kamatnim rizikom, str. 9-10

2. HNB, 2001, 'Upravljanje aktivom i pasivom', Bilten o bankama, broj 2, str. 16

3. HNB, 2013, 'Pokazatelji poslovanja kreditnih institucija', Bilten o bankama, broj 26,

str. 43

4. Jurman, A., 2002, 'Management of bank assets and liabilities to secure protection from

interest risk', Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Rijeka, str. 17-39

5. Jurman, A., 2004, 'Mogućnost primjene kamatnih swapova u hrvatskom bankarstvu',

Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Rijeka

6. Slakoper, Z., 2009, 'Ugovori o valutnom i kamatnom swapu', Zbornik radova Pravnog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci, str. 421

59

Ostali izvori:

1. Bazelski komitet za superviziju banaka (http://www.bis.org/bcbs)

2. Erste & Steierm rkische Bank d.d., 2014, Podaci o investicijskim i pomoćnih

uslugama

(file:///D:/Moji%20Dokumenti/Preuzimanja/Podaci_o_investicijskim_i_pomocnim_us

lugama_1722014%20(1).pdf)

3. Euribor (http://www.euribor-rates.eu/)

4. Financijski rječnik (http://www.moj-bankar.hr/Kazalo.aspx)

5. HNB, 2014, Odluka o upravljanju kamatnim rizikom u knjizi banke

(http://www.hnb.hr/propisi/odluke-nadzor-kontrola/2014/h-odluka-upravljanju-

kamatnim-rizikom-knjizi-banke-41A-2014.pdf)

6. HNB, Kamatne stope (http://www.hnb.hr/monet/hmonet.htm)

7. HNB, 2012, 'Godišnje izvješće 2012'

8. HNB, 2013, 'Godišnje izvješće 2013'

9. Hrvatski jezični portal (http://hjp.novi-liber.hr/)

10. Jurman, A., 2013, Predavanja, Poslovna politika banaka

11. Pavlović, A., 2004, Upravljanje aktivom i pasivom banaka, Sveučilište u Zagrebu,

Ekonomski fakultet, Zagreb

12. Žiković, S., 2013, Autorizirana predavanja, Poslovna politika banaka

13. Zakon o banaka (http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-o-bankama.htm)

14. Šverko, I., 2005, Upravljanje nekreditnim rizicima u Hrvatskim bankama, Sveučilište

u Zagrebu, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb

60

POPIS TABLICA

Broj Naziv tablice Stranica

1. ALM trorazinski pristup 12.

2. Odnosi u analizi jaz-a kamatonosne aktive i pasive 25.

3. Djelovanje promjene kamatnih stopa na vrijednost imovine, obveza i neto vrijednost banke

30.

4. Stvaranje intrinzične vrijednosti opcija 37.

5. Imovina banaka u Hrvatskoj prema sjedištu vlasnika i vrsti vlasništva za 2011., 2012. i 2013. godinu

46.

6. Visina i struktura aktive banaka u Hrvatskoj za 2012. i 2013. godinu

47.

7. Visina i struktura obveza i kapitala banaka u Hrvatskoj za 2012. i 2013. godinu

48.

8. Račun dobiti i gubitka banaka u Hrvatskoj za 2012. i 2013. godinu 52.

9. Kamatni rizik u knjizi banke u Hrvatskoj 31.12.2012./31.12.2013. 54.

POPIS SHEMA

Broj Naziv sheme Stranica

1. Upravljanje aktivom i pasivom u bankama i financijskim institucijama

10.

2. Osnovne kategorije opcija 36.

POPIS GRAFIKONA

Broj Naziv grafikona Stranica

1. Određivanje kamatne stope 14.

2. Formiranje kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa i njihov utjecaj na rastuću krivulju prinosa

19.

3. Formiranje kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa i njihov utjecaj na padajuću krivulju prinosa

19.

4. Isplatna funkcija kupcu call opcije na obveznicu 39.

5. Isplatna funkcija za izdavatelja opcije na obveznicu 40.

6. Isplatna funkcija za kupca put opcije na obveznicu 41.

7. Isplatna funkcija za izdavatelja put opcije na obveznicu 42.

8. Prosječne aktivne kamatne stope banaka u Hrvatskoj od 1999. do drugog tromjesečja 2013. godine

50.

9. Prosječne pasivne kamatne stope banaka u Hrvatskoj od 1999. do drugog tromjesečja 2013. godine

50.

61

10. Struktura kredita banaka u Hrvatskoj po djelatnostima na dan 31.12.2013.

51.

11. Struktura operativnog prihoda banke u Hrvatskoj u 2013. godini 53.

12. Struktura derivatnih financijskih instrumenata banka u Hrvatskoj, 31.12.2013.

55.

62

63