4

Izdaje: �UPNI URED RISIKA, 51516 Vrbnik; e-mail: nikola.radic@ri.t-com.hr

VELIKI TJEDAN U RISIKI 2010.

Raspored liturgijskih slavlja

MASLINSKA NEDJELJABlagoslov maslina kod seoskog kri�a, procesija i misas evanðeljem Muke Isusove 11.00 s.

VELIKA SRIJEDAPokornièko bogoslu�je i vazmena ispovijed,(nakon toga) misa 18.30 s.

VELIKI ÈETVRTAKU katedrali u Krku:

Ispovijedi 8.30 - 9.45 s.Misa posvete ulja 10.00 s.

U �upnoj crkvi sv. Jeronima:

MISA VEÈERE GOSPODNJE 19.00 s.(Milostinja na Veliki èetvrtak namijenjena je za Djelo ljubavi)

(Dar katedrali za sv. ulja moæi æete staviti u košaricu na oltaru Majke Bo�je)

VELIKI PETAKKri�ni put 10.00 s.OBRED MUKE I SMRTI GOSPODNJE 17.00 s.(Milostinja na Vel. Petak namijenjena je za Bo�ji Grob u Jeruzalemu)

VELIKA SUBOTAUSKRSNO BDIJENJE - blagoslov vatre i uskrsne svijeæe, slu�baèitanja, blagoslov vode, MISA USKRSNUÆA 20.00 s.

(Blagoslov jela nakon mise uskrsnuæa)

USKRSSveèana uskrsna misa 11.00 s.(Nakon mise blagoslov jela)

SVETO IME�upni bilten - RISIKA

MASLINSKA NEDJ. - 28.III.2010. Broj: 7(151)

HOSANA SINU DAVIDOVU!

I kuda bi on prolazio, prostiralibi po putu svoje haljine.

A kad se veæ bio pribli�io spustuMaslinske gore sve onomnoštvo puno radosti poèe izaglasa hvaliti Boga...:

"Blagoslovljen Kralj, Onaj kojidolazi u ime Gospodnje!..."

Slušajuæi evanðelje u misi danas pratimo Isusa na putu njegove muke. Krozvrata koja nam Rijeè Bo�ja otvara mo�emo mu pristupiti u svakom opisanomtrenutku. Jedan takav je i trenutak Judina izdajnièkog poljupca. U njemu prepo-znajemo zgusnutu zlobu svih naših izdaja, sav mrak pokvarenog ljudskog srca,onaj temeljni ZAŠTO koji je Isusa pribio na kri�. Razumijemo li bar malo što znaèiizdaja? Ostanimo u današnjem razmišljanju uz "Judin poljubac".

POVJERENJE I IZDAJA

(Muka Isusova; Lk 22, 3-5; 47-48)

Pratimo Gospodina Isusa, korak po korak, sat po sat, kroz zadnja dvanepuna dana njegova �ivota: oproštajna veèera, Getsemani, Veliko vijeæe,Pilatova sudnica... i onda ‘put kri�a’ do vrha Golgote, pa do dna groba iskle-sana u stijeni...

Slijed Muke koji poèinje s Judom, jednimod dvanaestorice u trenutku kad on dolazi ksveæenicima i nudi: “Što æete mi dati, i ja æu vamga predati.” Rijeèi koje otkrivaju sav mrak jedneizgubljene duše. On ne ‘predaje’ Isusa, on ga‘prodaje’. Za njega je Isus nešto što se u ovomtrenutku dade unovèiti. Veæ je u Evanðelju ovajJudin èin okvalificiran kao izdaja, a on kaoizdajnik. Izdaja, izdati nekoga jest kompleksanèin koji mo�e imati vrlo razlièitu nutarnjustrukturu i implikacije. Izmeðu izdaje koja znaèisamo napuštanje nekoga, i izdaje koja ide dotleda se netko pretvori u aktivnog neprijatelja, mnogo je nijansi i mnogo izbora.Èim netko nije lojalan, èim netko ne dr�i rijeè - veæ se tu osjeæa miris izdaje.No da bi izdaja mogla uopæe biti izdaja ne zavisi samo o izdajniku. Izdaju jezapravo uèinio moguæom onaj koji je izdan.

Ne govorimo ovdje dakako o svemu što ljudi nazivaju izdajom; oni neka-da to èine samo zato da bi nešto proglasili vrlo ru�nim i nemoralnim. Govo-rimo o jednom psihièkom (psihološkom) iskustvu kojim je u tom èasu odreðenodnos izmeðu dviju osoba.

Kad nešto dublje zavirimo u te èudne labirinte meðuljudskih odnosa, brzootkrivamo da je izdaja moguæa jedino meðu prijateljima, jedino onda kada jenetko drugome iskazao povjerenje. Tek tada ga onaj drugi mo�e ‘izdati’. Povje-renje i izdaja u nekakvom su komplementarnom odnosu. Apsolutno se zaštititi odizdaje mo�e samo onaj koji je prema svima apsolutno nepovjerljiv. I onda sedrugoga mo�e npr. prevariti, ali ga se ne mo�e izdati. Povjerenje je - èudnog liodnosa! - nekakav preduvjet za izdaju. Gdje nema povjerenja, izdaja je nemo-guæa. Što je veæe povjerenje, moguæa je i veæa i te�a izdaja. Izdaja ne negira povje-renje, ona ga treba, ona se njime hrani. Susretnemo li se s nepovjerenjem, konsta-tirat æemo da povjerenja nema i bit æemo mo�da �alosni zbog toga. Susretnemo lise s izdajom, osjetit æemo kako je povjerenje tu, ali sada u raljama izdaje. Zato jenormalno da onaj koji iskazuje povjerenje osjeæa rizik koji ga prati, onaj pak kojido�ivljava iskazano povjerenje osjeæa obvezu, jer zna da bi mogao izdati.

2 3

Na Judinu primjeru sve nam to postaje osobito jasno. Zahvaljujuæipovjerenju što mu ga iskazuje Isus on se osjeæa tako sigurnim. Kao da Isusa dr�iu rukama kada ga nudi za novac! Vlada se kao gospodar, kao gazda. On to mo�e,ne zahvaljujuæi svojoj pameti ili bilo èemu svome, nego zahvaljujuæi povjerenjukoje mu iskazuje Isus. Dakle neèemu što je u drugome, a ne u njemu samome. Aovaj drugi, jer je htio pokazati da je moguæe i da se mora graditi odnose natemeljima povjerenja, baš zato nije nièim “zaštitio svoja leða.”

Mo�da je neobièna perspektiva gledanja, ali nije i nerealna, ako iz dubineovog ponora pokušamo procijeniti velièinu povjerenja što ga Judi iskazuje Isus.I ne samo Judi. Svakom èovjeku i svim ljudima. Kakav je krvavi rizik preuzeo ipreuzima na sebe iskazujuæi povjerenje Judi... i meni! Tko god ne osjeti dubinu imrak ovog Judinog ponora ostat æe prikraæen za jednu moguænost do�ivljajapovjerenja Bo�jega prema sebi. Teško æe moæi osjetiti koliko je “skup” tajiskorak Bo�ji prema èovjeku.

Shvaæamo doista da nismo mi prvi koji svoje povjerenje iskazujemo Bogu;on je prvi iskazao povjerenje nama; uza sav spomenuti rizik: ne samo da gaostavimo (to je iz ove perspektive još najmanja izdaja, ako je uopæe), nego da gapokušavamo “prodati”, “unovèiti”, izbiti ovakvu ili onakvu korist, da manipu-liramo s njime, da se igramo,... U prvom sluèaju smo najvjerojatnije samo“izgubljene ovce”, u drugom smo sluèaju “izdajice”.

Dok o ovome razmišljam, ne gubim iz vida ljudsku slabost. Mnogo nam setoga dogaða, ako veæ ne protiv naše volje, a ono barem protiv naših �elja. Znamoi to da je Isus krajnje radikalno pokazao da se svijet mo�e graditi samo na po-vjerenju, da je sve ostalo samo palijativno i da, ne dr�i li povjerenje, na kraju nedr�i ništa. I osjeæamo kako nismo spremni iæi tako radikalno tim putem kao on,makar vjerujemo da on ima pravo.

No ako i nismo u stanju �ivjeti jedno tako apsolutno povjerenje, još uvijekne moramo biti izdajice. I ne treba da izdajice vidimo u onima koji su Isusaostavili (što ne znaèi da ih mo�da i tamo nema); uoèimo radije gdje poèinjeizdaja. Ona je sigurno tamo gdje se s Bo�jim povjerenjem bilo kako kalkulira.

Jer upravo tu poèinje krvava drama. Drama u kojoj- kao finale - Juda visi o grani nekog stabla, a Isus... nakri�u.

NR